04 <strong>KOSMO</strong> „Kad je muka, gde je Ðuka...“ Ilustracija: Zorica Nikolić Aigner
Fotos: Radule Božinović Redaktion: Vera Marjanović Živi li još čovjek u nama? IZBJEGLICE. Izbjeglička kriza potresa Evropu. Dok se političari prepiru i podižu ograde, građani pomažu organizovano i individualno. U Austriji je pokazan visoki nivo solidarnosti i samilosti, a bilo je i humanitarnih akcija koje su organizovali naši ljudi. Da li bi i kako pomogli izbjeglicama, <strong>KOSMO</strong> je na ulici pitao prolaznike. Fahra KIČIĆ (37), knjigovođa Pomogla bih im u vidu hrane, novčano, a rado bih poklonila i odjeću moje djevojčice. I sama sam bila izbjeglica. Dobro znam kakva je muka kad se bježi od rata u nepoznato. Sjećam se da nismo imali ništa, ali su nam dobri ljudi pomagali. Svetlana STOJADINČEVIĆ (29), bedinerka Već sam poklanjala odjeću i sredstva za higijenu i namjeravam da nastavim. Pružila bih pomoć svim ljudima u nevolji. Naročito me potresaju slike izbjegle djece i pomisao da su možda gladna i žedna. Bila sam izbjeglica i nisam to zaboravila. Emir BANJANOVIĆ (32), ugostitelj Pomažem sve vrijeme, a činiću to i ubuduće, ne samo zato što sam iskusio izbjeglički život. Mislim da treba pomoći svakom ljudskom biću koje je u opasnosti i koje bijegom spasava svoj život, bez obzira odakle dolazi. Mirjana FIRULESKOVIĆ (62), penzionerka Teško mi je kad vidim hiljade ljudi koji su napustili svoje domove, a ne znaju gde će se zaustaviti. Treba im pomoći i olakšati im nesreću jer to je obaveza svih nas. Ja nemam puno, ali želim da učestvujem u humanitarnim akcijama. Elma SERDAREVIĆ (15), učenica Razumijem ljude koji bježe od rata. Mnogo mi je bilo teško kad sam pročitala izjavu majke koja je molila da neko njeno dijete odvede na sigurno, a ona će se vratiti u svoju ratom zahvaćenu zemlju. Voljela bih da izbjeglicama poklonim odjeću. Trivo SAVANOVIĆ (60), nezaposlen Ne bih im pomogao! Političari su doveli do svega ovoga, samo obećavaju, a onda obećanja ne ispunjavaju. Prodaje se oružje, a obični narod gine. Ove izbjeglice imaju para, plaćaju hotele i čini mi se da među njima nema sirotinje kojoj treba pomoć. RIJEČ IZDAVAČA Dejan SUDAR o našoj izbornoj listi Vaše mišljenje pošaljite na: dejan.sudar@kosmo.at Mahanje sa začelja U svojoj kolumni iz prošlog broja naglasio sam značaj našeg kolektivnog izlaska na predstojeće bečke izbore, kako zbog nas samih, tako i zbog naše pozicije u političkom sustavu ove zemlje. I dok ja godinama, u brojnim službenim i neslužbenim razgovorima s visokim čelnicima grada i države, ali i sasvim običnim građanima, uporno naglašavam važnost našeg sudjelovanja na izborima, s istim zanimanjem godinama pratim i pozicioniranje kandidata s podrijetlom u bivšoj Jugoslaviji na izbornim popisima etabliranih austrijskih stranaka. I moram vam, dragi čitatelji i čitateljice, priznati da sam nažalost ponovo razočaran: činjenica da se prezimena na „ić“ mogu opet samo pročitati na samom začelju, tj. na besperspektivnim mjestima, ostavlja uistinu gorak okus kad je riječ o mojim dubokim političkim uvjerenjima. Bečki izbori su u ovom pogledu još jedna propuštena prilika da se konačno stvori jedna ravnoteža, a i da jedno staro ili novo lice iz naše zajednice dobije barem iole realno šansu da uđe u klupe gradskog parlamenta. Ukoliko austrijske političke stranke i u budućnosti ne budu stavljale barem jednog ili dvoje doseljenika na dobru izbornu poziciju, onda će i svako apeliranje na ljude iz naše zajednice da glasaju biti manje efektno. Za takav zaključak, dakako, nije potreno biti Nostradamus. To, naprosto, nalaže zdrava logika i matematika. Sposobni mladi i inteligentni ljudi iz našeg podneblja, čija sam imena ugledao na marginalnim mjestima njihovih stranaka, zaslužili su više nego broj 125. na listi ove i one stranke. Vrijeme je za nas! <strong>KOSMO</strong> 05