endan mnogih Tivćana. Još se u tivat- skim kućama mogu naći slike ...

OD OSNUTKA HRVATSKOGA 

GRAĐANSKOG DRUŠTVA CRNE GORE - KOTOR GRADILI SU SE 

MOSTOVI POVJERENJA, SURADNJE I PRIJATELJSTVA IZMEĐU 

CRNE GORE I REPUBLIKE HRVATSKE 

Graditelji mostova 

Piše: 

Tijana Petrović 

Dugogodišnja suradnja 

HGD CG i Nacionalne 

zajednice Crnogoraca 

Hrvatske rezultirala je u godini 

proslave 10. obljetnice 

prijedlogom Komisiji za dodjelu 

odlikovanja Crne Gore da 

predsjednik Crne Gore Filip 

Vujanović odlikuje Društvo i 

njegova prvog predsjednika. 

Prijedlog su podržali Bokeljska 

mornarica 809 Kotor i Zajednica 

udruga dragovoljaca 

Domovinskog rata Hrvatske iz 

Zagreba. 

IZVOD IZ 

OBRAZLOŽENJA 

PRIJEDLOGA ZA 

ODLIKOVANJE 

HGD CG 

U vremenima kada se, na 

žalost, Crna Gora prebrojavala 

i gradila vlastite međusobne 

berlinske zidove, viševjerski i 

višenacionalni Kotor ustrajavao 

je u skladnom suživotu, 

koji su na našim prostorima 

gradili stoljeća i ljudi. 

U tim teškim devedesetim 

godinama prošlog stoljeća Hrvati 

Boke uspjeli su unatoč 

svim pritiscima očuvati svoj 

identitet, kulturu i običaje. 

Nakon 1997., kada aktualna 

vlast napušta „beogradski 

kurs“, i svoj brod okreće ka 

Tim mostovima poticane su ideje, 

akcije, razni susreti, a iznad svega 

doživljaji čovječnosti i iskrenog 

prijateljstva bez kojih se svaki ljudski 

napor pretvara u neplodnu pustinju. 

Odličje Društvu 

3

zapadu i susjednoj Hrvatskoj, 

Hrvati Boke organiziraju se 

u Udrugu s hrvatskim predznakom 

i rade na očuvanju 

identiteta i povezivanju srušenih 

mostova. U proglasu 

na osnivačkoj Skupštini stoji: 

„Mi smo je svjesno i namjerno 

nazvali HRVATSKO GRAĐAN- 

SKO DRUŠTVO CRNE GORE 

jer vjerujemo da Crna Gora 

ima svoj život u kojemu želimo 

sudjelovati kao djelotvorni, 

konstruktivni i pozitivni članovi 

društva, na opću dobrobit i 

vlastitu korist. Ne afirmiramo, 

ne konstituiramo i ne prodajemo 

nikakve pseudomegalomanske, 

nacionalno-političke 

projekte. Naprotiv, osjećamo 

se na tragu onoga što se većima 

i iskusnijima već dogodilo. 

Želimo biti u respektu prepoznati, 

u miru prihvaćeni, u suradnji 

kooptirani i u kontekstu 

toga procesa vidimo sebe, zato 

smo građansko, a ne podaničko.“ 

Ova koncepcija ugrađena je 

u Statut, kao i princip da član 

Društva može biti onaj tko prihvaća 

statutarne principe, bez 

obzira na vjeru, naciju i političko 

opredjeljenje. Dalje je 

rečeno: „Pred Hrvatskim građanskim 

društvom Crne Gore 

u budućnosti, koja je već počela, 

stoji velika odgovornost 

i zadaci koje neće biti moguće 

riješiti bez zajedničkog udjela 

svih Hrvata u Crnoj Gori, 

odnosno njihove potpore. Potrebno 

je istrgnuti iz zaborava 

sve ličnosti, događaje i običaje 

koji su sustavno brisani iz kolektivne 

memorije hrvatskog 

naroda u drugoj polovini 20. 

stoljeća na našim prostorima. 

Sigurni smo da Hrvati u Crnoj 

Gori, u zajednici s onima koji 

su se iselili s ovih prostora tijekom 

posljednjih 90 godina, 

odnosno njihovim nasljednicima, 

mogu vratiti memoriju da 

su naši preci vjekovima stvarali 

ono što se zove kulturno 

blago. Sve je to bilo moguće 

jer su uvijek bili spremni ot- 

4 

Odličje Tripu Schubertu 

Sa dodjele odličja 

ploviti dalje kako bi upoznali 

više, znajući da samo čovjek 

širokih vidika i velikog znanja 

može cijeniti slobodu i prava 

svakog čovjeka. Upravo ono 

za što se bori Hrvatsko građansko 

društvo je da Hrvati, a 

i sve druge manjine na ovim 

prostorima, dobiju punu slobodu 

da iskažu, razviju i sačuvaju 

svoj etnički, kulturni i 

vjerski identitet.“ 

Prvi predsjednik Društva 

Tripo Schubert poručio je: 

„Neka ovaj dan bude kamen 

temeljac na kojem ćemo graditi 

nove komunikacijske mostove 

između Hrvata Crne Gore i 

svih drugih njezinih građana, 

kao i između građana dviju 

susjednih republika - Crne 

Gore i Hrvatske. Želimo da se 

tim mostom promiču ideje, akcije, 

radni susreti, a iznad svega 

doživljaj čovječnosti i iskrenog 

prijateljstva, bez kojih se 

svaki ljudski napor pretvara u 

neplodnu pustinju.“ 

Osnivanjem Društva postavljena 

su tri osnovna cilja 

- očuvanje identiteta hrvatske 

populacije u Crnoj Gori, 

promocija i prezentacija kulturnog 

naslijeđa, obnova tradicijskih 

posebnosti i gradnja 

mostova povjerenja, suradnje i 

prijateljstva između Crne Gore 

i Republike Hrvatske. 

U prethodnom razdoblju realizirani 

su značajni projekti 

kao što je pokretanje dopunske 

nastave u Tivtu i Kotoru

Razgovor sa predsjednikom Vujanovićem 

na hrvatskom jeziku u cilju 

očuvanja jezika i tiskanje glasila 

Hrvata pod nazivom „Hrvatski 

glasnik“ na književnome 

hrvatskom jeziku. Na planu 

promocije i prezentacije kulturnog 

naslijeđa i obnove tradicijskih 

posebnosti realiziran 

je projekt „Bokeljska priča“ u 

Zagrebu, Rijeci, Omišu, Dubrovniku, 

Podgorici i Padovi. 

Postavljena je spomen-bista 

na otoku Gospe od Škrpjela 

najvećem bokeljskom pjesniku 

Franu Alfireviću i spomen-ploča 

poginulim bokeljskim pomorcima 

u Bitki kraj Lepanta 

1571. godine, obnovljena je 

pučka manifestacija „Tripundansko 

veče“ te je osnovan 

mandolinski orkestar. Tiskan 

je veliki broj knjiga i monografskih 

izdanja. Izgrađeni su 

Predsjednička rezidencija 

mnogi mostovi povjerenja, suradnje 

i prijateljstva između 

Crne Gore i Republike Hrvatske. 

U desetogodišnjem radu zbog 

postignutih uspjeha Društvo 

je dobilo najveću nagradu Općine 

Kotor „21. novembar“, a 

njegove čelnike odlikovali su 

predsjednik Mesić i predsjednik 

Josipović. 

HGD CG značajno je sudjelovalo 

u procesu stjecanja neovisnosti 

te demokratizaciji 

Crne Gore, istodobno stvarajući 

okolnosti za prevladavanje 

ratnih trauma u odnosima 

hrvatskoga i crnogorskog naroda. 

Svojim upornim i ustrajnim 

djelovanjem te iskrenim 

nastojanjem u suradnji s Nacionalnom 

zajednicom Crnogoraca 

Hrvatske, uz potporu 

Dubrovačko-neretvanske županije, 

hrvatskih dragovoljaca 

Domovinskoga rata te drugih 

istaknutih i uglednih pojedinaca 

s obje strane granice, 

stvorili su okvir za dobrosusjedske 

odnose između dviju 

njima najvažnijih zemalja, Hrvatske 

i Crne Gore. 

IZVOD IZ 

OBRAZLOŽENJA 

PRIJEDLOGA ZA 

ODLIKOVANJE TRIPA 

SCHUBERTA 

Odnosi između Crne Gore 

i Republike Hrvatske su, na 

opće zadovoljstvo, danas jako 

dobri s tendencijom trajnoga 

uspona, što se priznaje u politici 

i javnosti u obje države, i u 

diplomatskim krugovima koji 

te odnose s pravom ističu za 

primjer u temama: kako nadrasti 

uskogrudnost, nezdravo 

suparništvo, netrpeljivost i 

agresivnost. 

U svemu ovome posebno se 

istaknuo svojim aktivnostima, 

inicijativama i radom Tripo 

Schubert. Slobodno se može 

reći da je unatoč poodmaklim 

godinama motorna snaga i kotač 

zamašnjak ne samo HGD 

CG, nego društvenog i javnog 

života Hrvata Crne Gore 

uopće. Svojom upornošću i 

marljivošću otvarao je mnoga 

do tada, na žalost, zatvorena 

vrata. Neke izgubljene bitke za 

Schuberta su bile tek izazov 

i eventualno privremeni zastoj 

na putu prema punoj i još 

efektnijoj realizaciji. Sa svojim 

bliskim suradnicima pokretač 

je mnogih značajnih akcija 

poput „Bokeljske priče“, koja 

je Hrvatskoj približila golemu 

i vrijednu baštinu bokeljskih 

Hrvata, zatim proslave 500. 

obljetnice rođenja Marina Držića, 

na kojoj su istaknuti bokeljski 

korijeni toga hrvatskog 

velikana. Inicijator je i realizator 

obilježavanja spomenobilježja 

najvećem bokeljskom 

5

pjesniku Franu Alfireviću na 

otoku Gospe od Škrpjela. Pokretač 

je ideje o obilježavanju 

spomena na Bitku kraj Lepanta 

i hrabru pogibiju mornara 

Boke s kapetanom Jeronimom 

Bizanti. Trajno potiče suradnju 

između hrvatskih i crnogorskih 

gradova te kulturnih 

društava. Neumorno organizira 

koncerte klapa, komornih 

orkestara i ostalih glazbenika 

iz Hrvatske u Crnoj Gori i obrnuto. 

Kao vaterpolski znalac, 

uz obavljanje mnogih značajnih 

dužnosti, uspješno radi s 

mladima i naglašava u svakoj 

prigodi koliki je njihov udio u 

tome najuspješnijem sportu 

Crne Gore. Također je suorganizator 

mnogih gostovanja i 

seminara hrvatskih znanstvenika, 

ali i pripadnika hrvatskih 

manjina iz mnogih zemalja. 

U HGD CG uspijeva nametnuti 

ideju osnivanja Hrvatske 

čitaonice i knjižnice, zatim potiče 

utemeljenje i omogućuje 

rad Klubu mladih HGD CG, 

koji ima više od 200 članova, 

čime je osigurana budućnost 

6 

Društva, ali i hrvatske prisutnosti 

na ovim prostorima. Pokretač 

je i glavni zagovaratelj 

Dopunske škole hrvatskoga 

jezika jer drži da izumiranjem 

jezika izumire i narod. Zbog 

toga pokreće i „Hrvatski glasnik“, 

do danas jedino glasilo 

Hrvata Crne Gore. Na Schubertov 

zagovor obnavlja se 

mandolinski orkestar, tiskaju 

se mnogobrojne knjige, monografije, 

godišnjaci. Uz gospodina 

Musića najzaslužniji je za 

tiskanje kapitalnoga djela za 

bokeljske Hrvate i bokeljsku 

pomorsku tradiciju i povijest 

uopće – Povjesnice pomorstva 

Dobrote, kao i za monografska 

izdanja - Pomorstvo Boke kotorske 

XIX. stoljeća na slikama 

Bazija Ivankovića i Slikom kroz 

prošlost. 

Doslovce ni jedan dan u životu 

HGD CG ne prođe bez 

njegova aktivnog doprinosa, 

ni jedan važan događaj za opstanak 

Hrvata Crne Gore ne 

promakne njegovoj brizi te 

ne iznenađuje da među članstvom, 

ali i među većim dijelom 

hrvatske zajednice u Crnoj 

Tri predsjednika HGDCG 

Gori, kao i u ostalih građana, 

uživa ugled neumornoga borca 

za reafirmaciju hrvatskoga 

imena. 

Dana 29. studenoga 2011. 

godine Filip Vujanović donio 

je Ukaz o odlikovanju HGD 

CG i Tripa Schuberta ORDE- 

NOM CRNOGORSKE ZASTA- 

VE TREĆEG REDA. 

Odlikovanja su uručena 3. 

travnja 2012. godine u rezidenciji 

predsjednika u prijestolnici 

Crne Gore na Cetinju. 

OBRAZLOŽENJE 

ODLIKOVANJA 

Na prijedlog Nacionalne zajednice 

Crnogoraca Hrvatske, 

uz potporu Zajednice udruga 

dragovoljaca Domovinskog 

rata Hrvatske i Bokeljske 

mornarice 809, Kotor, koje 

su predložile da se odlikuje 

Hrvatsko građansko društvo 

Crne Gore, predsjednik Crne 

Gore prihvatio je razloge za 

odlikovanje. A razlozi za odlikovanje 

odnose se na to da je 

ovo ugledno društvo, afirmira-

jući lojalnost svojih članova i 

pripadnika hrvatske nacionalne 

zajednice Crnoj Gori, njezinu 

suverenitetu i njezinim 

vrijednostima, bilo posvećeno 

poštovanju međunacionalnog i 

međuvjerskog sklada, istodobno 

čuvajući identitet hrvatske 

populacije u Crnoj Gori. Također 

su, s jednakom odlučnošću, 

prezentirali i promovirali 

kulturno naslijeđe i obnovu 

tradicijskih posebnosti, istodobno 

izgrađujući čvrste mostove 

povjerenja, suradnje i 

prijateljstva između Crne Gore 

i Republike Hrvatske. 

Predlagači su smatrali potrebnim 

odlikovati prvog 

predsjednika Hrvatskoga građanskog 

društva Crne Gore, 

gospodina Tripa Schuberta. 

Na temelju ovih prijedloga, 

predsjednik Crne Gore donio 

je Ukaz o odlikovanju Hrvat- 

skoga građanskog društva 

Crne Gore i gospodina Tripa 

Schuberta Ordenom crnogorske 

zastave III. reda. 

Predsjednik Crne Gore Filip 

Vujanović uručio je 3. travnja 

2012. godine u rezidenciji 

na Cetinju Orden crnogorske 

zastave III. reda Hrvatskome 

građanskom društvu Crne 

Gore - Kotor i njegovu prvome 

predsjedniku Tripu Schubertu. 

Orden je u ime Društva 

primio predsjednik HGD-a 

Mirko Vičević, 

koji je izrazio zadovoljstvo 

dobivenim priznanjem i nadu 

da će mlađe generacije i novo 

rukovodstvo nastaviti projektiranom 

putanjom i uspjeti 

svojim programom opravdati 

veliko priznanje. „Pred nama 

je veliki cilj da pokažemo kako 

i mlađe generacije koje dolaze 

imaju snage za uspjehe“, rekao 

je Vičević. 

Prvi predsjednik HGD-a Tripo 

Schubert izrazio je zadovoljstvo 

što je ovim priznanjem 

prepoznata kvaliteta jednoga 

velikog i upornog rada te potvrđena 

pravilnost kontinuiranog 

puta kojim će HGD nastaviti 

raditi. 

Na uručenju su bili prisutni: 

Božo Vodopija - generalni 

konzul RH u Kotoru, Safet 

Kurtagić - direktor Fonda manjina, 

Slavko Mandić - predsjednik 

Matice Crnogoraca, 

odjeljak Kotor, Tomo Kusovac 

- predsjednik Društva crnogorsko-hrvatskog 

prijateljstva 

„Ivan Mažuranić“, dr. Ivan Ilić 

- bivši predsjednik HGD CG, 

Vladislav Jabučanin - ličnost 

HGD CG u 2011. godini, Tijana 

Petrović - urednica Hrvatskoga 

glasnika i Miro Marušić 

- direktor Radio Duxa. 

7

8 

JEDNA OD NAJDUGOVJEČNIJIH 

I NAJGLEDANIJIH HRT-OVIH EMISIJA „LIJEPOM NAŠOM“ 

REALIZIRANA JE U BOKI KOTORSKOJ, U ORGANIZACIJI 

HRVATSKOGA GRAĐANSKOG DRUŠTVA CRNE GORE - KOTOR 

Piše: 

Tripo Schubert 

Lijepom našom 

Zahvaljujući dugogodišnjoj 

uspješnoj suradnji 

HGD CG s HRT-om, snimanje 

ove popularne emisije 

„Lijepom našom“ održalo se i 

u Crnoj Gori. Prije 15 godina, 

otkad se snimaju ovakve emisije, 

karavan HRT-a obišao 

je sve županije u Hrvatskoj i 

emisija je snimana u više od 

70 gradova, zatim u jednom 

gradu u Njemačkoj, Austriji i 

Švicarskoj i u gradovima bivše 

Jugoslavije, u Subotici u Srbiji, 

u Sarajevu u BiH i u Mariboru 

u Sloveniji. 

Emisija „Lijepom našom“ pokazala se 

kao vrlo popularan projekt u kojemu 

se, osim pjesme i plesa, prezentiraju 

ljepote i običaji krajeva u kojima se 

snima. 

U prepunoj sportskoj dvorani 

„Župa“ u Tivtu održano 

je javno snimanje emisije Hrvatske 

radiotelevizije „Lijepom 

našom“ dana 12. travnja 

2012. godine. U dvorani je instalirano 

1.100 sjedala, što je 

bilo nedovoljno za sve one koji 

su htjeli gledati ovu iznimnu 

priredbu koja je trajala skoro 

tri sata. U dvorani je bilo više 

od 1.350 posjetilaca, računajući 

55 djelatnika HRT-a i više 

od 175 sudionika programa. 

U programu su nastupili 

mnogobrojni izvođači iz Crne 

Gore i Hrvatske. Pjevale su 

klape iz Kotora: „Bisernice 

Boke“, uz pratnju mandolinskog 

sastava HGD CG „Tri-

po Tomas“, „Incanto“, „Grota“, „Karampana“ 

i „Bokeljski mornari“, te iz Dubrovnika klape 

„Jadran“, „Boca nostra“ i „Raguza“, zatim 

Pjevačko društvo „Vazda mladi“ iz Tivta, VIS 

„Exodus“ iz Herceg Novog, tamburaški sastavi 

„Fijaker“ iz Osijeka i „Bjelopoljski tamburaši“, 

folklorne grupe: KUD „Njegoš“ iz Cetinja, 

HKD„Napredak“ iz D. Lastve, „Bokeljska mornarica 

809“ iz Kotora i FA „Linđo“ iz Dubrovnika. 

Od pjevača su sudjelovali: Edita Slaby 

Brkan iz Tivta, Milo Hrnić iz Dubrovnika, Antonela 

Malis i Alen Nižetić iz Splita, Ćiro Gašparac 

i Zdravko Škender iz Zagreba. 

Emisiju „Lijepom našom“ gledatelji u Boki 

rado gledaju na TV-ekranima od početka njezina 

emitiranja, a sada su bili i neposredni sudionici. 

Na samom početku goste iz Hrvatske, 

sudionike programa i mnogobrojnu publiku 

pozdravili su u ime Općine Tivat dopredsjednik 

Ilija Janović i gradonačelnica Kotora Marija Ćatović. 

Uz njih bilo je prisutno više od 90 gostiju, 

među kojima i Božo Vodopija, generalni konzul 

RH u Kotoru sa svojim djelatnicima, Tvrtko 

Uz Ljerku Sindik, člana UO HGD 

CG i predsjednice Podružnice Tivat, 

Tripa Schuberta, koordinatora 

projekta i Poly Gjurgjevića, na projektu 

su bili angažirani: 

- Za uređenje scene: Dolores Bjelica, 

Atelje Slaby, Art studio Botica, 

butik Lisca, Marko Počanić, 

Maja Ramljak, Jane Teskera, Romeo 

Mihović i Silvio Marković. 

- Za prezentaciju bokeške kužine 

zahvalnost dugujemo Vlasti Mandić 

iz Kotora, Blaženki Vučurović 

i Organizaciji žena iz Tivta za pripremu 

starinskih jela od samoniklih 

jestivih biljaka, Božu Šaltiću 

iz Bara za obiteljski specijalitet 

„Shalta“ i Mišku Joketiću, vlasniku 

Forze, za dobrotsku tortu. 

- Za medijsku promidžbu i fotografiranje 

zahvaljujemo Miroslavu 

Marušiću, direktoru Radija DUX-a 

i Vicku Nikoliću iz Donje Lastve. 

- Za financijsku potporu zahvaljujemo: 

Općini Kotor i Općini Tivat, 

Ministarstvu kulture i manjina, 

HGI-ju, Paris d.o.o. 

- Zahvaljujemo također na suradnji 

Turističkoj organizaciji Tivat, 

Radio DUX-u i Agenciji Forza 

Cattaro iz Kotora. 

1

Kačan, izaslanik veleposlanika 

RH u Podgorici te mons. Ilija 

Janjić, kotorski biskup. 

Voditelj emisije bio je Branko 

Uvodić, inače počasni član 

HGD CG i dugogodišnji suradnik 

na mnogim našim projektima: 

nekoliko godina voditelj 

je tradicijske „Tripundanske 

večeri“, koja je obnovljena 

2003. godine uz pomoć HRTa, 

zatim „Bokeljske priče“ u 

Dubrovniku i Rijeci. 

Na početku snimanja Uvodić 

je nekoliko puta ponovio 

da se emisija snima u zaljevu 

12 

hrvatskih svetaca i jednome 

od deset najljepši zaljeva svijeta, 

u kojemu je koncentrirano 

više od 60% pokretnoga i 

nepokretnoga kulturnog blaga 

Crne Gore. 

Mirko Vičević, predsjednik 

HGD CG, prilikom zahvale 

HRT-u što je realizirao ovu 

emisiju u Tivtu, uručio je prigodni 

poklon Uvodiću - maketu 

jedrenjaka kao simbol putovanja 

emisije „Lijepom našom“ 

po svim meridijanima svijeta. 

Tijekom trosatnog programa 

publika je uživala u izvedba- 

ma bokeljskih, crnogorskih 

i hrvatskih izvođača, a program 

je kulminirao na samom 

kraju zajedničkom izvedbom 

svih sudionika koji su emisiju 

„Lijepom našom“ završili pjesmama 

„Pod onom gorom zelenom“, 

„Bokeljska noć“ i 

„Večeras je naša fešta“, pa 

se u mnogim očima zacaklila 

suza. 

Naknadno su, u ime Hrvatske 

radiotelevizije i Hrvatskoga 

građanskog društva Crne 

Gore, uručene zahvalnice svim 

sudionicima ove emisije.

DANA 25. TRAVNJA PRESTALO JE KUCATI SRCE MILOŠA 

MILOŠEVIĆA, ADMIRALA BOKELJSKE MORNARICE 809 

Odlazak velikana 

U uniformi Admirala 

„Jednostavno se ne može voljeti, ako 

ljubav nije vječna, ne može se živjeti, 

ako život nije vječan, preko vremena 

i prostora, preko smrti“, riječi su iz 

njegove pjesme Vječnost, iz zbirke 

pjesama Za ruke se držimo. 

Piše: 


Nije uvijek lako prepoznati 

prave vrijednosti i 

prema njima se odnositi 

na pravi način, s poštovanjem 

i spremnošću da ih se slijedi. 

Unatoč malobrojnosti i procesima 

odnarođivanja te povremenim 

pritiscima na našu 

zajednicu, ponosimo se što je 

golemi dio pokretnoga i nepokretnoga 

spomeničkog blaga 

naše sadašnje domovine hrvatskog 

podrijetla, karaktera i 

predznaka. 

Nije uvijek bilo lako održati 

te činjenice, još manje ih javno 

isticati, a to je bilo iznimno 

teško u vrijeme raspada SFRJ. 

No, u takvim vremenima javljaju 

se posebni ljudi i preuzimaju 

odgovornost za suživot 

te očuvanje dostojanstva svake 

osobe u svom okruženju. 

Oni svijetle kao svjetionici koji 

i u najvećim neverama omogućuju 

da ljudi i zajednice ne 

dožive brodolom života. 

Svi smo mi iznimno ponosni 

da među nama žive takvi ljudi, 

koji su imali hrabrosti staviti 

sav svoj ljudski i profesionalni 

potencijal u službu čovječnosti. 

Jedan od tih ljudi, istinski 

znanstveni i kulturni gorostas 

o kojemu s poštovanjem i divljenjem 

pričaju diljem svjetske 

znanstvene zajednice bio je dr. 

sc. Miloš Milošević. 

Nevjerojatno plodan u svom 

radu, sklon stalnim preispitivanjima 

i provjerama, odmjeren, 

ali i odlučan, slovio je za 

barda svjetske arhivistike. On 

je s pravom uživao ugled vrsnog 

muzikologa, povjesničara 

i povjesničara umjetnosti. 

Svojim znanstvenim i kulturnim 

djelovanjem dao je nemjerljiv 

doprinos očuvanju baštine 

Boke kotorske, posebno 

očuvanju hrvatske komponente, 

što je ohrabrilo pripadnike 

naše zajednice u očuvanju 

identiteta i opstanka u teškim 

vremenima. 

Dr. Milošević stao je u burnim 

vremenima na čelo Bokeljske 

mornarice 809, značajne 

institucije u identitetu 

bokeljskih katolika i Hrvata, 

koja je 2009. godine proslavila 

13

1.200-tu obljetnicu, skupa sa 

svojim zaštitnikom sv. Tripunom 

u čiju je čast i utemeljena. 

Bitno obilježje te bratovštine 

jest širina i tolerancija, 

koja nije dovođena u pitanje 

ni u najtežim vremenima, pa 

su uz katolike i Hrvate članovi 

bratovštine i pripadnici drugih 

vjera i narodnosti. 

Tu tradiciju očuvao je i sačuvao, 

uz ostale, i dr. Milošević 

kao doživotni admiral, izabran 

na tu dužnost bremenite 

1991. godine. 

Za sve učinjeno u očuvanju 

i zaštiti kulturne baštine 

i identiteta Boke kotorske, 

unapređenju dijaloške svijesti 

s većinskim crnogorskim 

narodom, ali i s pripadnicima 

drugih naroda u Crnoj Gori, 

te širenju demokratskih kapaciteta 

s obiju strana granice, 

predsjednik Republike Hrvatske 

Stjepan Mesić, na prijedlog 

Hrvatskoga građanskog društva, 

a uz potporu Dubrovačko- 

neretvanske županije i Udruge 

dragovoljaca Domovinskog 

rata Dubrovnika, dodijelio je 

dr. Milošu Miloševiću 8. srpnja 

2008. godine, ispred katedrale 

sv. Tripuna, hrvatsku 

državnu nagradu Reda Danice 

hrvatske s lentom i likom Katarine 

Zrinske. Tom prigodom 

Mesić je, između ostalog, rekao: 

„Oslovio sam Vas, gospodine 

Miloševiću, kao admirala 

Bokeljske mornarice, što mi se 

danas i ovdje čini najprikladnijim. 

Ima još nekoliko titula 

koje sam mogao navesti, a 

koje bi vrlo točno i prikladno 

označile Vašu ličnost i Vaše 

djelovanje. Ljudi poput Vas 

učinili su neizmjerno puno za 

Crnu Goru i Hrvatsku…“ 

Miloš Milošević rođen je 

1920. godine u Splitu. Od 

1953. godine radi u Istorijskom 

arhivu u Kotoru gdje 

ostaje do odlaska u mirovinu 

1985. godine. Specijalizaciju iz 

arhivistike obavio je u Parizu 

1970. godine, a 1974. doktorirao 

je na Filozofskom fakultetu 

14 

u Zadru na temu „Boka kotorska 

za vrijeme mletačke vladavine 

(1420. – 1797.)“. U Istorijskom 

arhivu u Kotoru stekao 

je sva arhivistička zvanja, a 

1978. godine zvanje znanstvenog 

savjetnika i od tada do odlaska 

u mirovinu 1985. godine 

bio je i ravnatelj Istorijskog arhiva 

Kotor. 

Dodjela odličja 

Kao priznati znanstveni radnik, 

arhivist, romanist i teoretičar 

arhivistike, bio je i 

predstavnik Jugoslavije na 

međunarodnim kongresima 

arhivista u Bruxellesu, Madridu, 

Moskvi, Washingtonu, a 

1980. godine u Londonu je izabran 

za predsjednika Sekcije 

profesionalnih arhivskih dru-

štava Međunarodnoga arhivskog 

savjeta pri UNESCO-u. 

Objavio je 24 knjige, a publicirao 

je više od 230 znanstvenih 

radova koji, kako za 

znanstvene krugove, tako i za 

sve one čitatelje zainteresirane 

za prošlost i povijest Boke 

kotorske, predstavljaju nezaobilazan 

znanstveni izvor. On 

je izabrao da bude posrednik 

između prošlosti i sadašnjosti, 

slikar kolektivne sudbine 

ljudi na obalama zaljeva Boke, 

odnosno svega onoga što karakterizira 

Mediteran, prostor 

kome zajednički pripadamo, 

prostor koji je zajednički i uni- 

Dodjela plakete 

Počasna straža 

verzalan sudbinama mnogobrojnih 

generacija. 

Taj njegov golemi književni 

opus ostao je na ponos njegovim 

mnogobrojnim nasljednicima: 

četvero djece, desetero 

unuka i desetero praunuka. 

Govoreći o svome životnom 

pozivu arhivista, isticao je 

„... arhivski rad nikad nisam 

osjećao kao teret. Naprotiv, 

tko jednom osjeti ljepotu plovidbe 

po tom velikom i opasnom 

moru dokumenata, taj 

je se teško odriče. Povezivanje 

raznobojnih i raznoznačnih 

kockica i dobivanje smislenog 

i cjelovitog mozaika predstav- 

lja neizmjernu radost i bogatu 

naknadu za dugotrajan trud 

i prolaz kroz neizbježan tunel 

sumnji i nesigurnosti.“ 

Razgovarajući o životnoj filozofiji, 

često je znao prokomentirati 

na sljedeći način 

„...svatko u sebi nosi zlo, ali 

ga treba sistematski suzbijati, 

pružiti ruku i biti prijatelj 

ljudima. Pošto sam taj specifičan 

trud oko izgradnje sebe 

samoga uvijek doživljavao kao 

golemi napor kočenja, suzbijanja, 

odricanja, šutnje, praštanja, 

savršeno mi je jasno 

zašto to mnogi ne rade, pa čak 

i ne znaju da to treba raditi i 

kako.“ 

Godine su prolazile, a Miloš 

je nastavio neumorno raditi. 

Bio je sretan kada je iz tiska 

izišao prijevod srednjovjekovnog 

Statuta grada Kotora, njegovo 

životno djelo. Međutim, 

nakon tripundanskih blagdana 

ove godine, zdravstveno 

stanje mu se pogoršalo, 

zalegao je u krevet. S velikim 

ushićenjem primio je vijest o 

skorom posjetu izaslanstva 

Sveučilišta iz Zadra. Dana 19. 

travnja 2012. doputovalo je 

izaslanstvo na čelu s rektorom 

Antom Uglešićem. Miloš je tog 

dana živnuo, u kolicima ih dočekao 

u pomorskom salonu i 

pozdravio ih, pričao im o povijesti 

pomorskog salona i obitelji. 

Nekoliko dana nakon toga 

život mu se ugasio. 

„Teško je pronaći prave riječi 

u trenutku kad nas je napustio 

čovjek koji je u sebi nosio 

toliko kršćanske topline i ljubavi 

prema ljudima, znanosti, 

kulturi, umjetnosti, Boki, a 

jednako tako i prema našem 

Zadru. Ostaje nam utjeha da 

smo se prije nekoliko dana vođeni 

Božjom providnošću susreli 

s njim i uručili mu Plaketu 

našeg Sveučilišta koja ga je 

na trenutak ispunila srećom“, 

stoji u brzojavu rektora Sveučilišta 

u Zadru prof. dr. sc. 

Ante Uglešića. 

15

Dana 26. travnja Bokeljska mornarica održala 

je komemorativnu sjednicu u koncertnoj 

dvorani Glazbene škole „Vida Matjan“ – crkve 

sv. Duha u Kotoru, a pokop je obavljen 27. 

travnja na župnom groblju sv. Mateja u Dobroti, 

gdje je i održana sveta misa zadušnica, koju 

je predvodio mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, 

uz prisutnost mnogobrojnih župnika, a misu je 

pratio pjevački zbor sv. Mateja. Posmrtnu povorku 

pratio je odred Bokeljske mornarice, koji 

je na groblju odao počast svome admiralu počasnim 

plotunom, a od admirala se oprostio kap. 

Ilija Radović, viceadmiral. Na pokopu je bio veliki 

broj građana iz svih mjesta Boke kotorske, 

kao i delegacija iz Dubrovnika, na čelu s Mirom 

Buconić, bivšom županicom, Mišom Galjufom, 

bivšim dožupanom i Željkom Filičićem, izaslanikom 

Udruge DHRM-a i HRM-a. 

16 

Pogrebna povorka 

Obitelj Milosevic 

Misa zadušnica 

Posljednji pozdrav svom Admiralu

RADNI POSJET IZASLANSTVA SVEUČILIŠTA U ZADRU BOKI 

KOTORSKOJ, PODGORICI I CETINJU U ORGANIZACIJI 

HRVATSKOGA GRAĐANSKOG DRUŠTVA CRNE GORE 

Zadar, 

europski sveučilišni grad 

Priredio: 


Zadar je prastari europski 

sveučilišni grad. Na tradicijama 

crkvenog školstva 

koje se u Zadru spominje 

od 10. stoljeća, još 14. lipnja 

1396., u vrijeme procvata Zadra 

u zajedništvu s ostalim 

hrvatskim prostorom u sklopu 

Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, 

ali i građanskog rata u 

Hrvatskoj između kraljeva Žigmunda 

Luksemburškog i Ladislava 

Napuljskog, u vrijeme 

pape Bonifacija IX., zadarskog 

nadbiskupa metropolita Petra 

II. Matafara i prvoga rektora 

Ivana iz Drača, ovdje je pri 

dominikanskom samostanu 

osnovano sveučilište Studium 

generale, kasnije Universitas 

Jadertina, koje je djelovalo do 

8. siječnja 1807. kada ga je 

ukinula francuska uprava. Ta 

je uprava 1809. osnovala tzv. 

Centralno učilište sa sedam 

fakulteta: medicina, kirurgija, 

geodezija, arhitektura, inženjerstvo, 

teologija i pravo. Dekretom 

guvernera ilirskih provincija, 

Henrija Bertranda, 12. 

prosinca 1811. ukinuto je i to, 

prvo moderno visoko učilište 

u našoj zemlji koje je podijelilo 

prve i jedine akademske titule 

dvadesetorici završenih studenata 

1. rujna 1811. Uspored- 

Čak 616 godina postojanja 

stavlja ovaj grad u red najstarijih 

sveučilišnih gradova Europe u smislu 

tradicije europskoga visokog školstva 

i znanosti (Bologna 1188., Padova 

1222., Pariz 1229., Macerata 1290., 

Cambridge, Barcelona i Perpignan 

1303., Canterbery 1320., Prag 1347., 

Pavia 1361., Krakov 1364., Beč 

1365., Pečuh 1367., Firenca 1378., 

Prag 1383., Heidelberg 1385., Köln 

1388., Erfurt 1389., Zadar 1396., 

Salamanca 1421., Avila i Sevilla 

1504., Budim 1507., Lepoglava 

1656., Zagreb 1669.). 

no je u Zadru trajao i studij 

visoke teologije na crkvenom 

učilištu Florio, započet 1656. 

godine koji 1828., nakon proširenja 

Zadarske metropolije, 

postaje visoki teološki studij, 

Studium Theologicum, pri središnjoj 

Bogosloviji za Dalmaciju 

(1828. - 1922.), te kasnije 

pri Nadbiskupiji, Visoka teološka 

škola, studij medicine i 

farmacije u Hrvatskoj (1806. - 

1811.), kao dio osnovanoga, ali 

nezaživjelog sveučilišta sa se- 

dam fakulteta, i kasnije pravna 

akademija (1959. - 1970.). 

Suvremeni razvoj visokog 

školstva u Zadru započeo je 

1955. godine donošenjem Zakona 

o osnivanju Filozofskog 

fakulteta u Zadru Sveučilišta 

u Zagrebu (od 1975. u sastavu 

Sveučilišta u Splitu), a 1998. 

osnovana je i Visoka učiteljska 

škola. Te dvije ustanove činile 

su osnovu za ponovno osnivanje 

Sveučilišta u Zadru 2002. 

godine. Godine 1992. započela 

17

je s radom i Visoka teološkokatehetska 

škola, danas pod 

patronatom Bogoslovnog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu. 

Tako se 2003. godine navršilo 

607 godina sustavnog trajanja 

visokog školstva u Zadru, od 

vremena osnivača - vrhovnog 

poglavara dominikanskog reda 

Raimunda de Vineisa iz Capue 

i izvršitelja fra Ivana iz Drača. 

To stavlja ovaj grad u red 

najstarijih sveučilišnih gradova 

Europe u smislu tradicije 

europskoga visokog školstva 

i znanosti (Bologna 1188., 

Padova 1222., Pariz 1229., 

Macerata 1290., Cambridge, 

Barcelona i Perpignan 1303., 

Canterbery 1320., Prag 1347., 

Pavia 1361., Krakov 1364., 

Beč 1365., Pečuh 1367., Firenca 

1378., Prag 1383., Heidelberg 

1385., Köln 1388., 

Erfurt 1389., Zadar 1396., Salamanca 

1421., Avila i Sevilla 

1504., Budim 1507., Lepoglava 

1656., Zagreb 1669.). 

Izaslanstvo zadarskog Sveučilišta 

posjetilo je od 19. do 

22. travnja Kotor, Tivat i Cetinje. 

U izaslanstvu su bili prof. 

dr. sc. Ante Uglešić, rektor, 

prof. dr. sc. Josip Faričić, prorektor 

i prof. dr. sc. Vanda Babić. 

Dolazak ovog izaslanstva 

očekivao se za vrijeme tripundanskih 

fešta, na poziv HGD 

CG, ali zbog loših vremenskih 

uvjeta do toga nije došlo. Hrvatsko 

građansko društvo 

pružilo je kompletnu logistiku 

u realizaciji svih posjeta. 

Jedan od glavnih razloga posjeta 

jest uručivanje Plakete 

dr. sc. Milošu Miloševiću, kao 

doktorandu Sveučilišta, ali i 

kao iznimnome znanstvenom 

radniku, koju mu je uručio 

prof. dr. sc. Anton Uglešić, a 

sve u povodu 10. obljetnice 

ponovnog osnivanja Sveučilišta 

u Zadru. 

Tom prigodom Uglešić je 

rekao kako je dr. Miloš Milošević 

svojim cjelokupnim radom 

učinio puno za znanost i 

općenito za hrvatsku kulturu, 

18 

kao i za kulture u doticaju. 

Miloš Milošević (92) bio je 

1955. na osnivanju Filozofskog 

fakulteta u Zadru, a 

1974. godine doktorirao je na 

tom fakultetu na temu „Boka 

kotorska za vrijeme mletačke 

vladavine (1420. – 1797.)“. 

Među četrnaest plaketa koje 

su dodijeljene zaslužnima za 

osnivanje Sveučilišta u Zadru, 

dr. Milošu Miloševiću dodijeljena 

je ona za poseban doprinos 

razvoju znanosti i očuvanju 

hrvatske kulture. Priznanje se 

sastoji od tekstualnog obrazloženja 

i plakete koju je napravio 

akademski kipar Bruno 

U Pomorskom salonu 

Miloševića 

Sa mitropolitom 

Mihailom 

Bošnjak, a koja na prednjoj 

strani ima grb današnjeg Sveučilišta, 

na drugoj grb prvoga 

zadarskog Sveučilišta iz 1396. 

godine, jednog od dvadeset 

najstarijih u Europi. 

Zahvaljujući na priznanjima 

dr. Milošević istaknuo je da su 

Kotor i Zadar dva grada koja 

su zemljopisno daleko, ali koji 

se kulturnim i znanstvenim 

radom intenzivno približavaju. 

Svečanosti u kapetanskom 

salonu obitelji Milošević nazočili 

su prorektor prof. dr. 

sc. Josip Faričić, prof. dr. sc. 

Vanda Babić, član Hrvatskoga 

građanskog društva Tripo

U Generalnom 

konzulatu RH 

Shubert, koordinator posjeta i 

članovi obitelji. 

Nakon ovog posjeta organiziran 

je razgovor s čelnicima 

Bokeljske mornarice 809 u 

prostorijama Admiraliteta u 

starome gradu. U ime Bokeljske 

mornarice bili su nazočni 

kap. Ilija Radović, viceadmiral, 

predsjednik UO Nikola Ciko i 

Tripo Milošević. 

U restoranu „Stari grad“ Damir 

Pinjatić, direktor Hrvatske 

gospodarske komore u Kotoru, 

kao domaćin organizirao 

je radnu večeru s čelnicima 

HGD CG, predsjednikom Mir- 

Na otoku Gospa 

od Škrpjela 

kom Vičevićem i Tripom Schubertom, 

uz nazočnost gospodina 

Bože Vodopije, generalnog 

konzula Republike Hrvatske u 

Kotoru. 

Tom prigodom rektor Uglešić 

izrazio je zahvalnost HGD 

CG na svemu što je učinilo 

na realizaciji ovog posjeta i 

uspostavljanju kontakata sa 

svim relevantnim institucijama 

i osobama u Kotoru, Tivtu 

i Cetinju. „Koristim priliku 

obavijestiti vas o odluci Sveučilišta 

da stipendira po dvije 

osobe za doktorske, a jednu 

za preddiplomske i diplom- 

ske studije u Zadru, kao i o 

stipendiji za jednog sudionika 

Ljetne škole hrvatskog jezika 

i kulture Odjela za kroatistiku 

i slavistiku Sveučilišta u 

Zadru“, rekao je prisutnima 

Uglešić. Ovaj zadatak će koordinirati 

HGD CG. Sljedećih 

dana upriličen je posjet Generalnom 

konzulatu RH u Kotoru 

na čelu s Božom Vodopijom 

te Mariji Ćatović, predsjednici 

Općine Kotor i kotorskom biskupu. 

Radni ručak priredio 

je Ilija Janović, potpredsjednik 

Općine Tivat, a nakon toga 

obišli su Lepetane, Gornju Lastvu 

i Radio DUX. Na Cetinju 

su se susreli s Aleksandrom 

Bogdanovićem, gradonačelnikom 

Cetinja, te mitropolitom 

Mihailom, nakon čega ih je u 

poznatome restoranu Konaku 

ugostio Adnan Čirgić, direktor 

Instituta za crnogorski jezik i 

urednik znanstvenog časopisa 

Lingua Montenegrina. 

Izaslanstvo Sveučilišta sastalo 

se s manjim brojem roditelja 

i studenata koji su studirali 

u Zadru te su rektoru i 

suradnicima priredili nezaboravnu 

večer u konobi Bokeški 

gušti u Prčanju. 

Osim što su posjetili i obišli 

znamenitosti u Kotoru, Budvi, 

Cetinju i Tivtu, pri povratku je 

rektor sa suradnicima posjetio 

prof. dr. sc. Milenka Pasinovića 

u Ljutoj, te obišao Perast 

i otok Gospe od Škrpjela 

uz pratnju Mira Franovića iz 

Perasta gdje je s don Srećkom 

Majićem dogovorio buduću 

jaču suradnju. 

Važnost ovog posjeta je mnogostruka. 

Sveučilište u Zadru 

iskazalo je spremnost na suradnju 

te pomoć autohtonome 

hrvatskom narodu, ali i ponudilo 

pokretanje projekata u 

suradnji s crnogorskim znanstvenim 

institucijama, gradovima 

Kotorom i Cetinjem, 

a koji će povezati i približiti 

crnogorski i hrvatski narod u 

svim segmentima življenja. 

19

20 

U TIVTU SU 7. TRAVNJA ODRŽANI LOKALNI PARLAMENTARNI 

IZBORI, NA KOJIMA JE HRVATSKA GRAĐANSKA INICIJATIVA 

OSVOJILA ČETIRI MANDATA – JEDAN VIŠE U ODNOSU NA 

PRETHODNE IZBORE. 

HGI - VJERNI TIVTU 

Ilija Janović 

Izbori su u demokratskim 

društvima središnji dio političkoga 

životadržave i njezinih 

građana. 

Kada je riječ o lokalnim izborima, 

kandidati ne mogu 

nuditi brda i doline iprodavati 

demagogiju.Na lokalnom 

nivou svatko svakoga više ili 

manje poznaje. 

To poznavanje seže sve do familijarnih 

odnosa i osobnih životopisakandidata. 

Zbog toga 

nije jednostavno izaći pred 

ljude koji te poznaju iponuditi 

im svoju kandidaturu. To sam 

Nosilac liste „HGI – VJERNI TIVTU“ i 

potpredsjednik stranke Ilija Janović 

osvrnuo se za Glasnik na nedavno 

održane lokalne izbore, ono što im je 

prethodilo, te najavio aktivnosti koje 

se očekuju u nastupajućem razdoblju. 

osjetio svom snagom prilikom 

pripremaza izbore. 

Mi Hrvati u Boki kotorskoj, 

kao i svi drugi ljudi s kojima 

dijelimo ovomore, nebo i ova 

rodna brda, ne možemo pobjeći 

od povijesti, ali ne smijemo 

dovesti sebe u situaciju da nas 

ona zarobi. Iz prošlosti baštinimo 

našu kulturu, tradiciju, 

naš jezik, crkve, samostane, 

groblja, palače i kampanele, 

našu okrenutost prema svijetu 

u kojem su naši pomorci 

stoljećima imali značajnu ulogu. 

Iz prošlosti također baštinimo 

mnoge rane, nepravde i 

diskriminacije. Ali sve što smo 

naslijedili moramo ugraditi u 

budućnost. 

U politiku nisam ušao zbog 

materijalnog probitka, već 

zbog uvjerenja da 

mogu svojim znanjem pripomoći 

u očuvanju i razvoju 

duhovnih i ekonomskih potencijala 

našega kraja. Dobar 

izborni rezultat potvrđuje 

ispravnost ovakvog stajališta. 

Koliko se trud i entuzijazam 

isplati pokazali su i posljednji 

lokalni izbori za odbornike u 

lokalnom parlamentu Tivta. 

Ako se osvrnemo na učinjeno 

i postignuto, imamo pravo biti 

zadovoljni. Kontinuirane predizborne 

aktivnosti općinskog 

odbora od prosinca 2011. do 

5. travnja 2012., te rad u protekle 

tri i pol godine u izvršnoj 

i zakonodavnoj vlasti pokazuju 

da je punina naših kapaciteta 

adekvatno iskorištena te 

da su građani pratili naš rad i 

pozitivno ga ocijenili. Rast povjerenja 

birača od 15% u odnosu 

na prošle izbore te osvajanje 

jednog mandata više s 

ukupno 12,09% u odnosu na 

izašle birače je očiti pokazatelj 

kvalitetnog rada. Na početku 

kampanje, kao nosilac liste 

HGI-ja „VJERNI TIVTU“ zadao 

sam cilj izbornom štabu da 

prikupimo minimalno 750 glasova. 

To smo i ostvarili! Sada 

smo po jačini treća stranka 

u Tivtu, što u zadanim okol-

nostima (okruženju) u kojima 

smo radili smatram uspjehom. 

Službeni podaci Općinske izborne 

komisije su: 

Ukupan broj birača upisanih 

u birački popis iznosi – 11.288 

birača. 

Broj birača koji su glasovali 

na biračkim mjestima iznosi – 

6.389 birača. 

Broj birača koji su glasovali 

putem pisma iznosi – 160 birača. 

Ukupan broj primljenih glasačkih 

listića iznosi – 11.288 

listića, od čega je upotrebljeno 

6.549 (58,02% izašlih birača), 

a neupotrebljeno 4.739 

(41,98%). Ukupan broj nevažećih 

glasačkih listića iznosi – 

178. Ukupan broj važećih glasačkih 

listića iznosi – 6.371. 

Cenzus za raspodjelu mandata 

u Skupštini općine Tivat 

od 3% od ukupnog broja važećih 

glasova iznosi 192 glasa 

(191,13). 

U raspodjeli mandata ne sudjeluju 

Narodna stranka – Veselin 

Kovačević 

„NEĆEMO STATI“ s osvojenih 

175 glasova (2,75%), kao 

ni S P I S P – GLASAJMO ZA 

SEBE – VRATIMO PRAVO NA 

ŽIVOT s osvojenih 108 glasova 

(1,70%). 

U raspodjeli mandata sudjeluju 

sljedeće izborne liste: 

1 .„Demokratska partija socijalista 

- pobjeda kontinuiteta 

Dragan Kankaraš“ s osvojenim 

2.051 glasom (32,19%) 

– 12 mandata; 

2. SDP TIVAT – DOSLJED- 

NO DALJE s osvojenih 976 

Sa konvencije stranke 

glasova (15,32%) – 5 mandata; 

3. HRVATSKA GRAĐANSKA 

INICIJATIVA – VJERNI TIV- 

TU s osvojenih 770 glasova 

(12,09%) – 4 mandata; 

4. SNP - ZNA SE s osvojenih 

746 glasova (11,71%) – 4 

mandata; 

5. NOVA SRPSKA DEMO- 

KRATIJA – ANDRIJA MAN- 

DIĆ s osvojenih 599 glasova 

(9,40%) – 3 mandata; 

6. Imaš za koga da glasaš 

- Nismo svi isti (DSS – dr. 

Ranko Kadić, SSR, nezavisni 

kandidati) s osvojena 354 

glasa (5,56%) – 2 mandata; 

7. Liberalno-građanska alternativa 

„Ovo je i moj grad“ 

s osvojenih 311 glasova 

(4,88%) – 1 mandat; 

8. POKRET ZA PROMJE- 

NE – NEBOJŠA MEDOJE- 

VIĆ s osvojenim 281 glasom 

(4,41%) – 1 mandat. 

Tim koji je priredio, planirao 

i izveo cijelu kampanju 

sastavljen je od volontera koje 

povezuje pripadnost istoj ideji 

očuvanja svojih korijena upravo 

uz pomoć političkog angažmana. 

Ne treba isticati da 

suto ljudi koji su se uhvatili 

u koštac s jačim subjektima, 

timovima kojima su izbori rutina. 

Međutim, volonterski tim 

profesionalno je odradio posao 

i postigao bolje rezultate nego 

agencije koje su specijalizirane 

za ovakve poslove. 

Vodilo se računa o svim detaljima, 

a kreativnost je prepoznata 

u gradu i šire. Na tome 

im dugujem posebnu zahval- 

nost. Veliku zahvalnost također 

dugujem svima koji su 

nam na ovim izborima poklonili 

povjerenje, a njih je 770, 

jer bez njih ne bismo uspjeli. 

Opravdano je sve ono što smo 

zagovarali u izradi programa 

rada, na javnim tribinama i u 

terenskom radu te u „uredu 

za građane“. Dokazali smo da 

nam je svaki glas jako važan 

te da se želimo svakom građaninu 

približiti i prilagoditi 

rad baš njihovim potrebama. 

Na moju veliku radost, Tivćani 

koji glasuju za HGI nisu 

samo Hrvati, već svi ljudi koji 

su prepoznali našu građansku 

ideju, koji su je prihvatili i razumiju 

je. Hvala svima! 

Pozivi, poruke, čestitke i pozdravi 

na ulici gode, ali istodobno 

i obvezuju da u sljedećem 

razdoblju radimo još 

predanije i opravdamo povjerenje 

koje nam je dano. 

Ozarena lica ljudi nakon 

uspješnoga izbornog rezultata 

velika su nam satisfakcija. 

Nakon objave konačnih rezultata 

izbora slijedi razdoblje 

od 30 dana za konstituiranje 

lokalnog parlamenta tj. zakonodovnog 

tijela, a samim tim 

u tom razdoblju treba dogovoriti 

koalicijsku vlast. Za većinu 

u lokalnom parlamentu treba 

17 odbornika. Očekujemo da 

će se kvalitetno, odgovorno i 

prepoznatljivo djelovanje HGIja 

u prethodnom sazivu koalicijske 

vlasti nastaviti i u sljedeće 

četiri godine. 

21

22 

POZNATE OSOBE IZBLIZA 

Antun-Pana Milošević 

Razgovor vodio: 

Mirko Vičević 

1. Godinama je meštar 

PANA bio sinonim za autoradionicu, 

a posljednjih desetljeća 

za odličan pansion. 

Otkud taj zaokret? 

Život je neizvjestan i 

u većini slučajeva nema 

određenih pravila kojih se 

treba pridržavati u odabiru 

određenog posla, a ako je 

netko prirodno talentiran i 

s ljubavlju radi ono što želi, 

bilo koji posao je dobar izbor. 

Vodeći se time ja sam kao 

trinaestogodišnjak i odličan 

učenik poznate kotorske 

gimnazije prešao na izučavanje 

zanata za automehaničara te 

sam s puno volje, poleta i entuzijazma 

završio zanat u tadašnjem 

Autobusnom poduzeću 

Tara kod velikog meštra 

pok. Tripa Cuce. Stekao sam 

zvanje kvalificiranog majstora, 

zatim VK majstora, specijalizirao 

sam se za pumpe visokog 

pritiska u tvrtki „Rikard Benčić“ 

Rijeka te odradio i specijalizaciju 

u tvornici Mercedesa 

u Stuttgartu - Unterturkeim 

za sve tipove osobnih vozila 

koji su se proizvodili 60-ih godina. 

Godine 1965. otvaram 

privatnu automehaničarsku 

radionicu u kojoj više nego 

uspješno radim na svim tipovima 

vozila, a specijalnost radionice 

su marke Mercedes i 

Fiat, prenosim znanje na učenike 

koji su izučavali zanat, 

a tada je vladalo veliko zani- 

manje za automehaničarstvo i 

mogu reći da sam ponosan na 

te mlade ljude. Moj sin Milan 

također je izučio zanat u mojoj 

radionici i tako nastavio tradiciju 

u poznatom autoservisu 

PANA na Zlatnim njivama u 

Kotoru. Od 1985. godine puno 

toga se promijenilo u mom životu. 

Kao višega vatrogasnog 

oficira tadašnje vlasti postavile 

su me za komandanta Vatrogasne 

jedinice Kotor, zatim 

za direktora Sportskog centra 

Kotor nakon nemilih događaja 

u vezi s raspadom Jugoslavije 

1991./1992. U to vrijeme podnosim 

ostavke na sve funkcije, 

ponovno se vraćam kombinezonu, 

ali ne kao automehaničar 

već kao građevinar na 

sanaciji moje kuće u Dobroti 

u ulici sv. Eustahija br. 253. 

Tu se krije odgovor na pitanje 

odakle zaokret od vrsnog automehaničara 

do tvorca hotela 

PANA. Posao koji sada radim 

puno je lakši i jednostavniji, a 

i zanimljiv je jer nudi kontakte 

s ljudima iz čitavog svijeta 

pa mogu reći kako ovaj posao 

doživljavam kao jedan vid rekreacije. 

U ovaj posao unio 

sam sebe i čitavo svoje znanje, 

radne navike, entuzijazam, 

a u poslu mi uvelike pomaže 

kćerka Dijana, nastavnica matematike 

i zamjenik direktora 

škole „Savo Ilić“ u Dobroti. Ponosan 

sam što gosti iz čitavog 

svijeta nose lijepe uspomene 

iz našega divnog Kotora, a 

posebno iz Dobrote, iz Hotela 

PANA u ulici sv. Eustahija br. 

253. 

Antun-Pana Milošević 

2. U odličnoj ste formi. Je 

li dugo ljetno plivanje na sv. 

Stasiju glavni ‹krivac› za to? 

Moj čitav život vezan je uz 

sport. U mladosti sam se bavio 

nogometom, plivanjem, 

vaterpolom, rukometom te košarkom. 

Iako sam u zrelijim 

godinama, još uvijek u ljetnim 

danima rekreativno svakog 

dana preplivam od 500 do 

1.000 metara, ronim, vadim 

pomalo mušulje i kamenice i 

tako sam u formi. U zimskom 

razdoblju uz obavljanje raznih 

poslova propješačim 5 do 6 kilometara. 

Smatram da je stalna 

aktivnost najveći prijatelj 

našeg zdravlja i zato se osjećam 

još uvijek zdravim i sposobnim 

za bilo kakav rad.

Dan 

Bokeljske 

mornarice 

3. Ima li meštar neki hobi? 

Svakako, u prvom redu to su 

rad i humanost, za koje sam 

nagrađen mnogim odlikovanjima 

i društvenim priznanjima. 

Usavršio sam mnoge zanate i 

to je za mene veliki uspjeh. Također 

sam zadovoljan što sam 

uz pomoć sponzora sanirao i 

obnovio Crkvicu od vrtova ili 

od snijega u Tabačini, koja je 

iz 15. stoljeća. Ovom obno- 

vom odužili smo se barem djelomično 

našim precima koji 

tu počivaju u miru, a koji su 

nama potomcima dali mogućnost 

služenja svete mise u toj 

crkvici i posjeta njihovu vječnom 

prebivalištu. Poseban 

izazov i istodobno hobi mi je 

pripremanje morskih specijaliteta. 

Specijalizirao sam se 

za riblje specijalitete kojih ima 

puno, a s posebnim guštom 

pripremam punjene lignje, sa- 

Auto servis PANA 

latu od raže, hobotnice, crni 

rižoto itd. Često gostima serviramo 

baš ova jela i više su 

nego zadovoljni. 

4. U vaterpolu ste više od 

60 godina. Koji su Vam najdraži 

trenuci iz tog razdoblja? 

Uz težak i naporan svakodnevni 

rad, uvijek sam imao 

ljubavi i talenta za sport, a posebno 

za vaterpolo. Imam puno 

najdražih trenutaka pa mi je 

teško nešto izdvojiti, ali istaknut 

ću: prvo osvojeno prvenstvo 

Crne Gore 1956., ulazak 

Primorca u prvu ligu, pobjeda 

nad zagrebačkom Mladosti 

5 : 3. Te godine (1961.) Mladost 

je bila prvak Jugoslavije, 

a mi smo ispali iz prve vaterpolske 

lige. Na toj utakmici ja 

sam branio i obranio i ono nemoguće, 

udarce velikih igrača 

tog vremena - Trumbića, 

Bonačića, Šimenca i zapravo 

sam odigrao utakmicu života. 

Publika je nosila na ramenima 

naše igrače od bazena do 

kavane Dojmi. Svakako su mi 

najdraži trenuci i sjećanja na 

1985./86. godinu kada je Pri- 

23

morac, tada pod imenom VPK 

Kotor, postao prvak i osvajač 

kupa Jugoslavije. Kao predsjednik 

predsjedništva VK 

Primorac doživio sam nešto 

što je danas nevjerojatno. Mi 

smo samo s kotorskim stručnim 

kadrom i igračima Kotoranima 

- Andrijom Popovićem, 

pok., Zoranom Gopčevićem, 

Veskom Markovićem, Mirkom 

Vičevićem, Emilom Nikolićem, 

Zoranom Kovačevićem i ostalim 

mlađim igračima koji su 

poniknuli u našem Primorcu, 

koje je vodio trener Pavle 

Vičević, nadvisili velikane iz 

Zagreba, Dubrovnika, Splita, 

Beograda, Šibenika i Rijeke. 

Ovako veliki uspjeh dokaz je 

volje, ljubavi i znanja jedne generacije 

koja će ostati zapisana 

zlatnim slovima u povijesti 

sporta Kotora i Crne Gore, a 

za mene ima posebno mjesto u 

sjećanju jer sam tada pridonio 

tom uspjehu i sportu Kotora. 

5. Čini se kako danas Kotor 

stagnira. Hoće li našem 

gradu opet ‹zasjati palaci›? 

Dotaknuli ste me tamo gdje 

me najviše boli. Kotor je nekad 

24 

bio grad kulture, znanosti, 

glazbe, zanatstva, pomorstva i 

sporta, grad tvornica u kojima 

su radili mnogobrojni radnici. 

Tako je svakog dana na znak 

sirene iz tvornice sapuna Riviera 

u 6 ili 7 sati ujutro na 

posao išlo više od 1.500 radnika. 

Posjećivalo se kazalište, u 

školi učenika u privredi mladi 

su stjecali znanje zanatlijamajstora, 

koji su bili nositelji 

razvoja grada, a vrsni pomorci 

radili su na brodovima moćne 

Jugooceanije koje, na žalost, 

danas više nema. Grad je imao 

hotele Slaviju i Fjord te mnoga 

poduzeća koja danas više ne 

postoje niti ih se sjećamo. Kotor, 

koji su nam ostavili naši 

preci koji su svojim radom i 

znojem stvorili ovo ono što mi 

danas ne znamo sačuvati niti 

oplemeniti, danas stagnira, 

nema onu gradsku dušu i kulturu 

građanskog pozdravljanja. 

Sve se pretvorilo u veliki 

sajam koji čine kafići i trgovine, 

trgovi su prekriveni suncobranima 

pa nema mjesta ni za 

šetnju gradom. Nevjerojatno 

je da nemamo ni jedno parkiralište 

u vrijeme kada svatko 

ima automobil, nedostaju nam 

Nagrada 21 Novembar 

škole odnosno imamo još uvijek 

one montažne, još iz vremena 

potresa, nedostaju nam 

i nove bolnice i još puno toga. 

Na žalost, mogao bih još puno 

toga nabrojiti i zato sigurno još 

dugo u našemu lijepom Kotoru 

neće zasjati novoizgrađeni 

palaci, ostaju samo oni u poznatoj 

pjesmi ,,Bokeljska noć“. 

Komandir 

Vatrogasne jedinice

Piše: 

Pavao Medač 

ZAREĐEN NOVI SVEĆENIK KOTORSKE BISKUPIJE 

DON SINIŠA JOZIĆ 

Ređenje 

Na uskrsnu subotu u kotorskoj katedrali 

biskup Ilija Janjić zaredio je 

đakona don Sinišu Jozića za prezbitera. 

Don Siniša Jozić rođen je 1986. 

godine u Boku u Bosanskoj Posavini. Kao 

bogoslov teologiju je završio u Sarajevu, a 

nakon što je 2010. godine stekao diplomu 

teologa postao je svećenički kandidat za 

Kotorsku biskupiju. 

U lipnju 2011. u svojoj rodnoj župi primio 

je red đakonata. Svoj đakonski staž proveo 

je u pripremi za svećeničko ređenje pod 

vodstvom don Pavla Medača, župnika sv. 

Eustahija u Dobroti i kancelara Kotorske 

biskupije. Svećeničkim ređenjem u kotorskoj 

crkvi uvećana je ovogodišnja radost 

Uskrsa. Crkva se najviše veseli novokršteniku 

i novoređeniku jer je to znak da je Crkva 

živa i da je usmjerena u Kristovu zajedništvu 

prema vječnom Uskrsu. Svi prisutni 

svećenici Kotorske biskupije i narod koji je 

sudjelovao u misi ređenja nisu mogli sakriti 

svoje osjećaje radosti pod svodovima 

tisućljetne katedrale sv. Tripuna. Neka 

oduševljenje za Boku i svećeništvo koje je 

don Sinišu Jozića dovelo do ređenja bude i 

njegova snaga u navještanju radosne vijesti 

Isusa Krista u Zaljevu svetaca. 

25

26 

GOSTOVANJE MJEŠOVITOGA PJEVAČKOG ZBORA „LIRA“ 

U BOKI KOTORSKOJ 

Uskrsni koncerti 

Priredila: 

Dijana Milošević 

Kotorskoj publici prvi put 

predstavio se mješoviti 

pjevački zbor „Lira“ iz 

Vodica, na koncertu pod nazivom 

„Hvalite Gospodina“ koji 

je održan u nedjelju na večer u 

katedrali svetog Tripuna. 

Mješoviti zbor „Lira“ izveo je 

niz uskrsnih, dalmatinskih i 

crnačkih duhovnih skladbi, 

domaćih i inozemnih skladatelja, 

te oduševio mnogobrojnu 

kotorsku publiku u predivnom 

ambijentu katedrale 

sv. Tripuna. Na koncertu je 

bio prisutan mons. Ilija Janjić, 

kotorski biskup i Katja Žarnić, 

konzulica Generalnog konzulata 

RH u Kotoru. 

Koncert je organiziralo Hrvatsko 

građansko društvo, uz 

pomoć Kotorske biskupije. 

Zbor „Lira“ utemeljen je 

1995. i ima 45 članova. Od 

osnutka je održao više stotina 

samostalnih koncerata diljem 

Hrvatske i inozemstva s 

težnjom očuvanja i njegovanja 

višeglasovnog pjevanja dalmatinskih 

napjeva. 

S ponosom ističu gostovanje 

u Rimu, u crkvi sv. Jeronima, 

1999. godine. Zbor „Lira“ sastoji 

se od članova različitih 

dobnih skupina, od studenata 

do umirovljenika. 

Dugi niz godina zbor je vodila 

prof. Tatijana Roca, a sadašnji 

mladi voditelj, prof. Ivo 

Pjevački zbor „LIRA“ je iz Vodica u 

Dalmaciji, iz jednog od najrazvijenijih 

turističkih mjesta na Jadranu. 

Lise, inače Dubrovčanin, priredio 

je i uvježbao program 

održanih koncerata u Kotoru 

i G. Lastvi. Prof. Lise dirigent 

je „Lire“ već pune tri godine, a 

također je uspješni voditelj i 

nekoliko muških i ženskih vokalnih 

skupina odnosno klapa. 

Zbor je pratila na klaviru Sanja 

Mandić, studentica klavira 

druge godine Muzičke akademije 

u Zagrebu. 

U sastavu zbora nastupa i 

mlada solistica, Jelena Pletikosa, 

polaznica trećeg razreda 

Koncert u Gornjoj Lastvi 

Srednje glazbene škole Ivana 

Lukačića u Šibeniku, u klasi 

prof. Ane Grubić-Miškić, sa 

skladbama „Son pochi fiori“, 

arijom iz opere L’amico Fritz 

Pietra Mascagnija i „Vergin 

tutt’amor“ Franceska Durantea. 

Dan ranije, 14. travnja, u 

crkvi Blažene Djevice Marije 

u Gornjoj Lastvi održan je 

koncert mješovitoga pjevačkog 

zbora „Lira“ iz Vodica i klape 

„Vinčace“ iz Novoga Vinodolskoga.

Mješoviti zbor „Lira“ uspješno 

je izveo niz uskrsnih i crnačkih 

duhovnih skladbi. 

Nakon koncerta zbora nastupila 

je klapa „Vinčace“ koja je 

izvela nekoliko dalmatinskih 

skladbi u vokalnoj izvedbi, a u 

nastavku koncerta uz instrumentalnu 

pratnju čula su se 

djela Ljube Stipišića, Zdenka 

Runjića, Gibonnija i drugih. 

Klapa „Vinčace“ utemeljena je 

1999. godine i njeguje klapsku 

vokalnu i instrumentalnu 

glazbu. 

Koncert je organiziralo Kulturno 

zavičajno društvo „Napredak“ 

iz Gornje Lastve. 

Druge večeri, u maloj bazilici 

sv. Tripuna u Kotoru, zbor 

„Lira“ održao je koncert. 

Na kraju koncerta uslijedila 

je zahvala predsjednice Marije 

Sladoljev-Jolić, koja je uručila 

prigodne poklone biskupu Iliji 

Janjiću, župniku Antonu Belanu, 

gosp. Mirku Vičeviću i 

gosp. Tripu Schubertu. 

Na koncertu su bili mons. 

Ilija Janjić, kotorski biskup, 

Katja Žarnić, konzulica GK RH 

u Kotoru i predstavnici HGD 

CG. 

Nakon koncerta nastavilo se 

druženje u Biskupskom ordinarijatu, 

uz prisutnost biskupa 

Janjića koji je svakom 

sudioniku darovao brošuru 

katedrale sv. Tripuna, a u 

ime HGD uručena su im monografska 

izdanja izdavačke 

zbirke Društva. 

Gornja Lastva, 14. travnja 

2012. (Radio Dux) - Večeras je 

u crkvi Blažene Djevice Marije 

u Gornjoj Lastvi održan koncert 

mješovitoga pjevačkog 

zbora „Lira“ iz Vodica i klape 

„Vinčace“ iz Novoga Vinodolskoga. 

Mješoviti zbor „Lira“ uspješno 

je izveo niz uskrsnih i crnačkih 

duhovnih skladbi. 

Zbor je utemeljen 1995. godine 

s težnjom očuvanja i njegovanja 

višeglasovnog pjevanja 

dalmatinskih napjeva. 

Koncert u Katdrali 

Uručenje poklona 

U svom nastupu klapa „Vinčace“ 

izvela je nekoliko dalmatinskih 

skladbi u vokalnoj 

izvedbi, a u nastavku koncerta 

uz instrumentalnu pratnju 

mogla su se čuti djela Ljube 

Stipišića, Zdenka Runjića, Gi- 

Klapa Vinčace 

bonnija i drugih. Klapa „Vinčace“ 

utemeljena je 1999. godine 

i njeguje klapsku vokalnu 

i instrumentalnu glazbu. 

Koncert je organiziralo Kulturno 

zavičajno društvo „Napredak“ 

iz Gornje Lastve. 

27

Razgovor vodio: 

Joško Katelan 

Redakcija se ovoga puta 

odlučila predstaviti 

istaknutog jedriličara iz 

Kotora, Filipa Petričevića, rođenog 

1987. godine. 

Kako biste u najkraćim crtama 

dali osobnu jedriličarsku 

kartu? 

U skladu s obiteljskom tradicijom 

jedrenjem sam se počeo 

baviti 1993. godine i postao 

član Jedriličarskog kluba 

„Lahor“ iz Kotora. Dvije godine 

28 

PREDSJEDNIK JEDRILIČARSKOG 

KLUBA LAHOR IZ DOBROTE, 

FILIP PETRIČEVIĆ, TROFEJNI JE 

JEDRILIČAR 

Dobar 

vjetar 

Ministarstvo sporta Crne Gore 

mora mlade i perspektivne 

jedriličare pomoći da izađu na 

međunarodnu scenu i izbore se 

za plasman na Olimpijske igre. 

nakon toga postao sam reprezentativac 

Jugoslavije i ostao 

aktivan reprezentativac SCG, 

kao i Crne Gore do 2010. godine, 

u kojoj sam bio prvi na 

rang-listi Crnogorskoga jedriličarskog 

saveza. 

U kojim tipovima jedrilica 

ste jedrili?

U svojoj karijeri jedrio sam 

u klasama Optimist (1993. – 

2001.), Laser Radial (2001. – 

2006.), Laser Standard (2006. 

– 2010.), a od 2010. godine 

sam natjecatelj i član krstaške 

sekcije CJS-a, kao i član 

udruženja skipera CG. 

Kojim uspjesima se možete 

pohvaliti? 

Između 1994. i 2011. godine 

osvojio sam 56 zlatnih, 33 

srebrne i 19 brončanih medalja 

na raznim natjecanjima u 

Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji, 

od kojih bih naglasio prva 

mjesta na regatama: Memorijal 

Jugole Grakalića 1999., 

2000., 2001., 2003., 2005. i 

2008. godine; Memorijal kapetana 

Marka i Joza Ivanovića 

1994., 1995., 1996., 1998., 

1999., 2004., 2006. i 2009. 

godine; Memorijal Spasić i 

Mašera 1999., 2000., 2001., 

2002., 2004., 2007. i 2010. 

godine; Memorijal Steva Kovačevića 

1999., 2001., 2004., 

2007., 2008. i 2009. godine; 

Kup Milana Tujkovića 2005., 

2007., 2008. i 2010. godine; 

Otvoreno prvenstvo Crne Gore 

1996., 1998., 1999., 2000., 

2002., 2004., 2005., 2008. i 

2009. godine; Prvenstvo Jugoslavije 

1997., 1998. i 1999. 

godine; Prvenstvo SCG 2004. 

i 2005. godine; Fašinada kup 

2003., 2004., 2005., 2008. i 

2009. godine. 

Bavite li se još uvijek aktivno 

jedrenjem i kakvi su 

Vam planovi za budućnost? 

Aktivnim olimpijskim jedrenjem 

prestao sam se baviti 

2011. godine zbog privatnih 

obveza, školovanja, kao i zbog 

nedostatka sredstava za od- 

lazak na međunarodne regate 

koje su neophodne za plasman 

na svjetska i europska prvenstva, 

kao i na olimpijske igre. 

U ožujku 2012. godine na 

Skupštini JK „Lahor“ izabran 

sam za predsjednika kluba s 

ciljem afirmacije mladih jedriličara, 

kao i jedrenja u Crnoj 

Gori općenito. Što se tiče 

jedriličarskog sporta u Crnoj 

Gori, iskreno se nadam da će 

se u skorije vrijeme probuditi 

svijest o značaju jedrenja 

kao tradicijskog i olimpijskog 

sporta te da će Ministarstvo 

sporta spoznati činjenicu da u 

Crnoj Gori i dalje postoje mladi 

i perspektivni jedriličari kojima 

treba pomoći da izađu na 

međunarodnu scenu i izbore 

se za plasman na Olimpijske 

igre, što predstavlja san svakog 

jedriličara i svake reprezentacije. 

Jedriličarski pozdrav - Dobar 

vjetar! 

29

31. 3. 2012. 

Posjet učenika iz Dubrovnika 

U sklopu programa 

predmeta 

koji obuhvaćaju 

terensku nastavu 

i organizaciju 

izleta, učenici 

Turističke i ugostiteljske 

škole s 

nastavnicima iz Dubrovnika posjetili su Boku 

kotorsku, slijedeći tako tragove hrvatske kulture 

i katoličanstva na području Perasta, Kotora 

i Budve. Vodič kroz povijest opstojnosti Hrvata 

na ovom području bio im je Ivica Biskupović, 

koji je u ime Hrvatskoga građanskog društva 

Crne Gore naglasio kako se Hrvati, kao autohtoni 

narod u Crnoj Gori spominju još u dokumentima 

Biskupskog arhiva u Kotoru 1431. i u 

kontekstu uporabe glagoljice u crkvenim obredima, 

vlasničko-pravnih odnosa ili sudjelovanja 

u bitkama protiv Turske. Mons. Srećko Majić 

predočio je učenicima nastanak otoka Gospe 

od Škrpjela i njezinu tradiciju koja se obilježava 

svake godine 22. srpnja, kada Peraštani organiziraju 

Fašinadu, hodočašće brodicama i obred 

nasipanja kamenja oko otoka. 

31. 3. 2012. 

Izborni sastanak 

Podružnice Podgorica 

Članovi Upravnog odbora 


30 

Održan izborni 

sastanak Podružnice 

Podgorica. Na sastanku 

su izabrana 

tijela Podružnice, 

usvojen je izvještaj 

o radu i plan rada 

za 2012. godinu. 

Predsjednica, potpredsjednik 

i tajnica 


Piše: Tripo Schubert 

Detaljno je analizirančetverogodišnji 

rad Podružnice. 

Uz kritički osvrt 

na realizaciju prethodnih 

aktivnosti, 

predložene su ideje 

kojima će se unaprijediti 

aktivnosti 

Podružnice u sljedećem 

razdoblju. 

Predsjednica Podružnice 

i dalje je 

dr. Svijetlana Zeković, 

a izabrani su 

potpredsjednik Marin 

Čaveliš, tajnica 

Ivka Krstajić i šest članova Upravnog odbora. 

Članovi Upravnog odbora su: prof. dr. Mihailo 

Kuliš, dr. Višnja Orban, Aljoša Camović, Jovanka 

Pasković, Dinko Šimurina i Delin Rodoljub. 

3. 4. 2012. 

Dodjela odlikovanja 

U godini jubileja našeg Društva Nacionalna 

zajednica Crnogoraca Hrvatske, uz potporu 

Bokeljske mornarice 809 iz Kotora i Zajednice 

Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske, 

pokrenula je inicijativu o dodjeli odlikova-

KRONIKA DRUŠTVA 

nja Filipa Vujanovića, predsjednika Crne Gore. 

Na prijedlog Komisije za odlikovanja pri Kabinetu 

predsjednika, Hrvatsko građansko društvo 

Crne Gore i njegov prvi predsjednik Tripo 

Schubert odlikovani su Redom crnogorske zastave 

III. reda. Ordene je uručio predsjednik 

Vujanović u rezidenciji prestolnice na Cetinju. 

10. 4. 2012. 

Posjet predsjednika UO Fonda 

Dr. Miroslav Marić, 

predsjednik 

Upravnog odbora 

Fonda za zaštitu i 

ostvarivanje manjinskih 

prava, 

posjetio je HGD 

CG. U razgovoru s 

Tripom Schubertom razmotrene su posljedice 

novog Zakona o NVO-u s obzirom na raspodjelu 

sredstava namijenjenih za rad udruga, kao i na 

akt Vlade Crne Gore koji je upućen Fondu, a riječ 

je o obavijesti da se iz sredstava Fonda neće 

moći financirati aktivnosti udruga koje su registrirane 

kao NVO. Dogovoreno je da se mora 

pokrenuti sveobuhvatna akcija svih udruga iz 

korpusa manjinskih naroda u Crnoj Gori jer 

bi primjenom ovih propisa bio blokiran i rad 

našeg Društva. 

12. 4. 2012. 

Lijepom našom 

Na snimanju emisije „Lijepom našom“ u Konavlima 

- Gruda 2009. godine, bili smo gosti i 

uručili smo našim poštovanim prijateljima iz 

Dubrovačko-neretvanske županije spomen-obilježje 

u povodu 1.200 godina dolaska moći sv. 

Tripuna u Kotor. Tada se rodila ideja o gostovanju 

ove emisije HRT-a u Boki kotorskoj. Voditelj 

Branko Uvodić to je najavio za vrijeme snimanja 

u Metkoviću 2011. godine. Nakon snimanja 

u Subotici, Sarajevu i Mariboru, na red je došla 

i Crna Gora. HGD CG se prihvatio organizacije 

snimanja ove emisije i opredijelili smo se za 

sportsku dvoranu u Tivtu. Dvorana je bila mala 

da bi primila sve zainteresirane. 

14. - 15. 4. 2012. 

Uskrsni koncerti 

Nakon uskrsnih 

blagdana mješoviti 

zbor „Lira“ iz Vodica 

u Dalmaciji održao 

je uskrsne koncerte 

u Gornjoj Lastvi 

u organizaciji KZU 

„Napredak“, a u organizaciji Hrvatskoga građanskog 

društva u katedrali sv. Tripuna. Inače, 

njihov posjet bio je planiran u vrijeme tripun- 

31

danskih blagdana i 

trebali su biti prisutni 

na Tripundanskoj 

večeri u 

hotelu Splendid, ali 

im vremenski uvjeti 

to nisu dopustili. 

19. - 22. 4. 2012. 

Posjet izaslanstva 

Sveučilišta u Zadru 

U organizaciji 

HGD CG realiziran 

je posjet rektora 

Sveučilišta u Zadru, 

Ante Uglešića 

i njegovih suradnika 

Crnoj Gori. 

Ovaj posjet bio je 

planiran za vrijeme tripundanskih blagdana i 

u hotelu Splendid trebali su biti gosti našeg 

Društva na Tripundanskoj večeri, ali iznimno 

nepovoljne vremenske prilike onemogućile su 

njihov dolazak. Glavni zadatak izaslanstva bio 

je uručenje Plakete Sveučilišta dr. sc. Milošu 

Miloševiću, koji je 1974. godine doktorirao na 

tom Sveučilištu. 

32 

21. 4. 2012. 

Večer Bokeljske 

mornarice – Kotor 

Tradicionalna večer Bokeljske mornarice održana 

je 21. 4. u hotelu VRMAC. Uz veliki broj 

poštovatelja, kako Bokeljske mornarice, tako i 

ove tradicionalne večeri, bili su prisutni i kotorski 

biskup, mons. Ilija Janjić, Katja Žarnić, 

konzulica u Generalnom konzulatu RH, Nikola 

Ciko, predsjednik UO, Barbara Pajić, šefica 

protokola Općine Kotor, te predsjednik podružnice 

Tivat Ivica Božinović i Igor Perojević, član 

UO Podružnice Herceg Novi te Mirko Vičević, 

predsjednik Hrvatskoga građanskog društva. 

Goste je na samom početku pozdravio viceadmiral 

Ilija Radović, a nakon njega uz pjesmu

KRONIKA DRUŠTVA 

dobrodošlice nastupila je klapa Bokeljski mornari, 

a tijekom večeri klapa je održala 20-minutni 

nastup. Ovu večer uljepšao je i mlađi dio 

Bokeljske mornarice, mali admiral Krsto Milutin, 

koji je recitirao stihove dr. Miloša Miloševića 

i plesna grupa koja je izvela škaljarsko i 

dobrotsko kolo uz pratnju mješovitoga mandolinskog 

orkestra Bokeljske mornarice, koji su 

također sudjelovali na snimanju emisije Lijepom 

našom. Naravno, večer nije mogla proći 

bez kola Bokeljske mornarice. Poslije službenog 

dijela, večer je obilježila i bogata lutrija, kao i 

rulet ples te se feštalo do kasno u noć. Program 

je vodila Dolores Fabijan, a za lijepo raspoloženje 

pobrinuo se VIS Exodus. 

Večer je bila u organizaciji mladog sastava 

Bokeljske mornarice, što je dokaz da će se ova 

tradicija nastaviti, uz veliko poštovanje svega 

onoga što su nam pokoljenja ostavila. 

28./29. 4. 2012. 

Nogometna reprezentacija 

doktora Hrvatske 

Uz domaćinstvo Veleposlanstva i Generalnog 

konzulata RH, u Crnoj Gori je gostovala nogometna 

reprezentacija doktora Hrvatske, koja je 

prvog dana posjetila udrugu DUX Croatorum, 

kulturni Dom i Radio DUX u D. Lastvi, katolički 

centar „Sanctae crucis“u Tuzima - Općina Podgorica. 

U Podgorici se odigrala nogometna utakmica 

s „Reprezentacijom liječnika Crne Gore 

u osnivanju“. Početni udarac izveo je dr. Đuro 

Kojan, prvi predsjednik HGD CG u Podgorici, 

a na susretu je bio Petar Turčinović, veleposlanik 

i prim. dr. 

Svetlana Zeković, 

predsjednica 

Podružnice HGD 

CG u Podgorici. 

Na radnoj večeri 

u Tivtu bili su 

prisutni čelnici 

hrvatskih udruga, 

HNV i HGI, 

Marija Vučinović, 

Ljerka Dragičević, 

poslanica u Parlamentu 

Crne Gore, 

Tripo Schubert, 

Zvonko Deković i 

Miroslav Franović, mons. Ilija Janjić, kotorski 

biskup, Ilija Janović, dopredsjednik Općine Tivat, 

dr. Edita Starović, direktorica regionalne 

bolnice u Kotoru, Katja Žarnić, konzulica u 

Generalnom konzulatu RH u Kotoru i Tvrtko 

Kušan, predstavnik Veleposlanstva, koordinator 

posjeta. Čelniku reprezentacije doktora, 

gospodinu Galiću, uručeni su prigodni pokloni. 

Drugog dana reprezentacija je posjetila Kotor, 

bila na misnom slavlju u katedrali sv. Tripuna, 

uz prisutnost Bože Vodopije, generalnog konzula 

u Kotoru, Mirka Vičevića, predsjednika 

HGD CG, a zatim je obišla kulturne spomenike. 

Na putu za Perast posjetili su grob don Branka 

Sbutege u crkvi sv. Eustahija, a u Perastu, uz 

vođenje don. Srećka Majića, posjetili su svetište 

na otoku Gospe od Škrpjela. 

Na kraju posjeta odigrana je nogometna utakmica 

s reprezentacijom hrvatske katoličke lige 

u Tivtu. 

29. 4. 2012. 

Posjet djelatnika 

OŠ Jurja Dalmatinca 

Djelatnici OŠ Jurja Dalmatinca iz Šibenika 

već nekoliko godina organiziraju stručne izlete 

u prostore gdje žive Hrvati. Ove godine organizirali 

su posjet zaljevu hrvatskih svetaca - Boki 

kotorskoj, a domaćin im je bilo HGD CG. Posjetili 

su svetište na otoku Gospe od Škrpjela, 

kulturne spomenike u Kotoru, a drugog dana 

i Nacionalni park „Lovčen“, Njegošev mauzolej, 

kulturne spomenike i muzej na Cetinju. 

33

Piše: 

Marinela Popović 

Oduvijek su brodovi u 

Boku dolazili iz svijeta 

i ovdje donosili svakojaka 

blaga. Pozlatila se ruka 

onog kapetana koji je s puno 

pažnje i emocija, jednog dana, 

tamo negdje izdaleka, donio 

svojoj dragoj pitar i fjor čudesne 

ljepote. 

I zar je više važno kako se 

zvala njegova draga, koje godine 

i u kojem đardinu je fjor 

pustio prve žile u novoj stolivskoj 

zemlji? Danas smo sretni 

što već odavno cijeli Stoliv, a 

sve više i druga mjesta, uveliko 

figuraju cvijetom kamelije. 

Zaljubljenici i uzgajivači 

ovoga božanstvenog cvijeta iz 

Stoliva okupljeni u Udruženju 

za njegovanje prirodnih i 

kulturnih znamenitosti -„Kamelija“ 

u suradnji s Mjesnom 

zajednicom Stoliv već dugi niz 

godina realiziraju vrlo bogat i 

jedinstven program u sklopu 

manifestacije Fešta kamelija. 

Ova tradicionalna turistička i 

kulturno-zabavna manifestacija 

i ove godine se održava 

pod pokroviteljstvom Općine 

Kotor i Turističke organizacije 

ovoga grada. 

Manifestacija „Fešta kamelija 

2012.“, koja se održava 

tijekom ožujka i travnja ove 

godine, započela je Umjetničko-modnim 

performansom u 

34 

TIJEKOM OŽUJKA I TRAVNJA U KOTORU JE ODRŽANA 

TRADICIONALNA MANIFESTACIJA „FEŠTA KAMELIJA 2012“ 

Kamelija 

cvijetni simbol Kotora 

Danas smo sretni što već odavno 

cijeli Stoliv, a sve više i druga mjesta, 

uveliko figuraju cvijetom kamelije. 

Dolazak kapetana 

Shopping centeru Kamelija, 

gdje su naši mladi modni kreatori 

i stilisti, uz adekvatnu 

muziku i dekor od kamelija, 

dočarali modne detalje ovih 

prostora u prošlom i sadašnjem 

vremenu. 

Vrijedni uzgajivači kamelija 

iz Stoliva i cijele Boke i 

ove godine su svojim kreacijama 

obogatili poznatu Izložbu 

aranžmana od cvijeta kamelije. 

Izložba je ove godine 

postavljena u prostorijama 

novootvorene Galerije solidarnosti 

u Starome gradu. Posebno 

raduje činjenica da je to 

prva izložba koja je organizirana 

u ovome divnome izložbenom 

prostoru koji je Kotor 

odnedavno dobio. Izložbu je 

otvorila gospođa Marija Mihaliček 

- povjesničarka umjetnosti 

i između ostalog naglasila 

„da nam uzgajivači i ljubitelji 

ovog cvijeta već godinama pri-

eđuju praznik za oči i dušu, 

a istodobno ostvaruju misiju 

čuvanja svih vrijednosti bez 

kojih Boka ne bi bila ono što 

jest - očaravajući spoj prirode 

i kulturnog naslijeđa. Zato, 

osim primarne svrhe isticanja 

važnosti hortikulture u turističkoj 

ponudi, ova manifestacija 

u Stolivu i Kotoru ne samo 

da slavi ljepotu kamelije, već i 

raznolikim programom pridonosi 

afirmaciji naše ukupne 

baštine. 

Profinjena ljepota kamelije 

inspirirala je i naše vrijedne 

autore da koriste ove predivne 

cvjetove na posve originalan 

način. I ove godine, kao 

i do sada, izložba radova načinjenih 

od kamelije pokazat 

će nam sav trud, strpljenje i 

maštovitost njihovih autora, 

Na ulazu u galeriju 

Flamingosi 

koje su nam večeras podarili 

u ovome novome galerijskom 

prostoru. 

Želim da dogodine čitav grad, 

njegovi trgovi, pjacete, izlozi i 

ugostiteljski objekti budu, bar 

u danima ove manifestacije, 

u znaku našega kotorskoga 

cvjetnog simbola, te da mi i 

posjetitelji Kotora još više uži- 

vamo u cvijetu kamelije“. 

Stručni žiri u sastavu: Ljiljana 

Zeković - povjesničarka 

umjetnosti, Anka Burić 

- akademska slikarica i Marija 

Mihaliček - povjesničarka 

umjetnosti, odlučio je da su 

najbolji radovi: „Šinjorina s 

Mula“, „Crnogorska plovidba“ 

i „Cvjetni aranžmani“. 

35

Centralna manifestacija 

- pučka fešta na obali Stoliva 

održana je u nedjelju 25. 

ožujka 2012. godine. Uz veliki 

broj posjetitelja iz svih krajeva 

Crne Gore i inozemstva, realiziran 

je bogat i autentičan 

kulturno-zabavni program iz 

ovih krajeva. Upriličeni su i 

tradicionalni sadržaji odavno 

poznati u programskim aktivnostima 

Fešte kamelija. Malim 

36 

Slatkiši od 

kamelija 

Sa izložbe 

scenskim igrokazom dočaran 

je ambijent i vrijeme kada je 

ovdje donesena prva sadnica 

kamelije. Proglašeni su i nagrađeni 

najbolji aranžmani 

od cvijeta kamelije, najljepši 

đardin s kamelijama, najbolji 

radovi s likovne i literarne radionice 

u prirodi. 

Promovirajući dio autentične 

primorsko-bokeške kužine, 

organizator je i ove godine 

upriličio prigodnu degustaciju 

zdravih proizvoda iz ovoga 

kraja kao što su domaći aperitivi, 

priganice, suve smokve, te 

pripremio poznatu mušuljadu. 

U rekreativnom dijelu manifestacije 

veliki broj posjetitelja 

i članova planinarskih društava 

iz okruženja uključili su se 

u izlet pješačkom stazom na 

brdo Vrmac i Gornji Stoliv. 

U suradnji sa ŠOSMO „Vida 

Matjan“ organizator je i ove 

godine s uspjehom realizirao 

Koncert mladih muzičkih 

stvaralaca u Koncertnoj dvorani 

- Crkvi Svetog Duha u 

Kotoru. Udruženje „Kamelija“ 

Stoliv u kontinuitetu baštini 

tradiciju organiziranja kulturno-prosvjetnih, 

kao i zabavnih 

manifestacija u Stolivu još od 

daleke 1919. godine. Imajući u 

vidu dugogodišnje njegovanje 

muzičke tradicije našeg kraja, 

kao i poseban senzibilitet ovog 

Udruženja i pojedinih njegovih 

članova u odnosu na muzičku 

umjetnost, sa zadovoljstvom 

ističemo opredjeljenje da se 

ovakvi sadržaji svake godine 

uvrste u program manifestacije 

Fešta kamelija, čime se 

značajno naglašava, uz ostalo, 

i edukativni karakter ove manifestacije. 

Ovogodišnja manifestacija 

završena je 29. travnja 2012. 

godine u akvatoriju ispred 

Stoliva susretom vlasnika drvenih 

barki pod nazivom „Camellia 

trophy“. U programu je 

bilo natjecanje ribara u drvenim 

barkama, defile i utrka 

veslača u drvenim barkama te 

jedriličarska regata. 

Realizacijom ovog susreta 

organizator je želio naglasiti 

važnost očuvanja drvenih barki 

kao dijela naše maritimne 

kulturne baštine te njegovanja 

tradicionalnih vrijednosti. 

Tradicionalni Bal kamelija s 

izborom Dame kamelija za ovu 

godinu nije održan zbog objektivnih 

razloga.

VREMEPLOV 

Vrijeme brzo prolazi,događaji se nižu jedan 

za drugim, život i običaji se mijenjaju, 

zapisano ostaje za vječnost. 

Zanimljive dokumente, fotografije i događaje 

potrebno je otrgnuti od zaborava, zato 

ćemo ih u ovoj rubrici objavljivati. 

Iz osobne arhive našeg sunarodnjaka koji 

živi u Splitu, Heliodora Prelesnika, za ovaj 

broj odabir je obavio Dario Musić. 

37

SANACIJOM ŽUPNE KUĆE KOMPLETIRANO UREĐENJE 

ZAVIČAJNOG KOMPLEKSA SV. ANTUNA U TIVTU 

Zaštita, valorizacija i 

prezentacija kulturne 

baštine 

Duga tradicija štovanja padovanskog 

sveca i danas je jako živa. Na njegov 

spomendan 13. lipnja u Tivtu se 

održava velika svetkovina s procesijom, 

a slavi se kao zavjetni dan obitelji i im- 

Piše: 

Marija Mihaliček 

Tivat nosi epitet najnovijega 

crnogorskoga grada 

i po mnogima je dobar 

primjer uređene i kultivirane 

urbanističko-arhitektonske 

cjeline. Posljednjih godina doživio 

je intenzivnu preobrazbu 

u značajnu turističku destinaciju 

izgradnjom kompleksa 

Porto Montenegro, koji je potpuno 

promijenio viziju razvoja 

ovoga grada. 

Jedna od zakonitosti razvoja 

turizma podrazumijeva da 

turisti našu odabranu destinaciju 

ne dožive samo u smislu 

ugode koju donosi sunce i 

more, nego i da upoznaju osobitosti 

odabrane destinacije 

preko njezine kulture, tradicije, 

običaja... Poznata činjenica 

da kulturno i povijesno 

naslijeđe daje prepoznatljivost 

određenoj destinaciji, da je 

čini drukčijom od drugih, za 

područje Tivta gotovo je za- 

38 

endan mnogih Tivćana. Još se u tivatskim 

kućama mogu naći slike i porculanske 

medaljice sa svečevim likom, a 

u vrtovima cvijeće sv. Antona, kako u 

Tivtu zovu bijele ljiljane, cvijet koji je 

jedan od njegovih simbola. 

nemarena. Iako Tivat baštini 

značajno i autentično graditeljstvo 

sačuvano u ambijentalnim 

cjelinama poput kompleksa 

ljetnikovaca, sakralnih 

objekata, ono nije primjereno 

vrednovano niti u smislu zaštite 

i prezentacije, pa tako ni 

kao kulturno-turistički potencijal. 

Da je uistinu tako možemo 

seuvjeritiako samo letimično 

pogledamo internetske 

stranice na kojima se turistički 

promovira Tivat jer je očigledno 

da nedostaju osnovne 

informacije o onome što nazivamo 

kulturnom baštinom, 

kojom ovaj grad obiluje, ali se 

njome ne koristi. 

Ovim prilogom želimo istaknuti 

koliko pojedinci i lokalni 

stanovnici, u ovom slučaju 

vjernici okupljeni u župi 

sv.Antuna,uspijevaju ostvariti 

značajne pomake u obnovi i 

zaštiti starih zdanja, spašavajući 

memoriju svoje pripadnosti 

ovom prostoru. Time potvrđuju 

svijest o važnosti čuvanja 

baštine i o odgovornosti starosjedilaca 

koji nisu posustali 

pred nevoljama te su tijekom 

političkih previranja 90-tih 

godina prošlog stoljeća ostali 

i opstali na svome, čuvajući 

vjerske, nacionalne i kulturološke 

osobitosti bez kojih danas 

ni Tivat ni Boka ni Crna 

Gora nebi bili ono što jesu.

Postavljanje zvona 1922. 

Tradicija štovanja sv. 

Antuna, zaštitnika 

tivatske župe 

Kult sv.Antuna Padovanskog, 

kao izraz pučke pobožnosti, 

uz Gospin kult najviše je 

prisutan na području Tivta. Na 

ovom relativno malom prostoru 

postoje tri crkve čiji je titular 

padovanski svetac. Kapela 

iz 1373. godine, na nekadašnjem 

imanju Pima-Paskvali, 

kasnije Ivanovića u Belanima, 

ujedno je i najstarija crkva 

posvećena sv.Antunu u Boki 

kotorskoj. Uz crkvu u Lepetanima 

iz 1760. godine je i tivatska 

crkva u Tripovićima, čijim 

nastanakom sv.Antun Padovanski 

postaje zaštitnikom tivatske 

župe. 

Duga tradicija štovanja padovanskog 

sveca i danas je 

jako živa. Na njegov spomendan 

13. lipnja u Tivtu se održava 

velika svetkovina s procesijom, 

a slavi se kao zavjetni 

dan obitelji i imendan mnogih 

Tivćana. Još se u tivatskim 

kućama mogu naći slike i porculanske 

medaljice sa svečevim 

likom, a u vrtovima cvijeće 

sv. Antona, kako u Tivtu zovu 

bijele ljiljane, cvijet koji je jedan 

od njegovih simbola. 

Crkva sv. Antuna 

i ambijentalni 

zavičajni kompleks 

u Tripovićima 

Gradnja crkve sv.Antuna u 

Tivtu započela je 1720. godine, 

a završena je 1734. na dominantnom 

položaju s kojeg se 

pruža predivan pogled na Tivatski 

zaljev. Crkva sv.Antuna 

je skladna jednobrodna građevina 

od fino klesanog kamena 

s apsidom, polukružnom u 

unutrašnjosti, a pravokutnom 

izvana. Na glavnom pročelju je 

trodijelni zvonik na preslicu. 

Iako crkva vremenski pripada 

stilskom razdoblju baroka, 

vanjskim izgledom je skromna 

pa je jedini ukras u kamenu 

klesana mala rozeta. 

Unatoč skromnome vanjskom 

izgledu, crkva sv.Antuna 

Padovanskog doima se raskošnije 

u svojoj unutrašnjosti, prije 

svega zbog originalne štuko 

dekoracije u svodu apsidalnog 

prostora. 

Na glavnom oltaru je pala 

zaštitnika sv. Antuna u franjevačkom 

habitu, sa svetačkim 

simbolom bijelim ljiljanom. 

Svetac lebdi na oblaku s dvije 

figure anđela iznad padovanskog 

svetišta, poznate bazilike, 

jedne od najposjećenijih ho- 

dočasničkih mjesta u svijetu. 

Okvir u koji je smještena pala 

je u obliku dviju figura anđela 

u dubokom reljefu. 

Na zidovima su slike većinom 

domaćih majstora, među kojima 

je i pala s prikazom Bogorodice 

kao nebeske kraljice, 

s malim Isusom, sv.Ivanom 

Krstiteljom i sv. Josipom iz 

XVIII. stoljeća. Umjetnički je 

najvrjednija neoklasicistička 

pala sa sv.Petrom i Pavlom, s 

kraja XVIII. stoljeća ili početka 

XIX. stoljeća, rad talijanskog 

slikara FrancescaPotenze. 

Ovom slikom, kao i ostalim 

slikama, plemićke obitelji koje 

su vlasnici ljetnikovaca i imanja 

na području Tivta donirale 

su crkvu i prinosile zavjet 

sv.Antunu. 

Crkvi sv. Antuna pripada arhivska 

građa u kojoj se osim 

matičnih knjiga krštenih i 

vjenčanihs početka XVII. stoljeća 

nalaze i mnoge neistražene 

arhivalije koje svjedoče o 

prošlosti ovog područja. 

Ono što ističe crkvu je graditeljsko 

okruženje, koje zajedno 

sa njom predstavlja kompleks 

ambijentalnih vrijednosti. Prostranim, 

kamenim platoom 

ispred crkve, koji čini popločano 

tamborje omeđeno pidžulima, 

ostvaruje se dojam produženoga 

sakralnog prostora. 

Prilikom posljednje rekonstrukcije 

crkve, s platoa je 

uklonjena metalna konstrukcija 

koja je imala funkciju zvonika.Tu 

su bila postavljena tri 

zvona napravljena u poznatoj 

ljevaonici crkvenih zvona Jakova 

Cukrova u Splitu. Poklonio 

ih je Tripo Markov Krstović, 

prije odlaska u Ameriku, 

kao zavjetni dar zaštitniku 

sv. Antunu.Na dan posvete 

21.prosinca 1922. bila je upriličena 

velika svečanost, uz blagoslov 

kotorskog biskupa Pava 

Butorca i kumstvo Katarine 

Ilije Fažo. 

U neposrednoj blizini crkve 

su dvije jednokatne kamene 

kuće. Jedna je prema sjeve- 

39

ozapadu kaniželom odvojena 

od crkve, a prema kazivanju 

u njoj je za vrijeme Austrije 

bilo sjedište općine, dok je od 

utemeljenja 1845. nakratko tu 

djelovala škola na talijanskom 

jeziku. Nešto prostranija kuća, 

jugoistočno od crkve, je župna 

kuća s malim dvorištem, 

koja je prema tradiciji sagrađena 

istodobno kada i crkva 

sv.Antuna. 

Kronologija 

popravaka crkve sv. 

Antuna u Tivtu 

Župna crkva sv. Antuna tijekom 

278 godina postojanja 

obnavljana je nekoliko puta pa 

je u određenoj mjeri mijenjala 

svoj prvobitni izgled. Prvi veliki 

popravak bioje za vrijeme austrijske 

vladavine, u posljednjem 

desetljeću XIX. stoljeća, 

kada je Boka kotorska teritorijalno 

i politički bila u sastavu 

pokrajine Dalmacije. 

Već u to vrijeme postojala 

je institucionalno organizirana 

služba koja je uz gradnju 

novih crkava vodila brigu o 

održavanju i popravcima postojećih 

sakralnih građevina i 

drugih spomenika na teritoriju 

čitave austrougarske carevine, 

pa tako i u Boki kotorskoj. Ministarstvo 

za bogoštovlje i na- 

40 

Crkva sv. Antun i Župna kuća 

stavu, sa sjedištem u Beču, 

bilo je središnja institucija, a 

svi poslovi vezani uz izgradnju 

novih crkava i sanaciju postojećih 

provodili su se preko Dalmatinskog 

namjesništva u Zadru 

i kotarskog poglavarstva u 

Kotoru. 

Uredna austrijska administracija 

ostavila je obilje arhivske 

građe s osnovnim podacima 

o popravcima, proširenjima 

i gradnji sakralnih građevina 

u Boki kotorskoj. Veliki i najsloženiji 

zahvati rađeni su na 

stolnoj crkvi sv.Tripuna u Kotoru, 

ali u drugoj polovini XIX. 

stoljeća i početkom XX. stoljeća 

impresivni su podaci koje 

je objelodanio arhitekt i povijesničar 

umjetnosti Stanko Piplović 

o graditeljskim intervencijama 

na crkvama u Kotoru, 

Perastu, Prčanju, Kostanjici, 

Krtolima, Bogdašićima. 

U posljednjem desetljeću 

XIX. stoljeća rađene su pripreme 

za intervencije na sakralnim 

građevinama i na području 

Tivta, a zabilježeno je da je 

1890. sam car Franjo Josip 

donirao 50 forinti crkvi u Tivtu. 

Tri godine kasnije otpočele 

su pripreme za popravak tivatske 

župne crkve sv.Antuna. 

Predviđene radove financirala 

je većim dijelom Vjerozakonska 

zaklada, uz priloge župljana 

i same crkve. Tadašnje 

građevinske intervencije sigurno 

su bile većeg opsega, što se 

može zaključiti po zahtjevu 

Općinskog upraviteljstvaTivta 

da dva mala oltara ostanu na 

prvobitnim mjestima. Radove 

odnosno popravke na crkvi 

izvodio je tivatski poduzetnik 

Marko Krstović, otac pomenutog 

donatora zvona. 

Popravci su izvođeni i na 

župnoj kući nakon odobrenja 

Namjesništva u Zadru, tijekom1908. 

godine, a troškovi 

su iznosili 854 krune. 

Sljedeća obnova župne crkve 

sv.Antuna u Tivtu bila je za 

vrijeme Kraljevine Jugoslavije. 

O tome govori svjedočanstvo 

koje je u obliku zapisa ostavio 

tadašnji župnik don Gracija 

Vujović, 

pronađeno ispod ploče glavnog 

oltara, prilikom posljednje 

sanacije. Rukopisom je 

ispisan tekst - Za vrijeme župnika 

Gracije Vujovića, koji je 

župnik Tivta već od 1.augusta 

1927. Za vrijeme kraljevanja 

Aleksandra I i biskupa Frana 

Uccellini, bje župna Crkva potpuno 

restaurirana i ovaj oltar 

potpuno povučen za 1m i 10cm. 

Radnju je prenosa izvršio Rajičević 

Tripo Krstov iz Tivta. 

Cjelokupna obnova Crkve vrijedi 

50.000 (pedeset hiljada) 

dinara. 

Tivat dne 11.avgusta 1931. 

Gracija Vujovič,upr. župe. 

Na listu su dva pečata, na 

jednom se u sredini vidi figura 

sv.Antuna i čita Parokijalni 

ured -Tivat. 

Potres u 1979. godini nanio 

je crkvi sv.Antuna velika oštećenja. 

Na sanaciju se čekalo 

punih devet godina. Zahvaljujući 

nastojanjima tadašnjeg 

župnika Ivana Galića obnova 

je počela 1996. godine. Građevinske 

sanacijske radove 

obavila je ekipa iskusnog majstora 

Mira Franovića,uz stručni 

nadzor nadležne institucije 

Regionalnog zavoda za zaštitu 

spomenika kulture iz Kotora, 

koji je vodila arhitektica Zorica

Čubrović. Izvedena je statička 

sanacija crkve, zatim radovi 

na fasadama, a istodobno su 

rađene i intervencije u: vraćanje 

u autentični oblik bočnih 

oltara, restauracija štukature 

u kaloti oltarne apside. U radionici 

te institucije u Kotoru 

obavljeni su konzervatorskorestauratorski 

zahvati na pali 

glavnog oltara i slici sv.Petra i 

Pavla. 

Najnoviji prilog 

župljana sv. Antuna 

u čuvanju povijesnog 

i kulturnog naslijeđa 

U Tivtu živi najveći broj katoličkih 

vjernika u kotorskoj 

biskupiji, koji su desetljećima 

priželjkivali novu župnu crkvu. 

Konačno je krajem 90-tih godina 

službeno započela gradnja, 

uz biskupov blagoslov i veliku 

pozornost medija, ali na tome 

je sve stalo. 

Iako nemamo dvojbi oko prioriteta 

jer održavanje postojećih 

sakralnih objekata apsolutno 

smatramo da treba biti 

ispred podizanja novih, ipak 

treba žaliti što Tivat nije dobio 

moderno sakralno zdanje 

prema projektu poznatog arhitekta 

Nenada Fabijanića i uz 

likovne intervencije velikana 

hrvatskog slikarstva Ive Šebalja. 

Odustajanje od gradnje nove 

crkve bilo je veliko razočaranje 

za sve vjernike, ali u godinama 

koje su dolazile sve su više bili 

odlučni u namjeri da vlastitom 

snagom „vraćaju u život“ 

stara kultna mjesta na kojima 

su stoljećima okupljaliu molitvi 

njihovi preci. I uspjeli su 

u tome te su najzaslužniji za 

popravak kapela sv.Mihovila, 

sv.Ane u Peanima, sv.Šimuna 

i župne crkve sv.Antuna. 

Iz župnog ureda najavljuju 

namjeru popravka crkvice 

sv.Srđa u Đurđevu Brdu iz IX. 

stoljeća, najstarije crkve utivatskoj 

župi, koja kao spome- 

Kompleks sv. Antuna 

nik iznimne vrijednosti zahtijeva 

strogo poštovanje propisa 

za kulturna dobra. Stoga je 

realniji plan i bliži ostvarenju 

sanacija kapele sv. Nedjelje na 

brdu, prema Gornjoj Lastvi. 

Ovim prilogom želimo posebno 

zabilježiti popravak župne 

kuće sv.Antuna kao još jednu, 

tek završenu, akciju lokalnih 

stanovnika, pripadnika male 

zajednice tivatske župe. Naime, 

više od tri desetljeća kuća 

u kojoj je živio župnik (poslije 

II.svj. rata njezin kat bio jedodijeljen 

jednoj obitelji) bila je 

izvan funkcije. Ovaj dio kompleksa 

devastiran je 1979. 

u potresu, a što nije uništila 

ćud prirode uništilo je vrijeme 

pa je tako urušena kuća bila 

„trn u oku“ svim župljanima- 

Tivta i ostalim vjernicima. Kao 

i na dosadašnjim realizacijama, 

prilozima i volonterskim 

radom župljana te posebnim 

doprinosom župnika don Milidraga 

Janjića i gosp.Nikice 

Škanate spašena je još jedna 

starina. Građevinske radove 

izveo je majstor Milan Golub, a 

stolarske Anton K.Sindik, sve 

pod nazorom arh.tehničarke 

Marije Škanate. Iako još nije 

dovršeno uređenjeenterijera, 

objekt svojim vanjskim izgledom 

s otkrivenim kamenim 

fasadama i uređenim malim 

đardinomi stiče crkveni kom- 

pleks u cjelini i postaje ukras 

ovog dijela Tivta. 

Ako se razumijevanjem i uz 

pomoć lokalne uprave u tivatskoj 

općini uredi prijeko potrebno 

parkiralište, u blizini 

crkve sv.Antuna, ostvarit će se 

uvjeti da ova vrijedna baština 

postane dostupnija ne samo 

vjernicima, nego svim građanima 

i posjetiteljima. 

Na kraju, u kontekstu razmišljanja 

o kulturno-turističkim 

potencijalima Tivta, nameće se 

ideja da bi crkveni kompleks 

sv. Antuna nakon uređenja 

trebao postati zanimljiv i s turističkog 

aspekta i to zbog ambijentalnih, 

arhitektonskih i 

umjetničkih vrijednosti. 

Prostrano predvorje crkve, 

tamborje, okruženo pidžulima, 

pruža mogućnost da bude turistički 

valorizirano kao zaista 

najljepši tivatski vidikovac, a 

isto tako idealan ambijent za 

prikazivanje autentičnog naslijeđa 

raznim manifestacijama 

koje bi prikazivale živopisnu 

nošnju, običaje ovoga 

kraja, folklor, gastronomiju 

itd. Nema sumnje da bi osmišljeni 

program namijenjen turistima 

u ovome tivatskome 

zavičajnom prostoru, središtu 

starogaTivta, bio svojevrsna 

atrakcija i pridonio kulturnoturističkoj 

ponudi grada. 

41

42 

PRIČA O JOVICI JOVANU MARINOVIĆU, ARHEOLOGU, 

ISTRAŽIVAČU, PISCU, POČASNOME MAJORU BOKELJSKE 

MORNARICE, VODIČU, KAPU OD KARNEVALA 

Kotorski pokretni monument 

Piše: 

Slavko Mandić 

Priča o Jovanu Jovici Martinoviću 

nema početak ni 

kraj. Ona je neđe unutra, 

utkana u sadržaj svega što se 

više desetljeća događa na pločniku 

grada i ispod njega, a s 

kojim je srastao ovaj kotorski 

pokretni monument, poeta i 

slikar vremena negdanjih, pogubljenih 

opet u neko vrijeme 

daleko iza nas, ali isto tako ne 

slučajno ostavljeno upravo Jovici 

da ga ponovno otkrije i pokaže 

naraštajima koji dolaze. 

Nakon potresa 15. travnja 

1979. godine, koji je izranjavao 

i tijelo i duh grada jedinstvene 

ljepote, navališe pregaoci 

da svoje znanje i umijeće 

stave na raspolaganje vidarima 

oštećenih palata koje su 

dostojanstveno posrtale pod 

naletima stihije. 

Slojevit stvaralac Jovan Jovica 

Martinović stopio se upravo sa 

slojevima grada koji ga je opčinio i 

postao ono što je mnogima, također 

od formata, nedosanjan san, kotorski 

oriđinal u punom smislu te riječi. 

Dali su se i davali nesebično. 

Među njima, u prvim redovima 

primijetan je bio Jovica 

Martinović s lopatom i krampom 

u rukama, kroz gradske 

kalete i pjacete s kačketom na 

glavi i za volanom dampera 

kojim se probijao ulicama starog 

Kotora. 

Bilo ga je na svakome mjestu. 

Teško je bilo i pomisliti da 

se nešto bez njega može. Radio 

je kao fizički radnik, kopač 

na površinskom kopu, rudar, 

istraživač, pa arheolog koji je 

po vokaciji prebirajući po iskopinama 

ispisivao nove stranice 

zaboravljene i izgubljene u 

nekim ranijim susretima grada 

s prirodnim strahotama. 

Stolujući na čelnim mjestima 

kotorskih institucija od značaja 

Jovica je pregalaštvom 

poticao brži oporavak grada, 

boreći se svim svojim umnim, 

a ponekad i fizičkim kapacitetima 

da se ne učini pogreška 

koja je znala da mu zapara 

snažno tanane osjete koje je 

imao kada je Kotor u pitanju. 

Zablistali su tako i njegovih 

„Sto kotorskih dragulja“ iz 

kojih ću izdvojiti palate: Grubonja, 

Lombardić, Grgurina, 

Drago, Vrakijen, Pima, Buća, 

Beskuća, Bizanti, Providurova 

palata, a mogao bih tako nabrajati 

do pune stotine. 

Jovica je autor mnogobrojnih 

tekstova, znanstvenih studija, 

propagandnih prikaza u 

monografijama Kotora i Boke 

kotorske, pripovjedač u dokumentarnim 

programima crnogorske 

televizije i elektroničkih 

i tiskanih medija. 

Znanstveni skupovi, promocije, 

književne i poetske večeri, 

likovne izložbe, muzičke večeri, 

Jovica i njegova čula kojima 

će i sam do pjesme kada se 

najmanje nadate kao iz nekih 

Student 

arheologije 

u Zagrebu

Uručenje povelje Merito Navali 

vremena u konobi kod Proročića 

u „Skala santi“ kojoj je 

kumovao i u kojoj smo puno 

vina popili, ali i iz koje su refreni 

mnogobrojnih kotorskih 

pjesama potekli, slike i crteži 

nastali, pisale se poeme, pravile 

drame i komedije. 

Slojevit stvaralac Jovan Jovica 

Martinović stopio se upravo 

s tim slojevima grada koji ga 

je opčinio i postao ono što je 

mnogima, također od formata, 

nedosanjan san, kotorski oriđinal 

u punom smislu te riječi. 

O oriđinalima, tim divnim i 

neprolaznim ljudima staroga 

Kotora koje je opjevao i ispod 

sjenki Pestingradskih poredao 

da svjedoče o prošlim vremenima, 

tek bi se moglo govoriti 

i te kako. 

Ruku pod ruku Milo Tica i 

Ivo Rajko Kašun, Šjora Mare i 

Tonina bruštulin, Đorđe Škartoc, 

Nane dela mode, Petrica 

Crna i Marica su po brade, 

Puro, Banjo, Mato Šumplek i 

Okijo i broja im se ne zna. 

Kao poliglot pokazivao je 

ljepote Kotora i njegov značaj 

Sa promocije 

Uručenje povelje o počasnom majoru 

Bokeljske mornarice 

mnogim državnicima, okrunjenim 

glavama, delegacijama 

iz svijeta cijeloga, ostavljajući 

ih često bez daha u usporedbi 

s vlastitom povijesti i tradicijom. 

Nezadovoljan radom turističkih 

vodiča koji su sa svih 

strana dolazili i vodili goste po 

Kotoru, uzeo je stvar u svoje 

ruke pa tako nastaje Udruženje 

vodiča koje podučava i od 

tada priča o Kotoru istinom i 

sjajom zrači. 

Jovica je tu i kada igra kolo 

Bokeljske mornarice, taj živi 

suvenir Kotora grada, i kad se 

raspomami maškarani i karnevalski 

Kotor koji je kao Kapo 

godinama predvodio, kad se 

raspuči Bokeljska noć ili klize 

barke u Fašinadi peraškoj, 

cvrči riba na muljanskoj rivi 

ili se kuvaju mušulje na Prčanju 

za tradiciju, za stare i nove 

ure. 

Ura je za novo njegovo, reći 

ću kapitalno djelo, ili kako se 

kaže modernijim jezikom, po 

meni životno djelo „Antički 

natpisi u Crnoj Gori“. Knjiga 

je nastajala i stasavala čitavih 

Kapo karnevala 

pedeset i nešto više godina kao 

rezultat Jovičine ljubavi prema 

epigrafiji, grani arheologije 

koja proučava pisma na tvrdim 

podlogama. Malo pomalo, 

iz sveska u svezak, istražujući 

i pišući, kopajući po arhivima 

i gdje je god stigao, Jovica je 

prvo napisao diplomski rad 

„Antički natpisi u Boki kotorskoj“, 

a 1967. godine obranio 

magistarski rad „Crnogorsko 

primorje u antičko doba“. 

Matica crnogorska prepoznala 

je značaj materije koja 

ima jedinstvenu vrijednost i u 

dogovoru s autorom izašla je 

iz tiska knjiga „Antički natpisi 

u Crnoj Gori“, koja je možda 

u zadnjem trenutku otrgla od 

zaborava i čestih devastacija 

kapital koji nam zbog vlastitog 

nemara polako, ali sigurno klizi 

iz ruku. 

Jovica Martinović jedan je od 

rijetkih koji je radni vijek posvetio 

čuvanju vrijednosti grada 

na koji je svijet odavno bacio 

svoje oko u nastojanju da 

sačuva njegovu autentičnost, 

upravo kao neprolaznu svjetsku 

vrijednost. 

43

44 

KOTORSKE BOTUNADE 

TRKA-FRKA 

Mic, mic, dođi Belina moja... Moro, 

dođi i ti... nešto si isčerupan, kao da 

si cijelu noć činio amore... mic, mic 

evo, evo papice za moga Vagabunda... 

o, gle, Kokolina se još proteže... 

mic, mic... pis, dosta, prekinite vas 

dvojica... opet se koljete, a jedna 

vas je mačka okotila... ni braća nisu 

više što su bila...uf, uf... ma, ja sam 

vas dobro razmazila, čekaj, čekaj... 

nećeš ribe Mazo... a, koji bi ti bolji 

bokun?... uf,uf... baš sam se umorila, 

idem malo sjest na šufadin, uf, uf! 

Piše: 

Vlasta Mandić 

Ne znam sama kako da 

počnem. Nikad nisam 

bila vješta u lapis, a kamoli 

u foj nešto napisat. Nije 

ni čudo, od male sam škole. 

Ovo što vam se intendim špjegat 

desilo se prošle setemane. 

Ni ja nisam mogla vjerovat da 

je istina, a kako ćete mi vi povjerovat, 

eto vam ga tamo. Ja 

ću napisat pa kako bude. 

Prvo moram učinjet malu 

škužu, da vidite s kim imate 

posla. Ja sam vam Bepa, stara 

Kotoranka. Nisam ona od 

grandece, nego ona sempliće, 

od mižerije. Puno đece, malo 

solada, a vazda rabota, rabota. 

Oli me imao ko guvernat. Mati 

vazda za mištilom punim robe 

i svoje i tuđe. Za objed mrvu 

sardela, zelja i komad kruva. 

Za marendu feta kruva namazana 

su malo masti, pa jedan 

dan, ako ima, pospeš po vrhu 

mrvicu cukara, a drugi dan 

mrvicu soli. Tek toliko da nije 

svaki dan isto. Jadni moj otac, 

cijeli je život ragatao na Lužu. 

Utovarivao je i istovarivao barkace 

od jutra do sutra. Nabaci 

vreću na glavu i onda počinje 

kalvarija- tovari kamenje, ba-

čve, pijesak, garbun i što ti ja 

znam još toga. I pored mižerije 

nikad nije bilo ružne riječi u 

našu famelju. Voljeli smo i stimavali 

svoje roditelje. Govorili 

smo im Vi. Nije to bilo zbog 

nekog straha ili, ne daj Bože, 

odbojnosti, već zbog velikog 

rešpekta i ljubavi. Čim smo 

malo okrijali, nije nam trebalo 

reć, vengo smo sami vidjeli đe 

treba pripomoć: donesi drva iz 

montanje, cijepaj, šegaj, pilaj, 

donesi vodu s Karampane, nahrani 

kokoške ili, kada voda 

ljeti poslani, ajde na izvor od 

Puča, znate tamo na Peluzicu, 

pa nosi do Kotora. Usput pola 

prospi, pa opet nazad. Svakoga 

starijeg bi poslušali za donjet 

im kruh, cigare, novine, 

potrčat do pjace- za bilo što. 

Nisi mogo reć „nije me volja, 

nemam kad ili, ne daj Bože, ,, 

ne mogu“. Isti tren bi pomislio 

da te Bog vidi i da će te kastigat. 

Ako smo što ružno nekome 

fabrikali, na prag od kuće 

nas je čekala mati i bez riječi 

pripetala škopacun. Nije bilo 

rasprave! Rano smo osjetili što 

znači teško fatigavat i zarađivat 

novce za živjet. Majku smo 

štimavali kao sveticu. Svako 

jutro se dizala u četiri ure, a 

lijegala duboko u noć. Nego... 

baš sam išempijala! Što vam 

ja to govorim, to su tempi pasati. 

Danas su druga vremena 

pa vam jedva i iz kuće izlazim. 

Nikoga više ne poznajem, a ni 

mene niko više ne konta među 

žive. Na svu moju sreću imam 

dobru susjedu šinjoru Ernu. 

Ona je pošla u Italiju, kod rođaka 

na godinu dana, a meni 

je ostavila na čuvanje kuću, 

vrt i njene mačke. Da samo 

znate kako sam zavoljela ove 

beštije. Po cijeli dan razgovaram 

sa njima i, bogami, sigura 

sam da me razumiju. Kada 

me Belina gleda fiso u oči, kao 

da hoće nešto da mi reče. Na 

veče, kada se uvučem u koćetu, 

eto ti ih sve okolo mene, pa 

zajedno predemo dok nam san 

ne zaklope oči. A ujutro, usko- 

mešaju se, prelaze mi preko 

glave, perfin, oće da me probude, 

furbe furbaste. Ogladne 

i znaju da treba poć u kužinu. 

Onda nastane trka-frka... 

Laura: I to velika frka, šjora 

Bepa, da se to ne može više 

trpjet. Te vaše mačketine su 

mi obalile pitare sa pižula i, 

zamalo, šjor Krsto nije platio 

glavom. Sva sreća da je žvelat 

pa je škapulao. A u đardin! Đe 

god sam prekopala zemlju za 

usadit salatu i petrusin učinjele 

su mi kakarelu. Da znate 

da ću ih zalit vrelom vodom. 

Bogami ću se žalit i u Poteštat. 

Mare: Imate pravo šjora Laura. 

Meni ulaze preko kantinele 

u kužinu i,onomad, su mi 

pojele sve barbune, koje sam 

spremila za objed. Jedva sam 

ih našla na peškariju, perke, 

cijeli mjesec pada kiša i ribe 

nema ni za lijeka. Ma kako 

sam se fotala. Da sam ih ufatila, 

bogami, više ne bi mijaukale. 

Jovo: Šteta što ih niste ufatili 

šjora Mare jer od njihovog mijaukanja 

i zavijanja ne mogu 

ni popodne, ni po noći spavat. 

Ja ne znam što je ovo?! Prije 

se znalo kada mačke vode 

amore. Februar i mart i finili 

bi Mare bali. Od 70-tih godina 

prošloga vijeka, od kada su hipici 

i slična bulumenta počeli 

seksualnu revoluciju, pokret 

se proširio i na životinje. Mačke, 

kao pametne, među prvima 

su prihvatile pokret i sada, 

dage Mare! Amorižavaju cijele 

godine.To je mirakuo, ko će to 

izdržat. Samo se kote! 

Mare: Šjor Jovo, što vam 

je za Boga? Stalno spominjete 

moje ime i to u delikatnom 

značenju. 

Ja sam usiđelica, ali poštena 

i bolje vam je mučat. 

Jovo: Ma nemojte mi se 

ofendit. Tako se kaže u narodu, 

to je uzrečica. Vengo, učinjet 

ću pritužbu u Poteštat da 

se po tom pitanju donesu neke 

odluke, a u vezi suzbijanja životinjskog 

nemorala. 

Laura: Šjor Jovo, Kotor ni 

do dan danas nije zaboravio 

vaše amorižavanje. Od portuna 

do kantuna po kiši i buri. 

A kada dođe ljeto od Slavije do 

Militarskog parka, kod našega 

pokonjega Banja, svaka je 

šentada, oli žbun bio vaš. Za 

svakom dvonogom mačkicom, 

ste se obrnuli i oblizali brk, 

berikinu jedan.Vi ste već od 

tada bili ne samo u Evropsku 

zajednicu nego i u Svjetsku 

zajednicu. Koja god nacija se 

skalala niza skale od vapora, 

po jedan primjerak je bio vaš, 

galijote jedan. Vi se nemate 

što jedit na mačke. 

Jovo: Za ime Boga, prekinite 

šjora Laura. Ja sam sada pali 

borac i to bez penzije. Recite 

što pametno u vezi mačaka. 

Što nam je činjet? Ovo je Kotor 

jadni ne bili. 

Đove: Ja ću zvati macakana 

da nešto učini. Šjora Bepa, bit 

će bulikana. 

Mare: Treba ih oškopit! 

Kate: Evo i mene, sve sam 

čula. Treba kamen oko vrata i 

sve surgat u more. 

Tonka: Cijelu uru sjedim 

na balkonćin i slušam vaše 

škifece. Vi bi da ratujete sa 

mačorima i mačkicama?! Ko 

danas ratuje? Samo injoranti 

i mezomati. Perfin, danas i 

mačke imaju svoja zakonom 

zagarantovana prava. Mi smo 

ekološki region! Idemo li u 

Evropu ili još bauljamo po pećini, 

a? Treba udariti ekonomski 

embargo. To je moderan, 

elegantan, a usto i kulturan 

stil za obalit protivnika. Niko 

ne šporka ruke, ne čini monade 

sa puškama, topovima, 

raketama, a protivnik strangušaje 

malo po malo- na kučarin. 

Treba udarit po špagu 

ovoga glupoga naroda i onda 

mu se kaiš sam priteže. Dunkve, 

mačke i kučki su danas 

luksuz, a luksuz se oporezuje. 

Za svaku mačku ili kučka 

patron neka plati mencovani 

krizni porez na MIC karticu 

po1 euro na mjesec. Isto kao 

45

što nam država oće po 1 euro 

kalumat na telefone, kompjutere, 

satove od elektrike itd. 

Euro tamo, euro onamo, saližat 

će sve crne rupe. Šoma 

dela šoma brzo će odebljat državni 

takulin. 

Laura: Kako ste se potkovali, 

kao da svaki dan objedujete sa 

Politikom. 

Tonka: Gledajte šedute od 

parlamenta, čitajte đornale i 

za pola godine ćete se inđenjat 

u politiku. To vam je isto kao 

svaki zanat. 

Kate: Ništa od toga! Kod nas 

se odluke sporo donose i još 

sporije sprovode. Malo kotorskih 

amanmdana izađe na govornicu 

parlamenta. Ovi naši 

gore samo figuraju. Ja ću kupit 

otrova za miševe, pa neka 

idu zajedno! 

Bepa: Jao, jao meni jadnoj. 

Dati nećete to učinjet. Gori ste 

od terorista, mafijaša, kamataša. 

Baš ste figure šporke! 

Mazo, Kokolina, Vagabundo, 

Moro, Belina mili moji, bješte 

u zaklone, škapulajte glavu. 

Uh, došla mi je deboleca, nije 

mi dobro, oh, oh, sventrat ću 

ooooooooooo... Tras! 

Laura. Brzo zovite hitnu 

pomoć. Šjora Bepa je pala u 

afan, upomoć! Pomognite mi 

da je podignemo ala da, isajte 

je! 

Vagabundo: Čujte i počujte 

narode od mačaka! Odmah se 

rastrčite po pjacama, kaletama, 

krovovima, đardinima kotorskim 

i pozovite delegate na 

sastanak u lomine špiljarske. 

Unajmite golubove pismonoše 

od kapetana Šave de Tabačina, 

da prelete i obavijeste delegate 

Dobrote, Škaljara, Mula, Prčanja, 

Perasta i Oravca. 

Moro: U kasu nema para 

kako ćemo platiti golubove. 

Vagabundo: Dat će Šava na 

veresiju. 

Belina: Mazo, jesi li čula što 

se sprema? Sve će nas potamanit. 

46 

Maza: Nije mene strah! Kada 

moj Vagabundo uzme stvar u 

svoje ruke, ja mirno spavam. 

Vagabundo: Dosta mačkice. 

Svi delegati su stigli i možemo 

početi sastanak. Da se prebrojimo: 

Škaljarski delegati prisutni, 

Peraški delegati prisutni, 

Dobrotski delegati – niko se 

ne javlja? 

Moro: Javili su da neće 

doći na sastanak. Oni žive u 

gospodskoj, kapetanskoj Dobroti 

i potomci su sijamskih, 

japanskih i malteških mačaka 

dovedenih jedrenjacima, 

sa pedigreom. Žive u raskošnim 

palatama u blagostanju i 

miru. Neće da se miješaju sa 

mačkama sa pločnika, iz kuneta, 

portuna i drugih buža. 

Kažu da su oni već u Evropu, i 

da svi imaju šegačku vizu. 

Vagabundo: Imamo kvorum 

i bez njih, dakle možemo početi 

sa radom. Draga braćo, 

danas smo prisustvovali nemilom 

događaju. Pojedini ljudi 

imaju zločinačke nagone i 

spremni su se organizovati da 

nas potamane. Nama je mnogo 

teže nego miševima. Miševi 

žive u podmorju Kotora i imaju 

dobru spizu. Mi smo stanovnici 

Kotora od pamtivjeka, naši 

su portuni, pjace, kantuni. 

Svaki dan se moramo dovijati 

kako da se prehranimo, đe da 

prenoćimo, đe da se okućimo 

i omacimo. Ima i onih koji su 

se snašli, uvalili se u novobogataške 

familje i ne fali im ni 

prepeličjeg mlijeka. Većina od 

nas su beskućnici. A kao takve 

lako nas gaze i krše naša 

mačija prava. 

Ua, teroristi... nećemo se 

lako predat... borit ćemo se za 

naša prava, tako nam naših 

brka... bit će frke... živio govornik.... 

Vagabundo: Kalmajte, nema 

ništa na forcu. Pamet u glavu. 

Ovi momenat na Tivatski aerodrom 

sletio je avion kompanije 

UNITED CAT COMPANY. Na 

naš poziv dolaze mačiji kon- 

gresmeni koje smo lobirali za 

našu stvar, a s njima dolaze i 

predstavnici evropske mačije 

asocijacije iz Strazgura. Samo 

što nisu arivali. Evo ih, evo ih, 

pljesak... O, hi mister president 

Đings, welcome in our 

town Kotor. 

Poštovane ekselencije i ostala 

gospodo, obraćamo vam se 

kao predstavnicima vlada velikih 

demokratskih zemalja u 

čijem fundamentu leži sloboda 

govora, štampe i gdje se 

poštuju prava ljudi i svih vrsta 

životinja, gdje i mi, mačke 

spadamo. 

Đings: Ja i moja kolega došla 

da vama otvorila oči, da vas ja 

naučila kako se borila za svoja 

prava, kako se zivi u sloga, 

nema frke. Vi ste jedan krasan 

zemlja, toliko difna priroda, 

more plava, planina bijela, 

zelena, sifa. Dobra prsuta, 

sira, slanina, mljac, mljac! O 

my Gad, beautiful. I love you. 

Da mi vas zastitila vi morala 

mnogo toga naučila. Morala 

promjeniti vasa život: kako 

jede, kako spava, kako mijauće, 

kako prede, kako lovi misa, 

kako keksa. Sve mora da bude 

fino, meko, kulturno i onda 

vas voljeti svi, pa i mi. Neće 

vas ljudi onda fikati, neće kupiti 

otrov, zvati mackano, neće 

polit vruca voda. Sve biti jedna 

felika ljubav, velika drzava, velika 

planet...... 

Ni, nu, ni, nu... pomaknite 

se, evo stiže hitna. Ispljuskajte 

je malo vodom... plujs, pljus... 

Bepa: Ah, ah, jesam li još 

živa? Jesam li mrtva? 

Doktor: Živi ste šjora Bepa. 

Bili ste malo duže u afan. 

Bepa: Učinjelo mi se da mi 

je duša izašla iz tijela i da sam 

vas odozgo gledala. Vidjela 

sam čudesa, kako mačke čine 

konferenciju i govore po naški, 

uh, uh! 

Laura: Sve je moguće! Ajte 

po malo povest ću vas doma. 

Bepa: Ma, baš Vam fala šinjora 

Laura, kako ste đentili! 

Glava mi je nešto mutna.

ČESTO SAM TRAŽIO INSPIRACIJU U BOKI. TO DOKAZUJU MNOGA 

MOJA DJELA, GDJE ME MORE, BRDA, POVIJEST MJESTA I LJUDI 

PRIJE I DANAS INSPIRIRAJU 

Bokelji u Hrvatskoj 

U 

profinjenoj atmosferi 

baroka i uljanih platna 

s patinom prošlosti, u 

pravom „da camera“ prostoru 

Muzeja Mimare, odzvanjala 

je prošle srijede glazba dvaju 

suvremenika koji su obilježili 

svoj skladateljski opus u povodu 

75. godine života. Novi 

zvuci u starome okviru! Netko 

je rekao da suvremenu glazbu 

ne slušaju suvremenici, nego 

tek njihovi nasljednici, ali to 

se ovom prilikom nikako nije 

moglo reći jer je puna dvorana 

glazbenih sladokusaca i 

umjetničkih poznavatelja s 

oduševljenjem pozdravila ovu 

efektnu autorsku „soiree musical“. 

Nastavljajući predstavljanja 

istaknutih Bokelja u Hrvatskoj, u 

ovom broju donosimo razgovor s 

profesorom Željkom Brkanovićem, 

pijanistom, skladateljem, 

umjetnikom, zaljubjenikom u Boku 

kotorsku i njenu bogatu tradiciju. 

Razgovor s prof. Brkanovićem, o 

muzici, umjetnosti, životu i vječitoj 

inspiraciji vodio je Jozo Gjurović. 

Prof. Brkanoviću, program 

večeri bio je svojevrstan 

kratki presjek Vašeg stvaralaštva. 

Već ste na početku 

simbolički iskazali svoja 

glazbena traženja u naslovima 

klavirskih preludija od 

„Dodekafonskog“ do „Uskog 

preludija (koji) hoće biti široki“. 

Do koje ste širine došli, 

je li ona zaokružena ili 

Vam istraživački duh i dalje 

ne da mira? 

Stvaralački duh nikad nema 

mira. Sasvim sigurno nastojim 

zadržati neke elemente 

tradicionalne forme, ali pokušavam 

unijeti i nešto novo. 

U ovoj kompoziciji istraživao 

sam neke elemente klavirske 

tehnike koje sam želio opisno 

dočarati nastojeći da forma u 

potpunosti prati glazbeni tok. 

Efekt postižem izmjenjujući 

grupacije crnih i bijelih tipki s 

time da su ruke istodobno po- 

stavljene u pozicijama crnih 

nasuprot bijelih i obratno. Dakle, 

u svakoj kompoziciji želim 

pronaći neki bitni element koji 

ću na svojstven način obraditi. 

Kada ste otkrili „muzičku 

žicu“ u sebi i opredijelili se 

za glazbu kao životni poziv. 

Je li to bilo očevo usmjerenje 

ili zov gena bokeljskih 

Brkanovića? 

Sigurno su posrijedi genetski 

naslijeđene osobine, kao možda 

i „geni“ kraja u kojem je i 

malo mjesto kao što su Škaljari 

imalo veliki tamburaški 

orkestar. Ali moj otac uvelike 

je utjecao na odabir moga zvanja. 

Još u ranom djetinjstvu 

bio sam izložen neprekidnom 

zvuku tonova slušajući glazbu 

u kući, prilikom očeva 

komponiranja za klavirom, ili 

na koncertima na koje su me 

roditelji često vodili. Klavir je 

47

ila neprekidna opsesija moga 

oca. On je inzistirao na mom 

učenju klavira kao glavne 

okosnice svih mojih glazbenih 

usmjerenja u budućnosti. 

Smatrao je da je dobro znanje 

klavira važno za sve glazbene 

pravce kojim bih se mogao baviti 

u budućnosti. Nije pogriješio. 

Počeli ste studij klavira 

kod legendarnoga zagrebačkog 

pedagoga prof. Svetislava 

Stančića i diplomirali 

s odličnim uspjehom 1962. 

godine. Kako to da se niste 

priključili plejadi njegovih 

uspješnih solista, nego ste 

1976. godine upisali studij 

kompozicije i diplomirali 

1980. godine? Stvaralački 

impuls bio je očito jači. Ali 

nije bilo jednostavno izboriti 

se za vlastiti identitet na 

polju na kojemu je ime Brkanović 

već imalo etabliranu 

reputaciju? Ipak, stekli 

ste svoje prepoznatljivo ime. 

Uspjeh i visoka priznanja 

48 

Spomen ploča na obiteljskoj kući 

brzo su Vam stigli. Nagrada 

„Josip Slavenski“ za Koncert 

za glasovir i orkestar 

1982., diskografska nagrada 

Porin za najbolju skladbu 

1999., „Vladimir Nazor“ za 

postignuća u glazbenoj umjetnosti 

2002. i odlikovanje 

Redom Danice hrvatske s likom 

Marka Marulića za zasluge 

u kulturi 1999. godine 

najbolji su dokaz uspješnosti 

i vrijednosti! Iskazali ste se i 

na drugim poljima glazbenog 

djelovanja. U čemu mislite 

da je ključ Vašeg uspjeha? 

Klavir je postao glavni predmet 

mojih ranih razmišljanja 

i za vrijeme studija imao sam 

zapaženih nastupa, ali moj interes 

postajao je sve kompleksniji. 

Klavir sam čuo kao orkestar. 

To je moj prof. Stančić 

prepoznao i nije inzistirao da 

se posvetim solističkoj karijeri. 

Počeo sam raditi ono što 

me zanimalo; korepetirao sam 

u operi, dirigirao sam zborovima, 

vodio razne ansamble, 

dirigirao u operi i sa simfonijskim 

orkestrom. To me u svakom 

pogledu više ispunjavalo. 

Komponirati sam počeo puno 

kasnije, negdje polovinom sedamdesetih 

godina prošlog 

stoljeća. Naprosto sam smatrao 

da je dovoljan jedan kompozitor 

u kući Brkanovića. Sve 

se dogodilo sasvim slučajno 

kad sam, za potrebe radija, 

trebao napisati popratnu glazbu 

za neke radiodrame, pošto 

sam u to vrijeme radio u 

umjetničkom programu Radio 

Zagreba. Taj posao postao je 

sve učestaliji i tek tada sam se 

odlučio napisati samostalno 

glazbeno djelo. Bio je to moj 

prvi gudački kvartet. Sjećam 

se reakcije moga oca, koji je 

vidjevši partituru rekao da bi 

se ispod nje on rado potpisao. 

To mi je posebno dalo samopouzdanje 

i počeo sam intenzivnije 

komponirati uz ostale 

moje djelatnosti. Tako se moj 

rad svodio na više glazbenih 

područja, ali najvažnije nagrade 

dobivao sam za ostvarena 

djela. 

Tajna uspjeha je intenzivan 

rad, a ako se to spoji s nekim 

drugim karakteristikama poput 

talenta, onda je uspjeh 

neizbježan. 

Umjetničku atmosferu, a 

sigurno i potporu, imali ste 

i u kući s obzirom na to da 

je Vaš sin Vedran diplomirao 

violinu, supruga je profesorica 

klavira, a i kćerka je otišla 

u umjetničke vode? 

Svakako je kućni ambijent 

sa svojim pozitivitetom i međusobnim 

razumijevanjem u 

profesionalnom pogledu svima 

od pomoći. Vedran je imao 

solističke koncerte i u Kotoru, 

kćerka se posvetila filmskoj 

režiji u Njemačkoj, a supruga 

je upravo otvorila Privatnu 

glazbenu školu „Brkanović“ s 

pravom javnosti u Zagrebu.

Braća Željko i Miro pred 

obnovljenom obiteljskom 

kućom 

Do 2008. godine bili ste 

četiri godine predsjednik 

Hrvatskog društva skladatelja. 

Čime ste se tada Vi bavili 

i prof. Ivo Josipović koji je 

tada bio tajnik tog društva, 

a sada je predsjednik Republike? 

Hrvatsko društvo skladatelja, 

s prvim predsjednikom 

Ivom Tijardovićem, od 1946. 

godine do danas razvilo je 

niz aktivnosti - organizacijske, 

izdavačke, diskografske. 

Kao predsjednik društva trudio 

sam se što više omogućiti 

izvedbe domaćih kompozitora. 

Zahvaljujući raznim asocijacijama 

te međunarodnim 

skupovima Hrvatsko društvo 

skladatelja omogućilo je izvođenje 

naših djela diljem svijeta, 

koje su izvodili i naši i strani 

umjetnici. 

U tom razdoblju svakako je 

značajno i rješavanje prava intelektualnog 

vlasništva, koje 

je pokrenuo kolega Josipović, 

današnji predsjednik države. 

Glazbu netko stvara i netko je 

izvodi, a njezino konzumiranje 

postala je tržišna kategorija, 

kao što je to uglavnom u svim 

zapadnoeuropskim zemljama. 

Uže predsjedništvo i svi članovi 

društva to su aklamacijom 

prihvatili. 

Od 1983. godine imate i 

značajnu pedagošku aktivnost 

na Muzičkoj akademiji 

u Zagrebu. Godine 1995. 

postali ste redoviti profesor 

kompozicije i teoretskih 

predmeta, a od 2000. godine 

ste redoviti profesor u trajnom 

zvanju i u tom svojstvu 

još ste aktivni i nakon 

umirovljenja 2007. godine. 

U jednom razdoblju bili ste 

angažirani i u Crnoj Gori? 

Kojom prilikom je to bilo i 

kakva su Vam sjećanja na taj 

angažman? 

Prilikom utemeljenja Muzičke 

akademije u Titogradu bio 

sam pozvan da predajem teoretske 

predmete kao gostujući 

profesor. Tada je nova Muzička 

akademija bila osnovana u 

prvom redu radi doškolovanja 

nastavničkog kadra, koji su 

predavali u školama u Crnoj 

Gori. Kasnije se akademija 

proširila i na redovite studente, 

koji u većini slučajeva 

nisu trebali odlaziti u druge 

republičke centre. Kako su se 

potrebe studija proširile i na 

kompoziciju kao glavni predmet, 

bio sam angažiran za predavanje 

kompozicije te su u 

mojoj klasi mnogi diplomirali, 

od kojih su neki danas poznati 

glazbenici, kao Senad Gačević 

u Podgorici i Liljana Jovanović 

u Americi. Volio sam ta putovanja 

zrakoplovom preko Sarajeva 

i povratak autobusom 

preko lovčenskih serpentina 

do Škaljara, gdje me čekala 

tetkina topla janjeća juha i domaće 

ćakule. 

Vaša profesionalna povezanost 

s Crnom Gorom obnovila 

se u povijesnom trenutku 

ponovnog osnivanja samostalne 

crnogorske države, u 

izboru nacionalne himne. U 

kojem svojstvu ste bili angažirani? 

Bila mi je čast što me pozvalo 

Ministarstvo kulture Crne 

Gore da sudjelujem u prosudbenom 

vijeću s još nekim glazbenim 

stručnjacima iz zemalja 

bivše Jugoslavije. Pregledan je 

cijeli natječajni materijal i izabrana 

današnja himna, koja 

se prema odluci izvodi u dvije 

verzije, zborskoj i orkestralnoj. 

Rođeni ste u Zagrebu 20. 

prosinca 1937. godine, na 

pola puta između mamina 

Beča i tatine Boke kotorske. 

Koliko je to utjecalo na Vas 

i na Vaše djetinjstvo? Koliko 

ste imali prilike doživjeti 

Boku, Škaljare i upoznati 

obiteljsko okruženje? 

Činjenica je da sam se rodio 

na pola puta između Beča 

49

50 

Željko u krilu obitelji Brkanović 

Praizvedba koncerta za violinu, violončelo i 

orkestar u Lisinskom 31.3. 2000. 

Ivan Brkanović s kontrabasom u 

Tamburaškom društvu Tomislav 

i Škaljara. Majčina familija 

bila je visoko rangirana u tadašnjoj 

Austrougarskoj monarhiji 

dok su očevi roditelji 

bili zemljoradnici. Taj jaz bio 

je nepremostiv, pogotovo kad 

smo se 1939. godine, nakon 

Hitlerove aneksije Austrije, iz 

Beča doselili direktno u Škaljare. 

Tamo smo jedno vrijeme 

živjeli moja majka Elizabeta- 

Lili, baba Anđe i đede Mato i 

ja, dok je otac kao stipendist 

bio u Parizu na studijskom boravku. 

To rano razdoblje moga 

boravka u Boki ne pamtim 

puno, osim nekih detalja, te 

dobrotu i toplinu očevih roditelja. 

Međutim, pravi doživljaj 

Boke uslijedio je kasnije kad 

smo svake godine moj mlađi 

brat i ja tamo provodili ljetne 

praznike. U početku smo boravili 

na Prčanju kod očeve sestre 

Jozice, udane Kondanari, 

jer je naša kuća bila zauzeta. 

Kasnije, kad su se njezini stanari 

iselili, dolazili smo u Škaljare. 

Nastavili smo dolaziti 

poslije i sa svojim familijama, 

sve do potresa. Potres je kuću 

sasvim devastirao i više nije 

bilo moguće tamo ljetovati. 

Rodna kuća Vašeg oca Ivana 

Brkanovića temeljito je 

obnovljena i njemu u čast 

postavljena je spomen-ploča, 

uz veliki angažman Vašeg 

brata Miroslava, liječnika, 

psihijatra, koji s obitelji 

živi i radi daleko u Njemačkoj. 

Ljubav prelazi sve daljine, 

a i Vaše bratske veze su 

čvrste. Hoće li se obnoviti 

i život u starome roditeljskom 

domu? 

Mislim da se na neki način 

i život obnovio. U kuću nastojimo 

dolaziti kad god je to 

moguće. Brat i ja smo umirovljenici, 

ali još uvijek u intenzivnome 

radnom odnosu. 

Tako dolazimo kad smo slobodni, 

bez obzira na godišnje 

doba. Brat je ipak češći gost. 

Kako živi daleko na sjeveru

Njemačke, oslanja se uglavnom 

na prijevoz zrakoplovom. 

Jedva čeka da iskoristi kakav 

slobodan trenutak i da uživa 

u tome zemaljskom raju. Ja 

sam češće u mojoj vikendici u 

blizini Crikvenice jer mi je ona 

puno bliže. 

Koliko Vaši bokeljski korijeni 

uspijevaju biti prisutni u 

Vašoj intimi i u Vašem stvaralaštvu 

u mnogim obvezama 

koje imate? Napisali ste 

„Bokeljski scherzo“ za dječji 

zbor i glasovir, čija je praizvedba 

bila u Kotoru 1986. 

pod ravnanjem Nikše Čučića 

i „Zahvalnicu sv. Leopolda“ 

za muški zbor. Boka nije 

samo inspiracija slikarima i 

pjesnicima, u njoj odjekuju 

i zvuci valova, udari bure i 

tramontane, jeke planinskih 

masiva, odjeci davnina i pomorskih 

drama. Stvaralački 

impuls nikad ne zamire, pa 

se možda nađu još neki bokeljski 

motivi, neki bokeljski 

ekvinocij? Pitanje je ovo 

koje zvuči i kao poticajna 

provokacija. 

Sigurno je da sam često tražio 

inspiraciju u Boki. To dokazuju 

i nabrojana djela, ali 

i druga, gdje me more, brda, 

povijest mjesta i ljudi prije i 

danas inspiriraju. Prije tridesetak 

godina obradio sam i 

izveo Misu br. 2 Jeronima Fiorelija, 

kotorskog kompozitora 

koji je živio, skladao i bavio se 

pedagoškim radom prije punih 

dvjesto pedeset godina. To djelo 

pisano je za soliste muškog 

zbora i orkestar. Djelo je dokaz 

muzičke kulture koja je odavno 

postojala na tim prostorima. 

Kako je riječ o svečanoj 

misi s tako velikim aparatom, 

pretpostavlja se da se izvodila 

pred katedralom na dan sv. 

Tripuna. To dokazuju potpisi 

muzičara na svojim dionicama 

s datumom i mjestom izvedbe. 

Svakako, Boka je inspiracija u 

svakom smislu. 

I još jedno provokativno 

pitanje. Kotor i Boka imaju 

bogatu kulturnu povijest, 

glazbeni život uvijek je bio 

živ i širok, a uspješni ljetni 

muzički programi okupljaju 

svake godine značajne 

umjetnike i mnogobrojnu 

publiku. To je prilika da se 

vrijedna i zanimljiva umjetnička 

djela Ivana i Željka 

Brkanovića, poznata i izvan 

Hrvatske, prezentiraju i u 

svom zavičaju, jer glazba ne 

poznaje granice. Imate li kakvih 

planova u tom smislu? 

Planovi svakako postoje. 

Jedan dio njih je i uspješno 

ostvaren. Tako je 27. prosinca 

2011., za 105. godišnjicu 

rođenja moga oca, izveden 

cjelovečernji koncert u organizaciji 

Muzičke škole u Kotoru, 

isključivo s djelima Ivana Brkanovića. 

U sklopu Međunarodnoga 

muzičkog festivala 4. 

i 5. travnja 2011. izvedena su 

moja djela u Kotoru i Podgorici. 

U planu su još i izvedbe 

Concertina za gudače Ivana 

Brkanovića, kao i moj gudački 

kvartet. Nadam se da će se i 

ti projekti uspješno realizirati. 

Hrvatsko društvo skladatelja kod 

predsjednika Stjepana Mesića 

Vidim da ste u izvrsnoj fizičkoj 

kondiciji i još u punoj 

stvaralačkoj snazi. Imali 

ste i praizvedbu Klavirskog 

kvinteta, 25. rujna 2010., 

kao jedini pozvani stranac 

na međunarodnom festivalu 

„Westfalen Classics“ u Njemačkoj. 

Ni po čemu se ne 

vidi da ste otišli u mirovinu. 

Intelektualci, znanstvenici 

i umjetnici umirovljenjem ne 

prestaju ni misliti ni stvarati. 

To je možda i najzrelije doba, 

kad su ispunjeni znanjem i 

iskustvom, i šteta je za društvo 

da to ne koristi, pogotovo 

u nekim traženim profesijama. 

Jer, dobro je rečeno da 

„na mladima svijet ostaje, a na 

starima on opstaje“. Kompozitori 

odlaze u mirovinu tek kad 

im nestane inspiracija. 

Zahvaljujem Vam na zanimljivom 

razgovoru i vidim 

da ćemo imati još razloga za 

nastavak uspješne priče o 

istaknutim bokeljskim glazbenim 

bardovima, ocu i sinu 

Brkanovićima. 

51

KRONIKA GRADA KOTORA 

Priredio: 

Jovan J. Martinović 

1230.g. 

15. jula, u Raškoj: 

# Kralj Radoslav sa suvladarima 

Vladislavom i Urošem 

potvrđuje Kotoranima 

stare povlastice koje im je 

15.avgusta 1215.g. dao kralj 

Đorđe, sin Vukanov. Pominju 

se lokaliteti Prevlaka, na 

kojoj je obnovljena crkva sv. 

Mihovila, Pasiglav i Luštica 

do granica Grblja. Ispravu na 

italijanskom pisao Silvestar u 

Raškoj, a predata kotorskim 

poslanicima, plemićima Mauru 

i Medošu. 

1233.g. 

# Nakon svrgavanja brata 

Radoslava, na presto Srbije 

došao mlađi sin Stefana Prvovjenčanog, 

Vladislav (1233- 

1243). Od tasta, bugarskog 

cara Ivana Asena, preuzeo tijelo 

sv. Save i prenio u manastir 

Mileševu. Svrgnut sa prestola 

1243.g. 

1239.g. 

mjeseca juna, XII indikta, 

u Kotoru: 

# Nepotpuno zaglavlje listine 

sa pomenom kralja Vladislava 

i biskupa Blaža. 

1242.g. 

# Kotor stradao od najezde 

Tatara. 

1243.g. 

# Kralja Vladislava zbacio 

najmlađi brat Uroš I (1243- 

1276). Bio je oženjen Jelenom 

Kurtnejskom (zvanom Anžujska) 

koja je gradila po Primorju 

franjevačke samostane u: 

52 

Kotoru, Baru, Ulcinju i na 

Bojani kod Skadra. Jelenina 

sestra Marija je neko vrijeme 

gospodarila Ulcinjem. 

1246.g. 

2. septembra, indikta IV, 

u Kotoru: 

# U vrijeme kralja Uroša I 

narod kotorski donosi odluku 

o kazni od 10 perpera za 

onoga ko bi batinao Slovena 

iz Grblja (prvi pomen) ili Arbanasa 

ili Budvanina ili one pod 

upravom Sv. Mihaila. Ispravu 

pisao đakon Miha Giga, opštinski 

notar. 

1247.g. 

19. septembra, indikta V, 

u Kotoru: 

# Za vrijeme pape Inocentija 

IV (1243-1254) i kralja Uroša 

I, biskup Deodat sa opatom 

Georgijem posvećuje crkvu 

cenobija Sv. Georgija. Ispravu 

pisao đakon Miha Giga, 

opštinski notar. 

1249.g. 

# Biskup Kotora Donat Centiberij 

(1249-1254). 

1250.g. 

10. jula, u Raškoj: 

# Srpski kralj Radoslav (oko 

1227-1233) sa suvladarima 

i braćom Vladislavom i Urošem 

navodno potvrđuje kotorskim 

poslanicima Mauru i Medošu 

ranije darovnice srpskih 

vladara, a ispravu pisao pisar 

Silvestar u Raškoj (latinska 

verzija isprave iz 1230.g. ?). 

1254.g. 

# Natpis na sarkofagu biskupa 

Deodata, sada uzidan 

u vanjski zid stepeništa Relikvijara: 

PRESVL OBIT CAThARI 

PATRICIVS DEODATVS 

INSGNIS MORIBVS ET DO- 

GMATE NOBILITATVS 

CORPVS HABET TVMVLVS 

QVOD NOVIMVS IN CINERE 

SPIRITVA ASTRA PETIT 

QVEM SPES EST GLORIFI- 

CARI 

A.D. M.CC.L.IIII 

1255.g. 

12. juna, XIII indikta, u 

Kotoru: 

# Kaptol crkve sv. Tripuna 

donosi odluku da će se strogo 

pridržavati odredaba o celibatu 

pod prijetnjom ekskomunikacije. 

1257.g. 

26. decembra, XV indikta, 

u Kotoru: 

# Knez Kotora Desen, po nalogu 

kralja Uroša (I), sa sudijama 

i vijećnicima a po volji 

cijelog naroda, upućuje Bazilija 

Dabraču i Ivana Gigu da 

sklope ugovor o prijateljstvu 

između Kotora i Dubrovnika. 

Ispravu pisao đakon Miha 

Giga, zakleti notar. 

1261.g. 

13. februara, IV indikta, 

u Kotoru: 

# Kaptol crkve sv. Tripuna 

po volji čitavog naroda opštine 

moli biskupa Marka da izvrši 

posvetu crkve sv. Kuzme i Da-

SREDNJI VIJEK 

mjana i sv. Elizabete. Obred 

se vrši u vrijeme pape Aleksandra 

(IV), kralja Uroša (I) i 

kneza Kotora Budislava, a prisustvuje 

mu Grobina, biskup 

Ulcinja. Ispravu pisao đakon 

Miha Giga, opštinski notar. 

1263.g. 

# U vrijeme pape Urbana IV, 

kralja Uroša I i biskupa Marka 

sagrađena prvobitna crkva 

sv. Pavla, čija su prednja i 

zadnja fasada bez apside bile 

u XVI v. uklopljene u zidove 

nove veće crkve samostana 

dominikanki, u kome je bila 

redovnica Blažena Ozana. 

# Natpis na crkvi sv. Pavla: 

† ANNO TRIGENO BIS TER- 

NO MILLE DVCENO 

QVI FVIT VRBANVS VICE 

QVARTVS PAPA ROMANVS 

OROSIO DANTE DOMINO 

REGNVM MODERANTE 

ECCLESIAE XPI CVM MAR- 

CVS PRAEFVIT ISTI 

VIR GENERIS CLARI 

PAVLVS COGNOMINE BARI 

NOBILIBVS DATA CVM CO- 

NIVGE DOBRE VOCATA 

ISTVD FVNDAVIT TEMPLVM 

GENTISQVE DICAVIT 

DOCTORI SAVLO MVTATO 

NOMINE PAVLO 

PRO QVIBVS EXORES QVI- 

SQVIS VENIS HVC ET ADO- 

RES 

QVOD COELOS OPERE TALI 

MEREANTUR HABERE 

1266.g. 

8. aprila, IX indikta, u 

Kotoru: 

# Biskup Marko obavještava 

opštinu da je Pavle, sin Boske, 

sa ženom Dobrom, kao zakoniti 

patron darovao crkvu sv. 

Pavla zajedno sa kućom redu 

propovjednika i to Mihaelu, 

prioru fratara iz Dubrovnika i 

Kotora te fratrima Florijanu, 

Tripunu i Marku, kao i generalnom 

učitelju reda Mihaelu. 

Ispravu u prisustvu zakletog 

sudije Bazilija Dragonovog 

i svjedoka Marka Lovrovog 

Bazilio i Bartola, sina Boske, 

pisao đakon Miha Giga, notar. 

53

POKUŠAJ RAZVITKA SVILARSTVA 

NA PRČANJU U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA 

Svilarstvo na Prčanju 

54 

Bivša kuća Eduarda Sbutege. 

Svilena buba uzgajala se osim na 

Prčanju i u Grblju, Dobroti, Bijeloj, 

Budvi, a u manjim količinama i po 

ostalim mjestima Boke kotorske.

Piše: 

Marija Saulačić 

Prčanj u doba 

razvitka svilarstva 

Prčanj je jedno od prvih 

mjesta u Boki kotorskoj u 

kome se u drugoj polovici 

XIX. stoljeća počelo opsežnije 

razvijati svilarstvo. Mještani 

Boke bavili su se svilarstvom 

još za vladavine Venecije, a od 

početka XIX. st. u cijeloj Boki 

bilo je puno predionica svile. 

Prčanj je staro pomorsko središte, 

a uz Dobrotu i Perast, 

u doba jedrenjaka bio je važno 

trgovačko središte. Tijekom 

stoljeća imao je mnogobrojnu 

flotu jedrenjaka, a potkraj 

XVIII. st. imao je čak 30 trgovačkih 

brodova duge plovidbe, 

kao i Petkovićevu pomorsku 

školu. 

Na početku XIX. st. Prčanj i 

Dobrota bili su glavni konkurenti 

u pomorstvu i trgovini. 

Svojim bogatstvom i poduzetnošću 

prednjačile su obitelji 

Verona, Florio, Sbutega, Milin, 

Lazzari i Luković. U doba 

kada se počelo razvijati svilarstvo, 

odnosno uzgajati svilena 

buba, Prčanj je imao 1.600 

stanovnika, koji su se uglavnom 

bavili zemljoradnjom, uz 

pomorstvo, i u to vrijeme su 

zasađena mnoga stabla maslina, 

murve i dr. Najveći razvitak 

u svojoj bogatoj povijesti 

doživljava zajedno s Dobrotom 

i Stolivom u doba austrijskog 

carstva. Od toga golemog kapitala 

gradili su se novi brodovi, 

palače, kao i crkve. Godine 

1860., kada se počelo razvijati 

svilarstvo na Prčanju, nastavljena 

je izgradnja nove župne 

crkve, Bogorodičin hram, a 

tada je osnovan i Odbor za 

gradnju novoga hrama. U to 

doba mjesto je ekonomski ojačalo 

obnovom trgovačke mornarice. 

Nekoliko karakterističnih 

palača obitelji Lukovića, 

Beskuća, Antuna Verone, Lo- 

vrijenca Sbutege, kao i crkve 

poput stare župske crkve sv. 

Marije, crkve sv. Nikole s franjevačkim 

samostanom i drugih 

manjih crkvica čine mjesto 

znamenitim i značajnim. 

Osnivanje predionice 

Prvu predionicu svile osnovali 

su na Prčanju Eduard 

Sbutega i braća Milin 1860. 

godine, a postojala je do 1900. 

godine. Oni su bili zajedno s 

obitelji Milin među najimućnijim 

i najuglednijim trgovcima 

toga doba u Dalmaciji. Od 

1704. Prčanj ima status općine, 

a u razdoblju oko 1860. 

Eduard Sbutega bio je predsjednik 

prčanjske općine. On 

je puno putovao, vidio je da je 

to posao koji bi mogao ostvariti 

velike prihode pa je došao na 

ideju da uzgaja svilenu bubu 

jer su klimatski uvjeti bili dobri 

za rast murvi pa s obzirom 

na to nije bilo prepreka za realizaciju 

te zamisli. Hrana za 

svilenu bubu bilo je lišće murve. 

Stoga je na Prčanju 1875. 

bilo zasađeno više od 1.000 

stabala murve. Zasađeno je 

murava po unutarnjem bazenu, 

odnosno cijelom Prčanju, 

Dobroti i Stolivu. Murve su nekada 

postojale i na kotorskoj 

rivi, kao i na kotorskom pazaru, 

o čemu svjedoče stare fotografije. 

Vjerojatno su te murve 

posječene 1924. prigodom izgradnje 

kotorske tržnice. 

Svilena buba uzgajala se 

osim na Prčanju i u Grblju, 

Dobroti, Bijeloj, Budvi, a u 

manjim količinama i po ostalim 

mjestima Boke kotorske. 

Želja za privrednim napretkom 

pridonijela je da se 1875. na 

Prčanju osnuje veliko poljoprivredno 

društvo, s ciljem poboljšanja 

mjesne poljoprivrede 

i boljeg razvitka obrtništva. 

Tako je 1876. postojao vrt u 

kome je posađeno više stotina 

loze, kao i voćaka i 1.000 stabala 

murava. 

Predionica svile bila je smještena 

u prizemnoj kamenoj 

zgradi na početku mjesta, a 

u blizini ulice Lukovići kraj 

svjetionika. Veliki potok Prčanja 

dijelio je zgradu predionice 

svile od obiteljske kuće Eduarda 

Sbutege. On je uložio svoj 

kapital za uzgoj svilene bube, 

a sjeme je donosio iz Italije. 

Sezona rada u predionici trajala 

je četiri mjeseca, i to od 

lipnja do kraja rujna. Stručna 

Stabla murve na Trgu od oružja 

55

adna snaga bile su žene, i to 

iz Italije jer su znale tehnologiju 

izrade svilenih niti, a radile 

su kao sezonske radnice. Bilo 

je zaposleno 50 muških i ženskih 

radnika. Stanovali su u 

potkrovlju tvornice. Naše žene 

mještanke nisu radile u predionici 

svile, već je samo pomoćna 

radna snaga bila iz Boke. 

Unutrašnjost predionice bila 

je ispunjena daskama u razini 

ljudskih očiju, a na njima 

su se nalazile svilene bube i 

lišće murve. Ovdje na Prčanju 

uzgajala se jedna specijalna 

svilena buba iz koje se dobivala 

svila jake žute boje. Proizvedene 

svilene niti izvozile su 

se kao poluproizvod u Italiju i 

tamo su se prerađivale u svilu 

navedene boje. Vlasnik predionice 

Eduard Sbutega trudio se 

da osigura dolazak sjemena iz 

Italije tako da se proces proizvodnje 

svilenih niti obavlja u 

kontinuitetu, bez ikakvih prekida. 

Čak se događalo kad bi u 

Italiji harala neka bolest svilene 

bube da su Talijani dolazili 

na Prčanj kupiti sjeme kako bi 

obnovili svoju svilarsku industriju. 

Italija je bila središte industrije 

europskog svilarstva i 

godišnje je proizvodila oko 75 

tona svile. 

Osim Eduarda Sbutege uzgojem 

svilene bube bavio se i Ivo 

Milin i braća. Svoj rad započeo 

je oko 1860. uzgajajući svilenu 

bubu i izvozeći je u Italiju. 

Ivo Milin bio je trgovac sirom, 

mesom, kožom i sve je to prodavao 

u Veneciji. Godišnja dobit 

od svile bila je od 7.000 do 

8.000 zlatnih franaka. Naslijedili 

su ga sinovi Tripo i Lazar, 

koji zbog ekonomskih prilika 

nisu mogli nastaviti djelatnost 

svoga oca. Eduard Sbutega i 

braća Milin nabavljali su čahure 

svilene bube i iz Crne 

Gore, i to iz mjesta koja su bila 

imuna na bolesti svilene bube. 

Prerada svile prestala je s 

radom oko 1900. godine zbog 

jake konkurencije iz Kine i Japana. 

56 

Kratak povijesni 

prikaz razvitka 

svilarstva 

Prema kineskoj tradiciji umijeće 

prerađivanja svile seže u 

doba carice Si-Ling-Ši, žene 

cara Huang-Ti, 2697. pr. Krista, 

koja je prva naučila uzgajati 

svilenu bubu i raspredati 

njezine čahure. Svilarsko 

umijeće bilo je oko 2000. godina 

skriveno u zemlji svoga 

podrijetla i štićeno je najstrožim 

zakonima koji su predviđali 

smrtnu kaznu onome tko 

bi strancima prokrijumčario 

svilčeva jajašca, sjeme murve 

ili vještinu predenja. Prema 

ranim indijskim dokumentima 

kineska svila i svileni proizvodi 

uvozili su se u Indiju već u IV. 

st. pr. Krista, a stari kineski 

zapisi pokazuju da je kineska 

svilena roba bila na tržištu u 

Grčkoj već u III. st. pr. Krista. 

Put koji je povezivao Kinu sa 

Zapadom postao je poznat kao 

„Put svile“. Svilena buba dospjela 

je u VI. st. u Europu i 

o tome postoji legenda da su 

dva monaha iz reda sv. Bazilija, 

koji su kao propovjednici 

krenuli na Istok, donijeli u 

bambusovu štapu jaja svilene 

bube na dvoru bizantskog 

cara Justinijana krajem 552. 

godine. Justinijan je carskim 

propisima preporučivao uzgoj 

svilene bube. Iz Konfucijevih 

knjiga doznajemo da su vladari 

u Kini svake godine svečano 

odlazili ubrati prvo murvino 

lišće kako bi vlastitim rukama 

nahranili svilene bube. 

Svilarstvo je u Dalmaciji potaknula 

carica Marija Terezija, 

želeći da bečki dvor i stanovništvo 

budu jednako raskošni 

kao što je to bilo u Francuskoj, 

za Luja XV. i Luja XVI. U tom 

nastojanju tražila je da se njeguje 

kultura svilarstva jer je 

tadašnje područje Dalmacije 

bilo pogodno za uzgoj svile, a 

i bilo je dovoljno ljudi da se 

time bave. Udarac svilarstvu 

šezdesetih godina XIX. st. bila 

je bolest dudova svilca, svila je 

bila nekvalitetna pa ni ’uvoz’ 

otpornijih buba, čak iz Japana, 

nije bio isplativ. Većina filatorija 

se zatvara, svilarstvo 

se teško obnavlja, pa tako i u 

Boki prestaje prerada svile. 

Tehnologija 

prerade svile 

Svila je fino sjajno vlakno 

koje se dobiva odmatanjem 

čahura svilene bube (bombyx 

mori). Tehnologija prerade svile 

sastojala se u tome da se sitna 

žućkasta jaja svilene bube 

rasprostu na papir i čuvaju u 

svijetlim i suhim prostorijama 

uz postupno zagrijavanje. Nakon 

toga iz jaja izađu crnkaste 

u početku dlakave gusjenice, 

koje se prebace na police i hrane 

lišćem bijele murve. Za 30 

dana gusjenice se postupno 

razviju i prestanu jesti, što 

je znak da je došlo vrijeme za 

prednju. Tako dozrelim gusjenicama 

namjeste se murvine 

ili brezove grančice, ili posebno 

načine kućice od slame, 

gdje će se začahuriti. U početku 

nastaje sloj rahle pahuljaste 

svile kojom se gusjenica 

na više mjesta pričvršćuje na 

podlogu. Tako nastaje čahura 

(kokon) u kojoj je gusjenica 

zatvorena. Prema vrsti čahura 

može biti bijela, žućkasta, 

žućkastosmeđa ili zelenkasta. 

Dvadesetak dana nakon što se 

gusjenica zaprela, završen je 

proces metamorfoze gusjenice 

u leptira. Odmatanje niti s čahura 

obavlja se u svilanama. 

Za 1 kg sirove svile potrebno 

je 7 - 8 kg suhih čahura. Sirova 

svila je žućkaste boje, slabog 

sjaja i oštra na opip. 

Prestanak rada 

svilana 

U to vrijeme do 1866. godine 

Boka kotorska bila je s Venecijom 

u jednoj državi - Austriji.

Godine 1866. Venecija i područje 

Veneto plebiscitom su se 

priključili Italiji, pa kako nisu 

više bili u istoj državi, izvoz je 

bio otežan jer je Italija nastojala 

biti neovisna u uvozu čahura 

svilene bube te su počeli 

u jačoj mjeri uzgajati svilenu 

bubu i saditi murve, a zbog 

toga se počeo plaćati uvoz tj. 

carina. Zbog tog razloga svilarstvo 

se počelo pomalo gasiti 

i svilane prestaju raditi oko 

1900. godine. 

Poslije I. svjetskog rata ponovno 

se pokušalo nastaviti sa 

svilarstvom, ali se zbog ekonomske 

iscrpljenosti taj rad 

nije uspio obnoviti i održati. 

I u cijeloj Europi je krajem 

XIX. stoljeća uzgoj svilene 

bube naglo opao zbog preorijentacije 

na uvoz jeftinijih sirovina 

iz zemalja Dalekog istoka. 

Sve poznate trgovačke kuće 

održale su se na Prčanju do 

1900. godine. Na žalost, domaći 

kapital se počeo raspršivati 

zato što su se ove trgovačke 

kuće preselile u razne trgovačke 

centre u Veneciji, Trstu, 

Braili, Bariju. Osim prevlasti 

brodova na paru i velikih državnih 

nameta, ekonomsko 

propadanje Prčanja pospješeno 

je težnjom Austrije da u 

Trstu koncentrira pomorski 

trgovački život države. Potpuni 

ekonomski pad Prčanja onemogućio 

je ponovnu mogućnost 

pokretanja svilarstva, kao 

i konkurentske težnje Kine i 

Japana, pa i težnje Venecije za 

vlastitom proizvodnjom sjemena 

i čahura svilene bube. 

Iz navedenog prikaza koji 

slijedi može se vidjeti kako je 

proizvodnja čahura svilene 

bube uzela maha u prčanjskoj 

općini, kao i u susjednim općinama, 

a po dokumentima i u 

Crnoj Gori. Proizvodnja čahura 

za kotorski okrug bila je dosta 

velika jer je u 1860. godini, 

iste godine kada je osnovana 

predionica na Prčanju, iznosila 

skoro polovicu proizvodnje 

cijele Dalmacije. 

Zanimljiv je podatak da su se 

čahure svilene bube, koje su 

donosili mještani iz susjednih 

mjesta, na kotorskom pazaru 

mijenjali za dvopek. Dvopek se 

prodavao i na mjestu stare općinske 

klaonice i mijenjao za 

čahure svilene bube donesene 

iz Crne Gore. 

Početkom XX. st. svilarstvo 

je zauvijek propalo na Prčanju 

i nije se nikada uspjelo obnoviti. 

TABLIČNI PRIKAZ PROIZVODNJE SVILENE BUBE U DALMACIJI ZA 1860. GODINU 

Zadarski okrug 

Zadar, Nin, Novigrad, Sali, Obrovac, Benkovac, 

Kistanje, Zlarin, Drniš, Knin, Pa 

Splitski okrug 

Split, Klis, Kaštela, Šolta, Vrlika, Sinj, Metković, 

Makarska, Drvenik, Brač 

Dubrovački okrug 

Dubrovnik, Korčula 

Kotorski okrug 

Kotor, Dobrota, Muo, Prčanj, Stoliv, Tivat, Krtole, 

Luštica, Grbalj, Risan i 

Budvanski okrug 

Budva, Lastva, Paštrovići 

151,691 fiorin 

146,900 

56,611 

236,375 

UKUPNO: 591,578 fiorina 

Zaključak: Ukupna proizvodnja svilene bube u 1860. godini 

za kotorski okrug iznosila je 236,375 fiorina, a za čitavu 

Dalmaciju u 1860. godini odnosno za zadarski, splitski, 

dubrovački i kotorski okrug iznosila je 591,578 fiorina. 

Dok. br. 68, 68/2, OK XIX, IAK 

57

UZ SLIČAN POLOŽAJ U ODNOSU NA OBALU MORA, 

OVE CRKVICE POVEZUJE ISTO VRIJEME NASTANKA, 

STIL GRADNJE, ALI I NJIHOVO DANAŠNJE STANJE 

Piše: 

Zorica Čubrović 

Iako ju je don Niko Luković 

u svojoj knjizi Boka Kotorska 

zbog njezine starosti uvrstio u 

znamenitosti Stoliva, o kapelici 

sv. Trojstva odnosno o položaju, 

arhitekturi i povijesti 

ovoga sakralnog spomenika 

do sada se malo znalo. Pažnju 

javnosti kapelica je nedavno 

dobila jer su u njezinoj neposrednoj 

blizini započeti radovi 

na izgradnji novih kuća koje 

se podižu na mjestu ranijih, 

građenih u drugoj polovini 

20. stoljeća. Naime, crkvica 

se nalazila u sklopu privatnog 

posjeda koji je prešao u ruke 

novog vlasnika. Njezin položaj 

na samoj obali mora i orijentacija 

prema moru opstali su 

kao njezino jedino neporemećeno 

bitno svojstvo, dok je sa 

svih ostalih strana crkvica bila 

pritiješnjena stubištima, prolazima, 

stablima i vegetacijom 

susjednih objekata. 

58 

Tri kapelice 

Svaka kapelica posebno, ali i sve tri 

zajedno odražavaju način života u 

Boki i pokazuju do sada neuočenu 

sliku – izgled njezine obale u 

povijesti. 

Crkvica sv. Trojstva, prije radova 

Crkvica sv. Trojstva u 

Stolivu, sa otkrivenom 

bočnom prostorijom 

Ostaci originalnog krovnog 

pokrivača od kamenih ploča 

na sjevernoj strani krova 

kapelice

Natpis na nadvratniku ulaznih vrata 

u zgradu na zapadnoj strani 

Crkva Gospe od Anđela, 1978. godine 

Zahvaljujući brizi mještana, 

neposrednih susjeda crkvice 

sv. Trojstva, posebno gospodina 

Luke Lukovića, crkvica sv. 

Trojstva postala je predmet 

stručne pažnje Regionalnog 

zavoda za zaštitu spomenika 

kulture Kotor. U poslovima 

na njezinoj zaštiti prioritet su 

imala arhitektonska i arheološka 

istraživanja, s ciljem 

otkrivanja građevine ispod nanosa 

zemlje kojom je bila zatrpana 

unutrašnjost bočne prostorije, 

jednim dijelom krov i 

originalna niveleta poda. 

To je građevina malih razmjera, 

pravokutne osnove, 

otvorena na strani prema istoku. 

Njezin svod prelomljen je 

u tjemenu, a krovni pokrivač 

od kojeg su sačuvani ostaci na 

sjevernoj strani je od kamenih 

ploča. Ispod zatečene žbuke u 

Gospa od Anđela, nakon 

uklanjanja vegetacije 

unutrašnjosti kapele otkriveni 

su ostaci fresko dekoracije koji 

će tek biti predmet otkrivanja 

i konzervacije. Na južnoj strani, 

u starijoj etapi dozidana je 

bočna prostorija s posebnim 

ulazom i jednovodnim krovom 

uklopljenim u krov kapele. 

Istraživanja su omogućila da 

se analizira arhitektura kapelice 

i njezin razvoj te da se prikupe 

podaci koji su predstavljali 

osnovu za izradu projekta 

njezine restauracije i uređenja 

prostora u neposrednoj okolini. 

U proučavanju kapelice promatrana 

su njezina najznačajnija 

svojstva i karakteristike. 

Uočeno je da njezin položaj i 

arhitektonski izraz predstavljaju 

zajedničke odlike i dviju 

kapelica na susjednim sličnim 

lokacijama Bokokotorskog za- 

ljeva. Obje se nalaze na južnoj 

strani tjesnaca Verige. Prva, 

crkva Gospe od Anđela, nalazi 

se na najizbočenijem rtu, na 

strani prema Perastu, a druga 

je crkvica Gospe od Rizi, smještena 

na samoj obali, zapadno 

od položaja na kome se od 

davnina nalazi crkvica Gospe 

od Anđela. 

Na arhivski dokument iz 

1526. godine, u kome se spominju 

obje crkvice na Verigama, 

upozorio je don Gracija 

Brajković. To je testament Milinje 

iz Perasta, na talijanskom 

jeziku, u kome on ostavlja dva 

groša za misu u crkvi Gospe 

od Rizi i četiri groša za dvije 

mise u crkvi Gospe od Anđela. 

U arhitekturi crkvice Gospe 

od Anđela jasno se uočavaju 

dvije faze gradnje. Stariju fazu 

predstavlja njezin istočni dio 

59

Crkvica gospe od Rizi 

koji je nakon produžetka crkve 

prema zapadu, u drugoj fazi, 

pretvoren u oltarski prostor. 

Prvobitna crkvica predstavljala 

je, dakle, kapelu građenu 

na sličan način kao što je 

građena kapelica sv. Trojstva, 

sa svodom prelomljenim u tjemenu 

i s otvorom prema zapadu. 

I njoj se prilazilo s mora. 

S razlogom je odbran strateški 

značajan položaj na kome se 

nalazi Gospa od Anđela. On 

je bio utvrđen i zajedno s otokom 

sv. Đorđa predstavljao je 

važnu točku u fortifikacijskom 

sistemu Perasta. Stoga je, u 

trećoj etapi gradnje, uz crkvicu 

izgrađena obrambena kula 

s bistijernom. Na nadvratniku 

ulaza u kulu, na strani prema 

zapadu, uklesan je natpis u 

kome se spominju obnavljanja 

1585. i 1654. godine. U mirnodopskim 

vremenima kompleks 

se mogao jednostavno pretvoriti 

u manastir. Ostaci ognjišta 

s dimnjakom sačuvani su do 

danas. 

Iz testamenta Milinje iz Perasta 

saznajemo da je ova crkvica 

bila u funkciji početkom 

16. stoljeća, a njezina arhitektura 

s prelomljenim svodom 

60 

u tjemenu govorila bi u prilog 

pretpostavci da je sagrađena 

u 15. stoljeću, kao što se to 

može reći i za kapelu sv. Trojstva 

i Gospu od Anđela. I crkvica 

Gospe od Rizi imala je 

dvije faze gradnje. U prvoj fazi 

produžena je prema zaadu za 

oko 90 cm i tom prilikom sagrađen 

je zapadni zid s vratima 

i rozetom iznad njih. Osobine 

gradnje druge faze jasno 

se izdvajaju u odnosu na prvobitnu. 

Zidovi su tanji, a svod 

dograđenog dijela je polukružan 

u tjemenu. Istaknuta je i 

denivelacija u podu. Može se 

pretpostaviti da je i prvobitni 

krov Gospe od Rizi bio pokriven 

kamenim pločama kao u 

crkvi na Verigama i sv. Trojstva 

u Stolivu. 

U podnožju zapadne fasade 

kapelice Gospe od Rizi prislonjena 

je pravokutna ploča s 

natpisom u gornjem dijelu na 

kome je napisan tekst: 

ACIODIHNESTE 

STEFAN VALE 

DINKERULOSGO. 

Jovan Martinović i Tomasz 

Plociennik pročitali su i protumačili 

ovaj natpis te ovom 

prilikom prvi put objavljuje- 

Natpis na fasadi crkvice 

Gospe od Rizi 

mo njegovo značenje. Naime, 

na ploči je napisano sljedeće: 

Ovdje počiva Stefan Valentin 

Kerulesku. 

***** 

Uz karakterističan prilaz kapelicama, 

koji je zamišljen da 

bude s mora, te vrijeme nastanka 

(15. st.), uz iste stilske 

odlike i arhitekturu, opisane 

tri kapelice na obali Bokokotorskog 

zaljeva povezuje još 

jedna sličnost. Ova sličnost je, 

na žalost, njihovo stanje koje 

odražava dugotrajnu napuštenost. 

Međutim, njihov značaj ogleda 

se u činjenici da svaka posebno 

i sve tri zajedno odražavaju 

način života u Boki, 

odnosno pokazuju jednu do 

sada neuočenu sliku - izgled 

njezine obale u povijesti, na 

kojoj su u određenom ritmu 

građene kapelice kojima se 

pristupalo barkama. Njihov 

raspored i ritam čine dio iznimnog 

pejzaža Boke kotorske o 

kojem se treba brinuti i obnoviti 

ga kao jednu od najznačajnijih 

vrijednosti.

NAKON BITKE KRAJ LEPANTA 1571. GODINE BAR I ULCINJ 

POTPADAJU POD OSMANSKU VLAST 

Barski nadbiskup 

Ambroz Antun Kapić 

(1579. – 1598.) 

Piše: 

Lovorka Čoralić 

Povijest Barske nadbiskupije, 

najjužnije na istočnome 

Jadranu, u kojoj se 

misno slavlje i danas održava 

na hrvatskome jeziku, stoljećima 

je bilo u nemaloj mjeri povezano 

s ondašnjim političkim 

događajima. Posebno prijelomno 

bilo je za Bar razdoblje 

druge polovice 16. stoljeća, 

kada – u godini kršćanske pobjede 

kraj Lepanta 1571. godine 

– Ulcinj i Bar potpadaju pod 

osmansku vlast. Mletačkim 

napuštanjem grada bez otpora 

nad ovim prostorima trajno 

prestaje dominacija Serenissime, 

a život katoličkog pučanstva 

postaje višestruko otežan 

i u pojedinim vremenskim etapama 

poguban. Žrtva te kolovoške 

predaje 1571. godine 

bio je aktualni barski nadbiskup 

Ivan Bruni, koji je prema 

nekim izvorima nesmiljeno 

pogubljen pred katedralom 

sv. Jurja, dok je prema drugim 

vrelima stradao na nekoj 

kažnjeničkoj galiji osmanske 

mornarice. Ovaj kratak tekst 

govori o Brunijevu nasljedniku 

Ambrozu Antunu Kapiću – 

Ambroz Antun Kapić prvi je 

barski nadbiskup nakon tragično 

preminulog Ivana Brunija. Iako 

je njegovo djelovanje bilo uvelike 

ograničeno osmanskom prisutnošću, 

zapažene funkcije koje je obnašao, 

kao i činjenica da je upravo on 

odabran da posveti obnovu važne 

mletačke crkve, svjedoče kako je 

riječ o uglednom i u puno širem 

kontekstu poštovanom crkvenom 

dostojanstveniku. 

prvome barskom nadbiskupu 

nakon pripojenja područja te 

nadbiskupije osmanskoj državi. 

Franjevac, vizitator, 

nadbiskup i primas 

Ambroz Antun Kapić rođen 

je u Osoru 1529. godine. Pripadao 

je redu franjevaca opservanata. 

Stekao je doktorat 

iz teologije te slovio za vrlo 

učenog i pobožnog redovnika. 

U vrelima se katkada uz 

njegovo ime bilježi i dodatak 

a Ragusio, vjerojatno zato što 

je bio član Dubrovačke franjevačke 

provincije, a prema 

nekim povjesničarima bio je 

i njezin provincijal (između 

1541. i 1544.). Godine 1565. 

bilježi se kao apostolski vizitator 

za Bugarsku i Srbiju. Papa 

Grgur XIII. imenovao ga je 9. 

siječnja 1579. godine barskim 

nadbiskupom, a ujedno je obnašao 

i časti administratora 

biskupije Budve te Korona u 

Grčkoj. Kao barski nadbiskup 

imao je i titulu primasa Srbije. 

Više puta je intervenirao za 

svoju nadbiskupiju u Mlecima 

(1582. – 1583.) i Rimu (1584. 

– 1585.), ponajprije zbog uzur- 

61

pacije crkvene imovine koju 

su provodile osmanske vlasti. 

Rezidiranje u Budvi 

Kako nije mogao rezidirati u 

Baru, gdje su Osmanlije već 

prisvojili nadbiskupsku palaču 

i druge crkvene posjede, 

preselio se u Budvu (vjerojatno 

je boravio u tamošnjemu 

franjevačkom samostanu), 

odakle je povremeno pohodio 

Bar i druge okolne župe. Podržavao 

je rad franjevaca u 

Albaniji te se tijekom boravka 

u Rimu zalagao – zajedno s tadašnjim 

starješinom reda p. 

Bernardinom de Lecceom – da 

se Albanska kustodija ustroji 

u posebnu provinciju, u čemu 

je i uspio. Posljednji je barski 

nadbiskup koji je celebrirao u 

katedrali sv. Jurja prije njezine 

prenamjene u islamski 

vjerski objekt. Nakon jedne 

gorljive propovijedi (oko ili poslije 

1585. godine), uperene 

protiv Osmanlija, tamošnje 

osmanske vlasti uhitile su ga 

i zlostavljale te mu je od tada 

bio zabranjen pristup Baru. 

62 

Kapić je preminuo u Budvi, 

dana 31. kolovoza 1598. godine, 

te je vjerojatno ondje i pokopan. 

Veze s Hrvatima 

u Mlecima 

Spomenuto je kako je Kapić, 

nastojeći pomoći svojoj nadbiskupiji, 

više puta boravio u 

Rimu i Mlecima. U prijestolnici 

Serenissime zatekao se 

1582. godine, kada je 13. studenog 

predvodio misno slavlje 

u povodu obnove crkve S. 

Sepolcro. Riječ je o crkvenom 

zdanju u predjelu Castello, 

stoljetnoj zoni prebivanja i djelovanja 

pripadnika hrvatske 

iseljeničke zajednice. Upravo 

u tom, istočnom dijelu grada 

poznatom po raznovrsnim etničkim 

useljeničkim skupinama 

(Hrvati, Armenci, Albanci, 

Grci), smještena je i hrvatska 

bratovština sv. Jurja i Tripuna 

(Scuola degli Schiavoni), za čiji 

su osnutak u nemaloj mjeri 

zaslužni upravo barski i kotorski 

iseljenici. Ondje se nalazi 

i glasovita mletačka „Obala od 

Hrvatov” (Riva degli Schiavoni), 

ali i niz drugih toponomastičkih 

biljega (Calle Schiavona, 

Fondamenta degli Schiavoni, 

Corte Piero di Lesina, Corte 

Solta i dr.) koji upućuju na 

nekoć zapaženu prisutnost hrvatskih 

iseljenika. Vjerojatno 

nije tek puka slučajnost da je 

upravo barski nadbiskup, dušebrižnik 

pastve koja je upravo 

u to vrijeme proživljavala 

svoje najteže trenutke tijekom 

kojih su mnogi Barani upravo 

grad na lagunama odabrali za 

svoju novu domovinu, pozvan 

da svojom nazočnošću uveliča 

svečani događaj obnove crkve 

S. Sepolcro. Crkva, na žalost, 

nije preživjela turbulentno 

vrijeme francuske uprave te 

je i natpis koji je svjedočio o 

Kapićevoj nazočnosti nepovratno 

izgubljen. Zahvaljujući 

povjesničaru Emmanuelu A. 

Cicogniju i njegovim prethodnicima, 

poznat nam je njegov 

sadržaj: FR. AMBROSIVS CA- 

PITIVS SAC. / THA.E PROFE- 

SS. ET ARCHIEP: / ANTIBA- 

REN. / DIOCELN AC TOTIVS 

REGNI SERVIAE / PRIMAS 

ANNO MDLXXXII. DIE XIII. / 

NOVEMBRIS QVAE FVIT FE- 

STVM D.CAE /S. S.CTI ECLA. 

S. SEPVLCRI CONSACRAVIT. 

(Prijevod: Fra Ambrozije Kapić 

profesor / svete teologije i 

nadbiskup barski / dukljanski 

i čitavog kraljevstva Srbije 

/ primas, godine 1582., dana 

13. / studenoga, koji je bio 

blagdan ... / ..., crkvu (?) sv. 

Groba je posvetio). 

Ambroz Antun Kapić prvi 

je barski nadbiskup nakon 

tragično preminulog Ivana 

Brunija. Iako je njegovo djelovanje 

bilo uvelike ograničeno 

osmanskom prisutnošću, 

zapažene funkcije koje je obnašao, 

kao i činjenica da je 

upravo on odabran da posveti 

obnovu važne mletačke crkve, 

svjedoče kako je riječ o uglednom 

i u puno širem kontekstu 

poštovanom crkvenom dostojanstveniku.

DON 

GRACIJA SABLIĆ 

Hrvatska biskupska konferencija 

i Biskupska konferencija Bosne i 

Hercegovine osnovala je Komisiju 

za hrvatski martirologij. Komisija 

ima zadatak istraživati i stručno 

revalorizirati te prikupljati građu i 

svjedočanstva o žrtvama koje su zbog 

vjere ubili komunisti u vrijeme II. 

svjetskog rata i poraća na području 

gdje žive pripadnici hrvatskog 

naroda. U taj broj žrtava koji prema 

knjizi „Hrvatski martirologij XX. 

stoljeća“ don Ante Bakovića iznosi 

664 mučenika Crkve u Hrvata, 

ubrajaju se i tri svećenika Kotorske 

biskupije: don Ivo Brajnović, don 

Đuro Perušina i don Gracija Sablić, 

čiji ćemo život u ovom tekstu 

ukratko prikazati. 

Cilj ovoga teksta je podsjetiti 

čitateljsku publiku na ove svjedoke 

vjere i Crkve, te da se uz pomoć 

čitatelja ova dokumentacija dopuni i 

kompletira. 

63

Prema knjizi don Ante Bakovića, 

„Hrvatski martirologij 

XX. stoljeća“ za tisak 

priredio don Pavao Medač 

Don Gracija Sablić rođen 

je 14. lipnja 1909. godine 

u mjestu Muo kraj 

Kotora. Bio je župnik u Bogdasićima 

kraj Tivta, gdje ga 

je narod cijenio zbog njegova 

uzornoga svećeničkog života te 

požrtvovnosti u radu s mladima. 

Godine 1936. premješten 

je u Kotor za gimnazijskoga 

katehetu te je u gimnaziji osim 

vjeronauka predavao grčki i 

latinski jezik. Početkom rata 

1942. premješten je za župnika 

u Herceg Novi. Tijekom rata 

progonili su ga neprijatelji Crkve. 

Uhićen je i na putu iz Cetinja 

u Kotor, na raskrižju zvanom 

„Trojica“ (na putu Tivat -Kotor), 

strijeljali su ga pripadnici 

Udbe 10. svibnja 1945. godine. 

Sestra Filomena Fabris, rod. 

Sablić, opisala je razloge zbog 

kojih je ubijen njezin brat. Rekla 

je da se njezin brat, vlč. 

Gracija Sablić, nikada i nigdje 

nije bavio politikom, ali je bio 

uzoran svećenik s jasnom nacionalnom 

svijesti. 

Pod optužbom da se protivio 

nazivanju Boke kotorske crnogorskim 

primorjem i njezinu 

pripajanju Crnoj Gori, bio je 

strijeljan. Budući da je Boka 

kotorska u crkvenom pogledu 

pripadala južnohrvatskoj 

crkvenoj provinciji, zastupao 

je mišljenje da i u političkom 

pogledu treba biti sastavni dio 

SR Hrvatske. 

Jedan od razloga njegova 

ubojstva bio je i taj što je kao 

srednjoškolski kateheta u Kotoru 

često učenicima pričao o 

64 

strahotama komunizma, posebice 

u Rusiji i Španjolskoj gdje 

su ubijali svećenike i vjernike, 

a od crkava pravili konjušnice. 

Filomena Fabris također piše 

kako nije bilo požrtvovnijega 

hrvatskog svećenika od njezina 

brata u ovome kraju. 

Prema tome, njegova „krivnja“ 

i pravi razlog mučeničke 

smrti bili su njegov uzoran 

svećenički život, posebice rad 

s mladima i uspjeh u vjerskom 

i nacionalnom odgoju hrvatske 

mladeži u Kotoru, a osobito 

njegovo svjedočenje pripadnosti 

hrvatskome narodu. 

Zbog komunističkih progona 

neko je vrijeme tijekom NDH 

morao pobjeći u Zagreb. Vratio 

se na zahtjev biskupa, ali 

su ga „trinaestojulci“ tražili te 

se morao skrivati. Biskup Pavao 

Butorac zamjerio je don 

Graciji Sabliću što se iz Herceg 

Novog neko vrijeme sklonio u 

Zagreb, a to se kasnije dogodilo 

i njemu te se iz Kotora morao 

skloniti u Dubrovnik. 

Kako je podnio mučeništvo? 

Uhićen je u Herceg Novome 2. 

svibnja 1945. godine. Partizani 

su svečano i veselo proslavili 

1. svibnja, praznik radničke 

klase, komunizma i boljševizma, 

„novoga doba“ i najavili 

raj na zemlji, ali i smrt Crkvi. 

U Herceg Novome smetao im 

je župnik don Gracija Sablić, 

uzoran svećenik kojega narod 

cijeni i voli, kojemu je najveća 

mana što je svjestan svoje 

službe i uloge. 

Organizator uhićenja bila je 

Udba Crne Gore iz Kotora i Cetinja. 

Tražili su župnika i on je 

došao. Rekli su mu da će ga te 

noći povesti u Cetinje, u centralu 

Udbe za Boku kotorsku i 

Crnu Goru, na saslušanje. 

Župnik je pošao. Nije se 

mogao oduprijeti naoružanoj 

skupini udbaša i partijaša. U 

Cetinju je bio oko osam dana, 

na mučenju i ispitivanju. 

Dana 10. svibnja 1945. godine, 

dan nakon službenoga 

završetka Drugoga svjetskog 

rata i pobjede saveznika, a uz 

njih i partizana, udbaši su poveli 

don Graciju natrag u Kotor 

na suđenje, iako je već bio 

u teškom stanju od udaraca u 

zatvoru. Negdje na putu iz Cetinja 

u Kotor, na raskrižju zvanom 

„Trojica“ (na putu Tivat - 

Kotor), kamion s mučenikom 

se zaustavio. Tu su ga rafalom 

ubili i uz sam put zakopali. 

Prema iskazu don Viktora 

Kaloćire, tada su u cetinjskome 

zatvoru bili i don Luka 

Janović te dvojica seljaka po 

imenu Paško i Dorđe, braća 

iz Kotorske biskupije. Oni su 

kao svjedoci izjavili da je don 

Gracija svih tih osam dana bio 

strašno mučen. Vidjeli su da 

nijednog zuba nije imao jer su 

mu ih silnim udarcima sve izbili. 

Glavom su mu udarali o 

zid ćelije, toliko su ga tukli da 

je od jakih udaraca psihički 

obolio. 

Njegova sestra Filomena Fabris 

dvadeset godina poslije 

toga pisala je dvije zamolbe za 

dopuštenje da kosti pokojnoga 

don Gracije prenese u svećeničku 

grobnicu, ali nije dobila 

odgovor. Tada je obitelj, na 

svoju odgovornost, prenijela 

kosti u svećeničku grobnicu 

u rodnome mjestu Muo, gdje 

i danas počivaju i čekaju, po 

riječima njegove sestre, dan 

uskrsnuća i nagradu za mučeničku 

smrt. 

Prema priči koju su ispričali 

mještani, jer o tome događaju 

naširoko se pričalo, procurila 

je vijest da je čak bio svezan 

kad je ubijen.

endan mnogih Tivćana. Još se u tivat- skim kućama mogu naći slike ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?