RIJEČ 47

GRIJESI
RIJEČ - glasnik Hrvatske kulturne zajednice, broj 47, 2015.
Marijana Dokoza, Grijesi,
Roman, Večernji list, Zagreb 2014. 256 stranica.
I najnoviji roman spisateljice Marijane Dokoze opisuje osobnu tragediju.
Glavni lik u romanu je Ana. Trebala bi nam ta Ana svima biti poznata,
ne kao osoba koja stanuje preko puta ili koju susrećemo svakodnevno na
putu na posao, nego kao opis jedne sudbine, kao prikaz stanja koje se već
pokoljenjima ponavlja u našem društvu. U društvenoj zajednici koja već
kroz generacije nije sposobna uspostaviti tako potrebnu ravnotežu odnosa
u obitelji i društvu, barem tako da bi većina mogla zadovoljiti osobne
potrebe. Ana ne ukazuje na kataklizmu niti rješenje, nego zrcali jednu
tragičnu stvarnost: ­ siromaštvo zabačenih sela, vječno krizna
socijalizacija djece u okružju nasilja, alkohola i razvrata. Roman opisuje
kako se društvo odnosi prema pojedincu: Sankcionira se potreba za
ljubavlju! Iako se u pozadini vodi rat, iako patrijarhalna sklonost nasilju,
neznanje, socijalna i materijalna bijeda, besperspektivnost, neimaština i
migracija vire iz svakog poglavlja, jedini je grijeh onaj na koji ukazuje
roman: “zabranjena ljubav”.
„Bože moj, kako si mogla?!“ Podiže se moralni prst, bez pravog
objašnjenje zašto sve drugo u životu osim bračne nevjere nije tako važno.
Trenutak nevjere, kao utjeha i ispunjenje jednog iskonskog htijenja,
pretvara se u prokletstvo koje izopačeno društvo nosi pred sobom kao
lutku mesopusta na dan pokore da se spali. I sve će onda biti redu. Tako
nekako glasi i poruka na kraju knjige: “Bog joj je dao drugu priliku.”
Prilika koju je imao i ovaj roman, da ukaže na izvore zla: nasilje,
alkoholnu ovisnost, mržnju, rat, migraciju, nejednakost… No ta prilika
je propuštena, pretočena je u jednostranu, gotovo pseudoreligioznu osudu
preljuba. Sva ostala zla koja su spomenuta, tek onako, (usput) kao da nisu
bitna. A i taj preljub se ne odvija pred očima čitatelja, koji ne saznaje
ništa o strasti, ljubavi i znoju. Kao da ga nije ni bilo.
Mala je dala, kažu tamo negdje u tom kraju iz kojeg dolazi Ana. I tako
ostaje Ana zatočena u provinciji nekog velegrada, kojeg možemo ali i ne
moramo zvati Split, jer se taj grad u romanu opisuje da bi u zemljopis
neupućeni čitatelj mogao pomisliti, to je predgrađe Frankfurta. Ili obrnuto.
A bilo bi od koristi čitatelju zadovoljiti znatiželju, kako se to ide u taj
Frankfurt iz Splita? I zašto? Kakva je to ta nova odrednica Frankfurt?
Odrednica koja nudi, bijeg, materijalu zbrinutost, ali i opasnost novog
izazova.
Voljeli bi znati, kakav se to vodio rat i zbog čega ljudi u njemu ginu na
neki nevidljiv, nedodirljiv način? Kakvi su to nasilnici koji teroriziraju
obitelj? Opis tog nasilja je slabašan: - Pramen odrezane kose i podignuta
ruka. I to je sve?! Ruka koja se nije spustila na udarac.
I ovaj roman, podiže glas, ali ne izgovora istinu do kraja.
Sudbina djevojčice Ane, koja u tekstu romana prerasta u zrelu ženu, ostaje
naslućen samo kao poruka: Prošlost se ne može promijeniti! U novoj se
sredini možemo sakriti, ali ne započinjemo novi život jer se: „Od grijeha
prošlosti ne može sakriti“.
Ivica Košak
Marijana Dokoza, Grijesi
Promocija romana na proslavi
Martinja u krugu Hrvatske kulturne
zajednice 2014. u
Marijana Dokoza rođena je 1978.
godine u Galovcu pokraj Zadra.
Uspješna je hrvatska književnica
i novinarka koja je pisala za
Zadarski list, Narodni list,
Zadarski regional, Sport info,
Viki, Arenu i Gloriju, a danas
radi kao novinarka Večernjeg
lista i urednica hrvatsko-njemačkog
mjesečnika Fenix Magazin.
Do sada je, pod djevojačkim
prezimenom Šare, objavila knjige
poezije "Sjene prošlosti" (2004.)
i "Dvorac tajni" (2008.) te romane
"Izgubljeni u ljudskim mislima"
(2005.) i "Naranyjin plač"
(2011.), bestseler koji je dobio
odlične kritike struke i čitateljstva.
Poezija joj je objavljivana na
raznim književnim portalima, a
kao zadarska književnica uvrštena
je i u Zbornik suvreme-ne
hrvatske književnosti u Zadru.
Trenutačno živi i stvara u Mainzu.
69