behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

vbnmgz.hr
  • No tags were found...

behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

RIJE^ UREDNIKAOstvarenje tzv. dje~jih `elja:O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~eOhrabreni ~injenicom da je "Behar"broj 83-84 iz 2007. godine ve} objavioprilog pod naslovom "Pri~e iz ~arobnetorbe", odnosno, "Arapske {aljivepripovijetke i basne", koje je s arapskogpreveo Besim Korkut, i koje sunai{le na vi{e nego odli~an prijem kodredovitih ~italaca "Behara", odlu~ilismo se za tematski broj u kojem predstavljamopro{ireni izbor pri~a sa sli~nim,prete`no muslimansko obi~ajnimi anegdotalnim pripovjeda~kim koloritomi tematsko motivskom kulturnomokomicom i mudro{}u, europskih i orijentalnihnaroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih zemalja,Turske, `idovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. Iovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica `idovskog podrijetlai nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda -Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri-~e, svojedobno, za `ivota u Sarajevu, odredile kakvo}udjetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samoinicijativnoilustrirala, a nama to nije promaklo.Pod pojmom pri~a podrazumijevamo i one prozne vrstekoje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kaobasne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one oNasrudin - hod`i) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e jedinstvendojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranomfabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da poputanegdote koncentrira svoju te`inu na zavr{etku, nakrajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svegaonoga {to joj je prethodilo.Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i animalisti~kipogled na svijet te personificira pojave `ive i ne-`ive prirode u to~kama gdje se mo`e poistovjetiti ~ovjek i`ivotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebaloizvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom `ivotu. Dakle,iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna pouka.To dobro ilustrira indijska basna olavu i volu koja izvanredno suprotstavljashemu uobra`enog i samozadovoljnogsilnika lava - prepla{enom, poniznom,dobro}udnom i pametnom volu.Basna kao da nam oporu~no ostavljageneracijama prikupljeno iskustvo neposrednocrpljeno iz `ivota. U basni nasprivla~e uzro~no posljedi~ne situacije izme|ulukavih, pla{ljivih, podani~ki po{-tenih i krvolo~nih. Naravno da takvihpri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj narodnojknji`evnosti, ali smo se mi odlu-~ili za moderne i provjerene pripovjeda~eEdhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu,koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagrabiv{iu narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili sukarakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrati plasti~no oblikovane likove.@anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elementebajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja.Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak,~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to jeva`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih `elja. Bajkovitiuresi prepuni su prado`ivljaja romantike gdje je cijelisvijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog `ivota kao iputovanja na drugi svijet.Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bogateba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~kupa`nju izvanrednim do`ivljajima, za~udnom zanimljivo{-}u opisa, `ivotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekadprikazom cjeline dru{tvenog `ivota koji nas privla~e kao"prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjerljivikarakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i njenogpovoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt,stoga - ~itajte!Sead Begovi}BEHAR 973


EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE ^E@NJEPapa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru,pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvonedeljnojrubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine.Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao ireinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanimljivomkulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakonprogona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve jelogi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijentalnimpri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obilujutoplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima kojesvoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH.Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbora,proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~niprikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne.Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram EdhemaMulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlaziopo~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferuharmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima.U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junakerasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskihuvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi namsugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~akoja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovajbroj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojimse, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekadnepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest oneminovnoj prolaznosti `ivota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kihpripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {tonam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta uHercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripovjeda~kipostupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljivasnaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskihsevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnihpri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neuta`ene ljubavne ~e`njejednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage.Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svojeizabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve}nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nijesamo rije~ o nadila`enju prepreka koje postavljaju neprijateljskesile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su sepostavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene iporodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek unaslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opisivanjaintimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itatelja.Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itateljada ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje jepotpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojemse vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnihopisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje jeerotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razotkrivanje.Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, tese sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajanstvenoggovora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skriveno,upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pustolovinu- kroz do`ivljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kasnijega, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en prostor,sprje~ava da dospije do stvarnosti.Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli diosvakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenutakaljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposredni,istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spajanjemruku. Razumije se i neophodno je da, `ena u orijentalnimpri~ama, pokrivena mahramom i fered`om, ~ije su o~i o~aravaju}e,na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada apstraktnisimbol `elje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenu`enu, onu koju ni jedna druga ne mo`e zamijeniti. Isti principotkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavima,koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmahprepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svojoj`estini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e oljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti darazum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtveneke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnojpotrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihovaljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sudbonosnogsusreta, oba ljubavnika `ive u takvom stanju osje}ajnenapetosti da nema `elje koju izra`avaju, a da je odmah doga|ajine ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zidnije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|uljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{nomislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni ibezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavnopoja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatsketelevizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recentnihprijevoda. To je prije svega nasu{na potreba tr`i{ta, jer, izponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecuodavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zatosu prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) BesimaKorkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{logstolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna tr`i{tu. Treba spomenutii prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onoguvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jovanovi}(afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog nasrpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske specifi~nostiorijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazumijevanjekulture ali i mo`ebitno krivo tuma~enje kulturolo{kihznakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih prevoditeljakoji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevodedirektno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (onestilske i leksi~ke) te se ne mo`e dogoditi da, iako nenamjerno,neka autenti~na i napredna kultura do`ivi svoje kvalitativno srozavanjei krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveniralou prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorskepromijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,vjerujemo, koliko-toliko pribli`ile izvorniku.BEHAR 975


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E6 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^EIndijske pri~eS arapskog preveo Besim KorkutUVODDavno nekada `ivio je u dalekoj zemlji Indijicar, po imenu Dep{elim. Vladao je ogromnomdr`avom, bio je veoma mo}an i bogatpa se zbog toga osilio. Po~eo je tiraniziratisvoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im nasiljepreko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utolikoje bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima `ivio je neki mudrac,zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga sumnogo uva`avali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{ikakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudracBejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na putpravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudracBejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre-|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u onodoba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~emudrac Bejdeba, kada sti`e na carsku kapiju, dvoraninukoji je odobravao ulazak kod cara.Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu:- Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejdeba,pa veli da bi `elio posjetiti cara zbog jednog savjeta.Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdebau|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, paonda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}ipodi`e. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mure~e:- Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraciispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {tosu mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}-ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa onda,hajde, Bejdeba, reci nam {to `eli{?Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra,pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~ice,a onda se podi`e i re~e:- Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podaridug `ivot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobita~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim.Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednogsavjeta koji bih `elio samo caru da ka`em. Ako mi car dopustida govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; aako ih omalova`i, ja sam sa svoje strane u~inio sve {totreba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru.- Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja}u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to `eli{. Kako bude{zaslu`io, tako }u te i nagraditi.- Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo po`ivio, dopustio dagovorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka ondacar iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to `elim. Carod toga mo`e imati samo koristi, a ja }u sa svoje straneu~initi ono {to mi nala`e du`nost. Zato ti, care, velim:- 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebeosnovali i osna`ili tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave iutvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremalivojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stolje}imau svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care,nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. ^inili suBEHAR 977


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Edobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili suodmjereni u svojim postupcima, lijepo postupaliprema svojim podanicima, iako sui oni bili izlo`eni isku{enjima vlasti ipijanstvu sile. A ti si, o sretni care,~ija zvijezda sre}e blista, naslijediood njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce,i sada `ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nuvojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojojvladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbogtebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{aoputem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji suvladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {tote mo`e osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{na pravi put, pa da u narodu `ivi vje~na uspomena na tebe.Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojimpostupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigratisama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to nebude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik kojiti `eli dobro, a ne sebe radi.Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pamu doviknu:- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenikausudio da mi u brk rekne ono {to si mi tiizgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{-}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru.Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi sedrugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomenasvakom onom koji bi poku{ao da se prema carevimaponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevisusretljivo primaju.Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svomnare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicui stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amiou zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e,niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Alijedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, onpade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovihrije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se premanjemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti,nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojimnjegove savjete."Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu semudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{epred cara, car mu se obratiovim rije~ima:- O, Bejdeba, zar ti nisi,izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{aoda me potcijeni{ i da ka`e{kako ne umijem vladati?- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samopredo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojimpodanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavini jednog slova! - re~e car Bejdebi.Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivoslu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledaoi naredio mu da sjedne, rekav{i mu:- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatnodjelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {tosi rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kadmu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}imu na taj na~in da ga veoma cijeni.Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budukako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je `ivio~estitim `ivotom i pravedno postupao sa svojim podanicima,upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao,pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojihpredaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bilanapisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijskimudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudracaBejdebu i re~e mu:- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledaoknji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki mojpredak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana iposve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nicine ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zatobih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i `elim da ovaknjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjigabude po svojoj sadr`ini i ozbiljna, i duhovita i mudra.Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~icena zemlju, a onda se di`e i re~e:- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka tesre}a prati, budi nam `iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudracBejdeba je odgovarao...8 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^ELAV I VO’Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|ukoje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvorioneprijateljstvo i mr`nju.- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{uljalukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne seprijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to mo`eposlu`iti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu `ivio je nekakavstarac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasipatio~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}unjega mogli `ivjeti, pa ih otac zbog toga izru`i i istovremenonasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban `ivot iugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne imetakna dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetakunapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a `ivot i zadovolji porodicui svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enogzanemari i zapostavi, ne mo`e posti}i ono {to `eli. Jer, ako~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega `ivjeti. A ako jebogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzonestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i neunapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione zadrvce kojim se o~ni kapci ma`u. Ako ~ovjek imetak rasipa iako ga ne ula`e gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,upamtite, imetak mo`e da propadne i uprkos ~uvanju; on jeuvijek ne~im ugro`en. On mi izgleda kao ustava bez otvora ipropusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uzaludote~e.Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridr`avahu ga se, jer seuvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju kojase zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolimakoja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba adrugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovidrugovi ulo`i{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Ondastar~ev sin produ`i put, a kod [etrebe ostavi jednog od svojihsaputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojimdrugom i kad ga sti`e, najprije mu javi da je [etreba uginuo,a zatim mu re~e:- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribli`i mu se smrtni~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvaosmrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uvamogu da budnu kobni po njega.Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su`ivjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj neprohodani opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasnijivuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, prepadese, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa `urnopo|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nemamosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, nerastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se daga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljednjem~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e odvuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pau sebi re~e:- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji sudijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i oplja~kali,pa ho}e da ga ubiju. ^im to onaj ~ovjek vidje, pobojase za sebe pa se vrati u selo. U `elji da se odmori od pretrpljenogstraha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zidkoji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~evsin.Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba ipo|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vodom.Tu se, `ive}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizinite livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogromanlav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glasniti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikudai{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog danabrinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su `ivjele slavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a drugomDimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgojeni.Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,niti i{ta poduzima?- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovorimu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {toje njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamou one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da onjihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }esvakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna-}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Pri~aju da je jedan majmun gledaostolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.Kad god bi pilom razrezao jedanlakat daske, umetnuo bi udasku klin. Majmunu se tosvidje pa ostade da i daljegleda stolara. Stolar poslije odenekuda nekim svojim poslom, amajmun se popne nadasku i po~ne daBEHAR 979


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E10 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^Eradi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a premaklinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep.Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on seumalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar sevrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bijahumu te`e stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala.- ^uo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba dazna{ da svako ne slu`i careve iz koristoljublja. Neko im se dodvorujesamo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{-manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom onikoji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dostojanstvomi ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni te`eka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lavpojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulovljenzec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se nebaci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje,ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomilujepo licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato `ivi i poma`esvoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko `ivio,biti dugovjek, a ko `ivi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva ion i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko mislisamo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo,a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u `ivotinje.- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - aliti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakavpolo`aj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na polo`aju ustaljen,treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,na{ je polo`aj takav da ne mo`emo ni`e pasti.- Za polo`aje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni,samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ^ovjeka dostojanstvomo`e uzdi}i s ni`eg na vi{i polo`aj, a onaj koji nemadostojanstva strovali sam sebe na nizak polo`aj. Te{ko sedomo}i visokog polo`aja, a s njega je sletjeti vrlo lako, istokao {to je te{ko di}i na rame te`ak kamen, a lako ga je spustitina zemlju. Mi ba{ treba da tra`imo vi{i polo`aj i da se borimoza to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimosada{njim svojim polo`ajem kada smo u stanju da postignemovi{i?- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako nametnemlavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~insteknem bolji polo`aj.- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila.- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Dimna.- Pametan ~ovjek mo`e da prozre svoga druga i spoznanjegovo unutarnje raspolo`enje po njegovim kretnjama iizrazu.- Ama kako ti mo`e{ misliti da }e ti lav dati polo`aj kadnisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita gaKelila.- Sna`an ~ovjek mo`e da nosi te`ak teret makar i ne bionaviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu tobilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.- Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabireone koji su mu najbli`i i nadomak. Davno je re~eno da je carsli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,nego uz ono koje joj je najbli`e. Kako ti onda mo`e{ o~ekivatipolo`aj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.- Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti istinugovori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ danesposoban, koji zauzima visok polo`aj i koji je blizak caru,nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribli`i. Ja}u nastojati da mojim trudom postignem visok polo`aj. Poznatoje da na carskim vratima mo`e ostati samo tko nije gord,tko mo`e podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blagprema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav mo`e posti}iono {to `eli - odgovori mu Dimna.- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitamte, uspjeti da postigne{ ono za ~im te`i{, kako }e{ kod njegaste}i polo`aj i ugled? - upita ga Kelila.- Kad bih se pribli`io lavu i upoznao njegovu }ud, ja bihmu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - odgovoriDimna. - Ako bi on `elio ne{to {to je samo po sebidobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih muda u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao odtoga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{eradovao. Ako bi `elio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upozoriona to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvjerimda }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvidioda se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjekmo`e, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu pravdom,ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove kojiizgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, aoni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjerise da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli inagradi.- Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabiberi,jer opasno je s carem se dru`iti - re~e mu Kelila. - U~eni suljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samolu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,a to su: dru`enje s carem, povjeravanje tajni `enama i pijenjeotrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom nakoje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupocjenogdragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovremenoi stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog iopasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ te`e nanjemu odr`ati.- Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dragimoj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne mo`e se niposti}i ono {to se `eli. Tko iz straha ostane neborben i ne nastojida postigne ono {to `eli, taj u `ivotu ne}e posti}i bogznaBEHAR 9711


INDIJSKE PRI^Ekoristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijateljimau dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimnaje neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugonezapa`en. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga tone ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mogneprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Mo`e Dimnakojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji odmene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene.Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad etoti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati nasvoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita:- [ta je to tamo, {ta si vidio?- Vidio sam vola. Taj vo’ je riknuo i njegov si glas ti ~uo,care - odgovori mu Dimna.- Je li sna`an? - upita ga lav.- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu njega,s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jednakimi nije mi mogao ni{ta.- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{topotcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{-nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta.- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on neuznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude pokoranrob - odgovori mu Dimna.- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav.Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njimre~e mu neustra{ivo i s omalova`avanjem:- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je dati ka`em da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao napoklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim otome.- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [etreba.- Gdje je on, i {to radi?- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku- odgovori mu Dimna.[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:- Ako mi ti mo`e{ zajam~iti `ivot, ja }u s tobom po}i dolava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa snjim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lijepoprimi i upita:- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo’[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e:- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }uznati da te cijenim!- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava.Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~astukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povjeravaoi u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prolazio,lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njimusrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. KadaDimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova dru`is lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamodru`i i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dosti`evrhunac. Dimna se onda po`ali na ovo svome bratu Kelili i re-~e mu:- Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnosti?Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svojvlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sapolo`aja.- Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da~ini{? - upita ga Kelila.- [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav boljipolo`aj, ali }u se truditi da se vratim na polo`aj na kome samranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih ranijihgre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilodanas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una osvojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih posti`e i ubudu}e.Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s polo`aja i kad mina um padnu napori koje ula`em da ga se ponovo domognem,meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pasetravu li{im `ivota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada doma}isvog ranijeg polo`aja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilobolje, jer prevelika prisnost s volom mo`e ga samo osramotitii umanjiti mu ugled.- Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakveneprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.- Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih suradnika,savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada uzemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli `ene, sijela,zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tjelesnoka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupipomor stoke, podbace prihodi i do`ive se neuspjesi u ratnimpohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to{to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, mo`e ga lakoupropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mumo`e okrnjiti ugled.- Kako se ti mo`e{ boriti protiv vola kada je on od tebeja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e prijatelja?- upita ga Kelila.- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovorimu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko sna`anili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}isvojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanjumnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnuzmijurinu i ubio je?- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.- Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednomdrvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crnezmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prikralanjezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko o`alosti,pa se potu`i jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:BEHAR 9713


INDIJSKE PRI^E- Pristajemo! - odgovori mu divlja~.Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da nestigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polakopri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sasvoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga:- Otkuda dolazi{?Ja sam izaslanik divljih `ivotinja. Posla{e po meni jednogazeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, otemi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divlja~,ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgrdi,pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim.- Hajde sa mnom, poka`i mi gdje je taj siled`ija! - re~e lavzecu.Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistrevode, nadnese se nad nju i re~e:- Evo, ovdje je!Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evusjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onoglava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se ujami utopi. Zec se onda vrati divljim `ivotinjama i kaza im {taje s lavom u~inio.- Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da setime lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je vo’ dozlogrdio imeni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako timora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kasnijekad je lav bio sam.- Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dimnu.- Da te nije kakvo dobro zadr`alo?- Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna.- Da se nije {ta desilo? - upita ga lav.- Ama dogodilo se ono {to nije `elio ni car niti iko od njegovevojske - odgovori mu Dimna.- A {ta to? - upita ga lav.- Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna.- Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav.- Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ihslu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ihka`e. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivoda meni ne}e biti prijatno ako ka`em ono {to tebi nije drago.Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i davi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini dane}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim ipomislim da smo mi, divlje `ivotinje, zavisne od tebe, ondanemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nala`e, iakome nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati.Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i ka`e{to misli prijatelju, taj vara samog sebe".BEHAR 9715


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E- A {to je to? - upita ga lav.- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo’[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da jerekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidiosam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e oniz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i onposla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Tisi ga odlikovao kako mo`e biti bolje i u~inio si ga ravnim sebipa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakomkoraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epatitvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki~ovjek s njim izjedna~io ugledom i polo`ajem, neka gaodmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e samuni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati.Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {tadogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, odlu~nijihi slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla-{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razboritostizna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj kojiunaprijed sve pripremi, koji mo`e da predosjeti nesre}u prijenego {to se ona dogodi, koji mo`e da utvrdi kakve je onanaravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog `ivota imao snjom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku druguneda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba,pri`eljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok nenastrada. Kao primjer za to mo`e da poslu`i slu~aj triju riba.- A kako je to bilo? - upita ga lav.- Pri~aju da su u nekoj lokvi `ivjele tri ribe: o{troumna, jo{o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecaojedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva ribarai da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sasvojim mre`ama vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe kojesu u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. ^im ona najo{troumnija~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, neobaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda izpotoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dokne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta oni`ele, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, aribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e:- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i prebrzoi sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti popovr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dvaribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, aona se odmah baci u rijeku i tako se spase.- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutalatamo amo dok ne bi ulovljena.- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim davo ne}e mene prevariti i da mi ne `eli zlo. Kako bi to onmogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nemadobra koje mu nisam u~inio, niti `elje koju mu nisam ispunio.- Nevaljalac mo`e da se pravi iskren sve dotle dok se neuzdigne na polo`aj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. -Kada se domogne jednog polo`aja, tra`i jo{ ve}i. Takvi sunaro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac slu`i cara i premanjemu je tobo`e iskren samo iz straha. Kada se u svemu zadovoljii kada se prestane bojati, odmah se poka`e onakavkakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nijepametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete kojisu mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{aljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik podsti~esvog cara na sve ono {to njegovu vlast mo`e osna`iti iljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglona{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo-}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najboljisu oni poslovi ~iji se ishod mo`e samo pohvaliti, najbolja jeona `ena koja se sla`e sa svojim mu`em, najbolja je onapohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj carkoji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prijaonome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjekosjeti da mu drug ho}e da u~ini na`ao, ne smije mu vi{evjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju ikoji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~nijirazjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.Ako takvog vladara {togod o`alosti, on preko toga olakoprelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje nasvoje najbli`e.- Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetnikasno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo’ [etreba moj neprijateljkao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Jase mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njegane mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam musa~uvao `ivot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, ondabih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{iobih rije~ koju sam dao.- Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja sehranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.Re~eno je: "Ako neko po`eli da makarkra}e vrijeme proboravi kod tebe kaogost, a ti ne bude{ poznavao njegovunarav, nemoj mu vjerovati i mislitida si siguran, jer mo`e{ zbog njeganastradati kao {to je nadrljala u{zbog buhe.- A kako je to bilo? - upita ga lav.Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazilau postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila16 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^Ekrv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polakoi `ivlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buhada je primi u goste.- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi imeka postelja! - re~e joj u{.Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ le`e u postelju,buha na njega sko~i i tako ga `acnu da ga probudi isan mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pretrese.Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, kojuuhvati{e i ubi{e, a buha pobje`e.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{da se od zloga ne mo`e niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne budekadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovimposredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojihvojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti buduneprijatelji.Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zubne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka neizbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori muDimna.- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u ponjega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, azatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeritida je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varalicomi la`ovom, pa lavu re~e:- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etrebuzove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako seon bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od teberastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pametnicarevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prestup.Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu postojijavna kazna, a za tajnu, tajna kazna.Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se daje ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ininepravdu - primijeti lav.- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{tone primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ^uvaj se,care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }ecar, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~inine{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju licai da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako seobazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kaoda ho}e da se bode i bije.- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }emi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i seda je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i daode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car nebi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tomeobavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {toradi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti njegovetajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijestimcara?Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mutobo`e tu`an i `alostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga pozdravi,pa mu onda re~e:[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisamvidio. Kakva te sre}a nanijela?- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji `ivotzavisi od onoga u koga se ne mo`e pouzdati? Takav jestalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko semo`e boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigaoma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje `elje,a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, ada se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatra`io, a danije bio odbijen? Ko se dru`io sa nevaljalima, a da je ostaonepo{te|en? Ko se dru`io s carem, a da je bio siguran za svoj`ivot i da mu je on ostao du`e naklonjen?- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to posumnjaou lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jerme strah da lav {to ne u~ini.- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedankoji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~ine mo`e posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljimai sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram daon vi{e ne treba da `ivi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesomnahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvjeriose da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tomeobavijestim i da tako odu`im svoj dug prema tebi. A ti se,bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i kojumu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna govoriistinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvarvjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinupa re~e:- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.Otkako se s njim dru`im, nisam u~inio ni{ta na`ao ni njemuBEHAR 9717


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eniti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava nekonatutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da jeon sada u velikoj nedoumici. S lavom se dru`e nevaljalci, i onse ve} uvjerio da oni la`u i da nije istina ono {to je od njih odrugima ~uo. Dru`enje sa nevaljalima ~esto natjera onoga kojise s njima dru`i da misli ru`no o ~estitima i da zbog togagrije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patkaugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudilase da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{ajauvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan jestvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~evidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude povjerovaou la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i menidogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalaganona me, a lav ipak `eli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je tozaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "^udno je to da ~ovjeknastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se nekoopravdano ljuti, on se mo`e i odljutiti i oprostiti onome nakoga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, njemo`e nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljutibez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, razmi{ljaoi ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to binas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, akose dugo dru`i s prijateljem, da bude uvijek oprezan i prisebani da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da jeu~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i otome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svomeprijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad godbude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te krivicenisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o menidonijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to namse ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tomenema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljaonjegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protivzdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. Tonisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovimprijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanjeprema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijeksla`u s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, tra`i odljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon kakonjemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to tirekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati scarem veoma je opasno, makar to dru`enje s njim bilo iskreno,prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stradatizbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda jepo srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagui `estinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak inejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmijiotrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom seposlije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovjeka,ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava `ivot bijednom, bodrikukavicu, a od junaka, kada ga baci u te`ak polo`aj, stvorikukavicu.- Ono {to ti lav `eli da u~ini nije ni zbog nagovaranjanevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego jeto u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na krajukrajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~evo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je zavratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hranimesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~anp~eli koja u|e u cvijet lokvanja da u`iva u njegovoj slasti imirisu. To u`ivanje nju zadr`i u cvijetu i kada se spusti no}cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.Ko na ovom svijetu tra`i hljeba nad poga~om ne boje}i se {taga sve mo`e zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nijedovoljno drve}e i cvije}e, nego tra`i smolu koja curi iz slonovauha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanjasvoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sijepo neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobra`enom, sli~an jeonome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Dimnavolu.- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pazar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znamda me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i la`ima,makar mi lav `elio i dobro. Kada se spletkari udru`e protivnevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a onjak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kadasu se, u `elji da je prevare i izdaju, udru`ili protiv nje.- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Pri~aju da je `ivio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {umabila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e sepred lavom.- Otkuda dolazi{? - upita lav.- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.- [to tra`i{ ovdje? - upita je lav.- Tra`im ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.- Osta}e{ kod nas, `ivot }e ti biti osiguran, `ivje}e{ u izobiljui ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.Tako kamila pro`ivje s lavom du`e vremena. Jednoga danalav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slonas kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav uranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojimkljovama. Kada sti`e doma, pade, ne mogav{i ni da makne smjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal18 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^Ene imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajaloiza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav toprimijeti, pa im re~e:- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.- Ama, lako je za nas, nego nam je `ao {to cara takvoggledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa dase on okrijepi!- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po-|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u timlovom nahraniti i sebe i vas!Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranui posavjetova{e izme|u sebe.- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{eoni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {tomi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede ida i nas nahrani njenim mesom!- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je onkamili obezbijedio `ivot i dao joj ~asnu rije~.- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.- Mo`e loviti samo onaj koji mo`e da vidi i da se kre}e -odgovori mu gavran - a mi se ne mo`emo ni maknuti s mjestaniti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mismo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama sla`e, mi}emo mu re}i.- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, u`iva, a od njenikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.^im lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti mo`e{ tako budalastoda govori{ i koliko si daleko od vjernostii samilosti! Nisi se smio drznuti ida mi rekne{ te rije~i kada zna{ dasam kamili zajam~io `ivot i dao jojtvrdu rije~. Zar ti nije poznato danema ni{ta plemenitije negoza{tititi onoga koji se boji, i ne dopustitida mu ko prolije krv. Ja samkamili zajam~io `ivot i ne}u jojnevjeru u~initi!- Dobro, ja znam {to car ho}eda ka`e - odgovori mu gavran - alicar sigurno zna da jedan ~ovjekmo`e iskupiti ~itavu porodicu, porodicapleme, pleme ~itav grad, a gra-|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba niprstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za carai za nas biti spas.Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugovai re~e im:- Ja sam lavu predlo`io da zakolje kamilu. Mi }emo skamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.Pravi}emo se kao da ga `alimo da bismo tobo`e pokazalikoliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova`ivota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da gapojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}epristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bicaru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mitreba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo{to `ivimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e pre`ivjeti.Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene carpojede, ja na to pristajem drage volje.- ^uti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni nazub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -do~eka{e sada vuk i gavran.- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car menepojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:- Ljekari su davno rekli: "Ko tra`i s lu~em belaja, nekasamo jede vu~jeg mesa!"Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }egavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebeponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spastinesre}e i ostati lavu u volji.- Ako car mene zakolje - re~e kamila - mo`e se najesti imojom krvlju `e| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo,unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojimdrugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda nanju sko~i{e i rastrga{e je.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e dame unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ijenego {to oni misle. To mi ne}e niti mo`e i{takoristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj carkoji je ljudima pravedan". Da je lav premameni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujicerije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzoistisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da jevoda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako iBEHAR 9719


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Evoda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega du`ekaplje.- [to sada smjera{? - upita Dimna vola.- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba -odgovori mu vo’. Ne mo`e zaslu`iti nagradu ni onaj koji semoli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}isvoj `ivot i istinu.- Niko ne treba da sebe izla`e opasnosti, ako mo`e druk-~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka posljednjesredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba kolikogod vi{e mo`e da bude blag i da se poslu`i lukavstvom.Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nogneprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A tipo{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost isnaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato{to je on nejak, mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onoj koju judo`ivio Gospodar mora od ptice Tajtave.- A kako je to bilo? - upita ga [etreba.- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava,`ivjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju `enku. Kadado|e vrijeme da legu mlade, `enka re~e mu`jaku:- Dobro bi bilo da potra`imo kakvo sigurnije mjesto nakojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar morapo{alje plimu da nam voda ne odnese ptice.- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjestonajbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori jojmu`jak.- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da namGospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo `enka.- Snesi ti jaja, kad ti ka`em, gdje si ih i dosad nosila,Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak.- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu `enka. - Zar si zaboravionjegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu?Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kadvidje da joj ni{ta ne poma`e, re~e svome mu`jaku:- Ko ne prima savjete mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onojkoju je do`ivjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke.- A kako je to bilo? - upita je mu`jak.- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava,`ivjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke `ivljahuu najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~nevode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, iprije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste.- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje- reko{e joj.- To {to vode ponestaje, mo`e uznemiriti samo mene -odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu `ivjeti bezvode, a vi mo`ete gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite imene sa sobom.- Dobro - odgovori{e joj one.- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.- Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvatiustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne{ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govorljudi!One je onda uze{e i odletje{e s njom.- ^uda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|usebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.- Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad~u njihov govor.^im to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi sekao smokva.- Ja znam {ta ti ho}e{ da ka`e{ - re~e Tajtava svojoj `enki- ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.@enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih jei ranije nosila i izle`e mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto tiplime, i voda odnese mlade, pa `enka re~e svome mu`jaku:- Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!- Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmahuputi jednom jatu ptica, i kad sti`e do njeg, re~e mu:- Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obratise on pticama.- [ta tra`i{ od nas? - upita{e ga ptice.- Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pticamada im se po`alimo na Gospodara mora i da im reknemo:"Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"To jato ptica mu re~e:- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s namak njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,po`ali}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini izamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da poka`esnagu svoje vlasti.Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e daim pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta sedogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodaramora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doznadeda je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja seda se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, paTajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vratinazad.- Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nijepametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.- Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, niotvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {tosam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada}u stupiti s njim u borbu.- Dimni se ne dopade to {to re~e vo’, jer je znao da }e lavnjega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne primijetiznake o kojima je svome caru ranije govorio.20 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^EBEHAR 9721


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova pogledavidjeti {to ti `eli!- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba.- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da seprema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju irazjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i natebe - odgovori mu Dimna.- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ -re~e mu [etreba.Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i volaprotiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. ^im se njihdvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu.- [to si dosad postigao?- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgovorimu Dimna.Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bitkiizme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje gakako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna.- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegovimnjedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba.Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojimamu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo’ do{ao dase s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.Me|u njima se zametne borba. Lav i vo’ su se borili tako`estoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvladativola, re~e Dimni:- Car je silan kad je okru`en svojim prijateljima, a snagamora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasavjetujemi otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji jeuvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {tose ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji sene da preodgojiti!"- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna `ivio na nekom brdu.Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potra`i{evatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskravatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogodrva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi livatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizinise nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune,a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~edozivati govore}i im:- Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli!Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i,odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine.Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {tonamjerava, re~e joj:- Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti,jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti selukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se!Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima daih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun{~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.- Upravo se to mo`e primijeniti na tebe i na mene - re~eKelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta nekoriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`nasvojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo te`e.Zato postoji i primjer.- Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna.- Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini ikrenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu ukojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Napovratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{enadomak grada, sjedo{e da podijele dukate.- Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak.Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve dukate,re~e glupaku:- Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba dabudu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja}u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emozakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada namzatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nambude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto.Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak zakopajupod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vremenavaralica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, azemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|eonaj glupak varalici i re~e mu:- Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam jepotrebno!Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati.Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali nena|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenema`u}i se:- Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bezmene po dukate i uzeti ih!Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjationoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licugovore}i:- Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugiza dukate znao?Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da impresudi. Kadija odmah zatra`i da mu ka`u kako je sve bilo.Varalica je tu`io glupaka da je on uzeo zakopane dukate, aglupak je to odricao.- Mo`e{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu.- Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvopod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo.Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bionaredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako22 BEHAR 97


INDIJSKE PRI^Ebi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otacoti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no dase neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim drugovima,varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stiglitamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori:- Glupak je uzeo dukate.Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatra`i drva i naredida se pod stablo nalo`i vatra, te da se ono zapali. Kad plamenobuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga.Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, aon mu sve kaza. ^uv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi muda vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amarai obruka.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {tose tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkarenje,i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne mo`e{izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezika.Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a uporodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~nijizmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov.Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepimpred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u prijateljimai drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani,gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalnobudi sa pametnima i plemenitima, s njima se dru`i i gledaj dase od njih ne odvaja{. Dru`i se s drugom koji je i pametan iplemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji jesamo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek jesavr{en. Dru`i se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samose ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne biopametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svojompame}u. Bje`i koliko god mo`e{ od glupa nitkova! I ja odtebe treba da bje`im. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebenadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svomecaru, koji ti je dao polo`aj i odlikovao te, postupio tako. Tvojpostupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nijenimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza!"- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Vele da je u nekoj zemlji `ivio jedan trgovac koji jednomprilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao jestotinu oka `eljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svogprijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremenatrgovac se vrati s puta i odmah zatra`i svoje `eljezo.- Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj.- Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu `eljezo! -odgovori mu trgovac.Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to oniskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretnenjegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradantrgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu:- Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu?- Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vidiosam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je totvoj sin?Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e:- O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabedjecu!?- Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekojzemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza, isokolovi hvataju slonove!- Ja sam pojeo tvoje `eljezo, evo da ti ga platim, a ti mivrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj.- Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da teuvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stanjuda prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje paprevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|unjima ne mo`e biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokockanego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahvalnome,odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjerenaonome koji je ne}e ~uvati. Dru`enje s dobrim samo vodidobru, a dru`enje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetarkoji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|epreko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, ive} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni.Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubiovola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e.- Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. -Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`daje bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i la`i.Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu semoglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide razgovors Kelilom i pristupi lavu govore}i:- ^estitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to sionda `alostan, care?- Ja `alim za [etrebinom pameti, njegovim razboritimmi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav.- Ne `ali ga, care, jer pametan ne treba da `ali onoga kogase boji! Razborit ~ovjek mo`e ponekad nekog i da zamrzi, ali,kad se uvjeri da mu taj mo`e biti od koristi, on onda nastojida ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzimagadan lijek da se izlije~i. On nekada opet mo`e da nekogazavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod nena{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjekkoga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu seotrov ne razi|e po cijelom tijelu.Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslijenekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io,smaknuo ga je na najgrozniji na~in.BEHAR 9723


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E24 BEHAR 97


AFGANISTANSKE PRI^EAfganistanske pri~eS ruskog prevela Milena Magli} Jovanovi}Kutub-kan i NazoUdavna vremena `ivio neki bogat ~ovek,pa imao nebrojeno blago. Ali najve}enjegovo blago bje{e mu sin, Kutub-kan.Pazio otac sina kao malo vode na dlanu,i nije bilo `elje Kutub-kanove koja muodmah ne be{e ispunjena. Rastao tako Kutub-kan, a bioje toliko lijep i stasit da je vi{e li~io na nje`nu djevoj~icunego na momka-deliju. O~ev zanat i trgovinu Kutub-kannije mogao podnijeti; rat ga tako|e nije privla~io kaoostale momke. Volio je odlaziti u lov, lutati po gorama i{umama, u`ivao je u ljepoti cvije}a i pjesmi ptica, usvemu `ivom {to se suncu radovalo.Ali je zato Kutub-kan bio obdaren divnom vje{tinomkojoj nije bilo ravne me|u ostalim njegovim vr{njacima.Bio je sjajan pjeva~, i u svirci na rababu niko se s njimenije mogao mjeriti. Kada je svirao i pjevao svoje pjesme,~as tu`ne ~as vesele kao plaha proljetna ki{a, ljudi suplakali ili se radovali, a ptice, o~arane njegovom pjesmom,slijetale su mu na ruke. Jer ~ovjek koji pjeva takvepjesme ne mo`e biti lo{ ~ovjek.Tako pro|o{e godine, i jednog dana Kutub-kanu umreotac. Kutub-kan nije nastavio o~ev posao. Malo pomalo jesve vi{e siroma{io, ali nije prestajao da svira na svom rababu.I na kraju je sasvim osiroma{io. Ali se njegova pjeva~kaslava pronijela po cijeloj zemlji i ljudi su zastajali da~uju divnu pjesmu kad bi prolazili pokraj njegove ku}e. Uto vrijeme je `ivio u Afganistanu veliki ratnik i juna~inaAdem-kan. I on je krasno svirao na rababu, te kad do njegasti`e glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, za`elio jeAdem-kan upoznati tog ~uvenog pjeva~a.Jednom je Kutub-kan sjedio sa svojim prijateljima i sviraoim nove pjesme. Potom }e jedan od prijatelja ispripovijedatiKutub-kanu kako ima u zemlji neki ~ovjek, poimenu Adem-kan, koji ne svira gore od njega na rababu.Kutub-kan se za~udi, a onda mu se u srce uvu~e nemir.Po~eo je svakodnevno razmi{ljati kako bi se mogao na}isa zagonetnim Adem-kanom koji tako lijepo svira na rababu.I tako jednog dana pokupi Katub-kan svoje stvari,priveza za sedlo rabab i krenu na daleki put da tra`iAdem-kana. A no}u, uo~i Katub-kanovog odlaska iz grada,Adem-kan usni san; kako Kutub-kan uzjahao konja,nasmijan i veseo, pjeva pjesme i raspituje se kod ptica gdjebi mogao da na}i Adem-kana.Rano ujutro probudio se Adem-kan i saop}io prijateljimaradosnu vijest:- Ko prvi ugleda Kutub-kana i dovede ga meni, njemu}u dati za `enu svoju sestru Nazo.Njegovi prijatelji smjesta osedlaju konje te se razletje{ena sve strane. Svaki je u sebi nosio jednu jedinumisao - da prvi ugleda pjeva~a, jer je kao nagradu Ademkanobe}ao lijepu Nazo. A Nazo je bila toliko lijepa da senjena ljepota nije mogla perom opisati. Njena nje`naglavica bje{e kao cvijet bademov, vrat - kao stabljika,ko`a kao pavlaka - tako bijela i mirisna. Adem-kan ju jetoliko volio da je samo za nju sagradio prekrasan dvor sogromnom ba{tom.BEHAR 9725


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ENe slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju iradovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topaodan. Kutub-kan se umorio od `ege pa je prilegao u hladupod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio nagranu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilodaleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~asAdem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi seprema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutubkan.Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjekspava, a o grani mu visi rabab."Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a BiloAdem-kanu, pa re~e:- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest!- Kakvu?- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu pomalobi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za `enu ljepoticuNazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po juna{tvui bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajednos Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spavamom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e:- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa sestane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod.Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje`ivi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu poka`e put.Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao predvratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko strunarababa i glasno zapjeva:Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana?Ako jesu, onda nek preda me si|e!Ako o~i moje vide Adem-kana,srce }e mi zaigrat milije i radije!Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u susretdugo o~ekivanom gostu.- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj goste!Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjekujepo celoj zemlji?Kutub-kan skromno odvrati:- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Ademkan,~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{edomovine?Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pru`imu ruku.- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,o najljep{i me|u pjeva~ima!Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takviprijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradanuve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa poslijemalog oklijevanja pred vratima ovako re~e:- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ jetvr|a od `eljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati onomeko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sadaje na tebe red.Adem-kan mu na to odvrati:- Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.Po|i s mirom.Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovorarastu`i se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede krajnjega i zamoli ga:- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e bitimehlem za moju bolnu du{u.Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanutu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na `ubor potoka u pozneve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze nao~i Adem-kanu, i on stade u`ivati u divnoj muzici zaboraviv{isve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednojku}i. ^ula je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornjeodaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa u`ivanjempo~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspalise oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutubkanova.A onda dvije male biserne suze pado{e na njegovrabab. Uzdrhta Kutub-kan i podi`e o~i. Susreto{e sepogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Kutub-kano ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj-~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lupalo.A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolaziliiz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan odvedeKutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa sevrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svojevoljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tuguju}ii izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekolikodana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~iisto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mogaorazmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost iprijatelj problijedio, Adem-kan se rastu`i. ^itave dane jeprovodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tugujelijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovibjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ru`a u hladnezimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebistaru slu`avku pa joj ovako re~e:26 BEHAR 97


AFGANISTANSKE PRI^E- Reci mi ti, koja si me odgajala, mo`e{ li ~uvati tajnu?Starica odvrati:- Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja.- Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lijekovine}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci muda }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da gaprenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemune pu{taju. Jesi li razumijela?- Da, k}eri moja.- Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Kutub-kanu.Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~inisve onako kako sam ti zapovijedila.Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj.- O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan le`ibolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga menina mjesec dana i ja }u ga izlije~iti.Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi daprenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-BEHAR 9727


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eko i u~ini{e. Samo {to momka preneso{e ustari~inu ku}u, ova ga obrisa Nazinom maramicom.I gle ~uda: Kutub-kan otvori o~i, pogledaoko sebe pa zdrav ustade s postelje. Spazi staricui odmah upita:- [to je to, otkud Nazina maramica?Stara se osmjehnu i radosno potvrdi glavom.- Ona mi je dala i zapovijedila da ti izru~impozdrav i rije~i ljubavi. Pri~ekaj malo, Allah jedobar, i vi }ete biti zajedno.Obradova se Kutub-kan, poljubi maramiculijepe Nazo pa zapjeva radosnu pjesmu ljubavi.Pro|e tako jedan dan, a drugog dana u predve~erjeKutub-kana ponovo obuze bljedilo, pare~e staroj:- Ne mogu vi{e `ivjeti daleko od moje drage.Ka`i mi, o dobra `eno, kako da vidim mojuNazo?Zamisli se stara, pa re~e:- Budi bez brige. Smislit }u ve} da se sastanete.Moj sin je ~obanin kod Adem-kana.Svako jutro izgoni ovce u vrt pored Nazinogvrta. Zakolji najve}u ovcu, navuci njeno runote }e{ tako najlak{e dospijeti do vrta i sastat}e{ se sa svojom dragom.U~ini tako Kutub-kan. I kad nasta jutro, na-|e se on u Nazinom vrtu, zbaci sa sebe ov~jeruno pa se sakri iza `buna. Dugo je ~ekao Kutub-kandok najzad nije ugledao svoju draguNazo. Bila je u bijeloj haljini, i Kutub-kan seo~aran divio njenom lijepom licu, vitkom stasui nje`nim rukama. Onda iza|e Kutub-kan izsvog skrovi{ta, i ne bje{e kraja njihovoj radostikada se na|o{e zajedno. Dan je proletio kao jedantren. Do|e ve~e, i Kutub-kan suznih o~ijunavu~e ov~je runo i sretno se iskrade iz vrta. Avrt je ~uvao Bilo, spreman da ubije svakog kopoku{a da se na|e s lijepom Nazo. Ali sve sesretno svr{i, Kutub-kan se vrati u stari~in domi ona ga upita:- Pa kako je, sinko, jesi li video svoju dragu?- Da sam vidio, ma vidio sam, neno, ali jemoja ljubav prema njoj jo{ vi{e porasla. Neznam {to da radim!- Ne tuguj, pjeva~u. Bit }ete i vas dvojesretni.Nekoliko dana uzastopce i{ao Kutub-kan uov~jem runu na sastanak s dragom i svaki putse vra}ao od nje sretan i radostan. Za to vri-28 BEHAR 97


AFGANISTANSKE PRI^Ejeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare zazdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put odgovorilajedno te isto:- Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ nemo`e{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati.A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dragani:- 0 sunce moga `ivota, ovako se vi{e ne mo`e. ‘Ajde dasve ka`emo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu.- O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nikadana to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak stobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pokrov,oti|i bratu, polo`i to pred njega i reci: ili me ubijovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvojusestru za `enu.Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|epred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kadvidje svog prijatelja `iva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udikad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekaoKutub-kan:- O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Ademkanu!Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema `ivota. Ai ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je neda{ za `enu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umotaju ovaj pokrov.Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kakoi ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samonjegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~estoizbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e:- Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj!Dat }u ti za `enu moju sestru Nazo. Neka tako bude.Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udaljenomjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, dazakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutubkanai njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvusvadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okolini!Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kanpovede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednomopazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vratio,ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvaovrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnuKutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu.Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge,za~udi se:- O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etirinoge!- Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavui dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kaodvije tu|e noge, to su rukavi bunde!I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre.Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta sedogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i onnajprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da razvaljujevrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa sedobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Nato Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali iNazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~alavrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako dapopuste. Tada on gromko povika:- Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan!Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, alimu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi.- Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prveno}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi!I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|epred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati daode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~asinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan iuhvati Bila za ruku, pa mu re~e:- Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj.Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu `enu, isto tako lijepu i istotako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti.Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen!Ne valja tako, Bilo...I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no}nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo iKutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade ipo|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako nasvom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebaoi promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio seAdem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Kutub-kanu.Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je sazrelastra{na namjera. Jednom u podne bila je velika `ega,a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovojpostelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinovapravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu ipovika:- Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Kutub-kansko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta oblivenkrvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da}e time o`ivjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kaotamnocrvena ru`a, sav obliven krvlju, le`ao je na posteljimrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvljudragoga i le`e pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podizati,ali i ona je bila mrtva.Tako izgubi{e `ivote istog ~asa prekrasna djecaljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.BEHAR 9729


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ED`emal- kan i ZibaDavno, vrlo davno, prije mnogo godina, `ivio je u divnomgradu Kandaharu D`emal-kan. U cijelom kraju bioje poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko odKandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, `ivio jeMusa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je naovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom D`emal-kanspazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu po`ar ljubavi.Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i nakraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on udvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da muisprose lijepu Zibu za `enu. Saznade Musa-kan da jeposlao provodad`ije D`emal-kan ~ije ime bje{e poznatou cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er.Obradova se D`emal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijemsrcu je tako|e goreo sna`an plamen ljubavi. I uskorocijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Alisre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbeD`emal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavuD`emal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako dapre`ivi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bili se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratiosvojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako D`emal-kan, pa kakoodlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nestanku,pa ubrzo zaklju~i{e da je D`emal-kan negdjepoginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bezprestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva D`emalkana,jer nije vjerovala u njegovu smrt.Ne pro|e mnogo vremena, a D`emal-kana svi zaboravi{e.Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, poslaprosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa seodlu~i da mu da Zibu za `enu. Kad Ziba saznade za to,briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala daumre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisapismo D`emal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu daga potra`i u Indiji.- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predajmu ovo pismo.A evo {ta je stajalo u pismu:"Mili D`emal-kanu, suputni~e `ivota moga! Trebaloje da postanem tvoja `ena, ali je sada otac pristao da meuda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.Ali za mene je sramota biti `ena nekog drugog, te znajda me, ako ne stigne{ na vrijeme, `ivu ne}e{ zate}i. Ja}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osedlabrza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnogegradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{aoglasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nimtrgovima i va{arima - svuda je tra`io Zibinog dragog. AliD`emal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtarave} se bli`io. I{ao umorni glasono{a po va{arima,zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kodprolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenuD`emal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisudonosila ploda.Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati uzavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez prestankastajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kadnajednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, D`emalkanagdje stoji okru`en grupom bogato odjevenih ljudi.Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progurakroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u rukedragocjenu poruku od drage, na D`emal-kanove lijepeo~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovojtuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti D`emal-kanAllahu i preklinjati ga da mu sa~uva `ivot drage, jermolbe napa}enog srca sti`u do Svemogu}eg. A ondaD`emal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom odjezdi{ekroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitalisu sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gustoj,neprohodnoj {umi. D`inovsko drve}e raslo je visokodo neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi D`emalkanna malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica suse bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali nazemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.Pri|e im D`emal-kan, pa ovako re~e:- Da ste `ivi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste sezaputili? I oko ~ega se prepirete?- Mi smo muridi 1 jednoga {ejha 2 , koji je preseliona bolji svijet pro{le nedjelje i ostavionam u amanet ~etiri stvari: torbicu,serd`adu za molitvu, batinu ikonopac. I eto, nikako daih podijelimo.1 Dervi{, sljedbenik sufijskog puta2 U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju30 BEHAR 97


AFGANISTANSKE PRI^EI pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, D`emalkanse osmjehnu:- Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi jeto blago - torbica i konopac?- O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se mo`edogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u `ivotu - re~e na tojedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zarbismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kaoobi~na, a po`eli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti!- A ova serd`ada 3 za molitvu? - upita D`emal-kan.- To ti je tek ~arobna serd`ada! - uzdahnu drugimurid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitvepohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klanja{dva rekjata namaza 4 , i u isti mah mo`e{ odletjetikuda ti je volja...- A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne tojbatini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga za`eli{.^etvrti murid uze u ruke konopac i re~e:- A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga za`eli{, vezat}e, i ne}e ga pustiti ni podkoju cijenu.^uv{i sve to, D`emal-kan se u mislima zahvali Allahu,pa se obrati muridima i ovako im re~e:- O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete lida me saslu{ate?- Pristajemo! - povika{e muridi uglas.- Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz mogaluka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tomeneka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li?- Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovogaputa radosno. Onda se poreda{e oko D`emal-kana istado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. D`emal-kan jetako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za trenoka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridipojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potiskuju}ijedan drugog. A D`emal-kan je samo to i ~ekao. Onse brzo pomoli, stade na serd`adu, uze torbicu, batinu ikonopac, pa izgovori `elju:- Ho}u da budem u Kandaharu!I istog ~asa vinu se serd`ada pod oblake, a D`emalkan,smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~urijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e seukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagahnospusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladaloveselje, svuda se ~uo `agor `ivahne i radosne svjetine kojase ve} okupljala.- Daj, konop~i}u, sve`i ih sve i ne pu{taj! Ako se nekone pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho D`emalkan.Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nijemogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao i`alio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umahpadne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila usvojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. ^ekala jepono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odr`i zakletvukoju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glasD`emal-kana koji je doziva{e."Da to nije san?” - pomisli Ziba i uze u ruku zrnceotrova. Ali D`emal-kan ju je dozivao sve glasnije i glasnije.Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom sevrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugledaradosnog D`emal-kana koji se smije{io. Razdragani i sretnibaci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e nasve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za D`emal-kana iZibu po~e `ivot ispunjen sre}om i blagostanjem.3 Tepih, }ilim4 MolitvaBEHAR 9731


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E32 BEHAR 97


PERZIJSKE PRI^EPerzijske pri~eS perzijskog preveo dr. [a}ir Sikiri}@e`en ka{u hladiIstina i la`Neki vladar putovao na la|i na kojoj senalazio i nekakav dje~ak Perzijanac. Kakodje~ak nikad prije nije vidio mora, nitiiskusio muka i pomorskog putovanja,po~e plakati i jaukati tresu}i se cijelimtijelom od straha. Koliko god su ga tje{ili, nije se mogaosmiriti. Vladaru to dozlogrdilo, ali nije bilo nikakva izlaza.Na la|i se slu~ajno nalazio i nekakav pametan ~ovjeki on najposlije zavika:- Ako dopustite, vladaru, ja }u ga za~as u{utkati. Vladarto jedva do~eka. A onaj ~ovjek tada naredi da se dijeteopa{e u`etom i uvali u more. Kad je dje~ak jedamput-dvaputzagnjurio u vodu, uhvate ga za kosu i povukuna la|u. Dje~ak se objema rukama br`e-bolje uhvatiza krmu, a kad za koji ~as iza|e, sjede u jedan ugao i,gle, umiri se, pa ni da glasa pusti. Vladaru se svidjeladosjetljivost onoga ~ovjeka, pa ga tada zapita:- Kakva je u tome mudrost?Na to }e onaj:- Dje~ak nije nikad zapadao u utopljeni~ke muke panije ni znao blagodati sigurnosti na la|i. Ta pravu vrijednostsre}e poznaje samo onaj koji je zapadao u kakvunevolju.Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljeniksmakne, a jadni osu|enik po~eo onda u beznadnom stanjugrditi vladara na svome jeziku i nedostojne mu rije~igovoriti, jer je davno re~eno, tko se pomiri sa smr}u, mo-`e govoriti sve {to mu je na srcu. Vladar tada zapita prisutne,{to ono osu|enik govori, i jedan mu vezir 1 re~e:- On vas podsje}a na kur’anske 2 rije~i, kojima se obe-}aje d`ennet 3 onima koji savladavaju srd`bu i pra{tajuljudima...A drugi vezir, protivnik prvog, do~eka na to:- Ljudi na{ega zvanja u prisutnosti vladara moraju samoistinu govoriti. Zarobljenik vladara grdi i nedoli~nemu rije~i govori.A vladar se, gle, na te rije~i silno namr{ti pa }e odrije{itotome drugome veziru:- Meni se ona njegova la` vi{e svi|a od te tvoje istine,jer je namjera od one la`i bila neka korist, a tvoja se istinazasniva na pakosti. Ta bolja je i la`, koja donosi nekukorist, negoli istina, koja }e prouzrokovati kakvo zlo!1 Naslov visokih dostojanstvenika (ministara) na dvorima islamskih vladara2 Kur’an kao op}a imenica zna~i ~itanka ili {tivo, koje se ima ~itati, a kao terminozna~uje muslimansko sveto pismo, tj. zbirku religioznih, moralnih ipravnih propisa, koje je, po u~enju islama, Svemogu}i Allah objavio prekoposlanika Muhammeda ~ovje~anstvu.3D`ennet je raj, a d`ehennem pakao.BEHAR 9733


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ENije zlato sve {to sijaBlagoslovPri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegovabra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac snegodovanjem i omalova`avanjem, a dijete se dosjeti, zbog~ega je to, pa }e roditelju:- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glupan.Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbolje.Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otacse na to samo nasmija, prisutnim dr`avnicima to se svidjelo,a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Ka`u dase uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj togavladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, kojazaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} kojitada povika:Nisam onaj, kom u borbi vidjet mo`e{ le|a,nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja.Vladar, koji borbu prima, `ivotom se kocka,onaj, koji bje`i — vojsku svu na kocku stavlja.Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori nekolikoproku{anih boraca. A kad se poslije pojavi predoca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako:Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja,ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrstovitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja,negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto.Ka`u, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njihmalo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~asmladi} zavika:- Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli `enskom odje}om!Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{esvi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili neprijatelja.Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, paga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije gapostavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silnozavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otrova.Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor,a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i:- Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedninjihovo mjesto zauzimaju!Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj ondapozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom,da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedanzadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno:I deset siromaha mo`e biti i le`ati na jednome }ilimu, alidva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada.U Bagdadu se pojavio neki dervi{ 4 , ~ije su molitve nalazileodziva. Jedanput ga pozove Had`d`ad`, sin Jusufov 5 ,i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:- Bo`e, uzmi mu du{u!- Zaboga, kakav je to blagoslov?- To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.Vladarska obijest i siroma{ka nevoljaNekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, ijednom zgodom ba{ onako pijan zazbori:Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije,jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije!U tome ~asu neki siromah le`a{e go golcat na studenipred vratima, pa }e na te vladareve rije~i:Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije,misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije?Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomolikesu sa hiljadu dukata i re~e:- Siromahu, dr`i skut!A na to }e bijednik:- Kako }u dr`ati skut, kad na sebi nemam ni odijela?Vladaru se sa`ali na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade ijedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{isav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima:Ne mo`e se zadr`ati novac u skitnice ruci,ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu.To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad jevladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromahabi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudidavno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`be,jer su vladari ve}inom zabavljeni dr`avnim poslovima,pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaruizneso{e siromahovu molbu, on do~eka:- Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je4 Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh(starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama.5 Poznati vojskovo|a i dr`avnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na tonjegovo nasilje cilja i ova pri~ica.34 BEHAR 97


PERZIJSKE PRI^Etoliko blago za tako kratko vrijeme potratio. Valjda on nezna, da je dr`avna blagajna namijenjena opskrbi siromaha,a nikako propalicama.A na to }e jedan iskren vezir:- Gospodaru, ja smatram umjesnim da se onakvimosobama daje u obrocima, koliko im je najnu`nije potrebno,pa se ne}e odavati rasipni{tvu. Velikodu{nim ljudimanikako ne odgovara da odbiju i uvrijede nekoga komesu jedanput ispunili nade.]ud vladaraNeki vezir bija{e svrgnut s ~asti pa se umije{a u kolo dervi{a.Blagodati dru`enja s tim ljudima osjetile se brzo nanjemu, i on je bio potpuno zadovoljan. Jednom prilikomvladar se prema njemu udobrovolji i ponudi mu prija{njipolo`aj. A vezir to odbije i istakne da voli `ivjeti u dokolici,negoli na se primiti odgovornost. Vladar mu tom prilikomnapomene da njemu treba dorastao i pametan ~ovjekkoji zna upravljati dr`avom. A vezir }e na to:- Dorastao i pametan ~ovjek raspoznaje se ba{ po tomeda se ne upu{ta u takve poslove. Ono su pitali karakala,za{to stalno boravi uz lava: "Zato" - odgovorio je on - "dajedem ostatke njegove lovine i da `ivotarim za{ti}en njegovomsilom od neprijatelja." Dalje ga zapita{e: "Kad si ve}u njegovoj za{titi i priznaje{ mu dobro~instvo, za{to mu sevi{e ne pribli`i{, pa te on ne primi u krug svojih odabranikai ubroji u svoje odane sluge?" A on }e im na to: "U tomeslu~aju ne bih bio siguran od njegove sile." Dogodi se, davladarev pomo}nik nekad dobije suha zlata, a nekad i glavuizgubi. Mudraci isti~u, da od promjenljivosti vladareve }uditreba biti na oprezu, jer vladara nekad i pozdrav uvrijedi, anekad za nanesenu uvredu dijeli odore. Dosjetljivost je, ka-`e se, vje{tina vladarskih drugova, ali ona nikako ne dolikujemudrim ljudima.Carska slu`ba je korisna, ali i opasnaJedan od mojih drugova tu`io mi se na zla vremena,isti~u}i da ima malu opskrbu, a brojnu porodicu, i da muje te`ak `ivot ve} dodijao.- ^esto mi na um padne - govorio je - da se odselim udrugu zemlju, pa kako god budem `ivotario nitko ne}eznati ni za moje zlo ni dobro. Mnogo razmi{ljam o tome,ali opet pomislim i na svoje neprijatelje koji }e mi se izale|a pakosno smijati i moj postupak prema porodici smatratine~ovje~nim. A ja sam, kako ti je poznato, donekleupu}en u ra~unarsku struku, pa ako bih na tvoje zauzimanjedobio kakvu slu`bu, koja bi me li{ila `ivotnih briga, nebih ti se mogao zahvaliti kako treba do kraja svoga `ivota.- Dru`e - upozorit }u ga tada ja - carska slu`ba imadva kraja: nadu u zaradu i strahovanje za `ivot. I stoga nebi bilo pametno uzdati se u jedno, a strahovati za drugo.- Te rije~i ne mogu se odnositi na moj slu~aj, i nisi miodgovorio na moje pitanje. Zar nikad nisi ~uo onu poslovicu,da se ne boji zveke, tko u d`epu nema oraha? Mudrarije~ veli: ^etvorica ljudi u du{i osje}aju nemir druge~etvorice: razbojnik od vladara, kradljivac od no}obdije,nevaljalac od uhode i bludnica od nadzornika javnog reda.[ta se ima bojati onaj, u koga su ra~uni ~isti?- Tome tvom slu~aju odgovara postupak lisice, kojuje netko opazio kako bje`i glavom bez obzira pa je zapitao:"Kakvo je zlo, koje ti zadaje toliko straha?" A lisicaodgovorila: "^ula sam da deve hvataju u komoru." Ljudijoj na to reko{e: "Glupi stvore, {to ti ima{ s devom, i kakvaje sli~nost izme|u tebe i nje?" "[uti" - do~eka lisica- "jer ako zavidnici zlobno reknu da sam i ja deva, i uhvateme, koga mori briga za moj spas, pa da ispituje mojslu~aj? Dok protuotrov iz Iraka bude dobavljen, umrijet}e onaj koga je ujela zmija." A ti si, koliko ja znam, vri-BEHAR 9735


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E36 BEHAR 97


PERZIJSKE PRI^Ejedan i pobo`an, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivciiz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnostnaopako prika`u, i ti bude{ pozvan pred vladara i ukoren,tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prikladnim,da ti i dalje `ivi{ u carstvu zadovoljstva i odrekne{se `elje za polo`ajem.Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se mojprijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Odemstoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznanstvom,izlo`im mu stanje svoga prijatelja, pa ga on postavina jedan sporedan polo`aj.Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazilinjegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost,pa ga unaprijedili i postavili na vi{i polo`aj. Njegova sesretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla dovrhunca njegovih `elja, i on najposlije dospije u kolo vladarevihnajbli`ih suradnika, pa je u`ivao puno povjerenjedostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali.Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio.U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na hodo~a{}eu Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{aomi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je neurednevanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a,pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati:- Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnicii obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvaristra`i. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodilibrige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine.Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama ikona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla radosnavijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iztamnice, ali mi je imetak sav oduzet.- Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga savjeta.Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i putovanjepo moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi.NasiljePripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom 6 u lovu pripremalipe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selonekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio dasol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi6 Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a.pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo.Nu{irvana tada zapita{e:- Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malenkosti?Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljuditokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njegstepena.Sila polo`ajaPri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{akamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mumilo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao.Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka ibaci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pas njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj gatada zapita:- Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom?- Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i timene onda udario u glavu.- Pa gdje si bio za toliko vremena?- Zazirao sam od tvog polo`aja i sada, kad te vidim utamnici, ugrabih zgodnu priliku.Smijeh pod ma~emNeki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdjenije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici slo`ili da je za tubolest jedini lijek `u~ od ~ovjeka, koji ima takva i takvasvojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu nasve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo svasvojstva {to su ih tra`ili lije~nici. Vladar tada pozove njegoveroditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a kadijaonda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednogpodanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravohtio dje~aka ubiti, di`e on glavu nebu i, gle, stade sesmijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati seu onakvu ~asu, a dje~ak }e na to:- Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudise u razmiricama obra}aju sudu, a vladara dr`e za{titnikompravde. Moji roditelji `rtvova{e moj `ivot za blagoovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, aBEHAR 9737


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Evladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa menine preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Carse silno rastu`i.- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli prolitinevinu krv.Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogatonagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da jetaj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.ZakonitostPobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova. 7 Odmah se dali zanjim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onajrob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da gatreba ubiti, kako bi ta kazna poslu`ila drugima kaoopomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozboriovako:- Gospodaru! Ja sam zaslu`io kaznu, kakvu god tiodredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i jedinozbog toga nisam rad da na sudnjem danu za mojukrv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me `eli{ ubiti,nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi nasudnjem danu odgovarao.Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,a rob do~eka:- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kaznismr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona.Vladar udari u smijeh i zatra`i od vezira mi{ljenje.- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoganitkova da i mene ne uvali u nesre}u!Vjera u prijateljeNeki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U tojvje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina,tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~inhrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedannjegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tristotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onajposljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo7 Vladar iz dinastije Saffâr.vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i utome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vladaraista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samozbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jersmatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tusvrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{esvi dr`avnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e domalona popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od`eljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njegasnagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {tomu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udarca,i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podi`e povi{esvoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobravanjadigo{e pravu graju.Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se nagradi,a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da mo`e iznijetisa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi biokadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji jedotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:- E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj~as, jer ono mudraci ka`u da prijatelju ne treba dopustititoliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvoriou neprijatelja.Pustinjski dervi{Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom krajupustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podi`e,i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogodr`ao do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:- Ovi su dervi{i kao `ivotinje.A na to }e vezir dervi{u:- Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se neskloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?- Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost tra`i odonoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da suvladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanicinisu na svijetu da slu`e vladarima.Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa muponudi, da od njega ne{to zatra`i.38 BEHAR 97


PERZIJSKE PRI^E- Ja jedino `elim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uznemiruje{.Vladar tada zatra`i od njega, da mu bar dade kakavsavjet. A dervi{ prozbori:- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u,jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.UzorPitali su Lukmana 10 od koga je nau~io pristojnost.- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovonije svi|alo, toga sam se klonio.PrijateljiNeki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog prijateljadervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbogtoga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivcaizjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on nemo`e li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzimanja.Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}iruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu 8 , jeron kao dervi{ ne mo`e ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okrivljenoga:- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siromahamorao ukrasti?Na to }e krivac:- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvojihprijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?ZamjenaNeki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe 9 sa karavanom,koja je putovala u Hid`az, i pridru`io se nama. Jedanputnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha:- Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekneto i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo paliu mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrtzadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e:- Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devizaglavi.Ni{tavnost draguljaVidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugubasranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasaou pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjerenda }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u nikadazaboraviti onog u`itka i veselja {to sam ih tada osjetio,misle}i da je u kesi popr`ena p{enica, a isto tako i onegor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"Zlato i bra{njenicaTako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, najposlije,od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekolikoputnika. Ugledali mrtvaca, pred njim le`e novci, a napijesku na{arano:Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.Jadniku, kojeg pustinjsko sa`i`e sunce,bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.^ast vladara i bijeda seljakaNeki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dr`avnikai udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seoskuku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predlo`i dase sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladarune dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da}e biti bolje ako razapnu {ator i nalo`e vatru. A seljak u8 Vjerska zaklada9 Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te 10 Glasoviti mudracBEHAR 9739


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eme|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa prirediona brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njimzemlju i rekao:- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjilivladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~astjednog seljaka.Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se useosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladaraodoru i nagradu.Juna{tvo i sr~anost bez novacasu bezvrijedniPri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijao`ivot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, daglasno procvili. Kona~no se potu`i svome ocu i zatra`i odnjega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagomsvojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao odte lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim{to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne posti`e samo trudom,pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, naprotiv,tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspolo`enje,dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivihdo`ivljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s prijateljima,sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka iprihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otacje priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, imamnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka dr`e krasnemladi}e i robinje i okretne sluge pa u`ivaju blagodati`ivota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novomekrugu i svaki ~as u posebnu obliku.DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje besjedei rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem ipo{tovanje.TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za njezinomnaklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvosmatraju dobitkom a slu`enje takvoj ljepotici smatraju zapravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja,negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~,kojim se otvaraju zaklju~ana vrata.^ETVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestajete}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudskasrca, a za njegovim dru{tvom te`e svi, koji imaju imaloosje}aja.PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom mo-`e zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba netreba poni`avati.- Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osiguravajuna putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, kojini{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svijet,propast }e bez traga.A sin }e na to ocu:- Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, kojitvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je onaunaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba klonitinesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti seu ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom,pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tinevi{e ne mogu podnositi.To rekne, zatra`i od oca blagoslov, oprosti se s njim ikrene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platiliprevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. Amladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga prime,ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e40 BEHAR 97


PERZIJSKE PRI^Eda on tra`i od njega prevozninu za jednu osobu, a da gase ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mladi}asu te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti.Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudimu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu ponudupolakomi i vrati la|u. ^im se mladi} do~epa la|arevebrade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Njegovidrugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih sti`e istasudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mladi}emizmire. Da bi tobo`e popravili lo{ postupak premamladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljubeglavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i stigo{edo jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak nekegr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastaoneki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je najsr~aniji,najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo dr`i konopod la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan nasvoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom protivniku,niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje ka`u:da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio,pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jeri strelica iz tijela mo`e izi}i, a nanesena uvreda ostajezauvijek u srcu.^im je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otplivaodo stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nesretnimladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva,dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Plivaju}icijeli dan i no} jedva `iv dopre do obale. Po~ne tujesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo oporavii krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i takogladan, `edan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tuga okru`e nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac napitakvode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vodebesplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatra`i vodesilom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali gaoni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, nehtio, bolestan i ranjen pridru`i se tada jednoj karavani inastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko hajdu~ljivomjesto. Mladi} opazi da putnici od straha svestrepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne:- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se mo`esuprotstaviti i pedesetorici.Njemu se tada pridru`e i drugi mladi}i iz karavane, pase ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{emu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samonekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi.A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starackoji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinutvi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a daje neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni odrazbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da biizbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njimeprovede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}inima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. SutradanArapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeniim na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to viznate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nijejedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao dabi u zgodnoj prilici obavijestio svoju dru`inu? Stoga jasmatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, ada mi idemo.Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu ikrenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tekkada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazida je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa`edan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na zemlju.On je tako le`ao, a pojavi se vi{e njega neki carevi},koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio odsvoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazida je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapita,odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tadaispripovijeda neke ~asove iz svojih do`ivljaja. Carevi}u sena njega sa`ali, pa mu dade odoru i dosta blaga ipredade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u njegovzavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zahvaljivaoBogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svojdo`ivljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnikau karavani. A otac }e na to sve:- Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su juna{tvoi sr~anost bez novaca bezvrijedni?- Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, nemo`e{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjernomalo truda, a sa malo uboda `alaca koliko sam stekaomeda?- U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti jepomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je nabasaojedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {toti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvislu~ajevi rijetki, a izuzetak ne mo`e slu`iti kao pravilo.BEHAR 9741


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E42 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^EArapske pri~eS arapskog preveo Alija Bejti}Ali [ar i robinja ZumrutaBio u davna vremena, minulih vijekova istolje}a, jedan trgovac u zemlji Horasan,kome bija{e ime Med`udud-din i kojiima|a{e mnogo para, ornih i bijelih robovai slugu, samo nije imao sina iakobija{e napunio {ezdeset godina. Ali ipak uzvi{eni Allah mudade sina, kome na|enu ime Alija. I kad dijete naraste, bija{ekao pun mjesec o u{tapu, a kad se zamom~i, otac muse razbolje na smrt, pa ga pozva i re~e mu:- Dijete moje, samrtni ~as mi se, evo, pribli`io i `eliobih da ti dam nekoliko savjeta.- Kakvih, babo moj? - upita ga Alija.- Preporu~ujem ti da se ne dru`i{ ni s kim i da se kloni{svega onog {to ti mo`e nanijeti {tetu. Dobro se ~uvaj zlogdruga, jer je zao drug kao kova~: ako te ne opr`i njegovavatra, naudi}e ti njegov dim. Divno je jedan pjesnik rekao:Ljubavi nema u dana{nje doba,ni druga pravog ako t’ izda sudba.Samotno `ivi sve do svoga groba,savjet moj primi — ne treba ti dru`ba!Ali ne}e biti naodmet da ~uje{ mi{ljenje i drugih pjesnikao ovome. Evo {ta, naprimjer, drugi pjesnik o tome ka`e:Svi su ljudi promjenljive volje,nipo{to se ti ne uzdaj u njih.Varljivi su, na podvalu spremni,zato treba upoznatih bolje.A tre}i veli:Dru`enje s ljud’ma — od koristi nije,samo prazan govor i rekla-kazala.Zato i ne tra`i ti dokone ljude,nego u~i, sine, dok ti srce bije.Me|utim, ~etvrti ka`e ovo:Kad upozna ljude o{trouman ~ovjek,a ja sam ih prozro i upozn’o, sine.Tad }e vidjet’ varku u ljubavi njinoj,a i licemjerstvo u vjeri njihovoj.- O, moj babo, poslu{a}u te i postupiti tako - re~e Alija.- A {ta jo{ treba da radim?- ^ini dobro kad god ti se uka`e prilika za to i budi uvijekljubazan u opho|enju s ljudima - odgovori mu otac. -Iskoristi svaku priliku da u~ini{ uslugu drugima, jer se takvaprilika ne pru`a svagda. Evo {to ka`e o tome jedan pjesnik:Ponekiput samo prilika se pru`i,da s’ u~ini dobro onom kome treba.Ko j’ propusti jednom iz nehata svoga,te{ko da mu s’ vrati ona posl’je toga.- Poslu{a}u te i postupi}u tako - re~e Alija. - A {to jo{ima da mi ka`e{?- Dijete moje, slu{aj Allaha pa }e i on paziti tebe - odgovorimu otac. - ^uvaj svoj imetak i ne rasipaj ga prekomjere, jer }e{, ako ga bude{ rasipao, biti zavisan od najgorihljudi. Znaj da ~ovjek vrijedi onoliko koliko ima! EvoBEHAR 9743


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Ekako divno ka`e jedan pjesnik o tome:Nesta para, sine, nesta prijatelja,a s parama lako prijatelja na|e{.Du{manin zbog novca prijatelj postaje,a prijatelj du{man kada para nije.- Pa {ta jo{ ima{ da mi ka`e{, o~e - upita Alija.- Dijete moje - odgovori mu otac - tra`i savjeta odstarijih ljudi i nikada ne `uri u onome {to `eli{ da uradi{.Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobriprema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allahka`njava. ^uj {ta ka`u pjesnici o tome:Prvi:Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj,jer dvojica vi{e znaju nego jedan.Ogledalo pokaza}e lice tvoje,a potiljak da ti vidi{, treba dvoje.a drugi:Odmjeren ti uv’jek budi i ne `uri,~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi.Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e,jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e.Tre}i:Nemoj drugom zulum ~init’,kad prilika tebi se pru`i.Iznad glave zulum}ara,osvetni~ka sablja kru`i.Dok ti spava{ i sanjari{,uvrije|eni na te vreba.Za osvetom on tad ~eznei pomo}i tra`i s neba.Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzroksvakog zla, ono oduzima pamet i poni`ava ~ovjeka. Evokako jedan pjesnik pjeva o tome:Allaha mi, ja se ne}u za `ivota vina napit’,da bih znao razborito sa drugima ja govorit.Nikad ne}u po`eljeti ledenoga, rujnog vina,ve} }u tra`it prijatelja trezvenoga i prisebna.Eto, to je sve {to sam imao da ti ka`em na svom samrtnom~asu. Dr`i se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allahna pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest.Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da muoprosti, izgovori kelimei {ehadet 1 i izdahnu. Njegov sinAlija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri,po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za d`enazu. Nepropusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kodo~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e d`enazu iokupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove:1 Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim daje Muhammed Allahov rob i poslanik.Od zemlje si stvoren i pro`ivje v’jek,slu{asmo mi ~esto tvog govora jek.A sada te zemlja u okrilje prima,a crna je zemlja — majka nama svima.Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sagroblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se razboljei umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kaoi oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je daprodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}ani ne dru`e}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potrajapunu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{ekojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odaderazvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom ljepoticama,govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare zamene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti?- Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~ejedan pjesnik:Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio.Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio?I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e danono}noi nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiroma{i.On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e odoca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odijelom.A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu,njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar jednogdana odlu~i da potra`i svoje negda{nje prijatelje u pi-}u, i re~e samom sebi; "Idem da potra`im one na koje samtro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to pojedemdanas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali sesvaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega.Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg.- Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~eAli [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidimza{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupui ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ru`ai uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {too njoj u stihu veli jedan pjesnik:Allah stvori momu uprav kako treba,uzorom ljepote i ljupkosti ~arne.On lice joj dade k’o u vile bajne,ba{ ko da bije{e ozarena s neba.Lice joj je mjesec, a stas vitka grana,dah je kao mo{us — nema njojzi ravna.Tijelo je njeno mjese~eva sjaja,k’o sazdana da je od bisernog vala.Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom ljepotomi dra`ima, Ali [ar re~e u sebi:44 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^E- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za kolikokupiti ovu robinju.I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je ion do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da imamnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal,zatim, stade pokraj robinje i viknu:- O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadmetanjeza ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjajnijezrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{-kar~evim `eljama i strastima i koja umije da veze zavjese!Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta predbacitionome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenurobinje. Nato jedan od trgovaca re~e:- Dajem pet stotina dukata.- Jo{ deset - dobaci drugi.Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{eplavih o~iju i ru`an, viknu:- Jo{ stotinu!- Jo{ deset - dobaci neko.- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i takozaveza jezik ostalima.Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, aovaj mu re~e:- Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kogona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumrutipa joj re~e:- O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac `eli da te kupi.Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu:- Ne `elim da me kupi starac koji je ve} pao na najgoregrane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao:Poljubac ne hdjede da mi da,jer s’jede brade bijah ja.Na bogatstvo moje ne okrenu glave,ve} mi re~e ona k’o od {ale:"O star~e bijedni, sijedih vlasi,moja usta `arka mladost samo gasi!"Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu:- Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata!Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zumrutane `eli onog starca.- Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar.Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onajstarac! - re~e jedan od trgovaca.Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obojenubradu, uzviknu:- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedimvlasima!Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, izgovoriove stihove:Ja junaka `alosna mu majka!Potiljak mu za papu~e moje,bradurina da s’ mu{ice roje,a nosina da tu konji stoje.Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome.Slu{aj r’je~i jedne divne mome:"Kao zmija noge ti sakriva{ mane,da bi mog’o varat’ uvijek natenane."Sa jednom bradom odlazi{,sa drugom se vra}a{.K’o da ~edo ma{te si,takav meni izgleda{.pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjesnika:"Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?""Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda!Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!"Kad saslu{a stihove, telal joj re~e:- Allaha mi, sve je tako!- [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac.Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od kupovine.Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu:- Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata?Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i daje }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika:Ti s }oravim ne dru`i se nikad,jer on la`e i pakosti svakad.Da }oravi dobro misli sebi,zalud oka izgubio ne bi!- A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? -upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca.Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da jemalog rasta, a da mu brada se`e do pojasa, odgovori iovoga puta stihovima:U mog prijatelja jeste duga brada,bilo bi mu bolje da je bez nje sada.Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada,hladna je i mra~na - to ti velim mlada.- Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj imali me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemuprodam.Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo motrisve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za AliBEHAR 9745


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E[ara. ^im vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i nje`ankao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e.- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru,onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovoriove stihove:Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,zaljubih se u te odmah mlada strasno.Da su htjeli da me sa~uvaju jada,divno lice tvoje sakrili bi sada.- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zumruta- jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i bolesnog,a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {tajedan pjesnik o takvima veli:Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us,a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.Ridvan 2 njega istjer’o je iz d`enneta zbog bojazni,da hurije u d`ennetu on ljepotom ne sablazni.Ljudi njega kore {to je ohol, gord,pa zar mjesec nema veli~anstven hod?Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti iduhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunceusred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove.Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~inai poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke iveze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradipedeset dukata; zavjesu mo`e da naveze za osam dana.- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravoblago! - uzviknu telal.- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasniktelalu.Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e:- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala!Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutineosobine i sposobnosti i na kraju mu re~e:- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju namijenio!Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi:- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robinju.Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para.Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu:- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da mekupi, jer, kako sam ve} rekla, `elim da me samo on kupi.Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:- [ta misli{, gospodaru moj?2 An|eo ~uvar u d`ennetuAli [ar mu ne odgovori ni{ta.- O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to mene}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{toho}e{, bi}u ti sretna!Ali [ar podi`e glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.- Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e muZumruta.- Ne! - odgovori joj Ali [ar.- Za osam stotina! - re~e Zumruta.- Ne! - odgovori Ali [ar.Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali[aru:- Za stotinu dukata!- Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.Robinja se nasmija, pa mu re~e:- A koliko ti nedostaje do stotine?- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledajti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zumrutamu {apnu:- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi sekao da tobo`e ho}e{ da me dobro vidi{.Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadudukata i dade mu rekav{i mu:- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, astotinu ostavi, valja}e nam.Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za devetstotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojojku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bezprostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:- Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilimai posu|a!Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumrutare~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e daponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali[ar obavi i to.- Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad`ute i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog koncaraznih boja.Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upalisvije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobronajedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i provedo{eno} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milovanja,upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:46 BEHAR 97


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EAko s’ kadgod u `ivotu ti zaljubi{ vrlo strasno,ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno.Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubavsve vi{e osvaja{e njihova srca. ^im svanu, Zumruta se di`ei uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajevafigure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i,ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osamdana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svojurukotvorinu lijepo slo`i, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu:- Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcuza pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvomprolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo svesvr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju.- Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uzezavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmahnanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, teza dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatimjela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti saostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumrutadavala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedesetdukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e godina,Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dadeje telalu da je proda. To je sve sa strane motrio nekikr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu{ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, alimu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu,najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukatapovrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onajkr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda.- Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovogkr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo!Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara daproda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i priminovac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim.- Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar.- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekogposla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba!Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga susti`e, pastade pokraj njega.- [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom?- Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - `edan sam, dajmi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to!- Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dr`ave - pomisli Ali [aru sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode!Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da senapije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga:- O moj dragi, jesi li prodao zavjesu?- Jesam - odgovori joj Ali [ar.- Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mine{to sluti da }emo se skoro rastati.- Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar.- Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu nato Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik?- Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar.- Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumrutai izgovori ove stihove:Ne `uri s rastankom, prijatelju dragi,zagrljaji tebe neka ne zavedu.Ne `uri, velim, sudba tobom vlada,sa rastankom na{im prijateljstvo pada.Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina uavliji.- Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. -Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole?- Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nemanikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}iodavde i zahvali}u ti na dobro~instvu.Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vratimu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali seovaj i ne ma~e s mjesta.- Za{to se ne di`e{ i ne ide{ svojim putem? - upita gaAli [ar.- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj bitiod onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobrodjelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao:Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi,{to voljahu tebe i sve `elje tvoje.Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata,njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata.pa nastavi:- Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molimda mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar tobio komadi} kukuruza i glavica luka.- Di`i se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgovorimu Ali [ar.- Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}inema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupinam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malohljeba i soli!- Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. -Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dvagro{a i tako ga namagar~iti.- Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo,samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dobroje rekao jedan pjesnik:48 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^EI suhi }e somun utoliti glad,~emu razmi{ljanje, `alo{}enje sad?Smrti niko dosad utekao nije,cara i prosjaka podjednako bije!Na to mu Ali [ar re~e:- Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }uonda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim.- Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin.Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uzeklju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira,bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu.- O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta jeAli [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta desetoriciljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom?- Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar.- Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su reklimudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalacje".Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zalo`is njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednubananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi,kanu u jednu polovinu banane procije|ena bend`a, pomije{anasa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona,zamo~i je u med i re~e:- Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo!Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo,pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana bananajo{ mu ne sti`e ni u stomak, a glava mu klonu, i onzaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kaooparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom odesvom bratu i kaza mu {ta je uradio.A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onogkr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupiZumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu senarugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se umuslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga jeZumruta sa potsmijehom odbila, on se po`alio svomebratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, varalicai gre{nik, pa mu Bersum nato re~e:- Ne tuguj zbog toga, ja }u se poslu`iti lukavstvom iote}u ti je bez po muke.Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varkekako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smovidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo staracRe{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svojerobove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [arovojku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljadadukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajnosretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah otklju~aprizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e naZumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }eje ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je ibila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju imetnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u dubokomsnu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju.Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i iuvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e:- O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {tosi mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{ai dukata.Zumruta mu suznih o~iju odgovori:- Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastaviood mog gospodara!- O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac -vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i djeviceMarije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala,bi}e ti gore nego u paklu!- Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bihostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da}e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on mo`e {ta godho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sveza svoju vjeru".- Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni jepovali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e daje jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud.Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nekmi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kadugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama:- Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte daokusi!Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im damu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opetdo besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumrutabila na mukama, Ali [ar je le`ao u svojoj avliji opijenbend`om. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogleda,zavapi iz sveg glasa:- Zumruta!Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podi`e i po|e kaprizemnoj odaji da potra`i Zumrutu, ali od njegove drageni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je`rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}ii kukaju}i, da izgovara ove stihove:O, ljubavi, ne `ali{ ti mene sada,du{a mi je puna bola, puna jada!@ali uv’jek onog {to u ljubav padai {to kao b’jednik zbog ljubavi strada.[ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,BEHAR 9749


ARAPSKE PRI^Eda mi suze same teku, da ih ronim neprestano.Ne pitaj me, prijatelju, kakve brige mene taru,jer ti ne zna{ {ta su jadi u ljubavnom vel’kom `aru.Jedna moma vitka stasa i k’o {e}er slatkih usta,zarobi mi srce bolno i du{a mi osta pusta.Srce moje nema mira, iz oka mi suza roni,otkad, draga, ti mi ode, ljubav mene tebi goni.Kao talac u ljubavi ja ti lutam sada, draga,bolna srca tebe tra`im, a od tebe nema traga.Razgovorit’ sebe ne znam, pa zato mi srce strada,jer niko mi, osim tebe, nikad na um i ne pada.Kad zavr{i, on duboko uzdahnu, pa onda nastavidrugim stihovima:Divan bje{e onaj glasnik {to mi javi da si do{la,a jo{ ljep{e bjehu vijesti da si ipak dobro pro{la.Kad bi prist’o da mu dadem svoje d`ube poderano,dao bih mu srce svoje, za draganom iskidano.Tako provede sve do no}i, a kad se spusti no} i pribli`ise ugovoreno vrijeme, Ali [ar se uputi u mahalu ukojoj je ku}a onog kr{}anina. Kad do|e do ku}eRe{idud-dinove, on sjede na onu klupu i tu, savladanneprospavanim no}ima i bolom, zaspa. Dok je Ali [arslatko spavao, prikrade se jedan haramija iz predgra|ada {togod ukrade, i sudbina ga nanese ba{ pred ku}uonog kr{}anina. Obilaze}i oko ku}e i gledaju}i kako dau|e unutra, haramija do|e i do one klupe. Kad ugledaAli [ara kako slatko spava, di`e mu turban s glavei stade pod jedno drvo. Uto se i Zumruta pojavi naprozoru i ugleda u sjeni neku priliku, pa pomisli daje to njen gospodar. Ona onda zviznu, pa kad dobiisti takav odgovor, br`e-bolje se spusti niz u`e s torbompunom dukata. ^im je haramija vidje, veomase za~udi i pomisli: "Ovo nisu ~ista posla. Iza ovogse ne{to vrlo ~udno krije." Boje}i se da ga kogod tune zate~e, on trgnu torbu iz Zumrutine ruke,Zumrutu baci na ple}a, pa s njom bje`i.- Ona mi je starica pri~ala da si veoma oslabiozbog mene - re~e Zumruta haramiji - a ti, gle,ja~i od konja.Haramija joj ni{ta ne odgovori. Zumruta gaonda pogladi po licu, i pod prstima joj se u~inida mu je brada kao kusava hamamska metla;li~io je na krmka koji je progutao pticu pa muperje str{i iz usta. Zumruta se upla{i i upita ga:- Ko si ti?- O bludnice, ja sam haramija D`evan Kurd izdru`ine Ahmeda Denefa - odgovori joj haramija.- Ima nas ~etrdeset, i svi }emo se no}as od jacijedo sabaha izredati na tebi.Kad ~u {ta joj re~e haramija, Zumruta po~eBEHAR 9751


ARAPSKE PRI^E- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad imumre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|eizvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga namjerananese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svogsultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe,pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekogdrugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio.Pametna i snala`ijiva Zumruta im odgovori:- Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravikoljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ihnapustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio samje da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima.Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, svaustreptala od sre}e, pomisli:- Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti imoga gospodara u ovo mjesto, jer on mo`e {to god ho}e.Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizudvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emirii velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto.Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad jojotvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji jojzablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podr`icarstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukidenezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~isve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jakozavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna,jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tugaoko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali[ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgovoriove stihove:Ukoliko vrijeme bje`i, ljubav moja ve}a biva,iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva.Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana,zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka.Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputiu harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje ipla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragomAllahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govorahu:"E, ba{ je na{ sultan pobo`an!" Od posluge zadr`apokraj sebe samo dva mlada evnuha da je poslu`uju. Takoona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svomgospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbogtoga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, onapozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedugra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispoddvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan zanajkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je ona`eljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojimslugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poredajustolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sanajukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozvadr`avne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e:- @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod sepojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave pogradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve}neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji neposlu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e.Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako imZumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "^ujte ipo~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}eobje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i dajedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sasvih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, aZumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda zasofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e zasofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijestoi gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e:"Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}isofre, govorahu:- Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo!Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze,blagosiljaju}i cara i govore}i:- Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirotinjuod na{eg sultana.Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e usvoj dvor, pa tada pomisli:- Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svomgospodaru Ali [aru!"Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{islugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu.Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljudekoji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda ujednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}aninakoji je kupio zavjesu od Ali [ara.- Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru,Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a,posuta {e}erom, pa pru`i ruku i prima~e ga preda se.- Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mujedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako mo`e{ uzimatijelo ispred drugog? Zar te nije stid?- Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum.- Ho}u i ja da jedem pilava s njim.- Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{ 3 .- E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek.- O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije3 U`ivatelj opijuma i ha{i{a.BEHAR 9753


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eto jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jeduoni za koje je spremljeno.Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi gau usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva nekolikovojnika i naredi im:- Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahanza{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalogajkoji dr`i u ruci, ve} mu ga otmite.^etiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeliturban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudiza sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju.- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo{to i drugi.- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }edrugi.- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava- umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidimkako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridru`im.- Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e imostali.Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e:- Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{uzemlju?On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e:- O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~.Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine.- Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem odbakra! - naredi Zumruta.Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku ikalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa,zagledav{i se u Bersuma, podviknu:- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisinevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamonekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enogAllaha, odrubiti glavu!Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiridobaci{e:- Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onomkoji ga time obdari!- Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }ute staviti na muke!- Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum- pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo,kr{}anin.Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodiogatanjem u pijesku, pa reko{e:- Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna!Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere ko`a inapuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a damu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da sezatrpaju smetljem i drugom ne~isti.- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni iizvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta.A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e:- [ta je tra`io, to je i na{ao! E ba{ mu prisjedepo{e}ereni pilav!- E, radije bih se razveo sa svojom `enom nego okusioza{e}erena pilava! - re~e neko.- Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava!- uzviknu onaj ha{a{.Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sauvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu nakome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec,sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahanepune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, avojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se,kao i ranije, sle`e na mejdan i po~e obilaziti oko sofre nakojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.- O, had`i Halefe! - najednom }e neko.- [ta je, o, had`i Halide? — odgovori mu drugi.- Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom,jer ako ga takne{ beri ko`u na {iljak! - re~e had`i Halid.Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zumrutasjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e.Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji jedolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribli`i, ona unjemu prepoznade D`evana Kurda, onog haramiju {to jeubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je D`evanKurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono D`evan Kurd ostaviosvoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovimaharamijama i rekao im:- Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojnikai uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba punadukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Svesam to ostavio u pe}ini kod svoje majke.Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem danauputi{e se onoj pe}ini. D`evan Kurd u|e prvi u onu pe-}inu, `ele}i da im poka`e djevojku i dukate, ali ne na|e nijedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona muispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu:- Tra`i}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makarse krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj!Rekav{i to, on po|e da tra`i Zumrutu i luta{e od gradado grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{eZumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-54 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^Emu osim jedne `ene sakrivene iza mu{epka, pa je upitaza{to je u gradu tako mirno. Ona `ena iza mu{epka mure~e kako se svakog prvog dana u mjesecu, po nare|enjusultana, postavljaju na onom mejdanu sofre i kako ljudiodlaze tamo i jedu. Kad to ~u D`evan Kurd ode trkom namejdan i na|e samo jedno prazno mjesto, i to za sofromna kojoj bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, o komje bilo ranije govora, pa tu sjede. Kad htjede da primakneonaj sahan k sebi, ljudi za tom sofrom ga upita{e:- Brate, {ta ti to ho}e{?- Ho}u da se na jedem ovog za{e}erenog pilava -odgovori im on.- Ako samo okusi{, objesi}e te — re~e mu neko.- Ne brbljaj koje{ta! - odgovori mu haramija, pa pru`iruku i privu~e sahan k sebi.Pokraj njega je sjedio ha{a{, o kome je bilo ranije govora,i kad vidje kako do{ljak metnu sahan preda se,pobje`e sa svog mjesta i sjede podalje, rekav{i:- Ne}u da znam za onaj sahan!Haramija D`evan Kurd, ne obaziru}i se ni na {to, zagrabiiz sahana pilava rukom koja izgleda{e kao gavranovakand`a. Zagrabljeni pilav on najprije zaokrugli u loptu kojubrzo i alapljvio ubaci u usta i proguta. Sve to promatra{ejedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega, pa mu re~e:- Hvala Allahu {to me stvori ~ovjekom, a ne jelom. Dabih pilav - smazao bi me ti sada kao od {ale.- Pustite ga nek jede - dobaci im onaj ha{a{ - ja kao daga gledam obje{enog, a onda se okrenu haramiji, pa mure~e:- Jedi, dabogda ti prisjelo!Haramija D`evan pru`i ruku da uzme drugi zalogaj i daga zaokrugli u {aci kao i prvi, a Zumruta dozva vojnike ire~e im, pokazuju}i na njega:- Brzo mi dovedite onog ~ovjeka i ne dopustite mu dapojede zalogaj koji mu je u ruci!Vojnici se za tili ~as na|o{e pokraj haramije koji bija{enagnut nad sahanom, {~epa{e ga i odvedo{e Zumruti. Raduju}ise njegovoj nesre}i, prisutni ljudi reko{e:- Neka, vala, i zaslu`io je to! Koliko ga opominjasmo,a on ni habera! Ko god sjedne na ono mjesto i okusi onogza{e}erenog pilava - gotov je!Zumruta onda upita haramiju:- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao una{ grad?- O na{ gospodaru, sultane - odgovori D`evan - ime mije Osman, po zanimanju sam ba{tovan, a do{ao sam u ovajgrad nekim svojim poslom.- Donesite mi dasku s pijeskom! - naredi Zumruta. Kadjoj doneso{e dasku, Zumruta uze onaj kalem i po~e da {arapo pijesku, pa }e najednom haramiji:- Nevaljal~e nad nevaljalcima, kako se samo usu|uje{da la`e{ carevima?! Ovaj pijesak mi ka`e da je tebi imeD`evan Kurd, da si po zanimanju razbojnik, da krade{ tu|estvari i ubija{ nevine ljude. Krm~e jedan - dreknu Zumruta- govori istinu, ina~e }u ti odrubbiti glavu!Kad ~u {ta mu re~e, haramija problijedi i po~e da cvoko}ezubima. Misle}i da }e spasiti glavu ako ka`e istinu,haramija podi`e glavu i re~e:- Sve je to istina, o, care, ali, kunem ti se da }u odsadabiti po{ten!- Ne smijem da ostavim u `ivotu razbojnika koji presre}ena drumovima nevine ljude i ubija ih! - uzviknu Zumrutai naredi svojim ljudima:- Vodite ga i ko`u mu oderite, pa ga onda tako oderanogobjesite kao i onog prije mjesec dana.Kad ha{a{ vidje {ta sna|e onog ~ovjeka, okrenu le|asahanu sa za{e}erenim pilavom, pa procijedi:BEHAR 9755


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E56 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^E- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, ljudise razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpustiv{isvu poslugu.Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e namejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljudena gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, aZumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazionaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer jojsvrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapijumejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pasjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom.Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onogprokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din,pa re~e u sebi:- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike.A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kadse ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{eda je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest tolikoporazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepatiodijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malopribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu dapo|e po svijetu i potra`i Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu usvijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzetslutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-dinjednog dana krenu u svijet da potra`i i brata, i tako ga sudbinananese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u komeZumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da unjemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upitaneke `ene koje bijahu na pend`erima, za{to je grad takopust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecuprire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude pozivana nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmahpo|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahuoko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjedeza sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede dauzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im:- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava!Vojnici br`e-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu predZumrutu.- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega sido{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta.- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi jeRustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakrenikalem! - re~e Zumruta svojim slugama.Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara popijesku, a onda di`e glavu i re~e starcu Re{idud-dinu:- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je imeRe{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih djevojaka.Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,nego re~e:- Istinu si rekao, o, care nad carevima!Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i pojednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a potijelu hiljadu, pa da mu onda oderu ko`u i napune jepljevom.- Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamuizvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em ine~isti.Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sveto posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zumrutadati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{emejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcuneba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim napasnicima.Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:"[to tra`iste, to ste na{li, ne di`ite sada dreku!"Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen gospodarAli [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|ek sebi i pomisli:- Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osvetimsvojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jeron mo`e {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robovimai poznate su mu sve njihove brige i patnje!Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svakipo~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stihova,pa ih izgovori:Ne brini ti, prijatelju dragi,sve su niti u ruci Allaha.Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,a su|eno mimoi}’ te ne}e!Ili:Dan za danom smjenjuje se,brigu brinut’ nemoj nikad.Pa i onom {to je te{ko,~as utjehe do|e nekad;ili:Blag ti budi kad te srd`ba skoli,i izdr`ljiv u nevolji ljutoj.U no}ima punim svakih ~uda,vrijeme te~e, Allah znade kuda;BEHAR 9757


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eili:Strpljiv budi tu je sre}a tvoja,ti za o~aj ne}e{ nikad znati.Ne bude{ li takav, prijatelju dragi,sudba }e te silom na to natjerati.Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavalanare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad sepojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postavesofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi,ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e imse dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjestogdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu seprema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e.- O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejubapatnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mivrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti mo`e{ sve! O, Gospodarusvjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovoljava{molbama ljudi, udovolji i meni!Zumruta ne sti`e ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enomAllahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kaograna, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjedeza sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jerne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jakozalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali[ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdr`a boje}i seda se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena,ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja.A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumrutabija{e sultan:Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio damu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema nitraga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici izalupa na kapiju njene ku}e. ^im se starica pojavi na kapiji,Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra tejoj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tromu re~e:- Ti si svemu kriv!Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krvudarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidjekako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ te`e, pa neznade u tom ~asu {to da joj ka`e, ve} izgovori ove stihove:Oh, kako je gorko rastati se s dragom,oh, kako je slatko sastati se s njom.Neka Allah zdru`i zaljubljene ludo,nek utje{i tako moje srce hudo!Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru:- Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo,brzo }u se vratiti.- Dobro! - odgovori joj Ali [ar.Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenojku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~eAli [aru:- Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se,da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznalasam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio prozorkoji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu sdukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude.Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu u`ivot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od togadana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan iutu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pijerazne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedvaoporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar,koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove:Zbog rastanka s tobom brige mene more,suza suzu tjera, a srce mi vene.Nemam mira, draga, sav izgaram sada,Od ljubavi `arke i ljubavnog jada.Ako meni, Bo`e, jo{te ima l’jeka,podari ga odmah jer je nu`da prijeka.Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru:- Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dragu!Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj.Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad,ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, onapo~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporaviood bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom.^im se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugogputovanja sti`e u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmahode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdjebija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{eda ne strada, pa mu reko{e:- O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosadsamo poku{ao da jede iz njega - stradao je!- Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! -odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovognepodno{ljivog `ivota.Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredisvojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan,pa samoj sebi re~e:- Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}ise ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~ekivahukad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar ispraznisahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im:- Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite:"Zove te sultan da te samo ne{to upita".- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, papri|o{e Ali [aru i reko{e mu:58 BEHAR 97


ARAPSKE PRI^E- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{tase ne boj!- Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e sevnusima.- Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{ese neki od prisutnih.- U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da jesultan htio da mu u~ini {ta na`ao, ne bi ga pustio da pojedesav pilav.Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi ipoljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita:- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao uovaj grad?- O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar,trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj gradsam do{ao da tra`im jednu robinju koja mi je nestala, adra`a mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju.Eto, to je sve {to imam da ti ka`em.Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest,te Zumruta naredi slugama da ga po{krope ra`inom vodom.Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama:- Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od bakra!Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to{arati u pijesku, pa najednom podi`e glavu i re~e Ali [aru:- Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{svoju dragu! Budi bez brige!Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [araodvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa daga predve~e dovede u dvor.- Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, paodvede mladi}a u hamam.- [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo postupi?- pitali su se prisutni.- Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{tana`ao u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav.Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa serazi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padneno} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kadse spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dvamala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrijemala.Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede nadu{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fenjerima.Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on padeni~ice, pa se di`e i zamoli Allaha da joj da svako dobro.- Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - ine}u mu odmah kazati ko sam.- Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.- Jesam, gospodarumoj - odgovoriAlija.- E, dedersad prihvati seovog koko{ijegmesa i napijse slatkog{erbeta, pa ondado|i ovamo -re~e mu Zumruta.Kad se najede inapi slatkog {erbeta,Zumruta mu re~e:- Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge!Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja stopalai cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije odsvile i mek{e od mladog masla.- Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta.- Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje -odgovori Ali [ar.Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e:- O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{?- A ko si ti, o care? - upita Ali [ar.- Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kadto ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovacovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane utavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dvamala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog carakako le`i pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom:- Ovako gu~u samo `ene u milovanju. Da nije na{ car`ena?!Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome.Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednicivojske i dr`avni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{epred nju, re~e:- Ja `elim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovjeka.Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dokse ja ne vratim!- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumrutaonda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone,kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali[arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahunaumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojimsirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i.Zumruta mu izrodi mnogo djece i `ivlja{e s njim u velikojljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Nekaje slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!BEHAR 9759


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E60 BEHAR 97


TURSKE PRI^ETurske pri~eS turskog preveo Alija Bejti}Za{to se smijemo Nasrudin-hod`i? 1Nasrudin-hod`a je u~io u medresi 2 predjednim ~uvenim muderisom 3 i dobrim~ovjekom. A taj je muderis imao jednojanje, pa bi ga svaki dan zaklao, ispekaoi pojeo sa Nasrudinom i ostalimu~enicima, a zatim bi sakupio sve kosti, o~itao nekakvumolitvu i janje bi se opet stvorilo zdravo i ~itavo - te biga opet sutra pojeli. Jednom taj muderis zakasni, au~enici ne mogav{i ~ekati dok do|e, zakolju janje i pojeduga, ali nijedan nije znao molitvu, da opet janje o`ivi.Do|e muderis i vidi ih sve snu`dene.- [to vam je? - zapita ih, a zatim se prisjeti i re~e:- A gdje je janje?Oni svi {ute i oklempili u{i.- [to si ti radio? - upita jednog u~enika.- Ja sam ga zaklao - odgovori on.- Dabogda i tebe zaklali! - prokune ga muderis pa seokrene drugome:- A {to si ti radio?1 Ovoj tekst uzet je iz srpsko-hrvatske verzije; sadr`i osebujno narodnoshva}anje o postanku tih brojnih {aljivih pri~ica, i stoga se ovdjeprenosi u cjelini iz zbirke "Nasrudin-hod`a", {to ju je izdao M. B.Kalajd`i} u Mostaru god. 1928.2 Srednje u~ili{te3 Profesor medrese- Ja sam ga oderao.- Dabogda i tebe oderali! A {to si ti radio? - okrenuse tre}em.- Ja sam ga pekao.- Dabogda i tebe pekli!Tako je muderis pitao, oni mu odgovarali, a on ihonda proklinjao. Najposlije se okrene Nasrudin-hod`i:- A {to si ti, bolan Nasrudine, radio?- Ja se, Boga mi, efendija, smijao.- E dabogda se i tebi smijali!I sve molitve muderisove Allah usli{i. Prvog u~enikazaklali hajduci, drugi izgorio, tre}i se satro, i tako sveredom, a mi se Nasrudin-hod`i evo danas smijemo, jer gaje njegov hod`a tako prokleo.Nasrudinove godineNetko }e upitati Nasrudina, dok je dje~ak bio:- Ili si stariji ti, ili tvoj brat?- Pro{le godine kazivala mi je majka - odgovori Nasrudin- da mi je brat stariji od mene za godinu dana. Potome ra~unu danas izlazi, da smo istih godina.BEHAR 9761


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ENasrudin-hod`a u~i zanatMaloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu 4 .Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine ijednoga dana re}i }e mu majka:- E sine, ka`ider mi, {ta si sve nau~io.- S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu zanatai za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi jejo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samihuzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobrotomvaljano savladati!A na mene prokletstvo Bo`jeU mladim godinama izi|e hod`a jednog prolje}a u {etnjusa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{etako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega.Netko stoga predlo`i da se i sutra na|u na tom istommjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e.- Ja }u donijeti burek - javi se jedan.- Na mene neka otpadne janje}e pe~enje.- Na mene vo}e.- A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera 5 - javise najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makarovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!Velike su pogre{keU hod`inim mladim danima bilo jedno vrijeme zabranjenonositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponesejednom pod d`ubetom 6 toliki jatagan, 7 da mu je kraj virioispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i, 8pa }e srdito Nasrudinu:- Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti tolikino`, pa jo{ u po bijela dana?A Nasrudin posve smireno odgovori:- Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im.4 Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}ei konjske opreme5 Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s.6 [iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica7 Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom8 Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u arapskimpri~ama- [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se tolikimpredmetom ispravljaju pogre{ke?- Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pogre{akaima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen,premalen!U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!Hod`a se o`enio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru.Svi jeli i pili do mile volje, a hod`u potpuno zaboravilipozvati. Hod`a tako ostao bez zerdeta, 9 svog najmilijegjela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, daNasrudina uvedu u |erdek 10 mladoj, stado{e ga tra`iti, aliNasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{ese na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|unegdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i.- Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine.- Evo ~itava dva sata kako te tra`imo da ulazi{ u |erdek.- [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hod`a. -U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!Kadijina sjenaOde hod`a kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdjepostavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednogslobodnog mjesta. Hod`a onda zamoli kakvu bilo slu`buu sudu, ali {to je god tra`io, kadija sve iznosio nekakverazloge i odbijao ga. Naposljetku hod`a prozbori ovako:- Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni premameni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vaszamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko netra`i. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve{tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vasiz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti.- Dobro. A koja je to slu`ba?- Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade tajnaslov.- Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sjenom!Eto ti ta tamo odaja!I hod`a ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e uodaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan sandu~i},a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je9 Slatko hladno jelo (kompot) od ri`e, meda ili {e}era i vode10 Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i62 BEHAR 97


TURSKE PRI^Evrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po~itav dan.Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek iza jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje.- Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}eda plati moju zaradu.- Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka?- Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efendijitrideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udarioja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Takosam tro{io snagu i pomagao mu da br`e svr{i posao. Onje, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trudnije ni pare dao.Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on ka-`e da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju ina|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um"Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku:- Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod"Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji.I glavni sudski pozivar odvede ih hod`i. Akadija bio vrlo znati`eljan, pa stane iza zavjeseslu{ati, kako }e spor pred hod`om te}i.Tu`ilac izlo`i pred hod`om sve onako kakoje rekao i kadiji. A hod`a }e na to:- Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjediprijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao,umara{, a on sav novac da uzme sebi?Mo`e li to biti?- Aman, efendija - sko~i drugi ~ovjek- ja sam drva cijepao! Kakvoon ima pravo {to je samo stajao igledao kako se ja mu~im?!- [uti! Tvoja to pamet nemo`e doku~iti! - okomi sehod`a na nj. - Brzo mi donesitesarafsku plo~u! 11 - naredipotom pozivarima.A kad ovi plo~u doneso{e,hod`a uze sav novac od ~ovjekakoji je cijepao drva i stade jednupo jednu ak~u 12 bacati s visokana plo~u. Jasno se ~uo zveket11 Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i novca)bacaju metalni novac i po zveketu ispitujunjegovu ~isto}u.12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a imejoj zna~i bjelica. Vremenom joj je te`ina, aprema tome i vrijednost sve vi{e opadala. Uosamnaestom stolje}u potisnuo ju je izprometa gro{.novca. Kad je sve izbrojio, upita tu`ioca:- Jesi li ~uo zvek novaca?- Jesam.- Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tkoje radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!Mo`e li ~ovjek sam sebe ugristi za uho?Kad je hod`a bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }ejedan tu`iti hod`i drugoga:- Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho.- Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao -branio se tu`enik.- Pri~ekajte malo, sad }u vampresuditi.Rekne to hod`a, pa u|e u svojuku}u i pravo u jednu posebnu odaju."Da vidim, mo`e li zbilja ~ovjek samsebe ugristi za uho" - veli tu on pa stanenatezati uho, i zavijaju}i usta prema uhupadne na le|a i udari se malo u glavu.Pove`e odmah glavu nekakvim platnomi pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva~ovjeka, pa }e odmah tu`ilac:- Po{tovani kadija, reci pravo, mo`eli uop}e ~ovjek sam sebe za uhougristi.- O, kako da ne! - do~eka hod`a.- Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti iglavu razbiti!Hod`a u progonstvuHod`ina k}i u{la jednom uku}nu smo~nicu, da ne{touzme, kad ima {to vidjeti:iza jednog velikog kr~agasakrio se i le`i hod`a.- O~e, {ta radi{ tu?- A {to bih radio, k}erko!Pobjegao od ruku tvoje majke daovamo u tu|ini u miru umrem, ilibar da se nje rije{im.BEHAR 9763


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EHod`ina tvrdoglavostDodijalo hod`i hraniti magarca, pa }e re}i `eni:- Odsada ga ti prigledaj.Ali `ena ni da ~uje o tome. Nasta prepiranje, sva|a, ina kraju se u svome inatu zareknu: tko prvi progovori,onaj }e se i brinuti za magarca.Hod`a se odmah povu~e u kut, te je sate i sate {utio.A `eni opet {utnja dojadila te ostavi ku}u i ode u susjedstvo.Zadr`ala se tamo do samoga mraka. A kad se ve}za~u i ezan 13 na d`amiji, ispri~a susjedama svoju dogodov{tinus hod`om, pa }e potom:- Velik ti je ono ina~ija! I skapat }e od gladi, a ne}eprvi progovoriti. Da mi je poslati mu makar }asu 14 ~orbe.Rekne tako hod`ina `ena pa dadne nekom dje~aku }asus ~orbom i po{alje ga ku}i. Ali kad je ono `ena oti{la susjedama,uvu~e se u ku}u lopov i pokupi sve {to mu je doruku do{lo. Najposlije u|e i u sobu, u kojoj je hod`a sjedio.Hod`a u uglu - sjedi, a ni najmanje se ne obazire na onolikoprevrtanje po ku}i. Isprva se lopov prepla{io, ali kadvidje da je hod`a posve miran, da ne}e ~ak ni rije~i da progovori,i da sjedi kao okamenjen, re~e da je uzet i po~e nanjegove o~i grabiti sve do ~ega je do{ao. A hod`a jednako{uti kao zaliven. Najposlije }e lopov: "Skinut }u mu i turbans glave, da vidim, ho}e li tada progovoriti." [to mislio,to i u~inio. Pokupi jo{ one ostale stvari i put pod noge.Lopov tek izi{ao iz ku}e, a eto ti dje~aka s ~orbom.Hod`a jednako sjedi u uglu i {uti kao kamen.- Evo, poslali su vam ~orbe - re~e mu tu dje~ak.A hod`a htio ipak da nekako ka`e za kra|u, i da muje ~ak i turban s glave odnesen, te zvizne i na~ini rukomtri kruga oko sebe, a onda poka`e prstima na svojuglavu.A dijete je taj znak ovako shvatilo: "Obnesi ~orbu triputa oko moje glave, a potom mi je izlij na glavu." I takodijete doista i u~ini. Hod`ina se glava podobro popari. ^orbamu se cijedila preko lica, o~iju, kose i brade, a on ipakne daje od sebe ni glasa. Dijete se okrene i ode. Do{av{i ku-}i ispripovjedi da je {irom otvorena kapija, ~ak dolafi 15 isanduci, a unutri sve ispreturano i po ku}i razbacano. Kazajo{ i to {ta je bilo i s ~orbom. Hod`ina `ena odmah seprisjeti jadu i ko bez du{e dotr~a ku}i. Kad vidje svu tu nesre}u,ne bi joj nimalo vi{e do {utnje, pa vrisnu na hod`u:13 Poziv vjernicima na obavljanje molitve {to ga objavljuje mujezin s munarepet puta na dan: rano izjutra, na podne, na sredini izme|u podnevai mraka, neposredno po zalasku sunca i do dva poslije toga.14 Bakren i kositrom prevu~en sud koni~na oblika, u kojem se iznosi natrpezu obi~no juha, ali i druga `itka jela.15 Uzidani ormari}i za svakida{nje ku}ne potrep{tine.- Aman, efendija, {to ovo sve zna~i?!- Idi ti polo`i magarcu. Progovorila si prva i inatu jedo{ao kraj!Hod`a i njegove `eneImao hod`a dvije `ene. Jednoga dana do|u mu obadvijei zapitaju:- Koju od nas dvije vi{e voli{?-Obje jednako, ja kako - odvrati hod`a hote}i seizvu}i, a da nijednoj ne u~ini na`ao.A mla|a }e `ena na to:- Efendija, kad bi, na priliku, obje bile u ~amcu naak{ehirskom jezeru, a i ti me|u nama, pa se ~amac prevrnuo,koju bi prije spa{avao, stariju ili mla|u?Hod`a se zamisli, kao da se nesre}a tobo`e i dogodila,pa }e starijoj `eni:- Zna{ li ti imalo plivati?Koju vi{e voli{?Imao hod`a dvije `ene, i svakoj ponaosob donio po plavumaramu.- Sakrij - rekao on tom prilikom svakoj - i ne pokazujsvojoj ino~i. To ti je znak moje ljubavi.Jednoga, me|utim, dana obje navale na hod`u i stanupitati:- Koju od nas vi{e voli{? Za koju ti srce vi{e bije?- Za onu kojoj sam donio plavu maramu - do~eka hod`abez imalo premi{ljanja i time zadovolji i jednu i drugu.Podjela poslaNekim slu~ajem pojavila se vatra u hod`inoj ku}i. Jedankom{ija odmah otr~i i na|e hod`u u ~ar{iji.- Aman, efendija! Tr~i! Ku}a ti gori! Ja kucao na kapijui kucao, a iznutra nikakva glasa. Tr~i, dok ima jo{ nade!- Vjere mi, bratac moj - do~eka hod`a posve ravnodu{-no - ja sam podijelio sa svojom `enom sve ku}ne poslove,i sad sam ba{ miran. Ja sam uzeo na se da zara|ujem i donosimu ku}u, a ona se opet obavezala da radi unutra{njeposlove. Ako ti nije {togod te{ko, oti|i mojoj `eni i njoj tito reci. Ja se ne mije{am u njezine poslove!64 BEHAR 97


TURSKE PRI^EBEHAR 9765


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EIma{ pravo, `eno!Hod`a se o`enio i ve} u tre}em mjesecu braka `ena muosjeti poro|ajne znakove i odmah zatra`i primalju. A hod`aho}e da poludi...- Koliko ja znam `ene ostalih ljudi ra|aju tek kad navr{edevet mjeseci. [ta to zna~i?- A {ta zna~i? - srdito }e `ena na nj. - Pa zar nemadevet mjeseci? Na moju du{u, ba{ si pravi smu{enjak! Takoliko ima, ~ovje~e, kako sam ja do{la k tebi?- Zar nije tri mjeseca?- Jest. A ti si mene uzeo prije tri mjeseca, to je {est, itri mjeseca kako nosim dijete - eto devet!Hod`a na to razmi{ljaj, premi{ljaj, i najposlije zavi~e:- Ima{ pravo, `eno! Takvo ra~unanje do u tan~ine neide u moju glavu. Oprosti, pogrije{io sam!Kad na jednu postelju legne ~etvoro...Umrla hod`ina `ena, i on onda uzeo nekakvu udovicu. Svremena na vrijeme pri~ao joj nadugo i na{iroko o ljepotiprve `ene, pa se u tome pri~anju i `ena zanijela i po~elapri~ati hod`i o vrlinama svoga prvog ~ovjeka. Jedne no}ipri~aju o tome na postelji uzdignutoj na minderu 16 a hod`ise ne{to stisne pri du{i i gurne laktom `enu. Onapade na pod i podobro se udari u ruku. @estoko se razbjesni.Ujutro odmah ode ocu i potu`i mu se na hod`u.Ali otac bio pametan i zreo ~ovjek, pa ne htjede dr`atini{ta do njezinih rije~i, nego upita hod`u o svemu tome.- Sad }u ja tebi izlo`iti sve - veli mu hod`a - pa sudi,kako je pravo. Le`imo na postelji na minderu ja i mojapokojna `ena, to je dvoje, sada{nja moja `ena, troje, injezin pokojni ~ovjek, ~etvoro. E mo`e li na jednu posteljustati ~etvoro? Naravno da ne mo`e. A ona se nalazilaupravo na kraju i, dabome, pala na pod s vikom itutnjavom. E ima li, reci, ikakve moje krivice u tome?Nemoj ga samo meni pokazivatiHod`u prevarili i doveli mu vrlo ru`nu `enu. Ujutro sehod`a br`e-bolje obu~e i po|e bje`ati na ulicu, a `ena sestane maziti i pitati hod`u:- Efendija, kome od tvoje mu{ke rodbine mogu pokazatisvoje lice?16 Minder je neka vrsta divana od dasaka, {irok do 1 m, a prote`e se du`~itava ~eonog zida, a negdje se produljuje jo{ uz oba postrana zida sobe.66 BEHAR 97


TURSKE PRI^EA hod`a do~eka:- Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugomekako god ho}e{.Dok upita magarcaJednoga jutra do{ao hod`i kom{ija i moli od njega magarca,da obavi nekakav posao.- Dok ga upitam - odgovori mu hod`a. - Ako on ho-}e, ja ne branim.Rekne tako pa ode unutra, malo se zadr`i i do|e natrag:- Pitao sam magarca. Ne}e! Jo{ mi veli: "Ti menedaje{ kojekakvim strancima, a oni ne samo {to mene pou{ima tuku, nego jo{ i tebe psuju."Kad ni{ador ugrizeI{ao hod`a jednoga dana u {umu po drva i magarac munikako ne}e uzbrdo.- Hod`a - re}i }e mu tada netko - uzmi malo ni{adora 17pa natrljaj magarca ispod repa i vidjet }e{ kako }e tr~ati.Hod`a to poslu{a i u~ini, a magarac iz sve snagenadadne tr~ati.A kad se hod`a vra}ao iz {ume ku}i i on osjeti u sebinekakvu nemo}, umor, te i on uze isti onaj lijek. Kako senatrlja, tako odmah i navali tr~ati i prije magarca do|eku}i. Dotr~a, a ne mo`e nikako da se zaustavi, pa stanekru`iti oko ku}e. Ugleda ga `ena i u ~udu stane pitati:- Efendija, {ta je to bilo od tebe?- @eno - do~eka hod`a u trku - ako me `eli{ sti}i, natrljajse i ti malo ni{adorom! 18Magarcu vjeruje, a hod`i ne vjerujeJednoga dana zamoli susjed od hod`e magarca, da ne{topretjera.- Nije kod ku}e - ka`e mu odmah hod`a.Hod`a to tek izusti, a unutra, gle, stade magarac revati.- Efendija - preuze sad susjed - veli{ da ti magaracnije kod ku}e, a ~ujder kako unutri reve!17 Salmijak, amonijumni klorid.18Poznata je i druga verzija te pri~e, a zavr{ava se ovako: Hod`a dotr~i ku}iprije magarca, a nikako da se zaustavi, pa ga `ena stane u ~udu pitati {tomu je, a on joj do~eka: "[to je bilo, bilo je! Ja otr~ah na jezero, a ako imagarac ovuda nai|e, ka`i mu neka i on tra`i glavi spasa kako zna!"BEHAR 9767


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E- Bo`e! Bo`e! Ja Hu 19 — stade hod`a mahati glavom.- Ba{ si ti ~udan ~ovjek! Vjeruje{ magar~evu revanju, ane vjeruje{ bijeloj bradi i mojim rije~ima!Hod`ine muke s magarcemDoveo hod`a na pazar magarca i dao ga telalu, 20 da gaproda. Pri|e kuipac magarcu i htjede saznati koliko mu jegodina, pa ga uze za vilicu da mu vidi zube, a magarac gau isti ~as ugrize za ruku. ^ovjek stane grditi i psovati magarca.Do|e drugi kupac i razgledaju}i magarca zadignemu rep, a magarac se ritne i udari potkovom u debelo meso.I taj ~ovjek stane psovati i proklinjati i {epaju}i ode dalje.A telal onda do|e hod`i i dovede mu magarca:- Moj efendija, ovoga ti magarca nitko ne}e uzeti:ako mu do|e{ sprijeda, ujede zubom, a pri|i mu odostraga,ubi nogom.- Ih - do~eka na to hod`a - pa ja ga nisam ni doveoda ga prodam, nego da svijet vidi i razumi, {ta ja sve s njimekuburim!^udno zadovoljstvoHod`a izgubio magarca, pa ga tra`io, a sve ne{to zahvaljivaoBogu. Upita{e ga, za{to to zahvaljuje, a on odgovori:- Zahvaljujem {to se nisam zadesio na magarcu. Dasam ne{to bio na njemu i ja bih se izgubio.Hod`ino zadovoljstvoJednom hod`a izgubio magarca, pa po ~ar{iji i trgu vikao:- Tko mi na|e magarca dat }u mu ga zajedno sularom i samarom uime nagrade!- Hod`a-efendi - do~ekaju ljudi - kad poklanja{ magarcazajedno s opremom, svejedno ti je i kad ga na|e{: i takoi tako ti je izgubljen.- Varate se - isprije~i se hod`a - zar vi ne shva}ate,koliko ima zadovoljstva u samoj rije~i "na}i"?19 Dervi{ki poklik na arapskom koga Turci mnogo upotrebljavaju, a zna~i:O, Bo`e!20 Gradski slu`benik koji objavljuje po naredbi vlasti i druge novosti, austo trgova~ki posrednik ili me{etar na javnim dra`bama. O njemu se~esto govori u Nasrudin hod`inim {alama.Za mazginom pame}uUzja{e hod`a na ne~iju mazgu, ali joj u nekakvoj `urbi nenataknu d`em na vilicu. A mazga bila vrlo tvrdoglava i hod`aje nikako ne mo`e okrenuti pravim putem. I dok je ontako jahao posve drugim putem, susrete ga prijatelj i upita:- Hod`a, kamo ja{e{?- Onamo, kamo me mazga odnese.Hod`ina ~ovje~nostNatovario hod`a magarca drvima, a onda i on jo{ uzjahaona nj, noge uvukao u stremene i stajao onako na nogama.Opazi{e uli~na djeca kako tako hod`a ja{e, namignu{ejedno drugome i po|o{e za hod`om. Izglasa mu se smijali.Najednom }e jedan i predbaciti hod`i takav postupak:- Hod`a-efendi! Za{to ne sjedne{ na magarca i lijepone ja{e{?- Imate li vi imalo srca, djeco? Nije zar magarcu dosta isam tovar, nego da i ja jo{ svalim svoju te`inu na njega, a?Zar nije ~ovje~nost di}i noge sa zemlje i odi}i se od sapi magarca?Hod`a poznaje ukradenu uzduNetko ukrade vezenu uzdu s hod`ina magarca. Hod`aonda uhvati magarca za u{i i dovede ga ku}i. Do nekolikodana ugleda onu istu uzdu na glavi ne~ijeg magarca. Pogledazaprepa{teno jednom u glavu, a jednom opet u tijelo,pa rekne:- Glava ovoga magarca moja je, samo se ~udim, kakomu se tijelo ne{to promijenilo.Ako ima{ pameti, tr~i pravo u jezero!Jednoga dana natovario hod`a na magarca gevena, 21 pa}e sam sebi: "Bo`e mili, da li sirovi geven mo`e goriti kaosuhi?" Re~e to pa izvadi kresivo i prinese jednom kraju,a vatra ti, uz pomo} jaka vjetra, odjednom obavi ciotovar. Nasta stra{no pucketanje, izvi se prema nebu plamen.Jadna `ivotinja udari u trk, stade revati i ritati sena sve strane. Hod`a uvidje, da ga ne mo`e vi{e sti}i, a i21 Divlja graorina (astragalus cicer L).68 BEHAR 97


TURSKE PRI^Eda ga stigne, ne mo`e mu pomo}i, pa }e iz sveg glasamagarcu:- Ako ima{ malo pameti, tr~i pravo u jezero!Hod`a i Timurlenk 22Jednoga dana stavi hod`a na veliku tevsiju 23 cigle tri {ljivei ponese ih na glavi na dar vladaru Timurlenku. I{ao hod`aputem, a {ljive kru`ile po praznoj tevsiji sad tamo, sad amo.- Lijepo sjedite, ne igrajte se! Sad }u vas pojesti! - govoriohod`a vi{eput, ali se {ljive jednako valjukale. Hod`ase najposlije razljuti i pojede jednu, pa drugu, i tako vladaruTimurlenku preda samo jednu {ljivu. A Timurlenku tobi rijedak darak i hod`u bogato obdari.Za nekoliko dana hod`a stavi u ko{ podosta repe iponovo ponese Timurlenku. U putu ga vidi neki ~ovjek ina njegovo pitanje kud }e s repom hod`a odgovori da jenosi na dar Timurlenku.- Bolje bi pro{ao da mu mjesto repe odnese{ smokava- ka`e mu onaj ~ovjek.Hod`a ga poslu{a i istrese repu, a uzme nekolike oke 24najljep{ih smokava, i ravno pred Timurlenka. A Timurlenkse tada prigodio ne{to ljut pa naredi svojim sustolnicima idvorjanima, da svaku smokvu omlate o hod`inu glavu. Ioni ti stado{e ga|ati hod`u. A kad bi god koja smokva hod`upogodila, on, umjesto da vi~e od udarca, kli~e iz svegaglasa:- Hvala ti, Bo`e! Hvala ti na tvojoj dobroti i daru! Sadtek shva}am blagoslov onoga razgovora!^uje to Timurlenk pa s ~u|enjem hod`u upita:- Hod`a, na ~emu to zahvaljuje{?- Padi{ahu 25 - do~eka hod`a - ja sam tebi najprije bioponio nekoliko oka repe, ali me jedan ~ovjek - neka jeblagoslovljen! - odvrati od toga. Da sam donio repu, {tabi sad bilo od mene? Sta bi sad bilo od moje glave, odo~iju! Dosad bi hiljadu komadi}a od mene bilo!22 Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hod`a uop}e kada `ivio.U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada jemogao `ivjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek idovodi u vezu sa seld`u~kim sultanom Alaeddinom, koji je `ivio i vladaou tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hod`a`ivio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~aTimurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a.O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e oNasrudin-hod`i i Timurlenku.23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i promjerado 1 m.24 Mjera za te`inu — 1280 grama.25 Car, sultan.U Ak{ehiru guske s jednom nogomJednom hod`a ispe~e gusku i ponese je vladaru Timurlenku.Ali u putu nikako ne mogne odoljeti `elji za pe~enimmesom, i on ti otkine jednu nogu i odjednom je pojede,pa ode vladaru i preda mu tako krnjav darak. Timurlenkuodmah udari u o~i, da guska nema jedne noge, pa }e Nasrudinu:- Hod`a, a gdje je druga noga?- E - do~eka hod`a posve hladnokrvno - pa guskekod nas u Ak{ehiru imaju samo jednu nogu. Ako ne vjeruje{,pogledaj one guske eno onamo na ~esmi.U taj mah uistinu se na ~esmi iskupile guske poradisun~anja, pa jednu nogu podvukle, a glave za vukle podkrila. Vladar pak pogleda kroz prozor i opazi, da guske doistastoje samo na jednoj nozi. Timurlenk tada naredi svojimljudima, da popla{e guske, a ovi ti prihvate za kolje paput gusaka. Guske ti onda otpuste onu drugu nogu, pakud koja, a ovamo Timurlenk odmah dozove hod`u prozorui rekne mu:- Hod`a, ti meni la`e{. Gledaj, guske imaju dvije noge.- Ih - do~eka na to hod`a - da tebe potjeraju onimkolcem, bje`ao bi i na ~etiri, a ne na dvije noge!Koliko vrijedi Timurlenk?U{ao hod`a s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Skinulisa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Tada}e Timurlenk upitati hod`u:- Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim?- Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin.- Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta samaprega~a na meni vrijedi toliko!- Znam, znam - dokazivao mu hod`a - pa ja i jesammislio na vrijednost prega~e.BEHAR 9769


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E70 BEHAR 97


SEFARDSKE PRI^ESefardske pri~e *Eliezer Papo **Kako Bog nikad ne odbija dobro srceUjednoj zabitoj kasabi ogromnog OsmanskogCarstva `ivjela je i mala jevrejskazajednica, siroma{na kao i kasaba ukojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vodiozajednicu uvijek je u svojim propovijedimanastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{emisli - i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no mo`ebiti sasvim neva`no - dok ono na {ta mi ne obra}amopa`nju mo`e biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @ele}iodgojiti svoju pastvu u pravim vrijednostima Tore, aistovremeno `ele}i im pru`iti i utjehu u njihovoj bijedi isiroma{tvu - rabin je stalno podvla~io kako na nebu negledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca)prinosa - nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja.Podvla~io je da biblijski Kralj David, koji je bio mo}anvladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bogatstvo,nove provincije i robove - nego samo srce ~istoi duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset iprvome: "Srce ~isto stvori mi Bo`e, i duh prav obnovi uutrobi mojoj“. Iz Subote 1 u Subotu rabin je ponavljaostihove pedeset i prvog Psalma po kojima je "`rtva Boguduh skru{en“ - a "srce slomljeno i poti{teno Bog neodbacuje“.Me|u vjernicima, koji su pribivali subotnjim propovijedima,nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{niJevrejin koji je `enu i tri neudate k}eri izdr`avao hamalskimradom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~iniza Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih mu`eva iz Biblijeo kojima je slu{ao i ~itao - ali znao je Mu{on da priliku zatakvo {to ne}e imati. Ne on i ne ovdje. Na koncu, ko je bioMu{on - najobi~nij hamal, a i ko je vidio da se takva juna-{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni.Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima ina boljim mjestima. - On, Mu{on nije imao sre}e, rodio se*Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {panjolskeJevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovimane `ivi u [panjolskoj - tako i `itelje suvremene [panjolske bez obzirana njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicimaovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezicimaizvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika doma}ina- recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdjeje rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni iHercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{liuto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu.**Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjigapripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~ina prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Jerusalimu.Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te bogateknji`evnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu iknji`evnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direktoraMo{e David Gaon Centra za istra`ivanje Ladino kulture, koji nosiime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je porijeklombio Travni~anin.1 [abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zabranjenoobavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama UsmenaTora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih trideseti devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji proisti~uiz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.BEHAR 9771


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Ekao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o tomeda je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~itivlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu anonimnost.Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz njegovesna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog kojinas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Takoje mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojimsepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda jeodnedavno haham 2 po~eo govoriti o tome kako Bog nezahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~istosrce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozariMu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sveuzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdjeda siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce?Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobrosrce, srce kakvo Bog voli?Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati poslas nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njegoviho~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao dasu imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e padatinovi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko znakoji puta prebroji sedmi~ni utr`ak - pa uvidjev{i da se nijeprevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}etro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednomkolja~u od kog zatra`i da mu zapakuje jedno dobro i ~istosrce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutkukad je poslu`itelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalnodvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje ukom se ~uvaju svici Tore) i polo`i svoje srce, pokloniv{i seduboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskraoiz sinagoge, Lija~o, poslu`itelj koji je jedini bio siroma{nijii od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~itanje- pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu navrije{ena o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, nekolikomjeseci kako mu `ena dosa|uje prigovorima kakodjeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila- i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera,u Lija~ovom zbog nezaslu`ene nagrade - a u Mu{onovomzbog kona~no uta`ene revnosti. Jedino {to je pomu}ivaloMu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva moglabiti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvorenEhal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce,uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom- pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je`rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srceBog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u svakomtrenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunilavrijedila je svog njegovog dotadanjeg `ivota. Vrijedilo je `ivjetida se ovo do`ivi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Bogali~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce- sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje,nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. IzSubote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije.Jednog petka popodne rabin se zadr`ao u sinagogi pripremaju}isutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{-ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila rutina,utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da liga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji jedonio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatraoMu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju jes vremenom sro~io za ovu priliku:- Bo`e moj i Bo`e otaca mojih, evo ti prinosim ~isto idobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve slugesvojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir ispasenje.Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jerusalimuje prestup zakona kakav se ne mo`e tolerirati. Stogahaham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvuiz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u trenutkukada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu ida mu ka`e da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, odu{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne onajobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uvrijedioBoga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom trenutkustupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kaosnijeg bijele brade koji zatra`i da nasamo razgovara sa hahamom.Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, staracre~e ovako:- Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojojrevnosti izdr`ava jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i nepropadljividom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a narodaovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavnougodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugido Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok 3 ), za koga Biblijaveli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama dabi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti- njegovu ili onu la`nih proroka mnogobo`a~kog kulta, tepromisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto- a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomljenogi poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedaodok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih jeuzimao on sam.2 Sefardski rabin. 3 U islamu ime za poslanika Ilijasa.72 BEHAR 97


SEFARDSKE PRI^EBEHAR 9773


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EKako molitva, sadaka i dobro srceprodu`avaju `ivot, spa{avaju od kaznei donose nagraduKa`u da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogaookom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanovli~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakavpakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspioprivoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umije{aore~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda niinteres Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir- te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, kojise prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin- koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvorutrajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekomknjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakaomladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naumsprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatakjevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali dapostoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako biuni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naumne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {tomladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jednomprilikom, kada je stari ljekar `urno doveden na dvorzbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini daje kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekarovaposjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnogmladi}a namami u stupicu.Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao zanjega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} ipobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedanmladi} u uglednu odjelu i tra`i}e da mu hitno pripremi{ prepe~ensomun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovimuljem, baci ga u u`arenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Nakon{to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on seuputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otaczapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i doneseprepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, nesumnjaju}i ni{ta, uputi se `urnim korakom ka carskom pekaru- no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapiju,pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenutaka,koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr-~ao iz obli`nje sinagoge tra`e}i desetog za minjan (hebrejski:kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu).Mladi} odbi da se pridru`i minjanu pod izlikom da je sprije-~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledomkoji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijedCara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te semladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovozaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva seote`e, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dvadesetak.Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj- mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskomrazvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji jebio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{ido~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom ibradom u carsku pekaru.Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari -te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o somunusa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnikkome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne `ele}i li~noprljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne `ele}ini propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedioda onog ko zatra`i u carevo ime takav i takav somun s tim itim baci u u`arenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pakad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne mo`e bitigre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko `eliovezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevunagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim,odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelufurunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa vezirom- a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupazadihani mladi} tra`e}i da mu hitno, po carskom nalogu,dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik,isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti sena isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riskirati,uru~i mladi}u {to je i tra`io - i pusti ga da ode, znaju}ida ga vezir uvijek mo`e ponovo poslati ako se ispostavi da jei ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvorupravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja.Bez rije~i mu pru`i vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grdnjuzbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sinmogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga neupita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretjeranimu~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli odmo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sretno,izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zaslu`io - azbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestankaiskreno `alili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogoputa, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s veziromdesilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri-~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavaocasefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavihmu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.- Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vjerujeda, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i poma`eone Jevreje koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovjesti i zaslu-`uju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da jeonaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi,e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo.Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - takoi vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-74 BEHAR 97


SEFARDSKE PRI^E4 Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ineSefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren.tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me staracprekide rije~ima:- To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na poroduzbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane `ivota,pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se sa`ali na nju - te pohitada pred nebom doka`e da ni ona nije tako lo{a da ne zaslu`ujejo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestrunavi (ladino 4 : dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijskavrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamakei otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Onase, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i donosemu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog prosjakakoji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona,jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{enomu`evljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te jojopet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona,pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basamake,niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastituve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenusamoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e.- Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se prorocizahmetili da ljude vrate na pravi put.- Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo ozbiljno- ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vratanije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zaslugaspasi od ve} dosu|ene kazne.I {to jest jest - ‘ajd znaj.BEHAR 9775


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ENije lako shvatiti prorokeBudu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi(hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo- narod vjeruje da prorok nije do`ivio tjelesnu smrt - negoi dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i poma`u}ione koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovijesti izaslu`uju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Prorokudodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijekuspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavinakona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugima.Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neophodanje neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i malenepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanjeMesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorokmo}i povu}i da u`iva u zaslu`enoj nagradi. Kako se Elijauovzadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnostida se bo`anski naum sprovede u djelo, odu`io - po kojiput bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~enihi dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovomzadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju jedr`ao Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelomsvijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi}dopao - i on mu ponudi da mu se pridru`i na odre|enovrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvogdana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvojicazateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nijebilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji suse tu rodili) palo na pamet da po`eli preno}iti u tommjesta{cetu.Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jevrejskuku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna srednjovje~na`ena - koja se, ugledav{i strance na ku}nom praguu ovaj pozni ~as (o~ekivala je mu`a koji se svakog trenatrebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom{irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i njegov{egrt u|o{e - ali `ena ne zatvori za njima vrata, pridr-`avaju}i se pravila po kome je `eni zabranjeno boraviti s tu-|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost,odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita:- Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike?Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj nametljivosti.Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili siroma{nii da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~enikuse ~inilo da nije ispravno tra`iti i{ta od `ene prije negose mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - RabiJeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza nasto koji je postavila sebi i mu`u. Koli~ina hrane na stolujedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio siguranda }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Elijausjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima,mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon{to je pojeo obje porcije, on upita `enu gdje bi se namjernicimogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i,i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinimkrevetom koji su imali. Prorok se raspremi i le`e kao da jeto najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e udvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U todo|e i mu` - pa kad mu `ena re~e da ne samo da je ostaobez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedanod tih stranaca le`i u njihovom krevetu - a da }e oni moratispavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukomzatvori usta, {ap}u}i mu na uho:- Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono{to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje-}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao,i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko umeni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - paako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }evaljda i nama...Mu` promrmlja ne{to o `enskoj neura~unljivosti, le`e napod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{-tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvinjavaou ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu:- Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijelaku}a bila ispreturana.Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga `ena zaustavistiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta nehtiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u komeje `ivio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti.Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{evesluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio pokucatina bogata{eva vrata tra`e}i milostinju otjeraju kletvamai prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kru`itioko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana.Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}ida padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjestoda prodre do bogata{a i odr`i mu pridiku - ali, umjestotoga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati iu~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}ini{ta.Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj suih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na rastankuProrok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|uvama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da ka`e kako jeprorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{tanego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se,vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e76 BEHAR 97


SEFARDSKE PRI^Eni{ta. Nakon toga stigo{e u domjesta u kom su `ivjeli neki siroma{niodmetnici koji su tvrdili dasu uzeli pravdu u svoje ruke - azapravo su samo dodavali bezakonjena grijeh i sol na ranu, prepu{taju}ise kra|i, prevari i lopovluku.Iako ih ovi nisu nahranilii napojili kao oni prvi - prorokih svejedno blagoslovi rije~ima:Neka bi se svaki od vas uzdigaonad ostalim.Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mogaotrpjeti Prorokove nepravdestade bje`ati od Proroka. Prorokpohita za njim - ali on sve vi{eodmica{e. Kad ga je Prorok ipakstigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati naProroka iza glasa, daju}i takoodu{ka gnjevu koji se nakupio uproteklim danima:- Kakav si ti prorok i kakvi sutvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}unepravdu i pometnju. One dobreljude kojima si oteo posljednji zalogajiz usta prokle da im sve budeispreturano. Bogatom zlikovcu besplatnoizgradi zid u~vr{}avaju}i gau njegovoj obijesti. Me|u dobrimsiromasima blagoslovi jednoga - ame|u odmetnutim sviju. Gdje ti jetu pravda? ^iji si ti poslanik, i kojimti ar{inima mjeri{?Prorok, ni zbunjen ni uzbu-|en, krenu da mu obja{njava abeceduproro~kog pogleda:- Gledaj, Jeo{ua, sine moj,onaj par nije imao djece jer je `enidu{a bila zapretana. Ja sam jojsamo pomogao da razrije{i svoj~vor, i po`elio joj da im, za dvijegodine od sad, dijete koje toliko`ele ispretura cijelu ku}u. [to seti~e onog bogata{a, zid njegovogvrta napravljen je na podzemnomtrezoru jednog starog kralja. Dasu krenuli popravljati onaj zid -vjerovatno bi otkrili ono blago.U~vr{}ivanjem zida ja sam samohtio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihovesinagoge - ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale - a gdje je jednauspje{na glava koja vodi - tamo je i op}i uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim,po`elio mnogo glave{ina - pa da se nikad ne slo`e i ne uspiju.Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo - on sam nikad ne}e mo}i posmatratistvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka - opredijeliv{ise, ipak, za karijeru obi~nog hahama - a Elijau a-Navi po ko zna koji putostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi bo`ansku mudrost pretpostavio ljudskoj.BEHAR 9777


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E78 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^EBo{nja~ke pri~e *Edhem Mulabdi}BAJRAMGluho je doba. U dolinici, gdje su se stisnulevaro{ke ku}ice, bila gusta tama pabi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridineda tu u toj mra~noj jami nema ni `ivastvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no},izme|’ onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebuvidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, `amor, {kripuvrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tamanije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajinstveni~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|ena Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zoreni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahniglas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada `ena usvojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo jumujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmahza tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svakse raduje, svak se gizda, `ena sprema mu`a, mati sina,sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru,daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sadi u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kakoje svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i,upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao.Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.* Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knji`evnog korpusa.- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno salavat,Bajram! Ustani!Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~imaj~ine, veseo sko~i.- Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k prozoru.Ali napolju bila jo{ tama.- Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa}e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u d`amiju.Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskoraizvadila ~itav sve`anj haljina, umila ga i po~ela obla~iti:nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda{amalad`e, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} med`idija,pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko zavelikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odijelo,pa bi istom ubrzao:- Je l’ de, mati, da su moje ~ak{ire bolje neg’ u MuhamedaDevlet-hanumina?- Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas jojdrhtao.Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidisuza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu,a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{eprava slika njezina dragog, nepre`aljenog mu`a. Salavatse na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo.Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama.- Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u d`amiji za-BEHAR 9779


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eiskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Malise zamislio.- Da nam Bog da zdravlje i dug `ivot - veli on - paonda... {to ono jo{, mati?- Onog svijeta d`ennet, sine moj!- Ja, onog svijeta d`ennet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati?- Zaboravio si ne{to! - jedva `ena izmuca zagrliv{idijete. Mali se opet zamislio.- Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e.- Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebidodade:- Ako bude...Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekakosnu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, paradost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoganekako dirljivo zapita majku:- Ma {to pla~e{, mati?- Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mije drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila.Doskora i ona baci fered`u na se i povede mali}a dokapije da ga uputi u d`amiju. Iza avlijskih vrata virila nasokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda novefirale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih mirismi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnimjutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga prolaznicitiho u~ili. Mladoj `eni grudi da puknu od neketuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajramispratila svog dragog Mehagu u d`amiju, a u njeg novoodijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{maniuze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sasvojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suzaprolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala dajoj se povrati njen dragi MehagaPa joj je sad `ao na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri putapismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e daje oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa zanjeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i ioveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nemani~em dobru nadati za svog mu`a. Plakala, grlila mali}a,jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo,htjelo u d`amiju. I ona ga naposljetku pusti: on seumije{a u prolaznike, ode u d`amiju onako skromno ipobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte zanjim.U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav napramaharemu d`amijskom, sleglo se silno `enskinje da vidi gizdavisvijet kad se iz d`amije razi|e. Bajram je i `enskinjegizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, `alosna.Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj izd`amije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala.Iz d`amije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova astotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”.Sad osu svijet iz d`amije. Harem pun, sve novo, gizdavo,stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sadakuporad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo jetrajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, asvak se la}ao d`epova i bacao pare ubogima {to su cvililikraj njihovih nogu.Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se podruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{-njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i pomilovaooba dje~aka, a objema majkama srce igralo odradosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih,pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke,da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove.U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugihonamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad seljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~aomajci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svojuavliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odijelu.Mali se popla{io pa se po`urio u avliju, ali stranacza njim.No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gledanekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i poimenu dozvao, ono stalo.- Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnuglavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatraostranca.- ^iji si ti?- Materin - ozva se ono sad.^ovjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora.Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce muigralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a seiz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a prepoznatise ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u njegovu!Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Takoga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}naotvori{e i sirota `ena smotri sina svog u zagrljaju svogdragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja.Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga koizvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, onasuznih o~iju poleti prama njima.- Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe!Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i.Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram.I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}itoga dana bija{e dvostruk Bajram.80 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^EBEHAR 9781


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E]amil Sijari}HASAN, SIN HUSEINOVPoznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednogdana u{ao u han Kolobaru, pokazali su mi ga rukom i reklida ga pozdravim, da mu ka`em koju ljubaznu rije~ i odampo{tovanje kako najljep{e umijem jer on to voli, a zatimda pro|em i sjednem na se}iju odakle, ako ho}u, mogukroz prozor da gledam svijet na ~ar{iji kako kupuje i prodaje,a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri-~am kako sam i ja u Sarajevu, u hanu Kolobara, vidio Hasana,sina Huseinova.Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od menetra`ilo, okrenuo sam se ka nekakvom ~ovjeku za kojeg sumi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne{to rekaoili ni{ta, i oti{ao na se}iju. Nisam dao sebi pravo da ga sase}ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji samsada prvi put ~uo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, nisamni znao zbog ~ega da ga druk~ije pozdravljam nego{to obi~no pozdravljam ljude, i ono moje povijanje u struku,i ono {to sam tome ~ovjeku u prolazu rekao, bilo je ponagovoru mojih prijatelja, pa je - zbog toga, i ispalo neuljudno:tako da od sebe nisam ni{ta dao, a od srca ba{ nimalo,a ni {ta tra`io od toga Hasana - ni toliko da na mojpozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja imodgovorio da `alim - ali da druk~iji pozdrav nisam ni du-`an ~ovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sanjim upoznajem; u han sam do{ao da ~aj popijem i dakroz prozor gledam ~ar{iju. Rekli su mi da je to to~no, danas je sviju ~aj ovamo doveo - ali da je, za moju sre}u, usobi Hasan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nagledamkad ve} ne mogu i da ga ~ujem.[to je to trebalo da ~ujem od toga Hasana ja nisamznao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam damirno - gledaju}i kroz prozor ~ar{iju, popijem ~aj. Mo`ebiti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveliu han zbog Hasana, kad me jedan takav ~ovjek ne zanimanego ~ar{ija; vidio sam da im je `ao {to sam takav,{to nisam kao oni - koji u han dolaze da bi vidjeli, i akoih sre}a poslu`i i ~uli Hasana, sina Huseinova.Popio sam ~aj, spustio praznu ~a{u na tablju, i sad odjednom,stao da gledam po hanskoj sobi. Na se}ijama, pokrivenimov~ijim i srne}im ko`ama, sjedjelo je i }utalo nekolikotrgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanui no}ili, i sad ~aj pili. Pre{ao sam preko njih nemarno o~ima,i i{ao do kraja se}ije, gotovo do vrata - do Hasana. Pitao samse u sebi za{to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi dovrata kad su mi rekli da je on jedan pametan ~ovjek, naj-82 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^Epametniji u cijeloj ~ar{iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjerilida je onaj ~ovjek {to sjedi do vrata najpametniji u ~ar{iji- nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga{to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo{ i to: daje Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju.Nisam mogao dalje, upitao sam za{to be~imo uonoga ~ovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da gagledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i svaki drugi~ovjek, ali nije kad se slu{a...- A {ta bih ~uo, kad bih ga slu{ao? - upitao sam.Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Jedan mise primakao uz uho, pa }e, kao da sam kakvo dijete, polakoi razgovijetno:- ^uj... ovoga Hasana pozvao je jedan ~ovjek na ve~eru:njega i jo{ puno svojih prijatelja. I htio dobro da ihugosti; bio je bogat taj doma}in. @enama je rekao nek nijejela koje se na sofru ne}e iznijeti. I `ene stale da kuhaju jela,sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napitke.Toliko tepsija, toliko ~inija, Bog zna koliko. A Hasan, sinHuseinov, dok se ve~era pripremala, pri~ao pri~e... Pri~aoim je toliko ~udne pri~e, i toliko lijepim glasom da su sviljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi{e znali ni gdje su. Bili sutamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri~om... Bili su usasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje suzaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan drugoga vidjeli,nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas ~uli - a i taj glaskao da je dolazio iz nekog ~ovjeka koji je `ivio nekad davnoi sve vidio i znao - znao {ta su ljudi radili prije dvjesta ikoliko god ho}e{ unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi.I evo {to se desilo one no}i kod onog doma}ina kad su`ene spremale ve~eru, a Hasan dotle pri~ao pri~e: htjele sui one, bar ne{to, da ~uju od onoga {to Hasan pri~a - unijelebi sud s jelom u sobu i stale, i kako bi tu stale tako bii ostale slu{aju}i pri~u. Jedna tako, druga tako, i tre}a tako.I vi{e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojompri~om, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je zapjevao.Sjetile su se tada svojih jela koje su sino} pripremaleza ve~eru, ali je bilo sve kasno - jer ono {to je ostalo naognji{tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kukaju.Zato Hasana ne}e da slu{aju oni koji ikakva posla imaju,propadne im posao slu{aju}i ga. Neki, ovdje u hanu, nezaspu no}u - i sjutradan ne `ive u ovom vremenu nego unekom davno pro{lom, i ne li~e na sebe, ne poznaju ljudekoje su poznavali nego neke koji su davno `ivjeli, i cio dans njima `ive. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho}eda su mnogo pametni. Neki su bili tu`ni, ako je pri~a bilatu`na - i bilo im `ao {to su se rodili kad je svijet takav... Neumijem ti o njemu pri~ati, o Hasanu, sinu Huseinovu, negodo|i uve~e u han kad on pri~a, da ga ~uje{.BEHAR 9783


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EPo{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetnokao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imaosam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ pojedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo:- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan?Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne~a{e u ruci, veli mi:- To se ne zna; to se nikad ne mo`e znati - kad bi nekoHasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prekinuopri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {topita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kadste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se toomakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegovojpri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, aono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikadaniste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim kojivas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e dase nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vise prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama seu~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelimbradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti.Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~alici,nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo nakraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se dataj ~ovjek ni{ta u `ivotu nije postigao, a ni `elio da {to postigne,do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e daga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa,mrka, izdu`ena lica nad koje se nadnosila mala, od bijelaprediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih bojapresje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobronerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu punevlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - iona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od `ute lisi~ijeko`e sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjemgrmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni nakoga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni nahod`u, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svudau svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede dovrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog ini{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~nonemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimiugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, isre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, moguda gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, nei{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nemaju,oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakavsastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu doksam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu jeotac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akovalija- po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabranjenimposlovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovizaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao naknjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa `enom i dvojicomHasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, `iviosiroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak imladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisuradili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov -kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvaliHasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{aose njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{-ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{ljapri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne ala`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - ivje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspolo`enjuslu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudimapri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se napri~aopo mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavlja,Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje suhanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadr`ao jedno vrijeme,a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bilidruk~iji putnici od onih po malim hanovima, i boljihand`ija - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno daoono mjesto na kraju se}ije do vrata, ihranio ga. Zauzimao je to mjestodo vrata rano izjutra - kad sobastane da se puni svijeta, inapu{tao ga kasno uno}, kad se sobaisprazni.84 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^EPrvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri,ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svomstalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je,obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnukapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {arencvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izdu`enolice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uznjega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki susjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I samsam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogaosam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onolikokoliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi ka`u {ta jerekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da sesa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{todijeli, pa bi ostali bez dijela.Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, alinikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mije ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogaosam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da gadobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i izte daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svijetsa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube,da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se `ene, da hode posvijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu biloistina a {ta Hasan izmislio.Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{eda izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utaosve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu neide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, dane ~ekamo. Te gotove pri~e bile su ostarom Sarajevu - onakvom kakvo jenekad davno bilo, ikakvi su u njemu bililjudi, sokaci i ku}e;bile su ku}eokrenutedruk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`njastrana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je nizsokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakomprolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjekuse iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da garu{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Haraobolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga,uz neki po`ar, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vidjelo- ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim.Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijekljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i akoni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njegabilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokriozelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajevanije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku odminara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krivekletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko.Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivomjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred~ar{ije da ih svak vidi. Te`e krivce davio je no}u u gradskojtvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je pojedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim,jedne no}i, mo`e da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, uprogonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nije`alio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako,kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskimsudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud topismo na ~elu nosi kad ne mo`e da ga pro~ita.Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to ciovijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e;s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisaosudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj voljiupravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pismom.Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a nidivio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nijeod njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano.A ne mo`e se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, izbrisati.Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i ravno,i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispadaloje da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijedodre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a dauradi, jeste da se na vrijeme o`eni, da ima svoj du}an i da`ivi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te-~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list;sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti.Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{amHasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da gaBEHAR 9785


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam:{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegovepri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bimi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i samnekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije daimamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvimogli da se kajemo {to `ivi nismo u~inili, to bi bilo {tonismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje ividim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijemedok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a istina- da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da sepri~aju}i i slu{aju}i dva puta `ivi.Mo`e biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, dame ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem uhan i slu{am Hasana.Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki-{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Hasanovihpri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slikakako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet,sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, dane smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega,njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim,obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njegai sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdjene smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i daka`e da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni nazanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena idalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu.Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudimai u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijemeda na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova;njega sam se jo{ najdu`e sje}ao, ne po pri~amanego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom teistom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrijemeje prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio samojedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbogzaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sampoku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim prijateljimada ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje prijateljezadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidiosam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, donekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenjeromiznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov.Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~ejo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet predo~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sveto kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamilasvjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osimponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Alifakovcu.Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, travabila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedimu groblju - {to, mo`e biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao dai nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno produ`etaksusjedne mahale u koju se i samo produ`avalo - irazlika je bila u tome {to je naselje `ivih bilo bu~no a naseljemrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo dozvati,niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~ekao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...- Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bise, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po zemljipali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,umorio...^itao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli- i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, daih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~nohladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice.Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poznatoime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod togkamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; onje i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju groblja,do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio jemali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a zatimda je Hasan, sin Huseinov, za `ivota uveseljavao ljudesvojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka muje za to mir du{i.Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je nakraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinovbio je na kraju...86 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^EHamza HumoSEVDALIJINA LJUBAVNa{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnevnomsuncu i re`e o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padajupo zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet iomamljen, dahti on pod `egom, na lijevoj strani brazdezelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {akazemlje cvili od `edi i `estine. A tamo, s desne strane Rune,trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i `ivot so~i sa dozrijevanjemsmokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krijese u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}use budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u po`ude,negdje na busenju pod {andudom.A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica,pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom),slatko i ne~ujno, sve ni`e i opojnije, da te opet uzdigne,da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. Aon, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce.Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegovpogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kadon zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kikotomse zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pritajiu ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe imnoge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je.Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjednako.On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i ostavljauzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza iispru`e kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku,u ~e`nji za milovanjem na {iltetu.- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled,grlile bi se i stezale me|usobno.Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i OsmanageMrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvenese kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uznjih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista `ivihboja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i}kroz avliju zagun|a, za`amori jasno, bistro, biserno. Kao dase i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e,prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opru`ila po njemu. Onaosje}a kako joj studen dah gmi`e uz tijelo i umiruje vrelepomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije odlahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smijei mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju prikrivene~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod burund`uk-haljinom.A gore nad odrinom gori sunce i probijajuse kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zavla~ese pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu izatreptesatrostrukomsnagom.Vlaga pod }enar~etompostaje sve toplija, klizi potijelu i talasa krv, talasa grudi, dokne{to kao bujica ne uzavre, pa senapregne, napne dah, a srce zadrhtikao prepla{eno pti~e. Bijeleruke I{ine poletje{e na grudi daumire taj drhtaj, da zaustave tu plimu{to omamljuje i nosi, nosi nekud knjemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I rukaprite`e grud, prite`e, i I{a zatrepti, zatreptii malaksa.Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{ale`i zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krtvjetar nenadno se zaletje i za`amori avlijom, pa kao da jojrazotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivenai stidna osje}anja, plahnu je, otr`e zanosu i sneveseli. SirotaI{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovitolaste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdi`e na niske, plo~nekrovove. Ti{ina sjede u granje i o`ivje{e vrapci ikom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu `ivost, pade neka sjetana ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zazvoni{ena ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo igolicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ininad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zahvalne.No} pade, o`ivje{e sjene, a bijela i gola minareta,o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao d`inovi s djevojkama,kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdi`e, pa sepun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, nekiveli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zastai preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, te`ak i neprebolansevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedosti`nim.A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kaomelem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanijeBEHAR 9787


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Ei nedohvatljivije `elje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visinama,nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razlipo ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svje`inei cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-ageMrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u `amoru, ipodrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uzdemire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, onaje pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednjizvuk pjesme, ona ispru`i ruke u rasko{ne daljine, prote`ese i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovumilovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~ume|u bijelim i toplim jastucima.A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se provla~ikroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enompovr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvarazemlju i sve tajne nesvjesnih `elja i pijane podatnosti. Bijeleku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezivei neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju nekunadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi prekozaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja samogasebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahvatavodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iriunaokolo svje`inu punu mirisa i `ivotne halapljivosti.Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuose po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim,zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svojublje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi.- Fazlo!I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispodsmokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, naBiberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama.- Odmori se! - ka`e Biber tiho i pru`a Fazli staklence.A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu,{irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromimi te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka,mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argijaprotu`i, a on je spu{ta pored sebe, pru`a se po }ilimu, paonako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrhsmokve tenice, zapjeva poluglasno:Sadih almu nasred at-mejdana,Gledah dragu devet godin’ dana...Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu,mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, rastemu kosa na glavi. Zahvata ga `alba za davno minulim danimakoje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{iod svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sanjivo,usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i pole`e potravi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{aputau li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za-{uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kaoda neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva izpuna grla:Kad je alma na trganje bila,Moja draga za ljubljenje bila...I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasupo mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bli-`e {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, paonako `iv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{tase sva promijeni, kliknu, rodi se novi `ivot, i za~as - nestadesvega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumiraoje posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorovaonako `edno pru`ala ruke za njim.- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju-~avaj kapid`ika! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, upravcu mahala.IIProlaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima.Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-ageMrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata,{ap}e ne{to {to niko ne smije niti mo`e znati do I{e,djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi iu`areni, na{ grad gori u `egama, i omamljen, bunca ubunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a `ene, goli{ave i za`arene,valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim odhasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kaoobje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnimtezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{topoput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje,prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa `ivoprkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i neobuzdanimkrikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje,udara o njih i sunovrace susti`e bujica bujicu. U njenomhuku ima ne{to od pijane `ene i vilinskih dozivanja, unjenoj boji ima ne{to nebesko.A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilimpod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Matica`amori. Fazla razvodi jarke i natapa patlid`ane, a sunceprekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne.Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a `abe prepla{ene sakrile seduboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. Akad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i suncepozlati nad brdom, za`amori li{}e u smokvi, krto, oprezno,matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera.Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapjevu{ikao preporo|en, podmla|en.Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagostii o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune `udnje88 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^EBEHAR 9789


NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eza milovanjem do besvijesti, negdje uba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanjupodavanja. One ne~ujno padaju nagrad, na Raljevine, na doline. Tako ive~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetlazadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje`vjetar, a u Biberu zabrekta snaga,podi`e ga, i ne{to sna`no i zanosnokao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi,podvrisnu, pa zapjeva, a glas odneseti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru:Sama vene u konaku Aj{a:Sa svojim se dertom razgovara...Ali i to sve pro|e kao i proljetnocvije}e, jer I{a ne mo`e odoljeti Biberovimpogledima, ni tihim {aputanjimaod kojih je spopada{e slatka omaglica.Jednog ve~era Biber pru`i cijelo licekroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako,osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabrujau glavi, zadrhta u grudima, i ona sezaplaka. To se sve dogodi tako nenadno.I otada I{a po~e da se bori sama sasobom, da se bori sa Biberom, koji najuri{ osvaja{e od poljupca dalje. Danijoj prola`ahu u groznici, a no}i! "Mojeno}i, moji bijeli dani!" ~ula je kakopjeva Biber. I neki naro~iti strah osjetiona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti danema vi{e ni snage da mu se odupre.Ona nije osje}ala vatru kao prije, negoi neku strepnju, grozni~avu drhtavicu.O, neka samo on re~e! Ona }e u~initisve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }ek njemu pod {andudu, i...Napuklim zvrkom kvrcnu kami~aku pend`er; njegov cik pogodi I{u usrce, i u istom ~asu ona se pripi uzdemire, nasmije{i se tako blago, nemo}noi podatno da Biber osjeti drhtavouzbu|enje.- Si|i - {apnu on tiho.- Odmah! - ~u se odozgo jedva~ujno, ali nekako sretno i pokorno.I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala.Zamirale su joj rije~i na usnama i spopadalaje neka malaksalost. Ona je srljalau ne{to {to nije trebalo da se dogodi,a {to je opet bilo neminovno isu|eno. Biber je bio zakro~io jednomnogom preko praga. Nenadno se dvijevrele i uzdrhtale ruke sapleto{e okonje, a ona im se podade, nemo}na iopijena. Kao od straha, drhtale su jojnoge, i ona je samo molila, ne znaju}ini sama {to: da li da je uzme svu, ili daje ostavi, da pobjegne od nje na svojeRaljevine, pa da, kao i prije, ispru`aruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~ina {iltetu. Ali Biberove ruke nisumirovale; one su u drhtavici prelazilepreko njenih grudi, preko bokova, dokona nije po~ela da gubi svijest i danesvjesno odgovara na {apat, koji nijejasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u".I kapid`ik je {krinuo. Pod {andudomna busenju igrale su sjene pritajenei nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i.Mjesec se provla~io kroz granje i potokpoigravao i }eretao prkosno. Skriven ipritajen {apat ispod {andude {uljao sepod stabla. A I{a, sva umotana u zagrljaj,predavala se milovanju. Ona je~ula samo neki pijani {um unaokolo,koga nestaje pri bliskom Biberovomdodiru, i koji ostaje negdje dolje izanje, dok je njegov zagrljaj uzdi`e i nosiiznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mjese~inu,put zvijezda. A zvijezde su i{les mjesecom i smijale se u kro{nji {anduda.One su sve vidjele. Biberov {apati toplo milovanje pretvori se u bijes,ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,da se daje i otima. Zvijezde su po~eleda kaplju kroz granje i da se prosipajupo njima. Mjesec se glasno cerekao, apotok kikotao kao da ga neko golica...Najzad se sve sti{a i zamoran {um pole`epo {irini. Negdje vrisnu ptica, i onise trgo{e. I{a ispru`i ruke premaBiberu i zajeca. A on je obuhvati mekanoi blago, i po~e da je miluje svu,da je ljulja na krilu i da joj tepane~ujno, tako utje{ljivo i srda~no.I tek kad mjesec, umoran i izblijedio,sjede na brdo, Biber se tr`e, presko~iba{tenu ogradu, pa uinat cijelojmahali, ~itavom svijetu, zapjeva sokakomkoliko ga grlo nanosi.IIIProlaze dani, a Biber prestao dasevdi{e po sokacima. Prolaze no}i aniko ga ne vida na Mrahorovim vratima.Kad se na{ grad uti{a i padne u~vrste sanje, mine pono}, a Biber lutaba{tama i nestaje ga u pravcu mahala.Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{eglavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije,samo svako jutro dolazi kao pijan i pocio dan le`i pod smokvom zelenkom,dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i nepjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetlucamu cigareta, dok on zami{ljenooslu{kuje `uborenje matice, nenadanose di`e i nestaje ga medu drve}em.Tako cio mjesec. Nado{la rana jesen,pa kao trudna `ena po~iva tromoi so~no kipi i vri. Biber se namilovao,pa mu neka tuga, tuga za prolazno{-}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tu-`an mir kao da {umi u njemu, pa izazivabol i zamoran smje{ak. Dani bistrikao zlatne vode, pa sve nekakoutanjuju, gube snagu i klonu, dok sabranjem posljednjih plodova ne padei neka beznadna i neutje{na pusto{na Raljevine. Ostado{e jo{ samo narovi,prkosni i so~ni, a neki, popucali odsnage, ukazuju svoje `arko meso, pase smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih}e skoro Fazla da pobere; i opa{}e90 BEHAR 97


BO[NJA^KE PRI^Eposljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana naba{te usnule.Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se sazrelimdrve}em, a ~ar{ija `ivnula, pa nekako bradata i vesela,smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslijeporoda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}ise oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjenejablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da nekiblagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u staklenimi dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onakou`agreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu ubistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagomzaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada,prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka `alostivaslutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera ine smije da ga zapita, da mu ka`e ne{to tako va`no, takosudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljska,a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekoghad`iju s bradom i `utim sarukom. I{i se ~inilo kao da je{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu`ivu mladost.- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a iboja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi.- Pa?- Prose me.Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama padena nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo priviuza nj.- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoznatoghad`ije. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bibere,ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no.Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojkekoje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatimhad`ijama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, postajenemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donjausnica i mi{ica savijena oko nje.- Bibere!- [uti!I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {ibljika.Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati had`ija, bolji je odbekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja nemogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim`ivotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti.I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega jedavila u grlu opora i gorka guka, pa ne mo`e du`e da podnese,nenadano podi`e I{u, ste`e je sna`no, poljubi je,presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e,ponese u `ivot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samovanjem.I{a ispru`i ruke za njim, kao {to ih je ispru`ala ljetosza njegovom pjesmom, ispru`i ih, ali bez onog ljeto{njeg`ara, ispru`i ih s krikom u slomljenoj du{i.A kroz nekoliko dana, had`ijska se brada bla`eno otegnui iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijenau fered`u, sjedjela je uza nj jedna `ena, pokupljena, bezglasa i `ivota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svojimba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe[vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjesmi,i orgijalo u defu Sofke Ciganke.- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja-}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|ei veselije ljeto.- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucajudrugarski.A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da navaljuje,da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, dubokopod njim i zanijemi.I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi sepreko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer`ivota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jednai jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}epjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nadoknadeni najvi{a blaga u `ivotu; ima ne{to {to niko nemo`e da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Bibernosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i `albe za `ivotom.Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla idetromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne znagdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova od`akaraznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjesma{arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srcazagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatreu starinskom, {irokom od`aku i, uz tiho i bolno cilikanjemekane {argije, pjeva:Sadih almu nasred at-mjedana...I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje `ubor vode,osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano sesneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plamsanjevatre, u tinjanje `ara, pa u mrtav pepeo. A kroz san,kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blijedomi uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa nepritvorenkanat i bura zvi`di u drve}u.BEHAR 9791


BERI]ET RIJE^IJorge Luis BorgesPrispodoba o dvorcuToga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~komeslijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od boroviceve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a potomne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veomaslaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta iprikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inioza~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potomkroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, ijedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnogeblistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu rijeku.Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana stigo{ena otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinkeravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. ^inilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{tadrugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu korakapo jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svimabila `uta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {toih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivopovezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinogstiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi biosav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crte`om nasvakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sretnimtrenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od beskrajnepro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov `eljeznima~ pokosi `ivot pjesnikov.Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (velenam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spaljenposljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knji`evne ma{tarije. Pjesnikbija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrijediozaborav, a njegovi potomci jo{ tra`e, i ne}e na}i, rije~ svemira.

More magazines by this user
Similar magazines