NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Evladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa menine preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Carse silno rastu`i.- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli prolitinevinu krv.Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogatonagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da jetaj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.ZakonitostPobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova. 7 Odmah se dali zanjim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onajrob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da gatreba ubiti, kako bi ta kazna poslu`ila drugima kaoopomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozboriovako:- Gospodaru! Ja sam zaslu`io kaznu, kakvu god tiodredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i jedinozbog toga nisam rad da na sudnjem danu za mojukrv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me `eli{ ubiti,nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi nasudnjem danu odgovarao.Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,a rob do~eka:- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kaznismr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona.Vladar udari u smijeh i zatra`i od vezira mi{ljenje.- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoganitkova da i mene ne uvali u nesre}u!Vjera u prijateljeNeki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U tojvje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina,tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~inhrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedannjegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tristotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onajposljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo7 Vladar iz dinastije Saffâr.vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i utome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vladaraista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samozbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jersmatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tusvrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{esvi dr`avnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e domalona popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od`eljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njegasnagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {tomu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udarca,i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podi`e povi{esvoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobravanjadigo{e pravu graju.Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se nagradi,a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da mo`e iznijetisa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi biokadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji jedotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:- E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj~as, jer ono mudraci ka`u da prijatelju ne treba dopustititoliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvoriou neprijatelja.Pustinjski dervi{Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom krajupustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podi`e,i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogodr`ao do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:- Ovi su dervi{i kao `ivotinje.A na to }e vezir dervi{u:- Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se neskloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?- Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost tra`i odonoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da suvladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanicinisu na svijetu da slu`e vladarima.Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa muponudi, da od njega ne{to zatra`i.38 BEHAR <strong>97</strong>
PERZIJSKE PRI^E- Ja jedino `elim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uznemiruje{.Vladar tada zatra`i od njega, da mu bar dade kakavsavjet. A dervi{ prozbori:- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u,jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.UzorPitali su Lukmana 10 od koga je nau~io pristojnost.- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovonije svi|alo, toga sam se klonio.PrijateljiNeki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog prijateljadervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbogtoga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivcaizjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on nemo`e li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzimanja.Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}iruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu 8 , jeron kao dervi{ ne mo`e ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okrivljenoga:- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siromahamorao ukrasti?Na to }e krivac:- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvojihprijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?ZamjenaNeki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe 9 sa karavanom,koja je putovala u Hid`az, i pridru`io se nama. Jedanputnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha:- Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekneto i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo paliu mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrtzadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e:- Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devizaglavi.Ni{tavnost draguljaVidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugubasranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasaou pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjerenda }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u nikadazaboraviti onog u`itka i veselja {to sam ih tada osjetio,misle}i da je u kesi popr`ena p{enica, a isto tako i onegor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"Zlato i bra{njenicaTako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, najposlije,od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekolikoputnika. Ugledali mrtvaca, pred njim le`e novci, a napijesku na{arano:Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.Jadniku, kojeg pustinjsko sa`i`e sunce,bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.^ast vladara i bijeda seljakaNeki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dr`avnikai udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seoskuku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predlo`i dase sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladarune dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da}e biti bolje ako razapnu {ator i nalo`e vatru. A seljak u8 Vjerska zaklada9 Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te 10 Glasoviti mudracBEHAR <strong>97</strong>39