behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

ARAPSKE PRI^E- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{tase ne boj!- Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e sevnusima.- Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{ese neki od prisutnih.- U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da jesultan htio da mu u~ini {ta na`ao, ne bi ga pustio da pojedesav pilav.Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi ipoljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita:- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao uovaj grad?- O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar,trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj gradsam do{ao da tra`im jednu robinju koja mi je nestala, adra`a mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju.Eto, to je sve {to imam da ti ka`em.Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest,te Zumruta naredi slugama da ga po{krope ra`inom vodom.Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama:- Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od bakra!Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to{arati u pijesku, pa najednom podi`e glavu i re~e Ali [aru:- Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{svoju dragu! Budi bez brige!Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [araodvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa daga predve~e dovede u dvor.- Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, paodvede mladi}a u hamam.- [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo postupi?- pitali su se prisutni.- Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{tana`ao u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav.Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa serazi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padneno} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kadse spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dvamala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrijemala.Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede nadu{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fenjerima.Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on padeni~ice, pa se di`e i zamoli Allaha da joj da svako dobro.- Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - ine}u mu odmah kazati ko sam.- Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.- Jesam, gospodarumoj - odgovoriAlija.- E, dedersad prihvati seovog koko{ijegmesa i napijse slatkog{erbeta, pa ondado|i ovamo -re~e mu Zumruta.Kad se najede inapi slatkog {erbeta,Zumruta mu re~e:- Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge!Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja stopalai cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije odsvile i mek{e od mladog masla.- Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta.- Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje -odgovori Ali [ar.Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e:- O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{?- A ko si ti, o care? - upita Ali [ar.- Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kadto ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovacovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane utavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dvamala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog carakako le`i pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom:- Ovako gu~u samo `ene u milovanju. Da nije na{ car`ena?!Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome.Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednicivojske i dr`avni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{epred nju, re~e:- Ja `elim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovjeka.Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dokse ja ne vratim!- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumrutaonda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone,kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali[arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahunaumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojimsirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i.Zumruta mu izrodi mnogo djece i `ivlja{e s njim u velikojljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Nekaje slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!BEHAR 9759