behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

BERI]ET RIJE^IJorge Luis BorgesPrispodoba o dvorcuToga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~komeslijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od boroviceve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a potomne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veomaslaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta iprikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inioza~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potomkroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, ijedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnogeblistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu rijeku.Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana stigo{ena otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinkeravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. ^inilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{tadrugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu korakapo jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svimabila `uta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {toih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivopovezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinogstiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi biosav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crte`om nasvakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sretnimtrenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od beskrajnepro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov `eljeznima~ pokosi `ivot pjesnikov.Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (velenam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spaljenposljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knji`evne ma{tarije. Pjesnikbija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrijediozaborav, a njegovi potomci jo{ tra`e, i ne}e na}i, rije~ svemira.