BOŠNJAČKI GLAS

Kronika događanja u bošnjačkoj zajedniciu Republici HrvatskojBOŠNJAČKI GLASBošnjače/Bošnjakinjo!Popisstanovništva2011.Rijeka, ožujak 2011. Broj: 19Bošnjački identitet danasŠta je popis nama BošnjacimaEuropski identitet BošnjakaJesmo li Bošnjaci ili ...ISSN 1846-3215

BOŠNJAČKI GLASinformativno glasiloBošnjačke nacionalne zajednice HrvatskeIzdavač:Bošnjačka nacionalna zajednica HrvatskeZa izdavač:Senad PršićSuzdavači:Vijeće bošnjačke nacionalne manjineza Primorsko-goransku županijuGlavni i odgovorni urednik:Ibrahim RužnićE-mail: ibrahim.ruznic@ri.t-com.hrMob: 098-9626-715Redakcija:Zemir Delić, Berina Mujkić, Džemail Spahić,Enis Dugonjić, Samir AvdagićSuradnici:Adem Smajić, Hidajet Hasanović, HarudinMujkanović, Zumra Jahić, Dževad Jogunčić,Mira Summeja Pavlaković, Ferid Latić, ŠemsoTanković, Ernedina AdžajlićGrafička obrada:IO d.o.o.Adresa:51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,Telefon/fax 051-337-284Žiro-računErste&Steiermärkische Bank,Posl. RijekaBr.: 2402006-1100127233Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranskežupanije i Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNaklada:1000 kom.SADRŽAJ1. Bošnjače/Bošnjakinjo!POPIS STANOVNIŠTVA 2011. 42. U Zagrebu savjetovanje na temu Popisstanovništva 2011. 63. Bošnjački identitet danas 74. Pripremama za popis stanovništvau Istarskoj županiji 175. Šta je popis nama Bošnjacima 186. Niti sam Srbin, niti sam Hrvat 197. Bosna i Bošnjaci kroz povijest – važnenapomene 208. Jesmo li Bošnjaci, ili ... 249. Znanstveni skup: Europski identitetBošnjaka - od minulog iskustva dosuvremene afirmacije 2510. Bošnjački dani kulture- Rijeka 2011Povijest genocida nad Bošnjacima 2711. ENDERUN & Na Drini ćuprija I-II 2812. Srebrenički memento 3013. Nastup Hora ,,IHLAS,, u Rijeci 3114. ICR - Obilježena godišnjica početkaradova Islamskog centra Rijeka 3315. Promovirana zbirkaduhovne poezije - Skovana od vremena 3516. U Sisku predstavljena knjigamr. sc. Fikreta Midžića o granicamateritorija B i H na starim geografskimkartama od 1699 -1918 godine. 3717. dr. sc. Tarik Kulenović o nacionalnombošnjačkom identitetu na tribin u Sisku 3818. U Sisku održana 9. izvještajnaskupština bošnjačke nacionalne zajednicegrada Siska i Sisačko-Moslavačke županije 3919. Split: SRETAN TI DANI NEZAVISNOSTIBOSNO I HERCEGOVINO 4020. U Puli obilježen Dan nezavisnosti BiH 4221. Nož, žica, Srebrenica 4322. Poezija: Arnela Kordić 50

BOŠNJAČKI GLAS3UvodnikPiše: Ibrahim RužnićPopis stanovništvaURepubliciHrvatskojpredstoji nekolikovrlo važnih stvari koječekaju njene građane, pa ipripadnike bošnjačke nacionalnemanjine. Prije svega,u travnju mjesecu predstojipopis stanovništva. To jevažan projekt za državu, jer seprovodi svojevrsna inventura stanja u zemlji. Važnoje i za nas, pripadnike nacionalnih manjina. Naročitoje važno za bošnjačku nacionalnu manjinu. Trebatće uvjeriti sve one koji ustrajavaju na besmislenomnacionalnom izjašnjavanju kao „Musliman“, madakompletna bošnjačka intelektualna javnost već duginiz godina objašnjava svekoliku utemeljenost nacionalnogimena „Bošnjak/Bošnjakinja. Apsolvirano jeto i cijeloj svjetskoj javnosti, pa tako i u ustavnimrješenjima Republike Hrvatske. Izjašnjavajući se unacionalnom smislu kao musliman, znači odrećise svih prava koja pripadaju nacionalnim manjinamau RH. Iz toga ne povlače nikakva prava jer„Musliman“ više nije ustavna kategorija. Trebajusvi koji pripadaju bošnjačkom kulturno-povijesnomkrugu da se izjasne kao „Bošnjak“ i tako stvorimomogućnost ostvarenja zakonom zajamčena prava usvoj svojoj punini. Iz podataka dobivenih popisomstanovništva utvrđuju se određena prava definiranau Zakonu o pravima nacionalnih manjina (vijeća ipredstavnici, zastupljenost u predstavničkim tijelima,zapošljavanje u državnim i javnim službamai ustanovama kojima su osnivači država ili jedinicepodručne i lokalne samouprave.Međutim, držim da je još važnije pokazati dostojanstvoi poslati poruku da se s našim nacionalnimidentitetom neće moći više nikad trgovati. I da seviše nitko ne usudi da nas ratom i terorom prisiljavada se odreknemo svog nacionalnog identiteta. Toje najvažnija poruka koju moramo prilikom popisastanovništva u 2011. godini poslati svima i dakonačno shvate je to definitivno kraj iluzija da smo miičije "cvijeće" ili moneta za nacionalno potkusurivanje.Ne dopustimo da nas izvrgavaju poruzi da svomnacionalnom identitetu još ni imena ne znamo.Ne dopustimo da nam zabunu stvaraju ljudi kojiimaju višak ambicija i manjak znanja. Naročito suglasni ljudi s tzv. političkim ambicijama koji svulogiku svog angažmana vide u popisima birača.Oni pozivaju ljude da odu u urede državne upravei da tamo promjene svoju nacionalnu pripadnost.To nema nikakve veze sa popisima stanovništva i iztoga ne proizilazi nikakvo pravo osim pravo izbora zavijeća, predstavnika i saborskog zastupnika nacionalnihmanjina. Zato, „političari“, ostavite izbore isvoje uske interese za poslije popisa stanovništva,a onda „u lov“ za pozicijom „za služenje općemdobru“. Još jednom da naglasimo – popisstanovništva i izjašnjavanje kao nacionalna pripadnost„Bošnjakinja ili Bošnjak“, za bošnjačkunacionalnu manjinu u RH je najvažniji projektslijedećeg desetljeća.Po mom sudu, povijesna argumentaciju za naš nacionalniidentitet i nacionalno ime je dovoljno afirmiranai doprla do svih mislećih ljudi. Povijesni argumentisu bjelodani i nije im moguće oponirati. Međutim,još jednom bih upozorio, da nam izjašnjavanje kaoBošnjak/kinja nikako ne smije biti iz razloga sitnogpragmatizma kao što je možda neko vijeće, predstavnikili saborski zastupnik više. Zapošljavanje jejedan od segmenata, ali nije ključni. Zaposliti se udržavnu službu može nekoliko ljudi, a što je sa ostalima?Za njih to neće biti nikakvo rješenje. Neće sestatus bošnjačke nacionalne manjine u RH spektakularnopromijeniti niti sa povećanjem broja vijeća ilida imamo još jednog ili dva saborska zastupnika. Alinaglašavam, važnije je poslati poruku da je odluka opovratku povijesnog imena i naše izjašnjavanje kaoBošnjak/inja definitivno proces formiranja bošnjačkognacionalnog identiteta završen. I da oko toga višenikad u povijesti i budućnosti neće biti rasprava nitišpekulacija. Mislim da su to konačno shvatili i svi onikoji su nam osporavali nacionalnu samobitnost. SADSMO MI NA REDU.Svatimo da smo po nacionalnosti - BOŠNJAK/INJAShvatimo da nam je matenji jezik – BOSANSKIJEZIKShvatimo da nam je vjera – ISLAM, te smo zatomuslimani (za one koji vjeruju, ali i za one koji znajuda je islam u mnogome determinirao kulturnu matricukoja definira kulturno-povjesni krug bošnjačkognacionalnog identiteta).Vaš,BROJ 19

4BOŠNJAČKI GLASAktualnoBOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKEBošnjače/Bošnjakinjo!POPIS STANOVNIŠTVA 2011.IZABERI SVOJE JEDINO IME BOŠNJAK/BOŠNJAKINJAPoštovani sunarodnjaci, Bošnjače iBošnjakinjo!Podsjećamo Te da će se od 1. do 28. aprila/travnja 2011. godine održati Popis stanovništva,kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj. Važno jenaglasiti da je tajnost prikupljenih podataka zagarantiranaZakonom o popisu stanovništva te da će onibiti korišteni isključivo u statističke svrhe.Ovaj Popis stanovništva za nas Bošnjake u Hrvatskojima višestruko značenje: kao homogeni nacionalnikolektivitet u Republici Hrvatskoj zasigurno možemopoboljšati svoj položaj u svim sferama društva.Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjacipotvrde poziciju druge nacionalne manjine po brojnosti(prema Popisu iz 2001. godine) i isprave štetukojoj su sami doprinijeli izjašnjavanjem pripadnostinepriznatoj i nepostojećoj nacionalnoj manjini– Muslimani, kako se tada polovica našeg narodaizjasnila. Povijesni tokovi uvelike su određivali sudbinunašeg naroda i njegova imena. Posljednji ratu Bosni i Hercegovini za nas je, između ostalog,značio konačnu i neupitnu redefiniciju našeg imena iidentiteta. Dok nas je ime Musliman, prvi puta primijenjenou Popisu 1971., s jedne strane, očuvalo kaokolektivitet, s druge je ostavljalo i suviše prostora zakojekakve manipulacije. Ime Bošnjak konačno naspovezuje sa zemljom i prostorom koji su naši precinastanjivali stoljećima i koji nas određuju kulturno ipovijesno.Ideja o vraćanju našeg historijskog imena Bošnjaciusvojena je 27./28. septembra/rujna 1993. godinena Drugom bošnjačkom saboru u Sarajevu, a onoje potvrđeno i amandmanom na Ustav BiH iz 1994.godine te Daytonskim sporazumom i Ustavom BiHiz 1995. godine. Time je iskorišteno pravo našegnaroda da konačno odlučuje o svome imenu.Svoj položaj u Republici Hrvatskoj sami određujemoi gradimo. Oklijevanjem da se izjasnimo svojimjedinim stvarnim nacionalnim imenom smanjujemokapacitet naših općih i političkih prava. Po Ustavnomzakonu RH, broj izjašnjenih pripadnika nacionalnemanjine direktno određuje kapacitet tih prava u kojespada i pravo na zapošljavanje njezinih pripadnika udržavnim institucijama. Iako nijedan kolektivni identitetnije u cijelosti homogen, Bošnjaštvo svakakopredstavlja naš kolektivni identitet. Ime Bošnjacinapokon nam je omogućilo da sve razlike objedinimoi pomirimo.Danas mi Bošnjaci, koji živimo u Hrvatskoj, prihvaćamoHrvatsku kao svoju domovinu (što smo potvrdili i velikimbrojem učesnika u Domovinskom ratu), a Bosnui Hercegovinu osjećamo zavičajem i izvorom svojehistorije, kulture, tradicije, identiteta i imena. Zato sponosom možemo reći da smo: državljani RepublikeHrvatske, po narodnosti Bošnjaci, da nam je jezikbosanski, a vjera islam. Ponosimo se s onim štojesmo jer samo tako zaslužujemo poštovanje onih skojima dijelimo životni prostor.NAPOMINJEMO !• Tajnost prikupljenih podataka zagarantirana jezakonom o Popisu stanovništva.• Popis stanovništva jedinstvena je prilika daBošnjaci potvrde svoju brojnost ispravljajućigrešku s posljednjeg Popisa kada se polovicanašeg naroda izjasnila kao Muslimani.• Ime Bošnjak/Bošnjakinja konačno nas povezujesa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivalistoljećima i koji nas određuje kulturno ipovijesno.• Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenih pripadnikanacionalne manjine direktno određujekapacitet njezinih općih i političkih prava u kojespada i pravo njenih pripadnika na zapošljavanjeu državnim institucijama.Glavni odbor BNZHBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS5BOŠNJ AK / BOŠNJAK I NJABOSANSK II S L A MBROJ 19

6BOŠNJAČKI GLASPiše: I. RužnićPopis stanovništvaU Zagrebu savjetovanje na temuPopis stanovništva 2011.Usklopu priprema za Popis stanovništva 2011. godineVijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagrebaorganiziralo je Savjetovanje o popisu stanovništva2011. godine na kojem su okupili čelnike i predstavnike svihbošnjačkih asocijacija i vijeća u RH na kjem su se razmijenilaiskustva, dogovorio i razradio zajednički plan djelovanjana području Republike Hrvatske. Savjetovanje o Popisustanovništva 2011. godine održano je u dvorani „SalimŠabić“ Islamskog centra u Zagrebu u subotu, 15. siječnja2011. godine u vremenu od 9-15hUz dobru organizaciju skupa, svakako valja istaknutiiznenađujuće dobar odaziv predstavnika bošnjačkih organizacijaiz svih županija u Republici Hrvatskoj. Ovdje valjaistaći da je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine GradaZagreba pokrilo troškove organizacije i ručka za učesnike,dok su ostali sudionici, tj. vijeća i asocijacije pokrivale putnetroškove svojih predstavnika.Nakon pozdravnih riječi organizatora i uvodnog izlaganjasaborskog zastupnika dr. Šemse Tankovića, krenula jevišesatna rasprava u koju su se uključili gotovo svi sudionici.Uslijedio je zajednički dogovor oko smjernica za djelovanjepo pitanju Popisa stanovništva 1. travnja 2011. godine kojebi uključivale izradu akcijskog plana te provođenje različitihoblika informiranja pripadnika bošnjačke nacionalne manjineo važnosti preimenovanja Muslimana u Bošnjake i općenitonacionalnog izjašnjavanja. S obzirom na izuzetan značajPopisa stanovništva 2011. godine za budućnost Bošnjakazaključak je da samo zajedničkim planiranim nastupomtijekom slijedećih mjeseci možemo postići optimalne rezultatei pokrenuti ukupnu bošnjačku zajednicu u RepubliciHrvatskoj. Posebno je naglašeno kako je vrlo važno daSavjetovanju prisustvuju čelnici bošnjačkih asocijacija i vijećakako bi se osigurala provedba zaključaka Savjetovanja.O uspješnosti provedbe zaključaka čitatelji Bošnjačkog glasaće moći svjedočiti kad budu čitali ovaj tekst, a mi donosimotekst letka koji je dogovoren na samom savjetovanju, a kojitreba da posluži kao još jedan od brojnih sugestivnih istupakoji bi potakli pripadnike bošnjačkog naroda da se ispravnodeklariraju na predstioećem popisu stanovništva.POŠTOVANI,od 1. do 28. travnja 2011.godine na području RepublikeHrvatske Državni zavod za statistikuvršit će Popis stanovništva,kućanstava i stanova pod geslom„Jer zemlju čine ljudi“. Važno jenaglasiti da je tajnost prikupljenihpodataka zagarantiranaZakonom o popisu stanovništva teda će oni biti korišteni isključivo ustatističke svrhe.Tijekom Popisa stanovništvaprikupljat će se različite vrstepodataka o svakom građaninuRepublike Hrvatske, a ovom prilikomposebno vam želimo skrenutipažnju na važnost nacionalnogopredjeljenja, odnosnopreimenovanja imena „Musliman“u „Bošnjak“. Pravo na nacionalnoopredjeljenje jedno je od osnovnihljudskih prava i svaka osoba otome samostalno odlučuje, nou slučaju Bošnjaka/Muslimanarazličite povijesne i političke silniceutjecale su na naše nacionalnoime što je konačno riješeno27./28. septembra/rujna 1993.godine na Drugom bošnjačkomsaboru u Sarajevu kada je donesenaodluku o vraćanju povijesnognacionalnog imena Bošnjakkoje je potvrđeno i amandmanomna Ustav BiH iz 1994. godinete Daytonskim sporazumom iUstavom BiH iz 1995. godine.Iako je od tada prošlo 17 godina jošuvijek je prisutno nesnalaženje uovom pitanju. Prema posljednjemPopisu stanovništva u RepubliciHrvatskoj iz 2001. godine20.755 građana se izjasnilo kao„Bošnjaci“, a 19.677 građana kao„Muslimani“. Zašto „Bošnjak“,a ne više „Musliman“?Svega nekoliko podataka izbošnjačke povijesti dovoljno govorio nacionalnom kontinuitetu:ime Bošnjanin se prvi put spominjeu carskom titularu Komnena iz1166. godine, i dok u XIV. stoljećuto ime ima regionalne odrednice,u XVI. se njime već označavajužnoslavenski narod islamskevjeroispovijesti.Različita razdoblja i političkemijene tijekom bošnjačke povijesti(osmansko, austro-ugarsko, jugoslavenskoili komunističko) patako i imena Bošnjanin, Bošnjak,Bosanac, Musliman i ponovnoBošnjak dio su bošnjačkog kontinuiteta,povijesnog razvoja od narodado državotvorne nacije. U tomnizu nacionalno ime „Musliman“BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS7prihvaćeno je tek 1971. i bilo jesamo stepenica koja nam je sjedne strane nametnuta, a s drugenam je omogućila da spriječimosvođenje našeg naroda na vjerskuzajednicu bez prava na nacionalnisuverenitet.Po prvi put u svojoj povijesti1993. godine iskoristili smo svojedemokratsko pravo i samostalno seopredijelili za ime koje potvrđujenašu stoljetnu utemeljenost napodručju BiH čime je nacionalnasudbina Bošnjaka postala neodvojivaod Bosne.Danas, na početku 21. stoljeća,nužno je otkloniti lažnu dilemuBošnjak ili Muslimanu korist pravog povijesnogimena Bošnjak. Bošnjaci sueuropski narod slavenskog porijeklakoji je primio islam zbogočuvanja svoje posebnosti ineovisnosti, imamo svoju povijest,tradiciju, kulturno nasljeđe koje jevezano za područje BiH. IdentitetBošnjaka koji žive u RepubliciHrvatskoj obogaćen je činjenicomda smo hrvatski građani kojiuživaju jednaka prava kao i sviostali građani RH.Ustavni zakon o nacionalnimmanjinama Republike Hrvatskepriznao je realnost bošnjačkenacionalnosti i 2003. odredio jojstatus punopravne nacionalnemanjine. U 2010. godini odlukomHrvatskog sabora Bošnjaci suvraćeni u preambulu UstavaRH. Isti Ustavni zakon spravom ne priznaje termin„Musliman“ jer je riječ o jednomnarodu, Bošnjacima, koji imaisti jezični, kulturni i nacionalniidentitet. Stoga svi koji su se naPopisu stanovništva 2001. izjasnili„Muslimanima“ podvedeni su podrubriku "ostali narodi Europe" itime postali nepostojeći u okvirimasvih pravnih regula RepublikeHrvatske što znači da ne mogu ostvarivatiprava iz navedenog zakona.Na taj način umanjen je obimkolektivnih prava namijenjenihnašem narodu jer se programskasredstva i pravo na zapošljavanjeu državnoj upravi određuju premabroja pripadnika određene nacionalnemanjine, u našem slučajuBošnjaka.Danas mi Bošnjaci, koji živimo uHrvatskoj, prihvaćamo Hrvatskukao svoju domovinu, a Bosnu iHercegovinu osjećamo zavičajemi izvorom svoje historije, kulture,tradicije, identiteta i imena. Sponosom možemo reći da smo:državljani Republike Hrvatske,po nacionalnosti Bošnjaci, danam je jezik bosanski, a vjeroispovijestislam.Poštujmo svoje nasljeđe i ne dozvolimoasimilaciju. Ponosno i dostojanstvenonosimo svoje nacionalnoime kao što je to učiniloviše od 1100 Bošnjaka koji su svojimživotom obranili Hrvatsku uDomovinskom ratu.Popis stanovništvaPiše: Prof. dr. sc.Šemso Tanković,saborski zastupnik1. Uvodne napomeneBošnjački1identitet danasU ovom radu analizira se nacionalni, kulturni i religijski identitet bošnjačkog naroda udržavama bivše državne zajednice nakon njezina raspada, odcjepljenja i nastanka novihdržava Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije.Povijesna je činjenica da je u gotovo svim republikama bivše SFR Jugoslavije egzistiraopermanentan model destrukcije bošnjačkog naroda najčešće iskazivan kroz registre ipopise stanovništva. Gubitak političkog identiteta neumitno je vodio gubitku nacionalnogi kulturnog identiteta. Bošnjaci su bivali prisiljeni opredjeljivati i pridodavati se korpusimadrugih naroda. To opredjeljivanje neumitno je vodilo rasapu bošnjačkog bića tako da nisubili rijetki slučajevi da „Bošnjak – Srbin“ proziva „Bošnjaka – Hrvata“ ili pak obratni slučajza „izdaju nacionalnog bića“. Pri tome, više su se trudili, dokazivati svoju vjernost „srpstvu“ili pak „hrvatstvu“ no što su bili spremni graditi i njegovati svoja kulturna, nacionalna ili pakreligijska obilježja.Odgovor na upit „Bošnjački identitet danas“ odnosi se samo na Crnu Goru, Hrvatsku,Makedoniju, Sloveniju i Srbiju. Popis stanovništva nije obavljen u najnovijoj državi nastalojraspadom Jugoslavije Kosovu tako da nema službenih pokazatelja o broju bošnjačkemanjine u toj državi. Isti je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom kojoj također nedostaje popis1 Rad prezentiran na međunarodnom simpoziju u Zagrebu.BROJ 19

8BOŠNJAČKI GLASstanovništva. Osim toga, treba uočiti, da su Bošnjaciu Bosni i Hercegovini temeljni konstitutivni narod, dasu najbrojniji i da nemaju status manjinskog narodapoput Bošnjaka u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji,Sloveniji i Srbiji.Nacionalni identitet u ovom radu definira seimenom Bošnjak kod iskazivanja nacionalne pripadnostiprigodom popisa stanovništva. Uporabanekih drugih imena poput Musliman, Hercegovac,Krajišnik, Goranin, Jugoslaven, Crnogorac, Srbin,Hrvat itd. smatramo nastavkom političke destrukcijebošnjačkog nacionalnog bića. U posebnu skupinudestrukcije našega nacionalnog identiteta ulaze i nekimodaliteti poput „Bošnjak-Musliman“, „Bosanac“itd. Premda se u posljednjim iskazima nacionalnogimena nalaze imena koja asociraju na pripadnostbošnjačkom nacionalnom biću, uporabu dodatnihnacionalnih indikatora smatramo nepotrebnim i, ukonačnici, samo služe dodatnoj „igri“ oko našeganacionalnoga imena.Kulturni identitet definiramo imenom materinskogjezika prigodom popisa stanovništva. Odgovor daje materinski jezik Bošnjaka „Bosanski jezik“ značijasnu i nedvojbenu kulturološku odrednicu koju sunam, u jednoj dugotrajnoj vremenskoj fazi destrukcije,drugi narodi uskraćivali. Bošnjaci 2 su svoj jezikuvijek zvali bosanskim. U srednjem vijeku taj je jezikjedinstveno nazivan slavenskim, ponekad ilirskim, akasnije u pravilu bosanskim. Prvi poznati spomenbosanskog jezika nalazi se u jednom notarskomspisu grada Kotora iz 1436., što znači da je taj nazivi ranije morao biti u upotrebi. U opću upotrebu nazivbosanski jezik ulazi u XVII i XVIII stoljeću.Ime bosanskog jezika ima svoje autohtone bosanskekorijene, dugu tradiciju i upravo je bosanski jezik bioi ostao temeljni izvor ne samo za naš jezik nego iza jezike naših susjeda Crnogoraca, Hrvata i Srba.Očito su toga naši susjedi itekako svjesni tako dau popisima stanovništva u Crnoj Gori i Hrvatskojmože se uočiti nastavak destrukcije bošnjačkogkulturnog bića jer, u popisima stanovništva, umjestoimena „Bosanski jezik“ koriste naziv „Bošnjačkijezik“. Naravno da ovakav pristup kreatora popisastanovništva u Crnoj Gori i Hrvatskoj ima jasanpolitički 3 predznak.Religijski identitet, barem na prvi pogled, je najmanjesporan. Iskazuje se imenom vjeroispovijedi kojoj2 Atif Purivatra je za potrebe Popisa stanovništva u Hrvatskoj2001. godine napisao članak u kojem je pojasnio nacionalne,kulturne i religijske odrednice bošnjačkog naroda.3 Dalibor Brozović je jasno i javno izrekao tvrdnju da se„ne smije dozvoliti uporaba imena „bosanski“ negoisključivo“bošnjački“ jezik. Ova, suštinski, prijetnja govorio panici nekih ljudi koji očito žale za vremenima kada sunam „dozvoljavali“ isključivo opredjeljivanje za „hrvatsko“ili „srpsko“ nazivlje našega materinskog jezika.određeni pojedinac pripada. Povijesni prikaz gubitkapolitičkog gospodstva i sukladno s time nacionalnogi kulturnog identiteta proizveli su nespornu činjenicuda su pripadnici bošnjačkog naroda u Islamu imalineupitnu bazu „obrane“ svih obilježja koja su imdrugi uporno uskraćivali. Stoga je logično da jereligijski identitet i pripadnost uzvišenom dinu Islamuneupitna i barem sa stajališta popisa stanovništvanajmanje sporna. Popisi stanovništva u državamanastalim rasapom bivše državne zajednice to nedvojbenopotvrđuju.2. Povijesna razmeđa destrukcijebošnjačkog nacionalnog bićaSuton Osmanskog imperija i austro-ugarska okupacijeBosne i Hercegovine 1878. pokrenuli su razgradnjubošnjačkog bića koju je davno ranije uočio našpjesnik Hevai Uskufi: u „Pozivu na vjeru“:Ja, Kauri, vami veljuHodte nami vi na viru.Po neviri što se kolju?Hodte ami vi na viru.Nismo vami mi zlotvoriBog nas jedan jer satvori,Budte Bogu bogodvori,Hodte nami vi na viru.Jedno čudo razrodi se,Naopako jer hodi se,Ter na jedno navodi se.Hodte nami vi na viru.Možda niti jedan povjesničar nije na tako koncizan inadasve jasan način prikazao što se počinje događatiu Bosni i Hercegovini. Jedan narod koji odvajkadakrasi raznolikost u vjerskom poimanju života polakoali sigurno počinje preuzimati politička obilježjasusjednih naroda. Uočavajući mogućnost stvarnogsučeljavanja pjesnik poziva na dogovor (Hodte namivi na viru). I premda je u vrijeme austro-ugarske vlastibilo jasnih pokušaja da se gradi bosanska samobitnostproces dekompozicije bošnjačkog narodau „srpstvo“ i „hrvatstvo“ nezaustavljivo napreduje umnogim dijelovima Bosne i Hercegovine.Dramatične promjene bilježi Safvet-beg Bašagić usvojoj čuvenoj pjesmi „Pjesma Bošnjaku“ koju tiskau listu „Bošnjak“ 1891. godine:Znaš Bošnjače, nije davno bilo,Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,Kad u našoj Bosni ponositoj,I junačkoj zemlji Hercegovoj,Od Trebinja do Brodskijeh vrate,BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS9Nije bilo Srba ni Hrvata.A danas se kroz svoje hire,Oba stranca ko u svome šire.[...]Oba su nas gosta saletila,Da nam otmu najsvetije blago,Naše ime ponosno i drago.I premda ova pjesma ukazuje na stvarno stanje stvariu gotovo svim režimima ona nije imala pravo živjeti uškolskoj literaturi jer je bila zabranjivana.Slijedi razdoblje trajne borbe za opstanak bošnjačkogidentiteta ali istovremeno i vrijeme „opredjeljivanja“za srpsku odnosno hrvatsku opciju. Intelektualcisrpske orijentacije napadaju intelektualce hrvatskeorijentacije i obratno. I jedni i drugi vjeruju dasu „na pravoj strani“ a druge nazivlju izdajicama.Tako, bošnjački pjesnik „hrvatskog“ predznaka MusaĆazim Ćatić napada drugog Bošnjaka „krive“ orijentacijestihovima,JA SAM BOŠNJAK!...(Izdajici Avdi S Karabegoviću)Ja sam Bošnjak - dičan junak:Vjeran svetom domu svome,Vjeran slavi svojih djedaI narodu Bosanskome!Njegov ponos na mom srcuKo amanet sveti stoji;Ponos koji nigdje ne da, da se Bošnjak lava boji!...Majka me je BošnjakinjaZaklinjala svojim mlijekom,Za čast ove časne grude,Da proljevam krvcu r`jekom;(…)Razdoblje Drugog svjetskog rata i uključivanje Bosnei Hercegovine u kvislinšku tvorevinu NezavisnuDržavu Hrvatsku jest također razdoblje u kojemsve bošnjačke vrijednosti postupno poprimajuprotubošnjačka obilježja. U trenutku kada se Hrvatskisabor donio Uredbu o službenom ukinuću imenaBosna javlja se pjesnik Enver Čolaković koji u pjesmi„Bosni“ izreče osudu takvoga čina:( Povodom Uredbe o ukidanju službenog naziva -Bosna)Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoše osudu.Tebe više ne smije biti.I uspomenu valja čak kritina tebe.O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja,majko i nano i neno!Zemljo, ti crna oranice prhkaiz koje niče snijetljivo klasjei nekad - kad su opake sušestabljike krhke, žute, polusvele -namjesto bujnih i zelenih šumakukuruza...Bez obzira na tragičnost nastanka te uredbe, pjesnikoptimistički završava pjesmu stihom„Bosno živa, Bosno vječno živa“.Poseban problem vezuje se za ime bosanskog jezika.Nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nije uuporabi naziv Bosanski jezik nego se koriste naziviSrpski ili hrvatski odnosno Hrvatski ili srpski Jezik.Abdulah Sidran 4 1985. godine piše svoje remekdjelo pjesmu „Mora“ u kojem daje povijesni prikazstradanja bošnjačkog narodaŠta to radiš, sine?Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?O čemu, u snu, pjevaš, sine?Pjevam, majko, kako sam imao kuću.A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.A sad ni glasa, ni jezika nemam.Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,o kući koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.Neki drugi pisci i pjesnici poput Meše Selimovićau svojim djelima ugrađuju razmišljanja o Bosni iBošnjacima. U djelu „Derviš i smrt“ Meša Selimovićakaže:A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek nečijimiraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećimami se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tkosmo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam cinečast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo,mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo,najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu,gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinutia ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, ionima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedi svjetova,na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivinekome. Na nama se lome talasi historije, kao na grebenu.4 Zanimljivo je istaknuti da je autor pjesme u svojem nastupuu Hrvatskoj televiziji kao gost „Nedjeljom u 2“ podvukaoda mnogi ovu pjesmu vezuju za novije vrijeme, vrijemeagresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godinei veličanstvenu obranu Bošnjaka da ostanu živjeti u svojojdomovini Bosni i Hercegovini.BROJ 19

10BOŠNJAČKI GLASSila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.U istom djelu nastavlja svoja razmišljanja.Šta smo onda mi? Lude? Nesretnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim historija nije napravila takvu šalu kao snama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta,zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majkerijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjemstida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed,zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom imržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeliovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani ipretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajnozaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zarse bez razloga uništavamo, drukčije nego Đemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno.A kad nam nije svejedno onda svaka čast našoj ludosti.I doista Meša Selimović bio je potpunoma u pravu. Bošnjaci su na različite načine čuvali svoju samobitnost. U nekimpovijesnim trenucima iznalazili su „saveznike“ najčešće među hrvatskim kulturnim miljeom koji je opet, iz svojihrazloga, imao interesa graditi zajedništvo sa Bošnjacima. Tako je bilo do devedesetih godina prošloga stoljeća kada suBošnjaci prijelomne trenutke dočekali oblikovanjem svoje vlastite političke vizije 5 i povratkom bošnjačkog 6 imena uslužbenu primjenu.3. Bošnjački identitet u zemljama nastalim raspadom SFR JugoslavijeRaspad Jugoslavije i nastanak novih država otvara brojna pitanja i dileme kako dalje graditi svoju nacionalnu,kulturnu i vjersku opstojnost u novim uvjetima. Svi popisi stanovništva u bivšoj državnoj zajednici imali su,između ostalog, jasan cilj: destruirati bošnjačko nacionalno biće i pridodati ga drugim nacionalnim korpusima.Za ilustraciju ovog fenomena poslužit će nam tabela iz Popisa stanovništva SFR Jugoslavije iz davne1948. godine, dakle neposredno nakon Drugog svjetskog rata.Podaci Državnog zavoda za statistiku u Beogradu nedvojbeno potvrđuju da je čak 15.5 % ukupnogbošnjačkog korpusa pridodano srpskom, 2.8 % hrvatskom i čak 3.6 % makedonskom nacionalnom biću.Takva je situacija bila u popisima provedenim 1953., i 1961. godine. Tek od 1971. godine Bošnjaci se religijskimimenom (Muslimani) iskazuju kao zaseban narod. Ista se situacija ponavlja u popisima 1998. i 1991.godine. Ne ulazeći u razmatranje uporabe imena Musliman kao nacionalne odrednice valja uočiti da se u tovrijeme javlja novi model destrukcije bošnjačkog nacionalnog bića sve većom primjenom imena Jugoslaven.Zanimljivo je da su najveći udjeli Jugoslavena zabilježeni u bosansko-hercegovačkim gradovima gdjeBošnjaci čine zamjetnu 7 većinu.Popisi stanovništva u državama nastalim raspadom SFR Jugoslavije odvijali su ovim redom: Hrvatska (2001.godina), Makedonija (2002. godina), Slovenija (2002. godina), Srbija (2002. godina) i Crna Gora (2003.godina). Na Kosovu i Bosni i Hercegovini nije bilo popisa stanovništva tako da se danas može govoriti samona osnovu rezultata popisa iz 1991. godine ili na temelju vlastitih ili pak tuđih procjena. U ovom radu daje seprikaz spomenutih popisa stanovništva s naglaskom na politički, kulturni i vjerski identitet temeljem Bošnjakau tim zemljama. Broj Bošnjaka koji žive u državama nastalim raspadom Jugoslavije iznosi oko 300 tisuća.Najviše ih je u Srbiji 45.6 %, zatim slijedi Crna Gora s 21.2 % pripadnika bošnjačkog naroda itd. Najmanji brojbošnjačkog nacionalnog bića živi u Makedoniji s 5.7 %. U tabeli 2 dajemo pojedinačni prikaz broja Bošnjakau Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji i Kosovu.5 26. svibnja 1990. godine utemeljena je Stranka demokratske akcije na čelu sa Alijom Izetbegovićem kao njezinim prvimpredsjednikom.6 U okruženom Sarajevu Bošnjaci su 1993. godine vratili u uporabu svoje povijesno ime Bošnjak, Bošnjaci.7 Udio Jugoslavena u Tuzli, Mostaru, Banja Luci znatno je premašivao sličnu opredijeljenost u gradovima izvan Bosne iHercegovine.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS11Tabela 1. DEKOMPOZICIJA BOŠNJAČKOG NACIONALNOG BIĆA PREMA POPISU 1948. GODINENarodna republikaUdio Bošnjaka u narodnim republikamaUkupno Srbi Hrvati Makedonci "Neopredijeljeni"Srbija 100.0 83.2 0.4 - 16.4Hrvatska 100.0 6.0 70.4 - 23.6Slovenija 100.0 21.2 23.0 - 55.8Bosna i Hercegovina 100.0 8.1 2.9 - 89.0Makedonija 100.0 0.9 0.1 95.0 4.0Crna Gora 100.0 63.5 21.1 - 34.4FNR JUGOSLAVIJA 100.0 15.5 2.8 3.6 78.1Izvor: Stanovništvo po narodnosti, knjiga IX, Državni zavod za statistiku, Beograd, 1954. str. XVII.Tabela 2. BOŠNJACI U DRŽAVAMA BIVŠE SFR JUGOSLAVIJEDržavaGodinapopisaUpostotkuBrojBošnjakaSRBIJACRNA GORASLOVENIJAHRVATSKAMAKEDONIJAKOSOVO2002.2003.2002.2001.2002.*45.621.27.27.05.713.41360876322721542207551701840000UKUPNO - 100.0 298629* Autorova procjenaU nastavku analizira se Za svaku državu daje se tabelarni prikaz koji sadrži slijedeće podatke:• Ukupni broj stanovnika jedne pojedine države,• Broj Bošnjaka,• Broj Muslimana,• Broj Goranaca,• Broj Bosanaca,• Broj Ostalih,• Broj islamskih vjernika,BROJ 19

12BOŠNJAČKI GLAS• Broj građana kojima je materinski jezik Bosanki jezik,• Broj Bošnjaka na 100 Muslimana,• Udio Bošnjaka u postotku u Ukupnom stanovništvu zemlje,• Udio Islamskih vjernika u Ukupnom stanovništvu zemlje,• Udio Bosanskog jezika među Bošnjacima,• Stvarni broj Bošnjaka (Bošnjaci, Muslimani, Goranci, Bosanci zajedno)• Stvarni udio Bošnjaka u Ukupnom stanovništvu zemlje u postotku.Uporaba pojedinih indikatora pokazuje nacionalnu, kulturni i religijski identitet bošnjačkog naroda u zemljamagdje žive kao manjinske zajednice.Nacionalni identitet mjeri se brojem Bošnjaka iskazanih na popisu stanovništva u odnosu na broj Bošnjakakoji su koristili stari (i nepostojeći) naziv Muslimani. Suštinski to je relativni broj koordinacije 8 i računa seuporabom formule:BošnjaciNacionalni identitet = × 100MuslimaniKulturni identitet mjeri se brojem građana koji su kao svoj materinski jezik iskazali Bosanskim jezikom uodnosu na broj pripadnika bošnjačkog naroda. U ovom slučaju također se koristi formula relativnog brojakoordinacije koja glasi,Bosanski jezikKulturni identitet =× 100Broj BošnjakaReligijski identitet mjeri se brojem islamskih vjernika u popisima pojedinih zemalja. U kojoj mjeri su Bošnjacinositelji tog identiteta u ovom radu može se samo fragmentarno naslućivati iz razloga što u gotovo svim zemljamaegzistira veći broj naroda (Albanci, Turci, Romi, itd.) među kojima također ima islamskih vjernika.4. Bošnjaci u Hrvatskoj (popis 2001.)Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj je živjelo 4437460 stanovnika od toga svega 20.755 Bošnjaka, 19677Muslimana i 21810 „ostalih“. U rubrici „Ostali europski narodi“ bilo je cca 95 % pripadnika bošnjačkog naroda.Popis je znatno reducirao skoro sve nacionalne manjine a najviše srpsku, crnogorsku, bošnjačku i slovenskumanjinu. Samo kod dvije manjine, albanske i romske zabilježeno je povećanje pripadnika tih manjina.Nacionalni identitet pripadnika bošnjačkog naroda je na izuzetno niskoj razini. Na 100 stanovnika koji su sekoristili starim nazivom za nacionalnu identifikaciju „Musliman“ dolazi svega 105 Bošnjaka.Kulturni identitet Bošnjaka u republici Hrvatskoj također ne zadovoljava jer, kako pokazuju podaci u tabeli3, na 100 pripadnika bošnjačkog naroda svega 47 smatra svojim materinskim jezikom – bosanski jezik.Očito je došlo do kratkog spoja među Bošnjacima Hrvatske koji se lako odriču svojih povijesnih odrednica– bošnjačkog imena i imena svojega materinskog jezika.I konačno religijski identitet iskazujemo brojem građana koji su svoju vjersku pripadnost iskazali islamskomvjeroispovijedi.8 Ovaj statistički pokazatelj dobiva se stavljanjem u odnos dvije koordinirane veličine. U ovom slučaju koristi se formulaBošnjaci/Muslimani pomnoženo sa 100.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS13Tabela 3. BOŠNJAČKI IDENTITET U HRVATSKOJHRVATSKA (popis 2001.)Ukupni broj stanovnikaBošnjaciMuslimaniGoranciBosanciOstaliBroj islamskih vjernikaBosanski jezikBošnjaka na 100 MuslimanaUdio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemljeUdio islamskih vjernika u postotkuBosanski jezik među BošnjacimaStvarni broj BošnjakaStvarni udio Bošnjaka u postotku4 437 46020 75519 677……21 80156 7779 1971050.47 %1.28 %44.31%40 4320.91 %5. Bošnjaci u Sloveniji (popis 2002.)Popis stanovništva proveden u Sloveniji 2002. godini pokazuje za nijansu jače iskazan nacionalni identitet uodnosu na Hrvatsku. Na 100 pripadnika našega naroda koji su se u Sloveniji pisali starim imenom Muslimandolazi dvostruko veći broj Bošnjaka. Kulturni identitet Bošnjaka pokazuje zadivljujuće rezultate jer na 100 pripadnikabošnjačkog naroda dolazi čak 146 građana koji bosanski jezik nazivaju svojim materinskim jezikom.Ovaj svojevrsni statistički paradoks valja pripisati bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima koji, u situacijikada mogu sasvim slobodno iskazati svoju pripadnost Bosni i Hercegovini, jasno izrekli da im je materinskijezik – bosanski jezik.Tabela 4. BOŠNJAČKI IDENTITET U SLOVENIJISLOVENIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnikaBošnjaciMuslimaniGoranciBosanciOstaliBroj islamskih vjernikaBosanski jezikBošnjaka na 100 MuslimanaUdio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemljeUdio islamskih vjernika u postotkuBosanski jezik među BošnjacimaStvarni broj BošnjakaStvarni udio Bošnjaka u postotku1 964 03621 54210 467…8 0621 54847 48831 4992061.10 %2.42 %146.2240 0712.04 %6. Bošnjaci u Srbiji (popis 2002.)Popis stanovništva u Srbiji pokazuje da je nacionalni, kulturni i religijski identitet Bošnjaka u toj zemlji nespornonajbolji. Prema tom popisu na 136087 Bošnjaka dolazi svega 19503 Muslimana i 4581 Goranaca. Na 100Muslimana dolazi skoro 700 Bošnjaka što je daleko najbolje iskazani nacionalni identitet našega naroda ujednoj zemlji gdje živimo kao manjinska zajednica. Još je bolji rezultat iskazan kod kulturnog identiteta jer na100 Bošnjaka dolazi čak 99 građana koji svojim materinskim jezikom nazivaju bosanski jezik.BROJ 19

14BOŠNJAČKI GLASTabela 5. BOŠNJAČKI IDENTITET U SRBIJISRBIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnikaBošnjaciMuslimaniGoranciBosanciOstaliBroj islamskih vjernikaBosanski jezikBošnjaka na 100 MuslimanaUdio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemljeUdio islamskih vjernika u postotkuBosanski jezik među BošnjacimaStvarni broj BošnjakaStvarni udio Bošnjaka u postotku7 498 001136 08719 5034 581…11 711239 658134 7496981.81 %3,2 %99.0 %160 1712.14 %7. Bošnjaci u Makedoniji (popis 2002.)Rezultati popisa stanovništva u Makedoniji ne omogućavaju nam cjelovitu analizu jer nedostaju podacio građanima koji su svoju nacionalnu pripadnost iskazali starim nacionalnim imenom Musliman. Stogamožemo ostati samo na pokazatelju vezanom za kulturni identitet. Rezultat nije zadovoljavajući jer svega 50% pripadnika našega naroda iskazuju bosanski jezik svojim materinskim jezikom.Tabela 6. BOŠNJAČKI IDENTITET U MAKEDONIJIMAKEDONIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnikaBošnjaciMuslimaniGoranciBosanciOstaliBroj islamskih vjernikaBosanski jezikBošnjaka na 100 MuslimanaUdio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemljeUdio islamskih vjernika u postotkuBosanski jezik među BošnjacimaStvarni broj BošnjakaStvarni udio Bošnjaka u postotku2 022 54717 018………20 993674 0158 560…0,833,350,3……8. Bošnjaci u Crnoj Gori (popis 2003.)Popisu stanovništva u Crnoj Gori prethodila je strahovita kampanja 9 snaga destrukcije koje su na svakenačine nastojali destruirati bošnjačko nacionalno biće u toj zemlji. S druge pak strane niti nova crnogorskapolitička elita nije prepuštala Bošnjacima da sami odrede model iskazivanja svojeg nacionalnog imena imaterinskog jezika. Ovakav pristup jest svojevrsni paradoks jer je više nego očito da su upravo pripadnicinacionalnih manjina Bošnjaci, Albanci i Hrvati donijeli odlučujuće glasove neophodne za njezin mirni izlazakiz velikosrpskog zagrljaja. Paradoksalno ali istinito u Crnoj Gori su ustavno ravnopravno zastupljeni i Bošnjacii Muslimani kao i to da su ravnopravno u statistici iskazuju Bosanski jezik i Bošnjački jezik. Ovaj dualizam koji9 U prilogu radu dajemo prikaz letka koji je imao za cilj umanjiti broj pripadnika bošnjačkog naroda.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS15u crnogorskom ustavu ima svoje pisane temelje dugoročno će opterećivati pripadnike bošnjačkog nacionalnogbića u smjeru pune nacionalne i kulturne identifikacije.Tabela 7. BOŠNJAČKI IDENTITET U CRNOJ GORICRNA GORA (popis 2003.)Ukupni broj stanovnikaBošnjaciMuslimaniGoranciBosanciOstaliBroj islamskih vjernikaBosanski 10 jezikBošnjaka na 100 MuslimanaUdio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemljeUdio islamskih vjernika u postotkuBosanski jezik među BošnjacimaStvarni broj BošnjakaStvarni udio Bošnjaka u postotku620 14548 18424 625……6 346110 03434 0781967.77 %17.74 %70.72 %72 80911.74 %9. Umjesto zaključkaPopisi stanovništva nedvojbeno potvrđuju da je nacionalni, kulturni ali i religijski identitet pripadnikabošnjačkog naroda u državama nastalim raspadom SFR Jugoslavije podložan mnogim faktorima među kojimaje autohtonost sasvim sigurno najznačajnijom odrednicom ponašanja prigodom popisa stanovništva.U tom kontekstu najbolji rezultati nacionalnog i kulturnog identiteta zabilježeni su u Srbiji gdje pripadnicinašeg naroda žive stoljećima kao bošnjačka zajednica. Zanimljiv se fenomen iskazao u popisu stanovništvagdje je, više no očito, znatan broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata svojim materinskim jezikom smatrabosanskim jezikom.Popisi stanovništva u Makedoniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori potvrđuju snažnu nacionalnu i kulturnu destrukcijubošnjačkog naroda koji žive u tim zemljama.Popisi stanovništva u Hrvatskoj i Crnoj Gori pokazuju da unutar bošnjačkog nacionalnog bića ima snagakoje se opiru punoj afirmaciji našeg naroda s „bošnjačkim“ predznakom. Pri tome ne mislimo na uobičajenpostupak koji egzistira u svim sredinama gdje žive pojedine etničke ili pak religijske manjine a to je fenomenasimilacije. U slučaju Hrvatske i Crne Gore u pitanju su političke igre dale snažan ton ovakvim pokazateljima.Posebno valja uočiti rezultate popisa u Crnoj Gori i Hrvatskoj gdje su kreatori popisa pod svaku cijenu nastojaliumanjiti broj pripadnika našega naroda. Određene ustavne odrednice u crnogorskom ustavu moguzabrinuti pripadnike našega naroda. Na isti način su svojevremeno (1997. godine) i Bošnjaci izbačeni iz preambulehrvatskog ustava. Paralelizam dvostrukog iskazivanja u Crnoj Gori i Hrvatskoj dosiže takve razmjerekoji bitno smanjuju manjinska prava koja im brojnošću pripadaju. U tom kontekstu sve bošnjačke asocijacijeali i matična država moraju objediniti sve snage da kako bi na valjan način pripremili naše ljude na sljedećipopis stanovništva koji će biti 2011. godine.Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i studenataBošnjačke nacionalne zajednice Hrvatskeuključimo se u akciju»Odričem se jedne kave u korist naših najboljih učenika i studenata«Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo svoj doprinosu njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sasvog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:2360000 – 1101413989BROJ 19

16BOŠNJAČKI GLAS10. Literatura1. Imamović, M. (1993) Osnovne historijske naznake bosansko-muslimanskog nacionalnog identiteta:Sarajevo2. Purivatra, A. (2000) Povodom popisa stanovništva u Hrvatskoj: Zagreb3. Tanković, Š. (1997) Bošnjaci u Hrvatskoj: Sarajevo4. Tanković, Š. (2000) O autohtonosti Bošnjaka u Hrvatskoj: Zagreb5. Zulfikarpašić, A. (1982) Sudbina muslimana u Hrvatskoj i Srbiji: Bosanski pogledi, Vol. VII, No 16-17.6. *** (2002) Popis pučanstva Republike Hrvatske, 20017. *** (2005) Popis stanovništva Crne Gore, 20038. *** (2004) Popis stanovništva Republike Makedonije, 20029. *** (2003) Popis stanovništva Republike Srbije, 200210. *** (2003) Popis stanovništva Republike Slovenije, 2002Prilog 1. Dajemo prikaz letka koji je imao za cilj umanjiti broj pripadnika bošnjačkog naroda.MUSLIMANI CRNE GOREIstrajmo na očuvanju autohtonog, osobenog i stvarnog nacionalnog identiteta i imena Musliman.Građani muslimanske nacionalnosti koji su odlučni da očuvaju nacionalni identitet na pitanja u popisnomlistu za predstojeći popis stanovništva o nacionalnom identitetu, vjeroispovijesti i jeziku odgovaraju:Na pitanje: »etnička i nacionalna pripadnost« upisati MuslimanNa pitanje »vjeroispovijest« upisati IslamskaNa pitanje »materinji jezik« upisati CrnogorskiGrađani muslimanske nacionalnosti koji na pitanje »etnička i nacionalna pripadnost« ne odgovore da suMuslimani gube svoj autohtoni osobeni i stvarni nacionalni identitet te prihvaćanjem tuđeg nacionalnogidentiteta utapaju se u njega i formalno, ali ne i stvarno.Građani muslimanske nacionalnosti koji na pitanje »etnička i nacionalna pripadnost« odgovore da suBošnjaci gube, pored osobenog i stvarnog identiteta i imena, autohtonost, materinji jezik, kulturni identitet,osobeni historijski evolutivni proces narodnosnog oformljenja i matičnu državu Crnu Goru.Muslimani Crne Gore sa preimenovanim Bošnjacima u Bosni nijesu isti narod, jer imaju zajedničkureligiju Islam i niti jedan drugi pojmovni element definiranja naroda i nacije.Prihvatanjem bošnjačke asimilacije i time gubljenjem osobenog i stvarnog nacionalnog identiteta postajemostranci u svojoj zemlji Crnoj Gori.Budućnost autohtonog muslimanskog naroda u Crnoj Gori je Crna Gora.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLASPripremama za popis stanovništva uIstarskoj županiji17Piše: Jusuf ŠehanovićUIstarskoj županiji aktivnost oko priprema zapopis stanovništva se odvija kontinuirano.Vrlo aktivni su predsjednici BNZ Hrvatskei Nacionalne zajednice Bošnjaka Istarske županije(NZBI) g. Senad Pršić i Muhamed Muratagić predsjednikVijeća Bošnjačke nacionalne manjine Istarskežupanije kao i predsjednici općinskih i gradskihvijeća bošnjačke nacionalne manjine, odnosno predstavnici.U organizaciji tih subjekata održan je edukativniastanak u Raši na kojem je bio veliki odaziv gdjesu date vrlo dobre ocjene aktivnostima na ovomplanu. Također je održan, između ostalog, na temupopisa stanovništva i sastanak GO BNZ u Rijeci.Procjenjujem da u ovom poslu naše sunarodnjakezbunjuje djelovanje dvaju stranaka bošnjačkogpredznaka. One su usmjerene na skorašnje izboreza Hrvatski Sabor i educiraju građane samo u tomcilju, a ne u razrješenju našeg suštinskog manjinskogpitanja.Zadnjih dana se u Istri pojavio još jedan fenomen.Osobno procjenjujem u svrhu politikantskih ciljevazbog skorašnjih izbora. Naime, inicijativa mladihIDS-a je da se ljudi na popisu izjašnjavaju kaoIstrijani. Nemam vremena elaborirati kompleksneimplikacije ove inicijative ali uočavam mogućupojavu negativnih efekata, pogotovo za nasu nacionalnumanjinu jer, procjenjujem, da ce se mnogiBošnjaci/Muslimani tako izjasniti na popisu. Sve usvrhu stvaranja nadnacije, odnosno bagateliziranjapovijesne pripadnosti u korist novoproizvedenogregionalnog izjašnjavanja. To ce se dogoditi i drugimmanjinama. Mi ćemo na ovo ukazivati jer smo predvidjelii provodimo niz aktivnosti. To su:1) Djelovanje kroz Savjet za nacionalne manjineIstarske županije (čije smo osnivanje mi inicirali)– U ovom smislu predviđa se niz akcija zasve manjine u Istri (izrada letka, izrada spotova,angažiranje medija – sve na račun Istarskežupanije),2) Angažiranje ogranaka NZBI-a u svojim sredinama(sva veća mjesta u Istri),3) Sudjelovanje s ovom temom u redovitim radioemisijama i tiskovnim konferencijama,4) Djelovanje kroz odličnu suradnju s Islamskomzajednicom Istarske županije,5) Edukacija kroz realizaciju godišnjih programarada NZBI i VBNMIŽ (Obilježavanje Dana nezavisnostiR BiH, organiziranje predavanja, izložbi,provođenje programa Festivala Bošnjačke kultureu svim mjestima gdje postoje ogranci NZBI-a),6) Gostovanje na organiziranim sastancima ilidruženjima naših asocijacija i dr.BROJ 19

18BOŠNJAČKI GLASPiše: Zemir DelićŠTA JE POPIS NAMABOŠNJACIMAVelika količina energijetroši se ovih dana usvim bošnjačkim udrugamai asocijacijama u vezisa predstojećim popisomstanovništva u Hrvatskoj. Mnogeumne bošnjačke glave, svi onimeđu Bošnjacima koji imalo držedo sebe a uključeni su u rad bilokojeg organiziranog tijela koje sebavi Bošnjacima i bošnjaštvom,sve se to upelo i svim silamastremi samo jednom cilju:pobošnjačiti Muslimane, odnosnoubijediti Muslimane da se zapišuBošnjacima.Poteže se tu različita argumentacija,ponajviše povijesni resantimanio vjekovnoj i vječnojkampanji i nastojanjima svih isvakoga, a ponajviše naše braćeJužnih Slavena, da se Bošnjacimaonemogući njihovo bošnjačkoizjašnjavanje Bošnjacima,iščuđuje se i lamentira nad nacionalnomnesvjesnošću onih koji se,možete li to vjerovati, i dalje smatrajui izjašnjavaju Muslimanima,a ne shvataju, jadni, koliko je bitiili ne biti izjasniti se Bošnjakom,ovdje i sada. Hrabri i vabi seneodlučne, jer, čim se izjasnimoBošnjacima, poteći će valjda uHrvatskoj za nas Bošnjake med imlijeko, umnogostručit će se našaprava, preteći ćemo i preskočitisve „male“ manjine, a ni Srbi višeneće biti tako daleko...Sva ta fertutma treba da poslužizagovarateljima „popisnogbošnjaštva“ za barem nekolikociljeva:- časnima ali neupućenima međutim zagovarateljima sudjelovanjeu kampanji poslužit će na diku,imat će osobni dobar osjećaj dasudjeluju u nečem od „povijesnei vitalne važnosti“ za Bošnjake,da „naše“ definitivno privedemo„nama“, neka nas je više, jer, kakoreče neko vrlo duhovit, „što nas jeviše, to smo brojniji“,- časnima a upućenima kampanjaće se možda činiti pretjeranom, aliu važnim nacionalnim pitanjima imomentima treba biti uz maticu,bez mnogo propitkivanja i intelektualiziranja,- profesionalnim rentijerimabošnjaštva, kakvih sigurno nenedostaje među najaktivnijimborcima za pobošnjačenjeMuslimana, kampanja će poslužitikao i svako drugo sredstvo kojemože poslužiti njihovim rentijerskiminteresima. Naravno, nećeim nedostajati „argumentacije“ daćemo, ako nas je više, „dobitiviše para iz proračuna“ ili „imativiše zastupnika u saboru“, ili„će nas biti više zaposlenih udržavnim službama“, kao da susve te buduće „koristi“ uopćeikome važne, osim možda timrentijerima.Autoru ovih redaka, Bošnjaku pohabitusu, čini se da sva ta kampanjai sva ta nastojanja imajuvrlo malu, ako ikakvu stvarnu vrijednost,i, osim satisfakcije dase, eto, nešto korisno čini, nećedonijeti bošnjačkom korpusu uHrvatskoj skoro nikakvu korist.A zašto tako razmišljamo?Najprije, Bošnjakom se, kao i pripadnikombilo koje druge nacije,postaje vlastitim izborom. Čakse taj osobni izbor na našem,bošnjačkom primjeru, ponajboljemože i osvjedočiti. Nakon što suse, i tek nakon što su se, Bošnjacikao kolektivitet 1994. godineopredijelili da će svoju nacijunazivati bošnjačkom, a njezini pripadnicida će biti Bošnjaci, svakood nas dobio je priliku izjasnitise kao Bošnjak/Bošnjakinja, naravnoako se osjećao pripadnikombošnjačkog naciona. Pritomse pred zvaničnim organimaodređene države, pa i Hrvatske, naprimjer u popisima ili na biračkimspiskovima, mogao izjašnjavatiBošnjakom samo onda, ako je tobilo formalnopravno omogućeno.Kako je sad u Republici Hrvatskojsvakome omogućeno da se zabilo koju državnu svrhu nacionalnoizjasni kao Bošnjak,jedini pravac u kojem bi trebalousmjeriti sve aktivnosti ipri predstojećem popisu, akose bilo kakve aktivnosti uopće itrebaju poduzimati, jeste da sene dopusti bilo kakvim zloupotrebamaili prenebregavanjemzakona onemogućavanjeizjašnjavanja Bošnjakom.A to se ne postiže kampanjomusmjerenom prema Muslimanimada se izjasne kao Bošnjaci. Takampanja duboko je pogrešnabarem iz dva razloga:Prvo, zamislimo samo, fikcije radi,da srpska nacionalna manjina, ilin-ta nacionalna manjina, ili čak ivećinska hrvatska nacija, povedeistu takvu kampanju, da sadašnjeMuslimane pokuša „prevesti“popisnim izjašnjavanjem u svojkorpus. Naši Bošnjaci-pravovjerniciskočili bi na zadnje noge,ali takve kampanje drugih ne bibile ništa manje legitimne od istebošnjačke kampanje.Drugo, ljudi koji se u nacionalnomsmislu ne osjećaju Bošnjacima,pa čak i ako se hoće zvatiMuslimanima, ne mogu i ne smijuod naših „kampanjera“ biti olako ipovršno proglašeni neupućenimaili zaplašenima. Ti ljudi naprostoimaju svoje pravo da budu onošto hoće i kako se osjećaju, makoliko nekima od nas bilo žao štooni, eto, neće da budu Bošnjaci,BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS19mada su „naši“.Bošnjačka nacija, kao povijesnakategorija, definitivno je formirana,pri čemu će se dogoditi,kao što se sigurno događalo ipri povijesnom formiranju drugihnacija, da neki ljudi, za kojese računalo da će biti dijelomnovonastale nacije, optirajudrugačije, odnosno izaberu drugiput i identitet. Istina, bošnjačkanacija nastala je sa dosta velikimzakašnjenjem u odnosu naostale nacije (pa i nama bliskejužnoslavenske), ali ipak je formiranai trajat će dok postoji dovoljnovelik broj ljudi koji se osjećajuBošnjacima. Čini nam se datu činjenicu nitko više ne osporava,ili bar nitko relevantan. I miBošnjaci moramo definitivno imatipravi nacionalni program, i početise ponašati kao sve ostale nacije.A to prvenstveno znači:- trebamo se prestati ponašatinedoraslo povijesnoj situaciji,odnosno trebamo se prestati skrivatiiza lamentacija nad našom„ugroženošću“, nad nepriznavanjemod strane naših „arhineprijatelja“;nevažno je šta o namamisle oni koji nas eventualnone priznaju (ako još uopće imatakvih), nama niti ne treba nikakvapotvrda o našem postojanju odtakvih,- trebamo početi živjeti realnou realnom svijetu, te prestati unovijoj ili starijoj povijesti tražitisamo izgovor za nedjelovanje;trebamo shvatiti da su za nas,kao i za sve druge narode i njihovepripadnike, važnija pitanjarealnog života (politička, gospodarska,obrazovna, kulturna,socijalna) od tobožnjih prevažnihpitanja formiranja nacije „usprkosnekima“. Samo će nam sposobnostza rješavanje realnih pitanjaosigurati ravnopravno postojanjesa ostalim narodima,- posebice mi, Bošnjaci u dijaspori,trebamo shvatiti koliko je i za nas iza sve Bošnjake važno postojanjeBosne i Hercegovine, te se svimsnagama, ali racionalno, staratida Bosna i Hercegovina opstanekao političkopravni entitet,- mi Bošnjaci trebamo naučiti voljetiBosnu i Hercegovinu naprosto,bez potrebe da se njomeponosimo ili da je se stidimo.Na kraju, pokušajte sami odgovoritina pitanje iz naslova: šta jepopis nama Bošnjacima. Mi mislimoda nam popis nije i ne predstavljaništa drugačije nego svimdrugim hrvatskim državljanima.Priredio: Dževad JogunčićNITI SAM SRBINNITI SAM HRVATEvo Vam tekst koji je napisao Vasif-beg Biščević prije 100godina, dobra uputa nama danas.Vasif-beg Bićević, Hrvatski Dnevnik 7. Lipanj 1911.Ja svugdje, pa evo i ovdje, velim da niti samSrbin niti Hrvat te da neću ni jednu, a nitidrugu propagandu uvlačiti u našu zemlju. Aniti predviđam za naše interese kakve opasnosti aniti potrebe da moramo u kojekakve veze i paktestupati. Kad bi uistinu prijetila kakva opasnost interesimanašega islamskog naroda u ovim pokrajinama,imamo ići našem vladaru, koji nam je svojom carskomriječi sva naša prava zajamčio.BROJ 19

20BOŠNJAČKI GLASZar da tražimo spas u Zagrebu odnosno u Hrvatskoj,koja ni sama sebi pomoći ne može, nego ječi podteškim ugarskim jarmom „Bosna Bošnjacima, narodnostbosanska i jezik bosanski“ – moja sulozinka. Neću da se povlačim za onim neiskusnimmladićima kojima su Hrvati učitelji u Beču i Zagrebuulili hrvatstvo, kao i za svim kojima su Srbi učiteljiulili u glavu srpstvo te ni za njihovim – uslijed toganastalim komešanjem; tako da jedni ističu hrvatstvo,a drugi srpstvo. (.)Kad bi bili naši mladići malo pomislili da se u Hrvatskojnaziva službeni jezik hrvatski, u Srbiji srpski, uMađarskoj mađarski, u Turskoj turski, u Bugarskojbugarski, i tako u svim državama i slobodnim pokrajinama,pa zašto da se i u Bosni ne bi smjelo govoritibosanski.Osim toga, kad bi naši mladići proputovalisvoju domovinu i proučili osjećaje svoga naroda, ekad bi vidjeli koliko je uz srce našeg naroda priraslaistina da Bošnjak može biti samo Bošnjak i da govorisamo bosanski, uvjeren sam da im ne bi nikad na umpalo osjećati se kakvim tuđinom, odnosno Hrvatomili Srbinom, tako kao ni meni.BOSNA I BOŠNJACI KROZPOVIJEST – VAŽNE NAPOMENEPriredio: Dževad JogunčićDragi moji Bošnjaci evoVam činjenica da i miimamo dobok korijen naeuropskom tlu.Po mom skromnom uvjerenju,mislim da ovo svi Bošnjaci trebajupročitati.• O prvim stanovnicima Bosnei Hercegovine iz paleolitskogdoba govore crteži i pronađenaoruđa u pećini Badanj krajStoca, a koji su, prema procjenama,stari oko 13.000 godine.• Prvi pisani dokumenti o stanovnicimaBosne vezani su za ilirskaplemena Desidijate, Japode i dr.Japodi 171. g. p. n. e. ratujuprotiv Rimskog carstva.• Oko 950. godine u djelu „Deadministranto imperio“ vizantijskicar i pisac KonstantinPorfirogenet piše o zemlji Bosni.To je, do sada, prvi pisani pomenimena Bosna „Horion Bosona“.• Prvi po imenu poznati, samostalnipolitički svjetovni vladarBosne jeste ban Borić, koji sespominje u vremenu 1154-1164.g.• Ime Bošnjanin u izvanbosanskimprostorima prvi putse spominje u carskoj tituliManojla Komnena 1166. godine.U domaćim izvorima priv putse spominje u Povelji banaStjepana II Kotromanića 1322.godine.• Najstariji sačuvani pisanidokument o postojanju bosanskedržave, pisan bosanskimjezikom, jeste Povelja banaKulina, napisana Dubrovčanima1189. godine.• Prvi poznati bosanski vladarkoji je imao svoj grb je banMatej Ninoslav (1232-1250).Dominikanci su 1233. godinepreuzeli vršenje inkvizicijskeslužbe u Bosni, po odobrenjupape Grgura IX, sa ciljem suzbijanjaučenja Crkve bosanske.• Prvi put 1291. godine uBosnu dolaze franjevci, gdjesu vremenom postali jedan odvrlo značajnih činilaca etnopolitičkog,kulturnog i vjerskogživota Bosne.• Crkva bosanska kao autonomnii autohtoni bosanski duhovnoidejnisubjektivitet prvi put sepominje 1323. godine.• Ban Stjepan II Kotromanićprodao je Dubrovčanima 1333.godine Humsko primorje odStona do Gruda (u Konavlima)sa poluotokom Pelješcem.• Prva franjevačka bosanskavikarija osnovana je 1340.godine.• Od domaćih vladara prvikovani bosanski novac, koji senazivao dinarius (dinar), počeoje kovati Stjepan II Kotromanić1322-1353.• Prvi bosanski kralj Tvrtko IKotromanić krunisan je 1377.godine.• U Bosni su više puta, premapodacima iz 1387.godine, dolazili„heretici iz Italije“ da u Bosniizučavaju heretičku znanost „odučitelja koji tamo borave“.• Prvi poznati spomen bosanskogjezika nalazi se u jednom notarskomspisu grada Kotora, kadaje mletački knez 1436. godinekupio djevojku „bosanskog rodai heretičke vjere, zvanu bosanskimjezikom Djevenu“.• Prva džamija u Bosni iHercegovini sagrađena jeu Ustikolini 30-ih godina 15.stoljeća.• Naziv bosansko pismo sreće seprvi put 1539. godine.• Srednjovjekovna staleška skupština,koja je davala saglasnostna sve važnije odluke vladara, uBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS21izvorima se najčešće spominjepod imenom „Stanak sve zemljeBosne“, ali i „Sva Bosna“, „Savrusag bosanski“.• Srednjovjekovni naziv Hum,dio srednjovjekovne bosanskedržave, od 1448. godine po titulihercega Stjepana Kosače, nazvanje Hercegovom zemljom, tojest Hercegovinom.• Početkom maja 1463. godine,sultan Mehmed II Fatih je savelikom vojskom prešao Drinu,gdje su mu se, bez ikakvogotpora, predali bosanski knezoviPavlovići i Kovačevići.• Sultan Mehmed II Fatih izdaoje 28.5.1464. godine Ahdnamubosanskim franjevcima, kojomim jamči, uz pismenu „obavezu“,mir i slobodu vjeroispovijesti.• Stjepan Vukčić Kosača, umroje 3.6.1466.godine. Njegovsin je prvi paša Hrcegovine,poznat pod imenom Ahmed-pašaHercegović• Prvi, po vremenu i ugledu,značajan filozof, skolastik i teologBosanac je Juraj Dragišić,rodom iz Srebrenice (1450-1520).• Prvi osmanski popis stanovništvaBosanskog sandžaka izvršen je1469.godine.• U Goraždu je u crkvi svetogĐorđa, koju je sagradio1446.godine herceg StjepanKosača, počela sa radom prvaštamparija u Bosni i Hercegovini1519.godine.• Gazi Husrev-begova medresaosnovana je u Sarajevu 8.1.1537.godine.• Nakon izgona iz Španije, prviŽidovi dolaze u Sarajevo 1541.godine, stalno se nastanjuju uBosni od 1565. godine.• Prvi pravoslavni manastir,sagrađen u Bosni uz dozvoluosmanskih vlasti, podignut jeu Papraći kod Zvornika 1547.godine.• Mehmed-paša Sokolovićimenovan je velikim vezirom 2.1. 1565. godine.• Najstariji do sada sačuvaniputopis na hadž napisao je 1616.h. Jusuf Livnjak• Hasan Kjafija Pruščak,najpoznatiji i najprevođenijiznanstvenik Bošnjak, koji jepisao na orijentalnim jezicima,umro 1616. godine. Napisaoje 17 djela iz raznih oblastidruštvenih znanosti: filozofije,logike, sociologije, teologije,prava, historije i lingvistike.• Mehmed Hevaji Uskufi 1631.godine piše prvi tursko-bosanskirječnik u stihovima Maqb lirif, poznatiji pod imenom Poturšahidija.• Eugen Savojski, prilikom upadau Bosnu 23/24. X 1697.godine jespalio Sarajevo i sa sobom u izgnanstvoodveo mnogo stanovnikakatoličke vjere.• Mirovnim ugovorom, potpisanimizmeđu članica Svete lige iOsmanskog carstva u SremskimKarlovcima 26. januara 1699.godine, nakon Bečkog rata,utvrđene su i međunarodnopriznate sjeverne i sjeverozapadnegranice Bosne iHercegovine, koje su identičnesadašnjim granicama.• Boj pod Banjom Lukom 1737.godine prvi je samosvjesnii samoorganizirani primjerbošnjačke odbrane Bosne• Prva Povijest Bosne na turskomjeziku štampana je 3. 1.1741. godine u Istambulu.• Hasanaginica je prva bošnjačkanarodna pjesma ponuđenaevropskoj kulturi 1774. godineprijevodom na italijanski jezik i1789. godine Geteovim prijevodomna njemački jezik.Jedina Bošnjakinja alhamijadopjesnik je UmihanaČuvidina, rođena 1794. godineu Sarajevu.• Husein-kapetan Gradaščević1831. godine Autonomnim pokretompostavlja pitanje ligitimitetaosmanske vlasti u Bosni.• Mostar je 1833. godine postaoslužbeno sjedište Hercegovačkogsandžaka.Do tada je to bilaFoča.• Mehmed Šakir Kurtćehajić,rođen 1844. godine u BijelomPolju, prvi je bošnjački novinar.Početkom 1868. godine, bio jeurednik zvaničnog lista Bosna.• U Sarajevu je 16. 5. 1866.godine izašao prvi broj službenoglista Bosna, koji pokreće• Vilajetska štamparija.Štampan je bosanskim jezikom,sa dva pisma, ćirilicom i arebicom.• Prvi udžbenik, štampan uVilajetskoj štampariji, objavljenje pod naslovom Bukvar zaosnovne škole u Vilajetu bosanskom(1867). Prva čitanka zaosnovne škole u Vilajetu bosanskomobjavljena je u Sarajevu1868. godine. Oba ova udžbenikaštampana su o trošku Vilajetskeštamparije ćirilicom i namjenjenasu nastavi u srpskim školamau Bosni.• Safvet-beg Bašagić, rođen1870.godine u Nevesinju, jedanje od najistaknutijih Bošnjaka uposljednjih 200 godina. Darovitije pjesnik i književnik, historičar,prevodilac i pisac tekstova vjerskogsadržaja, istinski rodoljubi politički prvak. Od pobožnihspjevova najvažniji je Mevludkoji je doživio mnogo izdanjai postao svojinom cijelogbošnjačkog naroda.• Jedini šejhul-islam Bošnjakh. Mehmed Refik-ef Hadžiabdićrođen je u Rogatici, a umro uInstambulu 20. 4. 1871. godine.• Prva knjiga štampana arebicomu Bosni i Hercegovini 1875.godine je Ilmihal Sehletul-vasul,autora Omera Hume.• Učesnici Berlinskog kongresa(13.7. – 13.8. 1878.) povjerili sumandat Austrougarskoj monarhi-BROJ 19

22BOŠNJAČKI GLASji da u Bosni i Hercegoviniuspostavi okupacionu upravu .• Prva bosanskohercegovačkapoštanska marka izdata je 1.jula 1879. godine.• Prvi reisu-l-ulema u Bosni iHercegovini Mustafa Hilmi Hadžiomerovićimenovan je 17.10. 1882. godine.• Mehmed.-beg KapetanovićLjubušak je prvi Bošnjak koji jesvoj rad Risalei ahlak objavio nalatinici 1883. godine, umjestodo tada tradicionalnih arebicei ćirilice.• Prvi list Bošnjaka Vatan zavrijeme austrougarske uprave uBosni i Hercegovini izašao je 12.9. 1884. godine.• U Sarajevu je 1. 2. 1888. godineosnovan Zemaljski muzej.• Prvo bošnjačko društvo uBosni i Hercegovini Sarajevskačitaonica osnovana je 1888.godine.• Prvi broj lista Bošnjak štampanje 2. jula 1891. godine. List jeizlazio skoro 20 godine.• Prvi Bošnjak koji je steko tituludoktora znanosti je AhmedbegDefterdarević iz Trebinja.On je na čast doktora pravnihznanosti promoviran na Bečkomsveučilištu 1898. godine.• Velika gimnazija u Tuzliosnovana je septembra 1899.godine.• Prvi bošnjački književni listpisan latinicom /Behar/ pokrenutje 1900. godine.• Bošnjačko humanitarno i kulturno-prosvjetnodruštvo Gajretosnovano je 1903.godine.• Ševala Iblizović – Zildžić prvaje Bošnjakinja liječnica, rođena1903. godine.• Prva politička stranka Bošnjakautemeljena je 3. 11. 1906.godine, zvala se Muslimanskanarodna organizacija (MNO).• Aneksija Bosne i Hercegovineprovedena je 5. oktobra 1908.godine.• Usvajanjem Statuta zaautonomnu upravu islamskihvjerskih i vjersko-mearifskihposlova u Bosni i Hercegovini15. 4. 1909. godine završenje desetogodišnji periodautonomne borbe Bošnjaka zavjersku i vakufsko-mearifskuautonomiju.• Ustav (Zemaljski štatut)Bosne i Hercegovine donesen je20.2.1910. godine i u političkiživot uveden Zemaljski sabor.• U Arapuši kod Bosanske Krupe28. 12. 1870. godine rođen jeh. Džemaludin Čaušević, reisul-ulemaBosne i Hercegovineod 1913. do 1931. godine.Pripadao je reformističkomdijelu bošnjačke inteligencijei bio je neosporni duhovni vođaBošnjaka svoga vremena.• Prvi predsjednik bosanskogZemaljskog sabora bio je AlibegFirdus, rođen u Livnu 1862.godine.• U Saraejevu je 1913. godineosnovano muslimansko dobrotvornodruštvo Merhamet.• Odlukom Glavnog odboraNarodnog vijeća, izrazito srpskogsastava, od 1. 11. 1918.godine Bosna i Hercegovinauključene su u sastav KSHS.• Naredbom regenta AleksandraKarađorđevića 31. 1. 1919.godine Narodna vlada Bosna iHercegovine preimenovana je uZemaljsku vladu.• Jugoslovenska muslimanskaorganizacija osnovana je16. 2. 1919. godine. Za prvogpredsjednika izabran je hadžiIbrahim Maglajlić, muftija izTuzle.• Sarajevska filharmonija,osnovana je jula 1923. godine.• U noći između 9. i 10. novembra1924. godine pošlo je oko2000 naoružanih Crnogoraca naŠahoviće i Pavino Polje, gdje supobili i poklali oko 600 Bošnjaka– žena, djece i odraslih.• Prvi Bošnjak akademik jeHamdija Kreševljaković . Onje u Zagrebu 30. juna 1939.godine izabran za dopisnogčlana Jugoslovenske akademijeznanosti i umjetnosti.• Odlukom Bečke ministarskekonferencije 20/21. april 1941.godine BiH je uključena u NDH.• Na prvom zasjedanjuZAVNOBiH u Mrkonjić Gradu25.11.1943. godine izraženaje zajednička volja svih bosanskohercegovačkihnarodai donesena odluka da se BiHkonstituira kao posebna federalnajedinica u okviru novedemokratske i federativne Jugoslavije.• U Sarajevu je 22. 5. 1945.godine osnovan Glavni odborMuslimana BiH, a u jesen istegodine osnovano je bošnjačkokulturno-prosvjetnodruštvoPreporod (1947. godine raspuštenje Glavni odbor Muslimana,a 1949. godine uglašen je radPreporoda.Prvo zasjedanje Ustavotvorneskupštine NRBiH počelo je 11.11. 1946. godine. Ona je potvrdilasve odluke 2. zasjedanjaZAVNOBiH-a.• Ustavotvorna skupština NRBiHje na sjednicama 18.-31.12.1946.godine usvojila je i proglasilaprvi Ustav NRBiH. BiH jenjime definirana kao „narodnadržava republikanskog oblika“.• Prva skupština Univerziteta uSarajevu održana je 2. 12. 1949.godine• Naučno društvo RepublikeBosne i Hercegovine, pretečadanašnje Akademije nauka iumjetnosti BiH, osnovano je1952-godine.• U osnovnim načelima UstavaSRBiH 1963.godine etničkaposebnost Bošnjaka izražavase tako da se oni pišu velikimpočetnim slobom M, kaoMuslimani, a ne muslimani.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS23• U februaru 1968.godine, uzaključcima 17. sjedniceCKSKBiH izričito se kaže ipotvrđuje da su „Muslimani(Bošnjaci, op. Dž.J.) posebannarod“.• Tek popisom stanovništva1971. godine Bošnjaci se unacionalnom smislu imenuju iizjašnjavaju kao „Muslimani“Prvi slobnodni višestranačkiizbori u BiH održani su u novembru1991. godine.• Skupština SRBiH na zajedničkojsjednici vijeća, održanoj 24.i 25. januara 1992. godinedonijela je Odluku o raspisivanjureferenduma za utvrđivanjestatusa Bosne i Hercegovine.• Na referendumu, održanom 29.2. i 1.3.1992. godine, građaniBosne i Hercegovine izjasnili suse za samostalnu, nezavisnu isuverenu državu.• Evropska zajednica priznala je6.4.1992.godine državno-pravnisubjektivitet Republike Bosnei Hercegovine. Istog dana jepočela srpsko-crnogorska agresijana Bosnu i Hercegovinu.• Armija Republike Bosne iHercegovine formirana je15.4.1992.godine.• Sa agresorkih položaja iznadSarajeva 25./26. 8. 1992.godine, zapaljena je Nacionalnai univerzitetska biblioteka BiH(Vjećnica).• Savjet bezbjednostiUjedinjenih nacija Rezolucijombroj 752 od 18. maja1992.godine, utvrđuje činjenicuagresije na Republiku Bosnu iHercegovinu.• Odlukom Drugog bošnjačkogsabora, održanog u Sarajevu28.9.1993.godine, Bošnjacimaje vraćeno njihovo historisjkonacionalno ime Bošnjak.• Savjet bezbjednosti 16.4. 1993. godine usvojio jeRezoluciju br. 819 o proglašenjuSrebrenice za „zaštićenu zonu“,čime je ovo područje stavljenopod izravnu vojnu kontrolu UNa.• Vojska RS-a u periodu od11. 7. do 16. 7. 1995.godineu zaštićenoj zoni Srebrenica,izvršila je zločin genocida,ubivši preko 8.000 bošnjačkihcivila, starosti od 12. do 75.godine.• Dejtonski mirovni sporazumparafiran je u Dejtonu 21. 11.1995. godine, a potpisan uParizu 14. 12. 1995. godine.• Ustav države Bosne iHercegovine, na osnovu odredbiDejtonskog mirovnog sporazuma,potpisan je 14. 12. 1995.godine.• U Potočarima kod Srebrenice31. 3. 2003. godine prvi je danukopa žrtava genocida izvršenognad Bošnjacima Srebrenice jula1995.godine.BOŠNJ AK / BOŠNJ AK I NJABOSANSK II S L A MBROJ 19

24BOŠNJAČKI GLASPiše: Idriz BešićJesmo li Bošnjaci, ili ...U cilju što boljih priprema za naredni popis stanovništva u Hrvatskoj, Vijeće Bošnjačke nacionalne manjineza Vukovarsko-Srijemsku županiju organiziralo je u Islamskom centru u Gunji tribinu na kojoj je Dr. AdibĐozić, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli održao predavanje na temu, Jesmo li Bošnjaci, ili ....Dr. Đozić je kao autor knjige „Bošnjačka nacija“jedan od najkompetentnijih osoba da govori na ovutemu, i po našem slobodnom sudu ovo je jedna odnajboljih tribina u Gunji. Govorio je vrlo nadahnuto,inspirativno i argumentirano o bošnjacim kao sljedbenicima„dobrih bošnjana“ koji govore bosanskimjezikom. Bilo je na Balkanu još naroda, ali jedno je uzBošnjane bio pridjev „dobri“. Također je naglasio dapripadnost bošnjaštvu nije nužno vezana za islamskuvjeroispovijest, da su bošnjani bili i pravoslavcii katolici u Bosni, koji su se vremenom i sticajempovijesnih okolnosti odrekli bošnjaštva i „postali“srbi ili hrvati, što nije sporno, ali im to ne daje pravoda se nama osporava da smo bošnjani, odnosnozločin, naprotiv protiv nas je bilo.„Ima naroda kojih ima mnogo i oni se mogu dijeliti,ali mi Bošnjaci se ne smijemo dijeliti, bar ne u onimstvarima u kojim ne moramo, ako se stranački dijelimo,ne smijemo se dijeliti na Bošnjake i Muslimane,to mora biti stvar prošlosti“ i kao primjer jenaveo Bošnjake u Crnoj Gori, pred kojima je takođerpopis stanovništva, izazov i mogućnost podjele naBošnjake, Crnogorca i Muslimane i oni tada političkinebi značili ništa, naglasio je dr. Đozić.Također je kao pogubnu posljedicu naše podjelenaveo primjer Bošnjaka u tzv. Republici Srpskoj, gdjeje propalo više od deset tisuća naših glasova i gdjesmo ranije imali osam predstavnika u Skupštini, abosanci. Bošnjaci nemaju niti jedan razlog da seustručavaju ili stide, jer su jedini narod u Evropi kojinije nikada nikog porobio i koji nikada i nigdje nijebio agresor i nije nigdje učinio neki „žešći“ kolektivnisada imamo četiri, imali smo dva naša predstavnikaiz RS-a u parlamentu BiH, sada nemamo nijednog ?!Iz navedenih primjera Bošnjaci u Hrvatskoj trebajuizvuću pouku.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS25Bio je politički praktičan kada je govorio o Bošnjacimau Hrvatskoj i rekao da nas je toliko malo da i SVIzajedno ne značimo mnogo, a tek ako si dozvolimoluksuz podjele, zato da ne izmišljamo „toplu vodu“nego da vidimo kako to rade druge organiziranijenacije (srbi) i da, uvjetno rečeno „prepisujemo“,nećemo pogriješit ?!Mi svoja politička manjinska prava možemo tražiti iostvariti samo kao Bošnjaci, jer tako smo evidentiraniu Ustavu Republike Hrvatske, takvi smo evidentiramiu Ujedinjenim Nacijama i svim međunarodnimpravnim aktima, i nije sve jedno koliko nas ima, bitanje broj. Kao Bošnjaci imamo svoju matičnu domovinu,takvu kakva je, ali naša je, sa svojom zastavomna jarbolu ispred Ujedinjenih Nacija, a koja bi to bilamatična domovina Muslimana ? Saudijska Arabijaje matična domovina Arapa, Turska – Turaka, a tihpotencijalnih Muslimana, koja ? Postoje bošnjačkilistovi – tiskovine, postoje bošnjačka kulturnoumjetničkadruštva i druge udruge s bošnjačkimpredznakom financirane od države Hrvatske.Kada je u pitanju bosanski ezik, koji neki takođerosporavaju, rekao je da bosanski jezik postoji i ako susrpski i hrvatski dva subjektiviteta, onda je i bosanskitreći. Neka nam netko sa bosanskog jezika prvedepoznatu sevdalinku;Imal' jada ko kad akšam pada,kad mahale fenjere zapale,kad saz bije u pozne jacije,kad tahnani dršću šadrvani ...Doktor Đozić je naglasio da mi Bošnjaci imamojednu „plahu“ bolest, za sve nam je kriv netko drugi,što nije tačno. Za naše stanje u kojem se nalazimo iindividualno i kolektivno krivi smo sami, nitko namaniti brani, niti želi zabraniti organiziranje i nitko nijekriv što smo mi ovakvi kakvi smo !Bošnjaci u Hrvatskoj su zajedno sa Hrvatima „pravilidržavu“, učestvovali su i stradali procentualno i višenego Hrvati, Hrvatska država je evropski orijentiranai izdvaja značajna sredstva za nacionalne manjine, alitreba imati program i tražiti, jer broj bez programane znači mnogo. Moramo biti organizirani u svakompogledu, i kulturno i politički i etnički i staleški.Na kraju je istaknuo da je bio inspiriran, govorioje bez koncepta, onako jaranski, ahbabski, svi smose bukvalno unijeli i stalno smo očekivali „kad ćepočet predavanje“ dok prof. nije rekao „hvala napažnji“ . Tijekom predavanja nekoliko puta je bioprekidan pljeskom, osobito kada bi rekao „Jel tako,il' nije tako“ i „Kome nije jasno nek dođe da mu jakažem“.Piše: PredsjednikOrganizacijskog odboraDževad JogunčićZnanstveni skupEuropski identitet Bošnjaka- od minulog iskustva dosuvremene afirmacijeMjesto i termin održavanja znanstvenog skupa:Zagreb,7./8. maj/svibanj 2011. u Islamskom centruUvod u temu znanstvenog skupaEuropski identitet Bošnjaka imao je dinamičan i slojevittok vlastitog formiranja. Historijski gledano, to jebilo uvjetovano različitim faktorima i okolnostima.Na području današnje Bosne, na kojem je bilovišestoljetno prisustvo rimske civilizacije, te njeneprodužene ruke u formi Bizantijskog carstva, tokomseoba u VII I VIII stoljeću među slavenskim doseljenicimadolazi do posebne etničke i državotvorne identifikacije.Posljedica toga jeste i nastanak srednjovjekovnebosanske države koja je svojim državno-pravnim, ekonomskim,kulturnim i bračnim vezama bila u potpunostiuokvirena u tadašnje europske tokove. FormiranjuBošnjaka kao naroda pomoglo je osvajanje srednjovjekovnogbosanskog kraljevstva od strane moćneosmanske imperije, koja se u vremenu penetracijena Balkan – kulturološki i civilizacijski gledano – pojavilakao muslimansko-orijentalni izazov i kontrapunktkršćanskoj Europi. Usljed svog pripadanja vladajućojreligiji i civilizaciji osmanske države, Bošnjaci su seafirmirali ne samo kao dominantna etnija u mozaikunovovjekovnih bosanskih zajednica, već i kao važanfaktor odbrane carstva u njegovim ratovima s europskimsusjedima. Naročito je višestoljetna habsburškoosmanskakonfrontacija i dihotomija posredovala uprofiliranju Bošnjaka kao naroda koji je svoj identitetpromatrao u opreci spram europskih vrijednosti. Ta jepercepcija imala svoj pozni eho u izraženoj rezistencijiBROJ 19

26BOŠNJAČKI GLASprosvjetnoj politici Austro-Ugarske monarhije u Bosnii Hercegovini potkraj XIX stoljeća, ali i u oponiranjueuropskim kulturno-društvenim sadržajima u razdobljuizmeđu dva svjetska rata.Drugi važan faktor bila je specifična političkodruštvenai konfesionalno-etnička strukturabosanskohercegovačkog društva. Za razliku od susjednihzemalja, s dominantnim prisustvom jednevećinske vjere-etnije, Bosna se u osmanskom razdobljuafirmirala kao multireligijsko društvo, sa snažnimimplikacijama u političko-društvenom poretku, u smisluvodeće uloge bosanskohercegovačkih muslimana– Bošnjaka – u vojnom, političkom, socijalnom i drugimpodručjima života osmanske Bosne. Tako je uXIX stoljeću, umjesto borbe Bosanaca za nacionalnooslobođenje, kako je to bilo svojstveno drugim narodimasrednje i jugoistočne Europe, Bosna bila poprišterazuđenih izraza otpora središnjoj vlasti, s bitnodrukčijim, čak suprotstavljenim motivima i intencijamagrupacija i zajednica koje su u njemu učestvovale. Makako bili nezadovoljni politikom Visoke Porte u Bosni,Bošnjaci nisu željeli odlazak osmanskog carstva izsvoje domovine, još manje dolazak Austro-Ugarskemonarhije, što će dokazati masovnim učešćem utromjesečnom vojnom otporu austro-ugarskim okupacijskimtrupama 1878. godine.Tokom austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini(1878-1918), kad se bosanskohercegovački pravoslavcii katolici prepoznaju u nacionalnim matricamasusjednih zemalja, Bošnjaci su primarno zaokupljeniidejom zaštite vlastitog vjerskog identiteta, usljeddolaska pod vlast kršćanskog vladara, ali i prozelitskevjerske politike novopostavljenog sarajevskog nadbiskupa.Ne shvaćajući epohalnost i dalekosežnostpromjena započetih Berlinskim kongresom, u tjeskobistrahovanja za vlastiti opstanak u nametnutomporetku, nadajući se da će se sultan vratiti uBosnu, Bošnjaci odbacuju svaku nacionalnu identifikacijui svoje cjelokupno kolektivno očitovanje čine uznaku muslimanstva, dajući tako podlogu dolazećimhegemonističkim težnjama prisvajanja Bosne iHercegovine temeljem „nacionaliziranja“ bošnjačkogstanovništva. Dvadeseto stoljeće Bošnjaci dočekujubez vizija u pogledu razvoja Bosne i Hercegovine ubudućem vremenu, a s osnovnim stremljenjem dazaštite svoj muslimanski vjerski i kulturni identitet ikonzerviraju postojeće pozicije u agrarnim odnosima.Ovo presudno određuje držanje Bošnjaka u političkimprocesima do konca austro-ugarske vladavine u Bosnii Hercegovini.U XX stoljeću na formiranje identiteta Bošnjaka utičurazličiti faktori, od vladajućih nacionalnih politika jugoslavenskihelita, preko izloženosti Bosne i Hercegovinehegemonističkim i paternalističkim politikama njenihsusjeda, do izazova gole borbe za opstanak uuvjetima historijske nužde, tokom ratova, prevrata,provizorijuma, odnosno borbe za vlastiti status, unovonastajućim državnim tvorevinama. Dramatičnii turbulentni tokovi bosanskohercegovačke historijesuvremenog doba bili su daleko od povoljnog ambijentaza samosvjesno sazrijevanje i prepoznavanjeBošnjaka u izvornosti njihove europske zavičajnosti.Tek posljednja zbivanja potkraj XX stoljeća – državnaafirmacija Bosne i Hercegovine i povratka historijskogimena Bošnjacima – stvorila su strateške pretpostavkeza slobodno i rasterećeno manifestiranje cjelokupnesadržajnosti bošnjačkog identiteta/identiteta u multilateralnostieuropskog kulturnog prostora, kojem iBošnjaci, nesporno, pripadaju.Ciljevi znanstvenog skupaZnanstveni skup „Europski identitet Bošnjaka - odminulog iskustva do suvremene afirmacije“ trebaobi da ponudi odgovore na različita pitanja historijskog,sociološkog, kulturološkog, antropološkog idrugih aspekata kolektivnog potvrđivanja Bošnjakaod Srednjeg vijeka do današnjeg vremena. Eminentniznanstvenici, od kojih se očekuju konkretni znanstvenidoprinosi, trebali bi se, pored ostalih, usredotočiti nasljedeće teme i pitanja:- Bošnjaci na razmeđu kultura i civilizacija- Bošnjačka percepcija Europe kroz minula razdoblja- Europa prema Bošnjacima – Bošnjaci premaEuropi- Bošnjaci i pripadnost europskom pravnom krugu- Identitet pod pritiskom – nacija, politika, manipulacija- Vjersko i običajno u profiliranju bošnjačkog identiteta- Suvremeni globalizacijski trendovi – dileme i putokazi- Elita, institucije i projekti budućnosti za ukupni razvoj.Od skupa se ne očekuje da bude u funkciji bilo kakvihapriornih ciljeva, opredjeljenja i zaključaka, već, prijesvega, da pomogne suvremenom bošnjačkom samouvidu,u stoljeću globalizacije i izazova tradicionalnompoimanju identiteta, da bošnjačku javnost i akademskekrugove potakne na suočavanje s minulim iskustvimai naslijeđem te pomogne afirmaciji raznolikih izrazabošnjačke vlastitosti u njihovoj europskoj izvornosti iukorijenjenosti.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLASBošnjački dani kulture RIJEKA 201127Bošnjačka nacionalna zajednica za PGŽ kao organizator, te IO Medžlisa IZ Rijeka i VBNM za PGŽ kao suorganizatori,ove godine su Povodom Dana nezavisnosti BiH priredili niz manifestacija pod nazivom„BOŠNJAČKI DANI KULTURE –RIJEKA 2011-„, a na kojima smo imali prigodu uživati u dijelu bosanskekulture prezentirane u trotjednom terminimu.Piše: I. RužnićTribinaPovijest genocidanad BošnjacimaPrva u nizu manifestacija održana je tribinana temu: «POVIJEST GENOCIDA NADBOŠNJACIMA». Tribina je održana će se uPETAK, 26.02.2011. god. u prostorima dvoraneBošnjačkog doma u Rijeci, Vodovodna 15 B, spočetkom u 18 sati.Predavači na tribini su bili prof.dr.sc. Smail Čekić,povjesničar i sveučilišni profesor čije crtice iz biografijepotvrđuju stručnu kompetenciju koja je oduševilaprisutnu publiku, jer je vještim retoričkim umijećempubliku proveo kroz višestoljetnu povijest Bošnjakaprikovavši je na pažljivo slušanje i to više od tri satatrajanja tribine.prema reakcijama publike manifestirana kroz pažljivopraćenje izlaganja, brojna pitanja nakon izlaganja,te interesa za publicistički rad doktora Čekića, zazaključiti je da će doktor Čekić biti čest gost riječkihBošnjaka.Donosimo nekoliko crtica iz bogate biografije profesoraČekića. Rrođen je u Gusinju (u Crnoj Gori),Filozofski je fakultet završio u Prištini, na Kosovu,magistrirao je u Beogradu, a doktor historijskihnauka postao u Zadru 1990. Od 1984. godine, uokviru projekta "Jugoslaveni u fašističkim zatvorima,zarobljeničkim logorima i pokretima otpora drugihzemalja" bavi se istraživanjem "Stradanja narodaistočne Bosne 1941-1945.". Redovni je profesorFakulteta političkih nauka u Sarajevu, a od 1992.godine direktor Instituta za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava.Pri Vijeću Evrope u Strasbourgu je član ekspertnegrupe Komiteta za obrazovanje, koja radi na projektupodučavanja historije našeg kontinenta u 20.stoljeću. Cilj rada ovog Komiteta je buduće generacijeupoznati sa negativnim iskustvima prošlostiEvrope i njenih zemalja, i nije naodmet reći da jejedini historičar u ovoj grupi sa prostora bivše SFRJ.Službenu biografiju, naravno, dopunjuju brojni obja-Uvod u tribinu začinile su prelijepe djevojke horaislamske zajednice Rijeka „Selsibile“ sa nekolikoilahija. Nakon pozdravnog govora predstavnikadomaćina Ibrahima Ružnića, riječ je preuzeo Hajrudine. Mujkanović iznijevši nekoliko crtica iz biografijeprofesora Čekića. Izlaganje na temu privuklo jepozornost publike, jer je vještim retoričkim izričajem,profesor Čekić ukazao na položaj bošnjačkog narodau različitom povjesnom i političkom kontekstu.Tako je mnoge iznenadila činjenica da je bošnjačkostanovništvo i njegovo vodstvo bilo vrlo „buntovno“naspram osmanske vlasti, mada kod nekih idanas vlada određeni sentiment i nostalgija. SudećiBROJ 19

28BOŠNJAČKI GLASvljeni naučni radovi i knjige, no za onu neslužbenu,ali barem isto toliko važnu čini se nezaobilaznimsljedeći detalj: godinama skupljanu dokumentacijuiz arhivâ tadašnje Jugoslavije o zločinima počinjenimtokom 1941-1945, u proljeće 1992. zapakovao je uplastične kese i zakopao u podrum bratovljeve kuće uSvrakama, a potom zabetonirao. Bilo je to uoči napadana Svrake, kada, zajedno sa ostalim Bošnjacima,i Čekići, osim Smaila, koji se uspio izvući iz obruča,bivaju zatvoreni u logor iz kojeg se brat profesoraČekića nikada nije ni vratio. No, nakon reintegracijeSarajeva, ispod porušene kuće iskopane su brižnočuvane kese sa historijski vrijednim dokumentima:dio njih je unesen u knjigu od gotovo hiljadu stranicaPromocijaPiše: I. Ružnić- Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu,a dio te dokumentacije uskoro će se pojaviti u novojknjizi o četničkim zločinima u istočnoj Bosni tokom1941-1945.Na kraju je umirovljeni general Armije BiH OsmanSelak dao osvrt na događanja koja su se dogodila uposljednjih dvije dekade 20. stoljeća. Ukazao je naneka kadrovska gibanja u JNA, a koja su bila uvod ustradanja Bošnjaka u posljednjem ratu.Tribina je završila nakon 3,5 sati sa velikim brojeminteresantnih pitanja iz publike i isto takvim interesantnimi kompetentnim odgovorima.ENDERUN & Na Drini ćuprija I-IINastavak bošnjačke priče bio je promocija romana„ENDERUN & Na Drini ćuprija I-II“, autoraHazima Akmadžića Promocija je održana usubotu, 26.02.2011. god. u prostorima BNZ za PGŽ, uRijeci- Vodovodna 15 B s početkom u 18 sati.Pored autora Hazima Akmadžića, književnika izSarajeva, na promociji su sudjelovali riječani ZemirDelić i Ibrahim Ružnić kao moderator.Roman "Enderun & Na Drini ćuprija I-II" je posljednjihu nizu djela iznimnog autora Hazima Akmadžića,čija autorska djela daju novu, nama dosada potpunonepoznatu dimenziju naše kulturne baštine. Njegovaromansirana povijest nam osvjetljava one kulturološkeodrednice koje su naša nacionalna determinanta, a kojaje nama ostala nepoznata (ili namjerno zabašurena).Bila je ovo prigoda da nam sam autor progovori o svojimistraživanjima po arhivama, ali i nalazima povijesnihčinjenica koja su nama do sada bila nepoznata.Svakako valja spomenuti i čudnu koincidenciju. Naime,u ovom danu, na istom mjestu našle su se osobe kojesu na čudnovatan način povezane s Mehmed pašomSokolovićem. Književnik Akmadžić je istražio lik i djelo iMemed-paša mu je poslužio kao nadahnuće za pisanjeromana. Muzičar- harminikaš Milan Žeželj je još u najranijemdjetinjstvu došao u posjed gramofonske ploče spjesmom Mehmed paša tri cara služio i to mu je bilonadahnuće da se čitav svoj život bavi sevdalinkom.Zemir Delić, voditelj pjevačkog zbora BNZ za PGŽ„Sevdalije“ u svom repertoaru već dugo vremena pjevaistu pjesmu i to gotovo na svim svojim javnim nastupima.Bila je to izuzetna prigoda da za trenutak prekinemoBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS29govor i da se prepustimo pjesmi „Mehmed paša tricara služio“ u izvođenju Zemira Delića i pratnji MilanaŽeželja na harmonici. Svakako, publika je odličnoreagirala na ovaj muzički diskurs na bogatu povijestMehmed paše Sokolovića.O sadržaju projekta Autor je rekao: „Mislim danije bez značaja činjenica da sam u ovom romanusublimirao sve svoje dosadašnje iskustvo i znanje ipokušao napisati roman prateći životopis velikog veziraMehmed-paše Sokollü, porijeklom Bošnjaka iz selaSokolovići, svakako jedne od najznačajnijih povijesnih,političkih, državničkih i vakifskih ličnosti, ne samou historiji Osmanskog carstva, nego u sveukupnojsvjetskoj povijesti. Bitno je naglasiti, Mehmed-pašakao čovjek naših prostora, nezaobilazno je i značajnouticao na sveukupan razvoj Bosne kao sastavnog dijelaOtomanskog carstva.Istražujući po arhivama Zagreba, Karlovca, Zadra,Dubrovnika, Beograda, Beča, Budimpešte, Praga,Moskve, Sankt Peterburga i Istanbula došao sam doautentičnih dokumenata koji bacaju sasvim drugosvjetlo, kako na događaje vezane za Mehmed-pašu injegovu briljantnu političku i državničku karijeru, takoi na njegov nesumnjivo ogroman politički i državničkiuticaj, kako u okvirima Otomanskog carstva, tako i usvijetu. Nikako se ne može zanemariti da se taj uticajposrednim ili neposrednim putem prenosio i na Bosnu.Kao visoki, potom i najviši carski dostojanstvenik, velikivezir pod upravom trojice sultana Sulejmana El Kanunije,Selima Drugog i Murata Trećeg bio je neposredni akternajvažnijih svjetskih događaja tog doba, bitno na njihuticao, a često i donosio konačne odluke. Držeći se historijskihizvora i svjesno izbjegavajući bilo kakav oblikmitoligizaranja, nastojao sam ga predstaviti u vremenu iokolnostima u kojima je živio i djelovao.Možda nigdje drugdje kod osmanskih velikodostojnikanije bila u toj mjeri izražena privrženost islamu kao uslučaju Mehmed-paše. Ovo naglašavam jer sam krozhistoriografiju i književnost bio u prilici često nailaziti napolulaži, laži, falsifikate i zlonamjerna izvrtanja činjenicačime se nije željelo uniziti samo Mehmed-pašu, značajmoćne osmanske carevine u očuvanju Bosne, negoi islam kao trajnu i univerzalnu kategoriju u sveopćojpovijesti civilizacije. Mislim, da je vrijeme da se to ispravii nastojao sam u okviru svojih mogućnosti da to u ovomromanu i učinim.Pored Mehmed-paše, trojice već spomenutuih sultana,u romanu se pojavljuje niz stvarnih historijskih ličnosti,čime uz lične imagitativno-književne opservacije uromanu zapravo pokušavam predočiti sasvim drugusliku od uobičajene, bilo da se radi o Mehmed-pašinimvojnim pohodima, državničkim odlukama ili pak gradnjinjegovih vakufa i zadužbina (u Bosni: džamija, imaret ivodovod u rodnom selu Sokolovići, Višegradska ćuprija,ćuprija na Žepi, ćuprija na Trebišnjici, Kozja ćuprija), ada ne spominjem (što sam najvećim dijelom opisao)izgradnju brojnih vakufa i zadužbina u Stambolu, Brusi,Konji, Edrenu, Budimu, Pešti, Sigetu, Beogradu, Ergelu,Erzuramu, Kairu, Bagdadu i drugdje), što je manjepoznato ili svjesno prikrivano.Dokumenti ukazuju na zavjeru u kojoj je mučki ubijen,ali ne od ruke derviša hamzevijskog reda, kako stoji uoficijelnoj južnoslavenskoj historiografiji i književnosti,nego je atentat kompleksan i u potpunosti amnestirahamzevije, na kojima višestoljetna anatema za njegovusmrt. Naravno, da sam sve ovo unio u roman, držeći seistine i historijskih dokumenata“.-U nastavku kulturnog programa nastupio je Mješovitipjevački zbor BNZ za PGŽ „Sevdalije“ iz Rijeke uz interpretacijubrojnih i najljepši sevdalinki kakvu „Sevdalije“gaje u svom repertoaru.BROJ 19

30BOŠNJAČKI GLASSREBRENIČKI MEMENTOPiše: I. RužnićUutorak, 01. 03. 2011. godine otvorena je Izložba fotografija pod nazivom „SREBRENIČKI MEMENTO“,autorskog dvojca Mire Pavlaković i Mirsada Bukvića. Izložba je postavljena u prostorima BNZ za PGŽ,u Rijeci- Vodovodna 15 B, a otvaranje je bilo u utorak, 01. 03. 2011. god. u 18 sati. U nazočnosti 60-tak posjetitelja prisutne je pozdravio predsjednik BNZ za PGŽ Ibrahim Ružnić i održao kratki osvrt na DannezavisnostiBiH i povijesne okolnosti u kojima je BiH proglasilasvoju nezavisnost. Zatim su Sanela Muminović,Rasim Karalić i Zemir Delić recitovali prigodne stihoveistaknutih BiH autora Latića, Kiševića i Sidrana.Izložbu je otvorio zamjenik gradonačelnika gradaRijeke Miroslav Matešić. Nakon čega je MiraPavlaković govorila o okolnostima nastanka fotografija,kao i daljnjim planovima s istom postavkom.Izložba će biti otvoren do kraja ožujka ove godine,a zatim ide put Sarajeva gdje nastavlja svoj „život“podsjećanja na vremena koja su srećom iza nas ikoja će trajno živjeti u našim sjećanjima nadahnjujućiumjetnički izričaj kao što je nadahnut autorski dvojacPavlaković – Bukvić stvarajući foto-zapis čijimsmo umjetničkim dosezima svjedočili na izložbi„Srebrenički memento“..Iste ove fotografije koje smo imali prilike pogledatiu našem prostoru, Mira i Mirsad izlagali su u prosincu2010. godine u galerijskom prostoru Staroggrada Ozlja u sklopu skupne izložbe pod nazivom„Kaleidoskop“. Posjetioci su pokazali veliki interesza izložene fotografije, pitanja su bila brojna i mnogisu zaključili kako ih srebrenička tragedija u mnogočemu podsjeća na vukovarsku.S riječkom izložbom ova priča ne završava, veliki suizgledi da će se izložba postaviti i u Sarajevu, najvjerojatnijeu mjesecu lipnju, u sklopu promocije knjigeAdnana Rondića (novinara Hayat TV-a) o Srebrenici.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS31„Raslojavanje“Publika na otvaranjuOsim toga Mira je jednu od srebreničkih fotografija, pod naslovom „Raslojavanje“, poslala na konkurs zaizbor fotografije godine u BiH i ona je izabrana među deset najboljih fotografija i izložena je s ostalim izabranimfotografijama u auli Parlamenta BiH i u galeriji „Boris Smoje“ u Sarajevu. Autorski dvojac će poslijesarajevske izložbe foto-panele pokloniti Memorijalnom centru u Potočarima.KulturaNastup Hora ,,IHLAS,, u RijeciPiše: Zumra JahićPosljednja u nizu manifestacija pod nazivom„Dani bošnjačke kulture Rijeka-2011.“ Kojuje organizirala BNZ za PGŽ uz sufinanciranjeSavjeta za nacionalne manjine RH, Grada Rijeke iPGŽ, te suorganizacijuVijeća BNM za PGŽ, a povodomDana nezavisnosti BiH, održan je i koncert usubotu, 05.03.2011. godine u dvorani Filodrammaticeu Rijeci,Korzo 28/1 s početkom u 17 sati. Na koncertuje nastupio Hor ,,IHLAS,, iz Brčkog (BiH), aekskluzivno, kao iznenađenje i za publiku, ali i zaorganizatore, gosti su im bile ljijepe djevojke Hora„Selsebil“ Islamske zajednice iz Rijeke.Gosti su stigli u punom autobusu u popodnevnimsatima, prošetali Rijekom i pogledali ljepote našeglijepog grada. Nakon šetnje, po dogovorenom vremenusvi su u 15 sati bili u dvorani radi obaviljanjaposljednje probe za izvođenje svog programa.Usput, naši dragi i mladi gosti su se upoznali sanašim prelijepim i nadasve pametnim curama zboraIslamske zajednice„Selsebil“, a koje su ujedno ičlanice Mješovitog pjevačkog zbora BNZ za PGŽ,,Sevdalije“. Moram spomenuti i njihova imena:Sanela,Tea, Azra…, a vjerovatno je tada i pao dogovorza zajednički nastup prilikom kojeg su sa dečkimaBROJ 19

32BOŠNJAČKI GLASiz „Ihlasa“ izvele jednu prelijepu ilahiju.Filodrammatica,dvorana puna,sva mjesta zauzeta.Na pozornicu izlazi mlad i naočit mladić, tezačuđujućim retoričkim i oratorskim sposobnostimapozdravi domaćine, predstavi goste i dok je publikajoš ostala nijema, opčinjena ljepotom njegovanstupa, on pozvah predstavnika domaćina da seobrati skupu.Predstavnik organizatora, predsjednik BNZ za PGŽ,Ibrahim Ružnić, pozdravio je goste i publiku, zatimje pozvao sve nazočne da se odazovu predstojećempopisu stanovništva i da se bez kompleksa izjasneprema svom nacionalnom, jezičkom i vjerskomidentitetu. Na kraju je zahvalio Horu „Ihlas“ što sunas počastili svojim dolaskom i pozvao publiku daih aplauzom pozove na izvođenje programa, na štase prolomio gromki aplauz kao znak da programpočne.Publika oduševljena nastupom hora ,,IHLAS,, izBrčkog,(BiH). Skupina mladih, ambicioznih,školovanih i vrlo pozitivnih mladih ljudi sačinjavazbor od oko 30-tak članova koji je doslovce ostaviodomaćine bez daha, sa svojim spletom poezije,sevdalinke, te izvedbi ilahija-nadahnute islamom.Publiku su oduševili kako solističkim tako i skupnimizvođenjem. Nitko iz publike nije ostao ravnodušnihemocija i bez uzbuđenja, gledajući kojom snagom ivoljom, s puno ljubavi izvode svoj program bez ijednogpogrešnog i praznog trenutka. Program je vodiolijepi, mladi i vrlo sposobni gospodin Edvin Ćudić, sačijim zvonkim glasom je odzvanjala cijela dvorana.Posebno nas se dojmio uvod gosp. Edvina kojim seobratio publici:,,Poštovani i uvaženi građani Republikehrvatske,poštovani i uvaženi građani općine Rijekei županije….poštovani Mešihatu islamske zajedniceu Hrvatskoj,te Medžlisu islamske zajednice Rijeka,sariječima: Es-selamu aleykum i Dobro veče.Dan državnosti 25. Novembar i Dan nezavisnosti1. Mart dva su ključna datuma u političkoj historijiBiH, oslonjena na događaje najviše demokratskevrijednosti. Ti datumi afirmišu antifašističku bit idemokratsku motivaciju građanske većine u BiH.Referendum o nezavisnosti 29.2 i 1.3. 1992. god.i 64,31% glasača sa ukupnog biračkog spiska. Napitanje: Da li ste za suverenu i nezavisnu BiH, državuravnopravnih građana i naroda BiH – Muslimana,Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njojžive?“, pozitivno je odgovorilo 99,4% glasajućihgrađana.Ustavni osnov za nezavisnost utvrđen je amandmanskikrajem jula 1990. dakle, prije prvihvišestranačkih izbora. Tadašnja SR BIH je definisanakao: „demokratska suverena država ravnospravnihnaroda BiH –Muslimana, Hrvata i Srba, te pripadnikadrugihnaroda i narodnosti, koji u njoj žive“. Ovakoodređena državnost BiH oslonjena je na ustave SFRJi SRBIH iz 1974. god.Suština je u tome, da su srpske strane osporavaleBosnu i Hercegovinu. Naime, od septembra1991. u BiH je vršena uspostava neustavnih srpskihautonomnih oblasti tamo gdje je dominirala SDS.Redefinisana JNA naoružavala je Srbe po BiH izaposjedavala relejne stanice, a SDS ITC RTV BIH.Činjenica je da BiH nije rasturala SFRJ. BiH nije niprema jednom susjedu pokazivala neprijateljskeodnose niti hegemonističke težnje, ipak užasavajućeje kažnjena. OUN, EZ i SAD ponijele su se prema BiHkrajnje cinično. OUN nije zaštitio svoju članicu,a bileBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS33su obavezne. U Daytonu su priznati učinci agresije igenocida. U Daytonu je BiH izgubila ime Republika itaj naziv je dat Republici Srpskoj. Time je legitimiziranavelikosrpska politika prema Bosni i Hercegovini.O tome govori i ustavno oređenje prema kojem je RSnadređena BiH i upravlja njenom sudbinom.Na BiH imaju pravo oni koji je hoće i to htijenjetreba jasno staviti na znanje oponentima imeđunarodnim autoritetima, organizovanjem najširegbh. demokratskog saveza. BiH mogu očuvati samonarodi BiH“.Zatim je nastavljen program. Za početak su izveliBosansku himnu ,,Jedna si jedina,, a zatim nizsevdalinki: ,,Snijeg pade na behar na voće,,-,,uStanbolu na Bosforu,,-,,Evo srcu mome radosti,,-,,Samo Allah istina je,, a dio ženske ekipe je izveopar solističkih izvedbi vrlo moćnih intonacija.Cijela ekipa je bila uredno posložena,uhodana,uvježbana,do posljednjeg detalja. Gledam sa oduševljenjemte mlade duše,nadahnute glazbom,koliko moćnostoje na pozornici,koliko pozitivne energije odašiljuoko sebe,kakve poruke šalju mladim ljudima kojinajčešće žive životom bez sadržaja. Skromno sunam se obratili-predstavili i nedugo za tim najaviliodjavnu špicu. Dugo, dugo se čuo gromoglasni pljesakpublike, jer su bili nenadmašni. Po završetkuprograma gostima smo uručili lunch pakete i oprostilise sa njima,a oni su u dogovoru sa curamanašeg zbora,,Sevdalije,, i zbora Islamske zajdnice,Rijeka nastavili druženje u prostorima BNZ zaPGŽ,Vodovodna 15 B.Što još da kažem?Meni, a mislim i prisutnima će ostati dugo u vrlo lijepomsjećanju, a svima koji nisu bili nazočni ovomkoncertu treba biti zaista, zaista žao.ISLAMSKI CENTAR RIJEKAObilježena godišnjica početka radovaIslamskog centra Rijeka(12.03.2010.-12.03.2011.)Piše: Hidajet HasanovićPet mjeseci nakon svečanog polaganjakamena temeljca Islamskog centra u Rijeci,održanog 03.10.2009.g. pred brojnim visokimuzvanicima vjerskog i državnog svjetonazora, upetak 12.03.2010.g. svečano je obilježen i službenipočetak gradnje Islamskog centra. Tog dana, nagradilištu Islamskog centra okupili su se predstavniciMešihata IZ u Hrvatskoj na čelu sa uvaženim MuftijomŠevkom ef. Omerbašić, čelništvo Medžlisa IZ u Rijecii nekoliko stotina nazočnih džematlija, koji su prigodnimvjerskim programom svečano označili početakradova na izgradnji Islamskog centra. Svečanostpočetka gradnje Islamkog centra otvorio je četvrtinajljepši glas i učač Kura'na na svijetu, glavni imamzagrebački hafiz Azi ef. Alili. Hatma dovu proučio jedugogodišnji riječki imam Adem ef. Smajić, koji jeOvako izgleda Islamski centar Rijeka danasdugi niz, odsamih početaka bio aktivno vezan zanapore relaizacije izgradnje IKC u Rijeci.BROJ 19

34BOŠNJAČKI GLASOvako izgleda Islamski centar Rijeka danasPrigodnim obraćanjem, riječima dobrodošlice i zadovoljstvaprisutnima se obratio i sadašnji glavni imamMIZ Rijeka, Hajrudin ef. Mujkanović koji je izmeđuostalog prisutne upozano sa dosadašnjim naporimaoko izgradnje toliko željno očekivanog IKC Rijeka. Usvom obraćanju nije zaboravio spomenuti i one kojiostavili neizbrisiv trag ali i emanet riječkim muslimanimada hairli projekat IKC u Rijeci i dovrše. Nakonobraćanja predstavnika MIZ Rijeka, prisutnima seobratio i Muftija za Hrvatsku, Ševko ef. Omerbašić kojije u svom izlaganju dao akcenat na značaj džamijena ovim prostorima i napore koje je Mešihata IZ uHR, zajedno sa riječkim muslimanima uložio da bi sekonačno projekt i realizirao. U svom izlaganju Muftijaje istako i sljedeće:".. Iako je ostala nezaboravnasvečanost polaganja kamena temeljca Islamskogkulturnog centra, ovaj današnji čin, početak građenjaIKC Rijeka mnogo je značajni jer je konačno daonadu riječkim muslimanima da će u roku od 18mjeseci za koliko smo potpisali ovaj Ugovor dobitisvoj davno željeni moderan, funkcionalan prostor zamolitvu, za vjeronauku, za kulturu i druge poslovei aktivnosti koje Islamak zajednica provodi.Svi onikoji su donirali svoje priloge u vrijeme kada su sesamo nadali i sanjali o centru, danas su došli nasvoje. Pored osiguranih sredstava od države Qatar uEsad Ćoralić prima Vakufnamu u ime VBN za PGŽiznou od 5 milijuna eura i do sad utrošenih najmanjemilijun eura za kupnju zemljišta i izradu projekata iprovedbu drugih poslova i aktivnosti u obvezi smoosigurati još 2 milijuna eura kako bi za 18 mjeseciimali centra sa oko 5000 kvadratnih metara.Uvjerensam da ćete biti ponosni na svoj centar u istoj mjerikao što su i zagrebački muslimani ponosni na svoj.Da bi, međutim, uistinu bili dostojni takvog jednogprojekta nužno u njemu razviti takvu aktivnostkoja će odgovarati utrošenim sredstvima i trudu.Islamski centar biti će velika prilika Riječanima dase upoznaju sa islamom. Budući centar je uistinujedinstven na obje obale Jadranskog mora..." I takoje bilo točno prije godinu dana. Istog dana, godinudana poslije primjetan je ogorman napredak gradnjeIslamskog centra u kojemu smo i obilježili godišnjicupočetka radova Islamskog centra. Pored mnogobrojnihvjernika koji su se okupili u prostorijamaIslamskog centra, svečanost su uveličali i prof. dr.Fuad Sedić, prof. dr Sulejman Kendić, te nekolikoimama sa područja Velike Kladuše i glavnih imama iimamam iz R Hrvatske.Riječki muslimani i njihovi gosti prate svečanostNakon riječi dobrodošlice domaćina predsjednikaMedžlisa Islamske zajednice Rijeka h. EkremaBudimlića, uručene su vakufname našim džematlijamakoji su to ovih dana i postali. Među njima je i naš Ibro,predsjednik BNZ-a, te druge džematlije.Nazočnima se obratio prof. dr. Fuad Sedić i prof. dr.Sulejman Kendić koji su zajednički sačinili zanimljivodjelo o komparaciji religije i medicine, hadisa i zdravljaitd. U prostorijama Islamskog centra obavljen jei podne-namaz, a nakon toga naše vrijedne članiceVijeća žena Islamske zajendice su pripremile hranuza sve musafire i džematlije kako bi se druženjenastavilo u ozračju zajedništva. Vrijedno spomenaje i trud mladih iz Labina, Siska i Zagreba koji sudošli u Islamski centar, a nakon svečanog programamladima se u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici uRijeci obratio prof. dr. Fuad Sedić i prof. dr. SulejmanKendić. Zahvaljujemo se svima koji su učestvovaliu realizaciji naše zajedničke svečanosti, a posebnoBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS35Prof. dr. Fuad SedićProf. dr. Sulejman Kendićhvala svim gostima koji su se potrudili da dođu uRijeku i vide napredak gradnje Islamskog centra.Za kraj možda bi bilo najbolje da citiramo posljednjuizjavu muftije Ševke ef. Omerbašić vezanu zagradnju Islamskog centra u kojoj kaže: „PredsjednikMešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj posjetioje 04. veljače gradonačelnika Rijeke te zajednosa suradnicima razgovarao o mogućem problemuizgradnje pristupnoga puta i dovođenja komunalijau Centar. Naime, problemi s otkupom zemljišta odvlasnika zaprijetili su da dovršenje Islamskog centraneće biti moguće po programu. U razgovoru sdelegacijom Islamske zajednice gradonačelnik ječvrsto obećao da će uporabna dozvola biti na vrijeme,a da će pristupni put umjesto predviđenogabiti izgrađen s druge strane, to jest preko gradskogzemljišta, otkuda će stići i komunalije struja i voda.Što se pak tiče gradnje Islamskog centra do krajasiječnja je izvedeno oko 38-40%ukupnih radova.Grubi građevinski radovi su završeni prije krajaprošle godine. Do sada nema kašnjenja u izvođenjuradova, pa se predviđa konačni završetak radovakrajem listopada ove godine. Riječki islamski centarbiti će jedan od najljepših u Europi, što se već sadadade zaključiti.“KulturaPromovirana zbirka duhovne poezije -Skovana od vremenaPiše: Hajrudin MujkanovićU nedjelju 20.02.2011.g. u prostorijama MedžlisaIslamske zajednice Rijeka u organizaciji Vijeća ženaMedžlisa IZ Rijeka, održana je promocija knjige(zbirka duhovne poezije) pod nazivom "Skovana odvremena", autorice Amire Šabić Langić. Promocijuknjige najavila je Ernedina Hadžajlić, tajnica Vijećažena MIZ Rijeka koja je u svom govoru poselamilaautoricu, zahvalivši se na dolasku i promociji svojeprve knjige. Svakako zahvalnost je iskazala i svimprisutnim članicama Vijeća žena MIZ Rijeka, kojesu svojom nazočnošću uveličale promociju. Nakonnajave tajnice Vijeća žena riječ je data samojautorici knjige Amire Šabić Langić koja je u svomdvadesetminutnom izlaganju ukazala na način nastajanjasvoje prve zbirke duhovne poezije. Knjigaje nastala kao izraz životnog iskustva autorice,prolazivši kroz tegobne faze u životu, suočavajućise sa bolešću, a jedninu utjehu našla je u vjeri islamui plemenitoj knjizi kura'nu, prenoseći to na papir iobjavivši u svojoj prvoj knjizi.O pjesnikinji Ammari.... Da bi ste znali reći o pjesnikune morate ga poznavati, dovoljno je pročitati ga. OnaBROJ 19

36BOŠNJAČKI GLASpodsjeća. Onoga koji mi je vratio vid, nakon štosam ga izgubila, hod nakon što me izdavao, osjetnakon što je nestao.... Moja je poezija moj razgovorsa mojom dušom. U nastojanju da ne izdam ja nju iona mene."je rođena u Rijeci, 1974.godine. U 21. godini udalase za svog sugrađanina i rodila 4 djece. Najvjernijaprijateljica joj je...multipla skleroza, već više od 10.godina.Povremeno ju je držala slabovidnom, bezravnoteže, čak i 90% slijepom jedan dio vremena....Ipak, u duši krije prostranstvo Nebesa, jačinu morskihtalasa, koji katkad ljube obalu, katkad stijenelome..."Vjera u Boga je osnova na kojoj gradimsvoj život i moja jedina terapija. Tako i svoju dijagnozuzovem "ZVIR", koja ne ujeda nego na AllahaŽeljaDa mi je namazom srce oživjetiI dušu umornu svježinom okupatiDa mi je da abdest moj bude kap po kap ... zauvjekoproštaj od grjehota mojih udova.Da mi je da gledanje u svaki harf Kur'ana bude zauvjekoproštaj za svako ne gledanje u te lijepe ljudskom rukomznake istkaneali Riječi Silnoga, ljudskom rodu darovane.Govor Sveznajućeg, preko duše roba najčasnijeg poklonjen.Kao znak i Svjetlo.Da više nikada ne bude....mrakDa mi je......Iz biografijeAmira Šabić Langić, rođena je uRijeci, R. Hrvatska, 1974.g. Odroditelja Bošnjaka, porijeklom izBosanske Gradiške. Odgajana je uduhu bošnjačke tradicije i običaja,učila je osnove vjere od samogdjetinjstva. Međutim, odrastajućiu okolini koja je bila potpunodrugačija, velikim dijelom i sam jepostala dio mase. Tijekom svogosmogodišnjeg školovanja, pisalaje pjesme i priče, koje su objavljivaneu dječijem/omladinskomčasopisu "Modra lasta".Čitanjem,proučavanjem i prakticiranjemislamske molitve, dolazi do odlukeda obuče islamsku odjeću-hidžab.sama u masi, osjetila je važnost ivrijednost oslonca na UzvišenogGospodara. Time ohrabrena, prilikomsusreta sa svojim mužemodlučuje se na sklapanje islamskogbraka iz kojeg je rodila četvorodjece, kćerku i tri sina.Zbog odgoja djece u duhu islama,odlučuje se odseliti iz rodneRijeke u Travnik, kolijevku svojihpredaka...Na kraju dvadesetihgodina svoga života saznaje damnoge zdravstvene tegobe kojeje osjećala a koje imaju svoje imei prezime-multipla skleroza. U svakodnevnojborbi za što kvalitetnijiživot svoje porodice, jedinapomoć i podrška su joj vjera ibeskrajno povjerenje u JedinogaBoga, Allaha Uzvišenog. Iskušanapovremenom slabovidnošću,teškom pokretljivošću i mnogimtegobama, svoje osjećaje i mislipiše na blogovima, iz kojih sukasnije prikupljene pjesme kojese nalaze u ovoj zbirci, provomobjavljenom djelu autorice...BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS37U Sisku predstavljena knjigamr. sc. Fikreta Midžića o granicama teritorijaB i H na starim geografskim kartamaod 1699 -1918 godine.Priredio:Enis DugnjićUpetak, 18. veljače, u 18 sati u Narodnoj knjižnicii čitaonici u Capragu u Sisku, u organizacijiBošnjačke nacionalne zajednice Grada Siskai Sisačko-moslavačke županije predstavljena je knjiga“Granice i teritorija BiH od Karlovačkog mira do krajaPrvog svjetskog rata na starim geografskim kartama(1699-1918.)” autora mr.sc. Fikreta Midžića iz Bihaća.Knjigu navedenog autora pred tridesetak posjetitelja,promovirali su profesori Bahrudin Beširević i NijazMaslak. Inače, autor knjige je poznati povjesničar,magistar Fikret Midžić, direktor Arhiva Unsko- sanskogkantona, koji je do sada već bio rado viđen gost u Sisku.Knjiga predstavlja djelo koje afirmira bogatu povijestbosansko-hercegovačkog prostora i njenih granica, atakođer govori i o državno-pravnom kontinuitetu Bosnei Hercegovine u jednom burnom povijesnom razdobljuod tri stotine godina.Na samom početku, prije promoviranja knjige, gostimai posjetiteljima ugodnom uvodnom riječi obratiose dopredsjednik BNZ-e GS i SMŽ Asim Kulenović, dok je predsjednik Alija Avdić, osim pozdravnoggovora, posjetitelje upoznao i sa predstojećim popisomstanovništva u Republici Hrvatskoj, te još jednomskrenuo pozornost na pozitivne propise koji regulirajuovu tematiku , napominjući da svi oni koji nisudo sada izvršili promjenu imena Musliman u Bošnjak, tu mogućnost imaju napraviti još uvijek osobno umatičnom uredu u županiji Sisačko-moslavačkoj.Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i studenataBošnjačke nacionalne zajednice Hrvatskeuključimo se u akciju»Odričem se jedne kave u korist naših najboljihučenika i studenata«Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo svoj doprinosu njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sasvog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:2360000 – 1101413989BROJ 19

38BOŠNJAČKI GLASDr. sc. Tarik Kulenović o nacionalnombošnjačkom identitetu na tribin u SiskuPriredio:Enis DugnjićDana 11. prosinca 2010. (subota) u domu Mjesnog doma Eugen Kvaternik u organizaciji Bošnjačkenacionalne zajednice grada Siska i SMŽ u dvosatnom izlaganju održana je tribina "Nacionalni bošnjačkiidentitet" na kojoj je gostovao ugledni zagrebački politolog i sociolog dr.sc. Tarik Kulenović. Ovomprigodom uz prezentaciju dr. Kulenović je prisutne posjetitelje proveo kroz genezu bosansko-hercegovačkedržavnosti navodeći ključne bosansko-hercegovačke vladare, državnike, političare i vjerske prosvjetitelje kojisu obilježili povijest BIH. Govoreći o genezi imena Bošnjak, naveo je da neizjašnjavanjem kao BošnjakBosna gubi svoga vlasnika.Bosna mora imati svoj narod, svoga vlasnika, ako izbjegavamo nacionalnu pripadnost toj lijepoj zemlji, ondase odričemo Bosne, bila je poruka dr. Kulenovića.I ova tribina Bošnjačke nacionalne zajednice gradaSiska i SMŽ kao i prethodna tribina u organizacijiVijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Siskai SMŽ na kojoj je gostovao ugledni akademik dr.Muhamed Filipović je pokušaj senzibiliziranja iosavješćivanja mnogih koji ne žele mijenjati odrednicu"Musliman" u "Bošnjak" smatrajući da time neštogube, a ustvari mnogo dobivaju.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLASU Sisku održana 9. izvještajnaskupština bošnjačke nacionalnezajednice grada Siska i Sisačko-Moslavačke županije39Priredio: Enis DugonjićBošnjačka nacionalna zajednica Grada Siskai Sisačko-moslavačke županije, u petak,25. veljače 2011. godine, održala je svoju9. Izvještajnu skupštin u mjesnom domu “EugenKvaternik” u Sisku, sa predviđenim Dnevnim redomod 14. točaka, među kojima su pažnju privukle točkekoje su se odnosile na Godišnje izvješće za 2010.Godinu , te financijsko izvješće, kao i izvješće nadzornogodbora i Suda časti.Na početku otvaranja skupštine, članovima u punojdvorani, obratio se predsjednik zajednice Alija Avdić,koji je sve prisutne uvodnom riječi pozdravio izahvalio na brojnom odazivu, a potom upoznao sasadržajem skupštine, predlažući ujedno i članoveradnog predsjedništva u koje su izborom svihčlanova izabrani Enis Dugonjić predsjedavajući, tečlanovi Merima Begić i Hajrudin Kulašić..Nakon izbora članova verifikacione komisije od 3člana, koju su sačinjavali Asim Kulenović, EsadKomić i Mirsad Čehić, koji su utvrdili brojnost ikonstatirali kvorum članova, otpočeto je sa radomskupštine.Predsjednik zajednice Alija Avdić, je izvjestio da suunatoč poteškoćama izazvanim manjom dodjelomfinancijskih sredstava od strane Savjeta za nacionalnemanjine Vlade Republike Hrvatske , programigotovo svi realizirani. Posebno je istaknut programodržavanja tradicionalnog 9. Bajramskog koncerta ,te Dani bošnjačke kulture i kuhinje, Dan zajednice,kao i tribine na temu identitet bošnjaka, čiji su gostibili uvaženi akademik Muhamed Filipović i dr. sc.Tarik Kulenović.Po iznešenim i drugim izvješćima u vezi financijskogposlovanja kojeg je podnijela Asmira Keranović,te izvješća nadzornog odbora o kojem je izvjestioEnes Kulenović i izvješća stegovnog suda o kojem jeizvjestio Muhamed Alijanović, učešće u raspravi suuzimali, pojedini članovi, među kojima su najviše diskutiraliZlata Mujkić, Asim Kulenović, Izet Keranović,Alija Avdić, Enis Dugonjić, i dr.Po završenim diskusijama, koje su uglavnom bilepohvalne i usvojenim programima većinom glasovate izraženu nadu da će programi u 2011. godini, bitijoš kvalitetniji, skupštinu je zatvorio predsjednik AlijaBROJ 19

40BOŠNJAČKI GLASAvdić, koji je prisutne članove pozvao na zajedničkodruženje uz pjesme sevdalinke koje je interpretiraouz samostalnu pratnju Mirsad Čehić.Cjelokupni tijek skupštine zapisnički je konstatitanod strane izabranog zapisničara ŠemsudinaDugonjića.Za napomenuti je još jednom da je predsjednikzajednice Alija Avdić sve prisutne upozoriona predstojeći popis stanovništva u RepubliciHrvatskoj te obaveze članova domaćinstava premapopisivačima i popisivača prema stanovnicima sukladnopropisima koji reguliraju ovu tematiku.Bošnjaci Splita i Splitsko-dalmatinske županije proslavili Dan nezavisnosti Bosne i HercegovinePiše: Mensur DurakovićSRETNI TI DANI NEZAVISNOSTIBOSNO I HERCEGOVINOBila je to večer za pamćenje.Da je živ jedan sportskikomentator mogao bimirne duše reći onu svoju legendarnu,,ljudi, zar je i to moguće?,,Organizatorima programa tevečeri sve se bilo poklopilo. Ononajvažnije-vrijeme,kao naručeno.Istina,na dva sata prije početkaSvečanog programa počela je padatisitna kiša,ali se,valjda,možda iod srama prema organizatorimaprograma-povukla. Uslijedila jetopla,skoro,ljetna večer.Stekli su se svi uvjeti da programpočne: funkcionalnadvorana,prepuna gostiju,nasvakom koraku znakovi iobilježja Bosne i Hercegovine.Znakovi,amblemi,zastave onedivne bosanske(narod zna reći:i nove i one sa ljiljanima-modreboje na bijelom platnu a šest ljiljanavezenih u zlatu) a na početkubine veliki cvjetni aranžman punzlatnih ljiljana.Sve je te večeri slavilo i podsjećalona Bosnu i Hercegovinu.Ovogodišnji Svečani programje morao ići na prvu subotu,paje ovaj Svečani program održan05.03.2011. godine sa početkom u18 sati u Dvorani Kazališta Mladih,,Slit,,Split. Organizatori svečanogprograma,ove godine,bila su dvabošnjačka Vijeća: Vijeće Bošnjakagrada Splita i Vijeće Bošnjaka uSplitsko-dalmatinskoj županiji.Nešto prije 18 sati u dvoranudolazi i župan Splitsko-dalmatinskigospodin AnteSanader u pratnji IbrahimaDurakovića,predsjednika VijećaBošnjaka u Splitsko-dalmatinskojžupaniji.Opuštenu atmosferu,vesele irazdragane razgovore prisutnihprekida intoniranje ,,Lijepe naše,,i ,,himne Bosanske,, znatno veći.Jedan moj prijatelj koji je i inačehumorističan,poslije programareče:,,bolan jarane,odsvira sehrvatska himna,i u redu,ali kadpoče bosanska,pa nikad kraja-jaBogami jarane pomislio da seisprala ploča,,.Poslije intoniranih himni nascenu stupa mladi i zgodnivoditeljski par: Nerma Šehić iMensur Duraković.U pozdravnim govorima prvise prisutni obratio županSplitsko-dalmatinski gospodinAnte Sanader koji je te večeribio izuzetno raspoložen. On jepozdravivši sve prisutne,poželioim svako dobro,čestitajući svimBosancima i Hercegovcima ovajveliki dan-Dan nezavisnostiBosne i Hercegovine,napomenuoi sljedeće:,,vjerujem da je prostornaše Županije ugodno mjestoza svakoga Bošnjaka,Bosancai Hercegovca,da smo učinili iunaprijedili i međunacionalne imeđudržavne veze,da smo znatnopodigli i ekonomsku suradnjui da obje naše države,i Hrvatskai Bosna i Hercegovina zajednotrasiraju put ka EvropskojUniji. Na tom planu,kao i nasvemu drugome što bi moglopoboljšati suradnju naših narodai država,ja ću biti podrška nakoju možete računati,,-ista kaokad je između ostalog župan AnteSanader ne propustivši prilikuda pohvali suradnju njegovogžupanijskog ureda sa VijećemBošnjaka u Slitsko-dalmatinskojžupaniji i osobno sa gospodinomIbrahimom Durakovićem,kaoi da još jednom čestita svimBosancima 1.ožujka-Dan nezavisnostiBosne i Hercegovine.BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS41Gospodin župan Ante sanaderdobio je gromoglasne aplauze aveć je za izlazak na scenu najavljengospodin Angel Mitrevski,članSavjeta za nacionalne manjineRepublike Hrvatske. GospodinMitrevski je čestitajući svimBosancima i Hercegovcima ovajveliki datum, govorio o svimvidovima suradnje koja ide odSavjeta za nacionalne manjinebi smatra da se dosta postiglo alida se moglo i više. Ističući da je isam velika podrška Bosancima iHercegovcima jer je inače i njegovažena iz Hercegovine,pa su teveze bogate suradnjom na svimpoljima.U pozdravnim govorima prisutnimase obratio i gospodinMiroslav Jovičić,predsjednikVijeća srpske nacionalne manjinegrada Splita. GospodinJovičić je,ne propuštajući prilikučestitao ovaj veliki dan svimprisutnim Bosancima,ističućimeđunacionalnu suradnju na područjima,sporta,kulture,zajedničkih manifestacija,kao i svega onogašto je u amanet,kao dobro,ostaloono iz vremena iz bivše namdržave. I sam osobno imam velikibroj prijatelja Bosanaca i tolikodragih prijatelja,tako da mogureći da su naše veze isprepletenesudbinama i prijateljstvima-istokao što je rekao na kraju gospodinJovičić.O Danu nezavisnosti Bosne iHercegovine,o značaju ovogdana,što i zašto ga slavimo govorioje u svom referatu gospodinIbrahim Duraković,predsjednikVijeća Bošnjaka u Splitsko-dalmatinskojžupaniji. On je istakaoda je,na žalost,država Bosnai Hercegovina rođena u krvi igenocidu,koji se može mjeriti i usvjetskim okvirima a da Europastoljećima nije imala slučaj genocidakakav je bio u Srebrenici1995.godine . ,,Nesmijemo,nikad,zaboraviti žrtve kojesu nam omogućile slobodu jernarod koji ne pamti iskustva izprošlosti,često u povijesti znaoje,zaista,nestati,a to bi bilo šteta,,-rekao je na kraju Duraković inapomenuo da ostvareni ciljdržavuBosnu i Hercegovinu predajemou amanet generacijamakoje dolaze.Mi,Bošnjaci,na svojuborbu možemo biti ponosni iuzdignute glave i čela,možemohoditi cijelim Svijetom i svakogapogledati u oči,jer smo kaonarod u najtežim trenutcimapokazali zrelost i odgovornost današa borba bude dobijena bez imale mrlje,,-dodao je na krajuDuraković i čestitajući još jednomsvim Bosancima i Hercegovcimasretan Dan nezavisnosti Bosne iHercegovine.U svečanom muzičkom dijeluprograma nastupila je pijanisticaLana Ćebo,prošlogodišnjaučesnica hrvatskog Supertalenta.Ona je svojim učešćem i svirkomu Supertalentu oduševila i NinuBadrić i Dubravka Merlića iEnisa Bešlagića. Večeras je,nassve prisutne u dvorani,oduševilasvirajući dvije prekrasne izvedbe.A onda je na scenu nastupila,Onamladadama Lejla Cetin i sveoborila s nogu-svojom konferansulogom,pjevanjem iigranjem,oduševila je izbirljivusplitsku publiku .Potom jepredstavila glavne goste večeri:članove Gradskog muzičkog ansambla,,Bugojno,, iz Bugojna.Uslijedilo je ono što narod znareći-bogatstvo sevdalinke,nizalisu se hit za hitom,bacajući udelirij oduševljenja svu prisutnupubliku.Pri samom kraju muzičkogprograma,predsjednik Gradskogmuzičkog ansambla ,,Bugojno,,iz Bugojna,gospodin Enes Šehićuručio je darove za domaćinai pozvao na još bolju suradnjui gostovanje u Bugojnu. U imedomaćina poklone gostiju primioje Ibrahim Duraković. Zahvalivšise na darovima Duraković jeistakao da takvoj suradnji ništanemože stajati na putu,ta daje ona u obostranom interesu.U odličnom raspoloženjuodjavu cjelovečernjeg programaučinio je gospodinMufjudin Kadrić,predsjednikVijeća Bošnjaka grada Splita.Zahvalivši se svim izvođačimana večerašnjem programu,svojprisutnoj publici te svima napomenuoda se u velikom holudvorane mogu počastiti jelom ipićem.Na večerašnjem programu,oduzvanika,između ostalih,moramoistaknuti tri osobe: MaricuRužić,pročelnicu lokalne samoupravegrada Splita,zaduženu zakoordinaciju sa Vijećima nacionalnihmanjina grada Splita,BorivojaStevovića (predsjednika Vijećacrnogorske nacionalne manjinegrada Splita) i svakako,ZdeslavaBoškovića,istaknutog kulturnogradnika i velikog prijatelja Bosnei Bošnjaka. Na večerašnji programpovodom Dana nezavisnostiBosne i Hercegovine,stiglaje i višečlana delegacijaBošnjaka Zadra na čelu saHasom Salihovićem i DžemalomSpahićem. Također, programuje prisustvovao i splitski imamVahid ef. Hadžić, koji na skupdošao u pratnji Ševala Tosunija,predsjednika IO Medžlisa Split.Po završetku Svečanog programau dvorani Kazališta Mladih Splitdruženje se sa delegacijom izZadra nastavilo u prostorijamaVijeća Bošnjaka. Bio je to i radnisastanak,ali i opušteno i zabavnodruženje do kasno u noć,uzbogatu bosansku gstronomskukuhinju.Sve u svemu,tko nije bio možesamo žaliti,tko je bio može namse (Bošnjacima) diviti,te nakraju iz svega toga još jednomzaključiti onu poznatu narodnuuzrečicu ,,Mani Zemlju kojaBosnu nema…!,,BROJ 19

42BOŠNJAČKI GLASU Puli obilježen Dan nezavisnosti BiHPiše:Berina MujkićUspomen i u čast bošnjačkim mornarima ivojnicima poginulima u Prvom svjetskomratu položili smo u ponedeljak, 07.03. 2011.godine, vijenac na spomen-ploču na Mornaričkomgroblju u Puli, u sklopu programa obilježavanja nezavisnostiBosne i Hercegovine.Svečanost povodom Dana nezavisnosti Bosne iHercegovine održana je 12.03.2011. godine u Domuhrvatskih branitelja u Puli s početkom u 19 sati.Organizatori svečanosti bili su Nacionalna zajednicaBošnjaka Istre, Vijeće bošnjačke nacionalne manjineIstarske županije i Grada Pule. U uvodnom dijelupredsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre iBošnjačke nacionalne zajednice Republike Hrvatske,Senad Pršić pozdravio je prisutne i čestitao Dannezavisnosti BiH kao i Međunarodni Dan žena, jošjednom je naglasio važnost nadolazećeg Popisastanovništa 2011. godine kao i prednost izjašnjavanjanaših sunarodnjaka pravilnom odrednicom Bošnjak/inja. Istaknuo je da je ovo jedan od najznačajnijihdatuma, naime 1992. godine na referendumu većinagrađana Bosne i Hercegovine odlučila se za otcjepljenjeod Jugoslavije. Nakon izglasavanja nezavisnostina referendumu uslijedilo je međunarodnopriznanje Bosne i Hercegovine od većine relevantnihsvjetskih organizacija.Bosna i Hercegovina je nakon referenduma pretrpjelateške ratne trenutke, ali je ipak uspjela sačuvatisvoju teritorijalnu cjelovitost i suverenitet.Nažalost, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine seslavi samo u entitetu Federacije BiH dok političkilideri Republike Srpske i dalje odbijaju priznati ovajdan kao legitimni državni praznik. Posjetitelja je bilo200 tinjak, a među njima i predstavnici Grada Pule,gosp. Erik Lukšić, Nikolina Radulović, Vlado Đurišić.Zabavni dio program predvodio je zagrebački ansambl"Bosana", te mnogobrojni izvođači sevdalinkiZdenka Ahmetspahić, Mehmed Goražda, EdoPavišić, Ivan Jelić i drugi. Organizirali smo i tombolu,a prikupljena sredstva namijenjena su adaptaciji"Bosanske kuće" u Trierskoj 5 u Puli. U veselom tonudruženje se nastavilo do kasnih večernjih sati.Članak iz Glasa Istre možete vidjeti ovdjehttp://www.glasistre.hr/istra/vijest/329843BROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS43Priča o SrebreniciPiše i fotografira:Mira PavlakovićNedjeljno jutro, 11.srpnja2010. Iz kuće mojihdomaćina, Amre i HajreBegić, spuštam se u centarSrebrenice tražeći taxida me prebaci do mezarja uPotočarima. Pitam neke ljudeznaju li gdje je taxi stajalište.Ne znaju, nisu iz Srebrenice,došli su na dženazu, pa mogu snjima do Potočara. Krenusmo,poslije kilometra vožnje zastoj.Stojimo desetak minuta, nismose pomakli niti milimetar, većionako kasnim i odlučim u trenuda ću poći pješke. Poslije 110kilometara prohodanih na Maršumira od Nezuka do Potočara,ovih 5 kilometara je za mene sitnica.Prolazim uz igralište i sadse otkriva zbog čega je bio zastoju prometu, čeka se helikopters političarima. Oni su kaozlo vrijeme, ne mogu se izbjeći.Što sam bliže Potočarima, gužvaje sve veća, autobusi, automobili,ljudi, a sunce upržilo.Sva sreća da imam kišobran uruksaku, poslužit će kao suncobran.Očekuje se dolazakpreko pedeset tisuća ljudi nadženazu. Ukapa se ove godine775 mučenika, s ovim današnjimukopima bit će na mezarju4524 mezara. Ove godine će seukopati i jedan katolik, RudolfHren, njegova je porodica izrazilaželju da i on nađe konačnismiraj na ovom mezarju, zajednos muslimanima s kojima jeizgubio život. Ove se godineukapaju i dvojica dječaka odčetrnaest godina, Rijad Gabeljići Mehmed Varnica. Prvih 188identificiranih osoba pokopanoje na porodičnim mezarjima,jer memorijalno mezarje uPotočarima tada još nije biloNož, žica, Srebrenicaizgrađeno.MemorijalniPotočari(drugi dio)centarKamen temeljac za Memorijalicentar položen je 2000. godine,službeno otvorenje je bilo urujnu 2003. godne, a prvi ukopšehida 31. ožujka 2003. godine.Tada je ukopano 600 ekshumiranihi identificiranih žrtava,čija su tijela iskopana iz masovnihgrobnica. Poslije dugotrajnogpregovaranja dobivenaje ova lokacija na kojojse nalazi Memorijalni centarPotočari. Srpske vlasti su ponudiletri lokacije koje nisu bileadekvatne, radilo se o Buljimu,selu Palama i Đogozima. Telokacije se nalaze sa strane,dalje od glavnih putova, a bitnoje da Memorijalni centar budevidljiv i dostupan ljudima, dabijele nišane vide svi koji prolazeovim putem, da ih videoni koji su umrljali ruke krvlju,a još uvijek nisu uhapšeni ikažnjeni, a i svi ostali, kao trajnoupozorenje i svjedočanstvoo učinjenim zvjerstvima.Memorijalni centar ima dvadijela koja se međusobno nadopunjavajui čine cjelinu, prvi jesakralni, koji je u potpunostiizgrađen, a drugi je memorijalno– komercijalni, koji jedjelomično sagrađen. Prva fazaMemorijalnog centra izgrađenaje po arhitektonskom rješenjuAhmeda Džuvića i AhmetaKapidžića. Njega sačinjavaju:musala (džamija na otvorenom),turbe s pločom ispisanomajetima 154 do 156 kur'anskesure el-Bekare:"I ne recite za one koji su naAllahovu putu poginuli:'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vine znate!Mi ćemo vas dovoditi uiskušenje malo sa strahom igladovanjem, i time što ćetegubiti imanja i živote, i ljetine.A ti obraduj izdržljive, one koji,kad ih kakva nevolja zadesi,samo kažu: ' Mi smo Allahovi imi ćemo se Njemu vratiti!."BROJ 19

44BOŠNJAČKI GLASU sakralnom dijelu se nalazii Zid sjećanja, koji u formipolukruga okružuje plato smusalom. U bijeli kamen suabecednim redom upisana 8372imena ljudi nestalih u srpnju1995. godine. Ovaj popis nijekonačan, postoji vjerojatnostda će se broj imena povećati.Najveća površina sakralnogdijela otpada na mezarje, kojeu svom tlocrtu ima oblik cvijetasa sedam latica.Prelaskom ceste ulazi se udrugi dio Memorijalnog centragdje je u jednoj od halauređena Spomen soba. U ovimnapuštenim tvorničkima halamanalazila se baza nizozemskogbataljuna UN-a. Spomen sobučine dva dijela, u jednom seprikazuje dokumentarni filmo srebreničkom genocidu, a udrugom se nalazi 20 vitrina ukojima se nalaze osobne stvarižrtava. Sat, špekule, ključevi,fotografije…pronađene u masovnimgrobnicama. Malo jepronađeno osobnih stvari iz jednogvrlo jednostavnog razloga,ljudima su oduzimane osobnestvari i identifikacijske isprave,sve je to bacano na hrpu ispaljeno, kako bi se što višeotežao proces identifikacijeekshumiranih tijela.2009. godine izabrano je idejnorješenje arhitekata FarukaPirića i Edina Husetića zakonačno uređenje memorijalno– komercijalnog dijela. Taj jerad izabran, jer se na najboljinačin nadopunio s prvom fazomte zajedno s njom čini jedinstvenucjelinu. Kad će se krenutiu realizaciju projekta, teško jepitanje, najveći je problem zatvoritifinancijsku konstrukciju.Sredstva će se prikupljati prekodonatorskih konferencija pa ćeto potrajati.Što ćeš opet uSrebrenici?Iako imam press iskaznicu iakreditaciju s Marša mira,ne ulazim na glavni ulaz, jersam pod svaku cijenu odlučilaizbjeći političare i ostale visokegoste, mislim da su danas odsvega najvažniji ljudi koji seukapaju, oni koji su već ukopani,oni čije su kosti još uvijekprosute po bosanskim šumamai ledinama, kao i obitelji kojesu došle ukopati najmilije iproučiti im Fatihu. Znam daneću moći izbjeći fraze u njihovimgovorima, kad mi je većdragi Allah omogućio da čujem,ali ih bar ne moram gledati, nititrošiti na njih memorijsku karticu.To je moj izbor. Pristalicasam onih koji zastupaju tezuda politički govori na ovakvommjestu i trenutku nisu primjereni.Uostalom i Muhammeda.s. kaže: „Dženaza se ne slijedivatrom, niti vikom.“ Vika i galamana bilo koji način i sa bilokakvim sadržajem neprihvatljivaje na dženazi muslimana.Kada sam u svibnju bila uPotočarima, slučajno sam čularazgovor nekolicine žena, kojesu govorile upravo o tome, kakoih iritiraju govori političara, ajoš više činjenica što oni misleda narod nije svjestan kako onikoriste ovakav veliki skup zasvoju samopromociju i da većgodinama pričaju jedno te isto,usta su im puna Srebrenice ipustih obećanja, a čim odu nesjete se Srebrenice do slijedećegodine. Pravo kažu Srebreničani,svi se mi sjetimo Srebrenicejednom ili dva puta godišnje,a oni žive s njom 24 sata dnevno,365 dana u godini. Uopćese ne čudim ovim ljudima štonikome ne vjeruju i skeptičnisu prema obećanjima, već su ihjednom ostavili na cjedilu i toonda kada se radilo o njihovimživotima, šutjeli su svi, domaćajavnost, međunarodna javnostBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS45i institucije, a da je bilo malodobre volje, bilo bi sačuvanoosam tisuća života. Danas semeđusobno optužuju, prebacujukrivicu jedni na druge, te ćena kraju ispasti da su muslimanisami krivi, jer su se zatekli napogrešnom mjestu u pogrešnovrijeme, okrivimo žrtvu kad većne možemo ili ne želimo sankcioniratizločince. Pokušala samse u par navrata sjetiti, gdje sambila prije petnaest godina, štosam radila u to vrijeme kada jeovim prostorima tekla krv nevinih.Ne mogu se točno sjetiti,bilo je to vrijeme pred „Oluju“,da li je brat već tada bio mobiliziranpa su moje oči i strepnjebile uprte u tom smjeru. Kaoda je taj dio moga života izbrisan,ne mogu ga nikako rekonstruirati.Srebrenica je za menebila fikcija i simbol, simbolpatnje i stradanja nevinih ljudi,grad koji me odmah asociraona Vukovar i tu je bio kraj. Ustvari ništa ja nisam znala, osimpodatka da je stradalo nekolikotisuća muslimana. Smatram danisam loša osoba, a ispada izrečenog da nisam ništa boljaod političara od kojih se u ovomčlanku ograđujem, jedino što janišta ne obećavam, ali nisam,kao ni oni, ništa učinila u ovihpetnaest godina od genocida.Možda se tu ništa niti ne možeučiniti, ali već sam nijjet jeveliki pomak od ravnodušnosti.Na internetu, na stranici nakojoj i ja imam galeriju, prošlegodine je objavio fotografijeiz Srebrenice snimatelj i fotografsa Hayat TV-a, MirsadBukvić. Odlične fotografije,koje su uhvatile na pravi načintragediju Srebrenice, tolikobolne i upečatljive. Tada samse prvi puta posramila, nitkote fotografije nije komentirao.Napisala sam pismo i ispričalase čovjeku u ime svih onihravnodušnih i onih koji kažuda nisu ravnodušni, ali im jeteško komentirati takvu fotografiju.Od toga dana čitamo Srebrenici, već poslije prvihpogledanih video uradaka ipročitanih svjedočanstava,opet sam se posramila, posramilasam se kao pripadnikljudskog roda, posramila samse toga kako čovjek može bitisvirep i bešćutan, posramilasam se sebe kao takve kojadopušta da se na Srebreniciopet iznova provodi genocid,načinom da se o njoj ne govori,da se sve prepušta vremenukoje će učiniti svoje, umrijetće svjedoci krvavih događanja,doći će zaborav, nove generacijesrebreničkih muslimana,raseljene po svijetu, doživljavatće Srebrenicu isto kao i većinaljudi, samo kao fikciju i simbolzla. Nudila sam hrvatskimnovinama članak o Maršu mirai dženazi, nitko mi nije naponudu odgovorio. Očekivalasam da će petnaestogodišnjicaobilježavanja genocida biti nanaslovnicama dnevnih listova,u listu koji se čita u mojoj kućiSrebrenica je bila na četrnaestojstranici, vrlo šturo popraćena,pobrojani su političari koji suprisustvovali komemoraciji,citirane njihove izjave i tu cijelapriča završava.Čudan je postao dunjaluk nakojem se pripremamo za vječniživot, sistem vrijednosti je upotpunosti izokrenut, kadanetko baci mačku u kontejner,uzbudi se čitava javnost, nesamo u zemlji u kojoj se incidentdogađa, već zaštitari životinjaproblem dižu na svjetsku razinu.Svi se zgražaju, žena ostaje bezposla, u ulici gdje živi žele jelinčovati. Nemam ništa protivživotinja i ja imam mačke, aliovo je dokaz koliko je čitavovaj naš svijet postao apsurdan.Ta ista javnost je šutjela i jošuvijek šuti, kada se događalaSrebrenica, tada nije ugašenjedan život, već je u nekolikodana mučki ubijeno preko osamtisuća ljudi. Najgora od svega jeipak ravnodušnost i zaborav.BROJ 19

46BOŠNJAČKI GLASVelika je gužva na mezarju, korak po korakse probijam kroz mnoštvo ljudi, još se kopajukaburi, na svježe iskopanoj zemlji položene sucrvene ruže i zeleni bašluci s imenima ljudi kojiće se ukopati. Do slijedeće dženaze zamijenit ćeih bijeli mramorni nišani. Uspijevam se popetina uzvisinu, preda mnom je more ljudi, muškarcibrišu znojna čela, starice miluju nišane, dok imsuze klize obrazima, traže se mezari najmilijihi hladovina ispod mladih breza, gotovo uz samumusalu zelene se 774 tabuta. Na svakom tabutubroj ispisan krupno, a ispod njega ime, a ispodimena jedna tragična životna priča. Kada bi sviovi ljudi ukopani na mezarju krenuli pričati svojepriče, trebale bi godine da se one saslušaju. Kažuda su sve sreće iste, a svaka nesreća je tužnai bolna na svoj način. Velika je vrućina, pa semezarje zašarenilo raznobojnim kišobranima.Radnici puštaju vodu da se žedan narod napije.Cesta je prepuna autobusa koji neprekidno dolaze,tako su dolazili i 12. srpnja 1995. da odvezužene, djecu i starce do Tišće, a vojno sposobnimuškarci su odvajani, zatočeni pa ubijeni. A svešto se događalo od 1992. godine, kad se rat zahuktaona ovim prostorima, nagovještavalo je takavrazvoj događaja, no nitko nije želio razmišljati nataj način, da se treba bojati susjeda s kojima sepila kahva, s kojima su se slavila krštenja i akike,krsne slave i bajrami. No u svima nama postojimračna strana, što se mora dogoditi da se onaaktivira, još nitko nije otkrio, koji je to trenutak,koji čovjeka pretvara u krvoloka. No, idemo korakpo korak evocirati događaje svih tih godina, čijaje posljedica mezaristan u Potočarima.1992. godine stiže rat u SrebrenicuGodina je 1992., mladu državu Bosnu i Hercegovinupriznaju SAD i Europska zajednica, a u svibnjuiste godine postaje članica Ujedinjenih naroda.Rat se zahuktava, a područje Srebrenice, koje naszanima, na nekoliko tjedana okupira srpska paravojska.Akcijama muslimanskih boraca, pod komandomNasera Orića, Srebrenica je oslobođena.Akcijama od svibnja do rujna ponovno je uspostavljenakomunikacija između muslimanskih snaga uSrebrenici i Žepi, a oslobođenom teritoriju jepriključena cerska enklava.Međutim, nikada se oslobođeni teritorij okoSrebrenice nije spojio s glavnim područjem nazapadu, koje je bilo pod kontrolom Armije BiH.U tom periodu se oslobođeni teritorij povećavana otprilike 900 km² površine. Život u samojSrebrenici je težak, glad i zarazne bolesti supoharale stanovništvo, najviše djecu i starce.U potragu za hranom se ide i do 30 kilometarau dubinu četničke teritorije. Situacija se maloNaser Orićpopravlja kada iz američkih aviona počinju bacatipakete s hranom.Srebrenica 1993 postaje zaštićenazona UN-aU siječnju 1993. godine muslimanske snagenapadaju jako srpsko uporište u Kravici, što jebio povod za srpsku kontraofenzivu. Srbijansko -jugoslavenska vojska preko brane Perućac ulazi uBosnu 20. ožujka 1993. Srbi vraćaju veliki dio teritorija,pala je Cerska, Konjević-Polje, Kamenica,prekinuta veza Srebrenice i Žepe, oslobođeniteritorij se smanjio na 150 km² površine. Tisućemuslimanskih izbjeglica se slijeva u Srebrenicu,napustivši svoja popaljena sela. Broj stanovnika,dosiže preko pedeset tisuća ljudi. Uvjeti za životsu nesnosni, nema dovoljno hrane, lijekova,struje i vode.U ožujku u posjetu Srebrenici dolaziPhilippe Morillon, zapovjednik Zaštitnih snaga UNai daje javno obećanje da je grad pod zaštitomUN-a i da će se on osobno na tome angažirati.Poslije 17 godina, proradila mu je savjest i pojaviose u rujnu 2010. u Potočarima da se poklonižrtvama, ali mu srebreničke majke nisu dopustile,jer ga smatraju jednim od direktnih krivaca zapokolj u Srebrenici. Međutim, Srbi ne odustajuod namjere da osvoje Srebrenicu, prijete da ćenapasti grad ako se ne preda u roku dva dana. Toje bilo 13. travnja 1993. godine. Vijeće Sigurnostije reagiralo i 16. travnja donosi Rezoluciju 819 pokojoj Srebrenica i njena okolica postaju zaštićenai demilitarizirana zona koja se ne smije oružanonapadati. Pregovorima koje su vodili zapovjedniciBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS47UNPROFOR-a dodatno se sklapa sporazum o prekiduvatre koji su potpisali Safer Halilović za ArmijuBiH i Ratko Mladić za VRS. Po potpisivanju primirjaslijedi razoružavanje enklave pod nadzorompripadnika UNPROFOR-a. Pod zaštitu UN-a stavljenesu još dvije enklave, Žepa i Goražde. Prvaskupina vojnika UNPROFOR-a stiže u Srebrenicu18. travnja 1993. godine. Nakon toga nove grupevojnika dolazile su sistemom rotacije, svakih šestmjeseci. Mirovne snage su imale lako naoružanjei oko 600 vojnika u svom sastavu, što je bilodaleko manje od onoga što je traženo. Glavnabaza se nalazila u Potočarima, manji komandnicentar (baza čete „Bravo“) u Srebrenici, uz toje bilo i trinaest promatračkih punktova uzdužgranica enklave. S dolaskom UNPROFOR-a nastupaskoro dvogodišnji mirniji i stabilniji period,iako je humanitarna situacija bila loša. U ožujkui travnju 1993. godine UNHCR (Visoki komesarijatza izbjeglice) evakuira između osam i devettisuća muslimana iz Srebrenice.Preko Direktive broj 7 do genocidaPočetkom 1995. godine sve je manje konvoja shumanitarnom pomoći, koji uspijevaju doći doSrebrenice. Srbi ih ne propuštaju. Nema ulja, soli,brašna, ali zato ima četkica za zube i industrijskesoli. Istu sudbinu dijele i mirovne snage UN-a uPotočarima. U siječnju 1995. godine u Potočaredolazi bataljun iz Nizozemske (Dutchbat). Zalihegoriva svedene su im na minimum, tako daenklavom patroliraju pješke. Vojnicima kojinapuste bazu radi korištenja godišnjeg odmora,Srbi ne dozvoljavaju povratak u bazu, tako je paobroj ljudi od uobičajenih 600, na 400. Primjećujese pokretanje i grupiranje srpskih snaga okoosmatračkih punktova UN-a. No nitko još u tomtrenutku nije slutio što se priprema.Teče četvrta godina rata, međunarodna zajednicaželi da se pregovorima što prije okonča rat u BiH.U ožujku 1995. godine Radovan Karadžić, dobroprocijenivši nezainteresiranost međunarodnezajednice, izdaje direktivu broj 7 u kojoj sekaže da „VRS treba izvršiti potpuno fizičko odvajanjeSrebrenice od Žepe, te svakodnevnim planskimi smišljenim borbenim aktivnostima stvoritiuvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti ibezperspektivnosti daljnjeg opstanka i životamještana Srebrenice.“ U skladu s navedenomdirektivom humanitarna situacija u enklavi postalaje katastrofalna. Dio plana bila je blokada konvojapomoći, „kako bi se smanjio dotur materijalnihsredstava muslimanskom življu i učinilo ihse ovisnim od naše dobre volje, a istovremenoizbeći osudu međunarodne zajednice i svetskogjavnog mnenja.“ Tražena je bezuspješno deblokadakoridora za humanitarnu pomoć, humanitarnasituacija za bosansko-muslimanske civile i vojnoosoblje u enklavi postala je katastrofalna. Civilisu počeli umirati od gladi. Srpske snage, neometaneod bilo koga, približavaju se srebreničkojenklavi. Kretanje artiljerije i tenkova nije bašnevidljivo, ali očito da nikoga nije bilo briga.Sama ofanziva na Srebrenicu pod kodnim imenom„Krivaja 95.“ započinje 6. srpnja 1995. godine,srpske snage osvajaju pet osmatračkih punktovaUN-a na južnom dijelu enklave, s tim da su većkrajem svibnja osvojili osmatrački punkt OPEcho, što je trebalo biti dobar pokazatelj da VRSsprema neku ozbiljniju akciju. Kao odgovor natu agresiju grupa Bošnjaka napada srpsko seloVišnjica. Spaljeno je nekoliko kuća i poginulonekoliko ljudi. Poslije toga događaja tadašnjikomandant Drinskog korpusa, Milenko Živanovićizdaje dvije zapovjedi, u jednoj se iznosi plannapada na enklavu, a u drugoj je naređenjejedinicama Drinskog korpusa da pređu u stanjeborbene gotovosti. Neki od nizozemskih vojnikabježe u bazu u Potočarima, drugi se predajuSrbima, dok su se snage Armije BiH našle podteškom artiljerijskom vatrom i povukle se premagradu. Srbi se sve više približavaju Srebrenici,pukovnik Karremans traži zračnu podršku NATO-a,ali ona stiže tek 11. srpnja u 14,30 minuta kadaNATO avioni bombardiraju srpske tenkove koji sepribližavaju Srebrenici. Pokušaj bombardiranjaartiljerijskih položaja propada zbog slabe vidljivosti.Poslije toga avionskih napada više nema,jer je VRS zaprijetila da će ubiti dvadesetak zarobljenihnizozemskih vojnika i granatirati bazu UNau Potočarima u koju je iz Srebrenice pobjeglopreko dvadeset tisuća civila. U samu bazu nizozemskogbataljuna UN-a ušlo je oko 5000 civila,a ostali su bili po okolnim livadama i napuštenimtvorničkim halama.BROJ 19

48BOŠNJAČKI GLASPad Srebrenice,11. srpnja 2005. godineVRS mijenja prvotni plan da enklavu svede na samgrad Srebrenicu i prekine bilo kakav oblik komunikacijesa Žepom, već kreću u osvajanje samoggrada. Takvo naređenje izdaje Karadžić 9. srpnja,kada su se snage VRS približile Srebrenici nakilometar udaljenosti. Razlog je bio neočekivanoslab otpor koji su pružile snage 28. divizijeArmije BiH, kao i usporene reakcije međunarodnezajednice. Oko 15,00 sati, 11. srpnja, generalRatko Mladić sa svitom ulazi u Srebrenicu, palese muslimanske kuće, džamije i sve drugo štoima bilo kakvu poveznicu s bošnjačkom kulturom.Snimatelj Zoran Petrović bilježi sve kamerom.Zatim se kreće prema Potočarima gdje se smjestiloskoro 25 tisuća izbjeglica - djeca, žene, starci,ranjenici. Već slijedećeg dana Srbi odvajajumuškarce radi navodnog ispitivanja i utvrđivanjada li su ratni zločinci. Koga su odveli, više se nijevratio. Noć su parali stravični krici i pucnjevi.Dok nisu stigli autobusi za evakuaciju, 12. srpnja,ljudi su bili podvrgnuti neprekidnom teroru, kojise sastojao od prijetnji, vrijeđanja, pljačkanja,spaljivanja okolnih kuća, batinanja, silovanja iubojstava, osim toga nije bilo hrane, niti vode,a vrućine su bile nesnosne. Žene, djeca i starcipočinju se odvoziti iz Potočara od 13,00 sati12. srpnja, a evakuacija muslimana je završenaslijedeći dan oko 20,00 sati. Pri ukrcavanjuu autobuse opet odvajaju muškarce od žena,najprije su zatočeni u Potočarima, a onda ihodvode u Bratunac (oko 1000 muškaraca). Ženei djecu odvoze autobusima prema Kladnju. Kodmjesta Tišća ih iskrcavaju i tu opet odvajajumuškarce, koji su na neki način uspjeli ući uautobuse. Ostali pješače još nekoliko kilometarado teritorije pod kontrolom Armije BiH.O sudbini izbjeglica u Potočarima raspravljalo sena tri sastanka (prva dva 11., a treći 12. srpnja)u hotelu „Fontana“ u Bratuncu. Sve sastanke jesazvao i vodio Ratko Mladić. Na trećem sastanku.Mladić je naredio da se muslimanske izbjegliceevakuiraju i obavijestio prisutne da će se odvojitisvi muškarci od 16-60 godina radi pronalaženjaratnih zločinaca. Muslimansko stanovništvo nijebilo u mogućnosti birati hoće li otići ili ostatina tom području. Granatiranje Srebrenice 10. i11. srpnja, spaljivanje muslimanskih kuća bilo jesmišljeno da se stanovništvo zastraši i natjera dapobjegne bez nade u povratak. I sam Mladić je nasastancima u hotelu „Fontana“ pokazao kako želida muslimani odu sa tog područja.Vojno sposobni muškarci formiraju kolonu i krećukroz šumu prema TuzliKako je situacija u Srebrenici bila sve kritičnija,11. srpnja uvečer općinske vlasti i komanda 28.divizije odlučuju da se vojno sposobni muškarciprobaju probiti na sjever, do teritorije pod kontrolomArmije BiH. Kolona se formira kod selaJaglići i Šušnjari i oko ponoći 11. srpnja krećena svoj neizvjesni put. Tek 16. srpnja čelo kolonese probija na teritorij pod kontrolom Armije BiH.Snage ABiH u napadu iz pravca Tuzle pritekle suu pomoć nadolazećoj koloni oslobodivši koridor uširini oko kilometar i pol u rajonu Baljkovice. Vojnai politička vlast u Srebrenici tražila je prije togapomoć od ABiH i predsjednika Alije Izetbegovića,ali na njihove molbe nije bilo odgovora. Pomišljenju generala Halilovića, cijela ABiH je bilasposobna spriječiti zauzimanje Srebrenice, bezpomoći izvana 28. divizija to nije bila u stanju.No prioritet su bile vojne akcije u Sarajevu. Čelokolone činile su jedinice 28. divizije, nakon njihsu išli civili pomiješani s vojnicima, a na začeljukolone nalazio se samostalni bataljun 28. divizije.U koloni je po procjeni bilo između dvanaest ipetnaest tisuća ljudi, većinom muškaraca, ali jebilo žena, djece i staraca.Zarobljavanje ljudi iz kolonei egzekucijeVRS tek slijedeći dan, 12. srpnja, otkriva kolonukoja se kreće prema sjeveru i u trenu kada prelaziasfaltnu cestu između Konjević-Polja i NoveKasabe kreću s jakim artiljerijskim napadom.Samo trećina kolone uspješno prelazi cestu, aostatak kolone je razbijen u dva dijela. Cijelidan i noć traje granatiranje i pucanje po koloni.Zarobljeno je oko šest tisuća ljudi. Koristile suse razne tehnike da se ljude iz kolone uhvatiu zamku, postavljane su zasjede, pozivani suljudi iz šume da se predaju uz obećanje daće se poštovati odredbe Ženevske konvencije.Korištena je ukradena oprema UNPROFOR-a, kakobi muslimani pomislili da će njihovo zarobljavanjebiti pod paskom mirovnih snaga. Muškarci koji suizdvojeni u Potočarima, kao i tisuće zarobljenihmuškaraca iz kolone pogubljeni su slijedećih parBROJ 19

BOŠNJAČKI GLAS49dana gotovo do posljednjeg čovjeka. Neke suubijali pojedinačno ili u manjim grupama vojnicikoji su ih zarobili, neki su ubijeni na mjestimana kojima su bili privremeno zatočeni. Međutimvećina njih pobijena je u pažljivo isplaniranimmasovnim egzekucijama od 13. srpnja do 17.srpnja. U tih par dana dobro organiziranom ikoordiniranom akcijom smaknuto je preko 7800ljudi. Zarobljenici koji nisu ubijeni 13. srpnjaodvoženi su autobusima sjevernije od Bratunca uzoni odgovornosti Zvorničke brigade. Zarobljenicisu najprije odvođeni u prazne škole ili skladišta,odakle su ih kamionima i autobusima odvozili namjesta pogubljenja, u pravilu mjesta na osami.Oduzimane su im osobne stvari, dokumenti,skidane cipele, nekima vezane ruke i stavljanipovezi na oči. U grupama po deset, leđima okrenutikrvnicima, čekali su metak koji će ih spasitimuka. Oni koji su čudom preživjeli rafalnu paljbujoš su dobili metak u potiljak. Ubijani su svi vojnosposobni muškarci, ali i dječaci i stariji ljudi, jernije bilo poželjno da ostanu svjedoci. Već tokompogubljenja stizala je građevinska mehanizacija,kopane su jame u koje su bačena mrtva tijela ipotom zatrpana.Prva egzekucija manjih razmjera bila je naZelenom Jadru 13. srpnja 1995. godine, strijeljanoje 17 muškaraca. Istog dana poslijepodneslijedi egzekucija većih razmjera. Muškarci zarobljeniiz kolone koja se kretala prema Tuzli, njihnekoliko tisuća, najprije je zatočeno na poljanikod Sandića i na nogometnom igralištu u NovojKasabi. Od tuda je između 1000 i 1500 ljudi odvedenou skladište u Kravici, gdje su ubijeni takošto su u skladište ubacivane ručne bombe i pucanoje po ljudima. Ostali su odvezeni u Bratunac ineka druga mjesta u blizini.Rano ujutro, 14. srpnja, iz Bratunca su u 30 autobusaprevezeni zarobljenici u školu u Grbavcimakod Orahovca. Procjenjuje se da je tu bilo 2000do 2500 ljudi. Iz škole su u manjim grupamaodvođeni na mjesto strijeljanja, udaljeno okokilometar. Poslije podne je velika grupa zarobljenik(1500-2000) odvezena na sjever u školu uPetkovcima. Istog dana su u školu u selu Pilica,sjeverno do Zvornika, dovezeni zarobljenici,tu su držani dvije noći, bez vode i hrane, pa jejedan broj ljudi umro od dehidracije. Dana, 16.srpnja odvoze ih autobusima na vojnu ekonomijuBranjevo, gdje su strijeljani. Na tom stratištu ubijenoje između 1000 i 1200 ljudi. Isti dan ubijenoje oko 500 ljudi u Domu kulture u Pilici, od kudasu pokušali pobjeći. Na Petkovačkoj brani provodese egzekucije 14. 15. srpnja, a na Kozlukuegzekucije manjih razmjera 17. i 18. srpnja.BOŠNJ AK / BOŠNJAK I NJABOSANSK II S L A MBROJ 19

50BOŠNJAČKI GLASPoezijaAutor: Arnela KordićZlatni ljiljaniJesu li ti čiste ruke, dragi gospodine,dok ih spuštaš na naše Zlatne Ljiljane?Prljava ruka na njima uvehne,sagori u grijehu svomkad se nadvije nad ljiljanom!Je li ti čista i mirna duša,dragi evropski gospodine,kad slobodu oduzme,u želji da ponizinaše ZLATNE LJILJANE!?Znaš li ti, evropski gospodine,da si takao u zjenicu oka Bosne i Hercegovine,u njene ponosne i časne sinove,u naše Zlatne Ljiljane???Gdje si bio, ti, i Evropa, 1992. godine,zašto si tada žmirio,dragi gospodine,zašto Evropa nije htjela,tada našu domovinu da vidi,kad se nevina krv proljevala,kad su se nizali stravični genocidi???Svakog našeg Zlatnog Ljiljana,Evropa treba da se stidi,zato dragi gospodine,ne diraj svojim rukama u naše svetinje,desnu ruku na srce stavi,tako se poštuju i pozdravljaju,ZLATNI LJILJANI !!!BROJ 19

Popis stanovništva u Crnoj Gori od 01. do 15. aprila 2011.BOŠNJACI, IZJASNITE SEO ONOME ŠTO JESTEAutor: Bošnjaci.Net I Objavljeno: 03. March 2011. 21:03:52Povodom predstojećeg popisa stanovništva, od 01.do 15. aprila 2011.g. u Crnoj Gori i Sandžaku MaticaBošnjaka Sandžaka donosiPROGLASBošnjakinje i Bošnjaci,Predstojeći popis stanovništva je od historijskogznačaja za očuvanje samobitnosti bošnjačkognacionalnog, vjerskog i jezičkog bića.BOŠNJACI IZJASNITE SEO ONOME ŠTO JESTENacionalnost:Vjera:Jezik:BOŠNJAKISLAMBOSANSKI- Ne dozvolite da vas drugi svojataju.- Ne miješajte naciju, vjeru i državnost.- Ne dijelite se. Podjele su opasne po opstanakbošnjačkog naroda.- Budimo ono što jesmo.- Odlučno odbacite mešetare bilo sa koje stranedolazili...Crna Gora ako želi u Europu, mora priznati sve narodekoji žive na njihovoj teritoriji. Zato pravilno seizjasnite, kako bi se zajedničkim snagama ponovoizborili za konstitutivnost bošnjačkog naroda u CrnojGori.

BOŠNJ AK / BOŠNJAK I NJABOSANSK II S L A M