BOŠNJAČKI GLAS

Kronika događanja u bošnjačkoj zajedniciu Republici HrvatskojBOŠNJAČKI GLASFestival bošnjačkekulture u IstriPutovanje do Sarajevai SarajevoIn memoriam:Semira Mima DžananovićISSN 1846-3215Cuba - que linda es(Kuba - kako si lijepa)Rijeka, srpanj 2009. Broj: 14Lokalni izboriu Hrvatskoj 2009.

SADRŽAJBOŠNJAČKI GLASinformativno glasiloBošnjačke nacionalne zajednice HrvatskeIzdavač:Bošnjačka nacionalna zajednica HrvatskeZa izdavača:Senad PršićSuizdavači:Vijeće bošnjačke nacionalne manjineza Primorsko-goransku županijuGlavni i odgovorni urednik:Ibrahim RužnićE-mail: ibrahim.ruznic@ri.t-com.hrMob: 098-9626-715Redakcija:Zemir Delić, Šehrizad Begić, Admir Muhić,Mira PavlakovićSuradnici:Salih Agić, Lejla Mustafić, Adem Smajić,Hidajet Hasanović, Subhija SeleskovićMerdanović, Mustafa KukuruzovićGrafička obrada:IO d.o.o.Adresa:51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,Telefon/fax 051-337-284Žiro-računErste&Steiermärkische Bank,Posl. RijekaBr.: 2402006-1100127233Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranskežupanije i Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNaklada:1000 kom.1. Uvod2. In memoriam: Semira MimaDžananović3. Lokalni izbori u Hrvatskoj 2009.godine4. Filandra i Kljujić ponovno u Rijeci5. Bosanske piramide u Rijeci6. Festival bošnjačke kulture u Istri7. »Hutba u vremenu«8. Natjecanje iz islamskog vjeronauka uMaljevcu i Zagrebu9. 14. generacija maturanataZagrebačke medrese „Dr. AhmedSmajlović“10. Hodoljubi Bosnom hode11. Dan mekteba obilježenjednodnevnim izletom u Cazin iJezerski12. Cuba - que linda es (Kuba - kako silijepa)13. Vijesti iz džemata Karlovac: Dvije sugodine prošle kao da lupiš dlanom odlan14. Split - provaljeno u islamskuzajednicu15. Islamska zbilja i postojeći svjetskiporedak16. Ko smo mi Bošnjaci?17. O nacionalnoj svijesti bošnjaka18. Dan nezavisnosti BiH - kako jeobilježen?19. Temeljni kamen za džamiju ulistopadu20. Reagiranje21. Pjevački zboer "Sevdailje" započeo sradom22. Posjeta predstavnika Islamskezajednice u Sloveniji postojnskomgradonačelniku22. Intervju: akademik MuhamedFilipiović23. Poetski kutak24. Seadov lanac pomoći i sreće25. Velika akcija riječkog Merhameta345911151719202126293335353841454647474849525354

BOŠNJAČKI GLAS3UvodnikPiše: Ibrahim RužnićRazmišljajući o čemu pisati u uvodniku četrnaestog broja Bošnjačkog glasa, nekako mi najviše„erosa“ pobudi tema „Riječ urednika“ iz kojih se mogu iščitati dubokoumnost pojedinih urednikabošnjačkih glasila. Točnije, najdubokoumniji dojam mi je ostavio Urednik Bošnjačke pismohraneBegović Mursel Filip. U svom uvodniku u 7. broju Bošnjačke pismohrane pod naslovom „Duhovikoji nas i danju plaše“, sveprisutni Begović Mursel Filip s dozom posprdnosti piše o nekim odurednika bošnjačkih glasila u Hrvatskoj. Ako znademo da u Hrvatskoj izlazi pet glasila i da su udva urednici Mursel Filip i njegov otac, a da je u jednom Mursel Filip zamjenik glavnog urednika,ostaju dva glasila i dva urednika za opservacije mladog Mursela Filipa. Na što točno Mursel Filipmisli i od čega se i danju plaši kad čita Bošnjački glas, ne znam.Dobro bi bilo da, zbog edukativnihrazloga, MurselFilip otvoreno i bez zadrškepolemizira sa stavovima i urednika ipojedinim autorskim tekstovima kojiizlaze u bošnjačkim glasilima. Ovako,jezik kojim se, ničim izazvan, služiMursel Filip, ostavlja dojam nadmenostii intelektualističkog dociranja, alibez stvarnog učinka u smislu „ispravljanjakrive Drine“ od koje se mladaci danju plaši. Pa, evo kako dotičnizbori za sve što nije izašlo iz radionice„Isaković – Begovići“. Za MurselFilipa su to: „u biti bilteni ili amaterskipokušaji novinarstva“. Za čije uredniketvrdi:“Tako će neki, zaslijepljeni vlastitomslikom, u svom biltenčiću, pomislitida nam nisu potrebni godišnjacipoput „Pismohrane“ ili časopisa zakulturu poput Preporodovog „Behara“.„Šta će mi to, kad ionako ništa odtoga ne razumijem“-reći će taj naš„intelektualac“ koji voli udarati u narodne,folklorne strune(a sumnjamoda i njih posve razumije), kada se odnjega očekuje analitički, argumentiranisud“. U ovom kratkom citatu BegovićMursel Filip nas počasti s informacijom-Da zna da su: „neki zaslijepljenivlastitom slikom, u svom biltenčiću“.Da zna da oni pomišljaju: „danam nisu potrebni godišnjaci poput„Pismohrane“ ili časopisa za kulturupoput Preporodovog „Behara“. Onzna da je „Intelektualac“ rekao:„Šta će mi to, kad ionako ništa odtoga ne razumijem“. On zna da je„Intelektualac“ voli: udarati u narodne,folklorne strune (a sumnjamo da injih posve razumije). On od „intelektualcaočekuje: „analitički, argumentiranisud“Od kud to sve Begović Mursel Filipznade, ne znam. Da bi znao što koga„zasljepljuje“, što tko „pomišlja“, štotko „ne razumije“ i zašto se očekujeod nekog „analitički i argumentiranisud“, treba imati nadnaravne sposobnosti.Možda je, zbog citiranja Kur'anskogajeta na početku svog uvodnika,Svevišnji podario Begović MursleuFilipu moć, koja je nama, običnimsmrtnicima, nedokučiva. Ne znamkako s ovom činjenicom korespondiraju„duhovi“ koji plaše našeg BegovićMursela Filipa? Također, upitno mi ješto je nagnalo Begović Mursela Filipada se u uvodniku jednog godišnjakana ovaj način obračunava s glasilimakoji ničim ne „ulaze“ u prostor u kojemdjeluje. Bošnjački glas je ovakav kakavje. Jeli „časopis“, „bilten“, „biltenčić“ili „amaterski pokušaj novinarstva“,dragom Bogu svejedno. Dali menekao urednika netko smatra intelektualcemili „intelektualcem“, meni je,također, svejedno. Dali će netko smatratida je ono što radim dobro ili loše,stvar je vizure i preferencija pojedinca.To me ne opterećuje. Zašto je BegovićMursel Filip opterećen s činjenicomda, pored „Bošnjačke pismohrane“,„Behara“ i „Journala“ izlaze još nekaglasila i da i oni imaju „nekakvu“čitalačku publiku. Razina tih glasilai njihove publike očito korespondira.Begović Mursel Filip bi morao znatida u svim društvenim sferama postojišarolika scena, od amaterske do visokoprofesionalne.Pa, zar bi BegovićMursel Filip zabranio amatersku liguu nogometu, rukometu i ostalim sportovima?Zar bi ukinuo svaku muzikuosim opere? Što bi on, nas amatereušutkao, jer nas doživljava kao„duhove“ kojih se plaši? Zašto setakva intelektualna gromada, kao štoje Begović Mursel Filip, ima plašitiamaterskih biltenčića i njihovih urednikakoji ništa ne razumiju? Zar njegovintelektualni potencijal i potencijaliurednika renomiranih glasilakoje spominje, nisu toliki da kreirajukulturološku razinu svog čitateljstva,pa će amaterski biltenčići ostati bezčitateljstva i nestati sa scene? Sumnjali to Begović Mursel Filip da će trustmozgova čiji je predvodnik, dobiti bitkunad nekulturom i provincijalnošću dijelabošnjačke populacije koja je još narazini „amaterskih biltenčića i njihovihurednika koji ništa ne razumiju“. Ako tei takve intelektualne gromade ne nađunačina da podignu kulturološku razinuBošnjaka u Hrvatskoj, te da se isti„otimaju“ za glasila koja oni uređuju,onda je njihov intelektualizam, da sezdravo-seljački izrazim, k…c od ovce.Begović Mursel Filip ne bi smio zaboravitida je „Bošnjačka pismohrana“čiji je sada urednik, u svojim začecimabila amaterska „kupusara“ u kojojsu zbrda-zdola „odlagani“ amaterskiuradci ljudi s terena. Tada je Bošnjačkanacionalna zajednica Hrvatske bilaorganizacija sa vrlo skromnim financijskimsredstvima, pa samim time i svrlo ograničenim kadrovskim potencijalompotrebnim za kreiranje sadržajačasopisa. Kako je rasla organizacijskasposobnost BNZH, tako je rasla i financijskasposobnost, pa je, posljedičnotome i „Bošnjačka pismohrana“dobivala konture ozbiljnijeg projekta.Tako je bilo i s ostalim našim glasilima.Količina para je upravno proporcionalnakvaliteti sadržaja. Međutim, dugopratim i pamtim bošnjačku scenu uHrvatskoj i znam da u „kokuznim“vremenima nisam sretao neka imenai prezimena. Čini mi se da su seneki „bošnjaštvu“ dosjetili tek kadsu „budžeti“ pojedinih bošnjačkihudruga postali toliki, da su shvatilida se tom „koritu“ valja primaknuti.Tako, danas imamo „profesionalnu“uredničku strukturu koja je premrežilaBROJ 14

4BOŠNJAČKI GLASsve redakcije i amaterske glumačkedružine i koja bi „dokinula“ i ovomalo „kokuznih“ glasila koji tek tražesvoje mjesto pod suncem. Dakako, iosobno sam svjestan da, ukoliko jednogdana „Bošnjački glas“ dostignešestoznamenkasti budžet, da će senaći intelektualci s osjećajem za tušuškavu umotvorinu starih Feničana,i nametnuti se kao nezaobilazni kreatorinjegove forme i sadržaja. Nebi me iznenadilo kada bi BegovićMursel Filip sebi dodao još jednoime i postao urednikom Bošnjačkogglasa. Recimo, „Bošnjački glas“,glavni urednik, Begović Mursel FilipAbdulrahmanismetisaković.In MemoriamSemira Mima Džananović19. 2. 1971. – 20. 4. 2009.Uponedjeljak, 20. 04. 2009. godine u 2 satai 10 minuta, nakon duge i teške bolesti,prestalo je kucati dobro srce Semire MimeDžananović. S napunjenih 38 godina života, tiho i snekim čudnovatim dostojanstvom, Mima preseli izprolaznosti u vječnost, a kod nas, njenih poznanika,prijatelja, šire i uže rodbine, Mima postade sveprisutnačinjenica naših misli i sjećanja.Rođena u Rijeci, 19. 02. 1971. godine. Pohađala je od1. do 4. razreda osnovnu školu „Pehlin“, a od 5. do 8.školu „Podmurvice“ Rijeka. Zatim završava srednjugrađevinsko tehničku školu Rijeci. Psihoza ratnihzbivanja nagnala ju je da odustane od studija kojeg jeupisala i pohodila na Fakultetu graditeljskih znanostiu Rijeci. Marljivost i posebno odgovoran pogledna svijet i život, iskazivala je stalnom potragom zarješavanjem životnih situacija. Nije prihvaćala onošto većina mladih čine, čekanje da dođu idealni posloviu idealnim vremenima. Uvidjevši da graditeljstvozbog rata upada u stagnaciju, Mima upisuje i završavarazličita strukovna zanimanja. Tako stječe kvalifikacijeugostitelja-kuhara, trgovkinje, konfekcionara,knjigovođe, te stječe i niz drugih formalnih i informalnihznanja. Počevši od muzičke škole, do učenjastranih jezika (engleski i njemački), informatičkihtečajeva itd. Sezonski se zapošljava u ugostiteljstvu,a dvije godine provodi na privremenom radu uNjemačkoj. Po povratku otvara trgovački obrt i bavise trgovinom odjeće do odlaska na bolovanje s kojegse, nažalost, nije vratila.Poseban senzibilitet i osjećaj za pravdu i čovjekoljublje,Mimu je svrstavao u onu grupu ljudi koju vole i cijeneljudi različitih uzrasta, obrazovnih razina, stari, mladi,ljudi svih nacionalnosti i religijskih svjetonazora. Daje to tako, svjedoči brojnost ljudi koji su na različitenačine iskazali sućut obitelji, ali i onih koji su prisustvovaliposljednjem ispraćaju u Rijeci i Šturliću (Cazin,BiH), mjestu njenog posljednjeg počivališta. Na svijetoko sebe nije gledala kao na činjenice koje se nje netiču. Dapače, bila je potpuno društveno angažirana.Bila je članica Vijeća bošnjačke nacionalne manjineza grad Rijeku, Vijeća bošnjačke nacionalne manjineza PGŽ, članica Bošnjačke nacionalne zajednice zaPGŽ. Članica Hrvatske narodne stranke – Liberalnidemokrati gdje je obnašala dužnost predsjedniceHNS-Rijeka, ogranak Pehlin. Aktivno je, kao članica,sudjelovala u radu Skupštine udruženja obrtnikaObrtničke komore Rijeka. Sve društvene dužnostiobnašala je s izuzetnim osjećajem odgovornosti. Bilojoj je ne razumljivo i ne prihvatljivo bilo kakvoodstupanje od proklamiranih programskih načela,pa je svojim principijelnim stavovima često znala biti„trn u oku“ onima koji su spremni na praksu „jednogovorim – drugo radim“. Mima je moralnost vjere,etniciteta, politike, poslovnosti, prijateljstva, srodstvaitd. shvaćala doslovno, bez alternative i bez ostatka.BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS5Takvom životnom filozofijom kročila je kroz svojkratki, ali sadržajni život. Proputovala je mnoge zemlje.Vidjela mnoge krajeve i upoznala mnoge zanimljiveljude. Posebnim smislom za humor, ostavljala jesnažan i vedar dojam na sve ljude koji su je upoznali.Utoliko je zaista veliki broj onih koji su iskreno tužniMiminim odlaskom. Posebno su tužni oni koji sus njome bili u svakodnevnoj komunikaciji. Svi mi,a posebno njen otac Husein, majka Ismeta i bratSemir, ostatak života provesti ćemo s neizmjernomtugom što Mima više nije s nama, ali veseli i ponosništo su naši životi, makar svojim dijelom, obogaćenisuživotom s jednim takvim ljudskim draguljem, kaošto je bila naša Mima.LOKALNI IZBORI – Post festumLokalni izbori u Hrvatskoj 2009.Piše: Prof. dr. sc. Šemso Tanković, saborski zastupnik i predsjednik SDA Hrvatske1. Uvodne napomeneLokalni izbori u Hrvatskojodržani 17. svibnja ove godinedonijeli su niz novina koje sunajavile novi kod ponašanja svihstruktura koje sudjeluju u izbornomprocesu.Najvažnija promjena jest daljinastavak polarizacije na desnu ilijevu opciju predvođenu od dvijenajjače stranke SDP-a i HDZ-a. Tapolarizacija je tim više naglašenijašto je izborna kampanja višenalikovala na parlamentarneizbore tako da se u raspravamaviše davao naglasak na opće temea znatno manje (no što je bilo zaočekivati) lokalne teme od kojihse, metaforički rečeno, živi boljeili lošije u lokalnoj zajednici. U tomkontekstu bilo je zanimljivo slušatičelnike vodećih stranaka koji suse proglašavali pobjednicima. Utom kontekstu nisu zaostajali nitičelnici ostalih stranaka tako da jeHrvatska, po riječima tih političarapostala „zemlja sretnih ljudi“. Svisu zadovoljni jer su pobijedili ilikako bi jedan od poraženih ugradu Zagrebu duhovito primijetio:„ Ovaj poraz donio je radostgubitniku i kiselkasti osmijehizbornom pobjedniku“. Nisamsiguran da je u ovom slučaju citatstopostotno točan ali, duh izjave,je sasvim sigurno vjerodostojan.Ovi izbori su ponudili veliku šansubošnjačkoj kao i drugim manjinamajer su kandidati birani izravnotako da su, poglavito u sredinamagdje se vodila tijesna izbornabitka za mandate, svoju šansumogli donijeti prevagu manjinskiglasači poglavito dvije najbrojnijemanjine - Srbi i Bošnjaci.Bošnjaci Hrvatske konačno suistupili na izbore odlučno bezikakvih kalkulacija. Napušten jemodel prikrivenih igara gdje suneke bošnjačke udruge iskazivalepolitičke ambicije bez želje da seizlože riziku glasovanja. Prisjećamse vremena kada su, ne takodavno, neki pojedinci na svakuizjavu od strane čelnih ljudi SDAHrvatske istupali u medijima sloganom„SDA Hrvatske obmanjujejavnost“. Sada je to iza nas. Naovim izborima pojavile su se dvijesnažne bošnjačke opcije uz pojavuegzotičnih manjinskih neovisnihlista kojima je bilo najvažnijeolimpijsko načelo „Važno je nastupiti“.SDA Hrvatske dobila je snažnogprotivnika u Bošnjačkoj demokratskojstranci Hrvatske koju predvodiNedžad Hodžić. Iskreno ću izrećiocjenu da sam ugodno iznenađenrezultatima njegove stranke ikoristim prigodu čestitati mu nahrabrosti i odlučnosti da nastupisamostalno u Istarskoj županiji inekim gradovima i općinama težupanije. Dva izborena vijećnika(Raša i Labin) nisu mnogo alipokazuju smjer kako treba raditina terenu. To je ujedno i odgovornekim mojim dojučerašnjimsuradnicima koji su me godinamauvjeravali da samostalni istupi negarantiraju uspjeh na izborima.Još jednom gospodinu NedžaduHodžiću čestitam i vjerujem da tajuspjeh nije prolazna epizoda negonajava boljih dana za Bošnjakeu Hrvatskoj koji moraju dočekati2011. godinu (Popis stanovništva)koji će pokazati da nas ima između1.5 - 2 % kako bismo izborilisamostalnu svoju izbornu jedinicui mogućnost izbora većeg brojasaborskih zastupnika.2. Izborne pobjede SDA Hrvatske– ogranak za Sisačko-moslavačkužupanijuŠto se može kazati za izborninastup kandidata SDA Hrvatske.Na sjednici Predsjedništva SDAHrvatske održanoj 06. svibnjaove godine u Zagrebu donijet jezaključak da smo veoma zadovoljnirezultatima koje su polučilinaši kandidati.Najbolji rezultat ostvarila je SDAHrvatske – ogranak za Sisačkomoslavačkužupaniju. Njihov rezultat,bez imalo ograda, može senazvati povijesnim. I ne samo to.Pokazalo se da ujedinjeni Bošnjacimogu stati „rame uz rame“ snajvećim političkim strankama uBROJ 14

6BOŠNJAČKI GLASHrvatskoj. S druge pak u sredinamagdje postoji izraženasklonost destrukcije bošnjačkogzajedništva nema rezultata kojimase možemo pohvaliti. Dvojiculjudi bih istaknuo, bez namjere daumanjim ulogu drugih aktivista,a to su dr. Hašim Smlatić i ŠabanKadrić. Dr. Hašim Smlatića izdvajamzbog uloge koju je imao uproteklom razdoblju kada je prviput izabran za vijećnika Sisačkomoslavačkežupanije. Polarizacijau toj županiji bila je veoma snažnoizražena. Jedan vijećnik odlučivaoje o konačnom izbornom pobjedniku.Sjećam se dobro trenutkakada mi je u Saboru pristupiopokojni predsjednik SDP-a IvicaRačan s pitanjem „Kakav je tvojHašim Smlatić?“. Ja sam imaostalni kontakt s dr. Smlatićem ion me je iscrpno informirao odogađanjima kako na razini gradaSiska tako i na razini Sisačkomoslavačkežupanije. Moj odgovorje bio kratak: „Nemojte sebrinuti za mojega Smlatića, brinitese za neke vaše ljude na razinigrada Siska“. I doista, dogodilose nešto što je najavilo daljnji tijekdogađaja kako u gradu Sisku takoi na županiji. Tijesna većina ostalaje stabilna tijekom četiri godineproteklog mandata. S druge pakstrane SDP je izgubio većinu ugradu Sisku zbog istupa nekihdo jučer „sigurnih“ vijećnika.Upravo zbog toga naglašavamrolu koju je odigrao dr. HašimSmlatić. Pokazao je i potvrdioda imamo ljude kojima se možei treba vjerovati. Drugi čovjek uovoj županiji nesumnjivo je ŠabanKadrić. Nakon posljednjih parlamentarnihizbora gdje sam utoj županiji zbog nekih njegovihsuradnika doživio izborni debaklon mi je najavio novi model radau našoj stranci u ovom ogranku.Pričao mi je o želji da ujedinisve bošnjačke asocijacije i, dabudem iskren, nisam vjerovao unjegove riječi. Priznajem nisamvjerovao u mogućnost ujedinjavanjabošnjačkih snaga jer samdobro upoznat s različitim grupacijamakoje ne žele to zajedništvo.Na moju veliku sreću – nisambio u pravu. Šaban Kadrić u svojstvupredsjednika SDA Hrvatskeogranak za Sisačko-moslavačkužupaniju učinio je nemoguće:Okupio je vodeće bošnjačkeintelektualce grada Siska iSisačko-moslavačke županije.Ulazak dvojice profesora, AganaVelića i Zijada Fuke u našu strankui njihova moralna i intelektualnasnaga kao i procjene kako nastupitina ovim izborima donijelisu punu afirmaciji SDA Hrvatskei rezultate za pamćenje. Da podsjetim:SDA Hrvatske izašla je naizbore na razini županije zajednosa SDP-om i Marinom Lovrićkao kandidatkinjom za županicu.Pobijedila je uvjerljivo u prvomkrugu izbora a naša stranka jedobila dva vijećnika u županiji.Zahvaljujući snažnom nastupuŠaban Kadrića imali smo svojekandidate u Kutini, Petrinji iTopuskom. I danas, kada ŠabanKadrić najavljuje bolje dane našestranke u tim mjestima ali i uHrvatskoj Kostajnici i Glini slušamga s pažnjom jer s takvim ljudimamožete očekivati bolje dane.Najveće ugodno iznenađenje ostvarenoje u gradu Sisku. U tomgradu izašli smo na izbore zajednosa HDZ-om i njenim kandidatomza gradonačelnika DinkomPintarićem. Za mjesto zamjenikanačelnika kandidirali smo našegprofesora Agana Velića. Svima jeznano da smo, zajedno s DinkomPintarićem, pobijedili u Sisku teda smo dobili dvojicu gradskihvijećnika kao i mjestom zamjenikagradonačelnika grada Siska.Dramatičnost tih izbora pokazatću čitateljima Bošnjačkog glasasms porukama izmijenjenim saŠabanom Kadrićem:31. 05. 2009. 21 sata 15minuta i 9sekundi: POBJEDAAAA ….(KADRIĆ ŠABAN)31. 05. 2009. 21 sata 18 minuta i36 sekundi: Hvala i čestitam.(ŠEMSO TANKOVIĆ)31. 05. 2009. 22 sata 52 minuta i32 sekundi: Šabane, tko je dobioizbore u gradu Sisku?.(ŠEMSO TANKOVIĆ)31. 05. 2009. 23 sata 7 minutai 38 sekundi: Profesore mi smodobili oko 200 glasova više, ovirezultati na TV sigurno nisu točni.Mi smo pobjednici i veliki selamod nas sviju.(KADRIĆ ŠABAN)31. 05. 2009. 23 sata 11 minutai 12 sekundi: Hvala i čestitam.Selam svima od Šemse Tankovića(ŠEMSO TANKOVIĆ)Ove poruke su bile nešto najljepšešto sam doživio u proteklih 19godina mojega političkog rada.SDA Hrvatske ogranak za Sisačkomoslavačkužupaniju izborila jepobjedu nad pobjedama. Nonajveća tek slijedi a to je izgradnjaIslamskog centra u Sisku.Bošnjaci Siska i cijele županijeto i zavrjeđuju. Kada je trebalobraniti Sisak Bošnjaci su ostalina svojim ognjištima i branili sui obranili ga. Danas zajednički sačelnim ljudima stranke te županijes ujedinjenim asocijacijama i drugimgrađanima idemo naprijednajavljujemo nove uspjehe.3. Ostali dosezi SDA HrvatskeUspjeh SDA Hrvatske u Sisačkomoslavačkojžupaniji i graduSisku jest najveći uspjeh ali ne ijedini izborni uspjeh. Dobri rezultatizabilježeni su i u drugim sredinama.U Istarskoj županiji tradicionalnasuradnja s vodećom strankomIDS-a označila je nastavakte uspješne suradnje. Sklopljenje sporazum s IDS-om u kojemsmo podržali kandidaturu IvanaJakovčića za župana. Poznato jeda Ivan Jakovčić izborni pobjedniki ponovno župan te županijeu kojoj je relativno najveća koncentracijabošnjačkog narodau Hrvatskoj. Na županijskoj listiponovno je u skupštinu ušao naškandidat dr. Ahmed Makota. Istoje učinjeno s kandidatom za mjes-BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS7to gradonačelnika u gradovimaPuli i Labinu. Istakao bih ulazaknaših kandidata u gradska vijećaspomenutih gradova KemalaVelagića i Mersudina Smajlovića.Sporazum sa IDS-om u općiniKršan trebao bi osigurati jednomjesto našem kandidatu.Posebnost ovih izbora u Istarskojžupaniji jest samostalan nastupnaše SDA Hrvatske u općini Rašagdje smo dobili jednog vijećnikapremda nam je malo nedostajaloizboriti još jedno vijećničkomjesto. U gradu Umagu naš kandidatje nastupio na listi SDP-a injegovih partnera.U Riječko-primorskoj županiji igradu Rijeci kao i još nekim mjestimaišli smo u koaliciju s najjačomstrankom tog dijela Hrvatske SDPom.Naša stranka podržala je kandidateza župana i gradonačelnikagrada Rijeke koji su uvjerljivo pobijedili.Dobili smo polovicu mandatašto je dobro ali sasvim sigurnone zadovoljava naše ambicije. Nou situaciji gdje dominiraju različitiotpori zajedničkom bošnjačkomiskoraku to se realno i nije mogloočekivati. Zadovoljan sam našimnastupom u Kraljevici i Omišlju.U Karlovačkoj županiji postignutisu veoma dobri rezultati koji će,našem narodu osigurati boljusutrašnjicu u županiji koja imabliske kontakte sa susjednimopćinama i gradovima Bosne iHercegovine. SDA Hrvatskepodržala je kandidata za žunaIvana Vučića koji je pobijedio udrugom izbornom krugu. Našzajednički kandidat za mjestogradonačelnika grada Karlovcajest uvjerljivi pobjednik izborenu prvom krugu. Posebnost ovihizbora bili su izbori u općinamaVojnić i Cetingrad. U dramatičnomnadmetanju na mjesto načelnikaopćine Vojnić izabran je BranaEremić a član predsjedništva našestranke Azim Durmić ušao je uopćinskom vijeće s mogućnošćuizbora za predsjedavajuće uopćinskoj skupštini Vojnića.U općini Cetingrad, potvrđenje ulazak jednog Bošnjaka uopćinsko vijeće. Zanimljivo jenapomenuti da je u ovoj općiniBošnjačka demokratska strankaHrvatske imala svoju listu koja nijeprešla izborni prag.Vukovarsko-srijemska županijadonijela je značajne promjeneu našem nastupu. U općinamaGunja i Drenovci, sukladnotradicionalnoj politici slobodeodlučivanja u izbornim nastupima,dogodilo se da smo uDrenovcima koalirali sa HDZ-om injegovim tradicionalnim partnerimadok se u općini Gunja i narazini županije išlo u tijesnu suradnjusa SDP-om. U Drenovcima jeizabran naš kandidat Rifet Zulićdok smo u općini Gunja dobilidvojicu vijećnika. Sukladno sporazumuočekujemo mjesto vijećnikau Vukovarsko-srijemskoj županiji(Mirsad Pezerović).U Dubrovačko - neretvanskojžupaniji ostvaren je polovičanizborni rezultat. Naš kandidatprošao je na listi za županijskuskupštinu dok nas je izborniporaz Dubravke Šuice za mjestogradonačelnice grada Dubrovnika„koštao“ neulaska našeg kandidatau gradsko vijeće. No četirigodine su dugo razdoblje imoguće su promjene i naknadniulazak našeg kandidata u gradskovijeće Dubrovnika.U gradu Osijeku i Osječkoj županijipotpisan je sporazum sa HSP-omgdje smo podržali Antu Đapića zamjesto gradonačelnika.U Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskojžupaniji vođeni su razgovorio mogućoj suradnji i koaliciji snekim parlamentarnim strankama.Kratkoća vremena i nejedinstvoBošnjaka onemogućili su našpolitički istup u tim županijama.I konačno grad Zagreb. SDAHrvatske je uputila pismo namjeresklopiti sporazum sa SDP-om itemeljem tog pisma upriličen jesastanak s Milanom Bandićemi njegovim suradnicima. U timrazgovorima istakli smo spremnostpodržati njegovu kandidaturui istakli svojeg kandidata nazajedničku listu. U veoma kratkomvremenu došlo je do dramatičnihpromjena u samom SDP-u i uplivanjihovog predsjednika ZoranaMilanovića na sastavljanje liste zagradsku skupštinu. U tom slučajusvaki dalji razgovor bio je praktičkionemogućen. MI smo ostali vjerniMilanu Bandiću kao našem kandidatui sretni smo da je potvrdiosvoj pobjednički mentalitet. Trebanaglasiti da je Milan Bandić našosvjedočeni prijatelj da je tijekomkampanje u tri navrata (običnopetkom u vrijem džume namaza)posjećivao našu zajednicu iprema svim našim saznanjima usredinama u kojima dominirajuBošnjaci on je apsolutni pobjednik.Gospodin gradonačelnik uvijekse rado odazivao našim potrebamai sasvim sigurno to se možeočekivati i u novom mandatu.4. Umjesto zaključkaOvi izbori potvrdili su našuopredijeljenost da se temeljniproblemi naše zajednice mogurješavati odlučnim političkimangažmanom i ujedinjenim snagama.U sredinama gdje je došlodo takve spoznaje i odabirompravih ljudi uspjeh ne će izostati.Čestitke svim bošnjačkim kandidatimabez obzira na stranačkupripadnost: cilj nam je isti smogućnošću izbora suradnika nadržavnoj ili pak na regionalnojrazini.BROJ 14

8BOŠNJAČKI GLASPiše: Zemir DelićI bjehu lokalni izboriAšta je sa Bošnjacima ulokalnim izborima u PGŽ,ili, još općenitije, šta je saBošnjacima u političkom životuPGŽ, pa i šire?Ponajprije, institucionalno stvarstoji tako, da Bošnjaci, kao i svidrugi građani Republike Hrvatske,imaju aktivno i pasivno biračkopravo, to jest mogu birati i bitibirani na lokalnim izborima. Biratimogu izlaskom na izbore, a biranimogu biti ako se nalaze nanekoj od stranačkih ili koalicijskihlista koje su kandidirane zaskupštinu, odnosno gradska iliopćinska vijeća. Isto tako, biranimogu biti ako su kojim slučajembilo stranački, bilo nezavisni kandidatiza župana, gradonačelnika,načelnika ili njihove zamjenike.Tako je u teoriji i prema institucionalnimrješenjima, a kako je ustvarnosti?Izgleda da se u stvarnostipolitički angažman Bošnjaka uHrvatskoj, pa i u PGŽ još uvijekponajviše svodi na potvrđivanjenacionalnog statusa, a manje nagrađanski politički angažman.Naime, najveći broj kandidataBošnjaka na lokalnim izborimakandidira Stranka demokratskeakcije Hrvatske, dakle nacionalnastranka Bošnjaka Hrvatske, i to ukoalicijama sa najširim mogućimspektrom stranaka, s jednim jedinimciljem – ulaskom u područnei lokalne parlamente. Naravno,to je sasvim legitiman i nesporancilj svake političke strankekoja politički djeluje. U novije vrijemena političkom nebu pojavilase još jedna nacionalna strankaBošnjaka, Bošnjačka demokratskastranka Hrvatske, lidera NedžadaHodžića. Karakteristika obijunacionalnih stranaka Bošnjaka jeLokalni izbori u Primorsko-goranskoj županiji, kao i u cijeloj Hrvatskoj, već su dobranoiza nas. Rezultati poznati, skupština PGŽ, gradska i općinska vijeća konstituirana, župan,gradonačelnici i načelnici i njihovi dožupani, dogradonačelnici i donačelnici otpočeli radsa izmijenjenim ovlastima. Svima sretan i uspješan rad.da im je pretežit dio stranačkogprograma Bošnjaštvo kao takvo,te da računaju isključivo na glasoveBošnjaka. U skladu sa time,u sklapanju predizbornih koalicijanastupaju kao isključivi monopolistina glasove „nacionalnoosviještenih“ Bošnjaka, te trgujućis tim pretpostavljenim glasovima,u ovisnosti o tome koliko ih ozbiljnodoživljavaju koalicijski partneri,dobivaju određene položajei mjesta na koalicijskim listama.Opet je sve to dio legitimnogprocesa, ali nam se ovaj konceptčini ograničenim u političkimmogućnostima za Bošnjake,barem iz nekoliko razloga:- kao prvo, Bošnjake reduciragotovo pa samo na njihovunacionalnu pripadnost,oduzimajući im građanskeatribute i mogućnost da budubirani naprosto kao individue igrađani, sa svojim individualnimsvojstvima,- ova redukcija značajna je utoliko,što i za sve druge građaneHrvatske na ovaj način Bošnjacikandidati ostaju prevashodnoBošnjaci i teško išta drugo,- prethodni razlozi dalje implicirajuda se Bošnjak sa stranačkeliste nacionalne bošnjačkestranke u Hrvatskoj praktičnonigdje ne može niti kandidirati,a kamoli biti izabran za izvršnupodručni ili lokalnu funkciju,- nadalje, ovako odabran političkiproces podrazumijeva, makari protivno nakanama nacionalnihbošnjačkih stranaka, izvjesnojizolaciji i u određenoj mjeri,barem u smislu političkog aktiviteta,getoizaciji Bošnjaka;- sigurno je da se, radi ograničenjakoje donosi nacionalno političkoorganiziranje, a još nedovoljnoohrabreni za drugačijesudjelovanje u političkom životu,jedan broj Bošnjaka političkinaprosto pasivizira, čime senesumnjivo umanjuje ukupnipolitički kapacitet Bošnjaka uHrvatskoj;- na koncu, nacionalno političkoorganiziranje možda je i biloprimjereno ratnim i post ratnimvremenima, ali sada postajeograničenje za šire sudjelovanjeu političkom životu; trebalobi se, naime, polako okrenutiod nacionalnih tema ka svakodnevnimtemama važnim zaobičnog čovjeka, temama odkojih se život prvenstveno sastoji.Navedeno razmišljanje navodinas na zaključak da je nacionalnopolitičko organiziranje Bošnjakau Hrvatskoj možda prevaziđeno,barem za političko područjepodručne i lokalne samouprave.Naime, Ustavnim zakonom opravima nacionalnih manjinanacionalno pitanje svih manjinau Hrvatskoj riješeno je, po općemkonsenzusu, na odgovarajućinačin. Bošnjaci imaju i imat ćesvog zastupnika u Saboru, kojištiti nacionalna prava Bošnjakana nacionalnoj razini, a vijeća ipredstavnici brinu o zaštiti pravana županijskoj, odnosno gradskoji općinskoj razini. U tomsmislu, možda je za kandidate zasabor racionalno da imaju svojustranku sa nacionalnim predznakom,koja im jamči do određenemjere homogeno i motiviranobiračko tijelo za državne manjinskeizbore, kako bi mogli brojemglasova nadjačati svoje protukandidate.Za područnu i lokalnu razinu, činiBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS9nam se znatno racionalnijim dase Bošnjaci uključe u širi spektarpolitičkog organiziranja uHrvatskoj, prema svojim konkretnimpolitičkim preferencijama.Sigurno je, naime, da u Hrvatskojpostoji značajan broj Bošnjaka čijasu politička stremljenja podudarnijasa stremljenjima nekih drugihstranaka, nego sa stremljenjimanacionalnih bošnjačkih stranaka.Isto tako, malo je vjerojatno dasve Bošnjake u Hrvatskoj možezadovoljiti program samo jedneili više stranaka sa nacionalnimpredznakom.Sve izrečeno ne odnosi se, naravno,samo na bošnjačku, nego ina sve druge nacionalne manjineu Hrvatskoj.Jedan, ali vrlo malen brojBošnjaka, našao se i na listamadrugih stranaka za proteklelokalne izbore. Neki od njih čaksu i izabrani u lokalne parlamente.Svakako bi bilo dobroda takvih bude čim više. Time bibio obogaćen i unutarnjopolitičkiživot Bošnjaka, a i cijele Hrvatske.Ovaj tekst naš je pledoaje zašto šire uključivanje političkimislećih Bošnjaka u politički životRepublike Hrvatske, pri čemutreba da se vode prvenstvenosvojim političkim preferencijama.Samo tako možemo postići puninupolitičkog suživota sa svim drugimgrađanima Republike Hrvatske.Filandra i Kljujić ponovno u RijeciPredsjedništvo VBNM za Grad Rijeku i SABAH su dana, 10. travnja 2009. god. u GradskojVijećnici Grada Rijeke, organizirali drugu po redu tribinu povodom Dana neovisnosti Bosne iHercegovine pod nazivom " Bošnjaci u Hrvatskoj i kontinuitet Bosne i Hercegovine ". Natribini su sudjelovala eminentna imena BiH javne i političke scene prof. dr. sc. Šaćir Filandrai Stjepan Kljujić, dok su iz Hrvatske nastupili dr. sc. Željko Bartulović i lokalni poduzetnikPiše: I. Ružnić Nedžad Hodžić.Na relativno dobro posjećenoj tribini, poredglavnih govornika, pozdravne govoreodržali su predstavnici organizatora MensurFerhatović ispred VBNM za Grad Rijeku i HamdijaMalić ispred SABAH-a. Ferhatović je, pored ostalog,posebno pozdravio riječkog Glavnog imamaHajrudina Mujkanović, te prisutne predstavnikebošnjačkih i drugih manjinskih asocijacija, kao inazočne predstavnike medija. Ovdje valja istaknutiprimjetni izostanak zvaničnika grada i županije,najvjerojatnije zbog „straha“ da ih netko ne dovedeu vezu, sa slučajnom podudarnošću, da se skupodržao 10. travnja na dan osnivanja NDH.Zainteresirana publika čeka početakProf.dr.sc. Šaćir Filandra i Muhamed Tokalić uoči tribineRiječi dobrodošlice uputio je i gospodin HamdijaMalić, zamjenik Predsjednika SABAH-a rekavši damu je izrazita čast što je dio jednog ovakvog pro-jekta. Također je istaknuo činjenicu da su Bošnjacido sada dali izuzetan doprinos svekolikom razvojuHrvatske. Da Hrvatska cijeni tu činjenicu vidi se i krozdobivanje građevinske dozvole za spomen obilježjeBošnjacima braniteljima Domovinskog rata Hrvatskekod Islamskog centra u Zagrebu.Prvi od govornika izlagača na temu, bio je doktorfilozofskih znanosti prof. dr.sc. Šaćir Filandra, koji jeujedno redovni profesor Fakulteta političkih naukau Sarajevu, šef Odsjeka sociologije, predsjednikBošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Autor knjiga„Bošnjaci i Moderna“(1997), Bošnjačka politikau XX stoljeću“(1998), „Bošnjačka ideja“ (2002), tepreko četrdeset znanstvenih radova.Doktor Filandra je prisutne upoznao sa stanjem iperspektivama Bosne i Hercegovine. Kritički se osvr-BROJ 14

10BOŠNJAČKI GLASDr.sc. Želko Bartulović, prof.dr.sc. Šaćir Filandra, NedžadHodžić i Stjepan Kljujićnuo na putove i stranputice BiH politike, ekonomije,ustrojstva i td. Upozorio je na potrebu uspostavenove BiH paradigme. Naglasio je činjenicu da je BiHkakva je nekad bila, da je to prošlost i da nove politikemoraju svoje utemeljenje tražiti u novonastalimokolnostima. Njegovo izlaganje je svakako ostaviloodređenu skepsu u pogledu smjera kuda ide aktualnapolitika u BiH.Član ratnog Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić, novinari publicist je svojim vehementnim stilom, ponoviopriču koju je riječka publika već imala prigodu čutina promociji jedne knjige kojoj je Kljujić koautoraa koja je u organizaciji BNZ za PGŽ održana 2006.godine. Ponovno je govorio o ratnim događanjima izperspektive člana Predsjedništva i njegove osobnevizure. Naravno, ne propustivši, njemu svojstvenu,dozu dociranja, prije svega bošnjačkim političarimau BiH, ali i dijaspori. Naime, Stjepan Kljujić je čestputnik i često se susreće s BiH dijasporom, prijesvega Bošnjacima (jer svi ostali koji napuste BiH, istuniti ne doživljavaju kao matičnu državu), te za honorar,kojeg naziva „intelektualne usluge“, plaćeneputne troškove, hotelski smještaj za sebe i vozača idnevnice za vozača, bošnjacima održi „slovo“ kakoje, kao Hrvat, podnio veliku žrtvu pristavši biti članomPredsjedništva BiH. Naravno, dobivši očekivaneizraze snishodljive zahvalnosti Bošnjaka koji zaistamisle da je Stjepan Kljuić učinio veliku žrtvu za BiH.I plaćamo ga da nam to priopći. Pri tome, teško dabismo mogli nabrojati deset imena ljudi koji su pružiliherojski otpor okupatoru BiH i položili svoje životeza opstanak BiH i bošnjačkog i drugih probosanskihnaroda u njoj. Ali to je tako.Profesor sa Pravnog fakulteta u Rijeci dr. sc.Publika prati izlaganja sudionika tribineŽeljko Bartulović prisutne je upoznao s povijesnimčinjenicama i uvjetima stvaranja neovisnosti idržavnosti Bosne i Hercegovine. Željko Bartulović,rođen 5. ožujka 1962. u Rijeci. Diplomirao naPravnom fakultetu u Rijeci, magistrirao 1991. naPravnom fakultetu u Beogradu, a doktorirao naPravnom fakultetu u Zagrebu 1998. Zaposlen naPravnom fakultetu u Rijeci kao izvanredni profesori predstojnik Katedre za povijest prava i države.Predavao na dodiplomskom ili postdiplomskomstudiju na pravnim fakultetima u Osijeku, Bihaću,Mostaru i Tuzli, te Filozofskom fakultetu u Zadrui Veleučilištima u Rijeci i Gospiću. Objavio samostalnodvije knjige, dvije u koautorstvu te preko50 znanstvenih radova s područja povijesti prava idržave. Velika je šteta što se uvaženom profesoruostavilo malo prostora da iscrpnije iznese činjenicezasnovane na povijesnim faktima, već smo umjestotoga „potrošili“ previše vremena slušajući osobneimpresije pojedinih govornika koje većim dijelom nekorespondiraju s temom tribine.Posljednji govornik na tribini bio je Nedžad Hodžić,privatni poduzetnik i predsjednik novoosnovanepolitičke stranke s nacionalnim predznakom podnazivom Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske.Hodžić je govorio o potrebi političkog organiziranjaBošnjaka u Hrvatskoj naglasivši kako njegova strankaima veliku ambiciju pripremiti Bošnjake za popisstanovništva 2011. godine. Kao rezultat najavljeneaktivnosti, Hodžić najavljuje brojke od preko 1,5%Bošnjaka u RH i posljedično tome, tri zastupnikau Saboru RH. Njegove političke projekcije nasneodoljivo podsjećaju na bosanski vic „Ćevapi i piva10 kuna! Gdje? Nigdje, ali je brate jeftino“BROJ 14

Bosanske piramide u RijeciBOŠNJAČKI GLASOdržana prezentacija projekta istraživanja doline bosanskih piramida11Udvorani „Teatro fence“ u Rijeci, 25. travnja2009. godine održana je prezentacija projektaistraživanja doline bosanskih piramida.Organizator ove priredbe bilo je Vijeće bošnjačkenacionalne manjine za Grad Rijeku, a naznačenipovod za njeno održavanje je prilog obilježavanjuDana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Prezentacijaprojekta izazvala je pozornost građana Rijeke iPrimorsko-goranske Istarske županije koji su popunilidvoranu do posljednjeg mjesta.U vrlo vehementnom i zanimljivom tonu o projektuje govorio njegov pokretač Semir Osmanagić, kojije prisutnima pojasnio genezu ulaska u projekt,kao i utemeljenost hipoteze o postojanju bosanskihpiramida, a što potvrđuju arheološki nalazi.Zanimljiva prezentacija i pitanja prisutnih posjetiteljapotrajala je više od dva sata. Vjerujemo da će mnogekoji tu, sad već nadaleko znamenitu lokaciju, dosada nisu posjetili, ova prezentacija ponukati da tošto prije učine.U prilog podršci ovom projektu Bošnjački glasprenosi u cijelosti Intervju Semira Osmanagiće danučasopisu „Dani“ iz kojeg se mogu iščitati sve tvrdnjeo utemeljenosti projekta istraživanja doline bosanskihpiramida.Intervju za magazin DANE, 01. 3. 2006.Pitanja: urednik Amer ObradovićOdgovori: Semir Osmanagić1. Kada Vam je za oči zapelo brdoVisočica, odnosno otkuda pomisaoda bi se tu mogla kriti piramida?Moja prva posjeta uzvišenjuVisočica datira iz aprila 2005.Direktor Zavičajnog muzeja prof.Senad Hodović, zaljubljenik bosanskesrednjevjekovne državnosti,me je odveo na vrh uzvišenja.Odatle se pruža sjajan pogledna Visočku dolinu i uzvišenjePlješevicu. Moj prvi pogled natrouglaste strane Plješevice, madaprekrivene šumom, mi je pobudiosumnju da nije riječ o prirodnojformaciji. Tome sam dodaopravilnu geometriju Visočice.Kada je kompasom ustanovljenoda strane ova dva uzvišenjaodgovaraju stranama svijeta zamene više nije bilo sumnje. Takavzaključak je bio logičan nakoniskustva koje sam sticao penjućise na stotine piramide u Srednjoji Južnoj Americi, otkopanih ili potpunoprekirivenih gustim rastinjemu džunglama.2. Na osnovu kojih argumenata stepostavili tezu da se na brdu Visočicakrije «Bosanska piramida sunca»?Hipoteza je postavljena na osnovudva argumenta: pravilne piramidalnegeometrije i poklapanja sastranama svijeta, sto je tipičnoza gradnju piramida. Uslijedilo jeizvođenje naučnih dokaza. Prvilogičan korak je bio utvrđivanjegeološko-sedimentološko-petrografskogsastava tla Visočice uavgustu 2005. Rezultati su upozorilina postojanje desetak anomalijakoje su potvrđivale da nije riječBROJ 14

12BOŠNJAČKI GLASo prirodnoj formaciji. Slijedećafaza, u oktobru-novembru 2005,je, daljnjim geološkim radovima,utvrdila stepenasti dizajn piramidei postojanje monumentalnogprilaznog platoa na zapadnojstrani, što je, takođe, tipično zaprilaz piramidama. Nakon toga,vijest je objavljena svijetu, izašlaje knjiga «Bosanska piramidaSunca». Uslijedile su dodatneanalize koje su nizom naučnihargumenata potvrđivale hipotezu:satelitske fotografije su jasnopokazale da se ovakva geometrijastranica piramide ne može javitikao prirodna; satelitski radarskisnimci koji penetriraju uzvišenjesu pokazali postojanje pravolinijskihprolaza unutar piramide;geodetske karte visoke rezolucijesu istakle perfektan terasasti oblikkojeg nema kod brda; termalnisnimci su pokazali da se Visoicabrže hladi od prirodnih strukturašto je ukazivalo na postojanjepodzemnih prolaza, hodnika, prostorija,poroznog materijala; fluvijalnageomorfologija pokazujeodsustvo drenažnih karakteristikašto ponovo potvrđuje da je riječ okolosalnom vještačkom objektu;satelitski detektor Linalal je utvrdioda su svi unutrašnji ugloviuzvišenja jednaki što moze bitisamo slučaj kod građevine; uintervjuima sa mještanima smoustanovili da su pravilni kameniblokovi i ploče, podzemni prolazi ituneli, pronalaženi tokom zadnjihdecenija. Jednostavno, dokaz zadokazom je potvrđivao ispravnostpostavljene hipoteze koja je, evosada, postala činjenicom.3. Je li moguće da je u to doba (ukoje Vi smještate piramidu) bila razvijenatakva civilizacija da napravipiramidu?Ono što je izvjesno je da je piramidapodignuta najmanje prije 2.500godina. Naime, pored zapuštenihostataka srednjevjekovnog gradaVisoki na vrhu Visočice, ranijesu pronađeni i tragovi rimskeosmatračnice i bakarni artefaktikoji upozoravaju na Ilire. Međutim,svi su oni locirali svoje kulturena mnogo starijem monumentu,impresivnoj piramidi koja je još uto vrijeme bila prekrivena humusom.Pri vrhu Visočice su se nalazilemetalne alke koje se sreću i nadrugim mjestima u BiH na sličnojnadmorskoj visini. Legende unašem narodu govore o alkamaza koje su se vezivali velikibrodovi. Jedini mogući događajkoji je privremeno mogao izazvatiporast nivoa mora do te visine jeotapanje velikih količina leda nakraju zadnjeg Ledenog doba. A tuveć idemo 12.000 godina unatrag.Ukoliko pronađemo organskimaterijal kreatora piramide ondaćemo radiokarbonskom metodomi odrediti njihovu starost. Međutim,dokazi o postojanju razvijenih civilizacijaiz perioda prije, 8.000.12.000 i vise godina, su brojni:od podvodnih gradova izmeđuJapana i Tajvana povezanih 500km kamenim putevima, kineskihpiramida, hiljadutonskih kamenihblokova u Balbeku (Libanon) kojisu, čak i prema oficijelnoj historiji,stariji od 8.000 godina...4. Postoji li veza između JužneAmerike i Bosne?Bosanska piramida Sunca je stepenastapiramida. Pravilno odrezanikameni blokovi breče su slaganikao cigle, a svaki novi red jepomaknut prema unutra. Na tajnačin se formira kosina od 25-30metara, zatim slijedi terasa od2,5 metra, zatim ponovo kosina itako do vrha. Na vrhu je pravougaoniplato. Ovaj dizajn je gotovoidentičan onom u Meksiku, piramidiSunca u Teotihuakanu.5. Vjerujete li u vanzemljce?Bilo bi naivno i oholo misliti danesavršeni homo sapiens polažeekskluzivno pravo na život ubeskrajnom kosmosu. NašSunčev sistem je na samoj periferijigalaksije Mliječni put, kojaje opet daleko od poznatog centrakosmosa. Naša fizička čulavide i osjećaju u jednom jakolimitiranom dijapazonu. Čak je isvijet oko nas mnogo kompleksnijinego što mislimo i kako nasto uči oficijelna nauka. Jednuod svojih knjiga sam posvetiosvjedočanstvima iz prve rukeljudi iz američkog establišmenta(obavještajci, oficiri vojske, pripadnicislužbi osiguranja) koji susasvim argumentovano govorilio kontaktima sa «vanzemaljcima»kako ih nazivate.6. Zašto u narodnoj tradiciji (nitije bilo koji antički pisac o tomeposvjedočio) nije ostalo ništa štobi moglo asocirati na postojanjepiramide?Pisani tragovi sežu unatrag 2.000godina na bh prostorima. Već tadaje ova piramida bila jako stara iprekrivena zemljom i rastinjem.Oralna tradicija nije ostala iz prostograzloga što više nema potomakaautohtonog stanovništva izVisočke doline.7. Vaša teza o piramidi u Visokompotopuno zanemaruje 120 godinaarheologije i historije, odnosno njihovoginstitucionalnog i modernograzvitka, u Bosni i Hercegovini?Ne. Obrnimo tvrdnju. Modernaarheologija BiH nije bila u stanjuprepoznati postojanje ovako kolosalnogmonumenta u središnjojBosni. Način na koji radi Fondacija«Arheološki park: Bosanskapiramida Sunca» je multidisciplinaran.Priključili su nam segeolozi, sedimentolozi, geofizičari,geodete, geomehaničari stijena,petrografi, speleolozi, i, naravno,arheolozi. Kombinujemo klasičnearheološke metode sa najmodernijomtehnologijom. Pri tomerezultate svih naših nalaza objavljujemojavno na web stranici:www.piramidasunca.ba. Ovajgeo-arheološki projekat je otvorenza sve i ovakav način rada jenovost na ovim prostorima.Jeste li upoznati sa radovima bh.arheologa Đure Mazalića i PaveAnđelića?BH, odnosno jugoslavenskiarheolozi XX stoljeća, su odi-BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS13grali pionirsku ulogu u početnimobjašnjenjima prahistorije ovihkrajeva. Međutim, nepostojanjedanašnjeg naučnog instrumentarijaje svakako predstavljao nezaobilazanhendikep. Antropološkagenetika, nova naučna disciplina,je tek zadnjih sedam godina utvrdilada je inteligentni čovjek uBosni i Jadranskom bazenu prisutantačno 27.000 godina. Upotrebakarbonskog određivanja starostije relativno skromnih razmjerau BiH, a dendrokronologije, vrloprecizne metode mjerenja starostidrveća kao građevinskog materijala,je gotovo nepoznata u BiH. Nanašim prostorima nema naučnikakoji je ovladao naučnom disciplinombiogeometrije. Dodamoli tome čitav spektar satelitskihanaliza koje su korištene u dokazivanjuprvih evropskih piramida(fotografske, radarske, termalne,detektori linearnih anomalija)postaju jasni limiti koje su arheoloziprošlog stoljeća imali predsobom. Međutim, nemam sumnjeda će se za 50-100 godinanove generacije naučnika, saultramodernim tehnologijama,podsmješljivo odnositi premaonome što mi danas znamo ikoristimo.9. Šta bi za Bosnu i Hercegovinuznačilo otkriće piramide Sunca?Piramida Sunca je naučnačinujenica. Ostaje nam da odaprila do oktobra 2006. godine,tokom najvećeg ovogodišnjeggeo-arheoloskog projekta uEvropi, okončamo zadnju fazunaučnog dokazivanja, a to jemeđunarodna provjerljivost.Nakon što uvjerimo domaće istrane dobronamjerne skeptikeda se u središnjoj Bosni nalazinajznačajniji arheološki spomenikkontinenta, preostaje namda ubrzamo proces ekskavacije,restauracije i trajne zaštite.Slijedi osnivanje prvog evropskogarheološkog parka i otvaranja oveturističke atrakcije svijetu. Logičandalji scenarij bi bio turizam, razvijenainfrastruktura i ekonomija,međunarodni naučni kontakti.Bosna je sićušna na geografskojmapi, ali će postati gigant nasvjetskoj arheološkoj karti.Srdačan pozdrav,Semir OsmanagićPredsjednik Upravnog odboraFondacijeDodatak intervjuu za magazin dane:Jedanaest dokaza o postojanjubosanskih piramidaStručnjaci Fondacije «Arheo-loški park: Bosanskapiramida Sunca» su iskoristili nekoliko proteklihmjeseci da nizom naučno argumentovanih dokazapotvrde hipotezu o postojanju kolosalnih piramida uVisočkoj dolini.1. Preciznim mjerenjima Geodetskog zavoda BiHje utvrđeno da su strane Bosanske piramide Sunca(uzvišenje Visočica) potpuno pravilno orijentisaneprema magnetnom sjeveru, odnosno stranama svijeta(sjever-jug, istok-zapad) što je karakteristično zagradnju piramida.2. Geološko-sedimentološkom analizom na terenu uavgustu i oktobru 2005. godine (kompletna analizaje objavljena na: www.piramidasunca.ba) dobijenje sklop dokaza koji pokazuje stepenasti dizajnpiramide, veličinu kamenih blokova koji grade zidovepiramide i kamene ploče koji tvore pristupni monumentalniplato piramidi. Piramida Sunca je visokaoko 220 metara što je za trećinu više od Keopsovepiramide u Egiptu!3. Analiza satelitskih snimaka (NASA Landsat,Radarsat, Hyperion, Ikonos) je pokazala pravilnugeometriju uzvišenja Visočica i još četiri drugauzvišenja u Visočkoj dolini. Sva imaju trouglastestrane, stepenasti karakter, terase na vrhu i pravilnosu orijentisana prema stranama svijeta. U prirodise ne javljaju takve pravilne geometrijske formacije.Visina tri glavne piramide je podjednaka i one formirajujednakostranični trougao.4. Inicijalna analiza radarskih snimaka (Radarsat) kojipenetriraju kroz zemljani sloj koji prekriva piramiduSunca pokazali su postojanje pravolinijskih prolaza/hodnika unutar Visočice – piramide Sunca.5. Analiza satelitskih termalnih snimaka (satelit Aster)potvrdila je da se ukupno pet uzvišenja u Bosanskojdolini piramida ne hladi brzinom očekivanom odprirodnih brda, već da pokazuju izrazite karakteristikehlađenja za vještačke strukure koje sadrže poroznigrađevni materijal, prolaze, prostorije, tunele i slično.Ova analiza je potvrdila nalaze satelitskih snimaka zaukupno pet objekata koji su pokazali pravilnu pirami-BROJ 14

14BOŠNJAČKI GLASdalnu geometriju i orijentisanost prema stranamasvijeta.6. Kazivanja mještana koji su u proteklih nekolikodecenija kopali temelje za svoje kuće daju novedokaze o postojanju pravilnih kamenih blokova breče,obrađenim pločama pješćara, zatrpanim "rupama"odnosno sekcijama tunela.7. Kompleks podzemnih tunela: Ravne-Visočica-Plješevica-Krstac pokazuje da je i Bosanska dolinapiramida ispresijecana mrežom tunela koji povezujusve piramide slično kao i piramidalni kompleksi uEgiptu i Meksiku.8. Fluvijalna geomorfologija, odnosno odsustvodrenažnih karakteristika na trouglastim stranamaVisočice, pokazuje da nije riječ o prirodnoj formacijiveć kolosalnom vještačkom objektu.9. Zabilježeno je "odzvanjanje" Visočice prilikomgranatiranja tokom zadnjeg rata, što je svojstvenovještačkim strukturama sa tunelima, prolazima i prostorijama.10. Pravilne "terase" na geodetskoj mapi visoke rezolucijepotvrđuju stepenasti dizajn piramide Sunca.11. Automatski satelitski detektor linearnih anomalijaLINANAL je procijenio da postoji identičan unutrašnjiugao od cca 45 stepeni na sve četiri strane piramidešto potpuno isključuje mogućnost prirodne formacije,a potvrđuje da je ljudska ruka izgradila ovu piramidu!Od sredine aprila do kraja oktobra ove godine ćese nastaviti istraživanja na terenu uz učešće većegbroja arheologa, geologa, geofizičara, sedimentologa,speleologa, geodeta i ekipa za ekskavacije.Osmanagić primljen u rusku akademiju prirodnih naukaUMoskvi je 28. maja 2009.obavljena ceremonija prijemaosnivača Fondacije"Arheološki park: Bosanska piramidaSunca" Semira Osmanagića zainostranog člana Ruske Akademijeprirodnih nauka (RANS).Ova institucija je jedna od najuglednijihnaučnih ustanova u svijetu.U svom članstvu ima višeod deset nobelovaca, te najuglednijeprofesore i inžinjere izRusije, Evrope i Amerike u oblastiprirodnih i humanitarnih nauka.Među njima je i 300 vrhunskihpronalazača u različitim naučnimdisciplinama. Doktorski kandidatSemir Osmanagić primljen je učlanstvo Akademije na osnovuotkrića bosanskih piramida i prahistorijskogtunelskog kompleksau Visokom te dosljedne primjenemultidisciplinarnih naučnih metodau ovom geo-arheološkom projektu.Naučni tim RuskeAkademijeprirodnih naukaobavio je detaljnageofizička, geohemijskai seizmičkaistraživanja napodručju Visokog,Vratnice iZavidovića tokom2007. i 2008.godine i o tomeupoznao ruskeakademike.Ovo je velikopriznanje zadosadašnjenapore svih istraživaca i saradnikaFondacije „Arheološki park:Bosanska piramida Sunca" teza Osmanagića osobno, kojije početkom 2009. primljen učlanstvo Aleksandrijskog društvaarheologa, a 2006. izabran zaprvog počasnog građanina gradaVisoko.Tokom boravka u Akademiji,Osmanagić je predložio anagažovanjemultidisciplinarnog ruskogtima u Bosanskoj dolini piramidaza 2010. godinu.BROJ 14

Festival bošnjačke kulture u IstriPred više od 400 stotine posjetitelja, gostiju iuzvanika u organizaciji Nacionalne zajedniceBošnjaka Istre - Ogranak Pula, 9. svibnja2009.godine na terasi kluba Behar u sklopu objektaIslamske zajednice Pula, održan je 4. Festivalbošnjačke kulture u Istri. Nastupilo je udruženjeĐerđef iz Cazina sa prigodnim izvedbama bosanskihigara i plesova, te je postavljena bosanskasoba sa izložbom ručnih radova koji su se mogli ikupiti. Također je nastupio ansambl BNZH-Zagreb„Bosana“ iz Zagreba sa izvedbama sevdalinki iizvedbom na sazu. U revijalnom dijelu, odnosno-PULA-BOŠNJAČKI GLAS15natjecanju u pripremi tradicionalnih bosanskih jelanatjecalo se 20-ak žena od kojih je ukupna pobjednicagđa Sehaveta Bradarić koja je najviše ocjenedobila u kategoriji pita.Manifestaciji su prisustvovali uzvanici iz Gradskogpoglavarstva grada Pule, Županije i predstavnicibošnjačke manjine, te predstavnici Islamske zajednicePula.Tekst i foto: Roberto Matković-LABIN-Uprostorijama Kluba Bošnjaka u Labinu 31. svibnjaodržan je Festival bosanske kulture. Degustirala su sejela i pića tradicionalne bosanske kuhinje te prezentiralabosanska tradicija i običaj. Festival je započeo u Labinuza labinske bošnjakinje a slijede još dva i to u Pićnu i Raši.Pobjednice sa sva tri festivala natjecat će se u finalnoj večerikoja će se održati u Puli, gdje će se natjecati na razini Istre.Na labinskom Festivalu bosanske kulture sudjelovalo je28 žena a za sveukupnu pobjednicu žiri je odabrao SaduMujdžić. Iz ukupno 4 kategorije izbora pobjednice su SadaMujdžić, Mirela Karić i Nermina Džaferović. U programuje sudjelovo KUD Bosna Istarske županije, a zabavni dioprograma odradio je Mrga band iz Labina.BROJ 14

16BOŠNJAČKI GLASTekst i foto: Roberto Matković-POTPIĆAN-Festival bosanske kuhinje, započet pretprošlogvikenda u Labinu, nastavljen je 6. lipnja uPotpićnu. Manifestacija je održana u restoranu„Užanca", a degustirala su se jela i pića tradicionalnebosanske kuhinje te prezentirala bosanska tradicijai običaj. Nakon Labina i Potpićna s Festivalombosanske kuhinje nastavit će se u Raši, 13. lipnja.Pobjednice sa sva tri festivala natjecat će se u finalnojvečeri, koja će se održati u Puli, gdje će se biratinajbolje kuharice u Istri.Biralo se najbolje u četiri kategorije, a pobjednicesu Sabina Kenjar u jednoj kategoriji i Aziza Ćolić učak tri kategorije, pa je ona izabrana i za sveukupnupobjednicu. U programu je sudjelovao KUD BosnaIstarske županije, zabavni dio programa odradioje Mrga bend iz Labina, a svim sudionicima manifestacijeprigodnim se riječima obratio i novi kršanskinačelnik Valdi Runko.REKREACIJA STOLNI TENISFIRME • GRUPE • POJEDINCI • STUDENTIVodovodna 15 • RIJEKAProstorije BNZ PGŽRadno vrijeme od 16:00 do 22:00Subota i nedjelja od 10:00 do 20:005 STOLOVATel: 099/ 220 9600BROJ 14

»Hutba u vremenu«BOŠNJAČKI GLAS17Piše i fotografira: Mira PavlakovićU okviru redovnih tribina četvrtkom, 16. travnja 2009. godine, održana je promocijaknjige „Hutba u vremenu“ mr. sc. Aziza ef. Hasanovića. Velika konferencijska dvoranaIslamskog centra bila je prepuna posjetitelja, što ova knjiga (magistarski rad autora)svakako zaslužuje, a njezinu kvaliteta, aktualnost i značaj za našu zajednicu vidi se iz ipopisa uvaženih gostiju, kao i promotora, koji su se potrudili da daju svoje viđenje sameknjige, mada se, u biti, više govorilo o instituciji hutbe i njenom značaju, a manje konkretnoo samom autoru i knjizi, no svi se ti elementi međusobno prožimaju, tako da je bilozanimljivo slušati. Mislim da bi svaki autor poželio ovako kvalitetne prezentere: muftijaŠevko ef. Omerbašić, prof. dr. Remzija Hadžiefendić – Parić, muftija tuzlanski Husejn ef.Kavazović, Mustafa Bećirović (nakladnik), reisu–l -ulema prof. dr. Mustafa ef. Cerić.Recenzije su napisaliMevludin ef. Arslani i prof.Amir Sakić. U svom jednostavnomi jezgrovitom stiluArslani je uspio ući u samu bithutbe, kompletnu knjigu i njenuporuku sabiti na mali prostor i nakraju zaključiti: “Kako se autorove knjige potrudio sakupiti svunjemu dostupnu građu, kojaobrađuje problematiku hutbe,slobodno možemo kazati, da jeuveliko olakšao svima onima kojise žele baviti hutbom.“ ProfesorSakić se pridružuje slijedećimriječima: „Knjigom 'Hutba u vremenu'autor je uspio da izradistudiju koja, pored općeg jezičkogi terminološkog određenja terminahutbe i propisa o hutbi krozprizmu pravnih škola, rezimiraspecifičnost hutbe u pojedinimhistorijskim periodima. Našajavnost ovom knjigom dobivasažetu analizu gotovo svih relevantnihčinjenica potrebnih zasagledavanje teškoća koje suhatibi morali prevazilaziti da biodgovorili zahtjevima šerijatskihpropisa i izazovima vremena.“Prvo se okupljenima obratiomuftija Ševko ef. Omerbašićnaglašavajući: „Konačno da seu posljednje vrijeme pojavilodjelo koje potiče razmišljanja onajznačajnijoj temi Islamske zajednicekoja će za sobom povući imnoga druga pitanja. Nema sumnjeda je hutba bila i ostala najefikasnijimetod islamske misije kakou muslimanskim sredinama takoi u obraćenjupripadnikadrugih religija.Taj čudesnametoda faceto face (licemu lice) dodanašnjegadana nijeprevaziđena,unatoč brojnimtehnološkimizumima i metodama.“Muftija je vrlo opsežno govorio ohutbi, o njezinoj ulozi u islamizacijidruštva, o svojstvima koja bi trebalakrasiti hatiba, o temama hutbi,o govorničkim kvalitetama hatiba,o načinu prezentiranja hutbe isvoje izlaganje završio osvrtomna „Hutbu u vremenu“ : „Što sepak tiče autorove knjige ona nampruža neke značajke bez kojih nemožemo shvatiti značaj hutbe uislamu. Naročito je značajno štonam autor pruža informacije o brojnimradovima i djelima koji su sebavili hutbom. Posebno je zanimljivpregled radova o hutbi između1945. i 2005. godine. Ono štoza mene ima posebno značenjejesu autorova istraživanja o hutbidok je još bio glavni zagrebačkiimam. Uvijek sam nastojao potaćiimame na istraživanja djelatnogutjecaja hutbe na džemat, jerupravo hutba najsnažnije utječena džemat u našoj sredini. Vrlo suzanimljivi odgovori ispitanika, štoovu knjigu čini aktualnom.“Velika dvorana Islamskog centra je bila prepunaPoslije muftije zagrebačkog zagovornicu staje prof. dr. RemzijaHadžiefendić – Parić koja jesvoje izlaganje o „Hutbi u vremenu“započela jednom drevnomHerodotovom pričom o tomekako je egipatski kralj Psametihželio saznati koji je najstariji narodna svijetu pa je stavio u izolacijuDVOJE djece i prema prvoj riječikoju su ona izgovorila došlo sedo zaključka da je najstariji narodi najstariji jezik frigijski. No onošto je najbitnije u ovoj priči, jestečinjenica da je izolirano dvojedjece, dakle stvoreni su minimalniuvjeti za dijalog, pa tako kakoje potrebno najmanje dvoje ljudiza komunikaciju, potrebno je,također, najmanje dvoje ljudi dabi hutba ispunila svojoj smisao– postoji netko tko govori (hatib) inetko tko sluša (mumin).Govoreći o hutbi kao obliku javnogi obvezujućeg govora za muslimanagospođa Hadžiefendić – Parićističe: „Nema sumnje da je knjigaBROJ 14

18 16BOŠNJAČKI GLAS„Hutba u vremenu“ mr. Aziza ef.Hasanovića od velikog značajaza povijest vjerskog govora naovim prostorima iz najmanje dvarazloga. Prvo, svjedoči, na temeljumnogobrojne pregledane literature,o jednom dugom razdobljuhutbe: od Berlinskog kongresado danas, tj. od 1878. do 2005.To je ozbiljna i utemeljena analizasadržaja i forme - usudila bih sereći svih relevantnih hutbi i zbirkihutbi - te mjesta, uloge i značajahutbe kao vrste islamskog javnoggovora. Drugi razlog je: ukazujena razvoj hutbe - od govora kojidjeluje samo simbolički (budućida je – u jednom dužem razdoblju- bila mistificirana, na jeziku kojirecipijent, vjernik, nije razumio)- do najnovijih standarda hutbekoje je postavilo novo doba ipostmoderna.“I poslije prezentacije se razgovara o Hutbi u vremenunim. Nadamo se da će se pronaćinetko tko će to dalje pratiti, kaomagistar Hasanović, i obrađivati.Nakladnik knjige, MustafaBećirović, je govorio o magistruHasanoviću i njegovu djelu svelikim poštovanjem i emocijom,naglašavajući kako je efendijaHasanović vjerodostojan u onomešto radi, a to je prvenstveno zato,jer je njegova vodilja istina, panastavio: „ Hutba i govor trebajubiti samo pristajanje na istinu, adanas ima masu primjera obrnutih,kada su govor i hutba pristajanjena laž. Zašto se ne sjetimoriječi koje je Hatidža uputilaPoslaniku a. s.: 'Neće tebe Bognapustiti.' , kada joj se požalio danije siguran da li je baš on najboljiizbor za poslanstvo. Kao što jePicaso rekao da se nikada nestavlja točka nasliku (odnosnoona se nikada nezavršava) tako setočka na ljubavi borbu za istinunikada ne stavljaju,već je uvijekmoramo slikati unajljepšim bojama.“Vrlo raspoloženreisu–l-ulemaprof. dr. Mustafaef. Cerić govo-tematika i dobiva se osjećaj vjerodostojnosti,kao drugo nakondijela ozbiljnih promišljanja dodajese neka pošalica, što opuštaslušateljstvo i čini ga prijemčivimza slijedeću ozbiljnu tezu. Prof.dr. Cerić kaže: „Aziz efendija nijeknjigu pisao kao promatrač, većkao sudionik i analitičar toga očemu piše, zato knjiga ima preciznazapažanja o hutbi i zatomi hatibi trebamo ta zapažanjauvažiti. Čestitam Aziz ef. što seusudio pisati o stvarima za kojesvi mislimo da znamo, a najmanjeo njima znademo, jedna odtih stvari je hutba. Čitajući knjigusreo sam se s nekim stvarimaprvi put, jer je Aziz prikazao svačetiri mezheba i pristup i definicijuhutbe. Zato ovo nije knjiga zalaike, već za hatibe i imame i zaone koji se pripremaju za hatibe.Neka istraživanja su pokazalada bit muslimanskog preporodanije u televiziji, nije u novinama,nije u javnim medijima, već jesredište i centar muslimanskogpreporoda u džamiji, na minberui kroz hatiba.“Na kraju programa se skupuobratio i autor knjige „Hutba uvremenu“, mr. Aziz ef. Hasanovići od srca zahvalio svima onimakoji su na bilo koji način pomoglida ova knjiga ugleda svjetlo dana:Mešihatu IZ, Medžlisu IZ Zagreb,Na ove riječi nadovezuje se tuzlanskimuftija Husejn ef. Kavazovićkoji kaže: „U ovom djelu magistarHasanović iznosi stav modernebosanske uleme i bošnjačkihintelektualaca o dilemi prevoditiili ne prevoditi Kur'an i hutbe nabosanski jezik ili ih prezentirati naarapskom. Ovo djelo pruža punoinformacija, ali ovo istraživanjenije završeno, ovaj rad je pionirski.Bilo je eseja na temu hutbe,ali nikada nismo imali djelo kojeje napravilo historijski prijelom ohutbi kod bosanskih muslimana.Bit će interesantno pratiti razvojhutbe u novim okolnostima, unovim integracijama, tkz. global-rio je tridesetakminuta, ali je umaniri dobrogoratora i hatibauspješnoodržavao interesokupljenih kojisu doslovce upijalisvaku riječ.Moglo bi se rećida je obraćanjereisu-l-uleme bilopraktičan prikazFotografiranje za uspomenukako bi konkretnahutba trebalaizgledati, kao prvo govori se iz medresi „Dr. Ahmed Smajlović“,glave, što znači da se poznaje Fakultetu islamskih nauka uSarajevu i mentorima koji su gaBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS19usmjeravali u proučavanju, recenzentimaMevludinu ef. Arslaniju iprof. Amiru Sakiću, lektorici prof.dr. Remzija Hadžiefendić – Parić,nakladniku Mustafi Bećiroviću, anajviše svojim roditeljima i obiteljikoja je imala i ima razumijevanjaza njegova odsustvovanja.Umjesto zaključka„Hutba u vremenu“ je knjigaza sva vremena, to je štivo zaznalce, za one koji ovu problematikuimaju u malom prstu, kojise njome svakodnevno susrećui bave i kojima će ova knjigapomoći upravo zato što je najednom mjestu sakupljena svadostupna građa o hutbi, kaojednom od najvažnijih obveznihibadeta u islamu, a pokriva svuproblematiku vezanu uz hutbu napodručju Bosne i Hercegovineod 1878.-2005. godine. Oni ćesve ovo blago sakupljeno unutarkorica ove knjige moći koristitikao svojevrsni priručnik, skoro paudžbenik, da osvježe svoje znanje,da se usavrše, a onima koji suna putu otkrivanja i proučavanjaislama, bit će isto od velike koristi,kao svojevrsni smjerokaz. Ono štoovoj knjizi daje dodatnu težinu ječinjenica da je Aziz ef. Hasanovići sam hatib te je održao brojnehutbe, obraćajući se vjernicima sminbera i to u različitim sredinama,od snenih bosanskih sela izaselaka do velebne zagrebačkedžamije i na osobnom primjeruosjetio kakvu širinu znanja iprilagodbe mora imati hatib, akoželi da poruke njegove hutbepadnu na plodno tlo. I sam autorkaže: „Imajući u vidu prosječnudužinu života, može se konstatiratida čovjek u životnom vijekuodsluša 2500 hutbi. Ova činjenicanameće obvezu razvijanja disciplinegovorništva, kako bi hutbeimale što veći uspjeh.“ „Hutbau vremenu“ je od onih knjigakojima se stalno vraćamo, jer uvijeku njoj otkrivamo nešto novo,kako sazrijeva naše znanje o ovojtematici, tako i knjigu svaki putagledamo drugim očima.Magistar Hasanović upisuje posvetuu knjiguNatjecanje iz islamskog vjeronaukau Maljevcu i ZagrebuPočetkom svibnja, točnije 8.,održano je prvo županijskonatjecanje učenika iz islamskogvjeronauka osnovnih školau Karlovačkoj županiji, odnosnopodručja koje pokriva Medžlis IZKarlovac. Natjecanje je provedenou PŠ Maljevac, a sudjelovalo je 39ekipa (2 učenika u ekipi) iz 8 školaKarlovačke županije. Učenici subili iz: OŠ „Banija“, OŠ „BraćeSeljan“, OŠ „Dragojla Jarnević“,OŠ „Dubovac“, OŠ „Grabrik“,PŠ „Belaj“ – OŠ „Barilović“, OŠ„Cetingrad“ i PŠ „Maljevac“, kao iOŠ „Vladimir Nazor“ iz Topuskog.Po prvi put su učenici „odmjerilisnage“ u znanju i poznavanjunastavnog sadržaja islamskogvjeronauka. Osvajači prvih mjestaod trećeg do osmog razreda plasiralisu se na državno natjecanjekoje je održano 16. svibnja uIslamskom centru u Zagrebu. Kaodomaćin, OŠ „Cetingrad“ je pružilakompletnu infrastrukturu da senatjecanje održi u najboljem redušto je doprinijelo dobrom plasmanuučenika OŠ „Cetingrad“.Ravnateljica naše škole, gđa.Zorka Cindrić, svim natjecateljimaje osigurala obrok, prijevoz i prostor.U realizaciji Prvog županijskognatjecanja iz islamskog vjeronaukau PŠ Maljevac uz ravnateljicusu sudjelovala dva učiteljaiz Cetingrada, Božica i MarinkoTominac, gosp. Mevdžud Čović,predsjednik Medžlisa IZ Karlovac,džema'at Maljevac, te mentoriučenika: Nejla Muhić, Haris ef.Bošnjaković i Admir ef. Muhić,vjeroučitelji. U školi je obavljenoizlučno testiranje, dok se finalnonatjecanje odvijalo u mesdžidu(muslimanska bogomolja) uMaljevcu. Natjecatelji su tijekomnastavne godine bili pripremaniza svako postavljeno pitanje.Komisiji je bilo teško, između njih78, izabrati po jednu ekipu kojaće ići na državno natjecanje izislamskog vjeronauka, jer su sviučenici pokazali dosta dobar nivoznanja iz nastavnog sadržaja.Ipak na kraju je presudilo bodovanjeekipa te su se na državnonatjecanje iz naše škole plasirali:4. razred: OŠ „Cetingrad“ - AmirMurić i Erna Rizvanović6. razred: OŠ „Cetingrad“ -Elmedin Rošić i Hasan ZarifovićUčenici 2. razreda nisusudjelovali na državnomnatjecanju, ali na Županijskom suosvojili prvo mjesto:2. razred: Ajla Muhić i Tarik Đogić- OŠ „Cetingrad“.BROJ 14

20BOŠNJAČKI GLASTestiranje se obavilo u dva vremenskatermina, jer u jednuučionicu nisu mogli stati sviučenici. Tijekom cjelodnevnognatjecanja učenici su se družili irazmjenjivali svoja iskustva.Zapažene rezultate učenici suosvojili zahvaljujući činjenici što seislamski vjeronauk već godinamapredaje u školama, a djeca svojeznanje nadopunjuju i kroz nastavuu mektebu (vjerskim prostorima).Iako natjecanje nije bilou Katalogu smotri i natjecanja,program islamskog vjeronaukakoncipiran je na taj način da sejednom godišnje prezentira znanjeučenika, kao što je to bilo naovom „festivalu znanja“. Slijedećenatjecanje će biti organizirano uznaku višegodišnjeg prisustvaislamskog vjeronauka u školamau Hrvatskoj. Odgoj i obrazovanjeučenika islamske vjeroispovijedi osvojoj vjeri, kroz institucije MZOŠa,već daju određene rezultatei zato će i natjecanje iz islamskogvjeronauka biti u Katalogukoji obvezuje učenike, škole ivjeroučitelje na veći uspjeh i boljadostignuća, kako na županijskomtako i na državnom nivou.U sklopu aktivnosti islamskogvjeronauka državno natjecanje jeodržano 16. svibnja u Islamskomcentru u Zagrebu. Učestvovaloje 100 ekipa po dva učenika.Natjecanje je organizirano u dvaoblika: izlučni test i finalno (usmeno)natjecanje. Ekipe su pratilinjihovi vjeroučitelji od Osijekado Dubrovnika i Umaga. Sveprisutne su pozdravili i kratko imse obratili: predsjednik MešihataIZ u Hrvatskoj muftija Ševko ef.Omerbašić i njegov zamjenik mr.Aziz ef. Hasanović, koordinatorza islamski vjeronauk. Sva prvamjesta osvojili su učenici škola izZagreba i Siska.I za učenike srednjih škola organiziranoje isti dan natjecanje izislamskog vjeronauka. Prvi putsu učenici škola iz Karlovačkežupanije sudjelovali na državnomnatjecanju. Barem se mogao vidjetinačin i procedura natjecanjada se može bolje i kvalitetnijepripremiti za slijedeće natjecanje.„Zlatna sredina“ je bio komentarnatjecatelja.14. generacija maturanata Zagrebačke medrese„Dr. Ahmed Smajlović“Znakovitim datumom 17. svibnja, u svojojsedamnaestogodišnjoj povijesti, u prekrasnomambijentu Zagrebačke džamije održanaje svečana akademija 14. generacije maturanataZagrebačke medrese „Dr. Ahmed Smajlović“. Programsu izveli maturanti, njih 21, a prisutnima su se obratili injihovi profesori. Kroz četverogodišnje obrazovanje uZagrebu, ovi učenici su mogli osjetiti draži školovanjana zapadu i čari istočnog tradicionalnog islamskogodgoja. Četrnaesta generacija je živi svjedok da jebila opravdana ideja stvaranje ove školske ustanove uratnim vremenima baš u Zagrebu, jer je ona do sadaizvela preko 200 svojih svršenika (imama i muallima).Jedan od svršenika ove srednjoškolske ustanove je irazrednik ove 14. generacije, profesor Mirza ef. Mešićkoji je posljednji put prozvao svoje učenike i održao imbesjedu za godine koje slijede u njihovom životu.Maturantima su se obratili: predsjednik Mešihata IZu Hrvatskoj, muftija Ševko ef. Omerbašić, ravnateljove srednje škole, profesor Murat Hadžismajlović, teglavni imam Medžlisa IZ Zagreb, hafiz Aziz ef. Alili.Svi govornici su stavili akcent na daljnje obrazovanjei bavljenje znanjem koje je čovjeku najveći i najboljiprijatelj, a neznanje mu je najveći neprijatelj. UčenikBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS2114. generacije Amel Bešlagić dobio je zlatni dukatod anonimnog donatora iz Zagreba koji već dugi nizgodina daruje najbolje učenike koji završavaju medresu.Ova generacija je pretposljednja koja prolazi krozčetverogodišnji medresantski program. Zagrebačkamedresa je već transformirana u Islamsku gimnaziju,koja školuje mladiće i djevojke iz cijele Hrvatske, ali i izSlovenije, Austrije, Njemačke, kao i iz BiH, Makedonije,Srbije, Sandžaka i Kosova. Islamska gimnazija je srednjaprivatna škola s pravom javnosti, a zauzima visokomjesto među srednjim školama u Hrvatskoj. Tome ide uprilog podatak da je učenik ove škole, Jasmin Guzinana natjecanju iz matematike u Zagrebu osvojio prvomjesto, dok se na državnom natjecanju u Puli plasiraona treće mjesto. Maturanti su zajedno sa svojim razrednikomišli na maturalno putovanje u Istanbul. U mjeseculipnju zagrebački medresantski maturanti boravit ćena zajedničkom susretu svih maturanata u Sarajevugdje će se tradicionalno susresti s maturantima svihmedresa, šest bosanskih i jedne sandžačke. Nakon 14.generacije maturanata Medrese ostaje još jedna generacijakoja ne da ugasi svoje svjetlo, nego da ga prenesena Islamsku gimnaziju koja će svjetlom obasjavati jošdugo dugo na nove generacije. Odsjaj 14. generacijevidno je istaknut u svim aktivnostima moralnog čovjekaškolovanog na zapadu s temeljima islamskog napretkai procvata.Sretno maturantima!Hodoljubi Bosnom hodeNastavljajući sada već uspostavljenu tradiciju posjeta Bosni i Hercegovini, naši hodoljubi - Bošnjaci izPrimorsko-goranske županije, u organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice PGŽ, ponovno su putovali uBosnu. Na našu veliku radost, na putovanju su nam se ovaj put pridružili i naši prijatelji iz Primorsko-goranskežupanije koji nisu Bošnjaci, ali žele da skupa s nama „prođu Bosnom kroz gradove“ i da Bosnu i Hercegovinubolje upoznaju i neposredno dožive.Plan putaNa put smo krenuli kasno navečer, u petak 19.lipnja. U Bosnu i Hercegovinu ušli smo u rano jutro usubotu, u Bosanskom Brodu. Putovali smo uz rijekuBosnu pokraj Dervente, Doboja, Maglaja, Žepča,Zenice, Kaknja, Visokog i Podlugova, sve do šeherSarajeva.U Sarajevu smo proveli cijelu subotu.Sutradan smo otišli do Višegrada, na ćupriju na Drini,zatim u Goražde, pa natrag u Sarajevo.U ponedjeljak smo se vraćali drugim putem, prekoOlova, Kladnja, Tuzle i Gradačca, da bismo iz Bosnei Hercegovine izašli u Bosanskom Šamcu.U Rijeku smo stigli u ponedjeljak u kasnim satima,pomalo umorni, ali zadovoljni.Putovanje do Sarajeva i SarajevoNoćno putovanje samo po sebi nikad nijenaročito zanimljivo, pogotovo kad se putujeauto-putem. Srećom, kad smo ušli u Bosnui Hercegovinu, preko Save u Bosanski Brod, već jesvitalo, pa se i naš prepuni autobus malo razbudio.Posavska ravnica ne nudi oku spektakl, to je bosanskažitnica, i osim neugodnog mirisa rafinerije uBosanskom Brodu, za ostala osjetila na ulasku uBosnu ne bi naročita posla. Bijaše samo osjećajatuge, jer kraj ceste vidjesmo mnoge razorene kuće,nenastanjena sela posavska, u koja se ne vratišenjihovi stanovnici, Hrvati posavski ponajviše, jerim se ne vraća u Republiku Srpsku, a u RepubliciHrvatskoj naišli su na dobrodošlicu sunarodnjaka.Tužna bosanska priča, kao i mnoge druge pričebosanske. Od Bosanskog Broda pa do ušća Usore uBosnu kod Doboja prolazimo kroz teritorij RepublikeSrpske. U ovom dijelu Republike Srpske ostvarenBROJ 14

22BOŠNJAČKI GLASje najmanji povratak predratnogstanovništva – Bošnjaka i Hrvata– svojim kućama. Posavljaci, poprirodi marljivi, snalažljivi i okretniljudi, razišli su se diljem svijeta,snašli se i otpočeli nove živote.Njihovim odlaskom i nepovratkomBosna je doživjela težak, moždai neprebolan udarac, izgubivšimnogo od svojega multietičnogkaraktera.Do Doboja se već dobranorazdanilo, pa putujemo uz rijekuBosnu pokraj snenih bosanskihgradova. Promet rijedak, rijetkoi mi zastajemo, i već nas evou kanjonu Bosne kod Vranduka,gdje vidimo starobosanski gradVranduk, važnu utvrdu srednjevjekovnogkraljevstva bosanskog.Odmah potom, evo nas spramBaščaršijska atmosfera – Foto-Husein JahićZenice, trećeg poveličini grada uBosni i Hercegovini,nekadašnjeg industrijskogsrca Bosne, sadagrada koji se bori saegzistencijalnim pitanjima,a pomalo, kao isve bivše radničke iproleterske sredine,i sa identitetom. Jer,valja jednu vjeru zamijenitidrugom.Nakon Kaknja, vozimose prvim dijelomizgrađene auto cesteVc (zašto sve moramooznačavati šiframa,pobogu?), europskogprometnog koridorakoji se u Bosni gradipresporo, bojimo se daće u zemaljskoj utrobiponestati nafte dok seu Bosni auto cesta nedovrši.Auto putem dolazimo do predSarajevo, pa umjesto u Sarajevo,idemo najprije pod Igman planinu,na vrelo rijeke Bosne, da se razbudimoi hladnombosnom okrijepimo.Dočekuje nas svježinaizvora Bosne ipravi koncert ptičjegpjeva. Slikanje,jutarnja kafa, šetnja,nepce trne od hladnevode Bosne.Sigurni smo, da jenegdje u Austriji,Vrelo Bosne bilobi prava atrakcija.Ovako, u Bosni,djeluje pomalozapušteno, sa neuklonjenimruševinama,sa staklenim pivskimbocama i pivskimlimenkama u prozirnoj,do bola bistrojvodi ... I to je Bosna.Nakon Vrela Bosne,put do hotela naGrbavici, smještaj,kratki odmor, a onda– put Čaršije, Baščaršije.O Baščaršiji i Sarajevu kazivalisu i pjevali mnogi. Mi nećemotrošiti riječi, osim što ćemo reći danas Sarajevo svaki put oduševi iobraduje, osjećamo se u njemukao najrođeniji i uvijek dobrodošli.Višegrad i GoraždeU kišno nedjeljno juro otputili smose preko Romanije ka Višegradu.Pri samom polasku iz Sarajevauživali smo u panorami Sarajeva sasadašnje tranzitne ceste, položenena staru trasu uskotračne prugeSarajevo – Višegrad. Pruga, kojusu izgradili Austrijanci, zatvorenaje 70-tih godina prošloga stoljeća,a tračnice su definitivno uklonjeneprije olimpijade. Time je istari sarajevski ćiro otišao u dobrasjećanja. Neki od naših putnika,sada u časnijim godinama, hvalilisu nam se da su se vozili timvlakom – ćirom dok je još prometovao.Put preko Romanije prošli smos kišom, ali ipak nam u sjećanjuostaju prelijepe, prostrane romanijskevisoravni i pašnjaci.BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS23Foto: H. Jahić - Na Drini ćuprijaOdmorili smo u Rogatici, tužnom gradu iz kojega su prognani Bošnjaci koji su u njemu činili prijeratnu većinustanovnika. Ne raspolažemo informacijama koliko ih se vratilo, ali gradom vlada nekakva tjeskoba.Dvadesetak minuta od Rogatice, niz rijeku Praču, u mjestu Ustiprača, izlazimo u kanjon ne najopjevanije, alisigurni jedne od najljepših rijeka u Bosni – rijeke Drine. Silna je Drina, čak i ovako ukroćena mnogim branamahidroelektrana, smaragdnozelena, čista, miljunima godina dubila svoj kanjon u tvrdom kamenu bosanskom.Svi putnici ostanu osupnuti, samo fotoaparati bljeskaju.A svaki putnik bez daha ostane tek kada, iza zadnje krivine pred Višegradom, ugleda iznad Drine stari mostMehmeda-paše Sokolovića, čuvenu ćupriju na Drini.Veličanstvena ćuprija, zapravo veliki, dvjestotinjak metara dug i deset metara širok kameni most, odskora podzaštitom UNESCO-a, stoji visokoiznad moćne Drine, nijem a takorječit.Most je po nalogu Mehmeda-pašeSokolovića, velikog vezira osmanskogcarstva, sagradio najvećigraditelj svoga vremena, Kodžamimar Sinan. Gradnja je potrajalašest godina, od 1571. do1577. godine, Drinu nije bilo lakopremostiti. Građen za tadašnjeuvjete i konjske zaprege i karavane,most je služio prometu dopred nekoliko desetljeća, prekonjega su tutnjali kamioni i automobili.Sada je napokon zatvoren zapromet i zaštićen, na zasluženomodmoru, pušta tekda mu se divenamjernici i turisti, kakvi smo isami. Putnik, zadivljen, ide do sredinećuprije, do proširenja zvanogkapija, gleda sa kapije u dubinu, umirnu Drinu, i ćuti huk stoljeća. Omostu u Višegradu pisao je velikiIvo Andrić u romanu „Na Drinićuprija“, upoznavši sa ćuprijomcijeli svijet, i svako onaj, ko nijepročitao roman, ima za čim žaliti.Najljepši pogled na ćupriju pružase sa terase kafića – skele na Drini,odakle smo, pijući kafu, gledali umost i njegov odraz u mirnoj Drini,i nakon nekog vremena nismoviše bili sigurni koje je most, akoje njegov odraz u Drini, tolikosu most i Drina jedno.O samom Višegradu nemamo štoza reći, neki od nas u sam gradFoto: H. Jahić – Panorama Višegrada i znamenita ćuprijanisu niti išli, ćuprija nam je bilavažnija. Jedino nas je oduševioBikavac, iz pjesme znano brdoiznad Višegrada, s kojega morabiti prelijep pogled na grad, Drinui ćupriju.Iz Višegrada smo, uz Drinu, otišlido Goražda, grada sa obje straneDrine. Svaki grad na rijeci je lijep,to važi i za Goražde, smještenou kotlinastom proširenju kanjonaDrine. U zadnjem ratu Goraždanisu se svojom hrabrošću obranili iostali jedini grad na Drini koji nijeu sastavu Republike Srpske.U Goraždu je rođen poznati bosansko- hercegovački pripovjedačIsak Samokovlija, a Goraždani sediče svojim danima kulture.Foto: H. Jahić – Zajednička fotka ispred znamenitog mostaBROJ 14

24BOŠNJAČKI GLASImali smo namjeru otići i do Foče, grada na ušću Ćehotine u Drinu, ali su nas naši ljubazni domaćini uGoraždu upozorili da se na cestama prema Foči odvijaju nekakva miniranja, pa je cesta zatvorena. Zbog togasmo se iz Goražda vratili istim putem, preko Rogatice i Romanije, u Sarajevo.Na ulicama GoraždaNa ulicama GoraždaPanorama Goražda s druge strane Drine Džamija – ljepotica u izgradnji Susret prijatelja sa studija nakon30 god. Hodo Azim i IbrahimRužnićPovratak preko Tuzle i GradačcaKako u Bosni želimo čim više vidjeti, nismo se vraćali istim putem, nego preko Olova, Kladnja, Živinica, Tuzle,Srebrenika i Gradačca, do Bosanskog Šamca, gdje smo izašli iz Bosne i ušli u Hrvatsku.Na jednom od prošlih putovanja ulazili smo u Bosnu iz ovog smjera, pa smo i pisali o Gradačcu i Tuzli.Iz Tuzle - Foto reportažaNeki su pohitali u džamiju…neki su otišli na tuzlansko moreBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS25…tuzlansko more u zaleđu..….neki su se uhvatili kolača…..a neki su se družili sa znamenitim Tuzlacima – Mešom iMujezinovićem..a neke su se opskrbile s vitaminima za putaI u GradačcuIspred kule Husein – bega GradaščevićaZato koja riječ o Olovu. Olovo je mali planinski gradić pedesetak kilomatara sjeverno od Sarajeva, smještenu kotlini na ušću rijeke Stupčanice u Krivaju. Od Olova Krivaja teče prema Zavidovićima i rijeci Bosni u kojuse ulijeva.Sam gradić Olovo je kasaba, sa još vidljivim tragovima od granata iz zadnjeg rata. Ljudi u Olovu žive teško,BROJ 14

26BOŠNJAČKI GLASod šume i od pašnjaka, život je oduvijek bio škrt prema njima. O Olovu i poznatoj crkvi Gospe olovske pisaoje također Ivo Andrić u priči „Čudo u Olovu“.Panorama OlovaU svemu, imali smo još jedan uspješan put u Bosnu i Hercegovinu, za pamćenje i prepričavanje.BNZ za PGŽ nastavit će organizirati putovanja u Bosnu i Hercegovinu, pozivamo vas da nam se pridružite,i čak da nam date sugestije i prijedloge o načinu organiziranja, maršrutama, mjestima koje biste željeli posjetiti.I naravno – pridružite nam se!Dan mekteba obilježen jednodnevnim izletom uCazin i JezerskiPiše: A. HarčevićPosljednji dan vjeronaučne/mektebske godine Medžlisislamske zajednice Sisakproglasio je DAN MEKTEBA kadase završetak vjeronaučne godineobilježava prigodnom svečanošćuna kojoj se dodjeljuju pohvalnicei nagrade najuspješnijimvjeroučenicima.Ove godine Dan mekteba uMedžlisu IZ-e Sisak je obilježen najedan drugačiji, za djecu još ljepšinačin. U organizaciji Medžlisa IZ-eSisak organiziran je jednodnevniizlet u Cazin i Jezerski (izletište„Plandište“) za 47-oro vrijednihpolaznika vjeronauka iz Medžlisa.To je bila inicijativa muallimskogVijeća na čelu sa glavnim imamomAlem ef. Crnkićem.Prvo svratište bila je veleljepnadžamija i džemat nadomakCazina, džemat Gnjilavac gdjesu nas dočekali džematlije ivjeroučenici na čelu sa imamomRefik ef. Crnkićem koji nas je proveokroz prostor prostrane džamijete nas upoznao sa historijatom iaktivnostima ovoga džemata. Nakraju je svaki od učenika iz Siskaprimio prigodan slatki paketić odOdbora ovoga džemata.Nezaobilazna je bila medresaBROJ 14 13

Džemaludin Čaušević koju smoposjetili i pregledali učionice, internat,restoran te druge popratneprostorije koje su sastavni diokompleksa Medrese. Većinaučenika je prvi put posjetila medresute su bili oduševljeni čistoćomi urednošću koju su zatekli, a nekiod učenika iz Siska su već kazalikako je upravo ta škola njihovodabir za srednju školu. NakonMedrese spustili smo se u cazinskučaršiju koju smo pješice prošlina putu prema Starom gradu odaklese prostire lijepa panoramagrada Cazina. Ovdje smo otkriliBOŠNJAČKI GLAS 27 25kako je upravo to mjesto gdjesu naš efendija Alem i muallimaIlvana često ašikovali da bi se nakraju na tom mjestu i zaručili. Iakosu sva djeca pljeskom i žamoromželjeli da se ta scena reprizirasamo za njih, mladenci nam nisuudovoljili.Predah sa sladoledom i ručkomimali smo u restoranu Čardakpokraj stare ženske medrese .Naš put se nastavio premaJezerskom, mjestu udaljenom 15-ak km od Bosanske Krupe. Nakonobilaska šehitluka Solile-Jezerskigdje su učenici proučili fatihu, klanjalismo podne-namaz u džematuDijelovi, a zatim se sa našimdomaćinima Muhamedom ef.Begićem i Asminom ef. Mahmićemzaputili prema izletišu „Plandište“gdje su nas čekali vjeroučeniciiz džemata Dijelovi i Hafizovićisa srdačnom dobrodošlicom, pripaljenimroštiljem i spremnošćuza sportskim natjecanjem. Našemdruženju su se priključili i mutevelijedžemata Dijelovi i Hafizovići. Sobzirom da su učenici iz Siska„betonski dečki“ kako ih je nazvaoglavni imam sisački jer fudbal igrajusamo na betonskim igralištimabilo je za očekivati da ćemo izgubitiutakmice od domaćih ekipakojima je livada jedini priznatiteren. Trčanje u vrećama je biladisciplina predviđena za mališaneu kojima su se dokazivali.Bilo je to prelijepo druženje ispunjeno sportskim natjecanjem, šetanjem uz čistu netaknutu prirodu i jezero,kušanjem roštiljskih specijaliteta, a na kraju je ovjekovječeno dodjeljivanjem Plakete od strane domaćina uznak sjećanja na ovaj nezaboravan susret i druženje.BROJ 13

28BOŠNJAČKI GLASNa povratku, svratili smo na StariGrad-Jezerski odakle se protežepredivan pogled prema Jezerskomi gdje se nalazi džamija-džematJezerski-Grad.Iako su možda ovakvi izletiuobičajeni za djecu širom BIH,za djecu iz Medžlisa IZ-e Sisakovaj izlet je bio mnogo više odpukog izleta jer mnogi od njih nisunikad posjetili pomenuta mjesta,a kako jedan učenik kaže nikadu životu nisam prošao pored tolikogbroja džamija i nikad u životunisam posjetio više džamija tese upoznao sa toliko vršnjaka izBosne na jednom mjestu.Na kraju osjećamo potrebu da sezahvalimo našim domaćinima nasrdačnom gostoprimstvu i dobrojorganizaciji ovog susreta koji ćeostati dugo u sjećanju.REKREACIJA STOLNI TENISFIRME • GRUPE • POJEDINCI • STUDENTIVodovodna 15 • RIJEKAProstorije BNZ PGŽRadno vrijeme od 16:00 do 22:00Subota i nedjelja od 10:00 do 20:005 STOLOVATel: 099/ 220 9600BROJ 14

BOŠNJAČKI GLASCuba - que linda es (Kuba - kako si lijepa)29Piše i fotografira: Mira PavlakovićVaradero nije KubaNaš hotel je smješten na samom početku poluotoka Hicacos, dugog 18 kilometara, aon je poznat po ljetovalištu Varadero, s beskonačno dugim pješčanim plažama ipalmama. Hotel se zove „Villa Tortuga“ (kornjača) i nije nešto suviše luksuzan, ali ga semože svrstati u europske tri zvjezdice.Pozitivno je što se radi omnoštvu dvokatnih paviljonakoji su okruženi zelenilom.Imale smo sreće, jer nasnisu napadali komarci. Ostali putnici,iz naše grupe, su smješteni ubolji hotel i kad smo srele jedanpar, žalili su se da su kompletnugrupu smjestili u prizemlje i dase ne mogu obraniti od najezdekomaraca. Sobarice su obučeneu ružičaste uniforme, ljubazne su,zgodne i stalno se smiju. Na ulazuu kompleks našeg hotela nalazise rampa i čuvari koji dopuštajuUlični svirači u Havaniulazak samo gostima hotela kojeprepoznaju po narandžastimnarukvicama koje su dobili pridolasku u hotel. Bile smo tjedandana na turi, Zoja i moja malenkost,obišle smo većinu gradovakoji zavređuju pažnju da sevide, od Havane, glavnog grada;Santa Clare, grada u kojem jepodignut mauzolej Ernestu CheGuevari; Trinidada, kolonijalnoggrada poznatog po bogatstvu;Santiaga de Cube poznatog ponapadu na vojarnu Moncada.Sve smo to obilazili autobusom,a vraćali se nazad u Varadero avionom,oprostite aviončićem. Letbaš nije bio ugodan, kad se letijumbo - jetom, ne osjete se tolikoturbulencije u zraku, ovaj let je biomalo nelagodan.Na aerodromu smo se pozdravilis našom kubanskom vodičkomNiurkom Diaz i prebačeni svatkou svoj hotel. Bile smo sretnešto nitko od suputnika nije biou našem hotelu, jer nisu baš bililjubazni. Austrijanci, koji su govorilinjemački u nekom čudnomdijalektu, koji uz svu moguću koncentracijunisam mogla razumjeti,dok s Niurkinim njemačkimnije bilo problema, jer je govorilanjemački kakav sam i ja učilau školi, a plus toga je govorilarazgovijetno i polako. Nije nambilo na kraj pameti da slijedećihtjedan dana preležimo na plaži.Pogledale smo na recepciji izletekoji su se nudili. Bilo je interesantnihstvari, ali dosta skupo, nijebilo jednodnevnog izleta ispod100 dolara. Odluka je brzo pala iotišle smo u agenciju za iznajmljivanjeautomobila koja se nalazilaodmah do našeg hotela. Uzelesmo Nissan, jer je prijateljica takavauto vozi kod kuće. Najam automobilai gorivo nas je došloispod 200 dolara. Bila je to nekaspecijalna ponuda preko vikenda.Odmah smo krenule na probnuvožnju samim poluotokom, štosmo išle dalje hoteli su bili sveveći i luksuzniji. Bez obzira naamerički trgovinski embargomnogi poznati svjetski hotelijerskilanci ulažu u izgradnju hotelana Kubi. Sistem je takav dastranac ne može nikada uložitiviše od 50 % vrijednosti, takoda kontrolni paket ima kubanskadržava. Plaće ljudi koji radeu hotelima se, također, uplaćuju udržavnu blagajnu i ona isplaćujeplaće radnicima. Za svakog radnikase uplaćuje oko 300 dolara,a od te svote oni dobiju oko20 dolara. No svi ovi koji su sezaposlili u turizmu dobro zaradeMural Che Guevarina zgradi Ministrastvaunutarnjih poslovaod napojnica, tako da za jedandan zarade više nego sveučilišniBROJ 14

30BOŠNJAČKI GLASprofesor za cijeli mjesec. Iz tog razloga, mnogoškolovanih ljudi radi kao vratari, konobari ili nosačiprtljage. Došle smo gotovo do kraja poluotoka,čitav niz hotela je bio u fazi izgradnje. U ovima ćevjerojatno biti i ptičjeg mlijeka. Turistima na Kubiništa ne manjka, što je hotel luksuzniji, bogatija jei ponuda. U Santiago de Cuba bili smo smješteniu takvom hotelu, gdje se, recimo za večeru, nudiloviše različitih kuhinja: talijanska, francuska, kreolska.Kubanci mogu sanjati o ovakvim delicijama. Onisu osuđeni na štednju i kupovinu namirnica nalibretu u pesos dućanima. Libreta sliči na točkicena koje se kupovalo kod nas poslije Drugogsvjetskog rata. Namirnice koje se mogu kupiti popovlaštenoj cijeni, obitelji budu dovoljne za dvatjedna, a dalje se snalaze kako tko umije. Ljudi kojiimaju dolare mogu kupiti u dolarskim dućanima svešto im srce želi, a do dolara mogu doći samo oni kojirade u turizmu ili imaju rođake u Americi koji nabacepovremeno neki dolar. U povratnoj vožnji htjele smopogledati kako izgleda luksuzan kubanski hotel ipopiti sok ili kavu. Na prvoj rampi nas je čuvar propustio,ali je odmah javljao čuvaru na ulazu u hotelda misli da nismo gošće hotela. Pošto su aranžmaniu hotelima all inclusive, dakle sve je uračunato ucijenu i hrana i piće, ne postoji mogućnost dapopiješ piće, jer ga nemaš kome platiti.Otkrivamo pravu KubuTo isto poslijepodne krenule smo u našu avanturu.Najprije smo na benzinskoj pregledale ulje, benzinaje bilo dovoljno. Prodavač, ujedno i serviser bio je vrloljubazan i ponudio nam je pečeno pile, ako želimo.Zoja vozi, ja sam navigator, imam kartu na koljenima,mada mi je kompletna karta Kube u glavi. Jako trebapaziti na ograničenja brzina, jer su kazne dostavisoke, a i policije ima na cesti. Ceste su solidne,čak vrlo dobre, problem je što na auto-cestamanema ograde, tako da se može dogoditi da stadoovaca zalegne na auto-put i onda treba čekati dokse odluče maknuti. Drugi problem su ljudi, kojistalno nekuda putuju, tako da je zaustavna trakauvijek puna ljudi koji stopiraju. Običaj je, čak iobaveza za lokalnog vozača da poveze stopere.Ono što se može vidjeti u Varderu nije prava Kuba izato smo odlučile otići do gradića Cárdenas, nekihdesetak kilometara udaljeno od Varadera. Po silaskus autoceste ubrzo smo uronile u nepreglednapolja šećerne trske.Mjesec je prosinac i vrijeme safre, žetve šećernetrske. Veliki dio se žanje kombajnima, ali ima prostorai za muškarce (machetero) koji mačetamasijeku šećernu trsku. Oni su oduvijek bili simbolpravih macho muškaraca u ovom podneblju.Često se iznad polja šećerne trske vidi dim, polja sePodno ovih mogotes raste najbolji duhan na svijetupale, jer se na taj način šećer kristalizira i budeveća iskoristivost. Ubrzo smo u centru Cárdenasa,parkiramo i želimo otići na drugu stranu ulice gdjese ispred crkve nalazi najstariji spomenik podignutChristoforu Columbu. Prilazi nam crnac, pozdravljase, pita odakle smo i kaže da će nam za jedan dolarčuvati auto. Što ćeš, nama dolar nije ništa, njemu jepuno, međutim situacija se zakomplicirava, jer stižeRus. Kaže mu crnac da smo iz Hrvatske, a njemuoči zasuzile, kaže crncu vraćaj im pare, one su mojesestre i sad idemo svi kod mene kući nešto popiti.Uspjele smo se nekako ispričati da ne možemo, ai nismo htjele da nas mrak uhvati na nepoznatomterenu, a mrkli mrak je već bio u šest sati. Rus je došaona Kubu u sklopu ekonomske i vojne pomoći, oženiose i ostao. Otišle smo još do zgrade hotela SantaDoemnica na kojoj je prvi put u povijesti izvješenakubanska zastava, nakon što je uspješno odbijenadiverzantska akcija 600 američkih vojnika,1850. godine, koji su namjeravali anektirati Kubu.U povratku smo skrenule u pogrešnu ulicu, tako dasmo iz prve ruke vidjele kako živi prosječni Kubanac.Kućice su vrlo trošne, ali kao da nitko ni nije unjima, sve se odvija na ulici. Svi imaju tranzistorei muzika trešti na sav glas. U gradu znaju čitaveobitelji spavati u jednoj sobi, u kojoj još i držeprase. No bez obzira na očigledno siromaštvo,ljudi nisu nesretni i utučeni, sretale smo cijelo vrijemeputa samo nasmijana lica, a i svi su uredni,oprani i imaju čistu odjeću. S dolaskom turizma naotok došlo je i do razvoja kriminala, tako da u gužvitreba paziti na torbe, jer džepara ima po čitavomsvijetu, zašto ih ne bi bilo i ovdje. U posljednji trenstižemo do pećina Bellamar, žena nam nije htjelaprodati ulaznice, ali mladić koji je vodio grupe upodzemlje je rekao da nema problema, pogotovo,jer je Zoja govorila talijanski, a to mu je bila prilika das njom malo priča. Spilja kao spilja, o svakom stalagmitui stalaktitu postoji priča. Spilju je sasvimslučajno otkrio rob koji je radio u kamenolomu jošdavne 1861. godine i jedna je od najljepših spiljana Karibima. Naš vodič je pitao da li je PostojnskaBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS31jama blizu nas. Pošto poslije nasviše nije imao grupe, povezle smoga do Matanzasa, a mi se vratileu naš hotel, taman u vrijemevečere.Još uvijek nas je i poslije tolikodana mučila vremenska razlika(-9 sati). Probudile smo se u nekodoba noći i pošto nismo moglespavati otišle smo u spavaćicamana plažu čekati izlazak sunca, nonismo ga dočekale, jer istok nijebio tu gdje je nama odgovaralo,nego na drugoj strani.U Pinar del Riu seuzgaja najbolji duhanna svijetuDanašnji dan smo odlučileotići na najzapadniji dio Kube,pokrajinu koja se zove Pinardel Rio. No i jutros smo skrenulena pogrešnu cestu, bilo jelogičnije da ova što ide ravno vodiprema Havani, nego ova što idepoludesno. Ubrzo smo shvatile danešto nije u redu, s druge straneceste je čovjek stopirao. Pitamga u kom smjeru je Matanzas,on kaže da se moramo okrenutipa skrenuti lijevo, ali može namon pokazati, jer upravo ide u tompravcu (kako u tom pravcu kad jestopirao za sasvim drugi smjer).Okretanje nije problem, prekozelene površine se prijeđe nadrugi dio auto-puta. Jedan dioputa vozimo kroz Havanu, glavnigrad Kube, koji ima oko dvaSredišnja Kuba zasađena ješećernom trskommilijuna stanovnika, pod jutarnjimsuncem ima zlaćani odsjajiako su zgrade dosta oronule.Objasnili su nam da se fasadene mogu dugo održati zbog soli ijakog sunca. Vjerovala sam to svedok nismo ušli u dio grada koji sezove Miramar, tu su izgrađeni luksuznihoteli, veleposlanstva i vileu kojima žive kubanski političkifunkcionari. Vile sa savršenomfasadom, pomno šišanom travom,bazenom. Vrlo interesantnokako u starom dijelu Havaneotpada fasada, a ovdje ne. PremaPinar del Riu, najsiromašnijojkubanskoj pokrajini izgrađenaje šesterotračna „autopista“kako bi se ova pokrajina štoviše povezala s ostatkom zemlje.Velik problem je benzin,otkada se raspao SSSR, nemavojne i ekonomske pomoći ito se osjeti. Kupljeni su čaki traktori, ali ljudi oru zemljuvolovskim zapregama, a ponegdjei drvenim plugovima. Ovdjese mogu vidjeti najljepši primjerci„bohios“, tipičnih kubanskihkoliba pokrivenih palminimlišćem. U takvoj kući, koja natrijemu ima stolac za ljuljanje,a u dvorištu obore u kojima seuzgajaju pilići i praščići, živikubanski „guajiro“ (seljak). Toje romantični lik s obaveznomcigarom, razdrljenom košuljom,šeširom, konjem i psom, opjevanu mnogim kubanskim pjesmama.U ovom dijelu zemlje rastenajkvalitetniji duhan na svijetu,Vila američkog gangstera AlCaponea (danas restoran)od kojeg se izrađuju poznatekubanske cigare. Debele kubanskecigare znače za nacionalniidentitet zemlje koliko i šećer,rum i salsa. Godišnje Kubaizveze 100 milijuna cigara, štodonese 50 milijuna dolara prihoda.Kod hotela Los Jasminesje vidikovac s kojeg se mogupromatrati vapnenaste kugle,koje se nazivaju mogotes, a unjihovoj sjeni se nalaze „vegas“,Playa Ancon na jugu u blizini TrinidadaBROJ 14

32BOŠNJAČKI GLASpolja zasađena duhanom. Prekopolja se razvlače marame odgaze, kako bi se stabljike duhanazaštitile od prejakog sunca.Sve se radi ručno, od sadnje,okopavanja, berbe i sušenja.Kasnije se suhi listovi prevoze uHavanu gdje se nalaze tvorniceza proizvodnju cigara, koje seisto ručno rolaju. Zapad zemljerezerviran je za duhan, središnjiza šećernu trsku, ali se zbogčestih kriza na tržištu šećerauvode i nove kulture, tako daima ogromnih plantaža agruma,ananasa, banana. Koliko smo segod žurile uhvatio nas je mrakprije nego smo prošle Havanu.Jako je teško voziti noću, jer naautomobilima, pogotovo kamionimanisu upaljena stražnja svjetla.Na kubanskim cestama se srećuvećim dijelom stare američkelimuzine, koji voze na motoreruskih lada. Kubanci su vrlospretni i snalažljivi, dovijaju sena različite načine da svoje ljepotaneočuvaju što duže u voznomstanju. U ostalim dijelovima svijetaovakve oldtimere suhimzlatom plaćaju kolekcionari, ana Kubi je to svakodnevno prijevoznosredstvo, koje guta jakopuno benzina. Kako se Kubapomalo otvarala, može se vidjeti iraznih drugih marki automobila, aliu pravilu takav auto može nabavitisamo poduzeće za svoje potrebei država. Uz ceste su postavljenibrojni jumbo plakati koji nereklamiraju kreme za sunčanje,već su na njima napisane paroleiz perioda revolucije. Razvijenje kult Che Guevare, Castrovihplakata nema. Che je uzor svakommladom Kubancu u kakvubi osobu trebao odrasti. Postoji ijedna anegdota koja kaže kada sumalom Kubancu postavili pitanješto želi biti kada odraste, on jeodgovorio da želi biti turista, jerturistima na Kubi ništa ne fali.Još nisam ni započela moju priču,a već je moram privesti kraju. OKubi, njenim stanovnicima, burnojpovijesti, nesigurnoj sadašnjosti ineizvjesnoj budućnosti mogu senapisati stranice i stranice teksta,odškrinula sam samo malidjelić svoje osobne impresije ioduševljenja ovom zemljom.Rado bih se vratila na ovaj otokprije nego se previše otvore svijetui dok ih taj isti svijet, od kojegočekuju dobrobit, ne iskvari i neoduzme njihov specifični identitet.U starom dijelu Havane postojiCasa del Arabe (arapska kuća)koju nisam uspjela vidjeti, jer jeponedjeljkom zatvorena. U skloputog centra postoji i mala džamijai restoran s arapskom kuhinjom.Arapi muslimani su došli na Kubuzajedno sa Španjolcima kaograđevinari, te su tako mudeharstil (mješavina arapske arhitektures elementima kršćanske) prenijeliu novu španjolsku prekooceanskukoloniju. Postoji još jedan grad nasvijetu u koji za života moramotići, jer nisam uspjela vidjetiono što sam željela. Taj grad jeJeruzalem, a kako je to bilo čitajteu slijedećem broju.REKREACIJA STOLNI TENISFIRME • GRUPE • POJEDINCI • STUDENTIVodovodna 15 • RIJEKAProstorije BNZ PGŽRadno vrijeme od 16:00 do 22:00Subota i nedjelja od 10:00 do 20:00BROJ 145 STOLOVATel: 099/ 220 9600

BOŠNJAČKI GLAS33Vijesti iz džemata KarlovacDvije su godine prošlekao da lupiš dlanom o dlanPiše i fotografira: Mira Sumejja PavlakovićNa Karlovačkoj županiji postoje tri džemata,Maljevac, Bogovolja i Karlovac. Maljevac jeprošle godine proslavio deset godina postojanja,Bogovolja je nešto mlađa, u ramazanu ovegodine navršit će sedam ljeta, a najmlađi džemat,Karlovac, skromno je, a opet svečano obilježiosvoj drugi rođendan. U studenom 2006. godineodlučeno je da se kreće s formiranjem džemataKarlovac; 16. travnja 2007. održana je svečanaOsnivačka skupština; džematu je dodijeljen imam,Saudin ef. Subašić; od grada Karlovca je dobivenprostor koji je zalaganjem džematlija uređen umesdžid; 6. listopada 2007. je proklanjavanjedžamije. Paralelno uz formiranje džemata sazrijevalaje i ideja za formiranje Medžlisa Karlovac,što se i ostvarilo u listopadu 2008. godine, kadaje upriličeno i radno i svečano otvorenje džamije.Na proslavi, prostor mesdžida popunili su domaćini iMirza Šabić, član Mešihata IZ Hrvatske i Amir Haušić,predsjednik džemata KarlovacMirza Šabić, član Mešihata IZ Hrvatske i Amir Haušić,predsjednik džemata Karlovac.JPGgosti, a svi su se jednako radovaliovom, jubileju, koji nije nevažan,kada se uzme u obzir da džematradi u sredini u kojoj su muslimaniu manjini, u sredini u kojoj je evidentanproblem integracije i asimilacije.Integracija kao uključivanjei funkcioniranje u nemuslimanskojsredini, što omogućuju pozitivnipropisi Republike Hrvatske, jesama po sebi pohvalna i pozitivna,ali kao što je jedan korakod ljubavi do mržnje, tako i jednatanka nit dijeli integraciju od asimilacije.Tu se otvara prostor za pozitivnodjelovanje džamije i džemata, kojibi trebali anulirati taj proces i muslimanevratiti njihovoj vjeri, islamu.Dok nije postojao prostor u kojembi mogli klanjati mogli su se toleriratirazni izgovori ovdašnjih muslimanada im je predaleko odlaziti uzagrebačku džamiju, zbog radnih idrugih obaveza. Sada kada imajusvoj mesdžid i svoj džemat vidi seda je taj problem dosta veći i dubljii da će trebati poprilično rada imuke da se ljude vrati džamiji ivjeri. Haris ef. Bošnjaković, mladii perspektivni imam, preuzeo jedužnost početkom ove godine,po odlasku prijašnjeg efendijeSaudina Subašića. Već je efendijaSaudin započeo okupljati djecuu mektebu i započeo pregovoreo uvođenju islamskog vjeronaukau karlovačke osnovneškole. Novi efendija je nastavionjegovim stopama, s tim da jecjelokupne te aktivnosti intenziviraodo maksimuma, kako bi štoviše ljudi pridobio da redovito dolazeu džamiju. Djeca su tolikozavoljela mekteb da su izrazilaželju da bi i nedjeljom dolazila,što im je on, Allah ga nagradio, iomogućio. Ovaj pristup se pokazaojako dobrim, jer će roditelji,čija djeca odlaze u džamiju i samisvratiti da vide zašto djeca takorado idu u džamiju, a onda ćespoznati da i za njih ima sadržajau ovoj prelijepoj Allahovoj kući,kao što je klanjanje akšama i jacijedžematile četvrtkom i nedjeljom, au pauzi između ova dva namazase može učiti kur'ansko pismo, adžuma petkom je uobičajena, paje posebno ni ne itičem.Sve ono što su na mektebimasubotom i nedjeljom naučila,djeca su pokazala okupljenimgostima. Učila su ašere,kratke sure iz Kur'ana, lijepo,milozvučno, iz duše, uz jakoprisutnu tremu, ali to im nitko nijeBROJ 14

34BOŠNJAČKI GLASzamjerio, jer smo se svi raznježiliod dragosti. Poslije njih su seu program uključila djeca izdžemata Maljevac. Mektebskizbor je proučio nekoliko ilahijai vidjelo se kako su poslijenekoliko nastupa postali praviprofesionalci. Imami nisu punosudjelovali u programu, veći diosu prepustili djeci, što je vrlopohvalno. No moram reći da jebilo vrlo dojmljivo, dirljivo i emotivnoslušati imama iz Maljevca,Admira ef. Muhića, kako učiSubhanallah.Kao što i dolikuje u ovakvim prilikama,skupu su se obratili s parriječi neki od domaćina i uzvanika.Najprije je predsjednik džemataKarlovac, Amir Haušić, poselamiosve prisutne, zahvalio seMirzi Šabiću, članu Mešihata IZHrvatske, što se uvijek odazivai dolazi u karlovački džemat ipodupire sve njegove inicijative,a najviše selama je uputio djeci izaželio da ih svaki put bude sveviše i više u džamiji. Na njegoveriječi se nadovezao predsjednikIO Medžlisa Karlovac, MevdžudČović, ističući kako su dvijegodine proletjele kao da si lupiodlanom o dlan, ali da je u globaluzadovoljan, jer se usprkosbrojnih problema uspjelo dostauraditi, ali da on riječi hvale ipakostavlja slijedećim generacijama,jer je nezahvalno sam o sebi govoritihvalospjeve. Istakao je kakoga srce boli što u džamiji nemadjece iz Bogovolje iako su poziviregularnouručeni. U parcrta je rekao i oplanovima kojesi je postavioMedžlis za 2009.godinu. Tako daHaris ef. Bošnjaković i dio gostiju iz Maljevcaje prvenstvenizadatak da sese, ne čekajte neke posebne prigode,jednostavno hodajte jedniu džematu Bogovolja dobijupotrebne dozvole da se postavidrugima i družite se, omogućitemunara, u džematu Maljevac daovoj gradskoj djeci da odu nase pronađe zemljište za izgradnjunove džamije, a u džematuselo, a ovima sa sela da dođu ugrad, a svi zajedno dođite kodKarlovac treba raditi na tome danas u zagrebačku džamiju, čijase uđe u GUP, pa da se probasu vam vrata uvijek otvorena.“ –pronaći zemljište koje bi senaglasio je Mirza Šabić. Vidljivootkupilo za izgradnju džamije.dirnut svim izgovorenim riječimaOve Čovićeve riječi pohvalio jeimam Haris ef. Bošnjaković pozvaoje sve prisutne da se pridružeprvi imam karlovačkog džemata,Saudin ef. Subašić ističući da trenutnopostojeći prostor zadovol-četvrtkom i nedjeljom na akšamui jaciji, učenju arapskih slova ilijava potrebe, ali da treba gledati usamo na neobaveznom razgovoru.„Bujrum, odazovite se!“-budućnost i iskoristi to pravo kojenam je zagarantirano da imamozavršne su imamove riječi.svoju bogomolju, kao i druge vjeroispovjesti.Na kraju je MirzaŠabić prenio tople pozdravemuftije Ševke ef. Omerbašića iReis-l-uleme Mustafe ef. Cerića,koji je upravo u to vrijeme biou četverodnevnom posjetuZagrebu, a onda dodao kakoje pomalo ljubomoran zatošto na karlovačkom područjupostoje tri džemata, pa se takootvara mogućnost njihovogmeđusobnog kontaktiranja,suradnje, posjećivanja, a dražje u tome što svaki džemat imasvoj specifični identitet. „Ljudigledajte u budućnost, obilaziteBROJ 14

BOŠNJAČKI GLASSplit - Provaljeno u islamsku zajednicui ispisani uvredljivi natpisi35Subota, 11 April 2009 13:07 Arnel Vijesti iz svijetaSplitska Islamska vjerska zajednica bila je noćas meta vandalskog napada prilikomkojeg je provaljeno u njihove prostorije gdje je ispisan uvredljivi grafit, potvrdila jesplitska policija.Načelnik Operativno-komunikacijskog centra Policijske uprave splitsko-dalmatinskeNinoslav Ćurić potvrdio je kako je slučaj prijavljen jutros i rekao da je obavljen očevidte da se radi o grafitu koji vrijeđa islamsku vjeru.Više detalja o samom događaju doznaje se od imama Vahida efendije Hadžića izIslamske vjerske zajednice Split. Rekao je da je netko noćas provalio u Zajednicu iukrao im aparat za kavu, te nakon toga u mihrabu - prostoru za molitvu - markeromnapisao Majku vam j..... balijsku.O događaju je izvijestio i druge vjerske zajednice te Vijeće za religijske slobode jer je, kaže, ovo već druginapad na Islamsku vjersku zajednicu u Splitu u posljednjih godinu dana. Dodao da je noćas razbijen i izlogdućana u samom susjedstvu Islamske zajednice čiji vlasnik je također muslimanske vjeroispovijesti.PoglediIslamska zbilja i postojećisvjetski poredakNapisao: Adem ef. Smajić, prof.Izvor: Fenase čvrsto Allahovaužeta držite i nikako„Svise ne razjedinjujte! Isjetite se Allahove milosti premavama kada ste bili jedni premadrugima neprijatelji, pa je Onsložio srca vaša i vi ste postali,milošču Njegovom, prijatelji; i biliste na ivici vatrene jame, pa vasje On nje spasio. Tako vam Allahobjašnjava svoje dokaze da bistena Pravom putu istrajali. I nekameđu vama bude onih koji će nadobro pozivati i tražiti da se činidobro, a od zla odvračati, -oni ćešta žele postići. I ne budite kaooni koji su se razjednilii u mišljenjupodvojili kad su im već jasni dokazidošli, - njih čeka patnja velika.“ (Ali Imran, 103. – 105.),,Čuvaj se grijeha, bićeš najbogobojaznijii najpobožniji,i zadovolji se s onim što ti jeBog dao, bićeš najbogatiji! Činidobro svome susjedu, bićeš pravivjernik; želi svijetu ono što želišsebi i bićeš musliman; nemoj semnogo smijati, jer veliki smijehubija srce i dušu.» (Hadis),,Temelje islamske zgrade održavapet stubova: očitovanje da nemaBoga osim Allaha, obavljanjesalata (namaza), davanje zekata,post u vrijeme mjeseca ramazanai hodočašće Ka'be, kome je tomoguće.,, (Hadis)Jedinstvo muslimana je san odprvih dana pozivanja u islam, plijenioje aktivnosti pravovjernihmuslimana, znali su da je ummetjaka garancija boljeg prosperitetaza svakog pojedinca a i kolektivu cjelini. Od našeg vjerovanja,prakticiranja, požrtvovanosti, odricanja,te rad za opće dobro kaoindividualac, jačanje kolektivakao cjeline,odnosno ummeta. Jerkonflikti, problemi koje izazivajupojedinci ili skupine, ugrožavaju islabe jedinstvo muslimana, čak i uvrijeme najvećeg djelovanja i ekspanzijeislama kada su u okriljeislama ušli mnogi narodi diljemsvijeta. Nažalost svijet islama prolazikroz fazu grča i dekadence,koji su rezultat njegovog prelaskaiz faze zaostalosti, razjedinjenosti,rascjepkanosti u fazu neočekivaneživosti, konstruktivnog poleta iblage misaone i ekonomske ekspanzije,postupnog većeg razumijevanjai zbližavanja, zahvaljujućivjeri, većoj educiranosti, i razumijevanjuvjere. Jedinstvo je oličenjesvega što je dobro i plemenitokod islamskog ummeta. Jedinstvoje civilizacijski kriterij napredkanaroda i nacija, jer ono učvršćujenjihovo jedinsvo u ovome vre-BROJ 14

36BOŠNJAČKI GLASmenu. Postalo je ekonomska,politička i kulturno-vjerska potreba.Osimtoga, tok svjetske povijestipospješuje postojanje velikih asocijacijakao što su Evropska zajednicai proširenje američkog tržištaputem priključenja ekonomijaKanade i Meksika. Svijet islamaosjeća potrebu za jedinstvom, sobzirom na njegove prirodne, kulturnei ljudske potencijale koji semogu iskoristiti u procesu razvojai progresa. Kur'an je više putapotvrdio da su muslimani jedanummet. Također i hadis AllahovaPoslanika traži od muslimana dabudu jedinstveni s obzirom naogromnu korist koju donosi jedinstvoza budućnost islama i muslimana.1. Islamsko jedinstvo između snai stvarnosti težnja je plemenitihmuslimana, koja su u prošlostiproistekla iz aktivnosti malogbroja ljudi. Smatramo da je Svijetislama ušao u fazu razmišljanjao uspostavi sveobuhvatnogislamskog jedinstva, usprkospoteškoćama i očiglednim objektivnimi subjektivnim preprekama.Islamsko jedinstvo nadmašujeusko-nacionalnu, plemensku ilimezhebsku pripadnost, te ekonomskepotencijale podreditiopćem prosperitetu a ne zacementiratiza uske plemenske iliklasne interese. Veliki san nemože biti iznad realnosti, te ćemoiznijeti činjenice koje zaustavljajuproces ka ujedinjenju.-Svijet islama sam po sebi jerazjedinjen, rasparčan na velikibroj država koje uključujumnoštvo rasa, nacija, jezika i kultura.Za uspjeh ovakvog poduhvataiziskuje; mudro vođenje,znanje, dobronamjernost i osiguranjepovoljnih unutarnjih i vanjskihokolnosti, što, istini zavolju, može potrajati godinama,a možda i stoljećima. U procesuprojekta trebali bi učestvovati sviprofili kadrova, koji bi razradili svedetalje koje bi dovelo do islamskogujedinjenja.-Svijet islama danas po svimvažećim mjerilima je zaostao ekonomski,društveno, naučno-kulturnote prisutnost vjerskih devijacija.-Svijet islama u cjelini pati odkrajnjeg siromaštva koje pogađaogroman broj stanovništva.Mnoge društvene zajednice ovogprostranog svijeta pate od lošeishrane, gladi, bolesti, nedostatkaosnovnih zdravstvenih, stanbenihi obrazovnih usluga. A razlog:neuzajamno potpomaganje, investiranjeonih koji mogu u ovenužne projekte, te potpomaganjehumanih programa, centraliziranaakumulacija kod pojedinaca, a neinvesticionaulaganja za opće dobro islamskogummeta i neravnopravnaraspodjela.-Svijet islama potresaju dubokapolitička i mezhebska neslaganja,što udaljava jedne od drugih izkojih proizilaze teži konfliti. Ništabolja situacija nije ni u sferi ekonomije,politike i kulture itd.-Muslimanska društva su uogromnoj većini potrošačkadruštva u punom smislu te riječi.To su društva koji troše robukoju ne proizvode, koji uživajuplodove tuđe pameti, a ne svoje.Čak i na polju islamskih studijai proučavanja. Svijet islama se idan danas oslanja na rezultate dokojih su došli drugi. Zahvaljujućiovakvoj situaciji, muslimanska sudruštva, općenito gledano, postalaovisna društva u mnogim segmentima.-Vođe i intelektualci svijeta islamane posjeduju potpunu civilizacijskuviziju sadašnjosti i budućnostisvijeta islama. Odsustvo ove vizijeiz sfere politike, društva, misli ikulture paralizira svaku aktivnosti napor koji se tiču pitanja islamskogjedinstva. Ima pojedinacakoji imaju ideju i viziju te prijedloge.Nažalost to su pojedinci iteško da uključe šire mase zbogučmalosti i oportunizma. Trebalibi analizirati sadašnjost da bismokreirali budućnost. Sveobuhvatnavizija predstavlja kičmu svakognaprednog i kreativnog rada kojipodstiče društva ka napredku,blagostanju i sreći.-Islamski svijet ima svoju geografsko-klimatskuprednost, prostorizvanredan, povezan morskimputem te kopnenim.-Svijet islama posjeduje ogromnaprirodna bogatstva koja gasvrstavaju u najbogatije dijelovesvijeta. Potrebna je tehnologija,obučena svoja radna snaga,eksploatacija u svoju korist, svognaroda i društva.-Broj muslimana u svijetu je nazavidnom nivou. Ljudskih potencijalaje tu, potrebno ga je obučiti,omogućiti da sam radi sa svojomtehnologijom, sebi, svojima i ukorist zajednice.-Pred svijetom islama stoji velikiizazov koji će ga stalno pratitiukoliko se želi ujediniti ili ostati namargini događaja oponašajući ioslanjajući se na druge. Taj velikiizazov ogleda se u civilizacijskojobnovi kroz uzajamni utjecajsa dominantnim civilizacijama, anaročito sa zapadnom s obziromna mnoge vrijednosti koje onasadrži. Problem je u modalitetuuzajamnog utjecaja i razvoja uzočuvanje islamske orginalnosti iautentičnosti. Danas islamski svijetegzistira u posebnim okolnostimau velikom okeanu prepunomnegativnosti, izazova i konflikata.-Kada je riječ o sferi međunarodnihodnosa Islamski svijet ovisi osljedećem: moć mira, moć ekonomijei kapitala i moć spoznaje.Prema tome, svijet u kojem egzistirasvijet islama je svijet koji jepotčinjen logici sile koja ne poznajeetiku i idealizam. Moral i ideal nisupoželjni u međunarodnim odnosima.Ono čime se rukovode vođe iintelektualci je sebičan interes kojiproizilazi iz nacionalnog egoizma.-Nacionalni egoizam se širi i sužavaširenjem i sužavanjem gledanja navitalni interes, koji zatvara oči preddrugim interesima. Šovinizam, tj.pretjerani nacionalizam je taj kojiBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS37usmjerava aktivnosti velikih silau sferi međunarodnih odnosa.Nepobitna je činjenica da je kolektivniegoizam osovina i usmjeriteljponašanja vođa i inelektualaca nameđunarodnom planu.-Međunarodni odnosi počivaju nanacionalnom interesu koji je lišensvake sentimentalnosti, ljubavii osjećaja za prostor i vrijemezbog čega idealizmi, de fakto,ne igraju nikakvu ulogu u sferimeđunarodnih odnosa, osimda opravdaju i prikriju nemoralnoponašanje. To znači da suideali, duhovnost i etika uvijek uslužbi neopravdanog egoističnogponašanja.-Suvremeni svijet je svijet u kojemje uloga religije, objave i idealazapostavljena. Ova načela suprivatna stvar naroda i nacija, iona ne zaslužuje pažnju u vanjskimodnosima među narodima inacijama, osim kada je u pitanjuverbalno nadmetanje zasnovanona hipokriziji.-Prirodne znanosti te izučavanjeistih, daleko su iznad izučavanjavjerskih ideja i shvatanja. Idejaljudi u cjelini sve više liče bezsadržaja, bezvrijedno i daleko oduzvišenih humanih ideja. Ljudi živeza sadašnjost a ne za budućnost,život poslije smrti. Ovakav vakumostavlja čovjeka da živi životomtjeskobnim. Obveza muslimanskihvođa, intelektualaca i svih muslimanada se trgnu iz sna i krenuputem jačanja ljudske zajednice.Gospodaru, ja sam se našao ukontradiktornoj situaciji, usredmeđusobno suprotnih stvari isuprostavljenih sila. Ne znam štada radim i kako bi uputno bilo dapostupim. Zbunjen sam i ne umijemse snaći. Obazri se na mene,Gospodaru, uzmi me za ruku iizvedi na put spasa inače ću propasti,daj mi snage da dam svojdoprinos ujedinjenju Islamskogummeta i ljudskom prosperitetu inapretku. Amin-Bože uslišaj!PrenosimoSv. 4, Br. 2, april 2009Ko smo mi Bošnjaci?Muhamed FilipovićKo smo mi Bošnjaci muslimanskevjere i šta miželimo u našoj domoviniBosni i Hercegovini, u regiji skojom smo svojim porijeklom ihistorijom povezani, i u Europikojoj geopolitički i kulturno pripadamo?Kad se radi o identitetu naroda ikarakteristikama koje ga definiraju,tada se moraju razlikovatidvije vrste fenomena. Postoje onifenomeni koji čine supstancijalnuosnovu i sardržinu zasebnogpostojanja određenih naroda i njihovihsingularnih karakteristika,njihove historijske posebnosti ioni predstavljaju osnovu zasebnogfunkcionisanja tih naroda iliodređenih posebnih historjskihentiteta u historiji.Mnogo od onoga što odredujesadržinu historijskog realitetapostojanja određenog narodaima iste manifestacije kao što ihima i ono što određuje postojanjedrugih naroda. Svi narodi i svehistorijske pojave imaju mnogotoga zajedničkog u svom načinupostojanja i sadržini i načinimaostvarenja svoje egzistencije uhistoriji, zbog čega i mogu da senazovu dijelovima historije svijeta ičovječanstva, odnosno zbog čegaljudi, ma gdje i ma kako živjeli,pokazuju neke bitne zajedničkeosobine i sačinjavaju onaj entietšto ga nazivamo čovječanstvo, anjihovo bivanje u vremenu nazivamohistorijom ljudskog svijeta,odnosno čovječanstva.Međutim, pored onih zajedničkihcrta koje povezuju sve ljude uopćoj historiji ljudskog postojanja,postoje i oni fenomeni i izrazipostojanja po kojima se određeninarodi razlikuju od drugih narodai te razlike čine ono specifičnošto definira narode postojanja kaonjihovu zasebnu historiju – historijunaroda, kultura, civilizacija ipodručja ekumene.Opće pravilo definicije, važećeje kod Aristotela, je da se koddefinicije bilo kojeg entiteta moraprvo utvrditi ono opće na osnovučega je moguće utvrditi istovjernostiiz kojih izviru i prema kojimase određuju razlike u posebnimnačinima postojanja tih entiteta, apotom odrediti ono što određenientitet čini posebnim, tj. njegovuspecifičnost u odnosu nadruge istorodne pojave. Pravilodefinicije glasi da se mora prvoutvrditi Genus proximus, najbližirod nekog predmeta definicije,a zatim Diferentia specifica, tj.specifična razlika određenogentiteta u odnosu na sve drugeentitete istog roda.Kad se radi o historijskim entitetima,a to su države i narodi, takverazlike su posebno vidljive i moguse zapažati u slučajevima dodiraizmeđu naroda, kultura, civilizacijskihmodela postojanja, tj. uslučajevima kada se međusobneBROJ 14

38BOŠNJAČKI GLASrelacije dvaju ili više naroda intenvizirajui kada se sistemom čuvanjai razvijanja razlika nastoji očuvatiodređeni specifični identitet odeventualnog njegovog gubljenja,a time se dobiva i mogućnostkomparacije njegovih osobina ucilju identifikacije sličnosti i razlikaizmeđu entiteta koje poredimo.Kad se radi o narodima, to jeposebno bitno za one narode kojisu manji i koji zbog toga lakšebivaju izloženi agresivnoj i asimilativnojakciji drugih naroda, koja seispoljava upravo u tome da im sepotiru razlike u pravima, svojstvimaili mogućnostima prema onomko vrši asimilaciju. Akcija kojadovodi do asimilacije ne morabiti samo politička i vojna, negomože biti i ekonomska, kulturna ilivjerska i duhovna uopće, kao štoje to bilo u slučaju Bosne, koja jeviše vijekova bila izložena visokomstupnju agresije svih vrsta izokolnih katoličkih i pravoslavnihzemalja, a u novije vrijeme i uformi dovođenja u pitanje cjelokupnognjenog državnopravnogindividualiteta i iz nekih europskihzemalja. Naravno, razne vrsteagresija su bivale uvijek pravdanepostojanjem nekih razlika koje suza onog ko želi opravdati svojuakciju opasne po njega, ili poopći poredak u svijetu ili religiji. Unašem slučaju razlog za agresijuna Bosnu, u ranoj našoj historiji,bilo je postojanje Crkve bosanske,a potom je takav razlognađen u postojanju OsmanskogCarstva unutar kojeg je Bosnabila, ili je takav razlog postalanaša težnja za neovisnošću, amogao je to biti bilo koji drugirazlog koji bi omogućavao dabudemo proglašeni za opasnu,jeretičku i nevjerničku zemlju, zaone koji narušavaju opće stanjestvari i ugrožavaju tuđe interese,mada to stanje nije nigdje definiranoniti su ti opći interesi verificiranii legitimizirani kao opravdani.Osobito je praksa vjerske tolerancijeu Bosni bila čest motivagresije na nju za one koji suzastupali postrebu vjerske unilateralizacijeEurope i Balkana inaše zemlje, mada je akcija protagonistaovakvih zahtijeva, prijetnjii poduhvata bila praćena odbijanjembosanskih vladara – odbana Kulina (Abjuracija na Bilinompolju je dokaz) do kralja Trvrka(Tvrtkovo pismo papi), da u svojojzemlji likvidiraju i zabrane rad drugimcrkvama osim katoličke, kakosu to Rim i okolni katolički vladarizahtijevali. Svi bosanski vladari,do dvojice nestretnika na krajubosanske neovisnosti, su tvrdili ina razne načine nastojali dokazati,kako u njihovoj banovini-kraljevininema jeretika, odnosno da su svevjerske sljedbe u njoj ortodoksneu Kristovoj vjeri.Dakle, identitet naroda čestose sastoji u razlikama, a ne usličnostima među onima koji živezajedno i na istom prostoru i istovjetnostnema nikakvu prednost uznačenju i valjanosti pred razlikommeđu njima. Nije teško utvrditiidentitet Francuza u odnosu naidentitet Grka ili Bošnjaka. Teškoje, međutim utvrditi identitete onihkoji mnogo toga u historijskompostojanju dijele i kojima je mnogotoga zajedničko—kao npr. porijeklo,jezik, historija, teritorija kojunastanjuju, način života, ishrana,tradicija i sl. a kod njih je relativnomalo toga što ih dijeli – kao štosu kod nas to bile samo vjera i, unovije vrijeme, uvezene političkeideje, odnosno državno-pravneveze sa narodima i državamaizvan naše zemlje i izvan njenehistorije, koje sve više poprimajuagresivne težnje i oblike inkorporacijetih naroda u sisteme vlasti ikonstituciju drugih zemalja, činećiih strancima u njihovoj sopstvenojzemlji.U slučajevima kao što je nas,identitet izlazi iz okvira onog štoje različitost i sedimentira se uonom što je zajedničko, kao npr.prihvatanje normalnosti razlikameđu ljudima u svim aspektimaživota, pa i u vjeri, tj. onom štonadilazi razlike i omogućuje im dasukladno egzistiraju kao dio jedneharmonične političke, društvene,duhovne i kulturne cjeline.Da bi se moglo precizno odreditisve što nas spaja i razlikuje i da bise mogao utvrditi kriterijum identifikacije,potrebno je provesti obimnaantropološka, historiografska,kulturno-historijska i duhovno-historijska,statistička, demografska,socio-kulturna, socio-psihološkai historijsko i aktuelno-političkaistraživanja tih fenomena. Mnogatakva istraživanja su obavljena.Tako su izvršene studije izoliranihi starijih enklava stanovništva kojepokazuju da je među stanovnicimaraznih vjera postojao intenzivansaobraćaj i razmjena vrijednostisvih vrsta (Lepenica,Drežnica, Zijamet i slični lokaliteti).Obavljena su istraživanjafenomena mješovitih brakova,zatim i života ljudi raznih vjera uzajedničkim selima (istraživanjebračnog para Lokwood). Istotako istraživane su komunikacijemeđu selima naseljenim različitimstanovnicima, obim i sadržinanjihovih komunikacija u svakodnevnomživotu, na pazarimaili u drugim prilikama gdje bivajupovezani (istraživanja MilenkaFilipovića i Nedžada Hadžidedića).Analizirani su zajednički elementiu gradnji kuća, namještaju, ishranii općim vrijednostima u životu(radovi akademika MuhamedaKadića i dr.).Takvih istraživanja kod nas,nažalost, ipak nije bilo dovoljnoi ona nisu bila dugoročna isistematična, ili su poduzimanau veoma ograničenom smislu,zbog čega nisu ni mogla datiadekvatne, upotrebljive, pouzdanei komparabilne rezultate.Nije, međutim, teškoća u tomeda u zadnjih stotinjak godina nijebilo i da još uvijek nedostaju djelakoja se tim problemima izravnobave, nego je ona u tome štosu, u najviše slučajeva, pokušajibavljenja tim pitanjima bili uski iograničeni, nedostatni i u konceptualnomi u metodološkom smislui što nisu bili zamišljeni i izvedeniBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS39na takav način bi bili u stanju dana dokumentiran i jasan načinizlože ono specifično u našemnarodnom i historijskom identitetušto taj identitet odvaja od identitetanaroda sa kojim na ovomprostoru zajedno živimo, ne samou sadržaju nego i u tipu i funkcioniranjuistoga u našoj historiji.Najveći broj takvih pokušaja nastojidokazati da smo mi Bošnjacimuslimanske vjere narod istogtipa, istog historijskog porijeklai sadržine identiteta kao što suto naši bosanski Srbi i Hrvati. Uvelikom obimu činjenica to i jesteslučaj. Međutim, to je slučaj, prijesvega, za određene periode našehistorije i to kada se sličnosti irazlike posmatraju na razini razvojai diferencija unutar narodnogidentiteta i nekih veoma bitnih,ali nedovoljno diferenciranih karakteristikahistorijskog identitetai nas današnjih Bošnjaka muslimanskevjere i naših susjedanekadašnjih Bošnjaka katoličkeili pravoslavne vjere, a današnjihnacionalnih Srba i Hrvata. . . .U nekim drugim aspektima isadržini identiteta, posebno upoglavlju nacionalnog identiteta,koji se u historiji javlja mnogokasnije i definira se prvenstvenokroz političku identifikaciju ikroz ideju nacionalne države, akoji bi trebao nastajati iz narodnogidentiteta, stvari stoje neštodrugačije i tu se historijski identitetBošnjaka muslimana odvajaod zajedničkog nam narodnogidentiteta danjašnih nacionalnihSrba i Hrvata, odnosno, u slučajuBosnjaka, taj identitet se ne razvijana jednak način i nije istogsadržaja i značenja kao kod onihBošnjana-Bošnjaka koji će setokom XIX vijeka, na temelju svojeposebne vjere, nacionalno identificiratikao Srbi ili Hrvati. Imitativnikarakter društvene nauke i neosnovanegeneralizacije u shvatanjui tumačenju historijskog razvojai posebno ujednačavajuća primjenaodređenih načina historijskograzvoja na sve ljude nekogodređenog svijeta, prostora i vremena,dovodi do takvih grešakau mišljenju kada se isti model inačin, isti historijski tip primjenjujena sve ljude i društva jednog vremena,a ne uviđaju se specifičnostikoje su moguće i koje dovodedo različitih rezultata unutar istihglobalnih procesa. Vrijeme nijehomogena veličina i ne odvija sesvugdje na isti način, jednakimtempom i u istim formama se neizražavaju njegovi učinci. Historijane teče jednako za sve ljude.Identitet je historijska vrijednost ifenomen koji izražava historičnostpostojanja određenih ljudskihskupina i zbog tog je mogućeda se vrijeme unutar paralelnihentiteta odvija drugačije. Stogasvaki autentični historijski entitetživi na historijski način i mijenja sesa promjenama historijskih uvjetaživota ljudi. Bošnjani, koji su upogledu svog identiteta ostajalivezani za Bosnu kao zemlju i kaodržavu, za ideju te države i težnjuda se ona očuva i u čiji historijskirazvoj i formiranje zbog toga nijeušao i nije mogao ući neki novimoment, kao što je npr. idejajedne nove države na njenomprostoru, ili određena duhovnaili materijalna sila spajanja meduBošnjacima, nego su ostali poddjelovanjem stalno prisutnihtradicionalnih faktora identifikacije,zadržavali su svoj prvobitniidentitet – ostajali su Bošnjani iliBošnjaci u odnosu prema svojojzemlji i državi. . . .Takvi Bošnjani, oni katoličke i pravoslavnevjere, koji nisu za osnovusopstvene nacionalne identifikacijeodabrali sopstvenu zemlju idržavu Bosnu, nego su za osnovuuzeli svoju vjersku pripadnost,svojom su identifikacijom u njuunijeli jedan strani državno-pravnii politički interes koji je u historijuBosne unio mnogo toga neizvjesnog.Oni nisu sačuvali svoje prvobitnoime, zajedničko njihovimzemljacima druge vjere, nego suza temelj svoje nacionalne identifikacijeodabrali samo vjeru što ihje vezivalo za drugu zemlju (Srbijuili Hrvatsku) i nju su uzeli kao izvori temelj svog nacionalnog identiteta,ukoliko nacionalni identitetpodrazumijeva svagda i ideju sopstvenenacionalne države. Njihovanacionalna država nije više bilaBosna, nego Srbija ili Hrvatska.Tako su oni, koji su se identificiralisa Srbijom i Hrvatskom kao svojomdržavom i osnovom nacionalnogidentiteta, postali nacionalniSrbi i Hrvati, a svoj prvobitni identitetBošnjana su ostavili u historijikao prevaziđeni oblik identifikacije,kao neupotrebljivi kostim.Tako je nastala ta, u početku malaali u toku vremena bitna razlika usadržaju i osnovi naših identiteta,a glavni zadatak kritičke historiografskenauke je da tu razlikuobjasni i sagleda smisao historijskogbivanja i kretanja i jednih i drugihi posljedice takvih kretanja naopće stanje naše zemlje i države inas samih kao njenih stanovnika.Glavno pitanje koje se iz takvihokolnosti javlja je pitanje da li suoni momenti, koji su djelovali nadogađanja tokom XIX vijeka, a kojisu doveli do nastanka nacionalnihrazlika unutar istovjetne historijsko-političkeosnove, snažnijiod onih koji djeluju još uvijek,mada može biti da danas djeluju unešto manjem intenzitetu, a to suosnove zajedničkog jezika, teritorije,države, historije i iskustva historijskogživota. Ako je nedostatakdržave nekada i mogao biti motivda se oni koji nisu trpili osmanskuili austrijsku vlast opredijele premadrugim državama istorodnih narodazajedničke vjere i da se samoidentificirajupreko i posredstvomosjećanja pripadanja drugimdržavama i njihovim narodima,sada taj moment ne igra više bitnijuhistorijsku ulogu. IdentificiranjeSrba ili Hrvata sa državnom idejomSrbije i Hrvatske ništa bitnije nedoprinosi jačanju historijske ulogei smisla djelovanja Srba i Hrvatau Bosni i Hercegovini, ako todjelovanje nije usmjereno na razaranjesame Bosne i Hercegovinei njeno pripajanje, u dijelovimaili u cjelini, Srbiji ili Hrvatskoj.BROJ 14

40BOŠNJAČKI GLASNaime, svi takvi pokušaji su dosada propadali i jedini njihovučinak bilo je strašno razaranje iuništavanje ljudskih života, pa bibilo pravo ludilo još uvijek imati uvidu takvu krajnju konzekvencijunacionalnog srpskog i hrvatskogidentificiranja ljudi na tlu Bosne iHercegovine. Sve svoje interese iambicije oni mogu zadovoljiti krozzajedničku državu koje je njihova,a ne tuđa, tj. koju su oni stvaralii njome vladaju, a nisu samodobro došli ili trpljeni gosti u njoj,kakav je njihov faktički položaj udrugim državama, u kojima sudobro došli dok funkcioniraju uokvirima određenog nacionalnopolitičkogkoncepta, dok ratujuza Miloševićeve ili Tuđmanoveinterese, a ta dobrodošlica gubismisao onog časa kada takvi konceptineće biti više uopće bitni zafunkconisanje određenih država inaroda. Valja znati da će parametrenjihovog funkcionisanja idjelovanja određivati širi europskikontekst historijskog djelovanjasvakog od europskih naroda, a nesebični usko nacionalnih interesii ideje. Vrijeme idolatrije nacionalnihciljeva i država prolazi isvijet se kao cjelina, a svakako oninjegovi najrazvijeniji dijelovi, svebrže, rapidno približavaju formamaodnosa i života koji nadilazenacionalnu konstituciju i identifikaciju.Nacija nije više cilj istorije.Taj cilj ostaje u XX vijeku i ko ganosi u XXI vijek, nosi samo jedandodatni teret.Taj odnos historijskih faktoraodlučit će i o našoj sudbini i sudbininaše zemlje. Naime, bez obzirana nas koji smo njeni stanovnici,naša je zemlja, pa čak i našadržava i sama po sebi geopolitičkii historijski fakat prvog reda i onaima svoje mjesto u određivanjuonog što je bitno u našem bivanjuu njenim okvirima i na njenomtlu. Dok su se indentiteti nanašem prostoru specifično razvijaliu pravcu nastajanja razlikau njihovim sadržajima, odnosnomoglo bi se bolje i preciznijereći da su se jedni među nama,polazeći od zajednički historijskiuvjetovane identifikacijske osnove,svoj identitet razvijali uspostavljanjemrazlika prema sopstvenojnarodnoj, jezičnoj, historijskoj ipolitičkoj osnovi našeg ukupnogzajedničkog identiteta, a to je onajidentitet koji je bio definiran uranoj historiji naše zemlje i države,odnosno njenog duhovno-kulturnogi političkog identiteta, dotle sudrugi, a to su bili današnji Bošnjacimuslimanske vjere, ostajali uz onajprvobitni identitet, prije svega uzideju da je njihova zemlja, njenoime i historijski interesi, u čemusu vidjeli bitni element sopstvenedefinicije i smisao djelovanja uhistoriji, onaj bitni moment kojiih identificira i određuje. Oni suostali u cjelini vezani za svojuzemlju, za zajedničku državu iza socio-kulturni kontekst koji jeu toj državi dominirao kroz cijelovrijeme od njenog nastanka donajnovije historije, u kojoj su, nažalost i zgražanje cijelog svijeta,došli do izraza koncepti nasilnei genocidne destrukcije Bosnekao države i negiranja postojanjanjenog naroda kao jedinstvenoghistorijskog, kulturnog i državnogsubjekta i to ne samo sada, nego iu cijeloj njenoj historiji. Ideja čistenacije i njene teritorije i države jekoštala ovaj naš svijet mora krvi ipotoke suza. Naravno, ostajanjeBošnjaka muslimanske vjere kaoprvobitnog zajedničkog nam identitetanije nikakva njihova zasluganego rezultat historije i onogašto se unutar nje zbivalo. Oni susamo poslužili historiji da sačuvaono što je bilo bitno u historijisame Bosne.Upravo zbog tog nedostatka,tj. zbog toga što se nedovoljnopažnje posvećivalo onome što jebilo zajedničko svima nama i nijese utvrđivalo ko se i kada, kako ipod kojim okolnostima i sa kojimhistorijskim i drugim ciljevima imotivima, pod čijim se sve utjecajima,opravdano ili bezrazložno,odvajao od te osnove, svaki takavpokušaj našeg definiranja, od onihranih, pa do najnovijih, nastalihnakon 1993. godine, kada je bioskinut svaki embargo, osim onogunutarnjeg ograničenja kojegsvaki od nas nosi sa sobom, saistraživanja problema naših identiteta,kad su se ti identiteti samiod sebe svojim djelovanjemnajbolje i najpotpunije razotkrilii definirali, predstavlja promašaju onom bitnom, tj. nijedan odnjih ne doseže ono što je za našidentitet najbitnije i što određujenjegovu istinu. A historijska istinao našem bošnjačkom identitetusastoji se u činjenici da mi i nismorazvili svoj specifični nacionalniidentitet onakvog tipa kakav jenastao u novovjekovnoj europskojhistoriji, pogotovo ne onajzakašnjeli nacionalizam kakavje na Balkanu nastao tokom XIXi početkom XX vijeka i koji seizrazio u stvaranju nacionalnihdržava sa znatnim agresivnim igenocidnim nabojem, tj. državakoje su nastajale na temeljupune političke, pravne i biološkeeliminacije svih koji nisu pripadalinaciji razvijenoj na principimastroge vjersko-etničke separacijekoja želi svoju državu. Nacionalniidentiteti nastali na ruševinama iambicijama rušenja OsmanskogCarstva i njegovih tvorevina naBalkanu ispoljili su se kao maroderskonastojanje da se razvučei iskoristi ono što će ostati odusnulog, a potom i umrlog lava saBosfora. Taj identitet nije obuhvatioi Bošnjake muslimanske vjere,mada su i oni vrlo snažno protivilinastavku osmanske vladavine usvojoj zemlji. Naša integracija uevropske tokove historije, nastalanakon okupacije Bosne od straneAustougarske Monarhije, donosećipromjene u mnogim aspektimanašeg života, nije donijela promjenekaraktera našeg identiteta,jer sam nosilac europeizacije iemancipacije nije bila nikakvanacionalna država nego jednamultinacionalna državna tvorevina(Austrougarska carevina), zbogčega je naš identitet mogao ostatii dalje narodni, historijsko-kulturnii ostao je takav jer je mogao bitiBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS41oslonjen na multirateralnu osnovui praksu našeg pređašnjegživota, a nije se odvijao linijomnašeg izdvajanja i fiksiranja našihhistorijskih ciljeva kao zasebnihnacionalnih ciljeva nasuprot drugimnastalim identitetima, kako jeto bio slučaj sa katoličkim i pravoslavnimstanovnicima Bosne.U svojoj borbi protiv AustrijeBošnjaci muslimanske vjere suzahtijevali poštovanje njihovoghistorijskog, duhovnog, kulturnogi vjerskog identiteta, a ne zamjenuvladavine jedne strane države savladom druge strane države, jersu oni i Srbiju i Hrvatsku s pravomsmatrali za strane države, državeu kojima živi srodno stanovništvo,ali koje su kao države po svojojhistorijskoj ulozi i osnovi različiteod Bosne, i prema tome, strane.Naš identitet nije se razvio kaopolitičko-nacionalni identitet kojibi bio definiran našim zasebnimnacionalno-političkim i državnimciljevima naspram drugih narodasa kojima živimo. Dok su Srbii Hrvati, koji su kao nacionalnisubjekti nastali i izašli na scenu uBosni tokom druge polovine XIXvijeka, imali kao glavne ciljevesvoje političke akcije integracijusa svojim navodnim matičnimzemljama, sa kojima nota benenisu nikad imali nikakve supstancijalnedržave ili duhovnokulturneveze, osim što su biliprisiljeni da brane svoju zemljuod čestih vojnih nasrtaja iz tihzemalja, što je podrazumijevalodestrukciju Bosne i njenog originalnoghistorijskog načina postojanja,dotle su Bošnjani muslimanskevjere ostajali uporno kodideje zajedničke države Bosne izajedničkih sadržaja našeg životamodeliranog kroz vjekovima dugupraksu zajedničkog života u našojzemlji. Taj zajednički život izgradioje forme međusobnih odnosau kojima je svako mogao da živisvoj unutarnji identitet, prije svega,običajni i vjerski, ali i onaj kojimasu bili povezani kao ljudi koji živei rade zajedno, jedni s drugima uvezi i saradnji, dijeleći iste općecivilizacijske i kulturne vrijednosti iokolnosti historijskog života.Published with permission of the authorO nacionalnoj svijesti bošnjakaProf.dr.sc. Rasim HuremMr.sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.Bosanska država je nastalau ranom srednjem vijekuu sličnim okolnostima kaoi druge slavenske države u njenomokruženju. Kontinuitet njenogtrajanja, sve do njene propasti,nije bio kraći od trajanja susjednihsrednjevjekovnih država.Stanovnici srednjevjekovne Bosnebili su doseljeni Slaveni izmiješanisa starosjediocima Balkana koji suse vremenom utopili u slavenskuvećinu.U isto vrijeme na prostor u kojemudanas žive doselili su Srbi, Hrvatii drugi.Bošnjaci nisu bili ni Srbi ni Hrvativeć zaseban narod. Oni su to idanas. Od doseljenja do danassu većinsko stanovništvo Bosne,odnosno Bosne i Hercegovine.Kroz historiju su imali svojudržavu, svoje vladare, svoje plemstvo,svoj jezik, pismo (bosančicu,kojom su pisali do nazad jednostoljeće a korištena je i arabica) iknjiževnost, odnosno svoju kulturui svoje običaje. Historija Bosneje historija Bošnjaka. Tendencioznisu stavovi nekih nebošnjaka,nacionalista da su Bošnjaci bezprošlosti.Srednjevjekovna Bosna je imaladržavni aparat vezan za plemićkuhijerarhiju. Kao država bila jepoznata i priznata u tadašnjemsvijetu, bila je prisutna upolitičkim zbivanjima i ucrtana, stočno određenim granicama, natadašnjim geografskim kartama.Bosanski kraljevi su u određenimvremenskim razdobljima bilikraljevi i nekih dijelova srpskih ihrvatskih zemalja.Ono što Bosnu kao državu iBošnjake kao narod u srednjemvijeku čini posebnima u odnosuna susjede jeste patarenska ilibogumilska religija. Ta religija jeprevladala u periodu prelaska sastaroslavenskog mnogoboštva namonoteizam kao otpor političkimpritiscima i pokušajima svojatanjai dominacije sa strane pravoslavnogIstoka i katoličkog Zapada.Bosansko bogumilstvo, protiv kogasu vođeni krstaški ratovi pomogloje u očuvanju homogenosti,suverenosti i opstanka Bosne krozdugo razdoblje, sve do prodoraOtomanske imperije na Balkan.Bosanski vladari, bogumilska crkvai Bošnjaci bili su tolerantni premadrugim narodima, religijama iučenjima. Dopušteno je djelovanjekatoličke crkva (dominikanaca,a zatim franjevaca) a osnivali suse i pravoslavni manastiri. DioBošnjaka, koji su prelazili na pravoslavnui katoličku vjeru sve doprve polovice 19. Stojeća smatralisu se i izjašnjavali kao Bošnjaci.U vrijeme kada je Srbija postepenopotpadala pod tursku vlast naBosnu i bosanske vladare je izvršenpritisak Zapada, predvođenogSvetom stolicom u Rimu sazahtjevom da se u Bosni istrijebijeres tj. bogumilstvo. Intenzivanje proces prekrštavanja Bošnjaka– bogumila na katoličku vjeru, štoje bio uvjet za pružanje pomoći uodbrani od Turaka. Međutim, upresudnim trenucima Bosni nijeBROJ 14

42BOŠNJAČKI GLASpružena pomoć od strane katoličkekoalicije predvođene Madžarskom.Bosna je većim dijelom potpalapod vlast Turske, a manjim dijelompod vlast Madžarske.Pritisci sa Zapada, popraćeninasiljem nad bogumilima stvorilisu kod Bošnjaka animozitetprema Zapadu. Oni nisu prihvatilimadžarsku dominaciju,nisu izbrisali iz sjećanja krstaškeratove predvođene Madžarskom,nisu podržali zapadnu opciju kaorješenje. Kao višu silu, volensnolens,prihvatili su Tursku. UBosni se nakon njenog ulaska usastav Osmanskog carstva širioislam, gradile su se bogomolje(džamije), prosvjetne ustanove,bibilioteke, naselja sa vodovodomi kanalizacijom, javna kupatila iprenoćišta. Došlo je do procvatazanatstva i trgovine.Bosna je u okvirima Osmanskogcarstva sačuvala visok stepensamostalnosti i političkeautonomije. Najveći dio bosanskogplemstva i naroda koji je živiona plemićkim posjedima prihvatioje islam kao svoju vjeru. Timesu sačuvane privilegije plemstvai autonomnost Bosne. Za razlikuod drugih dijelova Osmanskogcarstva administrativnu upravui komandiranje vojskom u Bosninisu vršili Turci nego i bošnjačkoplemstvo. Osim toga, priličan brojBošnjaka je vršio visoke državnefunkcije na dvoru u Istambulu.Cijena te autonomnosti bila jevisoka. Bošnjaci muslimani, koji suza razliku od Bošnjaka drugih vjeroispovijestiimali vojnu obavezuratovali su za Otomansku imperijuna svim ratištima od Rusijedo Beča. Istovremeno, čuvali sui branili pogranično područje nasjeverozapadu Carstva. Time subranili i bosanski pašaluk (ejalet)koji je imao najveću autonomijui Osmanskom carstvu. Na koncu,braneći tu autonomiju Bošnjaci– feudalni veleposjednici i glavninosioci lokalne vlasti u Bosnioduprli su se 20-tih godina 19.Vijeka administrativnim i vojnimreformama Carstva i sukobili sesa centralnom vlašću u Carigradu.Došlo je i do vojničkog sukoba kodKačanika na Kosovu, 1831. G., ukome su Bošnjaci pod komandomHusein – kapetana Gradašćevićapobijedili tursku vojsku.Dvanaestog septempra te godine uSarajevu je zvanično proglašena iobjavljena autonomija Bosne.Ovim događajima koincidiralisu ustanci protiv Turaka u Srbiji(1804-1829) i ilirski pokret uHrvatskoj (1835-1848). U suštinito su bili nacionalni pokreti koji su,s obzirom na uvjete imali različitasredstva i metode borbe. Vidljivoslabljenje turske moću u to vrijemestimuliralo je ove pokrete da svojudjelatnost prošire na Bosnu takošto će kod Bošnjaka pravoslavne,odnosno katoličke vjere širiti srpski,odnosno hrvatski nacionalniosjećaj. To su činili srbijanskipolitičari, srbijanska inteligencijai pravoslavno svećenstvo iz Srbijei Crne Gore među pravoslavcima,a hrvatski političari, hrvatskainteligencija i katoličko svećenstvoiz Hrvatske među katolicima uBosni. Bošnjaci pravoslavnevjere su postajali Srbi, a Bošnjacikatoličke vjere Hrvati. Bošnjacimuslimanske vjere su ostaliBošnjaci. Oni su se dugo iza togaborili za građanska i svoja vjerskaprava da bi tek poslije Drugogsvjetskog rata vidljivije isticali irazvijali nacionalni osjećaj i borilise za nacionalna prava. Narodnoi historijsko ime Bošnjaci uzeli suza nacionalno ime. Neki krugoviu srpskom i hrvatskom narodu,protiveći se nacionalnom razvojuBošnjaka, svojatajući Bosnui danas šire pseudoteoriju da subosanskohercegovački muslimaniSrbi, odnosno Hrvati muslimanskevjeroispovijesti.Poslije srpskih ustanaka protivosmansko-turske vlasti objavljenje, 1830. G., hatišefir (odluka turskogsultana) kojim je Srbija dobilastatus autonomne kneževine spravom na unutrašnju samoupravui stvaranje samostalne državneadministracije. Poslije togacjelokupna srbijanska politika jeprožeta idejom etnički čiste VelikeSrbije. Ilija Garašanin, ministarunutrašnjih poslova KneževineSrbije u svom Načertaniju („programspoljne i nacionalne politikeSrbije“) je istakao da srpskadržava, koja se mora proširiti iojačati ima svoju osnovu i temelj„u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji“.Ideološki plašt ovako koncipiranogprograma bila je devizada su Turci neprijatelji ne samosrpskog naroda nego i svekolikogkršćanskog svijeta a da su oni kojisu u vrijeme osmansko-turskevlasti primili islam gori od Turaka.Vuk Stefanović Karadjić, lingvist,etnograf i historičar tvrdio je dasu muslimani u Srbiji i u Bosni iHercegovini Srbi, ali ih je oslovljavaokao „Turci“, „turski Srbi“ili kao „poturčenici“. Srbijanskapropaganda je tvrdila da su muslimaniu Srbiji Turci i da, stoga,treba da idu u Tursku.U skladu sa ovom politikomskoro svi građani islamske vjereu ondašnjoj Srbiji su tokom 19.Stoljeća pokršteni, protjerani,iseljeni ili su izbjegli. Iseljeni muslimanisu kolonizirani u BosanskuPosavinu i istočnu Bosnu, a muslimaniizbjeglice su naseljavani„prema austrijskoj granici“. VukKaradžić je zabilježio da su poslije„oslobođenja“ Beograda 1807. G.„nasilno pokrštavane Turkinje iturska deca“.U Srbiji su tokom 19. Stoljećauništeni skoro svi ostaci materijalnei tragovi društvene i duhovnekulture muslimana. U Beogradu odukupno 76 džamija ostala je samojedna, a u Užicu od 40 nijedna.Od austrougrarske okupacije 1878.G. Bosna ima po prvi put u historiji,zvanično ime Bosna i Hercegovina.Godine 1908. Je anektirana.Austrougarska monarhija je vjerskei nacionalne odnose u Bosni iHercegovini rješavala tako što jenjene stanovnike – Bošnjake, Srbei Hrvate, proglasila Bosancima.Time je željela umanjiti njihoveBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS43međusobne razlike i sa što manjeteškoća upravljati Bosnom iHercegovinom. Međutim, svaki odtih naroda je imao svoju individualnosti svoje interese. Ideološkerazlike među njima bile su izrazite.Bošnjaci odgajani na tradicijamaIstoka i islama teško su seprilagođavali evropskom načinumišljenja, naročito dominacijipreferiranog kršćanstva. Oni su,stoga, u dosta velikom broju iseljavaliu Tursku.Opasnost za opstanak bosanskohercegovačkih,sandžačkih i crnogorskihmuslimana (Bošnjaka)datira od balkanskih ratova1912.-1913., a povećava se upadomsrbijanske i crnogorskevojske u jugoistočnu Bosnu 1914.,politikom jugoslavenskih režimaprema Bošnjacima 1918.-1941.,masovnim zločinima četnikaDragoljuba-Draže Mihailovića nadBošnjacima 1941.-1945., i na krajusrpskim zločinima nad Bošnjacimau Bosni i Hercegovini u toku rata1991.-1995. U toku posljednjegrata prijetnje Bošnjacima u Bosnii Hercegovini i zločini nad njimadolazili su i s hrvatske strane.U Sandžaku su u toku balkanskihratova vršeni pljačka,paljevine, oduzimanje zemlje,teror, pokrštavanje, silovanjebošnjačkih žena i masovni zločininad bošnjačkim narodom. Sve toje uzrokovalo brojnu emigracijuBošnjaka iz Sandžaka u Tursku,Albaniju i Bosnu i Hercegovinu.U prvom svjetskom ratu 1914.-1918.Godine, preko 21 000 Bošnjakaiz Sandžaka i jugoistočne Bosnepreseljeno je ili pobjeglo ispredsrbijanske i crnogorske vojskeu centralnu, sjevernu i zapadnuBosnu. Spomenute vojske su vršilepljačku, razaranja, teror i zločinenad Bošnjacima koji nisu izbjegli.Na konferenciji Jugosla-venskogodbora sa sjedištem uLondonu i vlade Kraljevine Srbije,održanoj na Krfu (Grčka) sredinom1917. G. Utvrđeno je da ćese buduća zajednička državazvati Kraljevina Srba, Hrvata iSlovenaca. Predstavnici iz Bosnei Hercegovine u Jugoslavenskomodboru bili su trojica Srba. Bosnai Hercegovina i Bošnjaci kaojedan od njenih naroda nisu uKrfskoj deklaraciji ni spomenuti.Stojan Protić, predstavnik vladeKraljevine Srbije poslije konferencijena Krfu izjavio je da pitanjepoložaja Bosne i Hercegovine uzajedničkoj državi treba prepustitiSrbiji. Obrazložio je da kad srpskavojska pređe Drinu „Turcima“ ćese dati „dvadeset i četiri sata, pamakar i četrdeset osam, vremenada se vrate na pradjedovsku vjeru,a što ne bi htjelo, to posjeći, kaošto smo u svoje vrijeme uradili uSrbiji“.Poslije uspostavljanja jugoslavenskedržave donesen je dekret ozemljišnoj reformi i oduzimanjuzemljišnih posjeda Bošnjacima uBosni i Hercegovini i Sandžaku.Zemlja oduzeta Bošnjacima danaje Srbima i Crnogorcima tzv.„Solunašima“, koji su najvećimdijelom doseljeni iz Srbije iCrne Gore. Brojke o naseljenimSrbima i Crnogorcima u Bosnu iHercegovinu kreću se iznad 300.000 ljudi. Ovaj proces je kulminiraou Sandžaku 1924. Godine.Tamošnji Bošnjaci nisu htjelidati svoju zemlju. AleksandarKarađorđević, kralj Jugoslavijedao je odriješene ruke vojscii žandarmeriji da u roku dvadana „uvedu red i poredak“. NadBošnjacima u selima Šahovići,Pavino Polje i još nekim selima usrezu Bijelo polje, zatim u Rožajuizvršen je masovni zločin. Ubijenoje više tisuća Bošnjaka. Preživjelisu maltretirani i proganjani.Zemlja im je oteta i dana Srbimai CrnogorcimaPod pritiscima Bošnjaci su izmeđudva svjetska rata u velikom brojuiseljavali u Tursku. Nacionalnastruktura stanovništva u Sandžaku,Bosni i Hercegovini i Crnoj Goriradikalno se mijenjala na štetuBošnjaka. U turskoj, prema procjenama,danas živi preko tri milionaBošnjaka i njihovih potomaka.Slomom Kraljevine Jugo-slavije,april 1941., Bosna i Hercegovina jebez slobodne volje Bošnjaka ušla usastav Nezavisne Države Hrvatske.Bošnjaci su u početku prihvatilinovu državu kao oslobođenje odvelikosrpstva i tortura kojima subili izloženi. Ali, Bošnjaci su ubrzoshvatili da ustaška ideologija NDHnije rješenje koje su očekivali.Pod utjecajem Komunističke partijeJugoslavije koja se zalagalaza ravnopravnost svih naroda uJugoslaviji, a Bosnu i Hercegovinupriznavala u njenim historijskimgranicama, veliki broj Bošnjaka seuključio u narodnooslobodilački,antifašistički, partizanski pokret.Stalne borbe i šest od sedam velikihokupatorskih, ustaških i četničkihvojnih ofenziva protiv partizanau Jugoslaviji izvedene su na teritorijiBosne i Hercegovine. Bosnai Hercegovina je u toku drugogsvjetskog rata najviše stradala.Na temeljima doktrine o VelikojSrbiji od strane srpskih i crnogorskihčetnika izvršeni su masovnipokolji, silovanja i protjerivanjabošnjačkog stanovništva u Bosni iHercegovini i Sandžaku. Spaljenasu i porušena mnoga bošnjačkamjesta i sela. Najveći pokolji suizvršeni u istočnoj Bosni i istočnojHercegovini. Primjera radi, pokolju Foči, naročito onaj na mostu narijeci Drini i u fočanskim selima, utoku mjesec i po dana, izvršen jena oko 3 000 Bošnjaka. Talijanskeokupacione vlasti su taj zločinpraktično omogućile. Premaposljednjim obrađenim podacima,četnici su ubili za vrijemedugog svjetskog rata oko 72 000Bošnjaka. Jedino su Jevreji u tokurata u jugoslaviji procentualnostradali više nego Bošnjaci.Stvaranjem DemokratskeFederativne Jugoslavije (kasnije:Socijalističke FederativneRepublike Jugoslavije) nijeriješeno pitanje položaja i pravaBošnjaka. Bošnjaci nisu dobilinacionalna prava, nije impriznato ime Bošnjak. Na popisimastanovništva, u početku,Bošnjaci su se mogli izjasniti kaoBROJ 14

44BOŠNJAČKI GLASSrbi, Hrvati, Slovenci, Makedoncii Crnogorci, a iza toga kao„Neopredijeljeni“. Kasnije, kadasu Bošnjaci zauzimali značajnamjesta u privredi, politici, nauci,obrazovanju i raznim društvenimslužbama, kada je ojačaoutjecaj bošnjačke inteligencije,Bošnjacima je dopušteno da se upopisu stanovništva izjasne kao„Muslimani“. Time im je priznatavjerska i narodna, ali ne i nacionalnaposebnost. To je bilo isto kaokad bi se srpskom narodu dalonacionalno ime „Pravoslavni“, ahrvatskom narodu „Katolici“.Kreatori tog rješenja vjerojatnosu mislili da će se „Muslimani“vremenom nacionalno osjećati iizjasniti kao Srbi ili kao Hrvati.I danas, u Hrvatskoj, a još višeu Srbiji u javnim glasilima ilislužbenim dokumentima često seoperira s imenom „Musliman“ a ne„Bošnjak“. Ne shvaćajući političkupozadinu ovakvog ponašanja ubošnjačkom svijetu ima nemalopojedinaca koji naziv „Muslimani“preferiraju u odnosu na naziv„Bošnjaci“.Bošnjacima u DFJ i SFRJ nijedano pravo na svoju historiju, kulturui običaje, oni nisu imali pravona svoje organizacije ili udruženja.Historija Bosne i Hercegovine jenedovoljno izučavana, a u školamase nedovoljno učila. Izuzetak je bilahistorija narodnooslobodilačkograta 1941.-1945. Učešće Bošnjakau tom ratu na strani antifašističkogpokreta u srpskoj historiografiji jemarginalizirano a preuveličavalose njihovo učešće u ustaškompokretu. Podaci o genocidu nadbošnjačkim narodom za vrijemerata 1941.-1945., koji su vršiliSrbi i Crnogorci, publiciraju se odnedavno. Primjera radi, u spomenutojFoči nije postavljeno nikakvoobilježje o pokolju Bošnjakakoje su izvršili Srbi i Crnogorci. Ugradu Foči ovom događaju nije datnikakav značaj.U razdoblju od završetka Drugogsvjetskog rata do početka novograta u Jugoslaviji 1991.-1995.Godine, stvorena je nova bošnjačkainteligencija koja je, kao i većinabošnjačkog naroda u osnovi bilazadovoljna svojim položajem uJugoslaviji. Ona je vjerovala udoktrinu o bratstvu i jedinstvu,tj. u doktrinu o ravnopravnostinaroda Jugoslavije mada ta ravnopravnostnije postojala. Na drugojstrani velikosrpska i velikohrvatskaideologija nisu tu doktrinuuvažavale. To su najbolje pokazaliMemorandum Srpske akademijenauka i umjetnosti, usvojen 1986.G. I politika beogradske vladeSlobodana Miloševića. S drugestrane, Bošnjaci, vjerujući u tudoktrinu nisu se pripremali za rat1991.-1995. ni politički, ni organizaciono,ni materijalno. Zatosu u ratu imali najveće ljudskegubitke, gubitke teritorija koje sunaseljavali; oni sada imaju najvećibroj prognanika razasutih po cijelomsvijetu, najveći broj uništenihkulturno-historijskih spomenika ivjerskih objekata. Isto tako oniimaju veliki broj poniženih kojisu u konclogorima i na drugimmjestima sakaćeni, silovani i nadruge načine maltretirani. Poredsvega toga Bošnjaci su obranilidržavu Bosnu i Hercegovinu.Ona je sada u fazi konsolidacije iobnove. Dvije susjedne države senisu odrekle teritorijalnih (pretenzijaprema Bosni i Hercegovini).Danas je svima Bošnjacima jasnoda su u toku rata 1991.-1995. Svojupolitičku naivnost skupo platili.U vrijeme latentnih opasnosti kojesu trajale skoro 100 godina osnovnametoda odbrane i zaštite Bošnjakabilo je izbjeglištvo. Prostor u koji sebježalo vremenom se sužavao. Zato vrijeme nije postojao osmišljeninapor za jačanje nacionalne svijestiBošnjaka. Bošnjački političari ibošnjačka inteligencija, na prvommjestu ulema (vjerska inteligencija)nisu radili na jačanju nacionalnesvijesti Bošnjaka. Oni to nidanas ne čine u dovoljnoj mjeri.Postoji više načina da se postignubolji rezultati. Na prvom mjestutreba izučavati i učiti historiju.Danas srednje, naročito mladegeneracije malo znaju o stradanjuBošnjaka u toku rata 1941.-1945.G. Prijeti opasnost da zaboravei ono što se dogodilo u toku rata1991.-1995. Onaj tko ne zna štose u toku tih ratova događalomalo je vjerojatno da će se zatakve ratove u budućnosti, kojise ne mogu isključiti, pripremati.Zatim, treba njegovati tradiciju,običaje, jezik i kulturu i obrazovatinarod, odnosno naciju. Za tosu potrebne odgovarajuće institucije.Neshvatljivo je da u Bosni iHercegovini do sada nije osnovanaMatica Bošnjaka. Razrušenukulturno-historijsku baštinu trebaobnoviti. Treba stvoriti organizacijuiseljenika i raseljenihosoba koje se nalaze u Evropi,SAD, Australiji i Turskoj, naročitoiseljenika i raseljenih osoba iz vremenaposljednjeg rata. Bošnjacimoraju postići punopravni statusnacionalne manjine u Srbiji iHrvatskoj. U skladu s tim trebapostići odgovarajuću zastupljenostu političkim i društvenim institucijamatih zemalja radi zaštite svojihinteresa. Na vanjskopolitičkomplanu treba se orijentirati premaEuropi i evropskim asocijacijamakojima današnja Bosnai Hercegovina tendira. Trebastrpljivo i ustrajno u doglednomvremenu riješiti otvorena pitanjai uspostaviti dobro-susjedneodnose u državama u bližem iširem okruženju. Svjetsku javnostje potrebno upoznati s istinamao Bosni i Hercegovini i na tompodručju kontinuirano raditi. Akose to učini svjetska javnost i svijetneće ubuduće biti neobaviješteni iindiferentni prema događajima uBosni i Hercegovini. Potrebno jejačati i širiti dobre odnose s prijateljskimzemljama. Nikada višene smije se dozvoliti da Bošnjacigoloruki i nepripremljeni bududovedeni do novog genocida i kulturocida.maj/svibanj, 2008. god.BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS45OdjeciDan nezavisnosti BiH- kako je obilježen?Piše: Šehrizad Begić,Predsjednik Vijeća BNMza PGŽKako je prošlo više od četiri mjeseca od Dana neovisnosti BiH mnogi će se čitatelji BG-a pitati zaštotek sada se o tome piše.Naime, Dan neovisnosti BiHobilježava se 01.ožujka svakegodine na dan referendumakada se više od 65% građana BiHodlučilo za samostalnu BiH. No, naveliku žalost ta referendumska odlukarezultirala je velikim krvoprolićem uBiH. No, to je druga tema.Tim povodom (o čemu smo već pisali uBG), Bošnjačka nacionalna zajednicaza PGŽ uz suorganizaciju Vijeća BNMza PGŽ, održala je niz manifestacija utri vikenda za redom, počevši od 28.02. pa nadalje u vrijeme kad je onoaktualno i primjereno.No, ono o čemu želim pisati u ovomtekstu odnosi se na aktivnosti kojeje tim povodom odradilo Vijeće BNMza grad Rijeku, odnosno, da budemprecizan predsjednik Vijeća sa četirivijećnika. Naime, dana 10. 03. 2009.godine predsjednik Vijeća MensurFerhatović saziva Predsjedništvonavedenog Vijeća (kojeg je sam„odabrao“), te bez odluke Vijeća,manipulirajući s "Predsjedništvom",donosi odluku o obilježavanju Dananeovisnosti BiH. I to nakon što je većprošlo 10 dana od toga datuma.Prva aktivnost je "Bošnjaci u Hrvatskoji kontinuitet Bosne i Hercegovine",kao tema, u svakom slučaju, za velikupohvalu. Nastavio bih i dalje s pohvalamada ovu tribinu nisu nazvaliznanstvenim skupom, što to ona zasigurnonije ni po formi niti po sadržaju.Drugi problem, zasigurno ne namjeran,je što se dan odvijanja "znanstvenetribine" dogodio (naš narod birekao – trefio) 10. 04. 2009. godine,a taj dan je dan proglašavanja nezavisnedržave Hrvatske. Ta nesmotrenaslučajnost izazvala je određene negativnekomentare mnogih.Gosti su bili prof.dr.sc. Šaćir Filandra,doc.dr.sc Željko Bartulović, gosp.Stjepan Kljujić i gosp. Nedžad Hodžić.Učesnici okruglog stola odradili suinteresantno predavanje, što semoglo zaključiti po reakcijama publike.Bilo je sve jasno i bilo je postavljenosamo jedno pitanje od straneIsaka Junuzović, ali mu je moderatortribine Ferhatović oduzeo riječ.Ostala je na neki način kao enigmaizlaganje gospodina NedžadaHodžića koji je, po mojoj ocjeni,iskoristio prostor za promocijuBošnjačke demokratske stranke čijije predsjednik. Iako je nekoliko putanaglasio da mu nije cilj promoviratistranku, svaki put je jasno izgovorionjeno ime (BDS). Naglašavajući potrebupolitičkog organiziranja bošnjačkenacionalne manjine u RH, ispada daBošnjaci svih ovih godina i desetljećanisu imali nikakvu političku vizuru,već su čekali BDS kao spasonosnorješenje. Naglašavajući važnostbošnjačkog nacionalnog identitetareguliranog Ustavnim zakonom opravima nacionalnih manjina u RH,spekulira o brojci od 1,5% pripadnikabošnjačke manjine u RH i pravimakoji bi iz toga proizišli. U tom smislunajavio je veliki projekt BDS-a, a toje popis stanovništva 2011.godine iizjašnjavanje bošnjaka kao nacionalnemanjine.Moram reći da do 10. 04. 2009. godine,nisam znao da političke stranke vršepopis stanovništva, ali i to naučih. Nažalost, Hodžić je propustio da kaže, aon to jako dobro zna, da postoje vijećanacionalnih manjina koja već nekolikogodina, između ostalog rade i ono štoje najavljeno kao veliki projekt BDS-e.Osim vijeća postoje i razne udrugeBNM, koje također daju svoj doprinoso rečenom.Nažalost u jednom je Hodžić u pravu,a to je da ponekad neke udruge, tijelaili institucije ne vrše ulogu koja imje primarna. Najbolji primjer za to jeponašanje Predsjednika Vijeća BNMza Grad Rijeku Mensura Ferhatovićakoji je pozvao Hodžića na tribinu.Dotični je pomiješao lončiće pa jevijeće sveo na udrugu građana,te je povodom Dana neovisnostiBiH, prezentiran program Bosanskihpiramida, što apsolutno nema veze saulogom vijeća nacionalnih manjina. Ali,kako je Ferhatović isključen iz BNZza PGŽ, možda je na pomolu novaBošnjačka udruga u Rijeci. Motiva muočito ne nedostaje. Između ostalog inovac može biti jak motiv. Jer za bilokoju manifestaciju trebaju financijskasredstva, pa kad ih nema dovoljno naračunu Vijeća BNM za Grad Rijeku,onda se novac "prosi" od drugih jedinicalokalne uprave kao npr. Viškovo,Kastav i sl. Iako u navedenim jedinicamalokalne samouprave postoje legalnoizabrani Predstavnici BNM. Njih sezaobilazi i direktno se traže „sponzori“jer je sve teže pokrpati dubiozeu proračunu VBN za Grad Rijeku,nastale sufinanciranjem usluga „studentskemladeži“ Vijeću (ili njegovompredsjedniku) koje se nije sastalo višeod četiri mjeseca. Zamislimo situacijuda Rijeka traži od Viškova da financiraDan Svetog Vida u Rijeci. No, važno jeda se novac vrti. Gdje ima para bit će imladosti, zna to stari vuk.Nadajmo se da će Vijećnici BNM zaGrad Rijeku pronaći načina da uputesvoga predsjednika u okvire poštivanjaUstavnog zakona o pravima nacionalnihmanjina u RH, kao i poštivanjeStatuta i Poslovnika.BROJ 14

46BOŠNJAČKI GLASNajavljen konačni početak gradnje islamskog centra u RijeciMirjana GRCETemeljni kamen za džamiju u listopaduPlanovi su da se temeljni kamen položi odmah nakon Ramazanskog bajrama do kada bi trebala biti ikompletirana sva projektna dokumentacijaPredviđamo da će seu prvoj polovini listopadaove godine, nakonRamazanskog bajrama, ostvaritisve pretpostavke za polaganjetemeljnog kamena i početakizgradnje islamskog centra uRijeci. U međuvremenu vjerujemoda će biti zaključena sva projektnadokumentacija, štoviše očekujemodo konca svibnja nadležnimslužbama Grada Rijeke projektnudokumentaciju predati na ovjeru.Isto tako, u međuvremenu ćemopoduzeti potrebne pripremneradove na parceli, a o datumupolaganja temeljnog kamena netreba spekulirati jer se on ovisnoo okolnostima uvijek možepromijeniti, primjerice i zboggostiju iz Hrvatske pa i iz inozemstvakoje na tu svečanostželimo pozvati, doznajemo odMirsada Srebrenikovića, odvjetnikaIslamske zajednice Hrvatske,zaduženog i za vođenje ovogkapitalnog projekta primorskogoranskihmuslimana.Izrada glavnog projektapri krajuMujo Isić, predsjednik riječkeIslamske zajednice potvrđujete informacije obrazlažući da jeizrada glavnog projekta islamskogcentra s džamijom pri kraju– za što je Islamska zajednicaangažirala tvrtku ADB iz Zagrebate da je Islamska zajednica uvjerenada će početkom jeseni doistazaključiti svu potrebnu dokumentaciju,dobiti verifikaciju projektaod stručnih službi Grada Rijekei početkom listopada početi sgradnjom.Podsjetimo, džamija će u Rijecibiti građena prema idejnomrješenju akademskog kiparaDušana Džamonje i njegovihsuradnika arhitekata DarkaVlahovića i Branka Vučinovića izarhitektonskog dizajn biroa ADB.Islamski centar i svoju bogomoljuće Islamska zajednica graditi naparceli kupljenoj od Grada Rijeke,veličine 10.860 četvornih metara.Tri etažeU tri etaže islamski centar će seprotezati na oko 3.500 četvornihmetara neto, a njegov će sadržaj– uz džamiju s minaretom visokim23 metra – biti i upravariječkog Medžlisa, stanovi za vjerskeslužbenike i sobe za goste,vjeronaučne i druge polivalentnedvorane, dječji vrtić, prostor zadruženje žena, restoran i kafić.Islamsku zajednicu će taj kapitalnii dva desetljeća očekivani projekt– prema nekim dosadašnjimprocjenama – stajati šest do osammilijuna eura, a graditi bi se mogaooko dvije godine. Konačno, kakoizjavljuju predstavnici Islamskezajednice nastojat će se da izgradnjudžamije što više financirajuprimorsko-goranski muslimanikoji će joj gravitirati, potom muslimaniostalih krajeva Hrvatske teokolnih zemalja. Dakako, očekujui znatniju financijsku pomoć višeislamskih zemalja.– Za nedavnog posjeta Hrvatskojkatarskog emira šeika Hamad BinKhalif Al-Thania, o skoroj izgradnjidžamije u Rijeci obaviješteni sunjegovi suradnici te im je predočenprojekt buduće džamije. Naravno,Islamska zajednica Hrvatskeočekuje pomoć i iz Katara,poručuje Isić.Pripremni radovi na zemljištuNa zemljištu na kojem će islamski centar bitigrađen trenutačno se ne odvijaju nikakvi radovi,doznajemo od Teufika Čočića, voditelja timaIslamske zajednice zaduženog za vođenje projektacentra i vlasnika tvrtke Alfacommerce skojom je Islamska zajednica potpisala predugovoro gradnji centra. No, prethodno su, netako davno, učinjene izvjesne intervencije kakobi se teren učinio dostupnim, očistio i gradilištepočelo pripremati.BROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS47ReagiranjeProf. dr. sc. Šemso Tanković, saborski zastupniksemso.tankovic@sabor.hrZagreb, 14. 04. 2009.NOVI LISTRIJEKAObraćam se uredništvuvašeg cijenjenog lista daobjavi moje reagiranjevezano za „znanstveni“ skup kojije održan 10. travnja ove godineu Rijeci pod naslovom „Bošnjaciu Hrvatskoj i kontinuitet Bosnei Hercegovine“. Moje reagiranjeproizvod je brojnih žestokih reakcijaod strane brojnih Bošnjaka izHrvatske ali i Bosne i Hercegovinekoji su, potpuno krivo i bez ikakvihargumenata taj skup povezali samojim imenom i imenom strankečiji sam ja predsjednik.Najprije, valja istaknuti, dasu pozivi odaslati u ime VijećaBošnjačke nacionalne zajedniceza grad Rijeku i SABAH-a s potpisompredsjednika Vijeća mr. sc.Mensura Ferhatovića. Niti jednomriječju se ne spominje moje imeniti stranka čiji sam predsjednika to je SDA Hrvatske. Reakcijemnogih čestitih ljudi vezane suza datum održavanja a to je 10.travnja koji se uvijek vezuje za nastanakNezavisne Države Hrvatske(NDH). Žao mi je da su istaknutiznanstvenici poput Šaćira Filandre,Željka Bartolovića „propustili“ tajdetalj. Na isti način iznenađen sampojavljivanjem Stjepana Kljujićana tom skupu kojem je dobranopoznato da taj datum se vezuje zanajmračnije razdoblje svih narodabivše državne zajednice poglavitoŽidova i Bošnjaka.U vrijeme Drugog svjetskog ratai svih ratnih događanja uz holokaustkojeg je doživio židovskinarod najveću cijenu platili supripadnici bošnjačkog naroda kojisu izgubili 8.4 % svoje sveukupnepopulacije. Nepostojanje jasnepolitičke vizije kod bošnjačkognaroda proizvelo je parcijalnouključivanje u različite vojske(ustaše, domobrani, partizani,nacističke postrojbe i muslimanskemilicije napose). S izuzetkommuslimanskih milicija Bošnjaci suu gotovo svim preostalim „vojskama“,u pravilu, bili topovskahrana i najčešće su tragičnozavršavali svoj vojni angažman.Svjedoci smo paradoksa da se, sizuzetkom Huske Miljkovića, kojije hrabro branio dio Bosanskekrajine od četničke kame i drugihzlotvora, o muslimanskim milicijamau javnosti malo ili ništa nezna.Bošnjacima u Hrvatskoj nisupotrebni ljudi koji prikrivenoveličaju mračno razdoblje hrvatskei bošnjačke povijesti. Ponavljamjoš jednom da sa ovim skupomSDA Hrvatske nema nikakvih idejnihniti organizacijskih dodira.Pjevački zbor „Sevdalije“ započeo s radomVeć dugi niz godina riječki Bošnjaci nastojeutemeljiti pjevački zbor čiji bi repertoar biotemeljen isključivo na sevdalinci. Ovaj put„Sevdalije“ su krenule vrlo ozbiljno i nadamo se,uz pomoć svevišnjeg, nezaustavljivo. Pod vodstvomZemira Delića kao „šefa“ zbora i Milana Žeželjazaduženog za muzičku podlogu na harmonici, zborje započeo stvarati repertoar prilagođen pjevačkimsklonostima pojedinih članova zbora. Ujedno, stalnimtjednim audicijama „Sevdalije“ vrše odabir novihčlanova, pa će samim time i repertoar doživljavatinove kvalitativne i kvantitativne promjene.Prvi javni nastup „Sevdalije“ očekuje u rujnu u Rijecina 13. Etno smotri Rijeka. Slijedeći nastup će uslijeditiu listopadu u Rijeci u sklopu projekta „Sevdalinkakao glazbeni most“ kojeg Bošnjačka nacionalnazajednica za Primorsko-goransku županiju njegujeveć dugi niz godina.Svi oni koji bi željeli postati aktivni članovi Pjevačkogzbora BNZ za PGŽ „Sevdalije“, bilo kao pjevačisolisti ili kao podupiratelji, mogu se javiti VoditeljuZemiru Deliću na tel.: 098-464-974 ili na službenitelefon 098- 9626- 715 i E-mail: bnz.rijeka@gmail.com i dobit će informacije kad su probe i kad mogudoći i priključiti se veselom ugođaju koji prati radPjevačkog zbora BNZ za PGŽ „Sevdalije“.BROJ 14

48BOŠNJAČKI GLASPriredio i preveo saslovenskog:Adem SmajićIz susjedstvaPosjeta predstavnika Islamskezajednice u Sloveniji postojnskomgradonačelnikuUsrijedu 27. maja 2009 je gradonačelnik općinePostojna dostojanstveno primio predstavnikeislamske zajednice u Sloveniji na čelu s muftijomdr. Nedžadom Grabusom. Pored muftije u posjetibili su i postojnski imam Fahrudin Smajić, tajnikIZ u Sloveniji prof. Nevzet Porić i svi ostali imami kojidjeluju i rade u Sloveniji.Razgovor je tekao u otvorenoj I tolerantnoj atmosferio svim problemima vezanim za muslimane Slovenije.Ponajviše se govorilo o životu I nekim konkretnimproblemima pripadnika islamske zajednice, kao I osudjelovanju općine Postojna sa islamskom zajednicom,koja je bila, kao što su se svi prisutni složili,u prošlom periodu na visokom nivou. Sagovornicisu izrazili uvjerenje da će se dobri odnosi nastavitiI u budućnosti. Džemat Postojna zahvaljujućivjernim džematlijama I gradskim strukturama riješioodgovarajuće bogomoljski, vjeronaučni te stambeniproblem.Kao što je konstatirao gradonačelnik gosp. JernejVerbić, imam Fahrudin Smajić uspostavio je jakodobre odnose sa gradskim vlastima i drugim važnimsubjektima u Postojni, te su se pripadnici islamskezajednice integrirali u život općine Postojna. “Islamskazajednica bogati našu sredinu. U Postojni živi trinaestnarodnosti. Zaradi toga je Postojna multikulturnoi međunacionalno mjesto. Kao gradonačelnikmoram imati dobre odnose sa svima. Sa islamskomzajednicom jako dobro surađujemo.” Zaključio jegradonačelnik i predstavnicima islamske zajedniceobećao da će muslimani uskoro dobiti svoju parceluu gradskom groblju gdje će moći sahranjivati ipokapati svoje članove okrećući ih prema jugoistokushodno islamskim propisima.Gradonačelnik je ovom prigodom uručio svim imamimau znak zahvalnosti i dobre suradnje zlatnekovanice koji su urađeni povodom stogodišnjicegrada Postojne. Muftija dr. Nedžad Grabus se je zahvaliogradonačelniku za sve što je uradio za islamskuzajednicu koja egzistira od 1994. God. i zaželio mupuno zdravlja i veselja pri vođenju općine Postojnai u buduće.S lijeva: dr. Nedžad Grabus, ljubljanski muftija,gradonačelnik g. Jernej Verbič, postojnski imam FahrudinSmajićPostojsnki gradonačelnik s ljubljanskim muftijom Islovenačkim imamimaBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS49Iz matične domovineIzvor. www.avaz.baINTERVJUakademik Muhamed FilipovićNajveći intelektualni autoritet Bošnjaka danas, akademik MuhamedFilipović tvrdi da stanje bezidejnosti i bezizlaznosti u koju je zapalabošnjačka politika, zahtjeva hitno organiziranje Bošnjačkog sabora nakojem bi se utvrdile smjernice za izlazak iz mračnog tunela, upute za spasBosne i bošnjačkog naroda.Akademik Filipović u intervjuu za "Dnevni avaz" objašnjava zašto je Bošnjačkisabor važan, ko bi ga trebao organizirati i na njemu učestvovati, porazimabošnjačke politike, izdaji puta Alije Izetbegovića, razlozima napada naIslamsku zajednicu BiH i bošnjačke autoritete, propasti domaćih univerziteta,reisu Ceriću, Harisu Silajdžiću, Sulejmanu Tihiću...Akademik Muhamed FilipovićNedostatak politike- Obzirom na potpuni nedostatak jedne razrađene politike i strategijebošnjačkoga naroda i činjenicu da je naš narod izložen različitim utjecajima,političkim projektima za koje ne može utvrditi da potječu iz njega, za kojemožemo tvrditi da su različita porijekla i modificirani, potrebno je da se jednatakva opća politička strategija izrazi.Elementi te strategije su jasni.Bošnjaci ne mogu imatinacionalni politički program,jer se oni nikada nisu u kontekstuBiH ponašali sa stanovišta svojihseparatnih nacionalnih interesa.Oni su uvijek vodili politiku BiH.Zašto? Jednostavno jer je BiH uvjetopstanka Bošnjaka. Nezavisno odtoga kako se opredjeljuju Hrvati iSrbi, odnosno katolici i pravoslavci,Bošnjaci nikada nisu napuštalioriginalni identitet i vezanost zaBosnu kao zemlju i njenu historiju.Bošnjački Sabor bi trebao dadefinira jednu strategiju u tomsmislu. Dakle, ne strategijuBošnjaka, ne neku usku nacionalnustrategiju koja bi rješavalapitanje odnosa između Bošnjakai Srba, Bošnjaka i Hrvata, većstrategiju borbe za multinacionalnui multipolitičku, multilateralnu,demokratsku Bosnu - rekao jeFilipović za "Avaz".AVAZ: Nekako se stiče utisakda bošnjačka politika nemaodgovora na težak aktuelni trenutaku BiH. Bošnjački liderisu na razmeđu između svojesitnošićardžijske že-lje za nekombošnjačkom državicom i jedinstvenei jake Bosne, koju ne znajustvoriti?Filipović: Problem i jeste u tome.Vidljivo je da političke stranke,koje danas zastupaju Bošnjake,nekompletno, nejasno, nedefinirano,neispravno vide politiku,ponašaju se i vode narod.Potrebno je da Bošnjački sabornakon 15 godina ponovno budesazvan. Prvi Bošnjački sabor jebio 1993. godine. Tada su ga sazvalipolitičari. I to je bila njegovaslabost, jer su neki Sabor iskoristitida se jedna stranačka politikaverificira kao općebosanska,umjesto da se formulira jednaopćebosanska politika premakojoj će onda stranke usmjeravatisvoj rad i pokazati da li su bosanskeili nisu.Prema, tome, ovaj Sabor bi trebaobiti sazvan tako da se okupistotinjak najuglednijih Bošnjaka,ali pod uvjetom da nisu političkiangažirani i da u svojim gledištimanisu ovisni od politika i strategijainteresa određenih stranaka.U centru njihovog interesa morajubiti Bosna i bošnjački narod.Trebaju se sastati i kazati šta jeto politika koja bi najviše odgovaralaBosni kao državi, našojzemlji i Bošnjacima kao narodu.Vođa ulemeAVAZ: Kakva bi ulogu reisu-lulamadr. Mustafa ef. Cerića, kaonajveći duhovni vođa Bošnjaka,trebao imati u Bošnjačkom saboru?Filipović: On je vođa uleme.Pošto je u našem narodu ulemacijenjena, otuda i značaj njegoveuloge. Reis Cerić bi trebao dabude učesnik Bošnjačkog sabor,jer on nije dio politike. On imaBROJ 14

50BOŠNJAČKI GLASsustav moralnih vrijednosti kojemora braniti. On treba biti faktorkoji će reći da je nešto što seodluči na Saboru sahi, to jest, sukladnonačelima naše vjere i našegbošnjačkog bića. Ali, ne kao kontrolniili dirigirajući faktor.AVAZ: Gdje vodi današnja politikabošnjačkih lidera HarisaSilajdžića i Sulejmana Tihića?Filipović: Vjerujte, ne vodi nigdje.Jedini rezultat politika koji onivode jeste stalni sukob izmeđunjih. A to je najgora moguća situacija.To paralizira političke snagenašeg naroda.Rahmetli Izetbegović je bio jasankada je rekao da je za nas dogovoru Dejtonu katastrofalan, ali daje bio prisiljen da ga potpiše i dasljedeća generacija u Bosni trebada ispravi te greške. A šta oni rade?Oni ne slijede ni Aliju na kojeg sezaklinju! Kakvog smisla ima zaklinjatise sada na Izetbegovićevimpolitičkim naslijeđe, a voditi politikukoja se direktno protivi njegovompolitičkom testamentu.Primjerice, Tihić ima obraza dakaže da ne treba gledati u prošlost.Naprotiv. Nama prošlost traje!Ono isto što nam se dešavaloprije 100, 60 i 18 godina, dešavanam se i sada.Nemalo je primjera u historijiBošnjaka gdje su sukobi njihovihprvaka, na koje ukazujete,završavali pogubno upravo poBošnjake i Bosnu.Ali, ja Vam mogu reći da je našnarod znao napraviti korekciju.Kad je muftija Maglajlić (muftijaIbrahim ef. Maglajlić) pristaona ponudu kralja AleksandraKarađorđevića da se Rijaset IZBiH premjesti u Beograd, a kraljmu obećao da će ga postavitiza reisu-l-ulemu, ali uz uvjet daizvrši disidenciju, da se sa svojimpolitičkim istomišljenicima izdvojiiz stranke Mehmeda Spahe- propao je. Tad je narod govorio:"Selam alejk muftija, sedma mu jekutija" i odgovarao: "Šućur Allahu,mi smo za Spahu". Naš narod jeuvijek znao osjetiti moment kadaneki od lidera zastranjuju, kadidu mimo interesa naroda, kadaide na ruku drugima, onima kojisu protivnici Bosne i Bošnjaka.Danas je takvo vrijeme i mi jednostavnomoramo reagirati.Moramo reagirati zbog toga štoneki naši lideri uzurpiraju pravopredstavljanja naroda. Niko odnas u Bosni, nijedan Bošnjak,osim onih koji su kupljenih, nijedao nijednom od lidera mandatda radi na podjeli Bosne.AVAZ: U posljednje vrijemežestoki su napadi na institucijeIslamske zajednice BiH i to upravou trenutcima dok ona snaži iinstitucionalizira se. Šta je uzroktih napada?Filipović: Jasno je zašto senapada Islamska zajednica BiH.Ona je jedan od faktora stabilnostii egzistencije BiH u cjelini ibošnjačkog naroda! IZ BiH je trenutnojedina bošnjačka institucijakoja djeluje na cijelom prostoruBiH i bivše Jugoslavije. S drugestrane, pale se džamije, skrnavemezarja... Dakle, radi se o jednojsihroniziranoj aktivnosti naizgledvrlo različitih faktora, ali koji su svizajedno jedinstveni u tome da sezapravo ruše svi temelji egzistencijeBiH i nas Bošnjaka u našojzemlji.NekompetentančovjekAVAZ: Ali, ti napadi ne prestaju.Profesor Enver Kazaz, recimo,reisa Cerića čak nazivaStaljinom?Filipović: Pa, Kazaz nije kompetentančovjek čak i u onomečime se bavi. Osporeni su njegoviradovi, a on sebi uzima takvaprava. Reći za Reisa Cerića daje Staljin je neviđena sramota.Bez obzira na to što mu se mogupostaviti određene primjedbe, reisCerić u osnovi ima jedno ispravnogledište, a to je da smo mi evropskimuslimani, da trebamo bititako profilirani, da smo nosiocimira i spremni surađivati, ali dačvrsto insistiramo na onome štosu naša prava. Zašto od svih vjerskihzajednica smeta Islamskazajednica?AVAZ: Napadi su posebnopostali žestoki nakon početkaizgradnje sjedišta Rijaseta naKovačima. Zašto smeta sjedištereisu-l-uleme?Filipović: Haris Silajdžić je uponedjeljak emisiji "60 minuta"rekao jednu nepotrebnu floskulu.Ako mene neko pita treba li seizgraditi zgrada Rijaseta IZ BiH,ja odgovoram pozitivno. Bio bihsretan da se takvo nešto napravi!IZ BiH ima veliku ulogu, zadatke,ona nas reprezentuje u svijetui ona mora imati odgovarajućiprostor. Ako postoje ljudi koji suspremni da u to ulože sredstva,ja im čestitam i drago mi je da segradi.No, nemojte se začuditi da postojijedno raspoloženje i jednoorganizirano djelovanje kojetraje već jednu deceniju kodnas, koje postaje sve agresivnijei koje se u nekim glasilimamože vrlo jasno prepoznati.Te aktivnosti imaju za cilj daukažu da sve što Bošnjaci radene valja, da je sve što se tičeislama problematično, da su svinaši ljudi improvizirani, sumnjivi.Čak ste mogli primijetiti direktnedenuncijacije pojedinaca. Jedantobožnji naučnik je za mene u"Oslobođenju" napisao davodim agitaciju, antievropsku ievrofobičinu akciju.AVAZ: Zašto su bošnjački autoritetistalno meta napada, počevšiod Vas pa do reisa Cerića?Filipović: Nama se historijaponavlja. Ko god se profiliraokao branilac interesa jedinstveneBosne i bošnjačkog naroda i njegovihprava bio je izložen napadima.To je konstantna našeg života.Ja sam napadan od 1962 godineBROJ 14

BOŠNJAČKI GLAS51i to samo zato što sam zastupaostav da su Bošnjaci posebannarod i da kao takav treba bitipriznat.Sječe glava naših autoriteta trajat ćesve dok naš politički establišmenti država ne budu počeli štititi naskao što štiti druge. Zašto je namastalo do bosanske države? Pa,svaki narod u svojoj državi imazaštitu, samo mi Bošnjaci nemamo.Zaštite nemamo u FazlagićaKuli, Banja Luci, pa ni u Sarajevu.Zahtijevamo od bosanske državei političkog establišmenta da naszaštiti.Pogledajte, može se pljuvati posvakom značajnom Bošnjaku bezikakve reakcije. Kad ste čuli HarisaSilajdžića, Sulejamna Tihića iliZlatka Lagumdžiju da je ustaoi rekao: "Dosta je više o tomečovjeku, to je ugledna osoba unašem narodu, velikodostojnik".AVAZ: Svjedoci smo nove radikalizacijesrpske politike u BiH.Šta je, po Vama, krajnji cilj politikeMilorada Dodika?Filipović: To je jasno. Srpskapolitika je ista. Od Garašanina,Bosna treba biti Srpska na ovajili onaj način. Garašanin kaže:"Pridobijte muslimane, kupite,platite, pobijte ako treba, aliBosna treba biti srpska"! To politikuje vodio Garašanin, Obrenović,vodili su Karađorđevići, Miloševići SANU-u. Dodik je samo sljedbenikte politike i ona je legitimna sastanovišta srpskog nacionalnoginteresa.AVAZ: U isto vrijeme, snažno seaktuelizira priča o federalizacijiBiH i stvaranju trećeg, hrvatskogentiteta, čemu to vodi?Filipović: Treći entitet je samomeđufaza plana o podjeli Bosne,odnosno odvajanja teritorija kojije Tuđman tražio za Hrvatsku. Tajprojekt je živ. Broj Hrvata u biHje takav da oni ne mogu formiratinikakav entitet, osim na papiru.Ali, taj teritoriji se želi priključitiHrvatskoj. Oni i dalje to guraju ipolitika HDZ-a se nikako ne možeodmaknuti od toga.Tu politiku vode hercegovačkiHrvati i to na štetu bosanskihHrvata, koje su mislili preselitiu Stolac, Čapljini, Dubrave,Ljubuški... To su (hercegovačkiHrvati) agresivni ljudi. Nemajuosjećaj za Bosnu, jer su, kad segleda historijski, oni uostalom idošli u Bosnu.AVAZ: Bojite li se da Bošnjacine završe kao Palestinci. Da seu jednom trenutku odvoji RS,formira hrvatski entitet i da se,zahvaljujući ovakvim vođama,jednog jutra Bošnjaci probudesabijeni u nekakvu enklavu?Filipović: To se može desiti ukolikone dođe do ozbiljne promjeneu političkom mišljenju, ponašanjui stavovima bošnjačkih prvaka. Teljude bošnjačka javnost treba dapozove na odgovornost. Da imkaže: "Stop Sulejmane, Harise,Zlatko". Izvolite sjesti i dajte namobjašnjenje kakvu to politiku vivodite. I dokle ćete se svađatipreko naših leđa.Dakle, bez jasne politike i jedinstvenogstava mi ćemo progutatibananu! Zbog toga ja i tvrdim,pa zatvorimo ih bolan (bošnjačkepolitičare - op. a.), pa nisu oni nadnama, nego smo mi nad njima.Narod i bošnjačka javnost imaprava prema tim ljudima. Sramotaje da nikad niko nije sazvaougledne Bošnjake da ih nešto pita.Rahmetli Izetbegović je u toku rataznao sazivati bošnjačku pametda ih se pita. Ovi čak ne smatrajupotrebnim da nas išta pitaju.Pa jeste vidjeli ko sjedi u glavnimodborima i drugim tijelimabošnjačkih stranaka koje trebajupresuditi našu sudbinu. Ko suti ljudi, gdje su, ko ih u javnostizna?! Po čemu su poznati, šta suučinili za Bosnu?! Oni su jedanzasebni svijet. Oni se po nekim,nama nepoznatim, kriterijima sastajui baš ih briga za narod.Na djelu je tihidržavni udarAVAZ: Kako gledate na ulogumeđunarodne zajednice predsudbonosnim danima za BiH?Filipović: Ja se bojim da je danasu organizaciji međunarodne zajednice,visokog predstavnika MiroslavaLajčaka na djelu jedna vrstatihog državnog udara i da ćemomi na kraju progutati bananu!To znači da ćemo dobiti rješenjekoje će biti protiv naših interesa,kao što smo to dobili u Dejtonu!Ja nemam povjerenja u Evropu.Kako ću imati povjerenja u one kojisu nas naveli da proglasimo nezavisnost,priznali nas i glasali za nasu UN-u, a zatim nam zabili nož uleđa i oduzeli pravo na odbranu.Univerzitet je propaoAVAZ: Kako gledate na stanjena Univerzitetu u Sarajevu i akademskojzajednici uopće u BiH?Mediji pišu o seks aferama, drogii korupciji na univerzitetima.Filipović: Univerzitet je propao!To sa profesorima je sramota. Upitanju je dio sindroma općegpada svih vrijednosti u društvui opće korupcije od politike pananiže.Sarajevski univerzitet je bio evropskivrijedan. Na njemu je radioveliki broj naučnih radnika. Svakiprofesor je mogao raditi bilo gdjeu Evropi. Danas je to palo. Osuose veliki broj ljudi. Neki su umrli,neki pobjegli. U univerzitet je ušaoveliki broj nespremnih i nekvalificiranihljudi. Naša država je usvojilapolitiku obaranja kvalitetarada na Univerzitetu usvajanjemBolonjskog modela, koji univerzitetsvodi na školu. Padom univerziteta,gubimo nauku. I uskoronećemo imati bosanske nauke.Sramota je ono što se dešava sa imovinomAdil-bega ZulfikarpašićaAVAZ: Kako Vi gledate na trakavicuoko podjele imovine AdilbegaZulfikarpašića na šta ste Viranije upozorili?Filipović: Sramota je da to radeBROJ 14

52BOŠNJAČKI GLASljudi, kojima je Adil, a ja to znam,strahovito mnogo dao. Često samga pitao da je li daidža baš dužanda toliko daje sestrićima. On bi mirekao: "Ja im želim dati iz vrućeruke, dok sam živ, da se ne bi uplitaliu ono što će iza mene ostati".Eto, nije mu uspjelo.Meni je žao da se to dešava. Isam Adil je doprinio tome svojim"šetanjem", neodređenošću svogastava, uplitanjem raznih nekompetentnihljudi. Stvar bi bila jasna kadbi Institut bio odvojen od imovinei kad bi to bio stvarni vakuf, a nepseudo vakuf. Kad bi imao svojuvakufsku upravu i kad bi Institutomupravljali stručnjaci. Adil je uvijekmiješao svoje političke i ambicijevakifa i onda je dobio rezultat kojije logičan.Bošnjaci nemaju institucijaFilipović: Mi Bošnjaci nemamonikakvih institucija, osim BZK"Prporod" koji po karakteru iznačenju pripada 19. vijeku. Mismo jedini narod koji nema institutaza istraživanje njegove kulture,tradicije... Drugi imaju. Hrvatii Srbi imaju u Mostaru i BanjaLuci, ali i u Zagrebu i Beogradu.Mi nemamo ništa. Mi moramoosigurati te institucije kako bi sena suvremeni način izučavalo svešto se tiče nas i naše historije.Jer, nepostojanje institucija nasje koštalo! Naprosto su nas negirali,osporavan je naš identitet.Oduzimana su nam svojstva kulturnogsubjekta, historijskog subjektai narodnog subjekta - kazaoje Filipović.Autor: Faruk VELEIZVOR: www.avaz.baPoetski kutak i kratka pričaALADŽATi mahramu zamijeni na glavikad djevojka vjerna ljuba posta,odbrani se feredži i zarusimbol majke sve do danas osta.Sva šarena i bijela i žutani kjefija tebi nije ravnazavija te i snaha i majkaej Aladžo ti si baška slavna.Milošta si bila taman namnaej Aladžo mahramice slavna.NJENO JUTROKada jutrom sunce granei toplinom pupoljke razvijezamiriše behar bijelia s mušebka ona se nasmijeMili Bože,upitam sešta je ljepše ovog trenada li jutro,da li cvijećeil s mušebka slika njenaNiti sunce,a ni beharljepoti joj ravno nijekad se jutrom sa mušebkajavi i nasmije.U AVLIJIKad se rani sabah plavizacvrkuću prve pticea kroz ćulham ona prođei pomoli bajno liceAvlija se sva osvijetlidal od zrake žarkog suncaili biće od ljepote oka plavaod ljepote njenog licaKo što cvijet pije rosui poželi zraku suncanamirišem plavu kosui ćutim je usred srcaNanule se tiho čujukad avlijom ona kročiod zumbula ljepše su jojnjene plave, plave oči.Pjesme napisao: Salih AgićBROJ 14

Seadov lanac pomoći i srećeBOŠNJAČKI GLAS53Napisao: Admir MuhićJedne večeri, mrklom dionicomizlokanog puta, Sead se vraćaokući. Njegov golf 'kec' bio jejadan i dotrajao, kao i kod većine ljudiu tom kraju. Od kako je rat završio itvornica u kojoj je radio već odavnoslabo stajala, bio je bez posla. Nafakuje tražio u obrađivanju zemlje koja jeu tom kraju najbolje rađala na cijelomKordunu. Okrutna i hladna zima ušlaje i u njegov skromni dom. Kuća kojuje naslijedio od roditelja nije plijenilapoglede prolaznika. Stara prizemnicabila je svega nekoliko stotina metaraod državne granice. U njoj nije imaovodu nego je u avliji imao bunar izkojeg je ručno izvlačio potrebnu vodu.Bio je i s tim zadovoljan. Nije se žalioniti ikome jadao zbog toga.Put kojim se vraćao kući bio je pust.Malo ljudi je imalo razloga biti u tovrijeme na tom mjestu, osim ako nisuselili u drugi kraj zemlje. Većina njegovihprijatelja i vršnjaka, u potrazi zaposlom i boljim životom, je već biloodselilo u druge krajeve planete. Onisu imali obitelji koje su morali prehranitii snove koje su htjeli ispuniti.Ali, on je ostao. Njegov san je bio daostane na topraku svojih roditelja i nijebilo cijene da se Sead odseli iz svogrodnog sela. Napokon, u tom mjestusu i mezari njegovih roditelja koje jenadasve volio i poštovao. Tu je rođeni odrastao. Svoje djetinjstvo je proveotu igrajući se po okolnim brežuljcimai čuvajući ovce. Tu je njegovo mjesto.Kao da je centar svijeta. Najboljemjesto na dunjaluku, Maljevac.Postajalo je sve mračnije. Polakovozeći kući, skoro da nije ni primijetiočovjeka koji je stajao uz ivicu puta.Prolazeći pored njega shvatio je damu je potrebna pomoć. Skrenuo jes puta i zaustavio se nekoliko metaraispred njegovog tamnog mercedesa.Zaustavljajući se, njegov auspuh kojije trebao popravak još više je zabrujao.Ručna kočnica mu nije radila nego jećutak kojeg je vozio u prtljažniku podmetnuopod kotač.Kada je prišao do mercedesa vidioje čovjeka u odmaklim šezdesetimgodinama koji se usprkos osmjehučinio zabrinut. Nitko mu nije staokako bi mu pomogao puni sat vremena.Starac je izgledao prestrašenoi iscrpljeno. Pomislio je da se staracčak i njega prestrašio. Kako bi gaoslobodio, uputio mu je veseo osmjehi rekao: „Treba li vam pomoć, gospodine?“Starac je drhtao od hladnoće dokje pokušavao objasniti da mu seprobušila guma i da je sam ne možezamijeniti, a ni signala za mobitel tunema kako bi zvao pomoć. Rekao jeda se htio vratiti do obližnje Prisjekejer gore ima signala.„Nema problema gospodine. Sadaćemo to riješiti. Vi slobodno uđiteu auto gdje je toplije, a ja ću zaminut zamijeniti gumu. Usput, ja samSead.“Sead je morao izvaditi svoju dizalicukroz prednja vrata golfa jerse prtljažnik nije dao otvoriti. Iakoprobušena guma i nije neki kvar, zastarca he i to bilo previše. Sead sesagnuo i postavljajući dizalicu, okliznuose. Srećom dočekao se na dlanoveu koje se zabolo nekoliko kamenčića.Dok je skidao kotač, starcu kojem sevratio osmjeh i raspoloženje, otvorio jeprozor i kazao mu da je on iz Karlovcai da je u prolazu. Ide u Sarajevo dosvog prijatelja kojeg nije vidio još izpredratnih dana. Ne zna kako da muzahvali što je stao da mu pomogne.Sead, zavrćući posljednje vijke narezervnoj gumi samo se osmjehnuo.Gospodin je prije rata često odlazio uBosnu kod svojih prijatelja iz vojske,ali ovo je bilo prvi put nakon rata dakrene u Sarajevo i prijeđe granicu.Imao je u planu krenuti ujutro, ali nijese mogao suzdržati pa je krenuo naput po noći. Taman taj dan se čuos prijateljem. Od dragosti što je živ ičitav odmah se zaputio na put da gaujutro rano iznenadi pred kapijom uSarajevu, iako je prijatelju rekao da ćeujutro krenuti. Nije se mogao obuzdatiželji da ga čim prije vidi i zagrli.Starac je pitao koliko mu duguje. Makoliko da je, neće mu biti puno s obziromna okolnosti koje su ga snašle.Sjetio se kakve bi mu se sve lošestvari mogle desiti da mu nije Seadpomogao. Čak mu se moglo desiti i daodgodi putovanje. Sead je odmahnuorukom i kazao da ne dolazi u obzirnikakav novac i protuusluga. Pravdaose da mu ovo nije posao. Samoje stao kako bi pomogao nekom unevolji koja ga je snašla u mrkloj noćibez osvjetljenja. Samo Bog dragi znakoliko je puta bio u prilici da i njemudrugi pomognu pa čak i u sličnimslučajevima. Ne dao Allah dragi daovo naplati, bio je njegov kategoričanodgovor. Ali, ako baš želi platiti uslugu,neka onda prvoj osobi koju sretnei kojoj je potrebna pomoć pomogne...itada me se sjetite,“ dodao je Sead.Sačekao je da se mercedes udalji, azatim se i sam zaputio kući. Iako jenoć bila hladna i tmurna, osjećao selijepo i ugodno. Bilo mu je drago štoje mogao nekome pomoći i učiniti dankompletnim. Došavši kući prvo što jeuradio bilo je zatvaranje kokošinjca,jer nerijetko lisica provali kroz ogradui 'ukrade' mu koku nesilicu. Kokošisu same u vrijeme akšama ušle usvoj dom. Usput je pokupio jaja izkokošinjca da može ujutro napravitidoručak prije nego ga 'pozovu'dnevne obaveze. Jedno jaje je ostaviojer je to adet prema kokošima da krajnjega snesu još koje i da ne bi nosilejaja na neko drugom mjestu.Nekoliko kilometara dalje, u susjednojdržavi BiH, starac je, uz benzinskupumpu gdje je nalio gorivo, primijetiomalu ćevabdžinicu. Izašao je s namjeromda nešto pojede prije nego nastavisvoj dugi put. Unutra je bilo toploi ugodno. Ulaskom na vrata sav sepretvorio u uho s izrazitim smiješkomna licu. Na lokalnoj radio postaji u špiciodjave dnevnog emitiranja pjevušio jedobri stari Sajo: „...divna mila, lijepagizdava...“ Čuvši glas iz kuhinje:„Sestro, posluži još ovu mušteriju ionda idi kući,“ znao je da je radnoBROJ 14

54BOŠNJAČKI GLASvrijeme bilo pri kraju. Ćevabdžinica jemirisala na domaćinsku kuću u kojojje nepoznati putnik namjernik imaoposebno mjesto kod gazde. Sjeo jena mjesto odakle će moći pratiti ulicukoja je imala otvoren pogled na benzinsku.Iza zavjese se pojavila mlada i nasmijanažena. Bila je jako ljubazna.Primijetio je da će uskoro na ovajsvijet donijeti još jedno biće. Bila jeu blagoslovljenom stanju. Pitao se,kako je moguće da netko kome životnudi tako malo, bude tako ljubazanprema strancu kojeg prvi put vidi.Tada se sjetio Seada.Nakon što je pojeo ćevape pružio jenovčanicu od 1000 kn kako bi platioračun. Mlada žena je pitala ima lisitno, ali je on odmahnuo glavom.„Braco, imaš li sitno 1000 kn“, pitala jebrata koji je iz druge prostorije kazaoda ima. Nakon što se izgubila izazavjese, starac je ustao i tiho izašaonapolje i odvezao se dalje u svompravcu.Kada se vratila s kusurom, Alma sepitala šta se desilo sa starim gospodinom.U taj čas je primijetila komadićpapira na stolu za kojim je sjedio.Oči su joj se napunile suzama kadaje sadržaj pročitala. Pisalo je: „Ništami ne dugujete. Jednom mi je netkoučinio uslugu kao što to ja vamačinim. Ali, ako baš želite da mi vratite,evo što trebate uraditi. Ne dopustiteda se lanac pomoći i sreće prekines vama i kada budete nekom činiliuslugu, sjetite me se. Ja sam Stipe.“Alma je pospremila stol, oprala suđe, ikrenula kući. Morala je prijeći granicui spustiti se do Maljevca. U putu jerazmišljala o novcu i poruci. Kako jetaj starac mogao znati kako je njoj injenom mužu novac baš tad bio jakopotreban? Kada dobiju bebu narednogmjeseca, biti će doista teško. Znala jekako joj se muž brine. Jedva je čekalada ispriča mužu što joj se desilo.Skrećući s glavne ceste primijetila jeotpali auspuh s nekog vozila. Dolazećipred svoju kuću vidjela je upaljenosvjetlo u spavaćoj sobi. Čak ni ulaznavrata nisu bila zaključana. U sobičkukoji je bio ispred spavaće sobe, kojije služio kao kuhinja, našla je porukusvoga muža u kojoj je stajalo: „Alma,nisam našao novce po koje sam išaoda posudim, ali bez obzira na to,probudi me rano ujutro pa ću otići ina veresiju podići krevetić za bebu.Ne možemo čekati zadnji trenutak darodiš pa da tražimo krevetić.“ Ulazećiu sobu, Alma je primijetila da je Seadveć bio zaspao.Velika akcija riječkog MerhametaPiše: I. RužnićVelika proljetna akcija koju provodi MDD„Merhamet – crvani polumjesec“ Rijeka imasvoj ljetni nastavak. Započela je na Dan nezavisnostiBosne i Hercegovine 01. ožujka 2009.godine i traje. Naime, tog dana je pokrenuta akcijapodjele velike količine deterdženata svih vrsta kojuje Merhametu donirao donator koji je želio ostatianoniman. Proizvodi iz asortimana tuzlanske „Dite“zasigurno su dobrodošle u mnoge obitelji GradaRijeke, PGŽ i drugih gradova i županija u RepubliciHrvatskoj do kojih je dosegla humana gesta merhametovihaktivista.Prema kazivanju voditelja Merhameta gospodinaKadira Begovića, samo u Rijeci pomoć udeterdžentima podiglo je preko sedamsto (700)obitelji. Pored obitelji, donacije su ustupljene mnogimustanovama i udrugama. Tako su značajne donacijeustupljene Caritasovu domu „Sveta Ana“ Rijeka,Udruzi beskućnika „Sveti Franjo“ Rijeka, Udruzi„Aškalije“ Rijeka, Udruzi žena Romkinja u Rijeci,Udruzi Roma iz Crikvenice i mnogim drugima.Pored donacija u higijenskom materijalu, MDD„Merhamet“ Rijeka ove godine je proveo još jednuvrijednu akciju. U vremenu ekonomske recesijeaktivisti „Merhameta“ su proveli prikupljanje iraspodjelu sadnog i sjemenskog materijala za malekućne povrtnjake. Tako će ove godine mnoge maleokućnice zazeleniti sa sjemenskim povrtlarskimbiljem, a mnoge obitelji biti potstaknute da sameproizvedu dio proizvoda za vlastitu prehranu. Jošjedna hvale vrijedna akcija riječkog „Merhameta“ injenih aktivista pod dirigentskom palicom vrijednogKadira Begovića.BROJ 14

Gastro vremeplovPiše:SalihAgićZijafet(menú)PILEĆA ČORBA***KOKOŠ IČIJA***Sezonska salata miješana***Arapova glava /torta Bosne/***Kahva bosanskaPoštovane aščihanume i aščibaše,danas Van predlažem zijafet od piletine jer je "lakše" meso s obzirom da za desert pravimodosta kaloričan kolač-tortu ARAPOVU GLAVU.Pripreme su jednostavne, a ARAPOVA GLAVA traži nešto više strpljenja i "ljubavi" pa Vasmolim kada je budete pripremili prije serviranja snimite digitalnim fotoaparatom te snimkepošaljite uredništvu "Bošnjačkog glasa".ARAPOVA GLAVA je veoma vremešna slastica koja jekrasila sofre bosanske vlastele te se i danas smatra svojevrsnom bosanskom tortom. Jako bivolio da Vas što više pripremi ARAPOVU GLAVU te da se javi komentarom u "Bošnjačkomglasu".Možete i meni na tel. u redakciji lista.Unaprijed hvala.Pa počnimo:Sastojci:• pileće meso - 0,25kg• masnoća - 0,03kg• povlake - 0,03kg• brašna TIP 500 - 0,03kg• mrkve - 0,03kg• crveni luk - 0,03kg• celer - 0,02kg• peršina lista - 0,02kg• jaje - 1kom• sol, biber po želji• limun - 1kriškaPileća čorbaPriprema:Piletinu skuhati,odvojiti od kosti i usitniti,a juhu procijediti.Svepovrće preprati,isjeckati te se na masnoći izdinstati ,dodatiusitnjeno meso.Prelijemo ocijeđenom juhom i kuhati.Jajeumutiti i ukopati u čorbu,a na kraju dotjerati ukus začinima ilimunovim sokom.Servirati toplo.

Sastojci:• pile(kokoš) cca 1 kg• riže - 0,05kg• mrkve - 0,05kg• peršin list - 0,02kg• masnoća - 0,03kg• brašno za pogačuTIP 550 -1kg• soli-0,02kgKokoš ičijaPriprema:Napravite pogaču od brašna malo soli i vode. Kad je pečenadobro rashladiti.Rižu obariti samo da nabubri. Pile ili kokšskuhati u cjelo toliko da se dobije juha.Od obarene riže,mrkve iperšina i izmrvljene pogače napraviti ičiju.Ičijuposoliti,pobiberiti i pomastiti.Dobro izmješati i tom ičijom(smjesom), napuniti pile,zaliti juhom,zatvoriti pile i peći apovremeno zalijevati juhom. Kad je pečeno "fil"/ičiju pažljivoizvaditi na oval, a pile razrezati na 4 djela i složiti po ičiji iservirati. Salatu napraviti od svježeg paradajza,krastavaca imladog luka te servirati.Arapova glavaPriprema: Ova se slastica spravlja u nekim gradovima Bosne od davnina(Tešanj, Gradačac). Zaoblikovanje služi veći bubalj, poklopac ili posuda istog oblika, s tim što taj poklopac treba nečimučvrstiti dok se jelo priprema.Za pripremu treba razviti 6 jufki tako da mogu prekriti iznutra tuposudu. Zatim upržiti kahve koliko je potrebno da se udubljenje u posudi napuni. U kahvu (brašno,šećer i maslo) umiješati mljevene orahe i suhe grožđice.Posudu iznutra dobro pomastiti i uvućijufke ali svaku jufku pomastiti; krajeve jufke kad se udubljenje napuni kahvom premotati tako da seArapova glava zatvori. Kad je gotovo tepsiju prinijeti okomito i pažljivo drugom rukom lagano"istresti"Arapovu glavu" u tepsiju i ispeći. Kad je pečeno zalijte lagano tepsiju agdom (ukuhanišećer u vodi) od vrha do dna cca 3 dcl agde i ostaviti na hladno mjesto da se stisne. Prije serviranjapreliti topljenom čokoladom, a zatim šlagom te se servira u cjelo, a na sofri se reže rebrastim nožempažljivo od vrha prema dnu.Kahva bosanskaPriprema:Po već objavljivanom načinu ispeći kahvu i servirati je uz toplo ili hladno mlijeko i rahat-lokum,tesvakako maštrafa hladne vode.Poštovane aščibule i aščibaše,pripremajte ova jela jer time čuvate, njegujete dionaše kulture i tradicije a naravno i užitak u ovim specijalitetima je poseban. Uime naše tradicije, s poštovanjem i zahvalnošću,Vaš Salih Agić