BOŠNJAČKI GLAS BOŠNJAČKI GLAS

Kronika događanja u bošnjačkoj zajedniciu Republici HrvatskojBOŠNJAČKI GLASLIBANON- zemlja cedrabez cedraProslavili smoDAN NEZAVISNOSTIBOSNE I HERCEGOVINEReis-I-ulemau Mešihatu IZu LjubljaniISSN 1846-3215Bošnjaci i Slovenciponovo u hrvatskom UstavuRijeka, travanj 2009. Broj: 13Svečana promocija knjigeBosanskatradicionalna kuhinja

SADRŽAJBOŠNJAČKI GLASinformativno glasiloBošnjačke nacionalne zajednice HrvatskeIzdavač:Bošnjačka nacionalna zajednica HrvatskeZa izdavač:Senad PršićSuzdavači:Vijeće bošnjačke nacionalne manjineza Primorsko-goransku županijuGlavni i odgovorni urednik:Ibrahim RužnićE-mail: ibrahim.ruznic@ri.t-com.hrMob: 098-9626-715Redakcija:Zemir Delić, Šehrizad Begić, Admir Muhić,Mira PavlakovićSuradnici:Salih Agić, Lejla Mustafić, Adem Smajić,Hidajet Hasanović, Subhija SeleskovićMerdanović, Mustafa KukuruzovićGrafička obrada:IO d.o.o.Adresa:51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,Telefon/fax 051-337-284Žiro-računErste&Steiermärkische Bank,Posl. RijekaBr.: 2402006-1100127233Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranskežupanije i Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNaklada:1000 kom.1. Uvod2. Događanja: Svečana promocijaknjige »Bosanska nacionalnakuhinja«3. Evropski parlament donio rezolucijuo Srebrenici4. Prosvjed u Zagrebu zbog izraelskihnapada na Gazu5. Proslavili smo Dan nezavisnostiBosne i Hercegovine6. Obilježavanje Dana nezavisnosti BiHu Goraždu7. Trinaest stipendista onda »SalihŠabić«8. Reis-I-ulema u Mešihatu IZ u Ljubljani9. Bravo načelniče i bez komentarakomentatora10. Mevlud u Maljevcu11. Riječki Merhamet darivao maljevačkemališane12. Radosna događanja u zagrebačkojOpćoj gimnaziji s pravom javnosti"Dr. Ahmet Smajlović"13. Bošnjaci i Slovenci ponovno uhrvatskom Ustavu14. Intervju: Saborski zastupniknacionalnih manjina o Izraelu iHamasu15. U susret lokalnim izborima16. Akcije koje valja podržati i njima sepridružiti16. Istarske Bošnjakinje proslavile Danžena17. Islamski centar - uskoro kamentemeljac18. In memoriam: Fra. Petar Anđelović19. In memoriam: Imet (Huse) Muhić20. Iz dalekih krajeva: Libanon21. Palestina - kolijevka monoteističkihreligija22. Poetski kutak23. Reagiranja3456813131516171920212225272829293132353637

BOŠNJAČKI GLAS 3UvodnikPiše: Ibrahim RužnićPoštovano čitateljstvo,Ulazimo u četvrtu sezonu izlaženja Bošnjačkog glasa. Plan za ovu godinu je biodvomjesečnik – šest brojeva u 2009. godini, ali dali će biti tako, to još ne znamo. Hoćemoli iznaći sredstva za ispunjenje plana, ili ćemo kao i do sada reducirati frekvenciju na četiribroja godišnje, vidjet ćemo. U usporedbi sa sredstvima koja su od Savjeta za nacionalnemanjine dobili slični časopisi, «Bošnjački glas» i dalje o(p)staje kao neželjeno čedo manjinskescene u Republici Hrvatskoj. Navedimo samo jedan, zoran primjer. BNZH je zašest brojeva «Bošnjačkog glasa» u 2009. god. «dobila» 36.000,00 kn, dok je za dva brojadječjem časopisu «Jasmin» namijenjeno u 2009. godini 40.000,00 kn. Čudna, ali istinitalogika Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.Međutim, mene brine jednadruga stvar. Zabrinjava meosjećaj da se sve više piše,a problemi na koje se u pisanim uradcimaupozorava i dalje ostaju. Čak,protagonisti na koje se javno ukazujeda su osobe koje čine radnje koje suštetne i društveno ne prihvatljive, postajusve tvrdokorniji i rezistentniji nabilo kakvu javnu osudu. Ustrajavajuna svom «biznisu», a na one kojiukazuju na propuste, ili iskažu bilokakav kritički stav, «napikaju» svoje«pse čuvare» koji ne biraju sredstva,mjesto i vrijeme da bi svojim gromkimlavežom i hajkom, stvorili dimnu zavjesuoko «kuma» kako bi isti mogao nesmetanobrati vrhnje od izborene mupozicije. Niti to ne bi bio problem kadbi «naše institucije» ili forumi, izvršniodbori, glavni odbori i kako se sve nezovu, imali dovoljno snage i senzibilitetarazmotriti sadržaj javne kritike imeritorno, bez zadrške, odrediti seprema meritumu stvari. Umjesto toga,umjesto rasprava o sadržaju javne kritike,otvara se lov na «kritičare». Carujepraksa da je krivac onaj koji donosilošu vijest, a ne onaj koji je učinio lošedjelo. To je loša praksa, a posljedicemogu biti dalekosežne.Urednička pozicija koju obavljamrezultira da je Imbox mog kompjuterazatrpan s različitim tekstovima.Nastojim sve pročitati i razmisliti osvakom ponaosob. Međutim, prečestomi se događa da čitajući neke tekstovezapadnem u depresiju. Stječemdojam da se problemi u bošnjačkimudrugama i dijelovima islamske zajedniceusložnjavaju i gomilaju, a da sesve trpa pod tepih. Nema poteza nitiodluka koje ulijevaju optimizam daće se stvari početi raščišćavati nanačin da se kaže «bobu bob, a popupop». Zašto je to tako? Po osobnomsudu, držim da je problem unekompetenciji naših foruma koja bise trebala odrediti prema pojedinomproblemu. Naime, mnogi naši forumii tijela koja odlučuju, sastavljeni su odljudi čije formalno obrazovanje i informalnostečeno znanje nije dostatnoda razumiju problem, a kamo li da gakontekstualiziraju i prema njemu sejasno odrede. Zbog svog hendikepaproizašlog iz nekompetentnosti, svojuručicu dižu teledirigirano, onako kakavmig dobiju od onog koji ih je selektiraoda i oni budu «vlast». Taj osjećaj«šuplje» vlasti koju pojedinci dobivaju,a koji, u mnogim forumima kojiodlučuju, imaju natpolovičnu većinu,drže u pat poziciji raščišćavanje problemakoji opterećuju našu zajednicu.A što pojedinci koriste za vlastite probitke.Dokle će to ići tako?Osobno sam otvarao neke «teme idileme» pokušavajući potaknutiodgovorne na pristup pojedinom problemus više pozornosti i analitičnosti.Ukazivao sam na potrebu snažnijekompetencije ljudi koji o pojedinimstvarima odlučuju. Apelirao sam naljude koji odlučuju da to čine s višesenzibiliteta uz obaveznu konsultacijusa strukom iz pojedinog segmentao kojem se odlučuje. Naročito saminsistirao da odluke koje se odnosena gradnju Islamskog centra Rijeka,da budu zasnovane na stručnoj ikompetentnoj analizi, jer sve povlačeenormne troškove koji stoje pred muslimanimaRijeke i Hrvatske. I što samdobio za uzvrat? Niti jedno nadležnotijelo Islamske zajednice nije napraviloozbiljnu analizu sadržaja (merituma)onoga o čemu sam pisao. Samo supojedinci prestali sa mnom da razgovaraju,a oni koji su zainteresirani dase ušutkaju oni koji postavljaju pitanja,oni i dalje jezde na planiranim stazamasvog interesa.Ovih dana internetom kruži opsežanmaterijal koji «debelo» kompromitiraili barem ukazuje na moguću kompromitacijumnogih naših uglednika.Dakako, tekst je došao i do mene.Iako sve teže, snašao sam snage daga pročitam. Ne želim se upuštatiu istinitost bilo kojeg navoda u tomopširnom tekstu, niti ću njegov sadržajuvrstiti u Bošnjački glas, ali ću radoobjaviti bilo koji tekst u kojem će nekiod prozivanih osoba ili foruma, jasnoi ne dvo-smisleno opovrgnuti navodekoji ih inkriminiraju. Također, rado ćučuti i objaviti vijest da je sadržaj spornogteksta bio predmetom analize nanašim najvišim forumima, pa ukolikose naiđe na istinitost navoda, da onikoje se proziva za nepodopštine, zaiste podnesu konzekvence. Ukoliko toizostane, bojim se da će crv sumnje ineraščišćenih računa i dalje nagrizatinašu zajednicu, a na štetu sviju nas.S toga, dragi moji, raščistimo sve našenedoumice i nesporazume i neka čistavoda poteče sa izvora, kako bi članovinaše zajednice pili nektar zajedništvakoji potiče stvaralaštvo, a ne razaranjei destrukciju.S poštovanjem,Vaš, Ibrahim RužnićBROJ 13

4BOŠNJAČKI GLASPiše: Ibrahim RužnićDogađanjaSvečana promocija knjige„Bosanska tradicionalna kuhinja“autora Saliha AgićaUPuli u subotu, 20. prosinca 2008. godines početkom u 17 sati u prostoru MMCLuka, pred brojnom publikom održana jepromocija knjige Saliha Agića „Bosanska tradicionalnakuhinja“ koja je tiskana u izdanju Nacionalnezajednice Bošnjaka Istre i Inarta. Bio je to događajkoji prevazilazi značaj uobičajene promocije knjige.Prema ocjenama brojnih znalaca koji su uzeliučešće u samoj promociji, a i prema medijskomodjeku kojeg je projekt izazvao, radi se o značajnomautorskom djelu te vrste. Po svemu sudeći, SalihAgić je napravio veliko djelo, a Nacionalna zajednicaBošnjaka Istre i INART učinili su dobar posao.Naravno, ovdje ne mislimo na komercijalni moment,već je veličina u činjenici da su podržali Agića uvelikom poslu sabiranja i očuvanja gastronomskog„bisera“ kakva je bosanska tradicionalna kuhinja.Da se radi o projektu od iznimnog značaja možemosuditi i po gostima koji su nazočili promociji. Takosmo imali prigodu čuti izrazito pohvalne stručne kritikeznačajnih imena kulinarstva, ali i pohvale ljudi izpolitičkog i javnog života.Pored predstavnika izdavača, urednika i autora,na skupu su govorili Župan Istarske županije IvanJakovčić, Konzul Bosne i Hercegovine u ZagrebuNedžad Mirica, te predstavnici gradova i općinaIstre.Nakon službenog dijela predstavljanja knjige,druženje se nastavilo uz delicije po recepturi bosansketradicionalne kuhinja, a sve „garnirano“ zanosnimzvukom sevdalinke i saza, za što je vrsni sazlija,samo za ovu prigodu, došao ravno iz Sarajva grada.Bila je to nezaboravna večer u kojoj smo nazočilipromociji velikog autorskog djela Saliha Agića, alii osjetili svu raskoš kojom Bosna stoljećima napajanepca i duše svih onih koji u nju dobronamjernopohode.PromotoriVisoki uzvaniciVisoki uzvaniciProvjera recepture na licu mjestaBROJ 13

EVROPSKI PARLAMENT DONIOREZOLUCIJU O SREBRENICIBOŠNJAČKI GLASSAOPŠTENJE / PRIOPĆENJE ZA JAVNOST5Međunarodni institut zabliskoistočne i balkanskestudije (IFIMES) izLjubljane, Slovenija, je povodomdonošenja rezolucije o Srebrenici,koju je danas 15.januara/siječnja2009.godine donio Evropski parlament(EP) na plenarnom zasjedanjuu Strasbourgu, izdaje slijedećesaopštenje/priopćenje za javnost.Danas 15. januara/siječnja 2009.godine Evropski parlament (EP)je na ovogodišnjem prvom plenarnomzasjedanju u Strasbourgudonio rezoluciju o Srebrenici, sakojom EP poziva države članiceEU i države zapadnog Balkana,da obilježe 11. juli/srpanjdanom sjećanja na genocidu Srebrenici. U rezoluciji, kojusu zajedno predložile sve političkegrupacije u EP, naglašeno je, da jese potrebno podsjetiti i prikladnopokloniti svim žrtvama zločina,koji su počinjeni za vrijeme ratovana Balkanu.Rezolucija je donesena tačno trimjeseca od kada je u Briselu biladelegacija „Udruženja majkiSrebrenice i Žepe“, koja jepotpredsjednici Evropskog parlamentaDiani Wallis iz političkegrupacije Liberala i Demokrata zaEvropu (ALDE), izručila prijedlogrezolucije o Srebrenici uprisutnosti slovenskog poslanikau EP Jelka Kacina (LDS/ALDE).Diana Wallis je prošle godinezajedno sa slovenskim poslanikomu Evropskom parlamentu JelkomKacinom prisustvovala komemoracijiu Potočarima (Srebrenica).Uručivanju prijedloga rezolucijeu EP prisustvovao je i vrhovnipoglavar muslimana u Bosnii Hercegovini reisu-l-ulema dr.Mustafa Cerić.U obrazloženju prijedloga rezolucijeslovenski poslanik u EP JelkoKacin je između ostalog rekao:»Srebrenica je i zataškavanjezločina i uništavanje masovnihgrobnica. Srebrenicu moramougraditi u naše zajedničko historijskopamćenje i u temeljeproširenja EU na područje zapadnogBalkana. Ne smijemo pristajatina diskriminatorne i isključivestereotipe o pojedinim narodima,boriti se moramo protiv kolektivnekrivice. Odgovorni za genocid uSrebrenici moraju u Haag, na sud,u zatvor, mi moramo zajedničkipomoći graditi i omogućiti evropskubudućnost za Srebrenicu, zatamošnje ljude i cijelu Bosnu iHercegovinu. Posebno bi se zahvaliokonferenciji predsjednika,koja je jednoglasno podržala prijedlog,da mlade Bošnjake i Srbe izSrebrenice zajedno, svake godine,pozovemo u EP, da bi izvanSrebrenice, bez pritisaka i stresovadomaće sredine razmišljali, planiralii gradili zajedničku i ljepšubudućnost za Srebrenicu i cijeluBiH. Ova Rezolucija nije namijenjenaprošlosti. Iako govori i omrtvima namijenjena je živima injihovoj boljoj budućnosti.Međunarodni institut IFIMESpozdravlja donošenje rezolucije inada se, da će se i države zapadnogBalkana odazvati i obilježiti11. juli/srpanj kao dan žalosti isjećanja na počinjeni genocid uSrebrenici. Majke Srebrenice, kojesu u ratu izgubile svoje najbliže,svjesne su, da budućnost zapadnogBalkana nije moguća bez istine,pravde i pomirenja. Žele stabilnui sigurnu regiju za sve generacije,koje dolaze, sa nadom, da se takvizločini neće više nikada dogoditi.Međunarodni institut IFIMESupozorava, da domaći političari uBosni i Hercegovini i na zapadnomBalkanu ne smiju zloupotrijebitidonesenu rezoluciju oSrebrenici za pridobivanjepolitičkih poena nego tu prilikutreba iskoristiti kao korak naprijedka neophodnom pomirenju nazapadnom Balkanu.Kao što je zapisano u donesenojrezoluciji, genocid u Srebrenicidogodio se u mjesecu julu/srpnju1995.godine, kada su srpske snagepod komandom generala RatkaMladića, koji je neposredno biopodređen tadašnjem predsjednikuRepublike Srpske RadovanuKaradžiću, ubile preko 8.000bosanskih muslimana (Bošnjaka)prije svega muškaraca i dječakate deportirale skoro 25.000 žena,djece i starijih. Tako je počinjennajveći ratni zločin u Evropi poslijezavršetka drugog svjetskog rata.Evropski parlament je jedina institucijaEU, koji neposredno predstavljagrađane država članica,zbog toga je toliko još važnije, daje rezoluciju donio uz podrškusvih poslaničkih grupa, što dajeposeban pečat nedavno okončanojgodini međukulturnog dijaloga uEvropi.Ljubljana, 15. januar/siječanj 2009.Međunarodni institut zabliskoistočne i balkanske studije(IFIMES) – LjubljanaDirektor:Bakhtyar AljafBROJ 13

6BOŠNJAČKI GLASProsvjed u Zagrebuzbog izraelskih napada na GazuPiše: Ibrahim RužnićŽalostan je povod, ali raduje činjenica da su muslimani u Republici Hrvatskoj po prvi put organiziranoprogovorili – digli glas protiv nepravdi koje se čine drugim narodima samo zato što su drugog etničkogporijekla, vjere i nacije. Ne samo to, na očigled cijelog svijeta, palestinski narod trpi genocid koji nad njimaprovodi izraelski režim, a da oni koji se razmeću s izvozom i nametanjem demokracije drugima (SAD), tosvojom politikom u Vijeću sigurnosti UN-a, ali i na druge načine, svesrdno potpomažu.Ima li naroda u svijetu koji imaju veći kredibilitet podignuti svoj glas protiv genocida od Palestinaca iBošnjaka? Teško bi se mogli prisjetiti i jednog drugog. S toga, prosvjedni skup u Zagrebu, održan u petak,03. 01. 2009. pod geslom:“Zaustavite krvoproliće u Palestini!” poruka je više od četiri stotine prosvjednika okupljenih ispredzagrebačke džamije u Folnegovićevom naselju. U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Zagreb,Društva hrvatsko-palestinskog prijateljstva te udruge Crvena akcija jučer su hrvatski građani podrijetlomiz Palestine, članovi islamske vjerske zajednice te drugi građani mirnim prosvjedom pozivali na mir naBliskom istoku. Mnogi od njih držali su transparente i fotografije civila stradalih tijekom posljednjih izraelskihvojnih akcija u pojasu Gaze.Skup je otvorioMirza ef. Mešić, azatim je govoriodr. Zaki Ahel, iz Društvahrvatsko-palestinskogprijateljstva, koji jeistaknuo da cijeli svijetgleda i šuti, a neki čaki odobravaju masakr i terorizam izraelske vojne silenad nedužnim civilima - naglašavajući da je posljednjihnekoliko dana ubijeno više od 400 osoba, prekodvije tisuće teško je ranjenih, a gotovo šezdesetposto njih su starci i djeca.Posebnu pozornost, a kasnije i oštre reakcije izpojedinih židovskih krugova, izazvao je istup saborskogzastupnika prof.dr.sc. Šemse Tankovića kojije rekao: “Dragi prijatelji! Ovih dana, umjesto da svizajedno obilježavamo praznike po gregorijanskomkalendaru, po julijanskom kalendaru, po hidžri, jersu se nekako ti praznici poklopili u isto vrijeme, midanas obilježavamo pravo jednom narodu da kažeda želi živjeti u svojoj domovini, narodu koji želi jošjedan puta reći “To je naša zemlja i mi tu kanimoživjeti.”Ovdje želim odgovoriti nekim mojim prijateljima,koji kažu razočarani smo, tužni smo, nesretni smosa onim što se događa danas u Palestini. A ja imkažem: zločina je i prije bilo, zločinaca je i prije bilo igovorili su sebi i drugima da će vječno trajati.Sjetite se samo nekih od tih zločina. U Rimu sugovorili “Uostalom, Kartaginu treba razoriti”. I razorilisu Kartaginu. I oni su isto tako nestali u svom vlastitomzločinu. Pa rekli su tako da treba Troju razoriti.Razorili su ju. I oni su nestali u tom grčkom zločinu.I da ne nabrajam sve pojedinačne slučajeve, spomenutću samo Drugi svjetski rat, i jednog od najvećihzločinaca u povijesti ljudskog roda, Adolfa Hitlera. Onje maštao o tisućljetnom Rajhu, a znamo dobro kakoBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 7je on završio i kako je završio tajTreći Rajh. A taj isti zločinac je 30-ihgodina prošlog stoljeću formirao ugradu, europskom gradu Varšavi,jedan veliki geto u koji je stjeraožidovski narod. U toj Varšavi, utom Varšavskom getu, dogodiose otpor. Otpor porobljenih, otporonih koji su željeli živjeti slobodno.To su bili Židovi, židovski narod.A njemački nacistički režim sebrutalno obračunao sa tim ljudimakoji su samo željeli da žive u svojojzemlji slobodno.I danas, već 60 godina, istastvar koja se odigrava u Varšavii Varšavskom getou, danas sedogađa u Palestini i u Gazi. Miznamo ime zločinca iz Drugogsvjetskog rata; to je bio Adolf Hitler,i to je bila nacistička Njemačka. Ažrtve su tada bili židovski narod,i nećemo to zaboraviti. Ali danasse događa paradoks, da onaj kojije do jučer bio žrtva, danas jezločinac, u pravom smislu riječizločinac.I to kazujemo. I danas mi usamom Izraelu vidimo da izraelskainteligencija diže glas, i kažune želimo ovakav Izrael, mi želimosa Palestincima da živimo u mirui slozi.I zato, draga moja braćo, dragimoji prijatelji, znajte: bilo jezločinaca i vjerojatno bit će ih još.Ali zločinci će uvijek biti zapamćenikao zločinci, a mi ćemo Božjommilošću doživjeti trenutak kada ćei Palestinac moći slobodno da živiu svojoj zemlji, kada će Palestinaczajedno sa židovskim narodom,prijateljima iz susjednog Izraelaživjeti zajedno.Ali, isto tako treba reći, današnjaadministracija Izraela ne bi bilaovako hrabra da nema patološkupodršku Sjedinjenih AmeričkihDržava, nekih europskih zemalja,a zašto ne kazati: i nekih arapskihzemalja.I zato još jedanputa hvala svimavama što ste došli. Ovo je glasne samo za Palestinu, nego glasza sve porobljene narode cijelogasvijeta. Živjeli!Podrška Radina i PupovcaOvdje svakako treba spomenuti podršku koju su tog dana,posjetivši Islamski centar Zagreb, u prijepodnevnim satima došliiskazati manjinski zastupnici u Hrvatskom saboru dr. Furio Radi,zastupnik talijanske manjine i dr. Milorad Pupovac, zastupnik srpskemanjine.Na sastanku kojemu je domaćin bio Muftija Šefko Omerbašić, prisustvovalisu predstavnici organizatora dr. Zaki Ahel, iz Društva hrvatsko-palestinskogprijateljstva, saborski zastupnik dr. Šemso Tanković i potpisnikovog teksta, gdje sam kao dopredsjednikBNZH izrazio podršku skupu. U svom istupuzastupnici Pupovac i Radin izrazili su solidarnosti podršku palestinskom narodu. Naglasilisu da su njihovi motivi za dolazak u Islamskicentar i iskazivanje podrške, vođeni isključivohumanim razlozima i da je ono što doživljavapalestinski narod pogrom kojeg treba štoprije zaustaviti. Interesirali su se za genezustanja krize na tom području koja traje većšest desetljeća. Nakon što ih je,najprije Muftija, a zatim nazoćniPalestinci i dr. Tanković podrobnijeupoznali s pravim stanjemstvari na području Palestine, gospodaPupovac i Radin su izrazilijoš odlučniji stav u podršciPalestinskom narodu u borbi zasvoju slobodu.BROJ 13

8BOŠNJAČKI GLASIzlet u Goražde i SarajevoBošnjačka nacionalna zajednica za PGŽ i VBNM za PGŽ organiziraju trodnevni izlet u Podrinje i Sarajevo. Na put se krećeu petak, 19. 06. 2009. godine, a vraća u ponedjeljak, 22. 06. 2009. god.Plan putovanja:1. Dan: U petak, 19. 06. polazak iz Rijeke s Delte u 22 sata. Noćno putovanje autocestom do Slavonskog Broda i nadaljedo Sarajeva. (Zaustavljanje prema potrebi putnika i vozača).2. Dan: Subota, 20. 06. dolazak u Sarajevo, smještaj u hotel, kratki odmor i osvježenje. Cjelodnevni zajednički i individualniobilazaka sarajevskih znamenitosti, te povratak u hotel i noćenje.3. Dan: Nedjelja, 21. 06. nakon doručka izlet u Višegrad, Goražde i Foču. Razgledanje podrinjskih gradova, njihovih znamenitostii krajolika uz organizirani ručak (najvjerojatnije u Goraždu). Povratak u Sarajevo, večera (večera u osobnomaranžmanu) i noćenje.4. Dan: ponedjeljak, 22. 06. nakon doručka polazak prema Tuzli uz usputno zadržavanje u Kladnju. Po dolasku u Tuzlu,zajednički obilazak tuzlanskih znamenitih mjesta, te individualni ručak. U ranim popodnevnim satima kretanje putRijeke. U Rijeku bi trebali stići oko 22 sata.Svi zainteresirani mogu se javiti na službeni E-mail: bnzh.rijeka@gmail.com i ibrahim.ruznic@ri.t-com.hr kao ina tel: 098-9626-715; 091-782-4108; 091-688-6523Cijena aranžmana je na bazi 40 putnika cca. 130 EUR-a (cijena nije komercijalna, dakle plaćaju se samostvarni troškovi autobusa i smještaja – ukupni troškovi podijeljeni na broj putnika).Molimo sve zainteresirane da se što prije prijave kako bismo mogli valjano izvršiti pripreme putovanjaProslavili smo Dan nezavisnostiBosne i HercegovinePiše: Zemir DelićPovodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, BNZ za PGŽ i Vijeće bošnjačkenacionalne manjine za PGŽ organizirali su u tri subote tri vrlo posjećene manifestacije,od kojih je svaka po sebi i za sebe posebna priča, i svaka zaslužuje da budeispričana.Priča prvaSubota, 28. 02. 2009.Uprostorijama Bošnjačkog doma uVodovodnoj ulici u Rijeci, odvijao se tevečeri dvostruki program – promocijaknjige „Bosanska tradicionalna kuhinja“autora Saliha Agića, a nakon promocije održan jesolistički koncert Kornelije Pervan.Knjigu „Bosanska tradicionalna kuhinja“ predstavilisu nam sam autor, g. Salih Agić, te, u ime sunakladnika,g. Senad Pršić, predsjednik Nacionalne zajedniceBošnjaka Istre, kao jednog od sunakladnika, i g.Zlatko Janković – Miloš, predstavnik tvrtke INARTiz Poreča, kao drugog sunakladnika.Sam događaj tekao je tako, da se skupu najprijeobratio Šehrizad Begić, predsjednik Vijeća BNMza PGŽ, kratkim osvrtom na značaj koji Dan nezavisnostiBosne i Hercegovine ima za Bošnjake PGŽ.G. Begić podsjetio je na povijesne događaje iz 1992.godine, kada se na referendumu održanom 01. ožujkavećina građana Bosne i Hercegovine opredijelila zarazdruživanje Bosne i Hercegovine iz dotadašnjefederacije južnoslavenskih republika i za samosta-Promotori: Senad Pršić, ZlatkoJanković-Miloš, Salih Agić iZemir DelićBROJ 13

lan, nezavisan državni put Bosnei Hercegovine sastavljene odtriju jednakopravnih i konstitutivnihnaroda. Za svoju nezavisnostgrađani i narodi Bosne iHercegovine, istakao je g. Begić,platili su vrlo veliku cijenu,odupirući se velikosrpskoj genocidnojagresiji. Svjedoci smo, višeod desetljeća nakon okončanjaoružanog sukoba u Bosni iHercegovini, da je pred građanimai narodima Bosne i Hercegovine jošdugotrajan i težak put do uspostavetrajno održivog društva i države.Neprekidni prijepori i opstrukcijeproizvode u Bosni i Hercegovinistanje u kojemu najvjerovatnijeniti Dan nezavisnosti neće višebiti državni praznik, ali za nas,Bošnjake u PGŽ, to će uvijek bitii ostati poseban datum, zaključioje g. Begić.BOŠNJAČKI GLAS 9O knjizi „Bosanska tradicionalnakuhinja“ najprije je govoriog. Senad Pršić, koji je istaknuo daje Nacionalna zajednica BošnjakaIstre u projektu izdavanja oveknjige prepoznala bitan širi interesBošnjaka ne samo Istre, nego icijele Hrvatske. Tradicionalnabosanska kuhinja jedan je od bitnihsastojaka bosanske kulture,neodvojiv i od nacionalnog bićaBošnjaka. Ova knjiga sigurno dajeznačajan doprinos očuvanju i afirmacijibosanske kuhinje i svimznačenjima koje ona za nas ima.Riječ je zatim uzeo g. ZlatkoJanković – Miloš, predstavniktvrtke INART, koji je naglasakstavio na sadržajnu i tehničkukvalitetu same knjige, ističući dase pokazalo da je opredjeljenjeza vrlo visoku tehničku kvalitetuknjige pun pogodak, te da jeinteres publike, izražen i prodajomknjige, izuzetno velik.Na kraju, publici se u vrlo toplomi nadahnutom nastupu obratioi autor Salih Agić. G Agić,sa svojstvenom mu skromnošćui samozatajnošću, rekao je da jenjegova uloga zapravo bila samoprikupljanje i zapisivanje recepata,a da je sam bosanski život iznjedrioi dao svo ovo gastronomskobogatstvo izloženo u knjizi.Publika je bila u prilici g. Agićupostavljati i pitanja, na koja jeon vrlo precizno i iscrpno odgovarao,pokazavši nam jedan diosvog velikog znanja iz bosanskegastronomije.Na kraju, obećao nam je da naovoj knjizi neće ostati, te da većradi na novim projektima.Brojna publika u prostorima BNZ za PGŽ u Rijeci, Vodovodna 15 BAko nam je dopušteno prokomentirati, smatramo da je knjiga „Bosanska tradicionalna kuhinja“ jedan vrloozbiljan i neobično značajan projekat, koji spada u red onih čiji će značaj za Bošnjake u Hrvatskoj sa protekomvremena samo rasti, a već sada ova knjiga trebala bi se naći kao obvezna literatura u svim našim bibliotekama,ili još bolje, u svim našim kuhinjama.One su pripremile……..a oni su pojeli...BROJ 13

10BOŠNJAČKI GLASPo okončanju predstavljanja knjige, nazočni su imali priliku okrijepiti se dijelom delicija iz bosanske tradicionalnekuhinje – burecima, pitama i slasticama, a koje su u ovom povodu pripremile vrijedne članice Bošnjačkenacionalne zajednice PGŽ.U nastavku večeri, koncert sa programom turske i bosanske sevdalinke održala je mlada umjetnica – klavijaturisticai pjevačica Kornelija Pervan. Kornelija nam je u inspiriranoj izvedbi dočarala različitosti isličnosti turskih i bosanskih sevdalinki. Pokazala je zavidno poznavanje regionalne turske muzike i izvođača,a na najtopliji prijam publike ipak su nailazile tradicionalne bosanske sevdalinke.Kornelija Pervan i Šehrizad Begić prijei za vrijeme nastupaPriča drugaSubota, 07. 03. 2009.Ove večeri, duboko ganute ostavio nas je dokumentaristRasim Karalić, prikazavši nam tri dokumentarnafilma iz života malih bosanskih ljudi.U tehnički ograničenim uvjetima u Bošnjačkom domu,g. Rasim Karalić projicirao nam je tri svoja dokumentarnafilma iz opusa „PRIČE O MALIM LJUDIMA“,i to:1. Ovčari – ljudi s pašnjaka,2. Ja se zovem Hodžić Safet,3. Furmani.Autor Rasim Karalić govori o filmovimaRasim Karalić živi uDelnicama, a rodomje iz Banovića u Bosni iHercegovini. Autor je mnogih nadomaćim i inozemnim festivalimanagrađivanih dokumentarnihfilmova, a nama je ove večeri prikazaodokumentarne filmove oobičnim ljudima iz Bosne koji sebave i za život zarađuju zanatimakoji polagano nestaju i izumiru.Priče su to koje je autor, kako samkaže, zamislio kao vesele i lagane,ali na kraju svaka naša pričaiz Bosne ispadne nekako tužna ičemerna.Autor u vrijeme snimanja živiživot svojih junaka. Penje se poprostranstvima planine Ozrenasa ovčarima, spušta se u rudarskookno sa rudarom SafetomHodžićem, sa furmanima i njihovimkonjima se vere po neprohodnimšumama Zvijezde planine.I sve su mu priče tople, ljudske, usvakoj se osjeća autorova golemaljubav za bosanske ljude koje prikazuje.A i sami junaci u tomemu pomažu svojom bosanskomtoplinom i neposrednošću, svojimgotovo fatalističkim prihvatanjemsvijeta oko sebe i sebe i svojesudbine u tom svijetu, bez imaloroptaja. Ljudi su to koji za životzarađuju radeći vrlo teške fizičkeposlove, poslove koje su razvijenijesredine davno prestale obavljati.BROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 11Publika u očekivanju projekcijeAutor je nesumnjivo uspio da prikaže ono, svimanama Bosancima prisno i znano, a strancu skoroneuhvatljivo biće bosansko, onu pomirenost sasobom i svijetom, i sa najtežim životnim nedaćamakoje ga mogu zadesiti, možda najbolje izraženu uriječima „šta ćeš, drukčije ne mere bit“. I živi i duranaš čovjek bosanski, anakron, ranjiv i nezaštićenpred avetima globalizacije, a opet tvrd i nekako stamenkao i sama zemlja i kamen po kojem hodi.Nakon projekcije, jednodušan zaključak bio je: trebamočešće imati za gosta Rasima Karalića i njegovejunake.Priča treća – Subota, 14.03.2009.Posljednja manifestacija u sklopu obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine bilo je gostovanjeKulturno umjetničkog društva SEVDAH iz Gradačca.Gosti iz Gradačca nastupili su u dvorani FILODRAMMATICE u Rijeci, izvevši nam program sastavljen iz igara,sevdalinke i poezije. Brojni gosti, oko četrdeset izvođača, donijeli su nam dašak Bosne.Mlade igračice i igrači svojom energijom i uvježbanošću zasluživali su i dobijali velike aplauze nakon svaketočke, baš kao i prateći orkestar.Splet igara naroda bivše državePubliku su posebno ganuli, a bogme kanula je i pokoja suza, mali recitatori stihova o Bosni, a na vrlo topaoprijem naišle su i interpretacije sevdalinki.U jednoj od pauza nastupa gosti i domaćini razmijenili su riječi zahvale i prigodne poklone.Po okončanju zvaničnog nastupa, druženje sa gostima iz Gradačca nastavljeno je u prostorijama Bošnjačkogdoma, gdje se otpjevalo i odsviralo još mnogo sevdalinki.BROJ 13

12BOŠNJAČKI GLASSplet bošnjačkih narodnih plesovaPrepuna dvorana Filodrammatica RijekaSamidSelimovićpredsjednikKUD-a„Sevdah“i IbrahimRužnićrazmjenjujudaroveNastavak zabave u prostorima BNZ za PGŽBROJ 13

Piše: Fatmir Alispahićsubotu, 28.2.2009., u 19 iU 30 sati, u Centru za kulturuGoražde, u organizaciji Bošnjačkezajednice kulture „Preporod“,bit će upriličeno predavanje natemu „Dan nezavisnosti Bosne iHercegovine“, a predavač će bitiprof. Fatmir Alispahić.Budući da će predavanje imati nesamo edukativni, već i kritičkoanalitičkikarakter, bit će predstavljenii odlomci iz nekoliko tekstovaFatmira Alispahića na temu Dananezavisnosti, poput teksta podnaslovom „U slavu zavisnosti“,objavljenog 2003. godine:„(...) Pokušajmo, recimo, bh.nezavisnost pogledati kroz živote ishvaćanja majki koje su u agresijiObilježavanjeDana nezavisnosti BiHu Goraždu- Crtica iz Domovine -na RBiH izgubile svoje sinove. Svebosanske majke svitanje dočekujuu samoubjeđenju da su im sinovipali za uzvišeni cilj. Srpska majkau nezavisnosti BiH vidi uzrok pogibijenjenog sina. Rat je, po srpskojistini, počeo zbog nezavisnosti,jer su Alijini bojovnici htjeli sveSrbe prevesti na islam, pa su sehudi Srbi morali boriti za svojuslobodu. Srpska majka ima u štapogledati - u Republiku Srpsku,u čijem je grbu grob njenog sina.Slična priča, donekle, važi i zahrvatsku majku.Bošnjačka majka ima papirnateutjehe, ali tek ako sebe možeobmanuti da se u ružnoj geometrijskojzastavi, koja je rezultat lažii koja nema nikakve veze saBOŠNJAČKI GLAShiljadugodišnjom državnošću BiH- vijori život njezinog sina. To štoje njen sin poginuo na putu istinei dobrote, a ne laži i zločina, zanezavisnu BiH u kojoj bi svi bilisvoji na svome – ne pije vode.Srbi i Hrvati su htjeli da budunezavisni od nezavisne BiH, pa sumorali izvršiti genocid nad ljubiteljimanezavisnosti. GenocidnimDejtonskim sporazumom pruženaje lažna utjeha svima: Bošnjaciimaju nezavisnost na papiru, aSrbi i Hrvati, ipak, na tanjiru. Kakovrijeme ide, Bošnjaci imaju svemanje šanse da dosegnu smisaosvoje žrtve, dok Srbi i Hrvati elegantnoplove prema ozvaničenjudogovora iz Karađorđeva. (...)“Trinaest stipendista fonda „Salim Šabić“13Piše: Ibrahim RužnićDana 10. 01. 2009. (subota) u11 sati, u Ilici 54, po treći putu kratkoj povijesti Fonda za stipendiranje„Salim Šabić“ održanaje svečanost potpisivanja ugovorao stipendiranju. Iz godine u godinubroj stipendista se je povećavao,te ove godine 13 mladih i ambicioznihstudenata postali su našistipendisti. Svečanosti potpisivanja,pored kandidata za stipendije,prisustvovali su i brojnipredstavnici bošnjačkih udruga.Svečanost je otvorio i izložio kratkupovijest, sadašnjost i perspektiveFonda njegov predsjednik gospodinMidhad Muzurović. U imeosnivača skup je pozdravio predsjednikBNZH gospodin SenadPršić, naglasivši da je odlukomSkupštine BNZH, Fond „SalimŠabić“ i formalno prerastao sazagrebačke na nacionalnu razinu.Ujedno je naglasio da to obavezujesve županijske organizacijeBNZH da se aktivno uključe uanimaciju svih oni koji na bilo kojinačin mogu pomoći da se Fonduosigura trajna perspektiva. U imeVBNM za Grad Zagreb skup jepozdravio Ekrem Bećirević, a u imeKoordinacije županijskih VBNMH,skup je pozdravio dopredsjednikKoordinacije Mujaga Mehić. U imeBNZH za Vukovarsko-srijemskužupaniju skup je pozdravio Idriz ef.Bešić istaknuvši zadovoljstvo štoje jedna od potpisnica ugovora zastipendiranje i studentica iz Gunje.Znak je to, kako je istaknuo Bešić,da Gunja, iako ruralna sredina,može u budućnosti računati navlastiti fakultetski obrazovan kadaršto do sada nije slučaj. Na kraju,nazočnima se obratio Saborskizastupnik bošnjačke, albanske,crnogorske, makedonske i slovenskenacionalne manjine, gospodindr. Šemso Tanković koji sezahvalio na pozivu da prisustvujeovako lijepoj i korisnoj svečanosti.Obećao je punu potporu Fondu,a studentima zaželio uspješnostudiranje na svoju korist i koristzajednice kojoj pripadaju.Nakon svečanih govora pristupilose potpisivanju ugovora u kojemsu ugrađene odrednice prava alii obaveza koje imaju stranke potpisnice.BNZH se obvezala daBROJ 13

14BOŠNJAČKI GLASStipendistica se predstavlja prisutnimaće isplatiti u mjesečnim ratama na račun studentaugovoreni novčani iznos (od 500 do 800kn), dok su se studenti obavezali izvršavati svojestudentske obveze, tj. redovito pohađati nastavui polagati ispite, te uzeti aktivno učešće u radužupanijske organizacije BNZH u mjestu studiranja ito najmanje dva sata tjedno. Potpisujući odredniceugovora, studenti su manifestirali odluku da ih iprihvaćaju, a to su učinili: Amina Alijagić (Rijeka),Sabrina Bradarić (Rijeka) , Vildana Semić (Rijeka),Nedžad Bašagić (Rijeka), Adela Sadiković (Zagreb),Alma Mehulić(Zagreb), Almir Šabić (Bihać), AnelaMemišević (Zagreb), Elma Ramić (Zagreb), FuadHafizović (Zagreb), Merima Karađuz (Sarajevo),Senada Halilović (Zagreb) i Zinka Mujkić (Zagreb).Svih 13 stipendista u 2009. godiniZajednička fotografija stipendista i uzvanikaNakon potpisivanja i zajedničkog fotografiranja svatko je otišao sa svojim brigama. Predstavnici osnivačaFonda s brigom kako osigurati priliv sredstava za osiguranje stipendija, a studenti s brigom kako ispunitipreuzete obveze redovitog studiranja i aktivnog sudjelovanja u radu svoje zajednice. Ostaje nam zaželjetisvima uspjeh, a naš doprinos ovom najznačajnijem projektu Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske će bitiako na sebe preuzmemo obvezu mjesečne uplate minimalnog novčanog iznosa na žiro-račun Fonda broj:2360000-1101413989 s naznakom FOND ZA STIPENDIRANJE. Najbolje je to riješiti trajnim nalogom kodsvoje banke, a time postajemo dio obitelji „vakifa“ koji svoja sredstva najsvrsishodnije oplemenjuju.REKREACIJA STOLNI TENISFIRME • GRUPE • POJEDINCI • STUDENTIVodovodna 15 • RIJEKAProstorije BNZ PGŽRadno vrijeme od 16:00 do 22:00Subota i nedjelja od 10:00 do 20:005 STOLOVATel: 099/ 220 9600BROJ 13

BOŠNJAČKI GLASReis-l-ulema u Mešihatu IZ u Ljubljaniubljana, 18. mart 2009. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić posjetio je Mešihat IslamskeLjzajednice u Sloveniji na Grablovičevoj 14. Reisa Cerića primio je muftija ljubljanski dr. Nedžad Grabus,njegov zamjenik Ibrahim ef. Malanović i sekretar IZ-e Slovenije Nevzet Porić.U razgovoru je potencirano pitanje izgradnje džamije u Ljubljani. Muftija dr. Nedžad Grabus zahvalio se reisul-ulemidr. Mustafi Ceriću za nesebičnu pomoć koju je kao reisu-l-ulema pružio u ovom projektu. Zahvalio sei Rijasetu IZ-e u BiH za svu pomoć i podršku koja je dolazila i dolazi Islamskoj zajednici u Sloveniji u njenomradu.15Ibrahim ef Malanović, reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić iMuftija dr. Nedžad GrabusReisu-l-ulema Cerić izrazio je svoje zadovoljstvo uspjehomIslamske zajednice u Sloveniji. Raduje ga daIslamska zajednica u Sloveniji svakim danom napredujei postaje sve ozbiljnija institucija. Očekuje da ćese pozitivni trend nastaviti i u budućnosti.Nakon toga reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić susreose sa imamima koji obavljaju imamsku službu napodručju Mešihata IZ-e Slovenije, a koji se svaki mjesecokupljaju na redovnom mjesečnom seminaru.Nakon izlaganja svakog imama pojedinačno koji su ukratkim crtama predstavili džemat u kojem rade, reisul-ulemaCerić između ostalog je rekao:»Drago mi je da ste iz kriznog perioda ušli u perioduspjeha koji se manifestira kroz projekte koje realizirate.Imate na svom čelu muftiju koji spada među onenajuspješnije predstavnike Islamske zajednice. Zato vas molim da ga podržite u njegovom radu i da zajedno sanjim ostvarujete još bolje rezultate. Mi imamo određenu vezu, tj., veza između Mešihata IZ-e u Sloveniji i RijasetaIZ-e u BiH. Ta veza ne može nam naštetiti. Stoga je dobro da ta veza ostane i u buduće. Vi niste dijaspora, aliuvjeti rada u kojima radite odgovaraju uvjetima dijaspore. Imam je u svakom džematu najvažnija karika. Uspjehdžemata ovisi o uspjehu i angažiranosti imama. Radite u uvjetima u kojima nema odmora. Imam je obavezanraditi 24 sata dnevno. Imamski posao je javni posao i to nije lahak posao. Izuzetno je važno da imate ove seminare.Mlađim imamima treba pomoći, a mlađi imami se ne trebaju ustručavati da pitaju one starije. Sretan samda je dr. Nedžad Grabus prihvatio da dođe u Sloveniju i zajedno s vama se ponese sa svim izazovima s kojimase susrećete. Zato mu pomozite u njegovom radu. Mi kao imami imamo misiju i trebamo ostaviti pozitivan tragiza sebe. Volio bih da sam u vašoj prilici pa da iza sebe ostavim pečat, a vi ćete ostaviti pečat iza sebe pomoćuljubljanske džamije. U tom smislu želim vas sve podržati u vašem radu i zamoliti Svevišnjeg Allaha, dž.š., davas pomogne na tom putu«, rekao je između ostalog rekao je reiu-l-ulema dr. Cerić.Reis obišao lokacijuza gradnju džamije uLjubljaniLjubljana 18. mart 2009. (MINA) - Danas jereisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u pratnji muftijeljubljanskog dr. Nedžada Grabusa i sekretara IZeSlovenije Nevzeta Porića obišao je lokaciju nakojoj će se graditi ljubljanska džamija. Muftija dr.Nedžad Grabus pokazao je reisu-l-ulemi CerićuBROJ 13

16BOŠNJAČKI GLASna samoj lokaciji šta konkretno je Islamska zajednicau Sloveniji kupila. Upoznao je reisu-l-ulemu dr.Mustafu Cerića da je sud dozvolio upis nekretnine,tj., zemljišta od 11.364 m2 na Islamsku zajednicu uSloveniji.Nakon toga reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerića u pratnjimuftije ljubljanskog dr. Nedžada Grabusa, njegovogzamjenika Ibrahima ef. Malanovića i sekretara IZ-eSlovenije Nevzeta Porića posjetio je gradonačelnikaLjubljane g. Zorana Jankovića.U razgovoru sa g. Jankovićem reisu-l-ulema Cerićzahvalio se gradonačelniku i njegovom timu nauspješno završenom poslu vezano za prodajuzemljišta koje je predviđeno za izgradnju džamijeu Ljubljani. Nakon zadnjeg susreta očekivao je trenutakkada će g. Janković izvršiti svoje obećanjekoje je dao još u predizbornom periodu. Naglasioje činjenicu da g. Janković spada u one političarekoji izvršavaju svoja obećanja. Stoga mu je dragoda je g. Janković našao zajedničku riječ sa muftijomdr. Nedžadom Grabusom koji ima njegovuveliku podršku u svome radu. Islamska zajednicau Sloveniji trenutno se nalazi u periodu uspona, aza to je sigurno zaslužan muftija Grabus sa svojimtimom. Na kraju je čestitao g. Jankoviću na velikompoduhvati i zahvalio se u ime Islamske zajedniceu BiH i Islamske zajednice u Sloveniji za sve što jeučinio i što će učiniti za projekat izgradnje džamijeu Ljubljani koja sigurno spada u domenu ljudskihprava, a pravo muslimana u Ljubljani jeste daizgrade mjesto gdje će moći izvršavati svoje vjerskedužnosti i obaveze, istakao je reisu-l-ulema Cerić.Muftija dr. Nedžad Grabus također se zahvalio g.Jankoviću i posebno gradskom vijećniku RomanuJakiču koji je također prisustvovao ovom susretu zanesebičnu pomoć pri realizaciji ovog projekta. Beznjih dvojice teže bi bilo govoriti o projektu izgradnjedžamije u Ljubljani.Dogovoreno je da Islamska zajednica u Sloveniji usuradnji sa Gradskom upravom što prije pokreneproceduru raspisivanja arhitektonskog natječaja zaidejno rješenje ljubljanske džamije. Nakon togaprojekat će se konkretizirati i lakše će se govoriti onjegovim detaljima.Bravo načelničei bez komentara komentatoraPiše: Admir MuhićPoštovani efendija, poštovani drugi efendija i efendije iz Velike Kladuše, poštovanigosti, djeco, poštovane Bogovoljčanke i Bogovoljčani!Dozvolite mi da vam nešto kažem kad sam već došao kod vas u Bogovolju.Općina Cetingrad ima 36 sela smještenih u 10 mjesnih zajednica. Na njenom području postoje dvije pravoslavnecrkve, dvije džamije i jedna katolička crkva koje sve krase nas Cetingrađane. Ja znam za vaše problemei zato smo došli ovdje kod vas u džamiju da vam kažemo što smo učinili i da vidimo što još možemoučiniti za dobrobit svih nas. Nemojte misliti da smo došli zbog izbora. Tu je i jedan i drugi domaćin koji moguposvjedočiti našu dobru suradnju. Ne želimo govoriti o izborima i politici, jer nismo zbog toga ovdje. Ja znam daBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS17vi imate problema s vodom i zatoću poduzeti sve da vam se dovedevoda iz Bosne bez obzira štopostoje mnoge prepreke. U politikuse ne bih htio miješati, aliznam da vas zanima što mi kaoOpćina planiramo uraditi za vaškraj. Mi ćemo vam pomoći okogroblja jer zaista na to imate pravoi zato ćemo ga zajedničkim snagamariješiti. Ja vam ovo ne govorimzbog izbora. Ono u čemućemo vam pomoći jeste da ćemozajedno izgraditi munaru uz ovudžamiju jer zašto ne bi i vi imaliono što vam pripada. Politika nekaradi svoje, a mi ćemo svoje. Ovdjeu Bogovolji nisam zbog izboranego smo došli da vas vidimo ikažemo što smo uradili i što planiramouraditi. Nemojte misliti da jeto zbog izbora. Bez obzira da li ćuja biti načelnik ili ne, mi smo željnii voljni da vam pomognemo i sigurnoćemo vam pomoći. Mi želimovama pomoći u životu na selu, jerje i Cetingrad vaša općina i izvolitenam kazati sve što vas mučii ja mislim da vam i bez politikemožemo pomoći. I još jednom, jasam ovdje kod vas u Bogovolji udžamiji kod vas za vas, a ne zbogizbora i bez obzira da li ću ja bitinačelnik ili ne. Hvala vam i živi bili- otprilike ovako rekao je NikolaPaulić, aktualni načelnik općineCetingrad uz pratnju svoga zamjenikaSlave Mesića koji su na krajumevluda 11.03. (srijeda) iza jacijepohodili bogovoljsku džamiju idružili se s Bogovoljčanima dokasno u noć. Bravo načelniče,aferim ti bilo! Komentar je suvišan.Nek’ se druži i nek’ mirišu avlije dase narod raduje širom Bogovoljeponosne...MEVLUD U MALJEVCUPiše i fotografira Mira PavlakovićNevjerojatno kako je vrijeme brzo proletjelood mjeseca ramazana i već smo ušli umjesec rebiu-l-evvel, mjesec rođenja našegPoslanika, Muhammeda a.s. Rado se sjećamodana rođenja dragih nam osoba, tako smo se imi u našem mesdžidu u Maljevcu prisjetili dolaskana svijet i života najodličnijeg čovjeka međunama muslimanima, Božjeg miljenika i našegPejgambera, Muhammeda a.s. Pisale su mnogemudre glave da je čin rođenja Poslanika a.s. biopopraćen nizom događaja koji su dali nagovijestitida se rodio izuzetan čovjek, a ovi su događajibili predznaci njegovom poslanstvu: srušilo sečetrnaest tornjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji,ugasila se vatra koju su stoljećima obožavali zoroastrijanci,srušila se crkva na jezeru Savit, nakonšto je ono presušilo. Čak je i Amina, majkaPoslanikova, ispričala da je u snu vidjela,gdje je netko doziva i kaže: „Amina, trebada znaš, da ti nosiš najboljeg čovjeka. Kadga rodiš, nadjeni mu ime Mu hammed.“„Poslanik je rođen 571. godine po Isau a.s.,pa bi danas ,da nije preselio na ahiret,slavio 1438. rođendan“ – podsjetio nasje imam džemata Maljevac, Admir ef. Muhić.Rođenadan Poslanika a.s. bio je izvrsna prilika dase džematlije u velikom broju okupe u mesdžidu,da evociraju uspomenu na Muhammeda a.s., da sedruže s gostima iz Karlovca, Siska, Ozlja i VelikeKladuše.Svi gosti i učesnici u programu dobili sukomade zelene tkanine koje se prebacilipreko ramena, a za sve prisutne pripremljenisu komadići 10x10 cm da ih ponesuGosti na mevludu-kolaž fotografijakući, kao sjećanje na ovaj događaj i susret. Zelenatkanina će nam služiti kao podsjetnik da donosimo salavatena Muhammeda a.s. I ovaj put se pokazalo da nije problemteritorijalna dislociranost od metropole da se gosti odlučena put, jer je postalo skoro tradicionalno da se iz Maljevcaodlazi s lijepim utiscima. Glavni imam MedžlisaSisak, Alem ef. Crnkić, istakao je kako je počašćenpozivom na mevlud u kojem će i sam učestvovati.Pridružio mu se s gotovo istim riječima novi imamdžemata Karlovac, Haris ef. Bošnjaković. Obojicasu naglasila kako treba inzistirati na tome da se džemati,odnosno džematlije, međusobno posjećuju, ne samo uBROJ 13

18BOŠNJAČKI GLASMladi učači-polaznici vjeronaukaovakvim prilikama, kad se nešto slavi i obilježava, jer sei od običnog dana može napraviti poseban međusobnimdruženjem, razmjenom mišljenja, debatom o problemima,a i o lijepim stvarima koje se u džematima događaju.Riječima prethodnika pridružio se i predsjednikDžematskog odbora Karlovac, Amir Haušić, kojije u Karlovačkoj županiji i Bosni poznat kao veliki vakifi poduzetnik, čovjek koji u Hrvatskoj zapošljava najvećibroj Bošnjaka. I ovaj put se pokazalo da nam je prostorpremali i da je prioritetan zadatak ovog džemataizgradnja nove, veće džamije. Bilo je puno džematlija, ašto posebno veseli, veliki broj djece. I u mekteb subotomdolazi lijep broj od četrdesetpetero djece iza nadati se da će nastaviti dolaziti u džamiju kad postanu odrasli muškarci i žene, i da će svoju djecu upisati umekteb i naučiti ih dolasku u džamiju, jer iz nje nose lijepe utiske. Mukotrpan je posao raditi s ljudima u vjeri,ali i čast. Živi se u zemlji u kojoj su muslimani u manjini, pa su se skloni asimilirati s tom novom sredinom imalo po malo izgubiti svoj nacionalni i vjerski identitet. Upravo su nam ova djeca tračak svjetlosti i nade da ćebuduće generacije uzeti od društva sve ono pozitivno što im ono nudi, integrirati se, ali se ne sramiti sebe, svojihkorijena i vjere, već s ponosom govoriti da su muslimani. Upravo je to preduvjet da te drugi prihvate i poštuju,kad poštuješ sam sebe i dičiš se onim što jesi, onda te i ostali poštuju i cijene.Poslije podne namaza održao se mevlud, a njemu suučešće uzeli gosti Alem ef. Crnkić i Haris ef. Bošnjaković,kao i naše džematlijke. Džematski zbor proučio je parilahija, a efendija Muhić vrlo emotivno i produhovljenoproučio nekoliko događaja iz života našeg Poslanika a.s.Bilo je to sjećanje na Aminu, majku Muhammeda a.s.i trenutak njezina preseljenja kada je Poslanik ostaosiroče, jer mu je otac umro već prije njegovog rođenja ipripovijest o Ukašu u trenucima kada se Muhammed a.s.opraštao od svojih ashaba, jer je bilo pitanje dana kadaće preseliti. Vrlo me dirnula sama priča, a i način kakoto naš efendija prezentira, toliko se uživio i proživljavaote trenutke da je i njemu na momente zadrhtao glas, asrce mu je vjerojatno plakalo, kao i svima nama. Bilo jeDžematlije Maljevca i okolineprisutno pet imama, mevlud je učilo dvanaest osoba, azbor je brojao 16 članova. Svi zajedno su uljepšali mevludsko slavljei rođendan Poslanika a.s. u Maljevcu.Na samom kraju je glavni imam Medžlisa IZ Sisak, Alemef. Crnkić isporučio poklone koje je donio i govorio onašem Poslaniku a.s., o tome kako je bio velik čovjek,čovjek koji može i treba biti uzor u svim vremenima, jersvojstva koja je on imao na cijeni su uvijek – pobožnost,pravednost, poštenje, milosrđe. „On je bio izabran da budenajbolji od nas i zaboli srce kada vidimo da mladi svijet tražineke druge osobe u koje se ugleda i identificira s njima. Čemu?Muhammed a.s. bio je najbolji prijatelj, najbolji suprug, najboljivjernik, najbolji otac… I naš je zadatak da ukažemo ljudima da netrebaju izlaziti iz svog dvorišta i tražiti neke nove likove za uzor,kada boljega uzora od Muhammeda a.s. nema.“ – kazao je efendijaCrnkić. Da zaista, Muhammed a.s. je bio najljubazniji od ljudi,najiskreniji u govoru, najblaže naravi i najplemenitijega roda. Svikoji su ga poznavali govorili su da prije i poslije njega nisu upoznalinikog sličnog, svojim postupcima osvojio je srca, on je osoba kojuvrijedi upoznati. Neka je mir i milost Božja s njim! Iz Maljevca seAlem ef. Crnkić uručuje dar Admiru ef. Muhićugromoglasno čulo: „Volimo te Pejgambere!“.BROJ 13

Kad se spoje agilnost iinventivnost, odlike kojekrase maljevačkog imamaAdmira ef. Muhića i vjeroučiteljicui suprugu mu Nejlu Muhić, tespremnost vodstva riječkogMerhameta da korisno posredujeizmeđu onih koji su spremni datikorisnu donaciju i onih koji će istukoristiti na najbolji mogući način,dogodit će se svečanost kakvojsmo svjedočili u Maljevcu.Naime, tog dana, točno prvogdana Nove 1430. hidžretskegodine, u mesdžidu u Maljevcuokupilo su mnoštvo tamošnjihmuslimana. Što no kažu, slilo sei staro i mlado da obilježe – proslaveNovu hidžretsku godinu.Da bi ozračje trenutka bilo štoupečatljivije, naročito za djecu imladež, upriličena je prigodnapriredba, zakuska i novogodišnjeveselje. Naročitu radost kodmališana izazvao je dolazak „ADŽEHIDŽRA“ koji je „preko gora, prekomora“ obilazeći dobru djecu, stigaoi u Maljevac. Nije to bio SvetiNikola, ni Djed Božičnjak, a nitiDjed Mraz, nego ADŽO HIDŽR.Odjeven kao stari did uz dugusijedu bradu, dugi mantil i ahmedijus vrećom na leđima. Dao jeposeban štimung proslavi čovjekkoji je ovim povodom stigao uMaljevac zaustavljajući vozila supitom gdje se nalazi džamija,a što su prolaznici s velikimiznenađenjem pratili i upućivali gana pravu adresu kojutraži.Da ADŽINA vrećabude puna darova,pobrinuli su semaljevački donatori,ali i riječki Merhametčiji je voditelj KadirBegović u Maljevacdovezao vrijednudonaciju literature zadjecu i mladež, kaoi drugog materijalaadekvatnog prigodi obilježavanjahidžretske nove godine. Ovdjevalja napomenuti da je vrijednudonaciju knjiga doniralariječka tvrtka „Andromeda“d.o.o. vlasništvo Sarije i HuseinaMahmića iz Rijeke, koji su učinilihvale vrijedno djelo. Kad znamoda, kad poklonim „čokoladu“radost i korist trajejedan dan, a kad poklonimknjigu radosti korist traje dok segod ona čita, tadaćemo lakše ocijenitiveličinu donacije kojaje obradovala brojnemališane Maljevca.Na novogodišnjojsvečanosti učenicimekteba i džematuručili su posebnaodlikovanja. Za naj-džematlijuMaljevca izabran je MuhamedĐogić, a titulu naj-osobe ponijelaje Nejla Muhić.Djeca su sveprisutne zadužili dase ubuduće natječuza nova odlikovanja,da budu dobridžematlije, lijepogodnosa prema djecii istinski borci zaunapređenje i raddžemata Maljevac.Sve ove osobine imajui krase ovogodišnjeBOŠNJAČKI GLAS 19Riječki Merhamet darivao maljevačke mališanePiše: Ibrahim Ružnić, prof.Adžo Hidžra dariva maljevačke mališaneZajednička fotka nagrađenih s Adžom Hidžromdobitnike maljevačkog priznanja.Sama scenografija podjele izazvalaje oduševljenje prisutnih.ADŽO HIDŽR je dijeleći poklone,na vrlo duhovit način uveseljavaoprisutne. Obećao je maljevačkimmališanima doći i dogodine, aliih je obavezao da budu dobri uškoli, slušaju roditelje, pročitajudarovane im knjige i zadrže trajnoA razrezana je i prigodna tortasjećanje na predivnu i jedinstvenuproslavu Nove 1430. hidžretskegodine. Doček Nove godine popratioje i vatromet koji je izveden udvorištu mesdžida da na trenutaksvim prisutnima dočara kako seznamo veseliti i ovim povodom, ane samo za „opću“ Novu godinu.Posebno je kod djece izazvanavelika zainteresiranost da i dogodineADŽO HIDŽR dođe u ovomjestašce kojeg Maljevčani odmilja nazivaju „centrom svijeta“.Ovakva slika se nije mogla nigdjeu Hrvatskoj vidjeti ovim povodomosim u Maljevcu. Možda bi trebaloBROJ 13

20BOŠNJAČKI GLASovim povodom obići i još druga mjesta u Hrvatskoj kako za Novu hidžretsku godinu tako i za Bajrame, kakosa ADŽOM HIDŽROM tako i sa DIDOM BAJROM pa da se maljevački primjer proširi i zaživi prvenstveno koddjece koja to i očekuju uz darove.Efendija Admir je određene naslove knjiga koje je Kadir Begović dovezao iz Rijeke, proslijedio i u škole uCetingradu, Maljevcu, Krnjaku i Topuskom za potrebe tamošnjih školskih knjižnica, a ravnatelji navedenihškola su iskazali veliku zahvalu izdavaču „Andromedi“ d.o.o. iz Rijeke i svima koji su sudjelovali da ova vrijednadonacija stigne do njih.Radosna događanja u zagrebačkoj Općoj gimnaziji s pravom javnosti„Dr. Ahmet Smajlović“Otvoren novi kabinet fizike, kemije i biologije 25. 02. 2009.Upetak 20. veljače u našoj školi svečano je otvorenkabinet fizike, kemije i biologije, te je na taj načinnaša škola postala bogatija za još jedan moderani i suvremeno opremljen laboratoriji.Kabinet je donacija obitelji Šuko, koji su donirali šezdesettisuća (60.000,00) HRK za nabavku najvažnije opreme.Kabinet je svečano otvorio uvaženi muftija Ševko ef.Omerbašić, koji je tom prigodom istaknuo važnostdonacije za stvaranje suvremenih uvijeta pri realizacijinastavnog plana u našoj školi.U ime obitelji Šuko, prisutnima se obratio gosp. AvdoŠuko, koji je naglasio da ima želju biti donator za jedan Unutrašnjost novouređenog kabinetaprojekt važan za osuvremenjivanje nastavnoga procesa unašoj školi.Ravnatelj škole prof. Murat Hadžismajlović izrazio je zadovoljstvo što je donator prepoznao našuškolu kao obrazovnu ustanovu u koju vrijedi ulagati i donirati.Da bi kabinet bio potpuno upotrebljiv, potrebno je nabaviti nastavna sredstva i pomagala koja ćeomogućiti ostvarivanje praktičnog dijela nastave kroz pokuse.Nadamo se da će ovaj humani čin obitelji Šuko potaknuti i druge plemenite ljude na slične akcije. MolimoSvevišnjeg Boga da nagradi obitelj Šuko, koja je ovim plemeniti djelom ugradila sebe u ovu našu jedinstvenuodgojno-obrazovnu ustanovu. Amin!Učenik Jasmin Guzina izborioDržavno natjecanje izmatematikeNa ovogodišnjem Županijskom natjecanjuiz matematike održanom 23.02.2009. uMIOC-u, u konkurenciji najboljih učenikaiz 30 škola Zagrebačke županije, Jasmin Guzina,učenik drugog razreda Islamske gimnazije,uvjerljivo je osvojio prvo mjesto i tako se izravnoplasirao na Državno natjecanje iz matematike.Plasman na Državno natjecanje ogroman je uspjehnašeg Jasmina, njegovog mentora prof. SalihaHadžismajlovića i naše škole.Naš šampion i ponos Jasmin GuzinaBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 21Posebno je važna rana identifikacija učenika, poticaj i ohrabrenje u radu, suočavanje s kreativnim izazovimašto je karakteristika rada određenih profesora u našoj školi.Naša škola nastoji kroz organizaciju obrazovanja osigurati uvjete da takve potencijalne mogućnosti postanui stvarne. Jedan od načina da se to ostvari razna su natjecanja u matematici i drugim predmetima,kojima sposobni i radišni učenici stječu mogućnost da se istaknu među svojim vršnjacima.Na kraju, Jasminu i njegovom mentoru želimo puno uspjeha na Državnom natjecanju, koje će se održatiod 29. ožujka do 1. travnja 2009. god. u Puli.Izvor : http://www.zg-medresa.hrIz rada saborskog zastupnikaBOŠNJACI I SLOVENCI PONOVNO UHRVATSKOM USTAVUPiše: Bakhatyar AljafAutor je direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), LjubljanaNa Međunarodnom institutuza bliskoistočne i balkanskestudije (IFIMES)u Ljubljani u okviru ciklusa predavanja“Zapadni Balkan i EU”5.veljače 2009.godine na temu»Nacionalne manjine i njihovauloga u približavanju HrvatskeEU« predavao je prof. dr. ŠemsoTanković, saborski zastupnikalbanske, bošnjačke, crnogorske,makedonske i slovenske nacionalnemanjine i predsjednik Klubazastupnika nacionalnih manjinau Saboru Republike Hrvatske. Naiznimno posjećenom predavanjubili su nazočni slovenski ministarza Slovence u susjedstvu ipo svijetu akademik dr. BoštjanŽekš, dugogodišnji predsjednikSlovenske akademije znanosti iumjetnosti (SAZU) i zastupnik MiroPetek, predsjednik parlamentarnekomisije za Slovence.Predavač je govorio o hrvatskommodelu sudjelovanja nacionalnihmanjina u društvenom i političkomživotu, ulozi nacionalnih manjinana putu Hrvatske u EU i NATOPredstavio je svoju inicijativu zavraćanje Bošnjaka i Slovenacau preambulu hrvatskog ustava,koji su nepravedno izbačeni 1997.godine i očekuje, da oba narodabudu vraćena u ustav već u ovojgodini. Dr. Tanković ispostavio jeproblem nemogućnosti dvostrukogglasovanja pripadnika nacionalnihmanjina. Naime, radi se opozitivnoj diskriminaciji, koja bimanjinama omogućila da poredglasovanja za manjinsku listu glasajui za druge stranačke listekao građani Republike Hrvatske.Izrazio je uvjerenost, da će uskoroi to pitanje biti riješeno.Dr. Tanković je upozorio natrend smanjivanja broja pripadnikanacionalnih manjina na svakomnovom popisu u RepubliciSudionici tribineHrvatskoj. Alarmantan podatakje, da se broj građana Hrvatske,koji su se izjasnili kao Bošnjacina popisu 2001.godine u odnosuna popis 1991.godine smanjio za54,88%. U popisu stanovništva ugrupi „Ostali narodi Europe“ biloje sveukupno 20.706 stanovnika.Od tog broja 19.667 stanovnika,ili 95,03% otpada na pripadnikebošnjačke manjine koje je statistikaevidentirala starim i nepostojećimimenom Muslimani (u etničkomsmislu). Upozorio je na stoljetnu„suspendiranost“ imena Bošnjak,koje se nije smio upotrebljavatiBROJ 13

22BOŠNJAČKI GLASZajednička fotografija za uspomenuna popisima 1921, 1948, 1953, 1961, dok je 1971.godine upotrijebljena nepravilna nacionalna identifikacijaMusliman. Sa tim problemom susrećuse Bošnjaci u Crnoj Gori i Makedonije, koje je dr.Tanković sa izaslanstvom nedavno posjetio.Naveo je značajnu ulogu koju za nacionalne manjineimaju Savjet za nacionalne manjine RepublikeHrvatske, Ured Vlade RH za nacionalne manjine,Koordinacija vijeća nacionalnih zajednica na raziniHrvatske, Klub zastupnika nacionalnih manjinai druge institucije, posebno grad Zagreb, kojiizdašno pomaže nacionalne manjine.Dr. Tanković predavanje je zaključio sa tvrdnjom,da manjine u Hrvatskoj nisu dekor nego aktivnifaktor općeg razvoja. Doprinos nacionalnih manjinaputu Hrvatske u euroatlantske integracije ocijenio je, da kada bi EU uzela samo naš prinos afirmacijiHrvatske već danas bi, uz Sloveniju, i Hrvatska bila njena članica.Na kraju razgovora dr. Tanković osvrnuo se da hrvatsko-slovenske odnose i naglasio, da se radi o prijateljskimzemljama i da su pojedinačni svakodnevni problemi počesto predimenzionirani.Razgovor poslije predavanja sa dr. Tankovićem vodili su Bakhatyar Aljaf i mr.sc. Zijad Bećirović.ANTERFILE:Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) ima sjedište u Ljubljani. IFIMES djeluje u svimdržavama Bliskog istoka i Balkana. Broji preko 250 različitih članova, među kojima su bivši predsjednici, premijeri,političari, veleposlanici, generali, profesori, novinari itd. IFIMES sudjeluje s stranim vladama, međunarodnim organizacijamai poduzećima. Redovito analizira događanja u pojedinim državama i regijama. Svoja istraživanja u različitimjezicima redovito objavljuje i distribuira preko mailing liste sa preko 220.000 e-mail adresa. Predsjednik Savjetainstituta je Amerikanac dr. Robert J. Donia s Sveučilišta Michigan. Iz regije od imena primjećujemo bivšeg američkogveleposlanika Victora Jackovicha, dr. Mirka Pejanovića, dr. Sandru Bašić Hrvatin, biznismena Janeza Škrabeca i mnogedruge. Više o institutu na www.ifimes.org.IntervjuSaborski zastupnik nacionalnihmanjina o Izraelu i HamasuŠemso Tanković:Palestinci imaju pravo na povratakEkstremizam je definiran politikom vladajućih krugova u državiIzrael, koji zapravo Palestincima poručuju: Vi ste istjerani inemate se pravo vratiti. Znam da će mira jednom biti, ali je pitanjekoliko još žrtava treba pastiProf. dr. Šemso Tanković (67), saborski zastupnik iz redova nacionalnihmanjina i predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH), zaSpektar govori o svojem viđenju sukoba Izraela i palestinskog Hamasa,jednostranim medijima, prejakom vojnom lobiju i olakom etiketiranju.Jedini ste saborski zastupnik koji javno govori o aktualnim sukobi-Šemso TankovićBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS23ma na Bliskom istoku, odnosno uGazi. Iznenađuje li vas šutnja, iliignoriranje, ostalih kolega?Nažalost, doista sam jedini i pomalozbunjen time. Pogotovo načinomna koji su neki moji dugogodišnjiprijatelji reagirali na nekolicinumojih istupa. Ljudi mi prilaze sastrahom. Većina se tih ljudi zapravoslaže s onim što govorim, ali mezbunjuje kada kažu da sam zbogtoga – jako hrabar i odlučan. Zaštone reći, dvojica mojih kolega, saborskihzastupnika, bila su na skupupodrške Palestincima, odnosno namirnom prosvjedu protiv vojne akcijeIzraela, u zagrebačkoj džamiji,ali su se bojali i ostati, da ih nevide mediji i da se njihov dolazakne bi krivo interpretirao. Mislimda je najnormalnija stvar kadasaborski zastupnik izražava svojstav. Strašno je, međutim, da vaszbog toga doživljavaju – hrabrim.Deprimiran sam atmosferom ukojoj ne smijete izreći svoj stav.Ljudi vas tapšu po ramenu, ali seistodobno okreću pazeći ne gledali ih tko. Podsjeća me to na radnjufilma “Fahrenheit 85”, s doktrinomuništavanja svih knjiga i “oporbom”među ljudima koji nastoje sačuvatito blago zvano lijepa književnost.Očito je da živimo u vremenu kadaje demokracija, na svjetskoj razini,suspendirana. Mnogi se ljudi slažusa mnom, ali se boje slobodnoprogovoriti o vrlo ozbiljnom problemukoji se, kad-tad, mora navaljani način riješiti. U protivnom,isti nas problem može odvesti ukataklizmu svjetskih razmjera.Što bi, prema vašemu mišljenju,vodilo razumnom rješenjusuživota Izraelaca i Palestinaca,odnosno problema koji nije rješivveć nekoliko desetljeća?Točno, to je problem koji trajejako dugo. Prije više od dvijetisuće godina, tada moćno RimskoCarstvo rastjeralo je Židove počitavom svijetu i taj je narodkroz svoju golgotu pokazaofantastičnu sposobnost opstojnosti.Doživljavali su svijetle trenutke umnogim sredinama i stvarali velikadjela u mnogim državama svijeta.U Španjolskoj, tijekom arapskevladavine, židovska je populacija,na primjer, imala jedno od svojihnajvećih procvata u svojoj povijestiizgnanstva. Dogodio se, međutim,Drugi svjetski rat i jedan je bolesnium odlučio uništiti jedan čitavnarod. Bogu hvala, nije u tomeuspio. Već je i prije, međutim,cionizam imao želju vratiti svojeljude na prostore odakle potječu,no od tada, odnosno 1948.godine, počinje masovno naseljavanjeŽidova u današnji Izrael.Problem je, međutim, što na tomistom području također živi i jedandrugi, isto tako autohtoni narodzvan Palestinci. Njihovi međusobnisukobi traju još od tada, a ratuglavnom nije nikada ni prestao. Ujednom je trenutku postojala velikašansa da se potpiše mir izmeđutih dviju nacija. Židovski su ekstremisti1995. godine ubili YitzhakaRabina, čovjeka koji je bio kadarsklopiti mir s predstavnicima palestinskognaroda. Nakon rušenjasovjetskog imperija, ostala je samojedna velika sila, koja od tada jedinaodređuje što je demokracija, ašto nije demokracija. Zahvaljujućisprezi SAD-a, Izraelu su dani svimogući i nemogući mandati dase obračunaju, na najgori mogućinačin, s Palestincima. Vi ste iznovina koje u nazivu imaju pridjev“slobodna”, no ja uopćene vidim slobodne i nezavisnemedije više nigdje u svijetu. Svisu mediji u ovom trenutku jedanklasičan model copy/paste, jedniod drugih, pa prema trećima.Američke novine, engleske, francuske,hrvatske... sve su iste, jer sedogađaji u Gazi uvijek opisuju takoda se prvo naglasi ekstremizamjedne strane, također i imenujepokretača, odnosno “krivca” zaprekid primirja, a zaboravlja se –da to uopće nije istina. Vjerujem daste dobro informirani, ali u kolikoste novina uspjeli pročitati da se iu samom Izraelu održavaju prosvjediprotiv zločina njihove vojske?Mediji ne žele prenositi da se i dioIzraela protivi onom što se događa,te propuštaju informacije tek onolikokoliko je potrebno da se oosnovnim stvarima govori. Sigurnoje da postoje rakete kojima Hamasgađa Izrael, ali to više djeluje kaonovogodišnji vatromet negoli kaokakva ozbiljna ratna prijetnja. Očitoje kako je vojna industrija prejaka,te da utječe na globalnu politikucijelog svijeta. Sadašnja je situacijarezultat takvog stanja.Zbog čega na nedavnomskupu podrške Palestincimau zagrebačkoj džamiji niste,međutim, spominjali i razlikuizmeđu dvaju palestinskihpokreta, Hamasa i Fataha, odkojih prvi uopće ne priznajepravo Izraela na postojanje, dokje drugi aktivan u pregovorima ispreman na koegzistenciju?Mislim da je važno što prethodisamoj biti današnjih, najnovijihsukoba Izraela i Gaze. Ključanje problem – pravo Palestinacana povratak u svoju zemlju, kojeIzrael odbija. Tko je tu ekstremist?Zamislite situaciju da je bivša JNApobijedila ZNG, odnosno HV, teda su kazali: Hrvati se ne moguvratiti u svoju zemlju? Ekstremizamje, po mojemu mišljenju, definiranupravo politikom vladajućih krugovau državi Izrael, koji zapravoPalestincima poručuju: Vi steistjerani i nemate se pravo vratiti.Njih je, kako neke statistike tvrde,oko šest milijuna, a neki od njihželi se vratiti iz egzila. Hoćemoli sada čekati novih dvije tisućegodina pa da se jednog dana,možda, izmijeni situacija? Drugastvar, Hamas je politička strankai zbog čega svijet ne želi prihvatitida je to stranka koja je u Gazipobijedila na izborima? Nisam senikada predstavljao vrsnim poznavateljemmeđusobnih odnosaHamasa i Fataha, no jasno je kakou Gazi postoji sasvim dovoljanbroj dobronamjernih ljudi, a koji susada žrtve jedne velike agresije.Smatrate li da bi do izmjenenabolje moglo doći sa skorimBROJ 13

24BOŠNJAČKI GLASustoličenjem novog američkogpredsjednika?Kada je nestao sovjetski imperij,nestala je i potreba za NATOpaktom, a Izrael, zainteresiranimkrugovima vojnog establišmenta,idealno odgovara kao opravdanjeza daljnje održavanje nepotrebnogsustava. Izrael danas u mnogočemu ima modernije oružje odsamog SAD-a, te je jasno kakomir ne odgovara velikom brojumoćnika. Znam da će mira jednombiti, ali je pitanje koliko jošžrtava treba pasti na obje strane.Imajući na umu skučeni prostorPalestinaca i znatnu vojnu dominacijuIzraela, jasno je da su palestinskežrtve znatno upečatljivije.Što se tiče Baracka Obame, neočekujem znatan zaokret samozbog osobe novog predsjednika.Inače američke predsjednikedoživljavam kao “drugorazrednemoćnike”, iza kojih stoje “praviigrači”, dakako u sjeni.Možete li to pojasniti, te na čemutemeljite optimizam za mirnimrješenjem ovog sukoba?Spomenuo sam već vojniestablišment, posebno američki.Mnogo je loših stvari iznjedrio njihov“neokonzervativizam”, posebnood nedavno preminulog SamuelaHuntingtona i nekolicine drugihteorija ubojstava “nižih” strukturalidera. Po mojemu mišljenju,temeljna doktrina proizišla iztakvoga neokonzervativizma jestuništiti protivnika dok nije ojačao.Mnogi ozbiljniji analitičari žale zahladnoratovskom ravnotežom, jerdanašnja američka supernadmoćpraktički proizvodi poražavajućastanja. Optimizam temeljim upravona samim Izraelcima i Palestincima.Sjećam se međunarodnog simpozijapod nazivom “Rat, terorizami turizam”, koji je održan1997. godine u Cavtatu. U izlaganjujednog izraelskog profesoraiz Jeruzalema, uvjerljivo se govoriloo suradnji izraelskih i palestinskihturističkih organizacija u vremenuoružanih sukoba. Čovjek jejasno rekao da bez njihove dobre ineprekinute suradnje tamošnji turizamjednostavno ne bi bio moguć.Normalnih ljudi sigurno ima naobjema stranama.Možete li usporediti današnjupolitiku RH prema Bliskomistoku s politikom bivše SFRJ,koja od 1967. godine nije ni imaladiplomatske odnose s Izraelom?Ni jedno ni drugo nije perfektno.Hrvatska je mala zemlja i moragraditi odnose sa svima. Mislimda je Stipe Mesić u pravu. Onodlazi i u Izrael, kao što posjećujePalestinu, Siriju i ostale susjednezemlje. Nije mi se, međutim, svidiostav premijera Ive Sanadera koji jekazao: “Nekoć smo bili nesvrstani,a sada smo svrstani.” To bi trebaloznačiti da jedna strana, u ovomslučaju Izrael, uživa njegovu kompletnupodršku, a da Palestincetretira na način da ih shvaćamo,razumijemo i naričemo nad njihovimnevinim žrtvama, ali rat jerat i takve se stvari, kao, događaju.Bojim se da nas takav pristup vodik modelu “banana-države”. Ipak jeu našoj zemlji snažna građanskasvijest koja neće dopustiti da takvošto u cijelosti zaživi.Hamas i FatahOružane borbe između političkihopcija Hamasa i Fataha sigurnospadaju u jednu mračnustranu sukoba koji se odvijaizmeđu Palestinaca. Govoriosam o tome nedavno dva satau „Noćnoj mori“ kod ŽeljkaMalnara. Nisu ni Palestincipotpuno nevini. Postojanjepolitičke razlike među njima neznači da se moraju još i samiubijati.Činjenica je međutim da državaIzrael ne priznaje istjeranimPalestincima pravo na povrataksvojim kućama, a to prethodipolitici Hamasa, odnosnone priznavanju Izraela. Umnogo čemu Hamasovapolitika je izraz očajnika, kojizbog položaja u kojeg je doveden,nema drugog izbora.“Dodao bih ovome činjenicuda su takvi sukobi poznati ina našim prostorima (četnici– partizani u Srbiji i Crnoj Gori,ustaše, domobrani-partizani uHrvatskoj, itd.).Ništa bez AmerikePuno se govori o antisemitizmu,te se i olako lijeperužne etikete. Osudio sam svojedobnoteroristički napad od11. rujna 2001. na New Yorki Washington,D.C., ali i rekaokako su najveće žrtve terorizmaupravo mladi ljudi iz islamskogsvijeta, koji su ostali uskraćeniza komunikaciju svojih zemaljasa SAD-om.Ako danas tražite vrhunskuznanost ili školovanje – jednostavnomorate ići u SAD– i to je realnost. Ako vamje međutim zemlja izoliranaod Amerike – naravno da steuskraćeni. Mene su zbog takveizjave strašno napali, ali izjavaje bila potpuno pogrešnoprotumaćena, što vam dodatnogovori o sumornosti trenutkadanašnje demokracije.“BROJ 13

U susret lokalnim izborimaBOŠNJAČKI GLAS 25SDA HRVATSKE NAJAVILA PODRŠKUIVANU JAKOVČIĆU ZA MJESTO ŽUPANAISTARSKE ŽUPANIJEUmag, 21. 02. 2009.Uprepunoj dvorani gradske vijećnice u Umagu održana je sjednica Glavnog odbora SDA Hrvatske.Nakon „Lijepe naše“ i „Krasna zemljo, Istro mila“ te odane pošte svim umrlim članovima i prijateljimastranke skup je otvorio predsjednik Glavnog odbora, inače stanovnik grada Umaga, gospodin HasanĆatić.„Naša stranka“ - istaknuo je gospodin Ćatić - „utemeljenaje 1990. godine i svoju punoljetnost doživljavakao parlamentarna stranka, kao stranka koja u dviježupanije ima svoje vijećnike i zajedno sa svojim koalicijskimpartnerima sudjeluje u vlasti u pet županija,većem broju gradova u općina diljem Hrvatske. Mi senadamo, da će i lokalni izbori zakazani za svibanj ovegodine, ne samo potvrditi dosadašnje rezultate negoće ih u nekim sredinama dodatno ojačati“ – zaključioje predsjednik Glavnog odbora SDA Hrvatske.Sjednici su nazočili brojni gosti, istarski župan iRadno Predsjedništvo: M. Pezerović, F. Vukotić, H. Ćatić, predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić, predsjednik HSUA. Muftić i K. VelagićSilvano Hrelja, saborska zastupnica iz redova najjačeoporbene stranke SDP-a Tanja Vrbat, predsjednicaumaškog SDP-a Sanja Bosnić, izaslanik gradonačelnika Umaga Dimitrij Sušanj i mnogi drugi. Iz susjedneBosne i Hercegovine stigla je delegacija Stranke demokratske akcije BiH na čelu sa dr. Sanjinom Halimovićemgradonačelnikom Sanskog Mosta i federalnim parlamentarcem, Asimom Kamberom, kantonalnim poslanikomi Medihom Hromađić predsjednicom SDA Sanskog Mosta.U svojem pozdravnom obraćanju istarski župan IvanJakovčić ponovno je podvukao odličnu suradnju dvijustranaka kako na županijskoj tako i na lokalnoj razini.„SDA je bila i ostala vjerna gajenju dobrih odnosa saIDS-om. Naša stranka sustavno razvija multikulturalnosti ponosni smo što svi pripadnici manjina videu našoj stranci onu snagu koja im omogućava punirazvoj građanske svijesti i potiče na isti način njegujeposebnosti koje su dodatna kvaliteta zajedništvu svihnas. Znamo da ima poteškoća u suradnji u nekimsredinama no vjerujemo da se to razgovorom možeuspješno razriješiti“ – zaključio je JakovčićSilvano Hrelja i Tanja Vrbat su u ime svojih stranakapozdravili članove Glavnog odbora i njihove goste itakođer istakli spremnost HSU i SDP za zajedničkimSudionici i gosti pozdravljaju himnunastupom na lokalnim izborima.Gosti iz BiH, impresionirani dobrodošlicom, potvrdili su da jedinstvena i cjelovita BiH nema alternativu.Istupi Milorada Dodika, po kazivanju Sanjina Halimovića i Asima Kambera samo su nesuvisli pokušaji da sezaustavi dalja afirmacija Bosne i Hercegovine i njezin neupitni ulazak u euroatlantske integracije. „Došli smo,ujedno, iskazati vam svoju podršku ali i zahvalnost gradu Umagu i cijeloj Istarskoj županiji na nesebičnojpomoći kada ste primili tisuće izbjeglica tijekom agresije na BiH“ – naglasak je dr. Sanjina Halimovića nakoncu pozdravnog govora.BROJ 13

26BOŠNJAČKI GLASRadni dio sjednice Glavnog odbora posvetio je najviše pažnje financijskom izvješću stranke i financijskomplanu stranke za 2009. godinu. U veoma sadržajnoj na momente i žučnoj raspravi prihvaćeno je Izvješće zaproteklu godinu kao i financijski plan za ovu godinu.Velika pažnja posvećena je predstojećim lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj. U izvješćima pojedinihdelegata iznijeti su fragmenti razgovora sa gotovo svim strankama koje djeluju u sredinama iz kojih dolaze.Najveći broj izlagača potvrdio je dalju spremnost suradnje sa SDP-om, IDS-om, ali i s drugim strankama kojepoštuju dogovorene postulate suradnje. U zaključku je potvrđena dosadašnja praksa da ogranci strankesamostalno odlučuju o koalicijskim partnerima na predstojećim izborima.Glavni odbor raspravljao je o mnogim aspektima daljeg djelovanja stranke. Usvojena je odluka da SDAHrvatske, poput svih većih stranka, formira Savjet za branitelje.Na kraju veoma sadržajne sjednice Glavnog odbora donijet je zaključak da se koncem listopada ove godineodrži redovita izborna Skupština Stranke demokratske akcije Hrvatske u Zagrebu. Prve skupštine po ograncimamogu se očekivati već u ožujku i travnju u Labinu, Zadru, Splitu i Osijeku. Na skupštinama pojedinihizabrat će se nova vodstva stranke i ponudit će se prijedlozi za najviše stranačke funkcije. Za svaku funkcijuu stranci pa i funkciju predsjednika stranke očekuje se veći broj kandidata.Nakon održane sjednice Glavnog odbora SDA Hrvatske upriličena je zajednička večera koju je obilježio sastav„Devet rijeka“ iz Sanskog mosta njegujući staru bosansku sevdalinku.Izjave pojedinih učesnika:IVAN JAKOVČIĆDrago mi je da je SDA Hrvatske kaomjesto održavanja ovog značajnogskupa izabrala našu županiju igrad Umag. Mi smo najeuropskijaregija u Hrvatskoj i ovakvi susretii razgovori približavaju nasEuropskoj Uniji kojoj, po svimobilježjima, doista i pripadamo.Čestitam gospodinu HasanuĆatiću na uspješnoj organizacijiskupa.SILVANO HRELJAHSU i SDA Hrvatske imajuodlične odnose koje na žalost nekoristimo dovoljno prigodomdržavnih i lokalnih izbora. Rekaosam gospodinu Šemsi Tankoviću,s kojim dijelim saborske stolice,da možemo i trebamo snažnijeoblikovati naše zajedništvo. Zarazliku od suradnje s velikimstrankama mi smo relativno malestranke i lakše nam je očuvati svojizborni status i zadržati svaka zasebe svoju autonomnost.Dr. SANJIN HALIMOVIĆOvo je moj prvi dolazak u Umag izadivljen sam sa načinom na kojiBošnjaci politički djeluju u ovojžupaniji ali i cijeloj Hrvatskoj. Mismo u Bosni i Hercegovini nesumnjivonajjača stranka i najodgovornijismo za budućnost naše zemlje.U ovoj stranci vidimo snažanentuzijazam kojeg je usadio rahmetli(pokojni) predsjednik AlijaIzetbegović. Naš dolazak otvoranovu prigodu dobre suradnjeUnsko-sanskog kantona i Istarskežupanije.HASAN ĆATIĆOvo je bila najbolje organiziranasjednica Glavnog odboranaše stranke i ujedno i najboljiodgovor onima koji su priželjkivalinjezin silazak s političke scene.Otvoreni smo za suradnju sa svimpolitičkim partnerima. U dolaskuSenada Pršića, predsjednikaBošnjačke nacionalne zajedniceHrvatske vidim spremnost svihbošnjačkih snaga da objedinimonaš angažman kako bi zajedničkimsnagama rješavali naše problemekoji nije malo.ASIM KAMBERHvala Istri, hvala Bošnjacima alii svim građanima Istre na pomoćikoju ste nam pružali tijekomagresije na Bosnu i Hercegovinu.Mi danas, po istom modelu, razvijamomultikulturalnost u našemkantonu i općini Sanski Most.Ponosni smo na povratak srpskogpučanstva u krajeve u kojima su,zajedno sa nama, živjeli u mirui slozi. Otvoreni smo za suradnjunašeg kantona sa istarskomžupanijom.MEDIHA HROMAĐIĆKao predsjednica SDA SanskiMost zadivljena sam ustrajnošćuBošnjaka Istarske županije i cijeleHrvatske u afirmaciji bosanskogduha u hrvatsko društvo. Tajsveopći model poštivanja drugihi drugačijih nema alternative.Čestitam.ŠEMSO TANKOVIĆŠto može više poželjeti predsjednikjedne male stranke poput SDAHrvatske nakon ovakvog skupa.Samo to da oni koji će jednogdana nastaviti naš rad budu jošbolji i sadržaji od nas. Mi smoočuvali Bosnu i Hercegovinu inajavili smo svoju tradicionalnupripadnost europskim vrjednotama.Ali, isto tako, s punim ponosommi ističemo i pripadnost svojojuzvišenoj vjeri Islamu koji jeBROJ 13

isto tako europski i svjetski poputjudaizma, kršćanstva i inih religija.Bosanski duh promovira miri toleranciju i to ste vi u zemljiciIstri najbolje osjetili. Hvala svimana prekrasnom ugođaju.KEMAL VELAGIĆUvijek sam govorio da Istrai Bosna imaju puno dodirnihtočaka. I Bosna kao i Istra razvijajuduh zajedništva i tolerancije.Naša SDA u tome prednjači. Zatomi s toliko ponosa govorimo o timvrijednostima.SENAD PRŠIĆPrenijet ću svojim suradnicimaveličanstveno ozračje ovoga skupa.Danas je u Umagu bilo veoma lijepobilo Bošnjak. Slušajući umjetnikeansambla „Devet rijeka“ i našuBOŠNJAČKI GLAS 27staru bosansku sevdalinku kao iprijem domaćih ljudi gradi u menioptimizam za vrijeme koje namdolazi. Nadam se da će moj dolazakna ovu sjednicu potvrditi spremnostsvih bošnjačkih asocijacijaza suradnju i zajednički iskorak.Mi smo spremni zajedničkim snagamapodržati kandidate koji ćepromicati bošnjačko zajedništvo.Akcije koje valja podržatii njima se pridružitiPiše: AdemSmajićNedavno potpisivanje ugovorao stipendiranju nadarenihbošnjačkih studenatakoji će i ove godine dobivati,možda skromne, stipendijeiz Fonda «Salim Šabić» kojeg jeosnivač BNZH, ponukala me jena razmišljanja o dalekosežnostitakvih momenata. Navelo me jeda se prisjetim da je u povijestiBošnjaka poticanje na učenje iizučavanje imalo svoje centralnomjesto. Učenje je utemeljeno uvjeri, tradiciji te kulturološkomkontinuitetu. Bilo da je riječ ousmenoj predaji naših dobrihbošnjana ili učenje kroz škole,medrese, mektebe, džamije, tekije,institute….Naša povijest puna jeslavnih imena koji su za naukomotišla na istok i vraćali se nakondesetak godina, i prenašali svojeznanje u svojoj Bosni pa i dalje.Nemali broj završavao je visokestudije po evropskim sveučilištimai vraćali se u svoju Bosnu i u njojširili nauku i podučavali druge.Ponosni smo na njih jer su govorilipo nekoliko stranih jezika ipisali na tim jezicima. Tako ćemonaći na sveučilišnim bibliotekamau Kairu, Istanbulu, Beču i drugimpoznatim gradovima knjige pisanestranim jezicima, a to su našivrijedni Bošnjaci svojom rukomispisali. Najveći poticaj tomedaje nam vjera Islam. Jer osnovaislamskog poziva je borba protivneznanja i nepismenosti. Obvezaje svakog od nas kontinuiranoobrazovanje i prenašanje stečenogznanja. Dužnost je svih muslimanada na planu obrazovanja,školovanja, naučnih i vjerskihspoznaja dadnu svoj vlastiti doprinosprema mogućnostima i sposobnostima.Naredba(ikre) uči uislam u je proglas svim razumnimljudima i poticaj na učenje. Dapopune svoje redove i da u timredovima ne ostane ni jedna nepismenaosoba. To je čovječanstvubila Allahova,dž.š. naglašenaponuda. Da ljudi čitaju, izučavaju,proučavaju u ime Njegovo. Učenjeu ime Univerzalnog je opće korisno,nauka koja koristi svim plemenitimi dobronamjernim ljudima.Ponuda od Univerzalnog danaje u formi naredbe, imperativnai ima trajno značenje. Od realizacijete naredbe ovisila je sudbinačovječanstva i svakog čovjeka.Dovoljno je spomenuti da su prvadva objavljena poglavlja iz Kur,anaukazala na čitanje, pisanje, učenje,pero i knjigu.,,Čitaj, u ime Gospodara tvoga kojistvara. Stvara čovjeka od ugruška,plemenit je Gospodar tvoj, kojipoučava peru, koji čovjeka poučavaonome što ne zna.,,Sure,(El-Alek,1-5). Ovo su prvi Kur,anski ajetiAllahove,dž.š.Knjige.Zadnji vjerovjesnik Muhammeda.s.u jednoj svojoj izreci ukazujeda se naukom postiže blagostanjei ugled na obadva svijeta:,,Ko želi blagostanje na ovom svijetu,nek uči; ko želi mir na budućemsvijetu, nek' i on uči,ko želi obasvijeta, nek se bavi naukom.,,Kako mi doprinosimoovom univerzalnomimperativu?Na sjednici VIJEĆA BOŠNJAČKENACIONALNE MANJINE ZAPGŽ, održane 20.2.2009.g. razmatranje financijski plan, gdje jepodržano financiranje fonda,,Salim Šabić,,. Data je kolektivnapotpora i obavezali smo se daćemo i druge pokušati animiratiBROJ 13

28BOŠNJAČKI GLASda svatko dade doprinos premasvojim mogućnostima. Ovom prilikomodlučeno je da VBNM zaPGŽ, izdvoji skromnih 3000,00kuna. Vrijedno je ovom prilikomistaći da naš aktualni predsjednikBNZ za PGŽ već duže vrijemeizdvaja, putem bankovnog naloga,po pedeset kuna mjesečno od svogosobnog dohotka, te za Islamskicentar po sto kuna. Ujedno, punoradi na animaciji da to postanemasovna pojava. Zagovarač idejeje da svi učestvujemo, pri čemunije bitna visina iznosa, ali da budešto veći broj i to u kontinuitetu.U 12.mjesecu kada je objavljennatječaj za kupovinu zemljišta zaIslamski centar- ,BNZ za PGŽ seodmah se uključila u ovu akciju.Izdvojili smo 4400,00 kuna zakupovinu 10 m 2 . Svi članovisu upisali da će uplatiti od trido dvadeset četvorni metarazemljišta u tijeku mjesec dana,to smo već i izvršili. To istoobavili su VBNM za PGŽ, kao iGradsko vijeće Bošnjačke nacionalnemanjine. Uvjeren sam da natome nećemo stati. Naša pomoćizgradnji Islamskog centra u Rijecibiće u kontinuitetu, kako iz fondashodno mogućnostima tako i individualnoshodno našim primanjima,sve dok izgradnja traje. Stoga, pozivamo sve ljude dobrevolje i koji misle na budućnost,uključite se u društvene projekteo kojima je ovdje riječ. Ako svidajemo po malo, prikupit ćemovelika sredstva ako nas se uključipuno. Tako nitko neće biti oštećena moći ćemo učiniti velike korisnestvari.Istarske Bošnjakinje proslavileDan ženaIstarske Bošnjakinje proslavile su Međunarodni dan žena u konobiBani u Pazinu. Zajednička druženja započela su prije pet godina nainicijativu Bošnjakinja iz Raše, Labina i Kršana, tako da od početnogdruštva od svega sedam žena, ovogodišnje je okupilo 150 žena iz spomenutihmjesta te Rovinja, Pule i Pazina.družiti, množe nam se priključiti, bez obzira je li riječo ženama muslimanske, pravoslavne ili katoličkevjere”.Senad Pršić, predsjednik Nacionalne zajedniceBošnjaka Istarske županije je svim ženama, kao ionima koje su taj dan imale rođendan, u znak pažnjepoklonio karanfil. Žene koje vole pjevati imale supriliku natjecati se u pjevanju, bila je organiziranai tombola, a uz bogatu trpezu i piće i žene su semogle opustiti uz muziku za ples.Ženama se prigodnim riječima obratio SenadPršić, predsjednik Nacionalne zajedniceBošnjaka Istarske županije, koja je bila i pokroviteljovog druženja. Između ostalog je naglasio da jeZajednica Bošnjaka jedna od najaktivnijih nacionalnihzajednica manjina koje žive u Hrvatskoj, a govorećikonkretno o Zajednici Bošnjaka Istre kazao je daizvrsno surađuju s lokalnom i regionalnom vlašću.Istarske Bošnjakinje pozvale su da se njihovimdogađajima priključe i ostale žene bez obzira navjersko i političko opredjeljenje. „Svatko tko se voliBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 29Islamski centar Rijeka – Kako se kreće?Piše: Ibrahim RužnićUskoro kamen temeljacAko je suditi po najavama, kamen temeljac Islamskog centraRijeka mogao bi biti položen u svibnju ili lipnju ove godine.Sve ovisi o kalendaru posjeta nekih „važnih“ državnikaRepublici Hrvatskoj, pa je moguće da se u protokol državničke posjete„ugradi“ i kamen temeljac. Ne treba niti spominjati kakav bi tobio „vjetar u jedra“ ovdašnjim muslimanima u ostvarivanju dugogodišnjeg sna.Međutim, kako god, kamen temeljac se bliži i mi, muslimani Rijeke i Primorso-goranske županije moramose pripremiti za taj veliki događaj. Svi oni koji su do sada oko priprema za gradnju bili po bilo kojem pitanjuaktivni, svoju aktivnost sada moraju višestruko pojačati. Oni koji su svoj doprinos odlagali za „kad dođe vrijeme“,obavještavamo da je vrijeme došlo. Uplatite odmah sredstva za isplatu zemljišta kojeg nam je GradRijeka dodatno prodao (ukupno oko 11.000 m 2 ). Prijavite se i stavite na raspolaganje Organizacijskom odboruza polaganje kamena temeljca. Očekuje se nekoliko tisuća posjetitelja kojima ćemo morati biti dostojanstvenidomaćini. Pokažimo našim gostima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a i onima koje očekujemo iz drugihkrajeva islamskog svijeta, da smo dostojni projekta koji je pred nama.Nema više odlaganja. Nema prebacivanja odgovornosti ni na koga drugog. Sad smo mi na redu.In MemoriamFra. Petar Anđelović(prenosimo tekst Borisa Pavelića)FRA PETAR ANĐELOVIĆ, PROVINCIJAL FRANJEVAČKE PROVINCIJE BOSNESREBRENE OD 1991. DO 2000., BESKOMPROMISNO SE SUPROTSTAVIOTUĐMANOVOJ POLITICI PODJELE BOSNE I PRESELJENJA HRVATA UHERCEGOVINU I HRVATSKUFratar koji je spasio BosnuPrivrženost cjelovitosti BiH fraPetra Anđelovića bila je višeod političke prosudbe. Bilaje ona ukorijenjena u specifičnomeodnosu bosanskih franjevaca premanjihovoj zemlji, u njihovu razumijevanjunjezina složena i nerazdjeljivavišeetničkog i višekonfesionalnogtkiva, za koje su znali da nadilazipojednostavljene etnocentrističkekoncepteA kad je danas u pitanju Bosna ikad nas pitaju, onda smo mi – s onustranu politikantstva i strančarenja– zajedno sa svojim pukom, zasuverenu, samostalnu, slobodnui nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu.Nećemo se ustručavati ovo i javnokazati. Svjesni smo, naime, da jeBosna nama takva dosuđena, aočito i mi njoj – to je u travnju 1992.,obraćajući se javnosti, kazao provincijalfranjevačke provincije BosneSrebrene fra Petar Anđelović, kojije u srijedu, 14. siječnja, preminuou svojem domu u franjevačkomsamostanu na Bistriku u Sarajevu.Tri mjeseca kasnije, zajedno s nadbiskupomvrhbosanskim VinkomPuljićem, isti je crkveni velikodostojniknapisao ovo: »Ostajućipovezani s hrvatskim narodom uRepublici Hrvatskoj i u svijetu, ovihdana na poseban način postajemosvjesni činjenice da kao pojedinci ikao narod uspravno stojimo u borbiza život, za narod, za domovinukoja se zove Bosna i Hercegovina.U njoj želimo živjeti, slobodni u svakomnjezinu djeliću, jednakopravnis drugim narodima. Ako nam je ovajcilj jasan, onda nam je jasan i putkojim ćemo do njega doći«. Premdaje to bilo vrijeme najžešćega i najokrutnijegasrpskog etničkog čišćenjaBROJ 13

30BOŠNJAČKI GLASBošnjaka i Hrvata u BiH, hrvatskimpolitičarima taj cilj očito nije biojasan: tri mjeseca nakon što suAnđelović i Puljić objavili svoj stav,u listopadu 1992., HVO je napaoArmiju BiH u Prozoru, i tako jepočeo gotovo dvogodišnji rat Hrvatai Bošnjaka, u kojemu su na objestrane poginule tisuće vojnika i civila.Taj je rat podržavala i financiralavlada u Zagrebu, tolerirajući rušenjehercegovačkih gradova i otvaranjelogora za Bošnjake, a sve kako bipokrenula kolektivno preseljenje BiHHrvata u Hercegovinu i Hrvatsku, dase, poput odraza u ogledalu srpskeagresije, u BiH stvore etnički čistahrvatska područja koja bi se potom,s vremenom, pripojila Hrvatskoj.Odlučan glas protiv podjeleFra Petar Anđelović bio je jedan od najustrajnijih protivnika togaplana za rušenje susjedne države, plana koji nije bio provedivbez okrutnih ratnih zločina. »Mi ostajemo« – naslov njegoveknjige objavljene 1995., u kojoj je sabrao većinu svojih javnihprotivljenja politici etničkoga čišćenja, snažno je odjeknuo ujavnosti, prožetoj službenim uvjeravanjima kako je preseljenje uHerceg-Bosnu najbolje rješenje za Hrvate iz ostalih dijelova BiH.»Odlučno dižemo svoj glas protiv svih tajno ili javno skovanih ipredloženih planova o podjeli BiH, protiv svih ratnih osvajanja istvaranja rezervata za bilo koji od njezinih naroda, kao i protivbilo čijih planiranih ili već ostvarenih protjerivanja i preseljavanjastanovništva s njegovih višestoljetnih ognjišta. Svaka je politikakoja stojiiza ovakvih postupaka za nas nehum ana, protunarodna izločinačka«, jake su riječi što ih je uprava franjevačke provincijeBosne Srebrene uputila članovima franjevačke zajednice u lipnju1993. Taj je apel poslan u vrijeme najžešćih HVO-vih razaranjamuslimanskog nasljeđa u Hercegovini: mjesec dana ranije HVOje napao Mostar, a mjesec dana kasnije otvoreni su logori zaBošnjake i do temelja srušeni gradovi-spomenici Stolac i Počitelj.Inzistiranje na dijalogu s muslimanimaPrivrženost cjelovitosti BiH fra Petra Anđelovića, koji je svojimdjelovanjem postao simbolom hrabre snošljivosti, blagosti istrpljivosti koje se suprotstavljaju nasilju i mržnji, bila je višeod političke prosudbe. Bila je ona ukorijenjena u specifičnomeodnosu bosanskih franjevaca prema njihovoj zemlji, u njihovurazumijevanju njezina složena i nerazdjeljiva višeetničkog ivišekonfesionalnog tkiva, za koje su znali da nadilazi pojednostavljeneetnocentrističke koncepte. »Fra Petar Anđelović jekao fratar, a osobito kao provincijal bio vjeran tradiciji bosanskihfranjevaca voleći svoju zemlju, nastojeći njegovati dijalog sa svimnjezinim narodima i građanima. Odigrao je ulogu i u društvenopolitičkomživotu svoje domovine, osobito za vrijeme rata.Politiku je smatrao područjem ljudske djelatnosti koja ima najvećiutjecaj na male ljude. I kada je bio proglašavan »političarom iosporavan, politiku je nastojao voditi iz vjerničkog, kršćanskog,franjevačkog kuta. I iz toga je proizlazila njegova mudrostkomuniciranja«, objavila je povodom njegove smrti bosanskafranjevačka provincija. Njegovo duboko razumijevanje BiH jasnose vidi u njegovu inzistiranju na dijalogu s muslimanima: »Mifratri pripadamo jednom internacionalnom redu u čijem su krilunašli mjesta pripadnici raznih nacija i kultura i svi se mi osjećamobraćom. U tome je, vjerujem, podrijetlo naše tolerancije, vještinasuživota, spremnost na prihvaćanje razlika. Takva je bila krozcijelo vrijeme naša Bosna, zemlja različitih identiteta i njihovasupostojanja, »maksimum različitosti na minimumu prostora«,Srebrenica, prezimebosanskih franjevacaPosebno dirljiv i suptilan odnosbosanski franjevci gaje premaSrebrenici. Po tamošnjemufranjevačkom samostanu, jednomod najstarijih u BiH, njihova je provincijadobila ime, a nadaleko sepisalo o Bošnjaku Srebreničaninukoji danas u Srebrenici čuvafranjevačku kapelicu sagrađenu natemeljima jedne od tri katoličkecrkve, koliko ih je u srednjem vijekupostojalo u Srebrenici. »Iz žrtveSrebrenice, želja nam je, trebaizrasti nova moralna snaga u borbiza povratak izgubljenoga i povrataksvakoga prognanoga na njegovurodnu grudu. Srebrenica i njezinažrtva ne smiju biti prepuštenezaboravu ni sudbini svršenog čina.Naprotiv, Srebrenica treba i morabiti početak novih nastojanja okomira i slobode svakog čovjeka«,napisao je fra Petar Anđelović u svojojknjizi »Fratar i njegova Bosna«.kako bi rekao Kundera. »Takva je našaBosna bila rješenje kroz stoljeća. Uvjerensam, rješenje je i za budućnost«.Mesićevo odlikovanjeTakvi stavovi Anđeloviću i bosanskim franjevcimanisu pribavili naklonost službenehrvatske politike devedesetih. Politički subili vrlo slabo utjecajni, pa im službenapolitika nije pridavala veliku pažnju, alisu zato zagovornici Tuđmanove politikeu BiH glasno polemizirali sa spremnošćuna suživot čak i uz visoke cijene, što jeoduvijek bila osobina bosanskih franjevaca.Optuživali su ih za izdaju hrvatstvai sluganstvo muslimanima, podsjećajućikako se poglavar bosanskih franjevacaBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 31fra Anđeo Zvizdović 1463. pokloniopred turskim osvajačemBiH Mehmedom Osvajačem. Tajpovijesni događaj, u kojemu je vladartada najsnažnije sile u Europibosanskim franjevcima zajamčioopstanak i zaštitu u BiH, tumačenje devedesetih kao dokaz slabostibosanskih franjevaca te kaoargument za tvrdnju kako su oniisti običaj zadržali do danas. Daje istina, dakako, posve obrnuta,prepoznao je predsjednik StjepanMesić, pa je fra Petra Anđelovića2006. odlikovao »Redom Danicehrvatske s likom KatarineZrinske« za sve što je uglednifranjevac učinio za opstanak BiHi tamošnjih Hrvata te za suradnjuHrvatske i BiH. Koliko su»Frapetrova« – kako su dobrogčovjeka od milja zvali prijatelji– upozorenja ušla i u cjelovituposttuđmanovisku hrvatsku politikuprema BiH, posve je drugopitanje.In MemoriamIsmet (Huse) MuhićS iznenađenjem i tugom10.01.2009.g., pročula se vijestmeđu njegovim prijateljima i znancimada je hadži Ismet Muhić preseliose na ahiret u Sarajevu, gdje jeodselio ovih zadnjih nekoliko godina.Prema njegovom kazivanju,zaželio je da ostatak života proživiu okruženju džamija. Bez pozivaezana, rahmetli Ismet nije mogaoni u Rijeci. Želja ga je uvijek vukladok je bio još u Rijeci «čim odemu mirovinu idem u Bosnu tamogdje ima džamija, halal restorana.Želim da me pokopaju u muslimanskogroblje, tamo gdje će posjetilacgroblju proučiti FATIHU.»Želja mu se ispunila. Dženaza ipokop obavljeni su na mezarjuHrastik, džemat Ribić-Bihać,dana 13.01.2009.g. u 14:30 sati.Tamo mu je pokopana i rahmetlisupruga Sajma hanuma Muhić.Žena koja je bila oličenje pravemuslimanke i majke. Klanjala je,postila, prakticirala vjerske propiseod malena pa do svoje smrti.Posjetitelji riječkog mesdžida tovrlo dobro znajuHadži Ismet Muhić umro je u 66.godini života, Na dan dženaze ipokopa iz Rijeke su prisustvovalinjegovi prijatelji: Glavnibivši imam Adem ef. Smajić,sadašnji glavni imam Hajrudinef. Mujkanović, hadži PorobićMustafa, Žlibanović Razim, JugoOsman, Kadir Begović, FestićMunib, Šabić Muharem i hadžiLanjgić Džemil. Iz Sarajeva stiglasu četiri auta puna njegovihprijatelja iz džamije s kojima sedružio.Iza rahmetli Ismeta i Sajme ostalaje kćerka Sunita Muhić udataDžanović koja je rođeno u Rijeci,gdje je završila osnovnu i srednjuškolu, te Pedagoški fakultet. Sadas familijom živi u Sarajevu. HadžiIsmet Muhić kao dijete došao je uRijeku s majkom i očuhom, oca nijeni upamtio. Vihor drugog svjetskograta ugasio je njegov mladiživot. Majka Mina bila je velikavjernica i aktivista Islamske zajedniceu Rijeci. Svoga sina je odgojilau islamskom duhu i tradiciji.Ismetovo ime spominje se međuprvima aktivistima Islamske zajednice,još davne 1966. i 1967. pana ovamo. Bio je u inicijativnomOdboru islamske vjerske zajednice,te nekoliko puta biran i začlana Odbora islamske zajednice.Jedan od najredovitijih posjetilacadnevnih namaza, a posebnodžume-namaza. Slobodno vrijemeprovodio je dežurajući u džamiji,odnosno kancelariji, pomažućiblagajniku i vodeći administraciju.Radio je mjesečne vaktije,odašiljao je razne obavijestivezane za Odbor odnosno Medžlis.Životna mu je želja bila da dočekada se u Rijeci sagradi džamija.Nažalost taj dan nije dočekao. Onje ugradio sebe u ovu Islamskuzajednicu kao i njegova rahmetlisupruga Sajma. Bio je odlučan,nepopustljiv i čvrst kad se radiloo interesima Islamske zajednicei vjere. Neka mu Uzvišeni Allah,dž.š., podari lijepi džennet njemui njegovoj supruzi za sva dobradjela koja su učinili, a oprosti zapropuste i grijehe. Amin.BROJ 13

32BOŠNJAČKI GLASNeka nas Ismetovo preseljenje podsjeti na vječnu i nepromjenjivu istinu,,Svaki čovjek će okusiti smrt, zatim ćete Meni Biti povraćeni.,, Kur'an (29:57) «…za ovaj trenutak, pripremajtese.» (hadis) Svima razumnima je jasno, a mnogi bi voljeli da nije. Voljeli bi da je bar jedna od tihstaza slobodna, da je bez onog apsolutnog STOP, bez susreta s njom; ili da je taj susret negdje daleko, nakraju staze. Da li je to iz pretjerane ljubavi za životom, da li se taj strah javlja iz nekontroliranog načinaživota i griješenja ostaje zavijeno za svakog ponaosob velom tajne, ne znam. Znam da moram, da me čeka,da sam njen, kad god hoće, na svakom koraku, u svakoj prilici. Znam, bit će to posljednja čaša, moždanajgorča, možda najslađa, sredine nema, a zove se smrtna. Ispiti je znači oglasiti kraj, bolje rečeno umrijeti.To je neminovnost za svakoga bezuvjetno. Bogatstvo, čast i položaj te siromaštvo za smrt ne igra nikakvuulogu. Zahvaljujući toj apsolutnoj Istini i pravdi, mezarja ne ispunjavaju siromasi već i svi drugi staleži.To je najveća apsolutna pravda ovoga svijeta—kaže narod. Mora umrijeti i bogataš i siromah, učeni kao ineznalica, bijelac, crnac, žuti i crveni. Moraju svi! «Kad jednome od vas dođe smrt, Naši izaslanici (meleki)ga usmrte (uzmu mu dušu) ne čineći u tome nikakva ustupka.» (Kur'an 6:61).Pripremio: Adem ef. SmajićIZ DALEKIH KRAJEVALIBANON – ZEMLJA CEDRABEZ CEDRAPiše i fotografira: Mira SumejjaPavlaković- putopis -Gotovo da je ponoć a mi sjedimo na vidikovcu ponad Damaska i uživamo u svjetlima velegrada. Kasnije sat, ali bilo ovog grada kuca jednako kao u podne. Iza nas je jedan uzbudljiv dan, a sutra nas čekajednodnevni izlet u Libanon. Ahmed, naš vodič, kaže da ćemo ustati još ranije nego prijašnjih dana,jer se uobičajeno dugo čeka na ulazak iz Sirije u Libanon. Tako je bilo, došli smo na granicu, sirijsku smo prešliu trenu, a na libanonskoj smo čekali dobra dva sata. Mislite sigurno, nije to ništa, ako je bila gužva. No gužvenije bilo, mi smo jedni bili na granici. Libanonci su takvi, ili im se ne radi pa se procedura produžava ili previšerevni pa svaku putovnicu kontroliraju po tri puta. Na kraju je rampa ipak dignuta i ušli smo u zemlju kojau središtu svoje zastave ima zeleno drvo cedra. Uvijek su mi interesantne priče koje objašnjavajuzastavu. Libanonska ima tri vodoravne trake, dvije crvene na rubovima i bijelu u sredini s većspomenutim stablom cedra. Crvena boja simbolizirakrv prolivenu za slobodu, bijela mir i snjegovena libanonskim planinama, dok je cedar simbol postojanostii besmrtnosti. Drvo libanonskog cedra jevrlo dragocjeno i cijenjeno u brodogradnji igrađevinarstvu zbog jedrosti i trajnosti. Čakje i krovište Salomonovog hrama građeno od cedra.Njegova jedina mana je što sporo raste. Narastedo visine od 40 metara, a može postići starost i do2000 godina. Dok je stablo libanonskog cedra mladoima piramidalnu krošnju, a odraslo tanjurastu. Nažalost stabla cedra su većim dijelom posječenatako da nismo niti jedno uspjeli vidjeti. Dok sečekalo na prijelaz granice Breda je kupila baklave, panudi putnicima, ali svi su pospani, nikome se ne jede.Pogled i ostaci AnjaraBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 33Pogled i ostaci Anjarapromiješa i dobro rashladi).Vozimo se lagano dolinom Beka i promatramo plodnudolinu koja je obrađena do zadnjeg komadića. Napovršini od 10452 m˛ živi oko 3,7 milijunastanovnika, koji su vjerski i etnički dosta heterogeni.To pitanje je i politički dosta osjetljivo takoda se službeni popis stanovništva nije radio od1932.godine. Procjenjuje se da je najviše Arapa kojisu muslimani, među kršćanima su najbrojnijiMaroniti, koji su povezani s katoličkomcrkvom, ali imaju vlastitu patrijarhiju i liturgiju.Brojni su i Druzi, čija je vjera bliska islamu, a onisebe smatraju Arapima.Anjar, ljetnikovac umejidskihprinčevaNismo se pravo ni snašli, a već smo stigli doostataka starog grada Anjara, građenog u 8.stoljeću. Gradili su ga Umejidi i to halifa ValidBen Abdul Melik. Ni do danas nije utvrđenoda li je grad bio trgovačko središte ili ljetnikovacumejidskih prinčeva.Kompletan grad su okruživali bedemi, danas se jošvide ugaone kule, mada su najupečatljiviji ostacidviju palača na kojima su primjetni grčko-rimskiutjecaji. Kao dekoracija se koriste ljiljani, grožđe,školjke i gole djevojke. U blizini nekadašnjih gradskihzidina nalazi se potok čija se voda koristila za navodnjavanje.Danas se u blizini nalazi čitav niz vrtnihrestauracija koje nude dobro pripremljenu ribu. Mićemo imati ručak u Baalbeku, nakon razgledavanjatamošnjeg hrama. Nismo jeli ribu već čitav niz malihmesnih i povrtnih jela. Ličilo je to dosta na turskukuhinju, što ni ne čudi kad je Libanon dugo bio u sastavuOtomanskog carstva, u stvari sve do kraja Prvogsvjetskog rata. Od tih libanonskih specijalitetanajviše volim tabulu koju sam pripremala i prijeodlaska u Libanon (u kus kus se umiješa puno sitnosjeckanog mladog luka zajedno s onim zelenim listovima,peršina i oguljenih rajčica iz kojih se odstranesjemenke, doda se maslinovo ulje i limunov sok,Baalbek – libanonska AkropolaVeć iz daljine se naziru impozantne ruševinehrama u Baalbeku. Prvotno je današnja dolinaBekaa bila posvećena semitskom bogu Baalu, odtuda i dolazi naziv Baalbek. Za svog postojanjagrad je promijenio mnoge vladare, najprijesu to bili Seleukidi, pa neke arapske dinastije,zatim Grci, pa Rimljani. Kako su se mijenjaligospodari mijenjali su se i imena bogova kojimasu hramovi bili posvećeni. Kada je ušao u sastavRimskog carstva, Justinijan ga je učinio predstražomsvog ogromnog imperija. Rimljani su sa sobomdonijeli svoje bogove, tako je Zeus postao Jupiter,Afrodita Venera…Jupiterov hram je nekada biosredišnja građevina skupine hramova, dizaose na površini 48x88 metara i time je dva putapremašio svoj uzor, atenski Partenon. Na žalostod 54 stupa ostalo je samo 6, koji se kao velika harfauzdižu 23 m iznad ruševina. U blizini je i dobroočuvan Bakhov hram, nazivaju ga i Venerinimhramom. Njegov 13 metara visok ulazni portalubraja se među najljepše na svijetu. Čitav ovajkompleks sa dva velika hrama i dvorištemkoje je ukrašeno sa 240 kipova bogova, ubrajase u svjetska čuda. Akropola u Baalbeku nikadanije završena, razlozi su uobičajeni: ratna razaranja,potresi, nezainteresiranost i nedostatak novca. NaBakhov hramHarfa od šest Jupiterovih stupovaBROJ 13

34BOŠNJAČKI GLASkraju su kompleks koristili Arapi kao tvrđavu. Danasse ovim ruševinama pokušava vratiti život, tako seunutar njih održavaju koncerti i kazališne predstave.Brzo smo obavile ručak i izišle malo na ulicu davidimo kako diše gradić. Ljudi su ljubazni, odmahpitaju odakle smo, kako nam je ime, da li smo udate?Odmah su mi našli ženika, jer nije red da zgodna ženabrine sama o sebi, kad je ovaj baš mene čekao. Još supitali moje prijateljice da li u mojoj zemlji misle dasam ružna, kad se nisam udala, jer me sigurno nitkonije htio. Toliko smo se zabrbljale s njima da nismo ničule da autobus čeka samo nas, trubili su, ali mi smose suviše uživjele u svadbene dogovore, taman smohtjele ugovoriti mehr, kad smo morale otići.„Bayrouth, ya Beyrouth“Naša posljednja destinacija za danas je Bejrut,glavni grad Libanona, smješten na samoj obaliMediterana. Na brežuljcima, prije spuštanja u samgrad, izgrađen je antiratni spomenik, kao nijemikrik grada protiv krvi i ubijanja. Spomenikse diže u visinu i u njega su uzidani tenkovi iborbena vozila, a njihove cijevi zlokobno vireiz betona.Mnogo ljudi ima sasvim pogrešnu predodžbu o ovomgradu, a kako neće i imati kad se o njemu uvijekgovori samo u ratnom kontekstu. Iz priloga koji sepuštaju u svijet dobiva se osjećaj da je čitav gradporušen, a sve ekipe dolaze na istu lokaciju i u rokuosamnaest sekundi koliko traje prilog fokusiraju sena te ruševine i tako gledaoci širom svijeta dobivajuutisak da u ovom gradu nije ostao kamen na kamenuili prikazuju pripadnike Hezbollaha s obaveznimkalašnjikovima i crnim zastavama kako marširajuulicama Bejruta. Uz ovakve slike nitko normalan nebi došao u ovaj grad. Bejrut je doista bio jako porušenu vrijeme građanskog rata koji je trajao od 1975. do1990. godine. Najviše je stradao 1982. godine odbrutalnih napada Izraelaca. Kao reakcija na taj napaddošlo je do formiranja Hezbollaha. U to vrijeme gradje bio podijeljen demarkacionom linijom na dvadijela, zapadni muslimanski i istočni kršćanski dio.Danas je grad ponovno ujedinjen i izgrađen upogledu moderne arhitekture i načina životakoji predstavlja ravnotežu kršćanstva i islama.Pokušava se da se ovaj dvomilijunski gradopet pretvori u Pariz Bliskog istoka, kako suga nazivali poslije Drugog svjetskog rata zbognjegove kozmopolitske atmosfere. Vrlo liberalnapolitika slobodne trgovine bila je atraktivna zastrane investitore i banke, koji su u kratko vrijemestvorili od Bejruta veliki financijski centar. Paralelnos ekonomskim razvijao se i kulturni život. Cilj je opetprivući strane investitore i turiste, te vratiti Bejrutustari sjaj. Šećući Kornišom, dok se spuštao sumrak,tražimo zaštitni znak grada, Golubinje stijene.Obitelji s djecom, također šeću, prije odlaska na iftari teraviju u džamiju. Svijetla se lagano pale i gradse pretvara u bajku s milijun svjetlećih reklama, udaljini se vide i svijetla Hard Rock Caffea. Mirišu tekpečeni kukuruzi, prodavači cvijeća nude mirisne ružemladim parovima. S Korniša ulazimo u poprečneulice, uz rub ceste je parkirano borbeno oklopnovozilo s naoružanim vojnicima, ali na njih nitkone obraća pažnju, dio su svakodnevice ovog grada.Kroz osvijetljene izloge se vidi ponuda u trgovinama,nema čega nema, vjerojatno su svi svjetski brandovinašli svoje mjesto u ovom gradu. Tu su i hoteli,jedan luksuzniji od drugog, s vratarima u livrejama.Taj dio priče nije za nas, tu vjerojatno treba platitivečeru koliko stoji pola našeg putovanja, a nema niulaska bez večernje haljine i smokinga, a mi smobaš reprezentativne ovako raščupane od vjetra icjelodnevnog pentranja po ruševinama i hodanja poprašnjavim cestama. Nikakvi ratovi, razaranja, krvi umiranje ne mogu uništiti srce ovog grada koje jeveliko i toplo kao kuća. Svakako ću jednog dana opetsvratiti, a prije toga idemo na Kubu upoznati Castra,Che Gueavaru, santeriju, mogotes, razigrane delfine,šećernu trsku…BROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 35Palestina – kolijevka monoteističkih religija-crtice iz povijesti-Piše: ADEM SMAJIĆČasni Kur'an govori oPalestini, kolijevci Božjihvjerovjesnika, izvorištumonoteističkih nebeskih vjera.Palestina je čista blagoslovljenazemlja s lijepim prirodnim ljepotama,geografski i etnografskinedjeljiva, bez obzira na burnupovijesnu prošlost i sadašnjost.U Palestini rodio se Isa a.s., sinMerjemin, Allah dž.š.ga uzdigaosebi, (rafi'uke). Njegovi učenici(havarijjun, havarije) su mu rekli:,,Mi smo Allahovi pomogači-ensarullah,,(3:52 i 61:14).Miradž, između prvog i drugogsastanka na Akabi Muhammeda.s. je Allah dž.š. objavio sedamnaestusuru Kur'ana El-Isra, noćnoputovanje koje je uslijedilo nakonteških i mukotrpnih iskušenjau životu posljednjeg Božjegposlanika. Bejtul Mukaddes uPalestini, Al_Aksa, nazvan zbogvelike udaljenosti od Meke. Mnogimufessiri upotrebljavaju riječ(al-Isra) putovanje Muhammeda.s.iz prvog mesdžida do drugogMesdžidul_Aksa. A riječ Al-Mir'adžputovanje Muhammed a.s. odBejtul-Mukaddesa u nebeskevisine, (čiju smo okolinu blagoslovili-bareknahavlehu), Ibn Abbas(Bog mu se smilovao) kaže, radise o Palestini, Jordanu, Huran ijužni Liban.Kuddusi Šerif, prva kibla za muslimane,prije hidžre Muhammeda.s. sa svojim ashabima u namazuokretao se prema (Mesdžidul-Aksa, prva kibla, tim nam Kur'anukazuje na kontinuitet jedinstvaObjave, te da Muhammed a.s.nastavlja misiju ranijih Božjih vjerovjesnika).Zemlja blagoslovljena, Allah kaže:,,i spasimo i njega i Luta u zemljukoju smo za ljude blagoslovili,,Sura-Al-Anbiya ajet71. Otputovaoje Ibrahim a.s. sa sinom svogabrata Luta iz Iraka u Palestinu. Jeru Iraku su željeli ubiti Ibrahimaa.s.,jer je upućivao u vjeru u jednogBoga, govoreći i rušeći kipove,kumire i govorio je protividolopoklonstva.Sure At-Tin, Uzvišeni Bog kaže:,,1-Tako mi smokve i masline,2i Sinajske gore,3 i grada ovog,bebijednog,….. Smokve i maslinasu blagodati ovog kraja, služeljudima za ishranu.Allah dž.š.se zaklinje (smokvom,maslinom, Sinajskom gorom ibezbijednim gradom) ističućivažnost ovih mjesta, gdje suse pojavili Božji vjerovijesnicis Božijim Objavama, svjetlost iuputa čovječanstvu. (Zubdetu-tefsiri)str.813.Gledano kroz povijest nadPalestinom se odvijala i odvijaburna, mučna, kontraverznapovijest natopljena krvlju, nažalosti dan danas ljudski životi se gasena najsuroviji način. Živi se u strahu,neizvjesnosti, surovost materijalnihpogleda i tjeskoban životzbog različitosti, zamagljuje svetosti pravednost. Čini se zulumnasilje.Umjesto da jedni drugimapomognu, ide se na istrebljenjei to na najsuroviji i najokrutnijinačin. Stvaranjem židovskedržave 14.svibnja 1948. godine,povlačenjem Velike Britanije, BenGurion proglasio je nastanaknove države Izrael. Stvorena jes ognjem i mačem, potpomognutazapadnim silama. Formiranaje na mržnji prema Palestincima,odnosno Arapima. Uslijedilo jeenormno raseljavanje, ugnjetavanjeu političkom i ekonomskompogledu. Vrši se genocidnad jednim narodom koji će ostatizapamćen po svojoj surovosti,kao najduži i najbolniji. Izraelskadržava je stalan izazov i prijetnja,nacionalno poniženje i povijesnaprijevara Arapa. Dokle god se neriješi palestinsko pitanje, vjerojatnou svetoj zemlji neće biti mira,a koji se nažalost niti nazire.Semitski narodiArabijski poluotok je odnjegovaonarode koji su u povijesti poznatikao: Babilonci, Asirci, Feničani iHebreji. Od dva preživjela predstavnikasemitskog naroda,Arabljani su u većoj mjeri negoJevreji sačuvali karakterističnefizičke crte i duhovna obilježjasemitske porodice. Njihov jezik,premda sa stanovišta književnostinajmlađi u semitskoj grupi, ipaksačuvao više svojstava matičnogsemitskog jezika uključujući ifleksiju nego hebrejski i drugisrodni jezici semitske grupe.,,Potomci Ismailovi razdvojišese u više nezavisnih plemenakoji se nastaniše širom Arabije.Za Palestinom je posezalo tridesetpet osvajača u dugom slijedumilenija. Stupanjem islamana scenu u sedmom stoljeću,patrijarh Sofronije je halifi OmeruEl-Faruku 638.g. predao ključeveJerusalema, koji pismenim aktomzagarantira slobodno ispovijedanjevjere stanovnicima Jerusalema,pravo slobodnog raspolaganjaimovinom i pravo na punu zaštituod strane islamske zemlje. Halifaje zabranio da se ruše bogomoljei prisvajanja dobra vjerskihzajednica. Period arapske vladavineu Španiji tijekom desetogi jedanestog stoljeća, Jevreji sunazvali ,,zlatnim vijekom,, svojeBROJ 13

36BOŠNJAČKI GLAShistorije. Jevreji u Otomanskojimperiji od 1517.g.do 1917 g.,poslije protjerivanja iz Španije iPortugalije krenuli su premaLevantu, Balkanu i SjevernojAfrici, gdje su ih muslimani primilinajuljudnije nakon progonai represija koje su im učinili nazapadu. Stvorili su moćne pozicijeu Turskoj imperiji i financijama.Interesantno je spomenuti kada suotomanski Turci osvojili Palestinu1516.g., Palestina je tada imala480 000 tisuća stanovnika, odkojih je oko 456 000 bilo arapskogporijekla. Godine, 1918.g. Židovisu posjedovali svega dva postozemlje dok su 1935.g., posjedovalioko pet i pol posto. Eto, štoje učinio drugi svjetski rat, progoni pokolj jevreja, prisilno naseljavanjena tuđoj zemlji koja se zovePalestina. Dehumanost je tadabila u rukama silnika, koji su sijaliteror, nasilje. Represivni sistemi uEuropi u tadašnje vrijeme uradilišto su uradili. Međutim, čudi naszašto danas ne ulože maksimalnotruda da se problem Palestinei te mračne situacije koja trajedesetljećima ne riješi kako binarod živio u miru i toleranciji.Promatrajući globalne problemeu svijetu, a čovjek je izvor i problemai sreće, iskrenim vjernicimane preostaje da još više zavolevjeru i onostrani život, a razlogžudnja za vječitom pravdom.,, A ti obraduj izdržljive, one koji,kada ih kakva nevolja zadesi,samo kažu: ,,Mi smo Allahovi i mićemo se Njemu vratiti! Njih čekaoprost od Gospodara Njihova imilosti; oni su na Pravom putu!,,(El-Bekara:155-157),, Daj bližnjem svome pravo njegovo,i siromahu, i putniku namjerniku…,,,(El-Isra:26)Bože smiluj se, podari iskrenuvjeru svakom čovjeku, učini nasod onih koji će činiti samo dobro,govoriti samo ono što koristiljudima, oslobodi nas tjeskobei sačuvaj nas prokletog šejtana.Amin.Poetski kutakSeharaŠto se krije u staroj sehariUspomene ili pisma staraTu je povijest ili sudbine dioTu je ljubav, jer to je sehara.Djevojačko ruho sve vakta staraFesić, jagluk, ćilim i serdžazaĐerđan, sedef, srebrom - belenzukeSve spremiše djevojačke rukeI sačuva srebrna sehara.Oj seharo, djevojačka tugoŠto ljubavne ti sačuva tajnePamtiš puno, a traješ dugoU tebi je ponos naših nanaU tebi je spomen prošlih danaDok je tebe uspomena trajeA sjećanje nikad ne prestaje.Salih AgićUna rijekoIBistra suzo Bosanskih planinašto mi Bosnu i miješ i pojiškad te gledam negdje od Cazinaznam da tečeš, ali k'o da stojiš.IISve sam rijeke poredio Tebini za koju ja te dao ne biljepša si mi i od mora plavakao da ti na dnu dragi kamenspava.IIICezaru si uzdah izmamilašto ti krikom ime izgovoriUna, Una život uljepšavai ponosno Krajinom žubori.IVŠareno cvijeće obale ti krasiUna vodo od svih najljepša sitvoj je žubor muzika iz rajai ljepotoj tvojoj nema kraja.Salih AgićKrajinoII budan te sanjam'ko zna po koji puto Krajino zemljo moja!Odoh davno, dalekočvrstih leđa, mlad k'o rosa,a noćas sam etok'o limun žut.IIPune mi grudi uzdaha bolniha suza iz oka samo što ne kanemislim na te o Krajino mojamislim na Unu,na momačke dane.IIISvega sam sit, ničega željanal' tebe i raje željan do grobagrudice moja daleka do nebadaleka k'o ona momačka dobanoćas te trebam k'o bolan lijekvolim te Krajino, želim zauvijek!Svila se leđa, mladost prođek'o sve u jednom danuUzdah se otme i suza kanu.Salih AgićBROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 37Poetski kutakOPOMENABosno očisti avlije svojeDa golub bijeli sletjeti možeKrila i vjetar njega ti noseU vremenu zla ispod kožePrestani da budeš dobraOnima što se imena tvog bojeIstjeraj iz sebe tog robaŠto te iznutra pomalo trujeOtvori ti svoje prozoreSinovi tvoji na pragu stojeNa tvojim suzama najljepše zoreSan il' java lijepi su obojeNad tobom se nadvio tamni mrakDok ti polahko čekaš danSvjedok tvoj sakriva istini tragUmjesto sebe za te da da'.Idriz BričićReagiranjaElitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve 2Da je moral rastezljiva kategorija, a ljudi koji hinje pravednost i moralnost, a ustvari su spremni nacincarske podvale najniže vrste (odnosi se na uređivačku politiku), uvjerio sam se pročitavši u najnovijemJournalu br. 106-107, tekst pod naslovom «Vlaški sin». Naime, u spomenutom tekstu tajnikIzvršnog odbora Medžlisa Rijeka Adnan Duraj reagira na moj tekst objavljen u «Bošnjačkom glasu» br. 12,pod naslovom «Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve». Duraj se prepoznao u dijelu teksta koji glasi:»Jedan, čija se supruga svojevremeno bavila novinarstvom, valjda umislio da je znanje prelazno. Iako, čini mise, pekar po struci, gorljivo govori o slaboj kvaliteti Bošnjačkog glasa. Čak tvrdi da je, zbog masnog papira,neupotrebljiv niti za obrisati guzicu. Jedino što je pohvalno i ohrabrujuće za redakciju i urednika je to što jeBG čitan i izvan bošnjačkog etničkog kruga, jer je isti pripadnik etničkim zajednicama i bilo bi logično daviše prati izdanja «Prosvete» i Rilindije. Ili je njegova kritika naspram Bošnjačkog glasa usputno dodvoravanjesvojim nadređenima?»Dakle, ovih četiri rečenice bile su otponac za bujicu retoričkog bijesa i jada s kojim Tajnik IO Medžlisa RijekaAdnan Duraj počasti, pored mene i cijeli establišment Islamske zajednice Hrvatske, svoje kolege u IO, kao iriječke vjeroučitelje islamskog vjeronauka.Da bi čitateljstvo imalo uvid o čemu se ovdje radi, donosimo cjelovit tekst pod naslovom «Vlaški sin» kojeg suaranžirali Glavni urednik «Journala» Ismet Isaković i Adnan Duraj (a možda i još netko u pozadini).PA EVO ŠTO KAŽU:«Objavljujemo reagiranje Adnana Duraja, tajnika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, natekst Ibrahima Ružnića, glavnog urednika “Bošnjačkog glasa”, predsjednika Bošnjačke nacionalne zajedniceza Primorsko-goransku županiju i potpredsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. Sporni tekst jeobjavljen u “Bošnjačkom glasu” br. 12 iz prosinca 2008. godine pod naslovom “Elitizam u Bošnjaka ili pokondirenetikve”.BROJ 13

38BOŠNJAČKI GLASVlaški sinAdnan DurajMoj otac je Albanac ili, kako tovole reći, Šiptar ili, kako se tona albanskome kaže, Shqiptar ili,kako to papci kažu, Šipac. Mojamati je, prije svega, Bosanka, paje onda pravoslavka ili Srpkinjaili, kako to od milja kažu isti oni kojimi za oca kažu Šipac, Vlahinja.Utoliko, ja sam vlaški sin! Iakoponekad i Šipac. Iako ponekad iBosanac. Kako kome odgovara!Kako bilo, na to što sam zapravo,jako utječe vrijeme. Recimo, 1980-ih sam bio sin od “onog Šiptarakoji vjerojatno financira iredentistena Kosovu koji ruše tekovineRevolucije i našu samoupravnusocijalističku…” 1990- ih sampostao i vlaški sin i mudžahedini ustaša i balija, i svašta neštoplaho lijepo. Kvalifikacije ove vrste,u pravilu, dolaze od osoba kojenemaju baš nikakav drugi “argument”kojim bi me, na tanane i“onako po domaćinski” - gazili.Ustvari, od neosobnosti koje sujako nesretne u svojim uskim tijelimai dušama. Od onih koji, eto,u svojim obiteljima, da prostite,imaju i snaha i zetova “vlaških”, alioni su im familija, njih se ne dira.“Vlaški sine, vlaškođubre jedno!”Nema tome nekoliko godina, kadmi je član Sabora Islamske zajedniceu Republici Hrvatskoj, jedanbezličnjak i hulja, i to na sjedniciIzvršnog odbora Medžlisa Rijeka,kojem sam tada bio potpredsjednikom,sasuo: “Vlaški sine, vlaškođubre jedno!” I ja, budala, tadapropustih priliku da se kutarišemsvih budućih etnički čistih i etničkipoželjnih seljačića i gadova koji ćese usudili dirnuti u krvna mi zrnca,u čestite mi roditelje. I svaki put kadpomislim koliko je mojoj majci bilo“prestižno” te 1969. udati se za ocami Šiptara, ili kako ju je medicinskasestra u banjalučkom rodilištu, primom dolasku na svijet, upitala: “Zarse ni za kog’ drugog nisi moglaudati, već za Šiptara!?”, požalim,Bog mi je svjedok, što tu uvredu,budala, nisam riješio na jedininačin koji takva žgadija i ljudskiološ razumije! Ja, naivan, vjerovahu instituciju, koju sam, samonekoliko godina ranije, branio odistog tog “uglednog člana” koji ju jezdušno pokušavao razvaliti. Napisahtada dopis riječkom Odboru IZ-a,Mešihatu i Saboru IZ-a u RH, unadi da će potom uslijediti jedinorazumno i ispravno što se moralodogoditi: katran i perje! Kaže mitadašnji predsjednik Sabora: “Znaš,mi bi morali čuti i drugu stranu.”I to mi čovjek reče ni pet, ni šest!Reče mi to premda mu je ustupljenjednoglasno potvrđen zapisnik sa“sporne sjednice”. Ne zamjerimmu, ko bi Vlahu vjerov`o?! Kad samupitao uvaženog Muftiju što će bitiod svega toga, on mi je odgovorioda je naložio predsjedniku Saborada uputi oštro pismo “onom tamo”,i da je to to. Na to sam mu, naravno,rekao da si nikada neću oprostitišto papka nisam razbio i štosam od dragog mi i poštovanogMuftije, i “ostalih nadležnih tijela”,očekivao da će uraditi nešto tipanečasni otpust, “izgon”, “ekskomunikacija”.Pritom, naravno,nije propuštena prilika, i to od svei jednoga “dužnosnika Islamskezajednice”, da mi održi vaz osaburu, o praštanju, o pružanjuruke, o tome kako je bolji onajkoji oprosti itd. O tome, međutim,koliko oni imaju neoproštenih uvreda,nepruženih ruku pomirenja isličnih grijeha - ja neću, nije mojeo tome govoriti. Ipak, ljetos mi jejedan mudar alim govorio o ljudskomdostojanstvu i usporedio gasa suverenitetom države. To dvojese brani svim, naravno, dopuštenimsredstvima, i tu nema predaje. I jošmi je pojasnio da nije sabur to date netko stalno gazi, a ti se tješišda si saburli. Sabur je u spoznaji danema predaha u borbi, na taj saburse misli. A borba je čitav ljudskiživot. Sabur nit’ smije nit’ može bitiopravdanjem za nedostatak imana,pravičnosti, hrabrosti. Na pitanjekoliko nam je “gutati uvrede” prijereakcije, to bijaše odgovor mudrai učena insana. E, vala, ja svojeprogut’o. Nema više! Dragi moji,svi vi koji ste “sudovali” o nanesenimmi uvredama i od kojih samočekivao principijelan stav, znamsada, vaše su reakcije - po logicipuke ljudske komocije i nebrige zaonoga do sebe, za one kojima jenanesena nepravda, za one popljuvane– bile očekivane. Moj je problemšto to tada nisam znao. Štosam vam vjerovao, očekujuć baremmrvu poštenog i jasnog stava! Bašmalu mrvicu u odnosu na ono štosam godinama, bez ikakva osobnoginteresa, čista nijjeta činio uobranu naše Zajednice kad su jeupravo ta i njima slična “bratija”pokušavala razvaliti. Meni tada nijebilo važno hoću li se kome zamjeriti.Bog mi je svjedok da nikada nisamni pomislio na to! Ali vi volite sasvima biti dobri. To, bezbeli, volei hodže i “dužnosnici”! Sa svakimdobar, je li?! A ja mislim da namtime marifetluci postaju mjerom!Stoga vas, eto, sada pitam - akoje tako, a tako jest! - što nam jes ahlakom? Da, s ahlakom, pitamja vas?! Ni moja braća odbornici,ni cijelo Mualimsko vijeće nisu senešto pretrgli od reakcije. Od 7-8prisutnih hodža i vjeroučiteljica,od 7-8 odbornika, samo su predsjednikIOM,i glavni imam nešto,iako sitno, rekli. I to je, Boguhvala, nešto. A vi ostali!? Očito stesvi imali “prigovor savjesti” pa sene htjedoste boriti. Tako i treba,nećete se valjda za nekog vlaškogŠipca zamjeriti ljudima? Pritom:ljudi, halalite. Mislim na hajvaneprerušene u ljude. Ali, pravo davam kažem, baš me briga što vastada ne bi briga. I da vam kažem joši to: vama vaša, meni moja briga!BROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 39»Prosveta i Rilindja«Iako moja mati, Vlahinja da se razumijemo,nikada u životu nije izgovorilaniti jednu riječ na ekavskom, eto,ja ću, štono se kaže, zbog umetničkogdojma:POLEMIKE ISTAJALIŠTANajnoviji primerak čobančeta M-08,koje komentariše moje gene, prešaoje napišani, pardon, pisani oblikizražavanja. To je jedan mnogo lepčovek, baš onako lep. Toliko lep da usvakom broju jedne izlučevine kojuuneređuje objavi po nekoliko svojihslika. Razumljiv je taj njegov marketinškipotez, jer pošto je tako lep, baš lep, štoviše njegovih slika, veći tiraž (hrvatski:naklada). Deli se besplatno, ali siguransam da je kojim slučajem i po ceni odčak dve kune (srpski: dinara), razgrabilobi se svih dvadeset i nešto primeraka.Pošto Lepi (zvaćemo ga Lepi, jer jemnogo lep i oblači se lepo) voli da seiskenjava po novinski papirići, mnogočesto voli da spominje Islamsku zajednicui muslimani u Rijeci (srpski: Reka).I to uvek u neki negativni konteksti.Te gde su pare, te gde je džamija, tegde je ovo, te gde je ONO i DSZ?! Aja kao čovek, kao Šipac pre svega,pa onda kao Srbin ili Vlah (tu se nastil ne obraća pažnja, ne možeš dapogrešiš na testovima ako odgovaraškod profesora ili nastavnika), pa čak ikao musliman (srpski: Srbin muhamedanskevere), mnogo se uzbuđujem naživci kad mi neki čoban dira u islamskuuopšte i Islamsku zajednicu u užemsmislu. Pogotovo kad dira neki ki neživi baš za nju, ali bi rado da živi odnje. E sad, pošto nema šta da kaže ličnomeni o meni, Lepi kaže da sam pekari da nema šta tu da ja komentarišemnjegove produkte, i da se lepo uvatim dačitam “Prosvetu” i “Rilindju”. Jer, Lepi jeBošnjak. I to ne bilo kakav Bošnjak.Jedan od najtraženijih Bošnjaka uRijeci. Tol’ko ga traže da je mor’o zasvake izbore, na kojima se stalno kandidirai gubi, ući u novu stranku. Štaće čovek, kad se otimaju za njega?Ali, gubi. Lepi mnogo voli da gubi,taj kad gubi, to je da sedneš i plačeš.Što on može da primi golova, maloko može. Ali, ima stila. Svaki noviizbori - nova stranka, nova košulja,nova frizura, odelo, manje-više i novirezultat. Na predizbornom skupu(srpski: vašar) nakupio je skoro 400duša u Rijeci, samo što je onih 300i nešto bilo kod drugog kandidata,pa je njemu ostalo ispod 100. E, mojLepi, džaba Horoz i trbušna plesačica.Džaba predsednik parlamenta i ‘odžai humanitarci i profesori. Ali ti si Lepi,i bole te mnogo što dimiš (hrvatski:pušiš) na izbori. Ispočetka boli, akad se navikneš, bude ti lepo. Bašlepo. Mislim, mora da je tako kad sestalno vraćaš po još. Kao ona koza natačkama (hrvatski: kariola). BošnjakLepi Da se vratimo na temu. Lepi mi je ujednom svom iscjedku poručio da sampekar i da novinarstvo moje suprugenije prelazno itd. ‘Ajde?! Daklem, Lepimoj, ja sam ti građevinski tehničar, IVstepen (hrvatski: stupanj), imam još iugostiteljsku i nešto muzičke škole. Nijekupljena, nijedna. Ko bi rek’o? Pekar pozanimanju nisam, ali kao čovek Šiptar jasam pekar. I to vrhunski. Rahman Durajje u Prizrenu imao jednu od najčuvenijihpekara još pre 70 godina, menjao po trikošulje dnevno i nosio kravatu, a niječuvao krave i ovce po šumama i goramai đubrio po žbunju istih. Po čemu je tvojaškola srodnija novinarstvu od moje?Zašto za tebe vredi “Raosov poučak”, aza me ne vredi? Ah, da, pa ti si Lepi! Tisi prosvetni radnik i sinekurac. I glavni“Urednik”, kako nam lepo napisa. Nisamznao da se na hrvatskom urednik piševelikim slovom. Svašta od tebe čovekmože da nauči. I od tvoje bratije poperčinu. Moram reći. Da nikada nisamrekao da taj papir nije ni za “brisanje”.To je rekao tvoj “novinar”. Ja sam rekaoda nije ni za roštilj potpaliti. A što sebrisanja tiče, ipak preferiram vodu. Nojedno bi bilo, pre svega, ekološki, i zavas i za vascelu vasionu: Da pustitemuslimane da se sami bave svojimproblemima (počeh, evo, opet pisatina hrvatskom, s jakim albanskimnaglaskom; ili na maternjem, bosanskom;isto je haman). Ako želite pomoći,u što temeljito sumnjam, bujrum! Znase gdje i kako dobronamjerni to rade.A ako hoćete, možete nastaviti kaoi do sada, u što temeljito ne sumnjam.Vi se bavite svojim fotografijama,ekskurzijama, natjecanjima, burekomna 100 metara s preponama itd. Držitese čvrsto svojih nacionalno-zavičajnihklubova i loža. Bavite se kulturom. Ahda, moram vam i to reći: znate, kulturaje ono kad na Prvom programu HTV ukasnom terminu ide neka emisija kojune razumijete i čudite se “šta se oviprave pametni, sigurno su pederi?!”Recimo kada najpismeniji Bošnjak izRijeke objavi knjigu, o kojoj piše i govoricijela književna javnost u Hrvatskoj iBosni i Hercegovini, vi o tome ne umijeteni da beknete. Bit će da vas ipak malougrize savjest jer ste ga svi vi direktnoili indirektno svojedobno otjerali. Kao isve druge pismene Bošnjake. Da, Lepi,da su ostali, je li, šta bi onda radilatvoja redakcija? Vidi redakcije, vidi čuda!Samo vi fino prosipajte mulj svoga duha ibrukajte narod uime kojega kobajagi sveto radite. Kada bi netko htio upoznatiBošnjake preko vaših pisanija, što bizaključio? Jad i čemer, go primitivizam!Mrkli mrak! A ako netko mislida je Islamska zajednica privatnovlasništvo Bošnjaka, a da smo midrugi tu samo dekoracija, bujrum,neka to kaže i dokaže. Sve do tada, jakao Shqiptar i fejes muslimane (Šipacmuslić), branit ću, ako Bog da, strpljivo,Islamsku zajednicu od napada“dušebrižnika” i “parebrižnika” (Lepi& co. Mnogo vole da brinu o parama)bez obzira na nacionalnost, bojukože, blato na cipelama, kravatu iznadpupka i ostala obilježja zavičaja. A akoneko misli da je bolji samo zato što jeetnički čist, glupa je i ohola neznalica.A to šta ću čitati, samo je moja stvar. I štagod ja čitao, ti ćeš Lepi i dalje biti to štojesi. Zapravo što nisi, ili jesi. Tko to zna?I na kraju, Lepi, spomenuo si neko mojepotencijalno ulizivanje nadređenima?!Tebi i tvojim istomišljenicima, ako vamje išta što ima veze s razmišljanjem imozgom poznato, moram reći: jedinikoji mi je Nadređeni i kojem se “ulizujem”na načine koje je On propisao,samo je Allah dž.š., Slavljen neka jeOn! Imaj to na umu ako me ikada višeodlučiš klevetati, blatiti i pokušati javnoponiziti. Dotad mirno spavaj, imaš mojubesu!BROJ 13

40BOŠNJAČKI GLASSamci i nasljedniciAli moram reći i to. “Samci” su odone fele među nama za koje bi čovjek pomislio da nemaju nigdje nikoga. Njihovežene nikad nitko nije vidio, djecu pogotovo. Kad takvi vide da vlaško đubre poput mene ulazi u džamiju s dva sinai suprugom, jako se obraduju. Toliko se raduju da im iz očiju počne vatromet. Kad ih netko upita za djecu, kažu dasu im djeca jako zauzeta poslom, školom, svojom djecom itd. Naravno, oni će svratiti kad odu u mirovinu. I baboim je tako. No važno je napomenuti da “samčev” sin ili kćer prvo riješi sve dunjalučke probleme. Tu se sredstva nebiraju. Popiti, pojesti krmka, prikriti se, maskirati se na sve moguće načine. Ma nema veze, sve će se to nadoknaditikada odu u mirovinu. I babo im je tako, ja kako?! Sve do tada, hvala Bogu, živi su i zdravi. I jedva čekaju dase napravi džamija. Eno ih stalno čekaju. Na Korzu, u kafanama, shoping centrima, u svojim mahalicama. Nemamjesta gdje ne čekaju. Svugdje, osim u mesdžidu i na terenu. Tolikim intenzitetom čekaju, da bi im trebalo podijelitivakufname: “Dodjeljuje se vakufnama za izniman napor u čekanju džamije”.PeračiDragi moji perači sitnih grijeha, a siguran sam da ih imam puno, i grijeha i perača. Zamolio bih vas da u svojimćumezima, u kojima liječite svoje sitne duše i svoje nerealizirane živote, na mahalskim sijelima, na izletima,u vama tako dragu divljinu, pokušate pronaći neki bolji model za odstranjivanje ovog Vlaha & Šipca iz džamije. Pabarem vi imate iskustva s time. Vi ste dobro sve to prošli! Godine i godine iskustva imate. Vi koji ne možete gledatimlade ljude u džamiji, jer vas podsjećaju na šta ste potrošili svoje godine. Vi koji ni svojoj djeci niste uzor, vi kojibi najradije izbacili sve čiji je IQ iznad sobne temperature, vi koji tako “umiješno” relativizirate islamske propise,vi koji ste za svoj “viši” interes spremni pogaziti sve, vi koji se družite s ljudima kojima se ne usudite reći da dođuu džamiju, jer od njih očekujete samo i jedino korist, a kad konačno dođu, onda udarite po njima jer nisu evlije!Da Lepi, baš na tebe mislim! Gdje su tvoja djeca?! Ali i: gdje su vaša djeca?! Izvolite u džamiju dovesti svojudjecu, pa onda prigovarajte. Ne odgajajte tuđu, odgojite svoju djecu. Pritom je, naravno, svačije pravo izabrati načinna koji će živjeti na Ovom svijetu. Za što god da se odlučimo, bit ćemo pitani na Onom svijetu. Hvala Bogu na takopoštenom ugovoru s ljudima, slavljen neka je On! To, dakako, ne znači da je dopustivo da svaki frustrirani papakdolaskom u džamiju proziva sve što mu padne na šuplju glavu a da istovremeno ni sebe ni svoju djecu nijepodučio Vjeri. Još ako pritom pokušava kupovati bolju prošlost izmišljanjem tuđih grešaka, jao si ga njemu! Zarne uočavate da ste zapravo jedna izgubljena grupica mediokriteta, koja oko sebe nastoji okupiti što više sličnihsebi?! Jedino među takvima vaša polupismenost, poluodgoj, poluljudskost stvara iluziju cjeline. Da ste uprilici, od džamije biste napravili svoju nikad prežaljenu seosku mehanu. Ali, hvala Bogu, uzaludanvam je trud, neće moći. Izumiruća ste vrsta. Bez sljedbenika i bez nasljednika.Ponosan na svoje roditelje,Adnan Duraj, sin vlaški i šiptarskiČitajući pisani «uradak» gospodina Duraja iuspoređujući ga s citiranim tekstom iz«Bošnjačkog glasa» br. 12, čovjek teško možeprozreti od kud tolika bujica srdžbe i uvreda i temakoje nemaju baš nikakve veze s člankom na kojeg senavodno reagira. Ostaje nam zapitati se:1. Od kuda reagiranje u «Journalu» na tekst objavljenu «Bošnjačkom glasu»? Kako je Urednik«Jurnala» Ismet Isaković znao da Adnan Durajreagira baš na tekst objavljen u “Bošnjačkomglasu” br. 12 iz prosinca 2008. godine pod naslovom“Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve” kadto u tekstu Adnana Duraja nigdje ne piše, nitipiše ime Ibrahima Ružnića?? Kako se dogodiloda Urednik Isaković, prenoseći sporni tekst izBošnjačkog glasa, isti falsificira opremajući gafotografijom koja nije sastavni dio izvornika? Jelimoguće da Isaković nije uočio nesrazmjer u tonuu gospodina Duraja u odnosu na tekst u BG nakoji navodno reagira, te dopustio da se na stranicamaJournala pojavi pljuvački tekst koji dezavuirarenome i Journala, ali i KDBH «Preporod»kao njegovog izdavača??Odgovore na postavljena pitanja teško da bihmogli pronaći igdje drugdje, osim u činjenici daje Glavni urednik Ismet Isaković član glavnogodbora jedne novoosnovane političke stranke snacionalnim predznakom, čijem je predsjedniku,već dulje vrijeme, Adnan Duraj dežurni «potrčko».U toj «kuhinji» skuhan je ovaj aranžman, a IsmetIsaković koristi «Journal» kao sredstvo «afirmacijestranačke politike i interesa», na način da pripuštaljude s očitim psiho (i drugim) defektom, da nastranicama Journala, liječeći svoje frustracije, zasvog «gazdu» odstreljuju potencijalne političkekonkurente u nekim budućim izbornim projektima.BROJ 13

BOŠNJAČKI GLAS 412. Kako je moguće da Adnan Duraj obnaša funkcijutajnika IO Medžlisa Rijeka, a da pritom svojekolege članove IO i vjeroučitelje naziva «hajvanima»?Kako je moguće da Adnan Duraj javnoi smišljeno podvaljuje «toleranciju na rasizam»i Mešihatu i Muftiji Šefku Omerbašiću i Saboruislamske zajednice Hrvatske i to na način daih optužuje da ga, navodno, nisu zaštitili odrasističkih napada, a da pritom i dalje obnašadužnost tajnika IO Medžlisa Rijeka? Od kojih tofrustriranih papaka, šupljih glava, polupismenih,polu odgojenih, polu ljudskih, mediokriteta, bezsljedbenika, bez nasljednika itd. ljudi - džematlija,tajnik IO Medžlisa Rijeka Adnan Duraj štitiIslamsku zajednicu?? Može li čovjek koji pozivana «katran i perje», čovjek koji ne može prežalitišto «papka nije razbio», čovjek koji džematlijenaziva «čobanima» i drugim najpogrdnijim imenima,čovjek koji džematlijama poručuje: »Da steu prilici, od džamije biste napravili svoju nikadprežaljenu seosku mehanu. Ali, hvala Bogu,uzaludan vam je trud, neće moći. Izumiruća stevrsta. Bez sljedbenika i bez nasljednika», može litakva osoba obnašati ikakvu dužnost u bilo kojojorganizaciji, a kamo li u islamskoj zajednici?Na ova pitanjima svakako bi morali dati odgovoreodgovorni ljudi u Islamskoj zajednici Hrvatske.Trebali bi se očitovati i članovi IO Medžlisa Rijekai vjeroučitelji. Jer, ukoliko pristaju da ih tajnik IOMedžlisa Rijeka «titulira» hajvanima, tada i oni pridonosesvekolikoj degradaciji naših vjerskih institucijakoje su već degradirane s činjenicom dameđu «dužnosnicima» imamo osobe koje «pate»od dualne etničke identifikacije, a što poprima ipatogene dimenzije, što se zorno dade iščitati izistupa Adnana Duraja.3. I na kraju želim poručiti gospodinu Adnanu Duraju.Iskreno mi je žao ako sam ikad i na koji način «barnuo»u Tvoju, očito pretešku ranu. Pretpostavljamda su Tvoje traume, počevši još od one medicinskesestre iz rodilišta 1969. koju spominješ,a i usput što si doživljavao, velike. Pokušavamrazumjeti Tvoje probleme oko etničkog dualizmai etničke identifikacije. Pokušavam shvatiti kako siu jednom povijesnom momentu doživljavao kaouvredu kad Te je netko identificirao kao etničkogAlbanca (po ocu). Onda se promijenilo vrijeme paTe vrijeđa ako Te netko identificira kao etničkogSrbina (po majci). Pokušavam shvatiti Tvoju tjeskobupri pomisli da baštiniš isti genski, etničkii kulturološki kod sa svoji sunarodnjacima (pomajci) koji su počinili mnoga nedjela koja je cijelisvijet osudio. Meni je simpatično kad Ti svojematernji jezik nazivaš Bosanskim. Kad bi to istočinili i Tvoj đed, dajdže i njihova uža i šira rodbina,onda ne bi Tvoj rodni Prijedor bio u Republicisrpskoj, već bi to bila kao i do sada Bosna iHercegovina i službeni jezik bi bio Bosanskiumjesto Srpski. Znam da si Ti toga svjestan i data činjenica opterećuje i frustrira. Ja razumijemTvoju, možda podsvjesnu, čežnju za bošnjačkimetničkim identitetom. Samo to manifestiraš napogrešan način. Ne smiješ ispoljavati žal i željuza osvetom, bacanjem u vruć katran i posipanjeperjem, razbijanjem itd. jer to nije imanentnobošnjačkom nacionalnom identitetu. Opet ćešotvoriti prostor da netko, zločest, pomisli, ili ne dajBože, kaže: «Vidi, krv nije voda».Dragi Adnane, vjeruj mi da Ti ne mislim ništa loše. Nisam Ti ništa loše mislio niti kada sam pisao tekstu Bošnjačkom glasu br. 12. Naprosto, dugogodišnjim bavljenjem manjinskim pitanjima, zaboravio samna činjenicu da ima ljudi koji imaju probleme s etničkom identifikacijom. Da svako spominjanje njihovogetničkog porijekla, kod njih stvara osjećaj uvrede. Ja sam to smetnuo s uma, jer sam ponosan na svoj nacionalniidentitet, pa mislim da su to i drugi. Čitajući Tvoj tekst, moje skromno znanje iz psihoanalize mi govorida su Tvoji problemi prerasli dimenziju samopomoći. Zato, bez ustezanja potraži stručnu pomoć. To danasnije sramota. A, ako Ti je i to problem, samo pošalji ovaj svoj tekst i on će biti dovoljan za cjelovitu psihijatrijskudijagnozu. Iskreno bih želio da Te još dugo viđam kako sa svojim sinovima i suprugom dolaziš udžamiju. I češće, nego samo kad dolaze musafiri iz Zagreba.Zato, molim Te, nazovi Izeta Fazlinovića da Ti da' broj od Điđimilovića, pa ga podijeli sa svojim stranačkimprijateljem koji već ima dijagnozu od jednog drugog doktora, pa krenite zajedno na terapiju. Jer još uvijek,za vas, nije sve izgubljeno.S poštovanjem i sretan povratak,Ibrahim RužnićBROJ 13

BNZ za PGŽIZAŠLE NOVE ISKAZNICERadištoboljeiefikasnijekomunikacijesčlanstvom,IzvršniodborBNZzaPGŽ je donio odluku da se izrade nove iskaznice i izvrši revizija članstva uZajednici.Ubuduće,članovizajednicećebitisamoosobekojepotpišunovupristupnicu, uplate Statutom predviđenu članarinu, te na osnovu togadobiju novu iskaznicu.Na ovaj korak smo se odlučili iz razloga što su mnogi, prije više od desetljeća, potpisali pristupnicu i smatraju sečlanomZajednice,azaboravilisunasvojapravaiobaveze.Odlučilismosenaovajkorakizrazlogadaseiubudućene bi ponavljalo da, prigodom organiziranih manifestacija i sl., isti tretman imaju i članovi koji izvršavaju svojeobavezeionikojitonečine.S toga, molimo sve naše članove i one koji to žele postati, da ispune dolje ispisanu pristupnice (fotokopiraju izBošnjačkog glasa ili ispišu podatke na običan papir) i dostave u sjedište BNZ za PGŽ (putem E-maila, pošte iliosobno u sandučić ili nekom od članova IO BNZ za PGŽ), uplate članarinu na žiro-račun Zajednice, a novaiskaznica će vam biti dostavljena na kućnu adresu.S poštovanjem,IO BNZ za PGŽBNZHBOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA ZAPRIMORSKO-GORANSKU ŽUPANIJUUred: Vodovodna 15 B, 51000 Rijeka • tel/fax: 051-337-284, mob: 098-9626-715e-mail: bnzh.rijeka@gmail.comIme i prezime:Datum i mjesto rođenja:Adresa stanovanja:Telefon (fiksni i mobilni):Telefaks:E-mail:Stručna sprema i zanimanje:Zaposlen kod:Područje interesa za rad u BNZ:Napomena: Godišnja članarina iznosi 12 kn za studente i nezaposlene; 60 kn za umirovljenike;120 kn za zaposlene; preko 120 kn za one koji to mogu i žele.Godina prvog učlanjenja:Datum učlanjenja povodom revizije članstva:U, danaPotpis

Gastro vremeplovPiše:SalihAgićZijafet(menú)CAZINSKA ČORBA***Soganlija***Salata po izboru***Tufahije***Kahva bosanskaPoštovane aščihanume i aščibaše,u ovom broju našeg Bošnjačkog glasa predlažem Vam laganiji ručak, ali ipak dostatanda „nahrani“ i udovolji konzumentima. Laganiji je ručak, jer od čorbe prelazimo na„glavno“ jelo koje je optimalno snabdjeveno raznovrsnošću namirnica, a zatim nadesert od voća koji vrlo dobro razgrađuje hranu i racionalno je raspoređuje uorganizmu. Počnimo!Sastojci za 4 osobe:• 200 grama guščije ili pilećeiznutrice (srce, jetrica)•150 grama poriluka•1-2 češnja češnjaka•1 dl kiselog vrhnja•0,05 l masnoće• sol i papar po željiCazinska čorbaPriprema:Iznutrice narežemo na krupnije komadiće, posolimo i kuhamodvadesetak minuta. Poriluk narežemo na sitno, prelijemovrućom vodom u posebnoj posudi, poklopimo i ostavimo okopola sata. Ocjeđeni poriluk zajedno s usitnjenim češnjakomstavimo u lonac sa iznutricama i kuhamo dok ne zgusne.Prilikom posluživanja u tanjur se stavi kiselo vrhnje i začini poželji. Cazinsku čorbu poslužujemo vruću.

Sastojci za pogaču:• 1 kg brašnaTIP 850 ili TIP 1100Sastojci za sognliju:• 0,60 kg mljevenogjunećeg mesa• 2 srednje velikeglavice crvenog luka• 10 - 15 dag kajmaka• 5 dag maslaca• sol i papar po željiSoganlija (za 4 osobe)Priprema: Umijesimo beskvasnu pogaču od brašna, vode ikrušne sode ili praška za pecivo. Pečenu pogaču malo ohladimo iizrežemo je na onoliko komadića koliko nam je potrebno, svakidebljine cca 0,5 cm. Uzavrijemo juhu, pa kriške pogačeumačemo u nju. Tako namočene kriške odmah slažemo uduboku tepsiju ili šerpu. U međuvremenu na masnoći i kosanomluku dinstamo mljeveno meso. Kad je meso dinstano naposlagani sloj pogače nanesemo „soganliju“ (dinstano meso) i toponovimo toliko puta dok ne utrošimo i pogaču i meso.Zatim „soganliju“ stavimo u pećnicu i kad je gotova začinimoje kajmakom i po želji uzavrelim maslomte izreže na režnjeve iservira.TufahijePriprema:Željenu količinu (broj) jabuka (zlatni delišes) ogulimo, pažljivo izvadimo sredinu (probijemo) takoda jabuka ne prsne, zatim je skuhamo u zašećerenoj vodi pa dodamo limunova soka.U međuvremenu pripremimo fil i to tako da umutimo sitno mljevenih oraha ili badema, malomljevene kave, umućeni bjelanjak i malo maslaca. Tim filom punimo ohlađene jabuke koje smoprije punjenja poslagali u zdjelu u kojoj mislimo servirati desert, zatim ih zalijemo agdom, a na vrhsvake jabuke dodamo šlaga. Na šlag stavimo trešnju ili višnju.Tufahije poslužujemo hladne.Kahva bosanskaPriprema:Po već objavljivanom načinu ispeći kahvu i servirati je uz toplo ili hladno mlijeko i rahat-lokum,tesvakako maštrafa hladne vode.Poštovane aščibule i aščiboše želim Vam ugodne trenutke u pripremi ikonzumiranju ovih jela slavne bosanske kuhinje uz maksuz selam.Vaš Salih Agić