BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA l GODINA XX l 2011. l BROJ 103 l CIJENA 20 KNBEHARSEVDAH ISEVDALINKAMUNIB MAGLAJLI]REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]ENVER KAZAZALISA MAHMUTOVI] RAKOVACSEAD BEGOVI]EDISA GAZETI]ALEN KALAJD@IJARA[ID DURI]DIJANA HAD@IZUKI]ALMA DENI]-GRABI]ENES KUJUND@I]ALMA SKOPLJAKVANJA MUHOVI]AMIRA D@IBRI]

BEHARBEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanjaNakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]Uredni{tvo:Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],Azra ABAD@I] NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vra}ajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hrseadbegovic@yahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hrCijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.Kunski `iro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KukavicaTisak: “STAJER GRAF”, ZagrebTiskano uz financijsku potporu iz Dr`avnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.ISSN 1330-5182Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.SADR@AJUVODNA RIJE^Sead Begovi}: Sevdalinka i nadalje na na{em ku}nom redu 3Sena Kulenovi}: SEVDAH I SEVDALINKA razvoj i uloga bosanskegradske pjesme u `ivotu i kulturi Bo{njaka i BiH 4SEVDAH I SEVDALINKAProf. dr. Munib Maglajli}: Leksikografsko odre|enje sevdalinke 5Prof. dr. sc. Remzija Had`iefendi}-Pari}: O jeziku na{ih sevdalinki 11Prof. dr. Enver Kazaz: Unutarnji otpor kanonu i patrijarhalnoj mo}i- karnevaleskni potencijal sevdalinke 15Dr. Alisa Mahmutovi} Rakovac: Neke sintakti~ko-leksi~kekarakteristike jezika sevdalinke 26Knji`evnik Sead Begovi}: Lirska figurativnost i pojmovnasugestivnost sevdalinke 30Mr. sc. Edisa Gazeti}: Ne/cenzurirana `udnja u usmenoj tradiciji -Dominantnost epskog modela mi{ljenja/pona{anjau bosanskohercegova~koj kulturi 33Mr. sc. Alen Kalajd`ija: Da li se alhamijado pjesma Hirvat türkisi(1588/1589.) mo`e smatrati prete~om sevdalinkei da li sadr`i njezine elemente? 37Prof. dr. Ra{id Duri}: Sevdalinka i Himzo Polovina 44Doc. dr. Dijana Had`izuki}: Odjeci sevdalinke u bo{nja~kom romanu 62Doc. dr. Alma Deni}-Grabi}: Sevdalinka u kontekstu: dar i bol govore}egsubjekta u zbirci pripovijedaka In{allah,Madona, in{allah M. Jergovi}a 65Prof. dr. Enes Kujund`i}: Bibliografija i diskografija sevdalinke 69Mr. Alma Skopljak: Isku{avanje kulture 79Etnomuzikolog Vanja Muhovi}: Sevdalinka i saz u kontekstuworld music-a 84Amira D`ibri}, prof.: Leksi~ko-semanti~ke varijante leksemau sevdalinkama (metafora i metonimija) 89Bilje{ke o autorima (sudionicima simpozija) 94(Pripremila Sena Kulenovi})2 BEHAR 103

UVODNA RIJE^Sevdalinka i nadaljena na{em ku}nom reduKako objasniti privla~nu snagu sev da -lin ke koja nije samo fe no men u memorijive} je, treba pri znati, trajnipodatak o i{ ~e z lom svijetu i slavljenjevlastite ori gi nalnosti. Ona je ugni je` -|e na u na{e doba u na{em umu i pri -je nego je otpjevana, i pri je ne go {touga|a okolini: ona je lju bav (se vdah),ona voli i ona je vo ljena. Kad nas jednomnah ra ni ne dos lovnim, a istodobnoi transparen t nim govorom, koji usvom pre do ~ava nju ne odudara odna{eg do s lovnog – ho }e li nas spasiti(u uvjetima koji su sasvim druk~iji odonih u ko ji ma je evoluirala), zalije~itinam ili otvoriti du{evne rane, ulju lj ka tiu iluzije ili protr ljati za sa nja ne o~i, a ponekad, ho }e lipo s lu`iti kao kafanski backgro und? U`iva nje kojepru`a po ~iva istodobno na oz na ~itelju i oz na ~e nom uidealiziranom svi jetu s one strane muzika i pis makoji upu}uju na vi{nju ugo du pa sto ga ona jo{ uvijekne ometa na{ ku}ni red. Za nju nije potrebno strp -ljenje, za nju su potrebne osje tljive u{i i na{ te lanosrce za tu` ni “mol“ i vedri “dur“ – ni po {to zam je nskarobotika. Sev da li nka se zaista ne sastoji iz ne kogapstraktnog tonskog emo ci onalizma i ne mo `e mo jeosu |ivati {to je ponekad ne posredni uzrok za ~a{uvina i razgalje ni poljubac. Oni ko ji udaraju gla vom uzid, slu{aju}i je, na tre nutak se za bo rave, od nosno,na trenutak zaborave na me h kotu ma te rije svojeina~e tvrde (ako je rije~ o mu{koti Bosanca) gla ve.Oh, re}i }emo, koliko nas je puta sevdalinka raz valila.Smije{no je uop}e govoriti u prilog takva “kafanskog“po ima nja sevdalinke, iako svaki glaz beni pjenu{ac, uzdobru lir sku teksturu, u blagim pre la zima i o{trim kontrastimamu zi~ke ideje nutka na kra tko t rajni zaborav.Muzi~ki, ona ni je od onih me lodijskih i harmo ni jskih lijepostikoja se mo`e sa mo iz sebe razumjeti i u sa mojsebi u`ivati te u na{e do ba ona vi{e nije privilegija is klj -u ~i vo sazlija ve} je pri la go|ena ra zli~itim stilo vi ma, na -~i ni ma in terpretacije i eks perime n ti ra nja s izazovnimmu zi~ kim lje s t vi ca ma u sklopu jazza, blu esa i tako da -Sead Begovi}lje, a to je sva ka ko izvan tradicij skeambije n talnosti. Te{ko je re}i ko likopo{tene nakane ima u nje nom na poruda otkrije i objasni za go netno i ta ja n s -tveno ~udo lju bavi, bez vlastite izolacije,uz jas ne utiske o kojima mnogo{to {ta ima za re}i psihologija i fi zi o -logija, a ne{to ma nje filozo fija koja bida nam objasni {to sev dalinka zapravomisli, na i me, akord, ritam, ta harmonikaboja, ni su produkt razmi{ljanja.Opi jenost au to ra i njegova in ven cijajedno su te isto te smo sto ga pod utje -ca jem ~arobnog, a ne nagr|enog. Da -k le, po sri je di je `ivo i toplo udaranjepu l sa pa i kad se `ivot ru{i u tamu.Sevdalinka vr{i pritisak na slu {a oca jer neprestanodeducira ne ki pojedina~ni ideal. Ako ne ma instrumentalnupratnju, ko ja izra`ava potpuno neobja { nji veosje}aje i slutnje, i kao vo ka lna pojava, osvojit }e poetskimmlazom jezika koji se mo`e zaista usta no vi ti ra -zu mski. Pa ako suvremena poezija i gla zba (ha rd rock,primjerice, ili atonalna glazba) sevda linku do`iv lja vajukao psihogeni efekt ne ke krize ili kao somatsku bo -lest; kao patolo{ko “dre~anje“, a ne kao estetskoprodiranje u na{ ka ra sev dah i dert, mogli bismo, a i nebismo mo gli re}i da je ona grupno i identitarno vla s -ni{tvo je d nog na roda jer tobo`e `eli definirati i oma -soviti na{e os je }aje. U svakom slu ~a ju nije ni oda, nihimna, ni bu dnica ni davorija. Njena po bu na odnosi sena patrijarhalnu us tro jenost svijeta, ali uvijek zbogosje}aja go r ~i ne, zbog us kr a }e ne, neuzvra}ene, ali istrasno `e lje ne ljubavi.Sevdalinka se s uva`avanjem i primjerenom zna -nstveni~kom akribijom prou~ava, a dokaz to me su itekstovi u ovom bro ju “Behara“, a koji su cjelovit dioizlaganja “znalaca“ sa Sim po zi ja pod naslovom“Sev dah i sevdalinka“ koji je od r `an u Zagrebu, u ho -telu Dubrovnik, 19. prosinca go di ne. 2009. In te r -pretacije su, ka ko se vidi iz pri lo`enog, ra z li ~i te potemi i po teorijskom, od no sno, knji `ev no kriti~komBEHAR 1033

UVODNA RIJE^dis kursu. Je dni }e je promatratiu uvjetima njena nastanka imalo }e joj od tog okru`enjaoduzimati i dodavati, a neki }e jehrabro pro matrati kroz mu{ ko -cen tri ~ ne kriti~ke meridijane(pa ~udi za {to je lijepo pjevaju idjevojke) i po Bahtinovoj kar ne -va les k noj de fi ni ciji te kroz “politi~koide o lo{ ku interpretacijuetnokultu r nog identiteta“. Zaneke su dio ni ke Simpozija, sevdalinka,da k le, nije tek nevi~nameka svila na{e infantilne du{ekoja je na g lo odrasla. To nezna~i da su ne ki tuma~i i suvi{eafektivni, a ne ki zgr~eni u grimasi(kao da su popili ricinusovo ulje).Tko su iz vorni nastav lja~i oveglazbeno po etske tradicije, a tkodobro do {li (novi) tuma~i razvidnoje iz pri lo `enih tekstova. Mogli bi -smo re}i da su podjednako do b -ro do{la sevdalijska tu ma ~e nja ose vdalinci kao i ona de kon st ruk -cijska, jer, kako bi to De rri dae re -kao, a primijenjeno na se v da li -nku: “Tu se ponovno radi o rasplitanjustare tkanine…i ne mo `e bitinikakvog naglog pre kida, nemo`e se naprosto re}i – sevdalinkaje mrtva“. Dapa~e, tu se radi onje nom neprestanom procesuinterpretacije koju ne treba su -vi{e imaginizirati.Ako sevdalinka u sebi sadr`i si rovidivlji efekt po bune protiv patrija r -halnog autoriteta, ~ak prelazi je -zi~ke granice me|u razli~itim kul -tu ra ma (pribli`no s istim `arompje vaju je Bo san ci, Zagorci, Pi ro -}anci, Dal ma ti n ci, Vojvo|ani i {i -rom svijeta), sa dr`i i sanjala~kotrpno stanje pre puno melankolije,a {to je to dru go ne go nezaboravno“um jet ni~ ko drugo sta nje“.U tom smislu ona jest kohezivnifaktor. I kako bi rekli na{i ulju|enii kulturni po du zet nici: U sevda -linku treba investirati.SEVDAH I SEVDALINKArazvoj i uloga bosanske gradske pjesme u `ivotu i kulturi Bo{njaka i BiHPi{e: Sena Kulenovi}, zamjenica predsjednikaVije}a BNMGZOkrugli stol Sevdah i sevdalinka - razvoj iuloga bosanske gradske pjesme u `ivotu i kulturiBo{njaka i BiH odr`an je 19. prosinca2009. godine u organizaciji Vije}a bo{nja~kenacionalne manjine Grada Zagreba i BKUD“Sevdah“. Namjera organizatora je bila okupitistru~njake s razli~itih podru~ja dru{tvenihznanosti i umjetnosti, knji`evne teoreti~are,muzikologe, kulturne antropologe i knji`evnikeiz Hrvatske i BiH koji bi kroz svoje radove idiskusiju na okruglom stolu poku{ali objasnitifenomen sevdaha i sevdalinke definiraju}i njihoverazli~ite aspekte od povijesnog razvojado uloge i mjesta u dana{njem `ivotu BiH. Bezvelikih pretenzija da iz polo`aja nacionalnemanjine u Hrvatskoj utje~emo na kulturnupolitiku BiH, `elja nam je bila tek dati poticajda se ova glazbeno-poetska forma, nastalakao posljedica mije{anja razli~itih kultura uBiH, sa~uva, njeguje i za{titi kao nezaobilaznidio bosanskog i bo{nja~kog identiteta i kultur -nog naslje|a.Posebnu inspiraciju za odr`avanje okruglogstola pru`ili su nam novi interpretatori sevda -lin ke koji se javljaju tijekom ratnog i poratnograzdoblja, sredinom i krajem devedesetih godinaXX. stolje}a. Pritisnuti agresivom realno { -}u nove generacije se okre}u tradiciji, prepoz -na ju vrijednost sevdalinke i donose njenu no -vu, sublimiraniju interpretaciju za 21. sto lje -}e. Mostar Sevdah Reunion, rahmetli FarahTa hirbegovi}, Damir Imamovi}, Amira Me du -njanin ne zadr`avaju se samo na izvedbenojrazini, oni ulaze u teoriju, istra`ivanje i dubinskorazumijevanje glazbenog naslje|a.Ovaj novi pristup sevdalinki, kao ilustracijuonoga {to je izre~eno na okruglom stolu predstavilisu nam Damir Imamovi} (umjetnik i is -tra `iva~ sevdaha, gitara i vokal), Emina Ka ro -vi} (~lanica opere Narodnog pozori{ta u Sarajevu,vokal) i Vanja Muhovi} (etnomuzikolog,“To je jedna ljubav, i tuga u ljubavi.Od sevdaha se mo`e umrijeti.“ ,citat iz filma Sevdah, r. Marina Andreesaz i vokal). Kon cer tom Sevdah u vre me -nu koji je publici ostao u `ivom sje}anju, pot -vrdili su da je bosanska sevdalinka vrlo `iva ipodatna za suvremenu interpretaciju.Izuzetno je va`no istaknuti da u posljednjihdesetak godina sve vi{e raste svijest o potrebiorganiziranja za{tite i prezentacije audio i vi -deo zapisa, a vrlo jasno se oblikuje i ideja oustanovljavanju Instituta za sevdalinku. Ume|uvremenu je do sada realizirano nekolikovrlo va`nih projekata s ciljem za{tite audiovizualnognaslje|a sevdalinke, a ovdje posebnoizdvajamo izuzetnu ediciju “Antologija BiHsevdalinke” (8 CD-a i 2 DVD-a) i “Doajeni BHsevdalinke. Himzo Polovina”, ~etverostrukibox set, sve u izdanju Muzi~ka proizvodnjaRTV Bosne i Hercegovine. Za ove projekteza{tite i o~uvanja fundusa Radio Sarajeva,RTV Sarajeva i RTV Bosne i Hercegovine velikezasluge ima etnomuzikologinja, doc. dr. Ta ma -ra Kara~a koja je ujedno svojim nesebi~nimsu gestijama pomogla u realizaciji okruglogstola “Sevdah i sevdalinka“.Nedavna odluka UNESCO-a da za{titi portugalskifado kao nematerijalnu svjetsku kulturnuba{tinu je svakako cilj koji pri`eljkujemo iza bosansku sevdalinku.Iako je skup odr`an prije dvije godine nismo`e ljeli da ostane bez traga pa je nakon dostaulo `enog truda pred vama zbornik ve}ine ra -do va predstavljenih na okruglom stolu “Se v -dah i sevdalinka“. Vije}e BNMGZ se zahvaljujeKDBH “Preporod“ i uredniku i uredni{tvu ~a so -pi sa “Behar“ bez ~ije pomo}i ovo izdanje ne bibilo mogu}e. Posebnu zahvalu upu}ujemou~esnicima i autorima radova za okrugli stol“Se vdah i sevdalinka“ bez ~ijih znanstvenihistra`ivanja ne bi mogli realizirati ovaj projekt.Ovaj zbornik posve}ujemo sje}anju na rahmetlidr. Muhidina Ali~ehaji}a, predsjednikaBKUD “Sevdah“, istinskog zaljubljenika ubosansku gradsku pjesmu i folklornu tradicijukoji je svoj zanos prenio na mlade nara{tajeBo{njaka u Hrvatskoj.4 BEHAR 103

MUNIB MAGLAJLI]LEKSIKOGRAFSKOODRE\ENJE SEVDALINKEPi{e: Prof. dr. Munib Maglajli}O ljubavnoj narodnoj pjesmi kojaje od kraja 19. sto lje}a uobi~ajenoozna~avana terminom sevdalinkapostoji obimna literatura, koja je –u kakvom-takvom kontinuitetu –nas tajala u vremenskom rasponuod gotovo dva stolje}a. Naime,pre ma dosada{njim uvidima – akose izuzme davna{nja vijest u iz vje -{ taju splitskog kneza mleta~komsenatu iz osme decenije 16. stolje -}a – literatura o sevdalinci imasvoj “novi po~etak” godine 1814, uopa skama Vuka Karad`i}a u njegovojprvoj, u Be~u objavljenoj zbi -rci na ro dnih pjesama pod nas lo -vom Ma la prostonarodna sla venoserb ska pjesnarica. Sam terminsev da linka u vrijeme njegovog ra -nog ustaljivanja u praksi imao jevarija ciju u obliku sevdalija (J. Ili},E. Mu lab di}, S. Ba{agi}), koji }e sekas nije ko ristiti za onog pojedincako ji u`i va u ovoj ljubavnoj pjesmi ili`ivi u znaku onog do`ivljaja svijetakoji je prispodobiv ovoj vrsti lirskenarodne pjesme. Priroda priloga uza ma{noj literaturi o sevdalincira z nolika je i raznovrsna po nekolikoosnova: od usputnih jezgrovitihopa ski do zasebnih knjiga,pisanih iz ugla knji`evnih histori -~a ra, teo re ti~ara i kriti~ara, najed noj, te po gleda na ovu lirskupo javu iz ug la melografa, mu zi ko -lo ga, etno mu zikologa, na drugoj,od nosno so ciologa, psihologa,kul turnih his tori~ara, publicistaraz li~itih pro fila, na tre}oj strani.Raz no vr s na su i usredsre|enjaautora iz po b rojanih skupina – ionih koji su pi sa li na nekom odju`noslavenskih je zika, i onih os -ta lih – na razli~ita pi tanja koja seti ~u ove ljubavne pjesme: sredina ivri jeme nastanka (uklju~uju}i us -re do to ~e nje na sa mo jednu ili naodre|enu sku pinu pje sama), pjesnicii pje va~i, priroda napjeva, obliciinstrumentalne pra tnje, na~ini{irenja, odnos sla ve nskog i isto~ -nja~ kog (uzimaju}i u obzir uticaje ive ze sa susjednim tra dicijama),od nos pjesme i zbilje, `i vot opjeva -nih po jedinaca u novoj zbi lji pjesni~ke tvorevine, novije pje vanje pouzo ru na sevdalinku (kao vjero -dos tojno us me no knji `ev nu tvore -vi nu), odjeci u pisanoj knji `ev nosti,razli~iti vidovi obrade ove pje sme isli~no. U ne{to manjoj mje ri negousmena balada sa istog pro stora,kada je rije~ o svekolikoj li teraturinastaloj o ovoj lirskoj po ja vi, sevdalinkaje imala tako|er “sla vnupro{lost”, koja se prote`e do sa -vre menosti: govorili su i pi sa li onjoj veliki pjesnici i zna~ajni u~e -njaci, na njenim motivima ra z vi jalisu svoja pjesni~ka i prozna os -tvarenja ugledna knji`evna ime nana ju`noslavenskom prostoru.Za sebne leksikografske obradese v dalinke srazmjerno su novijegda tuma, ali i u starijoj literaturipo s toje primjeri usmjeravanjapa` nje na teorijsko odre|enje ovepje s me, naj~e{}e u knji`evnohis -to rijskim pre s jecima koji se od no -se na ju` no slavenske knji`evnosti,ka kav je onaj iz pera srpskog knji -`ev nog histori~ara Pavla Popovi}a,koji u Pregledu srpske knji`evnostiz 1909. godine, u dionici o lirskojpje smi, uo~ava: “Naro~ito se me -|u tim pesmama isti~u tzv. ‘sevda -li ske pesme’, a to su bosanskeBEHAR 1035

MUNIB MAGLAJLI]Sarajevo / Ljubavna pje s ma u Sara -je vu, Besançon 1938). Ovo nije os ta ousamljen pri mjer pre vo|enja ovihpjesama na neki str ani jezik: jednusevdalinku prepjevao je na njema~kiD. Pro has ka u spominja nom prijegleduhrvatske i srpske knji `evnosti,niz ovih pjesama pre pje vao je na~e{ki L. Kuba, a me|u 300 pjesamaiz repertoara pljevaljskog pjeva~aHamdije [ahi n pa{i}a – u zbirci ko jaje dvojezi~no, na bosanskom i rus -kom, objavljena u Moskvi 1967. go -dine – najvi{e je sev dalinki (Mio d ragA. Vasiljevi}, Ju goslovenske na -rodne pesme iz San d`aka. Po pe -vanju Hamdije [a hin pa{i}a izPljevalja, Moskva 1967).U razdoblju nakon zavr{etka 2.svjetskog rata nastao je ~itav nizpriloga koji su doprinijeli izrazitijemteorijskom odre|enju sevda li n ke.Kulturni histori~ar Alija Bejti} je uopse`noj radnji tragao za povi je -snim identitetom junaka opjevanihu dvadesetak, prete`no sara je vskihsevdalinki i ispitivao okolnosti nastankapjesama, pozivaju}i se na ar -hi vske izvore osmanskog raz doblja(Prilozi prou~avanju na {ih narodnihpjesama, Bilten In sti tu ta za pro u~a -vanje folklora, Sa ra je vo 1953); mu -zi kolog Vlado Mi lo {e vi} objavio jestu diju o sevdalinci kao zasebnuknji gu (Sevdalinka, Ba njaluka1964), koja je zna~ajna i za knji `ev -no teorijsko odre|enje ove pjesme,koje }e na obuhvatan na ~in ponuditiMuhsin Rizvi} u svo me Ogledu osevdalinci (Izraz, 13/1969, 11, str.454-466). Ko na~ no, njema~ki slavistWolfgang Esch ker odbranio je1969. godine dok torsku disertacijuo funkciji je zi~kih figura u us me -nom pre no {e nju sevdalinki, koja jenakon toga objavljena i kao zasebnaknjiga (Untursuchungen zur Impro -visa tion und Tradierung der Sev da -lin ka an Hand der sprachlichen Fi -gu ren / Istra`ivanje improvizacije itra dicije sevdalinke na primjerimaje zi~kih figura, München 1971).Odnos sevdalinke i balade, kao gra -ni~ nih usmenoknji`evnih oblika, ra -z matran je u jednom pog lav lju knji -ge Hatid`e Krnjevi}, Us me ne ba la -de Bosne i Hercegovine (Sa rajevo1973), a ista autorica se aka demskius redsre|eno pozaba vi la knji`ev -no teorijskim odre |e njem ove pjes -me u ogledu O poetskoj prirodi sev -da lin ke (u zborniku Uporedna is tra -`i v a nja Instituta za knji`evnost ium etnost, Beograd 1976).Razli~iti izbori sevdalinki – koji sunas tajali u razdoblju du`em od jed -nog stolje}a – tako|er su do pri ni jeliteorijskom odre|enju ove lir ske na -rodne pjesme. Najraniji ta kav oda -bir, pod naslovom Her ce go vke i Bo -san ke. Sto najradije pjevanih `en -skih pjesama, sa~inio je i u Sarajevu1888. godine objavio Ivan Zovko,hrvatski u~itelj u Bos ni, iza ko jeg jeu rukopisu ostala jo{ i obi mna, ~et -ve rotomna zbirka, u kojoj je za bi lje -`eno 1.000 pjesama (prete`no lir -skih, uz ne{to ba lada i romansi), izraznih krajeva Bo sne i Her ce go vi ne.Naj raniji izbor u kojem je ova pje -sma ve} u naslovu ozna~ena ter mi -nom koji }e se tih godina po~eti od -su dno ustaljivati u literaturi, na ~inioje srp ski knji`evnik Janko Ve se li no -vi}, koji je 1895. godine u Be o gra duobjavio omanju antologiju (85 pje sa -ma), pod naslovom Sev da lin ke.Narodne biser-pesme za pevanje.Po ~etkom 20. stolje}a i u razdo bljuizme|u dva svjetska rata Mi haj loMi lanovi}, vlasnik knji`are i papir ni -ce u Sarajevu, koji je djelovao i podpseudonimom Abdul Hak, ob ja vio jedva izbora ovih pjesama sa zna ko vi -tim razlikama u nacionalnoj nomi -na ciji donesene usmenoknji`evnegra |e (prvi: Muslimanske sevda lin -ke. Narodne pjesme iz Bosne i Her -ce govine, Sarajevo 1906; drugi:Oda brane srpske narodne pjesme,“se v dahlinke”, ljubavne a{iklije, Sa -ra jevo 1920). U razdoblju nakon iz bi -janja 2. svjetskog rata kulturni hi s -tori~ar, novinar i knji`evnik Ha midDi zdar objavio je u Sarajevu zbirkuko ja je i naslovom i odabirom pje-BEHAR 1037

SEVDAH I SEVDALINKAsama podrazumijevala usmje re njena sevdalinku (Sevdalinke. Izbor izbosansko-hercegova~ke narodnelirike, Sarajevo 1944). Isto se mo`eprimijetiti i za zbirku koju je ~etvrtstolje}a kasnije priredio i u Sa ra jevuobjavio knji`evnik Sait Ora ho vac(Sev dalinke, balade i romanse Bos -ne i Hercegovine, Sarajevo 1968).Zajedni~ka slabost ovih zbirki-izbora– od Milanovi}a do Ora ho vca –jeste odsustvo kriti~kog od no sa unji hovom sastavljanju: preuzi ma njepjesama bez navo|enja izvora, uzne rijetke primjere nedopustivih re -dak torskih zahvata na tekstovimapje sama.Od kraja sedamdesetih godina 20.stolje}a do danas nastalo je nekolikoizbora sevdalinki u kojima suuglavnom prevladane slabosti sas -tav lja~a o kojima je bilo rije~i. Naj -ra niji od njih predstavljao je naj str -o `iji izbor s obzirom na broj pjesa -ma (101 sevdalinka. Odabrao ipriredio Munib Maglajli}, Mostar1978) i ukupno uzev{i rije~ je o bibli -o filskom, divot-izdanju (izbor je li -kov no oboga}en crte`ima SafetaZe ca, ~ije ulje je i na koricama an to -lo gije); petnaestak godina kasnijeMu hamed @ero iz Sarajeva na~inioje jedan znatno {iri izbor (SevdahBo{njaka. 430 sevdalinki sa notnimzapisima, Sarajevo 1995), povu~en`eljom da za nara{taje koji dolazesa~uva i napjeve ovih pjesama, kojisu se dotada na{li zabilje`eni jedinou obimnim zbirkama Ludvíka Kube(Pjesme i napjevi iz Bosne i Her ce -go vine, Sarajevo 1984) i VladeMilo{evi}a (Bosanske narodne pje -sm e, I-IV, Banjaluka 1954-1964).Naj mla|i od izbora sevdalinki kojizav rje|uju pa`nju zaustavio se nabro ju od 200 pjesama, a na~inio gaje (i predgovor Odjek na{ih du{a na -pi sao) knji`evnik, publicist i kulturnihistori~ar Ivan Lovrenovi}: Za gra -dom jabuka. 200 najljep{ih sevda -lin ki (Sarajevo 2004), koji, na`alost,nije ~itaocima an tologije ponudiopodatke o kori{tenim izvorima. Iz -bori koje su sastavili Omer Pobri}(99 sevdalinki... i poneka pjesma,Sarajevo 1992) i Zijad Fuka (101sevdalinka, Zagreb 2005) ponovilisu slabosti o kojima je bilo rije~i po -vodom zbirki-izbora koje su na~iniliM. Milanovi}, H. Dizdar i S. Ora ho -vac, a korisna stra na su im notniza pisi i o~ekivati je da su vjerodostojni,budu}i da su sas ta vlja~i izboravrsni harmonika{i. Na kraju,zbo rnik pjesama pod nas lovomNaj bolje sevdalinke (Tuzla 2006)najobimnija je u nizu od nekolikoknji ga ove vrste koje je priredioVehid Guni} (Meraklije, Sarajevo1993; Sevdalinke o gradovima, Bi -ha} 1997; Sarajevo divno mjesto,Sarajevo 1999; Sevdalinke, I-II,Jelah 2003). U ve}em obimu nego uprethodnim Guni}evim knjigamavezanim za sevdalinku, osim samihtekstova, u knjizi Najbolje sevda lin -ke donesene su pri~e o pjesmama,podaci o pjeva~ima i oblicima mu -zi~ ke pratnje, memoarska i re por -te rska svjedo~enja o `ivotu pjesme ipjeva~a i sli~no. Zajedni~ka osobinasvih pobrojanih Guni}evih knjiga jeotvorenost za sve vrste obavijesti ipodataka vezanih za sevdalinku, najednoj, te neumjerenost u pohvalamai pomanjkanje kriti~ke svijesti imjere, na drugoj strani.Obimna literatura te izbori o kojimaje u kriti~kom presjeku bilo rije~ibili su osnova za leksikografsku ob -ra du ove pjesme, koja je ostvarenau nekoliko primjera. Najraniji sena lazi u 5. svesci op}e En ci klo pe di -je Leksikografskog zavoda (Zagreb1969, str. 689), a glasi: “Sevdalinka,ljubavna pjesma. Bos.-herc. sevda -lin ke su musl. nar. gradske pjesme;podrijetlo im treba tra`iti u na{ojnar. pjesmi i islamsko-orijentalnojmu zici. Obilno koloriranje, bujnamelizmatika, slobodan ritam i dinami~kikontrasti dopu{taju da do|edo izra`aja ljepota glasa i intenzitetpro`ivljavanja. Zbog svoje lirskepro finjenosti i ljepote melodijamno ge su sevdalinke postale popu -lar ne i izvan kraja u kome su na -stale.” U sasvim jezgrovitom obliku,na tragu predo~ene, na{la se na -tuk nica o sevdalinci i u op}em, jed -no tomnom leksikonu iste leksikog -raf ske ku}e, nekoliko godina kasnije(Leksikon JLZ, Zagreb 1974, str.886).Kona~no, u prvim knji`evnim leksi -ko nima nastalim na {tokavskom je -zi~ kom podru~ju osamdesetih godina20. stolje}a, sevdalinka je dobilazaslu`enu i odgovaraju}u pa`nju. Uleksikonu Narodna knji `ev nost (Be -o grad 1984, str. 230) Ra d mile Pe{i}i Nade Milo{evi}-\or |evi}, na tuk ni -cu o ovoj pjesmi potpisuje potonja8 BEHAR 103

MUNIB MAGLAJLI]autorica. U Re~niku knji`evnih ter -mi na (Beograd 1985, str. 715-716)sevdalinku je obradila Hatid`aKrnje vi}. Zajedni~ko ovim obra da -ma jeste da vi{e istrajavaju na ob -ja{ njavanju osobenih poeti~kih crta,nego na prikazu op}ih knji `ev no te -orijskih odlika ove lju bav ne pje sme;drugim rije~ima, vi{e je govo reno oosobenostima nego o osobinama,pa su neke va`ne odlike (kao {to sulo kalna obilje`ja) ostale ne pred -stavljene. Nesumnjiva razlikovnacrta ove pjesme u odnosu na us me -nu ljubavnu liriku drugih naroda naju`noslavenskom prostoru, tj. izra -zitije usredsre|enje na svekolikaljubavna doga|anja, unutar lir skogsubjekta i u njegovoj okolini – kojuje M. Rizvi} pronicljivo i duhovitosa`eo u opasku da sevdalinka nijesamo pjesma o ljubavi, nego da je topjesma o sevdahu – op}enito je uliteraturi izbila u prvi plan, vjerovatnozbog svoje zamamne privla~ no -sti. U prikazu N. Milo{evi}-\or |e -vi}, s tim u vezi se ka`e kako je ovapjesma “nikla u nepoznatim pes -ni~ kim du {a ma koje boluju od ‘nes -hva tljivog bola’”. Ovu razlikovnucrtu kao te meljnu jo{ je izrazitije is -ta kla u svojoj natuknici H. Krnjevi},koja primje}uje: “...Su{tinu s./ev da -linke/ ~ini jedno specifi~no ose}anjeljubavi kao neizle~ivog bola, karasevdahai derta, strasnih o~itovanjaneizrecive tajne ljubavi na granicibezna|a...” U literaturi o sevdalinciop}enito isticanje karasevdaha ider ta kao bitnih odrednica u obja { -nje nju ove us me ne lirske tvorevinenastalo je pod uticajem sociolo{kihi psiholo{kih pristupa, u kojima jeoz ra~je u vezi sa ukupnim de{ava -nji ma u bosanskom, i jo{ bli`e bo{ -nja~kom dru{ tvu izme|u dva svjetskarata po go do valo jo{ izrazitijojka fanskoj pro mo ciji ove pjesme odone koja je za po~ela sa austro ugar -skim razdo b ljem, pjesme koja jeve} imala za huk tali nastup u prog -ra mima radio-stanica i u produkcijidiskografskih ku}a. Dodatno i pa ra -dok salno, na teorijsko odre|enjesev dalinke op}e nito uticala je ka -fan ska pjesma nastala po uzoru naovu usmenoknji`evnu tvorevinu, ~i -jem su ugo|aju – u znaku osje}anjader ta i karasevdaha – itekako dop -ri nosili `al za pro{lim vremenima ipri zivanje prohujalih dana, pri ~emuje klijentela bosanskih i srbijanskihgo stiona izme|u dva svjetska rata~es to na dnu ~a{ice nalazila “nesh -va tljivi bol”, o kojem pi{e N. Mi lo {e -vi}-\or|evi}, ili “neizle~ivi bol, ka -ra sevdah i dert”, o kojima pi{e H.Krnje vi}. Utemeljeno je povodomove poeti~ke odlike sevdalinkeprizivana ju`nosrbijanska ljubavnapjesma, tako|er natopljena ovom“neshvat ljivom i neizlje~ivom boli”,te ne izo s tavno Bora Stankovi}, samutnim i strasnim talogom “ne ~is -te krvi”, o ~e mu je tada, a i nakonza vr{etka 2. svjetskog rata naj op -{irnije pisao Lju devit Dvornikovi}, tejo{ neki au tori. U razmatranimodrednicama, posve na tragu lite -ra ture o ovoj pjesmi, pretjerano jeisticana sjetna, melanholi~na nit,na u{trb one po kojoj je sevdalinkaite kako pjesma ljubavne radosti iushi }enja, a ne sa mo ~e`njive bolizbog neostvar ene ili neuzvra}eneljubavi.U literaturi o sevdalinci, u dionicamau kojima se te`ilo knji`evnoteorijskomodre|enju ove pjesme,jednodu{no je isticano da je rije~ oizrazito gradskoj pjesmi. Postoji ta -ko |er neupitna saglasnost u ocjenida su za osje}ajnost pjesnika sev -da lin ke i do`ivljaj `ivota i svijeta bit -ne promjene u kulturi `ivljenja kojeu Bosnu donijelo {irenje islama naove prostore te da je svekoliki `ivotbosanskomuslimanske gradskesre dine bio od presudne va`nosti zanastanak ove pjesme. Tek u novijevri jeme je u nekim krutim etnonacionalnimpristupima zao{treno“pi ta nje vlasni{tva” ove pjesme nana ~in kojim je zapravo osporavanonje no nesumnjivo bosanstvo, kojenije upitno ni kod bosanske ku}e, nikod bosanskog jezika. Na ovo pitanjejezgrovit odgovor dao je Ivan Lov -renovi} u uvodnom tekstu za njego -vu antologiju, naslovljenom (Odjekna{e du{e), prema ~lanku stihapjesme Sevdalinka Antuna Branka[imi}a: “Po nastanku sevdalinka jepje sma urbane bosanske sredine,nastala u otomanskome razdobljuu eko nomski i materijalno stabilnijemtrgova~ko-zanatlijskom miljeu.Taj milje dominantno jest bio islamsko-orijentalni,i ova pjesma pre -te` no se prepoznaje kao izraz mus -li manske `ivotne sredine i kulture.To tuma~enje, me|utim, gubi nauvjer lji vosti onda kada se etni~kiBEHAR 1039

SEVDAH I SEVDALINKAap solutizira. Naime, u izgradnji cje -lovite socijalne i kulturne fizionomijeve}ine gradova i manjih gradskihnaselja sudjelovali su, osim muslimansko-bo{nja~koga,i drugi etni~ -ko-kulturni elementi (katoli~ko-hr -vat ski, pravoslavno-srpski, sefardsko-`idovski,romski...). Tako susudjelovali i u nastanku, a pogotovou prakticiranju bosanske lirske pje -sme...” U oblikovanju sevdalinke, udu gom nizu godina i decenija, u~es -tvovale su – srazmjerno prisustvu ugradskom stanovni{tvu tokom os -man skog i austrougarskog razdoblja– sve bosanskohercegova~keetni~ko-kulturne sastavnice, na istina~in na koji su sudjelovale i u obli -ko vanju bosanske ku}e, simbolagra da novog ustroja, nastalog po s -lije uspostavljanja osmanske vlastiu Bos ni, koji ~ini pozornicu de {a va -nja u velikom broju ovih pjesama salo kal nim obilje`jima. U tom smislu,ne upitna postavka koja proisti~e izsve kolike literature o ovoj pjesmigla si: Sevdalinka je bosanska lju bav -na pjesma, pri ~emu odrednica bo -sanska obuhvata u sebi i pokriva ihercegova~ku, i sand`a~ku sas tav -nicu u ovoj ljubavnoj pjesmi. Na kra -ju, leksikografska odrednica o sev -da linci mogla bi u sa`etom oblikuglasiti, kako slijedi:sevdalinka – 1. ljubavna narodnapjesma nastala, kao muzi~ko-poetska,vjerodostojno folklorna tradicij -ska tvorevina, u gradskim sredinamaBosne i Hercegovine i No vo pa -za r skog Sand`aka, uob li ~e nim pro -do rom isto~nja~ke kul tu re `ivljenja ius meno preno{ena vjerovatno ve}od sredine 16. stolje}a. Pjevana jed -no glasno i vi{eglasno, prete`no tzv.po ravnim napjevom, spjevana naj -~e{}e epskim desetercem, zatim si -met ri~nim i nesimetri~nim os mer -cem i trinaestercem, kao manjeu~e s talim, te simetri~nim dva na es -ter cem i ~etrnaestercem, kao sa -svim rijetkim oblicima stiha, sa obi -ljem varijacija usklika i pripjeva, kaoukrasnim muzi~kim dodacima, i beznagla{ene strofi~nosti, bez pratnje iuz pratnju muzi~kih instrumenata (uranijem razdoblju saza, a kasnije ha -r monike i violine, posebno u kafanskimizvo|enjima). Izrazito usred -sre |ena na ljubavna de{avanja u `i -vo tu po jedinca, pjesma i ljubavne ra -do sti, i ljubavne boli podjednakoupe ~atljivo, ponekad sa nagla{enom~ul no{ }u u izrazu, sevdalinka je ubroj nim primjerima opjevala lju bav -ne zgode koje su se odigrale u sara -jev skoj, banjalu~koj, mostarskoj,plje valjskoj i drugim gradskim sredi -nama bo san s kohercegova~kim i sa -n d`a~kim, i zapamtila djevojke imla di}e, vedre ili tu`ne junakeopjeva nih zbivanja ili po jedince ~u ve -ne zbog svoje ljepote, dr`anja ili gizdavosti,kojima se iz pje sme saznajene samo ime i prezime te nadimakod milja, nego i di je lovi grada (“ku } -na adresa”) u kojima su `ivjeli; 2.pjesma nastala po uzoru na sevda -linku; a) u austrougarskom razdo b -lju – pjesme uobli~ene tako {to sunepoznati pojedinci “iz naroda” da -va li stihovima poznatih pjesnika (S.Ba {agi}, O. A. \iki}, A. [anti} i dr.)“ruho napjeva”, nakon ~ega su ova k -ve tvorevine ulazile u usmeni opticaji do`ivljavale sitnije promjene. b) urazdoblju izme|u dva svjetska ra ta –ljubavna pjesma tekstom i na pje vomtako|er u duhu sevdalinke kao folklornetvorevine, tek spora di~ no poznatihautora, njegovana u am bijentume|uratnih kafana i gos ti ona, u kojimasu njihovu klijentelu za bavljalipje va~ice i pjeva~i, pra}eni raz li~itimins trumentalnim sastavima, ~iji jere pertoar bio mje{ovit: i sta re pjes -me, vjerodostojno mu zi~ ko-poetskefol klorne tvorevine, i no ve pjesme,po znatih i nepoznatih pje s nika, natra gu sevdalinke. Tekstovi i na pjeviovih pjesama – osim posredstvomgra mofonskih plo~a – postaju {irepoznati zahvaljuju}i u~e{}u nji ho vihizvo|a~a u programima ra dio sta -nica, koje tih godina zapo~inju svojrad, kao i fiksiranjem njihovih tek -stova, zajedno sa notnim zapisimanjihovih napjeva, u prigodnim al bu -mima i pjesmaricama. c) u razdo b ljunakon zavr{etka 2. svjetskog ra ta –ljubavna pjesma uobli~ena na tra gufolklornog pjesni~kog nas lje |a, ali ina vezi sa pjevanjem koje je na istomprostoru i na sli~nim osno va ma nastajalotokom austro ugar skog i u razdobljuizme|u dva svjetska rata.Njihovi nosioci – novi pje va~ ki prvacisevdalinke i sevdaha, {to je u estradnojupotrebi skraja 20. i po ~e tka 21.stolje}a kao sinonim za se vdalinku,u {irokom spektru zna ~e nja kojapokriva ovaj termin – bili su poznati iomiljeni pjeva~i i pjeva~ice narodnihpjesama. [irenju ove pje sme – poz -na te i kao “novokomponovana” –zna ~ajno su doprinijeli, ne sa mo us -pos tavljene diskografske ku}e te ra -dio i televizijske stanice sa svojimod govaraju}im programima, nego iza tu svrhu posebno organi zi ranifes tivali.LiteraturaHamza Humo, Sevdalinka na rubu dvaju dru{ -tve nih sistema, Pravda, 30/1934, 10.483-10.485, 25, 6-9. januara;Gerhard Gesemann, O bosanskim sevdalinkama,Prosveta, 21/1937, 10/12, 682-687; Jovan Kr{i},Bosanska sevdalinka, @ena danas, 1/1938, 24,4-5;Alija Bejti}, Prilozi prou~avanju na{ih narodnih pjesama,Bilten Instituta za prou~avanje folkloraSarajevo, 2/1953, 387-405; 3/1955, 105-124;Vlado Milo{evi}, Sevdalinka, Banja Luka, 1964;Muhsin Rizvi}, Ogled o sevdalinci, Izraz,13/1969, 11, 454-466; Wolfgang Eschker,Untersuchungen zur Improvisation undTradierung der Sevdalinka an Hand der sprachlichenFiguren, München, 1971;Hatid`a Krnjevi}, O poetskoj prirodi sevda lin ke, uzborniku Uporedna istra`ivanja Instituta zaknji`evnost i umetnost, Beograd, 1976, 73-87;Munib Maglajli}, Odnos pjesme i zbilje u sevdalinci,u knjizi Od zbilje do pjesme. Ogledi ousmenom pjesni{tvu, Banjaluka 1983, 37-69;Ivan Lovrenovi}, Odjek na{e du{e, predgovorantologiji Za gradom jabuka. 200 najljep{ihsevdalinki, Sarajevo, 2004, 5-11;Selma Fazli}, Suton i no} kao posebna dimenzijasevdalinke, Novi izraz, 42, 127-132.10 BEHAR 103

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]O JEZIKU NA[IH SEVDALINKIPi{e: Prof. dr. sc. Remzija Had`iefendi}-Pari}Mnogi su se, me|utim, pitali, i danas se pitaju: {ta je to sevdalinka i {ta je to {to nju izdvaja,kakva je njena lirska i poetsko-psiholo{ka etimologija, kada je postala i koji je njen ambijent,kakvi su njeni erotsko-emocionalni kvaliteti, u ~emu je su{tina njene poetske ekspanzije,najzad? Iako sugerirati odgovore na ova pitanja ne zna~i ujedno otkriti posljednju tajnu poetskemagije ove pjesme, tragala~ka nada daje ispitiva~u izvjesnu snagu da istrajava...Sevdalinka /.../ nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. U tome je sadr`ananjena specifi~nost i su{tina.(Muhsin Rizvi}, Panorama bo{nja~ke knji`evnosti)1. Umjesto uvodaKodirana dva puta, prema dvama posve razli~itimznakovnim sistemima, muzi~kom (napjev) i prirodnoje -zi~ kom (tekst), sevdalinka je dvostruko ‘uslo ` njena’.Ali, tekst i napjev (velika mnemo teh ni~ka mo} poma -ga la je i pam}enju sevdalinke, ne samo {to ju je ~inilaeks presivnijom) gotovo da su neodvo ji vi od senzibilitetakonkretnog izvo|a~a (pje va~/pje va ~ica) i skupa snjim ~ine ono jedinstvo {to ga je je zik pohranio u jednu,cje lovitu rije~: pjesma. (Lov re novi} 2004:5). U svojem}u se izlaganje baviti prije svega nekim pitanjima ver -bal nog dijela ovog jedinstva - tekstom sevdalinke, tj.nje nom vrsnom i rodnom slo`enosti (knji`evnoteorij -sko pitanja) i jezikom (konstruiranje/dekonstruiranjeide ntita).Naime, me|u lirskim pjesmama cijele na{e usmeneknji`evnosti sevdalinka ima posebno mjesto kao kru -nski dragulj (Lovrenovi} 1989:108), najzreliji izraz /.../ki}ene gradske kulture `ivljenja, kojom se bo san -skohercegova~ki prostor posebno izdvaja (Mag lajli}1991:51) i kao takva - sna`na umjetni~ka (kulturna)~injenica - zaslu`uje posebnu pa`nju.S knji`evnoteorijskog aspekta mnoge sevdalinke imajurodno slo`eniju strukturu nego {to se obi~no misli kadse ova poravna pjesma uvr{tava u liriku. Grade je dominantnolirski elementi, ali vrstan poznavatelj sevdalinkiprofesor Muhsin Rizvi} davno je zapazio da ona nosiu sebi pone{to od bitnosti balade, njenu zamra~enutragiku bolnog osje}anja (Rizvi} 1994:123).Balada, kao epsko-lirska vrsta, i sevdalinka, koja jeneupitno izrazito lirska, ponekad dijele sli~nost emo -cije tragi~nog zavr{etka {to ga je ostavio neki po vod ilidoga|aj. Naj~e{}e je to u jednoj grupi sev da linki, onojs lokalno-personalnim obilje`jima. Zato }e M. Rizvi}sjajno konstatirati da je sevdalinka po ne kad sa`etakbaladeskne ljubavne drame (Rizvi} 2010:179).Iznimno zanimljivim ~ini mi se dovo|enje u vezu izra -zi to lirske pjesme, ponaj~e{}e rafinirane ljubavne te -me iz koje ~esto izvire bolna ~e`nja bez nade, sa dru -gim knji`evnim vrstama i drugim knji`evnim rodovima,pa sam u tom pravcu usmjerilila svoje istra `i va -nje zami{ljeno kao nekoliko frag menata i ekspresijana temu usmene lirske pjes me, ljubavne, i njenogjezika...2. Sevdalinka – usmena lirska pjesma, ljubavnaKao {to znamo, Rije~ prati ~ovjeka kroz cijeli `ivot, a po -sebno va`nu ulogu ima u onim grani~nim tre nu cimakojima pripadaju ro|enje i smrt. Ranu fazu ljud skog `i -vo ta u tradicionalnim kulturama obi lje `i la je us pavanka,vrsta lirske pjesme posebnog rit ma, met ri~ke strukturei melodije, pa`ljivo njegova na i du go ~uvana u bo{ nja ~ -koj kulturi. U uspavanki, ka ko je dan njen stih ka`e, maj -ka (sa) sinom razgo va ra. Hra niteljica i odgajateljica,maj ka je naj~e{}e u pos je du rije~i: ona poizvodi nje`nidis kurs na g la {e ne eti~ nosti i esteti~nosti. 1 Razdobljepak mlado sti, od no sno djevoja{tva i momkovanja (a{ikai a{iko va nja), kao fazu sna`ne emo cije du{e i srca u kulturidu go nje govane `enske (javne) pa siv no sti i istiskiva -nja tijela iz (javnog) `i vota te ljepote naslu}ivanja, tra di -cionalno je obilje`avala jedna dru ga vrsta lirske pjesme– omi lje na i nadaleko ~u vena sevdalinka.1Npr.: Sitan |ule, ne truni behara / ne budi mi moga sina Smaje!/Majka Smaju u `elji rodila / lastavica ezan prou~ila / b’jela vila upovoj zavila / a p~elica medom zadojila. / Neka u~i kano lastavica/ nek je lijep kano b’jela vila / nek je radin kano mala p~ela.BEHAR 10311

SEVDAH I SEVDALINKAMe|u lirskim pjesmama cijelena {e usmene knji`evnosti sevda -lin ka ima posebno mjesto kaokru nski dragulj (Lovrenovi} 1989),najzreliji izraz /.../ ki}ene gradskekulture `ivljenja, kojom se bosanskohercegova~kiprostor posebnoizdvaja (Maglajli} 1991:51) i kaotakva - sna`na umjetni~ka (kultu -rna) ~injenica - zaslu`uje po seb -nu pa`nju.Nastajala kao izraz novog na~ina `i -vota stanovni{tva gradskih sre di nanakon pada Bosne pod os ma n skuvlast (Maglajli} 2010:8), u eko no m -ski i materijalno stabilnijem miljeu,koji je bio dominantno is lamskoorijentalni(Lovrenovi} 2004:109), uuvjetima nagla{eno pa t rijarhalnihobrazaca pona {a nja, kao usmenalirska pjesma ur bane sredine, sevdalinkaje po naj vi{e rafinirana lju -bav na pjesma iz koje izvire bolna~e` nja bez na de (Rizvi} 1994:121):Gdje si, dragi, `iva `eljo moja,`ivom sam te `eljom po`eljela?@ivoj mi je srce ispucaloba{ ko ljeti zemlja od suna{ca.Bog }e dati i ki{a }e pasti,zemlja }e se sa zemljom sastati,a ja s dragim nikad ni do vijeka.Do vo |e nje izrazito lirske pjesmepo naj ~e{}e rafinirane lju bav neteme iz koje ~esto izvire ona bol na~e` nja bez nade (Rizvi} 1994) s dru -gim knji`evnim vrstama, bala domprije svega, spontano je, rekla bih,ka ko me|u onim ‘obi~nim’ svijetomkoji pjesmu voli i pjevu{i, tako i uknji`evnoteorijskim, povijesno knji -`evnim, lingvostilisti~kim, li n g vis -ti~kim i drugim radovima, u iz bo ri -ma i antologijama usmene li rike.Ta ko }e Zdenko Le{i} po se bnonag lasiti da se (svojim brojem i lje -po tom) isti~u u usmenoj knji`ev no -sti ju`noslavenskih naroda one ba -la de za koje ka`e da se obi~no nazivajusevdalinke (Le{i} 2008:339).Hanifa Krnjevi} bilje`i da je osje }a -nje ljubavi kao intenzivnog bola ipatnje naro~ito iskristalizirano usevdalinkama i da je jedno od gla -v nih obilje`ja sevdalinki upravosev dah, tj. osje}anje gor~ine zbogus kra}ene ali i strasno `eljene lju -bavi 2 (Krnjevi} 1973:12-13). Ko m -pariraju}i baladu i lirsku pjesmuona jasno ukazuje na to da i u os -novi balade stoji neko osje }a nje,ali ono do ~ega neko osje }a njedovodi balada pokazuje ne po s -redno, u doga|anju. Lirsku pjes mui baladu vezuje upravo in ten zivnaemocija, a ta emocija u ba ladi nijeneposredan iskaz ve} pro ces kojise doga|a 3 (Krnjevi} 1973). Nep re -poz navanje te ta nah ne niti, togmal~ice {to ih dijeli i jes te razlog2Neke su sevdalinke i{le drugim tokom,erotski nagla{ene. Ljubav se u njimaosloba|a u neskrivenoj ~e`nji koja znabiti dovedena do goru}e strasti (v.Krnjevi} 1973)3^ini se da je nabolja potvrda togodnosa balade i sevdalinke upravopojava neke vrste ‘osamostaljivanja’izrazito lirskih dijelova balade sna`nonadojenih intenzivnom emocijom uob -li ~enom u neposredni izkaz kakav jeonaj koji se pojavljuje u baladi Smrtbra }e Mori}a, ili pojava sevdalinke uini cijalnoj poziciji kao okvira, uvoda (v.Ma glajli} 1991:130).12 BEHAR 103

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]{to }e mnoge sevda lin ke ostati u izborima i antologijamane samo pod op}im temat skim naslovom ‘lirskeljubavne pjesme’ i sl. ve} i pod naslovom ‘balade’, kao{to }e pod nas lo vom ‘sevdalinke’ mjesto na}i mnogebalade, i sl.Sevdalinka dakle jeste lirska (rodno) i jeste ljubavna(vrsno, tematski), ali je posebna lirska i posebna lju -bav na (sevdah), po ~emu se u temelju razlikuje od os -talih lirskih i ostalih ljubavnih. Ili, kako je to lakonski,koncizno zaklju~io Muhsin Rizvi}: sevdalinka, prematome, nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma osevdahu (isto, 1994:123). Lahko }emo se slo`iti s profesoromda je u tome sadr`ana njena specif i~ nost isu{tina3. Ima li sevdalinka neku pri~u?Definirana negativno, sevdalinka jeste lirska pjesmau pone~emu bliska baladi, ali nema razvijenog si`ea,nema radnje u njezinom izrazitom razvoju i di na mi~ -kom toku (v. Rizvi} 1994:123), pa nema ni dramskenapetosti:Srdo moja ne srdi se na meJer ako se ja rasrdim na teSva nas Bosna pomiriti ne}eNi sva Bosna ni HercegovinaNi sva sela oko SarajevaSamo mogu tvoja medna usta.Sevdalinka (dominantno lirska vrsta) i balada(epsko-lirska) ponekad dijele sli~nost, kako je ve}re~eno, tragike bolne emocije koju je ostavio nekipovod ili doga|aj. Odnosi se to prije svega na sevdalinkesa lokalno-personalnim obilje`jima. Razlikaizme|u takvih sevdalinki i balada je u tome {to sev -da linke bilje`e ljubavne zgode u njihovu ko na~ nomis hodu, bez razvijenog si`ea (Maglajli} 1991:52). Zaep sko-lirske vrste kakve su balade vezuje se (premdakondenzirana) naracija, si`e, {to je epska sastavnicau njihovom rodnom odre|enju. Baladeskna‘pri~a’ postoji, uglavnom reducirana (s puno praznihmjesta) i usmjerena na jednu klju~nu situaciju, naklju~ni doga|aji koji se kao i emocije saop}avaju /.../u bolnim, `ustrim dijalozima (Maglajli} 1991:204).Premda dominantno lirska, i sevdalinka ipak imaneku ‘pri~u’. To nije nikakvo epsko ‘doga|anje’, jernema vremenskih pomaka koji bi ozna~ili razvoj fabule,ali jeste neki ‘doga|aj’ u kojem postoje ‘osobe’,tj. ‘likovi’ koji razgovaraju:Razbolje se Zarka na maj~inom krilu.Pitala je majka: - [ta je tebi, Zarka?- Ne pitaj me, majko, mene boli glava,dovedi mi, majko, tri he}ima mlada!Dovede joj majka tri he}ima mlada.Prvi he}im veli: - Nema Zarki l’jeka!Drugi he}im veli: - Ne}e preboljeti!Tre}i he}im veli: - Dajte Zarku meni!U navedenoj sevadlinki razbolijeva se djevojka Zarkana maj~inom krilu; na upit, majci ka`e da je boliglava i tra`i od nje da joj dovede tri mlada he}ima.Majka nalazi mlade ljekare i svaki od nih daje vlastituprocjenu Zarkine bolesti. Jedan ka`e ovo, drugiono, tre}i... itd.. Nesumnjivo da konture ‘pri~e’,unato~ svoj kondenziranosti balade, reduciranosti ikratko}i, ipak postoji.4. Jezik otkriva, ne skrivaKao svojevrsni sa`etak ljubavnog romana ili ba -ladeskne ljubavne drame (Rizvi} 2010:179), sevda linkaje ~esto gra|ena na elementima dramskog teksta(dijalog, monolog), jasno (gramati~ki) odi je lje nim odostalih dijelova lirske strukture (koji su po pravilu u 3.licu), daju}i izravnu rije~ momku ili djevojci, ili i jednomi drugom. Tako je npr. u sevdalinki Razbolje se Zarkana maj~inom krilu.U prvoj iz 101 sevdalinke M. Maglajli}a, u sevdalinkiPoljem se vije Hajdar delija (godine 1909. u Stocu ju jezabilje`io muzikolog, slikar i putopisac Ludvik Kuba), unjenom uvodnom dijelu (kao u dramskoj didaskaliji)imenovani su ‘junaci’ (Hajdar delija, Ajka). Nazna~en jei pripadaju}i im prostor: jedan je ‘vanjski’ (moma~ki), adrugi (djevoja~ki) ‘na granici’ dvaju prostora (Hajdar: popolju ravnom, na konju vranom; Ajka: sa gradskihvrata). U zate~enom vremenskom segmentu Hajdar sevije, a Ajka ga gleda. Tako smo uvedeni u ‘pri~u’:znamo ko, znamo gdje, znamo i {ta. I tu onda po~injedijalog, neposredni ‘kontakt’ Hajdara i Ajke razgovo -rom:- Hajdar delija, i perje tvojeTvoje me perje po gradu penje!- Ajko djevojko, i kose tvoje,Tvoje me kose po polju nose!Razgovor zapo~inje djevojka, pa je u njenom posjeduprva direktna rije~. Ajkina otvara~ka pozicija vi {e s t ru koje superiorna: osim {to zapodjene razgovor na temuBEHAR 10313

SEVDAH I SEVDALINKAkoju je sama ‘otvorila’ i na neki na~in tako nametnula,hrabro aktualizirala, djevojka se obra}a naki}enom 4Hajdaru (vokativom vlastitog imena proziva i pozivamomka, i jo{ pohvalnom ka rak te ri za cijom: delija).Djevojka sublimira (tropima) svoju sna`nu emocijunaklonosti, ushi}enosti, na da h nu}a, `elje, ljubavi(Hajdar delija, i perje tvoje / tvoje me perje po gradupenje). Posve je prate}i dvos trukim paralelizmima(time su nagla{eniji) u narednim dvama stihovimasvojega odgovora, ‘prozvani’ Hajdar uzvra}a (odgovara)djevojci vlastitom emocijom zanesenosti i ljubavi(Ajko djevojko, i kose tvoje / tvoje me kose po poljunose!) Cijela je sevdalinka stala u samo 7 stihova!Rje~itost, vje{tina i ljepota govora i Ajku i Hajdara ~inielokventnim umjetnicima rije~i u ovoj lirskoj minijaturi.Ali, njihov je dijalog ipak tek privid: prostorno odvojeni,oni su toliko (fizi~ki) udaljeni da i ne mogu voditi razgovar(a drugih medija nemaju na raspolaganju), pa iakoje ovdje formalno rije~ o dijalogu, oni, svaki za sebe,govore samo svoju vlastitu emociju, svoju `elju, sebe(mo`da potaknutu ‘vi|enjem’ drugog, pri ~emu ‘o~nivid’ daje legitimitet postojanju drage/dragog, tj. legitimitetpostojanju sna`ne emocije dopadanja, svi|anja,zanosa, ushi}enosti {to ih tako lijepo pokriva izraz:ljubav me mori). U tome i jeste bitna odlika lirskogdijaloga, a efekat postupka izravnog obra}anja i uzimanjarije~i (‘govorenja sebe’) jeste poja~anje ne po -srednosti emocije. Zato u sevdalinkama i cv’jet iz roseprogovara, bolan Mujo {argiji govori, a djevojka alkatmeru(vrsta karanfila) ili ~arnoj gori, |ul Fatima razgovraras mednom rosom itd. Up.:\ul Fatima po |ul-ba{~i {etai s mednom se rosom razgovara:- Medna roso, gdje si zimovala?- U djevojke, pod bijelim grlomGdje se ni`u biser i |erdani.Na sli~an na~in funkcioniraju i lirski monolozi.Naime, nastala u bo{nja~koj kasablijskoj sredininegdje u feudalno doba i stvarana u nekoliko narednihstolje}a (Rizvi} 1994), sevdalinka je ~esto bilajedino rastere}enje, olak{anje du{i, ispovijed pa jemonolog ~esto zapravo ispovijed, jecaj, ljubavniuzdah ili krik, egzaltacija ili vapaj, odu{ak i izlaz ustrogim propisima patrijarhalnog `ivota:4Up. ‘perje’ – ukras na vojni~koj kapi, kalpaku ili saruku s prednjestrane na~injen od zlata ili srebra u obliku spojenih pera,ponekad ukra{en dragim kamenjem, up. Maglajli} 2010:129.Ah, moj dilbere, kud se {e}e{[to i mene ne povede{?Il’ me vodi, il’ me prodajIl’ mom srcu derman podaj.Odvedi me u ~ar{ijuPa me prodaj bazard`anu.Uzmi za me oku zlataPa pozlati dvoru vrataZato je, zaklju~uje sjajni poznavalac ovih pjesama,sevdalinka, u stvari, lirski monolog `ene, koji pratipodtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranomtoku i nakon njega, monolog njena vlastitogosje}anja kao rezonance i kao komentara ljubavi i`ivota (Rizvi} 1994:124).* * *Da zaklju~imo. I za sevdalinku ~ini se da vrijedi ono{to je George Moline rekao za stilistiku: da je vila zakoju su neki vjerovali da je umrla, dok su je drugitoliko grlili da je gubila svijest. Ipak, unato~ svemusevdalinka se, vitalna, sa~uvala do danas. Iako je nastajaladavno, u uvjetima dominantno patrijarhalnihobrazaca pona{anja kao rafinirana `enska pjesma,ostala je dragocjena ~injenica bosanskoga jezika ibo{nja~ke kulture. I danas, kad reaktualiziramo njenzna~aj, iznova otkrivamo ljepotu njene jezi~ne kere.LiteraturaBourdieu, Pierre (1992), [ta zna~i govoriti, Naprijed, ZagrebEfendi}, Nirha (2007), San u be{u, uroci pod be{u, 33 bo{nja~ke uspavanke/priredila Nirha Efendi}/, BZK Preporod, Op}insko dru{tvo CentarSarajevo, BZK Preporod, Op}insko dru{tvo Vogo}aHad`iefendi-Pari}, Remzija (2007), “Poetika bo{nja~kih narodnih uspavanki”,u: “Zbornik radova 1”, Univerzitet u Biha}u, Islamski pedago{ki fakultet, Biha}Hangi, Anton (1907), Die Moslim’s in Bosnien-Hercegovina, Druck undVerlag von Danie A. Kajon, SarajevoJahi}, D`evad (1991), “Jezi~ki izvori sevdalinke”,u: Jezik bosanskih muslimana,Biblioteka Klju~anin, SarajevoKrnjevi}, Hanifa (1973), Narodne pjesme lirske, lirsko-epske, epske/priredila Hanifa Krnjevi}/, Izdava~ “Veselin Masle{a”, SarajevoLe{i}, Zdenko (2008), Teorija knji`evnosti, Javno preduze}e Slu`beniglasnik, BeogradLovrenovi}, Ivan (1989), Labirint pam}enja, kulturnohistorijski esej oBosni, NI[RO Oslobo|enje, OOUR Izdava~ka djelatnost, SarajevoLovrenovi}, Ivan (2004), Za gradom jabuka, 200 najljep{ih sevdalinki,Biblioteka Dani, SarajevoMaglajli}, Munib (2010), 101 sevdalinka, BZK Preporod, Grada~acMaglajli}, Munib (1991), Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Institutza knji`evnost, Svjetlost, SarajevoMemija, Minka (1997), Bo{nja~ke uspavanke /priredila Minka Memija/,Preporod, SarajevoRizvi}, Muhsin (1994), “O lirsko-psiholo{koj strukturi sevdalinke”, u:“Panorama bo{nja~ke kni`evnosti”, NNIP Ljiljan, 1. izdanje, Ljubljana14 BEHAR 103

ENVER KAZAZUNUTARNJI OTPOR KANONU IPATRIJARHALNOJ MO]I -karnevaleskni potencijal sevdalinkePi{e: Prof. dr. Enver KazazNaj~e{}e tuma~ena kao pjesma u kojoj se zrcalisama bit usmene knji`evne tradicije, sevdalinka je una{em dobu postala kodnim mjestom mu{kocentri~ne,patrijarhalne, politi~ko-ideolo{ke interpre -tacije etnokulturnog identiteta. Pri tom, etni~ki identitetse obi~no shvata kao esencijalan, biosocijalan ibiopoliti~ki, kolektivno-autoritaran, homogen, mo -no litan, ~vrst, pri ~emu je vladaju}a politi~ka ideo lo -gija sami telos, cilj kojemu je upu}en identitetskihod kroz povijest. Jasno je da se u takvom tuma ~e -nju identiteta zanemaruje njegova dijalekti~nost,stalna promjenjivost tokom povijesti, kontradiktornost,njegova dijalo{ka i polilo{ka upu}enost nadrugo i razli~ito, njegov odnos prema alteritetu, {toje, ustvari, sami uslov izgradnje identiteta. Ako semonolitno i monolo{ki konceptualiziran identitetpa` ljivije promotri, uo~ava se preformativna prirodaideolo{kog diskursa koji, zapravo, konstruira pro{luzbilju prema svojim utopijskim potrebama. Ideo lo gi -ja nije tu samo tuma~ pro{losti, nego i njen posjednik,svojevrsni nasilni vladar, koji se, na drugoj stra -ni, ho}e iz svoje prezentnosti proglasiti jedinim konstruktorometni~ke budu}nosti postaju}i na taj na -~in njenim okupatorom. Takva utopijska priroda ide -o logije pokazuje da su ideolo{ke istine i njihova pro -jek tivna mo} tek oblik nasilja nad stvarno{}u i kons -truk cija dru{tvene la`i.Sevdalinka se u ovakvom ideolo{kom ~itanju shvatakao jedinstven korpus lirskih usmenih pjesama kojeposvjedo~uju nacionalno definiranu tradiciju, a svojimnesumnjivim estetskim uzletima dokazuju njenuvrijednost. Zbog toga ona nije samo kodno mjestonego i klju~ni dio korpusa tradicije. Institucija ov da{ -nje ideolo{ki funkcionalizirane knji`evne znanosti nanju se poziva kao na temeljni argument i sveti dokazo svetoj veli~ini nacionalne kulturne tradicije. U tomprocesu sevdalnika je preseljana iz svog prirodnogkulturnog miljea, kreativnog daha orijentalne kulturekoji je ostao iza osmanske vladavine balkanskimprostorom, u ideologijski konstruiran toposna cionalnog identiteta. Ona nije vi{e balkanski fe -nomen gdje teme i motivi putuju iz jednog u drugi je -zik unutar veli~anstvenog kulturnog me|uoplo |i va -nja jezika, {to odmah upu}uje na dinami~nost njenekreativnosti, nego je takvim ~itanjem pretvorena usta ti~an fenomen u kojem je jezi~ka granica ne pre -laz ni bedem me|u kulturama. To se vidi ve} na raziniimenovanja, pa je sevdalinka postala bo{nja~kompjesmom, iako se pojavljuje kao urbani iskaz patrijarhalnesvijesti kako u Bosni, tako i u Makedoniji,Sand`aku, Srbiji, Bugarskoj, svuda gdje je orijentalnikulturni dah doticao tvora~ku mo} jezika sa kojimaje do{ao u dodir.Sevdalnika je, dakle, u samoj svojoj tvora~koj prirodinastala iz procesa kulturnog ukr{tanja, pa seumjesto homogenosti, kako je ~ita institucija idelogiziraneknji`evne znanosti, u njoj pojavljuje hibridnost,heterogenost, kreativna razli~itost. Pri tom, to -posi granice i razlike nisu mjesta neprelazne sup -rot nosti, nego stvarala~kog dijaloga, mjesta gdje seje dan jezik kreativno susre}e sa drugim. To je u sev -da lnici mogu}e zato {to je ona po prirodi stvari pjesmao najintimnijem mogu}em osje}anju, onom lju -bav nom, pri ~emu nestaju svi kolektivni zastori zara ~un pojavljivanja individue i njenog glasa unutarpat rijarhalnog kulturnog modela. Ve} sama ~injenicada pjeva o sevdahu upu}uje na to da ova pjesmane pristaje ni na kakav politi~ki jezik kolektiva. Na -pro tiv, politi~ki jezik neprestano je u svedalinciizlo`en individualnom motrenju i procjenjivanju, paje ona, ustvari, subverzivni, disidentski kulturni iskazko ji se protivi vladaju}em kulturnom diskursu i fu -ko ovski shva}enoj panopti~koj mo}i institucije kojaiza njega stoji.BEHAR 10315

SEVDAH I SEVDALINKADisidentstvo i subverzivno djelovanje sevdalinkeo~igledno je na vi{e razina. Ona je iskaz o intimnom usvijetu u kojem se o tome ne pri~a, ne baram naglas,ne javno, u svijetu u kojem je o tome stidno i zabra nje -no javno govoriti. Ona je, nadalje, iskaz o erotskomkoje je tijesno skop~ano sa ljubavnim u svijetu u kojemse o tome ne samo ne smije govoriti, nego je erotskoobavijeno nizom zabrana autoritarnog patrijarhalnogmorala. Ona je iskaz koji ispoljava unutarnji sadr`ajindividue, i njenog srca, i njene du{e, i njenog uma, injenog moralnog stava u svijetu krute norme sa strogomstratifikacijom funkcija koje se ~ovjeku dodjeljujupo mjestu {to ga zauzima u patrijarhalnoj porodici izajednici. Njena je subverzivnost uska povezana sanjenom prirodom, pa ona ve} samim ~inom govorenjao intimnom sadr`aju individue razara fromovskishva}enu stopljenost kolektiva i pojedinca, provociraju}idogmatsku patrijarhalnu normu.Sevdalinka je, zapravo, bjekstvo u slobodu iz zatvorapatrijarhalnog krutog morala. Ona je u kontekstu ov -da{ nje kulture prvi iskaz osloba|anja individue odko lekivne normiranosti, {to zna~i i politi~ke definiranosti,sudbine. Zato se ljubav u sevdalinci pokazujene samo kao prostor subverzije, pobune i disidentstva,nego i slobode, ~e`nje za ustoli~avanjem drugog idru ga~ije postuliranog morala od onog {to ga naturapat rijarhalni autoritet. Moglo bi se re}i da sevdalinkanas taje na onom mjestu u kulturi gdje prestaje mo}pat rijarhalnog autoriteta, a po~inje ni~im sputanasloboda ljubavnog iskaza, ili san o toj slobodi.Ako se pa`ljivije promotri korpus sevdalinke u Bosni,onda se vidi da je on odre|en nizom razlika, po~ev{i odsamog tematsko-motivskog sloja do razine glasa, tj.onog rodnog i spolnog identiteta kojem pripada glas iop tika iz koje on motri patrijarhalni moralni kod. Pro -s tor ljubavi postaje tako prostorom mnogobrojnih raz -li ka, ~ak rodnih jezika, koji osporavaju mu{kocen tri~ -nu definiranost patrijarhalne kulture. Sevdalinka jepo lijezi~an korpus ve} samom ~injenicom da se u nje -mu gotovo precizno mogu odrediti one pjesme koje suispjevane iz mu{ke spolne, ali i mu{kocentri~ne rodneoptike kao i one pjesme koje su ispjevane iz `enskeperspektive, `enske rodne motri{ne ta~ke koja razarapatrijarhalnu, falogocentri~nu ideologiju.Polijezi~nost sevdalinke, zapravo, je povezana sa onim{to se mo`e definirati kao slojevitost onog di je la kulturekoja je odbacila mu{ko patrijarhalno sre di{te, pas ruba, i iza te granice, iz prostora div lji ne, {to bi reklaElaine Showalter 1 ispreda arabesknu {a ru svoje(is)povijesti o golom doga|anju `ivota os lo bo|enogbilo kakvog apriornog diktata. Sevdalinka kao dvoglasnidiskurs, ili poliglasni diskurs u pravilu predstavljaglas obje polovine patrijarhalne kulture, i one koja os -ta je vezana za ideologiju centra, ali i one koja iz ideo -lo gijske perspektive divljine poku{ava oformiti svojela bavo, nikad ~vrsto centrirano, naj~e{}e rodno dvo ilipo lijezi~no kulturolo{ko sredi{te. Na mjestu presjekatog decentriranog sredi{ta divljine sa dominatnom,vla daju}om mnocentri~nom i monolo{kom patrijar -hal nom ideologijom nastaju najbolji, najplodotvornijimo menti ove ljubavne pjesme.Interpretacije sevdalinke koje ne uvi|aju, ili ne `eleuvidjeti ovu polijezi~nost sevdalinke ne rade ni{tadru go do u~vr{}uju falogocentri~nu interpretacijukul ture. Raspon polijezi~nosti u sevdalinci ide od ni -voa jezika tijela, onog slojevitog, tropima ispunjenogiskaza tijela, gdje su, u npr. dijalogu izme|u majke ik}erke, djevoja~ke usne ve~era za momka {to ide nizsokak, a njene bijele grudi su mu poste lja, preko jezikai srca, i du{e, do nivoa ne samo ljubavne drame,nego i drame uma, drame smisla i kvaliteta postoja -nja unutar kolektivno autoritarnog falogocentri~nogpatrijarhalnog svijeta. Sevdalinka iz ljubavnog ~estoide u onti~ko patrijarhalnog ~ovjeka, hvataju}i pri tomi sociolo{ki, i moralni, i psiholo{ki, i kulturolo{ki, pa iideolo{ki kontekst njegova `ivota. Njena {irina uobuhvatu `ivota jednaka je, zapravo, njenoj te`nji daprekodira falogocentri~nu patrijarhalnu kulturu. Onaje skupa sa baladom i drugim lirskim formama, onimformama {to ih Vuk Stefanovi} Karad`i} naziva `en -skim pjesmama najsu{tinskiji iskaz ~e`nje za slobo -dom u duboko neslobodnom svijetu. Glas iz osame,pje van u intimnom ambijentu, u odajama sakrivenimiza kanata, u ti{ini cvijetnih ba{~i, na sijelima gdje jemu{ ki i `enski svijet strogo podijeljen osim u ne pos -rednom a{iklijskom dijalogu, taj glas ide u pravilu porubovima patrijarhalnog dru{tva kako bi destabili zi -rao njegov projektivni centar.Mo`da najo~iglednija destabilizacija tog centra jest is -kazana u Hasanaginici, baladi koja je u na{em do bupos tala kodnim tekstom sakraliziranih ideolo{ki fun k -ci onaliziranih interpretacija tradicije {to su ih ustoli~ileinstitucije mo}i etnonacionalisti~kih politika u postjugoslavenskomdobu. Ideologija sakralnosti kulture uvladaju}oj interpretaciji tradicije prisutna je ve} u ~inupozori{nog glamura na kojem je bo{nja~ka etnonacionalisti~kapoliti~ka elita neposredno nakon krvavograta pokazivala svoj la`ni sjaj, la`nu sliku o sebi, nasto-1Isp. Elaine Showalter: Feminizam u divljini, u: Zdenko Le{i}:Nova ~itanja, poststrukturalisti~ka ~itanka, Buybook,Sarajevo, 2002.16 BEHAR 103

ENVER KAZAZje}i u retrogradnom ~itanju ove balade dokazati svojpovratak tobo`e autenti~nom bo{ nja~ kom kulturnomidentitetu. Opera i mnogobrojna po zo ri{na uprizorenjaHasanaginice nikad nisu ispitivala stvarno porijeklodrame i sukoba izme|u nasilnog Ha sa nage, ~ija je svijestuspostavljena na pincipima falogocentrizma, ivjerne mu ljube koja trpi udar pat ri jarhalnog silnika.Prebacuju}i osnov sukoba sa lju bav ne, ljudske ravni -gdje dvoje ljubavnika bivaju nat kri ljeni patrijarhalnomnormom unutar koje Ha sa na ga gubi svoju ljudsku iljubavni~ku su{tinu, ostaju}i sa mo gola funkcija, nasilnipatrijarhalni mu`, a Ha sa na ginica biva zarobljenastidom zbog kojeg ne mo`e u}i u vojni logor i obi}imu`a {to boluje od ljutijeh ra na, jer bi bila progla{enakurtizanom u skladu s patri jar halnim moralom, si{la bisa pijedestala voljene sup ruge na nivo `enskog tijela zajednokratnu upotrebu – u ravan sukoba izme|u kasti(begovske i agin ske) koje tobo`e moralno odre|ujuu~esnike ljubavne dra me, falogocentri~na interpre ta -cija balade nu`no skli zava u ideolo{ki govor. Cilj togideolo{kog govora sa dr`an je u poku{aju restauracijebegovske, kas tin ske kulture kao temeljnog znakanacionalnog identiteta tijesno skop~anog sa neobegovskomideo lo{ kom i kulturlo{kom fantazmom koju jena dru{tevni horizont u BiH ustoli~ila bo{nja~ka etno -nacio nalis ti~ ka mo} i s njom tijesno skop~ana kulturaetni~kog neoromantizma u kontesktu bosanske gra -mzive tranzicije kao troetnokulturne pustinje.Neobegovskom ideolo{kom i kulturnom fantazmombo{ nja~ka kultura se grubo i nepovratno reducira nasamo jedan svoj sloj, ni po ~emu dominantan i ni po~e mu vladaju}i. Od Alije Isakovi}a i interpretacijeba lade u njegovoj drami, preko Muhsina Rizvi}a, Ni -ja za Alispahi}a, do re`isera kakvi su Sulejman Ku -pu sovi} i Nijaz Alispahi} ta neobegovska fantazma,za pravo, je temeljna interpretativna ideologija, te -meljna mo} dominatne, vladaju}e intrepretacijebo{ nja~ke kulturne tradicije koja se danas normira ika nonizira ~ak i na akademskim institucijama.Hasanagini~ina drama je prema toj interpretacijidra ma begovskog nama, a ne duboko ljudska tra ge -di ja, tragedija nesporazuma izme|u supru`nikanu`no uzrokovana nemogu}no{}u dijaloga u autoritarnojpatrijarhalnoj zajednici, svakoj instanci tezajednice od one bra~ne, porodi~ne, do etni~ke. Ha -sa nagini~in stid i nije ni{ta drugo do duboko moralnareakcija na tragi~ne okolonosti. Ona tim stidompo ku{ava sa~uvati i sebe, i mu`a, i autoritet zajedni -ce, a i mu` i taj autoritet u svom nasilnom falogo -cen t rizmu i ne rade ni{ta drugo do ru{e temelj nako jem su uspostav ljeni i koji ih ustoli~uje kao vla da -re, ~ak fe ti{e patrijarhalne kulture. Nasilni, falo go -cen tri~ni su pru`nik nastoji u baladi ustoli~iti mu{kihir gotovo bo `anskih ovlasti i bijesa, kako bi sebipodredio ci je lu `enu, ne samo njeno tijelo, niti samonjenu du{u i srce, ve} i njeno maj~instvo, njen izrazitojaki moralni osje}aj. Paradoks je u tome {to `ena,Ha sa na gi ni ca, u svojoj vjernosti postaje ~uvaremfalo go cen tri~ nog autoriteta, majka, dakle, koja, bespogovornimprihvatanjem kulturnog i eti~kog nasiljanad sobom, bezuslovno{}u uklapanja u dodijeljenomjesto sa svim ograni~enjima slobode {to ih onopodrazumijeva - nastoji reproducirati mu{kocentri -~ ni, ma~isti~ki i herojskocentri~ni patrogeni auto ri -tet.Ona je, otud, dvostruka `rtva. Na jednoj strani `rtvanorme, koja se iz kulturne sfere preselila u psiholo{kui moralnu reakciju, postaju}i temelj identitetali~nosti. Na drugoj, pak, strani ona je `rtva mu{kenasilnosti, koja ne priznaje nikakav autoritet izvansebe, iako se na njega licemjerno poziva. Hasanagau takvoj reprezentaciji patrijarhalnog mu{karcafunkcionira kao hiroviti, pa histeri~ni mu{karac, kojinamjesto ljubavnog derta nosi dertli mo}, i koji jeBEHAR 10317

SEVDAH I SEVDALINKAsrce zamijenio sabljom, a bra~no {aputanje/dijalognaredbom herojskocentri~nog, ma~isti~kog i militantnogkaraktera. Hasanaga je na koncu falogocentri~nihisterik, {to je najbolji pokazatelj moralnedegradacije patrijarhalne norme.Bolje i efektnije kritike patrijahrahalne kulture i snjom uskla|enog morala i u psiholo{koj, i u antroplo{koj, i u sociolo{koj, i u filozofskoj, i u kultunoj rav -ni od balade o tragi~noj sudbini vjerne ljube Hasa na -gi ne nema u svim ju`noslavenskim jezicima. Hasa -na ginica je, dakle, pjesma o kulturnoj i moralnojkrizi ~itavog jednog svijeta poljuljanog u korijenu, jerje njegov projektivni centar napustio svoje ovlasti ipreselio se u najradikalniji vid mo}i. Mu` je postaomilitantnim autoritarnim zastupnikom patrijarhalnenorme zamijeniv{i jezik bra~ne ljubavi odsje~nim,gotovo vojni~ki zasnovanim jezikom bra~ne naredbe.Ali, Hasanaginica nije pjesma samo o hirovitosti i his -teriji mo}nika u totalitarnoj patrogenoj zajednici. Onaje isto tako i pjesma o emotivnom disidenstvu. Nje neanonimne autorke/autori, u vukovski shva }enoj `en -skoj pjesmi, govore jezikom ~injenica golog do ga |a -nja `ivota, odnosno slikom dominantnog modela`ivotne pra kse o tragi~noj sudbini vjerne ljube, bezijednog ko mentara te sudbine. One/oni jezikom~injenica koji pre do~ava golo doga|anje `ivota, ustvari,ispjevavaju kritiku/pobunu protiv falogocentri~nemo}i. S koljena na koljeno ta je kritika putovala krozvrijeme, da bi je evropski romantizam prepoznao kaotopos svoje teze o romanti~arskoj osje}ajnosti i primarnomkulturnom iskazu (Göethe i Pu{kin, prije svihdrugih) neop ter e }e nom licemjernom su{tinom institucijegra|anske kul tu re, njenim za romanti~arela`nim sjajem i moralom. A onda je tu kritiku u svojufalagocentri~nu interpre ta ciju usisala ovda{njaknji`evna znanost i knji`evnost, s ci ljem da restaurirapatrijarhalnu kulturu koju ova ba la da i njene autor -ke/autori upravo kritiziraju. La`ni sjaj/bi jeda po li ti~keelite na bosanskim pozori{nim sce nama, ministarskekravate i leptir ma{ne, uz pljesak publike, vr{ile sulikvidaciju jedne duge linije kulture, kako bi konzerviraletradiciju, sakralizirale njen kor pus, vla stitu ideolo{kuinterpretaciju ukupne pro{ losti proglasile jedinommogu}om, a falogocentri~nu intrepretacijuetnokulturnog identiteta ustanovile za jedinu kolektivnuistinu. Glas pobune {to ga nosi balada u svomjeziku ~injenica o golom doga|anju `ivota kroz panopti~kumo} politi~kih institucija, a pozori{te u nekro -filij skom duhu ovda{njeg nacionalizma jedna je odtemeljnih politi~kih institucija kao i fakulteti na ko jimase izu~avaju tzv. nacionalne discipline, pre ko di ran je,pa smo oksimoronskim obratom u ideo lo {koj ins -trumnetalizaciji kulture umjesto glasa Hasa na gi ni cedobili glas niza Hasanaga.No, protiv ~ega se to i za{to se bune autorke/autoriove balade? Protiv temeljne institucije patrijarhalnekulture – braka koji, osnovan na falogecnetri~nojmo}i i autoritarnoj patrijarhalnoj hijerahiji, dozvoljavamu{kar~evom hiru i histeriji da se proglase za jedinumoralnu normu. Braka koji je tamnica ljubavi i lju ba -vnog dijaloga, jer je u njemu mogu}a i legitimna jednajedina volja – mu{kar~eva, bez bilo kakvih og ra -ni~enja i odgovornosti. Braka u kojem je ljubavni dijalog,zasnovan na jednakopravnosti dvoje u~esnika,zamijenjen nasilnim, u svome temelju militantnimnaredbama koje prekora~uju svaku zamislivu moralnugranicu. Braka u kojem postoji legitimitet o~instva,dok je maj~instvo gurnuto u sferu u`asa {to gapokriva iskaz va{a majka srca kamenoga. U drugojvarijanti pjesme, to maj~insko srce je iz usta Ha sa -naginih atribuirano kao argajsko, {to zna~i gospodsko,pri ~emu se opet otkriva mu`evljeva podla insi -18 BEHAR 103

ENVER KAZAZnu acija prema kojoj je svoje gospodstvo, bez obzira dali ono bilo iskaz unutra{njeg moralnog imperativa ilispolja{nji iskaz begovskog nama, majka izdigla iznadsvoga maj~instva. Jednostvano re~eno, braka ukojem je Hasanaga svojoj vjernoj ljubi oduzeo dostojanstvosupruge, pa mu je to premalo i ho}e joj uzeti idostojanstvo majke, da bi je kona~no gurnuo u smrt.Patrijarhalnog braka koji je, o~ito je to iz ove balade,ali ne samo iz nje nego i iz ~itavog niza lirske usmenetradicije, postao ili mo`e u svakom trenu postatinasiljem nad `enom.Je li, onda, ova balada i sevdalinka tijesno povezana sanjenim duhom pobune - zasnovanim na instanci kulturolo{kogglasa koji ju je oblikovao u transgeneracijskomprenosu u zajednici - proistekla iz karne va les -knog duha `enske kulture koja iz prostora margine, iliprostora `u|ene izvanpatrogene kulturne norme ho}edecenetrirati i dehijerarhizirati strogu, autoritarnustratifikaciju patrijarhalnih dru{tevnih instanci. Da lise sevdalinka, a i ova balada po semanti~kim potencamateksta tijesno skop~ana sa sevdalinkom, mo`epromatrati kao proces bahtinovski shva}ene kar ne -valizacije kojoj nije samo cilj dehijerarhizirati startfikacijskumo}, dekanonizirati kulturnu scenu, nego izasnovati nov, altrenativni model kulture kao subverzijuvla da ju }eg. Potvrdan odgovor na ovo pitanjepodrazumijeva uvo|enje nove interpretativne strategijeu ~itanju korpusa sevdalinke, pri ~emu se feministi~kai ~itanja uskla|ena sa principima rodnihstudija moraju ukra{tati sa modelom socijalizacijekoju podrazumijeva u svojoj osnovi bahtinovski pojamkulturalnog dijalogizma i polifoni~nosti kulturnog po -lja {to ih proizvodi karnevaleskna kulturna gesta. Akoje karnevalizacija dopu{teno prekora~enje granica unor mativnoj slobodi kulturnog iskazivanja, ako je onanu` no dehijerarhizacija kulturne mo}i, ako njen za -~etak jest u kulturi trgova i ulica koje bilo svojom h u -mor nom, bilo parodijskom, bilo politi ~ kom gestom ra -za raju srednjovjekovnu kulturnu i ukupnu mo}, ondase sevdalinka u takovom kulturnom kontekstu ukazujeu novom kreativnom svjetlu. Ona je spoj naoko nes -po jivog: renesansne atropocentrizacije kulture nas ta -le nakon kulturnoinformacijskog buma u rensansnomsusretu kultura Okcidenta i Orijenta, kao rezultatukulture putovanja i trgovanja, ali i kulture potpunepro mjene znanstvene paradigme nakon pada geocentri~nogmodela kosmogonije i uspostavljanja onog he -lio centri~nog. Antropocentri~ni dah renesanse sa pla -to nisti~kom i ploteskom verzijom `enskog i `ens tve -nog identiteta, odnosno novog konstrukta spolnog iro dnog femininog ideniteta ~ija su dva krajna polaobes tjele{enje `ene u petrarkisti~koj poeziji, odnosnonje na plotizacija u boka~ovljevskom diskursu rene -san se, spajao se u renesansi sa {eheredizacijom no -vo nastaju}eg kulturnog polja koja je dolazila iz orijentalnokulturnogosloba|anja diskursa ljudskog tijela iosloba|anja jezika tijela. Ta }e se {eheredizacija `en -skog tjelesnog i ukupnog rodnog identita spojiti sa re -ne sansnim rableovsko-boka~ovljevskim diskursom,uz napomenu da se orijentalna misti~ka poetska {ifra,onaj princip sufijskog atribuiranja Boga preko atributaka rakteristi~nih za konstruiranje slika `enske ljepote,ne shva}a u kulturi renesanse doslovno kao misti~kaspoz naja Boga preko ljubavi, ve} kao spoznaja novogtipa ljepote `ene u platonisti~koj viziji ljubavi. U da le -kom dosluhu s tim kulturnim promjenama, sevdalinkaih uvla~i u svoju filozofiju ljubavi, jer hibridiziranjenjenog `anra usisava u sebe daleko {iri kulturni prostorod onog kojeg imaginira etnonacionalisti~kaknji`evna interpetacija. Ona se u svojoj karnevalesknojgesti ukazuje kao spoj renesansnog kulturolo{kognaslje|a i orijentalnog kulturnog daha koji je oplodioBEHAR 10319

SEVDAH I SEVDALINKAkulturne prakse svojom filozofijom ljudskog tijela kaovrta naslada svuda tamo gdje je do{ao bilo kao osvaja~/kolonizator,bilo kao kulturalni sagovornik. U tak -voj kulturnoj komunikaciji sevdalinke sa svojim kulturalnimsusjedstvima i podlogama nije mogao ostatineuzdraman i cio niti jedan patrocentri~ni auto ritet.Nije mogla ostati cijelom ni postoje}a patrogena hijerahija.Druga~ije re~no, interkulturna komunikacijakao praizvor sevdalinke nije dozvolila da se u inter kul -turnoj komunikaciji o~uvaju postoje}e patrogene po -zicije. Glas margine, odnosno drugost falogo cen tri~ -nog autoriteta morala je u karnevalseknoj gesti se v -dalinke da propita sa novog identitarnog stajali{tauku pnost patrijarhalne hijerarhije. A iz toga proizlazida je karnevalizacija kulture onaj proces koji je omo -gu}io kriti~ki potencijal sevdalinke u patrogenoj kultu -r noj praksiEvo jedan tpi~an karnevaleskni gest kritike bra~nezajednice, ali i ukupne patrijarhalne gerontokratskiustrojene porodice, kritike koja dodu{e nije takoestetski sugestivna, psiholo{ki nijansirana, moralnoupe~atljiva kao Hasanaginica, ali jeste po nedvosmiselnostisvoje pobune kulturolo{ki skandaliziraju}a.Ona je izre~ena u ~ini se netipi~noj sevdalinciAk{am do|e, jacija se sprema 2 . U njoj se opisujesvakodnevna bra~no-porodi~na situacija gdje mla -da, u pjesmi se ka`e skoro dovedena, odlazi u ak{ampo vodu, da bi u osami ljuto klela:Ljuto kune skoro dovedena:“Svekre, babo, izjeli te vuci,a svekrvu odveli hajduci!Nisam do{la da vam vodu nosim,Ja sam do{la da vam sina ljubim!”Ve} od onog skoro dovedena, kojim se sugerira na ~inudaje, ~injenica da je udaja u mu{kocentri~no od -re|enom jeziku izjedna~ena sa ne~im {to `ena trpi,{to nije plod njene volje i odluke, pjesma nedvo smis -leno slika bra~nu zajednicu i patrijarhalnu po rodicukao mjesta trpnje i uskra}enosti `ens kog/mla din -skog `ivota i potpune negacije njene `elje.Za razliku od Hasanaginice, u kojoj se tragi~nimtonom opisuje nesvakodnevna drama, ovdje je kri ti~ -kom pogledu u ironi~nom tonu izlo`ena bra~na/porodi~na svakodnevnica. Pri tom, `ena se ne buni protivmu{ karca, nego zbog toga {to joj je oduzeta mo gu} -nost da ga ljubi, jer su zahtjevi patrijarhalnih geronto -krat skih autoriteta diskriminiraju}i po nju, a njihovena redbe neodlo`ne. Zato njena kletva kojom prizivanaj o{triju mogu}u kaznu za patrijarhalne/geronto -kratske autoritete biva obrazlo`ena borbom za ljubav,koja je o~ito najja~i argument kojim ona rukuje. Uosami, na izvoru, dok to~i vodu u ak{am kad su lju ba -v ni jadi najja~i, ova `ena pokazuje u kojoj mjeri joj jena logom patrijarhalnih autoriteta oduzeto prirodnopravo.Ali, njena pobuna u sebe uklju~uje i pasivnog mu{ kar -ca, ona se buni i u njegovo ime. Mu{karac je tako|ertaj koji trpi naredbe autoriteta, pa su svekar i svekrvaisto prirodno pravo odluzeli mlado`enji koliko i mladoj.Time je prostor najve}e mogu}e intime postao dijelomvlasni{tva drugih, a granica braka prenesena je nave}u instancu – patrogenu porodicu i autoritete svekrai svekrve, ~ime je ona, granica, i nestala u najbukvalnijemsmislu tog pojma. To, nadalje, zna~i da autoritativnompogledu ne ostaje ni{ta skriveno u patrijarhalnom`ivotu. On, taj pogled, u punom je smislu ostvarenjefukoovske teze o panopti~koj mo}i, jer nesamo da sve vidi, nego i sve kontrolira. Mo} njegovekontrole tolika je da mo`e nestati samo sa nestaja -njem autoriteta. Zato kletva i podrazumijeva najve}umogu}u kaznu za svekra i svekrvu, {to je istodobnosaznanje da se oni ne mogu promijeniti, da nemamogu}nosti promjene odnosa, nego samo mogu nestatisa `ivotne scene, kako bi nestala njihova kontrola.No, brak nije u sevdalinci vi|en samo s te strane, isamo na na~in da se u njemu gubi intimno za ra~unjavnog, i pojednina~no za ra~un kolektivnog. U pjesmiJa kakva je sjajna mjese~ina 3 brak je izlo`en dru -ga~ijoj vrsti pogleda:“Ja kakva je sjajna mjese~ina,Jo{ je ljep{a Ali-begovica.Ona rodi devet djevojaka,i desetu nosi pod pojasom.Beg Ali-beg kre}e u ~ar{iju,Svojoj ljubi tiho progovara:“^uje{ li me, moja vjerna ljubo,ak ne rodi{ desetoga sina,pod ku}om ti Drina voda te~e,vi{‘ ku}e ti badem drvo raste,il’ se vje{aj il’ u Drinu sko~i!”I ovdje je kao i u Hasanaginici opisana nesvakodnevna,2Nav. prema: Muhamed @ero: Sevdah u Bo{njaka, Ljiljan,Sarajevo, 1995, str. 14.3Nav. prema: M. @ero: Sevdah u Bo{njaka, str. 109.20 BEHAR 103

ENVER KAZAZtragi~na situacija. Nasilni mu{ -karac prekora~uje gra ni ce svojihovlasti, ~ak granice onoga o ~emu~ovjek mo`e odlu~ivati, da bi po -stavio svoju `elju i svoju volju namjesto koje pripada Bo`ijoj odluci.On, zapravo, ho}e promijeniti sud -bi nu, ono {to transcendira i mu { -karca i `enu, a kaznu za ne uspjehtakve njegove nakane snosi `ena.Prijetnja izre~ena u pjesmi bivaimplicitnim dokazom da je Ali-begizi{ao iz bez us lov nosti vjere, jerka`njava suprugu za ono za {ta onane mo`e biti “krivom” ni po kojemosnovu. Ustvari, “krivica” za desetupod pojasom k}erku pripada obo -ma, ili ni jednom od njih. O krivici setu i ne mo`e raditi, nego o sud bini upatrijarhalnoj normi i u skladu s timo ~ov je kovom protestu protiv sudbine.Ta nemo} mu{ kar aca da senosi sa transcendentalnim jednakaje njegovom bijesu, stra{noj osudikojom treba prestati ne samo jedanbrak nego i jedan, o~ito neveseo,`ivot.Me|utim, te stra{ne Ali-begove ri -je ~i s kraja pjesme samo su jednapolovina njenog protesta protivpatrijarhalnog kulturnog sistema.Smrt, skokom u hladnu Drinu ilivje {anjem o drvo bademovo, nako ju mu` osu|uje suprugu, jestre zultat mu{kocentri~nog pogledakoji za ra~un vlastite pov la{ -te no sti ho}e likvidirati sveoko sebe. Ali-begovica, ljep{a odsjajne mje se~ine, u takvom mu{ -ko centri~nom svijetu i ne mo`eno siti svoje ime. Njen identitetpro izilazi iz njene uloge u patrijar -hal nom dru{tvu, iz uloge Ali-be -gove supruge. Ve} sam ~in njenogimenovanja posvjedo~uje da jeona izgubila pravo na osobni iden -ti tet. Sve {to o toj funkciji iz pje s -me doznajemo jeste njena nadnaravnaljepota. Ona je ljep{a odje dnog od najljep{ih fenomena upri rodi. Zatim saznajemo da ju jeAli-beg u svom “ganjanju sina”pre tvorio u inkubator, jer ju jesveo samo na nekog ~ija je ulogada ra|a (devet djevojaka i desetuno si pod pojasom). Ni{ta izvan togdvoga o njenom identitetu (ljepotai inkubator) ne doznajemo iz pje s -me, ni to kakva je ona majka, nje -` na, nesretna, blaga, gruba, itd.,ni to kakva je ona supruga, osim{to je vjerna, ni to {ta ona osje}a,{ta misli, kako se ophodi sa drugimaitd.Zatvaranjem ~itavog jednog `ivotau samo te informacije, anonimneautorke/autori o~igledno sugerirajujezikom ~injenica spoznajuda `ena nu`no u patrijarhalnomkulturnom kontekstu i braku gubiosobnost, gubi svoj identitet pretvaraju}ise puku bra~nu funkciju.Po{to kao i svaka druga ma{inaza obavljanje funkcije nije uspjela,ona mo`e biti i zamijenjena. Zatou Ali-begovim rije~ima o osudi nasmrt vlastite supuge i nema svijestio tome da se time likvidirajedan ljudski `ivot, nego se is ka -zu je svijest da se `ena u patrijarhalnombraku nu`no postvaruje,da ona postaje stvar za upotrebukao i bilo koja druga.Kriva za ono za {ta ni po kojemlju dskom i Bo`ijem propisu nemo `e to biti, ta postvarena suprugadovedena je pred svr{en ~in.Nje na smrt posta}e legitimacijommu {kar~evog nasilnog hira kojina sebe preuzima bo`anske ov la -sti, negiraju}i, kako je naprijednag la {eno, i samu Bo`iju volju.Pjesma je, otud, jedna od najo{trijihkritika patrijarhalnog braka imu{ kar~eve uloge u takvom bra -ku. Njene anonimne autor ke/au -tori jezikom golih ~injenica is ka zu -ju vrlo o{tar protest protiv patri jar -halne kulture. Pjesma koja po ka -zuje da je `ena postala objektommu{kar~eve volje, a zatim i stvarza jednokratnu upotrebu de mas -kirala je potpuno sve patrijarhalnenorme. Te se norme po ka zu ju kaonaj`e{}i i najte`i mo gu }i za tvor za`enu. A to zna~i da sa sta novi{taanonimnih autor ki/au to ra pjesmapo tvr|uje pro ces sa mo os vje {}enja`e ne u patrijar ha lnoj kulturi. I tuse dolazi do dehi je rhiziraju}e ge s -te u odnosu na pa trogenu stratifi -ka ciju mo}i jed ne cijele linije sev -da linke.To {to se ta linija ispostavljakao prevlast tra gi~nog tona nadonim iro ni~ nim u korpusu sevdali -n ke, samo je dokaz usisne mo}i`a nra i nje go ve sposobnosti pre -ko diranja kul turalnih tokova sako jima u inter kulturnom dijalogudo lazi u pos redan ili neposredando dir. Ak cenat u tako shva}enomde hije ra rhiziraju}em postupku ni -je na hu mornom, kao i prethodnoBEHAR 10321

SEVDAH I SEVDALINKAanali zi ranoj pjesmi, ve} na demaskiraju}em stavu uodnosu na patrogenu, mu{ko centri~ nu mo}. Na tojosnovi se demaskiraju}i duh pjesma otkriva kaopobunjeni~ki i subverzivni u odnosu na patrocent ri~ -ne rodne pozicije i procese konstruiranja rodnihidentiteta, sa svije{}u da je onaj `enski uvijek ne sa -mo marginaliziran i diskriminiran nego i da je dovedenu ropsku poziciju. Razoriti tu ropsku poziciju uhijerhiji rodnih uloga i ideniteta u patrogenoj kulturi– to je najjednostvanije re~eno cilj raznorodne karnevalesknegeste sevdalinke.No, `enska pobuna u patrijarhalnoj diskurzivnoj praksinema oblik histerije ili shizofrenije kao {to je to slu~ajsa prvom fazom ustoli~avanja `enskog pisma. On po s -vjedo~uje da `ensko samoosvje{}enje dolazi iz prostoradivljine, iz one kulturne ideologije koja je protjeranaiz zvani~nog, vladaju}eg, normativnog kulturnogdiskursa. Pri tom se pojava `enskog i `ens tve nog stajali{tau tom patrogenom diskursu do`ivljava kaoispad, hir, histeri~ni nastup, dok se u diskursu divljineona oblikuje tako {to `enski stav i `enski glas nemajunamjeru oformiti svoje ideologijsko sredi{te, niti namjerubiti feministi~kom pobunom koja ho}e u temeljusru{iti mu{ku kulturu. Taj glas i taj stav nastoje osvijetliti~itave nizove tamnih strana mu{kocentri~ne, fa -lo gocentri~ne patrijarhalne kulture kako bi je ka tar -zi~kim u~inkom refomirali. Pjesme o Ali be go vici imladinoj pobuni protiv svekra i svekrve, kao i Ha sa na -gi nica u rasponu od ironijsko skan da li zi ra ju }eg do tra -gi~nog tona `enskog stajali{ta posvjedo~uju upravo tunjegovu nakanu. A ona, naime, nije zasnovana ni nakakvom obliku revolucionarnog poduhvata koji bi je zi -kom parole ili komentara, nekakvom `en sko cen t ri~ -nom ideologijom htio poru{iti patrijarhalni falogocentrizam.@ensko stajali{te ga osvjetljava s nje gove tam -ne, zle strane pokazuju}i svu njegovu nakaradnost, zlolice falagocentrizma koji se u patrijarhalnoj kulturiname}e za totalitetan kulturni pogled.Reprezentacija `enskog i `enstvenog u svedalinci neide samo smjerom koji brak predo~ava kao tamnicuza `enu. Pojava rodne i spolne drugosti, tj. `enskosti i`enstvenosti, ma koliko sevdalinka bila pjesma uzostalo i o `enskoj ljepoti, pjesma zanosa tom ljepotom,do`ivljava se nu`no kao jedan od najneprihvatljivijihispada. U pjesmi Mene sino} opanjka{e mladu 4`estokoj kritici izlo`ena je upravo `enska ljepota:Mene sino} opanjka{e mladuda sam bila u gori zelenoj,4Nav. Prema: M. @ero: Sevdah u Bo{njaka, str. 195.da sam brala svakojako bilje,da sam dragom sihir u~inila.Nisam, majko, `ivota mi moga,sihir mi je moje b’jelo lice,crne o~i, tanke obrvice![to primami i staro i mlado,o`enjeno `ene ostavilo,ne`enjeno pamet izgubilo.U povodu ove pjesme nu`no je sjetiti se Andri}evepripovijetke Anikina vremena. Anika se objavljuje pat -rijarhalnoj zajednici ne samo svojom ljepotom, svojimumom, ispadom iz “svakodnevne prosje~ no sti inormiranosti” sredine, nego i svojim, iz perspektivekasablija tako imenovanim, “zlom”. Zato pop Vujadin,kao klju~ni autoritet patrijarhalne zajednice, i ka`e dau “svakoj `eni `ivi |avo” i da ga “treba ubiti radom ilira|anjem” i da, ako se ne mo`e ubiti “|avo u `eni”,onda “treba ubiti `enu”. Anikina ljepota prvo se vidikao `enska pomama, a onda `enska objava, zbog kojeAnika i mo`e re}i proti dokle dopire njena nahija (vlasti prostor, istodobno), a odakle po~inje njegova.Granica tih dvaju vlasti/prostora postaje nekomvrstom granice izme|u `enstvenog i mu{ko cent ri~ -nog unutar krute patrijarhalne norme. Otud je `estinaAnikine pobune jednaka `estini patrijarhalne norme.Ta norma poznaje isklju~ivo radikalna rje{enja u san -k cioniranju onog {to jeste jezik `enske tjelesnosti.Jedno od tih radikalnih rje{enja je i optu`ba premakojoj je djevojka iz ove pjesme dragom sihir u~inila.Sihir kao vrad`bina, ~aranje i za~aravanje da bi senekom u~inilo zlo, ovdje nije ni{ta drugo do `enskaljepota, za~aravanje dragog bijelim licem, crnimo~ima i tankim obrvicama, za~aravanje koje je, ustvari,ljubavno zavo|enje. No, ta ljepota i zavo|enjevi|eni su iz perspektive patrijarhalne sredine kaosavez sa silama vrad`binskim, kao opasno zlo. A ve}sama `estina optu`be sa kojom se susre}e ovadjevojka i snaga njene zakletve govore o ja~ini pritiskakoju patrijarhalna zajednica vr{i na `enskusamosvijest i to ne samo rodnu, nego i spolnu, te nasposobnost da ona jezik svog tijela u~ini samosvjesnim,vidljim i normativnim u patrogenoj kulturnoj iukupnoj dru{tvenoj normi. Ljepota koja je za nju vrijednost,dar, u`itak, postaje za zajednicu opasnooru`je, zbog kojeg djevojku treba po svaku cijenuizop}iti iz te zajednice. Ljepotica na toj osnovi bivaprogla{ena otpadnicom, a ljubav sa njom ne~im {tonije dozvoljeno, {to je najve}i od svih grijeha. Ljepota22 BEHAR 103

ENVER KAZAZtako postaje kaznom, dok je ljubav sa njom ne mo -gu}a za onog ko se povinuje nalogu zajednice. Ili,druk~ije re~eno, destruktivna snaga zajednice jednakaje snazi brisanja vrijednosti u njoj. La`na optu`bajednaka je njenom licemjernom moralu. Zabranaljubavi jednaka je prirodi njene totalitarnosti. U skla -du s tim, mogle bi se dalje izvoditi jednad`be premakojima ljepota jest jedanko {ejtanska rabota, ljubavjest jednako grijeh, tjelesno je |avolje itd., {to nijeni{ta drugo do ilustracija modela pozivanja na snagutranscedentalnog autoriteta u moralu patrijarhalnezajednice kad ona izgubi nadzor nad `enskom spolno{}ui tjelesno{}u, pri ~emu namjesto transcendentalnogu kulturi zajednice prevladava najprostijisistem licemjernih spletki i ucjena.Jezik transcendencije i ljubavi zamijenjen je na tojosnovi u ironijsko skandaliziraju}oj, karnevalesknojgesti pjesme, jezikom politike koji nastoji u~vrstitipatrijarhalni autoritet u njegvoj zloj projektivnosti.Opet je odnos izme|u mu{karca i `ene reprezentirantako da jezikom ~injenica pokazuje kako je lju -bav u patrijarhalnoj kulturi dirigirana, normativna, ane slobodna, te da patrijarhalni autoritet ne `eli priznatigranicu intimnog i u skladu s tim poje di na~ nog,budu}i da se ho}e proglasiti njihovim vlasnikom.Posljednja strofa pjesme, me|utim, posvjedo~ujesnagu `enske ljepote u istoj mjeri u kojoj pokazujeda se moralna patrijarhalna norma pred njom za~asraspadne. Ljepota koja je primamila i staro i mlado,zbog koje je o`enjeno `ene ostavilo, ne`enjenopamet izgubilo postaje razlogom za raspad patrijarhalnezajednice. Sve stege, sve norme, svi autoritetipatrijarhalne zajednice raspali su se, ba{ kao {to jeto pokazano i u Andri}evoj pripovijetki Anikina vremena,pred elementarnim ljudskim osje}anjem.Snaga te elementarnosti, kaos koji ona izaziva uzajednici upravo je proporcionalna prisili koju patrijarhalniautoritet iz svoje projektivnosti vr{i na ~ovjeka.Me|utim, taj autoritet nije samo mu{karac, negoje to i patrijarhalna hijerahija, njena ozakonjenost ukulturi. U funkciji mu{kocentri~nog autoriteta patrijarhalnezajednice, me|utim, mo`e se na}i i majkakoja na toj osnovi u~vr{}uje patrijarhalnu normu:Ja svu no} le`ah, ne zaspah,Od moga derta golema,Slu{aju}’ pjesme iz kola;U kolu moja djevojka,Sve moje pjesme pripjeva,U svakoj mene spominje:“Alaj-beg prvo gledanje,za malo ti se gledasmo,za malo, za tri godine,za malo, za tri godine,a sad me majka udaje,du{a se s t’jelom rastaje!” 5U patrijarhalnoj kulturi udaja je u pravilu stvar dogovoragerontokratskih autoriteta. O njoj gotovo nikadizravno ne odlu~uju ljubavnici, nego patrijarhalnefunkcije koje su pojavljuju kao njihovi vlasnici. Jasnoje samo od sebe da se time ljubavnici postvaruju, au procesu realiziranja ljubav vi{e nije u domenuemocija, nego postaje stvar dogovora autoriteta. A5Nav. Prema: M. @ero: Sevdah u Bo{njaka, str. 113.BEHAR 10323

SEVDAH I SEVDALINKAima li se u vidu sve ono {to udaja podrazumijeva, kao{to je npr. dogovor oko miraza, onda o~iglednim bivai pretvaranje ljubavi u osobenu vrstu materijalnetrgo vine. Umjesto slobode ljubavnog izbora nascenu stupa sistem naredbi, pri ~emu o elementarnomljudskom osje}anju odlu~uju oni izvan njega.Struktura nadle`nosti u patrijarhalnoj zajednici pre -tvara pojedinca i njegov obzor osje}anja u puki inst -ru ment kojim autoritet dokazuje svoju mo}. Trgo vi -na ljubavlju izdignuta na nivo jednog od osnovnihzakona zajednice pokazuje kako se vertikalna strukturate zajednice pretvara u puko nasilje nad ~ovjekom,pri ~emu je izbrisana granica izme|u intimnogi javnog, a o javnom odlu~uje isklju~ivo onaj ko rukujenajve}im stupnjem mo}i.Alej-begovu dragu u ovoj pjesmi udaje majka, koja jezauzev{i funkciju glavnog patrijarhalnog autoritetaobavezna i da djeluje u skladu sa ovlastima te funkcije.Nakon njene odluke nastupa drama dvoje ljubavnika,pri ~emu mu{karac otvara prostor `eni za izravanprotest protiv tako ustoli~ene patrijarhalne norme.Rezultat te norme jeste rastajanje du{e s t’jelom,odnosno smrt kao direktan dokaz ljubavi, pri ~emu jeto prva, najja~a ljubav, i to ljubav koja traje za malo, zatri godine. Sistem reprezentacije u pjesmi pokazujepatrijarhalnu normu kao najobi~niji teror, a iza togterora horizont patrijarhalne kulture otkriven je kaoprostor gubljenja ljudskog sadr`aja. Opet je u tonutragedije iskazan direktan protest protiv patrijarhalne,mu{kocentri~ne kulture, s tom razlikom {to se uulozi glavnog autoriteta pojavljuje majka. Sevdalinkaveoma ~esto obra|uje upravo tu situaciju koja `enudosta ~esto dovodi u osobenu shizofrenu poziciju dara~un pola`e ne~emu izvan nje same. Patrijarhalnomnormom potopljeni su svi u~esnici ove ljubavnedrame. Ne samo, dakle, ljubavnici, nego i majka, kojaje izgubila ne jedino svoju `ensku, nego i ukupnu ljudskusu{tinu za ra~un patrijarhalne pravovjernosti.Upravo ta patrijarhalna pravovjernost majku ovdje~ini rodnim patrogenim mu{karcem. Ako je rodni idenitetstalni proces konstrukcije, te stalno performativnosamopotvr|ivanje apriorno postavljenih rodnihuloga, onda ova majka, samohrana majka, rekao bipatrijarhalni mizogini autoritet, jest farnak, ona je`eno-mu{karac. Spolno je tako negirano za ra~unrodno mu{ke uloge, odnosno to se rodno preoblikujepri ~emu `enstveno postaje falogocentri~ni `enskomu{kirod. Farnak je nasto onog trenutka kad `enadobija patrijarhalnu funkciju glave ku}e, a ta funkcijaradikalno mijenja njen rodni identitet.Ova sevdalinka svojim sistemom reprezentacijepatrijarhalnog dru{tva nedvosmisleno pokazuje da`ena nije isklju~ivo u vlasti mu{karca, nego je, {to jedaleko te`a osuda vertikalne normativnosti patrijarhalnekulture {to je potpunoj u vlasti patrogenemoralne dogme koja za svoj ra~un poni{tava elementarnostljudskih sadr`ina. Majka, koja je postalapatrocentri~nim autoritetom, zauzela je ulogumu{karca, te je stupanj njene shizofreni~ne pozicijejednak neljudskosti njene odluke.Ali, da bi odlu~ivala, ova majka kao `ena sa marginepatrijarhalne zajednice ulazi u njen projektivni centar,iz pozicije objekta, nekoga ko trpi mo}, po~injenjome rukovati, pri ~emu mo} centra (mu{kocentri~namo}) dirigira sve ravni njene odluke. A tozna~i da patrijarhalno dru{tvo, da parafraziramoFou caulta, ugra|uje svoje nasilje u sustav pravila ita ko nastavlja od dominacije do dominacije. Todru{tvo ne napreduje, ne emancipira se od svojemu {kocenri~ne su{tine, nego usavr{ava sistem do -minacije i simboli~kog i realnog Mu{karca nad isim boli~kom i realnom @enom, a samim tim i procesemarginalizacije i diskirminacije i spolnog i rodnogide ntiteta `ene. @ena u njemu je onaj divlji, demonskiDrugi, onaj kolonizirani, dok mu{karac zauzimaju}ipoziciju ko lo nizatora utemeljuje svoju mo} up -24 BEHAR 103

ENVER KAZAZravo kroz procese dominacije nad`enom. 6 Kao {to je kolonizirani is -klju ~en iz stvaranja povijesti pos -ta ju}i njenim objektom, tako je `e -na isklju~ena iz pa tro cen tri~ nogsis tema mo}i postaju}i ob jek tommu {kar~eve volje, kako to ve} po -ka zuje Nancy Harstock. Mo} se,dak le, temelji na samom pri ncipuus troja patrocentri~nog dru {tva,tj. ona postoji u samoj kon stelacijiro d nih odnosa. Zato Har stockpoziva `e ne da u dolasku do teorijaza sebe u samom po ~etku ura -de slijede}e: “Prvo, um jesto da serije {i mo subjektivnosti i ideja subjekta,kao {to ~ini Fou cault, i na -do mjestimo ih nje go vom idejomindividue kao u~i n ka odnosa mo}i,trebamo se po sve titi povijesnom,po liti~kom i te orijskom procesuna {eg konsti tu iranja kao subjektai objekta po vi jesti te shvatiti damo`emo biti stvaratelji/ce povijestikao i objekti onih koji su stvaralipovijest. Na {e nebivanje bilo jeuvjet stva ra nja Jednoga, sredi{ta,mo gu} no sti ma loga segmentapopulacije da go vori za sve; raz li -~iti napori kon st ituiranja kao subjekta(pu tem bor bi za kolonijalnuneovisnost, bor be za rasnu i sek -su alnu slo bodu, itd.) bili su fundamentalniza stva ranje preduvjetasa da{ njeg pre ispitivanja uni ver za -lis ti~ kih tvr d nji. Vjerujem da trebamoo tkriti tko uistinu jesmo.Moramo ras to ~i ti krivo “mi” u njegovustvarnu vi {e s trukost i iz njeizgraditi sliku svijeta vi|enog samargine, sliku koja mo `e pokazatila` pogleda sa vrha i transformiratimargine kao i sre di{ te. Po en -ta je prikaz svijeta koji na {e pers -pek tive ne tretira kao pod vrgnutaili disruptivna znanja ne go kao primarnei konstitutivne za druk~ijisvijet.” 7 O~igledno je da za ovaj te -orijski stav upori{ta mogu da sepro na|u upravo u korpusu sev da -linke kao ispovijesti `ene u pro cesumarginalizacije i diskrimi na cije, pri~emu sevdalinka kao glas sa marginei iz prostora divljine u odnosuna patro geno cent ri~ nu nor mu, teispovijest one koja je mar gina li zi -ra na i diskriminirana, koja je objektmu{kocentri~nog sis tema odnosapostaje duga, van red na kulturolo { -ka povijest ma r gi na lizacije i dis kri -mi na ci je, te kolonizacije `enskog i`en s tvenog, su ges tivno estetskosre dstvo koje do ku mentira lirskimgla som povijest nasilja u patrijar -ha lnom kulturnom sistemu. Se v -da linka ta ko zaista jeste, izme|uostalog, kultura izvancentriranediv ljine, pe riferije i margine kojadokida uni verzalizam patrocent ri ~ -ne ide o logije i s njim uskla|enog(mu{ kog) transcendentalnog subjekta.Pojavljivanje takvog, uni ver -za lis ti~ kog mu{kog subjekta da nasu in terpretaciji sevdalinke pri pro -ce su stvaranja nacionalnog knji -`ev nog kanona koji zamjenjuje onajsocijalisti~ki nije ni{ta drugo dodokaz panopti~ke mo}i institucije,pri ~emu se, kako navodi Fou cault,mo} “u prvom koraku mo ra shvatitikao vi{estrukost pri silnih odnosaimanenetnih sfe ri u kojoj operirajui koja ih orga ni zira; kao proces kojiih, kroz bes krajne borbe i konfrontacije,tra nsf o r mi ra, ja~a i obr}e, iliba{ su protno, kao disfunkcije ikon tra dikcije koje ih me|usobnoizo li raju; i napos ljet ku, kao strategijeu kojima djeluju.” 8Pojava mu{kocentri~nog subjektainterpretacije u kontekstu svijetakoji namjesto postmodernog ob -rata do`ivljava nekrofilijsku res -ta uraciju klerikalizirane patrijarhalnetradicije, sakraliziraju}i iko nzerviraju}i mu{kocentri~nikul turni diskurs, pozivaju}i se natobo`nji modernisti~ki univerzalizamestetskih kriterija, nije ni{tadrugo do dokaz otvorene etnokonfesionalneideologije kao te -me ljnog rakursa i s njim uskla |e -ne procedure u politi~koj upotrebiknji`evnosti. Lirska blagost sevdalinke,njena arabeskna ljepota,njena heterogenost, karnevalesknosti marginalnost njenog glasapretvorene su takvim ~itanjem uepsku monofoniju, pri ~emu brkanje`anrovskih granica posvjedo~ujestupanj nemo}i interpretatorada umakne apriornomideolo{kom cilju, odnosno ideolo{kojfantazmi koja je pokrilaukupan horizont dru{tva.6Op{irnije o sli~nosti odnosa izme|u kolonizatora i koloniziranog sa odnosomizme|u mu{karca i `ene u patrocentri~nom dru{tvu isp. Nancy Harstock: Foucaulto mo}i: teorija za `ene?, u: Feminizam postnmodernizam, zbornik radova, uredilaLinda J. Nicholson, Liberata, Zagreb, 1999.7Nancy Harstock: Focault o mo}i: teorija za `ene, nav. zbornik, str. 149-150.8Nav. prema N. Harstock, Foucault o mo}i: teorija za `ene, str. 147 –148.BEHAR 10325

SEVDAH I SEVDALINKANeke sintakti~ko-leksi~kekarakteristike jezika sevdalinkePi{e: Dr. Alisa Mahmutovi} RakovacSa`etakU radu su analizirani tekstovi sevdalinki objavljenih u zbirci Za gradom jabuka, iz BibliotekeDani, prire|iva~a Ivana Lovrenovi}a. Tekstu sevdalinke prilazi se lingvisti~ki, ali se istovremenoistra`ivanje ne odvija samo i isklju~ivo na podru~ju lingvisti~kih ~injenica, budu}i da }emo ihpromatrati u njihovoj ekspresivno-impresivnoj ukupnosti. Analizom tekstova utvrdili smo visokstupanj ~estotnosti odre|enih jezi~nih osobina, posebno onih koje se ti~u sintakti~ke i leksi~kerazine.Klju~ne rije~i: jezik, narodna knji`evnost, sevdalinka, sintaksa, leksika.1. UvodOvdje mi se ~ini potrebnim podsjetiti na dosada{njalingvisti~ka istra`ivanja bo{nja~ke folklorne knji `ev nosti.Uop}e uzev{i, o jeziku se na{e narodne knji `ev nosti, 1 jo{od Brozovi}eva Standardnoga jezika, dakle, od 1970.godine, pisalo uglavnom u kontekstu novo{tokavskefolklorne koine, kako je ina~e nazvan taj jedan naddijalekatnijezi~ni oblik, a koji je ne sa mo utjecao na formiranjezajedni~kog nam standarda, nego i znatno pomogaopri njegovu br`em {ire nju. Konkretnije i zna~ajnijerezultate tih utjecaja na lazimo kod Herte Kune, koja jeanaliziraju}i upravo jezik bo{nja~ke epske poezije iz1974. godine, u svo me znamenitom radu Jezik bh. muslimanskena rod ne poezije u odnosu prema standardnomjeziku, zak lju~ila nekoliko bitnih stvari, a me|unajva`nijim su: prvo, postoji uzajamni jezi~ni utjecajrazli~itih di ja lekatskih area zastupljenih u muslimanskojna rod noj poeziji {to je naro~ito vidljivo u oblasti jata ijotovanja, kao i u nekim op}im sintakti~kim crtama; idrugo, u nizu osobina ona se podudara s jezikom Vu kovenarodne poezije i tamo gdje se ona ne podu da ra sa standardnomsh. normom. Na tim se opser va cijamame|utim i ostalo, tako da ni danas ne ma mo egzaktnepokazatelje utjecaja jezi~ne fizionomije bh. narodnopoetskogizraza na standard.Kunini zaklju~ci su va`ni zato {to su mnaje-vi{e za ne -mareni u pristupima ovom jeziku. Kasniji se is tra `i va~i,1Ovdje mislim na cjelokupnu ju`noslavensku narodnju knji -`ev nost, a posebno na narodne pjesme.26 BEHAR 103

ALISA MAHMUTOVI] RAKOVACuglavnom dijalektolozi, prvenstveno fokusi raju na prvinjezin zaklju~ak u smislu njegova preci zi ranja.Me|u takvima je u bh. lingvistici D`. Jahi}, koji se jo{ uknjizi Jezik bosanskih Muslimana, objavljenoj 1991.godine bavio odnosom jezika narodnih pjesa ma, iposebno sevdalinki, prema razli~itim dija lekat s kimosnovicama, te analizom dijalekatske utemeljenosti ondolazi do tri jezi~na tipa sevdalinke: za pad ni (ikavskirefleks jata, neizvr{ena nova jotovanja, {}akavizam,`enska imena u nominativu i vokativu na –e), sredi{nji(ijekavska zamjena jata, promjena imenica mu{kogroda prema obrascu imena `en skoga roda) i jugoisto~nitip (ijekavska zamjena jata, jekavska jotovanja, mijenjanjevelara k u ri je ~i ma orijentalnoga porijekla, genitivpl. imenica `. ro da ima nastavak –a, dativ li~nih zamjenicaima oblik mene, tebe). 2 Isto Jahi} potvr|uje 1999.godine u Trilogiji o bosanskome jeziku, u dijelu koji nosinaziv Bo{nja~ki narod i njegov jezik, i tu implicitno sevdalinkudefinira samo kao bo{nja~ku ljubavnu pjesmukoja, prema njegovu mi{ljenju, u kulturi Bo{ nja ka imaposebnu ulogu, a kriterij je imenovanja je dos ljednaupotreba glasa h u svim polo`ajima, te frek vencija ifunkcija turcizama, {to su, prema Ja hi}u, tipi~neosobine bo{nja~kih govora bez obzira na teritorij, iako,me|utim, sam autor navodi da bo{ nja~ki govori nigdjesamostalno ne ~ine cjelinu. Osim toga, niz drugih navedenihjezi~nih osobina, kao {to su morfolo{ki i leksi~kidijalektizmi, zatim di jalektizmi ~ija je funkcija smanjenjebroja slogova u stihu, ustvari idu u red zajedni~kihosobina ju` no sla venske narodne knji`evnosti, {to ondaznatno rela ti vizira ~injenice kojima se barata. Tako|er,uzmemo li u obzir i bitne ~i ni o ce koji utje~u na ko na~nojezi~no uobli~enje pjesme, {to i Jahi} navodi ka o put kojipjesma pre|e od pje va ~a, preko zapisi va ~a, redaktora iobjavljiva~a, situacija se dodatno ko mplicira, i timepostaje jasno za{to fi lo lo zi i lin g visti moraju biti naro~itooprezni pri ko na ~ nim kvali fi kacijama, a posebno kadase govori o jeziku kao sim bolu etni~kog identiteta, na~emu se naro~ito in sistira kada se govori o sevdalinci ubilo kojem kon tek stu. Zanimljivo je jo{ ovdje napo me n -uti da ni je dan ist ra`iva~ nije interpretirao ovu narodnupjesmu u in do evropskom kontekstu, iako neki konsti tu -e ntni teks to lo{ki modeli itekako zavre|uju ovakav je danpostupak. Stoga }u ovom prilikom krenuti od onih oso -bina na sintakti~koj i leksi~ko-semanti~koj razini kojeuop }e nisu bile predmetom lingvisti~kih raz matranja, amis limo da su vi{estruko zanimljive i ne opravdano za -ne marene, ne samo zato {to bi mo` da zahvaljuju}i up -ra vo njima jezik sevdalinke, u ne koj budu}nosti, mo gaobiti prostor u kojem se pos tav ljaju nove vrste pi ta nja,nego i zato {to bi mogao zauzeti va`no mjesto ar ti -kulacije nove potencijalne budu} no sti.2O ovome detaljnije: Jahi}, D`. Jezik bosanskih Muslimana,Biblioteka Klju~anin, Sarajevo, 1991.2. Teorijska podlogaS obzirom na to, mislim da je istra`ivanje ovih je zi~ nihrazina potrebno temeljiti na znanstvenim princi pimakognitivne lingvistike, prema kojoj nam zna ~e nje svakepojedine jezi~ne jedinice u nekom kontekstu odra`avana{e znanje o jeziku i znanje o svijetu. U slua~aju jezikanarodnje poezije, odnosno sevda lin ke, to je posebnovidljivo na planu ustaljenih sintagmi i frazeologije.Dalje, od osamdesetih godina naovamo, mnoga sevode}a imena svjetske lingvistike bave ispitivanjemmikroparametarskih varijacija ostvarenih na razini leksikei sintakse, te stoga smatramo da je zaista potrebnokretanje za centralnim pitanjima savremene sintaksekao {to je postojanje op}ih eksplanatornih principaoperativnosti, gdje je mo gu}e razotkriti odnosizme|u “mentalnih do ga |a ja” i na{ih izbora jezi~nihkonstrukcija. Upravo poj movna blis kost na mentalnomplanu bitna je kao ope rativni ~inilac pri vezivanju atri -buta uz imenicu, re cimo, ali i ne samo njih. Preciznijere~eno, sprega je sintakse i leksike nezaobilazna kad jepotrebno ras vijetliti, ne sa mo kognitivne procesa, negoi kul tu ro{ke aspekte koji se jasno i{~itavaju iz anali zi -ra nih tekstova, budu}i da se tek na osnovu zna~enjapo jedina~nih leksi~kih je di nica formiraju slo`enije kon -strukcije, a one su obi~ no temeljene na kulturnimmodelima pomo}u kojih ka tegoriziramo koncep te isame jezi~ne jedinice. Ov dje nam se onda impli ci tnoname}e jo{ jedan va`niji zak lju~ak – oni (kul tur ni modeli)sadr`e ure|eno zna nje odre|eno kul tu rnim identitetomprostora, a kad je rije~ o jeziku sev dalinke,nesumnjivo govorimo o bo san skom kul tur nom identitetu.Kao {to }emo vidjeti, izbor jezi~nih jedinica naplanu sintakse i leksike uveliko to potvr|uju. Tako da seovdje ograni~avam na po me nute aspekte jezika sevdalinkebez pretenzija na isc r pnost u jezi~nim podacimai to iz vi{e razloga, me |u kojima su, prije svega:1. potreba da se taj jezik prije kona~nih zaklju~aka is tra `ina svim jezi~nim razinama, pa tek onda utvdi {to je u tomjeziku manira, a {to udio nekada{njih dijalekatskih baza,tim vi{e {to nam je pisana knji`evnost oblikovana namaterijalu usmene u svim stilskim formacijama;2. zatim, jezik sevdalinke se mo`e analizirati u smislukultiviranja vernakulara, i3. zato {to se sevdalinka mo`e i{~itati kao kontradiskursu odnosu na epiku, i u odnosu na vrijemesvog nastanka i intenzivnog pjevanja.3. Analiza korpusaU kontekstu ~injenica koje su navedene u prethodnomdijelu, i samo kratkim pogledom na korpus kojisam istra`ivala, a rije~ je o pjesmama iz zbirke Zagradom jabuka, biblioteke Dani, prire|iva~a IvanaBEHAR 10327

SEVDAH I SEVDALINKALovrenovi}a, jezik sevdalinki pokazuje sljede}e sintakti~keosobine:1. visok stupanj frekvencije ustaljenih sintagmi tipa:ki}eni svatovi, bijele ruke, bijelo lice, bijela brada, bijelegrudi, gorke suze, rosna trava, ravno polje, medne usne,vjerna/virna ljuba, bijeli dvori, bijela kula, stara majka,bijeli dan, bijeli/bili grad, sjajna mjese~ina, rusa glava,~arno oko, crna zemlja, tu|a zemlja, bolno srce, suhozlato, hladna voda, rosna suza, `arko sunce, sivi soko,ljuti konji, sitna knjiga, bistra voda ...i sintagme sa postpozicijom atributa: konji vrani, o~ivrane, ba{~a zelena, ru`a rumena, oko garavo, poljeravno, ~a{a srebran, vino rujno, sokak tijesan, `elja`iva, trava neko{ena, lice djevojka~ko, solufi vrani,gora biserova, milovanje moje...kao i sintagmi tipa: p{enica bjelica, sabah zora...te slo`ene sintagme: tri godine dana, bunar vodahladna...imeni~ke sintagme: svila i kadifa...zatim, genitivne sintagme tipa: od zlata jabuka, odoraha grana...sintagme sa ablativnim genitivom: jabuka sa grane...glagolske sintagme: dijeliti se s du{om, haje i ne haje...2. upotreba glagolskih perifraza tipa: zijan u~initi,zulum u~initi, merak u~initi, sihir u~initi ...dakle, radi se o spojevima rije~i u kojima je jezgrenitagmem naj~e{}e glagol u infinitivu. Svojstvena im jeparadigmati~nost u strukturi jezika ju`noslavneskihnarodnih pjesama. U sintagmama ovog tipa pojavljujese nekoliko glagola u poziciji glavnog tagmema i tonaj~e{}e: ~initi, zaturiti, stajati, otvoriti ...3. pade`na neizdiferenciranost (naj~e{}e upotrebaaku zativa umjesto genitiva): mimo svoju majkuumjesto: mimo svoje majke;mimo svoju sestru umjesto: mimo svoje sestre;pod grlo bijelo umjesto: ispod grla bijela4. veoma ~esta upotreba prijedlo`no-pade`nih konstrukcijau kojima prijedlog u dolazi uz imenicu u genitivu;u primjerima:Ja sam mlada u Boga iskala (< umjesto: Ja sammlada od Boga iskala),Zaprosio Alija u matere Sevliju (< umjesto: ZaprosioAlija materinu Sevliju);ili: @enit }u se na te (< @enit }u se pored tebe);Imati sa Bosne vezira (< iz Bosne vezira)5. pleonazmi~ne konstrukcije: san usnio, rano ura niti,lov loviti, kradom ukrade ...Dakle, opet spojevi rije~i kod kojih uz prijelazni glagoldolazi objekt izveden iz istog korijena, a ~ije jezna~enje na izvjestan na~in sadr`ano u samom gla -golu, tako da se njihova funkcija ogleda u po ja ~a va njuosnovnog zna~enja glagola. Ove konstrukcije su vrlo~este u ju`noslavenskoj narodnoj knji`evnosti.6. ^estotnost posesivnog genitiva: konji Atlagi}a,Mori}a han, Ljubovi}a dvor, Atlagi}a Fata, Atlagi}aseka...7. Vokativ u slu`bi nominativa - tipi~nih stilizacijauslovljena metri~kim razlozima u na{oj narodnojknji`evnosti;8. ^estotnost upotrebe aorista i imperfekta usintakti~kom relativu, odnosno oblici koji svojim specifi~nimsvojstvima diferenciraju pro{lost; radi se oosobini koja odre|uje ju`noslavensku narodnu poezijuuop}e, i ne samo nju, nego i bugarsku npr. O tome seposebno pisalo u radovima koji su tematizirali ovihpreteritalnih oblika u slovenskoj perspektivi.9. Kolokvijalno narodna re~enica nastala iz po vo |enjaza narodnom mi{lju, za narodnim ustaljenim procesomrezorniranja i govorenja;10. Red rije~i karakterizira vrlo ~esto predikat na fi na -lnoj poziciji u re~enici kao i pomo}ni glagol. Ovdje sene mo`e izdvojiti ni{ta {to zaprvo nije stilska manirakarakteristi~na za ju`noslavenko tlo.11. Na razini frazeologije izdvajamo:1. zastupljeni su svi strukturni tipovi kao:a) fonetske rije~i me|u kojima izdvajamo poredbenefrazeme: /biti/ na glasu, /biti/ kao ledenica, /biti/ kao`eravica, draga kao padi{ah, `ena kao djevojka, jasnokao dan ...b) frazeme-sintagme me|u kojima dominiraju ime -ni~ke: kap vode, desna ruka, `ivi oganj...c) frazemi-re~enice me|u kojima izdvajamo tzv.frazeme obra}anja: `iv ne bio u majke, `alosna mimajka, oba ti svijeta ...Ovdje se radi o onim frazemima koji su danas uju`noslavenskim jezicima ozna~eni kao nacionalni.Ve}ina ih je desemantizirana posredstvom me ta fo re,ali su se u procesu razvoja jezika konvencionaliziraligube}i svoju izvornu metafori~nost.Zatim na leksi~koj razini:28 BEHAR 103

ALISA MAHMUTOVI] RAKOVAC1. onomastika: za razliku od epske narodne pjesmeima znatno bogatiju `ensku antroponimiju. Naj~e{}ese pojavljuju sljede}a imena:a) orijentalna `enska imena: Zulejha - Zulka, Emina,Safa, Hanka, Ajka, Zlatija, Umihana – Umka, Zejna iFata...b) narodna imena kojima leksi~ko zna~enje nijesasvim utrnuto, od kojih ima i fitonima: Ljubi~ica,Lala, Grli~ica, Jagoda...c) kr{}anska imena: Marica – Mara, Katica, Ivka, Ana-Aneta-Anu{a, Ema ...d) imena – toponimi: Duvanjka, Prijedor~anka,Sarajka...2. me|u mu{kim antroponimima najfrekventniji su:a) orijentalni: Ibrahim – Ibro, Alija – Ale, Zaim, Omer,D`afer, Osman, Mehmed, Jusuf ...b) kr{}anski antroponimi: Ivan - Ivo, Mato, Anto, Jovan– Jovo...Dakle, antroponimija nam je va`na jer su imena produktjezika, a time ujedno i jezi~ni podaci. Zajedni~ka zna ~aj -ka antroponimije u sevdalinkama su slavenski tvorbeniformanti i u orijentalnim i u biblijskim imenima, odnosnoimaju ju`noslavenski imenski obrazac bez obzira naporijeklo. Motivirana su `ivotnom zbiljom, nose u sebispoznaje i sadr`aje o svijetu svoga vremena, pa ka`emoda su odraz kulturne i jezi~ne povijesti naroda koji ih~uva kao spomenike identiteta. Identificiraju}i prostor iljude, predstavljaju kulturnu nadogradnju i rje~it sudakaz materijalne i duhovne istine o prostoru i ljudima,njihovom svjetonazoru i prilikama. Imenima ljudi pi{uvlastitu povijest, pa su nam u ovakvim istra`ivanjimanezaobilazan izvor. Antroponimi ovih pjesmama skladi{tekompleksnije poruke o manifestacijama i `ivotuonih koji su ih nadijevali.3. Upotreba arhaizama karakteristi~nih za ju` no sla -ven sku folklornu knji`evost kao: karati, hodio, dohodio,spati, donesla ...I na razini leksi~ke semantike:1. semanti~ka neizdiferenciranost glagola, tako seglagol stade upotrebljava u zna~enju po~e: stade govoriti,stade kleti, kititi u zna~enju pisati: kititi knjigu2. semanti~ka neizdiferenciranost imenica, pa nalazimoglagolsku imenicu gledanje u zna~enju ljubav:moje prvo gledanje;knjiga je uvijek pismo;kada je supruga, a ljuba je uvijek draga ...3. i pridjeva, pa leksem ljuta ima zna~enje bolna uzimenicu rana,pusta zna~i sama,gorka zna~i te{ka ...Zaklju~akNa osnovu ove analize jasno uo~avamo da bi te{ko bilogovoriti o bilo kakvim tipovima jezika sevdalinki, budu}ida se ove osobine nalaze u ve}ini tekstova bez obzira nadijalekat na kojem je pjesma eventualno nastala. Osimtoga, jedna kvalitetna usporedba pokazala bi da se radio postupcima i izboru jezi~ne gra|e karakteristi~ne nesamo bh. za narodnopoetski izri~aj, nego za znatno {iri– ju`noslavenski, u nekim jezi~nim segmetnima i indoevropski.No, kako je jezik, pa tako i stilizirani jezik,objektivna realnost koja obuhva}a i subjektivnu sliku terealnosti, mo`emo zaklju~iti da jedna uvjerljiva analizau procesu selekcije i interpretacije jezika sevdalinke tekpredstoji. Ono pak {to ova analiza nesumnjivo jasnopokazuje je definitivno postojanje jednoga zajedni~kogmentalnog obuhvatnog okvira i jedne te iste slike svijetau svijesti, koja se s mentalnog plana preta~e u odgovaraju}esaop}enje, jer kako ina~e objasniti tako visokstupanj jezi~ne istosti. Jezik sevdalinke, dakle, na planusintakse, leksike, semantike, a velikim dijelom i naplanu fonetike, morfologije i tvorbe pokazuje da jeutemeljen na kulturnim modelima, a njima se smatrajukoherentne strukture iskustva koje su zajedni~kenekoj grupi ljudi, bilo nacionalnoj, socijalnoj ili pak nekojdrugoj. Rije~ o kulturnim modelima umnogome zajedni~kimza ju`noslavenski prostor, a bosanskohercegova~kinaro~ito, stoga mislim da se sevdalinci zaboravilopristupati kao jednom prete`no bh. umjetni~kom izri -~aju.Od onog trenutka kad bosanskohercegova~ka kulturai civilizacija sve vi{e postaju lokalnog folklornogkaraktera, vi{e se i o sevdalinci govori kao o pjesmiponikloj u kulturi Bo{njaka, ~ime se ona implicitnoprogla{ava samo bo{nja~kom uz blagonaklonogledanje i dragi pristanak svjesnih nacionalista kodkojih raste strah od tu|ica, a od turcizama posebno.IzvorLovrenovi}, I. (2004). Za gradom jabuka. Sarajevo, Biblioteka Dani.Referencije:Jahi}, D`. (1991). Jezik bosanskih Muslimana. Sarajevo.Jahi}, D`. (1999). Bo{nja~ki narod i njegov jezik. Sarajevo: Ljiljan..Kuna, H. (1974). Jezik bh. muslimanske narodne poezije u odnosu premastandardnom jeziku. Sarajevo: Knji`evni jezik.Lakoff, G. I Johnson, M. (1980). Metaphors We Live By. Chicago-London:The University of Chicago PressSapir, E. (1974). Ogledi iz kulturne antropologije. Beograd: Bigz.BEHAR 10329

SEVDAH I SEVDALINKALIRSKA FIGURATIVNOST I POJMOVNASUGESTIVNOST SEVDALINKE(jezi~ni bljeskovi ljubavi kao reakcijena koncentrat `ivota)Pi{e: Sead Begovi}, knji`evnikOsim {to se uvijek iznovice razmatraju stara i nova, azapravo stalna saznanja o sevdahu i sevdalinci, bit }einteresantno uprijeti znati`elju u njenu lirsku figurativnosti pojmovnu sugestivnost. Jedan od ponajboljihdo`ivljaja poetike sevdalinke izrazio je Hamza Humojo{ davne 1936. godine te }e njegovo poimanje ovetradicionalne gradske (bosansko-hercegova~ke)ljubavne pjesme odraziti povjerenje u konvencije ovepoetske vrste bez ikakve sumnje u njene dru{tvenevrednote koje nisu samo karakteristika malodu{nih.Najjednostavije bi bilo re}i da je rije~ o pounutar nje -noj ljubavi koja se ~uva u tami vlastite intime te patiod odsutnosti i sprije~enosti ljubavnog ostvaraja. No,Humo }e pisati o njenoj mehkoti i ljepoti, prikrivenojnje`nosti i obzirima prema drugome: “ima tu jo{ ru -me nog stida na obrazima i ponosa koji plane kaovatra. Ima tu jo{ i {irokog srca za dobro i odu{evlje -nja za ljepotu prirode, ali i jedan krhko obazriv ibratski nje`an ton u me|usobnom opho|enju kakavse ri jet ko susre}e na drugim stranama“.Jezi~ni inventar sevdalinke ne `eli ostvariti pjevanje ujednom tonalitetu, `eli obuhvatiti sve u svom izdvoje -nom iskustvu u kojemu ~ita~ pronalazi sli~nost sa svo -jim (pro`ivljenim ili o~ekivanim) emotivnim is kus tvom.Blaga erotska imaginacija, pritom, emitira ne pre su{nii neiskorjenjivi agonalni ili pak cvatu}i lju bavni si`e itada dolazi do scene tragi~ne izmjene sr da ca –za{e}erene ljubavne pri~e s neminovno ro ma n -ti~arskim stihovima koji }e poslu`iti isto takvoj okrijepidu{e i tijela. Bit }e to uglavnom stihovi koji upu }u ju na~estitu ljubav s jezikom koji se ~vrsto ukotvi u referentimaupravo zbog senzualnih prizora sag ri je {e nja,spoznanja, skru{enja, ushi}enja, ispunjenja i ra zo ~a -renja. Ta sevdalinkina “sva ljepota svijeta“ razgovarasa `ivim i ne`ivim, u ljubavi sjedinjenim, a pra tit }e jeritamsko-melodijski postav koji }e odrediti i stilskuglazuru: upotrebu ma{tovitih me tafora, posebiceepiteta (`areno sunce, crvenika jabuka, bijeli da nak,blje|ani mjesec itd.), personifikacija, hipokoristika,asonantno aliteracijskih sklopova, anadiploza, si n -taksi~kih paralelizama, antonima (“crn Arap bijelu lju -bu ljubi“), hipokoristika i demunitiva i na kraju rit ma ipitke rime. Ukratko, s obzirom na re~eno, u upo trebisu sve vrste semantostilema, fonostilema, sin ta -ktostilema i leksikostilema bez imalo opscenih pri zo -ra, {to kolidira s njenim nastan kom u 16. i 17. stolje}uu vrijeme kulturnog i civilizacijskog rasta os man s keuprave u Bosni. Takav nevi~an erotski stav, dan u nas -lutu, najbolje ilustrira gotovo humorni stih: “U|e Fa tau magazu sama / za njom Mu jo zamandali vra ta“. Kadse po ~inje razdvajati mu{ki i `enski svijet, i to pro -storno (zasebne ku}e, zasebne odaje), mogli bi s more}i da nastaje sevdalinka kao kohe zi o ni princip. Sto -ga, “narodnu“ sev da linku, anonimnog autora, do na {ihdana nije kontaminirala no va (suvremena) sev da linka.Ako se na taj na~in, prije svega jezi~no stilski, poku{aimpostirati prvi dio naslova “lirska figurativ nost“ sevdalinki,razmatrat }e se njihova ukrasna karakteristikai to kada je rije~ o vanj{tini i pojavnosti opjevanihmladi}a i djevojaka (njihovoj bogatoj odje}i i nakitu teo njihovom prirodnom okru`enju, primjerice: ba{~i),zatim transparentnost same pjesme i njena lakapojmljivost u prvoj instanci ~itanja ili slu{anja i s ob zi -rom na to - recitativnost koja izmi~e va{ar skom i vulgarnomlako glaz be nom stihu. Va`no je ista}i na ko jise na~in sevdalinka pribli`ava slo `e ni jem baladnomizri~aju i pi sa noj lirskoj ljubavnoj pjesmi i koliko je utom smislu sa~uvala svo ju estetsku izvornost, a u ko -li koj se mjeri pribli`ava “naivnoj“ um jetnosti. Ni {tamanje nisu va` ne i njene mi lo z vu~ne karakteristikezanosnog lirizma i kako se one ostvaruju kao orfejsko30 BEHAR 103

SEAD BEGOVI]poi ma nje svijeta. “Poj mo vna sugestivnost“,drugi dio naslova ovognapisa, podrazumijeva saz najnu imoralnu razinu, ali u svojoj bitigovori nam o onome {to namporu~uje taj privla~ni jezi~ni izliv,uglavnom emotivno nekontroliranepsihi~ke energije i je zi~ nesabranosti. S obzirom na to, pri -mijetit }emo da sevdalinka ko -municira s emocijskim sustavimaodre|enog doba te iako pripadaesteti~kom purizmu, istom ne pripadai onom jezi~nom, jer njenistihovi vrve turcizmima koji ko lo ri -zi raju ambijent.Bez obzira na sve, i s obzirom nasvoju popularnost, sevdalinka, za -~u do, u sebi ~uva lirsku muzealnosti interpretativnu svje`inu. Unjoj su jo{ uvijek sa~uvani visoki iniski motivi. Oni visoki sadr`ani suu jasno izra`enom moralnom sta -vu i njenoj posvema{njoj de zi de -ologizaciji, a niski mo`da u is hit -renom patosu jer se ponekad ka -rikiraju vlastita iskustva, bu du }i jerije~ o visokom stupnju per so -nalizacije (kada je rije~ o lju bav -nom dijalogu) i u velikom bro juprimjera jezi~noj samorefleksijikoja dira srce. No, u krajnjoj in sta -n ci ona progovora o ne~em sup -stan cio nal nom u na{im lju bav nim`ivotima. Uz estetsko na ~e lo vrednovanjasev dalinke, vrlo je va`noono recepcijsko (kako je pub likaprihva}a), ali, naravno i nje no je zi~ -no ustrojstvo, zatim ve} re~enoeti~ko, koje je us kla |e no s dru{ -tve nim moralom, a pri sutno je i nizosobnih stajali{ta kao {to su: narodnosnost(ono na cionalno – u ovomslu~aju bo{ nja~ ko-muslima n sko),povijesnost (u odnosu na tradiciju),iz vor nost me t ri~kog zanatstva,osje }aj nost, mi saonost i kolorit kojise odnosi na lokalnost.Posve je jasno da je izme|u sevdalinke,njenog sadr`ajnog ma -terijala i horizonta i{~ekivanjakonzumenta vrlo mala razdaljina{to treba zahvaliti fenomenu njeneizdr`ljivosti to jest opstanku. Nai -me, njen reprezentativni repertoaruspio se o~uvati uz medijsku (glaz -benu) agresivnost te na taj na~insa~uvati tradicionalnu auten ti~ -nost. Na jedan za~udan na~in onanije posve ~in prostodu{ne zabaveve} manifestacija iskrene ljudskedu{evnosti. Slu{aju}i i pjevaju}isev dah zatje~emo se u poziciji da -rivanja sebe svojoj okolini, ne sa -mo zato {to on ~esto nadma{ujeoso bnu ljubavnu traumu uslijedneusli{ane ljubavi i zalazi u sferunadosobnog – primjerice u topo -nim ske vrijednosti nekog mjesta(ponaj~e{}e rodnog), domovinskeosje}ajnosti i tako dalje, a upravoto o~ekuje svaki slu{atelj srodne iprofinjene emotivne gra|e. Ve} jepoznato da nas svaki sevdalijanasukava na greben nedosti`nogidealiteta i da sevdalinku nudi kaojedan od “najljep{ih glazbenih i stihovnihturizama“ zajedni~ke namdana{njice.Ljubavna o~itovanja, na obrascimaa{ikovanja, ug lav nom su u sebi,kako rekosmo, pohranila benignu,mehku erotsku aluzivnost (“…ja jo{kada {e}e i ple}ima kre}e…“; pjesma:‘Emina’). Susre}emo se smje{avinom siline ljubavi i sjetne~eznutljivosti. Pred nama je ne{tozaista lijepo (pa i kad je na krivomkolosijeku), ne{to lako pojmljivo, alidragocjeno, pri ~emu je u`ivanje u`ivotu zasjenjeno istodobno spoz -najom o prolaznosti i vje~ no sti, no,katkad i spoznajom o socijalnoj ne -p ravdi (sevdalinke: “Moj Be haru“,Moj dilbere“, “Pod Tuz lom se zeleniMeraja“). Pritom su od figurativnihstilskih sredstava, zbog nalogahitrine poruke, naj ~e{ }e jednostavnepoetske slike pre pune epiteta,zatim asocijativ nosti i aluzivnostikoji ne}e remetiti izravnostporuke pa i kada se koriste slo -`enije figure misli - m etafore i alegorije.Naprosto, u pra vilnom ritmui rasporedu takvih figura misli (dje -vo jka je rumen-ru `a, golubica bi je -la ili zlatna kruna, mu{ ka rac je `a -r ko sunce ili bijeli zambak, a tre -pavice su krila las tavice, livada jezelena serd`ada) pjesme emitirajuBEHAR 10331

SEVDAH I SEVDALINKAiz raziti spontanitet, ali i svijest koja ne zapostavljagrad bene principe stiha. To, naravno pospje{uje ug laz -bljeni tekst te tada slu{amo kako stihovni redak te~e, ato je ujedno i mjerilo uspjeha sevdalinke koja uz takvepredikate mo`e podastrijeti i dubinske pojmovne slojevejer lako dohvatljivi i lako pojmljivi stihovi u sebipohranjuju natalo`ena iskustva zajedni~ke, bolne iushitne pro`ivljenosti.Svaka sevdalinka jedan je promi{ljeni akt koji promi~epojmovnu pitkost u vezanom stihu s uskla|enimrimarijem. Izri~ajnom ekonomi~no{}u to~no se locirajusr`ni problemi, po~esto kroz solilokvij, a ozna~enisu kao hiperaktivni jezi~ni bljeskovi i reakcije na koncentrat`ivota – bez hipertrofirane figurativne koz me -tike. Ljubavni~koj distanci (odvojenost mladi}a i djevojaka)zna se obi~no i domet i porijeklo, a nije jojponekad potreban nikakav simboli~ni potencijal da bise izrekla mnogozna~na poruka: “Otkada se migledasmo / jo{ se nismo poljubili // ja bih tebe poljubila/ kad bi majka dozvolila“. Va`no je re}i da se u ve}inisevdalinki razlika izme|u lirskog i empirijskog Jaukida. Autori uvijek polaze od vlastitih ili op}epoznatihdo`ivljaja te ih kao takve hrabro iznose, a vi{ak refleksijei napetosti proizlazi iz dramati~nosti ljubavnog~ina. Unutra{nja se stanja o~ituju na povr{ini bezapstraktnih spoznaja jer sve `eli biti transparentno uzakceleraciju dramske napetosti. Anonimni autor,odnosno, glavni akter, ne `eli biti receptivni promatra~ve} izravni sudionik koji vlastitu emotivnu dramuispisuje (prividno) kao dramu za vje~nost. Po svojojpojmovnoj i stilsko jezi~noj strukturi sevdalinkasvakako jest elitarna u svojoj dru{tvenoj, ali ne uvijek iu knji`evnoj povla{tenosti jer su sevdah i sevdalinkaposlu`ivali “utjehu, razma`enoj i bole}ivoj senzualnostibosanskih aga i begova, ali i gradskom plebsu“,isti~e novovjeka kritika. Dakle, ona nije ozna~avalaprosta~ki i profani obi~aj ni`e klase do koje se begovatsa svoje visine gospodstva nije spu{tao.Interesantno je to da sevdalinke na osobit na~in djelujui na suvremenog ~ovjeka (opu{taju}e, rekli bismo),svojom izvorno{}u i snagom sugestivnosti, slikovnomneposredno{}u i dirljivo{}u pa i onda kada isijavajunepodno{ljivu bol nekog gubitka. One su ogledalo`ivotnih ~eznu}a, intimnog romantizma, a opet i nekepodno{ljive, realne tuge, jer se uz njihovo posredova -nje osloba|a predmetna stvarnost kao i ona ma{ ta ju -}a. Budu}i je izvorna umjetnost, ona je ujedno i jedanod govora koji dopu{ta ograni~en broj modaliteta te -me, a kada `ivi izvan vremena, kao i njen tvorac, posveovisi o unutra{njoj senzibilnosti takvog izvornogumjetnika. Treba re}i da su sevdalinke pisali i modernipje snici koji su bili u`e`eni od ljubavi: Safvet beg Ba{ -agi}, Musa ]azim ]ati}, Osman \iki}, Hamza Humo,Aleksa [anti}, i naravno, ponajvi{e su se o~uvale odzaboravnosti one koje su poku{ale intuitivno pro ni k -nuti upravo u lijepe, ali zamr{ene odnose na relacijimu{karac – `ena. Spontanost je njihov klju ~an gradivnielement, a odaju se uti{anim, gotovo meditativnimtonovima. Zbog toga su autori suvremenih sevdalinkiarheolozi koji kopaju po temeljima vlastita bi}a. Ka -rak ter forme pritom nije toliko bitan kao {to je bitnanevina (ne)odrasla pozicija autorove svijesti koja progovarao iskonskim ljudskim porivima.Rije~ je dakle o izvorno prijem~ivom stilu i kultur nomfenomenu koji je pomalo ravnodu{an prema uni fi ci -ranom na~inu izra`avanja pa }e i nadalje opstanaksevdalinke garantirati re~ena izvornost koja ve} posjedujeknji`evnopovijesnu i glazbenu egzistenciju, a to }esvakako pospje{iti i famozno lutanje u lunarnom prostoruopijena bi}a ili pak u emotivnom sumraku ljubavis korektnim osje}ajem za eti~ke sadr`aje. Ono nezaboravnoi neprolazno u sevdalinci svakako jest intuira -nje jedne neprolazne, i rekli bismo kroni~ne, ~ovjekovedu{evne tajne.32 BEHAR 103

EDISA GAZETI]Ne/cenzurirana `udnjau usmenoj tradicijiDominantnost epskog modela mi{ljenja/pona{anjau bosanskohercegova~koj kulturiPi{e: Mr. sc. Edisa Gazeti}Klju~ne rije~i: tradicija, epski/lirski model, `udnja, patrijarhalna kulturaIako se usmena narodna knji`evnost na prostoruinterliterarne ju`noslavenske zajednice oblikovala nadvije razine, ipak je dominantnost epskog koda u povijesnom,politi~kom i knji`evnom smislu neupitna. [toje uzrokovalo da drugi model mi{lje nja/po na {anjabude odba~en, i to upravo onaj koji uklju~uje i tolerirarazlike, proizvodi slobodu umjesto zab ra na? Je li pro -b lem u tome {to je on bli`i `enskom poimanju stva r -no sti, zatim u tome {to dozvoljava mnogo vi{e slobo -de nego bi to tradicija dopustila i u mnogome odudaraod patrijarhalnih normi po na {a nja? Zbog takvih pretpostavkidrugi model je oduvijek pripadao nekom drugomprostoru tradicije i ni ka da nije imao priliku legiti -mi zirati neke od svojih kon cepata. Prihvatljivost jed -nog modela dovoljno go vori o tome kakav obrazac do -mi nira povijesnim kon tekstom ovih prostora, kao i ~i -nje nica da se u pos tjugoslavenskim zajednicama re -ha bilitirao na cio nalisti~ki diskurs i da niti jedna od no -vo nastalih kul tura nije ni poku{ala osvijestiti potrebuo demisti fi cieanju pojedinih doga|aja, li~nosti i nji ho -vih mitskih `ivota. Neke epske pjesme ukazuju i ka kose tre tira kriti~ko mi{ljenja o onome koji impliciraodre |enu vrstu mo}i (kakvo je, naprimjer, prika za nou baladi o bra}i Mori}ima), pa je sasma jasno da pre -feriranje epskog mi{ljenja zatvara vidike i tra`i od pri -padnika jedne zajedince da se isklju~ivo okre nu se bi,vlasititoj tradiciji i da sve {to ih zanima na la ze jedinou svom unutarnjem/nacio nal nom/et ni~ kom prostoru.Kriti~ko mi{ljenje o radikalizmu u bosankohercegova~komkontekstu implicira progon nepo`eljnih pripadnika,s tim da legitimiziranje takva obrasca pratiniz drugih projekata poput “izvla~enja” iz anonimnostiosrednjih pisaca/spisateljica, ~esto progla{avanihza za{titnike/ice nacionalnih interesa ili zanajve}e `ivu}e (nacionalne) pisce/spisateljice, kojisu prema A.B. Wachtelu, oblikovali novu, knji`evnu ipoliti~ku (zapravo, epsku) stvarnost. Trenuta~no je unovonastalim kulturama aktualan obrazac pozivanjana lin~ drugih, a kriteriji za razlikovanje drugostisvedeni na primitivne projekcije straha od svegaono ga {to dekonstruira zadane norme pona{a -nja/mi {ljenja. Svaka se razlika u odnosu na vladaju}uideologiju do`ivljava kao prijetnja monolitnomsustavu, pa je “nu`no” da “ljudi i `ene li~e jedno nadrugo kao ovca na ovcu” (Andri}, Anikina vremena),a svakoj drugosti koja “{tr~i i izaziva nesre}e i zabune”treba posje}i koljena. Bilo kakva pobuna protiv“kolektivnog ludila” implicira bu|enje “svijesti” kojau svemu {to joj je nepoznato nalazi odre|enu fobijuspram vlastite opredijeljenosti. Proces monoetniziranjabiv{ih jugoslavenskih zajednica zapo~inje fa -voriziranjem (pseudo)intelektualca, odnosno kvazipis aca, knji`evnih kriti~ara, lingvista koji su prog la -{eni za ~uvare nacije, pa je zbog toga sevdalinkabo{ nja~ ka pjesma, nikako i bosanskohercegova~ka.Isk lju ~i vost neminovno proizvodi zaziranje spramonoga {to njeguje druga etni~ka skupina, a ~uvarietni~kih raz li ka radili su na reaktiviranju nekih rije~ineko} i{ ~ez lih iz ju`noslavenskih jezika, pa ne ~udi{to se i u najobi~nijoj konverzaciji vrlo lako uo~ietni~ka/vjerska pripadnost govornika, a sve u ciljujasnijeg razli ko vanja od zazornog drugog/e.BEHAR 10333

SEVDAH I SEVDALINKASkandaliziranje patrijarhalnog/epskog modelaPremda je i sevdalinka proizvod iste tradicije kao iusmena epska pjesma, odnosno i jedan i drugi mo -del egzistiraju u istoj kulturi, ipak je epski obrazacpostao dominantnim na cjelokupnom ju`noslavenskomprostoru. U tom je smislu lirski koncept mi{ -lje nja/govorenja/pona{anja ve} odavno marginali -ziran, pre{utno progla{en isuvi{e emotivnim i sla -bim (`enskim) za prostor na kojem ~esto progovarajujunaci i za{titnici nacija/etnija/dr`ava. Dru{ tvena ipoliti~ka scena na ju`noslavenskim prostorimasvoje diskurzivne prakse temelji na ju na~kim (mu{ -kim) glasovima, a senzibiliziranje pat rijarhalne kul -tu re jo{ uvijek nije tako sveobuhvatan i zna~ajanpro jekt. Vukovo prepoznavanje druga~ije pjesme iuvo |enje `enskih glasova u mu{ku tradiciju iznimnoje va`no, ali to nije zna~ajno promijenilo tradiciju jerpojavljivanje drugog glasa dominantna kultura naj -~e{}e prepoznaje kao skandaliziranje javne scene.Kao {to je Vuk i naglasio, `enske pjesme pjeva jednoili dvoje samo radi svoga razgovora i u pjevanju `en -skih pjesama vi{e se gleda na pjevanje nego na pjesmu.Balade, romanse i sevdalinke nisu govorile otemama koje se ti~u politi~kih/ratnih odlu~ivanja,ve} su nastojale prona}i put kako bi se ono od ~egazazire epski diskurs, otjelotvorilo u mu{kocentri~nojtradiciji. Lirska dimenzija svoju te ma tiku ne vezujeza promoviranje ve} prikazivanje do ga|aja, palirskom tekstu prestaje biti va`no uka zivanje naosobine nekog junaka koje se ponavljaju kod svihdrugih skupina do kojih je do{ao glas o njegovimpodvizima. Oslobo|enost od tradicije lirskom tekstu,tj. sevdalinci omogu}ava prostor u kojem se zbivajui prikazuju sasma druga~iji doga|aji, pa su emotivnastanja protagonista, ali i njihova tjelesnost, erotska`udnja za drugim/om, postali nezaobilazni u `e nskojpjesmi koja se ne temelji na isklju~ivanju, ~ak i ondakada je rije~ o pjesmama u kojima je o~ito ra zi la `e -nje dvaju likova. Tako|er, ne treba zaboraviti ~i nje -nicu da je sevdalinka nastala unutar (musli ma nske)tradicije koja je (u sprezi sa islamskom re li gijom)oduvijek propisivala stroga pravila, a moraju ih po{ -ti vati i mladi}i i djevojke, s tim da su djevojke ug lav -nom stro`ije ka`njavane zbog neposluha.Me|utim, sevdalinka pokazuje kako se rigidna pravi lanaru{avaju, samo je pitanje koji }e tekst i kada ra zot -kriti nagla{enu (seksulanu) slobodu unutar patri jar hal -nih zidina. U tom smislu bi se ova usmena vrsta moglausporediti sa nekim renesansim teksto vima u kojimase bez cenzure prikazuju mu{ko – `en ske igre i to uvrijeme kada je Crkva najo{trije ka` njavala svaku (seksualnu)slobodu. Boccacciov Dek ameron, naprimjer,razotkriva erotske i seksualne igre i unutar crkvenih34 BEHAR 103

EDISA GAZETI]institucija, a igra se ~ini osnovim principiom ne samoBoccacciovog teksta, ve} i ve}ine drugih koji su na tajna~in naru{avali norme pona{anja. I pored toga autorisu, ~ini se u svakom trenutku, svjesni kulture u kojojstvaraju, pa se i pored necenzuriranog dijela ovih tekstovauvijek pojavljuje dio koji po{tiva tradicionalnezabrane. Zbog toga se i u sevdalinci inzistira na igri i toonoj koja nikada nije kona~na, niti je dovoljno eksplicitna,a sve zbog svijesti pjeva~ice o dru{tvenim pravilima.S druge strane, tu je jo{ jedno “o~u|enje” koje ovapje sma otkriva, a sadr`ano je u ~injenici da ovakvi tekstovine pominju `enski stid ili sramotu, odnosno da jeza ovu vrstu pjesme neva`an “kult djevi~anstva”, vez a -nog za kulture u kojima monoteisti~ke re li gije ute me -lju ju dru{tvenu i politi~ku scenu. Dijalog mu{ kog i `e n -skog subjekta u lirskom tekstu sasvim je uobi~ajen i unjemu ne postoje podijeljenost pozicija u smislu mu{ -ke dominantne i `enske pod re |e ne, odnosno pos lu{ne(tipi~na za knji`evnost koja pro movira neke od tradicionalnihobrazaca). U lir s kom tekstu, pak, subjektiravnopravno sudjeljuju u jezi~kom nadmudrivanju, tj.dijalogu. U tom smislu se mo`e pretpostaviti kako susevdalinka, romansa, do nekle balada i druge us me nevrste u kojima ju na{ tvo nije presudna tema, neko}otje lotvorile `en sko predstavljanje doga|aja i postavilete melje `en skih (seksualnih) sloboda.Igra koju zapo~inju mu{ki i `enski subjekt u pjesmiMogu’l Hanko no}iti predstavlja jedan od primjera ukojem razgovor izme|u mladi}a i djevojke pokazujekoliko je sevdalinka izmje{tena izvan patrijarhalnogprostora, odnosno koliko je u pojedinim situacijama da -leko od zabrana i progona slobodoumnih mladi}a idjevojaka. Igra ne prestaje sve dok se ne ispuni pos -ljednji uvjet koji bi omogu}io prela`enje granice u prostoru`ivanja gdje `enski (a ni mu{ki) subjekt ne ug ro -`ava vlastitu poziciju pristajanjem na dijelje nje postelje.Premda se scene u`ivanja ne prikazuju u sevdalinci,jas no je da najve}i problem ovdje pred sta vlja “do pu{ te -nje” da se one dese, te da ne postoji nikakva preprekau ostavrivanj nauma. Slo bo do um nost i jeste jedan odonih koncepata koji je nes no{ ljiv kulturama koje njegujubilo koju vrstu zat vo re nosti i zazornosti spram os lo -bo|enosti od za b ra na. Sloboda razmi{ljanja o dra -gom/dragoj tipi~na je za sevdalinku i gotovo je bezgra -ni~na, a protagonisti na umu imaju samo na~in kako daostvare blizinu, kao u tekstu Mujo kuje konja po mjesecu.Granica ko ja ovdje dijeli Muju od njegove dragepredstavlja pe nd`er, a ni razmi{ljanje o dragoj nije bezprepreka. Iako ga njegov doro nosi dragoj, ispostavlja seda do susreta dolazi samo ukoliko se po{tuju postav -ljene granice, tj. Mujo ide dragoj samo pod pend`er i toje jedina blizina koju mogu ostvariti. Ponekad je granicaperformativni ~in, tj.udaja drage za drugog, kao {toje u tekstu Kad ja po|o na Bentba{u, gdje se `udnjamu{kog subjekta za djevojkom udvostru~uje od -laganjem susreta sa njom, ali u isto vrijeme se pre kidajer }e djevojka ve} “drugog dana” po}i za dru goga.Prekidanje `udnje ponekad je samo stvar do mi{ljatostiheteronormativne matrice u kojem ob li ku }e prikazatiprotagoniste (Mujo, naprimjer, ka`e da ne razlikujesunce od mjeseca kad mu na um pa d ne draga, {toozna~ava potpuno odsustvo svijesti o stva rnosti, pa je zatradiciju sasma logi~no da se nje gova `udnja nikada nine ostvari) ili na koji na~in }e postaviti granicu izme|uu`ivanja i razo~arenja. Koliko je “opasno” predati seu`ivanju govori i tekst Pod Mostarom zelena livada, gdjemujezin s munare ka da opazi lijepu djevojku Mevlu zaboravljatekst mo litve i po~inje pjevati pjesmu o `enskojljepoti. Jas no je da su ovakve scene nedopustive unutarmus limanske tradicije, te da ovakav skandal nikada nebi mogla tolerirati niti jedna religijska zajednica, me -|utim, jasno je i to da `enskom dikursu sevda lin ke nisustrane sit u a cije u kojima mu{ki subjekt “gu bi pamet”zbog `enske lje pote, ili one u kojima on ~ini sve kako bise `udnja ko na ~no pretvorila u u`i va nje. S druge strane,epski povijesni diskurs ju` no sla venske interliterarnezajednice ne ~ita ovakve scene kao manifestriranje mu -{ kih i `enskih (seksualnih) sloboda, ve} kao nemoral,blu dni~enje, posebice `ensko, koje treba najstro`ijeosuditi i kazniti. Mu{ kog subjekta koji pati zbog drage ilina bilo koji na~in izra`ava emotivno stanje, mu{ka kulturakvalificira kao slabi}a, a djevojka je obi~no ta kojaga je zavela, oma|ijala i potrebna je intervencija tradicijekako bi ga se {to prije vratilo na (pravi!) put juna{tva irazboritosti. U baladnom tekstu takvom }e mladi}umajka na}i bogatu djevojku (Smrt Omera i Merime) itime osigurati sprovo|enje o~inskog zakona, ali iotjelotvoriti sumnje u vezu izme|u majke i sina i to uonim slu~ajevima kada ona nije zadovoljna odabirom(voljene) djevoke koja }e zasigurno poljuljati maj~inupoziciju i zauvijek izbrisati dje~akov prvotni objekt (seksualne)`udnje.Za tradicionalne mu{ko – `enske odnose nezamisliv jedi jalog poput onog u pjesmi Ali-pa{a na Her ce go vi nigdje `enski subjekt odbijanjem Ali-pa{ina prijedlogaos tvaruje poziciju mo}i i odre|uje daljnji slijed doga -|a ja i na taj na~in upisuje u bosanskohercegova~kutradiciju jo{ jedno `ensko ne (s tim da “sloboda za sve”koju implicira tekst sevdalinke neusporediva savrstom slobode s kojom se susre}e kadinica kadaodbije Nurudinovu ponudu u romanu Me{e Selimovi}aDervi{ i smrt). Ovaj tekst se ~ini reprezentativnim uBEHAR 10335

SEVDAH I SEVDALINKAonom pogledu u kojem `enski subjekt ne pro`ivljavatragi~nu dramu zbog svoje odluke, premda su i Mara iAli-pa{a determinirani njezinom odlukom da ne po|eza njega i obe}anjem da }e se otrovati o`eni li drugudje vojku. Me|utim, njihvim `ivotima ne manipulira tra -dicija koja bi svojim intrerveniranjem ve} odredila tra -gi~an kraj ove ljubavne drame. @udnja je ovdje dvos -tru ko ograni~ena, odnosno u prostornoj dimenziji gra -nicu postavljaju dva brda koja daljinu pretvaraju u bolzbog kojeg se `elja za drugim/om ne prelazi u u`iva -nje, ali se na neki na~in produbljuje i nema naznaka da}e nestati, s tim da je jasno kako se ne}e ni ostvariti.Osi m {to zbog dramati~nosti sevdalinka ne pristaje naraz rje{enje ljubavnih ili erotskih fantazija, ona tako|erzbog tradicionalnih zabrana uvodi cenzuru kako dokra ja ne bi skandalizirala patrijarhalnu scenu. Upravozbog toga ovakve su usmene vrste uvijek imale dru go -ra zrednu ulogu u konstruiranju pam}enja jedne et ni~ -ke/nacionalne/dr`avne zajednice. Sku~enost `enskogmi{ ljenja na cjelokupnom balkanskom prostoru odr -`a na je raznim strategijama isklju~ivanja i marginali -zi ranja drugog/e, u protivnom bi cjelokupni prostorimao jednu sasvim druga~iju povijest, a mu{ko – `en -ski odnosi ne bi bili zasnovani na isklju~ivom od r `a -vanju `enskog morala i mu{ke slobode. Eroti~nost isek sualnost u sevdalinci, za razliku od tradicionalnogmi{ ljenja, prestaju biti tabuiziranim temama, a `enska(seksualna) sloboda se ne shva}a kao nepo{tivanjetradicije, ve} kao prilika za osloba|anjem erotskihfantazija o mu{karcu koji se ovdje ne do`ivljava kaopa trijarahlani tiranin, ve} kao ravnopravan sudionikig re. Kako matrica sevdalinke nije zasnovana na ka` -nja vanju, igra se nastavlja, a inzistiranje mu{kog subjektaprihvatit }e djevojka Hanka (Mogul’ Hanko no}iti)i predlo`iti mladi}u da legne pored nje. Prostrite mukraj mene ozna~ava kraj igre i po~etak cenzure koja~i tatelje uskra}uje za zbivanja koje patrijarhalna kulturerazumije kao skandalozne i ru{ila~ke spram tra -di cionalnog mira i reda. Upravo se zaziranjem spramtje lesnih sloboda i mu{kih i `enskih, unutar patrijar -hal ne kulture nastoji o~uvati red jedne zajednice, pase takva temtika jedino i nalazi u marginaliziranoj `en -skoj tradiciji pjevanja/pisanja. Svako zaziranje, smatraJ. Kri steva, predstavlja pobunu spram onoga {toremeti su stav, red, identitet, a dopu{tanje tjelesnihsloboda po ljuljalo bi dominantnost monlitnih obrazacakulture ute meljene na zabranama. Sevdalinka sedjelomi~no us pjela oduprijeti takvom konceptu i trendzabrana za mijeniti slobodom govora o potisnutom(tjelesnom) u`i vanju, a traumu pretvoriti u diskurzivnupraksu, jer je o~ito da realizacija nauma u ve}ini pjesamanije do ve dena do kraja. Zbog toga se uvode utekst razli~ite gra nice koje cenzuriraju scene koje bi upotpunosti skan dalizirale tradiciju, odnosno pend`er,avlija, zid, vra ta, most, brdo... naj~e{}e dijele Jedno odDrugog i ~u vaju tradiciju od “skandaloznih” scena.Kako se u pos ljednjem trenutku pojavljuje granica,odnosno `ud nja/ljubavni ~in biva prekinut nekom odzapreka, koja sim boli~no ozna~ava i kako funkcionirapatrijarhalna kul tura, odnosno sve se ~ini mogu}im dotrenutka koji bi naru{io koncept autoritativnogodlu~ivanja o sudbini drugih. [to se zbiva poslije interveniranjatradicije, pre staje biti va`no za tekst sevdalinke,a daljnja sudbina dragih prepu{tena je fantaziji~itatelja i slu{atelja pje sme.Bez obzira na dramati~nost i slobodu koju lirski modeluklju~uje, suvremena kultura se, ipak, odlu~ila zao`ivljavanje epskog koda i svih onih pora`avaju}ihodnosa spram marginaliziranih skupina. Seksizam imi zoginija u takvom okru`enju postali su dio suvre -me noga folklora, a dominantne figure u centrima no -vih kultura predstavljaju skupine pojedinaca za koje sukrajnja bahatost, objektivizacija `enskoga roda, bes -ram na vulgarnost uobi~ajeni na~in pona{anja. Pre -mda ne treba razloge degradacije dru{tvenih normitra `iti samo u ~injenici da epski diskurs podr`ava je -dan druga~iji na~in promi{ljanja, ali je evidentno dabo sanskohercegova~ka kultura doista `ivi neku vrstuep ske stvarnosti po~ev{i od svakodnevna jezika do na -~ina na koji se toleriraju razlike unutar zajednice. Ka -ko ne postoje naznake mijenjanja postoje}eg stanja,o~ito je da }e lirski model i dalje `ivjeti neku vrstu rub -ne kulture koja uspijeva povremeno djelovati na mainstreami izazvati sitne promjene, poput onih koje su upos ljednjim desetlje}ima napravili queer pokreti.Literatura:Jan Assman, Kulturno pam}enje, Biblioteka tekst, Zenica, 2005;Michael Foucault, Istorija seksualnosti, Prosveta, Beograd, svezak I,1984;J. Butler, Nevolje s rodom, @enska infoteka, Zagreb, 1999;Judith Butler, Tela koja ne{to zna~e, Beograd, Samizdat B92, 2001;Ayan Hirsi Ali, Djevica u kavezu, Zagreb, Naklada Ljevak, 2009;Julija Kristeva; U`as, Beograd, Art press;Elisabeth Badinter, Jedno je drugo, Svjetlost Sarajevo, 1988;Carol Pateman, @enski nered, @enska infoteka, Zagreb, 1998;Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd, 1999;Andrew Baruch Wachtel; Knji`evnost Isto~ne Europe u doba postkomunizma;Beograd, 2006;Munib Maglajli}, Antologija bo{nja~ke usmene lirike; Sarajevo, Alef, 1996;Razli~ne `enske pjesme, priredila Hatid`a Krnjevi}, Beograd, BIGZ, 1987;Nirman Moranjak Bambura}, Topos granice i grani~ni fenomeni uknji`evnosti BiH, Lekcije o granici, www.openbook.ba/forum/36 BEHAR 103

ALEN KALAJD@IJADa li se alhamijado pjesmaHirvat türkisi (1588/1589.) mo`esmatrati prete~om sevdalinkei da li sadr`i njezine elemente?Pi{e: Mr. sc. Alen Kalajd`ijaSa`etak:U radu se polazi od pretpostavke da specifi~an oblik lirskog usmenog stvarala{tvapjesme Hirvat(i) türkisi u kontekstu alhamijado knji`evnog stvarala{tva predstavljaprete~u sevdalinke, odnosno da ova, kako je do danas poznato, najstarija alhamijadopjesma sadr`i odre|ene elemente koji, upu}uju}i na njezin lirski karakter te muzi~koversifikacijskipostupak, predstavlja spomenuti konstataciju. Rezultat nastanka pjesmejeste karakteristi~an spoj orijentalno-slavenske ambijentalnosti, {to je o~it slu~aj kako“klasi~ne” sevdalinke, tako i ove pjesme. Spomenuta hipoteza temelji se na nekolikova`nijih ~injenica koje upu}uju na mogu}nost njezine potvrde.Klju~ne rije~i: alhamijado pjesma, tur}ija, sevdalinka, koine, Friedrich von Kraelitz1. Uvodna zapa`anjaPjesma Hirvat(i) türkisi do danas ima status najsta ri jesa~uvana bosanske alhamijado pjesme, iz 1588./ 1589.godine. Pjesmu je prvi objavio Friedrich von Kraelitz 1(1911: 613–615) u ~asopisu Archiv für slavische Philo -logie.Kraelitz je, osim transliteracije pjesme, u kratkomkomentaru dao i odre|eni broj historiografskih i filolo{kihpodataka:“Gore navedena hrvatska pjesma nalazi se u jednojturskoj zbirci rukopisa Be~ke hofbiblioteke 2(G. Flügel: Arapski, pezijski i turski rukopisiBiblioteke u Be~u, 1865–1867, Bd. III, br. 2006,fol. 68). Ona sadr`i, pored gore navedenehrvatske pjesme, isto tako, njema~ke i ma|arskepjesme). U tekstu rukopisa (fol. 78) nalazi se 997.godina po H., pa vjerovatno i ovaj rukopis potje~eiz te godine. Vrlo vjerovatno on je za vrijeme vladavinesultana Murada III. (1574–1595) napisan isakupljen. Ova tvrdnja podupire se time da se uzbirci na fol. 69 i 70 dolazi samo do sultanaMurada III tako {to su rukopisi hronolo{kiporedani do godine njegova dolaska na vlast (982po H = 1574). Na osnovu evropskog diktusa 31Friedrich Johann von Kraelitz Graeifenhorst, austrijski orijentalist i prvi profesor turkologije na Institutu za orijentalistikuUniverziteta u Be~u, ro|en je 12. 07. 1876. u Be~u, a umro u rodnom gradu 25. 02. 1932. Obradom 24 originalne povelje iz drugepolovine XV st. smatra se osniva~em nauke o osmanskoj diplomatici. Godine 1936. ulica Kraelitz u Be~u - Hietzing dobila je ponjemu ime. Vi{e podataka o Kraelitzu: (Österreisches Biographisches Lexikon 1815–1950: 185).2Hofbiblioteka je biblioteka u u`em sklopu prin~evskih rezidencija. Nakon Prvog svjetskog rata hofbiblioteke pretvorene su u dr`avneili pokrajinske biblioteke, {to je slu~aj i sa Be~kom Hofbibliotekom (www.wikipedia.org - na njema~kom jeziku; datum: 24. 11. 2008.)3 U rukopisima se ova rije~ odnosi na pokrete ruke kojom se pi{e i time se misli na njegov stil karakteristike li~nog pisanja(www.wikipedia.org - na njema~kom jeziku; kategorija: Stilistika; datum: 24. 11. 2008.).BEHAR 10337

SEVDAH I SEVDALINKAturskog jezika, mo`e se zaklju~iti da ovaj pisac,odnosno sakuplja~ porijeklom nije bio Tur~in.Vrlo vjerovatno bio je prevodilac turskog jezika,~ije je porijeklo iz jugozapadne Ma|arske ili izHrvatske. Rukopisi su se ve} bili nalazili u posjedstvuSebastiana Tengnagelsa (umro 1636.),nekada{njeg bibliotekara i prefektora 4 Hofbib lio -te ke u Be~u.”2. Problematiziranje i hipotezaIako se pjesma Hirvat türkisi mo`e na}i u svim va`nijimzbirkama bosanske alhamijado knji`evnosti, ta ~injenicane osporava mogu}nost da se ova pjesma mo`eprou~avati u kontekstu njezine specifi~ne poetike.Tako, historija bo{nja~ke knji`evnosti do danas nijeobrazlo`ila poetiku alhamijado knji`evnojezi~kog stvarala{tva,izuzev formalnoga kriterija izdvajanja po tipupisma – arebi~kog, ne uvijek dobro prilago|enog fonetsko-fonolo{kimi morfolo{kim osobinama bo san skogjezika – {to je me|utim irelevantno za poeti ku. Istinajeste da je podjela alhamijado pjesni{tva izvr{enaprema semanti~ko-sadr`ajnom kriteriju, unutar ~egase izdvajaju pobo`ne ili vjersko-religio zne pjesme –mada ovaj pojam ne odgovara terminu ilahija; moralno-didakti~ne,buntovne; legendarne te ljubavnepjesme – kojima pripada i pjesma Hirvat türkisi (up.Had`ijahi} 1974; Hukovi} 1997; Nametak 1981).Poznato je tako|er da se jedan broj alhamijado pjesamaprema poeti~ko-versifikacijskom modelu izdvajakao produkt usmenog stvarala{tva, kakve su npr.pjesme Umihane ^uvidine, pjesma Fejze Softe (up.Kalajd`ija 2004; Kalajd`ija 2005), zabilje`ene narodnepjesme Mula Mustafe Ba{eskije (up. Mujezinovi} 1997),zatim zapisane arebi~ke pjesme nepoznatog autora izXIX st., ~iji poeti~ki izraz odgovara usmenoj knji`evnosti(up. Nametak 1965), ali i brojne druge alhamijadopjesme ~iji tematsko-poeti~ki i metri~ko-versifikacijskipostupak zahtijeva detaljnu knji`evnoteorijsku iknji`evnohistorijsku ela bo raciju. Prema tome, prou ~a -vanje poeti~kog izraza alhamijado pjesni{tva jo{ uvijeknije definirano u njezinim temeljnim odrednicama.Jedan od najzna~ajnijih nau~nih autoriteta u pro u~a -vanju alhamijado knji`evnosti (Lehfeldt 1969: 30) o~itone priznaje status pjesme Hirvat türkisi u kontekstu ve}spomenutog problema knji`evne vrste i pripadnosti ovepjesme problemati~no definiranom korpusu alhamijadoknji`evnosti, tvrde}i da je nau~ni aspekt Ke -mura–]orovi}eva djela (1912) bezvrijedan izme|u ostalogi zbog toga {to su ovi autori u prvoj zbirci alha mi jado4 Naziv za administrativnu slu`bu u zna~enju upravnika, vodite -lja, na~elnika, {efa.pjesama uvrstili i Kraelitzevu verziju “Hrvatske pje sme”.Naime, pjesmu Hirvat türkisi Kemu ra–]orovi} (1912:69) naknadno su uvrstili u Dodatku prve zbirkebo{nja~ke alhamijado knji`evnosti Das Serbo kroatischeDichtunger bosnischer Moslims aus dem XVII., XVIII.und XIX. Jahrhundert. Iz ovakvoga Lehfeldtova stavamo`e se zaklju~iti da ovaj autor smatra kako pjesmaHirvat türkisi ne treba biti uvr{tena u korpus navedenihalhamijado pjesama, ia ko je ova pjesma zabilje`enaarebicom. O~ito je orijen ta list Werner Lehfeldt, na traguKraelitzova tu ma ~e nja, te poznavanja konteksta nastankai zna~enja pje s me, bio na tragu postavke da je upitanju narodna pje sma.U ovom radu polazi se od stanovi{ta da se alhamijadopjesma Hirvat türkisi mo`e posmatrati u kontekstuusmenoga lirskog stvarala{tva, ~ime se ne tvrdi da je toapsolutno nau~avanje u vezi sa poetikom ove pjesme.Naime, u polasku tuma~enja ove knji`evne pojavnostiprisutno je nekoliko elemenata koji otvaraju mo gu} no sttuma~enja ove pjesme u spomenutom kontekstu. Pjes -ma se, isto tako, ne smatra tipi~nim oblikom sevdalinke,posebno ne one koja se jezi~ki, poeti~ki i muzi~ki zao -kru`uje ne{to kasnije, a ponajvi{e u XIX st., nego se promatrakao njena prete~a i nagovje{taj u odre|enim elementimapoeti~ko-versifikacijskih, te ma tsko-motiv skih imuzikolo{kih postupaka. Takav pristup pjesmi u~injen jei zbog toga {to se kul tu ro lo{ ko-civilizacijski kontekst XVIst. na Balkanu (kada je za bi lj e `ena ova pjesma) u okviri -ma osmanske kulture i civilizacije nije razvio do te mje -re, kakva }e se ne{to kasnije formirati i ustabiliti. Stogaje posve jasno da sevdalinka svoj najve}i uspon do`ivljavane{to kasnije, ali isto tako to ne zna~i da se ova vrstausmenog i muzi~kog stvarala{tva ne po~inje stvarati une{to starijem periodu.Muzi~ki aspekt pjesme mogao bi dodatno potvrditi ilirelativizirati spomenutu hipotezu, dok je mogu}nostpostojanje muzi~ke podloge za ovu pjesmu posverealna – upravo na osnovu nekih pokazatelja.Tako|er, mogu}e je da pjesma sadr`i nekoliko temat -sko-motivskih elemenata koji se mogu povezivati sahrvatskim petrarkisti~kim osobinama, kakva je u al ha -mijado knji`evnosti pjesma Nuto moje ~uda i ljutenevolje iz XVI ili XVII st., za koju Abdurahman Nametak(1981: 60) smatra da u sebi sublimira odre |enemotivske elemente u duhu petrarkizma.Na osnovu nekoliko ~injenica najstarija alhamijadopjesma Hirvat türkisi mo`e se smatrati usmenomlirskom pjesmom u smislu prete~e, odnosno nagovje{tajasevdalinke, i to prema sljede}im kriterijima: 1.versifikacijski aspekt pjesme utemeljen na usmenom,tzv. epskom osmercu; 2. aspekt zapisiva~eva imenovanjapjesme tur}ijom; 3. (eventualno) eksplikacijomstiha u kojem se u pojedinim transliteracijama lekse-38 BEHAR 103

ALEN KALAJD@IJAma ~ita kao “zagudi”; 4. sli~an poeti~ko-versifikacijskimodel starijih ljubavnih pjesama: “A ja po|oh ipovedoh konja na vodu”, “Nuto moje ~udo i ljutenevolje”, Boti}eva verzija “Adila i Mare”; 5. muslimansko-bo{nja~kaprovenijencija pjesme; 6. specifi~anizraz knji`evnojezi~ne koine te 7. lirski tematskomotivskisadr`aj pjesme.2.1. Usmena versifikacijaPrvi element koji upu}uje na usmenu provenijencijuteksta jeste upotreba usmenog versifikacijskog obrascau vidu osmerca, koji se sastoji od cezure iza ~etvrtogsloga te pauze nakon osmog. Ovaj metri~ki obrazacnesumnjivo ima veze sa usmenim stva ra la{ tvom, ali jeprimjetno da ovaj obrazac nije u cijelosti ispo{tovan, {tome|utim nije neobi~no kada je u pitanju usmeni diskurs(up. npr. Buturovi} 1976). Od stu panja od osmer ca zabilje`enasu u svega dva slu~aja: u tre}oj strofi u stihuNi}emo dugomi `ivi bit te u petoj strofi stih Od `alosti neznam {to ~inim, koji su zabilje`eni u devetercu. [to seti~e stiha Ni}emo dugo mi `ivi bit mo`e se zaklju~iti daje do{lo do zamjene mjesta pojedinim elementima, takoda je iza prve troslo`ne rije~i trebala do}i enklitika mi,pa bi ta cjelina ispo{tovala cezuru iza ~etvrtog stiha:Ni}emo mi || dugo `ivi bit. Tako|er, treba napomenutida je zapisiva~ ubilje`io oblik ni}emo, koji su kasnijiprire|iva~i i transliteratori ove pjesme objavili kaone}emo (up. Hukovi} 1997: 30; Nametak 1981: 58), dokje Kraelitz (1911: 613) objavio kao nikamo. Iz faksimila jejasno vidljivo da je u pitanju vokal i, a ne vokal e, pa dase u doslovnoj transliteraciji bilje`i ni}emo. Ovaj primjermo`e upu}ivati na neke propuste koji su se desili zapisiva~u,pa ~ak i to da li je bio slavenskog porijekla, {to jetako|er tretirano u na{oj historigrafiji (up. Bali} 1973:130), a o ~emu }e biti vi{e govora kasnije.2.2. Terminolo{ka vrijednost pojma “tur}ija”Naslov pjesme u gotovo svim nama poznatim zbirkamaalhamijado pjesni{tva nosi naslov Hirvat türkisi(Nametak 1981: 57) ili Hirvati türkisi, prema (pod)na -s lovu datom na turskom jeziku na samome po~etkuru kopisa pjesme. Ina~e, Friedrich von Kraelitz (1911:613) pjesmu je naslovio bez posebnoga konkretnogimenovanja kao Kleine Mitteilungen – Ein kroatischesLied in türkischer Transkription aus dem Ende desXVI. Jahrhunderts. U novije vrijeme, me|utim, u naucise pojavio i naslov Ah nevista, du{a moja (Hukovi}1997: 30), dat prema po~etnim stihovima pjesme.Naziv türkisi u vezi je sa turskom leksemom türkü,{to zna~i narodni, folklorni (up. Tuna 2005), pa bimodificirani prijevod naslova pjesme trebao glasitiBEHAR 10339

SEVDAH I SEVDALINKAhrvatska narodna pjesma, prema uzoru na turskijezik, odnosno Hrvatska tur}ija, {to je sli~no ve} bioura dio i Kraelitz (1911: 613), navode}i u fusnoti da tur -ska sintagma chirvat türkisi doslovno zna~i hrvatskapjesma, bez preciziranja da pridjev türkü u turskomjeziku zna~i narodna pjesma. Naime, u na{oj starijojknji`evnosti pojavljuje se i naziv tur}ija, kao {to navodii \in|i} i dr. (1997), ali sa oblikom tur~ija, {to zna~inarodna, usmena pjesma, za {to se potvrda mo`ena}i i u rukopisnoj ostav{tini iz Hörmannove zbirkebo{nja~ke epike – o ~emu }e kasnije biti govora.Postoji, me|utim, jo{ jedna mogu}nost tuma~enjaovoga pojma, a to je da leksem türkü ozna~ava narodnupjesmu koja se pjeva (up. \in|i} i dr. 1997), {to semo`e na}i u rje~nicima, i {to bi u datome kontekstuozna~avalo upravo navedeno zna~enje. Prema tome,pjesma Hirvat türkisi pjevana je kao usmena pjesma,{to ~ak ne isklju~uju i upotrebu nekih muzi~kih instrumenata,ili pjevanja “solo”, pa se njezino zapisivanjemo`e odnositi na odre|enu situaciju u kojoj ju je, onda,zapisiva~ zabilje`io, slu{aju}i je u izvedbi pjeva~a. Da bito uistinu moglo biti istinito, potvr|uje i ve} spomenutimetri~ki osnov pjesme koji je dat u epskom osmercu,gdje se iza ~etvrtog sloga pojavljuje stanka, tzv. cezura:Ah nevista || du{a moja / Daj mi se da || obveselim.Dakle, pjesma je bila pjevana pa ju je zapisiva~,slu{aju}i je, zabilje`io i nagovijestio da je u pitanju pjesmakoja se pjeva, navode}i u naslovu da je to tur}ija, tj.pjesma koja se pjeva. Stoga je upravo ovaj kriterij najzna~ajnijiargument u postavljenoj hipotezi.Naziv tur}ija / tur~ija prisutan je – kako je ve} spo me -nuto – i u bo{nja~koj epici. Tako, u rukopisnoj ostav {tiniiz zbirke Koste Hörmanna u redakciji \enane Buturovi}(1966) u pjesmi iz Sarajeva Hankija djevojka vadi Alagi}Aliju iz tamnice Zadranina bana u dva navrata spominjese pojam tur}ije, odnosno tur~ije, za koju se iz kontekstamo`e vidjeti da se odnosi na pojam pjesme koja sepjeva u odre|enoj dru{tvenoj situaciji: “Al’ ne pro|e~itava nedjelja, / eto moje kite i svatova / (...) / pripucujuturski venedici, / vijaju se zeleni bajraci, / istrkuju nad`ilit junaci, / a dva i dva tur~ije pjevaju...” (stih:287–294). Na drugome mjestu u pjesmi tako|er sespominje ovaj pojam: “izvi{e se zeleni bajraci – / etoTurci i|u Kraji{nici, / sve dva i dva naporedo stoje, / adva i dva ‘tur~ije’ pjevaju: ‘Veseli se, Zadranine bane’“(stih: 753–757).Re~enica koja se ponavlja u pjesmi u obliku: “dva i dvazapjevajte” kao specifi~ni produkt poetske formuleprisutna je i u nekim drugim epskim pjesmama, npr. upjesmi Sarajliju i|u na vojsku protiv Srbije Umihane^uvidine (Nametak 1981: 74): “‘Djeco moja jeni~ari, / Dedva i dva zapjevajte, / Domovinu raspla~ite!’ / Zapjeva{ejeni~ari: / ‘Na{e majke ne pla~ite, / Na{e seke ne `altenas, Na{e drage ne ~ekajte, / Na{e ljube udajte se. Mi}emo se i`eniti / Pod Loznicom u polju zelenu.’“Prema motivima koji se u pjesmama sre}u, jasno je dase tur}ija ve`e za nekoliko razli~itih tematskih okvira. Ukontekstu pjesme Hirvat türkisi najzanimljiviji je detaljvezan za obilje`avanje svadbe u prvom navedenom primjeru,{to je u kontekstu sadr`aja pjesme Hirvat türkisiposebno zanimljivo jer se odnosi na isti motiv. Drugimotivi odnose se ili na motiv neposredne borbe iz stihovaHörmannove pjesme, odnosno odlazak na rati{te – upjesmi Umihane ^uvidine, s tim da ova pjesma sadr`ikratku tur}iju sa nostalgi~nim i emotivno nagla{enimmotivom o~ekivanog stradanja – {to u da to me slu~ajupredstavlja umetnutu strofu-pjesmu. U spomenutomemotivu iz pjesme Hankija djevojka vadi Alagi} Aliju iz tamniceZadranina bana navode se samo po~etni stihovispomenute tur}ije: Veseli se, Zadranine bane. Prematome, tur}ija je pjesma koja se u odre|enom dru{tvenokulturnomkontekstu izvodi na poseban na~in. [ta sepodrazumijeva pod pojmom “pjevati dva i dva” nije posvejasno. Da li je to samo uo bi ~a jeni jezi~ki izraz u usmenomdiskursu nastao pod zahtjevima usmene versifikacije, ilije u pitanju specifni na ~in izvedbe pjesme ostaje otvorenopitanje. Tako|er, iz navedenih stihova vidi se “narodnost”,tj. “usmenost” kao osoben oblik jezi~ko-muzi~kog stva -ra la{tva, {to se na izvjestan na~in preklapa sa sevda lin -kom, ali u jednom dosta {irokom opsegu zna~enja ovogapojma, kao {to je to sevdalinka i bila – ali ne naravno uonome kako se ona danas terminolo{ki precizira.U vezi sa argumentacijom naziva ne treba zaboraviti,isto tako, da je termin sevdalinka novijeg postanja – iz1890. god. (Lovrenovi} 2004: 5), te da dotada{nji nazivza ovakvu vrstu pjesme do danas nije decidiran. To,me|utim, ne isklju~uje pretpostavku da je jedan odnaziva ove vrste usmene lirske pjesme bio upravo“tur}ija”, uz opisne nazive, kakvi su: “poravna pjesma”,“slavjanska pjesma” ili pak “`enska pjesma”.2.3. Leksem zagudiU interpretaciji pjesme koju daje Friedrich vonKraelitz (1911: 613-614) glagol na kraju pretposljednjegstiha pjesme naveden je oblikom “zagudi”: Ovupesmu Mehmed zagudi, {to mo`e biti znakovito ukontekstu muzi~ke podloge pjesme. Me|utim, ovotuma~enje nije relevantno, po tome {to se u arebi~kojverziji ne bilje`i vokal a, pa bi se eventualno moglotuma~iti “zgudi”, odnosno “zgodi”, kako su navelidrugi istra`iva~i. Ina~e, ako bi se ovaj leksem ~itaokao “zagudi”, on bi odstupao od osmerca.Kako ovaj kriterij nije konzistentan, on se ne mora uzetiprimarno, u kontekstu datoga tuma~enja pjesme,budu}i da nije posve pouzdan pokazatelj da je pjesma40 BEHAR 103

ALEN KALAJD@IJAispjevana sa muzi~kom podlogom – mada jemogu}nost muzi~ke podloge posve realna s obziromna zna~enje pojma “tur}ija” te drugim aspektima.2.4. Podudarnost poeti~ko-versifikacijskogmodela starijih ljubavnih pjesamaPjesma Hirvat türkisi dijeli neke zajedni~ke formalneosobine sa pjesmom “Nuto moje ~uda i ljute nevolje”:isti je broj strofa 5 (koje su odijeljene refrenom) i isti principponavljanja refrena sa neznatnim leksi~kim izmjenama,budu}i da se ova pjesma smatra petrarkisti~kom.Postoji, me|utim, jo{ nekoliko faktora koji mogu relativiziratiovaj utjecaj i biti argument u korist usmenelirske pjesme. U znamenitom slu~aju Adila Bo{njaka iBijedne Mare iz XV st., Luka Boti} prepjevao je susretnesretno zaljubljenih na osnovu izvje{taja splitskogakneza i njegova bilje`enja pjesme u duhu sevdalinke (up.Guni} 2006: 11–12). I, posve o~evidno – i u ovoj verziji pje -s me redovno se pojavljuje refren, upravo sli~no kako sede {ava i u pjesmi Hirvat türkisi. Tu se, me|utim, ne zav -r {ava sa korpusom na{ih starih ljubavnih pjesama. Isti jeslu ~aj i sa ve} navedenom alhamijado pjesmom “Nutomo je ~uda i ljute nevolje”, ali i sa jo{ jednom starijomher cegova~kom alhamijado pjesmom: “A ja po|oh i po -vedoh konja na vodu” iz XVII st., u kojoj se pojavljuje devetstrofa i na kraju svake refren: “Nemoj, nemoj, ah bre,ne moj, tako ti Boga” (up. Hasandedi} 1970). U novijimsev dalinkama, isto tako, primjetno je da prisustvo refrenane predstavlja bitnu odrednicu ovoga stvarala{tva.Pre ma tome, potrebno je jasno razgrani~iti spomenutepje sme i ustanoviti {ta je to {to odlikuje pjesmu o Adilu iMa ri u odnosu na ostale navedene. Ako se jedna od njihsm atra sevdalinkom, ili prete~om sevdalinke, {ta je saos talim pjesmama: da li one i dalje moraju ostati samou kruto i neprecizno definiranim okvirima alhamijado li -te rature.2.5. Autorstvo pjesmeAutorstvo pjesme, prema Bali}evu tuma~enju zasnova -nom na opreci mi{ljenju spomenutim ma |ar skim zna n -stvenicima, a na osnovu eksplikacije autorova imena uposljednjoj strofi, pripisano je izvjesnome Mehmedu. Unauci jo{ uvijek nije poznato da li je pisac, odnosno zapisiva~pjesme istovremeno bio i njezin autor, ili se naprostoradi o slu~aju zabilje{ke ne~ije, ve} postoje}e pjesmeu med`mui. Postoje dvije mogu}nosti u vezi s time. Jedna5Kada se govori o strofama u ovoj alhamijado pjesmi, ali i o al -ha mijado pjesmama koje su ve} spomenute ili }e se spo me -nuti, treba napomenuti da prilikom pisanja ne postoji for ma -lno izdvajanje strofa, nego se to izdvajanje mo`e vr{iti up ra vona temelju refrena, koji predstavlja zaokru`enje jedne cje -line, kao signal kompletiranosti jednoga ciklosa.je da je isti njezin autor Mehmed, koji ju zapisuje, i druga,da je zapisiva~ ili prepisiva~ pjesme neka druga osoba,koja bi mogla biti neju`noslavenskoga porijekla. Ve} jeFriedrich von Kraelitz (1911: 615) pretpostavio da pisacmed`mue nije Tur~in, ve} da je porijeklom iz ma|arskogili hrvatskog prostora, da ju}i taj zaklju~ak na osnovu dik -tu sa, tj. vlastitog stila i na~ina pisanju u vlastitom ru -kopisu, zabilje`enog u zbirci. Uva`avaju}i Kraelitzev stavo geografskom porijeklu pisca, odnosno zapisiva~a, jasnoje da on nije implicirao prostor Erdelja, kako je to uradioSmail Bali} (1973: 130). Osim toga, Erdeljac, kako je kodnas u literaturi navedeno, treba uzimati u strogo konvencionalnomi pseudonimskom smislu, sve dok se ta~no neustanovi da li je pisac ili prepisiva~ Erdeljac, Sed mo -gra|anin, Transilvanac (pa bismo ga mogli slobodno nazvatii Mehmedom Sedmo gra |a ninom ili MehmedomTransilvancem, a to zbog to ga {to se dani prostor nazivaSedmogra|em i Tran sil vanijom). Stoga, Erdelj, po svemusude}i, nema bitnije veze s mjestom nastanka pjesme.Pjesma je najvjerovatnije nastala kao posljedica pristizanjabo{nja~kih vojnih odreda na ma|arsko podru~je.Oni su, ina~e, bili anga`irani u brojnim pograni~nim voj -nim akcijama na strani Osmanlija, koji na {ire podru~jedana{nje Ma|arske, Vla{ke, Slavonije, Like, Dalmacijedolaze nakon 1580. godine (up. Su}eska 1998: 130-131),nakon {to Bosna, odnosno Bosanski ejalet postaje krajinai glavno vojno-logisti~ko podru~je Osmanske carevinau njezinim kretanjima ka zapadu i sjeveru, kao i poku{ajuo~uvanja svoje krajnje zapadne oblasti – krajine. Prematome, pjesma je (i zbirka uop}e) najvjerovatnije nastalana dana{njem ma|arskom prostoru (kako je to ve} bionaglasio i Kraelitz!), koji je svojevremeno bio krajnji do -met Osmanske dr`ave ka srednjoj Evropi iz pravca Bal -kana, sa budimsko-kanji{kom obla{}u, gdje je bio an ga -`iran nemali broj bo{nja~koga vojnog korpusa, prelaze}iu prekosavski teritorij – kako to potvr|uju historiografskipodaci (up. npr. Su}eska 1998; Imamovi} 1996 i dr.) tenpr. pogibija jednog od najzna~ajnijh vojno-politi~kih ivjerskih bo{nja~kih prvaka iz XVI i XVII st. – Dervi{-pa{eBajezidagi}a, i knji`evnojezi~ki dokumenti koji svjedo~e oprisustvu bo{nja~kog politi~ko-vojnog elementa na prostorudana{nje Ma|arske (up. npr. ep “@enidba Smailagi}Meha” Avde Me|edovi}a).S tim u vezi vrijedi zapaziti jo{ nekoliko fakata koji seti~u dosada{njeg istra`ivanja i analize ove pjesme.Muhamed Hukovi} (1997: 54) bio je prvi koji je upozoriona kajkavske elemente u pjesmi, dok je Bali} (1973:130) ustanovio da je pisac “...neki Ma|ar njema~kogporijekla, koji je bio pre{ao na islam”. Bali} ne navodipreciznije otkuda dolazi do ovoga zaklju~ka, ali se iznastavka njegova tuma~enja mo`e razumjeti da je donjega do{ao na osnovu rukopisa i nerazlikovanja vokalao i a, {to je protuma~io o~itim utjecajem ma|arskeBEHAR 10341

SEVDAH I SEVDALINKAfonetike. Ono {to u ovome tu ma ~e nju ima osnova jestenajprije ~injenica da je mo gu}e da prepisiva~ nije bioSlaven 6 i da je stoga pjesmu naslovio na turskom jezikukao Hirvat(i) türkisi tj. Hrva tska tur}ija (hrvatska narodnapjesma) da bi pos lije pre{ao na pisanje te pjesmena njezinu izvornom je ziku. To se posebno uklapa uhistoriografski konte kst budu}i da je pjesma zapisanau turskoj rukopisnoj med`mui, za koju je von Kraelitzsmatrao da njezin prepisiva~ nije Tur~in. U prilog mo -gu}nosti neslavenskog porijekla prepisiva~a moglo biupu}ivati to {to autor u nekim supstantivnim i verbalnimsintagmama ne bilje`i kongruenciju: [ovo svit;izi{lo du{a] te pi{e morfolo{ki oblik negiranoga glagolahtjeti za 3. lice mno`ine: [ni}emo], te da je njezinop}eniti naslov napisan na turskom jeziku Hirvat(i)türkisi. To istovremeno ide u prilog pretpostavci daMehmed nije pjeva~ ve} zapisiva~ pjesme, {to mo`e bitidodatni razlog da se ova pjesma smatra prete~om sevdalinke,odnosno da ima elemente sevdalinke. Prematome, zapisiva~ pjesme slu{ao je njezinu muzi~kuizvedbu te ju je kao takvu zabilje`io, nazvav{i jetur}ijom, tj. narodnom pjesmom izvedenom sa mu zi~ -kom podlogom, za {to se u onda{njem kontekstu mo`epretpostaviti tambura ili {argija, ili da je eventualnoispjevana uz gusle, ako je pouzdano transliterirati leksemzgodi u zgud ili zagudi. Ovaj aspekt mogao bi imatisvoju te`inu upravo u vezi sa ovdje datom pretpostavkomo usmenoj provenijenciji pjesme.2.6. Izraz knji`evnojezi~ke koineU nekim je radovima obra|en aspekt knji`ev no je zi~ kogizraza ove pjesme (Kalajd`ija 2009), u kojima se navodida pjesma sadr`i pojedine jezi~ke elemente koji sumogu smatrati kajkavskim – prvenstveno lekseme“izgu bil”, “prosim” i “pesma”. Me|utim, ka ko pjesmapos jeduje vi{e tipi~nijih {tokavskih osobina u fonologiji imorfologiji, polazi se od sta nov i{ta da se u pjesmi interferirajudva tipa {to kav skih osobina: zapadno{tokavskihi isto~no {to kav skih. Prema dostupnom jezi~kom materijalu,pri sus tvo zapadno {to kav skih osobina dominantnijaje oso bina pjesme, zbog ~ega se knji`evnojezi~ka koinepje sme posmatra sa stanovi{ta presti`nijeg fonda za -padno{tokavske fizionomije. Takvi su rezultati i u ve zi sadrugim tuma~enjima pjesme, kakvo se od no si na bo{ -nja~ku provenijenciju teksta, kako po eks pli kaciji imena,tako i po poeti~kim osobitostima pjes me, te po elementima(zapadno){tokavske knji `ev nojezi~ke koine, koja jebila specifi~an oblik bo sanskoga predstandardnogidioma za vrijeme osma nske vladavine Bosnom u XVI st.(up. Kalajd`ija 2009).2.7. Tematsko-motivski sadr`aj pjesmePrema pokazateljima u analizi, jasna je tematskomotivskaosnova pjesme, koja se odnosi na pozivmomka djevojci za sklapanje braka (up. Kalajd`ija2009: 259–260). Takav sadr`aj pjesme o~it je signallirske provenijencije pjesme, {to je u znatnoj mjeri, uzostale spomenute kriterije, dodatni razlog za njezinosvrstavanje u kontekst prete~e sevdalinke.3. Imenovanje pjesme hrvatskim atributom[to se ti~e samoga imenovanja i kvalifikacije pjesmehrv atskim atributom, u ovom slu~aju vjerovatno je u pi -ta nju regionalni karakter imenovanja, mada je neobi~anrazlog za{to je autor tako naziva, budu}i da nema bitnijeveze izme|u hrvatskog i erdeljskog prostora – mada je isa ma erdeljska postojbina pjesme opravdano upitna.Po red toga, ukoliko se radi o prepisiva~u pjesme koji jeneslavenskog porijekla, mogu}e je da je pjesmu nasloviopo jeziku koji mu je bio poznat kao hrvatski jezik, bez ob -zi ra druge mogu}nosti imenovanja jezika u tome periodu.Tako|er, ono {to bi eventualno moglo i}i u prilog ~i -nje nici da je pjesma na neki na~in bliska Ma|arskoj, tj.da je nastala na ma|arskom prostoru ili da je eventualnonjezin autor Ma|ar 7 – kako su to tvrdili Gevay i Toldy– jeste ~injenica da je stara, povijesna Hrvatska, pred -stav ljala u`i geografski, pa mo`e se kazati i kajkavskipro stor sa Zagrebom kao kulturno-politi~kim centromto ga prostora, koji je ve} du`i vremenski period bio po d -re |en i kao takav poznat Ma|arima. Stoga je zapisiva~pje sme, za koga mo`emo pretpostaviti da nije bio sla -ven skog porijekla, ovu narodnu pjesmu nazvao hrva t -skom u skladu sa njegovim poznavanjem imenovanjatoga slavenskog jezika.U vezi sa ovim problemom, u nekim je radovima ospo -rena autenti~nost naziva pjesme, u kojima se tvrdi da jenaslov pjesme Hirvat(i) türkisi naknadno upisan. Ovdjese odbacuje takvo stajali{te iz prostog razloga {to faksimilrukopisa koji su u svojim zbirkama uvrstiliAbdurahman Nametak (1981: 6) te Muhamed Hukovi}(1997: 32) ne upu}uje ni u kojem smislu na takav postupak.Istina, to se moglo posumnjati u Kraelitzovoj (1911:613) verziji u kojoj je arebi~ki sadr`aj pjesme dat isje~enopo stihovima, ali u faksimilu to se jasno vidi pa se sasvimrealno i bez ikakva povoda odbacuje takvo mi{ljenje.6U datome slu~aju pod pojmom balkanskoga Slavena misli sena osobu koja se slu`i nekim slavenskim jezikom kao svojimmaternjim, bez obzira na njegovo etni~ko porijeklo.7U prilog takvoj pretpostavci mogli bi u}i i morfo-sintaksi~ki oblicikoji bi se mogli opravdano smatrati neslavenskim, dok s drugestrane, neki drugi oblici upravo potvr|uju specifikum bosanskogjezi~kog koine prete`nog {tokavskog tipa objedinjenog u jednojrelativno kratkoj narodnoj pjesmi ljubavne provenijencije.42 BEHAR 103

ALEN KALAJD@IJA4. Zaklju~akU pjesmi postoji nekoliko elemenata koji upu}uju nausmeno porijeklo pjesme Hirvat(i) türkisi. U skladu sadatom postavkom, pjesma se mo`e tuma~iti pre te -~om bosanske sevdalinke, ali naravno ne one koja sejezi~ki, poeti~ki i muzi~ki konstituira znatno kasnije uobliku kakav danas poznajemo u odnosu na ovu pjesmuiz XVI st.. Argumenti koji upu}uju na datu hipotezujesu sljede}i: metri~ki osnov pjesme; terminolo{koodre|enje pojma tur}ija – kao jedan od najva`nijih~injenica; tuma~enje izraza leksema “zagudi”, tematsko-motivskiaspekt pjesme; sli~nost versifikacijskogpostupka u starijim bo{nja~kim ljubavnim pjesmama;bo{nja~ko-muslimansko porijeklo autora;specifi~an jezi~ki izraz zapadno{tokavskog tipa.PRILOG transkripcije i transliteracije pjesmeHirvat türkisi(Hrvatska tur}ija)Ah nevista, du{a mojaDaj mi se da obveselimDoklem ne izi{lo du{aDaj mi se da poveselimKad te vidi, o~i moje,Veseli se sirce mojeJa sam tvoje, ti si mojeDaj mi se da obveselimOvo svit je kako no cvitNi}emo dugo mi `ivi bitNe bud’ svagde tako sirditDaj mi se da poveselimNe mori me, prosim tebeIzgubil sam ja sam sebeObden obno} molim tebeDaj mi se da obveselimIz sirca ja tebe jubimHo}’ li bit jo{t da te girlimOd `alosti ne znam {to ~inimDaj mi se da poveselimGizdava si, gizdav budi[to }u istom, zdrav mi budiOvu pesmu Mehmed zgodiDaj mi se da obveselim(Djelimi~no prilago|ena transliteracija: A. K.)BIBLIOGRAFIJAIzvor:Nametak, Abdurahman (1981): Hrestomatija alhamijado knji`evnost,Svjetlost, Sarajevo (faksimil rukopisa – 6. str.)Kraelitz, von Friedrich (1911): “Kleine Mitteilungen”, Archiv für slavischePhilologie, band XXXII, BerlinLiteratura:Bali}, Smail (1973): Kultura Bo{njaka - Muslimanska komponeneta, WienButurovi}, \enana (1976): Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnihpjesama, Svjetlost, Sarajevo\in|i}, Slavoljub; Teodosijevi}, Mirjana; Tanaskovi}, Darko (1997): Türkce-sirpcasözlük, Ataturk kültür, Dil ve Tarih Yüksek Kürümü, Türk Dil Kürümü, AnkaraGuni}, Vehid (2006): Najbolje sevdalinke, Bosnia Ars, TuzlaHad`ijahi}, Muhamed (1974), “Neke karakteristike stare bosansko-muslimanskeknji`evnosti”, Starija knji`evnost, Zavod za izdavanje ud`benika, SarajevoHasandedi}, Hivzija (1970): “Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa ArhivaHercegovine u Mostaru”, Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI–XVII /1966–1967, SarajevoHER (2004) – Hrvatski enciklopedijski rje~nik, Novi liber, ZagrebHukovi}, Muhamed (1997): Zbornik alhamijado knji`evnosti, Bo{nja~kaknji`evnost u 100 knjiga, knj. 11, Preporod, SarajevoImamovi}, Mustafa (1996): Historija Bo{njaka, Preporod, SarajevoKalajd`ija, Alen (2004): “Lingvisti~ki karakter pjesme ‘A{iklijski elif ba’ ukontekstu novo{tokavske folklorne koine i redigiranja njezine jezi~ke izvornosti”,Pismo, ~asopis za jezik i knji`evnost, Bosansko filolo{ko dru{tvo,SarajevoKalajd`ija, Alen (2005): “Usmeno jezi~ko stvarala{tvo Umihane ^uvidine”,Pismo, ~asopis za jezik i knji`evnost, Bosansko filolo{ko dru{tvo, SarajevoKalajd`ija, Alen (2009): “Elementi knji`evnojezi~ke koine u najstarijoj alhamijadopjesmi Hirvat türkisi (1588/1589.)”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,br. XXIX–XXX, SarajevoKemura, Sejfudin – ]orovi}, Vladimir (1912): Das SerbokroatischeDichtunger bosnischer Moslims aus dem XVII., XVIII. und XIX. Jahrhundert,Zur Kunde der Balkanhalbinsel, II, Quellen und Forschungen, SarajevoKraelitz, von Friedrich (1911): “Kleine Mitteilungen”, Archiv für slavischePhilologie, band XXXII, BerlinLehfeldt, Werner (1969): Das Serbokroatische Aljamiado-Schrifttum derBosnisch-Hercegovinischen Muslime, MünchenLovrenovi}, Ivan (2004): Za gradom jabuka. 200 najljep{ih sevdalinki,Biblioteka Dani, SarajevoMaglajli}, Munib (2006): Usmena lirika Bo{njaka, Bo{nja~ka zajednica kulturePreporod, SarajevoMujezinovi}, Mehmed (1997): Mula Mustafa Ba{eskija, Ljetopis, BibliotekaKulturno naslje|e, SarajevoMe|edovi}, Avdo (2007): @enidba Smailagi} Meha, Almanah, Podgorica;prire|iva~: Zlatan ^olakovi}Nametak, Abdurahman (1981), Hrestomatija alhamijado knji`evnost,Svjetlost, SarajevoNametak, Alija (1965), “Nov prilog bosanskoj aljamiado literaturi”, Prilozi zaorijentalnu filologiju, XII – XIII / 1962-1963, SarajevoÖsterreisches Biographisches Lexikon 1815–1950: 185, Verlag der ÖsterreischenAkademie der Wissenschaften, Band 4, 1969.Su}eska, Avdo (1998): “Historijski korijeni genocida”, Bo{njaci i islam,Visoki saudijski komitet, SarajevoTuna, Enes (2005): Tursko-srpski srpsko-turski re~nik, Jasen@ivot, djelo i vrijeme Dervi{-pa{e Bajezidagi}a (2005): Nau~ni skup uMostaru 10. i 11. oktobra 2003; Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod,Mostarwww.wikipedia.org - 24. 11. 2008.www.wikipedia.de - 09. 12. 2009.BEHAR 10343

SEVDAH I SEVDALINKASEVDALINKAI HIMZO POLOVINAPi{e: Prof. dr. Ra{id Duri}0. Rije~ ~itateljuPrije studioznog muzi~koga i estetsko-pjesni~koga opisa sevdalinke injena pjevanja u izvo|enju Himze Polovine, neophodno je u uvodnomdijelu markirati jednu bitnu ~injenicu koja na prvi pogled mo`e izgledatii djelovati paradoksalno. Naime, odavno ne postoji tzv. “autohtona sevdalinka.”Ona za koju su ostali povijesni i literarni tragovi da je za~eta ve}sredinom 16. stolje}a. Budu}i da nema muzi~ko-notalizacijskih zapisasevdalinke u njenu povijesno dokazanom folklornom kontinuitetu – o~itoje da nema ni tzv. autohtone sevdalinke u njenu vi{estoljetnom kontinuitetu.Imamo note i tekstove sevdalinki, prvi put zapisane iobjavljene u drugoj polovici 19. stolje}a. One koje su zapisaliFranjo Kuha~ i Ludvig Kuba iz `ive muzi~ko-folklornetradicije Bosne i Hercegovine. Imamo tako|er hronolo{kiprve zvu~ne snimke tradicionalnoga bosanskogapjevanja snimljene na gramofonske plo~e, pjevaneizme|u 1906. i 1907. u Sarajevu. Potom hronolo{kiprve zvu~no-gramofonske zapise pjevanja ravnepjesme i sevdalinke u Banjaluci prije prvogsvjetskog rata. Matija Murko je tako|er naEdison gramofonu zabilje`io pjevanje juna~kihpjesama i sevdalinki u zapadnoj Bosniizme|u 1912. i 1913 g. Ameri~ki filoloziMillman Parry, Albert Bates Lord i DavidBynum su izme|u 1933. i 1935., zatim1937. i 1950-1951. snimili gramofonom`ivu folklornu tradiciju u biv{oj Jugoslaviji ipohranili je na Univerzitetu u Harvardu. Dionavedenih snimaka pjevanja sevdalinkipohranjen je u biv{em Phonogrammarchivuu Be~u, odnosno u Biblioteci Muzi~ke akademijeu Be~u, na Slavisti~kom institutu u Pragu, uWiedener biblioteci u Washingtonu, u Zemaljskommuzeju u Sarajevu, u Arhivu Radio Sarajeva, RadioBanjaluci i drugdje. Sve su to muzi~ki zapisiizvo|enja i pjevanja tzv. autohtone sevdalinke, one44 BEHAR 103

RA[ID DURI]sevdalinke koja je tako pjevana u svojem vremenu.Ovim ho}emo da markiramo da autohtonost nekogafolklornoga `anra ne zna~i i okamenjenost, apsolutnunepromjenjivost. Autohtonost je uvijek posljedicai rezultanta vremena i prostora, odnosno njenihsudionika. U svakom su naime `anru folklorno-mu -zi~ ke i usmene tradicije prisutne stalne, delikatnepromjene u njegovoj strukturi. Dakako i u sevdalinci.Validitet autenti~nosti bilo kojega ~ina tradicionalno-narodnekulture, kvalitet i sadr`aj te autohtonostidijalekti~ki je odre|en konkretnim dobom.Razumljivo je da se melodijsko i pjeva~ko i instrumentalnoizvo|enje sevdalinki, od njenog za~etka saislamizacijom do danas kontinuirano transformiralo.Da se izvo|enje sevdalinki danas razlikuje od sevdalinkiposljednjih pedesetak godina. A da se ove opetraz likuju od sevdalinki koje su pjevane u ranijim sto -lje }ima. Usljed umjetni~ki neminovna procesa transformacije,mora se pri estetskom opisu i u notalizacijskojrekonstrukciji sevdalinke uvijek primjenjivatidijahronijsko-sinhronijski pristup. Sa svije{}u da jeiluzorno od bilo kojega projekta na o~uvanju kulturnihvrijednosti pro{losti o~ekivati o~uvanje umjet ni~ -ke autohtonosti. Autohtonosti u smislu totalne vjernostiizvornosti. U slu~aju sevdalinke, izvornosti njenojtzv. prvotnoj melodiji pjevanja i sviranja. Do takveautenti~nosti stru~njaci, ni uz najbolju volju i uz kompetentnoznanje, nisu u stanju dospjeti. Nisu u sta njuautenti~nost izvo|enja i pjevanja sevdalinke vjernorekonstruirati. Tomu je razlog u prostoj ~injenici danemamo notalizacijskih zapisa sevdalinke sve dodruge polovice 19.og stolje}a! Totalna notalizacijskarekonstrukcija autohtonosti sevdalinke izvediva jetek od druge polovice 19. stolje}a na sa~uvanommuzi~ko-folklornom materijalu. Ovaj materijal mo -gu }e je koristiti za komparativna muzi~ko-folklornaistra`ivanja. Zvu~ne snimke sevdalinki na Harvardu,u Be~u u Pragu, u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, uArhivu Radio Sarajeva, u Narodnom muzeju u Ba nja -luci, odnosno u Radio Banjaluci, i drug|e treba obnoviti,presnimiti. Radi sa~uvanja tada{nje autenti~nostisevdalinke. Radi njena komparativnog muzikolo{kogprou~avanja. Za obnavljanje sevdalinke u njenoj relativnojautenti~nosti. Za dogra|ivanje ili za obradusevdalinke kroz modernizaciju tonaliteta, instrumentalnogili pjevno-interpretacijskoga. Da tim dog ra |i -va njima sevdalinka `ivi svojim i autenti~no-starim ino vim, muzi~kim `ivotom. Problem te drugoja~ijostinastaje u momentu kada amateri i neznalice umjetnostsevdalinke “pretale” u ki~. Znalci sevdalinke, onimuzi~ari koji za sevdalinku imaju i znanje i osje}anje,prvenstveno du{u za ovu vrstu pjesme, svojim stvarala~kimdoprinosom stvaraju na melodijskim i tekst -u alnim izvorima stare i tradicionalne bosanske sev -da linke svoje kompozicije koje su melodijom i po na -~i nu pjevanja vrijednosno blizu klasi~nim ili au ten -ti~nim sevdalinkama. Najnoviju, relativno dobru ob -ra du sevdalinki u spoju autohtone naslije|ene notalnoklasi~ne sevdalinke, sa diskretnim nenametljivimme lijskim novumom i melizmima, u neizmjenjenoj,o~u vanoj osnovnoj melodiji sevdalinke, imamo u an -sam blu Mostar sevdah reunion, zatim u interpretacijamaAmire Medunjanin (album “Rosa”) i DamiraIma movi}a, u nekolicini (ne u svim njegovim) obra |e -nim sevdalinkama na CD-u. Time ovi muzi~ari dajune mjerljiv doprinos u o~uvanju umjetni~ke vrijednostisevdalinke. Interpretacije Instituta sevdaha OmeraPob ri}a, posebice na postratnim festivalima uorganiza ci ji Pobri}a, po na{oj ocjeni ritmom i tempompojed no stavljuju, upro{}avaju klasi~nu melodij -sku i pje vno-izvedbenu strukturu tradicionalne sevdalinke.Sevdalinke koje su u posljednjih pedesetak godinapjevali i danas pjevaju njeni klasi~ni pjeva~i (ZehraDeovi}, Emina Ze~aj, Zaim Imamovi} i Safet Isovi},Him zo Polovina i mnoge sazlije) zasigurno su mu -zi~kim bogatstvom kvalitetnije od tzv. “autohtone” ilidrevne sevdalinke koju su pjevale prethodne generacije.Naprosto usljed ~injenice da su i muzi~ari ipjeva~i imali se gdje i od koga {kolovati, naukovatisvoja umije}a. Njihovi prethodnici su u tom smisluzasigurno bili ograni~eniji. Stariji na~in pjevanja sevdalinkejest autenti~niji. Ali nije uvijek i umjetni~kivredniji od dana{njeg pjevanja sevdalinke. I u ovomslu~aju, kao i u ocjeni svake pjesme, izvo|enje seocjenjuje shodno individualnom umije}u i muzi~ara ipjeva~a.2. O razlozima za doprinos o~uvanjubosanske vrhunske tradicionalne muzi~ke kultureKroz vi{edecenijsko esteti~ko-muzi~ko iskustvo uzemlji Bosni i u inozemstvu, kroz rafiniranje i profinjavanjeovoga iskustva sa `ivotnim sazrijevanjem,dospjeli smo do uvjerenja da je jedan od najpre~ihposlova na polju kulture na Balkanu, posebice uBosni na polju narodne muzi~ke kulture – sa~uvatinjene istinske umjetni~ke vrijednosti. Sa~uvatinarodnu pjesmu bosansku pjevanu stolje}ima poprepoznatljivoj melodiji i po pjevanju. Onu pjesmukoju odavno nazvasmo sevdalinkom. Koja seBEHAR 10345

SEVDAH I SEVDALINKAstolje}ima tonski i glasovno-pje -va ~ki njegovala. U koju su se sto -lje }ima slivale mnoge varijantemuzi~koga tradicionalnoga pjevanjabosanskoga ~ovjeka. I kojesu do na{ega vremena ostalemuzi~ki prepoznatljive u izvo|enjuklasi~nih njenih izvo|a~a, umjetnikapjevanja – Zehre Deovi},Zaima Imamovi}a, Safeta Isovi}a,Emine Ze~aj, Him ze Polovine,Ned`ada Salkovi}a, Zore Dub lj e -vi}, Zekerijaha \ezi}a, Bebe Se -limovi}, Nade Mamule, Edina Pa -ndura, Hanke Paldum, Mu ha -meda Mujkanovi}a, Bajre Re d`i}a…I niza sazlija poput Me h medaVare{anovi}a – Mehe, Mu ha medaMe{anovi}a – Hami}a, Ham dije[ahinpa{i}a, Selima Sa li hovi}a,Dr. Mehmeda Gri baj ~e vi}a, IgbalaLjuce, Avde Vrabca, Dr. Ha{imaMuhare movi}a, Mu ha meda i Mua -za Borogovca, Avde Le me{a…Njihovih pjesama koje su notnokomponirane i pjeva~ki izvo|enepo uzoru na tradicionalnu bosanskusevdalinku, a ~iji su vrhunskiizvo|a~i muzi~ari, vo|e orkestra ikompozitori, sastavlja~i melodija,bili Ismet Alajbegovi} [er bo, JozoPenava, Jovica Pet ko vi}, RadeJovanovi}, Safet Ka fe d`i}, HuseinKurtagi}, Salem Tre bo, SelverPa{i}, Mehmed Ke no vi}, OmerPobri}, Avdo Buzur, Spa soje iLjubica Berak …To su kom pozitoriili sastavlja~i melodije ili teksta,muzi~ari i pjeva~i koji su gotovocijeloga svoga `ivota svirali ili pjevalina tradicionalno-folklornojmelodijskoj podlozi, bili i ostalivjerni kajdi umjetni~koga vrhuncabosanske tradicionalne pjesme –sevdalinke. Koji svoje stru~nopo{tenje, svoju muzi~ku du{u isvoje znanje dobre muzike iosje}anje za kvalitetnu muzikunisu podredili niskom ukusu iniskim strastima one publike kojaje umjesto autenti~ne sevdalinkehtjela sirovi muzi~ki ki~. Zahva lju -ju }i upravo naprijed imenovanim –kompozitorima, pjeva~ima i mu zi -~arima – do danas je opstala pjes -ma sevdalinka– vrhunac bo san -ske narodne muzi~ke umjetnosti.Svakim danom, mjesecima i godi -na ma ovu na{u muzi~ko-pjeva~kudra gocjenost melodijski gu{e nad -rimuzi~ari, tvorci primitivne me -lodije i izvo|a~i sirovoga pjeva njakoje ne zavre|uju naziv “no vo ko -mponirana narodna muzika.” Oniproduciraju tzv. “turbo-folk” kojipo svojoj muzi~koj strukturi i pona~inu pjevanja ne pripada tradicionalnojili narodnoj muzici. Te“narodne {lagere” komponirajupojedinci kojima nije cilj muzi~kikvalitet ve} profit. Da se takvim je -dnim muzi~kim bastardom je dancijeli narod u par generacija da dezavesti, da bude potro{a~ tak vogaki~a, da ga pla}a svojim te{ kozara|enim novcem, to je je dansociolo{ki fenomen. U Bosni, naBa lkanu uop}e. Jedan fenomenko ji umjesto da kultivira, on u os -novi i zasigurno dekultivira i ljud -sku svijest i muzi~ki ukus u toj svi -je sti. Rezultira vi{estrukim {te t -nim posljedicama za cijelo dru { -tvo. Sevdalinka, Pepeljuga na {emu zi~ke i kulturne prepoz nat lji vo -sti na Balkanu i u Evropi, je timmu zi~kim bastardom dece ni jamades truirana, ugro`ena. Pri jeti jojopasnost nestajanja. Je dan od njenihmuzi~kih stubova je za sigurnodecenijama bio doajen pje vanjasevdalinke Himzo Po lo vi na.I. Bitna muzi~ka svojstva sevdalinkei pjevanja Dr. Himze Polovine1. Da je sevdalinka du{a Bosne,mnogi }e prihvatiti kao bitnu ma -r kaciju mentaliteta Bosanaca,Bo{ njaka posebice. Da je HimzoPolovina svojim pjevanjem upravo46 BEHAR 103

RA[ID DURI]du{a sevdalinke, tako|er }e mno -gi prihvatiti kao nespornu ~i nje ni -cu. Posebno }e ovu ~injenicu pri -h vatiti muzi~ari, poznavatelji ime raklije dobre pjesme. Ove tezei ~injenice je me|utim puno lak{eiz re}i, s njima se slo`iti, nego ihse riozno opisati, dokazati. Pret -pos tavka je naime ovome opisuspa janje niza zasebnih i za jed -ni~kih energetskih vibracija, onihdu{evnih stanja koja su u isti mahista, srodna, ali i zasebna. Onihvibracija u na{oj svijesti i du{i kojeproducira pjevanje Himze Po lo vi -ne. Smisao je ovog dijela studijeda opi{e muzi~ko-estetske sa dr -`a je umije}a i umjetnosti pjevanjaHi mze Polovine. Da {to detaljnijeopi {e melodijsko-glasovne oso -be nosti i vrijednosti po kojima jepje vanje sevdalinki Himze Po lo -vine unikat. I da istovremeno,kroz opis pjevanja Himze Po lo vi -ne, opi{e estetsko-muzi~ke oso -benosti i vrijednosti sevdalinke.Nemogu}e je naime zasebno od -vo jiti ovaj jedinstveni estetskomuzi~kisadr`aj. Posebice usljed~i njenice da je na~in i kvalitet pje -va nja Himze Polovine po mnogimsvojim karakteristikama uzor pjevanjesevdalinke. Time autori ovo -ga projekta ostvaruju dvostrukusvrhu: hommage vrhunskom in -ter pertatoru, i istovremeno nudeuzor ili idealni model pjevanja zanara{taje koji `ele u~iti pjevatisevdalinku prema jednom od nje -nih vrhunskih ba{tinika.2. Kao i u mnogih ba{tinika tradicionalnepjesme bosanske, darpje vanja u Himze Polovine je po -ro di~no naslije|en: svi u porodiciPo lovina bili su muzikalni i lijepopje vali, posebice otac Himze Po -lovine. Sevdalinku je i Polovinakao i mnogi njeni prethodni ba{ ti -nici ponio dakle iz svoje ku}e, dabi je potom svijetom pronosio. Uanalizi pjevanja Himze Polovinebitno je za {iru javnost, posebiceza muzi~are i pjeva~e, markiratida je ovo pjevanje vrhunska tradicionalno-folklornaumjetnost ko -ja ba{tini svoj uzor u sevdalinci.Pje vanje i muzi~ku pratnju u pjes -ma ma Himze Polovine treba vrijednosnoi po `anru razdvojiti odtzv. “narodnog {lagera” ili od tzv.“narodne pjesme” koju slu{amoili gledamo posredstvom medijaili koncerata u posljednjih pe de -se tak godina. Taj “narodni {la-ger”, tzv. “narodna pjesma” poos novnoj melodijskoj strukturi, posi rovom i primitivnom na~inu pje -va nja, ne pripada tradicionalnofolklornoj muzici, niti narodnojmu zici kao umjetnosti tona i kaoumjetnosti pjesni~ke rije~i. Ti no -viji `anrovi tzv. “turbo-folka” za -pra vo su sirovi i primitivni melo -dij sko-muzi~ki i pjevno-muzi~kiki~. To {to se ve} decenijama naroduproducira u sirovoj muzi~kojformi i primitivnom pjeva~kom iz -vo |enju, i nudi se kao “narodnapje sma”, nije ni melodijski nitipje vanjem narodno-tradicionalnamu zika ve} zapravo muzi~ki lo{ (!)bas tard, karikatura narodno-tra -di cionalne muzi~ke umjetnosti.Vrlo rijetko pjeva~ka i muzi~kaum jetnost. Neuporediva sa tradi -ci onalnom narodnom muzi~komum jetno{}u koju nalazimo u izvo -|e nju Himze Polovine.Sevdalinka se u melodiji i u na ~i -nu pjevanja kontinuirano mijenj a -la. U ovoj djelomi~noj transfor -ma ci ji je sevdalinka tako|er kon t -i nu i rano zadr`avala vlastitu,osnovnu kaj du. Sevdalinka se idanas meli j ski transformira.Sevdalinku }e i na redni nara{tajimijenjati, ali po nje nim melijskimi pjeva~ko-iz ved benim “{avovima”,po njenim ton skim rubovima.U svakoj pje v noj i muzi~koinstrumentalnoj transformacijiBEHAR 10347

SEVDAH I SEVDALINKAostajala je i ostajat }e njenamelodijska i pjevna su { tina pokojoj je sevdalinka bila, do danasostala u muzi~kim `anrovimaprepoznatljiva. Po na~inu svi ra njai po na~inu pjevanja. Umi je }etransformacije sevdalinke da nas iubudu}e od strane muzi~ara ipjeva~a sevdalinki jest u stva ra njuizvjesnoga novuma, uz oba vez noo~uvanje i njegovanje me lo di jske ipjeva~ko-umjetni~ke su { tine sevdalinke.Da se kroz transformacijune poremeti njena unu tar njamelodijska, i instrumentalna ipjevna struktura. Da sevda li n kabude i ostane – svoja. Upravo posvojoj melodijsko-muzi~koj pra -tnji i po pjevnoj osobenosti, bi la suprepoznatljive sevdalinke Him zePolovine.3. Muzi~ko-teorijski je definiranastru ktura tonaliteta sevdalinke,njen tempo, ritam, tonske ljes t -vice. (Pogledati literaturu navedenuna kraju ove studije.) Inst ru -men talno-muzi~ko izvo |e nje, po -seb no glasovno-pjeva~ko, nijeme |utim detaljno teorijski niti no -ta lizacijski opisano. Od ove gene -ralne ocjene izdvaja se magistar -ski rad Azre Pa {i} o pjevanjugradske pjesme u izvo|enju Emi -ne Ze~aj. (Pogledati na krajustudije izabranu literaturu o sevdalinci,posebice studije VladeMilo{evi}a i dva novija magistarskarada koja su obranjena uMuzi~koj akademiji u Sarajevu).Ova ~injenica navela je autoreovo ga projekta da pored estetsko-muzi~kogai knji`evno-po -eti~ koga opisa sevdalinke, sa~inei muzi~ko-notalnu unitaciju pje -va nja sevdalinki Himze Polovine.Ovaj bitan muzikolo{ki prilog sauni tacijom sa~inila je mu zi ko lo gi -nja Tamara Beljak Kara~a. U pre -d njem sinkreti~kom opisu (estetsko-knji`evnom,melodijskom ino talizacijskom) bitno je unap ri -jed markirati da se u izvo|enjuse vdalinki Himze Polovine u naj vi -{oj mjeri ostvaruju gotove sveme lodijske i izvedbeno-pjevne ka -rak teristike sevdalinke. Ovu tezudo kazujemo u na{im analizama.Pri tome dokazujemo da presudnuulogu ima glas pjeva~a u iz vo -|enju sevdalinke. Glas izvo|a~ajest najbitniji ~initelj, oblikovateljsevdalinke. Sa bitnom karakteristikomda svako ponovno pjevanjesevdalinke pretpostavlja totalnoduhovno i du{evno utonu}e glasapjeva~a u svijet pjesme. Njegovopo istovje}enje sa svijetom pje -sme. Sa posljedicom da je svakonovo pjevanje sevdalinke u nizunijansi druga~ije od prethodnog.Za razumijevanje na~ina pjevanjaHim ze Polovine, korisno je pos lu -`iti se njegovim rije~ima. On na i metvrdi da je umom i i osje}anjimamorao sazoriti da bi svoj du ho vni idu{evni potencijal, svu nje go vucjelinu, mogao udjenuti u pro `iv -ljavanju sevdaha, u pjevnom pos -redovanju sevdalinke. Da pri no -vom adaptiranju, u muzi~koj ob ra -di sevdalinke, uz pjeva~a morajusudjelovati muzi~ki stru~ nja ci.“Mnogi ka`u da su na{e sevda lin -ke duge i te{ko ih je adaptirati zara dio program. Mislim da sa da{ -njim pjesmama koje podra`avajusev dalinke nedostaje intelekta u -lne zasnovanosti, rade se prekono}i, bez konsultiranja sa kvalifi -ko vanijim i iskusnijim kolegama.Mo `da i ove dana{nje lijepe sev -da linke koje su nam ostale susamo najljep{e od mnogih koje sukroz na{u historiju nastajale.Pjes ma je u pro{lost bila nit kojaje spajala ljude, nosila poruke ko -jima je narodni genij davao edu -ka tivan ton, bila je sredstvo ko -mu niciranja. Danas se sevdalinkamo `e vratiti preko TV i radio programa,drugog puta nema. Bezsvog novog statusa na televiziji ina radiju ne samo da nema nap -ret ka, nego nema garancije zanje n opstanak.” Iz razgovora Dr.Hi mze Polovine u listu “Pre po -rod”, br. 20, Sarajevo 1971.Polovina je pored talenta, deceni -ja ma u~io pjevanje kod poznatihmu zi~kih pedagoga, najprije u Sa -rajevu kod kompozitora i mu zi ~a -ra Zvonimira Nev`ale, Marija Ar -ku sa, Joze Penave, Ismeta Alaj -48 BEHAR 103

RA[ID DURI]be govi}a – [erbe, potom u Beo -gra du kod prof. Ninkovi}. Pritomje kontinuirano brusio svoje pjevanjedo jasno}e i delikatnosti di -ja manta i kristala. Do savr{enebis trine, jedrine i bar{unaste me -h ko}e. Do magi~no privla~ne su -ges tivnosti i ganutljivosti. Do onogumije}a pjevanja po kojemu jesva ka njegova pjesma imala svojje dinstven, neponovljiv du{evnita las, zanos i treptaj. Onu zvu ko v -no-melodijsku gamu po kojoj jeHi mzo Polovina ostao u sevdalincijedinstven: njen najsugestivniji inaj suptilniji izvo|a~. Upravo susup tilnost i sugestivnost vr hun -ske kvalitete njegova pjevanja ko -ji ma se Polovina isti~e. Iz ovihkva liteta zra~i magija njegovagla sa koji nas tako lahko osvaja,plijeni, raznje`uje. U bar{unastojmehko}i njegova pjevanja treperi i{umi mu du{a poput jasike navje tru. Malo ko od pjeva~a je uspijevaou svojem glasu tako nje`no izanosno iskazati su{tinu sevdahau ~e`nji da se ljubi i voli. Kao {toje umio Himzo Polovina. Da sevdahiznutra cijelim bi}em proosje}ai nama ga vjerno prenese. Una{u svijest nenametljivo udjene.Da ljubav kroz dobru pjesmuduboko zajedno proosje}amo.“Sevdah je za mene sve ono {to~ovjeka ~ini (ne)sretnim i tu`nim ibolnim i bespomo}nim. I sve ono{to ga ve`e za sredinu i dru{tvo ukome s e kre}e i bez svoje volje.Ja sevdah do`ivljavam sartrovski,a nekada je to bespomo}nost kaokod ^ehova ... to je za mene sevdah.Kod dana{njeg ~ovjeka sve jemanje i manje sevadlijskih emocija.U trci sa vremenom nema mo -gu} nosti da se prepusti dubljimosje }anjima , a pogotovu da ihispo ljava.” (Iz intervjua: listu“Pre porod, 20, Sarajevo 1971)4. U opisu pjevanja sevdalinki Hi m -ze Polovine umjesno je povu}i kra -tku paralelu sa pjevanjem de ce -nijama popularnog Safeta Iso vi}a(1936-2007). Bez pretenzije pre -feriranja ve} razlikovanja. Pje va njeSafeta Isovi}a je u usporedbi sapjevanjem Polovine po ras po nuglasovnih mogu}nosti, po se bice posnazi i ja~ini, iznad pje va njaPolovine. Operski raspon gla saSafeta Isovi}a u izvo|enju sev -dalinki ostao je do danas ne do -segnut. Ja~ina i raspon pjevanjajesu najbitniji kvaliteti pjevanja i po -dloga popularnosti Safeta Iso vi }a.Novokomponirane sevda lin keoperske tonske visine, ja~ine gla sai kolorature nije mogao niti je umioizvesti nijedan pjeva~ sev da linki kaoSafet Isovi}. Pris je ti mo se nekih odnjegovih maest ral nih izvo|enja usevdalinkama Kad sretne{ Hanku,Stoj mjese~e, Na Bemba{i naBabi}a, ba{~i, Dok je tvoga |ula ...Sve su ove sev dalinke svojim tonskimbogat s tvom i melizmomupor edive ope r skim arijama. Isvaka je od njih pro `eta karakteristi~nimosje }a njem melanholosa ivilovitim me li jskim zanosom. Ionim {to je za sevdalinku najbitnije- tonalitets kim bogatstvom. Stogasu mnoge pje sme u izvo|enjuSafeta Isovi}a melodijski i pjeva~kiuzor za sevdalinku. To je jedna ibitna strana pjevanja sevdalinke uizvo|enju Sa feta Isovi}a. Ako jeme|utim ona autenti~na ili kla -si~na sevda linka - pjesma ple -mi}ko-varo{ koga muzi~koga porijeklai ukusa, pje sma koja je pjevanau sve ~ar skim zgodama “takosna`no za jednim stolom, da se dosusje d noga stola jedva mogla ~uti”(formulacija Abdulaha Sidrana),onda je takvu njenu diskretnumelodijsku i pjevnu komornostsam Sa fet Isovi} u ve}ini svojih pjesamado veo u pitanje. Ili je znatnood stupio od takve sevdalinke krozsi linu svog preglasnog pjevanja. Usvi jetu pjeva~a sevdalinki HimzoPolovina bio je i ostao upravo tojau tohtonoj, nje`no-intimnoj sev da -linci najbli`i svojim na~inom pje -vanja. Od mu{kih pjeva~a naj bli`itoj tzv. djevoja~koj ili haremskojprvotnoj sevdalinci stvaranoj izamu{ebaka i visokih avlija, u ba{ -~ama i u krilu djevoja~kom. Him zoPolovina i sevdalinke sa najvi{omnotama nije izvodio snagom ve}mehko{}u glasa, ili sotto voceBEHAR 10349

SEVDAH I SEVDALINKAglasom. Poput Zehre Deovi} ili Emine Ze~aj pjevao jesevda lin ke i u najvi{im tonovima sa osje}anjemlahko}e u gla su i u pjevanju. Bez traga osje}anja naporau gla su. Takvo osje}anje u slu{anju sevdalinkemogu pjev no izraziti doista istinski umjetnici pjevanjasev da linke.Poslu{ajte napr. njegove, danas klasi~nese v dalinke koje Polovina izvodi (sli~no Emini Ze~aj iliZe hri Deovi}) bez traga napora u glasu: @ute dunje,Emi nu, Poljem se vija Hajdar delija, Ali-pa{a na Her -cegovini, Dvore gradi Komadina Mujo, Sarajevo, di v nomjesto, U lijepom starom gradu Vi{egradu... Sa fetIsovi} i Himzo Polovina su antipodi u pjeva nju se v -dalinke: Polovina nije imao ambitus - ni {irinu ni ti visinuglasa Safeta Iso vi}a.Safet Isovi} opet ni je dos -tigao suptilnost, ra finman,gracilnost i to p li nu pje vanjaHimze Po lo v i ne. Svaki jeustrajao na svo jem glasu –Bo`ijem po klonu, kojeg suna svoj na ~in usavr{avali itime obo gatili bosanskimu zi~ ki folklor. U tom folkloruje sevdalinka ostalapre po znatljiva kroz ambitusi ja kost glasa SafetaIso vi }a. I kroz bar{unastume h ko}u pjevanja HimzePo lo vine. Zajedno uzev{i,po put rubina i smaragdanjih oba isijavaju karakteristi~nukajdu zanosnog isjetno-ganutljiva bosanskogamelanholosa.5. “Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu.Ima tu jo{ ne{to. Treba prodrijeti u unutra{nje tkivopjesme. Pjesma ima slojeve kao majdan. A svaka, pai najlo{ija pjesma, ima svoju utrobu kao {to jeimamo vi i ja. Do utrobe treba znati prodrijeti. Trebahtjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom “geologijom”ili takvom “anatomijom”, pa kad vi u|ete u pjesmu, apjesma u|e u vas, pa kad takvu pjesmu ispustiteprema drugima, onda }e i drugi shvatiti da to nije tekpjesma radi pjesme, nego i vi{e od toga.” (U razgovoruHimze Polovine sa urednikom novina “Pre po -rod”, 20, Sarajevo 1971).Treba se zaustaviti i zamisliti nad saznajnom i osje -}aj nom dubinom citiranih rije~i. Da bi se u njima ot -krila tajna u kojoj se “krije” su{tina dobre pjesme.Iz rada melodije, pjesni~koga teksta i njihova inter -pre tacija kroz pjevanje usporedivi su mu~nom i spo -rom odstranjivanju {ljake sa ruda~e, da bi se prosijao,izbrusio dijamant. Prednji citat odaje umjetnikakojemu nije bio talenat dostatan ve} je cijeloga `i -vota svoj duhovno-du{evni svijet profinjivao da bidos pio do vrhunskog tuma~a najintimnijega i naj -vred nijega sadr`aja ljudskoga `ivljenja – do pozna -va telja sevdaha i ljubavi. Jedan bitan ~initelj i pra ti -telj u procesu samorafiniranja, duhovno-du{evnogpro finjavanja Himze Polovine bilo je znanje te tradicije.Drugi, jednako bitan i ~initelj i pratitelj togavi{edecenijskoga procesa bilo je osje }a nje odgovo r -nosti i pijeteta prema mu zi ~ kim vrijednostima tra di -ci je. Sa osje }a njem nesa mo pjesme eo ipsove} sa znanjem sin k re -ti~ ke tradicio nal ne mu -zi~ ke umjetnosti vi{ena ra{taja bosanskoga~o vjeka.“Od mene se ~esto tra -`i lo da mijenjam izvornitekst muslimanske na -ro dne pjesme, posebnoako se radilo o tipi~nomu slimanskim nazivima.Naravno ja na to ni -kad nisam pristao, jerto mijenjati u na{oj pje -s mi za mene je nedopu -s tivo, apsurdno. Imamosje}aj da muslima n -ske feudalne titule izpro{lih vremena mno -gima izgledaju vi{e strane od drugih koje tako|erpripadaju ovom podru~ju. Izgleda nekome i smetaju.Interesantno, nikom `ivom ne smeta {to se spomi -nje Strahinji} ban, carica Milica, vojvoda Prijezda,barun Trenk, ban Jela~i} itd. Ali ako se radi o muslimanskojtituli, tu se ljudi najednom nakostrije{e.Preko radija nema aga i begova u pjesmi, a nikomene smeta {to se izvodi Aleluja ili Ave Marija ...Interesantno, zar ne?” (Intervju Himze Polovinenovini “Preporod, br. 20, Sarajevo 1971).Jedinstvenim svojim nastupom, cijelim svojim bi}emHimzo Polovina je u sebi sabrao znanje i osje}anjebosansko-muslimanske tradicije i kulture. Sa pos -lje dicom da je pjesmom mogao sabrati nje`no-ranji -vu, melanholi~no-zanosnu du{u bosanskoga ~ovjeka.Uvjerljivo svojim pjevanjem tuma~iti. Onog Bo -sanca koji je oboga}en fluidom materijalnog i du -50 BEHAR 103

RA[ID DURI]hovno-du{evnoga naslje|a islama. Orijentalno-mu -slimanskim muzi~kim melanholosom i kajdom. Kaou malo kojega pjeva~a sevdalinki, u Himze Polovinesu gotovo sve pjesme evokacija blistave islamskoosmansko-bosanskepro{losti, a{ik-pen d`era, vi -sokih avlija, {adrvana, bezistana, hamama, }uprija,kujund`iluka .... Taj jedinstveni svijet upio je HimzoPolovina u rodnome Mostaru. I cijeloga `ivota njimeje beharao. Tom svojom ljubavi nas je ljepotio,radostio.“I danas se komponiraju pjesme u duhu muslimanskih,ali mene prvens tve no zanimaju stare, iz vor ne.Razlog ovome je, iz me |u ostalog, moje u~e nje pjevanjakod prof. Nin kovi} uBeogradu. Ona mi je sa -vjetovala da tu pjesmunjegujem, da mi ona le`i.I govorila mi je ~esto: Hi -m zo, ni{ta ne moj pjevati,sa mo to. I sla vu Vam nikopotamniti ne }e. Od tadaja po ~i nje m jo{ studioznijeda izu ~a vam i pjevammu s li ma n sku narodnupje smu. Za svoj programpo red po seb ne melodiketra `io sam i poseban sa d -r`aj.Me|utim, {ezdesetih go -di na po~inju se masovnopjevati komponirane “na-rod ne” pjesme. Ko m po zi -cije su nicale preko no }i.Ja odjednom, po{to ni -sam imao svog kompozitora, nisam pripadao nijednojdiskografskoj ku}i, ostao sam da pjevam izvornupjesmu i uspjeh nije izostao. I dan danas ja to pjevami uo~avam da ta pjesma postaje sve vi{e cijenjena.Jasno, ostao sam po strani tih kretanja u kojima senalazi ve}ina pjeva~a. Meni ovako pjeva nje ~ini zadovoljstvoa finansijsku korist od tog pjevanja vidim kaodrugorazrednu. Moj odnos prema pjesmi je ~istojedna ljubav, jedan na~in `ivota.” (Iz razgovora saurednikom lista “Preporod”, 20, Sarajevo 1971).“Bosni nije niko ostavio takav mekam. I toliko du{ena tako malo trake.” To su rije~i Omera Pobri}a,kompozitora i muzi~ara, prijatelja, i `ivotnoga imuzi~koga suputnika Himze Polovine. Ovu eminentnusraslost sa civilizacijskim i duhovno-du{evnimkodom drevne islamske Bosne tuma~io je Polovinaprirodno i uvjerljivo svojim muslimanskim rafinma -nom. Iz njegovih pjesama {irio se fluid i dostojan -stveno samouvjerenje u vrijednosti muslimanskekulture. Zra~ila je bosanska muslimanska samoos -vi je {tenost kroz muzi~ku kulturu sevdalinke. Kolikoje ta svijest sebe svjesna, mogu}e je i{~itati iz prvihstihova koje bi Himzo Polovina zaustio zapjevati:Pogledaj me, Anadolko, dunjaluka ti, Otvor’ vrata odhamama, Jutros pro|oh kroz ~ar{iju, Ima l jada kokad ak{am pada ... Ovi napjevi i pjesmotvori isijavajuduhovnu plemen{tinu sevdaha, dostojanstvo islamsko-bosanskepro{losti. Visoku kulturu turskoga ze -mana u Bosni. Kada pje va tu kulturu, on njome `ivi,pa nam se u tim trenucima ~ini kao da se HimzoPolovina poput Pjera Lo -tija “napio sla t kog otrovaIstoka”. Pa se ne umije ustvarni svijet vratiti.6. U pjevanju Himze Po -lo vine, u nje`nosti njegovabar{un glasa pro`iv -lja vamo kristalnu pje v -no-muzi~ku umjetninu.Ma g ija je njegova iz vo -|e nja u kontinuiranomme lodijsko-pjevnomskla du sa temeljnim ilios novnim motivom, sm i -s lom pjesme. Taj smisaoili osnovni motiv HimzoPo lovina umije prona}i,u njega se udubiti, namapre nijeti, u nas ne na -met ljivo udjenuti. Polo vi -na je svojim pjevanjem pokazao kako se kreativnotreba, umije i mo`e ostvariti odnos izme|u tradicionalnogbosanskoga folklora i njegove savremeneinterpretacije. On je u sebi imao jasnu umjetni~kupredstavu o ovom poslu krea tiv nog posredovanja.Imao je izgra|eno kreativno osje}anje prema sevdalinci.Znao je {ta u sevdalinci treba njegovati ikako interpretirati. U svakoj je svojoj sevdalinci ostvarivaoosnovni tonalitet u melodiji sevdalinke.Melizme i ukrase dodavao je i ugra|ivao u njenu os -nov nu kajdu sa mjerom, neusiljeno i prirodno. Izsva ke je pjesme koju bi obra|ivao odnosno ispjevao,us pijevao je prenijeti nam njenu karakteristiku, oso -benost, poantu. Njenu smisaonu i emocionalnu su{ -tinu. I otpjevati je kao organsku cjelinu, sliveno, je -din stveno, u jednom dahu. Unose}i pritom svoj na~inmu zi~koga mi{ljenja, pe~at svoje individualnosti.BEHAR 10351

SEVDAH I SEVDALINKAPritom nas je njegovo pjevanje impresioniralo rafiniranomjednos tav no { }u. Sve njegove pjesme, posebicesevdalinke, isti~u se osobnom melodijskopamu~astom mehko}om glasa i muzike. Nje`no{}uu kojoj (vjerojatno!) prevladava molska kvinta. Krozmehko}u glasa u molskoj kvinti ostvarivana jemelodijsko-pjevna harmonijska polifonija koja jeostavljala dojam jedinstva tonaliteta, u muzi~koj fakturi~istoga kao suza.7. Pjevanje Himze Polovine je melodijski izda{nije odbrojnih pjeva~a. Tomu je bitan razlog da se u gotovosvakoj njegovoj pjesmi prepli}u, spajaju najmanjedvije, katkada (npr. u pjesmi Voljelo se dvoje mladih,u Emini ili Hasanaginu sevdahu) i po tri osnovnemelodije. Kao zapjev, napjev i pripjev. Himzo jePolovina pro{irio kajde sevdalinki. U ovo pro{irenjepripada i variranje tempa. Tempo je Polovina u svojimizvedbama uskla|ivao i mijenjao shodno smislu iosnovnom motivu pjesme. U svojem pjevanju Po lo vi -na se prepu{ta i stvarala~kom instinktu. Iz instinktaizvla~io je Himzo Polovina onaj vitalni sok u kajdi iunosio ga u svoj, potpuno li~ni, izraz pjevanja. Datime potvr|uje da je kroz sevdalinku oformljen zaseban`anr balkanskoga muzi~koga folklora, ne trebazasebno dokazivati. Kakva je ~udesna snaga u sevdalinci,mo`da ponajbolje svjedo~i pjevanje HimzePolovine. Iz njegove svake nove izvedbe zra~i uvijekdruga~ija muzi~ka linija. Sa obiljem muzi~kih varijacijau svakom novom pjevanju. To je bitan razlog dasevdalinku valja njegovati. Kroz nju umi je }e pjeva njado kulta razvijati. Jer pjevanje uzdi`e, kultivira ljudskobi}e. Pribli`uje ga Bo`anskom.8. Pjevanje Himze Polovine je generalno mogu}e oz -na ~iti “ rubatom” koji je karakteristi~an po relativnojslo bodi ukra{avanja osnovne melodije u pjesmi. Ru -ba tom, osobenim na~inom pjevanja koje je os je -}anjima pro`eto. Pritom je glasu ostavljena slo bo dauk ra {a vanja sredi{nje, nosive ili glavne me lodije.Glasom ru batom koji svojom bojom, tembrom, sugestivnostios taje prepoznatljiv, jedinstven. Ne za -boravan glas Hi m ze Polovine. Upravo su u njegovomglasu sabrana vr hunska muzi~ka i du{evna svojstvasevdalinke. Za p ra vo sevdaha, kao su{tine pjesmesevdalinke. Opisati sevdah zna~i opisati slo`ena irafinirana, uzvi{ena i najljep{a ljudska stanja ljubavi.Movens i smisao na{ega `ivljenja. Najdelikatniji sastojakna{e osobne, intimne kulture. Pjevanje HimzePolovine do~arava nam upravo ta najintimnija sta nja~ovjeka u sevdahu. Sto ga je vrlo zahtjevno opisati,muzi~ko-estetski, me lo dijski i glasovno osmislitipje vanje Himze Polovine kao muzi~ara umjetnika. Taanaliza pretpostavlja du hov no-du{evno pro`ivljava -nje kompleksnog njegovog pje va~koga repertoara.Sva ke njegove pjesme po na o sob. Kroz svoje du {ev -no poistovje}enje sa melodijom, gla som pjeva~a ipjesni~kim tekstom.Leptirasta lahko}a, gracilnost i suptilnost pjevanjaHimze Polovine u sevdalinkama koje je on pjevaopretpostavljaju od slu{atelja i od gledatelja duhovnusro dnost, srodan du{evni rafinman. Iziskuju na{eto talno utonu}e u melodiju i u glas pjeva~a. U zajed -ni ~ku du{evnu gamu u koju nas pjeva~ spontano isu gestivno, toplim i svilenim glasom uranja u svijetsvo jega i na{ega sevdaha. U svijest muzi~ku u kojojse, iz melodije u melodiju, u neprekidnom kruguspa jaju radost sa ganu}em, a tuga sa ~e`njom i za -nosom. Melodijska svijest u kojoj je u ~e`nju i tuga ira dost urasla, a njih oboje spojili se u zanos i ga nu -}e. U tom je spoju suza radosnica prelivena suzom`alosnicom. Malo koji je pjeva~ kao Himzo Polovinabio u stanju u ~ovjeku sjediniti ta tako me|usobnoisklju~iva, raciju suprotna osje}anja. Mo`da je upravozbog toga njegovo pjevanje bilo mehlem du{i.Himzo je Polovina iscjeljivao ozljede koje je ~ovjeku`ivot nanosio. Dospijevao je svojim svilenim glasomdo na{ega duhovnoga i du{evno-intimnoga dna.II. Analiza pjevanja Himze Polovine kroz interpretacijuantologijskih pjesamaII. 1. Himzo Polovina je svojim pjevanjem tragao za52 BEHAR 103

RA[ID DURI]onim {to je i njemu i ~ovjeku uop}e najnu`nija i trajnapotreba: radost, ljubav i ljepota. Ove }emo is -konske movense osvijetliti kroz kratku poeti~ko-tekstualnuanalizu i kroz opis na~ina pjevanja antologijskihpjesama Emina, Ima l jada ko kad ak{am pada,Dunjalu~e, golem ti si. Analiza bi mogla biti model zamuzi~ku i za poeti~ko-tekstualnu recepciju repertoarasevdalinki Himze Polovine. Vjerujem naime damelodijsko-pjevna i tekstualno-pjesni~ka analizanavedenih antologijskih pjesama mo`e biti modelomza opis pjevnih osobenosti i glasovnih sposobnosti,uop}e umije}a pjevanja sevdalinki Himze Polovine.Ho}u da vjerujem da je, pored analize u prethodnom,prvom poglavlju, naredna analiza nekolicineantologijskih pjesama Himze Polovine dostatna dase doka`u melodijske i estetske osobenosti njegovaumije}a pjevanja.Do danas je “Emina” ostala nedosegnuta u vrhunskomumije}u izvo|enja Himze Polovine. Upravo jekroz du{evnu svijest, tradicionalno muslimansku utekstu pjesme, i kroz jedinstveni, nje`ni i topli glasbar{un Himze Polovine Emina iz Bosne i sa Balkanaiskora~ila u evropsku i u svjetsku folklornu ba{tinu.Himzo Polovina je, kao i pisac teksta pjesme [anti},osjetio i pjevanjem nam do~arao da je smisao `ivotau zanosu za ljepotom. I u `alu uslijed pro laznosti teljepote. Te dvije osnovne spoznaje Him zo Polovinasvojim pjeva~kim umije}em isijava. Tu ma~i ga nu -}em, ~e`njom, zanosom. Osje}anje ga nu }a ljepotomi `ala usljed njene prolaznosti Himzo Po lovina producirasvojim melanholosom u glasu. Tom melanholosupode{ena je instrumentalna pratnja sa adekvatnimprvim instrumentom orkestra – kla rinetomkoji gradi muzi~ku podlogu melanho losa. U spojuglasa Himze Polovine sa tonovima kla ri neta isijavafluid u kojem su spojeni radost (pred pri zorom ljepotice)sa `alom i tugom usljed prola z nosti ljepote.Tim melanholosom pro`eta je melodija cijele pje s -me. Upravo je spoj ganu}a, zanosa sa `alom i sa tu -gom, za pjesmu sevdalinku (ne samo za “Eminu”)ka rakteristi~an. Bitan je razlog ili motiv ovoga spojau idealizaciji ljepote. Navedena, razumu suprotstav -lje na, a srasla osje}anja, su za sevdalinku karakte -ris ti~na. Svojstvena na~inu pjevanja ve}ine ili naj bo -ljih sevdalinki Himze Polovine. U pro`ivljavanju“Emi ne” valja se prepustiti bar{unastom glasu Him -ze Polovine. I melanholosu klarineta koji nas, sjedi -nje ni, iz jednoga u drugi ushit (za)nose. Kao da plovimona morskim valovima. Smjenjuju i spajaju u na -ma ushi}enja sa sjetom i `alom.Melodijski i ritmi~ki “Emina” je (uz “@ute dunje” iopet [anticev “Hasanagin sevdah”) najbogatija sev -da linka Himze Polovine. Vjerojatno jedna od pjevno iinstrumentalno najbogatijih sevdalinki uop}e. U njojse prepli}u tri osnovne melodije kroz zapjev, upjev ipripjev. Po~etna se melodija prekida, unosi druga.Potom se vra}a na prvu. Ova se opet razra|uje variraju}i,pa se prelazi u drugu. Tako|e se tempo i ri -tam mijenja. Oba se harmoniziraju, pode{avajusmislu osnovnoga motiva pjesme: divljenju ljepoti i`a lu za njenom prolazno{}u. Melodijski “Emina” po -~i nje onako kako i zavr{ava: melanholosom u eks -po ziciji, istim melanholosom u finalu. Taj je melan -ho los melodijski kontrapunkt navedenoj dinamici –tros trukoj osnovnoj melodiji. Tim je odnosom, ritmomi trostrukom melodijom, pjevnom i instrumentalnom,ostvarena rafinirana muzi~ka umjetnost.Kri stalno ~ista, jedinstvena cjelina. Rije~ je o totalnommuzi~kom sazvu~ju – zakonitosti tonaliteta. Oum jetnosti zvuka kroz koju izrasta ili “progovara”mu zi~ka misaonost – najmo}nije sredstvo koje pro -du cira emocije.Cijela pjesma, njena ideja i smisao po~ivaju na pa ra -doksu da ljepota djevoja~ka nije opisana, a da je uisti mah ljepota Emine tako sna`no i svugdje prisutna,da je sav svijet ispunila, svu svijest osvijestila,prem re `ila. Da se od te ljepote posmatra~u |evojkecijeli svijet okrenuo, svijest se zamutila: “A meni sekrenu bururet u glavi!” To je jedini stih u pjesmi omagijskoj snazi Eminine ljepote. Pjesnik [anti}pre{utio je vanjski izgled Emine. Tomu je razlog[anti}evo po{tovanje muslimanske tradicije: rije~ jeBEHAR 10353

SEVDAH I SEVDALINKAo realnoj zbilji u kojoj je otkrivanje fizi~ke ljepote|evojke bilo zazorno, poku|eno. Drugi i dublji jerazlog u smislu i ideji pjesme – divljenju i divinizacijiljepote. Tek jednim stihom je diskretno navije{tenavanj{tina Emi ne: “Po ba{~i se {e}e, a ple}imakre}e...” Pred po ja vom Emininom pjesnik je zastao iza{utio. Kao zali ven. Pred ljepotom valja u{utjeti!Upravo u {utnji isklijava slutnja. Iz slutnje movens~e`nje. ^ar i ma gija ljepote u pjesmi je i uslijedtrenuta~nosti, mo men talnosti. I u nemogu}nosti dase ljepota ima, pos jeduje. Rije~ je dakle u sugestivnojsnazi stiha. A su gestija i slutnja bile su oduvijek,do danas ostali nuk leusom dobre poezije. Tekstpjesme i pjevanje Him ze Polovine zavr{avaju du -bokim osje}anjem `ala nad prolazno{}u ljepote. Sanjenom sublimacijom sa `etom u mirisu zumbul –pletenica, Emine ljepotice, stanuje njena du{a. Du{aEmine ostala je da u zumbulu `ivi!II. 2. “Ima l’ jada ko kad ak{am pada” jedan je poetsko-tekstualnii pjevni raritet uslijed ~injenice dasva ki stih pjesme sabire i sa`ima jedinstveno, or -ganski cjelovito osnovno osje}anje sevdalinke – bes -krajnu `udnju za ljubavlju. I da se ova `udnja ostva -ruje u jedinstvenom, za sevdalinku autohtonu pros -to ru, u mahali sa {edrvanom, sa zavr{nim stihompje sme - iza mu{ebaka:Ima l’ jada ko kad ak{am pada,kad mahale fenjere zapale,kad saz bije u pozne jacije,kad tanani dr{}u {adrvani?Aman, jada kad ak{am ovlada,u minute kad bulbuli {ute,kad bol sanja kraj |ulova granja,a dert gu{i i suze osu{i!Usne male kad {ap}u iz tame:“Slatko gond`e, da l jo{ misli{ na me?”Draga dragog doziva bez daha:“Aman, lu~e, mrijem od sevdaha!”Sva je pjesma jedan beskrajni uzdah za sevdahom –mikrokosmosom u makrokosmosu. Poetskim ugo -|ajem caruje prividni meditativni mir, sa ti{inom uak{am. Sa mizanscenom tek u`eglih fenjera u {ehersokacima, uz romor kapljica {adrvana, me lo di komsaza, usnulim bulbulima u ba{~i. Ova nam sevdalinkaostaje u trajnom pam}enju kroz maestralno isugestivno izvo|enje Himze Polovine. Kroz pjevanjekoje smisao `udnje produbljuje i kultivira. Sa poantomda je smisao sevdaha upravo u trajnoj `udnji.Smisao je pjesme u cjelini i njenu poantu mogu}epro`ivjeti kao ustrajan proces kultiviranja sevdaha:“Aman, lu~e, mrijem od sevdaha!” Tako|er i kaoekstati~no-bolnu `udnju koja grani~i sa samo mu -~enjem. Smisao je i motivacija ve}ine sevdalinki ukultiviranju ljubavi. I pjesma “Ima l jada” po mojemsenzibilitetu i po vi{estrukom njenom smislenoemocionalnomdo`ivljaju pripada u naprijed navedenuprvu kategoriju recepcije - kultiviranja sevdaha!Zbog potencijalne ekstati~no-bolne recepcijepjesme “Ima l’ jada ko kad ak{am pada”, ovdje }upjesmu motivski usporediti sevdalinkama “derta ikarasevdaha”. Sa bitnom hipotezom (koju naprijedargumentiram) da je u sevdalinkama “derta i karasevdaha”rije~ o jednom osje}ajno-psiholo{ki kompleksnommotivu u kojem je `udnja kroz patnju u bolprerasla, do samomu~enja i mazohizma dospjela.Problem, recepcijsko-estetski u sevdalinkama dertai karasevdaha, smje{ten je u ~injenici da su eminentnifolkloristi, etnomuzikolozi i knji`evni este ti -~ari ovaj jedan (!) tip sevdalinke poistovjetili, gotovoizjedna~ili sa sevdalinkom uop}e. Ovo je jedna~enjeme|utim neodr`ivo ako uzmemo za temeljni folklorno-muzi~kii knji`evno-estetski kriterijum pjesni~kimotiv (koji vrijedi za lirsku pjesmu uop}e) iprimijenimo ga u tipologiji sevdalinke. Jasno je pritomnaime da postoji onoliko tipova sevdalinki kolikoima psiho- estetskih, psiho-eti~kih i psiho-erotskih(senzualnih) nijansi sevdaha i ljubavi.Tekst pjesme, melodija i pjevanje pjesme “Ima l’jada ko kad ak{am pada” u izvo|enju Himze Po lo -54 BEHAR 103

RA[ID DURI]vine “Ima l jada” jesu motivski i recepcijski srodnitipu sevdalinki derta. Ili su sami dert i karasevdah. Itekst i melodija i njen izvo|a~ produciraju beskrajnu`udnju sevdisanih. @udnju u koju je sav vanjski svijetutonuo, nestao. U kojoj mjeri ta `udnja jest kultiviranjei idealizacija sevdaha? U kojoj je mjeri `udnjaistovremeno i bolna patnja? Obje su mogu}nostipos ljedica osobne recepcije, isku{enja i sadr`aja ra -zu mijevanja ljubavi. Pritom je sigurno da su `udnja,patnja i bol neminovni, da se podrazumijevaju u kultiviranjuljubavi. Rije~ je dakle o jednom zasebnomtipu sevdalinke kojeg je mogu}e i recipirati i razumjetikao hiperbolizaciju `udnje koja u mogu}u patnju,u samomu~enje prelazi. Rije~ je o osje}ajnom `a ri{ -tu izme|u usijanog bezna|a, i stvarnog ili potencija -l nog samomu~enja. Ov|e je bitno markirati da jesva ko u`ivanje muzike u pravilu spojeno sa pro`ivlja -va njem trenutaka sjete, ganu}a, `udnje ili tuge. Sdru ge strane mnoge pjesme ne bismo imali, sevda -linku posebice, da tradicija muslimanska nije bilapreprekom neposrednog fizi~kog kontakta sevdisa -nih. Upravo je njihova fizi~ka distanca produciralasup tilna stanja ~e`nje, onih finih stanja sjete i umil -no sti kroz koja je tinjala tiha vatra sevdaha. U toj vat -ri tinjala je i plamsala, rasplamsala se sevdalinka.Sigurno je `udnja za sevdahom najdublje i iskonsko`ari{te pjesme sevdalinke. To plemenito osje}anjeopet mo`e prerasti u bolno bezna|e, posebice ako jesev dah neuzvra}en. Nije me|utim ni motivski ni es te -tski utemeljeno ovaj jedan tip sevdalinke derta ili te -{koga sevdaha dr`ati klasi~nim, ni tipi~nim niti ka rak -teristi~nim za sevdalinku. Jer sevdalinka je pjesma oljubavi u svim njenim nijansama. I sevdalinku derta, ukojoj se gorko guta tiha patnja, svako na svoj na~inpro`ivljava: rafinirani duh smireno, za to mno, kriju}i, asirovi strasno - glasno. U navedenoj pje smi, za njenukompletnu recepciju, bitno je na vesti ~injenicu danijednim stihom nije navedeno da sevdah nijeuzvra}en. To je argument da je realnija re cepcijapjesme u kultiviranju sevdaha nego u njegovu prerastanjuu stradanje i u bolnu patnju. Nakon uvi da u vrlobogat, rafinirani, iznijansirani svijet lju ba vnih motiva upjesmi sevdalinci uop}e, za k lj u ~u jem da se sa tipomsevdalinki derta i te{koga sevdaha u folklornomprou~avanju i u op}enarodnom po ima nju sevdalinkepretjeravalo. To jest jedan zaseban tip, ali nikako nijeprevladavaju}i. Niti je karak te risti~an za ovu pjesmu.Budu}i da se u opisivanju sevdalinki tako|er pretjeravalosa njenim (in)diskretnim erotskim ili senzualno-putenimmotivima, tako|er, ovdje je korisnomarkirati da je rije~ o jednom tipu sevdalinke kojinije ni izrazit niti tako ~est, kako se to u nekim studijamafolklorista, etnomuzikologa ili obi~noga svijetamislilo. Bio sam i sam zaveden takvim mi{ljenjima umojoj hronolo{ki prvoj objavljenoj studiji o sevdalinciu ~asopisu Most 90, I, 1995. Ka s nije je ova studijaobjavljena u knjizi “Trajna tradicija,” 2000. U studijisam naime pogre{no recipirao navodno prisustvoerosa u sevdalinci “Ima l’ jada.” Trebala mi jevi{edecenijska distanca, da bih spoznao da u pjesmierosa zapravo uop}e nema. Nema ga naprostostoga jer bi eros bio alogi~an jedinstvenom (!) smislui motivu pjesme u kultiviranju sevdaha. Eros iputenost bi destruirali smisaono jedinstvo pjesme.Njen cjeloviti fluid u kojem nastaje i kultivira se`udnja kao istinska ljubav. I istovremeno kao idealnaljubav. Navedenoj pjesmi, po prete`itom osje }a -nju derta kao leitmotiva, uporediva je pjesma “Razlimjesec po Igmanu zrake, sevdah preli {eftelisokake... “Himze Polovine koju izvodi uz saz.II. 3. “Dunjalu~e, golem ti si” jedan je melodijskokomornimedaljon koji u izvo|enju Himze Polovineprodubljuje smisao i vrijednosti poznate balade“Bra}a Mori}” u suosje}anju tragike sa nepravednonasmrt osu|enom, potom pogubljenom bra}om. Usredi{tu je pjesni~ko-tekstualnoga motiva ovogamedaljona od svega dvanaest stihova (torza iz popularnebalade) labu|i pjev nasmrt osu|enogIbrahimage Mori}a koji uz saz sa sjetom evocira, satugom se rastaje od vedroga momkovanja u mahalama{eher Sarajeva. Pjesmom uz saz opra{ta se odljepota svoje mladosti, od `ivota:BEHAR 10355

SEVDAH I SEVDALINKADunjalu~e, golem ti si,Sarajevo seir ti si.Ba{~ar{ijo, gani ti si.A Vratni~e, gazi ti si.Oj Bistri~e, strmen ti si.]emalu{o, duga ti si.Latinlu~e, ravan ti si.Bezistane, mra~an ti si.Ta{lihanu, {irok ti si.Lijepa Maro, lijepa ti si.Dosta si me napojilaOd du{mana zaklonila.Ganu}e i suosje}anje sa tragikom nasmrt osu|enimdo~arano je toplim, ganutljivim i sugestivnom izvo -|e njem Himze Polovine i njegova pratitelja na sazuSelima Salihovi}a. Ovaj je duet produbio smisao teksta.Imamo naime dojam kao da je rije~ o jednomcje lovitom jedinstvenom djelu i pjesmi, a ne o torzu,isje~ku iz balade u kojoj imamo prosje~no (tj. vari -jan tno!) oko stotinu pedeset stihova. Rije~ je naime omu zi~koj kompoziciji u kojoj su melodijski, instru -me ntalno i pjevno, sastavljeni svi elementi dobresev dalinke. Oni su gra|eni prema motivu i smisluba lade u produciranju dubokog ganu}a i samilosti.Ri tam, tempo i harmonija su melodijski, instrumen -ta lno i pjevno, spojeni u jedinstvenu cjelinu. Gra|enina kajdi suosje}anja u kojem jednako sudjelujutekst, pje va~ i njegov pratitelj sazlija. Rije~ je o jednojpoli fo niji u kojoj su u jedinstvenu smisaonomuzi~kucje linu spojeni ideja teksta, sa ritmom,tempom i har monijom pjevanja i instrumentalnepratnje sa zom.komentarom dviju pjesama iz navedene dvije grupepjesni~kih motiva. Kratkim komentarom pjesme“[iroka kita raskita” potom pjesme “Istom legoh,san me hvata.”[iroka kita rakita,{iroko polje prikrila.jednog mi kraja ne skrila.Otud mi idu svatovi,svatovi [emsi-begovi.[emsi-beg pusti sokola,da vidi gdje }e panuti.Izvi se soko visoko,i klonu mladi na grudi.Gledala mlada sokola,iz oka suza kanula:“Sokole, pitom sokole,pu~e mi srce na dvoje!Dosad sam majku dvorila,a sada pitom sokola,od sada tebe sokola!”Ovaj raritetni pjesni~ki motiv tra`i logi~no obja{nje -nje. Fenomen je ovoga obja{njenja da ono mo`e bitijednako vrijedno, validno i kroz racionalnu i kroz iracionalnuspoznaju i recepciju. Si`e i motiv pjesmeostvareni su kao `iva, vrlo uvjerljiva slika. Dra ma -ti~na i (i)realna! Usporediva projekciji filma na platnu:od totala – livade kojom jezde ki}eni svatovi[em si-bega, pa do neo~ekivanog dramati~noga de -ta lja u krilatu sokolu koji nenadano slije}e i “klonuII. 4. Tematika i motivi pjesama koje je Polovina pjevaosvakako su osobeni u ~injenici da je ve}ina tekstovaarhai~noga sadr`aja, drevne kulture. Da svojimsmislom, si`eom ili poantom ove pjesme o`ivljujusvijet i `ivot osmanskoga vakta. Te pjesme ~inezasebnu i relativno cjelovitu grupu. U drugu grupupjevanih pjesama Himze Polovine spadaju pjesmearhetipsko-mitske podloge u koju su urasli slojevislavensko-bosanske ili bosansko-muslimanskeduhovnosti. U pjesmama ove druge grupe smisao ilipoante pjesme su ~esto skriveni, zagonetni. Smisaoili osnovni motiv pjesme tek se naslu}uju. Ove ra -ritetne pjesme u usmenoj tradiciji uop}e, sa tako|erraritetnim motivima, dokazuju da je Himzo Polovinaimao afinitet spram umjetnosti rije~i. Da je njihovovi{eslojno zna~enje htio melodijom i pjeva njem sebii nama razotkriti. Ove teze argumentiram kratkim56 BEHAR 103

RA[ID DURI]Smisao arhetipsko-mitskoga i islamsko-slavenskogamotivskoga spoja ostaje da sami odgonetamo.Spoj mitskih, slavenskih i islamsko-bosanskih motivanalazimo tako|er i u pjesmama koje je pjevaoHimzo Polovina: Alija se do jezera krade, Poljem sevija Hajdar delija, Po{etala Hana Pehlivana, Sitankamen do kamena ...mla di na grudi.” To je jedan od najsublimnijih stihovausmene ju`noslavenske lirike! Sa beskrajnomdubinom asocijacija. Ispunjen nje`no{}u i dubokimganu}em. Umjesto o~ekivana {oka ili pokazanogstraha, nevjesta ispu{ta tek jednu suzu! Otkud, kakoi za{to? Je li to znak arhetipske veze izme|u tekispro{ene djevojke i sokola? Sokola kao simbola slobodekoja je udajom djevojci uskra}ena. Ostajezagonetna slutnja koju svako od nas valja domisliti.Himzo Polovina je imao i dara i sklonosti da pobudi iprodubi u nama ova osuje}enja. Da sami odgonetamoarhetip i simboliku u si`eu sevdalinke.Pjesma “Istom legoh, san me hvata” (ispod ~ijegauto grafa stoji rukopisano “zabilje`io i sa~uvao Him -zo Polovina”) jo{ je ~udesnijega si`ea. Magija pjesmenije u na{oj slutnji, osuje}enju, ve} u jedinstvenojau ri pjesme. U auri izme|u jave i sna koji su srasli, iu kojima ne prepoznajemo gdje je granica izme|usna i jave. Rije~ je o gami jednoga lucidnoga trenutka.Potom u jednoj sasvim jedinstvenoj slici zlatneka banice, i sunca i mjeseca koji obasjavaju devet |e -vo jaka i jednoga mladenca. Rije~ je o arhetipu,arhaj skom motivu ili nagovje{taju `enidbe mladi}asa suncem ili mjesecom:Istom legoh, san me hvata, dragi mi na vrata:“Ustaj, draga, ustaj draga, otvori mi vrata.pokise mi kabanica, sva od suhog zlata![to pokriva, moja draga, devet |evojaka,i deseto, moja draga, mlado, ne`enjeno.Sve deset ih, moja draga, sunce ogrijalo,i deseto, moja draga, mjesec obasjao.!”II 5. Iz ukupnog repertoara Himze Polovine od 113pjesama snimljenih za Arhiv Radio Sarajeva, pona{oj mjeri muzi~koga osje}anja i znanja markiramoslijede}e trajno vrijedne sevdalinke: Voljelo sedvoje mladih (@ute dunje), Emina, Hasanagin sevdah,Azra, Ima l jada ko kad ak{am pada, Karamfilecvije}e moje, Tamburalo mom~e uz tamburu, ^udnajada od Mostara grada, Dvore gradi Komadina Mujo,Sarajevo, divno mjesto...Na kraju ovoga opisa donosimo Popis sevdalinkikoje se u izvo|enju Himze Polovine izdvajaju vrhunskimpjevanjem i instrumentalno-muzi~kom pratnjom.Onim pjevanjem koje je za sevdalinkuklasi~no, sa {irokim i zanosnim ambitusom u glasupjeva~a, sa umjerenim melizmima. Istovremeno saosje}anjem lahko}e i mirno}e u glasu pjeva~a. Saprekomjernom sekundom i intervalom od najni`egdo najvi{eg tona. Iz repertoara od 113 snimljenihpjesama (pored naprijed izdvojenih!) ocjenjujemo dase pjevnim i melodijskim kvalitetom mogu smatratislijede}e sevdalinke u umjetni~koj interpertacijiHimze Polovine kao klasi~ne sevdalinke. Navodimoove klasi~ne sevdalinke po njihovim po~etnim stihovimaabecednim redom: Ak{am geldi, Ali-pa{a naHercegovini, Alija se do jezera krade, \aurko mila,Lov lovio Muharem-beg, Moj dilbere kud se {e}e{,Na prijestolju sjedi sultan, Otkako je Ba njalukapostala, Pogledaj me, Anadolko, Poljem se vijaHajdar delija, Pro {e ta la Hana Pehlivana, Sa Ig manapogledat je lijepo, Sarajevo, divno mje sto, [to li mise Ra do bo lja muti, Trepetljika tre petala.Me|u navedenim biserima mo`da je u um jet ni~kojinterpertaciji Him ze Polovine, muzi~ki pjevno iinstrumentalno, najsjajnija balada Voljelo se dvojemladih i sevdalinka Emina. Sa njihovom ko risnommuzi~kom paralelom, pje va njem bosanske sevdalinkeu izvo|enju Hi mze Polovine, sa pjevanjemsand`a~ko-cr no gorske sevdalinke u izvo|enju Kse -nije Cicvari}. I srbijansko-vranjanske sevdalinke uizvo|enju Sta ni {e Sto{i}a. Vjerujem naime da su njihtroje (uz Emi nu Ze~aj, Zehru Deovi} i Safeta Isovi}a)bili umjetni~ki vrh sevdalinke na Balkanu izme|u{ezdesetih i osamdesetih.BEHAR 10357

SEVDAH I SEVDALINKAIII. Op}a ocjena literature o sevdalinci i muzi~ki opissevdalinkeSa`etak izabrane literature o sevdalinci opravdano jeovdje ponoviti konstantacijom Vlade Milo{evi}a da seo sevdalinci razmjerno mnogo pisalo, a malo kazalo.(Op{irnije u: Vlado Milo{evi}, Sevdalinka. Knjiga 5.Banjaluka 1964, 2) Ova je generalna ocjena i danasaktualna, u velikoj mjeri ispravna. I pored ~injenice dasu o sevdalinci objavljene brojne studije poslije studijeVlade Milo{evi}a. (Pogledati izabranu literaturu osevdalinci na kraju ovoga poglavlja). Nedostatakve}ine tih studija jest u ~injenici da se u njima, u `anrsevdalinke slili, muzi~ki i `anrovsko-tekstualno pomije{alirazli~iti i tradicionalno-pjevni i usmeno-tradicionalnilirski, folklorno-muzi~ki `an ro vi, kao {to sutzv. novokomponirane narodne pjesme, romanse, ~aki balade, potom varo{ko pjevanje i ravna pjesma. Sveje to sa sevdalinkom pomije{ano, ~esto poistovje}eno!Ova generalna ocjena vrijedi i za studiju VladeMilo{evi}a “Sevdalinka” koju u ovom poglavlju rezimiramoi dokazujemo na{u tezu.Rijetke su studije koje su zasebno, muzi~ko-teorijski,pjevno i tekstualno obradile i op{irno raz lu~ile, me lo -dijski i no tal no, potom pjevno, zatim po ezijskitekstualno– ti p lo{ki sevdalinku kao za seban `anrtradici o na lne umjetnosti naro d noga pjevanja, i kaous menu pjesni~ku tvo re vinu. Razlog rijetkosti tak vihkompleksnih stu di ja je u njihovoj interdis ci plinarnostikoju zahtijeva umjetni~ki sinkretizam sev da linke.Pretpostavljam da je je dan od rijetkih izuzetaka odove ge neralne ocjene magistarska teza Az re Pa{i}:“Muzi~ke stilske odlike pjevanja gradskih pjesama uinterpretaciji Emine Ze~aj.” Muzi~ka aka de mi ja uSarajevu 1994.Na te melju prou~avanja objavljenih studija mogu}e je,uk rat ko, sevdalinku definirati na slijede}i na~in. Sev -dalinka je melodijski i pjevno zasebni `anr tra di ci o -nalne narodne pjesme o ljubavi ili sevdahu. Sa au to h -tonim pjesni~kim tekstom usmeno-tradicio nal nogapostanja koji je vi{esmislenog sadr`aja, ra fi niraneosje}ajnosti i stilsko-jezi~kih vrijednosti. Sev da linkukarakteri{e zasebni, njoj svojstveni na~in pjevanja iglas pjeva~a {irokog ambitusa u kojem se spajajuzanos i melanholos. Autenti~na sevdalinka izvodi seuz instrumentalnu pratnju saza, imitatora glasapjeva~a, odnosno pratitelja pjevanja kojim se umelodiji emocionalno najbli`e ostvaruje tonska harmonijai polifonija pjeva~a i muzi~ke pratnje.Kakogod teoreti~ari muzike, etnomuzikolozi ili me ra k -lije sevdalinke notalno opisali ili racionalno-os je }aj no58 BEHAR 103

RA[ID DURI]izrazili svoj do`ivljaj sevdalinke, pritom kod svih njih ostajeglavno obilje`je u kojem su svi slo`ni: sev dalinka morabiti maestralnim glasom otpjevana. Za nosno, nje`no,sugestivno, pro`ivljeno. S dubokim is krenim osje}anjima![to zna~e ovi op}i ili pojedina~ni zahtjevi, posebno zamuzi~are i pjeva~e mo gu}e je na}i niz odgovora, notalnihanaliza i prak ti~nih opi sa u ovoj studiji i u njoj prilo`enojliteraturi. Po sebice u pet monografija etnomuzikologaVlade Mi lo{e vi }a. (Pog ledati izabranu literaturu na krajustu dije) “Kako treba pratiti prave narodne pjesme, to tre -ba nau~iti kod sazlija.” (U navedenoj studiji “Sev da linka”,strana 20). Rije~ je o umije}u solo pjevanja sev dalinkekoje je su{tina melodije i muzi~ke umjetnosti sevdalinke.O glasu {i ro kog ambitusa u iz vo |enju osnovne melodije.Is to vre meno rafiniranog iz bo ra, umetanja i variranjamelizama u osnovnu me lo diju.Tekstovi sevdalinki su usmenoga postanja i tradiranja.Njihovu recepciju neophodno je tuma~iti u njihovojsmislenoj i osje}ajnoj podlozi u bosansko-mu s li man -skoj tradicionalnoj kulturi. Recepcija sev d a linki umuzi~ara, u pjeva~a, i u slu{atelja pretpos tav lja njenopoimanje i razumijevanje kao spoja mu zi ~ko-tonskeumjetnosti sa umjetnosti usmeno-na ro dne rije~i. Natemelju prou~avanja literature o na ~i nu pjevanja sevdalinke,mogu}e je ovo pjevanje oka rakterisati na slijede}ina~in. Pjevanje sevda li nke te~e mirnim, {irokimi laganim glasom. Sa du `i nom i mirno}om izraza koja jeovisna od kapaciteta plu}a pjeva~a: pjevanje trebauskladiti sa ritmom di sanja. Ritam pjevanja je tako|erovisan od emocio nal noga do`ivljaja pjesni~koga tekstau pjeva~a. I od pro `iv lja vanja melodije u pjeva~u. Usljeduvijek emo cio nalno druga~ijeg do`ivljaja teksta, makarza ni jan su druga~ijeg, i druga~ijeg pro`ivljavanja me lo -dije u pjeva~a, pjeva~ u izvo|enju sevdalinke uvijek na -no vo, druga~ije, sevdalinku izvodi. Pri tome je svakainstrumentalna pratnja obavezno podre|ena (nikakona dre|ena ili glasnija) najsavr{enijem instrumentu ilidu{i sevdalinke – ljudskom glasu!Unato~ nepostojanja ~vrstoga melodijskoga obrasca upjevanju i u pratnji pjevanja, sevdalinka je izgradilasvoju melodiju pjevanja i instrumentalnu pratnju kojiobavezuju svakog njenog ba{tinika, pjeva~a i muzi~arada te obje kajde slijedi. Da ne skrene sa os novne iliglavne melodije bilo pretjeravanjem me li zmima ilinedopustivim upro{}avanjem osnovne melodije odnosnomelizama. Da ne pretjeruje preg las nim pjevanjem ilipreglasnom muzi~kom pratnjom. Ili naglim promjenamaritma, dinamike ili to na liteta. Tim naglim promjenama(npr. na Fes ti va lima sevdalinke koje je poslijerata organizirao Omer Pobri}) tako|er se odstupa odautenti~ne sev da linke, pjesme koja mirno i {iroko te~e,BEHAR 10359

SEVDAH I SEVDALINKAzajedno sa svojim umjerenim melizmima, ornamentimaili uk ra sima osnovne melodije.Iz literature i prednjih opisa mogu}e je sevdalinkuukratko opisati u slijede}im karakteristikama:- zaseban `anr tradicionalno-narodne muzi~ke um -jet nosti sa na~inom pjevanja koji je uosobljen krozpre poznatljiv {irok, bujan, zanosan, ali i smiren ikontroliran ambitus,- ambitus koji se uvijek primjenjuje u izvo|enjuosnovne melodije pjevanja, uz neophodnu primjenuukrasa, njihovom umjerenom udijevanju u osnovnumelodiju {irokog raspona,- melodijom i tonalitetom sevdalinka je zahtjevna i“te{ka” pjesma kako za pjeva~a, tako i za muzi~kupratnju; od njih se tra`i muzi~ka i pjevno-glasovnaperfekcija, harmonija i polifonija sa savladanom, us -kla |enom tehnikom pjevanja i muzi~ko-instrumentalnogpra}enja pjevanja, sa uskla|enom tehnikomdi sanja pjeva~a i tehnike njegova pjevanja i melodij -skog harmoniziranja- osnovna je melodija sevdalinke nastala u bosanskomvaro{ko-gradskom tradicionalnom pjevanju i muziciranju:u njih su udjenuti, s njima harmonizirani melizmi(ornamenti, rolade) orijentalno-muslimanskogamuzi~koga porijekla i izvora- u sevdalinci se zrcali duhovna svijest, du{evnost,mentalitet i bitni sadr`aji bosanske (muzi~ke) kulturena Balkanu, posebice u BiH- tekstovi autohtonih sevdalinki su usmenogapostanja, rasprostiranja i {irenja, sa vi{esmislenomrecepcijom i sa rafiniranom osje}ajno{}u- motivi tekstova u sevdalinkama su {irokog spektrau kojem je ljubav epicentar ili sr` najintimnije inajkompleksnije potrebe ~ovjeka i ve}ine pjesamakoje zovemo sevdalinkama- u ljubavne motive sevdalinki ~esto su utkani brojnisegmenti iz stvarnosti, iz daljnje i iz bli`e pro{lostiju`noslavenskih muslimana, njihovog stvarnoga`ivota u osmansko i u austro-ugarsko doba, sa stva -r nim li~ no stima koje su opjevane, i ~iji je sevdahmogu}e iz sa ~u vanih povijesnih vrela dokazatiU novije vrijeme, posebice nakon pojave radija (oko1930) i televizije (masovnije od {ezdesetih na Balkanu)uz vi{e sto ljetno opstojanje i pjevanje tradicionalnoklasi~nihsev dalinki sa tekstovima iz us me ne tradicije,notalno se ko mponiraju, i na zvu ~nim i video snimcimaprezentiraju i prenose pjes me i tekstovi autora kojinastoje imitirati kla si~ne sev dalinke. Rije~ je o tzv.“novokomponiranim sev da linkama” koje i imitiraju irekreiraju tradicionalnu sevdalinku. U toj melodijskopjevnoj i notalnoj imitaciji ili rekreaciji valja ista}iimena kompozitora i muzi~ara u Bosni i Hercegovinikoji su u brojnim svojim kreacijama ostali pribli`novjerni autohtonim sevdalinkama. To su: Jozo Penava,Nikola [krba, Is met Alajbegovi} [erbo, Rade Jova no -vi}, Husein Ku r tagi}... Tako|er su brojni pje va ~i um -jet nici koji su sv ojim umije}em pjevanja u{~uvali i pro -{irili melod ij sko polje sevdalinke i prenijeli ga krozsvoje um i je }e pjevanja savremenoj generaciji. To su:Emi na Ze ~aj, Zehra Deovi}, Zaim Imamovi}, HimzoPo lo vina, Sa fet Isovi}, Zekerijah \ezi}, Ned`ad Sal -kovi}, Sa lem Trebo, Bajro Red`i}, Hanka Paldum, EdinPa n dur ...U melodijsko-pjevnom o~uvanju i u ba{tinjenjuautohtone sevdalinke zasigurno su od navedenihi ne na ve denih kompozitora, muzi~ara i pjeva~a jo{ za -slu`niji za o~uvanje sevdalinke u njenom au tenti~nojkajdi i pjevanju brojne sazlije.Izabrana teorijsko-muzi~ka i knji`evno-povijesna literatura osevdalinci, sa popisom hronolo{ki najranijih podataka o gramofonskimi zvu~nim snimkama sevdalinki:- Milo{evi} Vlado: Sevdalinka. Muzej Bosanske krajine Banjaluka1964, Knjiga 5. Isti: Bosanske narodne pjesme. Knjiga I, II, II, IV.Banjaluka 1954-1964; Isti: Ravna pjesma. Banjaluka 1984; Vlado60 BEHAR 103

RA[ID DURI]Milo{evi}: jedan vijek. (Prir. R. Risojevi}). Banjaluka 2001. Kenjalovi}Milorad: Vlado Milo{evi} etnomuzikolog. Banjaluka 2002. (sa CD-omi fonografima sevdalinki pjevanih od banjalu~kih najboljih izvornihizvo|a~a Edine Smaji}, Raseme Katane, Hakije Karabegovi}a ...)- Kuba Ludvig:Narodne pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine.Sarajevo 1984. (Biblioteka “Kulturno naslje|e”).- Ku~ukali} Zijo: The Development of Musical Culture in Bosnia andHercegovina. Sarajevo 1967.- Kuha~ Franjo: Ju`noslavenske narodne popievke. Knj. I-IV. Zagreb1878-1941. Ders: Das türkische Element in der Volksmusik derKroaten, Serben und Bulagren. Wien 1899.- Bartok Bela, Lord B. Albert: Serbo-Croatian Folksong: Texts andTranscriptionsSeventy Five Songs from M. Pary Collection ... Harvard 1951; Ders.:Yugoslav Folk Music. Vols. I-IV. New York 1978.- Mariji} Branimir: Pentatonika u bosanskohercegova~koj pu~kojmuzici. Zagreb 1938.- Pennanen Risto Pekka: Zaboravljeni kov~eg sa blagom: Prvi gramofonskisnimci svih vremena u Sarajevu, maj – juni 1907. U: IIIMe|unarodni simpozij “Muzika u dru{tvu”, Sarajevo 24-26. oktobar2002. Sarajevo 2003. Ders.: Rane sarajevske svirke snimatelja – snimateljskaekspedicija u Bosni 1908. godine.U ~asopisu: Musika(Music), VII, br. 2, juli- decembar Sarajevo 2003, 59-68.- Rihtman Cvjetko: Zbornik napjeva narodnih pjesama Bosne iHercegovine. Sarajevo 1974.- Prilozi prou~avanju muzi~ke kulture ba{tine u Bosni i Hercegovini.Zbornik sa`etaka. Sarajevo 1994.- Mokranjac St. Stevan: Zapisi narodnih melodija. Posebna izdanja.Knj. 13. Muzikolo{ki institut Beograd 1966.- Petrovi} Ankica:Correlation between the Musical Content of JewishSephardic Songs and Traditional Muslim lyrics sevdalinka in Bosnia.In: World Congres of Jewish Sephardic Songs . Jerusalem 1990, 165-171. Ders: Paradoxes of Muslim Music in Bosnia and Hercegovina. In:Asian Music, XXI (1988), 128-147.- Zubovi} Alma: Muzika Bo{njaka u Bosni i Hercegovini u doba turskeuprave. Muzi~ka akademija Sarajevo Sarajevo 1999. (magistarskirad)- Trako [ukrija: Saz u Bosni. Institut sevdaha Visoko. FondacijaOmera Pobri}a. 2003.- Pa{i} Azra: Muzi~ko-stilske odlike pjevanja muslimanskih gradskihpjesama Bosne i Hercegovine u interpertaciji Emine Ze~aj. Muzi~kaakademija u Sarajevu. Sarajevo 1990. (diplomski rad)- Kara~a Tamara: Sevdalinka: melopoetski oblik bosanskohercegova~kegradske sredine. Muzi~ka akdemija u Sarajevu, Sarajevo20002. (magistarski rad)- Tahirbegovi} Farah (ur.): Emina Ze~aj – Mehmed Gribaj~evi}:Sevdalinke, Sarajevo 1989. Isti: Pjesme moga srca. Stotinu najljep{ihpjesama Zaima Imamovi}a. Sarajevo 2004.- Pobri} Omer: Miruh Bosne. (125 sevdalinki sa notnim i audio zapisima).Visoko 2002; Isti: Banjalu~ki sevdah u vremenu. Visoko 2004.(58 banjalu~kih sevdalinki sa notnim, tekstualnim i audio zapisima).- [ahinpa{i} Hamdija: Po Taslid`i pala magla. Narodne pjesme izSand`aka po pjevanju H. [ahinpa{i}a. Sarajevo 2002.- Vasiljevi} Miodrag A.: Narodne pjesme iz Sand`aka. SANU. Posebnaizdanja, knj. 205. Beograd 1953.- Mujanovi} Enes: Notna abeceda. Institut sevdaha Omer Pobri}a.Visoko 2004.- @ero Mehmed: Sevdah Bo{njaka. Sarajevo 1995. (430 sevdalinki sanotnim zapisima i tekstom).- Dizdar Mak: Gdje je ona ~udnovata |evojka koja se suncem povezala,a mjesecom opasala. U: Sabrana |ela. Knj. III str. 27-271.Sarajevo 1981.- Rizvi} Muhsin: O lirsko-psiholo{koj strukturi sevdalinke U:Antologija bo{nja~kog eseja XX vijeka. Prir. A. Isakovi}. Sarajevo1996.- Maglajli} Munib: 101 sevdalinka Prva knji`evna komuna Mostar1978; Isti: Od zbilje do pjesme, Banjaluka 1983; Isti: Bibliografijaradova o narodnoj knji`evnostri. Knj. V. Sarajevo 1979;- Bilten Instituta za prou~avanje folklora. Sarajevo 1951-1955.- ]umurija Ismet: Velikan muzi~ke ba{tine. Povodom 15 godina smrtiHimze Polovine. U: ~asopisu Most (NS) 2004, 181, str. 79-80.(www.most.ba)- Kadragi} Hasan: O bosanskohercegova~koj sevdalinci. Sarajevo 1934.- Sarajli} [emsudin: Sevdalinka. In (~asopis) Narodna uzdanica,Kalendar, Sarajevo 1943, 123-127.- Kurtovi} [efkija: Sevdalinka na{a narodna pjesma. U: (~asopisu)Glasnik vrhovnog islamskog starje{instva FNRJ, god. IX, sv. 3-5,Sarajevo 1958, 184-187.- Umi}evi} Du{anka: Sevdalinke u Bosanskoj krajini. U: ~asopisu R az v i t a k, godina 4, broj 12, str. 361-365. Banjaluka 1938; Isti:Muzi~ka obrada narodne pjesme u Bosanskoj krajini. U: Razvitak, V,11, 325-333.- Mahmut}ehaji} Rusmir: Zapis o muzici iz 1767. godine iz kodeksaGazi Husrev-begove biblioteke u svjetlu nekih karakteristikamuzi~kog folklora BiH. U:Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Vol. II-III, Sarajevo 1974, 145-147.- Kadribegovi} Aziz: Sevdalinko, pjesmo najmilija. U: (kalendaru)Takvim, Rijaset Islamske zajednice Sarajevo 2002, 263-277.- Kazaz Enver: Sevdalinka (...) U ~asopisu Novi izraz, VI, br. 23,Sarajevo 2004, 102-114.- Guni} Vehid: Meraklije I, II. Tuzla 1994.- Loocvood Y. R.: Text and context folksong in a Bosnian Muslime village.Slavic Publisher Columbus 1996.- Duri} Ra{id: Sevdalinka i novokomponirana narodna pjesma: muzikolo{kai filolo{ka razme|a. U: Trajna tradicija, Wuppertal 2000;Ders: Hommage pjeva~u sevdalinki Bajri Red`i}u. U: Muzika, ~asopisza muzi~ku kulturu, godi{te XI, 1, (29), januar-juni, Sarajevo 2007,82-87.- internet izvori: www.institutsevdaha.ba; www.artkucasevdaha.ba;www.sevdalinke.com; www.mostarsevdahreunion.de.; www.sevdalinke.blogspot.com.;www.bosona.com; www. sevdahmp3;www.bosnjaci.netNapomena: Zbog prostornih ograni~enja, u ovom broju“Be h ara” objavljujemo prvi dio studije prof. dr. Ra{idaDuri}a.BEHAR 10361

SEVDAH I SEVDALINKAODJECI SEVDALINKE UBO[NJA^KOM ROMANUPi{e: Doc. dr. Dijana Had`izuki}Prvi bo{nja~ki romani se pojavljuju u oblicima ve} poznatimna prostorima ju`noslavenske interliterarnezajednice, preuzimaju}i od njih gotove obrasce – prijesvih romanti~arsko-realisti~ke. S druge strane, na{iromani nastaju u jednom bitno dru ga ~ijem kultu ro lo{ -kom prostoru i duhovnosti koju su gradili, me|u ostalim,i pjesnici koji su stvarali na orijentalnim je zi ci ma, kao ipod utjecajem slo`enog mozaika bosanske pro{lostisa~injenog od razli~itih religija, jezika, poetskih sistema,dru {tvenih i politi~kih ure |enja, te niza dru gih se mio -ti~kih sistema koji prenose i proizvode zna ~enja. U tomslo`enom duhovnom kompleksu knji ` evnost, a pogotovosevdalinka i balada, zauzimaju oso bito zna~ajno mjesto.Nemaju}i iza sebe tradiciju ro mana, bo{nja~ki romanizrasta na tradiciji one lite ra ture, i usmene i pisane, ~ijije temeljni modus lirski. Otud se u bo{nja~kom romanu20. vijeka poetizacija pro znog iskaza pojavljuje kao jednaod dominanti pro izvode}i glavno razlikovno obilje`jena{eg romana – is tan~anu senzibilnost i lirsku dominantuu iskazu. Je d na od temeljnih linija unutra{nje historijeromana je ste sevdalinka, kako na tematsko-mo tiv -skom, tako i na nivou profinjenosti i senzibiliziranostiiskaza. U tom smi slu, ovaj rad ne}e prepoznavati sevdalinkuu direk t nom navodu, iako postoje i takvi primjeri,ve} u nje nom implicitnom prisustvu u romanesknomdiskursu.Vi{estoljetni utjecaji orijentalno-islamskog svijeta naprostoru Bosne ostavilo je traga na sve oblike du hov -nosti i umjetnosti, pa i na usmenu knji`evnost. Iako sebo{nja~ka usmena knji`evnost razvija na narodnomjeziku i kao dio cjeline usmene knji `ev nosti ju` no sla ven -skih naroda, ve} su prvi istra`iva~i primijetili tema t skomotivskei strukturalne oso benosti koje ovu knji`evnostizdvajaju u zaseban korpus. U tom smislu tre ba po -menuti Ludvika Kubu koji je uo~io osobitu senzualnost iintenzitet strasti, kao i Petra Grgeca koji primje}uje dasu muslimanske epske pjesme katkada pune op{irnoizgra|enih lirskih odsjeka. Stoga nije slu~ajno da suupravo prelazni epsko-lirski oblici, a osobito lirski, do -segli umjetni~ki vrhunac i stvarala~ku zrelost predstav -ljaju}i na{u knji`evnost u najblistavijem obliku.Utjecaji sevdalinke su o~igledni u stvarala{tvu na{ihprvih pjesnika Safvet-bega Ba{agi}a, Osmana \iki}a, pai Muse ]azima ]ati}a, ali i kod prvih pri po vjeda~aEdhema Mulabdi}a, Osmana Nuri Ha d`i}a, [emsudinaSarajli}a i drugih. U slu~aju starijih pripovjeda~a sevda -linka biva prisutna kroz atmosferu i op}i kolorit hro -notopa, dok }e, kasnije, od Hamze Hume, prije svih, pukoopona{anje sevdalijske atmosfere biti napu{teno, a sevdalinkaostati prisutna u smislu poetiziranja proznogiskaza i usmjerenosti pri~e na do`ivljajno i li~no – sjetimose sa mo njegovih antologijskih pripovijedaka Sev da -li ji na ljubav i Krnata.Sli~an razvojni tok mogu}e je uo~iti i u romanu. Na ime,roman Zeleno busenje (1898) Edhema Mulabdi}a koji jegra|en na tradicionalnim obrascima romana 19. vijeka, ujednoj od svojih fabularnih linija zadr`ava sna`no prisustvosevdalijskog diskursa. A{ikovanje Ahmeta i Aj{e,djevoja~ko uzaludno ~ekanje i neostvarena ljubav – tipi~nisu motivi sevdalinke. Za razliku od baladnih, ali i likovasavremenog ro ma na, Aj{a ne poznaje nedore~enost,unutarnji di na mi zam i raskol, kao ni Ahmet koji na na~inepskog junaka donosi odluku o odlasku u rat. Iako je diokritike ustvrdio da je ovaj roman nastao na obrascimasevdalinke i balade, ~injenica je da u Zelenom busenjumo`emo prepoznati prisustvo lirskog sevdalijskogdiskursa samo u jednom njegovom segmentu i samo natematskoj razini. Tek }e kasniji romanopisci sevdalijsku ibaladnu tradiciju plodotvorno uklju~iti i transponirati usvoja djela.Balade i sevdalinke su nastale i ~uvane unutar po ro di cepa su naj~e{}e i tematski vezane za porodi~ni krug iodnose unutar njega. Sjetit }emo se Begi}eve sintagmeroda i doma koju je upotrijebio u vezi sa Me{om Se -limovi}em, a koja je realizirana u velikom broju na {ihromana. O snazi strasti i emocija skrivenih iza av li j skihzidova i ku}nih vrata pisao je Skender Kulenovi} u poznatomeseju Iz smaragda Une, a upe~atljivo po kazao usvom romanu Ponornica. Ispod prividnog porodi~nogmira i sklada klju~aju nemiri, strasti i pobune, skrivajuse tajne i ~uvaju nade i u romanima ]amila Sijari}a Ku}uku}om ~ine lastavice i Konak, Ugursuzu Ned`ada62 BEHAR 103

DIJANA HAD@IZUKI]Ibri{imovi}a, Mostu Jasmine Musabegovi} i drugim.Sevdalijsko vi|enje svijeta kao rubno, autsajdersko i`ensko vidljivo je u savremenom romanu i na ekstenzionalnomi na intenzionalnom nivou. Za razliku odpripovijedne proze s po~etka 20. vijeka, u kojoj je sevdalijskaatmosfera lahko uo~ljiva i prepoznatljiva krozuobi~ajene topose, u novijem ro manu (tu mislim naGrozdanin kikot Hamze Hume i dalje), elementi sevdalinkesu pohranjeni u dubinskoj strukturi romana kaodio trajnog kulturnog pam}enja. Sveobuhvatna analizaove pojave zahtijeva mnogo obimniji rad od ovoga, pa }uovom prilikom poku{ati ukazati samo na nekoliko deta -lja koji ukazuju na palimpsestni karakter sevdalinke una{em romanu.O Huminom romanu Grozdanin kikot postoji obimnakriti~ka literatura koja je njegovu vrijednost uo~ila upravou ljepoti jezika, prepletu narativno pripovijednogobrasca sa lirskim principom, kao i potpunoj subjektivizacijipripovijedanja koja je rezultat lirskog stapanjanaratora sa referiranim predmetom. U tom smislu jeZdenko Le{i} kazao da Humo svoju misao o `ivotu iljubavi duguje duhu sevdalinke, S.Kulenovi} je me|uizvorima Humine poezije istakao neugasle bisere muslimanskeljubavne pjesme, dok je Enver Kazaz analiziraju}iGrozdanin kikot, zaklju~io da autor integri{e i sintetiziratradiciju prije svega lirsku liniju te tradicije. Kikot jevi{e nego i jedan drugi roman sazdan od lirske senzibilnostia to dalje zna~i da svaki `enski lik, na svoj na~in,funkcioni{e jednakovrijedno kao i svi ostali motivi uromanu grade}i one dijelove fabule koji svoju ljepotuduguju sevdalinci.Ukoliko bismo razli~it odnos Ozrena spram Ivanke iGrlice htjeli tuma~iti vezom sa svdalinkom, onda biGrlica pripadala tipu `ene koja u ~e`nji i ~ednosti ~ekaispunjenje ljubavi, kao u klasi~noj sevdalinci, dok biIvanka u oslobo|enoj tjelesnosti i eroti~kom naboju svojemjesto na{la u onom tipu pjesme koji je Muhsin Rizvi}nazvao raspusno-hedonisti~kom erotskom pjesmom ~ijije osnovni ton suprotan tragi~noj erotici sevdalinke i ukojoj glavnu ulogu ima udovica, {to Ivanka i jeste. Osje}ajsjete i melanholi~ne ~e`nje tipi~ne za `enski sevdalijskiizraz nije odrednica Ivankinog bi}a niti njena uloga uromanu. Za ovaj se `enski lik ve`u strasna osje}anja – unjenom prisustvu “kupine te{ko miri{u”, “tre{nje sesmiju”, a no}i pozivaju na ljubav. Ljubavni odnosGrozdana i Grozdane tako|er ~ine jednu od linija romanakoja sudjeluje u stvaranju ~ulnog senzibiliteta i snageerosa koja je premre`ila roman u cjelosti. Po~etakljubavi izme|u mitskih ljubavnika ozna~ava po~etak vre -log ljeta i to: sinestezijskim spajanjem crvene boje i smijeha,personificiranjem kikota koji zazvoni i smijeha kojise zacereka, a pri tome su atributski ozna~eni kao bijesni,razgoli}eni, crven i strasni. Ovakvom pozivu na ljubavse ne mo`e otrgnuti ~ak ni Grlica pa }e njen lik i}i putempostepene transformacije i gu{enja stida. U po~etku jeza Grlicu re~eno da se “nikada ne smije”, “ona se samosmije{i”, {to je izdvaja iz sveop}eg razbludnog kikota ivriska. I dok Ozren “vrisne pa zapjeva” Grlica “pjevu{i”,opis njenog tijela se svodi na “malene i zaobljene noge”i “male grudi” spram o~iju “krupnih i pola{enih”, aublizini mu{karca ona “drhti kao pti~e”. Pa iako se unarastanju sveop}e ~ulnosti i ona prepu{ta Ozrenovomzagrljaju, i iako se snaga emotivne i tjelesne uzbu|enostiiskazuje gr~evitim ritmom kratkih re~enica, ova scenane dose`e stupanj plotske razbludnosti koju imaju sceneerotskog sjedinjenja sa Ivankom ili scene ljubaviGrozdana i Grozdane. Djevoja~ki stid karakteristi~an zanarodnu pjesmu postepeno je potiskivan, ali nikada dokraja prigu{en. Nasilje nad tijelom one koja nije uromanu prisutna tijelom ve} o~ima, moralo je dovesti dotragi~nog zavr{etka u ludilu a onda i smrti. Sjena prolaznostii tragizma koja se nadvija nad Humin roman svojizvor duguje baladi, ali to je ve} nova tema.Sevdalijski diskurs je mogu}e uo~iti i u kasnijim romanima,prije svih u romanu Ponornica Skendera Ku le no -vi}a. Njegov pjesni~ki jezik je i u ovom romanu do{ao dopunog izra`aja, a snaga ~ulnog do`ivljaja i lirski natopljenaatmosfera su dio njegovih klju~nih elemenata.Djevojka koja poludi zbog neostvarene ljubavi i snova,zabranjene ljubavi, prekora~enje porodi~nih i patrijar -hal nih normi pona{anja zbog strasti, snaga sve pri rod -nog erotskog naboja i pjesme, samo su neki od motivaromana koje prepoznajemo u podudarnosti sa onima izsevdalinke i balade. Simbolika prisutna u narodnoj pjesmiu svoj svojoj ljepoti se ogleda u Muhamedovomdo`ivljaju sobe u kojoj spava najmla|a sestra:Na ovim zidovima – ne zato {to ih je jo{ ubijelila imjese~ina – osje}am ono isto {to i na ~evrmama, djevoja~kimvezovima: vezilja je izvezla samo jedan ugao, sveostalo ostavila bijelo – snijeg nega`en, lice neljubljeno,kako ka`e pjesma. 1Ovakav do`ivljaj bijelog kao osje}anja neiskazanog ineiskazivog, bitan je strukturalni elemenat i sevdalinke ibalade – umjetni~ki su najuspjelije one pjesme kojeostavljaju mogu}nost dopisivanja u procesu ~itanja, kojedaju samo nagovje{taj mogu}ih zna~enja. Ne postoji nitijedan lik u romanu spram kojeg narator Muhamedosje}a potpuno ~istu i ni~im pomu}enu ljubav – ~ak isusretu sa majkom on osje}a neradonanje. Ljepota1Skender Kulenovi}, Pjesme/Ponornica, Svjetlost, Sarajevo,1991, str. 173.BEHAR 10363

SEVDAH I SEVDALINKAdjevoj~ice i do`ivljaj takve ljepote tra`i lirska sredstva:metafore – srebrna vela, vrbine mace, prah s leptirovihkrila, i eksplicitno prizivanje hiperbole iz narodnepjesme:Pri|oh na prstima du{eku i be{umno kleknuh pored nje.Osvijetljen mjese~inom, plavi~ast nosi}, oval lica, neuhvatljivjo{, kao po~etak ljepote koja }e tek da bude; licebijelo od snje`nih pahulja, od vrbinih maca; da joj gadirnem ili puhnem u njeg, potrlo bi se, ~ini se, kao prahleptirskih krila; duge trepavice – kad spava njma se pokriva,{ap}em hiperbolu na{e lirske pjesme. (...) Na licu iustima (opet sam u pore|enju iz lirske pjesme: na ustimakao dukatom razrezanim) ni osmijeha ni bilo kakvogizraza – ~isti san i ~isto ra{}enje u njemu. Poljubih je krozvazduh i izi|oh bez daha, pipavo na trepavicama. 2Scena Muhamedovog ulaska u sestrinu sobu je, uzupotrebu semanti~kih stilskih figura, lirski osna`ena iasonatsko-aliteracijskim nizom jer ljepota i sklad kojuisijava prisustvo djevoj~ice zahtijeva eufoniju, be{umni{um ljubavi: Vrata, sre}om, ne {kripnu{e, polako u|oh uodaju gdje spava. Sumra~icom lelujaju srebrna vela,napolju je puna, olujom preprana mjese~ina, i jo{ malovjetri}a u starom orahu uz prozore. 3U nastavku }u navesti jo{ samo dva primjera iz kojih jevidljiv izravan kontakt romana sa sevdalinkom.U Selimovi}evom romanu Ti{ine glavni lik je mladi},povratnik iz rata, otu|en od svega {to ga okru`uje, od prijatelja,od djevojaka kojima se ne usu|uje istinski pribli`iti,~ovjek koji tra`i izgubljeno djetinjstvo, radost, dom, brata,samoga sebe. Grade}i tvr|avu oko sebe ali bez Tijane iljubavi u njoj, junak romana odbija bilo kakvu vezu sa svijetomkoji ga okru`uje. Sam, ispunjen dubokom tugom,nezacijeljene rane na nozi i du{i, okru`en ti{inama okosebe i u sebi, mladi} rje{enje nalazi u ponovnom povratkuna front. Njegovo odbijanje ponu|ene ljubavi u ovakvomkontekstu ne iznena|uje, a rije~i kojima to radi neodoljivopodsje}aju na rije~i lijepe Mare iz narodne pjesme: da meprosi{ ne bih po{la za te, da s’ o`eni{ bih se otrovala.Selimovi}ev junak ka`e: “Da se nije ponudila, osudio bihje; kad mi je pru`ila ruku odbio sam.” 4Sijari}ev roman Konak je u kritici ozna~en kao jednavelika balada, to je pjesma o ljudskim neostvarenimsnovima, bezna|u i tuzi. Nigdje u Konaku ne}emo na}iosje}aj svejedinstva ~ovjeka i svijeta, postoji samo patnjausamljenog i otu|enog ~ovjeka, bol onoga koji ne pripadanikome i ni~emu; ovdje sunce, mjesec i zemljanemaju onu vrijednost koju im Sijari} daje u svojimostalim romanima; likovi konaka su biolo{ki, socijalno iliropstvom uskra}eni i osu|eni na propast; iz konaka sesunce ne vidi, a mjese~ina i no} donose tugu. Ako se uovom lirskom romanu mo`e govoriti o ‘’najlirskijem’’dijelu, onda je to sigurno osmo poglavlje koje obuhvatano} u ba{ti, a ~iji je moto inverzivnim poretkom sintagmii semanti~kom vrijedno{}u ostvaren kao stih: “Pjesmaza njim umirala bi, i nastala bi tada no}.” Sevdalijskaatmosfera derta kad se mjese~ina spusti na grane, kadse niz sokake raspla~u fenjeri i u du{i zavlada ne{tono}no, uz tihu pjesmu ropkinja i {um {eftelija, pretvaraba{tu u dolinu tuge za `ivotom koji prolazi i za sobomnekada{mjim, a ~itatelju u svijest priziva narodnu pjesmuIma l’ jada ko kad ak{am pada, koja je, iako novijegdatuma po svim svojim osobinama prava sevdalinka.I to je, mo`da, [er-Ane, najljep{i dio ljudskog puta – kadse no}u ide ispod grana vo}aka, a gore po vo}kamamjese~ina. Pa ti se ~ini da si besmrtan: da ne mo`e{, niod koje bolesti umrijeti na toj tolikoj mjese~ini... Apjesme {to ih ispod grana sa svoga srca otkidaju i goreme|u li{}e {eftelijino udijevaju ropkinje, govore: nemasmrti dok je ~e`nje, nema umiranja dok je tuge – mo`eda se samo bolno boluje, da se tu`no tuguje zbog toga,[er-Ane, {to si ~ovjek sa srcem i du{om a ne rob. 5Poznato je da atmosfera ak{ama i no}i ima posebnu vrijednostu sevdalinci, kao i u islamskom svijetu op}enito,i da je to vrijeme a{ikovanja, ~e`nje i tugovanja. Stoga ne~udi da niz junaka ]amila Sijari}a no} do`ivljava naposeban na~in – Leme{-aga tuguje no}u, kao i Resul izromana Carska vojska, u oba romana ropkinje ple{u i`ive no}u pru`aju}i ruke u mjese~inu, Ru{ka iz romanaKu}u ku}om ~ine lastavice svoju ~e`nju za ljubavlju ostvarujeu no}i ritualnog kupanja ~iji svjedoci su zvijezde imjese~ina. Tako|er, Kulenovi}ev Muhamed u kasabu i uku}u sti`e no}u, jedan od poetski najupe~atljivijih dijelovau romanu predstavlja mevludska no}, kao i protagonistindo`ivljaj no}i pred lov; ~ini se gotovo suvi{nim govoritio va`nosti ~uvene |ur|evske no}i, no}i mirisa,pjesme i ljubavi, u procesu preobra`aja Selimovi}evogAhmeta Nurudina, a kompelan Humin Grozdanin kikot jeostvaren u smjeni vrelih hercegova~kih dana i toplihno}i.Usmjerenost ka unutarnjem i do`ivljajnom, panteisti~ki ipanerotski do`ivljaj prirode, tragizam i subjektivizam,na gla{ena poetska funkcija jezika i usmjerenost ka me -ta forskom polu, neka su od obilje`ja bo{nja~kog po et -skog romana koja on u svojoj unutarnjoj historiji, izme|uostalog, duguje i sevdalijskoj tradiciji. Tako se tradicijakao duhovno i kulturno-civilizacijsko naslije|e koje od re -|uje su{tinu ljudskog bi}a preta~e u knji`evnost daju}ijoj trajno obilje`je.2Ibid, str. 172.3Ibid, str. 172.4Me{a Selimovi}, Ti{ine, Book-Merso, Beograd, 2006, str. 201.5]amil Sijari}, Konak, Veselin Masle{a, Sarajevoi, 1991, str. 52.64 BEHAR 103

ALMA DENI]-GRABI]SEVDALINKA U KONTEKSTU:dar i bol govore}eg subjekta u zbirci pripovijedakaIn{allah, Madona, in{allah M. Jergovi}aPi{e: Doc. dr. Alma Deni}-Grabi}Sa`etak:U radu se analziraju na~ini “upotrebe”, pam}enja i reinterpretiranja sevdalinke u dana{njemkulturolo{kom kontekstu – zbirci pripovijedaka In{allah, Madona, in{allah Miljenka Jer go -vi}a. Eksponiranje i afirmiranje jedne knji`evnosti u drugoj, sevdalinke u Jergovi}evoj zbircipripovijedaka, otkriva nam kako sevdalinka kao zna~ajan dio knji`evne ba{tine BiH, ~iji sekontekst raste`e i narativno prera|uje u pripovjednoj formi, postaje legitimni zastupnikpro{losti, a njeni likovi – lirski glasovi legitimni predstavnici kulturnog pam}enja.Klju~ne rije~i: sevdalinka, karneval, kulturno pam}enje, individualno pam}enje, subalterno.Recepcijska povijest kao i mno{tvo interpretativnih itekstualnih preradbi i nadopuna, varijanti i invarijantibosanskohercegova~ke narodne lirske tvorevine –sevdalinke, naprosto vabe da se uputimo nesigurnimi varljivim stazama fikcije sa pitanjem {ta namazna~i danas sevdalinka kao dio bosanskohercego -va~ kog kulturnog i knji`evnog naslije|a i kako je ma -pirati u savremeni kulturolo{ki kontekst, ne sa mo udu hu lokalno-zavi~ajnog karaktera, nego i u {iri civi -li zacijski kontekst.Polazim od pretpostavke da knji`evno djelo jestestetski doga|aj, ali je i kulturni produkt neizbje`nopovezan sa jo{ dva momenta – sa povijesti i politi -kom, te je itekako povezana sa knji`evnim ka no nom,sa pitanjem mo}i, kao i sa pitanjem institucionaliziranjakriti~kog mi{ljenja. Postavlja se pitanje kodo nosi preskripcije recepcije, {ta i kako se ne{tomo`e/mora ~itati.Op}e poznata je stvara da su u bosanskohercegova~komkulturolo{kom kontekstu dva institucionaliziranaoblika identitarnih konstrucija – epska tradicijai sevdalinka, s napomenom da je epski patrijar -halni model dominantan i nenadma{en u bosanskohercegova~komkontekstu (ali i kontekstu ju` no sla -venske interliterarne zajednice). Uprkos prisutnostilirske konstante u bosanskoher cego va~koj knji `ev -nosti koja svoje izvori{te ima u sevdalinci, ovakavkul turolo{ki kontekst svjedo~i o subalternom po lo -`a ju (Spivak) sevdalinke u odnosu na epsku narodnupo eziju. Druga je stvar kada se sevdalinka instrume -n talizira, pa njeno veli~anje, monumentaliziranjeima ideolo{ku pozadinu koja se o~ituje u dokazivanjunacionalnog purizma. Na takav na~in patroni zi ra -na, sevdalinka postaje majka, roditeljica samo jed -nog naroda ili samo jedne nacije.Budu}i da je “oblikovanje nacionalnog identiteta kaonosive ideologeme savremene povijesti” 1 preuzeto izepskog modela instaliranja ~istih, autohtonih ko lek -tivnih identiteta, nije li prikaz svakodnevnog `i vota ifiguracija lirskog, individualnog glasa sevd a li n keopreka prema najtvr|em epskom, mu{ko cent ri~ -nom diskursu, ali i subverzivan faktor unutar tog is -tog diskursa i zakonite povijesti.Dakle, sevdalinka kao pjesma iz svakodnevnog`ivota, a prije svega privatne sfere, ulazi u javnu,remete}i zadatost normativnog dru{tvenog `ivota, atime i politi~kog. Ona je u tom smislu narodna pjesmakoja ima ne{to karnevaleskno u sebi, onako1Moranjak-Bambura}, Nirman. “Ideologija i poetika“ u:Radovi, Filozofski fakultet, Sarajevo, knjiga 12, 2000, str.107.BEHAR 10365

SEVDAH I SEVDALINKAkako karneval definira Bahtin, kao subverzivni elementkoji potkopava totalitarne kulture, sterotipe,ide ologije i represivne, hegemonijske diskurse. Kar -ne valizirani prostor sevdalinke postaje prostor og la -sov ljenja niza marginaliziranih subjekata, glasova izoffa koji su usmjereni protiv “ozbiljne” vjerske, dru{ -t vene i politi~ke hijerarhije. Iako je karneval utopijskiprojekat jer se doga|a onda kada ga Zakon doz -voli, ipak ostaje ~injenica da je sevdalinka i njenakar nevaleskna svijest jedna od mogu}nosti, alternativai kriti~ka perspektiva za propitivanje dru{tvenestva rnosti koja potkopa ustaljene forme dru{tvenogop ho|enja i pona{anja (npr.pjesme “A{ikuju mom~e i dje -voj~e”, “Kolo igra na Dalt ba -niku”, Mo}evi}u mali Cari gra -de”). Odustaju}i od ratni~ke re -torike, monu men taliziranja po -vi jesti, kao i proizvodnje pro jek -tiv nih slika nacionalnog, rasnogne prijate lja, sevdalinka se za -pisuje kao trag malih pri~a koje`ive pod prijetnjom da }e svakog~asa biti zaboravljne, potisnute iiz pam}enja izbrisane.Ovaj kratki ekskurs o bosanskohercegova~kojtradiciji i mojempromi{ljanju sevdalinke u njoj,bit }e ok vir u kojem }u se pozabavitinjenom “upotrebom” i in -terpretacijom u dana{njem kontekstu.Dakle, pi ta nje je kako sesevdalinka pamti, interpretira irein ter pretira i danas u 21. sto -lje}u, pri ~emu nove um jet ni~ke transformacije narodnoglirskog izraza pos tav ljaju, prekora~uju ili pakpro{iruju granice po imanja estetskog i umjetni~kog.Stoga me zanimalo na koji na~in se sevdalinka “pa -mti”, transformira, re miksa u savremenoj bosanskohercegova~kojknji `ev nosti, a s obzirom na mojuistra`iva~ku usmje renost na pripovjednu prozu, zaovu priliku sam uze la Jergovi}evu zbirku pripovijedakaIn{allah, Ma do na, in{allah koja je nastala,kako to autor isti~e u za vr{ noj “Napomeni” knjigekao “remiks bosanskih sev dalinki i dalmatinskihklapskih pjesama”. Kasnije }u se vratiti ovoj “Na po -meni” kao svojevrsnom pa ra tek stualnom dodatkupreko kojeg zbirka uspostavlja odnos sa dru{tvenimtekstom.Neki }e re}i, nije to ni{ta novo, ima takvih primjerabes kona~no mnogo u bosanskohercegova~koj knji -`ev nosti, i bit }e u pravu. I zaista, brojni su primjeri“po su|ivanja” i utjecaja sevdalinke u bosanskoher -ce gova~koj knji`evnosti.Me|utim, Jergovi}eva zbirka In{allah, Madona, in -{a llah, osim {to tvrdoglavo insistira na protupovijestii protunarcijama i uvo|enju glasova iz “daljine”,us postavlja intertekstualne veze ne samo sa sevda -lin kom, ve} i sa njenim historiografskim, filolo{kim ihis torijsko-umjetni~kim interpretacijama. Inter te k -s tualnost je mehanizam eksplicitnog pam}enja kulture,poku{aj revitalizacije zaboravljenih zna~enja,tran sformacija petrificiranih i oko{tali kanonskihmi{ ljenja i tekstova koji imajupretenziju na “vje ~ nost”, o`ivljavanjei vlastite i tu|e tekstualnepro{ lo sti. Eksponiranje i afirmiranjejedne knji`evnosti u drugoj,sevdalinke u Jergovi}evoj zbircipripovijedaka, otkriva nam kakosevdalinka kao zna~ajan dioknji`evne ba{tine BiH, ~iji sekontekst raste`e i na ra tivnoprera|uje u pripovjednoj formi,postaje le giti mni zastupnikpro{losti, a njeni likovi – lirskigla sovi, u kojima autorska figurai pripovjeda~ prepoznaju svojelice, legitimni predstavnici kulturnogpa m }enja. A ~injenica jeda su svi odreda autsajderi, ilihib ridna bi}a (Gurbet, Akrap,Asag, Jilduz, Mejta{) koji remetered u strogim granicam epskogpatrijar halnog svijeta. I ta~no jeda reprezentirana kulturolo{ka pri~a donosi okvireovoga svijeta, ({to se ne ti~e kvaliteta Jergovi}evihpripovijedaka) ali je ta~no i to da se on unato~nemogu}nosti nadila`enja sta lno prekora~uje samakar utopijskom idejom da mo `e biti zami{ljen idruga~ije. Plurikulturalni sistem prepoznat u sevdalinkama,prenosi se i u Jer go vi }eve pri~e, uspos -ta vljaju}i jedan mozai~ki identitet Bosne i Her ce -govine. Stoga, narativno preoblikovanje pojedina~nihsudbina i insistiranje na protupovije sti onih kojezvani~na Povijest ne bilje`i, opara po {a vovima unificiranoi jednoobrazno narodno tijelo, po kazuju}i daod svega ostaje samo poezija i dar i bol govore}egsubjekta. Kao {to sevdalinka pros lje |u je jednu taktikusuprotstavljanja nasilju, margina li zaciji, tako iJergovi}eve pripovijetke, izme|u ostalog, ukazuju naispraznosti Velikih pri~a o neproble ma ti~nom i66 BEHAR 103

ALMA DENI]-GRABI]samorazumljivom pripadanju naciji, vjeri i ideologiji.Pripovjedna scena koju otvaraju Jergovi}eve pri~epos taje scena individualnog pam}enja na kojoj sepos tupkom monta`iranja i nanovog slaganja po mo -}u intertekstualne prakse, rekonstruira kako kon -tek st nastanka sevdalinke tako i konteksti njeneupo trebe, izvedbe i zna~nja u razli~itim periodimabo sanskohercegova~ke pro{losti – od otomanskog,aus trougarskog do socijalisti~kog i savremenogkon teksta, ukazuju}i na narativnu dimenziju kultu -ro lo{kog pam}enja.Na nekoliko pripovijedaka iz zbirke In{allah, Ma do -na, in{allah poku{at }u pokazati:I. na koji na~in je sevdalinka svojim putovanjem krozpovijest knji`evnosti i kulturu(e) u jednu ruku konstruiralakulturni model tradicije i istovremeno bilasvojatana od strane povijesti kao strategijskogdiskursa u perpetuiranju nacionalnog identiteta(Asag),II. na~ine izigravanje ideolo{kog scenarija epskeprovenijencije i uvo|enje subalternog glasa, marginalnihsubjekata patrijarhalne kulture (Mejta{, Akrap,Gurbet),III. na~ine uvo|enje diskursa drugosti preko prijevodaorijentalizama (Napomena).Pripovijetka Asag koja kao trag, jeku odnosno sa -und track ima sevdalinku Ali pa{a na Hercegovini jere vizija kulturolo{ke interpretacije ove sevdalinkeko ja se temelji na ideolo{koj pripovijesti o kr{ }an -sko-muslimanskom antagonizmu i nepremostivostijaza izme|u nesretno zaljubljenih mladih – lijepeMa re, kaurkinje i junaka, Tur~ina Ali-pa{e. Autor uspo menutoj Napomeni navodi da je u ovoj pri~i na ~i -nio jednu krivotvorinu: Ali pa{a je iz Hercegovine,Tre binja, a Mara, dalekog grada Biha}a. Krivotvorinapos taje mjesto fikcionalnog i interpretativnog razig -ra vanja lakune u sevdalinci (“Koliko su nadaleko bili,/ jedno drugom jade zadavali”). Time je pri~a pot vr -di la svoj fikcionalni karaktera, dovode}i u pitanje ap -so lutnost svakog znanja. Istovremeno nas pripovi -jet ka Asag upozorava na proizvoljnost i varljivost in -ter pretativnih staza, razobli~uju}i znanje potencijal -nog slu{atelja (kojem se pripovjeda~ neprestano ob -ra }a u svom kazivanju i po svoj prilici vodi dijalog) damo `e biti “stotinu malih prizemnih razloga zbog ko -jih je lijepa Mara mogla odbiti Ali pa{u”, ali da me|unji ma nije bio asag – ma~. Razvijaju}i motiv ljubavne~e` nje (sli~no narodnoj ljubavnoj poeziji renesanse,Ma ruli}evih za~injavaca iz kojih se razvila i tru ba -dur ska dalmatinska lirika), pripovijetka odustaje odiz ricanja znanja koje vodi u prepoznavanje Edipovogro dnog porijekla i “razrje{enje”, dok skrivanje ilipre ru{avanje otvara mnogostrukost znanja koje na -di lazi bilo kakvo jasno povla~enje granica. Pre poz -na vanje ili imenovanje (razloga odbijanja) bi vodilopot vr|ivanju autoriteta patrijarhalnog poretka i ins -ti tucionaliziranog znanja – rije~ je o etni~koj, konfesionalnojnepremostivosti razlika, dok preru{avanjei ukazivanje na neizrecivo postaje taktika raz vla{ }e -nja “sudbonosnopoliti~kog scenarija” koji je prepok -rio cijeli dru{tveni korpus, a to zna~i porodicu, tijelo,lju bav, spolnost, znanje, identitet. Preko ~vori{ne ta -~ ke, mjesta na kojem se `ivi, pre`ivljava, a koje iz mi -~e i klizi ratnoj ma{ineriji, juna~kom zakonu i normi,ra zabiremo konture smisla govora o ljubavi i “~udu”in dividualne sudbine u kojoj intervencija ljubavi ot va -ra mjesto susreta razlika i suprotstavlja se sistemumo }i (kako god se on imenovao – hijararhija patri -jar halnog dru{tva, konfesionalni antagonizam, kul -tu ralne, obi~ajne, klasne razlike ili norme po na {a -nje). Ma koliko mi poku{avali opisati i tuma~iti gestuMa re, ostaje ~injenica da nam pjesma to ne izri~e, ida upravo to nekazivo i neimenovano otkriva suba l -te rni polo`aj lirskog glasa.Da je sevdalinka subalterna pjesma i da su je pjevalisu balterni glasovi u kojoj se kazivalo i pjevalo ono{to se nije moglo ili smjelo u epskoj, tematizira iz -me |u ostalih i pripovijetka Mejta{. Ova pri~a u pri po -vjed ni okvir uvodi temu kulture `ivljenja iz koje je ipro iza{ao jedan tip pjesama ak{amlijskih, nastalih uok viru institucija mu{kih sijela i ak{amlu~enja, kojese u pripovijeci obilje`ava vremenom vakta, a na sup -rot njemu stoji vrijeme nevakta uobli~eno kao ne pri -rod no stanje ~ovjeka – rat, pohare i nasilje. Kulturaak amlu~enja, teferi~a i a{ikovanja je kultura `ivlje -nja i prikaza svakodnevnog `ivota za ~im `ali Latifaga,dok se konceptom straha i nevakta dekonstrui -ra juna~ka pro{lost, megdani, epska kulturna matricau kojoj se mu{kost konstruira kroz falusnu mo} imo numentalisti~ki koncept povijesti duboko ukorije -njeni u ovda{nje tradicije. S druge strane Latifaginsat koji otkucava vakat, nevakat je metafora povijes -nog, cikli~nog ponavljanja zla, koja iznosi na vidjelousud “ponesre}ene tradicije” u bosanskohercegova~kom kontekstu – epski model kulture i epska ko -di ranost svijeta koja je na zvjezdano nebo nad namaprojicirala slike herojske pro{losti i idealnih vrijednosti.Uvo|enjem poetskog glasa, slabog subjekta,od nosno figure `albe koja podrazumijeva tugovanje,ja dikovku, nepravdu, s jedne strane se izigrava ideolo{kiscenarij epske provenijencije, a s druge stranese revidira historiografski diskurs, insistiraju}i naBEHAR 10367

SEVDAH I SEVDALINKApro tunaraciji jedne periferne kulture i marginalnihsub jekata.Na isti na~in upisivanje subalternog glasa Mare kojaje bosa Bosnu pregazila, ukazuje na prisus tvo/is -klju ~enost `enskog glasa iz patrilinearnog sistemazna nja zavr{nom re~enicom u pripovijeci Akrap da}e barem jedno mu{ko cijelog `ivota nositi njenoime. Rije~ je psiholo{ka kompenzacija za tu poziciju`rtve o ~emu govore i pjesma i pri~a, jer njena bol sekroz mu{ko upisuje u patrilinearni sistem, a njenoime postaje simboli~ki trag subalterne pozicije.Stoga se sevdalinka mo`e posmatrati i kao pjesmako ja je uobli~ava/la karnevalesknu svijest, onako ka -ko sam je definirala na po~etku svog rada, ali i kaopjes ma koja je imala terapeutski efekat sa ka tar zi~ -nom funkcijom.A sad se vra}am najavljenoj Napomeni koja se mo`era zumjeti na razli~ite na~ine i proizvodi ~itav niz zna -~enja ako se vidi kao svojevrsni paratekstualni do da -tak preko kojeg zbirka uspostavlja odnos sa dru{ t ve -nim tekstom. Napomena, svakako upu}uje na na -rod ne pjesme, {to bi se moglo shvatiti kao afirmira -nje sevdalinke, bilo da je potencijalna/i ~itatelj/icani je nikada pro~itao/la, pa za potrebe novog teksta topo `eli u~ini, bilo da se ve} podrazumijeva upu}eni,na ~itani ~itatelj koji stupa u dijalog ili konfrotaciju sapo nu|enim pripovjednim tekstom. Napomena fun k -ci onira i kao svojevrsni rje~nik “manje poznatih ri -je~i”, rije~i stranca (izrazito bogatog, ali i vi{estrukokontraverznog sloja posu|enica, turcizama 2 ) kojepot pomognute daljnjim uvo|enjem kulturolo{ki bitnihpojmova (Emina Ze~aj ili Assja Djebar, AstorePia zzola) postaju ironijska gesta i performativnouvo |enje stranosti, tako da napomena koliko fun k ci -o nira kao “uputa” toliko postaje mjesto koje }e ~i ta -telj ska publika senzibilnija za kulturalne razli~itostiipak izignorirati. Tom autorskom gestom je otvorenojed no drugo pitanje koje se ti~e, “orijentalizacije”,eg zotizacije i stranosti sevdalinke, njene egzotizacijenastale kao zapadnja~ki konstrukt proizvodnjedru gosti. Na takav na~in sevdalinka biva koloni zi ra -na i izvana, ali i izunutra naturaliziranjem stranosti,~ime se potvr|uje njen subalterni polo`aj u da na{ -njem kulturolo{kom kontekstu. Njena “obremenje -nost” orijentalnim leksemama, koje tako|er postajuin tertekstualni predlo`ak u Jergovi}evoj zbirci pri~a,uvodi u kontekst savremenosti pitanje kulturalnihraz lika i osjetljivosti za drugost (~ak i ako je ona sa -mo konstrukt). S druge strane, zapadnja~ke pred -sta ve o Orijentu iskonstruirale su orijentalnost sev -da linke u pe`orativnom smislu, koji se onda ti~e iBosne. Orijentaliziranje i navodno znanje zapada oOri jentu i Bosni se skandalizira i raspada kao ho mo -ge na cjelina u tekstu pripovijedaka naslovnom sin -tag mom koja sadr`i orijentalnu leksemu napisanu uizvornom obliku. Na takav na~in pitanje prijevoda unaj manju ruku postaje neva`no. Binaritet Istok i Za -pad se tako u Jergovi}evom tekstu o~u|uju, ispre p -li }u, ukazuju}i na neprekidnu intersekciju razli~itihkul turalnih modela i tradicija, pa bilo kakvo su~elja -va nje naprosto postaje besmisleno.Putovanje pjesme i pri~e kroz povijest i kulture upu -}u je na djelotvornost diskurzivnih i nediskurzivnihprak si, institucija i kulturolo{kih predstava koje suobli kovale Znanje o sevdalinci, a istovremeno po ve -zi vanje preklapanje razli~itih svjetova, tradicija, kon -fe sija i etnija stvara svojevrsnu sinkretisti~ku slikubo sanskohercegova~ke kulture/a. Jergovi}evo iz -mje {tanje sevdalinke iz lokalno-zavi~ajnog, u {iri ci -vi lizacijski kontekst, jedan je od puteva pre`ivljava -nja i afirmiranja bosanskohercegova~kog teksta.Izvori:Jergovi}, Miljenko. In{allah, Madona, in{allah, Sarajevo: Civitas, 2004.(Biblioteka Dani)Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki / priredio Ivan Lovrenovi},Sarajevo: Civitas, 2004. (Biblioteka Dani)Literatura:Bahtin, Mihail. O romanu. Beograd: Nolit, 1989.Moranjak-Bambura}, Nirman. “Ideologija i poetika” u: Radovi, Filozofskifakultet, Sarajevo, knjiga 12, 2000.Spivak, Gajatri ^akravorti. Kritika postkolonijalnog uma, preveo RankoMastilovi}, Beograd: Beogradski krug, 2003.Vajzovi}, Hanka. Jezik i nacionalni identitet, Sarajevo: Fakultet politi~kihnauka, 2008.2U knjizi Jezik i nacionalni identitet Hanka Vajzovi} isti~e: “Turcizmi }e, zapravo (prvo u naznakama, a potom sve izra`enije), postajatipogodan jezi~ki materijal za dokazivanje: Bo{njak si onoliko koliko se takvim rije~ima divi{, i obrnuto: protiv Bo{njaka si onolikokoliko takve rije~i kudi{.“ Iz ovakvog odnosa izvedena su dva, kako dalje navodi Vajzovi}, neprihvatljiva pristupa: “1) to su na{erije~i, samo na{e, i zato ih, kao pitanje nacionalnog identiteta ili kulturne smotre, treba po svaku cijenu ~uvati, pa i neselektivnorehabilitirati, oteti zaboravu, vratiti savremenom standardnom jeziku, odnosno 2) to nisu na{e rije~i ve} muslimanske i zato ihtreba po svaku cijenu ignorisati, pa i neselektivno protjerivati iz jezika“. Cit prema Vajzovi}, Hanka. Jezik i nacionalni identitet,Sarajevo: Fakultet politi~kih nauka, 2008, str. 325-326.68 BEHAR 103

ENES KUJUND@I]BIBLIOGRAFIJA IDISKOGRAFIJA SEVDALINKEPi{e: Dr. Enes Kujund`i}Sa`etakU ovom ~lanku se kroz retrospektivu razmatrageneza prepoznavanja sevdalinkekao izuzetne etnomuzikolo{ke i lirsko-po -et ske tvorevine u duhovnoj kulturi Bo{ -nja ka i prikazuje hronologija njenog bi lje -`e nja i istra`ivanja. Autor posebno skre}epa` nju na okolnosti koje su krajem devet -na estog stolje}a dovele do zna~ajnijeg in -te resovanja za bosansko-hercegova~kokul turno naslije|e op}enito, uklju~uju}i iet no muzikolo{ko, pri ~emu je osnivanjeZe maljskog muzeja 1888. godine imalopre sudan zna~aj.Me |utim, i danas stotinu i dvadeset godinakasnije suo~avamo se sa ~injenicom da jesevdalinka i u svom tekstualnom, dak ledokumentarnom obliku i kao mu zi~ kaforma samo fragmentarno istra `e na i krajnjeneadekvatno zbrinuta. Zato se autorzala`e da se inicira osnivanje teks tu alnog imuzikolo{kog arhiva sevdalinke {to bi,podrazumijevalo nau~na i stru~na is t ra `i -vanja s ciljem izrade “Bibliografija dis ko -gra fije sevdalinke“. Podstrek i upo ri {te zaova kva istra`ivanja nalaze se, iz me |u ostalog,i u Konvenciji UNESCO-a za za{titu ne -ma terijalne kulturne ba{tine UNE SCO-a,koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala po -~e tkom 2009.godine.Sakupljanje i dokumentiranje sevdalinkeU posljednjim decenijama devetnaestog stolje}a,malo ko se u svijetu, do otkri}a prenosivog gramofona,interesirao za tradicionalne muzi~ke tvorevine.Ve}ina istra`iva~a i muzikologa smatrali su ih obi ~ -nim pateti~nim nuzproduktom tada{nje dru{tvenestrukture raslojene na socijalne klase. Ali ne bi tre -ba lo zaboraviti da je Tomas Alva Edison izumio fonograf,koji je omogu}io o~uvanje zvuka na njegovimci lindri~nim nosa~ima jo{ 1877. godine, dok je EmilBer liner patentirao gramofon 1887. godine. Naj ra ni -ja javna prezentacija ma{ine koja govori u Bosni de -sila se, kada je predstavnik Edison Phonograph ko -m panije za~u|enoj javnosti Sarajeva u julu mjesecu1890. godine predstavio tehni~ke mogu}nosti repro -du kcije zvuka Edisonovog fonografa.Ta pri~a se ponovila i u slu~aju bosanskohercegova -~ kih iseljenika i izgnanika, posebno Bo{njaka prije, uto ku i poslije ratne kataklizme (1992-1995) koja jeza desila njihovu zemlju u posljednjoj deceniji dvade -se tog stolje}a. Sevdalinka je pri tome igrala ulogune zamjenjivog duhovnog ilad`a, pa je ako ni zbog ~e -ga drugog makar zbog toga potrebno ozbiljnije pris -tu piti dugoro~nom poslu njenog istra`ivanja i institu -cio nalnog ~uvanja i kao tekstualne i kao muzi ko lo{ -ke forme.Ina~e, po~etno zanimanje za duhovno kulturno nas -lje |e Bo{njaka sa~uvano iz pro{losti, ali i za tekovineak tuelne i jo{ uvijek `ivu}e tradicijske kulture op }e -nito, intenzivira se nakon austougarske okupacijeBo sne i Hercegovine (1878), kada se u Sarajevu osnivaZemaljski muzej (1888) i pokre}u ~asopisi kojisvo je saradnike podsti~u na sa ku pljaje narodnihumo tvorina. Na tragu tihpre gnu}a Me h me d-beg Ka pe ta no vi}Lju bu {ak objavljujesvo je Narodno bla -go (Sarajevo, 1887.),BEHAR 10369

SEVDAH I SEVDALINKAKosta Herman izdaje Narodnepjesme Mu ha me do vaca u Bosni iHercegovini (Sarajevo, 1888.),Ma tica hrvatska publikuje Ju na~ -ke pjesme (muhamedov ske), (Za -g reb, 1899.), a Muhamed D`ela lu -din Kurt u Mos taru objelodanjujesvoju knjigu naslovljenu sa Hrv at -ske narodne `enske pjesme (mu -s limanske) (Mostar, 1902.).U periodu izme|u 1888. i 1912.go dine ~e{ki folklorist, muzikologi slikar Ludvik Kuba, (1863–1956)u vi{e navrata je boravio u ju` no -sla venskim krajevima uklju~uju}ii Bosnu i Hercegovinu. U Bosni jesa kupio 1113 pjesama s tekstovima.Od toga je izme|u 1906. i1909. godine u Glasniku ze malj s -kog muzeja objavio 965 lirskihpje sama sa melodijama.1)Na neke od najranijih muzi~kihsni maka sevdalinke s po~etkadva desetog stolje}a pa`nju je ne -dav no skrenuo finski etnomuzikologRisto Pennanen Pekka pod -sje }aju}i da su oni inicijalno nas -tali uglavnom iz komercijalnihraz loga. Pri tome isti~e:“...Komercijalni bosanski muzi~kisnimci nastali prije Prvog svjetskograda bili su prakti~no zabo -ra vljeni nakon njihovog `ivota natr `i{tu, tek nedavno je njihovopos tojanje ugledalo svjetlo dana iu Bosni i drugdje u svijetu. Po{tose smatralo da komercijalni mu -zi~ ki snimci ne zavre|uju da budupri kupljani u javnim ustanovama– (ar hivama i bibliotekama) najraniji,pa i kasniji komercijalni sni -mci folklorne muzike jednostavnosu izgubljeni.Kao dokumenti izgubljenog svijeta,bosanski muzi~ki snimci izvre mena prije Drugog svjetskogra ta su izuzetno zna~ajni za is tra -`i vanja zbog nekoliko razloga. Onibacaju svjetlo na repertoar, stilovei tehnike uglavnom profesionalnihbalkanskih muzi~kih izvo|a~au Bosni prije ere socijalisti~kogfolklorizma. Ovi snimci predstavljajuosnovu za iniciranje kompa -ra tivnih studija promjena u nere -li gioznoj muzici u Bosni u posljednihsto godina. Snimci nude nep -ro cjenjivu gra|u za istra`ivanja i upo dru~jima historiografije i muzi -ko logije. Materijal je tako|er ne -za obilazan za diskografska is tra -`i vanja i za razumijevanje tehnikesnimanja u Bosni. Kona~no oviza pisi sadr`e dobru muziku, ~estoizuzetno kvalitetno interpretiranu.Ove snimke treba sakupiti, zatimih restaurirati i ponovo publikovatina visokokvalitetnim CD-ovimaza svakoga da mo`e slu{ati.“ 2)Tragaju}i za novim tr`i{tima zasvoje proizvode njema~ka kompanijaDeutsche Grammophon izBer lina je 1907. godine u Bosnu iHer cegovinu poslala svog iskus -nog snimatelja Franza Hampeako ji je imao zadatak da na~ini pr -ve i ustvari najranije gramofonskesnimke muzike u Sarajevu.Tokomsvog boravka u prijestonici BiHHa mpe je snimio ukupno 150 vo{ -ta nih matrica muzi~kog sadr`aja.[esnaest snimaka – svi s muzikomza zurne s bubnjem – bili suza male plo~e. Ostale 134 matricebi le su ve}e plo~e maksimalnogtra janja od oko tri minute. Snim -lje ni materijal je {tampan u tvor -ni ci gramofonskih plo~a Deut -sche Grammophon u Hanoveru i70 BEHAR 103

ENES KUJUND@I]pla sirane na tr`i{te. Ova gra|a jepu b likovana u ediciji pomenuteKom panije pod nazivom Zo no -phon. Prema sa~uvanom spiskume |u interpretatorima i iz vo |a ~i -ma su bili: Juso i Zajko Besi}, Na -zif Memi{evi}, Mustafa Sud`uka iMer ku{, Salih Kahrimanovi}, Riz -van Kardovi} (Kadrovi} ?) (epskepjesme), Vaso Stankovi}-Andolija,Mi ralem Razvali} i Mehmed Ma l -ba{i}, Dikija Ferhatovi} i Dilfa Be -ci}.“ 3)U okviru svoga interesovanja zafol klorno naslje|e Balkana, nje -ma ~ki slavista Gerhard Gezeman1937. godine objavljuje tekst predavanja,koje je prethodno odr`aona Narodnom univerzitetu u Beo -gradu, pod naslovom “O zna~ajuna rodne pesme za nacionalnu ku -lturu jugoslovenskog naroda“ uko jem isti~e: “U ovim sevdalinkamaje izra`ena du{a muhame dan -skog gospodstva od koga da nasima samo bednih ostataka i koj e jestajalo u velikoj suprotnosti sapravoslavnom i katoli~kom ra jom,onom istom rajom koja da nas bezustru~avanja progla{uje ove sevdalinkeza svoju du{evnu i du -hovnu svojinu. Svaki od vas ose }ada je to njegova du{a koja ov depeva, kao da ova pesma peva zanjega, o njegovoj sre}i i njegovombolu. Taj ose}aj on ima, ne sa mokad ~ita ove lepe pesme, ve} ikada ih slu{a, kada ~uje ove bla gonazalne, visoke i lelujave to nove ufalzetu, ovo bujno rasi pa nje bezbrojnihmelizama, ono naglo uzimanjevazduha na mes tima gde bito u klasi~noj muzici bi lo nemogu}e...Re}i da se ovde ra di samoo dekoraciji i ornamentici kojadaje muzici ili tekstu ne kakvu orijentalnuboju ne bi bilo sa svimta~no. Ne, u ovim po sebi iz vesnodekorativnim elementima le`i ba{du{a ove pesme... Ove pes me vimorate da ~ujete iz top lih ustasamog naroda, i ne sme da vamsmeta {to one nisu svojina seoskogpatrijarhalnog sta nov ni{tva,ve} su izrazito varo{ke pe sme,pesme one urbanizovane mu -hamedanske gospodske kla se.“ 4)Iste godine, dakle 1937. godine,ekipa na ~elu sa profesorom Ge -ze manom radila je u Sarajevu nafo nogafisanju narodnih pjesama,a jedan od u~esnika na ovom po -slu Radoslav Medenica sao p {ta -vaju}i svoja zapa`anja o svrsi teakcije istakao je: “Ekspedicija jena stojala da u svojim snimcimapru `i {to potpuniji presek sevdali -nke u svim njenim oblicima i sta -ra la se da pru`i {to raznolikiji ma -terijal i u pogledu same vrste pe -s me i njenog teksta, i melodijomna koju se peva. Prikupljeni materijalje vrlo zanimljiv i raznolik, onpru`a mnogo saznanja o karakterui `ivotu sevdalinke kao izrazabo sanske, odnosno muslimanskesredine...“ 5)***U isto vrijeme ~asopisi Gajret,No vi behar i Kalendar Narodneuz danice povremeno objavljujutek stove primjera ove vrste us -mene knji`evnosti sakupljene odstrane saradnika tih listova.Iz knji`evno-estetskih i kulturolo -{ kih razloga za sevdalinku se po -sebno interesiraju [emsudin Sa -raj li}, Hamza Humo, Hamid Diz -dar i Alija Nametak. Alija Na me -tak 1944. godine publikuje Mus li -man ske `enske pjesme (Zagreb,1944)., kada i Hamid Dizdar obja -vljuje svoju zbirku Sevdalinke:izbor iz bosansko-hercegova~kena rodne lirike (Sarajevo, 1944). Upred govoru za svoju zbirku Dizdarukazuje na vrstu pjesama od kojihse sastoji njegova zbirka: “Me|uovim pjesmama ima najvi{e onih,koje su vrlo starog datuma. Onesu uglavnom, pjevaju “poravno“.Ima ih, me|utim, prili~an broj ko -je su postale u novije vrijeme i ko -je je lako prepoznati. Me|u tespa daju: “Oj kaduno kono moja,[to da `ivim, Imao sam jednu ru -`u, [to je `ivot, U kafani sjedim pi -jem, Evo srcu mom radosti, Ahme raka sa ve~eri rane, Ni Baj ra -mi vi{e nisu kao {to su nekad bili,U ba{~i kraj bijele ru`ice i Ti, dra -ga, ti. Sve nas to upu}uje na ~i nje -nicu da na{ narod glazbeno jo{uvijek stvara.“6)BEHAR 10371

SEVDAH I SEVDALINKAKnji`evnik i folklorista Alija Na -me tak 1970. godine, u vlastitojnak ladi izdaje zaista stru~no pri -pre mljenu zbirku, koju je sam za -pisivao pod naslovom Od be{ikedo motike: Narodne lirske i pri po -vi jedne pjesme bosanskoher ce -go va~kih Muslimana (Sarajevo,1970. Str.3). U predgovoru oveknji ge, autor isti~e: “Ova zbir~ica“`e nskih“ narodnih pjesama plodje moga dugogodi{njeg rada nasa biranju njihovu, koje traje pe -deset godina i ne pretendira naan tologijski atribut...“ Zatim do -daje:“Veliki dio pjesama ove zbir -ke zabiljer`io sam 9. 01. 1955. go -di ne u Mostaru od Pa{ane Be go -vi} ro|ene D`oklo i Hatid`e Za go -r ~i} ro|ene Kanje – gotovo 1000sti hova za jedan dan. Ugodno samse iznenadio, nastavlja autor, uBr ~kom u jesen godine 1956. gdjesam se uvjerio kako je jo{ `iva na -ro dna pjesma. Tu sam zabilje`iodosta balada i u gradu i u okolnimmjestima, posebno u ^eli}u...“.Treba napomenuti da je tokomzapisivanja lirskih pjesama u Br~ -kom u ljeto 1956., po kazivanjuEmi ne Zaimovi} iz Gornjeg Ra hi -}a, Nametak zabilje`io pjesmu@e nidba Sulejman }ehaje (str.128-136). Ova balada, zbog svojihstru kturalnih i stilskih svojstavazas lu`uje dotatna komparativnais tra`ivanja posebno u vezi sa Ha -sa naginicom sa kojom ima broj -nih dodirnih ta~aka.Sevdalinka u savremenom miltimedijalnomambijentu i diskografijaPonovo smo svjedoci porasta zanimanjaza sevdalinku i kao us me -no knji`evnu i kao melopoetskutvo revinu. Za nju postoji interesna dvije razine: kulturolo{koj i na -u~ noj. Protagonisti nau~nih in te -re sovanja su profesori i predava~ina etnomuzikolo{kim odsjecimamu zi~kih akademija i katedri us -me ne knji`evnosti na univerzitetima(kakav je slu~aj sa profeso -rom Munibom Mag laj li }em, Ta -ma rom Kara~om i donekle samnom). Na drugoj strani idu}i usu s ret te`njama popularnog uku -sa, sre }u se autori koji poputnovi nara Vehida Guni}a publicirajuzbir ke tesktova ove pjesme. Iz -da nji ma sevdalinki na CD-u iDVD-u kao i njenom izvo|enju ujavnim nas tupima sa svoijimsaradnicima, Omer Pobri} na svojkarakte ris ti~an na~in daje doprinospopularisanju i kontinuitetuovog umjetni~kog `anra. ^lanovimu zi~ ke grupe Mostar SevdahRe un i on publici nude svoje varijanteiz ve dbe najpopularnijihprimjera ovog muzi~kog izri~aja.Na svoj spe cifi~an na~in njima suse u no vije vrijeme pridru`ili iDamir Ima movi} i \elo Jusi}. Oviumjetnici osloncem na tradicionalnumu ziku, svojim kreacijamana ino vativan izvo|a~ki na~in,novim aran `manima vra}aju sevdalinkuu fokus pa`nje urbanepublike po se bno prijem~ive zaovu vrstu um jetni~kog izraza. Tose mo`da kri je, iako jo{ uvijekkrhak, skroman nagovje{taj da }ese na ovaj na ~in mo`da osiguratikonti nu i ra na egzistencija ovomeumjet ni~ kom `anru i kulturnomblagu od zna ~aja za cijelu bo san -sko herce go va~ku kulturu.Zahvaljuju}i dostignu}ima sav re -me ne informacijske tehnologije, aposebno Internetu danas je korisnikuomogu}eno da kori{tenjemkompjutera ne samo ~ita najstari -je sa~uvane tekstove ljudske civi -li zacije, pa tako i tekst sevdalinke,ne go i da slu{a njenu melodijskuiz vedbu. Tako je primjerice mo gu -}e slu{ati izvo|enje ovih pjesama,uz mogu}nost da neka imena bu -du ispu{tena, od strane pjeva~ica ipjeva~a (od kojih neki nisu me|u72 BEHAR 103

ENES KUJUND@I]`ivima): Emine Ze~aj, Bebe Se li -mo vi}, Nade Ma mule, Zehre De o -vi}, Hasibe Agi}, Hanke Paldum,Esa da Kova~evi}a, Zaima Ima mo -vi}a, Himze Po lo vine, Safeta Iso vi -}a, Rize Hamidovi}a, Ned`adaSal ko vi}a, Muhameda Muj ka no vi -}a, Ferida Avdi}a. Esa da Ko va ~e -vi }a, Enesa Begovi}a, da spome -ne mo same neke, kao {to je mo -gu}e i pohraniti muzi~ke zapise zaneka kasnija slu{anja. Isto ta ko je,pored slu{anja muzi~kih za pi saputem Interneta mogu}e i na ru~itii dobiti na ku}nu adresu `e ljeniCD-e i DVD-e. Treba spo menutida Ognjen Tvrtkovi} svojim pri ka -zima prati ovu um jet ni ~ku tvo re vi -nu u printanim me di ji ma. Iz da -njima fonograma sa sev da li n ka -ma od nedavno se sustav nije ba viJavni radiotelevizijski ser vis BiH,Televizija Hayat kao i ne ke dru georganizacije koje se ba ve mul ti -me dijalnom produkcijom.Me |utim, dostignu}a informacij -ske tehnologije nije pra tilo susta -v no i temeljito traganje za ovomvrs tom melopoetske gra|e s ci -ljem njenog rekonstituiranja unu -tar solidnog institucionalnog ok -vi ra. Naime, i dalje ostaje problemmogu}nosti uvida u cjelinu,na raznim stranama razasute au -dio vizuelne gra|e, bilo da se radio muzikolo{koj gra|i unutar jedneze mlje ili pojedina~nog kulturnogam bijenta.Isto tako, u znatnombr oju slu~ajeva je upitan kvalitet,ali i razina o~uvanosti ove gra|eko ja je uspjela pre`ivjeti iz pro{ -los ti.Pri tome treba podsjetiti da jo{uvi jek ne postoji arhiv ranijih za pi -sa i izdanja tekstova sevdalinkipri kupljenih na jednom mjestu{to bi uveliko pomoglo njenomizu ~avanju i situiranju, kako ukul tur ni ambijent u kojem je po -nikla, ta ko i u odgovaraju}e {kol -ske pro grame u osnovnoj i srednjoj{ko li pa i na univerzitetu, ali iu du hovni horizont obi~nog gra -|a nina op}enito.Neizvjestan status sevdalinke kaoduhovnog kulturnog blaga Bosne iHercegovine, a Bo{njaka po se b -no, okon~ao bi se institucionalnombrigom o zbrinjavanju njenihdo kumentarnih zapisa (u okriljuod govaraju}ih audiovizuelnioh ar -hi va, biblioteka i sli~no) prikuplj a -njem, ~uvanjem, obradom i omo -gu }avanje pristupa ovoj vrsti um -jet ni~ke ba{tine.Tome bi posebnopo mogla izrada stru~ne diskogra -fi je – teku}e i retrospektivne, kaosvo jevrsnog inventara ove gra|e ucje lini njene egzistencije kako upro {losti tako i u savremeno do ba.Izrada retrospektivne i teku}e di -s kografije muzi~kih izdanja Bos -ne i Hercegovine – posao koji je unas ve} odavno trebalo za po ~e ti -u razvijenim zemljama obi~ nooba vljaju institucije za o~uvanjeme morije (muzikolo{ki arhivi, bi -b lioteke, muzeji itd). Njenom iz ra -dom bi se barem djelomi~no pre -b rodilo stanje u kojem ve} dostadu go jedva da se mo`e govoriti oor ganizovanom institucionalnompri kupljanju muzikolo{ke gra|e inje noj stru~noj obradi i omo gu }a -vanje korisnicima njenog ko ri{ te -nja. Nedostatak ove vrste inventa -ra je itekako ote`avao i ote`avarad na istra`ivanju bosanskoher -ce gova~ke muzi~ke ba{tine, op -}e nito, a sevdalinke posebno.Istina, jo{ na raznim stranamapo s toje tekstualni zapisi i mu zi ko -lo {ki snimci pjesama koje nazivamosev dalinkama, ali jo{ uvijek nezna mo gdje se to sve nalazi i ko -liko toga ima. Postoje privatnezbir ke, zatim zbirke u okrilju ins -ti tucija kao i dio gra|e koja je upo sjedu pojedinih kulturno-um -jet ni~kih, odnosno folklornih dru -{ tava. O gra|i pohranjenoj u inos -t ranstvu veoma malo se zna.BEHAR 10373

SEVDAH I SEVDALINKANe{to je dostupno javnosti, ne{to ni je. Danas va`nimseg mentom ovog zajedni~kog boisanskoher ce go -va~ kog kulturnog naslje|a ras pola`e Javni radio-te -levizijski ser vis BiH.Dragocjeno upori{te, ako je takvo potrebno tra`iti, zata kva nastoja nja nije te{ko na}i u me|unarodnimdo kumentima i standardima za za{titu i promocijutra dicijske mu zi~ke ba{tine koje su izdali UNESCO iVi je}e Evrope, kao i raz li~ita profesionalna ud ru `e -nja na lokalnoj i svjetskoj razini.U cilju rekonstrukcije i rekonstitucije ovoga naslje|anasu{nu potrebu predstavlja izrada bosansko-hercegova~kenacionalne diskografije.1) Koncept nacionalne diskografije prirodno prois ti -~e iz razvoja nacionalne bibliografije na polju biblio -te karstva i dokumentalistike. Ovaj zaklju~ak pred -sta vlja stav Me|unarodne asocijacije zvu~nih i au -dio vizuelnih arhiva – IASA-e o svrsi i na~inu ko ri{ te -nja nacionalne diskografije koji pru`a uputstva zanaj bolju praksu ~lanovima odgovornim za uspostav -lja nje ove vrste usluga u pojedinim zemljama i upro cesu eventualnog tra`enja izvora finansiranja.2) Nacionalna diskografija obi~no ima dva aspekta: a)sistematsko popisivanje teku}ih publikacija, godinaza godinom, (u nekim zemljama to se posti`e i pu temobaveznog primjerka – legal deposit., b), sis te matskoretsrospektivno pokrivanje svih povremenih publikacija.Svrha nacionalne diskografije je da omogu}idokumentiranje produkcije i publiciranja fo nogramau definiranom nacionalnom (dr`avnom), ili kulturnompodru~ju. Ova aktivnost pru`a sljede}e ko risti:a) Omogu}ava kupcima selekciju gra|e prilikom ak -vi zicije i podr`ava provo|enje zakona tokom registracijskeprocedure i implementaciju sistema obaveznogprimjerka, b) predstavlja indikator uvjetafinansiranja za programe za{tite gra|e, c) podr`avaakademska istra`ivanja omogu}avaju}i pristup gra -|i putem biblioteka i arhiva, i putem diseminacije in -for macija o njihovim kolekcijama., d) obavje{tavajav nost o aktivnostima nacionalne fonogramske in -dus trije i stimulira interes za ponovnim izdanjima, e)podr`ava marketing lokalne muzi~ke produkcije iprimjenu za{tite autorskih prava.3) Novopublikovani izvori trebaju biti uklju~eni u na -cio nalnu diskografiju {to je ranije mogu}e. Prioritettre ba da imaju najnoviji izdati produkti, ali sveukupancilj trebao bi biti kompletna retrospektivna po -kri venost ukoliko je ona nekompletna.4) Obuhvat: nacionalna diskografija treba da pokrijesvu fonografsku produkciju unutar definiranog na ci -onalnog ili kulturnog podru~ja. Ona treba da obuhvatii materijal koji se komercijalno distribuira unutarodre|enog podru~ja od strane izdava~a ~ije sje -di{ te ne mora biti unutar tog podru~ja. Ona treba daobu hvati i materijal od nacionalnog i kulturnog zna -~aja koji su izvan uobi~ajenih kriterija koji ina~e va`eza publiciranje i distribuciju.5) [to se ti~e dokumentacionih standarda to se od -no si na informacije koje trebaju biti snimljene, a nena na~in prezentacije podataka. Navo|enje podatakakoji se odnose na kompozitora/autora i izvo|a~e,ka talo{ki broj, datum i mjesto snimanja i fizi~ke osobinesmatraju se obaveznim elementima opisa. Zato po pravilu treba koristiti Katalo{ka pravila IASA-ekoja su proistekla iz Anglo-ameri~kih pravila za ka -ta logizaciju - AACR2 koja su bila prilago|ena zahtjevimazvu~nih zapisa.6) Dostupnost i format: Bilo da je zabilje`ena na pa -piru ili CD-Romu, nacionalna diskografija treba dabude dostupna za kupovinu od strane javnosti i slo -bo dno dostupna u bibliotekama obra|ena po me |u -na rodnim standardima kao {to je UNIMARC, na primjer.Ako je diskografija u formi baze podataka, ona trebabiti besplatno pretra`iva putem Interneta.Bi lo o kome se formatu radilo, treba biti omogu}enonjeno pretra`ivanje putem klju~nih rije~i, ako je to usaglasnosti sa specificiranim kriterijima pretra`ivanja.Odgovornost za njeno pripremanje treba da budepovjerena odgovaraju}oj instituciji koja je ina~e od go -vorna za prikupljanje obaveznog primjerka iz da va ~keprodukcije. U odsustvu odredbi o obaveznom primjerkunjeno sastavljanje mo`e preuzeti ustanova kojatakav materijal prikuplja na dobrovoljnoj osnovi iliputem kupovine bilo da se radi, na primjer, o nacionalnomarhivu, biblioteci ili radiotelevizijskoj organizaciji.Odgovornost za distribuciju diskografije ne moranu`no biti na njenom sastavlja~u. Tijelo od go vorno zapripremanje mo`e me|utim biti njen iz da va~ ili mo`ena~initi odgovaraju}e aran`mane sa za interesiranimizdava~em. Izdava~, u svakom slu ~a ju, bi trebao imatipravo da napla}uje kori{tenje i ko piranje baze podataka.((24.05.2005).Ono {to je navi{e re~eno o potrebi izrade i publikovanjadiskografije sevdalinke kao etnomuzikolo{keforme podjednako se odnosi i na bibliograrfiju sevdalinkekao usmenoknji`evne odnosno tekstualnetvorevine.7)***Na pitanje kako se prikuplja diskograska gra|a uBiH u ovom trenutku mogu} je samo fragmentaranodgovor, upravo onako kako je fragmentiran i kult u -74 BEHAR 103

ENES KUJUND@I]r ni prostor BiH. Posmatraju}i stvari u retrospektivi,tre ba podsjetiti da je, s ciljem istra`ivanja narodneum jetnosti i obi~aja, u Sarajevu 1947. godine bio os -no van Institut za prou~avanje folklora. Uz obimnustru ~nu biblioteku, Institut je vremenom akumuliraovi{e od 5000 zapisa etnomuzikolo{ke gra|e, isk lju ~i -vo sa teritorije Bosne i Hercegovine, te dragocjenuzbir ku muzi~kih insturmenata od kojih su neki pret -ho dno bili potpuno nepoznati. Pored toga u Institutuje jedno vrijeme djelovao likovni odjel, a sakupljan jei materijal na temu narodnih igara. Institut je 1958.go dine zajedno sa prikupljenom gra|om pripojen Et -no grafskom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sa ra je -vu (sada Folklorni arhiv Zemaljskog muzeja –FAZM). Tokom svoga djelovanja Institut je izdao triobi mna broja biltena tematski posve}ena razli~itimas pketima bosanskohercegova~ke folkloristike.Danas, mo`e se re}i da kakvom - takvom etnomu zi -ko lo{kom gra|om iz Bosne i Hercegovine, uklju ~u -ju}i i zapise sevdalinke, koja je ina~e malo istra`enai malo poznata, pored Folklornog arhiva (FAZM) Ze -m aljskog muzeja, raspola`e Muzi~ka akademija uSa rajevu (osnovana 1955.). Za pretpostaviti je da od -re |eni obim melografisanog tradicionalnog mu zi~ -kog naslje|a ~uvaju arhivi Radija i Televizije Bosne iHer cegovine kao i druge radio i televizijske ku}e uSa rajevu i drugim kulturnim centrima Bosne i Her -ce govine. Nacionalne biblioteke zemalja sa podru~jabiv {e Jugoslavije, kao i srodne ustanove u nekimdru gim evropskim zemljama, odnosno njihove spe -ci ja lne zbirke, posjeduju, izme|u ostalog, i snimkebo san skohercegova~ke muzikolo{ke gra|e zakojom tre ba tragati. Takva gra|a u onoj mjeri u kojojje po s tojala u okrilju Narodne i univerzitetsek bibliotekeBo sne i Hercegovine u Sarajevu, najve}imdijelom je iz gubljena tokom granatiranja Vije}nice25/26. av gu sta 1992. godine.Visoko{kolske ustanove, posebno Muzi~ka akademijau Sarajevu, po~ela je, iako jo{ uvijek dosta skromnoda se svojim nastavnim planom i programom ot -va ra prema etnomuzikolo{kom naslje|u BiH, pa ti -me i bo{nja~kom. Kao posebna tema sevdalinka sepo ~ela tek odnedavno izu~avati kao izborni predmetna drugoj godini Odsjeka za bosanski, srpski i hr vat -ski jezik Pedago{kog fakulteta u Zenici.Mu zi~ka produkcija Javnog radio televizijskog ser vi -sa BiH odnedavno je iza{la u javnost s izdanjem An -tologije BH sevdalinke (u planu je izdavanje 12 CDova).Nekoliko izdanja pripremila je i publicirala mu -zi~ka produkcija Neovisne televizije Hayat. Tom vrs -tom posla bavi se i produkcijska ku}a “Bos na ton“.Nedavno je Gete institut sa sjedi{tem u Sa ra jevu,prip remio izdanje jednog CD-a naslovljenog “Ben t -ba {a: Sevdalinka, Bosanska ljubavna pje s -ma“.(www.goethe.de/ins/ba/sar/bs).Najcjelovitiji prikaz, do sada, usmene bo{nja~ke li -rike u nas dat je u tekstu Muniba Maglajli}a “Bo{ -nja ~ka usmena lirika“ (str. 5-41) koji je napisan kaopred govor za knjigu Usmena lirika Bo{njaka (Sa ra -je vo: Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod, 2006.).Mu zikolo{kim aspektima ove pjesme dosta intenziv -no se bave profesorice Selma Ferovi} i Tamara Ka -ra ~a.Poneke agilnije kulturno-umjetni~ke ustanove u ne -posrednom bosansko-hercegova~kom susjedstvu,pa i {ire, tako|er odr`avaju u `ivotu i povremenopub liciraju gra|u sa tematikom sevdalinke. Vjero -vat no podstaknut potrebom da pru`i svoj doprinosre vitalizaciji ovog naslje|e i da pripomogne kako bimu se osigurao prijem~iviji dru{tveni ambijent,Omer Pobri} je u selu Muli}ima kod Visokog u ljeto2003. godine inicirao osnivanje Instituta sevdaha ~i -me su se, zahvaljuuju}i novim tehnikama snimanja ireproduciranja, stvorile mogu}nosti afirmiranjamuzi~ke tradicje kojom se bavi.Iz navi{e navedenog nije te{ko izvu}i zaklju~ak o po -t rebi izrade ne samo bosanskohercegova~ke biblio -grafije nego i diskografije. Isto tako krajnje je vrijemepokretanje aktivnosti institucionalnog arhiviranjabosanskohercegova~ke uklju~uju}i i bo{ nja~ -ku folklornu i etnomuzikolo{ku ba{tinu {to bi bilopo sebno blagotvorno za sevdalinku – lirsku pjesmu~i je ime je svima na usnama, a ~ije su{tinsko zna -~enje je mnogima ustvari jo{ uvijek magi~na nepoz -na nica.Ako postoje nedoumice oko toga da li treba sa~uvatisev dalinku kao vrhunsku umjetni~ko-muzi~ku i tekstualnutvorevine, a takvih nedoumica o~ito ima sob zirom na njen dana{nji status, te nedoumice mo -gu se otkloniti osloncem na Konvenciju o za{titi ne -ma te rijalne kulturne ba{tine UNERSCO-a koja jestu pila na snagu 2006. godine, nakon {to ju je ratifi -ci ralo tri deset dr`ava.Me|u ~lanicama UNESCO-a potpsnicama Kon vene -n cije od po~etka 2009. godine je i Bosna i Her ce go -vi na.Napomene1) “Kuba, Ludvik“. Muzi~ka enciklopedija, Zagreb, JLZ,1974, II, str. 393. Vidjeti Kubinu zbirku Pjesme i napjeve izBosne i Hercegovine koje je u Sarajevu publikovala izdava~kaku}a “Svjetlost” 1984. godine.BEHAR 10375

SEVDAH I SEVDALINKA2) Risto Pekka Pennanen. “Recording Bosnia’s musicalheritage: from the Austro-Hungarian era to World War II.“Bosnia Report, New Series (London: Bosnian Institute,January-July, 2007) (6.09.2007).3) Risto Pekka Pennanen. “Zaboravljeni kov~eg s blagom:prvi gramofonski snimci svih vremena u Sarajevu, maj –juni 1907.“ Zbornik radova. III. Me|unarodni smipozij Mu -zika u dru{tvu, Sarajevo, 24-26 oktobar, 2002. Sarajevo:Muzikolo{ko dru{tvo FbiH, 2001. str. 170-175.4) Gesemann, Gerhard. “O zna~aju narodne pesme zanacionalnu kulturu jugoslovenskog naroda.“ Prilozi pro -u~a vanju narodne poezije, 4 (Beograd, 1937)., Pre{tampa -no u: svesku I, Gesamellte Abhandlungen von GerhardGe semann. Munchen: Hieronymus Verlag Neuried, 1981,str. 449-461.5) Milo{evi}, Vlado.1973. “Rad ekipe prof. dra GerhardaGezemana na fonografisanju narodnih pjesama uSarajevu 1937”. Radovi ANU BiH, Odjeljenje za umjetnosti knji`evnost, XLVII (1973), str. 187.6) Dizdar, Hamid. Sevdalinke: izbor iz bosansko-hercegova~kenarodne lirike (Sarajevo, 1944). str. 7.7) O tome kakva je zada}a bibliografije pogledati u knjiziEnesa Kujund`i}a Bibliografija i metodi citiranja .(Grada~ac: Biblioteka “Alija Isakovi}“, 2006.).Literatura o sevdalinci/Andri}, N. Hrvatske narodne pjesme. Knj. sedma: @enske pjesme. Odio drugi,sveska tre}a (Ljubavne pjesme). Zagreb, 1929.Arnautovi}, Re{ad. Zbirka stiliziranih bosanskih pjesama za dvoglasni dje~iji(`enski) hor. Sarajevo, s.l., s.a.Arnautovi}, Re{ad.1995. Put putuje Latifaga: zbirka stiliziranih bosanskih pjesama za`enski hor. Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, l995.Azemovi}, Zaim. U rije~ima lijeka ima: Zbornik zapisa narodnih umotvorina izRo`aja i okoline. Ro`aje. 1987.Bajraktarevi}, Fehim. Pregr{t narodnih pjesama iz bosanskog Skoplja. Beograd:SANU, Etnografski institute, 1960.“Banjalu~ke narodne pjesme”: “Bosnian Music: Old and new”: ’Balet Bosne i Hercegovine.’ Muzi~ka enciklopedija. Zagreb: JLZ, l971. p. l25-26.Barali}, Maja. ’Ilahija u Bosni i Hercegovini.’ Muzika, I, 4 (1997), 109-115.Barali}, Maja. ’Mevlud u bo{nja~koj praksi.’ Muzika, II, 3 (l999), 33-37.Bartok, Bela, Albert Lord. Serbo-Croatian Folk Songs: Texts and Translations ofseventy-five folk songs from the Milman Parry Collection. New York: ColumbiaUniversity Press, 1951. XVII, 431 p.“Bartok B.: Djela”, Muzi~ka enciklopedija, Zagreb: JLZ, l971. p. l43.Bartok, Bela., Albert Lord. Yugoslav Folk Music. New York: State University ofNew York, l978. 4 vols.Ba{eskija, Mula Mustafa [evki. Ljetopis (1746-1804). Prijevod sa osmanskoturskog na bosanski Mehmed Mujezinovi. Sarajevo, 1968.Ba{eskija, Mula Mustafa [evki. Ljetopis: 1746-1804. Prijevod sa turskog, uvod ikomentar Mehmed Mujezinovi}. 3. izdanje. Sarajevo: Sarajevo publishing, 1997.Ba{i}, Husein. Crni dukati: Izbor iz narodnog stvarala{tva plavsko-gusinjskogkraja. Ivangrad: Knji`evni klub, 1971.Ba{i}, Husein. “Rije~ o lirskim narodnim pjesmama iz Sand`aka.”: Predgovor zaknjigu Mo`e li biti {to bit’ ne mo`e: Lirske narodne pjesme iz Sand`aka, antologija.Sabrao i priredio Husein Ba{i}. Tuzla: Fi-Grafik, 1991.Ba{i}, Husein. San i pola `ivota: Tradicionalna usmena knji`evnost Muslimana-Bo{njaka iz Crne Gore i Srbije (antologija). Novi Pazar: INA “Damad”, 1996.Ba{i}, Husein. Antologija usmene knji`evnosti Bo{njaka iz Crne Gore i Srbije.Podgorica: “Almanah”, 2002.5 knj.Bejti}, Alija: “Prilozi prou~avanju na{ih narodnih pjesama.” Bilten Instituta zaprou~avanje folklora, II (1953), str. 387-405., Ibid., III (1955), str. 105-124.Blagaji}, Kamilo.1886. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Drugopopravljeno izdanje. Zagreb,1886..“Bosansko-hercegova~ka muzika”. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb: JLZ, l971.p.225 - 233. www.bosnia.ba/muzika/vremeplovBosnia: Echoes from an Endangered World. CD. SF 40407. Washington:Smithsonian Folkways Recordings, 1997.Bugarinovi}, Milan. Sarajke: srpske narodne `enske pjesme iz zbirke MilanaBugarinovi}a. Mostar, 1904.Burton, Kim. “Bosnia-Herzegovina: Sad songs of Sarajevo – Sevdalinke.” WorldMusic: the rough guide. Vol. I: Africa, Europe and the Middle East. London: TheRough Guides, p.253.Buturovi}, \enana: “O lirskim narodnim pjesmama u @epi.” ^lanci i gra|a, XII(Tuzla, 1978), str. 55-71.Buturovi}, \enana. “Narodna poezija u te{anjskom kraju“, GZM, NS (E), 1986/87,41-42: 275-333.Buturovi}, \enana: “Nekoliko napomena u vezi sa pitanjem klasifikacije narodnihpjesama.“ Makedonski folklor, XIV, 27-28 (1981), 71-77.Buturovi}, \enana. Mori}i: Od stvarnosti do usmene predaje. Sarajevo: Svjetlost,1983.Buturovi}, \nana, Lada Buturovi}. Antologija bo{nja~kih usmenih lirsko-narativnihpjesama. Sarajevo: Svjetlost, 2002.Buturovi}, \enana, Munib Maglajli}. 1998. Narodna knji`evnost, Knj. 2, u:Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evost u knji`evnoj kritici. Sarajevo: Alef, 1998.Cartwright, Garth. “Bosnia Sevdah“, Folk Roots, 271-272 (Januar- Februar,2006), 47-50.^avlovi}, Ivan Vlado Milo{evi}: kompozitor. Sarajevo. Muzikolo{ko dru{tvo F BiH,2001. 362 str.^avlovi}, Ivan. Nauka o muzi~kim oblicima. Sarajevo: Studentska {tamparija,1998. 517 str.]umurija, Ismet. “Tuma~ i ba{tinik sevdalinke: Povodom 13-godi{njice smrtiHimze Polovine“, Most, 117-118 (28-29) (Mostar, 1999), 79-83.]umurija, Ismet. “Legendarni sevdahlija: @ivotni put veterana i barda ZaimaImamovi}a“, Most, 181 (92), (Mostar, 2004).Davidovi}, Stevan. Srpske narodne pjesme iz Bosne (`enske). Pan~evo, 1884.Dizdar, Hamid. Sevdalinke: Izbor iz bosansko-hercegova~ke narodne lirike.Sakupio, odabrao i uredio Hamid Dizdar. Sarajevo, 1944.Dizdar, Hamid. Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Izbor i redakcijaHamid Dizdar. Sarajevo, 1953.Dizdar, Hamid. [aljive narodne pjesme. Izbor i redakcija Hamid Dizdar.Sarajevo:”Veselin Masle{a,” 1953.Duri}, Ra{id. Trajna tradicija. Wuppertal-Tuzla: Bosanska rije~, 2000.Erlangenski rukopis: Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pjesama. Popularnoizdanje. Nik{i}: Univerzitetska rije~, 1987.Eschker, Wolfgang. Untersuchungen zur Improvisation und Tradierung derSevdalinka an Hand der sprachlichen Figuren. Munchen: Verlag Otto Sagner,1971. 275 S.Eschker, Wolfgang.”Ljubiti, umrijeti: Lirika u tragediji: Heine i bo{nja~ke narodneljubavne pjesme”: Behar – prvi bo{nja~ki ~asopis na Internet mre`i, Faki}, Fehim. Butum Tuzla ... Tuzla: Harfograf, 2001. 142 str.Ferovi}, Selma.”Muzi~ko vaspitanje u BiH: 1878 – 1997”.Muzika, I, 4 (1997), 149-164.“Folklorna muzika “. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb:JLZ, l971. 592-93.Frndi}, Nasko. Narodni humor i mudrost Muslimana. Zagreb : Stvarnost, 1972.Fulanovi}-[o{i}, Miroslava. “Bibliografioja napisa u ~asopisu ’Muzika’: l997 –l999.”Muzika = Music, IV, l-2 (januar – juni 2000), l37-43.76 BEHAR 103

ENES KUJUND@I]Fulanovi}-[o{i}, Miroslava. “ O narodnom muzi~kom stvarala{tvu i takozvanojnovokomponovanoj narodnoj muzici “. Muzika, II, 4 (1998), 84-87.Geseman, Gerhard. Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pjesamaSemski Karlovci : SKA, 1925.Gesemann, gerhard. “O zna~aju narodne pesme za nacionalnu kulturujugoslovenskog naroda.“ Prilozi prou~avanju narodne poezije, 4 (Beograd, 1937).,Pre{tampano u: svesku I, Gesamellte Abhandlungen von Gerhard Gesemann,(Munchen: Hieronymus Verlag Neuried, 1981, str. 449-461.Goy, Dennis Edward. A Green Pine: An Anthology pf Love Poems from the OralPoetry of Serbia, Bosnia and Herzegovina. Beograd: Prosveta, 1990.Guni}, Vehid. Meraklije. Tuzla: R&R, 1994. 2 knj.Guni}, Vehid. Sevdalinke o gradovima. Biha}: NIP “Bo{njak,” 1997. 240 str.Guni}, Vehid. Sarajevo divno mjesto: najljep{e pjesme o {eheru. Sarajevo: VehidGuni}, 1999. 181 str..Guni}, Vehid. Sevdalinke. Te{anj: Planjax, 2003. 2 knj.Had`i}, Hajrudin. Tradicionalne bo{nja~ke igre i njihova veza sa obi~ajima.Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1999.“Herzog, George”. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb:Jugoslavneski leksikografskizavod, l974. str. 121.Horozi}, Asim. Harmonija za III razred srednje muzi~ke {kole. Sarajevo: OKO etc.,1997. 132 p.Hrenovica, Muhamed Zlatan. Slovo o Zaimu. Sarajevo:Vidam, 1997. 102 str.“ Institut za prou~avanje folklora u Sarajevu “, Muzi~ka enciklopedija. Zagreb:JLZ, l974. 209-210.Humo, Hamza: “Muslimani Bosne i Hercegovine posmatrani kroz sevdalinku,”Gajret, kalendar za 1937 (Sarajevo, 1936), 177-180.Isakovi}, Alija. Biserje : Antologija bo{nja~ke knji`evnosti. 3. dop. izd., Sarajevo:Ljiljan, 2002.Isovi}, Safet. “ Sevdalinka se ra|a u nama. “. Intervju dat Mensuru BrdaruPreporod, XXI (1. juli 1990), str. 10-11.Jahi}, D`evad. “ Jezi~ki izvori sevdalinke”, Odjek, XLI, 21(1988), str. 16-17.Jahi}, D`evad. “Sevdalinka i bosanski jezik.“ U: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100odgovora, Sarajevo: Ljiljan, 1999. str.Jahi}, D`evad. Narodne pjesme Bo{njaka. Moskva, 1995.Ja{arevi}, Aida. “Publicisti~ki izvori o muzici u BiH do 1918”. Muzika, III, 4 (1999),76-78.Jugoslavskie narodnie pesni iz Sand`aka. Po pjevanju Hamdije [ahinpa{i}a rodomiz Pljevalja. Priredio M. Vasiljevi}. Moskva: Akademija nauka SSSR, 1967.Juki}, Ivan Franjo. Sabrana djela. Sarajevo: Svjetlost, 1973. 2 knj.“Ka~erovski, Bogomir”. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb: JLZ, l974. p. 290.Kadragi}, Hasan: Umjetni~ka vrijednost bosansko-hercegova~ke sevdalinke.Sarajevo, 1933. 14 str.Kara~a, - Beljak, Tamara. “Kamo idemo? Za{to se odri~emo vlastitog tradicionalnogizri~aja ? “ u: Zbornik radova/ III. Me|unarodni simpozij Muzika udru{tvu, Sarajevo, 24-26 oktobar 2002. Sarajedvo: Muzi~kolo{ko dru{tvo F BiHetc., 2003. str. 167-169.Kara~a – Beljak, Tamara. “ Promjene u na~inu interpretacije sevdalinke.” FolklorBosne i Hercegovine, sv. 1 (Sarajevo, 1991); str. 177- 180.Kara~a-Beljak, Tamara. Sevdalinka: Melopoetski oblik bosanskohercegova~ke gradskesredine. Sarajevo. Magistarska teza. Sarajevo: Muzi~ka akademija, 2002.Karad`i}-Stefanovi}, Vuk. Mala prostonarodna slavenoserbska pjesnarica. Be~,1814.Karad`i}, Vuk Stefanovi}. Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (`enske). Be~,1866.Kasumovi}, Ahmed. Bo{nja~ke narpodne pjesme Srebrenika i okoline. Gra~anica:Grin, 2000.Kenjalovi}, Milorad. Vlado S. Milo{evi}: etnomuzikolog. Banja Luka: Akademijaumjetnosti, 2002. 184 str.Kenjalovi}, Milorad. Biseri gradske muzike. Banja Luka: Besjeda etc., 2000. 53 str.Krajtmajer, Vinko. “ Huma~ki svira~i – prenosioci zanimljive tradicionalne praksemajevi~kog kraja “. Zbornik radova XXXIV Kongresa saveza udru`enja folkloristaJugoslavije: Tuzla, 22. do 26. IX l987. Tuzla, l987. 293-99.Krajtmajer, Vinko. Sviranje i bubnjari u muzi~koj tradiciji sjerevo-isto~ne Bosne.Doktorska disertacija. Sarajevo: Muzi~ka kademija, 1995. 444 str.Krnjevi}, Hatid`a. Narodne pjesme : Lirske, lirsako-epske, epske. Sarajevo : “ V.Masle{a “, 1973.Krmnjevi}, Hatid`a. Usmene balade Bosne i Hercegovine : Knjiga o baladama iknjiga balada. Sarajevo: Svjetlost, 1973.Krnjevi}, Hatid`a. “Rukoveti lirskih pesama Erlangenskog rukopisa “, u : @ivipalimpsesti ili o usmenoj poeziji. Beograd : Nolit, 1980.Krnjevi}, Hatid`a: Lirski isto~nici: Iz istorije poetike lirske narodne poezije.Beograd: BIGZ etc., 1986.“ Ku~ukali}, Zijo “. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb: JLZ, l974. str. 394.Kuba, Ludvik. Narodne pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo :Svjetlost, 1984.Kuba, Ludvik “Pjesme Ju`nih Slavena i Muslimanstvo “.Usmena knji`evnost:Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici. Sarajevo: Alef, 1998. str.326-331.Ku~ukali}, Zijo. Likovi savremenih bosansko-hercegova~kih kompozitora.Sarajevo, l961.Ku~ukali}, Zijo. Dvadeset godina Sarajevske opere. Sarajevo, l966.Ku~ukali}, Zijo. The Development of Musical Culture in Bosnia and Herzegovina.Sarajevo, l967.Ku~ukali}, Zijo. “Folk Music as an Influence on Art Music in Yugoslavia”, Papersof the Yugoslav-American Seminar on Music. Bloomington, l970.Ku~ukali}, Zijo. Osnovi muzi~kog obrazovanja za I razred gimnazije. Sarajevo:Zavod za izdavanje ud`benika, 1968. 93 str.Kuha~, Franjo: Ju`no - slavjenske narodne popievke. Zagreb: Tiskara i litografijaC. Alberchta, 1876-1941. I-V knj.Kujund`i}, Enes. Narodna knji`evnost Bo{njaka: Uvod i izbor tekstova. Zenica:Dom {tampe, 2001. 384 str.Kurt, Mehmed-D`elaludin. Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske).Svezak prvi. Sabrao i uredio Mehmed-D`elaluddin Kurt (Hafiz Mostari). Mostar,1902.Kurtovi}, [ukrija.”Sevdalinka – na{a narodna pjesma: Povodom Radio-eseja @.Zdravkovi}a”.Glasnik VIS, IX (1958), str.184-187.Lockwood, Yvonne. Text and Context: Folksong in a Bosnian Muslim Village.Columbus, Ohio: Slavica, 1983.Lovrenovi}, Ivan. Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki. Izbor IvanLovrenovi}. Sarajevo: BH Dani, 2004.Ljubu{ak, Kapetanovi}, Mehmed-beg. Narodno blago. Sarajevo, 1887.“Ma}ejovski, Franjo”. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb: JLZ, l974. 498-499.Maglajli}, Munib. “Tri Kubina ogleda o pjesmi Ju`nih Slavena. “ Radio Sarajevo:Tre}i program, 15 (1976).Maglajli}, Munib. 101 sevdalinka. Mostar: Prva knji`evna komuna, 1977.Maglajli}, Munib. Od zbilje do pjesme: ogledi o usmenom pjesni{tvu. Banja Luka:Glas, 1983. 221 str.Maglajli}, Munib. Muslimanska usmena balada. Sarajevo: “V. Masle{a“, 1985.Maglajli}, Munib. Usmeno pjesni{tvo od stvaralaca do sakuplja~a, Tuzla,Univerzal, 1989.Maglajli}, Munib. Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Institt zaknji`evnost etc., 1991.Maglajli}, Munib. Antologija bo{nja~ke usmene lirike. Sarajevo: Alef, 1997.Maglajli}, Munib. Bo{nja~ka usmena lirika. Sarajevo:Sarajevo publishing, 2000.Maglajli}, Munib. Usmena lirika Bo{njaka. Sarajevo: BZK “Preporod“, 2006. 387str.Mehmedi}, Mirta. De Bosnische Sevdalinka. Amsterdam: Univeriteit Amsterdam,2002. 79 p.Me{i}, Salih. Sa gornjeg ~ardaka: 120 pjesama iz zbirke Saliha Me{i}a. PrirediliMunib Maglajli} i Smail F. Terzi} Te{anj: Narodni univerzitet, 1976.Miles, Foley John. Oral Formulaic Theory and Research: An Introduction andAnnotated Bibliography. New York: Garland, 1985. Dopune u: Oral Tradition 1(l986): 171-230., 3 (1988): 11-60., 7 (1992): 284-330.“The Milman Parry Collection of Oral Literature atHarvard.”.“Milo{evi}, Vlado”. Muzi~ka enciklopedija. Zagreb, l974. str. 586.Milo{evi}, Vlado. Bosanske narodne pjesme. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine,l954-l964. 4 knj.Milo{evi}, Vlado. “Rad ekipe prof. dra Gerharda Gezemana na fonografisanju narodnihpjesama u Sarajevu 1937”. Radovi ANU BiH, Odjeljenje za umjetnost iknji`evnost, XLVII (1973), str. 185-208.BEHAR 10377

SEVDAH I SEVDALINKAMilo{evi}, Vlado. Kameni spava~: Partitura za guda~ki kvartet i recitatora.Sarajevo: ANU BiH, Djela, knjiga 51, 1974.Milo{evi}, Vlado. Kraji{ke borbene pjesme. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine,l959-l961. 2 knj.Milo{evi}, Vlado. Sevdalinke. Banja Luka: Muzej Bosanske krajine, l964.Milo{evi}, Vlado. Ravna pjesma. Banja Luka: Glas, l984.Mla~, Kre{imir. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike. Zagreb: Matica hrvatska, 1972.Mirkovi}, Petar. Srpske narodne pjesme (gerzovske i djevoja~ke) iz Bosne.Pan~evo, 1886Mostar Sevdah Reunion (razli~iti izvo|a~i i pjeva~i). CD. World Connection 43011, 1999.Musabegovi}, Jasmina. Bo{nja~ke uspavanke. Pripremila Jasmina Musabegovi}.Sarajevo: Preporod, l997. 59 str.“Music of Bosnian Muslims”: Muzi~ka enciklopedija. 2. izd. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod - JLZ,1971 – 77. 3 sv.Nametak, Alija. Muslimanske `enske pjesme./ Priredio A. Nametak. Sarajevo:Naklada knji`are H. Ahmeda Kujund`i}a, 1944. 117 str.Nametak, A.: Bibliografija folklorne gra|e u deset godi{ta “Behara” s indeksommotiva. Sarajevo: Izdanje Instituta za prou~avanje folklora, 1957. 41 str.Nametak Alija. Od be{ike do motike: Narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegova~kihmuslimana. Sarajevo: Vlastito izdanje autora, 1970.Nedi}, Vladan. Antologija lirskih narodnih pjesama. Beograd: Srpska knji`evnazadruga, 1969.“Online Resources for Ethnomusicological Information”:.Orahovac, Sait. Sevdalinke, romanse i balade Bosne i Hercegovine. Prikupio, izbori redakciju izvr{io Sait Orahovac. Sarajevo: Svjetlost, 1968. 899 str.Orahovac, Sait. Stare narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine. Sarajevo:Svjetlost, 1976.Orahovac, Sait. Muslimanske narodne pjesme. Beograd: Rad, 1977.Orahovac, Sait. Biserna ogrlica. Banja Luka: Glas, 1990.Pani}, Dragica. “Neki elementi instrumentalne tehnike na {argiji sa Br~anskogpodru~ja”, Zbornik radova XXXIV kongresa Saveza udru`enja folkloristaJugoslavije. Tuzla, 1987. 507-513.Panti}, Miroslav. Narodne pesme u zapisima XV – XVIII veka. Izbor i predgovor drMiroslav Panti}. Beogad, 1964.Pa{i}, Azra. “@ena u gradskoj muslimanskoj muzi~koj tradiciji. “ Folklor Bosne iHercegovine, Sv. 1 (Sarajevo, 1991), str. 155-158.Pelletier, Rene. La chanson d’ amour a Sarajevo. Besanocon: Imprimerie Jacqueset Demontrond, 1938.Pennanen, Risto Pekka.2002. “Zaboravljeni kov~eg s balgom – prvi gramofonskisnimci svih vremena u Sarajevu, maj – juni 1907. “ : Zbornik radova/ III. Me|unarodnisimpozij Muzika u dru{tvu, Sarajevo, 24-26 oktobar 2002. Sarajevo :Muzikolo{ko dru{tvo F BiH etc., 2003. str. 170-175.Petranovi}, Bogoljub. Srpske narodne pjesme iz Bosne (@enske)./ Skupio ih i nasvijet izdao Bogoljub Petranovi}. Knjiga prva. Sarajevo: U bosansko-vilajetskoj{tampariji, 1867. X, 348 str. Drugo izdanje, Sarajevo, 1989.Petrovi}, Ankica.“Bosnia-Herzegovina“, The Garland Encyclopedia of WorldMusic: Europe. New York, London: Garland Publishing Inc., 2000. p. 962-971.Petrovi}, Ankica. “Bosnia-Herzegovina: Traditional Music“. The New GroveDictionary of Music and Musicians.London: Macmillan Publishers Ltd., 2001. p.58-65.Pobri}, Omer. 99 sevdalinki i po koja pjesma. Visoko: Muzi~ki atelje “Omega”,1992.Pobri}, Omer. Sevdah nadahnut `ivotom … slobodom. Visoko: Muzi~ki atelje“Omega”, 1996.Pobri}, Omer. Bajram i Ramazan u pjesmi. Monografija., 2 CD-a., 2 video kasete.,2 audio kasete. Visoko: Muzi~ki atelje “Omega”, 2000.Pobri}, Omer. Miruh Bosne: knjiga nota i tekstova, 7 CD-ova i l4 audio kazeta.Visoko-Muli}i: “Omega”, 2002.Pobri}, Omer. Banjalu~ki sevdah u vremenu. Visoko: Institut sevdaha, 2004.Pozaji}, Mladen. “Izgradjivanje vlastitog nacionalnog muzi~kog izraza u djelimabosanskih kompozitora”, Muzika, I, 4 (Sarajevo, 1997), 5-10.“Pozaji}, Mladen”. Muzi~ka enciklopedija, Zagreb: JLZ, l977. str. 119.Prilozi za prou~avanje muzi~ke kulturne ba{tine u Bosni i Herecegovini (1994:Sarajevo): Zbornik sa`etaka. Sarajevo: Avicena, 1994. 48 str.Prvi javni sastanak koordinacionog odbora za ispitivanje tradicionalne narodnereligiozne obredne muzike u Jugoslaviji: Sarajevo, l4. juna l984. Sarajevo:ANUBiH, l989.“Rihtman, Cvjetko”, Muzi~ka enciklopedija,. Zagreb: JLZ, l977. str. 204.Rihtman, Cvjetko. “Polifoni oblici u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine.” BiltenInstituta za prou~avanje folklora, I, (Sarajevo, 1951), str. 3-38.Rihtman, Cvjetko. “Narodna muzika jaja~kog sreza.” Ibid., II (Sarajevo, 1953), str.5-102.Rihtman, Cvjetko. “Narodna muzi~ka tradicija @epe.”GZM (Etnologija), XIX(Sarajevo, 1964), str. 237-305.Rihtman, Cvjetko. “Folk music in Bosnia and Herzegovina”. The Grove Dictionaryof Music and Musicians. London, 1981. Vol. XX, str. 588-594.Rihtman, Cvjetko. “O porijeklu sevdalinke”. Ilustrovana politika, br. 281 (Beograd,1964), str. 7.Risojevi}, Ranko. Vlado S. Milo{evi}: jedan vijek. Banja Luka: Akademija umjetnosti,2001. 314 str.Romani}, Teodor. Muzika u Sarajevu: Sje}anje neposrednog u~esnika. Sarajevo:Rabic, 2002. 223 str.Sarajli}, [emsudin. “Sevdalinke”.Narodna uzdanica: knji`evni zbornik za godinu1943. Godina XI (Sarajevo, 1942), str. 123-123-127.“Sevdalinka”. Muzi~ka enciklopedija,. Zagreb, JLZ, l977. str. 240.Smailovi}, Avdo. Teorijsko-didakti~ki osnovi muzi~kog vaspitanja u razrednoj nastavii pred{kolskom vaspitanju..Sarajevo: Svjetlost, 1977. 65 str.Softi}, Ai{a: Razvoj bo{nja~ke nauke o usmjenoj knji`evnosti. str. 51-71 u:Bo{nja~ka knji`evnost u knji`evnoj kritici. Knj. 6. Novija knji`evnost - Kritika.Sarajevo, Slef; 1998. 781 str.“Smailovi}, Avdo”. Muzi~ka enciklopedija,. Zagreb, JLZ, l977. str. 388.Suljki}, Hifzija. Islam u bo{nja~koj narodnoj poeziji. Tuzla: R&S, 2003.[ahinpa{i}, Hamdija. Po Taslid`i pala magla: narodne pjesme iz Sand`aka po pjevanjuHamdije [ahinpa{i}a iz Pljevalja. Sarajevo: Zavi~ajni klub Pljevljaka i prijateljaPljevalja iz Bosne i Hercegovine, 2002.Tahirbegovi}, Farah. Emina Ze~aj, Mehmed Gribaj~evi}: Sevdalinka. Sarajevo,1998.Tahirbegovi}, Farah et al. Pjesma srca moga: Stotinu najpljep{ih pjesama ZaimaImamovi}a. Sarajevo: Buybook, 2004. (Sa CD-om izabranih pjesama ZaimaImamovi}a).Tordinac, Nikola. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. 2. izd.Vukovar,1883.Tupkovi}, Rusmir. Tuzlanska rok scena: prvih 35 godina. Tuzla: Radio Kameleon,1996. 69.Vasiljevi}, Midrag. Jugoslavskie narodnie pesni iz Sand`aka. Po pjevanju Hamdije[ahinpa{i}a rodom iz Pljevalja. Priredio M. Vasiljevi}. Moskva: Akademija naukaSSSR, 1967.Velagi}, Mehmed, Edward H. Jones. Sevdah: Traditional Music from Bosnia.London: Boosey and Hawkes, 1997.Vidan, Aida. Embroidered with Gold, Strung with Pearls: The Traditional Balladsof Bosnian women. Cambridge: Harvard University Press, 2003.Zbornik radova u ~ast akademika Cvjetka Rihtmana. Sarajevo: ANU BiH, l986.Bibliografija str. 21-26.Zorabdi}, Omer. Pjesme koje pjeva Zaim Imamovi}. Sarajevo : Omladinska knjiga,1953.Zovko, Ivan. Hercegovke i Bosanke : Sto najradije pjevanih `enskih pjesama.Sarajevo, 1888.Zubovi}, Alma. “Aspekti muzi~kog `ivota u Bosni i Hercegovini u doba turskeuprave.’ Muzika i dru{tvo: Medjunarodni simpozij, Sarajevo 29 - 30 X l998.Sarajevo: Muzikolo{ko dru{tvo F BiH, l998. p. 38 - 43.Zubovi}, Alma. ’Muzika Bo{njaka u Bosni i Hercegovini u doba osmanske uprave.’Muzika = Music, IV, 1-2 (2000). 24-33.@ero, Muhamed. 1995. Sevdah Bo{njaka: 430 sevdalinki sa notnim zapisom.Sarajevo: Ljiljan, 1995. 450 str.78 BEHAR 103

ALMA SKOPLJAKISKU[AVANJE KULTUREPi{e: Mr. Alma SkopljakStereotip o sentimentalnosti i pasivnosti kao klju ~ -nim odrednicama kulturolo{ke i knji`evne projekcije`en stvenosti, pa i one imaginirane u kontekstu us -me ne lirike, i danas je prisutan u njenim knji `ev no -kr iti~kim analizama! Me|utim, ovaj ste re otip ra zot -kri va i ru{i jedan cijeli korpus sevdalinki u kojem lir -sko Ja, `enskoga roda kada su u pitanju tzv. `enskepjes me, pronalazi u usmenoj lirici mjesto iskazasvog iskustva patrijarhalne kulture i sredine, osvajaju}ina taj na~in ina~e zabranjeni javni prostor i po -ka zuju}i pri tome svojevrsni oblik otpora! Ek s pli cit -nu potvrdu navedenog stava mogu}e je prona}i usev dalinci: Jesam li ti govorila, dragi:/-Ne a{ikuj,ne ve`i sevdaha!/ Od sevdaha gorjeg jada nej -ma,/ a `alosti od a{ikovanja./ Na `alost }e ikom {ija do}i,/ A za jade niko i ne znade,/ poslijeBoga i sevdaha moga! 1 , a u kojoj lirski su -b jekat izrazom da ˝za jade niko i ne znade,pos lije Boga i sevdaha moga˝ javnosti raz o -t kri va svoj marginalizirani polo`aj individuesve dene na ograni~eni prostor `ivljenja iz -me |u ku}nih i avlijskih zidina bez mo gu} -nosti javnog iskaza svoga stanja, jer jesva ki otvoreni otpor ravan kulturolo{komsa moubistvu! Zbog toga se usmena, na -ro ~ito lirska tradicija, razotkriva kao mje -s to isku{avanja tradicije i kulture, kojeuje dno ra zo bli~ava tragi~nu poziciju i `i -vot nu dramu ˝junakinja˝ sevdalinke!Ovaj iznenada otvoreni prostor sa mo is -ka za pokazuje se u cjelokupnoj svojojpa ra dok salnosti: mjesto je iskazivanja˝dis o nan tnog˝ i ˝disidentskog˝ glasa `ene, istogon og kojeg je kultura uglavnom ostavljala nijemog, ais to vremeno je dio kul tu ro lo {kih mehanizama kojisu u slu`bi konstituiranja subjektiviteta pojedinca 2 irep rodukcije va `e }ih odnosa u dru{tvu! Ova komp -lek sna pozicija, bolje re}i uloga sevdalinke, pokazujeda knji`evni tekst mo`e biti i mjestom redefinira -nja i isku{avanja tradicije kojoj pripada! To zna~i dase sev dalinka mo`e ~itati i kao ˝dvoglasni diskurs˝koji sa dr`i ˝dominantnu˝ i ˝nijemu˝ pri~u, kao knji -`ev no st koloniziranih, ali i da je mnogo vi{e od dvoglasja!3Nesporno je da je sevdalinka usmena lirskapjesma ur banog karaktera ~ije je dominantnoobilje`je go vor o sevdahu ili neuta`ivoj ljubavnoj~e`nji 4 , tom gr~u tijela i du{e proiza{lom iznaj~e{}e ne ostvarive `elje za voljenomosobom, ali ona, is to tako, nudi i jednu namomente iz ne na |u ju}e otvorenu atributizaciju`enskog, ko ju je tada{nja kulturalnakonfiguracija `en stvenog, nadzirana odstrane patrijar hal nog kulturolo{kogkoda, tabu i zi ra la pro tjeruju}i je u sferusra mo t nog, ne pri ro dnog, van granica˝nor mal nog˝! O~iti pri mjer ovog jesljede}a sevdalinka: So ko le ti od jele dojele/ pa on tra`i hlada ne le`ana/ i on tra`ivode ne pi jene,/ i on tra `i trave neko {e -ne./ Gle da la ga s pe n d`e ra djevojka,/gle dala ga pa je besjedila:/ - Sleti k me -ni, siv zelen so ko le!/ U men´ ima hladanele`ana,/ u men´ ima vo de nepijene,/1Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, priredio IvanLov re n o vi}, Sarajevo, Civitas, 2004, str. 63.2Catherine Belsey u tekstu Konstruiranje subjekta – dekonstruiranjeteksta isti~e stav o podlo`nosti subjektiviteta uticaju ˝konvencija,obrazovanja i kulture u naj{irem smislu˝, pozivaju}i sena Althussera koji me|u aparate koji doprinose procesu reprodukcije(proizvodnih) odnosa uklju~uje i knji`evnost! (Belsey,Catherine: Konstruiranje subjekta – dekonstruiranje teksta,objavljeno u Le{i}, Zdenko: Nova ~itanja; Poststrukturalisti~ka~itanka, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 231)3O nemogu}nosti jednostranog definiranja pojma sevdalinke go -vo rio je i Vlado Milo{evi}: ˝Mo`emo re}i da je to djevoja~ka pjesma,moma~ka, a{iklijska, sevdalijska (ne sevdalinka), ona jesve to, a ipak nije. Ona je ono {to je najbitnije, najintimnije u ~ov -je ku, onaj natalo`eni i nei`ivljeni kompleks koji u nama imanen -t no `ivi, naslije|en ne od jednog pretka nego od beskrajnih dav -no minulih generacija. Sevdalinka je tvrd, neadekvatan izraz zasve ono i`ivljeno i nei`ivljeno, snivano i nesnivano, nedore~eno,nedo`ivljeno i nedovr{eno u nama.˝. (Milo{evi}, Vlado: Sev da lin -ka, Muzej bosanske krajine, Banja Luka, 1964, str. 41)4Vlado Milo{evi} i isti~e da, kada se govori o sevdalinci,˝manjese misli na nje`no satkanu liriku koja sa malo rije~i mnogoka`e, a vi{e na onaj krajnji i posljednji stadij ljubavne strasti– onaj te{ki i neizlje~ivi karasevdah˝, zbog ~ega je ona ˝uizno{enju ljubavne strasti, a i radosti, iznad uobi~ajene granicei normalnog zaljubljeni~kog stanja˝. (Milo{evi}, str.24)BEHAR 10379

SEVDAH I SEVDALINKAu men´ ima tra ve ne ko {ene!/Bijele grudi, hladak ne le`ani/~arne o~i voda nepijena,/ ruse ko -se trava neko {ena! 5 Ova subverzijatradicionalnih kulturolo{kih,pa i knji `ev nih postulata, o~ita i udrugim sevdalinkama – Zafali seFata materina, Platno b´jeliSarajka djevojka, Majka Me huludog o`enila, Majka Fatu kroz trigore vi~e, Lijepa Zejna po bos ta nu{e}e, Kad se `eni ^ur~i}u Lut -vaga..., ukazuje na ~injenicu daje dan dio sevdalinki nudi bitnodru ga~iju reprezentaciju `enskogi `en stvenog od one koja se na -me }e u njenim tradicionalnimknji `ev no kri ti ~kim analizama, ko -je naj~e{}e ge neralizuju stavove oosobenostima sevdalinke! Sag le -da na iz ove per spektive sevdalinkau izrazito kon zervativnoj kultu -ri omogu}ava iskaz `enske ~ul no -sti! Kul tu ro lo{ ki nametnuta ~ed -no st `ene, sve de na do gotovo krajnjenesvjesno sti svog vlastitogtijela kao izvora u`i tka (jer je nje -no tijelo bilo samo mje sto uk lju ~i -va nja u ˝dru{tvene pro cese˝ isred stvo zauzimanja po zicije usim boli~kom poretku), ka o normapo tisnuta je u navedenim sevda li -nkama izrazitom sa mo s vije{}u`enskog subjekta koji na iz glednaivnim ˝koketiranjem˝ sa je zi -kom, kulturom i tradicijom os va japros tor koji mu je uskra}en, isto -vremeno, ispisuju}i zapravo poetske(usmene) dnevnike svog vla -stitog iskustva i `ivotne drame,izazvane naj~e{}e neshva}anjemod strane sredine i porodice!Svjesno opasnosti od ˝moralnog˝pada i blizine granice dopu{tenog,lirsko Ja sevdalinke poigrava se saPoretkom koriste}i tradicio nalnouobli~ene momente upoznavanja,a{ikovanja, i forme slanja porukadragome kroz op}eprihva}eni kulturolo{kiproces raz mje ne, pri~emu `enski subjekt (`e nsko) tijelostavlja kao ulog (i na ravnomu{ki subjekt (mu{ko) ti jelo kaoulog), a rezultat je pjesma koja jerazotkrila onu ne vi{e sen ti men -talnu ve} tjelesno osvije{ tenu rep -re zentiranu `en s tve no st. Mnogo jeprimjera ovog ob li ka svojevrsnognadmudrivanja i na digravanja, alije najin te re sant ni ji sljede}i: Okladise mom ~e i dje voj~e/ da spavaju,da se ne di ra ju./ Mom~e daje sedloi |ogata,/ a djevojka |erdan ispodvrata./ To reko{e, u |erdek lego -{e./ Jedno dru gom le|e okre nu -{e./ Mom~e le ` i kao ledenica,/ adjevojka kao `e ravica./ Kad je bilooko pola no }i, progovara lijepadjevojka:/ - Ok reni se, ne okrenuose,/ poljubi me, ne poljubio me!/ Jane `alim |er dan ispod vrata,/nemoj ni ti se dlo ni |ogata./ Mog|erdana po pili hajduci, tvog |ogurastrgali vuci! 6 Junakinja ove sev -da linke da leko je od ustaljenepred stave o u potpunosti patrijar -hatu i kulturi po kornom `enskomsubjektu koji bez pogovora pristajena zauzi ma nje namijenjene jojpozicije u ˝si m bo li~ kom poretku˝,koji pa si v no ~eka na namijenjenusudbi nu! Ona se na intimnom, lju -ba v nom, planu realizira kao ra v -no pra vna partnerica u ljubavnomna d mud ri vanju, a u pojedinim slu -~aj e vi ma, kao {to je to i u ovoj sev -da lin ci, ~ak prerasta u aktiv nogini cijatora zbivanja koje se ne ri je -tko kosi sa nametnutim no r mamapona{anja i koje ˝dovodi u pita -nje˝, odnosno pred izazov stavlja~ak i ˝mu{kost˝ partnera ili (po -ten cijalnog) dragog! U sevdalinciKad se `eni ]ur~i}u Lut vaga,/ onuzima Sidu Fejzaginu./ Po ru ~u jeSida Fejzagina:/ - ^uje{ me ne,]ur~i}u Lutvaga!/ Sre`i meni bejazanteriju/ pa mi kiti puca niznjedarca,/ ~esta puca, gdjeno srcekuca,/ sve od srme i od suhazlata,/ da ja vidim, ]ur~i}u Lut va -ga,/ ho}e{ li ih znati otkop~ati! 7upravo je o~it `e nski lir ski subjekatkoji ve} samim na ~i nomobra}anja (~uje{ mene, ]ur ~i}uLutvaga), upotrebom im pe rativa,tj. zapovjednog na~ina (sr e `i, kiti), iekspliciranjem vla s titog subjekta5Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str:171.6Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str: 119. (UAntologiji bo{nja~ke usmene lirike, koju je priredio MunibMaglajli}, mogu}e je na}i ne{to op{irniju varijantu ove sevdalinke:Zare~e se momak i |evojka/ da spavaju, da se ne diraju;/momak daje konja i oru`je,/ dvije sablje od sunca kovane,/ i~etiri no`a pozla}ena,/ a |evojka |erdan oko vrata,/ belenzukesa bijele ruke,/ i ~etiri grive pozla}ene./ Do po no}i mirom mirova{e,/od po no}i proplaka |evojka:/ ˝Okreni se, studeni kamenu,okreni se, ne okrenuo se, mrtvoga te okretala majka;/ ako`ali{ konja i oru`je,/ dvije sablje od sunca kovane,/ i ~etiri no`apozla}ena,/ ja ne `alim |erdan oko vrata,/ belenzuke sa bijeleruke/ i ~etiri grive pozla}ene,/ {to ih nije dotaknula nana, / akamoli ruka od be}ara!˝ (Maglajli}, Munib: Antologijabo{nja~ke usmene lirike, Alef, Sarajevo, 1997, str. 93))7Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str: 70.80BEHAR 103

ALMA SKOPLJAKkao svojevrsnog su ca koji pro cje -njuje ˝spo sob no sti˝ partnera (daja vidim...ho}e{ li ih znati ot kop -~ati) u potpunosti izlazi iz ok vi raustaljene kulturolo{ke i knji `evneprojekcije `ens ko sti i `en s tvenosti!Sevdalinka Majka Mehu ludog o`e -nila/ i ludog ga u |erdek spre mila./Kad se Meho na{´o kod djevojke,/on zaplaka, tra`i staru maj ku./Njega tje{i pod duvak dje vojka:/ -Nemoj plakat´, moji jadi Me ho,/ jersam tebi ne{to do ni jela:/ u njedrimadunju i jabuku,/ dunju grizi,jabuku miri{i! 8 dalje uslo`njavapredst a vu o `enskom lirskom subjektuu sevdalinci, jer ju na kinja ovesevdalinke, stavljena pred svr{en~in kao i mladi}, ne samo da ˝tje{i˝˝mladog lu dog˝ dragog ve} u potpunosti,u iz razito patrijarhalnojkulturi, ek s plicira vlastitu `elju i~ulnost, pri ~e mu je po na {a nje imo mka i dje vojke izvan domina n t -nog patrijar hal nog obrasca po na -{anja! U ovom slu~aju u potpu nostije po tis nuta ustaljena reprodukcijaro d nih od no sa i uloga, jer je lik do -mi nantnog mu{karca koji i u |er -de ku, kao i u javnosti, pokazujesvo ju nad mo } nost nad po ko r(e) -nom `enom, jer je institucija bra kau patrijarhatu klju~ni topos u ko -jem se u najve}oj mje ri i po ka zujenje gova mo}, ~ije tijelo slu`i kaomje sto zadovoljenja mu`evljeve(odnosno mu{ke), a ne njene, `elje,zamijenio lik upla ka nog mladi}a,dok je pokor(e)nu `enu zamijeniolik `ene svjesne svoje `en skosti 9 !Naj bolji pokazatelj subverzivnostiovog i ovako imaginiranog `enskogsubjekta jesu sevdalinke u kojimaje prisutna upravo izrazito patrijarhalnakonstrukcija rodnih identiteta,u kojima je mu{ki rod/mu{ -ka rac taj koji ima mo} govora i mo}upravljanja, poput sevdalinke Sva -ka gora svoga lista pita,/ svakatravka svoga cvijeta pita:/ [to linam je sunca zakasnilo,/ Livnopolje dockan obasjalo?/ Da je za{tone bih ni `alio,/ ve} Ali-beg vjernuljubu pu{}a,/ ljepote joj u svojBosni nema,/ {to je bosa ispreddvora pro{la,/ bez fenjera i bezhizme}ara,/ raspletena pred begaiza{la,/ bez izuna bega gospodara.10 O~iti su odnosi mo}i i rodnihuloga i obaveza naro~ito unu tarinstitucije braka, u kojoj sup rug, uovom slu~aju Ali-beg, pu{ }a vjernuljubu svoju samo zato {to je bosaispred dvora pro{la, bez fe njera ibez hizme}ara, raspletena predbega iza{la, bez izuna be ga gospodara!Iza ekspliciranih i, nu`no jere}i, bezazlenih razloga pu{}anjakrije se zapravo nepostojanjeizuna, odnosno mu`evljeve dozvo -le, bolje re}i nepo{tovanje dru{t ve -ne hijerarhije i, tako re}i, dvostrukepo zicije mo}i Ali-bega i kao mu{ -ka rca i kao supruga! @ensko se ti -jelo ovdje razotkrilo kao mjestoma nifestacije vlasti i mo}i (naro~itopat rijarhalnih) kulturolo{kih i dru -{ t ve nih normi! Prestupni~in ˝ne -po s luh˝ prerastao je u napad nahi je rarhijsku ljestvicu, pa ju je trebalokazniti i kao primjer drugima!Me|utim, sevdalinka Bosiok se srosom zamjerio:/ -Medna roso, kad}e{ pasti na me?/ Bosioku rosaodgovara:/ - Zadr`ah se jade gle -daju}i,/ kako aga svoju kadu ka ra:/Kazuj, kado, gdje si sino} bi la/ i skime si sanak boravila?/ \u zelkadaagi odgovara:/ -Eto sa blje, evomoje glave!/ Ja sam bil a, sanakboravila,/ kod prvoga, kod sevdahasvoga,/ jer me majka za nedragadala! 11 , otkriva pravu prestupnicukoja u potpunosti ra zara institucijubraka, cjelokupni ˝simboli~ki po re -dak˝, u ko jem je kao supruga treba -la zauzeti svoju ulo gu, pre va riv{i~ak i sam ˝dis ci p linski dru{tveniapa rat˝ oli~en u ovom slu~aju u likui funkciji ma j ke i (ne dra gog, tj. ne `e -lje nog) su p ru ga! Ovaj ~in samovoljekra jnji je iskaz pobune protiv vlad a -ju }eg dis kursa, on je ot voreni otporna me tnutom sistemu vrijednosti ipred ~i taoca priziva lik `ene koja, ipo cijenu `ivota, odbija da u potpu -nosti bude konstruisana patri jar -hal nim dis kur som!8Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str: 91.9Ve} je u samom jeziku uspostavljena i ustaljena razlika izme|u`e nskog kao spolnog, biolo{kog, i `enstvenog kao rodnog, kultu -ro lo{kog konstrukta, ali (post)feministi~ka analiza ovih pojmovapo kazaje svu slo`enost njihovog zna~enja i odnosa, pa Judith Bu -t ler isti~e da je i spol ˝velikim dijelom diskurzivna konstrukcija˝!(Butler, Judith: Ra{~injavanje roda, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2005)10 Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str: 176. (UAntologiji bo{nja~ke usmene lirike data je ne{to druga~ijavarijanta ove sevdalinke: Sino} pa{a pa{inicu kara:/ ˝Kud }e{sama preko Atmejdana?/ Bez fered`e i b´jela ja{maka,/ bezpapu~a i svilen´ pojasa?/ Bez fenjera i bez hizme}ara,/ bezizuna mene gospodara?˝ (Maglajli}, Munib: Antologijabo{nja~ke usmene lirike, str. 57))11 Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str: 28.BEHAR 103 81

SEVDAH I SEVDALINKANaravno, ˝iskoraci˝ iz tradicije usevdalinci nisu ~esti, ali njihovopostojanje ukazuje na poku{ajedruga~ijeg konfigururanja `ens kogidentiteta! U prilog tome ide i~injenica da `ensko tijelo postaje~ak i u svijesti lir skog subjektasevdalinke ˝ulog `enske subjektivnosti˝:Zafali se Fala materina,/Da je ljep{e na svijetu nema:/ Glavajoj je tura ibri{ima,/ B´jelo ~elositna bujruntija,/ Obrvice s morapijavice,/ Trepavice krila lastavice,/Do dva oka dva vrela studena,/ Dvaobraza dva |ula rumena,/ Usta sujoj kutija {e}era,/ Zubi su joj dvaniza bisera,/ U njedrim´ joj dvab´jela goluba,/ Ruke su joj dv´jebiserli grane,/ Noge su joj dva direkazlatna. 12 Nesumnjivo je da je ka -rakterizacija u potpunosti u skladusa tada va`e}om ˝nor mom˝ ljepotei, naravno, da je metaforaposlu`ila slikovitosti izraza, i svojom{ifrirano{}u omogu}ila ovajiskaz uop}e, ali afirmira nje puti,protjerane u potpunosti u svijetintime, od sevdalinke tvori tekstneizbrisivo obilje`en tijelom! Pa` -nju posebno plijeni sam iskaz `en -skog lirskog subjekta koji, iako su -b verzivan, koristi dru{tveno i kulturolo{kinormirane vrijednosti,ko je posjeduje, kako bi ujednoatribuirao samog/u sebe otjelovljuju}ise: jednom su to bijele grudi,drugi put ruke bjelje od rukava,noge rumenije od {alvara, tre}i put~arne o~i, ruse kose i sl.Ova forma djevoja~ke ˝hvale˝ ide upojedinim sevda linkama jo{ i dalje- u prepoznavanje klju~nih mehanizamadru{tvenog poretka i vla s -tite pozicije u njemu, {to rezultiraspo znajom vlastitog tijela kao mje -sta u kojem su i upisane dru{tvenenorme, dakle tijela preko kojegsmo i uklju~eni, procesom normi -ra nja `enskog i mu{kog roda, udru {tvene procese, ali i tijela kaosvo jevrsnog izvora otpora, mjestais ku{avanja kulture, uloga u po ku -{aju nadmudrivanja sa vladaju}imnormama, tijela kao izvora mo}i:Dok je moga carstva – djevi~anstva/I fesi}a – bo{~aluka moga,/ La -ko mi je |umruk uzimati:/ Od Misi -ra – bijela bisera, / Iz Stambula –`u tijeh dukata;/ Mene prose dvapa {i}a mlada,/ Dva pa{i}a iz dvapa {a lu ka,/ Dva Muli}a iz dva mu la -lu ka,/ ^etvorica iznad Vi so ko ga,/Os morica na dnu Nevesinja -/ Me -ne prose, ali ja ih ne}u!/ Dok sammlada, svakome sam draga,/ Dos -ta aga, dosta bajraktara,/ Dostaima gore nelomljene/ I gospodemla de ne`enjene! 13 Lirski subjekatna vedene sev dalinke iskazuje ~istihe donizam, ru{e}i tabue, is ku {a -va ju}i granicu patrijarhata, i uop}eku lture. Pre po z navanje dje vi ~a n -stva kao carstva otkriva `enski lirs-12 Orahovac, Sait: Stare narodne pjesmemuslimana Bosne i Her cegovine,Svjetlost, Sarajevo, 1976, str.700.13 Orahovac: nav. djelo, str. 696.82BEHAR 103

ALMA SKOPLJAKki subjekat koji je ra skrinkao dru{tveni i kulturolo{kisistem vrijednosti u ko jem, naime, `enska nevinostpredstavlja njenu najve}u vrijednost, bez obzira nanjene druge kva li tete, {to nije slu~aj sa mu{kimrodom/spolom, ali i pro na {ao na~in da po sredstvomvlastitog tijela kao uloga u rodnim, pa pre ma tome idru{tvenim, ulogama, pre uzme ko ntrolu nad vlastitomsudbinom! Svijest je to o vlastitom ~e dnom imladom tijelu koje sada postaje ne samo ulog ˝`e -nske subjektivnosti˝ ve} i ulog u vlastitoj realizaciji un -utar dru { tvenog sistema! Kontrola je doneklemogu}a, ako se uz me u obzir mladost junakinje injena ~ednost, jer njeno ti jelo je objekat (mu{ke) `eljekoji je po`eljan sve dok ga ne posjeduje neko drugi, alio~ito izvan institucije bra ka i sve dok je on na horizontumogu}nosti! Poredba sa junakinjom navedene sevdalinkeBosiok se s rosom za mjerio, \uzel-kadom,otkriva da je `enski lirski subje kat u ovom slu~ajuotvoreni otpor zamijenio daleko supti l nijom taktikom,zasnovanoj na spoznaji dru{tvenih me ha nizama, da jezapravo svoje ˝nedostatke˝ pretvorio u naj ja~e adute ida je uop}e proces opiranja nametnutim (ro dnim)identitetima zapo~eo ve} u usmenoj narodnoj lirici!Otpor vladaju}em sistemu vrijednosti i op}enito pat -rijarhalnoj kulturi, me|utim, u sevdalinkama nijesamo evidentan u `enskim pjesmama, tj. u onim ~iji jelirsko ja `enskog roda, ve} i u tzv. mu{kim pjesmama,dakle u onim u kojima je lirsko ja mu{kog roda! Iz togugla interesantno je sagledati sevdalinku Sino} po|ohiz Mori}a hana,/ sretoh Umu iz vru}a hamama./Sretosmo se u sokaku tijesnu,/ sokak tijesan, a jamomak bijesan/ pa joj rekoh i dva i tri puta:/ - DilberUmo, ukloni se s puta!/ Ne {}ede se ukloniti Uma./ Aja odoh da pokraj nje pro|em./ Zape{e mi kop~e od~ak{ira/ za Umine d`anfezli dimije./ Kad se sagnuh dakop~e otkop~am,/ zape{e mi bazi od sahata/ za Umineogre od |erdana./ A kad htjedoh da bage otkop~am,/smije{a{e se brci i solufi,/ brci mavi, a solufi vrani,/ tose dvoje podudarit´ more!/ Bijeli mi se zubi omako{e/za grla{ce dilber Umihane./ Prosu{e se ogre od|erdana,/ iz grla joj krvcu otvorio./ Potra`ismo zelenulivadu/ te padosmo na zelenu travu./ \e padosmo, tu iosvanusmo! 14 Po~etna igra ljubavnog nadmudrivanjai od mje ra va nja ˝snaga˝ pra}ena kon ce p tom slu~aj no -sti i ˝sud bin skim spletom okolnosti˝ i ovdje je pos lu -`ila kao svojevrsna odbrana od nepo{tivanja strogood re |e nog i u kontrolisanim uvjetima odvijanog mo -me nta susretanja dvoje mladih! Ipak, iza cjelokupne˝slu ~ajne podudarnosti˝ krije se zapravo poku{aj14 Za gradom jabuka: 200 najljep{ih sevdalinki, str. 164.prikri va nja osje}anja i vlastite `elje, bolje re}i˝ljubavne po ma me˝ u patrijarhatu strogo potisnute uprostor intime! Up ravo zbog toga njeno iskazivanje ujavnom prostoru, ka kav je sokak, predstavlja izrazitosubverzivan ~in! Upo tre ba prvog lica mno`ine (pot ra -`is mo, padosmo, osvanusmo) u zadnjim stihovima ovesevdalinke stavlja ljubavnike u ravnopravan polo`aj!Otpor je o~ito zajedni~ki, bolje re}i obo stran!Sevdalinke koje su svoje mjesto na{le u ovom radu,iako omogu}avaju jedan sasvim druga~iji pogled nausmenu na rodnu liriku i op}enito patrijarhalnu kulturu~iji su uje d no produkt, rijetko su predmet knji `ev -nokriti~ke inter pre tacije, a rijetko }e svoje mjesto na}ii u {kolskim ud` b e nicima i normativnom knji`evnomznanju! Me|utim, nji hovo postojanje najbolje potvr|ujeprisustvo subve r zi v nog elementa u samoj patrijarhalnojkulturi i vremenu u kojem su nastajale, kao i(knji`evne) poku{aje dekons tru iranja te iste tradicije,kulture i mehanizama koji su u slu `bi reprodukcijeva`e}ih odnosa! Anonimni tvorac na vedenih sevdalinki,naj~e{}e `enskog roda, imaginira li r ski subjektsevdalinke u kontekstu patrijarhalnog kul tu rolo{kogkonteksta, ali eksponiranjem ~ulnosti, eks pli citnomatributizacijom `enskog tijela, subverzivno{}u po -stupaka junaka i junakinja, razotkrivanjem mehanizamadru{tvenog poretka, naru{avanjem stereotipa orodnim i dru{tvenim ulo ga ma ujedno redefinira(knji`evni) kon strukt `en skog (pa i mu{kog) rodnogidentiteta! Tekst je, poput tijela, postao mjesto otpora,mjesto isku {avanja kulture!BEHAR 103 83

SEVDAH I SEVDALINKASEVDALINKA I SAZ UKONTEKSTU WORLD MUSIC-APi{e: Vanja Muhovi}, etnomuzikologPretra`ivanjem bilo kojeg internet pretra`iva~a, natemu world musica, pojavljuju se stotine hiljada strani -ca koje su u vezi sa njime. Nakon pomnijeg pret ra` i -vanja tek nekoliko internet stranica name}u se sasvimsuprotna odre|enja pomenutog termina. A, ako se pritome konsultuje i recentna literatura koja se bavi ovomtematikom, tek onda nastupa dilema. Od kuda taj termin?Da li on ozna~ava svu muziku svijeta ili ne? Da lije to stil u muzici ili pak ne{to drugo? Tko su kompozi -tori ove muzike i da li su oni uop}e poznati? I takoredom. Pitanje za pitanjem se reda do unedogled.Ono {to je u prvi mah evidentno, a {to je najbitnije jesteto da je world music ili muzika svijeta najprije povezanasa folklornom muzikom. Zna~i, ona ne ozna~ava svumuziku svijeta, ve} onu koja je vezana za narod i njegovumuzi~ku praksu. Ovaj termin negdje se koristi i zaozna~avanje sve folklorne muzike svijeta, ali tako|erpredstavlja i novi `anr koji je nastao kao posljedica fuzijeizme|u folklorne muzike i savremenih muzi~kihpravaca u nekoliko zadnjih decenija 20. stolje}a. Ta~noodre|enje termina world music ne postoji. Negdje senjime oz na ~ava sva folklorna muzika svijeta, a negdjesamo ono {to je fuzija izme|u moderne i folklornemuzike. Ovim pojmom tako|er se ozna~ava i muzikakoja nije dio anglo-ameri~ke muzi~ke tradicije. Postojei dru gi nazivi za world music kao {to su worldbeat,1Guilbault, Jocelyne, Beyond the “World Music” Label AnEthno graphy of Transnational Musical Practices, ~lanak sakonferencije Grounding Music, 1996.etnopop, New Age, sono mondiale i musique métisse(hib ridna muzika). Postoje, tako|er, i te{ko}e pri po -ku{ajima da se world music definira kao nova kategorijaili stil. Vode se mnoge diskusije u vezi sa tim. 1 Bilokako bilo, world music danas ima vlastite ~asopise,festivale, radio i televiziske emisije, odjeljke u muzi~kimprodavnicama i sl. i dio je veoma razvijene muzi~keindustrije.U ovom radu pojmom world music ozna~avat }emosvaku muziku koja je fuzija folklorne i modernemuzike. 2 Takva muzika danas je {iroko rasprostra njenai popularna. Ako joj tra`imo korijene u tradicijskojmuzici, na}i }emo ih vjerovatno samo u okviru tradicijskihnapjeva koji se koriste, ali ~iji su muzi~ki aran -`mani sasvim razli~iti od onoga {to nalazimo u tradicijiiz koje su potekli, ili tradicijskih muzi~lih instrumenatakoji se u okviru nje koriste, a nekada samo u elementimai motivima iz odre|ene tradicijske muzike. Takva jenpr. muzika Dhafera Youssefa, Cesarie Evorie,Khaleda, Omara Sose i dr.Prvo i najbitnije pitanje koje se name}e kada je u pitanjusevdalinka u okviru world music `anra jeste koje tointerpretacije, ili izvo|a~i pripadaju tom `a n ru i {ta je to{to ih izdvaja od ostalih izvo|a~a i inter pr etacija ismije{ta u kontekst world musica? Naj pri je, treba ista}ida niko sa sigurno{}u ne mo`e us ta noviti i re}i {ta je to2Pod terminom moderna muzika misli se na savremenupopularnu i jazz muziku.84BEHAR 103

VANJA MUHOVI]izvorna sevdalinka. Kako je sev dalinka zvu~ala i kako seinterpretirala u 18. ili 19. stolje}u to ne znamo. Ono {toje najbli`e toj “iz vo rnoj” sevdalinci jeste sevdalinka uizvedbi sazlija, ali i tu su primjetni razli~iti na~ini interpretacije,pa mo ` da ~ak i, ako se tako mo`e re}i, razli~itistilovi saz lijskih interpretacija koji variraju u zavisnostiod geo grafskog podru~ja 3 .Ve} je austro-ugarskom okupacijom Bosne i Her ce go -vine do{lo do promjena u interpretaciji sevda li n ke.Harmonika koja je po~ela slu`iti kao pratnja sev da lin -kama, izmijenila je na~in interpretacije sev da linke. Pod -re |enost sevdalinke temperiranom sis te mu, ritmu, har -mo niji znatno su smanjili mo gu} nosti im pro vizacije in -ter pretatora. Me|utim, najve}e pro m jene nakon togado{le su iza Drugog svjetskog rata, osnivanjem RadioSarajeva, te tambura{kog i narodnog orkestra. Aran ` -ma ni za orkestre Ismeta Alajbegovi}a [erbe, Joze Pe -nave, Belu{a Jungi}a i dr., te vokalni solisti poput ZaimaIma movi}a, Safeta Iso vi}a, Himze Polovine, Zehre De -ovi}, Bebe Se li movi}, Nade Mamule popularizirali susevdalinku na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, teona, iako to do tada nije bio slu~aj, postaje i djelom seo -ske muz i~ke prakse. Znatan medijski prostor koji sepok lanjao sevdalinci, te novi aran`mani za orkestar, ut -je cali su na to da sevdalinka u tri decenije iza Dru gogsvjet skog rata postane izuzetno popularan tra di cijskioblik. To je dovelo i do pogre{nog shva}anja kod slu {a -oca i gledaoca da je “izvorna” sevdalinka ona koju su iz -vo dili pomenuti popularni izvo|a~i.Za{to se ove interpretacije sevdalinki ne mogu posmatratiu kontekstu world musica? Ovakvi aran ` ma ni sevdalinkisu, iako stvarani za tambura{ki or kestar, ili narodniorkestar, {to se mnogo udaljava od izvedbi sevdalinkiuz saz ili uz tepsiju, bez instrumentalne pratnje,sasvim na tragu upravo sazlijskog izvo|enja. Har mo -nizacija sevdalinki je izuzetno skromna, ritam jednostavan,a instrumentalne dio ni ce izme|u strofa sevdalinkipopularno nazvane “for{pili” izvedeni su iz me lodije sevdalinke,ili su ~ak instrumentalno odsviran zadnji ili zadnjadva stiha sevdalinke. Vokalna izvedba je tako|er,mnogo bli`a izvedbi uz saz. U njima nema utjecaja izdrugih tradicija ili stilova, posebno ne d`ez ili popularnemuzike, kao ni velikog broja razli~itih instrumenata. Namnogim snimcima snimljenim za arhiv Ra dio televizijeSarajevo sevdalinke izvodi pjeva~ uz pratnju jedne ili dvijeharmonike.Ona pozicija koju je sevdalinka imala nakon Drugogsvjetskog rata, a koju je promovisala Radiotelevizija3Tako se govori o tuzlanskim, zvorni~kim, sarajevskim i drugimsazlijama. Zna~i, svako podru~je imalo je svoj stil sviranjasaza, a samim tim i interpretacije sevdalinke.Sarajevo kao vrijednog tradicijskog oblika polako sepo~ela gubiti osamdesetih godina 20. stolje}a. Za{to segubila? Prije svega, nakon Drugog svjetskog rata namedijskom prostoru Bosne i Hercegovine bila je prisutnasamo jedna medijska ku}a – Radiotelevizija Sarajevo.Nekoliko decenija iza Drugog svjetskog rata formiraju sei jo{ neke radio stanice, a pred sami rat i televizijskestanice, ali do tada ono {to su gledaoci i slu{aoci u Bosnii Hercegovini mogli pratiti bio je program samo jednemedijske ku}e. Sa cenzurom, te stru~nim kadrom koji jeodlu~ivao {ta }e se emitirati u programima radija i televizije,pedestih i {ezdesetih godina sevdalinka je u programimanarodne muzike bila dominantna. Nakon toga,sa mijenjanjem dru{tvenih, socijalnih, `ivotnih i drugihokolnosti, dolazi do sna`nog razvoja diskografske industrijei promijena programskih shema, kona~no,uspostavljaju se tr`i{ne vrijednosti. U takvim okolnostimasevdalinka koju su promovisali tambura{ki i narodniorkestar Radio te le vizije Sarajevo sa vo kal nim solistima,nije vi{e imala onu va`nost i prisutnost u javnosti.Naravno, ona je ostala i dalje dio tra dicije, prenose}i sekao i stolje}ima prije, ali je me dijski prostor ustupala svevi{e no vo kom ponovanoj narodnoj muzici, te pop i rockmuzici koju su slu{ale nove generacije.U ratu od 1992-1995. godine sevdalinka ponovo do bijana va`nosti, me|utim, ne kao tradicijska gradska pjesma,ve} kao simbol otpora. Njena uloga se mijenja. Ona,izme|u ostalog, dobija dimenziju patriotske pjesme.Li~nosti koje je opjevala, kao i toponimi i dijelovi Bosne iHercegovine koji se u njoj spominju budili su patriotskeosje}aje kod ljudi. Posebno mnogih koji su silom prilikanapustili Bosnu i Hercegovinu. U takvoj kulturno-povijesnojsituaciji sevdalinku svojataju i ozna~avaju kulturnimi tradicijskim naslije|em jednog naroda, a koncerti,radio i televizijski programi poja~avaju takvu sliku.Sevdalinka se po~inje izvoditi i u okviru mnogih vjerskihmanifestacija i programa, kao i na koncertima ilahija ikasida, te postaje “za{titni znak” programa koji su seemitovali za vrijeme vjerskih blagdana. Ovakva situacijastvorila je mnoga dodatna pitanja i nejasno}e u javnostikada je u pitanju sevdalinka.Nakon rata od 1992-1995. godine, sevdalinka je krenulajednim drugim tokom. Pojavom benda Mo starSevdah Reunion koji je postao zapa`en na svjetskojworld music sceni, te gostovao na brojnim koncertimai bio u vrhovima top lista world musica sevdalinka sena{la u jednom novom okru`enju. Naime, trebalo jepredstaviti stranoj publici koja ne razumije tekst. Bendje osmi{ljao nove aran`mane sevdalinki koji supoprili~no razli~iti od onoga {to se do tada moglo ~uti ividjeti na muzi~koj sceni u Bosni i Hercegovini, kao i uBEHAR 103 85

SEVDAH I SEVDALINKAsamoj tradiciji, imaju}i iza sebe“kafanski” background, a u svojiminterpretacijama i zna~ajan prizvukciganske muzike, naro~ito krozinterpretacije voka l nih solista kojisu bili dio benda ili saradnici naodre|enim albumima poput LjijaneButtler i [abana Baj ra movi}a, romskihpjeva~a. Po pu lar nosti bendadoprinio je taj novi zvuk, a ne muziciranjeili vrhunska vo kalna izvedba,{to navodi i sam Mustafa [anti},~lan benda.Nakon MSR pojavljuju se mnogi mla -di izvo|a~i sevdalinke koji plijenepa`nju javnosti, i to ne samo do ma }e,ve} i svjetske. Amira Me du njanin,mlada pje va~ica koja izv o di sevdalinke,tako|er u novijim aran ` ma -nima, a koja je sara|ivala i sa bendomMSR, zapa`ena je u okviru worldmu sic scene, a u Bosni i Hercegovininjen prvi album Rosa koji se po javiona muzi~kom tr`i{tu u pro dukciji ho -lan dskog izdava~a “Snail Recordsa”,izazvao je veliku pa ` nju. Amira, poputba{tinika sev da linke, veoma emotivnodo`ivljava svaku sevdalinku. Izbog toga, njena vodilja u interpre ta -ciji sevdalinke jeste upravo jednostavnosti isticanje poetike. 4 Njena in -terpretacija je, za razliku od oneMSR, mnogo suptilnija, i bli`a tradiciji,s tim {to su ara n `mani sevdalinkikoje izvodi noviji, sa mnogim elementimaiz popularne i jazz muzike. Dosada se javnosti predstavila sa trialbuma na kojima je u sasvim raz li ~i -tim aran`manima snimala sevda lin -ke. Osim Amirine vo kalne interpre ta -cije, ne postoji od re |ena nit koja po -ve zuje albume. Prvi album Rosa jene{to bli`i izrazu MSR, pa ~ak i nekada{njiminterpretacijama solista Ra -dio televizije Sarajevo. Drugi album,koji je zapravo snimak sa koncerta sa4Amira je jedan od protagonista dokumentarnogfilma pod nazivom Sevdah,re`iserke Marine Andree u kojem govorio svom do`ivljaju sevdalinke i vlastitojinterpretaciji.12. Jazz Festa Sarajevo je sasvimdru ga ~iji od albuma Rosa. Ra|en ujazz maniru, sa mje {anjem razli~itihsti lova, pa ~ak i tradicijskih izri~aja,po sebno sa prostora biv{e Ju go s la -vije, sasvim sigurno predstavlja sev -da linku kao dijela world musica.Damir Imamovi} nastupao je kao diotria ~iji je naziv bio Damir Ima mo vi}Trio. Damir je vokal i gi ta rista, a diotria ~ine i violinist i kont ra basist. Ono{to je karakteristi~no za interpre ta -ciju Damira Ima mo vi }a jeste, kao ikod Amire Me du nja nin, poku{aj dase pribli`i ne~emu {to je izvorno. A,to je minimalizam, bez velikog or -kes tra ili benda, koji podrazumijevajednostavnost, isticanje melodije ipoetike, ali kroz nove aran`mane.Damirov pristup sevdalinci je i inte -lektualan, on promi{lja o mnogimsegmentima sevdalinke. To se jasnovidi u fuzijama koje su dio nje goviharan`mana, eksperimentisanjem saraz li ~itim muzi~kim ljestvicama, jazzharmonijama, po re |enjima bluza isevdalinki, te poku{aja da smjestisevdalinku u kontekst dana{njih do -ga |anja i vremena.Izdavanjem cd-a Bentba{a Sevda li -nka Bosanska Ljubavna Pjesma2006. godine, sevdalinka se jo{ jednomna{la na world music sceni. Zasvjetsko tr`i {te izdava~ je izdava~ka idistributerska ku}a Pir a n ha iz Be r li -na. Na cd-u se nalazi dvanaest sevdalinkikoje izvode izvo|a~i iz BiH, alii strani izvo|a~i koji se za nju zanimaju.Ovaj cd je mo`da najvi{e dioworld musica, jer su na njemu zastupljenenajrazli~itije fuzije izme|usevdalinke i ostalih muzi~kih stilova,ali i najrazli~itiji na~ini interpretacijesevdalnike.Ono {to je veoma bitno naglasitijeste ~injenica da ovaj cd definitivnorazbija sliku sevdalinke kao ne~egamonolitnog, unificiranog. Posebnonakon mno gih rasprava, pa ~ak imnogih negativnih kritika na ra~unnovijih interpretacija, izbor sevdalin-86BEHAR 103

VANJA MUHOVI]ki i interpretacija na ovom cd-upokazuje kako ne postoji jedanodgovor na pitanje {ta je sevdalinka,te da ona mo`e biti bilo ~ija, te da jeu svemu tome najbitniji do`ivljaj ios je}aj. Pojava izvo|a~a na cd-upoput Theodosiia Spassova, bu gar -skog kavaliste, Vlatka Stefanovskog,Mu a mera Ketenco glua, turskog ha -r mo nika{a, Markusa Bergera, pi ja -ni ste, Vesne Ha d`i} uz pratnju violine,viole i kontrabasa otkriva mo -gu} nost sevdalinke da se prilagodibilo kojem stilu i na~inu interpretacije,te kako navodi Ivan Lov re -no vi} “za ~u desan dijalog sa drugimmuzi~kim oblicima i postupcima”.Kada je u pitanju saz, te`e je govoritio ovome instrumentu i interpretacijamauz njega koje bi se mogle vezatiuz world music `anr. Ponajvi{ezbog toga jer je saz veoma malo, ili~ak nikako zastupljen u medijima.On je dio jednog porodi~nog, inti m -nog ambijenta, zbog ~ega neki ljudi~ak ni ne znaju da postoji ovakavna~in izvo|enja sevdalinki, a drugi,opet, smatraju da je to dio pro{losti,ne{to {to odumire. Me|utim, sazlijskapraksa je jo{ uvijek veoma `iva iprisutna u Bosni i Hercegovini. Gra -di telji sazova i dalje se bave izgradnjomnovih sazova, a potra`nja zasazovima jo{ uvijek postoji.Novine u sazlijskom izvo|enju nas -tale su jo{ iza Drugog svjetskograta, kada je Emina Ze~aj snimilaprve snimke sevdalinki uz pratnjusaza. U tradiciji `ene ne sviraju sazniti pjevaju uz njegovu pratnju.Ovakva interpretacija, me|utim,nije izlazila iz tradicijskih okvira.Interpretacija Emine Ze~aj, kao isazlija koji su je pratili bila je samospoj dva segmenta tradicije –`enskog pjevanja i mu{ke svirke nasazu. Zna~ajnije promjene u sazlijskojinterpretaciji, a koje bi semogle predstaviti kao inovacije, tedio world musica primjetne su teku zadnjoj deceniji, kada je porastaoAmira MedunjaninDamir Imamovi} Triointeres za sevdalinkom uop}e. To}u poku{ati objasniti i kroz vlastitaiskustva u~enja i sviranja na sazu,te upoznavanjem sa sazlijama i njihovimizvedbama.Moj susret sa sazom desio sesasvim slu~ajno, u okviru studija naMuzi~koj akademiji u Sarajevu, kadasam u okviru ansambla “Etnoaka de -mik” koji djeluje na Muzi~koj aka -demiji, a na nagovor profesorice Ta -mare Kara~e Beljak odlu~io da na -u~im svirati ovaj instrument. Kakosam u ni`oj muzi~koj {koli svirao gi -ta ru i nije mi ba{ bilo te{ko po~etisvi rati saz. Sazlije Avdo Leme{ i ]a -mil Metiljevi} koji je ujedno i graditeljsazova pokazali su mi osnove sviranjasaza. Dalje je sve bilo nadgradnja ivlastito pronala`enje u okviru takvogjednog izri~aja. Na po~etku sam sazsvi rao kao gitaru, desnom rukomsviraju}i isklju~ivo ritam, bez bilo ka -kvog isticanja melodije, terzijanom 5svi raju}i sve `ice istovremeno. Brzosam shvatio, gledaju}i i slu{aju}iinterpretaciju ]amila Metiljevi}a, daovakav na~in sviranja nema punododira sa tradicionalnom izvedbom.Nije mi ni odgovarao zvuk koji samdobijao na takav na~in. Tek tadashvatio sam {ta zna~i termin “kucatiu saz”. Iz ovog termina jasno se vidida je to poseban na~in izvedbe isvirke. Postoje jo{ i termini “sitnokucanje”, “obigravanje” i sl. Radi sezapravo o ve} po menutom isticanjumelodije, te “obigravanjem” oko`ica, dakle, sviranjem samo prve tri`ice koje su isto ugo|ene, na isti ton,zatim zadnje tri, sa izbjegavanjembasova, dvije `ice koje daju najdubljetonove, sa puno melizama i isticanjemmelodije.Ovakav na~in interpretacije mi seveoma dopao i shva tio sam da je tozvuk za kojim sam tragao, po sebnokada su u pitanju izvedbe “ravnih5Terzijan – od kosti ili roga napravljenatr z alica koja se koristi prilikom sviranjasaza.BEHAR 103 87

SEVDAH I SEVDALINKApjesama” ko je su ispjevane u rubatu i u kojima vokalnespo sob nosti i vokalna interpretacija maksimalno dolazedo izra`aja, a u kojima je mogu}nost improviziranja neo -grani~ena. Kroz dru`enja sa ]amilom Me ti lj e vi }em jo{vi{e sam usavr{io ovakav na~in interpre tacije.Susreo sam se, me|utim, i sa inovacijama u sazlijskojpraksi. Na jednom od terenskih istra`ivanja u GornjemRahi}u kod Br~kog koje sam kao student etnomuzikologijeobavljao u okviru nastavnog plana i programa, a kojeje vodila dr. Jasmina Talam, sazlija i graditelj sazovaHasan Biki} mi je pokazivao akordski na~in sviranja saza,iako je tvrdio da on tako ne svira. Tako|er je spominjao dau tom kraju ima vi{e sazlija koji tako sviraju. Na istomistra`ivanju imali smo priliku vidjeti Hasana Biki}a kakosvira saz uz pratnju sintisajzera. Ovakav na~in interpretacijenije bio uspje{an. Sazlija se nije mogao sna}i uznagla{eni ritam sintisajzera, a evidentan problem bio je inetemperirani sistem saza koji se nije mogao uklopiti uzpratnju sintisajzera. Veoma je te{ko na{ ti mati saz, ne ka -da sasvim nemnogu}e, prema tem periranom sistemu.Saz ne ma, kao npr. gitara ili violina, ~i vi je sa mehanizmimakoji omo gu }a vaju sas vim precizno {timanje tona. A,kako ljudski sluh nije sa vr {en kao instrumenti, a saz se{ti ma isklju~ivo putem sluha, ta ko se dobija jedan posebanugo |aj i boja. Takav {tim, dakle ne te m periranisistem, ne odgovara za padnoevropskoj muzi~koj tradi ci ji,te je veoma te{ko sazu prid ru `iti neke druge instrumente,{to se u ovom slu~aju jasno vidjelo.I sam sam poslije imao sli~nih problema. Maja M ili n -kovi} pje va ~i ca zabavne muzike, snimala je na rodnupjesmu “Mito bekrijo”, a po{to smo studirali za jednona muzi~koj akademiji znala je da sviram saz te mepozvala da snimim u studiju neke dionice saza za ovupjesmu. Ve} na samom po ~e tku do{lo je do neslaganjaiz me |u nas, jer saz nije bio ugo|en pre ma pjesmi.Bosanski saz od go vara samo sevdalinci i slu`i is klju -~ivo za pratnju sevdalinke. Je d noj novokomponovanojnarodnoj pjesmi kao {to je “Mito bekrijo” ni je odgovarao{tim saza. Stoga smo morali improvizirati i pre {ti -mati saz tako da su svih osam `ica bile na{timane nasamo dva tona u kvintnom odnosu. Time se, naravno,izgubio dojam saza, te je jo{ naknadnom produkcijomsaz dobio neki sasvim novi zvuk.Avdo Leme{, sazlija iz Sarajeva od kojeg sam u~io sviratisaz na sa mom po~etku, snimio je cd sev da linki uz saz,ali i uz narodni or ke star. Ovaj projekat nije imao od jeka ujavnosti, ali se vidi da je saz sasvim podre|en jednom no -vom zvuku, te se inventivnost i svi ra~ko umije}e sazlijeuop{te ne primijete. Sasvim je jasno da se ovdje ne radio kucanju u saz, ve} ne~emu sasvim drugom. Da li je toiskorak saza prema world music sceni, tek }emo vidjeti.Sevdalinka jeste dio world music `anra. Noviji izvo |a~i suse svojim anga`manima potrudili da joj obe zbijede tomjesto. Kao najis tak nutiji predstavnik muzi~ke tra di cijeBosne i Hercegovine posebno je izlo`ena procesimaglobali za cije. Mladi interpretatori po ku {a vaju je predstavitiizvan tradicijskog ambijenta, u okviru fuzija sarazli~itim muzi~kim pravcima i stlovima. Kao takvu, ljudina za pa du, ali i oni mla|i u Bosni i Her cegovini jeshva}aju i na neki, sebi svojstven na~in do`ivljavaju.Mno ga pitanja su se otvorila kada je u pi tanju novi na~ininterpretacije sevdalinke, kao i novi do`ivljaj koji on sasobom donosi. Posebno ka da je u pitanju generacija kojaje sev dalinku ba{tinila u tradicij skom smislu, ili krozinterpretacije so lista iza Drugog svjetskog rata. “Su kob”novog na~ina pro mi{ ljanja i do`ivljaja sevdalinke i onogtradicijskog daju jedan sa s vim ispravan i za sviju prihvatljivod govor, a to je da sevdalinka ni ka da nije bila jednamonolitna for ma, ve} da je dugo dokaz plu ra lizmaumjetni~ke prakse i {i roke lepeze razli~itih do`ivljaja ishva}anja ove forme. Tako|er, nje n a mogu}nost da seprilagodi no vim dru{tvenim, historijskim, kul turnim idrugim prilikama obe zbjedila joj je op sta nak, kako u tra -diciji, tako i na mu zi~ koj sceni i me dijima koji su umnogim prili ka ma nemilosrdni prema kulturi i tra diciji.BIBLIOGRAFIJACeriba{i}, Naila, Folklor i folklorizam, u: Aleksandra Muraj, Zorica Vitez (ur.),Predstavljanje tradicijske kulture na sceni i u medijima, 2008, str. 259 – 270.^avlovi}, Ivan, Nauka o muzi~kim oblicima, Sarajevo: Studentska {tamparijaUniverziteta Sarajevo, 1998.Gothard Pavlovsky, Aleksej, Mogu}nosti televizijskog predstavljanjaautorski obra|ene glazbene i plesne folklorne ba{tine, u: AleksandraMuraj, Zorica Vitez (ur.), Predstavljanje tradicijske kulture na sceni i umedijima, 2008, str. 209 – 213.Guilbault, Jocelyne, Beyond the “World Music” Label An Ethnography ofTransnational Musical Practices, ~lanak sa konferencije Grounding Music,1996.Imamovi}, Mustafa, Historija Bo{njaka, Sarajevo: Preporod, 1998.Ivan~an, Ivan, Folklor u suvremenim uvjetima: Scenska primjena – turizam– festivali, u: Aleksandra Muraj, Zorica Vitez (ur.), Predstavljanjetradicijske kulture na sceni i u medijima, 2008, str. 215 – 221.Jelin~i}, Daniela Angelina, @uvela Bu{nja, Ana, Uloga medija u predstavljanju,mijenjanju i kreiranju tradicije, u: Aleksandra Muraj, Zorica Vitez (ur.),Predstavljanje tradicijske kulture na sceni i u medijima, 2008, str. 51 – 63.Kara~a, Tamara, Utjecaj medija na promjene u na~inu interpretacije sevdalinke,u: Ivan ^avlovi} (ur.), Zbornik radova Me|unarodni simpotij“Muzika U dru{tvu”, 1998, str. 201 - 207Maglajli}, Munib, Usmena lirika Bo{njaka, Sarajevo: Preporod, 2006.Titon, Jeff Todd, Slobin, Mark, The Music-Culture as a World of Music,u: Jeff Todd Titon (ur.), Worlds of Music An Introduction to the Music ofthe World’s Peoples, New York: Schirmer Books, 1996, str. 1 – 16.88BEHAR 103

AMIRA D@IBRI]LEKSI^KO-SEMANTI^KE VARIJANTELEKSEMA U SEVDALINKAMA(metafora i metonimija)Pi{e: Amira D`ibri}, prof.APSTRAKTIzborom sevdalinki razli~ite tematike, nastalih u razli~itim dijelovima Bosne i Herce go vi ne, `e li mopokazati da ova vrsta pjesme predstavlja neiscrpno izvori{te razli~itih prene se nih zna~enja, kao ito da je prou~avanje leksi~ko-semanti~kih varijanti leksema u sev da linkama neophodno za sve onekoji se bave lingvistikom i koji `ele otkriti bogatastvo, a samim time i ljepotu bosanskoga jezika.Klju~ne rije~i: sevdalinka, leksi~ka metafora, genitivna metafora, apozitivna metafora, ko pulativnametafora, metonimija, prostorna metonimija, vremenska metonimija, uzro~no-posljedi~na metonimija,posesivna metonimija, partitivna metonimija.1. UVODVje~ita te`nja ka {to potpunijoj izra`ajnosti, dovela je dorazli~itih slikovitih izraza. Upravo ti slikoviti izrazi nastojepokazati bogatstvo i ljepotu jezika, kao i `ivot i psihologijuvremena u kojem su nastale. Zato je zna ~aj tihslikovitih izraza, nesumnjivo, ogroman.Metafora i metonimija su nezaobilazni primjeri za to.To su naj~e{}e i najizra`ajnije stilske figure. Ne sus re -}emo ih samo u narodnoj i umjetni~koj knji `ev no sti,nego i u svakodnevnome govoru. One ne pred stav ljajusamo igru rije~i, nego nam poma`e da se spoje dvasasvim razli~ita pojma po nekoj sli~nosti ili zna~enju.2. SEVDALINKASevdalinka je reprezentativni `anr bosanskohercegova~keusmene knji`evnosti. To je lirska pjesma ~i ja jetematika naj~e{}e ljubavna. Rije~ sevdalinka je arapskogaporijekla. Ime je dobila od rije~i sawda kojom seimenuje crna `u~, a koju arapski ljekari dovode u vezusa emocionalnim `ivotom ~ovjeka, posebno sa melanholi~nimraspolo`enjem. 1Dodavanjem velara h u bosanskome jeziku nastala jerije~ sevdah, a od nje sevdahlija (zaljubljenik), sevda h -luk (zaljubljenost), sevdahiti (sevdisati, voljeti). 2Sevdalinka je nastala i razvijala se na bosanskohercegova~komeprostoru od vremena kada bosansko-humskikulturolo{ki ambijent po~inje da se zamjenjuje orijentalnim(po~etak 16. st.) i traje sve do 19. stolje}a, kada se oviprostori priklju~uju za pad no evropskome kulturolo{komambijentu. Sev da linka se intenzivno razvijala na cijelomebosanskohercegova~kom prostoru, ali se smatra da suve}i gradski centri bili njezino primarno izvori{te.Veliki dio sevdalinki, nastao je kao posljedica nekenevolje koja je ~ovjeka znala zadesiti u `ivotu i koju jeon sna`no do`ivljavao. I u tim te{kim trenucima, narodje pjevao i kroz pjesmu govorio {ta ga mu~i i iznosiosvoj li~ni, intimni do`ivljaj.“Nije ni ~udo {to je veliki bo{nja~ki pjesnik Arif Hikmet,slu{aju}i rije~i sevdalinke:Kun’ ga majko i ja }u ga kleti,Al’ stani ja }u zapo~eti,Tamnica mu moja njedra bila...u trenutku zanosa uzviknuo: ’Moj narod je najve}i pjesnik!’33. METAFORA U SEVDALINKAMAMetafora (gr~.metafora-prijenos, preno{enje) je pre no {e -nje dijela zna~enja jedne rije~i na drugu, prema sli~ nosti.1Rije~ melanholija je gr~koga porijekla (melan-crn i holos-`u~), a zna~i poti{tenost, tuga.2Isakovi}, A. (1992.). Rje~nik karakteristi~ne leksike u bosanskomejeziku. Sarajevo: Svjetlost.3Ba{agi}, Safvet-beg. (1986.). Bo{njaci i Hercegovci u islamskojknji`evnosti. Sarajevo. Svjetlost, str. 211-212.BEHAR 103 89

SEVDAH I SEVDALINKAMetaforu ne susre}emo samo u knji`evim djelima, negoi u svakodnevnome govoru. Ljudi, svjesno ili nesvjesni,svoj jezi~ki izraz bogate i upotpunjuju koriste}i metaforu.Ta ko dolazi do pojave da jedna rije~ dobija vi{e zna~enja.Nerijetko se u pjesmi draga osoba naziva zlato.Moje zlato, za koga si dato?Moje srebro, uz koga si leglo?Srmo moja, ko ti lice ljubi?(Sunce za|e za Hum, za planinu)Rije~ zlato ima svoje osnovno, leksi~ko zna~enje. Tozna~enje u svijesti svih nas izaziva predstavu plemenitogametala i njegovu veliku vrijednost. Upravo zbog toga,ljudi ~esto ove osobine pripisuju pojmovima koji su za njihvrijedni. Mladi} ~esto oslovljava djevojku sa:”Zlato moje!”U rije~i zlato izostavljen je predmet koji se poredi, aizre~en je samo pojam sa kojim se poredi. Ovdje su dvapojma upore|ena po nekoj zajedni~koj osobini. Rije~zlato upotrijebljena je u prenesenome, metafori~nomzna ~enju: djevojka je lijepa, dobra, mila, vrijedna. Rije~zla to iskazuje i emocionalan odnos, zbog ~ega djevojkudo `ivljavamo kao nekoga ko je po`eljan, ko zaslu`uje lju -bav i svu pa`nju. Metafora je po bogatstvu svojih zna~enjaveoma slo`ena i mo`e izazvati u ~itaocu niz asocijacija. 4Prilikom tuma~enja metafore, neophodno je uo~iti njenulogi~ko-jezi~ku strukturu i njenu stilogenu funkciju.Metafora je bila predmet interesiranja mnogih lingvista,te oreti~ara, filozofa i drugih od Aristotela do danas. Po -laze}i od jezi~ke strukture, postoje ~etiri vrste me ta fo re:a) kopulativna metaforab) apozitivna metaforac) genitivna metaforad) leksi~ka metafora3.1. KOPULATIVNA METAFORAKopulativne su one metafore koje se ostvaruju na poredbenojfunkciji izostavljanjem poredbenih kopula: kao,poput, nalik, sli~no... Djevoja~ka ljepota u sevdalinkamaje ~esto iskazana u prenesenome zna~enju. Bogatstvometafora kojima se odlikuju sljede}i stihovi, nesumnjivosvjedo~e o bogatstvu jezika narodnoga pjeva~a, kao i onjegovoj potrebi da svoje emocije preto~i u rije~i kojeimaju posebna stilska zna~enja. Obrvice koje svojimoblikom podsje}aju na morske pijavice, obrazi koji surumeni, o~i sa svojom bistrinom u kojoj se mo`e ogledatikao na vrelu i sli~no, samo su neke metafore kojima jenarodni pjeva~ krasio `ensku ljepotu u pjesmama.Ja kakva je na Bendba{i trava,jo{ je ljep{a Dizdareva Fata.4Asocirati - u mislima povezati; asocijacija - veza, povezivanje, izazivanjemisli o jednom predmetu usljed pominjanja drugog predmetakoji je s njim na neki na~in povezan (obi~no po sli~nosti ilisuprotnosti).^elo joj je turska hamajlija,dva joj oka dva vrela studena,obrvice-s mora pijavice,trepavice-krila lastavice,dva obraza-dva |ula rumena,medna usta-kutija {e}era,sitni zubi-dizija bisera.U njedrima-dva b’jela goluba,dvije ruke-dva alaj bajraka,dvije noge-dva zlatna direka.(Ja kakva je na Bendba{i trava)Mu{karci su u pjesmama ~esto odlazili na rati{ta, putovalicarskim drumovima ili skitali po raznim, bli`im ili daljimmahalama. Tako su, za razliku od djevojaka, imali prilikuda upoznaju i druge zemlje i druge i nepoznate gradove.Do`ivljaj tu|ine i odnos prema tu|ini i tu|incu, u sevdalinkamaje jedinstven i svodi se na zaklju~ak iskazankroz metaforu:Svaka tu|a zemlja-tuga pregolema.(S one strane Plive)Neki su lingvisti ovu vrstu metafore nazvali skara}enimpore|enjem. Pore|enje se, uistinu i de{ava, samo {to jeizostavljena kopula.3.2. APOZITIVNA METAFORAApozitivne metafore nastaju ukidanjem kopule, pri ~emumetafora dobija formu apozicije.@ivot djevojaka odvijao se u visokim avlijama u ~iju unu t -ra {njost nije mogao u}i ni mu{ki pogled, ni mu{ka noga.Uslovi takvoga `ivljenja, poja~avali su jo{ vi{e ljubavnu~e`nju za voljenim bi}em. Metafori~no upotrijebljene ri -je ~i kojim djevojka naziva svoga dragoga, izra`ene suposebnim nijansama zna~enja.Ona su poredana u gradaciju: od `elje, brige i tuge zadragim, do metafore moje sunce `arko koja predstavljavrhunac emocija upore|enih sa izvorom `ivota.Do|i dragi, `eljo mila,zna{ li da sam obolila.Do|i, du{o, {ala nije,srce lagat ne umije.(Bere cura plav jorgovan)Moj dragane, moje lane,ubile te no}i tamne.(U |ul ba{ti)Moj zumbule, haj brigo moja,tugo moja.Moj zumbule, {to si uvehnuo...(Moj zumbule)Moj Mujaga, moje sunce `arko...(U Omera vi{e Sarajeva)90BEHAR 103

AMIRA D@IBRI]Specifi~an odnos ljubavnih susretanja, koji je bio uslov -ljen strogom odvojenu{}u mu{karca od `ene, stvarao je iu mu{karcu uzdah za voljenom. Mu{karac je `enu do`iv -ljavao i vidio kao ukras, ru`u ve} procvjetalu ili kao pupo -ljak-gond`e, ukras, oka zjenicu...Oj, djevojko, d`id`o moja,d`id`ala te majka tvoja...(Oj djevojko, d`id`o moja)Oj, Zumreta, du{o moja,da si bli`e dvora moga,~esto bih ti dolazio,i od stare majke krio.(Oj, Zumreta, du{o moja)Ustaj curo mala, ru`o procvjetala,ve} je zora rana Drinu obasjala.(U lijepom starom gradu Vi{egradu)Kr{na Hercegovka, moga oka zjena,osta}e zauvijek divna uspomena.(U Mostaru gradu)Veliki broj bosanskohercegova~kih gradova je opjevan usevdalinci. Gradovi, gradske ~etvrti, rijeke ili planine suokviri u koje je smje{tena sevdalinka. Zabilje`eni su upjesmama onako kako su u trenucima do`ivljeni: kaoveliki jad, teferi~, mali Carigrad i sl.Te{anj grade, moj veliki jade,u tebi mi moj alkatmer raste.(Te{anj grade, moj veliki jade)B’jeli Bi{}u, golem teferi~u,sa tebe se vidi nadaleko,gdje moja dragi b’jele dvore gradi.(B’jeli Bi{}u, golem teferi~u)Ta{lihanu, mali Carigrade,U tebi su pa{e i veziri.(Ta{lihanu, mali Carigrade)Mo{}anico, vodo plemenitaUsput ti je , selam }e{ mi dragom.(Mo{}anico, vodo plemenita)Sumrak, jacija, Kad mahale fenjere zapale, ~esta su at -mo sfera prave sevdalinke. Ljubavne ~e`nje su tada naj -ja~e. A{ikovanja tada pune du{u i srce. Nije ni ~udo {to jenarodni pjesnik do`ivljavao ak{am i jaciju kao najbli`i rod,a zoru, sa kojom }e sve oti}i, kao du{manina.Ak{am mra~e- moj pobogu brate,a jacijo-moja posestrimo,zorice-moja du{manice,pola no}i-pola dobra moga,evo zore-du{manina moga.(Ak{am mra~e)Metafori~no upotrijebljene lekseme ~esto izra`avaju istav prema odre|enoj pojavi o kojoj se u pjesmi govori.Zato se lekseme dovode u stalno nove odnose u kojimase ostvaruju nova zna~enja.3.3. GENITIVNA METAFORAGenitivne metafore su one koje su ostvarene u genitiv nimsin tagmama. Upotrebljavane su u razli~itim `ivotnim si -tu acijama, kada je narodni pjesnik, svjesno ili ne, stvaraono va zna~enja.Mu{karci koji se sakupljaju u ak{am “uz ~a{ice dobre{lji vovice” i “mezetluke” koje Fadila sprema, nazvani su uovoj sevdalinci ak{amlijama.Ah meraka, u ve~eri ranesastala se dru`ba ak{amlija.(Ah meraka, u ve~eri rane)Juna{tvo, hrabrost i borbenost su osobine koje su pot re -bne mu{karcima, posebno onda kada su u borbi. Fataobe}ava Muji da }e mu roditi sina koji }e imati te osobine.Svaka cura po `ut dukat daje,samo Fata merd`an ispod vrata:“Uzmi, Mujo, mene i merd`ana,rodit }u ti sina od mejdana.”(Pod Tuzlom se zeleni meraja)Ljubav i a{ikovanje su ~esto sa nekom preprekom. Pre -pre ke mogu biti razli~ite: daljina, porodi~ni ili dru{tveniraz lozi i sli~no. Zato je ljubav najve}i jad, a a{ikovanje naj -ve}a bolest.Ne a{ikuj Mujo, ne a{ikuj, du{o,ne a{ikuj, srce moje, ne ve`i sevdaha.Od sevdaha, Mujo, od sevdaha, du{o,od sevdaha, srce moje, goreg jada nema.Ni bolesti, Mujo, ni bolesti, du{o,ni bolesti, srce moje, od a{ikovanja.(Ne a{ikuj Mujo, ne a{ikuj, du{o)3.4. LEKSI^KA METAFORALeksi~ke su one metafore koje su nastale redukcijomporedbene konstrukcije na jednu rije~ ili zamjenomnemetafori~ke rije~i metafori~kom.U ovim se metaforama vr{i prenos imena sa jednogapojma na drugi na osnovu neke sli~nosti, odnosno istihsemanti~kih komponenti. Te komponente mogu biti:oblik, boja, polo`aj, porijeklo i sli~no.Djevojkama i mladi}ima su ~esto davana imena cvjetova,pa su se tako dovodili u neku sli~nost s njima. Mladi} jeu sevdalinkama ~esto zumbul ili alkatmer, a djevojkaBEHAR 103 91

SEVDAH I SEVDALINKAgond`e, ako je premlada. Rumena ru`a (ru`ica) ili rascvjetanaru`a je ime za djevojku ako je zrelija.Moj zumbule, haj brigo moja, tugo moja!Moj zumbule, {to si uvehnuo.(Moj zumbule)Evo ovu rumen ru`u,iz mog skromnog perivoja,na dar tebi, du{o, {aljemime joj je ljubav moja.(Evo ovu rumen ru`u)Milo gond`e, da li misli{ na me?(Ima l’ jada k’o kad ak{am pada)Djevojka u sevdalinkama nije uvijek pasivna. Ona slijedisvo je srce. ^esto su sevdalinke ispjevane u obliku dijalogaizme|u djevojke i mladi}a. Djevojka u sevdalinkama ni -kada nije otvoreno rekla mladi}u da joj se dopada i da gavoli. U sljede}oj pjesmi djevojka priznaje mladi}u da joj sedopada njegovo perje (odijelo, oru`je, cjelokupni iz gle d).Hajdar delija i perje tvoje,Tvoje me perje po gradu penje.(Poljem se vija Hajdar delija)U zavisnosti od okolnosti u kojima je pjesma nastala,nailazimo na razli~ite metafore. Ispjevana u okolnostima~estih ratovanja, pjesma je zamjenjivanjem predstava ipojmova, postizala sna`an efekat.Zanimljivo je kako narodni pjesnik do`ivljava neprijateljai kako rije~ guja ostvaruje svoju vi{ezna~nost.Butum Tuzlu opasala guja. 5Metla glavu na \indi} mahalu,a repinu vrgla na Gradinu.(Butum Tuzlu opasala guja)4. METONIMIJAMetonomija (gr~. metonymia-zamjena imena) predstav -lja prijenos dijela zna~enja prema povezanosti stvari (ipojava) i njihovoj asocijativnosti.U metonomiji se veze me|u predmetima i pojavama nestvaraju na osnovu njihove sli~nosti ili razli~itosti, nego naosnovu neke njihove pojmovne veze ili me|usobne zavisnosti.Metonomija predstavlja preneseno zna~enje rije~i.Kada ka`e mladi} djevojci:“Srdo moja, ne srdi se na me,Jer ako se ja rasrdim na teSva nas Bosna pomiriti ne}eNi sva sela oko Sarajeva...”5Guja je vojska poturice Mihajla, odnosno Omer-pa{e Latasa, kojise, po{to je u decembru 1850.g. ugu{io bunu muslimanskogbo{ nja~ kog plemstva u isto~noj Bosni, utaborio na brdu Kiceljkod Tuz le.Kada mladi} ka`e:”Srdo moja...” upotrijebio je metaforu,jer je izvr{io zamjenu pojmova po sli~nosti, odnosnosna~enje srda, ljutnja, prenio je na djevojku.U rije~ima Sva nas Bosna pomiriti ne}e, umjesto imenaljudi (Bosanci), upotrijebio je mjesto njihovoga stanova nja(Bosna, sela oko Sarajeva).Raznovrsna su preno{enja metonimijskih zna~enja sajednoga pojma na drugi.S o obzirom na vrste preno{enja zna~enja, postoji petvrsta metonimija: prostorna, vremenska, uzro~noposljedi~na,posesivna i partitivna.4.1. PROSTORNA METONIMIJAProstornu metonimiju imamo onda kada metonimijskiupotrijebljenom leksemom ozna~imo prostor ili lokaciju,umjesto da navedemo imena ljudi.Kolo igra nasred SarajevaI u kolu dvije seke mlade.Star’ju prosi pola Sarajeva,A za mla|u niko i ne znade.(Kolo igra nasred Sarajeva)Dvore gradi Komadina MujoDvore gradi, aman, dvore gradi zaman,Sred Mostara, najljep{ega grada.Ob’lazi ga c’jeli Mostar redomSamo nema Zaimove Zibe.(Dvore gradi Komadina Mujo)Vi{’ Mostara ljuta guja spavaLjuta guja ^engi} Smail-aga.Ako bi se guja probudilaNi Saraj’vu ne bi lahko bilo,A kamoli svijetu niz Neretvu.(Kliknu vila sa vrha Porima)4.2. VREMENSKA METONIMIJAVremensku metonimiju imamo onda, kada metonimijskiupotrijebljenim leksemama ozna~imo neki vremenskiperiod ili vremensko zna~enje. Vremenska metonimija je~esta kada ozna~avamo dijelove dana. Obi~no su to usevdalinkama ve~er, no} ili jutro.Na |er|efu vezak veze FataSitno veze sa iglom od zlataOd sabaha, pa sve do ak{amaJagluk veze za svoga dragana.Ah, moj dragi,Pod pend`er mi do|i,@arko sunce za po~inak po|i.Kada mjesec za oblake za|e,A{ikovat tada je najsla|e.(Na |er|efu vezak veze Fata)92BEHAR 103

AMIRA D@IBRI]Ustaj curo mala, ru`o procvetala,ve} je zora rana Drinu obasjala.(U lijepom starom gradu Vi{egradu)Vremenskom metonimijom je narodni pjeva~ ozna~avao ineki drugi vremenski period u svom `ivotu.Moj Mujaga, moje sunce `arko,Rano li me bje{e ogrijaloJo{ ranije za goricu za{lo.(U Omera vi{e Sarajeva)Sadih almu nasred atmejdanaLjubih dragu devet godin dana.Kad je alma za trganje bila,Moja draga za ljubljene bilado|e jaran, odvede ni dragu.”(Sadih almu nasred atmejdana)4.3. UZRO^NO-POSLJEDI^NA METONIMIJAUzro~no-posljedi~nu metonimiju dobijamo onda, kada iz -ra zimo neki oblik uzro~no-posljedi~-ne veze izme|u me -to nimijski upotrijebljene lekseme i lekseme koju zamje -nju jemo.Nek ne `anje trave oko Savepokosit }e moje kose plave.Nek ne pije Save vode hladne,popiti }e moje o~i vrane.(Na Obho|i prema Bakijam) 6Gledalo je mom~e preko DrineGledalo je, pa je dozivalo:“Sapni puce, dilber udovice!Sapni puce, puknut }e mi srce!”(Nasred Fo~e studena vodica)Fesi} mi je voda odnijelaI goleme jade donijela.(O, moj dragi, dra`i od o~iju)4.4. POSESIVNA METONIMIJAPosesivnu metonimiju imamo onda kada izme|u metonimijskiupotrijebljene lekseme i lekseme koju zamjenjujemo,postoji neki odnos posesivnosti, pripadnosti.“Nasred Fo~e studena vodica,Tu dolazi dilber udovica.Na njoj svila od stotinu gro{aAnterija-niza mad`arija.”(Nasred Fo~e studena vodica)“Kad zapjeva Laki{i}a Zlata,Odjekuje po kr{nom Mostaru6Obho|a i Bakije-mjesta na padinama SarajevaPa niz luke i niu kadiluke.Svak se divi Laki{i}a ZlatiPonajvi{e do tri mujezina.”(Zaljulja se mostarska munara)4.5. PARTITIVNA METONIMIJAAko izme|u metonimijski upotrijebljene lekseme ilekseme koju zamjenjujemo, postoji neki odnos partitivnosti,dionosti, tada imamo partitivnu metonimiju.[ta se sjaji na sred Sarajeva:Il’ je alem, il’ je dragi kamen...Nit je alem, nit jedragi kamen^a{u piju ~etiri jarana.([ta se sjaji na sred Sarajeva)5. ZAKLJU^AKSedam rana od sedam jarana,Haj, osma rana-udaje se draga.Sve bi rane prebolio lahko,Haj, osmu ranu ne mo`e nikako.(Vihor ru`u niz polje tjera{e)U posebno bogatome i lijepome stilu narodnom, primijetit}emo kako je narod, u zavisnosti od konteksta,situacije i, naravno cilja komunikacije, odabirao jezi~kejedinice ili vi{e njih i tako bogatio svoj jezik i svoj izraz.Sevdalinke izabrane u ovom radu, nastale su u razli~itimdijelovima Bosne i Hercegovine. Bez obzira na teritorijalnuudaljenost, kroz primjere odabranih leksi~ko-semanti~kihvarijanti leksema, uo~ena je sli~nost ili ~ak identi~nost udo`ivljavanju i imenovanju ljubavi i ~e`nje, `ivotne radosti imuke i sli~no, a {to upu}uje i na sli~nost `ivota ljudi naovim prostorima.Kroz razli~ite leksi~ko-semanti~ke varijante leksema,narod je pokazao posebno bogat i lijep stil, pa s pravommo`emo re}i da je sevdalinka sehara koja ~uva blagobosanskoga jezika.6. LITERATURAAnto{, A. (1974). Osnove lingvisti~ke stilistike. Zagreb: [kolskaknjiga.Ba{agi}, Safvet-beg. (1986). Bo{njaci i Hercegovci u islamskojknji`evnosti. Sarajevo: Svjetlost.Bugarski, R. (1972). Metafore i modeli u lingvistici. Beograd:Nolit.Dragi~evi}, R. (2007). Leksikologija srpskog jezika. Beograd:Zavod za ud`benike.Isakovi}, A. (1992). Rje~nik karakteristi~ne leksike u bosanskomejeziku. Sarajevo: Svjetlost.Kujund`i}, E. (2000). Narodna knji`evnost Bo{njaka. Zenica:Dom {tampe.Maglajli}, M. (1997). Antologija bo{nj~ke usmene lirike.Sarajevo: Alef.BEHAR 103 93

SEVDAH I SEVDALINKABilje{ke o autorima (sudionicima simpozija)Ra{id Duri} (Cazin, 1948.) Osnovnu i srednju {kolu zavr{io u Cazinu. 1970.godine diplomirao na Odsjeku za hrvatskosrpskog jezika, jugoslavenskihknji`evnosti i bibliotekarstva na Pedago{koj akademiji Sveu~ili{ta u Rijeci, a1975. godine na studiju hrvatskosrpskog jezika, knji`evnosti i pedagogije naFilozofskom fakultetu u Zadru, Sveu~ili{te u Splitu. 1978. magistrirao stemom “Poezija Dragutina Tadijanovi}a”. 1985. doktorirao filologiju naFilozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu s disertacijom na temu Junaciu epskoj pjesmi Bo{njaka. 1993-1994. kao gost docent predavao naInstitutu za slavistiku Univerziteta u Be~u nastavni kolegij Usmena bosanskaknji`evnost. Dr`ao predavanja 1994. na Institutima za slavistikuUniverziteta u Innsbrucku i Klagenfurtu. Dobitnik je knji`evne nagradeUNESCO-a za realizaciju znanstvenog projekta posredstvom UNESCO-a uParizu pod nazivom: Status muslimansko-bo{nja~ke knji`evnosti uju`noslavenskoj, europskoj i svjetskoj knji`evnosti. Od 1994-2000. radi kaodocent za bosanski-hrvatski-srpski i slovenski jezik i ju`noslavenskeknji`evnosti na Institutu za slavistiku Univerziteta u Greifswaldu u SRNjema~koj. 1999. izabran u nau~no-nastavno zvanje izvanrednog profesoraza nastavne predmete Historija bosanske knji`evnosti i Usmena knji`evnostna Pedago{kom fakultetu u Biha}u, gost-profesor na istom fakultetu izmedju1999–2003. godine. Tijekom 2002–2003. izvanredni profesor naUniverzitetu u Mostaru za predmet Povijest ju`noslavenskih knji`evnosti.Objavio pet knjiga (dvije antologije, tri monografije) i oko sedamdesetstru~nih i znanstvenih radova uglavnom iz bo{nja~ke, manje iz hrvatske isrpske knji`evnosti i ju`noslavenske leksike na materinjem, njema~kom iengleskom jeziku. U~e stvovao na me|unarodnim konferencijama i kongresimau Gö tti n ge nu, Be~u, Sarajevu, Ljubljani, Podgorici, Nik{i}u, @enevi itd.Od 2001. do cent za bosanski, hrvatski, srpski i slovenski jezik iju`noslavenske knji `evnosti na Ruhr-Univerzitetu u Bochumu, Njema~ka.Amira D`ibri} ro|ena je 10. maja 1963. godine u Bikod`ama, op}ina Lu ka -vac. Diplomirala je na Filozofskome fakultetu u Sarajevu te stekla zvanje profesoristorije knji`evnosti naroda i narodnosti SFRJ i srpskohrvatskoga /hrvatskosrpskog jezika. U septembru 2011. godine na Filozofskome fakultetuUniverziteta u Tuzli odbranila je magistarski rad na temu Jezi~ke karakteristikepripovjednih tekstova Alije Hasagi}a Dubo~anina i stekla zva njemagistar humanisti~kih nauka iz podru~ja lingvis tike. Zaposlena je od 1987.godine. @ivi u Br~kom. Radi u JU Poljoprivredna i medicinska {ko la kao profesoricabosanskoga jezika i knji`evnosti. Obavlja i poslove stru ~ noga savjetnikaza bosanski jezik u srednjim {kolama Distrikta Br ~ ko. Autorica je vi{eud`benika i radnih svesaka iz oblasti bosanskoga jezika i knji`evnosti zaosnovnu i srednju {kolu odobrenih za upotrebu od stra ne Federalnoga mini -starstva za obrazovanje i nauku Bosne i Hercegovine, te nekoliko nau~nih istru~nih radova, recenzija i prikaza knjiga. U~esnica je i voditelj mnogobrojnihstru~nih seminara iz oblasti odgoja i obrazova nja i trener Istra`ivanjahumanitarnoga prava u organizaciji MKCK.Edisa Gazeti} (Tuzla, 1974.) Poslijediplomski studij zavr{ila je naFilozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za knji`evnost naroda BiHgdje je obranila magistarsku i doktorsku tezu. Istra`iva~ki interesi su jojusmjereni na mogu}nosti apliciranja rodnih, feministi~kih, postkolonijalnihi queer koncepata na knji`evnosti unutar interliterarne ju`no -slavenske zajednice. Zanima je i istra`ivanje politi~kih/kulturnih obrazacakoji u novostvorenim dru{tvenim zajednicama marginaliziraneskupine ~ine jo{ nevidljivijim. U~esnica je nekoliko me |u narodnihznanstvenih konferencija, a radove objavljuje u bosanskohercegova~kimi me|unarodnim ~asopisima.Alma Deni}-Grabi} (Br~ko, 1973.) je docentica na Odsjeku za bosanskijezik i knji`evnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. Objavila je dvijeknjige, knji`evno-teorijske studije: Otvorena knjiga: elementi postmodernogdiskursa u romanima Isto~ni diwan i [ahrijarov prsten D`evadaKarahasana (2005.) i Bosanskohercegova~ki roman na kraju 20. sto -lje}a (2010.). Podru~je interesovanja su joj savremena bosansko-hercegova~kaknji`evnost, teorije identiteta, postkolonijalne i rodne teorije.Nau~ne i stru~ne ~lanke objavljivala je u ~asopisima Sarajevske sveske,Novi Izraz, Patchwork, Razlika/Differance, @ivot, Zeni~ke sveske, Odjek.@ivi u Tuzli.Dijana Had`izuki} (Kiseljak, 1969.) Zavr{ila je sarajevsku Prvu gimnaziju,a potom Odsjek za istoriju knji`evnosti naroda i narodnosti SFRJ i srpskohrvatskijezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 2006. je naFilozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranila magistarski radna temu @ena u romanima ]amila Sijari}a’, a 2009. godine doktorsku disertacijuPoetski diskurs u bo{nja~kom romanu na Fakultetu hu -manisti~kih nauka Univerziteta “D`emal Bijedi}“ u Mostaru. U~estvovalaje u radu niza doma}ih i me|unarodnih nau~nih skupova posve}enih djeluAhmeda Muradbegovi}a (Tuzla, 1998.), Bekira Kalajd`i}a (Mostar, 2002.),Alije Nametka (Sarajevo, 2006.), Sevdalinka i sevdah (Zagreb, 2009),D`evada Karahasana (Sarajevo, 2010.), Me{e Selimovi}a (Pariz, 2010.),Dervi{a Su{i}a (Prvi filolo{ki susreti, Sarajevo, 2010.), KemalaMahmutefendi}a (Te{anj, 2010.), Abdulaha Sidrana (Sarajevo, 2011.), naPrvom slavisti~kom kongresu (Sarajevo, 2011.), na Zadarskim filolo{kimsusretima (Zadar, 2011.). Autor je tridesetak nau~nih i stru~nih radovaobjavljenih u Novom izrazu, @ivotu, Diwanu, Pismu, Godi{njaku BZKPreporod, Mostu, Slovu Gor~ina, Odjeku i Istra`ivanjima. U izdanjuSlavisti~kog komiteta 2011. objavila je knjigu Poetski diskurs ubo{nja~kom romanu. ^lan je Mati~nog odbora BZK “Preporod“ i Sla -visti~kog komiteta BiH. Od 1995. radi na Univerzitetu “D`emal Bijedi}“ uMostaru, a na Fakultetu humanisti~kih nauka od njegovog osnivanja, gdjeje rukovoditelj Odsjeka za bosanski jezik i knji`evnost.Alen Kalajd`ija (Sarajevo, 1977.) Osnovnu {kolu zavr{io je u Sarajevu.Srednju {kolu zavr{io je u Zagreba~koj medresi, a Filozofski fakultet uSarajevu. Magistrirao 2007. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temuRazvoj refleksa glasa jat u alhamijado pjesni{tvu i formiranje poetskogaikavskog manira. Doktorant je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,gdje privodi zavr{etku doktorski rad pod naslovom: Jezi~ki izraz Hör -mannove zbirke usmene epike u odnosu na novo{tokavsku folklornukoine. Od 2002. radi na Fakultetu humanisti~kih nauka u Univerziteta“D`emal Bijedi}” u Mostaru na Odsjeku za bosanski jezik i knji`evnost.Sudjelovao je na desetak doma}ih i me|unarodnih skupova i konferencija.Objavio oko ~etrdeset radova iz bosnistike i s Munirom Drki}em koautorje knjige Omer Hazim Humo: Sehletul-vusul. Grafija i leksika Sehletulvusula,koja je izi{la 2010. godine u Mostaru.Enver Kazaz (Kamenici, BiH, 1962.) Diplomirao na Filozofskom fakultetuu Sarajevu, magistrirao na Filolo{kom fakultetu u Beogradu, doktoriraona Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao profesor na Fi lo zof -skom fakultetu u Sarajevu. Bio je glavni urednik u izdava~koj ku}i Zoro iglavni urednik ~asopisa Lica, te urednik u redakciji ~asopisa Knji`evnarevija. ^lan redakcije ~asopisa Sarajevske sveske. Sura|ivao je smnogim ~asopisima u BiH i inostranstvu. Objavio je pjesni~ku zbirkuTra`i se, monografiju Musa ]azim ]ati} – knji`evno naslije|e i duh mo -derne”, zbirku eseja i knji`evnih studija “Morfologija palimpsesta,94 BEHAR 103

BILJE[KE O AUTORIMAAntologiju bosanskohercegova~ke pripovijetke XX vijeka (koautorstvo s I.Lovrenovi}em i N. Kova~em), knji`evnohistorijsku studiju Bo{nja~kiroman XX vijeka, antologijski izbor Knji`evnost Sarajeva (dvobroj~asopisa Lϋchtungen, Graz), zbirku eseja Neprijatelj ili susjed u ku}i, teantologiju savremene bosanskohercegova~ke proze pod naslovom Rat ipri~e iz cijelog svijeta, (koautorstvo s I. Lovrenovi}em) i antologiju postjugoslavenskenomadske knji`evnosti Unutranji prijevodi (koautorstvo sDavorom Beganovi}em). Iz {tampe mu uskoro izlazi knjiga eseja iknji`evnih studija Subrverzivne poetike. U~estvovao je na broj nim do -ma}im i me|unarodnim na~unim skupovima, a tekstovi su mu prevo|enina engleski, njema~ki, poljski, francuski i bugarski.Enes Kujund`i} (Gornji Rahi} kod Br~kog, BiH, 1946.) Diplomirao je 1970.godine Arapski jezik i knji`evnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu -Odsjek za orijentalnu filologiju. 1973. na Odsjeku za bliskoisto~ne jezike icivilizaciju Univerziteta u Chichago/SAD stekao je zvanje magistra humani -s ti~kih nauka. Godine 1989. na Filozofskom fakultetu doktorirao je stemom: “Katalogizacija i klasifikacija arapskih izvora iz podru~ja egzaktnihnauka u bibliotekama Bosne i Hercegovine”. U perio du 1975. do 1979. bioje anga`ovan kao prevodilac za arapski i engleski jezik u GIK “Hidrogadnja“iz Sarajeva, a od 1979. do 1989. je anga`ovan kao prevodilac u SOUR“Energoinvest“ iz Sarajeva. Od 1989. do kraja 1991. godine je nau~ni saradniki ~lan Nau~nog vije}a Orijentalnog instituta u Sarajevu. Od po ~e tka1992. do sredine 1993. godine je obavljao funkciju pomo}nika ministra, apotom savjetnika u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Re -publike BiH. Od sredine 1993. do kraja septembra 2005. godine bio je direktorNacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. Od oktobra 2005. godine doaprila 2007. radi kao savjetnik u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH.Od aprila 2007. radi kao izvanredni profesor na predmetu “Usmenaknji`evnost“ na Pedago{kom fakultetu Univerziteta u Zenici.Munib Maglajli} (Banjaluka, 1945). Ju`noslavenske knji`evnosti i maternjijezik diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, postdiplomskistudij poha|ao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (magisterij o sevdalinci),gdje je 1980. odbranio doktorsku disertaciju o bo{nja~koj usmenojbaladi. U`e podru~je bavljenja usmena knji`evnost, o ~emu je objavio petautorskih knjiga i priredio desetak. Redovni profesor na Filozofskom fakultetuu Sarajevu.Vanja Muhovi} (Sarajevo, 1986.) je student master studija na Muzi~kojakademiji u Sarajevu na odsjeku za muzikologiju/etnomuzikologiju. Svojemuzi~ko obrazovanje zapo~eo je u osnovnoj muzi~koj {koli “MladenPozaji}“ u Sarajevu. Nakon zavr{ene osnovne i osnovne muzi~ke {kole,upisuje Tre}u gimnaziju i Srednju muzi~ku {kolu, a pored toga vodimje{oviti hor i orkestar “Euterpa“. Ovaj ansambl ostvario je mnoge koncertei gostovanja u zemlji i inostranstvu. U okviru nastavnog programa na Mu -zi~koj akademiji u~i svirati saz, tradicionalni bosanski instrument, te predstavljatradicijsku muziku Bosne i Hercegovine u nekoliko navrata u inostranstvu.U zavr{nim radovima dodiplomskog i postdiplomskog stu -dija Sevdalinka u kontekstu World Music-a i Sevdalinka – novi diskursi percepcijatradicije i kreiranje savremene zvu~nosti bavi se istra`iva njemgradske tradicijske muzike Bosne i Hercegovine. Pored etnomuzi kolo{kograda i istra`ivanja tako|er izvodi gradsku tradicijsku muziku BiH i Balkana,kao i sevdalinke uz saz, a sara|ivao je i s mnogim ansamblima i instrumentalnimsastavima u BiH i Evropi. U suradnji s be n dom Divanhana 2011.godine objavio je prvi album Dert na kojem se nalaze obrade sevdalinki itradicijskih pjesama Balkana.Remzija Had`iefendi}-Pari} je od 1991. doktor lingvisti~kih znanosti. UIslamskoj gimnaziji dr. Ahmeda Smajlovi}a u Zagrebu predaje hrvatskijezik i knji`evnost. Predavala je na Filozofskom fakutetu u Sarajevu, bilagostuju}i profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli i Islamske pedago{keakademije u Zenici, a danas je izvanredni profesor Pedago{kog fakultetai Islamskog pedago{kog fakulteta Univerziteta u Biha}u. Sudionica je broj -nih nau~nih skupova i simpozija u regiji i Europi. Objavila je niz zna n -stvenih i stru~nih radova, te prijevode. Autorica je triju {kolskih ud`benikabosanskoga jezika. Bila je jedan od recenzenata i ~lan pravopisnekomisije prvog Pravopisa bosanskog jezika (1996.), ~lan redakcionog odboraprvog enciklopedijskog Rje~nika bosanskog jezika u 10 tomova(2010.), ~iji je izdava~ Akademija nauka BiH, i jedan od recenzenata prvogsuvremenog Rje~nika bosanskog jezika (2011.) i dr. U posljednjih 15 godinanositelj niza aktivnosti u Bo{nja~ke nacionalne zajednice, Kulturnogdru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod“u Zagrebu. Bila je, izme|u ostalog,i ~lan redakcije “Behara“ i “Bo{nja~ke pismohrane“ a u Islamskoj zajedniciRH obavljala je i funkciju prve potpredsjenice Sabora IZ za Hrvatsku.Danas je ~lanica Sabora IZ za BiH kao predstavnica Islamske zajedniceRH. Dobila je vi{e priznanja i zahvalnica za svoj rad.Alisa Mahmutovi} Rakovac (Tuzla, 1977.) Diplomirala je na Fi lo zofskomfakultetu u Tuzli, a poslijediplomski doktorski studij zavr{ila je na Filozof -skom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Suradnica je na Islamskom fakultetuu Zenici i na katedri za b/h/s jezike i knji`evnosti Pedago{kog fakultetau Zenici. Sudjelovala je na nekoliko zna n stve nih skupova i objavi la vi{eznanstvenih i stru~nih radova s podru~ja pragmalingvistike, onoma stike ikognitivnog pristupa jeziku.Alma Skopljak (Sarajevo, 1977.) Osnovnu {kolu i op}u gimnaziju zav r {i laje u Visokom. 2000. godine diplomirala je na odsjeku Knji`evnost narodaBiH na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 2007. magistriralana Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli na temu @ensko i `enstvenou knji`evnom djelu Bisere Alikadi}.Sead Begovi} ro|en je u Zagrebu 1954. godine gdje poha|a osnovnu i srednju{kolu te Filozofski fakultet. Izme|u ostalog, radio je kao bibliotekar,propagandist, novinar (redakcija kulture “Vjesnik”), urednik i voditeljTribine DHK. Kao knji`evni kriti~ar sura|ivao je i sura|uje s velikim brojem~asopisa za knji`evnost (Oko, Forum, Republika, Dometi, Mogu}nosti,Poezija, Vijenac, Bridge i drugi), ali i u dnevnim novinama: Vjesnik, Jutarnjilist i Ve~ernji list. Glavni je i odgovorni urednik ~asopisa za kulturu idru{tvena pitanja “Behar”. Zastupljen je u dvadesetak antologija suvremenehrvatske i bo{nja~ke poezije te u isto toliko panorama i zbornika, nahrvatskom i na stranim jezicima. Neke su pjesme i pojedini ciklusi pjesamaprevedeni na tridesetak stranih jezika. Pjesme i kratke pri~e do sadasu mu objavljivane u gotovo svim knji`evnim ~asopisima i dnevnim novinamau Hrvatskoj i regiji. ^lan je Hrvatskog dru{tva pisaca, P.E.N.-a iZajednice umjetnika Hrvatske te djeluje kao samostalni umjetnik. Napisaoje ve}i broj predgovora i pogovora kao popudbinu za knjige suvremenihhrvatskih i bo{nja~kih pjesnika. U tri knjige kritika obradio je pribli`no dvjestotinjakautorskih osobnosti i tristotinjak njihovih knjiga (`anrovskirazli~itih). Do sada je objavio: Vo|enje pjesme, 1979. (pjesme); Nad pjesmama,1984. (pjesme); Ostavljam trag, 1988. (pjesme); Bad blue boys,1990. (pjesme i pri~e); Nova ku}a, 1997. (pjesme); Knji`evna otkrivanja,1998. (knji`evne kritike); Izme|u dviju udobnosti, 2002. (pjesme); Prorok una{em vrtu, 2002. (izbor iz poezije), Sanjao sam smrt pastira, 2002. (kratkepri~e), Pjesmozor, 2006. (knji`evne kritike), Knji`evni meridijani, 2007.(knji`evna kritika); Sve opet postoji, 2007. (izabrane pjesme); Osvrne{ sestablu, 2008. (izabrane pjesme); D`ibrilove o~i, 2008. (kratke pri~e); Uresi:aplikacije, 2008. (pjesme).Pripremila Sena Kulenovi}BEHAR 10395

BERI]ET RIJE^IHirvat türkisi(Hrvatska tur}ija)Ah nevista, du{a mojaDaj mi se da obveselimDoklem ne izi{lo du{aDaj mi se da poveselimKad te vidi, o~i moje,Veseli se sirce mojeJa sam tvoje, ti si mojeDaj mi se da obveselimOvo svit je kako no cvitNi}emo dugo mi `ivi bitNe bud’ svagde tako sirditDaj mi se da poveselimNe mori me, prosim tebeIzgubil sam ja sam sebeObden obno} molim tebeDaj mi se da obveselimIz sirca ja tebe jubimHo}’ li bit jo{t da te girlimOd `alosti ne znam {to ~inimDaj mi se da poveselimGizdava si, gizdav budi[to }u istom, zdrav mi budiOvu pesmu Mehmed zgodiDaj mi se da obveselimPjesma Hirvat(i) türkisi do danas ima status naj -sta rije sa~uvane bosanske alhamijado pjesme, iz1588./1589. go di ne. Pjesmu je prvi objavio Fried -rich von Kraelitz (1911: 613–615) u ~a so pi suArchiv für slavische Philologie.