BEHAR

ČASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XIX • 2010. • BROJ 95 • CIJENA 20 KNBEHARŠejh Edin Urjan KukavicaSVETA POVIJEST I DUHOVNOVITEŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

BEHARBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopis zakulturu i društvena pitanjaNakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:Sead BegoviĆIzvršni urednik:Filip Mursel BegoviĆUredništvo:Ibrahim KAJAN, Senad NaniĆ, Ervin JAHIĆ,Sena KULENOVIĆ, Azra AbadŽiĆ NAvaeyRukopisi i fotografije se ne vraćajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hrseadbegovic@yahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hrCijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)Grafički prijelom i tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaŠEJH Edin Urjan KukavicaSVETA POVIJEST IDUHOVNO VITEŠTVO UBOSNI I HERCEGOVINI(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)UVODNA RIJEČ ....................................................................................................... 3DERVIŠKE INSTITUCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI I SARAJEVU .................................. 6FUNKCIJA I ULOGA DERVIŠKIH INSTITUCIJA ......................................................... 23SVETA GEOGRAFIJA I SVETA HISTORIJA – NAČELA ZA UTEMELJENJE TEKIJE ......... 29ISA-BEG ISHAKOVIĆ: UNUK KATARINE KOSAČE? .................................................. 35ŠEJH – PRVI MEĐU JEDNAKIMA, DUHOVNI VODIČ I UČITELJ ................................ 37DUHOVNO VITEŠTVO ........................................................................................... 39EVLIJE, SUFIJE, RATNICI, PJESNICI ......................................................................... 44ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BOŠNJACI U OSMANSKOM SULTANATU ................. 52INTERVJU: ŠEJH EDIN URJAN KUKAVICA ............................................................... 74Tiskano uz financijsku potporu iz državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunužno i stavovi uredništva.Na naslovnoj stranici:Zapis o pjesniku i kaligrafu Muhamedu Mejliji, 18. stoljećeBehar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim muje urednikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik AdemagaMešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvornei prijevodne književne priloge bosanske i islamske obojenosti.Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliskesusjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazizagrebački Behar ocijenjen “najboljim što su Bošnjaci dosadimali”. On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjinesa životnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i matičnim narodomu Bosni i Hercegovini. U de setogodišnjem razdoblju(1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebačkog izdanjabio je književnik Ibra him Kajan, a potom ga je zamijenio dr.Muhamed Ždralović koji je tu službu obnašao do ljeta 2006.godine.2 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaUVODNA RIJEČEdin Urjan Kukavica, rođen je uSarajevu 1967. godine. Nekolikogodina pohađa predavanja iz fikha,akaida, Kur’anske logike, hadisai tefsira kod šejh Akbar Aydija,a zatim biva pozvan u blizinuSejjida šejh Mesud-ef. Hadžimejlića.Bejat svome šejhu daje 2001.godine, koji ga 2006. promovira usvog vekila, a 2008. u šejha tarikat-inakšibendijje-husejnijje; 2009.godine prima hilafet tarikat-irifa’ijje-sejadijje, te još jedan hilafettarikat-i nakšibendijje sa rukuSejjida šejha Husejna Dža’feraTajjara. Šejh Edin Urjan Kukavicaje pisac, autor dva romana “PrvorođeniDun’ja” (2001.) i “Beš”(2005.), te nekolicine objavljenihautorskih djela “Bajramijje-melamijje– Hamzevijje” (2009.) i knjigaprijevoda, mahom tesavvufske literature:Seyyed Hossein Nasr,“Živi sufizam” (2004.), “Uvod uislamske kozmološke doktrine”(2007.), “Islamska umjetnost i duhovnost”(2007.); Titus Burckhardt,“Alkemija – znanost o kosmosu,znanost o duši” (2005.), “Svetaumjetnost na Istoku i na Zapadu”(2005.), Kathleen Seidel, “Sufijskikuhar – kako dočekati i ugostitimusafira” (2008.), Behauddin Veled,“Ma’arif – knjiga iz bunara”(2008.)... te velikog broja tekstova.Još nekoliko njegovih romana,autorskih djela i knjiga prijevodačeka na objavljivanje.POJAVA I ORGANIZACIONI OBLICIISLAMSKE DUHOVNOSTIHistorijsko počelo izvjesnih oblika reagiranjana znakovito negativne tendencijeunutar islama u vidu najprije individualnog,a potom i organiziranog djelovanjaislamske duhovnosti moguće jepratiti i utvrditi, bezmalo 1200 godinaunatrag, dakle do prvog/sedmog i drugog/osmogstoljeća (po hidžri/po miladiIsa, a.s.). Tada se, uslijed iznimnobrzog širenja islama, kao posljedicajavlja njegovo izlaganje velikom brojurazličitih etničkih skupina – koje su u njunosile svoje tradicijske vrijednosti, te,vjerovatno još uočljivije, kao rezultatvojnih osvajanja, znakovitog bogaćenjavladajućih slojeva još uvijek mladogislamskog društva. Znakovit utjecajbogatstva u islamu – ali i prvi monarhističkii dinastički pristup vladanju –ogleda se ili makar simbolizira premještanjemprijestolnice iz Medine ukozmopolitskiji Damask (Damascus).Kao reakcija na sve svjetovniji izvanjskiizgled islama pod prvom muslimanskomdinastijom, ummejadskom (Ummayad),pojavile su se različite skupinei ličnosti koje su insistirale na povratkučistim vrijednostima koje su nalagaliKur’an Časni i njegovo otjelotvorenjeAllahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.).Jedna od takvih ličnosti, Hasan iz Basre(al-Basri, 642.-728.), jedan od najznačajnijihtabi’ina za kojega vlada mišljenjeda je bio učenik samog Imama‘Alija (s.a.), te da je poznavao i učio odpreko dvadeset Poslanikovih Drugova(r.a.), propovijedao je i zagovarao odricanjei odbacivanje svega ovosvjetovnogte otvoreno i smjelo kritizirao vladajućestrukture kada god bi osjetio dase ne ponašaju i vladaju u skladu saetičkim standardima islama. Drugaznačajna ličnost, Rab’ija Adevija(Rabi’ah al-Adawiyah, p. 801.), njegovalaje duhovno nestajanje u Bogu krozljubav prema Njemu (Uzvišen je On!) iBožansku ljubav prema Njegovim stvorenjima.Treća i najkontroverznija ličnost,Mensur Grebenar (al-Hallaj,857.-922.), živio je kao putujući propovjednikkoji je svojom karizmom i istinskidubokom produhovljenošću okosebe okupljao veliki broj učenika. Zanjega se tvrdi da je izjavio – Anna al-Haqq! (Ja sam Istina!) – što je neminovnoizazvalo reakciju konzervativneuleme, čiji je protest na koncu rezultiraoHalladževim javnim i iznimno surovimpogubljenjem. Halladževa smrtekstremna je rezultanta napetosti kojaje uglavnom karakterizirala odnos izmeđuranih sufija i konzervativnihislamskih vlasti i uleme koji su se već utom historijskom periodu znakovitoodrodili od povjerenog im ummeta.Prvi oblici organiziranog djelovanja neposjeduju gotovo nijednu od osobenostiduhovnog institucionaliziranja kakvopoznajemo danas u vidu uređene i elaboriraneteorijske potke – tesavvufa,organiziranih i etabliranih prakticirajućihbratstava – tarikata, odnosno doktrinarno-definiranogučenja i njegovogprakticirajućeg domena. Onovremenoorganiziranje ponajviše podsjeća naskup sljedbenika i učenika okupljenihoko ličnosti ili učenja karizmatičnogučitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujućoj,ali čvrstoj vezi uspostavljenojna respektivnom odnosu povjerenja iodanosti. Taj neobavezni odnos i vezaučitelj-učenik, karakterističan za islamskuduhovnost drugog/osmog i trećeg/devetog stoljeća, postepeno se razvio ina svojevrstan način institucionaliziraou narednim stoljećima, ponajprije kaorezultat potreba koje su nalagale okolnosti– od potrebe za stacionarnim djelovanjemu određenoj sredini do pojavevećeg broja učitelja i neuporedivo većegbroja zainteresiranih učenika, a potom ikao posljedica produbljivanja uzajamnihveza i odnosa između učenika injihovih učitelja.Do petog/jedanaestog stoljeća kroničari,historiografi, te prvi hagiografibilježe postojanje nekoliko različitihskupina za koje se pouzdano može rećida su bile okupljene oko respektivnihBEHAR 953

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegoviniučitelja, jer ih savremenici nazivajunekom od imeničnih osobenosti njihovihšejhova. Te skupine, međutim, čestonisu bile dovoljno čvrste ili međusobnouvezane da bi preživjele preseljenje(smrt) svoga prvaka. Tek u šestom/dvanaestomi sedmom/trinaestomstoljeću počinju se pojavljivatiskupine dovoljno stabilne i čvrste, daklekoherentne, koje su bile u stanjunadživjeti svoga utemeljitelja i prvaka.Dakako, ovoj pojavi umnogome je doprinijeloi imenovanje nasljednika, odstrane živog prvaka, kojega se imaloslijediti nakon preseljenja trenutnogprvaka – šejha. Dakle, skupine učenikaokupljenih oko jednog učitelja čijeje porijeklo moguće pratiti sukcesivnimlancem učitelja, s vremenom suponijele ime tarikati (tariqah), pojmomkoji se u savremenoj literaturi najčešćeprevodi kao red (po uzoru na posvečenićkeredove drugih religijskihtradicija), ali čiji je tačan prijevod put.U to vrijeme bilježi se i pojava prvihznačajnih autorskih teorijskih djela oislamskoj duhovnosti općenito, ali i opojedinim prakticirajućim segmentima,metodima i rezultatima, uočenim,prepoznatim i definiranim duhovnimpostajama, kao i elaboriracije ostalihkarakterizirajući elemenata, od odjećedo institucija.Tri geografska područja koja se izričitopovezuju sa nastankom i formiranjemovakvih skupina – tarikata suMezopotamija, naime Iran i Irak, SredišnjaAzija i Sjeverna Afrika. Najznačajnijitarikati nastali u Mezopotamijisu Rifa’ijje, Suhraverdijje, Kubrevijje iKadirijje, koji su u istom smislu i najranijiorganizirani tarikati. Tarikat-iPrvi oblici organiziranog djelovanja ne posjeduju gotovo nijednuod osobenosti duhovnog institucionaliziranja kakvo poznajemodanas u vidu uređene i elaborirane teorijske potke – tesavvufa,organiziranih i etabliranih prakticirajućih bratstava – tarikata,odnosno doktrinarno-definiranog učenja i njegovog prakticirajućegdomena. Onovremeno organiziranje ponajviše podsjeća naskup sljedbenika i učenika okupljenih oko ličnosti ili učenja karizmatičnogučitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujućoj, aličvrstoj vezi uspostavljenoj na respektivnom odnosu povjerenja iodanosti.Rifa’ijje osnovan u Basri, u Iraku u šestom/dvanaestomstoljeću, veoma brzose proširio na Siriju (Syria) i Egipat;pripadnici i sljedbenici tarikat-i Suhraverdijje,su iz Iraka krenuli premaIstoku – Indiji; tarikat-i Kubrevijje kojislovi izvorno iranski tarikat, koji se historijskipovezuje sa Suhraverdijjama(budući je njihov osnivač, naime učiteljtemeljem čijeg učenja su njegovisljedbenici formirali sljedbu, NedžmuddinKubra/Nayim al-din Kubra,1145.-1221., bio učenik utemeljiteljatarikat-i Suhraverdijje, Abu NedžibaSuhraverdija/Abu Najib as-Suhrawardi,1097.-1168.), zadržao se na područjustare Perzije, dok se tarikat-iKadirijje, koje slove kao najraniji odnosnoprvi jasno formirani tarikat,svejednako širi prema Istoku – Indiji,ali i prema Zapadu – Sjevernoj Africi.Sufizam se u Sjevernoj Africi pojavljujei kao rezultat širenja Rifa’ijja premaSiriji i Egiptu; pojava i prisustvo ovogtarikata omogućilo je i nadahnulo formiranjedrugih, autentično afričkih tarikata.Tako se u sedmom/trinaestomstoljeću pojavljuje tarikat-i Bedevijje(Badawiyyah), koji je u Egiptu osnovantemeljem učenja Pira Ahmeda Bedevija(Ahmad al-Badawi, 1199.-1276.).Ovaj tarikat postoji i danas, te se hiljadepripadnika, sljedbenika i simpatizeraovog puta okuplja na godišnjojsvečanosti u Tanti (Tanta), u Egiptu.Otprilike u istom historijskom perioduu kojem se sufizam počeo razvijati uEgiptu, bilježi se njegovo znakovito jačanjei u drugim dijelovima Sjeverne iZapadne Afrike, čemu doprinosi blagonaklonodnos Almohadske dinastije(1130.-1269.), koja je vladala Marokom(Morocco), Alžirom, Tunisom imuslimanskom Španijom. U istomstoljeću u Tunisu, oko šejha HasanaŠazilija (al-Shadhili) okupila se skupinaučenika koja će činiti okosnicu tarikat-iŠazilijje, koji će najveću sljedbusteći u Alžiru, Tunisu i Maroku.U dvanaestom/osamnaestom stoljećuislamski svijet, osobito srce islama sanajsvetijim gradovima Mekkom i Medinom,pada pod vlast reformističkog samoproklamovanogpuritanističkog ideološkogpokreta zvanog Vehabiti ili Vehabijje.Osnov njihove ideologije čininastojanje da se islam oslobodi svegašto oni smatraju nedopuštenim i nedopustiviminovacijama (novotarijama)poput i, naročito poštovanja svetih ljudite strogo pridržavanje krutog slova Vjerozakona(shari’ah), ali i to onako kakoga oni vide i tumače. Duh ove vrste promjenaproširio se i Sjevernom Afrikom,nadahnujući pojavu tarikata koji su usvome izvanjskom izrazu insistirali namanje ekstremnim formama ponašanjai obreda koji su karakteristika nekihtarikata. Značajan tarikat kojeg u svomsmislu treba spomenuti je tarikat-i Tidžanijje,kojega je godine 1780. osnovaoAhmed Tidžani (Ahmad al-Tijani, p.1815.), a koji u svome akaidu nemajunaglašeno poštovanje svetih ljudi. Ovajtarikat postoji i danas te se može rećida je prisutan širom Sjeverne i zapadnepodsaharske Afrike.Još jedan tarik, gotovo istovjetnogakaida je tarikat-i Senusijje, koji je godine1840. u Barki (Barqah, istočnaLibija), osnovao Muhammad ibn ‘AliSanusi (1787.-1859.). Ovaj tarik karakteriziraodricanje od svih oblika luksuzai snažnu privrženost Allahovom PoslanikuMuhammedu (s.a.v.a.). Neposrednonakon odlaska europskih kolonizatoraiz Sjeverne Afrike, godina1940.-1950. Sanusijje su osnovale savremenuLibiju, ali ih je veoma brzonakon toga, već 1969. sa vlasti zbaciopukovnik Muammer Gadafi (Muammaral-Qadafi). Od tada su Sanusijjesnažna opozicija Gadafijevom režimute su još uvijek aktivni uprkos svim pokušajimavlasti u Libiji da dokinu njihoveaktivnosti.U Središnjoj Aziji i Anadoliji (koja segeografski poklapa sa savremenom4 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaTurskom) u periodu između šestog/dvanaestog i jedanaestog/sedamnaestogstoljeća, pojavio se veliki broj tarikatakoji od tada imaju zasigurnonajznačajniju ulogu u očuvanju i širenjuislamske duhovnosti. Najraniji odnjih, tarikat-i Jesevijje, osnovan uoblasti koja je danas poznata pod nazivomTurkestan (ili Turkmenistan)imao je značajnu ulogu u vrijeme svoganastanka i nedugo nakon preseljenjaosnivača, a u smislu širenja islamameđu turskim plemenima SredišnjeAzije. Za nekolicinu tarikata tvrdi se dasu potekli iz okrilja ovog tarika, međukojima je svakako najpopularniji tarikat-iBektašijja. Prema predaji, HadžiBektaš Veli (Hajj Bektash Wali), osnivačBektašijja, bio je pripadnik tarikatiJesevijje, iako ga neki drugi izvoripovezuju sa Babaijjama, Hajderijjama,te nekim drugim tarikatima i pokretimakojih odavno nema. Bektašijje postojei danas u određenim dijelovimaBalkana i Turskoj.Još jedan izvorno Srednjeazijski tarikatje tarikat-i Čištijje. Porijeklo ovogatarikata seže daleko iza vremena njegovogprvog najpoznatijeg svetog čovjeka– iako ne i utemeljitelja tarikata– Mu’inuddina Hasana Čištija (Mu’inal-Din Hasan Chishti, oko 1142.-1236.),stanovnika Sidžistana (Sijistan), za kojeganeki autori tvrde da je bio dervištarikat-i Kadirijje. Tarik se postepenoširio Indijskim poluotokom gdje postojii danas, te se za njega može reći daje tarik sa vjerovatno najbrojnijomsljedbom u cijelom islamu.Tarikat-i Mevlevijje svoje porijeklo vezujeza vjerovatno najpoznatijeg sufijai poetu Muhammeda DželaluddinaBelhija Rumija (Muhammad Jalaleddinal-Balkhi ar-Rumi, 1207.-1273.).Ime tarikata izvedeno je iz arapskogpojma Mevlana (Mawlana, naš gospodarili učitelj), kojim su Rumija oslovljavalinjegovi prvi sljedbenici i savremenici.Mevlevijje su osnovane u turskomgradu Kon’ji (Konya). Poputmnogih turskih tarikata uspješno jeugušen zabranom rada derviških tarikataiz 1925. godine, kada tarikati nenestaju, nego prelaze u drugu – unekolikoilegalnu – fazu postojanja i djelovanja.U drugim dijelovima svijeta,nekoć iznimno brojan i značajan tarikpostepeno je gubio na značaju da biubrzo potpuno nestao.Tarikat-i Nakšibendijje imao je višeuspjeha. Osnovao ga je Šah BehauddinNakšibend (Shah Baha al-dinNaqshband, p.1389.) u jednom selu ublizini grada Buhare (Bukhara) u SredišnojAziji. Taj tarik se polahko širioistočno prema Indiji, ali i zapadno premaTurskoj. Uživajući potporu osmanskihTuraka, Nakšibendijje su uspješnodjelovali sve do ukidanja Osmanskogsultanata i formiranja pravnedržave pod Kemal-pašom Ataturkom(Kemal Ataturk).Tarikat-i Halvetijje, iako osnovan uPerziji (Persia) veoma brzo je privukaoznakovitu sljedbu u Anadoliji. Ovaj tarikiznjedrio je druga dva značajna tarika:tarikat-i Bajramijje i tarikat-iDželvetijje. Tarikat-i Bajramijje osnovanje u Ankari u 14. stoljeću i njegovopostojanje bilježi se do nestankaOsmanskog sultanata; tarikat-i Dželvetijje(ponegdje slove i kao Huda’ijje),u 17. stoljeću osnovao je Aziz MahmudHuda’i (p.1628.), prethodno sljedbeniki pripadnik tarikat-i Halvetijje. Poputostalih turskih tarikata i ovaj tarik jezabranjen godine 1925. a posljednjipoznati šejh ovoga tarika preselio je(umro) 1946. godine.Ataturk je tarikate smatrao dekadentnim,reakcionarnim i na svaki načinpreprekom modernizaciji Turske. Ucilju reformiranja države godine 1925.zapovijedio je zabranu djelovanja svihtarikata u Turkoj. Zabrana rada i djelovanjatarikata u Turskoj pokazuje izvjesnuvrstu pritiska sa kojim se vjerskiestablišment suočio usljed narastajućihsekularističkih tendencija usvijetu tokom perioda modernizacije,koji, vrijedi spomenuti, nije podjednakoraspoređena na sve segmente vjerskogživota. Dok su džamije i džamijskaulema unekoliko ipak imali dopuštenjeza djelovanje unutar džamijskihharema, tarikati su strogo proganjani ipodvrgavani svakovrsnoj torturi. Umnogim dijelovima arapskog svijetatarikati su potpuno nestali sa javnescene. U drugim dijelovima islamskog,pa i neislamskog svijeta, međutim,nastavili su svoje postojanje, kolikojavno toliko i polu-javno. I u SjevernojAfrici i Indiji sufizam je izgubioutjecaj koji je nekoć imao, ali je svakakoostao značajan dio vjerskog identitetai folklora toga dijela svijeta. Usvakom slučaju, bez obzira na progonei zabrane, kakve su derviški tarikatidoživjeli i tokom komunističkog i socijalističkogperioda bivše Jugoslavije,njihovo postojanje svjedoči o nerazdvojivostivjere i njene duhovne dimenzije.BEHAR 955

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniDerviške institucije ubosni i hercegovini i sarajevuTEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINIVoljeli bismo vjerovati da će doći vrijeme u kojemu će se ljudiponositi jednako onim što su bili kao i onim što jesu, budućnostgraditi sjećajući se prošlosti, to jest da će im budućnostznačiti i biti jednako važna kao i prošlost, i da ono što je u ovometrenu sadašnjost, kad postane prošlost neće nositi bremeposljedica kojih će se stidjeti budućnost. Sustavno i ustrajnozatiranje tragova vlastite prošlosti vodi u budućnost koja nemakorijena te je stoga podložna svim historijskim vjetrovima,ma kako slabi bili, a civilizacije koje svoje korijene njegujuodolijevaju i olujama. S druge strane, rekao je Allahov PoslanikMuhammed (s.a.v.a.) da će Allah, Uzvišeni, oprostiti svimljudima osim izdajici i samoubici; u kontekstu ovog rada izdajicombi se mogao smatrati onaj koji svoju časnu prošlost prodajeza tuđu neizvjesnu budućnost, a samoubicom onaj kojizaboravlja i zanemaruje vlastitu tradiciju i naslijeđe.Brojna su mjesta u Bosni i Hercegovini, ali i šire, u svim dijelovimaBalkana, koja u svome nazivu kriju ili pak uopće ne krijuneposrednu vezu sa objektima koji su u ne tako davnoj i dalekojprošlosti bili mjesta osobitog ibadeta (dovišta), objektima ukojima se Gospodar spominjao na naročit način (tekija), a selai zemlje zovu se šehovinama, šehlucima, šejhovskim korijama...Još je više hanova koji nose imena svojih graditelja, obnoviteljaili kasnijih vlasnika, cijeli predjeli zovu se turbe, iakoturbetima na tim mjestima odavno ili tek odskora nema ni traga...Gradovi u Bosni, kao nigdje na svijetu, uz svoje vlastitoime nose i oznaku vakuf! Historija se igra sjećanjem, zamećetrag pamćenju, smeće s uma ono što se nipošto ne bi smjelozaboraviti i mijenja imena i nazive koji postoje ‘od pamtivijeka’onima koja je mjestima dalo vrijeme, vladari ili vlasti u skladus vremenom, nastojeći započeti vrijeme od svoga postojanja, azemlju obilježiti svojim trajanjem. S time, ali i sa našim opredjeljenjemu skladu, imamo namjeru podsjetiti se nekih mjestau Bosni i Hercegovini koja su nekoć udomljavala tekije,derviše, njihove šejhove, putnike, namjernike i dolaznike i prolaznike,nudeći svakome onoliko koliko se imalo i moglo, nepitajući ga ni za vjeru ni za mjeru, ni za daću, ni za plaću…NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA i TURBETA U FOČITekija se nalazi(la) iznad grada na padini Crnog Vrha. Pišućio ovoj tekiji Alija Bejtić je identificira sa Bajezid-babinom tekijomkoju spominje Evlija Čelebija i za nju kaže: “Od svih(tekija) najznačajnija je Bajezid-babina tekija, na jugoistočnojstrani grada, među vinogradima i baščama. Ona je okrenutaprema čaršiji i bazaru i predstavlja ogledalo svijeta (kozmoramu).Tekija pripada (1974.) nakšibendijskom derviškomredu, a sastoji se od semahane i dva turbeta, dok je četvrtiobjekat ahar ili musafirhana nestao u Drugom svjetskom ratu.Fočaci znaju da su u onom turbetu lijevo od ulaza u tekijusahranjeni Murat-baba i Bajezid-baba. U drugom turbetu supročelnici tekije Muftići.” Nad ulazom u tekiju, na kamenojploči dimenzija 50x80 cm, ispisan lijepim nesh pismom ismješten u 12 elipsastih polja, sačuvan je natpis o njenoj obnovi1334. (1915.) godine, koji veli: “Ovaj objekat je podigaodobrotvor hadži Mehmed-paša Kukavica (1752). Nakon štoTekija u Foči6 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicaga je obnovio Mehmed-beg Šuvalija, i nakon što je ‘Ali Galibpašasagradio ovdje hanikah, nastupio je svjetski rat u svimkrajevima zemlje. 1334./1915. godine, porušen je i ovaj objekatpa ga je iza toga obnovio Adem-aga Mešić, askerski zabit1334./1915. godine.” Tekija i turbeta srušeni su za vrijemeagresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine.BEKTAŠIJSKA TEKIJA, MURAD-DEDEOVO TURBE IZAVIJA U ČAJNIČUNa izlazu iz Čajniča prema Pljevljima, uz obronak planine Cicelj,nalazilo se veće mezarje, bektašijska tekija i Murad-dedeovoturbe. I Evlija Čelebija spominje Murad-babinu bašču sabektašijskom tekijom i hvali ovo mjesto kao divno izletište. Daljeizvori ne govore o ovoj tekiji. Međutim, u narodu se očuvalauspomena na tekiju koja se nalazila na Musali poviše gradaČajniča, iznad nekadašnjeg hotela ‘Orijent’, a postojalo je i turbenešto niže pomenutog hotela, podignuto nekom poginulomturskom oficiru. Tekija je srušena poslije Prvog svjetskog rata,ali ju je kasnije obnovila neka žena. Konačno je srušena poslijeDrugog svjetskog rata i poslije toga više nikada nije obnavljana.Isto tako narod pamti nekog šejh Omera i Murat-dedea,tako da je moguće je da se u oba slučaja radi o istoj tekiji. Premavakufnami izdatoj 990./1582. godine, hercegovački sandžak-beg,Sinan-beg, sin Bajramagin, podigao je u Čajničujednu zaviju s namjerom da služi kao konak putnicima, ali i daprehranjuje sirotinju i uboge. Zavija je na spratu imala dvijetabhane (radionice za preradu kože), u prizemlju ahar (ostavu),kuhinju, magazin, pekaru i uz nju hambar i druge prostorije.U vakufnami se ne precizira gdje je zavija bila locirana, alisve ukazuje da se radi upravo o spomenutoj bektašijskoj tekiji.SREBRENICA – TEKIJA - KUŠLATU pisanim izvorima Srebrenica se prvi put spominje 1352. godinekao predgrađe tvrđave Srebrenik, kada se pominje igradsko naselje sa razvijenim zanatima i živom proizvodnjomsrebra. Pored Sasa kao rudara pominje se i kolonija dubrovačkihkopača plemenitih metala. Turci su mnogo godina prijeosvajanja Bosne nastojali zavladati Srebrenicom kao važnimrudarskim središtem i to im je donekle i uspijevalo, ali su jekonačno osvojili tek polovinom 1462. godine i u njoj postavilisvoje povjerenike za rudarske poslove, te osnovali Srebreničkikadiluk. Godine 1660. Srebrenica je prema opisu Evlije Čelebije,imala 800 prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih kuća, 6mahala i 6 džamija sa mihrabom, zatim jednu tekiju, 3 mekteba,jedan mali han i 70 esnafskih dućana, kao i jedno lijepojavno kupatilo – hamam. U zaseoku Tekija u Konjević Polju,nedaleko od Nove Kasabe, na putu Vlasenica – Zvornik, nalazise zavija/musafirhana Hamza-dede Orlovića, podignuta925./1519. godine, a nedaleko od musafirhane nalazi se i turbeu kojemu je, prema predaji, u jednom mezaru ukopan osnivačzavije Hamza-dede, dok se za drugi mezar pretpostavljada pripada njegovom sinu Mustafi.Prema predaji, koju bilježi Muhamed Hadžijahić, 1519. godineu selu Orlovići, u nahiji Kušlat, kadiluk Srebrenica,Hamza-dede sagradio je tekiju. Za njene potrebe uvakufioje i okolno zemljište. Ovaj vakuf (zemljište) Hamza-dededobio je nakon susreta s jednim od turskih sultana (u predajise spominje sultan Sulejman, ali je vjerovatnije da seradi o sultanu Selimu; neke predaje spominju čak i sultanaFatiha). Sultan je s vojskom pošao u Zvornik i svratio nakonak u Konjević Polje. Hamza-dede baš tada oraše njivu.Sultan ga ukori rekavši mu zašto ore tako sijede brade, izašto je okasnio, što nije uranio. Hamzi-deda mu odgovori,“Uranio sam, ali mi Bog nije dao.” Poslije, kada se spustiou selo, sultan ponovno naleti na Hamza-dedea te ga, nakonklanjanja jacije namaza, upita bi li znao operutati gusku.Hamza-dede mu odgovori da bi je znao i u torbu metnutisamo kada bi je imao. Slijedećega jutra, kada je raspremaoposteljinu na kojoj je sultan spavao, Hamza-dede ispod jastukapronađe berat (pravno rješenje) o gradnji tekije i musafirhanei o oproštaju od poreza i daća.TURBE U DIVIČUDivič je mjesto koje se nalazi nedaleko od Konjević Polja, aturbe se nalazi na samom ulazu u grad, sa desne strane,pored hotela. Prema Hifziji Suljkiću, prvobitno turbe dimenzija11x5,50 metara, bilo je jednostavna građevina, zidanakamenom, ćerpićem i drvetom, a pokrivena crijepom; sastojalose od dvije prostorije; prva je bila prazna, namijenjena zaprenoćište i ibadet namjernika, a u drugoj prostoriji nalazilisu se mezarovi, drveni sanduci dvojice velikana. Kako je staroturbe dotrajalo Šaćir Hasanović iz Pobuđa, općina Bratunac,ponudio je novac za njegovu ponovnu izgradnju; novoturbe sagrađeno je tvrdim materijalom, postavljena su dvakubeta i pokrivena bakrom, te su uvedeni voda i struja. Turbeje za vrijeme okupacije Diviča do temelja srušeno. U Diviču jeprije rata živjelo gotovo isključivo muslimansko stanovništvo;“gotovo” jer su jedine dvije pravoslavke koje su tu živjelebile udate za muslimane. Za vrijeme agresije srušena je džamija,a na njenom mjestu izgrađena pravoslavna crkva; velikibroj stanovnika je pobijen i odveden u logore. Nakon rata,preživjelo muslimansko stanovništvo se vratilo, a veliki broju ratu doseljenih Srba je otišao. Odlukom Doma za ljudskaprava crkva će ostati na mjestu na kojem je sagrađena, adžamija će se izmjestiti/sagraditi na drugom mjestu.Prema predaji u turbetu su ukopana dvojica braće, sejjida(potomaka Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.a.) kojisu ovdje došli kao vojnici sultana Fatiha. Poslije izvojevanepobjede, na povratku kući, obojica su ubijeni iz zasjede.Predaja kaže da su bili porijeklom Perzijanci, imenom EmirAhmed i Emir Alija, a tvrdi se da im je Tatar-han bio daidža(ujak). Po Tihomiru Đorđeviću njihova imena su bila Evlija iMevlija. Turbe im je obilazilo i muslimansko i kršćanskostanovništvo i ostavljalo u njemu novac i različite darove.Ono što je naročito zanimljivo, kako piše Hifzija Suljkić, jesteda su ovo turbe redovno zijaretili derviši i šejhovi iz Buhare,Hive, Semerkanda, Taškenta, Teherana i Konje.KADIRIJSKA TEKIJA I TURBETA U ZVORNIKUNakon što je zbog aktivnog učešća u socijalnim nemirimaprotiv špekulacija hranom sarajevskih trgovaca prognan izBEHAR 957

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniSarajeva 1682. godine, šejh Hasan Kaimi-baba (p. 1699.) nastaniose u Zvorniku. Na prostoru na kojem se danas nalazinjegovo turbe (na Kula-gradu) zvornički mutesarif Mehmedpašana preporuku Silahdar Mustafa-paše (vakifa i graditeljaSilahdar Mustafa-pašine poznatije kao Hadži Sinanova tekijau Sarajevu, čiji je šejh Hasan Kaimi bio prvi šejh), 1805. godineje uz turbe Hasana Kaimije sagradio jednu kadirijsku tekiju.Osim nekoliko podataka o turbedarima i zavijedarimaovog vakufa, drugih podataka o ovoj tekiji nema.TEKIJSKA DŽAMIJA U ROGATICITekijska džamija je, po svoj prilici, bila najstarija džamija uRogatici. Nalazila se na lijevoj obali rijeke Rakitnice. Natom je mjestu još u prvim decenijama desetog/šesnaestogstoljeća podigao svoju džamiju Sinan-vojvoda kao prvu džamijuu naselju oko koje se razvila i istoimena mahala. Vremenomje džamija dotrajala pa je na njenim temeljima nekiDžafer-paša podigao novu, a godine 1870. iz temelja je obnoviošejhu’l islam Mehmed Refik-efendija Hadžiabdić. Nakonšto je stradala 1943. nikad je niko nije obnavljao. NatpisTurbe Hasana Kaimi-babeu stihovima na turskom jeziku isklesan je na kamenoj pločii ispisan lijepim talik pismom, podloga natpisa je zelena, aslova pozlaćena, “Šejhu’l islam, Mevlana Refik, lijepih osobina,danonoćno se zalagao u vršenju dobročinstva. Ovabogomolja bijaše do temelja oronula, a koja je poznata kaoTekijska džamija, iz poštovanja prema rodnoj grudi svojihpredaka, uloži trud i obnovi ovu džamiju. Istiniti mu je omogućioi olakšao njeno dovršenje, i Tako postigao lijepe doveodličnika i puka. Fadil joj distihom izreče kronogram, bivšimuftija sagradio je lijepu bogomolju. Godina 1287./1870.”TEKIJE U VIŠEGRADU, RUDOM, BIJELJINI i DONJOJ TUZLIPrema jednoj skupini izvora, Sulejmanu Kemuri i Šaćiru Sikiriću,halvetijski tarikat imao je svoga istaknutog predstavnikai zagovornika u ličnosti Ebu Lejs-zade (Iblizović) šejhSejfullah-efendije (p. 1889.), koji je 1865. postavljen za turbedaraJediler-turbeta (Sedam braće) u Sarajevu, a čijim utjecajemsu otvorene halvetijske tekije u Višegradu, Rudom,Bijeljini i Donjoj Tuzli. Međutim, prema Hazimu Šabanovićukoji prenosi usmeno predanje od Ediba Čohadžića (te temeljemčinjenice da je dugi niz godina rukovodio nakšibendijskomtekijom kod turbeta Jedileri u Sarajevu), šejh SejfullahIblizović je pripadao nakšibendijskom tarikatu, te tekije uspomenutim gradovima jesu tekije tarikat-i Nakšibendijje.No, nije isključeno da je šejh Iblizović imao oba hilafeta. Tekijau Višegradu, prema predanju, budući da su svi pisani dokumentiuništeni, nalazila se na jugozapadnoj strani grada ublizini bivše pijace, a današnje autobuske stanice, oko pedesetmetara daleko od mosta Mehmed-paše Sokolovića, naprostoru koji gleda na Drinu i samo je podzida dijelila od rijeke.Ne zna se kada je tekija srušena, ali kako je u narodu jošuvijek živo predanje iz 1910. godine o nekom šejh Kapi i šejhDediji Grohiću iz sela Lasci u blizini višegradske banje, vjerovatije da je u vrijeme preseljenja te dvojice šejhova (1910.)tekija još uvijek postojala i bila u svojoj funkciji.Tekija u Rudom, podignuta na inicijativu šejh Sejfullaha Iblizovića,nalazila se nedaleko od kasabe Rudo, na zaravni koja činitrugao između mosta na Limu za Rudo, rijeke Lima i puta kojivodi za Sjeverin, u malom naselju oko tri kilometra udaljenomod Rudog, gdje je donedavno živio posljednji (halvetijski) šejhove tekije Sejfudin Hrnjić. Tekija je srušena u Prvom svjetskomratu i nikada nije obnavljana, a zikir-halke održavane su u kućamasamih šejhova. Do posljednjeg rata tu se nalazilo maloturbe, niska četvrtasta građevina sa drvenim krovom. U turbetusu se nalazila tri mezara u kojima su ukopani Glibović Suljaga,vlasnik drugog mezara je nepoznat, a treći je pripadao šejhSalihu Hrnjiću, ocu šejh Sejfudina Hrnjića. Postoji predaja kojakaže da je šejh Sejfullah u Sjeverin došao iz Bijeljine, boravio tuizvjesno vrijeme, a onda se ponovo vratio u Bijeljinu, gdje jepostojala tekija o kojoj istina, postoji samo predaja, a ne postojinikakva historijska ili dokumentarna građa. Halvetijska tekijau Bijeljini, zvana ‘šejh-Sejfina tekija’, podignuta je oko 1882.godine. U posljednje vrijeme (1933.) izdržavala se iz vakufa Krpićadžamije. Posljednji spomen ove tekije potječe iz 1937. godineu jednom dopisu Ulema-i Medžlisa u Sarajevu.MUSAFIRHANA I TEKIJA U JAJCUU Jajcu se ranije nalazilo više gostinjaca – musafirhana, odkojih se do danas sačuvala samo musafirhana porodiceMulalić, a nalazi se u blizini travničke kapije u glavnoj ulici.Na vrhu kuće je mali drveni toranj sa šatorastim krovom idugim šiljkom na vrhu, koji je prolaznicima služio kao znakda je to musafirhana i da je slobodan pristup putnicima inamjernicima. Inače, ovo je bosanska kuća na dva kata, asvaki je iznesen prema vani u vidu erkera. Musafirhanu jepodigao Hadži Jusuf Mulalić početkom 19. stoljeća i u njojuspostavio i tekiju. I musafirhana i tekija su radile do 1878.godine. Hadži Jusuf je preselio na putu prema Mekki oko1891. godine. Donji dio musafirhane je, oko 1907, pretvorenje u han, a gornji u stambene prostorije.8 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicasmještena i biblioteka. Prilikom opravke 1936. godine medresa/tekijai mezar Hasana Kafije pokriveni su zajedničkimkrovom, tako da danas čine jednu cjelinu.TEKIJA, KONACI I TURBETA NA OGLAVKU KOD FOJNICEMusafirhana i tekija u JajcuKADIRIJSKA TEKIJA U JAJCUPrema predanju koje je prenio Mustafa-efendija, mujezinEsma-sultan džamije u Jajcu, u današnjoj Šeh-mahali, naprostoru oko katakombi i tornja sv. Luke, u stvari bivše Sulejmanijeili Fethije džamije, neki šejh je jednom prilikomodržao predavanje narodu i pozvao ih u islam, što su prisutnii učinili nakon što im je pokazao keramete. Šejh je ukopanna mjestu Šehitluci kod Elektrobosne, a tu mu je bilopodignuto i turbe koje je postojalo do Drugog svjetskog rata.Danas postoji samo mezar sa nišanima. Taj šejh, kojemuni historija ni predaja ne pamti ime, djelovao je u tekijikoja se nalazila s druge strane Esma-sultan džamije i nestalaje u nekom velikom požaru i više nije obnavljana. Pojavomšejh Alije Bagdadlije, napravljena je tekija na mjestuŠehitluci koje se kasnije prozvalo ‘Tekija’. U stvari radi se oselu Vrbica koje leži između Careva Polja i sela Mila. Nakonnjegovog preseljenja, naslijedio ga je sin također Alija (p.1917.), koji je ukopan na mezarju Šehitluci kod turbeta, gdjeje ukopan i njegov brat Sulejman, i Ahmed Bagdadlija. Poslijesmrti osnivača tekije šejh Alije, i njegovih sinova Alije iSulejmana, prestala je svaka aktivnost tekije koje danas višenema, a o njenom postojanju svjedoče samo ostaci zidinai gomila kamenja na mjestu na kojem je nekada stajala.U selu Oglavak koje se nalazi 45 km zapadno od Sarajeva,na obronku Šćit-planine, nedaleko od ceste za Fojnicu i danaspostoji zgrada tekije nakšibendijskog derviškog reda.To je dosta jednostavna prizemna građevina, djelo domaćihmajstora, koja ima semahanu, kahve-odžak i druge potrebneprostorije. Tekiju na Oglavku utemeljio je početkom 19.stoljeća šejh Abdurrahman Sirrija, sin kadije Mehmeda, aunuk fojničkog kadije Fadila. Sirrija je rođen oko 1785. godine,učio je u fojničkoj medresi pred šejh Huseinom, kojiga je kasnije uveo u derviški red nakšibendija i preporučiomu da podigne tekiju spomenutog reda na Oglavku u blizinimezara šejh Huseina iz Horosana, koji je, prema predanju,poginuo pri osvajanju Bosne pod Turcima kao vojnik sultanFatih Mehmed-hana. Šejh Sirrija je šehidu šejh HuseinuHorosaniju podigao i turbe, a sam je preselio 1847. godine iukopan je u zasebnom turbetu zajedno sa svojim sinom inasljednikom na položaju pročelnika tekije šejh Abdulatifom,koji je preselio 1883. godine, kojega je na postu naslijediomlađi brat Šakir, preselio 1890.TEKIJA I TURBETA U ŽIVČIĆIMA – VUKELJIĆIMAU selu Vukeljićima, u predjelu Živčića, kojih dva sata hodasjeverno od Fojnice i danas postoji tekija koja od svogaosnutka njeguje nakšibendijski usul. Današnja zgrada tekijesasvim je jednostavna, rad domaćih dunđera, ima kamenoprizemlje kod kojega su bridovi rađeni od tesanog kamena, asprat je od ćerpića i drveta sa jednim erkerom iznad ulaza iizbočenjem mihraba u semahani tekije. Na ovom mjestu jejoš sredinom dvanaestog/osamnaestog stoljeća tekiju podigaošejh Husein-baba Zukić koji se školovao najprije u Fojnicii Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj medresi i konačno u Istanbulugdje je posjećivao i čuvenu tekiju Muradiju, pa ga jeHALVETIJSKA TEKIJA U PRUSCUU Pruscu je postojala halvetijska tekija koju je utemeljioHasan Kafi Prušćak, koja je funkcionirala u istoj zgradi sanjegovom medresom. Veća pravougaona prostorija u prizemljuslužila je kao tekija, a manja kvadratična prostorija naspratu, sa plafonom u obliku kubeta, služila je kao dershana.Ugrađeni dulafi u tekiji i medresi svjedoče da je tu bilaTekija u Vukeljićima – Živčićima, danasBEHAR 959

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniTekija u Fojnicinjezin šejh uveo u nakšibendijski tarikat. Husein je obišaopoznate tekije Male Azije, zatim Buhare i Semerkanda i potomse vratio u svoj zavičaj i u selu Vukeljićima, dosta zabitomkraju, podigao tekiju nakšibendijskog derviškog reda.Šejh Husein je u nakšibendijski derviški red uveo i šejh Sirriju,pročelnika i osnivača Oglavačke tekije. Preselio je1214./1799. godine i ukopan u posebnom turbetu nedalekood tekije. Osim šejh Husein-babinog turbeta u Živčićima senalaze još dva turbeta šejh hadži Mejli-babe (p. 1854.) i šejhHasan-babe (p. 1899.) i njegovih potomaka.NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA U FOJNICIU Fojnici je donedavno (nismo sigurni da li je tako i danas)jedna ulica nosila naziv Šehov sokak, gdje je ranije stanovaošejh Sirrija i njegov otac kadija Mehmed, a tu se nalazilai tekija koju je prema nekim pokazateljima osnovao samšejh Sirrija, a koja je nestala u požaru 1945. godine, posliječega nikada nije obnavljana.NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA U VISOKOMŠejh Husnija Numanagić, rođen u Fojnici 1853. godine, poslijedugog izbivanja iz zemlje radi nauka, po povratku i preseljenjuu Visoko, osnovao je 1904. godine nakšibendijskutekiju u Visokom, za koju je uvakufio kuću sa dvorištem, baščomi dvije parcele zemlje, te druge zgrade što joj pripadaju,a sam je postao mutevelija i šejh tekije. Postojeća tekija,u vrijeme posljednjeg zapisa temeljem kojega se pravi ovajpregled (1986.), bila je smještena u jednoj uskoj ulici u centrugrada, odvojena od vanjskog svijeta visokim zidom. Sastojalase od tri prostorije, od kojih je najveća semahana,potom mejdan-odaje i prostorije za žene.ELČI IBRAHIM-PAŠIN HALVETIJSKI HANIKAH U TRAVNIKUHalvetijski hanikah zajedno sa medresom i knjižnicom, kojesu bile smještene pod jednim krovom, Elči Ibrahim-paša podigaoje prije 1706. godine, kada je datirana njegova vakufnama,u mahali Osoju, na praznom zemljištu koje je s dvije stranegraničilo sa rijekom Lašvom, s treće javnim putem, a s četvrtes privatnim putem. Danas je to prostor na desnoj strani Lašveizmeđu puta što s drvenog mosta vodi ispod oborene Hasanpašićakule (ulica Bunar) i drugog sporednog puta što se odovog prvog spušta prema Lašvi. Vakufnamom je bilo predviđenoda se šejhu ove tekije, te za hranu njemu i dervišima dnevnodaje 40 akči, a svakom dervišu i učeniku koji stanuju u sobamahanikaha po 5 akči svakoga dana. Pored toga šejh jeimao jednu sobu u tekiji, a uz to i bašču koja se nalazila na lijevojstrani tekije, i u kojoj bijaše čardak i bunar, kao i plodnovoće. Zgrada tekije vremenom je došla u ruševno stanje, pa juje 1781. renovirao tadašnji muderiz Hadži Salih. Od 1830-31.10 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicado 1871. šejh Elči Ibrahim-pašinog hanikaha, kao i muderizmedrese, bio je travnički muftija Derviš Muhamed Korkut, zatimnjegov sin Hazim, a potom njegov sin Asim (p. 1938.), kojije zikr obavljao povremeno i u samoj medresi i u ishodnoj kućina Putićevu iznad Doca na Lašvi.NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA U TRAVNIKUNa inicijativu šejha Husnije Numanagića, koji je 1914. postavljenza muftiju u Travniku, 1928. godine uz Jeni-džamijuu Travniku podignuta je tekija u kojoj se zikr obavljao ponakšibendijskom usulu. Do tada se zikr po istom usuluobavljao se u samoj Jeni-džamiji. Tekija se sastojala od dvijesobe u prizemlju i semahane, kao i jedne veće prostorijesa predsobljem na spratu.BEKTAŠIJSKA TEKIJA U BANJOJ LUCIPouzdano se zna da je najmanje jedna tekija postojala i uBanjoj Luci, i to bektašijska. Naime, o njoj piše Murat Sertoglu,ali bez upuštanja u bilo kakve historijske podatke,tako da danas osim činjenice da je postojala, o njoj više ništanije poznato.KOSKI MEHMED-PAŠIN NAKŠIBENDIJSKI HANIKAH UMOSTARUKoski Mehmed-paša, sin Mustafin je prije 1572. godine naTepi u Mostaru podigao jedan hanikah sa 11 soba, u kojemuse imao izučavati tesavvuf i obrazovati derviši. U vakufnamise kaže, “Neka se postavi za šejha onaj koga krase dobradjela, koji je zaodjenut znanjem i plemenitošću, ko budemogao čitati komentare Kur’ana i hadisa, u teološkim znanostimadobro verziran i solidan, neko ko je iz reda aktivnihutjecajnih učenjaka i kreposnih derviša.” Prvi šejh KoskiMehmed-pašina hanikaha bio je njegov brat Mahmud-baba,koji je dovršio gradnju Koski Mehmed-pašine džamije uMostaru i bio njen prvi imam, a kada je preselio ukopan je uturbetu na Maloj Tepi, nedaleko od džamije i hanikaha. Hanikahje radio sve do 1924. godine kada je zatvoren, a kaozgrada postojao je sve do 1950. godine kada je srušen, a natom mjestu formiran mali park.TEKIJA, MUSAFIRHANA I TURBE NA IZVORU BUNE UBLAGAJUUz desnu obalu Bune, upravo kraj samog njenog izvora, nalazise tekija sa turbetom, uz koju su još vidljivi ostaci – temeljimusafirhane i drugih zgrada. Prema navodima EvlijeČelebije tekiju je utemeljio Zijauddin Ahmed ibn Mustafa,koji je rođen u Mostaru, a studirao u Istanbulu. Bio je muridšejh Muslihuddina Užičanina i njegovih sinova Hasana iIsaa. Današnja zgrada potječe iz 1851. godine, a podigao jeu baroknom stilu Omer-paša Latas, na molbu tadašnjegšejha ove tekije Ačik-baše. Nije poznato kada je prvotno naovom mjestu sagrađena tekija, međutim, Evlija Čelebi spominjeda je jednu halvetijsku tekiju na tom mjestu podigaomostarski muftija, pa Hazim Šabanović, temeljem tog podatka,smatra da je tekiju dao sagraditi onovremeni mostarskimuftija, savremenik Evlije Čelebija, Ahmed Zijauddin,koji je preselio 1697. godine. Uz tekiju se nalazi i jednoturbe sa dva sanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nemapisanih tragova, ali se za jedan mezar zna da tu leži šejhAčik-baša, koji je preselio 1860., dok se drugi mezar pripisuječuvenom šejhu Sari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovihosam poznatih mezara – makama rasijanih po cijelomnekadašnjem Osmanskom sultanatu.Blagajska tekija je nekoliko puta stradala i bivala oštećenausljed odrona stijena i koščela iznad samog izvora, pa je iviše puta obnavljana. Oko 1920., jedna stijena je otkinula tekijskusemahanu koja je bila iznad same rijeke, a posljednjiveći zahvat na restauraciji i konzervaciji objekta izvršen je1952. godine. Dio dugačkog kronograma o obnovi tekije iz1716. godine glasi, “Promotriš li Misir ili Šam, nećeš naćiovakvo prebivalište. Bez ikakve sumnje je ovo sastajališteNAKŠIBENDIJSKA TEKIJA U LUCI U MOSTARUHercegovački namjesnik Ali-paša Rizvanbegović, kao derviššejh Hadži Mejli-babe (ili šejh Sirri-babe), podigao jenakšibendijsku tekiju u blizini svoga mesdžida na Luci uMostaru, nedaleko od lijeve obale Neretve. Tekija se sastojalaod tri prostorije, od kojih je jedna služila kao semahanai mejdan, druga za šejhove potrebe, a treća za smještaj musafira.Tekija je djelovala do pred sami Drugi svjetski rat iimala svoga stalnog šejha, koji je imao i kuću uz tekiju ukojoj je stanovao a uživao je uz to još i prihod sa 30 dulumazemlje. U vrijeme prikupljanja podataka kojima se i mi služimo(1986.) na tekiju je podsjećalo samo to što se ulica ukojoj se nekada nalazila zvala Tekijska ulica, a sama zgradatekije bila je adaptirana i služila je za stanovanje.Natpis na Mehmed-Čauševoj tekijskoj džamijiu KonjicuBEHAR 9511

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniKoski Mehmed-pašina džamijaerenlera oko kojeg danonoćno obilazi i Hidr kao oko Ka’be.Svi koji posjete ovo privlačno mjesto, sa zanosom i gorljivošćutu uče Feth-dovu, a kada ugledaju svod veličajne kupole,oni ničce padaju Uzvišenom Stvoritelju, jer je ta kupoladjelo Uzvišenog Stvoritelja, a velika je koliko kupola svihdžamija. Tu je Tvorac pokazao snagu Svoje svemoći, i samorječju ‘kun’ stvorio je građevinu. Pod nebeskim svodom nemanijedne vrste ptica, a da ovdje nemaju svoje gnijezdo…”Prolazeći kroz Blagaj 52 godine prije pisanja ovog kronograma,Evlija Čelebi piše, “U stijeni na kojoj leži tvrđava i koja sediže nad ovim bazenom poput brda Demavenda ima mnogosurih orlova. Na obali ovog bazena kolju kurbane pa ihostavljaju napolju i daju orlovima. Orlovi ovdje uopšte nebježe od čovjeka, ljudi bacaju ribama ovčiju džigericu i ako jeone pojedu, oni vjeruju da će mi se tobože, ispuniti želja…Mnogi i dosjetljivi ljudi promatraju raznovrsne ribe što su uovome bazenu, a od njih svaka iznosi po deset-dvanaestoka. To su tako zlatne i krasne Božije ribe da im se čovjek,što ih više gleda, sve više divi. Ali ih nikako ne love. Oni vjerujuda ni jedan čovjek koji bi namjerno ulovio jednu od tihriba ili im bacio travu kojom se one truju, sigurno neće bitispašen, da neće imati sreće i da će najposlije biti obješen.”O ovoj tekiji ćemo više govoriti u nastavku ovog teksta.TEKIJSKA DŽAMIJA U KONJICUMehmed-Čauševa ili u narodu poznata Tekijska (Tekinskaili Tećijska) džamija nalazi se na lijevoj obali Neretve, kojihstotinu pedeset koraka uzvodno od starog konjičkog mosta.Džamija ima kvadratnu osnovu (8,20 m stranica sa debljinomzidova 80 cm), nadsvođena je kubetom i ima lijepu idosta vitku kamenu munaru. Njezin kameni mihrab ukrašenje stalaktitima, ćursa nema, a njezin mimber je takođerizrađen u kamenu. U unutrašnjosti džamije sačuvani sustari drveni kapci na donjoj zoni prozora. Tekijska džamijasvoje ime dobila je otuda što je uz nju, u njenom haremuranije postojala halvetijska tekija. U starom dijelu gradaKonjica, u ulici dr. Safeta Mujića, neki Mehmed Čaiš, sinHadži Abdije, godine 1622. sagradio je džamiju, a u njenomdvorištu podigao tekiju sa deset soba za siromahe i derviše,zatim imaret i u blizini džamije mekteb. Šejhu tekije vakufnamombilo je određeno 5 akči dnevno, a dervišima kojistanuju u sobama po 2 akče svakoga dana i hrana iz tekijske(javne) kuhinje, uz obavezu da petkom uveče obave devr-išerif, a svi zajedno da uče džuzove. Višak hrane imao sedijeliti sirotinji u Konjicu i gostima koji dođu u tekiju. Premagenealogiji šejhova ove tekije, posljednji šejh Arif preselioje 1941. godine. Nema podataka kada je tekija srušena.TEKIJA U SELU SEONICA KOD KONJICANaselje Seonica udaljeno je 12 km od stanice Ostrošca, napruzi Sarajevo – Konjic. U selu postoje dvije džamije, jedna uDonjoj Seonici, podigao je neki Šaban Numan Malkoč, namjestu na kojem je ranije, po narodnom predanju, bila bogomolja(hiža) Crkve bosanske. Druga džamija je u Gornjoj Se-12 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicaonici, a sagradila je Bega (Begajeta), kći Omer-begova, o čemuje svojevremeno postojala i vakufnama. U Seonici se nalazilai nakšibendijska (neki kažu čak mevlevijska) tekija štoju je podigao šejh Osman Nuri Begeta, početkom trinaestog/devetnaestog stoljeća. Uz ruševine tekije i danas se nalazinišan utemeljitelja, na kojemu je ispisan slijedeći tekst,“Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, šejha OsmanaNurije, neka mu se prouči Fatiha. Među nakšibendijama bijašesvjetionik, šejh Osman Nuri, prvi muršid. Kada prispjenjegovoj duši poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitogotišao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoćisevet je s imenom Istinitog. O Bože koji praštaš, podaj mumjesto u raju.” Šejh Osman Nuri ukopan je u samoj tekiji.Uz tekiju na Buni se nalazi i jedno turbe sa dvasanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nemapisanih tragova, ali se za jedan mezar znada tu leži šejh Ačik-baša, koji je preselio 1860.,dok se drugi mezar pripisuje čuvenom šejhuSari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovih osampoznatih mezara – makama rasijanih po cijelomnekadašnjem Osmanskom sultanatu.Tekije u SarajevuHADŽI SINANOVA TEKIJAHadži Sinanova tekija u Sarajevu je jedna od najreprezentativnijihtekija u Bosni i Hercegovini danas, jedinstven primjertekijske arhitekture u Sarajevu, ali i mnogo šire. Oovoj tekiji pisali su mnogi analizirajući sve njene segmentebilo arhitektonske, likovno-kaligrafske ili pak pišući o njenojhistoriji osvrćući se na njenu gradnju i njenog mecenu.Pitanje ko je tačno tekiju podigao i kada prekriveno je pričamai predajama iz kojih je teško razaznati šta je tačan historijskipodatak, a šta ne. Uz Hadži Sinanovu tekiju veže seime silahdara (ar./pers., službenik na službi kod vezira ilipaše koji se brinuo o čuvanju i održavanju oružja) Mustafepašei njegovog oca Sinan-age, a ovoj dvojici ljudi ispričanesu i brojne priče u vezi sa gradnjom tekije. Mehmed-efendijaKalabić u jednom svom radu naslovljenom pod ‘HadžiSinanova tekija’, a objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja1890. godine, donosi jednu verziju priče o njenom nastanku:“Nakon što je sultan zauzevši Bagdad došao u Carigrad,pozva vjernog vezira silahdar Mustafu-pašu, te gaupita zna li u carevini neku veću varoš u kojoj nema tekije.Vezir odgovori da u Saraj-Bosni (Sarajevu) nema onakve tekijekakvu sultan želi. Sultanu se svidje odgovor te upitavezira imal’ nekog kome se može povjeriti da tekiju sagradi.Vezir predloži svoga oca hadži Sinan-agu. Brzo bi hadži Sinan-agaobavješten o gradnji tekije. Vrlo brzo hadži Sinanagakupi zemljište na Bistriku u ‘Šejhovim dugonjama’. Aligradnju nije ni počeo, a u snu mu pred oči dođe nepoznatčovjek te mu kaza da tekiju ne gradi na tom mjestu nego dagradi u sjevernom dijelu Sarajeva. Postupi hadži Sinan-agaonako kako mu san kaza i kupi prostranu njivu u mahaliKadi Bali-efendije. Započe gradnja i tekija bi vrlo brzo gotova.”Dakle, po ovoj verziji tekija je podignuta u spomenosvojenja Bagdada od novca koji je dao sam sultan. Drugapriča kazuje da je tekiju dao sagraditi sam sultanov vezirSilahdar Mustafa-paša. Naime, on je tekiju podigao za svogoca hadži Sinan-agu koji je bio sarajevski trgovac.Hadži Sinanova tekija podignuta je na mjestu koje se danasnalazi između ulica Sagrdžije, Alije Džerzeleza i Logavine, apoviš tekije (na sjeveru) je džamija Sarač-Alijina (džamija Vr-Tekija na vrelu BuneBEHAR 9513

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinibanjuša). Precizna godina njene gradnje nikada nije utvrđena,ali se pretpostavlja da se radi o periodu između 1638. i 1640.godine. Hadži Sinanova tekija gotovo u cjelosti sazidana je lomljenimi klesanim kamenom. Dva kata imaju samo semahanai dio nad ulazom, dok su ostali djelovi građevine prizemni.Zidovi od lomljenog kamena su omalterisani, a oni koji su odfino klesanog kamena nisu omalterisani, već su fino poredanipravilnim horizontalnim i jednoličnim redovima sa preciznourađenim fugama. Kroz haremsku kapiju ulazi se u kaldrmisanodvorište od kojeg sa desne strane se pruža jednako kaldrmisanipasaž koji vodi ka prostorijama: kuhinji, mejdan odaji,kahve-odžak (ar./tur. manja soba u kojoj se kuha kahva i čaj,kuhinja), semahani i drugim pratećim objektima. Iznad prvogkaldrmisanog dvorišta nalazi se, po mnogima, prostorija kojaje služila kao stan za šejha tekije, prozorima okrenuta premaulici Sagrdžije. U sjevernom dijelu ovog tekijskog kompleksanalazile su se prizemne prostorije, mejdan odaja, malimuskim prolazom odvojena od kahve-odžaka; uz kahve-odžakje semahana. Semahana je prilično prostrana i ima musandaru(tur., vrsta balkona u džamiji, duž cijelog jednog zida ili višezidova, sa fino urađenom pregradom od drveta) koja se prostireduž tri zida osim kibletanskog. Pored semahane nalazi sezgrada zidana istim materijalom i tehnikom kao i tekija. Mujezinovićpretpostavlja da je ova zgrada bolnica za duševne bolesnikekoju spominje Mula Mustafa Bašeskija u svojoj Hronicinavodeći da je takva ustanova postojala u Sinanovoj tekiji.Sjeverno od semahane nalazi se turbe otvorenog tipa u kojemje sahranjen Sinan-aga i njegova žena Sakina. Inače prostoriznad Sinanove tekije do Sarač-Alijine džamije je mezarje ukojem se nalazi veliki broj vrlo historijski i umjetnički vrijednihnadgrobnih spomenika. Raspored i spisak prostorije tekijeukazuje na način tekijskog života, osobito tarikat-i Kadirijje,kojem ova tekija pripada.Hadži Sinanova tekija je više puta stradavala, najčešće odpožara, ali zahvaljujući činjenici da je građena kamenomodoljevala je potpunom uništenju te je uglavnom uspjelasačuvati svoj prvobitni izgled. Jedna od prvih popravki ovetekije izvršena je 1708/09. godine, o čemu postoji i kronogramnepoznatog pjesnika uklesan na kamenoj ploči dimenzija65x40 cm, koja i danas stoji nad ulazom u semahanu.Tekija je najviše stradala tokom Drugog svjetskog rata,i to 1942. godine prilikom bombardovanja, kada je najvećeštete pretrpio kameni zid u ulici Alije Džerzeleza, te jugoistočniugao semahane, koji je obnovljen 1952. godine. Međutim,kameni zid prema ulici A. Džerzeleza nije obnovljeni vraćen u prvobitno stanje; istina, korišteni su isti kameniblokovi, ali je dvovodni krov tom prilikom zamjenjen betonskimpločama sa obje strane zida prepuštenim po 10 cm.Danas su te betonske ploče zamjenjene kamenim. Iznadkahve-odžaka nalazi se dimnjak koji pored svoje funkcijeima i dekorativnu ulogu. Ozidan je od tesanih blokova se-Hadži Sinanova tekija14 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicadre. Danas u Sarajevu ovakvih dimnjaka skoro da nema više.Dimnjak ima osmougaonu osnovu. Mujezinović navodida je prilikom konzervacije tekije (1952.) izvršena i restauracijadimnjaka i da je na dimnjak stavljena kapa od pocinčanoglima; isto tako kaže da je to privremeno rješenje, aline navodi kakav je prije dimnjak imao završetak. Dimnjak idanas ima gotovo istu limenu kapu, samo bakrenu.Pored arhitektonskih odlika ove tekije posebno se ističe injena dekoracija na zidovima – kaligrafija, te je stoga neprimjerenogovoriti o Hadži Sinanovoj tekiji, a ne kazati neštoo njenoj kaligrafskoj dekoraciji, jedinstvenoj u Sarajevu, alii šire, te predstavlja pravo malo remek-djelo. Najveći brojkaligrafskih zapisa nalazi se na dvorišnim zidovima, poredsamog ulaza u tekiju, zatim na zidu kahve-odžaka (vanjskomzidu prema dvorištu), te unutar semahane (oko mihraba).Kaligrafija na zidovima nastala je u dvanaestom/osamnaestom stoljeću. Većina autora, među njima i Handžić,smatra da su ti kaligrafski zapisi isključivo djelaMehmeda Mejlije-efendije, sa čime se Mehmed Mujezinovićne slaže. Godine 1957. kada su vršeni konzervatorskiradovi na tekiji došlo se je do potpisa pojedinih kaligrafa,jedan zaklonjen drvenim potpornim stupom u dvorištu, adrugi u semahani. Zahvaljujući ovim radovima postala sunam dostupna imena kaligrafa šejh Ahmeda i šejh SejjidFejzulaha. Spomenutog Mehmeda Mejliju Guraniju ipak vežemoza Hadži Sinanovu tekiju zbog toga što je on bio šejhove tekije, a i čuveni pjesnik. Mujezinović daje tačan brojkaligrafskih zapisa u Hadži Sinanovoj tekiji; na južnom zidukaldrmisanog dvorišta ima 30, na istočnom zidu 27, a nasjevernom 37 zapisa, ukupno 94 zapisa, sa tri vrste pisma,kufi, talik i nesh (dželi). Posebno se ističu zapisi u formamatugre, vazni i čempresa, a sadržaj zapisa su najčešće ajetiiz Kur’ana, hadisi, izreke i zapisi historijskog karaktera(kao što su potpisi kaligrafa koji su radili ove kaligrafije).Najveći zapis u dvorištu je zapis u dva friza koji se protežeduž sva tri zida sa početkom na južnom zidu, a završetkomna sjevernom zidu; pisan je dželi-nesh pismom, visine slova22 cm, uz potpis kaligrafa šejha Ahmeda. Ispod ove velikekompozicije na sva tri zida nalazi se mnoštvo manjihzapisa koji su uokvireni debljim linijama crvenkaste boje, aonda sa po dvije tanke linije crne boje. Raspored ovih manjihkompozicija kaligrafski je asimetričan, skoro da bi moglireći da su kompozicije razbacane po zidovima te ih jeteško posmatrati jer ljudskom oku ne daju mira, međutim,kaligrafski svaki zapis ima iznimnu umjetničku vrijednost,jer svaka kompozicija vrlo vješto urađena zasebna cjelina.Ovom prilikom izdvojit ću samo neke kaligrafske kompozicijeiz ove kaligrafske bašte. Na južnom zidu dvorišta nalazese dvije vrlo vrijedne kompozicije u formi koje podsjećajuna vazne. Dakle, ove dvije kompozicije imaju formu različitihvazna, također i različitih dimenzija. Jedna je kompozicijaveličine 42x24 cm, a druga 39x22 cm. Također su i različitogsadržaja. Sadržaj prve kompozicije u prijevodu znači,“Naš prvak je šejh Abdulkadir Gejlani”, a druge, “Sve jeprolazno osim Boga”. Još jedna zajednička osobenost ovedvije kompozicije je ta da su pisane dva puta (s desna nalijevo i obratno), što zahtijeva posebno znanje i vještinu. IstiHadži Sinanova tekija, crtež dvorištanačin duplog pisanja uočljiv je i u zapisu koji je u formi dvačempresa; na kompoziciji dimenzija 39x21 cm, piše, “Bože,koji si početak svake stvari i koji sve znaš”.Na južnom zidu svojom formom i stilom pisma ističe se kompozicijau formi kružnice (rozeta) prečnika 45 cm pisana kufipismom. Tekst pisan uz unutarnji rub kružnice glasi, “Nemabožanstva osim Jednoga, a Muhammed je Njegov poslanik”(dvanaest puta), a harfovi poput elifa i lama, koji imaju izraženuvertikalu, izduženim vrhovima formiraju u središtu rozeteposeban geometrijski ornament koji se u kaligrafiji naziva‘Sulejmanov pečat’. Također, vrlo vrijedna kompozicijaje ona koja se nalazi na zidu kahve-odžaka do ulaza u semahanu.Oblik ove kompozicije je ponovo rozeta, prečnika 2,85m, pisana kufi pismom i potpuno iste sadržine kao na rozetiu južnom zidu dvorišta. Ova kaligrafska kompozicija naslikanaje al-fresko tehnikom u dominirajućoj crnoj boji sa diskretnoizvedenim pojedinim dijelovima u crvenoj boji. Značajnoje naglasiti da kaligrafski zapisi nisu ispisani odjednomili u istom vremenu, nego su nastajali tokom gotovo cijelogpostojanja tekije. Na kraju treba kazati da je Hadži Sinanovatekija služila kao centar gdje se pored redovnih derviškihobreda po kadirijskom usulu izučavao tesavvuf, čitala i studiralanajznačajnija književna djela pisana na perzijskom, turskomi arapskom jeziku. I šejhovi ove tekije pisali su pjesmekao već spomenuti Mejlija, ali i glasoviti Hasan Kaimija.FADIL-PAŠINA TEKIJA I SEJJIDSKO/ŠEHIDSKO TURBE UVOGOŠĆIU Gornjoj Vogošći kraj Sarajeva, na mjestu gdje se ranijenalazilo gaziler-turbe, postojala je tekija, odnosno halve-BEHAR 9515

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinitijski hanikah i nakšibendijska tekija čiji je posljednji šejhbio hadži hafiz Junuz-ef. Sokolović. Pričalo se da je do togmjesta došao neki gazija (junak), noseći u rukama svojuodsječenu glavu. Na mjestu gdje je pao, sahranjen je i podignutomu je turbe. Navedeno predanje zabilježio je iobjavio (na osnovu kazivanja prof. K. Krsmanovića iz Sarajeva)Čajkanović, 1927. Sakupljajući građu o naseljima iporijeklu stanovništva, od godine 1923. i dalje, u Vogošći jeboravio etnolog M. S. Filipović koji je zabilježio, “Na desnojobali Vogošće je mjesto Turbe... Tu je džamija, mejtef, tekija,kuća u kojoj stoji hodža i nad putem veliko i staro muslimanskogroblje. Samo na jednom nišanu sa turbanom,(u turbetu), visine 2 metra, nad mezarom sa razmakom izmeđuuzglavnog i nožnog nišana 3,5 metara, predstavljenje topuz u reljefu. Tekija je prazna.”. Tekija, džamija, turbei mezarje iako svojevrsni historijski i kulturni spomenici,jer potječu iz petnaestog stoljeća, odnosno vremena fetha1463.-1480., srušeni su u vrijeme kada je građen put premaVogošći i fabrički kompleks UNIS-Pretis-TAS, 1952.-1956. godine.ISA-BEGOVA ZAVIJA NA BENDBAŠIPosljednja fotografija tekije na Bendbaši, SarajevoSrednjevjekovna varoš, koja je prema pouzdanim historijskimizvorima postojala na širem prostoru današnje Bendbaše,po mišljenju Vesne Mušeta-Aščerić ubicirana na prostordanašnje Baščaršije, na čijem rubu (prostor Bendbaše)je bilo selo Brodac. Tu je, upravo na mjestu gdje je danasbrana vještačkog jezera, Isa-beg Ishaković, vojvoda Zapadnihstrana (1440.-1446.) i drugi sandžak-beg bosanski (1464.-1469.), prije februara 1462. godine podigao svoju zaviju, okokoje se formirala mahala Isa-begove zavije. Zavija se sastojalaod musafirhane, imareta, štale i dvorišta. Imala je trizgrade. Tu su putnici mogli besplatno dobiti konačište i hranuza tri dana. Godine 1569. Evlija Čelebija ovdje zatičemevlevijsku tekiju. Mevlevijska tekija na Bendbaši više putaje obnavljana, a o njenoj obnovi iz 1196/1781-82. sačuvan je ikronogram koji glasi, “Ova građevina sagrađena je za derviše,kao mjesto za molitvu Stvoritelju svjetova. Mevlevijskabogomolja postala je vakuf, neka je trajno posjećena mnoštvommolitelja. Razi je spjevao kronogram njezine gradnje.(Ovo je) mjesto za derviše, dom onih koji su na Božijem putu.Godina 1196/1781-82.” Mevlevijska tekija na Bendbaši i zavijaIsa-bega Ishakovića srušene su 1957. godine.Behija Zlatar navodi da je Isa-beg Ishaković zemljište stanovnikasela Brodac “oduzeo a u zamjenu im je dao zemljišteu selu Vrančić (u blizini današnje Hrasnice)”. Najstarijepisane podatke o Isa-begovoj zaviji nalazimo u vakufnamiIsa-bega Ishakovića koja je datirana između 1. februara –3. marta 1462. godine, a ona je jedan od najstrijih izvorakoji se odnosi na Sarajevo. Iz vakufname Isa-bega Ishakovićasaznajemo da se tekija sastojala od tri kuće, jednestaje i jednog ograđenog dvorišta (harema), i ostalog štojoj pripada. Također se ističe da tekija služi i kao konačište(siromašnim, učenicima, sejjidima, ratnicima i putnicimanamjernicima) i da gosti u njoj imaju pravo na jelo, sve utrajanju tri dana. Brojni autori koji su pisali radove na temuIsa-begove zavije ističu da je Isa-begova zavija bila i musafirhana.U radu naslovljenom ‘Musafirhana i tekija Isa-begaIshakovića u Sarajevu’, Mehmed Mujezinović ističebrojne funkcije Isa-begove zavije, ne samo one striktno vezaneza tarikat nego i one koje se odnose na šire kulturnosocijalno djelovanje ove zavije. On, naime, prije svega ističeprvobitnu ulogu Isa-begove zavije, na osnovu Isa-begovevakufname, pa kaže da je njen značaj “u prvom reduhumanitarni, a tek onda vjerski”. U vakufnami Isa-bega Ishakovićane kaže se precizno kojem tarikatu zavija, sa musafirhanom,pripada, što je za Mujezinovića “dokaz, da ovazadužbina prvobitno nije osnovana kao tekija nego kaomusafirhana”. Uprkos tome brojni su pokazatelji koji upućujuna to da je tekija uz ovu zaviju pripadala mevlevijskomtarikatu.U haremu tekije nalazilo se mezarje, u kojem su bašluci(tur., nišan više glave na mezaru umrlog), imali su kauke(tur., kapa od debele vune ili pamučne tkanine oko koje jeomotano platno-saruk) derviša mevlevijskog tarikata. Istotako nedaleko od tekije prema istoku nalazilo se mezarjezvano “mevlevijsko greblje”. Dva mezara koja se i danasnalaze iznad Šehove Korije na lijevoj obali Miljacke, premariječima Džemala Ćehajića “po legendi” mezari su prvihšejhova Isa-begove zavije; ova dva mezara imaju bašlukekoji svojom formom pripadaju dervišima mevlevijskog tarikata,kvadratne su osnove sa lijepo izvedenim sarukom učetiri gužve koji su pri dnu omotani na visoke derviške kauke.Na ovim bašlucima nema epitafa. Sarajevski pjesnikSabletija (jedanaesto/sedamnaesto stoljeće) spjevao je pjesmuo dvojici “dobrih ljudi”, derviša, sultan šejh Ahmedu iAbdal Mahmudu spominjući njihove mezare iznad ŠehoveKorije. Može se pretpostaviti da je riječ o istim mezarima okojima govori i Džemal Ćehajić. I Ćelebi će, opisujući zaviju16 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaFotografija unutrašnjosti tekije na BendbašiIsa-bega Ishakovića u svom Putopisu reći će da je onamevlevijska: “Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijekeMiljacke, na mjestu divnom kao rajska bašča. To je vakuftekija(tarika) Dželaluddina Rumija. Ima dvoranu za obredederviša (semahanu), sobu za razgovor (mejdan) i sedamdeset-osamdesetprostranih derviških ćelija s galerijom, gdjederviši sviraju (mutriban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom.Njen je starješina (šejh) obrazovan derviš čijim molbamaBog udovoljava. Starješina njenih svirača (nayzenba) ikaligraf derviš Mustafa ima prekrasan rukopis.” Pored Čelebijazanimljiv opis Isa-begove zavije daje i pjesnik Rešidefendijarodom iz Sarajeva. U pjesmi o katastrofi Sarajeva(prouzrokovanoj pohodom princa Eugena Savojskog 1697.)Rešid-efendija značajan dio posvećuje opisu Isa-begove zavije.Mnogo je toga u toj pjesmi kazano pjesničkim jezikom,ali sasvim sigurno da ova pjesma može donekle ukazati naneke historijske činjenice: “Obješenim levhama na zidu, ispisanimnajljepšom kaligrafijom, nisu priličili ni rubinskikomadi. Ispisati onaka pisma složena kao biser nije moguće,Rešide, nema za to pisara.”Isa-begova zavija bila je sagrađena od trošnog materijala teje stoga bila lak plijen požaru, nabujaloj vodi i općenito svakomdrugom vidu destrukcije. Alija Bejtić smatra da je (prvobitna)tekija bila od ćerpića i od drvenog materijala (gornjaetaža). Uz samu zgradu tekije u dvorištu postojao ješadrvan i do njega jedan ljetnikovac. Vrlo važan dio kompleksaIsa-begove tekije bio je i čardak na već spomenutommjestu Šehova Korija, oko kilometar istočno od zavije. Natom mjestu je bila ljetna zavija koja je služila i kao izletištedervišima, a gdje su održavani i esnafski teferiči – kušname(tur., svečanost koja se priređuje prilikom dodjeljivanjasvjedodžbi šegrtima za kalfe i kalfama za majstore u raznimesnafima). Prvo veće stradanje tekije je bilo 1697. godineu požaru Princa Eugena Savojskog, kojom prilikom sustradale zgrade musafirhane i tekije. I poslije ovog požaratekija je obnovljena, ali ona će i dalje trpjeti brojna stradanja.Konačan udarac tekija je pretrpjela u avgustu 1958. godine,kada je srušena.BEKTAŠIJSKA TEKIJA U SARAJEVUPrema sidžilu br. 81 u kojemu se spominje povećanje plaćejednom bektašijskom dervišu po imenu Salahuddin-baba,vrlo pobožnom ali i vrlo siromašnom, sa 10 na 20 groša, uSarajevu je u Golobrdici mahali postojala jedna bektašijskatekija. Kako ni ona danas ne postoji a osim ovog zapisa isidžila drugih dokumenata nema, o njoj više ništa nije poznato.HADIM ALI-PAŠINA ILI GAZILER TEKIJA U SARAJEVUNa prostoru uz turbe Ajni-dede i Šemsi-dede, na jugozapadnomuglu malog parka pred Higijenskim zavodom u Sa-BEHAR 9517

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinirajevu postojala je odranije tekija zvana ‘Gaziler’, zato štose nalazila na drumu koji se tada zvao ‘Gaziler yolu’ (Putratnika). Hazim Šabanović, govoreći o urbanom i građevinskomrazvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno naosnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekijaili Gazijska tekija osnovana još u starom Trgovištu prije njegovepropasti (1459.), što bi značilo da je ova tekija jedna odnajstarijih za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su,vjerovatno, šejhovi bili Ajni-dede i Šemsi-dede, te stogapretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakšibendijskogreda. Sejfudin Kemura pominje da je Gazijska tekijapostojala i u njegovo vrijeme i da je imala dvije sobe, malodvorište i do tekije malo bašče. Kako je Kemura preselio1917. godine pretpostaviti je da je tekija srušena poslije togavremena, moguće sa rušenjem turbeta prilikom izgradnjezgrade Higijenskog zavoda u Sarajevu.Prema mnogima, koji su se bavili tekijama u starom Sarajevu,Gaziler-tekija je bila najstarija. Ova tekija je bilasmještena na prostoru gdje se danas nalazi Higijenski zavod(preko puta Ali-pašine džamije). Taj prostor na kome jebila smještena Gaziler tekija je prostor na kome se (po nekima)nalazio srednjovjekovni trg u župi Vrhbosni, nazivanTrgovište, odnosno Utornik (iz razloga što je pazarni danbio utorkom). Vrlo važno pitanje na koje treba odgovoritijasno i tačno je ko je tekiju Gaziler podigao? Čini mi se dana to pitanje ne odgovaraju svi jednako. Jedni ističu da jetekiju Gaziler osnovao neki Hasan-beg, koji je za izdržavanjetekije uvakufio jednu baštu i nešto obradivog zemljištada su i poginuli u vojsci ovog sultana. Da su ova dvojicašejhova uživali veliko poštovanje kod Sarajlija svjedoči ijedna pjesma Muhameda Nerkesija u kojoj se govori o šehidskommezarju kod Ali-pašine džamije i o Ajni-dedeu iŠemsi-dedeu, koji su tu ukopani i u kojoj pjesnik moli da sepopravi turbe dvojice spomenutih šejhova. Na osnovu tarihana nišanima derviša koji se nalaze oko Gaziler tekijeutvrdilo se da su nakšibendijskog tarikata iz čega se da zaključitida je i tekija prvobitno bila tog tarikata. Međutim,krajem jedanaestog/sedamnaestog stoljeća, tekija će prećiu ruke kaderijskog tarikata. Gaziler-tekija doživjela jeveliki udar u velikom požaru iz 1879. godine kada su joj izgorjeliobjekti – 6 dućana, jedna kafana i jedna odaja uMudželitskoj čaršiji – koje je za nju uvakufio bosanski namjesnikMazhar Osman-paša Bošnjak (1859.).TEKIJA ŠEJH HASAN KAIMI – BABE U SARAJEVUHazim Šabanović, govoreći o urbanom i građevinskom razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatnona osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija ili Gazijska tekija osnovana jošu starom Trgovištu prije njegove propasti (1459.), što bi značilo da je ova tekija jedna od najstarijihza koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, vjerovatno, šejhovi bili Ajni-dede i Šemsi-dede, testoga pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakšibendijskog reda.koje se nalazilo uz tekiju. Dok istog tog Hasan-bega DžemalĆehajić spominje kao obnovitelja tekije. Također imamišljenja da su tekiju podigli Ajni-dede i Šemsi-dede. ZaAjni-dedea i Šemsi-dedea znamo da su imali turbe kraj tetekije. To je bilo turbe zatvorenog tipa kakvog često nalazimopo Bosni, izgrađeno od drveta i ćerpića, a pokrivenoćeramidom (vjerovatno na četiri vode). Turbe je porušeno1950. godine, za potrebe izgradnje Higijenskog zavoda, adva nišana-bašluka premještena su u harem Ali-pašinedžamije. Nišani su datirani u period između 6. oktobra1461. i 27. septembra 1462. god. Hazim Šabanović tvrdi daje tekija sagrađena na starom Trgovištu prije njegove propasti(1459.), a ako je ova datacija tačna onda je značajanzaključak kojeg daje Džemal Ćehajić na osnovu Šabanovićevedatacije, pa kaže, “da je ova tekija jedna od najstarihza koje znamo u BiH”. Dvojica derviša, Ajni-dede i Šemsidede,prema narodnoj predaji bili su šejhovi, ali premaistoj tradiciji su bili i bliski sultanu – na kronostihu Ajnidedeovanišana piše, “On je prijatelj njegova veličanstvasultana Fatiha, kojeg je upučivao na propise o borbi ...” – tePodaci o životu Hasana Kaimije dosta su oskudni i više suzasnovani na tradiciji nego li na pisanim izvorima. Rođen jeu Sarajevu u periodu između 1625. i 1635. godine. Poznat jepo svome pjesničkom pseudonimu ‘Kaimi’ (Postojani), aprema jednom pronađenom dokumentu prezivao se Zrinoglu.Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu, a zatim jeotišao u Sofiju, gdje se pridvorio tamošnjem halvetijskomšejhu Muslihuddinu Užičaninu i postao halifa ovoga šejha.Kada se vratio u Sarajevo postao je najprije šejhom hadži-Sinanove tekije, a kasnije, 1660., svoju kuću koja se nalazilanešto niže mosta Ćumurije, na desnoj obali Miljacke, pretvorioje u tekiju (uvakufljena 1664.). Ona će postati i ostatipoznata kao Kaimijina tekija, koja je izgorjela prvi put u velikompožaru 1697. godine, a potom i 1879. godine. SejfuddinKemura kaže da je tekija bila veoma lijepa, pri zemlji jeimala magazu, a na spratu semahanu i dvije sobe. Dakle,ovo je bila mala tekija, bez pratećih objekata kao što je musafirhanaili imaret, čije se zemljište protezalo do Miljacke.U magazi tekije postojao je jedan mezar, čiji nišani nisuimali natpisa, a prema pričanju starih ljudi, to je bio mezarsultan-Fatihova sandžakdara Mustafa-age. Danas je to ulicaTekija ćikma, a na mjestu tekije se nalazi garaža. Predanjekaže da je na Miljacki sagradio i jednu drvenu ćuprijukoja se po njemu i prozvala Šejhanija-ćuprija, a kako se Kaimi-baba1681/82. stavio na čelo pobune siromaha i seljakazahtijevajući da se dijeli hrana koju su bogati trgovci sakriliočekujući skok cijena, ćuprija je prozvana Šejtanija-ćuprija.Kaimi-baba je zbog ove pobune i nekih drugih stvari prognaniz Sarajeva; utočište je našao u Zvorniku gdje je i preselio1103/1691-92. godine i ukopan je u posebnom turbetuna Kula-gradu ponad Zvornika.18 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaTekija Skender-paše u Sarajevu, crtežSKENDER-PAŠINA TEKIJASkender-paša Jurišić, kao bosanski namjesnik, po svoj priliciza vrijeme svoga trećeg namjesnikovanja u Bosni (1499.-1450.), iz naklonosti i simpatija prema dervišima, a vjerojatnoje i sam je pripadao nakšibendijskom tarikatu, sagradio je velikuzaviju ovog reda (po nekim dokumentima hanikah) uz lijevuobalu Miljacke, a do nje imaret i musafirhanu. Doveo je vodusa Souk-bunara, vrela zvanog Studena česma ili Studenibunar, a na drugoj strani Miljacke sagradio sebi dvor, uz njegakaravan-saraj, 11 dućana i na Miljacki podigao most, sve u Hisetima,u današnjoj Skenderiji, na mjestu gdje se nalazi Dommladih i preko puta na mjestu današnje zgrade Sindikata.Prema drugim izvorima Skender-paša je izgradnju svoje zavijezapočeo 1467., kada je postavljen za namjesnika u Bosni, aline dovršivši je, povukao se na svoj zijamet u selo Vesela stražakod Prusca, a za dovršenje zavije odredio je svoga sina Hasanbega,koji za dvije godine dovrši sve povjerene zgrade. Uz tekijuje bila i bašća, travnjak i šuma. Na tom mjestu, uz očevuzaviju, Mustafa-beg Skenderpašić, godine 1518. podiže velikupotkupolnu džamiju, prvu ove vrste u Sarajevu, a možda i uBosni, a uz džamiju i mekteb. Džamija Skenderija porušena je1935. godine, a njena munara uklonjena 1960.Skender-pašina tekija sa svojim pratećim objektima predstavljalaje kompleks koji je, kao i Isa-begova zavija, imaosvoj socijalno-humanitarni i kulturni značaj. Humanitarnikarakter se očituje, između ostalog, u tome što je Skenderpašau svojoj vakufnami odredio da se u javnoj kuhinji-imaretusvaki dan kuha fudulija (jelo s jufkama), a petkom i zaoba Bajrama pilav i zerde. Ovo se djelilo dervišima, službenicimanjegovog vakufa, putnicima, sirotinji i potrebitim.Tekija, ali i drugi objekti, imali su bogat vakuf za izdržavanje.Skender-paša je sagradio dvije tabhane i 27 mlinovakoji su izdržavali njegova dobra. Bogat vakuf Skender-pašeomogućio je aktivno djelovanje ove tekije, koja je imala velikogudjela u širenju nakšibendiskog učenja u Sarajevu.Kao i prethodne tekije i ova tekija je bila česta žrtva burnihdešavanja u Sarajevu. I nju je zahvatio više puta spomenutipožar izazvan prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija jenakon požara obnovljena, ali poslovni efekti Skender-pašinogvakufa su slabili te su imaret i musafirhana zbog nedostatkafinansija krajem trinaestog/devetnaestog stoljećazatvoreni. Tekija je ostala aktivna sve do Drugog svjetskograta. Danas skoro pa ništa nije ostalo od svih onih zadužbinaSkender-paše. Ostala je samo toponomastika koja naspodsjeća na Skender-pašu i sve ono što je dao ovom gradu.U Sarajevu danas postoje ulice Podtekija, Tekija, Skenderijai Skender-pašina čikma, koje svojim nazivima prizivajusjećanje na Skender-pašu i njegovu tekiju.HALVETIJSKI HANIKAH ŠEJH IBRAHIM-EFENDIJE BISTRIGIJENedaleko od masivne i prostrane džamije sa kamenitommunarom koju je 1520. sagradio bosanski sandžak-begMehmed-beg Isabegović u Bistriku, postojao je hanikah štoga je sagradio šejh Ibrahim-efendija Bistrigija, koji je ukopanuz Carevu džamiju. Hanikah šejh Ibrahima Bistrigije aktivnoje radio i djelovao sve do Drugog svjetskog rata, a u popisutekija i drugih vjerskih objekata iz 1933. godine pominje se iovaj hanikah. Sarajevo je u osmanskom periodu imalo dvahanikaha. Prvi je gore spomenuti Gazi Husrev-begov, a drugii nešto mlađi je hanikah Šejha Ibrahima Bistrigije na Bistriku(podignut početkom XVII st.). Ovaj hanikah nosi ime po svomutemeljitelju, šejh Ibrahimu Bistrigiji, koji je u Sarajevu rođen1599. godine. Također je i umro u Sarajevu, ali kada tač-BEHAR 9519

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinino nismo sigurni jer nailazimo na dva različita podatka. Naime,Ismet Kasumović govori da je godina njegove smrti1665., dok Alija Bejtić spominje godinu 1659. i da je ukopan uharemu Careve džamije. Sama titula šejha kazuje nam da jebio obrazovan. Naime, za njega znamo da je završio osnovnoi srednje obrazovanje u Sarajevu, a studije u Istanbulu. Nakonškolovanja u Istanbulu, Ismet Kasumović navodi i njegovosufijsko usavršavanje u halvetijskoj tekiji Šejha MuslihuddinaUžičanina u Užicu. Nakon njegovog obrazovanja vanSarajeva Šejh Ibrahim Bistrigija konačno se skrasio u Sarajevugdje će i oformiti hanikah pored Gazi Mehmed-begovedžamije (koja je u narodu poznatija kao Bistrička džamija).Kako je prvobitni hanikah izgledao nije nam poznato. Znamoda je bio smješten iznad spomenute džamije (sa strane kible).Alija Bejtić zapaža da zgrada na mjestu nekadašnjeghanikaha je “obična zgrada prizemnica od ćerpića i drvenegrađe i s dvije prostorije”. Za Šejh Ibrahimov hanikah postojemišljenja da je napravljen na mjestu nekadašnje Mehmedbegovemedrese, a da ju je Šejh Ibrahim Bistrigija transformiraou hanikah. Hanikah Šejh Ibrahim Bistrigije aktivno jedjelovao i radio do Drugog svjetskog rata.NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA NA MLINIMA UZKUČUK-KATIBOVU DŽAMIJUNa onoj terasi s desne strane obale Miljacke, iznad Bendbaše(danas ulica Nadmlini), nastala je mahala Kučuk-jazidžiili Kučuk-katiba, koja se prvi put spominje u popisu iz1528. godine. Poslije te godine ovaj dobrotvor podigao jesvoj mesdžid, u narodu poznat kao mesdžid na Mlinima. Uprostranom greblju, ograđenom zidom od ćerpića, smještenaje i manja građevina, koja je u posljednje vrijeme služilaza potrebe nakšibendijske tekije.TURNA-DEDEA, DŽANDŽU-GAZA I HADŽI DEDEA TEKIJEPopisom 1489. godine, u vremenu kada Sarajevo ima oko200 kuća, od kojih su 92 smještene u tri muslimanske mahale,a 103 u kršćanske četvrti, Sarajevo posjeduje tri tekije:Gaziler tekiju, Isa-begovu tekiju i Skender-pašinu tekiju.Popis bosanskog sandžaka iz 1520. godine pokazuje da Sarajevodobiva nove tekije, a to su: Turna-dede tekija, Džandžu-gazatekija i Hadži-dede tekija. Dakle, Sarajevo od1520. godine ima 6 tekija. Turna-dedeova tekija osim u popisubosanskog sandžakbega iz 1520. godine spominje sejoš u vakufnami Muslihuddina Čekrekčije, te u vakufnamiGazi-Husrev-bega. Turna dedeova tekija nalazila se u bliziniČekrekčijine džamije na dnu Kovača, a gdje se nalazilatekija Džandžu-gaza i Hadži-dedea, do sada poznati izvorine daju podatak o ubikaciji.RIFAI’JSKA TEKIJA NA DONJOJ ŠIKORAČIO ovoj tekiji nalazimo pomen jedino kod Sejfudina Kemure,koji daje slijedeće podatke, “Više ove džamije (Kara-Ferhadovedžamije na Donjoj Širokači) bijaše jedna rifai’jska tekija,a u njenom dvorištu bijahu ukopana dvojica šejhova, alina žalosti i nesreću, ona se preokrenu u kuću, a groboveporavniše.” U predaji se navodi da je jedna rifa’ijska tekijabila i na mjestu poznatom kao Babića bašča, iz koje su derviši,pri najavi bilo kakvih nereda i nemira, znali izići i javnoučiniti idžru (burhan, zarf), te tako obeshrabriti potencijalnenapasnike, a Bašeskija spominje i šejh Alijinu tekiju, nekihdvije stotina metara od Careve džamije prema At mejdanu(otprilike na mjestu na kojem su relativno nedano otkopanitemelji Bakr-babine džamije iz 1544. godine, uvakufivšiza njeno održavanje deset dućana u čaršiji; sudeći te-Tekija Nadmlini – sjedište Tarikatskog centra BiH u Sarajevu20 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicameljem imena časnog utemeljitelja džamije nije isključenoda su ova dva objekta identična, odnosno da je šejh Alijinatekija bila na mjestu ili uz Bakr-babinu džamiju).NAKŠIBENDIJSKA TEKIJA UZ JEDILER TURBENa raskršću puteva Bistrik – Širokača smještena je Čokadžihadži-Sulejmanova džamija, u narodu poznata kao džamijaza Beglukom i Jediler-džamija. Sve do 1937. godine postojalaje uz Jediler turbe tekija nakšibendijskog tarikata i uz njuprostranije greblje. Na tom prostoru je pomenute godine podignutaveća stambena zgrada Čokadži-vakufa, a na mjestutekije danas se nalazi pogrebno društvo Islamske zajedniceu BiH. Jedilerska tekija, nakšibendijskog reda, osnovana je1879. godine od Sejfulaha Iblizovića; ona se zapravo formiralapostupno. U početku je bila samo prostorija za čuvara turbetaSedam braće koju je sa turbetom podigao SulejmanpašaSkopljak oko 1815. godine. Godine 1865. šejh SejfulahIblizović, kao rođeni Sarajlija, završivši nauke u Carigradu iusavršivši tesavvufske discipline u Brusi, došavši u svojemjesto, preuzima dužnost čuvara turbeta, tu počinje sa zikromi predavanjima, zahvaljujući čemu okuplja veliki brojpristalica. 1894. godine Ibrahim efendija Herić, Travničanin,kao tadašnji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podiženovu semahanu na groblju. Tako je konačno formirana Jedilerskatekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937.godine, kada je srušena i na tom prostoru podignuta stambenazgrada Čokadži vakufa.Treba naglasiti i to da je šejh Sejfulah Iblizović, prema nekimizvorima, pripadao halvetijskom tarikatu te da se u Jediler-tekijizikr obavljao po halvetijskom usulu. Nasuprottomu, u popisu vjerskih islamskih objekata iz 1933. godine,kaže se da Jediler tekija pripada nakšibendijskom tarikatui da je u to vrijeme aktivno djelovala, tako da se pretpostavljada je Jedilerska tekija privremeno prešla od nakšibendijskogna halvetijski red u kasnom trinaestom/devetnaestomstoljeću. Što se tiče turbeta Sedmerice braće, predajakaže da je tu najprije ukopan neki šejh koji je došao sa sultanomFatihom. Kasnije su tu ukopana dvojica dervišaosumnjičena i nevino pogubljena za krađu novca iz pašinihSaraja 1494. godine, a zatim i četiri kapetana koje je Mustafa-pašaDalbatan dao pogubiti zbog toga što nisu bili pravovremenoobavijestili za najezdu vojske Princa Eugena Savojskogna Sarajevo 1697. godine.GAZI HUSREV-BEGOV HALVETIJSKI HANIKAH I TEKIJA USARAJEVUGazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu sagrađen je do kraja1531. godine na sjevernoj strani, preko puta njegove džamije,koja je podignuta u centru najstarije sarajevske čaršije.Prema Gazi Husrev-begovoj vakufnami, koja je sačinjena uSarajevu 11. decembra 1531. godine, na čelu ovog hanikahatrebao je biti šejh halvetijskog tarikata, ali i “poznati po svojemuiskrenom vladanju, kojima je krijepost vlastito svojstvo,koji su zaodjenuti odjećom Božijeg strahopoštovanja ipobožnosti, koji su istrajni na putu uzvišenog šerijata, kojiFotografija tekije i turbeta Sedam braćes početka XX. stoljećaIzgorjela tekija uz turbe Sedmerice braće (crtež, 1881.)idu stopama šejhova i pobožnih ljudi, koji slijede ponašanjeevlija, koji se čvrsto drže i slušaju šerijatske zapovjedi,obavljaju namaz u džema’atu, poste, čine zikir, uče Kur’an,savladavaju strasti i ostalo što dolikuje vladanju dobrih dervišai što obilježava učene ljude, koji napućuju na praviput…”. Razlog zašto je Gazi-Husrev-beg zahtjevao da šejhbude halvetijskog tarikata možda je u tome što je taj tarikatu to doba bio veoma popularan, a postoji mogućnost da je isam bio halvetija.Temeljem tlocrta Gazi Husrev-begovog hanikaha, kojeg jenapravio Ćiro Truhelka (1912.), hanikah se sastojao od središnjeguskog izduženog otvorenog dvorišta sa šadrvanomu sredini. S ulaza na lijevu stranu hanikaha nalazi se semahana.Duž dvorišta s lijeve i desne strane-krila, osimdijela gdje je semahana, nalazi se otvoreni trijem čiji sukrov držale kolonade vitkih stubova. Iz trijema se ulazi umale hodnike, a iz tih hodnika ulazi se u dvije sobe s desnei lijeve strane. Na desnom krilu tih hodnika ima četiri, a naBEHAR 9521

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniGazi Husrev-begov hanikah u Sarajevulijevom tri hodnika. Soba za derviše ima četrnaest plus hanikahkoji zauzima prostor dvije sobe sa trijemom. U dnuhanikaha nalaze se popratne prostorije: kuhinja u sredini,desno komora, a lijevo kupaonica i nužnici. U svakoj sobihanikaha stanovala su po dvojica derviša. Gazi Husrev-begovhanikah je više puta stradavao od požara. I za Gazi Husrev-begovhanikah je bila kobna 1697. godina, a zatim1755., 1831. i 1852. godina. S obzirom da je Gazi Husrevbegovhanikah, kao i drugi njegovi objekti, imao jak vakufuspjevao se je obnavljati. Godine 1931., kada je građenazgrada nove medrese, gotovo je u potpunosti nestao (ostaoje samo jedan dio hanikaha – dio zida sa nekoliko stubova).Po uzoru na prvobitnu građevinu hanikah je ponovo izgrađen2000. godine s time da mu je dodan pokretni staklenikrov koji pokriva otvoreno dvorište-atrijum.Treba još spomenutida ovaj hanikah nije uvijek bio halvetijski kako je tovakufnamom predviđeno. Vremenom će šejhovi ovog hanikahabiti i nakšibendijskog reda. Džemal Ćehajić zapaža daće ovaj hanikah vremenom poprimiti i neke karakteristikemedrese, a zbog svoje turbulentne povijesti nikada se nećerazviti u čisto sufijsku instituciju kako je to predviđeno vakufnamom.Poznata je činjenica da je islam u teritorij koji se naziva Bosnom i Hercegovinom došao davno prije Turaka,sa prvim dervišima-misionarima, najčešće pripadnicima ahijskih organizacija, a potom, ili gotovo naporedoi sasvim organiziranih derviških redova – tarikata. Iako se savremena historiografija, opterećena ideološkimi političkim interesima, ne slaže sa ovom tvrdnjom i ne trudi se ničim je potkrijepiti, ipak, to je činjenica,premda o njoj više govori narodna predaja nego historijska nauka. Osnovna institucija koju su ti dervišiformirali po dolasku u ‘novu zemlju’ bila je zavija, svojevrsna kombinacija tekije, besplatnog prenočištai javne kuhinje, koje su se izdržavale najprije vlastitim radom zavijedara, a potom, osobito u kasnijem periodu,iz vakufa koje su manje ili više imućni vakifi. Oko tih zavija, podignutih na prometnim putevima,obično u blizini nekog sela, vremenom razvijala su se naselja od kojih su se mnoga razvila u prave kasabe.Stoga, čini se da se u začetku svake veće kasabe u Bosni i Hercegovini može pronaći jezgra koje više nema,koje se malo ko sjeća, ali bez koje teško da bi bilo kasabe.22 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaFunkcija i ulogaderviških institucijaASITANE, HANIKAH, TEKIJA, ZAVIJA,DERGAH, RIBAT...Institucionalizacija sufizma u šestom/dvanaestom stoljeću u vidu prvih organiziranihskupina – tarikata, utjecalaje i na nastanak nove, osobite i zasebnearhitektonske forme. Sufizamse u literaturi pojavljuje u dva oblika:eremitičnom (naime, osamljeničkom/pustinjačkom) i cenobitičnom. Upravoovaj drugi oblik uvjetovao je nastanakarhitektonskih formi u kojima su tarikatiprakticirali obredni dio svoga ibadeta,ali u kojima su nerijetko i živjeli.U Bosni i Hercegovini najuobičajenijinaziv je tekija, mada se pojavljuju i nazivizavija i hanikah, u nešto izmijenjenomznačenju, najčešće sloveći kaosinonimi za pojam tekija, iako imajupotpuno drukčiju, ne samo etimologijunego i funkciju. Tekija nema minaretni mimber što (ne)posredno značida se u tekiju ne zove nego se sam dolazii da se u njoj ne klanja džuma-namaz;osim toga, tekija nema muteveliju,koji će je otvarati i zatvarati samoza namaz, nego je neprestalno otvorena.Hasan Basri-baba (k.s.) ovakoobjašnjava razliku između džamije itekije: “...džamija je danju otkrivena(meškuf), a noću pokrivena (mestur,mahdžub), a mejdan (tekija) je danjuzakriven (zatvoren), a noću otkriven(otvoren); džamija pripada svijetu sifata(šeri’ata), a tekija svijetu tajni biti(tarikata)... U šeri’atu se izvršavajuibadetske zapovijesti, a u tarikatuupoznaju i provode tajne suštine ibadeta(u općem značenju pojma – robovanja).Džamija je mjesto na kojem sečuva od džehennema i strijemi džennetu,a tekija mjesto na kojem setraga za Allahovom uzvišenom Ljepotom.U džamiji je mihrab od kamena,a u tekiji od svjetlosti (nura) ‘Elestu...’i ‘Kalu: ‘Bela!’...’ U džamiji postojeIako su prve zvanične derviške/sufijske institucije na Balkanuu vidu musafirhana, zavija i tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnimpomjeranjima osmanske vojske, ne smije se zaboraviti– jer bi to bilo zanemarivanje historijske istine – da suOsmanlije na Balkanu i u Bosni zatekli muslimane koji su tuodavno živjeli. Naime, prvi muslimani su na Balkan, pa i u Bosnui Hercegovinu stigli najranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9.stoljeću, prije svega kao trgovci, a odmah potom i kao misionari.Kako se u najvećem broju slučajeva radilo o ljudima koji suu najmanjem bili upućeni u tesavvufski nauk, a najčešće o dervišimai šejhovima osobno, ne čudi da su se nerijetko ove dvijefunkcije neraskidivo ispreplitale.imam i mu’ezzin, u tekiji muršid irehber. U džamiji se namaz završavaselamom, u tekiji se sa tevhida ustajesa ‘Hu! Dost!’. Džamijski ljudi su u haluli ja’budun – da bi robovali (ibadetčinili), a u tekiju u li ja’rifun – da bispoznali.”Dakle, jedinstvena distinktivna karakteristikatesavvufa je ta da se u njemu,za razliku od šeri’ata koji islam posmatrasa egzoteričkog aspekta,islam poima, tumači i spoznaje naezoteričkoj razini, te predstavlja teorijskupotku duhovnog Puta; pri tomeje tarik duhovni put ili prakticirajućidomen tesavvufske znanosti, a zajednospoznajno i praktično vode konačnomcilju svakog sufije, Božijem zadovoljstvu(spoznajom Boga srcem i dušom).Nadalje, tarikat je derviški red, atekija duhovno učilište i odgajalište, apo potrebi i konačište. Prema riječimašejha Fejzulaha Hadžibajrića: “Tekijaje osnovna institucija tarikata za njegovanjei širenje prosvjete, nauke ikulture, protkane pobožnošću, po metodidotičnog tarikata.” Iako su prvezvanične derviške/sufijske institucijena Balkanu u vidu musafirhana, zavijai tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnimpomjeranjima osmanske vojske,ne smije se zaboraviti – jer bi tobilo zanemarivanje historijske istine –da su Osmanlije na Balkanu i u Bosnizatekli muslimane koji su tu odavnoživjeli. Naime, prvi muslimani su naBalkan, pa i u Bosnu i Hercegovinu stiglinajranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9.stoljeću, prije svega kao trgovci, a odmahpotom i kao misionari. Kako se unajvećem broju slučajeva radilo o ljudimakoji su u najmanjem bili upućeniu tesavvufski nauk, a najčešće o dervišimai šejhovima osobno, ne čudi da suse nerijetko ove dvije funkcije neraskidivoispreplitale. Ovi ljudi – ili maleskupine od 3, 5, 7 ili 9 članova – naseljavalisu se uskraj već postojećih naselja,ili su pak, ako se radilo o većojskupini, formirali svoja vlastita naseljate su, respektivno, živeći sa lokalnimstanovništvom ili pak okupljajući okosebe ljude zainteresirane da čuju posljednjeobraćanje Boga, Uzvišenog,ljudima, značajno doprinosili prijesvega širenju islamske poruke, ali iduhovnom prosvijetljenju Bošnjana.BEHAR 9523

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniKRATAK HISTORIJSKI OSVRTNakon Kosovske bitke Vuk Branković,kao vazal, sultanu godine 1392. predajegradove uz Bosanski drum, međuostalim i Skopje koje otada postajesjedište Osmanskog krajišta i kao najzapadnijapokrajina Osmanskog sultanata,‘odskočna’ tačka za prodor u Bosnu.Godine 1414. na položaj namjesnikaSarajevskog krajišta dolazi Ishak-begKraloglu (Kraljević), kojegaće na položaju krajišnika godine 1439.naslijediti njegovi sinovi, Barak i IsabegIshaković. Nakon nekoliko upadana teritorij Bosne, u periodu 1434.-1435., Ishak-beg ‘trasira’ put za uspostavuvlasti od Skopja do Hodidjeda,srednjovjekovne tvrđave na prostorukasnijeg Sarajeva. Uspostavom čvrstihpolaznih pozicija u jugoistočnojBosni od 1435. do 1448. godine, o čemusvjedoče i prve džamije na teritorijuBosne i Hercegovine u Ustikolini(Turhan Emin-begova, 1448.) i Dobrunukod Višegrada (Eski – Stara,1448./1449.), što bi trebalo biti pouzdanznak da su na tim područjima živjelimuslimani. Zaposjedanjem utvrdeHodidjed godine 1448. sultan jedobio ključeve za početak konačnogosvajanja Bosne, te se oko 1455. osnivaBosansko krajište kao prva vojnajedinica na bosanskom tlu, za čijeg zapovjednikase postavlja Isa-beg Ishaković.Pad Jajca 1463. godine smatrase početkom konačnog osvajanja Bosnekoje će okončati tek 130 godinakasnije padom Bihaća 1529. godine.S gore navedenim u vezi ne treba čuditičinjenica da se prve derviške institucijeu Bosni i Hercegovini javljaju prije konačnogpada bosanskih pokrajina, odnosnoda su sufijske institucije podignuteveć u prvoj polovini 15. stoljećasamo ozvaničenje prisustva derviša naBalkanu. U prilog tome govore i brojni– još uvijek postojeći nišani sa natpisimameđu kojima i dva derviška nišanaAjni-dede i Šemsi-dede iz 1462. godine,koji su nekoć bili unutar turbeta uz Gazilertekiju (na mjestu današnjeg Higijenskogzavoda u Sarajevu) uz Gazileryolu (Put gazija), što na izvjestan načinukazuje i na činjenicu da je vrlo moguće– čak vjerovatno – da je i Gaziler tekijaponajprije ili makar u prvom redu služilakao musafirhana. Iz iste godine datirai prva vakufnama zapovjednika Bosanskogkrajišta Isa-bega Ishakovića, ukojoj se među ostalim značajnim građevinamaspominje i zavija, kojom surukovodili mevlevijski derviši. Rogaticaje nastala oko zavije zvane Čelebi-Pazar,koju je osnovao derviš po imenuMuslihudin, a za čiju izgradnju je zemljui sredstva poklonio zaim tog područjaMehmed Ćelebi, sin Isa-begaIshakovića. Još jedan primjer predstavljaprvi muslimanski kulturni objekatu ovom kraju, tekija/zavija koju jeosnovao bosanski sandžak-beg Ajasbegprije 1489. godine.Prve tekije – ako se uopće može govoritio tekijama u punom značenju togpojma – bile su u funkciji prometa isvratišta (musafirhana), čemu u priloggovori i činjenica da su sve – gotovobez izuzetka podizane duž glavnih saobraćajnicatoga vremena. No, kakosu ovim objektima rukovodili, te se zanjihovo funkcioniranje starali derviši išejhovi, te dijelom zbog nepoznavanjamaterije, a dijelom sinonimiziranjasvih naziva vezanih za derviške institucije,svi objekti koji su vezivani zaderviše nazivaju se tekijama. Ova činjenicaće kasnije umnogome doprinijetizabuni i pogrešnom interpretiranjuhistorijskih činjenica, te dovesti dobrojnih pogrešnih zaključaka.Nemoguće je utvrditi koliko je sufijskihinstitucija postojalo i nestalo u Bosni iHercegovini u proteklim stoljećima, jersu rijetki kroničari i putopisci bilježilisamo najznačajnije, ali i tada uglavnompo čuvenju a ne po ličnom osvjedočenju,tako da se na te podatke ne možemopotpuno osloniti. Evlija Ćelebija,naprimjer, samo u Sarajevu sedamnaestogstoljeća spominje brojku od 47tekija, ne navodeći njihovu veličinu,funkciju ni obuhvat aktivnosti, a kako uvezi s tim podacima nema nikakvihdrugih pisanih dokumenata i ovaj podatakmože služiti samo kao orijentacija.Nadalje, u najvećem broju slučajeva– gotovo općenito – radi se o zadužbinama,naime vakufima, “...tako da sene mogu ni prodati ni pokloniti, niti nama koji način preći u čije puno vlasništvo(mulk), nego da vječno ostane onakokako je (u vakufnami) propisano ‘svedok Bog ne ostane jedini Gospodar zemljei svega što je na njoj; a On! je najboljinasljednik’...”, kako kaže Isa-begu svojoj vakufnami. Upravo u skladu saovim navodom prava je rijetkost bezobzira na namjenu i historijsku funkcijuove vrste objekata – osim u nekim rijetkimslučajevima – spominje ime tarikatakojemu zavija pripada je Bog, Uzvišeni,jedini je vlasnik svega. To što suIsa-begovom zavijom rukovodili mevlevije,a blagajskom bektašije, halvetije ilirufa’ije manje je bitno. Posredno to je ijedan od dokaza da su većina objekataovog tipa osnovani “...kao konačište itekija siromašnim muslimanima, učenicima,sejjidima, ratnicima, putnicimanamjernicima. Tu se kuhala i besplatnodijelila hrana putnicima i službenicimakonačišta, a višak hrane je dijeljen siromašnojdjeci Sarajeva. Gosti su imalipravo na hranu samo tri dana... “Nedvojbeno je utvrđeno da su sufijske/derviškeinstitucije u Bosni i Hercegoviniuglavnom pripadale mevlevijskom,kaderijskom, nakšibendijskom,rifa’ijskom i halvetijskom tarikatu. Ipored činjenice da se danas u Bosni iHercegovini prema zvaničnim podacimazikr obavlja u preko stotinu medžlis-ihalki – u džamijama, privatnimkućama i zvaničnim tekijama – činjenicaje da je jedina tekija sačuvana uizvornom arhitektonskom obliku ifunkciji Silahdar Mustafa-pašina iliHadži Sinanova tekija u Sarajevu.Opseg značaja tarikata iderviških institucijaDakle, nepobitna činjenica da se početakili nastavak razvoja većih urbanihsredišta u Bosni i Hercegovini običnopovezuje sa dolaskom Osmanlija, te za24 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicadodatnu fortifikaciju bosanskih srednjevjekovnihgradova i razvoj zanatstvai poljoprivrede za potrebe prije svihvojske, ali i lokalnog – zatečenog i naseljenog– stanovništva. na područjezatečenih varoši ili na drugim mjestima,proces je u kojem se razvijaju gradoviosmanskog tipa (kasabe). Osnivanjei nastanak urbanih naselja dijelomje uzrokovano javnim potrebama i neophodnošću,najčešće sa strategijskomi komunikacijskom zaleđinom,te u određenim slučajevima posljedicaformiranja naselja oko određene institucijeali je, u gotovo svim slučajevima,rezultat individualnog truda ili naporamale skupine ljudi, dok je njihov razvoju gradove (kasabe i čaršije) rezultat jeisključivo državne politike, pri čemu sekao neposredni ‘izvršioci’ te politikejavljaju vakufi. To je razumljivo jer jeosmanska država morala biti aktivna uformiranju gradova, koji su predstavljaline samo centre organa vlasti i kulturnogživota već su i svojom zanatskomprivredom predstavljali praveradionice za vojsku.To potvrđuje i Adem Handžić u svomeiscrpnom radu o vezi između prvihderviških institucija i bosanskih gradovapod nazivom, “O ulozi derviša u formiranjugradskih naselja u Bosni u XV.stoljeću”, u kojem iznosi cijeli niz pokazateljai dokaza u prilog tvrdnji o veziprvih tekija sa prvim urbanim naseljimaosmanskog tipa, koja se razvijajuna srednjovjekovnim trgovištima i varoškimnaseljima, uspostavljajući takokontinuitet urbanog/gradskog življenjau Bosni i Hecegovini, sa novom distinktivnomodlikom, naime, islamskomfizionomijom ne samo gradova – u vidumahala – nego i načina života.Obzirom na činjenicu da je u osmanskomperiodu osnivanje kasaba običnozapočinjalo izgradnjom derviškihinstitucija (musafirhana, zavija, tekija),a potvrđivano izgradnjom džamija(uglavnom carskih/sultanskih), nedvojbenogovori u prilog tvrdnji da suderviši imali značajnu, ako ne presudnuulogu u svim socijalnim, kulturnim,vojnim i drugim događanjima u Bosni iHercegovini. Značaj tarikata u Bosni iHercegovini, osim u domenu širenja iučvršćivanja islama na ovim područjimai zemljama, ogleda se i u kulturnosocijalnom,obrazovnom i moralnomkodeksu naroda tog područja. Tarikatikao organizacioni oblici i tekije kaoodgojne institucije sa šejhovima, predvodnicimaistih, imali su i još uvijekimaju značajan faktor za život i suživotljudi na ovim prostorima. To jasno ističei Azra Gadžo-Kasumović pišući omevlevijskoj zaviji Isa-bega na Bendbaširekavši da se ta zavija naporedo“...pojavljuje kao zavija-musafirhana,tj. humanitarna ustanova, kao tekijamedresa,tj. tekija obrazovna institucijai kao tekija-ured u kojoj je navraćaovisoki predstavnik centralne ahijskezavije. To znači da je ta tekija bila mjestou kojem se odvijao duhovno-kulturniživot i u kojem se planirao privrednirazvoj grada, te koordinirao saglavnim centrima koji su na taj razvojutjecali.”Osim ove vrste sinonimizacije zavije/tekije/musafirhane, u Bosni i Hercegovininalazimo još jedan vid interfunkcijestambene kuće i derviškogokupljališta koje je možda ponajboljeuprimjereno privatnom kućom/tekijomšejha Hasana Kaimi-babe (u Tekijaćikmi u Sarajevu). To istovremenona izvjestan način rasvjetljava i tvrdnjuEvlije Ćelebija da je u Sarajevu u vrijemenjegovog boravka/prolaska krozovaj grad u drugoj polovini 17. stoljećabilo “...47 mjesta gdje se derviši sastaju...”,a za koje ne postoje valjani i pouzdanidokumenti. Dodatnu potvrdunalazimo i u navodu Mehmeda Handžićakoji, govoreći o pjesniku MehmedRizai-efendiji, kaže: “Najradije je boraviou derviškom društvu, pa su mukuća u Sarajevu i ljetnikovac na Dolcuviše sličili tekiji nego privatnom stanu.”Možda u ovome možemo naći razlogzašto pojedine tekije, koje su namjenskinapravljene, često imaju odlikestambene kuće, te se vanjštinomne razlikuju značajno od prosječnihkuća, osim po kaligrafskom ispisu“Hu!” (On!) na fasadi i/ili na vratima.Sve to, na (ne)posredan način govori io prisustvu i stupnju dervišluka u svakodnevnomživotu Bosanaca i Hercegovaca,ali i o distinktivnim osobenostimačesto osporavane kategorijebosanskog islama.Obzirom na činjenicu da je u osmanskom periodu osnivanje kasabaobično započinjalo izgradnjom derviških institucija (musafirhana,zavija, tekija), a potvrđivano izgradnjom džamija (uglavnomcarskih/sultanskih), nedvojbeno govori u prilog tvrdnji dasu derviši imali značajnu, ako ne presudnu ulogu u svim socijalnim,kulturnim, vojnim i drugim događanjima u Bosni i Hercegovini.Značaj tarikata u Bosni i Hercegovini, osim u domenuširenja i učvršćivanja islama na ovim područjima i zemljama,ogleda se i u kulturno-socijalnom, obrazovnom i moralnom kodeksunaroda tog područja.Zbog širine i prilagodljivosti, naime vitalnostiu općem smislu toga pojma,dakako u granicama islamskog učenja,tarikat na ovim područjima predstavljakonstantu, bez obzira na historijskeokolnosti i događanja koja suuvjetovala njegovo slabljenje ili jačanje,što je kao posljedicu polučilo nestajanjeili utapanje jednih tarikata udruge ili pojavu drugih koji do tada nisubili zastupljeni na ovim prostorima.Nadalje, kako su u vrijeme osmanskevlasti u Bosni i Hercegovini gotovo svišejhovi pro-ortodoksnih najbrojnijih inajzastupljenijih tarikata halvetija,nakšibendijja i kadirijja pripadali najvišojkasti ‘uleme’, a mnogi od njih,koji su ‘donijeli’ tarikate u Bosnu bilisu obrazovani na utjecajnim medresamane samo Istanbula, nego i Bagdada,Kaira, Damaska, Medine i drugihislamskih središta, to je znakovito doprinijeloutjecaju tarikata u svim domenimai sferama čovjekovog djelovanjaod umjetnosti preko esnafa do tradicionalnihznanosti, dajući mu ose-BEHAR 9525

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniKrajem Drugog svjetskog rata i uspostavom komunističke vlastiu Jugoslaviji, počinje period općeg pritiska čiji je utjecaj osjetilaIslamska zajednica, a s njom zajedno i tarikati. Tako se godine1952. u Bosni i Hercegovini potpuno zabranjuje rad derviša i tekija,iako ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunističkevlasti, nego od modernistički nastrojene uleme koja je, pod snažnimutjecajem vladajućih struktura, rukovodila Islamskom zajednicom.Ona je tarikate i šejhove smatrala arhaičnim i praznovjernimzaostatacima iz nekih prošlih vremena, ali i koristeći novonastalusituaciju da potvrdi svoje ranije stajalište o šejhovima idervišima kao nosiocima uvođenja novotarija (bidah) u vjeru.bujnu i istinsku vrijednost i kvalitativnuprednost. Istovremeno ta činjenicanekim od tarikata daje ekskluzivnemogućnosti, pa se tako brojni sljedbenicitarikata, osobito mevlevije i bektašije,pojavljuju kao izvanredni pjesnici iprozni pisci, te autori teoloških i tesavvufskihrasprava i djela koji su pisaline samo na arapskom, perzijskom,i osmanskom turskom, negoisto tako i govornim jezicima zemalja ikrajeva u kojima su živjeli. Mnogi bosanskisufiji bili su među najobrazovanijimi najučenijim ljudima ne samoBosne, Balkana ili Osmanskog sultanata,nego i cijelog islamskog svijeta,koji u to vrijeme uopće nije bio mali.Kada je riječ o vezi između pojave i prisustvaodređenog tarikata i običnogBosanca-muslimana, na to je umnogomeutjecalo socijalno i obrazovnookruženje u kojem je živio, te nekeosobitosti naravske prirode lokalnogstanovništva, ali i strateške (vojne) potrebei okolnosti. Uvjeti življenja u ruralnimpodručjima, često daleko odobrazovnih i naučnih institucija i establišmenta,uzrokovali su raznolikesklonosti, te se za tarikate koji su djelovaliu tim područjima po nekim karakteristikamatvrdi da su posjedovaliodređene osobine heterodoksije i sinkretizma.U stvari, radi se – u najkraćem– o primjeni preporuke AllahovogPoslanika Muhammeda (s.a.v.a.) oprihvatanju lokalnih tradicija, običaja inavika stanovništva i krajeva koji se neprotive sunnetu, a u cilju umekšavanjaprocesa prihvatanja islama, što suzvanični autoriteti često proglašavalinepodobnim i neprihvatljivim.Kratak pregled post-osmanskehistorije tarikata u Bosni iHercegoviniKraj osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini,1878. godine, nije rezultirao i krajemprisustva tarikata u Bosni i Hercegovini.Znakovito uzdrmani masovnommigracijom muslimanskog stanovništva,šejhovi i derviši uspjeli su održatineka stara i uspostaviti nova utjecajnasredišta u anektiranom i okupiranoj zemlji,te sačuvati kontakt i vezu tarikata uBosni sa utjecajnim središtima širomislamskoga svijeta. Krajem Drugogsvjetskog rata i uspostavom komunističkevlasti u Jugoslaviji, počinje periodopćeg pritiska čiji je utjecaj osjetilaIslamska zajednica, a s njom zajedno itarikati. Tako se godine 1952. u Bosni iHercegovini potpuno zabranjuje radderviša i tekija, iako ne, kako bi se moglopomisliti u prvi mah od komunističkevlasti, nego od modernistički nastrojeneuleme koja je, pod snažnim utjecajemvladajućih struktura, rukovodilaIslamskom zajednicom. Ona je tarikate išejhove smatrala arhaičnim i praznovjernimzaostatacima iz nekih prošlihvremena, ali i koristeći novonastalu situacijuda potvrdi svoje ranije stajališteo šejhovima i dervišima kao nosiocimauvođenja novotarija (bidah) u vjeru. Svetekije u Bosni i Hercegovini zvanično suzatvorene, a mnoge od njih porušene iliim je namjena drakonski promijenjena,te su mnoge pretvorene u ugostiteljskeobjekte, hotele pa i neke druge još nakaznijeoblike novog stila života. Nažalost,ni desetljećima nakon okončanjakomunističkog režima u Bosni i Hercegovinimnoge od tadašnjih uredbi nisuponištene što, možda ponajbolje, posvjedočuječinjenica da halvetijska tekijau sastavu Gazi Husrev-begovog vakufasluži kao kafana dekadentnog nazivaAeroplan, a hanikah istog vakufa kaoizložbeni paviljon. U ruralnim područjimašejhovi i derviši su uspjeli održatiizvornost tekijskih aktivnosti, ali svodećisvoje djelovanje na izvjestan vid poluilegalnogi pasivnog, zadržavajući samoGazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu, unutrašnjost26 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaZabrana rada održala se do sedamdesetih godina prošlog stoljeća,kada dolazi do obnavljanja sufizma u bivšoj Jugoslaviji, prijesvega zahvaljujući trudu i nastojanjima nekolicine bosanskihšejhova Fejzullaha Hadžibajrića (p. 1990.), šejha BehauddinaHadžimejlića (kao i drugih šejhova iz porodice Hadžimejlić), tešejha iz Prizrena, Džemali Šehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosimaostalih šejhova, koji su, svi, bili povezani sa šejh MuhjuddinomEnsarijem, pročelnikom Ajni Ali-baba tekije u Istanbulu.hanikah je Gazi Husrev-begov u Sarajevu,iako ni on, kao što smo rekli, ne služisvojoj namjeni.Tekija (tekkiyya, tekye, tekke) turski jepojam za boravište, gostinjac ili ložu; toje izvedenica od arapske riječi takkiyya,u značenju osloniti se na, biti poduprt, tetako dolazimo do značenja mjesto ilistvar na koju se oslanja, gdje se odmara.Tekija je kuća muttekija (bogobojaznih),odnosno naziv za dervišku institucijuna teritorijima nekoć pod Osmanskomvlašću, dok se u arapskom svijeturadije koriste pojmovi hanikah, dergah izavija. Najčešće su to mjesta na kojimase obavljaju sve derviške aktivnosti jednogderviškog džema’ata, a nerijetko suu tekijama i živjeli šejhovi sami ili sa svojimporodicama, te neki derviši. Tekijaima semahanu, mejdan-odaju, kahveodžak,halvetgah, prostorije-sobe za konačenje...Jedina potpuna ovako koncipiranatekija je Silahdar Mustafa-pašinaili Hadži-Sinanova tekija u Sarajevu.postojeće stanje do dolaska nekih boljihvremena. Zabrana rada održala se dosedamdesetih godina prošlog stoljeća,kada dolazi do obnavljanja sufizma ubivšoj Jugoslaviji, prije svega zahvaljujućitrudu i nastojanjima nekolicine bosanskihšejhova Fejzullaha Hadžibajrića(p. 1990.), šejha Behauddina Hadžimejlića(kao i drugih šejhova iz porodice Hadžimejlić),te šejha iz Prizrena, DžemaliŠehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosimaostalih šejhova, koji su, svi, bili povezanisa šejh Muhjuddinom Ensarijem,pročelnikom Ajni Ali-baba tekije u Istanbulu.Godine 1974., osnovana je Zajednicaislamskih derviških redova SFRJ(ZIDRA) po ugledu na tarikatsku institucijuu osmanlijskoj državi, kao glavni tarikatskicentar u cilju unaprijeđenja proučavanjai prakticiranja tesavvufa, kao ibiltena ‘Hu’. Uspostavom ove zajednice,zabrane koje su ranije ograničavale radi djelovanje derviških redova u Bosni iHercegovini i drugim dijelovima Jugoslavije,ukinute su i stavljene van snage,tako da do osamdesetih godina, tarikat injegova uloga u bosanskoj kulturi ponovostječe zasluženi značaj.Tipovi i vrste ‘derviškihinstitucija’Teško je, ako je uopće moguće, utvrditikoliko je uopće nazvat ćemo ih ‘derviškihinstitucija’ bilo u Bosni i Hercegovini;historija, putopisci i kroničari bilježe samonajznačajnije, ali su i ti dokumentarnizapisi, nažalost – iz raznih razloga –manjkavi, te je zabilježeno postojanjesamo tri mevlevijske, dvije bektašijske,jedna rufa’ijska, četiri kadirijske, desethalvetijskih i četrnaest nakšibendijskihtekija; hanikaha je bilo: tri havetijska ijedan nakšibendijski. Po broju tekija Sarajevoje na prvom mjestu sa 11 tekija idva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigijin,odnosno Skender-pašin), Travniktri tekije i jedan hanikah, Mostar dvijetekije i jedan hanikah, te po dvije uFoči, Visokom i Konjicu. Po jedna je bilau Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica,Višegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli.Iako se svi ovi pojmovi danas, ne samokod nas nego i u svijetu, uglavnomsinonimiziraju, nekoć je svaki od njih nosiozasebnu simboličku i funkcionalnutežinu. Ribat i asitane, dvije najveće sufijskeinstitucije, prva kao vojna utvrda itrgovište (skladište), ali i utočište i sklonište,a druga kao sjedište pira, odnosnoosnivača ili pročelnika jednog tarikata, uBosni i Hercegovini nikada nisu postojali,te im stoga, ali i radi uštede prostora,ovdje nećemo posvećivati posebnu pažnju.Radije ćemo reći nekoliko riječi oderviškim (sufijskim i tarikatskim) institucijamakoje su u Bosni i Hercegovinibile znakovito češće i koje u određenomobliku – iako ne sve u izvornoj funkciji –postoje i danas.Hanikah (khanqah, khaniqah, khanqa,khaneqa, khanegah, khaneghah) u doslovnomprijevodu sa perzijskog mjestona kojem se prostire sofra je, u osnovi,medresa za derviše i šejhove, odnosnomjesto izučavanja tesavvufa. Sastoji seod nekoliko soba za boravak učenika,semahane – koja je ujedno i dershana –te nusprostorija. Historičar al-Maqrizi(p. 1461.) piše da su se prvi hanikahi pojaviliu 10. stoljeću te da su te građevinebile posvećene isključivo ibadetu Bogu,Uzvišenom, iako ima izvještaja o postojanjuhanikaha i iz 9. stoljeća. Prve hanikaheu Perziji utemeljio je Muhammadibn Kerram (p. 839.), za svoje sljedbenike.Ebu Sa’id ibn Ebi’l-Hajr (k.s.) prvi jekodificirao i zapisao pravila ponašanja uhanikahu. Jedini koliko-toliko sačuvanZavija (zawiya, zawiyah, zaouiya, zaouiazwaya), u doslovnom prijevodu saarapskog jezika znači ćošak, je mali,uglavnom privatni oratorij, manja sobicaili dio kuće, ili mala tekija koja sene izdržava iz zajedničkih sredstavamuslimanske zajednice niti vakufa,nego iz privatnih sredstava. Svaki dervišpod bejatom trebao bi u svojoj kućiimati jedan ovakav ćošak.Dergah je, etimološki, prostor predvratima duhovnih velikana, te je to pojamkoji se koristi za veće tekije.Ponovit ćemo da se gotovo svi navedenipojmovi ne samo u kasnijem periodu,nego ubrzo po njihovom osnivanju,uglavnom sinominiziraju, te svode nasamo jedan pojam – tekija – iako sumnogi dugo zadržali svoju prvobitnufunkciju. Razlog za to nije samo nepoznavanjematerije, nego i oličenje tekijekao središnje derviške institucije kojapojmovno i funkcionalno predstavlja jedinstvennaziv za sve institucije koje suimale i/ili imaju veze sa tesavvufom(sufizmom), tarikatom i dervišima.Nadalje, na tu i takvu sinonimizacijuutjecala je i promjena tekijske funkcije,odnosno na njeno svođenje na razinuBEHAR 9527

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinitekije tipa Hajdar-dedeove u Karićimakod Breze i Ajvaz-dedeove u Pruscu, tetreći Silahdar Mustafa-pašina ili HadžiSinanova tekija u Sarajevu. U to vrijeme– vrijeme osnivanja prvih objekata ovogtipa – nije se naročita pažnja posvećivalapostojećem, pa čak ni potencijalnomdžema’atu iz jednostavnog razloga jersu upravo tekije, usuđujemo se reći čaki zamišljene, ali u svakom slučaju funkcioniralekao embrionalne čestice ili nukleusioko koji su se formirale prije svegamahale, a potom naselja i u konačniciurbane cjeline. U tom smislu možemoreći da, makar što se Bosne i Hercegovinetiče, ovdje ne vrijedi tvrdnja da je(Gazi Isa-begova zavija) i jedna u Blagajukod Mostara. Ove dvije građevineposjeduju toliko zajedničkih elemenatada je sarajevsku moguće rekonsturiratičak i temeljem trenutnog izgledablagajske, iako su na trenutni izgledpotonje značajno utjecale dvije restauracijeizvedene u rasponu od 101 godine,Omer-paše Latasa (1851.) i restauracijaiz vremena socijalističkeJugoslavije (1952.) godine. Stoga, danavedemo djelimičan spisak zajedničkih,podudarnih i identičnih, osobenostiova dva objekta koja su, bez sumnje,kameni temeljci ili referentne tačkepočetaka islamske duhovnosti uBosni i Hercegovini. Napominjemo iograđujemo se da je sličnosti toliko daih je gotovo nemoguće nabrojati.Gazi Husrev-begova halvetijska tekija, danas restoran Aeroplanisključivo vjerske institucije nakon štosu stoljećima naporedo služile kao musafirhanei imareti, objekti od opštegdruštvenog značaja, kulturno-umjetničkosredišta, jer je u njoj izučavana i pisanapoezija, te obrazovne institucije u kojimasu se izučavale brojne islamskeznanstvene discipline. Vremenom segradovi u razvoju počinju oslanjati naneke druge osnove, kasabe prerastaju ušehere, povećava se broj musafirhana,imareta, karavan-saraja, hanova i drugihobjekata smještajnog, ugostiteljskogi humanitarnog karaktera koji nemajuneposrednu vezu sa tarikatima i dervišima,vakufi prvobitno namjenjeni za izdržavanjetekija propadaju čime se tekijedovode u izuzetno loše ekonomsko-finansijskostanje te nisu ni mogle opsluživatisvoje musafirhane i imarete. U tekijeviše ne svraćaju putnici, ratnici, siromašni...one u velikoj mjeri gube tusvoju funkciju, okreću se svojoj osnovnojfunkciji središta islamske duhovnosti, unjima se obavlja zikr, drže se dersovi,tumače se djela velikih islamskih prvakai znanstvenika... Tekija postaje tekijja.Tipovi i derviških institucija uBosni i HercegoviniU Bosni i Hercegovini postoje, najgrubljerečeno, tri tipa takvih cjelina, kojeimaju svoje reprezentativne predstavnike;prvi, cjeline tipa Gazi Isa-begove zavijeu Sarajevu i tekije u Blagaju, drugi,svako urbano naselje imalo svoju tekiju,nego je svaka tekija imala svoj grad.Stoga, tako treba spomenuti i činjenicuda je veoma mali broj objekata koji slovekao tekije, utemeljen upravo kao tekijaodnosno kao isključivo mjesto za okupljanje,obrazovanje i boravak derviša išejhova. Kako se ovi kriterijalni osnoviumnogome prepliću, njihovo razlaganjei rasprava o mogućim kombinacijamazahtijeva puno više vremena i prostoranego što ovom prilikom imamo na raspolaganju,a i samu raspravu odvelo bi upotpuno drugom smjeru, ovdje se na tomenećemo zadržavati.Kao ogledni primjer svih gore navedenihelemenata i karakteristika poslužitće nam dvije tekije – bliznakinje,jedna u Sarajevu, koja više ne postojiOba objekta (jedan nepostojeći i jedanpostojeći) slove kao musafirhane (gostinjci)što ih napose povezuje sa neposrednompreislamskom historijom Bosnei Hercegovine, jer su objekti i građevinetog tipa i u vrijeme kraljevineBosne i Hercegovine bili najčešći oblikjavnih dobara – zadužbina koje suimućni Bošnjani gradili kraj prometnihsaobraćajnica. Nemoguće je nabrojatisve objekte takvog tipa, te ćemo osimova dva spomenuti još jedan, vjerovatnomeđu najstarijim, najslavnijim iistovremeno vjerovatno najspornijim,odnosno Hamza-dedeovu zaviju u KonjevićPolju. Smješteni su neposrednouz važne saobraćajnice, na mjestimakoja su svojevremeno imala značajnuulogu u nastanku i razvoju urbanih cjelina,u oba slučaja objekti su locirani uzvodotoke, pripadajuće mlinove-vodenice;uz tekiju u Blagaju nalazi se turbesa dva sanduka odnosno dvije kubure,a dio cjeline tekije na Bembaši je mezarjesa dva mezara koji zahtijevaju ipotrebuju naročitu pažnju.U nastavku teksta navest ćemo nekolikoopisnih karakteristika spomenutihtekija-bliznakinja, ali i nekih drugih tekijaprije svih Silahdar Mustafa-pašine,koje, kada bi se izbacili nazivi ili makarzamijenili vrijede za obje derviške institucije,što u izvjesnom smislu predstavljaspisak geografsko-prostornih,arhitektonskih, enterijerskih i drugihosobenosti koje jedna tekija ovog tipaneizostavno mora posjedovati.28 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaSveta geografija i sveta historija– načela za utemeljenje tekijePri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivači su se rukovodilinekolicinom načela koja, sva, potječu iz osnova svetegeografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjemi tumačenjem čovjekovog boravka na Zemlji, te sestoga u literaturi najčešće spominje formulacija ‘prirodnograditeljskacjelina’. One su uvijek građevine uronjene uprirodno okruženje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka,stijena, klanac ili kanjon i brdo najčešće su oznake mjestana kojima se tekije podižu, i, zavisno od njih, dobijajuponekad značenja kapije grada.NEKOLIKO NAČELNIH ODREDNICADerviši ne smatraju da svijet počinje od njih, niti da su oniposljednji ljudi na svijetu. Svjesni hijeropovijesnog toka,prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, svoga mjesta u svijetu iu odnosu prema svome Gospodaru i prema Njegovom stvaranju,derviši svijet posmatraju u skladu sa stvaranjskimnačelima kozmološkog reda koji se predstavlja uglavnombrojem, najčešće brojem sedam, jer je sedam simboličkiznak cikličnosti procesa u svemiru i čovjekovom životu. Vjerujese da označava trijumf duha nad materijom, sedamdana u nedelji, sedam boja u spektru, a Mjesec se primjetnomijenja svakih sedam dana; sedam je simbol učenja imudrosti, sklada i ravnoteže na kozmičkom i duhovnomplanu, nadahnuća i inspiracije, to je broj Tajne i apsolutni jebroj koji združuje jedinstvo broja jedan i potpunost brojašest u cjelini koja predstavlja um. Osim sedam nebesa i sedamzemalja, sedam dana u sedmici i sedam organa/dijelovatijela kojima se može počiniti dobro, ali i grijeh, te sedamotvora na glavi čovjeka, sedam je i vrlina (pokornost,milosrđe, nevinost, čovjekoljublje, umjerenost, blagost imarljivost), duhovnih sklonosti (mudrost, inteligencija, volja,snaga, znanje, smjernost i bogobojaznost). Broj sedamje simbol kontemplacije, čiste osjećajnosti, otmjenosti iplemenitosti što, gotovo sve nabrojano, ukazuje na znakovitusvečanu osamljenost, osamljenost u mnoštvu, što tekijaimplicite podrazumijeva. Broj sedam prema nekim tumačenjimapredstavlja svojevrstan ‘akumulator’ kreativneenergije i mudrosti, kao i naklonjenost ka intuitivnom iokultnom; podrazumijeva veliku maštovitost, ali i pasivnost,samozatajnost i studioznost, te logično intelektualnost.S gore navedenim u skladu i proces izgradnje tekije odvijase u šest etapa, pri čemu je sedma sa9mo postojanje i, ponovo,temeljem sedam osnovnih geografskih načela... Naravno,ali i da bi se izbjegla bilo kakva zabuna i pogrešno tumačenje,u tekijama o čijoj izgradnji se vodilo računa, odnosnokoje su podignute na istihari, prisutna je znakovito složenijanumerička simbolika koja podrazumijeva gotovo sve značajnebrojeve – do broja 40 – ali i numeričke vrijednosti harfova,to jest slova arapskog alfabeta, za čije tumačenje ovdjeobjektivno nema prostora.PROSTORNE OSOBENOSTI TEKIJA U BOSNI I HERCEGOVINIPrema Amri Hadžimuhamedović, prostor bosanskih tekijapočetno je određen sa sedam činitelja: kuća, stepenište,voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar, pećina. Tihsedam činitelja povezano je putem u sliku kozmološkog reda.Put je osovina usmjerenosti tekije i čovjeka. Put nije ravani slijedi tri smjera: uzlazni, silazni i vodoravni - što odgovarasmjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On zahtijevasigurnost putnika i znanje o Cilju prema kome se kreće.Staza prema tekiji i kroz tekiju ima uzvodni smjer. Takosimbolizira stazu povratka Ishodištu svega i put koji iz pojavnogsvijeta vodi u svijet neuvjetovanosti, što odgovarastupnjevima ili vratima srca na koja se ulazi sa znanjemsvake od sedam riječi svjedočenja o Božjoj Jednosti.BEHAR 9529

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniStijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovookomito uzdiže nad kućom, simbolizirajućiuranjanje ljudske građevine u snagu Vječnog.Kuća se oslanja na stijenu, dijelom ulazi u nju.Stijena kao kupola natkriljuje kuću, i tako ponavljasimbolizam krova svijeta. Rijeka i stijenasu dvoje koje se iskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti:čvrstina i nepromjenjivostnaspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti.Tišina naspram šuma.1. Kuća, središnji dio tekije, smještena je s desne straneblage uzbrdice puta. Oni koji su se zaputili prema tekiji idustrmim putem. Prvo zaustavljanje na putu biva pred kućom.Tada se tragatelj okreće na desnu stranu i licem usmjerenprema kibli prolazi kroz prva vrata. Od vrata do avlije spuštajuse stepenice. Silaženje simbolizira osvješćenje, spuštanjeiz svijeta zabluda i zapućenost prema početku. Kućučine avlija i zgrada. Prostor kuće odijeljen je visokim zidovimabez otvora od puta. Avlija tekije, za razliku od avlije džamije,potpuno je izdvojen prostor za privatnost; ona je otvorenidio kuće do kojeg ne dopiru pogledi iz vanjskog javnogprostora. Ni tekija, ni njena avlija u strukturi bosanskih gradovanemaju značenje javnih sadržaja. Tekijske kuće su zatopotpuno okrenute prema unutarnjosti, izdvojene iz gospodarskogsredišta grada.Sve poznate bosanske tekije sadrže građevine jednostavnihoblika, prostih konstrukcija; građene su materijalimaiz njihovog neposrednog prirodnog okruženja, koji su najčešćedrvo, kamen i zemlja. Obje tekije, tekija na Buni i Isabegovatekija, korištene kao primjer, predstavljaju tip kuće“na L’, što je određenje tlocrtno-prostornog rješenjamevlevijske tekije u Konji. Naizgled potpunom svedenošćugraditeljskog iskaza, najvrednije zgrade bosanskih tekijaupućuju na raskrivanje unutarnjosti, u kojoj je sadržanasva raskoš njihovog značenja. Usmjerenost svake prostorije,proporcioniranje, mnoštvo pojedinosti koje se u svojojznakovnosti iskazuju - obrada i urešavanje zidova, obliciotvora, obrada stropova, odnos svjetla i tame, odnos poda istropa, prožimanje vanjskog prostora i kuće, prisutnostboja u njihovom simboličkom značenju otkrivaju graditelja,učitelja - šejha, koji se sjeća Stvoritelja zidanjem kuće injenim smještanjem na određeno mjesto prepoznato unutarnjimznanjem2. Stepenište, kao neovisan element, pojavljuje se dva puta,sugerirajući silazak. Prvi put je to silazak iz vanjskog javnogprostora ulice u avliju tekije. Drugi put se stepeništem spuštaiz avlije do korita rijeke. Obje tekije su smještene uz rijekui okrenute prema njoj. Spuštanje do rijeke je pad u svijetprolaznosti i promjenjivosti. To je kretanje iz koga je,nakon očišćenja, moguće uspravljanje. U silasku stepeništemsadržana je drama uspinjanja.3. Voda. Rijeka je postavljena upravno na smjer kible, paosovina vodoravne usmjerenosti tekije premošćava rijeku.Voda rijeke odražava neprekinutost toka stvaranja i stalnostmijena i obnavljanja. Simbolika tekuće vode sadržanaje u izrekama Heraklita i Platona o istoj rijeci i uvijek drugojvodi za svakog ko u nju uđe. I na Miljacki i na Buni je činjenoobredno pranje derviša. Rijeke su pritom simbolizirale iprepreku upućivanju središtu svijeta prije očišćenja, što jeuporedivo sa simbolizmom šadrvana u džamijskim cjelinama.One su istovremeno, kao “druge vode za svakog ko unjih uđe”, označavale promjenjivo i privremeno - ljudsko tijelo.Nekad su mirno zrcalo u kome se ogledaju kuća i tekija,označavajući uronjenost svega u neizmjenjivost dubineObjave. Nekad uzburkana, mutna, silovita voda, kad seoblak spaja s pjenom, kad se čestice najdublje mudrosti uzdižuu maglu znanja, kad se nezaustavljivost protjecanjavremena ogleda u stalnosti oblika. U bosanskim tekijamarijeke su naseljene brojnim vrstama riba, rijetkih životinja ibilja. Ribolov je bio zabranjen4. Stijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovo okomito uzdiženad kućom, simbolizirajući uranjanje ljudske građevineu snagu Vječnog. Kuća se oslanja na stijenu, dijelom ulaziu nju. Stijena kao kupola natkriljuje kuću, i tako ponavljasimbolizam krova svijeta. Rijeka i stijena su dvoje koje seiskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti: čvrstina i nepromjenjivostnaspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti.Tišina naspram šuma. U stijenama bosanskih tekijaraslo je najpitomije i najneobičnije bilje - jorgovani i jasmini,smokve i šipci. Uz jorgovane i jasmine u stijeni Isa-begovetekije nastanjeno je mnoštvo drveća, grmlja i trava, od kojihse desetine ne mogu pronaći ni na jednom drugom mjestu.U stijeni tekije na Buni sklonište nalaze brojne rijetke ptice,među kojima su bili i orlovi. Tako se živo prepliće s neživim.5. Vrelo. Peta stanica simbolizira snagu ispunjenja. I kao štoje Musa iz pustinjske stijene izbio vodu, tako u bosanskimtekijama iz stijena istječu vrela. Pristup vrelu Bune mogućje ako je tijelo potpuno uronjeno u vodu; pristup vodi na vreluEbu Hajat u Isa-begovoj tekiji moguć je samo ako je tijelospušteno na sedždu, oslonjeno na sedam tačaka od kojihsvaka pokazuje vezu sa dijelovima svjedočenja o JednostiBožjoj. Vrelo simbolizira mogućnost, osigurava budnost, jerje izvor unutarnjeg života i slika duše. Kada je uronjeno uvodu, ponavljano je svjedočenje o cjelovitosti i jednosti, sabiranjui obuhvatanju sveg vanjskog i unutarnjeg. Kada jespušteno na sedždu, tijelo je oslonjeno na sedam tačaka, asvaka od njih pokazuje sedam ključeva za sedam razinaznačenja Cjeline, vezujući se za sedam dijelova svjedočenjao Božijoj Jednosti.6. Mezar. Mezari sufijskih prvaka smješteni u tekiji, nekad udijelu kuće (Blagaj), potvrđuje u trajanje života smjenu stanja.U smrti je konačni povratak ishodištu. Zato grob simbolizirapotpunu uspravljenost. Grobovi su mjesta kroz koja seotvara znanje o novom djelovanju. Grobovi sufija su mjestaradosti, jer podsjećaju na vraćanje u jedno, na konačnost ismisao života.30 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica7. Pećina u stijeni uz tekiju na Buni i pećina na Šehovoj korijiu Isa-begovoj tekiji su sedma vrata. Povlačenje u osamupećine predstavlja ponavljanje Poslanikovog običaja i sjećanjena početak spuštanja Objave. Simbol objavljenogSvjetla u tami pećinske udubine u strukturi bosanskih tekijadaje pećini značenje glavnog mihraba tekije. To su najdubljavrata iza kojih započinje novi krug postojanja. To suvrata pred čijom udubljenošću put postaje čista okomica iuspinjanje. Tu se sustižu dubina i visina. Ona je najniža inajdublja tačka tekije u kojoj se postiže najviši položaj. Onaje slika srca, mjesto pod čijom se zakrivljenošću napuštasvijet privida i ispunjava cilj, sposobnost objektivnog razumijevanjaSIMBOLIZAM TLOCRTAPrije svega obje građevine, zavija na Bembaši i tekija u Blagaju,izgrađene su na temeljima/tlocrtu u obliku latiničnogslova L, odnosno u obliku koji se u islamu naziva ‘lam-elif’,naime, posljednih harfom arapskog alfabeta koji skrbi značajnusimboliku izvan i ponad okvira ove rasprave. Za ovupriliku izdvojit ćemo samo nekoliko natuknica. U najkraćemi najjednostavnije rečeno, nakon što je Bog, Uzvišeni, zaželiostvoriti svoje vrhunsko stvoriteljsko djelo – čovjeka, najprijeje stvorio sve duše (ruh) koje će vremenom biti spuštene naPrema Amri Hadžimuhamedović, prostor bosanskihtekija početno je određen sa sedamčinitelja: kuća, stepenište, voda (mirna voda islap), stijena, vrelo, mezar, pećina. Tih sedamčinitelja povezano je putem u sliku kozmološkogreda. Put je osovina usmjerenosti tekije ičovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera:uzlazni, silazni i vodoravni - što odgovarasmjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. Onzahtijeva sigurnost putnika i znanje o Ciljuprema kome se kreće. Staza prema tekiji ikroz tekiju ima uzvodni smjer.Zemlju, ispisao je harf lam ‏(ل)‏ u levh-i mahfuzu, u nj smjestiosve duše koje su još bile u potencijalitetu. Tek nakon što imje dodao Svoj elif ‏,(ا)‏ duše – sve stvari – postale su vidljive(lahir) odnosno lam-elif. Slijedi, lam-elif jesu lam naposestanje potencijaliteta (mogućnosti!), a elif te BožanskoSvjetlo kojim se stvoreno izvodi u stvaranje, pri čemu jesimbolički prikaz stvorenog lam-elif. Ovaj dvoznak seizgovara kao la – naime kao sam harf lam – u značenju ne,pri čemu se ne čuje izgovor elifa, što neposredno impliciranepostojanost materijalnog svijeta, njegovu negaciju,postojanje samo Boga, Jedinog i približavanje Njegovojuzvišenoj egzistenciji, ali i kao znak samo privremene (čitaj:prividne) odvojenosti Stvoritelja i stvorenja, kao i težnje kakonačnom ujedinjenju svjesnog stvorenja sa svojimStvoriteljem. Pri tome se postupnost stvaranja izražavaparovima Bog/Muhammed, nevidljivo (batin)/vidljivo (lahir),lam/elif, lam/lam-elif...GEOGRAFSKO – PROSTORNI SMJEŠTAJKao što smo već rekli, krajolik je dio ukupnog obrednog postupkai zato, i dio tekije... Toponomastički podaci i očuvanatradicija svjedoče da su se uz put od Isa-begove zavije doŠehove korije nalazila i druga mjesta koja su imala posebnosakralno značenje u duhovnom životu mjesnih derviša. Tosu vrelo Ebu Hajat, Šehov čair, pećina, jedna ili više njih ufunkciji prostora ćilehane ili ćelije. O ovoj pećini se zna vrlomalo. Hadžijahić navodi da su u njoj derviši provodili erbeine,osamljivanje u trajanju od 40 dana. Preko puta pećine,ispod Šehove korije (preko rijeke Miljacke), nalazi se stijenaOrlovača čiji dio okrenut rijeci Mošćanici nosi karakterističannaziv Šehovica. U tom dijelu danas se nalazi još jednapećina. Sve ovo – s drugim nazivima – vrijedi i za tekiju uBlagaju. U oba slučaja radi se i o svojevrsnim prirodnimbaščama sa rijetkim biljnim i životinjskim vrstama.U skladu sa gore navedenim numeričkim odrednicama, načelno,prostor bosanskih tekija početno je određen sa sedamnačela: kuća, stepenište, voda (mirna voda i slap), stijena,vrelo, mezar i pećina. Tih sedam činitelja povezano jeputem u sliku kozmološkog reda.Nadalje, činjenica koja je često korištena protiv derviša usmislu prebacivanja i optužbi za unošenje sinkretističkih iheretičkih vjerovanja u islam, jeste i ta da su tekije građenena mjestima predislamskih svetilišta – pritom mislimo namjesta koja su makar u našoj zemlji njeni stanovnici odpamtivijeka smatrali svetim. U stvari, radi se o jednostavnomali posvećenićkom poštovanju hijeropovijesnih činjenica,prethodnih objava, te svih tradicijskih odrednica kojese ne kose sa islamom, što je jedna od preporuka AllahovogPoslanika (s.a.v.a.) pri upoznavanju naroda sa islamom.Stoga ne čudi da se u oba predmetna slučajeva u neposrednojblizini naših objekata nalaze ostaci naselja iz prahistorijskogi rimskog perioda - prahistorijske gradine, kasnoantičkautvrđenja-osmatračnice te ostaci srednjevjekovnihgradina, što nedvojbeno potvrđuje kontinuitet postojanjaželje i potrebe naseljavanja upravo tih mini-geografskihpodručja.(Tekija u Blagaju na vrelu Bune) “ ...Nad ovim strši u visini od1200 stopa strmenita stijena Vranjević brda, okrunjen impozantnimruševinama gradine Stjepan-grada. Terasa, koja namovaj slikoviti pogled dopušta spada jednoj teki (tekija ili tećija),jednom prebivalištu derviša. U povijest postanka ovog muhamedanskogsamostana upliće se narodno predanje, kršćanskisrednji vijek i muhamedansko novije doba i dobiva jedančudan podsjećaj na starohelenski mit (priču) o Perzeusu i Andromedi.Naime, narod kaže, da je u provaliji iz koje Buna izbijanekoć živio jedan zmaj, koji je Zemlji jedan grozan danak(tribut) nametnuo: svake godine morala mu se izložiti jednadjevojka iz okolice za žderanje. Jednoć pogodi udes Milicu, lijepukćer u Stjepan-gradu rezidirajućeg vojvode Stjepana. SaBEHAR 9531

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinidugo trajao; 1871. pade dole jedan dio stijene i probi svod samostana.Od tada stoji opet ponovno porušen. Godine 1878.umrije Muhamed Effendi Hindija (Indijabac) kao zadnji ŠeikBlagaja; njegova dva maloljetna sina žive od prihoda mlinova...”Carl Peez, Mostar i njegova kultura, 1891, preveo MiroslavLoose, 1946. i 1951.(Tekija na vrelu Bune u Blagaju) Objekat musafirhane i turbetaje uklopljen u prirodni ambijent tako da zajedno sa liticama,vrelom Bune i mlinicama čini jedinstvenu cjelinu.Stijena iznad tekijskih građevina također je dio sakralnecjeline, ali istovremeno i dio objekta. Prema predanju, navišim dijelovima stijene obitavali su orlovi, a na nižim golubovii sitnije ptice.(Zavija na Bembaši) “Pod gradom ima jedna stijena, koja senadnijela zapadu. Kada je čovjek pogleda, misli da će sesrušiti, a ispod nje je šupljina i iz te prazni izlazi iz golemepećine šumom i hukom rijeka. Na mjestu gdje izvire imapred spomenutom pećinom golem vrtlog koliko dva guvna.Dubok je tako da mu još niko nije našao dna. Oko ovogadubokog vrtloga sazidao je uz litice mostarski mufti-efendijajednu halvetijsku tekiju, od koje je jedan veliki ćošakokrenut prema vodi.” (Evlija Čelebi, Sejahatname, preveoSejfudin Kemura)Pogled na rijeku Bunu iz tekijeteškom boli dade je otac. Ona je bila nad vrelom u pola visinestjenovitog zida izložena gdje se i danas nalaze još ostaci jednogzida. Tamo je navodno vodio jedan podzemni hodnik izgradine. Ova neman primicala se već svome plijenu, da gaproguta, u to stiže u Blagaj pobožni derviš Sari (plavi) Saltik izSirije. Pun plemenite hrabrosti stupi u borbu sa zmajem i savladaga buzdovanom. Zmaj se branio i svojim je repom takojako oko sebe mlatio, da je velike komade iz stijene izbijao.Vojvodu Stjepana ovo je junačko djelo toliko razveselilo, da jehrabrom Saltiku dao svoju kćer Milicu za ženu i jedan mu samostančićsagradio, kome je on bio upravitelj (šeik). Povijestovog događaja nalazi se još u jednoj samostana u rukopisu,pokraj groba šeika i njegovog sluge, na zidu visi buzdovan sakojim je ubio zmaja i svečev mač. Zato mu uveče postavljajuvrč sa vodom. U jutro je navodno pod mokar, a vode je manje.Samostan je još dugo postojao, ali je postepeno propadao. Naposlijetku je bilo samo još derviša u njemu, a kuća u ruševnomstanju. Napokon dođe generalisimus Omer-paša (poznati HrvatMihajlo Latas) u Hercegovinu. Dražesni položaj Blagajadade mu misao, da obnovi propali samostan. To se dogodilooko god. 1862. Da svoga vjernoga, iz Indije potječućeg putnogi ratnog druga Muhamed-efendiju nagradi, učini ga šeikomovoga lijepog i velikog manastira i oženi ga jednom djevojkomiz Nevesinja. I pokloni mu dva mlina, koja je Ali-paša u Blagajupodigao po njemačkim mlinarima. Novi sjaj samostana nije(Zavija na Bembaši) Kroz drvenu dvokrilnu kapiju koja je bilapostavljena na visokom avlijskom zidu ulazilo se u prostorkaldrmisane avlije. Ulica Bembaša se nalazila na višem nivouod avlije, tako da je problem denivelacije bio riješen saosam kamenih stepenika. Avlija je obuhvatala prostor od ulicepa sve do rijeke Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane.Tekija je fasadama bila otvorena prema rijeci Miljacki,dok su zidovi koji su imali orijentaciju prema vanjskomsvijetu, odnosno ulici, bili zatvoreni i bez ikakvih otvora. Donjiprozori objekta bili su pravougaoni, dok su gornji imali završetaku vidu blago spljoštenog polukružnog luka. Prozori udonjoj zoni su imali željezne demire. Postepeno smicanjeprostorija zavije u smjeru sjever-jug, sa ciljem postizanjaorijentacije otvorenih dijelova objekta prema Kibli, rezultiraloje jednostavnom ali neuobičajnom prostornom kompozicijomobjekta. Na istočnoj strani objekta nalazio se prostorpravougaone osnove, u kome su u prizemnom dijelu bilismješteni ostava i mejdan odaja, dok se na spratu nalazilajedna soba i prostor semahane. Na ovaj prostor se sa zapadnestrane vezala prostorija manjeg hajata pravougaoneosnove, a potom slijedi osnova mutvaka u prizemlju i divhanena spratu. Zgrada je imala drvenu verandu čija konstrukcijase oslanjala na bočne zidove zgrade i preko drvenog jastukana samo jedan hrastov stup postavljen na kamenu bazu. Verandaje na spratu imala devet drvenih stupova koji su pridržavalikrovnu konstrukciju objekta. Otvori verande bili suzatvoreni mušepkom.TEKIJSKA ARHITEKTURA - INTERIJERŠto se tiče unutarnjeg rasporeda prostora on je organiziranu skladu i uz poštovanje svih načela svete geometrije, pri32 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicačemu svaki element potrebuje i zahtijeva naknadno objašnjenjei obrazloženje u vidu zasebnog referata, a za što ovdjenemamo prostora, te ćemo se ograničiti samo na njihovotakstativno pobrojavanje ili tek spomen. Postojeće originalnederviške institucije (a to su, ponavljamo, samo HadžiSinanova tekija i malim dijelom ponovo izgrađeni Gazi Husrev-begovhanikah) nisu dosljedno autentične u segmentuinterijera i njegove opremljenosti, a uveliko i eksterijera,što je neminovna posljedica utjecaja historijskih i drugihokolnosti kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevote neminovno i Hadži Sinanova tekija. Uprkos svemusamo je Hadži Sinanovu tekiju donekle bilo moguće analiziratina osnovu postojećeg stanja, jer ona je ponajbolje sačuvalasvoju autentičnost, te samo ona odražava nekadašnjusvoju prvobitnost. Glavna prostorija tekije naziva se semahanai to je velika, središnja i glavna ćilimima prekrivenaprostorija u kojoj derviši obavljaju svoj obred. Tu se nalazi imihrab. U tekijama se obično nalazi stan za šejha ili domaćinatekije. U većim tekijama je postojala i musafirhana,mjesto gdje su besplatno noćivali šejhovi, derviši i drugiputnici.Mejdan-odaja je prostorija za razgovor, mjesto gdje se izučavajunauke i izoštravaju stavovi, mjesto mehabeta i sohbetakoji su nerazdvojivi dio tarikata i dervišluka, da nekažem da predstavljaju njegovu osnovnu karakteristiku.Ćilehana, halvetgah ili nepopularnije ćelije su prostori kojisu imali funkciju osamljivanja šejha u koju se ovaj povlačioradi obavljanja meditacije. Njihova glavna odlika je da suova mjesta uvijek odvojena od objekta zavije. Njihov karakterje ovisio o geografskom području, klimi, materijalnojkulturi zemlje.... Za ove svrhe mogle su se upotrijebiti i pećine,što je u Bosni i Hercegovini često bio slučaj.Neke tekije su bile prizemne, a neke su imale i sprat. Gradilesu se od različitih materijala u zavisnosti od tradicijemjesta na kom se grade. Nadalje svaki detalj u tekiji imasvoju precizno određenu simboliku. Oružje na zidovimapredstavlja znak da je borba sa samim sobom najviši izbor.Obavezna je i levha koja upozorava na vođenje računa osvome ponašanju – Edep Ja Hu!, dok sablje okačene na ziduoko nje znače: u borbu se usključi cijelim svojim bićem. Luki strijela koji vise na zidovima ukazuju na oprez u životu, naprotok vremena i blizinu smrti, jer je vrijeme nepovratnokao i odapeta strijela. Jednako obavezan je i štap koji imajaku simboliku u islamu i označava oslanjanje na tradicijukoja se prenosi stoljećima. Simbolika štapa je prilično opširnate bi nam samo spomen svakog od značenja uzeo previšeprostora; stoga ćemo se zadržati samo na osnovnom inajpoznatijem u savremeno doba, značenju u smislu liječenja,izliječenja, te alkemijskom/alkemičarskom potencijalitetupretvorbe bezvrijednog u iznimno vrijedno. Štap jesimbol čuvanja, odbrane i sigurnosti (pastirski), vlasti i autoriteta(žezlo), neovisnosti i samostalnosti... S druge straneštap iz profila izgleda kao već spominjani harf elif, aodozgo kao tačka, zasigurno jedan od najtajanstvenijih derviškihsimbola.Postojeće originalne derviške institucije (a tosu, ponavljamo, samo Hadži Sinanova tekija imalim dijelom ponovo izgrađeni Gazi Husrevbegovhanikah) nisu dosljedno autentične usegmentu interijera i njegove opremljenosti, auveliko i eksterijera, što je neminovna posljedicautjecaja historijskih i drugih okolnostikroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevote neminovno i Hadži Sinanova tekija.Uprkos svemu samo je Hadži Sinanovu tekijudonekle bilo moguće analizirati na osnovu postojećegstanja, jer ona je ponajbolje sačuvalasvoju autentičnost, te samo ona odražava nekadašnjusvoju prvobitnost.Naime, ponovo ćemo se vratiti osporavanoj bosanskoj tradicijii legendi. Nakon izgradnje Isa-begove zavije i njenepredaje mevlevijskom šejhu na upravljanje, posljednji didCrkve bosanske je svoj štap, koji se prenosio sa generacijena generaciju kao simbol najviše duhovne ovlasti u Bosni iHercegovini, predao na staranje prvom šejhu ove zavije.Prema nekim naporedim predajama did je svoj štap predaoosobno sultanu Fatih Mehmed-hanu, a ovaj mevlevijskomšejhu, što ne mijenja suštinu. Ovaj štap se gotovo pet stoljećačuvao u tekiji na Bendbaši, da bi mu se nakon 1957. godineizgubio svaki trag. Ovo ozračje legende i neutvrdivehistorijske istine ponovo nas vraća na Isa-bega Ishakovića,ali i dovodi do još jedne legende.Mezari u tekiji na BuniBEHAR 9533

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniISA-BEG ISHAKOVIĆ:unuk katarine kosače?Isa-beg Ishaković posljednji krajišnik Bosanskog krajišta,drugi sandžakbeg osmanlijske pokrajine Bosne i glavni osnivačSarajeva i Novog Pazara, vladao je Bosnom u dva navrata, od1454.-1463. te od 1464.-1470. godine. Zbog njegovog doprinosarazvoju zemlje on je danas jedan od najpoznatijih likova izosmanlijskog razdoblja bosanske historije. Bio je sin prvogbega Bosne, Ishak-bega Kraljevića (Kral-oglu) i otac šestogbosanskog sandžak-bega Gazi Mehmed-bega. A sada nekolikopodataka koje zvanična historija i službeni historičari Bosne i Hercegovine ne samo da ne prihvataju,nego i osporavaju i na svaki način nastoje denuncirati. Naime, prema nekim neslužbenim izvorimaIsa-beg Ishaković je unuk bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić, koja se u narodutradicionalno naziva posljednjom bosanskom kraljicom, historičari tu ulogu pripisuju kraljici Mari(1447.-1495.), ženi posljednjeg bosanskog kralja.KONTINUITETU najkraćim crtama, Katarina Kosača-Kotromanić (1425.(?) - 25. oktobar1478.) rođena je u Blagaju pored Mostaraod majke Jelene i oca StjepanaKosače, koji je 20. siječnja 1448. godineu povelji njemačko-rimskog cara FriedrichIII. nazvan herzog-om, što na njemačkomjeziku znači vojvoda. StjepanKosača je pak već i prije te povelje imaotitulu Vojvode humske zemlje. Njemuse, čini se svidjelo kako titula vojvodazvuči na njemačkom jeziku, pa ga usvojoj diplomatsko-upravnoj korespondencijii dekretima koristi u lokaliziranomobliku herceg, odakle i novinaziv Humske zemlje - Hercegovina.Herceg Stjepan borio se za stabilnostHumske zemlje, pa je zbog turskihosvajačkih prijetnji s istoka održavaoprijateljske odnose s rodom bosanskihkraljeva Kotromanića. Iz tih odnosa sejavila simpatija, zatim ljubav i na koncubrak njegove kćerke, Katarine Kosača iuglednog prijestolonasljednika StjepanaTomaša Kotromanića. Tim brakomsu Hercegovina i Bosna prvi put čvrstoujedinjene. Budući da je Stjepan Tomašobećao papi da će iskorijeniti bosanskuherezu i Crkvu Bosansku iz svoga kraljevstva,dvadesetdvogodišnja Katarinase morala odreći svoje izvorne vjere ipostati rimokatolkinja. Stjepan TomašKotromanić postao je kralj Bosne iHercegovine i s kraljicom Katarinom jeimao dvoje djece: Sigismunda (Žigmundaili Simun (Šimun), kasnije Ishak-beyKraloglu (Ishak-beg Kraljević) otac IsabeyIshakoglua, odnosno Isa-bega Ishakovića)1449., Katarinu 1459., i trećedijete o kojemu se gotovo ništa ne zna.Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcupokraj Kraljeve Sutjeske. KraljStjepan Tomaš umire 1461., a nasljeđujega njegov sin iz prethodnog brakaStjepan Tomašević. Kraljici Katarini jedata titula kraljice majke i nastavila ježivjeti na kraljevskom dvoru.Veliki broj historičara posljednjom bosanskomkraljicom smatraju kraljicuMaru, prvu suprugu posljednjeg bosanskogkralja, a ne Katarinu koja je bilasupruga pretposljednjeg bosanskogkralja. Katarina je bila kraljica, odnosnoprva žena Bosne, tijekom svog braka saStjepanom Tomašem. Budući da je njenbrak s Tomašem završio njegovom smrću1461. godine, a na bosansko prijestoljesjeo Katarinin posinak Stjepan Tomašević,položaj kraljice Bosne zauzelaje Tomaševićeva supruga Mara. Tomaševićevomsmrću Mara je ostala udovicaposljednjeg bosanskog kralja, odnosnoposljednja bosanska kraljica. Iako je neospornačinjenica da Katarina nije bilaposljednja bosanska kraljica, ona je bilaposljednji član kraljevske loze koji seborio za ponovnu uspostavu kraljevine,koju su osvojili Turci. Uzroci legendi oKatarini, posljednjoj bosanskoj kraljicisu temeljito ispitivani i povjesničarismatraju da su uspjeli otkriti razlog. Naime,nakon smrti njenog posinka, kraljaStjepana Tomaševića 1463., Katarina jeostatak svog života provela pokušavajućidobiti pomoć za obnavljanje bosanskogkraljevstva. Pri tome, Katarina jepolagala pravo na bosansko kraljevstvo,a Marija ju je podržavala, ili se nije proti-34 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicavila. Pored toga, Katarina je sa sobom uizgnanstvo ponijela i sve kraljevskeoznake (i krunu), koje su se prenosile sakralja na kralja, simbole kraljevske moći.Obje činjenice govore da je ona utjelovljavalaposljednji oblik bosanskogkraljevstva, tj. da je shodno tome bilaposljednja bosanska kraljica. Zbog togaju se smatra posljednjom bosanskomkraljicom, iako ona to formalno nikadnije bila.Za vrijeme najžešćih progona pripadnikai sljedbenika Crkve bosanske međukojima je bio i veliki broj bosanskih plemenitašai uglednika, od strane katoličkeinkvizicije, nekih 40,000 ljudi našloje utočište na zemljama pod kontrolomKatarininog oca. Nakon osmanskogosvajanja Bosne godine 1463.kraljica se povukla na Kupres. Tu jeokupljala snage za obranu zemlje. U tovrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila(danas Otinovci) dala sagraditi crkvuPresvetog Trojstva. Kad se turskimosvajanjima nije moglo odoljeti ni naKupresu, kraljica se preko Konjica zajednos kraljevskom pratnjom povuklado Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovnikuje pohranila mač svojeg pokojnogmuža bosanskog kraljevskogroda Kotromanića, Stjepana TomašaKotromanića. Taj mač je pohranila“pod zavjetom, da se on dadne njezinusinu Šimunu, kad se oslobodi turskogropstva”, kako bi se borio za oslobođenjesvoje zemlje. I Dubrovnik je bio podturskom prijetnjom. On je jakom diplomatskomaktivnošću i dobrim diplomatskimvezama sa zapadnim zemljamate velikom otkupninom uspio očuvatisvoju nezavisnost i slobodu, a kraljicaKatarina je morala otići iz Dubrovnikai došla je u Rim, gdje je sve dosvoje smrti ‘radila na oslobađanju svojezemlje i obrani svoje vjere’.Prema nekim historijskim izvorimaKatarinin polubrat, Ahmed-paša Hercegović,sin iz Stjepanovog braka saCecilijom i kasniji zet sultana BajezidaII, organizirao je prebacivanje njenedjece u Istanbul gdje je Katarinin sinSigismund, sada Ishak-beg Kraloglu(Kraljević) od Karasija, postao iznimnoutjecajan. Njena kćerka preselila je naahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishaković,podigao turbe, koje je tu postojalosve do zemljotresa iz 1963., poslijekojega nikada nije obnovljeno, alise tradicija lokalnog stanovništva kojase ogleda u posjećivanju mezara ovežene i paljenja svijeća, održala do danas.U turskim izvorima princeza Katarinase spominje kao Tahiri-hanuma.Kraljica Katarina sa sobom je, kao štosmo gore spomenuli, odnijela simbolebosanske kraljevske kuće. Prema predajimeđu tim stvarima su i dva emanetakoji će, uz treći – štap bosanskih didova– kada se ponovo nađu u Isa-begovojzaviji na Bendbaši, označiti ponovniuspon i napredak Bosne; međunjima su i mač njenog pokojnog mužaStjepana Tomaša, koji se imao predatinjenom sinu kada se vrati u Bosnu.ISA-BEG I SARAJEVOKao urbano mjesto, Sarajevo se počinjerazvijati sredinom 15. stoljeća podizanjemzadužbina Isa-bega Ishakovića.1 Naime, nakon musafirhane podignute,po svemu duseći 1453. godine,Isa-beg, 1457. godine podiže džamijukoju je poklonio sultanu MehmeduFatihu, po čemu je džamija i dobilaime Careva. Nakon toga je podigaoupravno središte - dvor - saray, po komeje grad Sarajevo dobio ime. Obaova objekta, džamija i saraj, nastali suprije 1462. godine, kada je napisanavakufnama Isa-bega Ishakovića oosnivanju njegovih zadužbina, s kojimaje, zapravo, počelo urbano formiranjegrada. Ovaj dokument predstavljanajstariji izvor koji se odnosi naSarajevo i njegovu najbližu okolinu zavremena osmanske uprave. Datiranaje u vrijeme od 1. februara do 3. marta1462 (tokom mjeseca džumade’levvela,866. hidžretske) godine. 2Smatrajući srednjovjekovno selo Brodac,koje se nalazilo na Bendbaši, pogodnimda u njemu zasnuje novi grad,Isa-beg je to zemljište izuzeo od ranijihvlasnika, a u zamjenu im je dao zemljišteu selu Vrančić u Hrasnici. Kao poklonikderviša, tu je sagradio tekiju, donje musafirhanu, nešto niže na Baščaršijihan (Kolobara), most preko Miljacke,hamam uz Carevu džamiju, izvjestanbroj dućana, te mlinove na Miljacki.Pored tekije, okolo koje se počeloformirati novo naselje, podizanjem hana,odnosno karavan-saraja sa mnogimdućanima, on je postavio osnoveprivrednog centra, a mostom preko Miljackeomogućio povezivanje najstarijegnaselja okolo Careve džamije sanovim privrednim centrom na drugojobali. Svoje zadužbine Isa-beg je uvakufio“ ...tako da se ne mogu ni prodatini pokloniti, niti na ma koji način preći uPrema nekim historijskim izvorima Katarinin polubrat, AhmedpašaHercegović, sin iz Stjepanovog braka sa Cecilijom i kasnijizet sultana Bajezida II, organizirao je prebacivanje njene djeceu Istanbul gdje je Katarinin sin Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu(Kraljević) od Karasija, postao iznimno utjecajan. Njenakćerka preselila je na ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishaković,podigao turbe, koje je tu postojalo sve do zemljotresa iz1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali se tradicija lokalnogstanovništva koja se ogleda u posjećivanju mezara ovežene i paljenja svijeća, održala do danas. U turskim izvorimaprinceza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma.čije puno vlasništvo (mulk), nego davječno ostane onako kako je (u vakufnami)propisano “sve dok Bog neostane jedini gospodar zemlje i svegašto je na njoj; on je najbolji nasljednik”.Kolika je važnost tekije bila, vidljivo je potome što se cijelo naselje koje je nastalooko nje, a koje se protezalo smjeromsjeverozapad – istok, od Bendbaše doBaščaršije, nazivalo Mahalom Isa-begovezavije. U Isa begovoj vakufnami ništase ne govori kojem derviškom reduova zavija pripada. To je jedan od dokazaBEHAR 9535

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinida je ustvari ova zadužbina prvobitnonastala kao musafirhana. Da je Isa begovazadužbina prvobitno bila musafirhana,ukazuje i činjenica što se u drugojpolovini XVIII. stoljeća postavljalo pitanjeprihoda Isa-begova vakufa za mevlevijskutekiju, koja je kasnije nastala naovom mjestu. 3 Uz Isa-begovu musafirhanusagradio je izvjesni Hadži Mahmut 4prije 1650. godine mevlevijsku tekiju.Ovu tekiju je opisao Evlija Čelebi 1659. 5godine . Pjesnik Rešid efendija rodom izSarajeva u svojoj pjesmi o katastrofi Sarajevakoju je uzrokovao pohod EugenaSavojskog, mevlevijskoj tekiji je posvetiooko 40 stihova u kojima opisuje zgradutekije, njen šadrvan, bašču i drugo. On usvojim stihovima spominje i enterijerobjekta i podatak da je unutrašnjost tekijebila ukrašena levhama ispisanimkrasnom kaligrafijom (Handžić, 1943,str. 7-12). Od tog vremena ovaj objekatse spominje samo kao tekija. 6Dakako da je veoma simptomatično,simbolički i faktografski da jedan odprvih zvaničnih osmanskih namjesnikaBosne Isa-beg Isaković, sin IshakbegaKraljevića sin kraljice-majke KatarijeKosača, od svih objekata koje jemogao podići, odabrao da najprije podignemusafirhanu/zaviju/tekiju. Usvakom slučaju, ono što historija nespori jeste činjenica da su u predstavljanjuislama Bosni i Hercegovini i viceversa, derviši imali, usuđujemo se reći,presudnu ulogu; kao vjernici - svojompobožnošću i dosljednom primjenomvjerskih propisa, kao humanisti -svojom solidarnošću i pomaganjemdrugih, i kao vojnici - svojom hrabrošćui odlučnošću. Uz mnoge tekije postojalesu musafirhane i imareti, što jeukazivalo na socijalni aspekt uloge tekijei ukupnog učenja islama koje suderviši izvorno u životu artikulirali. Sveje ovo utjecalo na brzo širenje islamau našim krajevima.Bilješke:1Na historijskoj pozornici porodica Ishakovićprvi put se pojavljuje godine 1414. godine kadaIshak-beg postaje vojvoda Zapadnih strana, položajna kojem ostaje sve do 1439. godine (p.1442.). Te i naredne godine, također kao vojvoda,spominje se njegov sin Eseb-Alija. Drugi Ishak-begovsin, vojvoda Barak, spominje se udokumentima 1435. i 1436. godine, kada ga zastupana položaju zapovjednika Zapadnih strana.Treći Ishak-begov sin, Isa-beg Ishaković,imenovan je za vojvodu Zapadnih strana 1440. ina toj funkciji je ostao sve do 1463. godine. Godine1464. postaje bosanski sandžak-beg i na tojfunkciji ostaje sve do 1470. godine. Među brojnimdokumentima Dubrovačkog arhiva koji seodnose na Isa-bega Ishakovića značajna su dvaDakako da je veoma simptomatično, simbolički i faktografski dajedan od prvih zvaničnih osmanskih namjesnika Bosne Isa-begIsaković, sin Ishak-bega Kraljevića sin kraljice-majke Katarije Kosača,od svih objekata koje je mogao podići, odabrao da najprijepodigne musafirhanu/zaviju/tekiju. U svakom slučaju, ono što historijane spori jeste činjenica da su u predstavljanju islama Bosnii Hercegovini i vice versa, derviši imali, usuđujemo se reći, presudnuulogu; kao vjernici - svojom pobožnošću i dosljednom primjenomvjerskih propisa, kao humanisti - svojom solidarnošću i pomaganjemdrugih, i kao vojnici - svojom hrabrošću i odlučnošću.dokumenta. Prvi se odnosi na mogućnost posjeteIsa-bega Dubrovniku i datiran je sa 16. augustom1452. godine. Tada su Dubrovčani po prviputa zabilježili njegovo puno ime, sa imenomnjegovog oca, kao i porodično ime:Isabech IsachovichCranusich. Drugi dokument datira od 1.februara 1454. godine, u kome vojvoda Isa-begizdaje u Skoplju dokument u kome traži da, izmeđuostalih, knezovi Hamza i Dobroslav pomažui štite Franka kada bi došao u trgovinu u ZemljuPavlovića ili Hercegovu zemlju. Posljednjiput Isa-beg se u pisanim dokumentima spominje8. februara 1470. godine. Ne zna se kada jeumro, niti mjesto na kome je ukopan. U haremuCareve džamije u Sarajevu, tačno iza njenog mihraba,nalazi se jedan nedatiran nišan velikihdimenzija koji se u narodnoj tradiciji veže za Isabega(Mujezinović, 1974, str. 24).2U njoj se između ostalog kaže da se ova Isabegovazadužbina sastoji od tri kuće, jedne štale,jednog ograđenog dvorišta i ostalog što jepotrebno. Prema zakladnici ove su zgrade služilekao konačište i tekija siromašnim muslimanima,učenicima, sejjidima, ratnicima, putnicimanamjernicima. Tu se kuhala i besplatnodijelila hrana putnicima i službenicima konačišta,a višak hrane je dijeljen siromašnoj djeciSarajeva. Gosti su imali pravo na hranu samotri dana. Prepis ove vakufname nalazi se u Sidžilusarajevskog kadije iz godine 1838 (1254.hidžretske) u Gazihusref-begovoj biblioteci, br.77, str. 51-52 i prevod u Prilozima II, Sarajevo1951, str. 7-29. Originalna vakufnama se nalazilau rukama Mustaj-bega Fadilpašića, a nakonšto ju je posudio Kosti Hofmanu, izgubio jojse svaki trag. Do danas se sačuvalo nekolikoprepisa za koje H. Šabanović smatra da nisu korektnii da je gore navedeni iz Sidžila sarajevskogkadije najbolji.3Mula Mustafa Bašeskija u svojoj Kronici kažeda je 1780. (1191. hidžretske) godine iz Carigradau Sarajevo došao mevlevijski šejh Osmandedei sa sobom donio isprave na osnovi kojih bi“uspostavio i pronašao “Isa-begov vakuf”. Bašeskijakaže da je lično on pregledao Isa-begovuvakufnamu i da u njoj nije našao ni spomena otekiji, kalderijskoj, mevlevijskoj ili nekoj drugoj.I zaista, te godine ona nije ni obnovljena, negotek dvije godine kasnije (Mujezinović, str 246).4Umro 1650 (1060. hidžretske) godine. Na njegovomnišanu, koji se nalazi u groblju kod Sinanovetekije, napisano je da je on sagradio Mevlevijskutekiju (Mujezinović, str. 246.).5Na obali rijeke Miljacke, na mjestu poput rajanalazi se vakuf tekija Dželaludin Rumija (začetnikI osnivač mevleviskog reda). Tekija ima simahanu(prostor za obavljanje derviških obreda),mejdan odaju (gdje se derviši sastaju narazgovor izvan obreda), sedamdeset do osamdesetsobica za siromahe, mahvil za mutribe(balkon za one koji pjevaju i sviraju), imaret (kuhinju)i trpezariju. Šejh ove tekije je učen čovjek.6Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godineu Sarajevu su uz Isa-begovu tekiju postojalesljedeće tekije:- Skender-pašina tekija, halvetijsko-nakšibendijskogreda, sagrađena oko 1500. godine, nalijevoj obali Miljacke,- Hadim Ali-pašina - Gazilerska tekija, kadirijskogreda. Nalazila se na prostoru gdje je današnjiHigijenski zavod. Naziv “gazilerska”dobila je jer je bila na putu koji se zvao “Gazileryolu” (Put gazija). Ova tekija se smatra jednomod najstarijih tekija u Sarajevu,- Silahdi Mustafa-pašina - Hadži Sinanova tekijau mahali Kadi Bali efendije ispred Sarač Alijedžamije,- Bistrigina tekija – hanikah čiji je osnivač IbrahimBistrigi, glasoviti šejh halvetijskog reda,- Kaimi-babina tekija koja predstavlja njegovuporodičnu kuću koju je uvakufio za tekiju. Nalazilase niže od mosta Ćumurije na desnojobali Miljacke. Prvi put je stradala u požaru1677. godine, potom ju je obnovio sarajevskoikadija Zihnija 1762. godine. Totalno je izgorjela1879. godine,- Jedilerska tekija, nakšibendijskog reda, osnovaoju je 1879. godine Sejfullah Iblizović a formiralase postupno. U početku je bila samoprostorija za čuvara Turbeta sedam braće. Postojalaje sve do 1937.godine, kada je srušenai na tom prostoru podignuta stambena zgradaČokadži vakufa u Bistriku,- Nakšibendijska tekija na Mlinima u kojoj sezikr obavlja po mevlevijskom usulu,- Fadil-pašina tekija u Donjoj Vogošći, koju jeosnovao poznati divanski pjesnik i sufija FadilpašaŠerifizade (Šerifović),- Turnadedina tekija kod Čekrčine džamije i- Gazi Husrev-begov hanikah.36 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaŠEJH – PRVI MEĐU JEDNAKIMA,DUHOVNI VODIČ I UČITELJEbu Ali ed-Dekkak je rekao: “Čovjek ne može slijediti sufijski put bez šejha, jer je to put kojivodi kroz skriveno (gajb), ili kroz skriveno skrivenoga (gajbu-l-gajb). Ako stablo nikne samo, ada ga niko ne zasadi, njegovi plodovi se ne mogu koristiti, makar i izlistalo. Štaviše, ono moždanikada neće ni dati ploda. Vidi, o brate, da je i kod apsolutnog prvaka poslanika9, u pitanju objave,Džibril, a.s., bio posrednik između njega i Uzvišenog Allaha, pa ćeš na osnovu toga spoznati da jeprihvatanje šejha nužnost i da derviš bez toga ne može.”Šejh je osoba koja posjeduje potpuno znanje i osobno iskustvoduhovnog putovanja, pohvalne i prijekora vrijedne osobine(akhlaq-i razilah i akhlaq-i hamidah), njihove karakteristike(khawas) i njihove učinke (ta’thirat). Morao bi biti u stanjurazlikovati nijanse, odnosno fina područja u kojima sedobre i loše osobine to jest postupci preklapaju, te za svakogsvog derviša imati način, plan i preporuke za otklanjanje lošihi stjecanje dobrih osobina. Mora biti svjestan, znati i pratitirazvoj tih osobina i ponašanja kako u pozitivnom tako i unegativnom smjeru. Mora poznavati zamke i pokvarenostinefsa (nafs) i šejtana, te imati intuitivno osjetilo o osjećaj zamelekansko, te – naročito važno – biti u stanju razlučiti štačemu pripada. Stoga je neophodno da šejhu’l-tarikat budekvalificiran u domenu tarikata i tesavvufa, ali nipošto samoknjiški, nego isključivo iskustveno, jer će u protivnom nanijetiviše štete nego koristi. Šejhu’l-Ekber Ibn ‘Arabi u najkraćem– u samo tri tačke – rezimira karakteristike šejhu’l-kamilaslijedećim riječima: 1. mora imati din poslanika; 2. oboljenjaduše mora dijagnosticirati i liječiti poput liječnika; te 3.mora vladati, upravljati i kontrolirati poput sultana. Naime,1. šejh mora posjedovati znanje o vjeri naučeno iz knjiga, ali iiz druženja sa ulema-i muhakkikin (‘ulama-i muhaqqiqin), teosobnim prakticiranjem; 2. mora biti namjesnik – halifa(khalifah) šejhu’l-kamila (shaykh-i Kamil) sa potpunom,ispravnom i neprekinutom silsilom (silsilah); 3. mora bitiispravan i pobožan. 4. mora biti derviš, naime određeno vrijemeprovesti u hizmetu šejhu. 5. mora uživati ugled ljudi odznanja (‘ulama’); 6. druženje s njim (suhbat, sohbet) kod dervišamora pobuditi želju za budućim svijetom (akhirat) i ljubavljuprema Gospodaru, Svemogućem i svemu što je On!stvorio, a umanjivati ljubav prema ovom svijetu i njegovimprimamljivostima. 7. on osobno i njegovi derviši moraju sepokoravati šeri’atu (shari’ah); 8. ne smije imati ni trun pohlepeni želje za ovosvjetovnim stvarima i koristima; 9. moraneprestalno biti u zikru i ibadetu, te 10. ne smije ostaviti svogaderviša bez kontrole i pomoći, nego mu u svakom trenutkubiti pri ruci i od pomoći, odnoseći se prema svakome uskladu sa njihovim respektivnim mogućnostima. Samo onaju kojemu su sjedinjene sve ove osobine jeste šejh, te su druženjes njim i hizmet njemu neprocjenjiva riznica. Napominjemoda kod i od šejhova ne treba tražiti čuda – keramete,te dokaze o kešfu (kashf), naime uvidu u nevodljivo, jer ovedvije stvari uopće nemaju nikakve veze sa šejhlukom.“Može li se muršid-i kjamil naći u ovom vremenu? Znati naćimuršidi - kjamila je teška ali i vrlo vrijedna stvar. Ko ovakokaže, donekle je tačno i objektivno ali ako budeš razmišljao istvarno se predao Allahu, neće biti problema. U protivnom nereci “nema muršida”, nego nisi se pripremio i ne postoji željau tebi da ga pronađeš. Ako si pripreman i na riječi istinit, Allahneće ostaviti tebe, iskrenog roba na ovom putu, a da ti ne udovolji.Budeš li ga iskreno tražio vidjet ćeš da ti je blizu i gotovote za ruku drži. Možeš se upitati - “kako ću ga prepoznati kadna sebi nema nikakvih znakova?” On ima na sebi znakove, aliti dobro slušaj, a ja ću ti kazati tri glavna znaka za raspoznavanje:1)U vrijeme kada mu pristupiš, momentalno će ti brigeotpasti, pojavit će ti se ljubav za razgovor, tako da nećeš poželjetida napustiš njegovo društvo. 2) Riječi koje su mu kao biser,i svaka njegova riječ će u tebi povećati ljubav prema njemu.3) Ko god mu ode na razgovor, želi da ga u ruku poljubi, ada mu on dovu učini. Ko bude imao ova tri znaka pri sebi, vidjetće se da ima po svemu hazreti Pejgamberovo ponašanje. Akou nekog vidiš ova tri znaka, bez predomišljanja i zastajkivanjabudi mu teslim. Budi mu sasvim pokoran i pred njim umrtvisve svoje osjete, predaj mu se kao mejit gasalu. Čini kako ti onkaže, sve njegove zapovijedi izvršavaj, hizmet mu čini, a uz sveto, smatraj se počašćenim da si mu na službi. Još nešto vrlovažno. Ima ljudi kojima je ostao neki dergah od njihovih predaka,pa po naslijeđu i oni ga održavaju i žele postići (ustoličenošejhovsko mjesto u tekiji i mihrabu), na svoj način. Oni se obukuu kisbet ehlullaha i uče neke risale iz tesavvufa, te se takopokazuju kao zreli arifi. Oni izlaze među narod i kažu - “Mismo šejhovi”. Svijet upućuju i iršad čine, a i neznaju šta je toiršad. Oni nemaju pravih znakova na sebi. Ovakvi su ćoravi, a ioni koji ih slijede su ćoravi. Dvojica slijepaca ne mogu ići naput. Bojati se da se oba ne strovale.” kaže Sejjid Šejh MehmedBEHAR 9537

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniNuri Šemsuddin Nakšibendi (k.s.), petnaesti potomak kaderijskogpira, hazreti Abadu’l-Kadira Gejlanija (k.s.) u prijevodušejh Fejzullah-efendije Hadžibajrića i po zapisu šejhOmera Bukurevića.Derviš treba imati samo jednog šejha, a nikako dva (iliviše), jer je sufijski put zasnovan na čistoj jednoći (tevhidu).Šejh Muhjiddin Ibn ‘Arabi, u 181. poglavljuMekkanskih otkrovenja, kaže: “Znaj da dervišu nije dopuštenouzimati više od jednog šejha, jer će mu to bitiod veće pomoći u tarikatu. Mi još nismo vidjeli da jeimao uspjeha derviš koji je (istovremeno) imao dva šejha.I kao što nije dato da u svijetu postoje dva Boga nitida osoba zadužena vjerskim zaduženjima slijedi dvojicuposlanika, niti da žena ima dva muža, tako nije dato nida derviš ima dva šejha. Ovo važi za derviša koji se vežeza šejha sa namjerom da slijedi tarikat, a ako se ne vežeza njega, već se sa njim sastaje samo radi bereketa, utom slučaju mu nema zapreke da se (pored svoga) sastajesa bilo kojim drugim šejhom.” Tekijska hijerarhijapodrazumijeva još nekoliko funkcija razvrstanih po vertikalnoji horizontalnoj osi, pri čemu prvoj pripadaju vekilii rehberi, a horizontalnoj kahvedži-baša, mejdannakib, halaka reis...38 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaDUHOVNO VITEŠTVODjelo Futu9wwat-na9mah-yi sulta9nı;, Mawla9na9 Kama9l al-Dı;n Husayn Wa9’iz Ka9shifı; Sabziwa9rı;ja (p.910./1504.-1505.), jedno je od najznačajnijih svjedočanstava uvjeta Duhovnog viteštva u Iranukasnog Srednjeg vijeka. Ista načela, ili ako je draže pravila, vrijede i za svakog derviša koji se iskrenoposveti traganju za vlastitim duhovnim napretkom i potpunošću. Stoga ćemo ova bezvremenapravila lijepog ponašanja ovdje donijeti u cjelini.O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAŠANJA LJUDI PUTA(TARIKATA)Znaj da su učeni ljudi rekli da je ukupnost (njihovoga) popravkanjihovo pravilo ponašanja. 1 Plemeniti Poslanik jerekao, (Allah, Uzvišeni, podučio me ponašanju; On me jepodučio dobro.) rekao je ‘Al, (Plemenitost je u milostivosti iponašanju, ne u porijeklu i srodstvu.) Prenosi se da je Ima9mJa’far rekao, (Postoje pravila za svako vrijeme, pravila zasvaku situaciju i pravila za svako mjesto.) Prema tome, kogod se pridržava pravila ponašanja doseže razinu junačkog,muškog dostojanstva. Autor djela Hadı;qat al-haqı;qah (BaščaIstine) piše da je društveno ponašanje i odnosi rezultatpravila ispravnoga ponašanja. Dobro ponašanje proizvod jepoštovanja, a poštovanje je proizvod suštine, biti (safwat).Suština je proizvod srca, srce je riznica uma, inteligencije,a inteligencija je riznica unutarnje promišljenosti. Unutarnjapromišljenost riznica je duhovne spoznaje, a duhovnaspoznaja je jedna od božanskih tajni. Rečeno je da je dobroizvanjsko ponašanje znak dobroga unutarnjeg ponašanja.derviši kažu, (Kićeno ponašanje je izvanjska i unutarnja otmjenost,prefinjenost, uglađenost), to jest, njihovo pročišćavanje.Ko god dosegne bilo što postiže to samo ispravnimponašanjem.O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAŠANJA KOJA LJUDI PUTANAMEĆU SAMI SEBI; ČUVANJE SRCA I SEDAM ‘ČLANOVA’– OČIJU, UŠIJU, JEZIKA, RUKU, STOMAKA, STIDNIHDIJELOVA I STOPALAAko te pitaju: Na koji način se čuva srce? Reci: Sprječavanjemnjegovoga lutanja i prekoračenja, a oni se začinju uzavisti, uobraženosti, licemjerju, nemaru, taštini, škrtosti,pohlepi i tome sličnim stvarima. Isto tako, održavanjemogledala svoga srca čistim i blistavim politurom neprekidnogsjećanja i spominjanja Boga. To znači čistiti ovo molitvištemetlom očišćenja kako bi mogao pogledati i vidjetiNjegova upojavljenja u svoj njihovoj ljepoti.Ako te pitaju: Koliko je pravila ponašanja oka? Reci: Dva;Najprije otvarati ga samo zarad pogledanja na četiri stvari,i drugo, zatvarati ga pred četiri stvari.Ako te pitaju: Koje su četiri stvari koje oko treba vidjeti? Reci:1. Mora ih otvoriti kako bi vidio put kojim gazi kako biznao gdje spustiti svoju nogu, a gdje ne.2. Mora ih otvoriti kako bi porazmislio o nebeskim i zemaljskimdomenima, jer Allah, Uzvišeni, kaže, Zaštone pogledaju u carstvo nebesa i Zemlje… (7:185).3. Mora ih otvoriti prema moralnim podukama kako bise njima okoristio, jer Allah, Uzvišeni, kaže, U tome jedoista pouka za pronicljive! (3:13, 24:44).4. Mora ih otvoriti kako bi posvjedočio čudesima Božijegastvaranja i čudima Njegovih bezgraničnih izuma. Usvakome atomu svijeta jasan je dokaz i znak BožijegaJedinstva, samo ako se prouče okom dubokog promišljanja.Ako te pitaju: Koje su to četiri stvari pred kojima oči trebazatvarati? Reci:1. Ne bi trebalo gledati u vanjštinu ljudsku izvan dopuštenihograničenja. 2 U protivnom, to je otrovna strijelau srce ispaljena rukom Šejtanovom.2. Trebalo bi zatvarati oči pred lijepih likova s pohotom.Ali, ako neko, čistoga srca, to i čini, diveći im se kaočudima Allahovog stvaranja, onda u tome nema ništapogrešno.3. Ne bi se smjelo uočavati pogrješke drugih, jer nemateže niti gore grješke od posmatranja grješaka drugih.4. Ne bi se smjelo s prijezirom gledati na ostale muslimane,niti bi trebalo omalovažavati bilo koga, jer svakona pragu Vječnoga lišen je i mogućnosti propasti.Ako te pitaju: Koliko je pravila uha? Reci: Dva.1. Trebalo bi ih otvarati za tri stvari2. Trebalo bi ih čuvati od tri stvari.Ako te pitaju: Koje su tri stvari koje bi trebalo slušati i čuti? Reci:1. Riječi Božije2. Predaje Plemenitog Poslanika i njegovoga potomstva3. Riječi duhovnih vodiča i mudrih ljudi kako bi sakupio inakupio opskrbu za budući svijet i vječni blagoslov.Ako te pitaju: Koje su to tri stvari od kojih bi trebalo čuvatiuši? Reci:BEHAR 9539

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovini1. Obmanjujuće i nevjerničke rasprave2. Besmislice, nečist govor i beskoristan razgovor3. Klevete, lažne optužbe i ogovaranje muslimana, jer iza slušatelja takvih riječi rečeno je da je saučesnik upakosti i šteti.Ako te pitaju: Koja su pravila ponašanja za jezik? Reci: Govoritio šest stvari i šutjeti o osam stvari.Ako te pitaju: Kojih je to šest stvari o kojima bi trebalo govoriti?Reci:1. Učenje Kur’ana koji je Riječ Božija i utočište od prokletogŠejtana2. Sjećanje i spominjanje Boga, koje glača i čisti srca3. Riječi Poslanika, Imama i vjerskih učenjaka koji upućujuljude4. Vjerske zakone i pravila, jer vjera i napredak u ovomesvijetu jesu preko njih5. Povremeno reći ono što se u srcu taji6. Govoriti kako bi zli vladar bio zbačen s vlasti, obespravljenidobili zadovoljštinu, a ugnjeteni se okoristili.Ako te pitaju: Kojih je osam stvari koje jezik ne bi trebaoizgovoriti? Reci:1. Laži, jer lažljivac je neprijatelj Božiji2. Kršenje obećanja, jer to je osobina licemjera3. Klevete i lažne optužbe, jer to su djela raskalašnih4. Zavjere, neprijateljstva i traženje pogrješaka kod drugihjer to podstiče Šejtana5. Samohvale i samoveličanja, jer to su dokazi taštine ipobune6. Psovanje sluga i potčinjenih, jer to je djelo tiranina7. Proklinjanje i moljenje za zlo drugima, jer to oduzimasjaj srcu i duši8. Šale pričati, lakrdijati, izrugivati se i podsmjehivati se,jer to uzrokuje mnogo tuge.Ako te pitaju: Koliko ima pravila ponašanja ruku? Reci: Pet.1. Njena zarada mora biti halal2. Ne bi smjela povrijediti nikoga3. Ne bi se trebala laćati zabranjenih stvari4. Ne bi trebala iznevjeriti niti pronevjeriti povjerene stvari5. Trebala bi pisati samo stvari koje jezik smije izgovoriti.Ako te pitaju: Koje je pravilo za stomak? Reci: Da se držičistim od nedopuštenih i sumnjivih stvari.Ako te pitaju: Koje je pravilo za stidne dijelove? Reci: Da sečuvaju od nedopuštenog.Ako te pitaju: Koja su pravila ponašanja za noge? Reci: Dva su.Prvo, da idu na tri mjesta; drugo, da izbjegavaju tri mjesta.Ako te pitaju: Koja su tri mjesta na koja bi noge trebale ići? Reci:1. Džamije i blagoslovljena mjesta2. Trebale bi žuriti obaviti posjete mezarjima i ljudima3. Trebale bi ispravljati grijehe, posjećivati bolesne,oslobađati od tiranije, i stvari tome slične.Ako te pitaju: Koja su to tri mjesta koja bi noge trebaleizbjegavati? Reci:1. Kuće zlih vladara i onih koji žive na nedopušten način,osim kada je neophodno2. Mjesta koja ne priliče, poput kockarnica i gostionica3. Ni u čemu ne prelaziti granice dopuštenoga, da se nebi učinilo ništa neprilično i neprikladno.O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAŠANJA DERVIŠA –ČUVARA TEKIJEZnaj da je svaka tekija (takı;yah) okupljalište putnika i susjeda.Stoga, derviš mora posjedovati određene, osobite,više osobine kako njegovo skrbništvo ne bi postalo upitno.Ako (te kao) derviša pitaju, Kakvo je to mjesto na kojem senalaziš? Treba odgovoriti, Mjesto je, ‘Umri prije smrti.’Ako te pitaju: Šta to znači? Reci: Biti spreman na vratimasmrti i ne biti siguran ni (da ćeš udahnuti slijedeći) dah. Toznači, neprestano se sjećati smrti i pripremati opskrbu zaputovanje na budući svijet, jer rekao je Poslanik, ‘Pojačajte40 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicapodsjećanje na rušitelja i uništitelja zadovoljstava’; to jest,često se sjećaj smrti koja uništava zemaljska zadovoljstva iu tvome srcu hladi ljubav prema svijetu.Ako te pitaju: Šta je plod tekije? Reci: vid pobožnih.Ako te pitaju: Šta je svrha tekije? Reci: Hizmet siromasima.Ako te pitaju: Šta je kibla tekije? Reci: Srca.Ako te pitaju: Šta su vrata tekije? Reci: Ulazak u potrebu.Ako te pitaju: Koje je počasno mjesto u tekiji? Reci: Onoga(svakoga) ko ispravno sjedi.Ako te pitaju: Šta je srce tekije? Reci: prostirka na kojoj se jede.Ako te pitaju: Šta je svjetlost tekije? Reci: Lampa.Ako te pitaju: Šta je čast tekije? Reci: Čistoća i čistota.Ako te pitaju: Šta znače slova (harf) tekije (takı;yah = T, K, Y,H)? Reci:T (Ta9) je za povjerenje (tawakkul), to jest, tekijedar morabiti pouzdan.Ka9f (K) je za darežljivost (karam); to jest, tekijedar morabiti velikodušan.Ya9 (Y) je za iskrenost (yakrangı;); to jest, tekijedar morabiti iskren, a nipošto nemaran.Ha9 (H) je za suosjećajnost i druželjubivost (hawa9daa9rı;);to jest, čuvar tekije mora podržavati derviše i putnike, voljetisiromahe srcem i dušom da bi bio spreman za službu.Ako te pitaju: Koliko je pravila kojih se derviš mora pridržavati?Reci: Dvanaest,1. Pokazivati skromnost2. Sa prijateljima ljubazno govoriti3. Biti veseo i nasmiješen4. Padati na sedždu5. Ne raspitivati se o poslovima putnika prije nego isteknutri dana6. Velikodušno opraštati i prikrivati makar i stotinu lošihdjela koje putnik učini u tri dana7. Iznositi sve što može na prostirku za jelo tri dana, jer(malo je Bogu, Uzvišenom, mnogo)8. Biti pažljiv prema putnicima srcem i dušom, i ne ograničavatiim ništa9. Govoriti o načelima i pravilima Puta10. Biti ljubazan i društven, a ne biti mrzovoljan i sumoranprema dervišima11. Prikrivati mahane i manjkavosti drugova12. Ne prigovarati kad oni leđa okrenu (odu).O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAŠANJA PRI ULASKU U TEKIJUZnaj da gdje god da se derviš nađe, odmah se treba raspitatikod stanovnika toga mjesta i uputiti se prema mjestu nakojem se skupljaju derviši i njemu sličnih duhovni tragatelji.Po ulasku u tekiju siromaha, mora povesti računa o nekolicinistvari kako bi njeni stanovnici znali da je jedan odopasanih i da je hizmećar siromaha.Ako te pitaju: Koliko je pravila o ulasku u tekiju? Reci: Tri;prvo, mora biti pod abdestom; drugo, prag mora prekoračitinajprije desnom nogom; treće, mora reći, ‘U Ime Allaha,sa Allahom i sa ljudima Allahovog Poslanika.’Ako te pitaju: Koliko je preporučenih stvari i djela pri ulaskuu tekiju? Reci: Dvije;1. Pri ulasku trebalo bi izgovoriti dovu (dua), ‘O Allahu!Oprosti mi moje grijehe i pokrij moje nedostatke i otvorikapije Tvoje milosti meni, O Najmilostiviji Milosniče!’2. Trebao bi pitati gdje može i na pokazanom mjestuobaviti dva rekata dobrovoljnog namaza. Ako to nijemoguće, trebao bi hvaliti Boga, tri puta, na slijedećinačin, ‘Slava Allahu! Hvala Allahu!Nema božanstvaosim Allaha; Allah je Najveći! Nema snage i nemamoći osim (sa Allahovom) Allahove!’Ako te pitaju: Kako se pokazuje poštovanje pri ulasku u tekiju?Reci: Ako ima bilo kakvu oštricu (vrh strijele) u svojimstvarima, treba je usmjeriti prema sebi a ne prema tekiji.Ako te pitaju: Šta to označava? Reci: To označava da je onzabo vrh strijele ozbiljnog traganja u sebe.Ako te pitaju: Koliko je osnovnih stvari pri ulasku u tekiju?Reci: Osam;1. Nazvati selam ovim riječima, ‘Selam neka je na vas, Oljudi opasani i duhovni vitezovi, i neka je Allahova milosti blagoslov na vas’2. Učiniti sedždu skrušeno i pokorno3. Rukovati se sa skupom4. Učiniti dovu (dua)5. Pitati za mjesto na koje će sjesti6. Učiniti sedždu u znak zahvalnosti7. Pitati za cijenu (svoga boravka)8. Sjesti i sjediti gdje god da mu se pokaže.Ako te pitaju: Šta je neophodno pri ulasku u tekiju? Reci:Pokazati znake posvećenosti i odanosti.Ako te pitaju: Šta su znaci posvećenosti i odanosti? Reci: Neprilaziti duhovnom vodiču bez dara ili blagoslovljenog poklona(tabarruk), šta god da je to.Ako te pitaju: Ulaziš li u tekiju najprije nogom ili glavom?Reci: Ja u tekiju ulazim i bez glave i bez nogu, nego s iskrenošćui čistotom.Ako te pitaju: Koji je razlog tvoga dolaska? Reci: Potreba.Ako te pitaju: Šta tražiš? Reci: Ljubaznost i istinoljubivost.Ako te pitaju: Da li je tekija našla tebe ili si ti našao tekiju?Reci: Tekija je našla mena, a ja tražim gospodara tekije.BEHAR 9541

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniAko te pitaju: Koliko je obaveznih stvari o kojima u tekijimoraš voditi računa? Reci: Četiri.Ako te pitaju: Koje su to četiri stvari? Reci: prvo, ući s poštovanjem;drugo, sjediti dostojanstveno; treće, govoriti mudro;četvrto, ustati radi hizmeta.O (U VEZI SA) PRAVILIMA SJEDENJAZnaj da su ovo pravila lijepog ponašanja pri sjedenju o kojimatreba voditi računa. U vezi s tim Allah, Uzvišeni, kaže, ‘Ovjernici, kada vam se kaže, ‘Napravite mjesta na mjestimaza sjedenje!’ vi napravite…’ (58:11). Međutim, duhovni vodičsjedi na jedan način, a učenik na drugi.Ako te pitaju: koliko je pravila sjedenja za duhovnog vodiča?Reci: Ako sjedi na postekiji, jedno je obavezno, a tri susunnet Allahovog Poslanika, kako smo ranije opisali. Akone sjedi na postekiji, onda mora voditi računa o četiri pravila,1. Treba sjediti licem okrenut prema kibli, jer je Poslanikrekao, ‘Najbolji od skupine lice okreću prema kibli!’2. Treba sjediti na koljenima, kao što to čini u namazu.3. Ne bi trebao naglo pogledati ni lijevo ni desno.4. Ne bi trebao napuštati skup osim u prijekoj potrebi.Ako te pitaju: Koliko je pravila sjedenja za posvećenike Puta?Reci: Osam;1. Oni trebaju sjediti gdje god im se kaže.2. Ne trebaju gledati ni gore, ni dolje, ni lijevo, ni desno.3. Ne trebaju podizati svoje glave osim ako im se obrati.4. Ako je u skupu neko vrlo lijep, ne bi trebali buljiti u nj.5. Trebaju skrušeno sjediti na svojim koljenima.6. Ne bi trebali ustajati i sjedati prečesto.7. Ne bi se trebali vrijeđati zbog dodijeljenog mjesta zasjedenje, jer rekli su veliki, ‘Čast mjesta je s onim kojina njemu boravi’. Čovjek treba biti takav da mjesto snjim stekle počast, a ne on od mjesta.8. Ne bi se trebali udruživati u skupine, ni gomilati.Ako te pitaju: Gdje ti sjediš? Reci: Na podu ibadeta i na ćilimuhizmeta.Ako te pitaju: Zašto sjediš? Reci: Da bih vidio.Ako te pitaju: Šta ustajanje i sjedanje označava? Reci: Onioznačavaju da najprije ustaješ radi hizmeta, da bi potommogao sjesti s poštovanjem.O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAŠANJA HIZMEĆARAZnaj da je biti hizmećar derviša počašćen položaj. Allah,Uzvišeni, je nekome odredio da čini hizmet i poštuj svakogako hizmet čini pobožnoj osobi. Ako neki siromah hizmetigrupu derviša zabavljenih djelima Božijim, Allah, Uzvišeni,će mu osigurati nagradu jednaku njihovim nagradama. Nekisu rekli da je njegova nagrada ravna njihovome udjelu. Prenosise da je Poslanik rekao, ‘Hizmećar je pod Allahovomzaštitom dokle god je on u službi vjernika’. U Psalmima (Zeburu)zapisano je da je Allah, Uzvišeni, rekao Davu9du, ‘O Davu9de,ako vidiš nekoga da traži Mene, budi njegov hizmećar’.Iz ovoga uvoda očevidno je da hizmet nosi dobru sreću.Ako te pitaju: Od koga potječe hizmet? Reci: Od Džebraila.Ako te pitaju: Šta je dokaz za to? Reci: Navode se tri razloga,1. Kada je Adem došao na ovaj svijet, Džebrail mu je hizmetio.2. Kada se majka Isaova u Jeruzalemu povukla u osamu iobukla isposničku odjeću, Allah, Uzvišeni, je slao Džebrailada joj hizmeti. Spomenuto je u Kur’anu Časnomda, kad god ju je Zekerija posjećivao, kraj nje je viđaosvježe ubrano voće. Pitao je, ‘O Merjem, odakle ti ovo?’(3:37), a ona bi odgovarala, ‘Od Allaha je… Doista, Allahopskrbljuje koga hoće bez računa ikakva.’ (3:37).3. Džebrail je hizmetio porodicu Poslanikovu uključujućii njihanje kolijevke Ima9ma Husejna.Hizmećareva je dužnost činiti sve što se od njega tražiiskreno i u čistoti kao djelo vjere i istinoljubivosti. Međutim,on ima četiri osnovna zadatka,1. Metenje2. Kuhanje3. Pranje odjeće4. Pranje tanjira i sudova.Pri izvršenju svakoga od ovih zadataka mora slijediti određenapravila.Ako te pitaju: Koliko je pravila metenja? Reci: Dvadeset; Četirisu osnovna pravila, četiri su znak lijepoga ponašanja, četiri sutemeljna, četiri su znak poštovanja, a četiri su zahtjeva.Ako te pitaju: Koja su četiri osnovna pravila? Reci:1. Mora biti obredno čist.2. Mora reći, ‘S Imenoma Allaha!’3. Mora uzeti metlu u ruke.4. Licem mora potrati pod u znak poniznosti.Ako te pitaju: Kojih četiri su znak lijepoga ponašanja? Reci:1. Mora tražiti dopuštenja od duhovnoga vodiča i braće2. Puta da počne sa metenjem3. Vodom treba poprskati pod.4. Treba sačekati dok tlo upije vodu.5. Mesti treba u smjeru od duhovnog vodiča.Ako te pitaju: Koja su četiri osnovna pravila? Reci:1. Ne smije se dopustiti da metla poskakuje.2. Mora biti tih metući.3. Ne smije stajati na pometenu površinu.4. Ne smije razbacivati pometenu nečistoću.Ako te pitaju: Koja su četiri znaka poštovanja? Reci:1. Vodu mora poprskati tako da ne poprska odjeću derviša.2. Mjesta na kojima sjede derviši mora čistiti rukama,nipošto metlom.3. Mesti se mora isključivo prema sebi.4. Metući, ne smije okretati leđa dervišima.42 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaAko te pitaju: Koja su četiri zahtjeva? Reci:1. Metlu treba držati u desnoj ruci.2. Ne bi trebao izbjegavati mesti mjesta izvan dohvatapogleda.3. Kada završi svoj posao trebao bi ući i izgovoriti ‘prosjačkoveličanje’. 34. Nakon toga, trebao bi otići na svoje mjesto i obavitidva rekata dobovoljnog namaza Puta.Ako te pitaju: Šta je glava metle? Reci: Istina.Ako te pitaju: Šta je stopa metle? Reci: Čistota.Ako te pitaju: Šta metla govori zemlji? Reci: Kaže, ‘Budi postojanada bi bila čista’.Ako te pitaju: Šta ruka govori metli? Reci: Kaže, ‘Ko god imadostojanstven lik drži se bliže ruci.’Ako te pitaju: Šta je tajna metenja? Reci: Čišćenje odaje srcaod prašine privrženosti i nečistoće višeboštva i sumnje(nevjerice).Ako te pitaju: Koliko je pravila kuhanja? Reci: Šesnaest; Četirisu vjerske obaveze, tri su dio Poslanikovog sunneta, petje pravila lijepog ponašanja, a četiri su obavezne stvari.Ako te pitaju: Koje su to četiri vjerske obaveze? Reci:1. Hrana mora biti pripremljena na dopušten (hala9l) način.2. Hrana mora biti čista od svih obredno nedopuštenih izabranjenih stvari.3. Posude i čaše moraju biti čiste i slobodne od nečistoća.4. Za posude se mora koristiti čista voda; ne smije bitimuljava i prljava.Ako te pitaju: Koja tri pravila pripadaju Poslanikovom sunnetu?Reci:1. Prije nego počne sa poslom, kuharu ruke moraju bitičiste.2. Početi se mora ‘S Imenom Božijim’.3. Šta god da se kuha pribor kojim se jelo dodiruje morabiti čist.Ako te pitaju: Kojih je pet pravila lijepog ponašanja? Reci:1. Kuhinja mora biti čista od svake prljavštine i prašine.2. Posude i čaše ne smiju se ostaviti bez nadzora.3. Nosi i usta treba prekriti nekom tkaninom dok mijesitijesto ili razvlači jufku.4. Ne smije pljuvati u kuhinji.5. Posude se ne smiju ostaviti nepokrivene.Ako te pitaju: Koje su to četiri obavezne stvari? Reci:1. Mora znati kuhati, a so se mora dodavati tri puta.2. Šta god se kuha mora se kuhati sa uputstvima, uz pristanaki uz poštivanje savjeta starijih.3. Pri kuhanju se ne smije varati, niti smije sa hranomučiniti bilo šta što će proći nekažnjeno od starijih.4. Kao hizmećara, odnosno poslužitelja grupe, mora sepostaviti kuharev pomoćnik.Ako te pitaju: Koliko je uvjeta za paljenje vatre? Reci: Osam;1. Moraju se oprati ruke.2. Mora se početi ‘S Imenom Allahovim’.3. Ne smije se staviti puno drveta u vatru dok se plamenne rasplamsa.4. U drvcima za potpalu mora se napraviti šupljina, inačeće se vatra ugasiti.5. Mora pripremiti još drva prije nego prva vatra zgasne.6. Ne smije dopustiti da se previše pepela nagomila.7. Sagorjelo se mora iznijeti iz ložišta kako bi bilo višeprostora za gorivo.8. Mora povesti računa da nečistoća i pepeo ne padnu uposude i čaše.Ako te pitaju: Koliko je pravila za pranje odjeće? Reci: Sedam;1. Odjeća mora biti oprana do čistog.2. Mora se prati rukama kako se ne bi oštetila.3. Odjeći starijih mora se dati prednost nad odjećommlađih kako bi se do kraja ispunilo pravilo poštovanja.4. Odjeća se mora raširiti radi sušenja, i to na čistommjestu.5. Kada se osuši, odjeća se mora složiti i odnijeti njenimvlasnicima.6. Ne treba pretjerivati u upotrebi sapuna jer je to razbacivanje.7. Ako odjeća koja pripada nekom dervišu tokom pranjabude poderana, treba je zakrpiti ili zašiti, ako je moguće.Ako te pitaju: Koliko je pravila pranja posuđa i čaša? Reci:Četiri;1. Moraju se prati čistom vodom. Ako je potrebno, vodase treba i zagrijati.2. Posuđe se mora prati unutar neke posude kako sepod ne bi pokvasio.3. Nakon pranja, posuđe i pribor treba posušiti krpom.4. Nakon pranja, posuđe treba odložiti na čisto mjesto.Bilješke:1Pravila ponašanja (adab, mn. a9da9b). U naslovu se pojam koristi u množini,dok prva rečenica glasi u jednini. Opće značenje pojma sadržano je u‘lijepim osobinama’, ‘manirima’ i lijepom ponašanju’. Odnosi se na formalniaspekt ponašanja. Wehr, u svome vrijednom djelu Arabic-EnglishDictionary, navodi, ‘kultura, dobar odgoj, vaspitanje, socijalne vještine’.Pojam je dovoljno širok da obuhvati i humanitarne znanosti i literaturu. Ukontekstu ovoga djela, obično znači našto kao ‘pravila ponašanja i lijepogodgoja i vaspitanja, osobito onako kako to preporučuju neki derviški tarikati.2‘…izvan dopuštenih ograničenja’ (na9 mahram). U islamskom vjerozakonu,‘izvan dopuštenih ograničenja’ jesu osobe suprotnoga spola sa kojimabrak nije moguć. Za muškarca, to je njegova majka, sestra, kćerka, sestranjegove žene dok je još uvijek u braku, žene njegove braće… Budući da jebrak zabranjen, s njima se može družiti u porodici ili rodbini i u socijalnomsmislu zaštićenom vezama rodbinstva. Međutim, sa drugim ženama (sakojima je brak dopušten) mora biti kud-i-kamo oprezniji da ga njegovoponašanje ne bi odvelo u pokvarenost i porok.3‘prosjačko veličanje’; to jest, prosjak viče ‘Allahu akbar!’ (Allah je Velik!)BEHAR 9543

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniEvlije, sufije, ratnici, pjesniciDopustit ćemo sebi slobodu pa ustvrditida se brzina kojom ljudi – Bošnjacinaročito – zaboravljaju i zanemarujusvoje civilizacijsko, historijsko, tradicijskoi svako drugo naslijeđe, možesamo opisno označiti pojmom zastrašujuće.Tome su umnogome doprinijelaperiodična, redovna, sistemska isistematska zatiranja svih tragovamaterijalne kulture bosanskih muslimana,od džamija i tekija, do arhiva,biblioteka i institucija koje kao osnovnizadatak imaju sakupljanje i čuvanjehistorijske građe, ali prije svih ljudikoji su znali i pamtili. Stoga je dokumentarnagrađa na koju se mogućeosloniti pri istraživanju čak i onih ličnostikoje historija pamti po većini njihovihosobenosti, iznimno ograničena,da ne kažemo jedva postojeća. Većinaistražitelja prinuđena je osloniti se –gotovo isključivo, ako se izuzme nekolicinaradova Hazima Šabanovića,Džemala Čehajića, Minke Memije i LamijeHadžiosmanović, te nekih drugih– na narodnu predaju sa svim njenimmahanama.Dostupna građa, s druge strane, osobitoona nastajala pod pritiskom politike,uveliko je opterećena predrasudama ipolitičkim utjecajima režima koji suhujali prostorima Bosne i Hercegovine,sujetama i ljubomorama ljudi, zlonamjernimi pakosnim tumačenjem i izvrtanjemčinjenica. Bosna i Hercegovinaimala je, da se zadržimo samo na perioduosmanske vladavine, preko 400 tarihskihpjesnika – vjerovatno najtežepjesničke discipline, ogroman broj divanskihpjesnika, značajne prozne pisce,biografe i kroničare, znamenite političarekoji su vladali carstvima i sultanatimakoji su se protezali preko polovinepoznatog svijeta, vojne stratege iratnike/junake čiji se podvizi mogu poreditisa bilo kojim znakovito poznatijim,graditelje, znanstvenike, mufesire,..., i povrh svih duhovne velikane (kojisu sve navedeno bili u jednoj ličnosti),za koje više niko ne zna.Ovim potonjim posvetit ćemo veliki dioteksta koji slijedi.Ovdje se nećemo baviti fenomenologijom‘narodne predaje’, koliko u njoj imaistine, a koliko mašte ‘narodnog pripovjedača’.Nesporna i neosporiva činjenicajeste da se iste priče o kerametima,začudnim junačkim podvizima na još začudnijimudaljenostima, palim junacimakoji su odbijali tijelom dotaći zemlju dokne dođu do svoga odabranog mjesta,čudesnim putovanjima u Mekku i izMekke... Ostavit ćemo to za neku drugupriliku. Radije bismo se bavili fenomenologijomzaborava kod Bošnjaka, ali ito ćemo odgoditi za kasnije.U jednom (prvom) dijelu ovoga tekstabavit ćemo se predajom u mjeri kolikoAh minel ašk44 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicase ona tiče tradicije i vice versa, temnoštvom pozitivnih učinaka koje tradicijaima na svijest jednog naroda osamom sebi, kao i negativnim – pogubnimučincima zaboravljanja i zanemarivanjavlastite prošlosti, tradicije inaslijeđa, a ponovo podsjećajući sepredaje koja se prenosi od AllahovogPoslanika Muhammeda da će Allah,Uzvišeni, oprostiti svim ljudima osimizdajniku i samoubici.No, prije svega, nekoliko pojmovnihnapomena. Često korišteni i zloupotrebljavanipojam keramet, jeste kaoosobita milost Svemogućeg Gospodaraiskrenom i predanom robu i čestose manifestira određenim ‘nadnaravnim’sposobnostima, otkrovenjima,utjecajima i mogućnostima (kod Allahovihposlanika ova ‘osobina’ nazivase mudžizom), a oboje su, po definiciji“nešto što izlazi izvan okvira uobičajenoga;svrha joj je poziv dobru i sreći, tepotvrđivanje istinitosti onoga koji tvrdida je Božiji poslanik (u slučaju mudžize),te – obični smrtnik, ali – Božijiodabranik (u slučaju kerameta)” uskladu sa Kur’anskim ajetom: I reci:‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž,zaista, nestaje!’. Kur’an napose, odnosnosve Allahove objave (kitabi i suhufi),predstavljaju osobitu mudžizu respektivnoAllahovog Poslanika Muhammeda(s.a.v.a.) i drugih Božijih poslanika.Kako ta spoznaja istinitosti poslanstvau hijeropovijesti čovječanstvanikada nije bila dovoljna, Allah, Uzvišeni,je Svoje vjesnike i poslanike darovaovanrednim sposobnostima kojesu im služile kao dokaz istinitosti plemenitogacilja kojemu pozivaju, neposrednose suprostavljajući laži, obmanii vradžbini. Nadalje, prihvatajućiistinitost mudžiza mnogi smatrajunužnim negiranje mogućnosti vanrednihsposobnosti kod drugih ljudi kojinisu Božiji vjesnici, svejednako poričućikeramete evlija – naročito odabranihi pobožnih ljudi, Božijih prijatelja –s jedne i vradžbine (sihire) s drugestrane. Keramet je svojevrstan odrazposlaničkih mudžiza u liku i djelu dobre,iskrene i pobožne, osobe koja sedosljedno pridržava određenog Vjerozakona(slijedi keramet sljedbenika ipripadnika ummeta Allahovog PoslanikaMuhammeda (s.a.v.a.) samo jeČesto korišteni i zloupotrebljavani pojam keramet, jeste kaoosobita milost Svemogućeg Gospodara iskrenom i predanomrobu i često se manifestira određenim ‘nadnaravnim’ sposobnostima,otkrovenjima, utjecajima i mogućnostima (kod Allahovihposlanika ova ‘osobina’ naziva se mudžizom), a oboje su, po definiciji“nešto što izlazi izvan okvira uobičajenoga; svrha joj je pozivdobru i sreći, te potvrđivanje istinitosti onoga koji tvrdi da jeBožiji poslanik (u slučaju mudžize), te – obični smrtnik, ali – Božijiodabranik (u slučaju kerameta)” u skladu sa Kur’anskim ajetom:I reci: ‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!’.blijedi odsjaj teško nabrojivog mnoštvanjegovih mudžiza, te svojim postojanjemustvari uvijek iznova potvrđujeistinitost postojanja Boga, Uzvišenog,te Muhammedovog (s.a.v.a.), poslanstva,za što postoje brojne potvrde uKur’anu i sunnetu. Osim toga, razlikaizmeđu mudžize i kerameta je i u tomešto je poslanik obavezan pokazatimu’džizu zbog svoga poziva u slučajuda bi mu njegov narod povjerovao, nasuprotevliji koji nije dužan pokazivatikeramet, odnosno obavezan ga je prikrivatido otsutnog trenutka.Definirajući keramet, šejh FejzulahHadžibajrić kaže, “Keramet (je) počastkoju dobiju neki Božiji prijatelji (evlije)kao dokaz ljudima. Najkonkretniji primjerisu poznavanje tajnih misli (havatir)i tajnovitih stvari (mugajjebat),sposobnost prolaženja preko vode,kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajjimekan). Iz mrtvila su proživljavali AbdulKadir Gejlani (mačku), Mulla Džami(kokoš) i Bajezid Bistami (mrava).”No, zasigurno najveći keramet je, premariječima Bajezida Bistamija “...kadavidiš nevjernika, Bogu dragome neposlušnika,pa ga uzvišeni Allah uputina pravi put. Ovaj počne klanjati i istinski,iskreno, Bogu robovati. Tada primjetiškako je pokazao najveći keramet– uspio je svoje loše ponašanje,svoje loše osobine, zamijeniti za dobre.Nema većega kerameta od toga.”EVLIJE (DOBRI) – MEZARI I TURBETA“Evlije (awliya, jed. wali)”, kaže šejhFejzulah Hadžibajrić, “(jesu) prijateljiAllaha, Uzvišenog, ljudi počašćeni nadahnućem,odabranici među običnimljudima – vjernicima, po svojoj vidovitosti;dobri čovjek, bogougodnik, čijeeventualno vidljivo čudo nema veze nisa kakvim čarolijama, hipnozom ili sugestijom,već stvarni čin kao dar odAllaha, Uzvišenog, a zove se keramet.”Kako smo pojam keramet, čini nam seDefinirajući keramet, šejh Fejzulah Hadžibajrić kaže, “Keramet(je) počast koju dobiju neki Božiji prijatelji (evlije) kao dokaz ljudima.Najkonkretniji primjeri su poznavanje tajnih misli (havatir)i tajnovitih stvari (mugajjebat), sposobnost prolaženja prekovode, kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajji mekan). Iz mrtvilasu proživljavali Abdul Kadir Gejlani (mačku), Mulla Džami (kokoš)i Bajezid Bistami (mrava).” No, zasigurno najveći kerametje, prema riječima Bajezida Bistamija “...kada vidiš nevjernika,Bogu dragome neposlušnika, pa ga uzvišeni Allah uputi na praviput. Ovaj počne klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tadaprimjetiš kako je pokazao najveći keramet – uspio je svojeloše ponašanje, svoje loše osobine, zamijeniti za dobre. Nemavećega kerameta od toga.”BEHAR 9545

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinidostatno pojasnili gornjim redovima,potrebno je – u okvirima ovog pojmovnogosvrta, a u skladu sa predviđenimprostorom – pažnju posvetiti još jednompojmu koji se često ispravno prevodi,ali pogrešno tumači, a to je nadahnućeili ilham. U svome Tesavvufsko-tarikatskomrječniku, šejh Hadžibajrićkaže da je “ilham nadahnuće, odAllaha, Uzvišenog, unutarnji osjećajšta treba, a šta ne treba učiniti, šta jedobro, a šta ne (i šta je bolje od dvadobra, a šta gore od dva zla), ugodankoju njih dvoje omogućuju; da se ustaliu bogobojaznosti (at-Taqwa), a daomrzne razvrat koji dolazi preko razumakao propadajuće materije (al-’Aqlal-Hayulani).” (Ibn ‘Arabı;, Tafsir).Preseljenjem posljednjeg AllahovogPoslanika Muhammeda (s.a.v.a.), završenje ciklus objave odnosno zakonodavnogposlanstva i vjerovjesništva,te počinje ciklus zastupništva (namjesništva)koji se u literaturi obično nazivaperiodom velajeta, o kojemu IbnNekada poslije 1832. godine nastao je jedinstven dokument –čini mi se da nikada prije ni poslije ovoga nismo naišli na sličan– koji istovremeno predstavlja historiografski, hagiografski idokumentarni materijal značajan za izučavanje različitih domenahistorije i drugih oblasti prostora na kojima smo počašćenida živimo. Naime, radi se o poimeničnom popisu evlija, sačinjenomna turskom jeziku u kojemu se uz imena evlija, navodi i nizdrugih značajnih i zanimljivih podataka iz domena materijalnekulture i folklora.EVLIJE U STAROM SARAJEVUU ovom dijelu pažnju ćemo posvetitisamo popisu evlija i svetih mjesta(mjesta hodočašća) na području Sarajeva,jer bi za puko pobrajanje svih sličnihmjesta u cijeloj Bosni i Hercegovinibilo potrebno puno više prostora negošto ovdje imamo na raspolaganju.Osim toga čitatelje ćemo uputiti na nekolikoautora radova i knjiga koji su seovom temom bavili neuporedivo podrobnije.Prije svih spomenut ćemoAliju Bejtića i njegov rad ‘Jedno viđenjesarajevskih evlija i njihovih mezarovakao kultnih mjesta’, objavljen u Prilozimaza orijentalnu filologiju Orijentalnoginstituta u Sarajevu (POF,XXXI/1982., str. 112.–113.), te EsmuSmailbegović i Vlajka Palavestru kojisu se bavili predajama o svetim ljudimai mjestima. Naravno tu su i neobjavljeniradovi Jasminka Mulaomerovića, kojije svetoj geografiji Bosne i Hercegovinedao hijeropovijesni okvir.govor koji dolazi od strane Hakka (nauho duše)”, te ga povezuje sa određenimduhovnim stupnjem na sejr-i suluku(duhovnom putovanju). U poznatojstupanjskoj podjeli na sedam razinaodnosno ‘vrsta’ duše treći stupanjduhovno uznapredovale duše nazivase ‘dušom nadahnutom’(an-nafs almulhima)i spominje se u Kur’anu Časnomu suri Šems,“Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove,i Mjeseca kad ga prati uzasoptice,i dana kad ga očituje,i noći kada ga zakrije,i neba, i Onoga koji ga sazda,i Zemlje, i Onoga koji je ravnom učini,i duše, i Onoga koji je stvori,pa je nadahnu da znade šta zlo joj je ašta dobro je,uspjet će samo onaj ko je očisti,a izgubit će onaj ko je uprlja!”Ilham napose predstavlja jednu vrstukerameta, moći koja nije dostupnasvakome, a kojom Allah, Uzvišeni, darujeodabranima među Svojim robovima,povjeravajući duši razumijevanje“Sunca Duha (aš-Šams ar-Ruh) i Mjesecsrca (Qamar al-Qalb), uz pomoćnjih da osjeti sučeljavanje sa melekutskimsvijetom, da se ustali u spoznaji‘Arabi kaže: “Taj vid zastupništva zasnivase na poslanstvu ali na njegovuunutarnjemu obzorju.” Objašnjavajućiodnos duhovnog nosioca prijateljevanja(velajeta) i nosioca poslanstva (resaleta),a temeljem idealne naravi Božijegaposlanika Davuda (a.s.), Ibn‘Arabi kaže da govor o nužnosti zahvalnostina darivanoj egzistenciji nepodrazumijeva isključivo njen vanjskiobzor već implicitno unutarnje shvatanje;obaveza iskazivanja zahvalnostiBogu na blagodati proističe iz blagodatikoja je čovjeka učinila Božijim zastupnikomi to na način pukoga odabira,baš kao što je Božija Volja putempukoga odabira neke odredila poslanicima(rusul), a neke vjeronavjestiteljima(anbiya’), te kaže: “Znaj da kaošto se desilo izlijevanje Bitka na stvariputem odabira (ne putem zasluge) takoje i bivanje Božijim namjesnikomstvar odabira. I vjerovjesništvo (nubuwwa)i poslanstvo (risala) i (uopće)namjesništvo uz učešće u vlasti, zahtijevai potčinjavanje određenoj dimenzijiBožanstvenosti koja je izraz PrisustvaImenâ ‘Velikodušni’ i ‘Darežljivi’.”Slijedi da je evlija u izravnoj vezi sa Poslanikomislama, pa je tako i “evlijaluk”(velajet) izravno izljevanje stvarnostiposlanstva.Nekada poslije 1832. godine nastao jejedinstven dokument – čini mi se da nikadaprije ni poslije ovoga nismo naišlina sličan – koji istovremeno predstavljahistoriografski, hagiografski i dokumentarnimaterijal značajan za izučavanjerazličitih domena historije i drugihoblasti prostora na kojima smo počašćenida živimo. Naime, radi se opoimeničnom popisu evlija, sačinjenomna turskom jeziku u kojemu se uzimena evlija, navodi i niz drugih značajnihi zanimljivih podataka iz domenamaterijalne kulture i folklora. Ovaj dokumenatznačajan ne samo po svojojjedinstvenosti kao izvor svoje vrste uBosni i Hercegovini, nego i zbog togašto se temeljem njega može steći uvidu kriterijalne osnove i strukturu ličnostikoje su stare Sarajlije smatrali i štovalikao evlije. Tu se navode imenaosamdeset muškaraca i tri žene, te nekolikoneimenovanih (budući da na nišanimamezara u kojima počivaju nemanatpisa), podatke o ukupno 74 kultnamjesta gdje su muslimani iz Sarajevapalili svijeće i ‘išli na murad’, tezaleđe (background) tih svetih osoba.Među njima su 42 šejha i derviša, ulema-izahirin (14), deseterica graditeljadžamija, trojica ratnika (šehida, čorbadžija,Murad-vojvoda i Abdullah Mu-46 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicazaferija), te dva nedovoljno identificiranakultna mjesta (sin Ismail-dede i HusejnKoštro). Ne može se a ne primijetirida je šejhova i derviša više nego svihostalih zajedno, što uopće ne treba dačudi jer su oni u skladu sa osobitim načinomživota oduvijek doživljavani kaoosobe veoma bliske stupnju evlije. Trebanapomenuti i imati na umu da suzanimanja pojedinih ljudi unekoliko liberalandomen, to jest da su brojni dervišii šejhovi istovremeno bili i ratnici, aneki i utemeljitelji džamija, tako da sena ovaj podatak ne smije oslanjati kaona definitivan.S druge strane, kada je riječ o temeljnomkriterijalnom osnovu za proglašenjeosobe evlijom – kerametu, u spiskuse najčešće spominje putovanje odnosnoprijenos iz jednog mjesta u drugo ito tako što bi neka osoba stala na noguevliji i sklopila oči, a evlija bi ga prebaciona neku drugu lokaciju. Isto takočesto spominjani keramet je i predviđanjebudućih događaja, bilo da se oniodnose na samog evliju (vrijeme preseljenjasmrti ili sudbine njegovog mezaranakon izvjesna vremena) ili pak nanekoga drugog (dolazak okupacijskihsila). Vjerovatno najčešće spominjanikeramet je izuzetna pobožnost i (nadljudska)strpljivost. Što se tiče ratnika(šehida) gotovo svi su odbijali pasti i bitiukopani na mjestu na kojem su poginuli,nego su (najčešće) svoju glavu podrukom ili na drugi način donijeli doodabranog mjesta na kojem će biti njihovmezar. Napominjemo da su u spomenutomspisku vremenski obrađeneevlije od vremena dolaska OsmanskihTuraka na ove prostore (Bosnu i Hercegovinunapose) do vremena austrougarskeokupacije.Tekst popisa u doslovnom prijevoduglasi:“NEKOLIKO POIMENIČNIH NAVODATURBETA I ČASNIH MEZARA POŠTO-VANIH ŠEJHOVA, ČASNIH DOBROTVO-RA TE GLASOVITE ULEME I DOBRIHLJUDI UKOPANIH U GRADU SARAJE-VU, KOJI SE SMATRAJU EVLIJAMA, ABEHAR 9547

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniČIJI SU MEZARI MJESTA HODOČAŠĆANA KOJA SE IDE NA MURAD• turbe znamenitog Gazi Husrev-bega,dobrotvora, pred (njegovom) časnomdžamijom; u dobrom stanju; mjestohodočašća (ziyaretgah).• turbe emira Murad-vojvode, oslobođenogroba gore imenovanog (GaziHusrev-bega); u dobrom stanju.• Jediler turbe. U (tome) turbetu, kojeje na glasu, sedam (je) mezara; (nalazise) kraj Begluk-saraja, a ispredČokadži Sulejmanove džamije; u dobromstanju; mjesto hodočašća.• turbe Jusuf-paše, na mezarju zvanomAli Ufak (Alifakovac u staromdijelu grada, ponad Inat-kuće i Vijećnice);znamenito i očuvano mjestohodočašća.• kadirijski šejh hadži Muhamed (Mehmed)efendija, ukopan pred kapijomtekije; njegovo je turbe čitavo i hodočastise.• turbe (dvojice) sultana duhovnogcarstva (sultan-i manevi) Šemsi-dedei Ajni-dede, na glasu, očuvano,kraj mekteba naspram džamije uHadim Ali-pašinoj mahali (preko putaAli-pašine džamije na mjestu nakojem je podignut Higijenski zavod uSarajevu); mjesto hodočašća.• turbe Urjan-dede, na glasu, očuvano,na mjestu zvanom Piščivoda, nakraju šehera; mjesto hodočašća.• turbe Džebbar-dede, na glasu; ukopanu Mahali Souk-bunar; mjesto hodočašća.• turbe Šaban-dede, na glasu, pokopanu Mahali Čokadži hadži Sulejmana;mjesto hodočašća.• turbe sultana duhovnog carstva (sultan-imanevi) šejha Ahmeda, bilo udobrom stanju, a sada je opalo; znamenitmezar, na koriji mevlevijskihšejhova (preko puta Isa-begove zavijena Bembaši, na mjestu znanom kaoŠejhova korija); mjesto hodočašća.• turbe starine šejha Muhameda(Mehmeda), mevlevije; bilo je čitavo,a sada je ruševno; na glasu je njegovmezar, u ogradi od parmaka, iznadnavedene korije. Mjesto hodočašća.• Mevlevijski šejh Abdulfettah-efendija;nema turbeta; zna mu se mezar,iznad navedene (Šejhove) korije;mjesto hodočašća.• turbe šejha Muhammeda (Mehmeda),razrušeno; mezar mu je na Bjelavama,u mezarlju u Mahali Pačadži hadžiNesuha (Pačadži Hadži Nesuh naBrdakčijama, 1602.); na Bjelavama idanas ima ulica koja se zove ‘šejhMehmedova’); 1 na glasu kao mjestohodočašća; kraj njega je ukopanmevlevija Sulejman (Selman?) dede.Zapis na turbetu u Živčićima48 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica• dobrotvor Mustafa-beg Skenderpašić(Iskenderpaša-zade); zna se za šana iznad glave (tipa) mudževeze• šejh Ramadan-efendija; na vrhu ni-njegov mezar, kraj dvorišne kapije jama u vidu findžana.(Skenderije) džamije (danas se na • dobrotvor Buzadži hadži Hasan; znatom mjestu nalazi Dom mladih, na se za njegov mezar, turbeta nema;cijelom mezaristanu je kulturnosportskicentar Skenderija, a na Hasanove) džamije (u Ulici Logavina).ukopan pored (svoje, (Buzadži hadžiSkender-pašinu tekiju koja se nalazilana drugom kraju mezarja, pod-njegov mezar; na vrhu nišana jama u• šejh Abdulvehab-efendija; zna se zasjeća samo nekoliko ostataka polomljenihnišan i travnata zaravan); sne džamije Buzadži-zade.vidu findžana; ukopan u haremu ča-naspram dvorišne kapije pokopan • hadži Muzaffer i njegovi potomci;Durak-hodža i njegova rodbina. učen čovjek (alim), književnik (ehl-i• dobrotvor Hadim Ali-paša, mezar kalem) i znalac (sahib-i marifet)mu je u haremu (njegove) časne džamije;na glasu mjesto hodočašća. brat mu Muhamed (Mehmed) efen-hadži Husejn-efendija Muzaferija i• Kizil Veli-dede; pao kao šehid (u dija; zna se za njihove časne mezare;službi) carskog pješaka; kraj Musalle(na tom mjestu su u austrouzadži-zadedžamije.ukopani u dvorištu spomenute Bugarskomperiodu podignute zgrade • šejh hanekaha Muhamed (Mehmed)u kojima se danas nalaze PredsjedništvoBiH, Ministarstvo vanjskih po-ukopan u dvorištu navedene časneefendija; zna se za njegov mezar,slova, administracija općine Centar, džamije.Sarajevo, FIS...); mjesto hodočašća. • Faiki šejh Ibrahim-efendija; zna se• kadirijski šejh Ali-efendija, zna mu se za njegov mezar, ukopan kraj mektebanaspram časne džamije Saračamezar, u vrhu mezarlja Čigaluša(džamija Kulin Hadži Bali na Čekaluši,podignuta 1565.); na vrhu nišana koliki je findžan.Alije; na vrhu oblih nišana iskopanoiznad glave jama (kazma) u vidu findžana;mjesto hodočašća (ako se ne za njegov mezar, kraj (njegove) dža-• dobrotvor Sarač hadži Alija; zna sevaramo ovaj mezar bi se sada mogao mije; ima natpis (tarih) na nišanu.nalaziti u haremu Čekaluše džamije). • šejh Abdulkerim, sin Sejidov; zna se• Čekirkči (Čekrekči) Muslihuddinefendija2 (džamija pod Kovačima, podene(Sarač hadži Alijine) džamije;za njegov mezar, pokopan kraj navedignuta1526).na nišanu ima natpis.• turbe Koštre (Koštro) Husejn-efendije;očuvano; mezar mu je u mezar-• šejh Husejn-efendija, drži se da je• turbe šejha hadži-Sinana.ju u mahali hadži-Sejid(!); na glasu evlija (mezinne-i kiramdan), imam;mjesto hodočašća.zna se za njegov mezar, pred časnomdžamijom Ferhadijom; nišani• šejh Bali-efendija; nema turbeta;mezar mu je poznat, u mezarju iznad (tipa) mudževeze.Kara Ferhadove mahale; na vrhu • muderis, evlija i dobrotvor glasovitinjegova oblog (mudevver) nišana jamau vidu findžana; mjesto hodočatb... zna se za njegov mezar, pod mi-Bistrigija šejh Ibrahim-efendija; kušćanaretomčasne Careve džamije; njegovoje turbe u ruševnom stanju.• šejh Muhammed (Mehmed) Safi-dede;zna se za njegov mezar, u dvorištučasne džamije Armagandži Sina-za njegov mezar, ukopan kraj (nje-• dobrotvor čuveni Kemal-beg; zna sena; na vrhu njegovih nišana jama u gove) časne džamije; kameni nišanividu findžana.s natpisom.• dobrotvor divan-katib Hajdar-efendija;turbe mu je u dobrom stanju; rine (Hanbo bachanesi ustunde), zna• Garib Jusuf-dede, iznad Hanbine ca-ispred (njegove) časne džamije; glasovitošća.se za njegov mezar; mjesto hodoča-• šejh Osman-efendija Logavija; zna • Šejh Musli-kalfa; zna se za njegovmu se mezar, ukopan pored časne mezar, ukopan u dvorištu časne džamijeAbdulhalimage; na vrhu nišanadžamije Buzadži hadži Hasana (iz1555. godine, u ulici Logavina). 3 iznad glave jama u vidu findžana.• dobrotvor Hitri Sulejman-efendija(na Begovcu, 1631.); zna se za njegovmezar, nasred mezarja u dvorištu(njegove) časne džamije; na vrhunjegovih oblih nišana iskopano kolikije findžan.• derviš Kuko i Idris-dede; zna se zanjihove mezare, u dvorištu džamijeAbdulhalimage; nišani obli.• Idris hodža-efendija; zna se za njegovmezar, u dvorištu časne džamijeHadži Sejdi (Sejjid, među mještanimapoznat kao mesdžid u Huremuši,ili mesdžid na Vlaškoj ... poznat poimenu “džamija u Provarama”, podignutje 1528., prema drugima poslije1556. godine); na vrhu nišana višeglave iskopano koliki je findžan.• Hadži Halil-efendija; zna se za njegovmezar, u mezarju naspram minaretadžamije Kadi Bali-efendije;nišani s glavicom.• mezarje s više mezara časnih mevlevijskihšejhova na mjestu zvanomBendbaša; mjesto hodočašća.• Mostarac Ahmed-efendija.• Ćesrija (Kesri-zade) Ahmed-efendija,muftija, i Šakir-efendija.• Hadži Bešlija Mustafa-aga.• znameniti starina šejh Ismail-čelebidede,zvani Čeljo; 4 zna se za njegovmezar i mezare njegove braće; ukopanikraj časne džamije Jakub-paše zvanogMago; na (njihovim) mevlevijskimnišanima iskopano u vidu findžana.• Topuz Sulejman-dede; ukopan podminaretom časne džamije KečedžiSinana; zna mu se mezar.• Sari (Žuti) hafiz Hasan-efendija; 5 držise da je evlija; zna se za njegov mezar,koji je na glasu; turbeta nema;mjesto hodočašća, ograđeno samoparmacima.• Čajno hadži Mehmed-efendija, bioznamenit muderis i muftija, ukopanna mezarlju na Bakijama, zna se zanjegov mezar, ima na nišanu natpis;mjesto hodočašća.• Muftija hadži Mustafa-efendija, ukopanna mezarju Bakije, zna se zanjegov mezar, na nišanu ima natpis.• Šejh Ibrahim Zindžir-dede na Gorici,turbe mu je dobro očuvano, nakšibendija.• knjižničar hafiz hadži Mahmud-efendija;zna se za njegov mezar, ukopanna mezarju na Hanbinoj carini; imana nišanu natpis.BEHAR 9549

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovini• Logavija šejh Abdusamed-efendija;zna se za njegov mezar, ukopan udvorištu časne džamije Buzadži-zade;na nišanu ima natpis.• sin travničkog Ismail-dede, zna se zanjegov mezar, kraj državnog (begluk)ambara sarajevskog grada (tvrđave).• dobrotvor i čestiti učeni čovjek KantamirAbdulah-efendija, ukopan udvorištu časne džamije Bakr-babinojmahali, naspram knjižnice koju je onpodigao; zna se za njegov mezar; nišanis natpisom.• mujezin derviš Abdija, zna se za njegovmezar, pod minaretom časnedžamije Jahja-paše; na vrhu nišanaiskopano u vidu findžana.• derviš Abduselam, mezar mu je udvorištu časne džamije Daradžikhadži Ahmeda; na nišanu natpis.• sultan duhovnog carstva (sultan-imanevi) Karačalija, na glasu; zna seza njegov mezar, ukopan na sred putaiznad čaršije Kovači.• Muzaferija Abdulah-efendija; zna se zanjegov mezar, ukopan u mezarju Jekovac;glasovit u vještini; na nišanu natpis.• Mudževvid hadži Sadik-efendija; znase za njegov mezar, ukopan u pomenutommezarju Jekovac.• Ćoše hadži Osman hodža-efendija;zna se za njegov mezar, ukopan umezarju naspram časne džamije uMahali Kebkebir.• dobrotvor Nebrdilo hadži Alija; znase za njegov mezar, ukopan u baščinaspram časne (njegove) džamije(1531.); nišan s glavicom.• Davud hodža-efendija; ukopan podminaretom časne džamije Nebrdilo;nišan s glavicom.• Varuk-dede; bilo je njegovo turbe papropalo, tek se raspoznaje mezar;ukopan kraj kule na Ploči.• glasoviti Mustafa-aga Čorbadžija;šehit iz doba fetha; zna se za njegovmezar, nalazi se na mjestu zvanomObhođa naspram sarajevskog grada(tvrđave); mjesto hodočašća.• Ramadan-baba; ukopan pod minaretomčasne džamije Čobana Hasana.• Đulbadža-kaduna, glasovita; zna seza njezin mezar, ukopana u mezarljuAli Ufak.• Merdžan-kaduna; 6 na glasu je njezinmezar; ukopana ispred Singi njive naBakijama; mjesto hodočašća ženskogsvijeta.• Nefisa-kaduna, smatraju je evlijom,poznata pod imenom Vaizkinja bula;ukopana u Velikom mezarju.• Hadži Hasan-efendija, muid i mualim;zna se za njegov mezar, u dvorištuispred časne džamije Buzadži-zade.• Hadži Sinanovo turbe, očuvano i uređeno.• mevlevijski šejh Mahmud-aga, ukopanu mezarju uz kadirijsku zaviju(Hadži Sinanovu tekiju); nišani obli; snatpisom.• Setri-dede-efendija, šehit, ukopan uuglu Logavina sokaka; turbe očuvano;mjesto hodočašća.”Bilješke:1Ovdje na Bjelavama bilo je turbe, toga se sjećam;šejh Mehmed je bio ukopan i po njemu seova ulica zove Šejh Mehmedova. E, kasnije kadsu pravili ove domove, onda su se, ja se sjećam,nekoliko ljudi kaže da se prenese on sa svojimnišanima negdi u neko drugo mezarje, pa su kopalivako dva-tri metra i da su našli vako malokostiju i cjevanica i vako, i ove njegove nišane dasu prenijeli na Bakije kod Merdžan-kadune. (zabilježilaEsma Smailbegović)2Suljaga Zečević pripovijedao je kako se MuslihudinČekrekčija u vrijeme namaza skrivao u ardiji,čemu se svijet vrlo čudio. Kada je jednom jedan odnjegovih susjeda ušao za njim u ardiju, uze ga Čekrekčijaza ruku i reče mu neka zažmiri, a kad ovajto učini, reče mu da opet otvori oči. I kad je ovaj i toučinio, nađoše se njih dvojica u Meki kod Bejtulahai tu su klanjali podne. Nakon toga nađoše se na istinačin u ardiji. (zabilježila Esma Smailbegović)3Buzadžina džamija. Nekakvom Hasanu iz Logavinesan nije htio na oči. Ustajao bi i po noći50 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicahodao niz sokak i prije sabaha se vraćao, ali snanije bilo. Sve mu je igralo pred očima. Jednom ito dočeka: samo što se spusti na šiljte ““ zaspa.Ni sam ne zna koliko, kada začu sitan glas da gadoziva: “Hasane!” Glas ga razbuđivaše. “Šta je?”odazva se. “Pravi džamiju, Hasane!” naredi muglas. “Od čega?” uzbihuzuri se Hasan. “Imamsamo buzu i hanumu.” “Zanijeti da ćeš je pravitii moli se Allahu, dž.š. Hanuma će ti praviti buzu,a ti je prodaji. Što zaradiš, dijeli na džamiju i nasvoju kuću.” Tako i bijaše. Hasan bi dove upućivaoGospodaru svome, a hanuma spravljaše buzu.I dođe i to jutro: Hasan uprti ibrik s buzom,pritegnu ga kaišima za se i opasa lončićima pakrenu niz brdo. Bilo ga lijepo vidjeti: on povisok,u bijelom mintanu, spušta se u čaršiju. U bakarnomibriku buza se hladila, a lončići u hodu zvonili.Već u sokaku opkoliše ga djeca što htjedošeu mekteb: “Buzu nam daj, Hasane!” A čim sespusti u čaršiju, eto mu glasova: “Buza! Buza!Daj buzu!” Terzije i sahadžije galamiše s vrata:“Vamo dvije, Hasane!” Mira mu nisu dali ni kazandžije,a niti kovači. Svi hoće buzu. A kada biga vidio telal Hido, on bi telalio: “Došla buza!Hladna buza! Buza! Hladna buza!” Hasan bi musipao dvije na peškeš i hitio... Nakon ikindije, posuhu, preko mostova prelazio bi Miljacku i bio ina drugoj obali... I u banjama su pili buzu.Kada bi zaspao, sanjao bi džamijski pokrov, rozetus polumjesecima, mihrab i stalaktite, kameniminber s drvenom ogradom i tri male kupoleiznad trijema. Sve mu se ovo komešalo uglavi: hoće li biti kao što on po noći sanja, a podanu misli. Prodavao je buzu, a mislio na džamiju.Vrijeme hiti, nikoga ne čeka, hoće urađeno.Prije akšama penjao se na sahat-kulu Husrevbegovui odozgo zurio u Logavinu dok ne ugledamilać za džamiju. Prohujaše dani od muharremado muharrema. Hasan se prije jacije vraćao,a hanuma akče za džamiju vezivaše u mahrame.Jednom mu kaže: “Imamo li za džamiju, Hasane?”“Imamo” odgovori. “E, idi na ćabu. Ponesigajtan i njime mjeri Bejtullaha.Kada se vrati, Hasan poče graditi potkupolnudžamiju u sarajevskoj mahali po mjeri Bejtullahovoj,od kamena vapnenca i sedre. Uz Allahovupomoć podiže je 1555. godine. Sve je bilo kako jesanjao. Kamena munara dizala se u nebo, unutraje sve krasila rozeta s polumjesecima, a imihrab i minber bili su iz onoga sna. Džamija, nimala ni velika, taman za njegov džemat, po mjeriBejtullahovoj. “Napravih kuću za dobre ljude”,mislio je Hasan, “a meni će Gospodar dati kućuu Džennetu. Da mi Allah dade još da poživim iklanjam u ovoj džamiji.” Čim bi otklanjao sabahskinamaz, Hasan bi silazio u čaršiju i penjaose na sahat-kulu i gledao džamiju. “Njena ljepotaje u mjeri, a naša u bojaznosti”, šaptao je.“Neka ovo dvoje bude jedno. Ono što Allah, dž.š.,htjede, ja uradih. I to se spojilo.” Prođe mnogogodina, a one tri male kupole iznad trijema seurušiše, a zidari digoše nadstrešnicu. Nije je bilou snovima Hasanovim.Ostade mu još akči i htjede hanumi kupiti feredžu.Ona ne htjede kazavši mu da od tih akči napravičesmu. Hasan to uradi: u podziđu džamijeizida česmu od klesanog kamena, sa velikim koritom,a kod nje podiže i malu sobu i presvuče jekupolom. U jednoj staroj hronici piše: “Vlasnikovog dobra hadžija Hasan, ponos trgovaca iobljubljen među starim i mladim, u ime Bogadovede vodu života i tako učini dobro koje će tećido Sudnjega dana.” A narod se dosjeti: džamijunazva Buzadžijskom, a česmu Feredžušom. Usvome Ljetopisu Mula Mustafa Bašeskija piše:“Sedmog rebiul-ahira 1173. godine postahimam u džamiji Buzadži haži Hasana...” Da ježivio prije i ovo bi napisao: “Umrije i trgovac HasanBuzadžija, ponos dobrih ljudi što džamijunapravi od buze. Neka na njega padne milostBožija. Allah je stvorio čovjeka da čini dobro, nikakozlo. Učite Fatihu za dušu Hasanovu, o vi štoprolazite! Samo ono što daš, to je tvoje!”4Pripovijeda se da je neki Čeljo zbog mnogih prestupakabio protjeran iz Sarajeva. On je živio uprogonstvu dugo vremena i bio se skoro obikao.Jednog dana vidi Žutog hafiza gdje ide prema njemu.Kad je došao do njega, reče: “Kad ti hafizedođe ovamo? Jesu li i tebe protjerali?” Na to ćemu hafiz: “Došao ja, Čeljo, po te da te vodim uSarajevo. Stani mi na nogu i zatvori oči!” Čeljo mustade na nogu i zažmiri. Pošto mu hafiz reče daprogleda, on vidje da nije više u tuđem svijetu,nego – na Kovačima u Sarajevu. Hafiz ode svojimposlom. A Čeljo kući u Čeligoviće.- A hadži Mujaga mi kazuje, kao dijete otišo je socom Sulejman efendiji na Bajram, pa hladnobilo, u njega otvoreni prozori. Sve je pravio samsebi neugodnosti. Nije tražio da mu bude ugodno,da je toplo, da je očišćeno.“Eh, nek ste došli, baš kad ste došli, baš vamfala, da popijemo kahvu”. Te telve malo nalionekakve, korica hljeba nešta prid njiha metno,te kaže, otac ne more da jede, ali neće da odbije.Pa kad smo, kaže, pošli, veli otac: “Bogati, da tidam ovo hedije.” “Neću, kaže, imam ja toga.” Aotac sebi ruku, pa kaže dva-tri put: “Molim te,da ti dam ovo hedije.” “Neću”, odbija, odbija, pakad je baš viš bio da ovaj Mulaga, otac hadži Mujaginneće da odustane od toga, pa kaže: “Eto,kad ti nije žao, metni za metlu”, i kaže metlastajala kod vrata, ono kao smetle, ovaj buništepo sobi, pa treba pokupit, kad on pomakne, kadtamo još dukata ima. Te kaže, otac dođe i onosvoje pet-šest u ono baci. To sam, kaže, očimasvojim vidio, hadži Mujaga, rahmetli, Merhemić,kaže, možda mu je bilo šest-sedam godina, etodok ga je otac za ruku vodio. Eto, tako je za Jakubovićase pričalo. Ima o njemu još puno.- Razgovarali ljudi u čaršiji o Sulejman efendiji igovorili kako je on evlija. Jedan u društvu rečeda je Sulejman efendija veliki ljubitelj para (novaca).Drugi se tome usprotiviše i rekoše da tonije istina. Zaključe da njih nekoliko posjete Sulejmanefendiju i da mu ponude nešto para, paće se uvjeriti je li to tačno ili nije. Odu mu jednogdana kući, posjede izvjesno vrijeme i kad pođoše,izvade nešto novace, ponude ga Sulejmanefendiji rekavši da mu to daju neka mu se nađepri ruci. On se zahvali i reče neka to ostave zametlom iza vrata. Kad su podigli metlu, vide dau smetlju koje se nalazilo za metlom ima još nekolikozlatnika. Ostave tu novac, pozdrave se saSulejman efendijom i vrate se u čaršiju. (zabilježilaEsma Smailbegović)5Tako se pripovjeda da su se u njegovo doba(doba Žutog Hafiza) dvojica ljudi prepirali da livalja pred večer nokte rezati. Jedan je govoriovalja, a drugi ne valja. Zato oni pođoše hafizu daim on kaže čije je mišljenje ispravno. Kad dođošenjemu, ne malo se začudiše, hafiz je sjedio inokte rezao, a bilo je vrijeme akšamu. Onaj kojije tvrdio da valja i pred večer nokte rezati reče:“Hafiz-efendija, već je akšam a ti nokte režeš.Zar to valja činiti?” Na to će mu hafiz: “Bogu ječistoća u svako doba draga. Ti se čisti, pa u kojehoćeš doba.” (zabilježila, Esma Smailbegović)6Merdžan-kaduna je bila čuvena da je bila, kažu,vidovita i da je velike teškoće podnosila sasvojim mužem, pjanac jedan bio i tukao bi je ivako, a da su je hadžije viđale u Meki, u džematukraj Ćabe. Sarajlije koje su je poznavale da su jeviđale i jednom je hadžiji pomogla prilikom nekakoda dođe. E, nije on kazivo. Rekla: “Nemoj,molim te, kazivat da si me vidio. Šuti, pomoglasam ti i eto. Pa kad je umrla, nije dao on da je ikonosi, on je nosio sam. Metno je tabut na glavu iodnio sa Gorice na Bakije. I njeno ime, i sad jojnišani imaju na Bakijama i ima tačno kad je, godinakad je ukopana.” (A kako to za Meku?) Da jeviđana u džematu. Hadžije odu u Meku i, recimo,hadžije klanjaju kod Ćabe u dvorištu, i vide njuklanja, a znaju ostala iza njih u Sarajevu. Takoda su je u isti momenat mogli vidjeti i ovi i oni, esad, kako je to, nećemo u to ulaziti jer je to malonevjerovatno. More bit da se nekome prividilo.Postoje i sad nišani na Bakijama ravnim. (zabilježilaEsma Smailbegović)- Historijsko je lice i neka Merdžan kaduna, kojase uz prije navedene uvijek spominje. I ona je, ponarodnoj predaji, bila evlija. Muž joj je bio velikipijanica, te ju je uvijek tukao. Ona je to stojičkipodnosila i šta više štap kojim ju je muž tukaoomotavala je mekom krpom da on ne bi rukunažuljio. Radi toga joj je Bog podario, da budeevlija. Pričaju da žena može postati evlija za 40dana, a muškarac ne može ni za 40 godina(!).Umrla je u Sarajevu 1107. (1695.-1696.) g., štose saznaje iz natpisa na njenu nadmezarnomnišanu, u mezarlju na Bakijama.- Merdžan-kaduna je ukopana na Ravnim bakijama.I za nju su pričali da je bila onako vrlo poštenažena, čestita žena. Stanovala je na Gorici ipričale hadžije da su je viđale, u isto vrijeme kadsu je viđale ovdje u Sarajevu, da su je viđali uMekki. Jedan hadžija je, sad se neću sjetit tačnokako mu je ime bilo, negdi je stanovao oko Bistrika,kako li. To sam slušo i od hadži Mujage,rahmetli, Merjemića. Otišo na hadž, i kako jeprije bilo onih razbojnika, išlo se na devama pabiše razbojnici zastavljali one karavane i opljačkali.I opljačkan je bio i on. Osto bez novaca. Poslije,nit mu je ko stio pozajmit da se vrati, niti jeimo, more bit da nisu imali. Samo, tražio je odkoga da vrati se. Nije imo, osto iza njiha. I kad suove hadžije krenule, nije se, prije se išlo po nekolikomjeseci. Kako su hadžije išle, on je ostoiza njiha i da je jedno jutro klanjo sabah u harem-Šerifui vidio jednu ženu u bosanskoj odjeći,u feredži i u onome. I kad je ova žena, pristupioje njojzi i upito je. Govorila je bosanski, bosanskimjezikom, nije govorila arapski. Ondareko joj: “Pobogu, sestro, da mi pomogneš.” Ikako ga je ona dovela u Sarajevo. Kad je došo uSarajevo, počeli su vikat – pa nije on ni bio nahadžu, jer mu nije niko vjerovao da je mogao takobrzo doć. On nije htio ni raspravljat. Ali ga jeona zamolila da ne kazuje taj slučaj kako ga jeona dovela. I kad je ovaj, on je poslije dolazio njojkao sestri svojoj i ona njemu, al’ da je ona vrlo smužem živjela u lošem. I kad je umrla, da je onnosio na mezarlje, nije dao drugom svijetu danosi, nego reko: “Ja ću nju nosit. E, to je onažena koja je mene vratla.” Tako se kazuje, a sadjel’ to, nije li, ja neću u to ulazit. (zabilježilaEsma Smailbegović)BEHAR 9551

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegoviniborbi između šehova i uleme, koja se tada vodila radi najvećegislamskog mistika svih vremena lbni Arebije 560-630.(1165.-1240.). Naš šeh Abdullah napisao je cijeli niz manjihi većih djela u obranu mistične nauke i njezina prvaka. Najglasovitijemu je djelo komentar na lbni Arebijino djeloFususu’l-hikem (Mozaici mudrosti) u dvije debele sveske,gdje je učeno obranio pisca i njegovu nauku. Zato je i dobiopočasni naslov Komentator Fususa. Zadnjih deset godinaživota proboravio je putujući po svijetu, da se upozna sa suvremenimšehovima. Iza duljeg boravka u Kairu zaputio sepo drugi put u Meku i Medinu 1046. (1636.). Kasnije ga nalazimou Damasku, gdje uz grobnicu lbni Arebijiu boravidulje vremena proučavajući mu djela i prosvjedujući se njegovimduhom. Zadnje dvije-tri godine života proveo je u Konjipokraj zemnih ostataka Sadruddina Konjevije i DželaluddinaRumije. Tu ga je i smrt zatekla koncem 1053.(1643.). Sahranjen je kod grobnice spomenutog Sadruddinai po vlastitoj oporuci uklesan mu je na spomeniku ovaj natpis:“Ovo je grob siromašnog božjeg putnika na zemlji i nebuAbdullaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije”. Ostavio je izasebe sina Hasan-efendiju, koji je kao profesor predavao nanajvišim kolegijima u Carigradu i napisao više od 20 djela,koja mu pronose ime po islamskom svijetu. Mehmed Tahir,Biografije osam osmanlijskih šehova, Bašagić: Bošnjaci iHercegovci u islamskoj književnosti.Abdullah Muzaferić rodom Sarajlija. Hammer ga zove Tausendkünstleri veli, da ie izumio nekakovu novu vrstu ćuprijena lađama. Živio u prvoj poli XVIII. stoljeća. Hećim-ogluAli-paša uveo je tu ćupriju u tursku vojsku.Abdullah-paša Teftedarija rodio se u Sarajevu 1135.(1722.). Otac mu je Smailaga bio u sviti kod Hećim-oglu Alipaše,ugledna ličnost. Kasnije je postao bosanski defterdar.Kad je Abdullah došao u Carigrad, stupio je u dvor, gdjeje napredovao do silahdara. Iz dvora je 1187. (1773.) imenovanvezirom i zamjenikom velikog vezira. Kasnije je bio namjesniku Sivasu, Mer’ašu, beglerbeg od Anadola, od Rumelijei serasker vojske, koja je išla na Israil. 1194. (1780.)imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je mudro upravljaosve do tragične smrti (29. reb. I.) 1199. (1785.). Kad nijehtio pristati, da se Pounje predade Austriji, opremili su muiz Carigrada flašicu otrova, koju je popio pred carskim ulakomi rekao poznate riječi: “I glavu ću svoju dati, a kamenajednog nedam”. (Baš vererum, bir taš vermem). Sahranjenje u Travniku u posebnom turbetu.Abdulbaki-ef. rodom iz Bosne. Nauke slušao u zavičaju iCarigradu kod zemljaka Hasan-ef., sina Komentatora Fususa.Kao profesor na Ibrahim-pašinoj medresi umro u cvijetumladosti 6. rebia I. 1096. (1684.).Abdulkadir-beg sin Meleć Mehmed-paše. Po svršetku naukabio je muderis. a 1223. (1808.) postao munla od Oalate,1230. (1814.) od Edrene, 1234. (1818.) od Meke, a 1238.(1822.) od Carigrada. 1250. (1834.) kazasker od Anadola,1256. (1840.) član visokog vijeća, a 1259. (1843.) postaoreisu’l-ulema. Umro 1262. (1845.) i zakopan kod džamijeSultanije Zejneb. S. O.: III. 350.Abdulkerim-ef. Simzade, sin Mehmed-ef. Sagradio je uSarajevu medresu zvanu Drveniju 1189. (1775.), koja je ležalana obali Miljacke prema Dugom sokaku.54 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaAbdulmumin-ef, šeh, nauke slušao u Bosni i Carigradu, apo svršetku stupio u red Halveti. Bio je predstojnik tekijenašeg zemljaka Junus-bega više decenija. Umro je u visokojstarosti 1004. (1597.) poštovan od naroda i velikaša.Abdu’l-Vehhab el-Bosnevi napisao je djelo Menasikulhadž(Opis ceremonija u Meki za vrijeme hodočašća), kojese nalazi u knjižnici kod Careve džamije u Sarajevu. Djelo jepisano oko 1194.. (1779.). Drugo nam nije ništa poznato onjegovu životu.Abdurrahman-ef. Hattat. rodom iz Bosne, živio u vrijemeMurata III. umro oko godine 1000. (1592.) u Carigradu, gdjeje kao profesor i kaligraf uživao dobar glas.Abdurrahman-ef. Kebiri-zade, sin Mustafa-efendin. Posvršetku nauka kao profesor predavao na prvim medresamau Carigradu. Kasnije prešao u kadinski stalež. Bio munlaod Edrene i Meke; umro 1134. (1721.).Abdurahman-ef. Mahremić, rodom iz Tuzle, po zvanju kadija,a po ćudi demagog, u društvu s Derviš Ali-kapetanompobuni prosti narod proti prvacima. U Sarajevu i u Tuzlidošlo je do borbe i mrtvih glava 1164. (1750.). Pokret je bionajviše uperen protiv Derviš Hasan-kapetanu Osmanpašićutuzlanskome. Bosanski ajan tužio ga je u Carigrad, odakleje došla naredba da se protjera, a vođa tuzlanskih buntovnikamula-Osman pogubi.Abdurrahman-paša, bosanski namjesnik 1092. (1681.). Poginuoje kod obrane Budima kao zadnji namjesnik 1097.(1685.).Ahmed-aga Bošnjak, kao mladić došao je u Carigrad i stupiou carski dvor, gdje je na godine obavljao razna zvanja idotjerao do saraj-age. 1061. (1650.) imenovan je ćilerdžibašom.Iduće godine postao je carski odabaša, a malo zatim1063. (1652.) postao je darusseade-aga. Ubijen je zavrijeme bune u Carigradu 1066. (1655.). Zakopan je na Hajdar-paši.U Usćudaru na ime majke Ćerime sagradio jedžamiju, a na svoje ime u Ćengel-ćoju. U tom selu i na Kurićešmisagradio je mektebe.Ahmed-beg Atlagić. vodio je Livnjake na Srbiju 1224.(1809.). Muvekit: II. 303.Ahmed-beg Bošnjak spominje se medu egipatskim begovima.1066. (1655.) imenovan je namjesnikom od Abesinije.Ahmed beg Dervišpašić, Gazi. sin je Derviš paše Mostarca.Bio je pjesnik i junak na glasu. Pjevao je u perzijskom i turskomjeziku kao i otac mu. Kao beg upravljao je s više sandžakau Ugarskoj. Umro je u Budimu 1051. (1641.), a sahranjenje u posebnom mauzoleju pokraj dvorske džamije (Saraj-džami’i).Fevzi: Bulbulistan, Evlija Čelebi: 602.Ahmed-beg Vilić bio je bosanski timar-defterdar i kajmekambos. vezira 1238. (1822.). Priključio se ustanku Husejn-kapetana1247. (1831.) i živo sudjelovao oko organizacijenarodne vojske. Zapovijedao je vojskom kod opsadeStoca, ali se vratio ne opravivši ništa.Ahmed Ćamil-paša s pridjevkom Sopa-Salan (Mlati-soha)služio je najprije u defterhani. Kasnije je bio defterdar u vojsci,a 1160. (1747.) sekretar spahija. 1163. (1749.) postao jedefterdar. Iduće godine otpušten iz službe i nakon par mjeseciopet je imenovan upraviteljem porezne kancelarije.1168. (1750.) imenovan upraviteljem kancelarije za vanjskeposlove, a iduće godine vezirom i namjesnikom u Selaniku,odakle je 1169. (1755.) postao vezirom u Bosni, gdje je radinasilja izazvao proti sebi malo i veliko i prouzročio ustanaku kome su podlegle njegove čete. Na tužbu Bošnjaka budepremješten u Misir 1173. (1759.). Kasnije kao namjesnik uKonji riješen je vezirske časti i opremljen u progonstvo naResmo. Iste godine bude pomilovan i imenovan namjesnikomna Kreti. Idući da primi novo zvanje umro je na Lemnu1177. (1763.). Sin mu je Haki-paša, unuk Izet-paša, a praunukAziz-paša. S. O.: I. 257.Ahmed-ef., poznat pod imenom Deli burader hadžesi, rodomje Sarajlija, Nauke je učio u zavičaju i Carigradu, gdje je1055. (1645.) imenovan profesorom na medresi Hrvata Rustem-paše.1066. (1655.) Postao je munla na Bosni; kasnijeje dva puta bio munla u Bagdadu. Umro je 1089. (1678.).Ahmed-ef. rodom je iz Bosne. Nauke je svršio u Carigradu,gdje je imenovan profesorom na Čaušbaša-medresi 1099.(1687.). 1119. (1707.) bio je munla na Bosni, a umro je 1129.(1716.) kao vrhovni sudija U Konji. Imao je naslov munla odMedine, s. o.: i. 240. Seichi II.Ahmed-ef. Bejazi-zade, sin Bejazi Hasan-efendije. Rodio se1044. (1634.). Po svršetku nauka postao je profesor, a 1077.(1660.) imenovan je munlom u Halepu. Kasnije je služio uBrusi, Meki i Carigradu 1086. (1675.). 1091. (1680.) postao jeSadnrum. Umro je 4. džumada II. 1098. (1686.) na svome zaselkuu Kanijdži kod Carigrada. Sahranjen je u Uskudaru kodDivitči-zavije. Ostavio je tri sina: Muhamed-ef., Hamid-ef. iHasan-ef. koji su u svoje vrijeme kao učenjaci bili na glasu. Usvoje je vrijeme slovio kao učenjak i dobar teolog. Napisao jeSevanihu’l-uluni, Kitabu’l-alem, Išaretu’l-meram i još nekolikodjela i rasprava. Seichi: I. 273. S. O.: I. 224.Ahmed-ef. Bošnjak, sin Abdullah-ef. S početka je bio muderis,kasnije nadzornik vakufa Meke i Medine. Umro je1129. (1761.).Ahmed ef. Mostarac, profesor i muftija u Mostaru, istaknuose kao vrstan poznavalac islamske pravne znanosti, o kojojje napisao više djela, i to: (1.) Durretu’l-fetava (Biser šerijatskihdecizija), 260 listova, (2.) Bifeuddeilail (Komentar našerijatske institucije od Kudurije). 420 listova, (3.) Fetva-iAhmedi (Šerijatske decizije Ahmedove), 230 listova i (4.)Tenviru’l-kulub (Prosvjećenje srca) 450 listova (vjersko djelo).Osim toga napisao je nekoliko djela vjerskog sadržaja.Preko 40 godina bio je muftija u Mostaru. Umro je kao visokocijenjen i poštovan od svakoga 1161. (1748.).Ahmed Kandelija (Hadži) iz Sarajeva u boju pod Banjalukom1150. (1737.) raskinuo je s dvojicom drugova čar-kufelećrukama i dosta pridonio porazu austrijske vojske. Zakopanje na Velikom groblju nad Kovačima ispod grada u Sarajevu.Narodna pjesma veli: Kandelija i dvije delije čarkufelećrukam raskidoše.Ahmed Munib-ef. Glođo, ugledni sarajevski građanin, posvadiose s Osman-begom Dženetićem radi nekakove kolibeu Vučjoj Luci. Muselim Babić Mirstaj-paša stavio se nastranu Dženetića, a većina je pristala uz Glođu 1256. (1840.).Vedžihija ga pozove u Travnik, ali mu se ne odazove. Napokonse skloni u Dubrovnik, a većina mu pristaša kod SmajilageĆengića u Gacku, dok Vedžihiju uklone iz Bosne.Ahmed-paša Dizdarević, rodom je iz Žepča. 1109. (1697.)nalazimo ga kao ćehaju u sviti Gazi Mehmed-paše Korče.BEHAR 9555

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniPo smrti gazinoj bude na prijedlog erćana imenovan namjesnikomna Bosni, a malo zatim premješten je na Hercegovinu.1114. (1702.) bio je namjesnik u Janovi, a dvije godinekasnije muhafiz u Epiru, gdje je promaknut na čast vezira.1124. (1712.) opet je valija u Bosni, a 1126. (1714.) uSkadru. Iduće godine po treći je put u Bosni, odakle 1128.(1715.) svrgnut i opremljen u Bihać gdje je umro početkom1129. (1717.).Ahmed-paša Džezzar, rodom je iz Fatnice u Hercegovini. SHećim-oglu Alipašom otišao je u Egipat, gdje je i ostao. Stupivšiu službu mameluka Abdulah-bega izvježbao se u viteškoji ratnoj umjetnosti. Kad je Abdulah bio pogubljen radi junaštva,uzeo ga je u službu Ali-beg od Buhajre i imenovao gamamelučkim begom. Kad mu je Ali-beg naložio, da pogubiSalihbega, poboja se, da i njega ni pogubi, pa pobježe na Balkanprobučen. Kasnije se vratio u Buhajru i oženio se od plemenaHunadie, s kojima je ratovao proti Ali-bega. Napokonje preselio u Siriju, gdje je za zasluge imenovan beglerbegomi muhafizom morske obale. Kad je upokorio Tahir Omera,postao je vezir i namjesnik u Sajdi 1189. (1775.). Kasnije jevezirovao u Šamu, pa opet u Sajdi, a 1213. (1798.) postadenamjesnik i serasker od cijele Sirije i Egipta. Početkom idućegodine zahvali se na toj časti, pa se povuče u Sajdu. 1218.(1803.) po četvrti put bude imenovan namjesnikom u Šamu iseraskerom proti vehabijama. Pošto je pobolijevao, opremimjesto sebe svoga ćehaju Sulejman-pašu. Umrije u visokojstarosti 1219. (1804.) koncem muharema. Vladao je 30 godinakao vazal u Siriji i kod Akke suzbio je Napoleona Velikog iprisilio ga da se vrati u Egipat. U njegovoj sviti bilo je mnogoBošnjaka i Hercegovaca. Među njima je bio znameniti HadžibegRizvanbegović, zvan Hadžun.Ahmed-paša (Hafiz) kao adžami-oglan došao je u Carigradi uzgojen u carskom dvoru. 997. (1588.) imenovan je namjesnikomna otoku Kipru, a dvije godine kasnije u Egiptu, gdjeje vladao 4 godine. 1003. (1594.) povjerena mu je uprava Bosne;zatim Budima. a onda podunavske pokrajine. 1008.(1599.) bio je zamjenik velikog vezira našeg zemljaka Ibrahimpaše, a 1013. (1604.) bio je zamjenik našeg zemljakavelikog vezira Javuz Ali-paše Malkočbegovića. 1016. (1607.)povukao se u mir. a 1022. (1613.) umro je idući u Meku. Zemniostaci su mu sahranjeni kod džamije, koju je sagradiopokraj Kučuk-Karama.Ahmed-paša Haramija, rodom je iz Duge kod Prozora. Kadmu je punac Hrvat Sijavuš-paša postao veliki vezir, imenovanje jenjičarskim agom 1003. (1594.). 1007. (1598.) postaoje vezir i namjesnik na Bosni, a 1009. (1600.) premješten uTibriz. Na mjesto zloglasnog Dželali Hasan-paše 1011.(1602.) opet je opremljen u Bosnu za vezira, da uvede red imir. Iste godine vratio se u Carigrad, gdje je i umro. Zakopanje na Savaku kod Egri kapije pokraj mesedžida,koji jesam sagradio.Ahmed paša Hercegović, sin hercega Stjepana Vulkčića-Kosače i Barbare, kćeri odličnog vojvode bavarskog (?) filiaillustris ducis de Payro. Rodio se 864. (1459.) i dobio imeStjepan. Kao dječak došao je s darovima u Carigrad, gdje jeostao kao talac. Više je godina boravio na turskom dvoru,dok se nije odlučio da prijeđe na islam. Uzgojen u dvoru scarskim sinovima, u 18 godini imenovan je mirialemom.Kad je Mehmed II Fatih umro 886. (1481.), Ahmed-paša bioje beglerbeg od Anadola. Za zasluge u borbi oko prijestoljanovi sultan Bajezid II pokloni mu svoju kćer. U ratu s fnisirskimsultanom pao je u ropstvo i odveden u Kairo, gdje je zajunaštvo bio carski primljen. Obećavane su mu sve časti,šta više nudio mu je sultan i svoju kćer, samo da ostane uEgiptu, ali Ahmed-paša nije dao vikit-sedlat. Mudro je odbijaosve ponude. Nakon godinu dana vratio se u Carigrad,gdje je 889. (1484.) imenovan kapetan-pašom. Kasnije jepostao vezir, a 902. (1496.) veliki vezir. Triput je tu čast vršioza Bajezida II, a jedinom za Selima I. U svemu je sedamgodina sjedio na Stolici velikih vezira. Bio je muhafiz u Brusi.Umro je na putu u Halep, kamo ga je pozvao sultan 922.(1516.), poštovan od naroda i velikaša. U Carigradu i Dilmaberusagradio je džamije i hanove. Na vlastitu želju sultanmu je dopustio, da se Dilmaber prozove Hercegovinom. Tuna ulazu u Maunam sahranjen je u posebnom turbetu. Ulazećii izlazeći iz Marmare sve strane i domaće ladje iskazivalesu počast njegovim zemnim ostacima spuštanjem zastava.U njega na dvoru osim muslimana iz naših krajevabilo je i kršćana odnosno patarena i to: Grgur Desisalić, RadičBogašinović i Dubrovčanin Andrija Sorkočević. Bio jeprijatelj Dubrovčanima, i njihove interese štitio svojim moćnimugledom na dvoru i u Visokoj Porti. Imao je dva sina:Alibega (pjesničko mu je ime Širi) i Mustajbega.Ahmed-paša Rustempašić (Gazi), rodom iz G. Vakufa, biohercegovački mutesarif 1138. (1725.). 1140. (1727.) postaoje vezir i valija u Bosni. Kasnije je bio beglerbeg od Rumelije.Umro je kao muhafiz u Nišu iza 1145. (1732.). U Sarajevusagradio je tvrđavu i dopustio pravoslavnima, da na Varošipodignu zidanu crkvu. U G. Vakufu imao je saraje. SkopaljskiRustempašići su njegovi potomci.Ahmed-paša Sari (Žuti), rodom je iz Bosne. Iz dvora je izišaokao spahija. Kod zemljaka Musa-paše dulje je vremenabio ćehaja, a kasnije kori Hezarpare Ahmedpaše. Prije pogibijezadnjega povukao se u kraj. 1058. (1648.) imenovan jevezirom i namjesnikom u Dijaribekiru, a 20. safera narednegodine u istom svojstvu premješten u Misir. Kasnije je biovalija u Janji, odakle je pozvan 1062. (1651.) za velikog vezira.Kao pošten i pravedan vezir htio je uvesti red i disciplinuu državi, zato je proti sebi izazvao sve ljubitelje nereda, kojise udružiše proti njemu i slomiše mu vrat. 1063. (1652.) naSultan Nevroz 23. rebia 1. pozvaše ga u dvor, gdje mu uzešemuhur i predaše ga krvniku. Zakopan je u Usćudaru. Bio jedobar, pobožan i nepodmitljiv državnik.Ahmed-paša Sari - po Muvekitu - rodom je iz Osijeka kodSarajeva. Po Sidž. Osmani kao bosanski paša 1123. (1711.) umuharemu je imenovan muhafizom od Ozije, a 1127. (1775.)beglerbegom od Rumelije. U bici kod Varadma druge godineiza pogibije Silahdar Ali-paše preuzeo je vodstvo vojske i povukaose u Beograd, gdje je promaknut na čast vezira i povjerenamu obrana. Kad se austrijska vojska kretala prema Beogradu,započeli su kolati glasovi da su posada i građanispremni predati se. Tima glasovima opro se najenergičnije.Kad je jednog dana zilkade mjeseca 1128. (1715.) pošao dapregleda posadu, raskomadala ga je razjarena svjetina. Rašidkaže obratno. On se i inače vrlo loše izražava o Ahmedpašii Bošnjacima. Sigurno mu se nekada zamjerio.56 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaAhmed-paša Sarhoš, rodom je iz Bosne. Kao ćehaja begkod Kara Mehmed paše došao je na glas i imenovan beglerbegomod Ozije 1085. (1674.). Kasnije je bio beglerbeg odKonje, Anadola i Agra. 1095. (1683.) postao je vezir. Idućegodine je muhafiz od Janove,a malo zatim postade kapetanpaša. 1097. (1685.) serasker je u Ugarskoj, a druge godineserasker kod Budima. 1099. (1687.) imenovan je nadzornikomza azijske provincije, a 1101. (1689.) namjesnikom uEgiptu. Umro je 1102. (1690.) mjeseca redžeba. Hvale gakao požrtvovna i oprezna vojskovođu i državnika. Nije daosvojoj okolici da se miješa u njegove poslove.Ahmed-paša Srebrenica, za zasluge imenovan je carskim kapidžijom,a kasnije beglerbegom. Ranjen u bici kod Vidina otišaoje u Carigrad na vidanje, gdje je podlegao ranama 1210.(1795.). Zakopan je u Galati u Mevlevijskoj tekiji. S. O.: I. 273.Ahmed-paša Vojnik, rodom je iz Bosne. Dulje vremena bioje bostandžibaša. 1053. (1643.) rebia I. imenovan je jenjičaragom,u mjesecu ševvalu 1643. bosanskim namjesnikom, au zilhidžetu stavljen u zatvor. Iduće godine pušten iz zatvorai imenovan valijom u Adani. 1057. (1647.) nalazimo gakao branitelja u Bogaz Hisaru 1058. (1648.) u mjesecu redžepuimenovan je kapetan pašom i opremljen u pomoć seraskeruHusejn-paši koji je podsjedao Kretu. Pošto se nijeslagao sa seraskerom, poduze na svoju ruku da osvoji Sudu.U pomorskoj bitci poginuo je pogođen tanetom topovskim.Poznat je kao ohol i tvrdoglav junak, zato se nije mogaoni mjesec dana u Bosni održati.Ahmed Šemsuddin-ef., s pridjevkom Zal paša hadžesi (Zalpašin učitelj), rodom je iz Sarajeva. U njemu su se udružilitalenat i marljivost; zato je veoma mlad svršio nauke i svrationa se pažnju učitelja i visokih dostojanstvenika. Osobitučast iskazao mu je zemljak Zal Mahmud-paša uzevši ga usvoju vezirsku svitu kao učitelja. Njegovim nastojanjemimenovan je veoma mlad profesorom na Efdalijji u Carigradu,odakle je na vlastitu molbu radi bolesti premješten uBrusu. Umro je od sušice u cvijetu mladosti kao profesor naSultanijji 983. (1574.). Mnogo je obećavo i s pravom se odnjega mnogo očekivalo, kako nam to svjedoče dvije maledisertacije: O peru i O sablji, koje se ubrajaju medu najboljeradove o tim temama u arapskoj književnosti.Ajas-beg, osvajač Hercegovine, ne može biti istovjetan s Ajaspašom,o kom ćemo kasnije govoriti, jer kad zadnji gine kaoserdar Bajezidove vojske protiv Džemu, prvoga nalazimo kaonamjesnika na Bosni, kojom upravlja sve do konca 889. (1484.).Sačuvano je pod tim datumom u dubrovačkom arhivu jednonjegovo pismo kao bosanskog namjesnika. Ajas-beg je bio od883.-888. (1478.-1483.) hercegovački sandžakbeg, pa je osvojioostatke ostataka hercegove zemlje: Kaštel Novi, Risan, Kotor iBudvu i pripojio ih hercegovačkom sandžakatu. Za zasluge imenovanje namjesnikom na Bosni, kojom je upravljao nepunugodinu. Tu mu se gubi trag. Medu mrtvima spominje se u dubrovačkomarhivu 896. (1491.), naime, punomoćnik nasljednikaAjas-begovih, (ne Ajas-pašinih), došao je iz Bosne, da traži 120dukata koje je Ajas-beg pozajmio Dubrovčaninu Vitku. Iz toga semože naslućivati, da se Ajas-beg, kad je svrgnut u Bosni, povukaou mir i u Bosni umro. gdje su mu ostali nasljednici.Ajas-ef. (Kutb-i zeman) zapade s Mahmud-pašom Hrvatomu sužanjstvo i bi zajedno s njim uzgojen. Po svršetkunauka postao muderis. Kasnije učitelj Mehmeda II Fatiha.kome je po svoj prilici usadio u dušu misticizam. Premda jebio rado viđen na dvoru, njegovu temperamentu nije prijaodvorski zrak i burni život u Edreni, zato ode u Brusu i pridvorise kod šeha Tadžuddina Bahšije, od koga uzme idžazet nairšad. Živeći pobožno mnogo je čitao i popravljao tekstove.Umro je 875. (1470.) poštovan kao kutup svoga vremena.Ajas-paša (Lala), sin Abdullahov, rodom je iz naših krajeva.Najprije ga nalazimo u sviti nasljednika prijestolja Mehmeda,kad je bio namjesnik u Manjisi. Kad je Mehmed II 855.(1451.) zasjeo na prijestolje, bio je Ajas-paša beglerbeg odRumelije. Kasnije je postao vezir. 875. (1470.) imenovan jenamjesnikom u Bosni. Odatle je nekoliko puta provaljivaopreko Save i dolazio čak do Udine. Ljubljanu je u crno zavio877. (1472.). U Sarajevu je sagradio džamiju s munarom odkamena i kupalište, koje je s više dućana uvakufio za džamiju.I u Visokom je sagradio kupalište i dućane, koje je takođeruvakufio za džamiju. Za velikog požara u Sarajevu stradalamu je džamija sa svim vakufom. Danas mjesto nje stojiAjas-pašin dvor (hotel Central). Iz Bosne je pozvan za laluprijestolonasljedniku Bajezidu 883. (1478.). U borbi oko prijestoljapoginuo kao muhafiz Bruse 888. (1483.). U Ajas-pašinojsviti nalazimo kao ugledne dvoranike Vlahu Svinjarevića,Braila i Tvrtka Tesalovića. Glasoviti učenjak Hakim Sinanposvetio mu je Glosu na poznati komentar, koji je napisaoChajali i posvetio ga Mahmut paši Anđeloviću (Hrvatu).Ali je pjesničko ime Ali-ef. Šehovića. Rodom je iz Prusca, apo zvanju kadija. Ćafi-ef. spominje ga u djelu Nizamu’l-ulemakao visoko obrazovanog učenjaka i kaže, da miu je biopri ruci kod obrade djela. Umro je 1056. (1646.) u zavičaju uvisokoj starosti, kako se razumije iz ovih stihova:Ta već ti je starost oslabila tijelo,Na glavi ni crne dlake ne imadeš.Tug ti je života pobijen viš’ grobaA ti o tom svemu još ništa ne znadeš.Riza: Teskira, 68. str., veli da je bio prvak na polju pjesme usvoje vrijeme.Ali-beg (Karadža), rodom je iz Bosne. Medju begovima turskemornarice slovio je kao neustrašiv junak. U pomorskojbici kod Česme svojim junaštvom sokolio je i Krbuč Ali-pašu.Umro je oko 990. (1582.).Ali-beg Osmanpašić, vodio je bosansku vojsku na Ostrovicui suzbio Austrijamce 1150. (1737.).Ali-beg (Kara) Sokolović, jedan od najglasovitijih serhatskihbegova. Bio je hrabar i vrlo obrazovan. Cijeli je životvojevao po Ugarskoj i veći dio begovanja proveo je u stolnomBiogradu i Estergonu, gdje je i poginuo 1004. (1595.).Pečevi pripovijeda čudesa o njegovu junaštvu.Ali-paša (Brko), rodom je iz Bosne. Došavši u Carigrad stupioje u mornaricu. Kao zapovjednik jednog odjela mornariceočistio je Podunavlje od gusara. 1103. (1691.) bio je muhafizod Bogaza (u Carigradu), a 1107. (1695.) umro je kaomuhafiz u Azovu. S. O.: III. 521.Ali-paša Ćengić, rodom s hercegovačkoga Zagorja. Bio jedulje vremena bosanski alajbeg. Za zasluge u ratovima poDalmaciji 1060. (1650.) imenovan je beglerbegom i namjesnikomna Hercegovini. Dvije godine kasnije premješten je uZvornik. Iza toga prešao je u Ćustendil. 1072. (1661.) imeno-BEHAR 9557

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinivan je valijom u Temešvaru, a 1074. (1663.) na tužbu raje pogubioga Čuprilić. On je po svoj prilici junak narodne pjesme:Ali beg Čengić i banova Bisera. (K. Hormann: Nar. musl. pjesme),Rašid: I. 58. liv. Čelebija: VI. 478. i 615. S. O.: 111. 515.Ali-paša Fidahlć (Sarhoš), rodom je iz Zvornika. 1242.(1826.) bosanski vezir Abdurrahman-paša opremio ga je uSarajevo s hiljadu drugova, da pohvala buntovnike i opremiih u Zvornik. Ali-beg je tu zadaću izvršio za zasluge imenovanpašom 1244. (1828.). Za poznatog ustanka bio je desnaruka Husejn-kapetana Gradaščevića. Kasnije je otjeran uprogonstvo, a onda pomilovan. Za vezirovanja Vedžihinaopet digne ustanak, ali bude poražen, uhvaćen i prognat1252. (1836.) Umro je u Trapezuntu.Ali-paša, Gazi, rodom Bošnjak.Kao adžami oglan došao je uCarigrad i u carskom dvoru uzgojen. Dva puta je bio namjesniku Budimu i to 958. (1551.) i 964. (1556.). U Sarajevu jesagradio 968. (1560.) lijepu džamiju pokraj Maršale i mostpreko rijeke Miljacke na Sarajevskom polju. I danas se ponjemu zove Alipašin most. Po svoj prilici je umro u Sarajevui sahranjen pokraj džamije.Ali-paša Hadum (Uškopljeni), rodom Bošnjak, uzgojen je udvoru. Bio je beg na Bosni 957. (1550.). Kasnije je bio namjesniku Temišvaru, Budimu 964. (1556.) i Egiptu 968.(1560.). U Kairu je umro nakon godinu dana i zakopan ugroblju Karata. Kod prepisa je ustanovljeno da je iza njegaostalo samo 62 dukata. Pravednošču i veledušjem potisnuoje uspomenu svih bivših namjesnika u Egiptu. Arapi su gaprozvali Ali-paša od Karate i na nogama spominjali mu ime.Ali-paša Kalauz izišao je iz dvora kao beglerbeg. U Budimuje pašavao 986. (1578.), a u Bosni 992. (1584.). Kasnije jeimenovan vezirom i pozvan u Carigrad, da uzme udovicuSokolovića Ismihanu-sultaniju. Kad je ova umrla, po drugiput je imenovan u Budimu. gdje je umro 995. (1586.). U Maglajuje sagradio džamiju i ostavio joi lijepu zadužbinu.Ali-paša Malkoč (Javuz), rodom je iz Bosne. Kao carski silahdar-aga1010. (1601.) imenovan je namjesnikom u Misiru,odakle je 1012. (1603.) pozvan za velikog vezira. Uto sena istoku pojave nemiri, koji dovedu do rata s Perzijom. Alipašamisleći, da će on kao veliki vezir, kako je do tada bioobičaj, voditi vojnu, učini velike pripreme oko sakupljanja iopreme vojske. Kad je sve bilo gotovo, dvorska klika izradi,da sultan odredi da Sinan-paša Čigalić kao serdar ide naPerziju, a Ali-paši naredi da s rumelijskom vojskom odmahide u Ugarsku. To se ponosnog Javuza toliko kosnulo, da seod muke razbolio. Bolesna su ga u tahterevanu donijeli doBeograda, gdje je nakon par dana 28. safera 1013. (1604.) iumro. Tu je i pokopan. Bio je učen i hrabar, ali zato veomaponosan i strog. Provodeći mjere protiv korupcije prolio jemnogo krvi, koja nije donijela željenog uspjeha. Osim vezirasvatko je pred njim stajao na nogama. Štaviše ni velikomdefterdaru nije dopustio, da se pred njim sjedi.Ali-paša Rizvanbegović-Stočević, sin je Zulfikar-kapetanaStolačkoga. Kao mladić zamjerio se ocu što je obukao nekakovuvezenu saltu i otišao u svijet. Kad mu je otac umro,vratio se kući donesavši sa sobom dosta novaca. Radi kapetanijei Hutovskog agaluka zavadi se s braćom Mustaj-begomi Hadžunom. Došlo je do krvave borbe 1222. (1807.),koja je trajala više mjeseci. Iduće godine došao je iz Carigradanaročiti poslanik i pozvao ih u Sarajevo, pa ih izmirio.1229. (1813.) zavojštio je i na Smail-kapetana Počiteljskog.Kod opsade Počitelja bio je ranjen u nogu i ostao šepav. Zaustanka Husejn-kapetana Gradaščevića radi osobnih zadjevicaprimio je protjeranog vezira pod svoju zaštitu i odhercegovačkih ajana nije nitko priznao Huseina za vezira,osim brata mu Hadžuna, koji je poginuo kad je Husejn-kapetanovavojska opsjedala Stolac i Fejz Alajbega Čengića,koga je Smail-aga dao ubiti. Ekspedicije Zlatareva (na Nevesinje)i Firdusova (na Stolac) ostale su bez uspjeha. NaSarajevskom polju udario je 1247. (1831.) u zgodan čas saSmailagom Čengićem i Bašagom Redžepašićem iza ledaustašama i razbio ih tako, da je Husejn-kapetan s nekolikodrugova jedva iznio živu glavu. Za zasluge je imenovan beglerbegom,a malo zatim vezirom i valijom na Hercegovini,kojom je upravljao 19 godina. Serasker Omer-paša Latas,kad je razbojnički uništio sve, što je života pokazivalo poBosni i Hercegovini, prevario je i Ali-pašu pa ga zarobio inadomak Banjaluke dao ubiti pod čadorom 1267. (1850.).Ostavio je iza sebe četiri sina Hafiz-pašu, Natiz-pašu, Rustem-begai Mehmed Ali-pašu. Kolikogod je kao politikimao pogrešaka, više je imao dobrih strana kao nosilac napretkai kulture. S lozinkom Kad puška ne puca, neka i čekići motika kuca,nagonio je narod da sadi razno južno voćei povrće i od kršne Hercegovine načinio zemlju gdje rastumasline i šipovi, gdje cvatu bademi i jasmini, i gdje se sadiduhan i pirinač i t. d. Uveo je i gajenje svilene buhe.Ali-paša Semiz (Debeli), rodom je iz Praće, koja je pripadalaHercegovini. Kao adžami oglan došao je u carski dvor,gdje se obrazovao i obnosio visoka dostojanstva. Iz dvora jeizišao kao jenjičarski aga, zatim je postao beglerbeg od Rumelije,a 950. (1543.) vezir i namjesnik u Egipta. 968. (1560.)postao je veliki vezir i nakon 4. godine mudre vlade 972.(1564.) umro i sahranjen uz mauzolej Ejjubi Ensarije. Bio jeveoma krupan. Iza njega je ostalo dosta duhovitih dosjetaka,koje su pobilježili njegovi suvremenici. Narod ga je veomavolio, jer je bio do krajnosti pošten i pravedan.Ali-paša Skopljak je brat Rustem-pašin. 1106. (1694.) bio jenamjesnik u Hercegovini. Sin mu je Gazi Osman-paša, unukIbrahim-paša, praunuk Mustafa-paša, a ovoga sin Sulejman-paša,bosanski vezir 1231. (1816.). Potomci su mu Sulejmanpašići,Idrizbegovići i Hamzalajbegovići.Ali-paša Sofi, rodom je iz Bosne. Medu adžami-oglanimadošao je u dvor, odakle je izašao kao aga. 954. (1547.) imenovanje begom na Bosni, odakle je nakon dvije godine pozvanza lalu careviću Selimu. 965. (1557.) postao je beglerbegod Meraša, a 967. (1559.) zapovjednik vojske, koju jecarević Selim vodio na Perziju. Kasnije je kao poslanik Selimovišao u Perziju, a kad se povratio imenovan je namjesnikomu Misiru 971. (1563.). Kasnije je još vezirovao u Bagdadu.Umro je 978. (1571.). Pošto je bio ljubazan prema svakomei nije volio ceremonije, dali su mu u Misiru pridjevakKilon. Kažu da je hajduke, kad bi mu zadali tvrdu vjeru, puštaona slobodu i da je rijetko koji prekršio vjeru. Koji jeAli-paša ili Hadim ili Temerot ili Sofija sagradio džamije uSarajevu i Kladnju, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Misirugodinu prije nego je sagrađena džamija u Sarajevu, a njemuMuvekit pripisuje (I. 150.). O Temerotovu begovanju na Bo-58 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicasni može se samo nagađati, jer neki stari popisi bos. namjesnikaiza Sofi Mehmed-bega pišu Ali-beg bez pridjevka.A najveću zbrku čini kronogram, koji je spjevan, kad je džamijasagrađena, a ovako počima:Hazreti Gazi Ali paša benaHasbeten lillah daressalihin.Osim spomenute trojice ne bilježi nam povijest više nijednogAli paše u ono vrijeme.Ali-paša Varvar, rodom iz sela Varvari kod Prozora. Istakaose u vojnama po Ugarskoj i Hrvatskoj i za zasluge imenovanje sandžakom u Buli. Kasnije je bio beglerbeg od Anatolije iRumelije, pa opet 1053. (1643.) od Anatolije. Godinu kasnijeimenovan je u Bosni, odakle je 1056. (1646.) premješten naCipar, a s Cipra 1058. (1648.) u Sivas, Tu se zamjerio jednojdvorskoj gospođi što joj nije opremio 30,000 groša; koje jeod njega tražila, zato je proti njemu skovala urotu. Kada jošsuludom sultanu Ibrahimu ne htjede opremiti ženu Ibširpašinuglasovitu ljepoticu Perihan, nego otpremi mubaširas riječima, kako je on govorio u bosanskom žargonu: Džaanum,u kojem zakonu ima, da vjenčanu ženu jednog muslimanadadem drugome? Ama ne dam, džanum! Bio je biosvrgnut s namjesništva. Da se ne bi što dogodilo Ibšir-pašinojženi, zatvorio ju je u trokatnu kulu i katanac zalio olovom.Ali-paša poznajući dobro prilike naslućivao je što gačeka, ako ode u Carigrad, pa se povuče u okolinu Sivasa.Nato Mehmed-paša Ćuprilić i Husejn-paša od Amasije dobijuzapovijed, da ga živa ili mrtva dopreme u Carigrad. Kodprvog sukoba Varvar je potukao obojicu do nogu i uhvatio ihpa svezao za stup od čadora. Kasnije spomenuti Ibšir-pašadobije nalog od velikog vezira, da ubije Ali-pašu i opremimu glavu u Carigrad. Znajući lukavog Abaza, da junački neće moći izvršiti povjerenu mu zadaću, odluči kukavički toizvesti. Tobože iz zahvalnosti za učinjenu mu uslugu približise prostodušnom starcu i jednoga dana zasjede u busijukod gradića Cerkeš znajući, da će Ali-paša s običnom pratnjomtuda proći. Nepošteni Ibšir-paša Abaza navali iznenadana svoga dobrotvora i glavu mu odrubi, pa je opremi velikomveziru na dar. To sramno djelo Ibšir-pašino, veli Ev.Čelebija. osudio je svatko govoreći: Crn mu obraz tjesnogrudnomtopalu! Kratko vrijeme iza tuga i on i njegov velikivezir Hezar pare platili su glavom u Carigradu.Allamek (Mehmed-ef., sin Musa-ef.), rodom Sarajlija. Naukeje slušao u zavičaju kod profesora Abduldželil-efendije.Radi svestrane naobrazbe prozvan je ‘Allamek, što znači:mali sveznalica. Po svršetku nauka otišao u Carigrad i stupiou svitu zemljaka Silahdar Mustafa-paše, tada veomauplivne ličnosti na dvoru. 1037. (1627.) dobio je profesuruna kolegiju Hasan-zade, gdje se svojom učenosti istaknuo isvratio na se pozornost prvih učenjaka. 1042. (1632.) postaoje profesor na kolegiju sultanije Mihrimah i RustempašeSkradiuca, a kratko vrijeme iza toga imenovan rektorom naSachnu. 1044. (1634.) opremljen je u Halep za vrhovnog sudiju,gdje je obolio od reumatizma. Dvije godine kasnije uistom je svojstvu premješten u Carigrad, ali ga smrt zatećena putu 1046. (1636.) u cvijetu muževne dobe. Napisao jenekoliko učenih djela u arapskom jeziku, koja su uzvitlalacijelu bunu medu carigradskim ulemom. Poglavito se odlikovaokao strogi i bezobzirni kritik. Seichi. fol. 17.Arslan-paša Jahjapašič je sin Gazi Mehmed-pašin. Kad mije otac osvojio Požegu, odnio je vijest u Carigrad i za nagraduimenovan prvim požeškim sandžakbegom 938. (1531.).Kao budimski vezir pogubljen je pod Sigetom 974. (1566.)što je radi nemarnosti izgubio dva grada u budimskom vilajetu.Poznat je kao neustrašiv junak i dobar pjesnik. Vele daje rado gledao čašu u dno.Aruzi (Mehmed), rodom iz Bosne. Bio je svestrano obrazovan.Poglavito se odlikovao kao poznavalac metrike, o kojojje napisao više rasprava. Glasovito arapsko djelo o poeticiTelchis preveo je voema vješto na turski jezik. 1084. (1673.)umro kao profesor na nekom visokom kolegiju.Atlagići (Alibegovići) su stara bos. porodica, koja je odpamtivijeka u Livnu imala veliku ulogu sve do konca XVIII.stoljeća. Pjeva se i u narodnim pjesmama. Iz nje nam povijestspominje ove članove: (1.) Atli-aga, po kom se po svojprilici prozvala porodica, sudjelovao je s (Gazi Murat-begomTardićem u bojevima oko Klisa 944. (1537.) kao vodakonjanika. (2.) Zulfikar-paša, kao kliski sandžak 1018.(1609.); pogubio ga Piri-paša 1025. (1616.) na pravdi Boga.(3.) Mehmed-paša, kao kliski sandžak 1096. (1684.), a kaobosanski namjesnik 1097(1685.), osumnjičen da je za inadvelikom veziru, koji ga je druge godine svrgnuo s Bosne inaredio mu da čuva Knin, predao grad Mlečanima, zatvorenje u tvrđavu u Prištini, gdje je umro 1100. (1688.). (4.) Mustafa-beg.s pjesničkim imenom Safi, umro oko 1153.(1740.). Početkom XIX. stoljeća ta je porodica izumrla, a livanjskakapetanija tada je prešla na Firduse.Azim je sin Nevesinjca Šabanovića Mehmed-efendije. Kaopotomak visokih ulemanskih dostojanstvenika 1097. (1685.)bio mulazim kod šeh-islama Ankarevije, a kasnije predavaona više odličnih medresa. Umro je od kuge 1124. (1712.) ucvijetu muževne dobe. Ostavio je kompletan divan. Osim togadopjevao je Kafzadetov epos Lejla i Medžnun veoma vješto.Bio je veoma cijenjen od savramenih pjesnika. S. O.: III.281.; Šalim. Teskira.Azizi (Mehmed), sin glasovitog Bošnjaka Isa-efendije. Majkamu je kći šehislama Kara-Ćelebi-zade. Pripravne naukeslušao je od oca, kad je bio profesor, a visoke od BošnjakaSulejman-ef. Po svršetku nauka 1080. (1669.) imenovanprofesorom na kolegiju Sitti Chatun sa 50 jaspri dnevnice.Kasnije je predavao na kolegiju Sokolovića Esmihan-sultanije,a 1096. (1685.) sa Sulejmanijje imenovan vrhovnim sudijomu Selaniku s naslovom od Bruse. 1100. (1688.) umrood kuge u nanonu muževne dobe. Među suvremenicima seistakao kao vrstan pjesnik. Osobito mu hvale prigodne pjesme.Šalim: 478. Harramer: 111. 547.Bajram-paša redom je iz Bosne. U dvoru je bio silahdaraga.Dva puta je bio namjesnik u Bosni i to 1030. (1620.) i1032. (1622.). U jednom popisu bosanskih namjesnika zabilježenje pod imenom Džundi-zade (Vojniković). S. O.: II. 36.:Muvekit: I. 277.Bakir Smail-beg Sokolović, sin Alibegov i potomak glasovitogavelikog vezira Mehmed-paše Visokoga, poznat je kaopjesnik i kaligraf. Umro je 1164. (1750.). S. O.: II. 6.Bali-beg (Mali Gazi) Jahjapašić, najstariji je sin našega Jahja-paše.Prviput ga nalazimo kao bosanskoga zaima (zja-BEHAR 9559

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinimet mu je bio Kakanj i Vidanica) gdje s Gazi Bali-begom Malkočevićemvojuje u Poljskoj i predvodi jedan dio akindžija.Kasnije je bio sandžak-beg u Smederevu,a 926. (1519.) naBosni. Iduće godine kod osvojenja Beograda trampio se sGazi Husrevbegom za Smederevski sandžak, kome je otadasjedište postaje Beograd. Na Muhaču jednim napadom izaleda odlučio je bitku s Gazi Husrevbegom. Umro je kao smederevskisandžakbeg 933. (1526.). Sin mu je Dervišbeg, dugogodišnjisegedinsiki sandžakbeg. U Sarajevu je sagradiodžamiju. Po njemu se. i danas zove mahala Balibegovica. Pečevi:I. 45.: S. (.).: II. 4.; Hadže-zade: II. 83.Bali-ef. rodom iz neke palanke u Bosni. U mlade dane došaoje u Carigrad i stupio u bostandžijski odžak. Kod tadanjegabostandžibaše Nekkaš Mustafage bio je imam. Kasnijeje prešao u svitu šejhulislama Jahja-efendije. 1049.(1639.) postao je profesor na Ahmed-pašinoj medresi u Carigradu,a 1051. (1641.) imenovan je imifettišom haremeina(Meke i Medine). 1061. (1650.) imenovan je kadijom u Medini;1070. (1659.) u Edreni; kasnije je 3 puta bio kadija u Carigradu.1081. (1670.) stavljen je u mir s arpahikom Ankara.1087. (1676.) reaktiviran i imenovan sadri-Anadoli. Umro jeI. rebija 1095. (1684.). Seichi: I.; S. O.: II. 6.Bali ef., rodom Sarajlija. Učio je u zavičaju i Carigradu. Kadje svršio nauke, stupio je u svitu Sokolovića. Kasnije je predavaona više odličnih medresa. Kad je Bosna podignuta namunlaluk, imenovan je prvim bosanskim munlom sa sjedištemu Sarajevu 986. (1578.). Umro je 990. (1582.) u Sarajevu.gdje je sagradio džamiju u Kadinjuši. Ataj za njega veli:Bio je na glasu radi učenosti i dobrote; po naravi imao jeamalakitsko ponašanje i bosanski ponos. (Kao Ataj i drugi seturski spisatelji često ćešu o bosanski ponos). Muvekit: I. 77.Bećir-ef. rodom iz Mostara. Po svršetku nauka otišao u Carigradi stupio u svitu Mostarca Mustafa-paše, i po njemupoznat pod imenom Mostari hadžesi. 1060. (1650.) imenovanje u Smirni na Faik-pašinu medresu. Zatim dode u Carigradkao profesor na defterdar Ahmed-pašinu medresu.Umro je rebija II. 1069. (1659.).Bećir-paša Čengić, hercegovački mutesarif 1145. (1732.). Idućegodine vodi Bošnjake i Hercegovce u Krim, da čuvaju Kafu.1149. (1736.) vodi vojsku pod Oziju gdje je našao smrt s višehiljada Bošnjaka i Hercegovaca mjeseca rebija 1. 1150. (1737.).Bećir-paša Travnjak, kao emiri-ahor u dvoru (Oberstallmeister)imenovan je bosanskim namjesnikom 1028. (1628.).odakle je nakon par mjeseci premješten u Temešvar. Kasnijeje Turska izgubila 2-3 grada u Ugarskoj. Serasker Husejn-paša,kome je Bećir-paša bio dodijeljen, da sa sebeskine krivnju obijedio je Bećir pašu, koga su pozvali u Carigradi pogubili ga u Edreni, prije nego mu je pružena prilikada se opravda.Bedruddin Mahmud, rodom iz Sarajeva. Po svršetku naukabio je učitelj glasovitog Sokolovića, kad je bio natkomornik udvoru. U vrijeme Sokolovića vezirovania postao je profesor ibrzo dotjerao do Sachna 973. (1565.) Kasnije je predavao naSulejmaniji, a s te medrese imenovan je vrhovnim sudijomza Egipat 976. (1568.). Druge godine umre u Kairu, poštovanod naroda i dostajanstvenika kao visoko učen, ljubazan i poštensudija. Sokolović ga je veoma volio i cijenio. Na njegovprijedlog Bosna je podignuta na munlaluk. Atai: 124.Begtaš-beg (Gazi) bio je vojvoda hercegovačkog sandžakaMahmud-bega. 928. (1521.) osvoji na čelu hercegovačkevojske Skradin. S ostalim plijenom opremi u Carigrad dvabrata, koji su kasnije za carevanja Sulejmanova imali velikuulogu u turskom carstvu i to Rustem-paša kao veliki vezir,a Sinan-paša kao veliki admiral. 945. (1538.) nalazimo ga sbosanskim sandžacima pod Drnišem. Evlija Ćelebi spominjega kao osvojitelja Korlata, Pakraca, i još nekih palanakapo Dalmaciji i Slavoniji.Behram-paša, sin Kara Mustafa-paše Sokolovića (Kara Šahinu).Po svršetku nauka stupa u državnu službu. 967. (1559.)pode s ocem u Jemen. Kasnije je bio namjesnik od Gaze, a972. (1564.) valija u Dijari Bekint, odakle je 976. (1568.) premještenu Jemen, gdje je stekao velikih zasluga za državuupokorivši pobunjena plemena i osvojivši mnoge gradove. Uviše gradova u Jemenu sagradi džamije i medrese i čini zadužbine.Osim toga uvodi neke zakone u upravu i sudove itako ostavlja lijepu uspomenu u arapskom narodu. Kasnijeje sudjelovao s Lala Mustafa pašom Sokolovićem u ratu naPerziju 986. (1578.) gdje se odlikova sa junaštvom.Bezmi je pjesničko ime Ibrahim efendije Jasakčića, sinaRamadanagina. Nauke je slušao u Bosni i Carigradu. Posvršetku nauka dulje je vremena bio činovnik u dvorskojkancelariji. Kasnije se povukao u mir i posvetio pjesnikovanju.S jenjičarskini agom Mustafa-pašom iz Podosta bio jeveliki prijatelj. Njemu za volju pošao je na bečku vojnu kojuje poveo Kara Mustafa-paša, Za opsade Beča 1094. (1683.)granata mu je odniela nogu,što mu je i smrt prouzročilo.Ostavio je kompletan divan pjesama, koje njegovi suvremenicivrlo cijene.Ćafi Hasan-ef. ibni Turban, bin. Davud bin Jakov, rodio se954. (1547.) u Prascu. Nauke je slušao u Bosni. Po njihovusvršetku pridvorio se kod prvog bosanskog munle Bali-ef.,koji ga je upisao u kadije i uzeo sebi za zamjenika. S njimeje 984. (1576.) uništio Hamzevije u Posavini. Bio je kadija unekim gradovima po Bosni, dok mu jednom sunu u glavu,pa pođe u Carigrad, da sluša više nauke. Nakon nekolikogodina vrati se opet u Bosnu, pa stupi u kadije. 1004. (1595.)napisa političko-historijsku raspravu pod imenomNizamu’l-alem (Uredba svijeta) i kao mudžahid krenu podEgru. To se djelo preko zemljaka i velikog vezira Ibrahimpašeproturi do ruku sultana Mehmeda III, kome se ono svidi,pa mu naredi, da je prevede na turski. Druge godine odes prijevodom i još nekim djelom u Carigrad, gdje s protekcijomspomenutog paše bude imenovan doživotno kadijom imuderisoin u Prascu. Kasnije je dobrovoljno sudjelovao ubitkama kod Osijeka i Estergona. Umro je u zavičaju uočiLejleiberata 1025. (1616.). Bio je veoma pobožan i postio jesavmi-Davud (Davidov post) preko 30 godina. Nikako nijetrpio suvremenih šehova, nego ih je progonio zborom i tvorom.Napisao je cijeli niz djela i komentara na Kudurinodjelo o islamskom pravu u četiri sveske. Kraj Prusca osnovaoje novu varošicu i nazvao je Nev’abad. Tu je sagradiodžamiju, medresu i mekteb, te oživio uspomenu na Ajvazdedu,koji je skopaljsku župu iza fetha preveo na Islam. Idan današnji muslimani iz okolišnih krajeva Bosne na određenidan hodočaste na Ajvatovicu da pohode grobove Ajvaz-60 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicadede i Ćafi-ef. U Nizamu’l-ulema napisao je autobiografiju.U Glasniku Zem. Muzeja u Sarajevu 1916, izišao je prijevodĆafine Uredbe svijeta od Bašagića.Ćatib Derviš Mustafa, rodom iz Bosne, učio je u domovini idošao na glas kao kaligraf. Pripadao je mevlevijskom redu.Umro je u Jeni Šeheru 1078. (1667.).Ćemal-beg odlična ličnost kod Gazi Husrev-bega. U Sarajevuu mahali Koševo sagradio je mesdžid i medresu, zakoje je uvakufio lijepu zadužbinu. Po njemu je prozvana mahalai ulica Ćemaluša. Oporuka, u kojoj oslobađa mnogorobova i zapisuje zadužbinu, pisana je 945. (1538.). Kodmesdižida zakopan mu je sin Ibrahim-beg. koji je umro 961.(1553.) Mahmud-vojvoda bio je prvi mutevelija Ćemal-begovezadužbine. Muvekit: I. 152 (na rubu).Daut-beg Redžepašić sin je Osmanbega, defterdara bosanskog.Od 1220. (1805.) do 1230. (1814.) bio je cernički musellim(Gacko). 1230. (1814.) postao je musellim pivsko-nevesinjskii kao takav ostade do konca života 1245. (1829.).Ustanak, koji je digao Hadži Peštelo u Mostaru protiMehmedi-bega Bakamovića, vezirskog musellima, vješto jeugušio i za zasluge imenovan musellimom u Mostaru. Da jebio ugledna ličnost, dokaz je, što su se Stočani protiv Rizvanbegovićai Rizvanbegovići protiv Stočanima obraćali njemuza posredovanje u izmirenju. Isto tako Smail-kapetanPočiteljski i Ali-aga Stolački traže od njega pomoć u osobnimzadjevicama.Davud-paša Bogojević (Kara Nišandži) naše je gore list.Kad je postao vezir 908. (1502.), Dubrovčani su mu opremili17. kolovoza iste godine dar, po običaju dvije čaše, de conditionetaciarum, que donatur bassalariis. U dvor je došaoza vlade Mehmeda II. 899. (1493.) postao je nišandžija, a903. (1497.) sanđžakbeg u Nikopolju, odakle je 908. (1502.)pozvan za vezira u Visoku Portu. Nakon dvije godine pošaoje u mir i nastanio se u Gebzi, gdje je umro 911. (1505.) izakopan. U Usćudaru sagradio je džamiju, a u Skoplju džamijui imaret. Bio je oženjen sultanijom. Sin mu je Mustajbegbio namjesnik na Hercegovini 923. (1515.). Hammerkaže za Davud-bega da je Dalmatinac.Davud-paša (Kara) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen ipostao čokadar. 1009. (1600.) imenovan kapidžibašom, a1013. (1604.) vezirom u Visokoj Porti. U to se vrijeme oženiokćerkom Mehmeda III. Kasnije je bio kapetan paša i beglerbegod Rumelije. 1031. (1625.) postao je veliki vezir. Obijeđen,da je izdao zapovijed da se sultan Osman ubije, platiglavom 7. rebija I. 1032. (1622.).Dedaga Čengić (Derviš-paša) drugi sin epskog junakaSmailage Čengića. Kao mladić od 18 godina išao je svetitioca Hercegovcima. Kad je Omer-paša došao u Bosnu dokinuoje azape pa uveo pandure za čuvanje granice od CrneGore. Dedagu imenovao je serdžedom. Tu je dužnost vršio 2puna decenija i za zasluge imenovan pašom. Kad je Serverpašadošao u Mostar, pozvao ga je k sebi i pričaju, da mu jeiza ručka dao otrova u kahvi. Obratio se na mostarske liječnikeza pomoć, ali svi su slegnuli ramenima. Zato je sio ufijaker i poletio da traži liječnika u Sarajevu. Smrt ga je zateklau Jablanici, odakle mu je tijelo preneseno i zakopanokod čaršijske džamije u Konjicu 1293. (1876.). Muvekit gahvali kao neustrašivog junaka, i ističe njegovu ljubav premadomovini te velike zasluge za državu. Zadnji mejdan u Hercegovinipred dvije vojske crnogorskom i hercegovačkompodijelio je s Dragom Kovačevićem i odnio mejdan ranivšiprotivnika u desnu ruku.Deruni (Čolaković), pjesnik, rodom je iz Banja Luke. U jednojkasidi lijepo je spjevao krajiški ustanak, koji je digao Sefer-begZmajević proti Dželali Hasan-paši 1011. (1602.),koji je kao valija doveo sa sobom iz Anadola više hiljada eškijei počeo robiti i globiti po Bosni mirno stanovništvo. Safer-begga je bacio preko Save i Carigrad je bio prisiljenpremjestiti ga u Temešvar.Derviš-ef. Žagrić (Hadži), pjesnik i osnivač tekije u Mostaru,živio je oko 1050. (1640.).Derviš Hasan-paša Redženašić sin je bosanskog defterdaraSulejmanpaše, koga je pogubio Vanlija. Kao zaim za Derenđelijinevojne na Beograd istaknuo se i postao paša. Kaozalo-maga bio je musellim nevesinjski 2-3 godine i s Nevesinjcimapokušao ugušiti bunu u Mostaru, koju je podigaoAli-aga Dadić 1229. (1813.). Mostarci su ga suzbili, na što sezatvorio u Blagaj, odakle se nakon 15 dana povukao na Nevesinje.Kasnije je bio muhafiz od Posavine i branitelj u Užici,koju su opsijedale srpske ustaše. Umro je u Užici od srdobolje1230. (1814.).Derviš Mehmed-paša je rodom iz Bosne. Uzgojen u dvoru,gdje je postao bostandži-baša. Iz dvora je izišao 1014.(1605.) kao vezir i kapetan-paša. Početkom iduće godineimenovan je velikim vezirom, a u mjesecu šabanu iste godineubijen. Zakopan je u Ušćudaru u groblju Miskinler. Kakose brzo popeo na najviše dostojanstvo, onako je brzo i završiokarijeru; možda je dao povod našoj krilatici: S paje napaju, pa na vješala.Derviš Mehmed-paša Teskeredžić sin teskeredžije MustajbegaDuvnjaka. 1285. (1868.) bio je član šura-i-devleta.Kasnije je dobio naslov beglerbeg od Rumelije, a 1295.(1878.) 3. safera umro je u Carigradu i zakopan kod sultanAhmedove džamije.Derviš-paša Mostarac sin Bajezidagin. Za vrijeme Selima IIkao adžami oglan došao je u dvor, gdje je došao do visokenaobrazbe. Prvi put ga sretamo kao dogandži-bašu 995.(1587.). U tom svojstvu prevede Muradnamu s perz. na turski.1000. (1592.) bio je carski savjetnik (niusa-hibi has) iostao takav do smrti Murata III 1003. (1595.). Druge godinesudjelovao je kod osvojenja Egre. 1007. (1598.) imenovan jenamjesnikom na Bosni. Kasnije je bio muhafiz u Egri. 1010.(1601.) opet ga nalazimo na Bosni. Oba puta cijelo vrijemeratuje s bosanskom vojskom po Ugarskoj. U 1012. (1603.)poginuo je na Margaretinu otoku pod Budimom. Dan prijepogibije spjevao je glasoviti Gazel o sudbini, koji ovako počima:Gdje pomoći ne imade Svemoćnoga gospodara.Tu opravit’ ne će ništa tisuć svjetskih pametara.Iza njega ostalo je dosta lijepih gazela u perzijskom i turskomjeziku, koje spadaju medu najljepše umotvorine onedobe. U Mostaru sagradi lijepu džamiju 1000. (1592.) i uznju knjižnicu, koju je snabdio lijepim brojem rukopisa. Danasknjižnici nema traga. I sin mu Ahmedbeg bio je junak ipjesnik. Pečevi: II. 273—275.: Ć. Čelebi: I. 4. S. O.: II. 329.BEHAR 9561

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniDilaver-paša rodom iz Hrvatske. U dvoru je uzgojen i postaočašengir baša. Kasnije je imenovan berglerbegom naotoku Kipru, a onda kao vezir valijom u Bagdatu. 1024.(1615.) premješten je u Diari Bekir, odakle je 1030. (1620.) uramazanu pozvan za velikog vezira. Sa sultanom Osmanomvodio je vojnu na Hotin. U carigradskoj pobuni platio je glavomzajedno s Osmanom 1031. (1621.). Zakopan je u Ušćudaruu groblju Miskinlar.Džamberdi Gazali rodom je iz Slavonije. Kako je došao uEgipat, nije nam poznato. Od sr. 1512, nalazimo ga nauglednu mjestu medu mamelučkim begovima kad je sultanSelim 1517. zavojštio na Egipat, misirski sultan Tomanbajsakupio je vojsku i stavio joj na čelu Džamberdi Gazaliju.Kad je došlo u Siriji do odlučne bitke, on se preobukaou beduinsko odijelo, prebjegao u pleme Gazali i kao nepoznatpozvao Tomanbaja na mejdan. Mada je bio na mejdanupobijeđen. Tomanbaj mu je poštedio život. Tad je prešaona stranu sultan Selima, kojemu je nakon odlučne bitkeodao skrovište Tomanbajevo. Za te zasluge Selim ga je postavioza namjesnika u Siriji. Kad je Selim umro,a Sulejmansjeo na prijestolje, jedini se je Džamberdi Gazali odmetnuoodmah od Sulejmana, okupio oko sebe arapska idruska plemena i krenuo u Carigrad. Sulejmanu je bilo ispoddostojanstva da se sam stavi vojsci na čelo, pa je povjeriotu zadaću Ferhad-paši Šibenčaninu, koji ga je podHalepom potukao 1520, njega pogubio i glavu mu poslaoSulejmanu na dar.Edhem je pjesničko ime Ibrahim-bega Bašagića. Rodio se uNevesinju 1257. (1841.). Sin je Lutfi-bega Redžepašića, muselimapivsko-nevesinjskoga, koji je bio također hercegovačkibašaga. Po njemu je prozvana cijela porodica Bašagići.Nauke je počeo u Nevesinju, a nastavio u Travniku u medresipred muftijom Derviš-ef. Korkutom. Uz šerijatskopravne znanosti dosta je dobro poznavao arapski i perzijskijezik, a turskim jezikom vladao je kao i svojim. S početka semislio posvetiti ulemanskom staležu, ali je ubrzo prešao upolitičku službu. Prije okupacije služio je kao kajmekam uPivi, Foči i Ljubuškom. Kad je prvi put proglašen ustav uTurskoj, Hercegovina ga je opremila s muftijom Karabegomkao svog poslanika su Carigrad 1876. I drugi put je bio1878. izabran u Hercegovini za parlamenat. U klubu balkanskihposlanika bio je oba puta tajnik. Iza okupacije bio jepredstojnik u Stocu i Konjicu. Kad je ustrojena zemaljskavakufska komisija 1883. u Sarajevu, imenovan je mufettišom.Kasnije kod preustrojenja postao je ravnatelj i predsjednikpovjerenstva, koje je časti obnosio sve do smrti 8.studenoga 1902. On je prvi počeo pisati životopise glasovitihBošnjaka i Hercegovaca po bosanskim Salnamama (Kalendarima)i upoznao nas s Derviš-pašom Mostarcem, Nerkesijom,Kafijom, Gazi Husrev-begom, Gazi Ferhat-pašomSokolovićem i drugima. Pjevao je pjesme i kronograme uturskom jeziku. Surađivao je u Vatanu i Rehberu, koji suizlazili u Sarajevu.Ejub-paša iz Novog Pazara 1242. (1826.) savjetuje sarajevskimagama, koji su se stavili na stranu jenjičara, da ne dižubunu. Iduće je godine bio zapovjednik bosanske vojske, kojeje bila zadaća čuvati Beograd, Šabac, Užice i Sokol u Srbiji.1243. (1827.) umro je u Novom Pazaru.Fahir je pjesničko ime Bošnjaka Salih-ef. S početka je biopisar u dvorskoj kancelariji, kasnije je prešao u šehove halvetijskogreda. Neko je vrijeme putovao po svijetu i napokonse nastanio u Carigradu, (1127/1715.) na otoku Mora bio jekontrolor, gdje je iste godine umro. Seichi: II.Faiz je pjesničko ime Abdullaha, sina Bošnjaka Sami’i Abdulkerim-efendije.Rodio se u Sarajevu, gdje je učio pripravnenauke. Svršivši visoke nauke u Carigradu imenovanje na Malkočevu medresu u Sarajevu 1095. (1684.), gdje jepredavao sve do smrti 1100. (1688.). Kuga ga je pokosila unaponu muževne dobe. Pjesme su mu dosta dobre.Fazli paša (Gazi) rodom je iz Maglaja. Uzgojen je u dvoru,gdje je za vlade Ibrahima imao vidnu ulogu. 1055. (1645.)izišao je iz dvora kao beglerbeg od Anadola. Druge godinepostao je carski savjetnik i zet. 1057. (1647.) imenovan jekapetan-pašom, a kratko vrijeme iza toga pozvan je u vezirskovijeće za drugog vezira. Kad je sultan Mehmed IV sjeona prijestolje 1058. (1648.). opremljen je Temešvar za namjesnika,odakle je 1060. (1650.) premješten u Bosnu. Uzkratke prekide vladao je Bosnom punih pet godina. 1065.(1654.) porazio je kršćansku vojsku kod Knina opravio kninskutvrđavu. Iste je godine pozvan po treći put u vezirskovijeće. U Edreni se u prisutnosti sultanovoj porječka s velikimvezirom Čuprilićem i dobaci mu nekoliko gorkih, aliistinitih riječi. Radi toga se zamjeri sultanu, koji ga opremiza namjesnika u Budim, odakle bude brzo premješten u Temešvar,a iz Temešvara u Silistru s nalogom, da uhvativlaškog vojvodu Besarabu, koji se bješe odmetnuo. Premdaje potukao neprijateljsku vojsku, ugušio ustanak i prisiliovojvodu da bježi iz Vlaške, veliki vezir obijedi ga kod sultana,da je primio mito od vojvode i dao mu priliku, da pobjegne.Pozvan na odgovornost u Edrenu bude pogubljen prije preslušanja1068. (1657.) ni kriv ni dužan. Bio je veoma iskren ipravedan. Vrlo iskren otvoreno je govorio ne pazeći, da li ćese kome zamjeriti ili ne. U zavičaju je sagradio lijepu džamijui ostavio joj za uzdržavanje lijep imetak. U Carigradu jesagradio saraje zvane Bini bir direk (Hiljadu i jedan stup).Ferhad-beg po svoj prilici rodom iz Travunije. 888. (1483.)šalju Dubrovčani počasne darove knezu Radivoju, bratucarskoga zeta Ferhad-bega. Taj se Radivoj kasnije spominjeu dubrovačkom arhivu kao vojvoda trebinjski u dva maha.Ferhad-beg je s ostalim odličnim našim zemljacimaAhmed-pašom Hercegovićem, Ishak-begom Kraljevićem idr. uzgojen u dvoru, gdje je vršio razna dostojanstva. Iz dvoraje izišao kao sandžakbeg od Sereza, odakle je u egipatskomratu opremljen za muhafiza u Adanu, gdje je ludo, alijunački poginuo u cvijetu mladosti 890. (1495.). Za njega jebila udata Selčuka, kći sultana Bajezida II, s kojom je imaosina Gazi Husrev-bega, glasovitog junaka i dobrotvora gradaSarajeva.Ferhad-beg Ulamapašić, sin Skender-bega, požeškog sandžaka.Ulamapaša je porijeklom Perzijanac. U Bosnu je došaokao namjesnik 948. (1541.). Poginuo je kod Lipave uErdelju 958. (1551.). Potomci su mu se nastanili u Bosni.Istaknuo se kao veliki dobrotvor. U Tešnju ie sagradio lijepu62 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicadžamiju, kod koje je i sahranjen. Osim toga sagradio je USarajevu poznatu Ferhadiju i u Žepču džamiju.Ferhad-paša rodom iz Šibenika. Sigurno je kao sužanj došaou dvor, odakle je za vlade Selima I izišao kao beglerbegod Rumelije. Poglavito se istaknuo za vlade Sulejmana,1520. kao treći vezir opremljen je u Siriju, da uguši ustanak,koji je uzvitlao namjesnik Džamberdi Gazali, Slavonac. Doodlučne bitke došlo je pod Halepom, gdje je do nogu potukaoustaše i uhvatio Džamberdi Gazaliju. kome je odrubioglavu i poslao Sulejmanu u Carigrad. 1522. svladao je ŠehSuvar-oglu Ali-bega, koji se digao proti Sulejmana. Tomprigodom uništio je njega i cijelu mu porodicu. Poslije osvojenjaRodosa pokazao se vrlo krvoločan, bez milosti je ubijaosve protivnike i pljačkao njihova dobra po Maloj Aziji.Zato ga je Sulejman pozvao u Carigrad i na molbu majke isestre mu, koja je bila udata za Ferhad-pašu dao mu jesandžak Smederevo sa 700,000 jaspri godišnjega dohotka,misleći da će mu to dosta biti. Naskoro je i odatle mnogatužba došla da i tamo robi i pali, kao što je radio i u MalojAziji. Premda ga je Sulejman volio i premda je bio carev zet,za hatar pravde i da zastraši druge namjesnike, dade ga 1.studenoga 1524, pogubiti. Ferhad-paša je bio samo 10 godinastariji od sultana, veoma ratoboran, nagao, slavohlepani grabežljiv bez granica.Ferhad-paša Sokolović (Gazi) sin je Rustem-begov, bratDerviš paše, koji je poginuo kao beglerbeg od Diari Bekirakod osvojenja Georgije, i glasovitog Kara Ali-bega, koji jepoginuo kod pada Ostrogona. Prvi put ga susrećemo kaokliskog sandžaka od 974. do 982. (1566-1574.). Kao takavratovao je mnogo po Dalmaciji, silazio je čak pod Zadar 976.(1568.). osvojio Zemunik, Ozren, Brodin i Bijelu Stijenu. 980.(1572.) kad je zagrebački kanonik Franjo Filipović s velikomvojskom pošao na Bosnu, Ferhad-beg sa Sinan-begomHercegovačkim sukobi se s njim kod Ivanića i porazi ga donogu. U tom okršaju uhvatio je i kanonika, koji je prešao naislam. Od njega vuku lozu bezi Filipovići. Za zasluge imenovanje bosanskim begom. Za njegova begovanja Bosna jepodignuta na vilajet 991. (1583.). On je dakle prvi bosanskipaša (valija). Sjedište pašino prenio je iz Travnika u BanjaLuku. 982. (1574.) provalio je u Hrvatsku i došao do Bihaća.Tu ga je dočekao austrijski general Herbert Auersperg, kojipoginu na bojnom polju, a sin mu Vuk Fugelbert pade Sokolovićuu sužanjstvo, koga dade na otkupe za toliko novaca,da sagradi krasnu džamiju i nabavi joj vakuf. Po Pečevijiotkupnina je dosegla svotu od 30,000 dukata. Ta je džamijaFerhadija u Banjaluci jedan od najljepših arhitektonskihspomenika turske dobe u Bosni. Tom je prilikom osvojioCazin i Bužim. 1577. diže se opet put Krajine, pa osvoji redomgradove Mutnik, Ostrožac, Vel. Kladušu, Šturlić, Peći iPodzvizd. Razorivši Gvozd zaputi se put Dubovca, ali ga generalIvan Farenberg preteče kod Korane i nakon ljuta okršajaFerhadbeg bude prisiljen na uzmak. Za vojne Kevenhullerove1578. pade Cazin, Zrin i Bužim opet u ruke kršćanske,ali Ferhad-beg pod jesen iste godine sađe u Krajnu,pa ponovno osvoji izgubljene gradove i postavi u njihjake posade. Pritom su ga pomagali vlasi, koje je doveo izStare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon seprevari, pa im povjeri neke gradove, da se nasele u njih iBEHAR 9563

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegoviničuvaju ih od napadaja. Čim se Ferhad beg vratio u Travnik,odmah se oni obrate na Farenberga, da mu izruče Ostrožaci ostale gradove. Ugovor je potpisan u Beču i Gracu, ali imFerhadbeg pomrsi snove. Od osvojenih gradova bude osnivannovi sandžak sa sjedištem u Ostrošcu. Iza 1588. premještenje u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan njegovrob.Feridun je pjesničko ime Sir Alije, rodom iz Sarajeva. Naukeje slušao u zavičaju i Carigradu, gdje je i ostao. Kod vakufskeuprave služio je kao viši činovnik sve do smrti, kojaga je zatekla 1069. (1658.). Pjesme su mu nadahnute sofizmimai dosta su slobodoumne.Feriz-beg je naš zemljak, koji je za carevanja Bajezida II udvoru bio u rasnim častima.Iz dvora je imenovan begom naBosni 911. (1505.), kojom je upravljao sve do 918. (1512.).Kroz to vrijeme sagradi u Sarajevu muško i žensko kupalište,od kojih se podorine vide i sada u Saračima. Osim togau Hubjaraginoj mahali sagradi medresu, po kojoj je cijelaokolina prozvana Medrese. Oko kupališta sagradio je višemagaza i dućana, i to sve uvakufi za izdržavanje medrese.Vodu pred Jahjapašinu džamiju i u kupališta dovede sa Sedernika.Fevzi je pjesničko ime Mehmed-ef. Sarajlije. U ranoj mladostiotišao je u Carigrad i nastanio se u Usćudaru. S prvaje služio u dvorskoj kancelariji, a kasnije bio tajnik (divanefendi)kod vezira. Pod konac života stupio je u derviški redhalveti i pridvorio se šehu Ali-ef. Selami od koga je uzeoinabet. Udaljen od svijeta živio je skromno sve do 1084.(1673.). Savremenici ga hvale kao vrsna pjesnika.Fevzi II, rodom Blagajac, Po zvanju je bio šejh. Živio je uMostaru i cijeli život predavao Mesneviju. Napisao je u perzijskomjeziku Bulbulistan i podijelio ga u šest perivoja. Sudjelovaoje u boju pod Banjalukom i tom prilikom izrekaodva kronograma o pobjedi. Umro je oko 1160. (1747.).Habiba. Među ono malo turskih pjesnikinja imamo odličnuzastupnicu u Habibi, kćeri Ali-paše Rizvanbegovića. Po njezinupismu, koje nam bilježi Mehmed Zihni rodila se 16. redžeba1262. (10. srpnja 1845.), dakle u vrijeme Alipašine moći islave, kad je vladao kao vazalni knez Hercegovinom. Iza pogibijeAlipašine otišla je u progonstvo u Malu Aziju, gdje jepočela i svršila nauke. Kao djevojka pjevala je lijepe pjesme,a nije prestala pjevati ni kad se udala za visokog činovnika uBabu-Alijji. Ahmed Muhtar tvrdi, da joj je pošlo za rukomispjevati cijeli divan i tako među miljenicama turskih muzazauzeti odlično mjesto. Umrla je 1308. (1890.) u Carigradu.Habib-Dede je rodom iz Bosne. Po svršetku nauka stupio jeu derviški red mevlevi. Cijeli život proboravio je u Beogradupredavajući glasovito mistično djelo Mesnevija. Sam je biočudnovat pjesnik. Pjesme mu vrve nečuvenim izrazima.Mala Mesnevija (Kučuk-Mesnevi) njegov je umotvor. Umroje 1053. (1643.).Hajdar-paša (Hadim) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru,gdje je dotjerao do kapu-age. Zatim je postao vezir uVisokoj Porti, a 960. (1552.) bi umirovljen. Kao mirovinu dobioje hercegovački sandžak. Umro je 971. (1563.) 16. džumadaI. Vele, da je bio visoko obrazovan. U Carigradu jesagradio džamiju, medresu i kupalište, a u Mostaru podigaoje poznatu ćupriju, koju su Švabe nazvale Pemerbrucke,pa je danas svukud poznata pod imenom rimski most.Sami je Mostarci zovu stara ćuprija. Nije nikada bio u Hercegovini,nego je u njegovo ime vladao Karadozbeg, koji jepodigao u Mostaru džamiju u isto doba,kad je i most dovršen961. (1557.) muharema mjeseca 1. dan. Hajdar-pašinimimenom je prozvat jedan cijeli kotar u Carigradu.Haki Mehmed-paša sin je Ćamil Ahmed-paše Sopasalana,S početka je bio hadžedan, a Visokoj Porti 1196. (1781.), akasnije prošao kroza sve više činovničke službe kao carskidefterdar, nišandžija, reisulkutab itd., dok nije 1210. (1795.)postao vezir. Na Bosnu je imenovan 1215. (1800.), ali je brzopozvan za beglerbega od Rumelije. Triput je padao u nemilosti triput mu je vraćana vezirska čast. Umro je u progonstvu11. šabana 1226. (1811.). Hvale ga kao dobra konceptualnogčinovnika i promišljena, ali stroga upravnika. Njegovabujruldija, s kojom imenuje Ibrahim-pašu HadžiMehmedpašića svojim zamjenikom, dok dođe u Bosnu, lijepje primjer njegove državničke sposobnosti i patriotskogosjećaja. Pri koncu piše: Moj otac i moj djed članovi su pozakonu i zdravom razumu pohvaljenog i odobranog bosanskognaroda. Hadis veli: ‘El irku nizauhu’, ‘Porijeklo je njegovopoticanje.’ (Porijeklo ga sokoli). Osim što smisao togahadisa ispunja moju dušu,san je u tom svetom mjestu molitve.”Sin mu je Izet Ahmed-paša, a unuk Haki-paša, koji jepred okupaciju bio mutesarrif u Bihaću.Halil-beg Alajbegović zadnji krčki sandžak, koga su Mlečanizasužnjili i opremili u Mletke 1057. (1647.). Ali da ne dođeduždu praznih šaka. dali su mu u Zadru jedan sanduk, daponese kao dar. Kad je u svečanoj audijenciji predao dar,dužd je naredio, da se sanduk otvori. Imalo se šta vidjeti. Unjemu je bila odsječena glava starog Halilbegova oca. Tomeprizoru vele da se cijelo vijeće grohotom smijalo.Halil-paša rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje jebrzo napredujući dotjerao do silahdara. 999. (1590.) postaoje jenjičaraga. a 1000. (1591.) beglerbeg i valija u Konji. Zatimje bio beglerbeg od Anadola, a 1003. (1594.) imenovan jekapetan-pašom. Tri je godine bio u toj časti i za zaslugepromaknut na čast vezira. Druge godine zemljak mu Ibrahim-pašaostavio ga za svog zamjenika u Carigradu. I kad jeIbrahim-paša išao na Kanižu, zastupao ga je Halil-paša.Umro je kao II vezir 1012. (1603.) 19 redžepa. Sahranjen jepred vratima Atik Alipašine džamije u blizini Diklitaša. Zanjega je bila udata Fatima sultan, kći Murata III.Hamza-dede rodom je iz Bosne. Po svoj prilici je iz Orlovićakod Vlasenice, jer je tamo imao dosta pristaša. Došavši uCarigrad pridvorio se kod Hrvata Pertev-paše, kome je biodispenzator. Pripadao je derviškom redu Bajrami.Kao halifaHusamuddina Ankarevije optužen je radi krivovjerstva ipogubljen u Hipodromu (Tahtel-kal’a) 1575. Prvi bosanskimunla Bali-ef. s glasovitim Ćafijom vodio je istragu protivnjegovih pristaša u Posavini. Nekoliko su ih pogubili, aostali su se razbjegli po svijetu.Hasan-beg Skenderpašić dovršio je od oca mu započetegrađevine u Sarajevu 875. (1470.). Pripovijeda se da je umrou Sarajevu i da je zakopan kod Skenderije.Hasan-ef., sin glasovitog šeha Abdullah-efendije Bošnjaka,po svršetku nauka imenovan je na medresu Ummu’l-veled64 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica1043. (1633.). Kasnije je predavao na više Visokih medresa,pa prešao u kadije. Prvo mjesto bilo mu je Smirna 1062.(1651.), a drugo Jeruzalem 1068. (1657.). Umro je mjesecašabana 1069. (1659.).Hasan-ef. (Kodža) rodom je iz Mostara. Po svršetku naukastupio je kao činovnik u Visoku Portu, gdje je dotjerao doreisu’l-kuttaba 1033. (1623.). Kasnije je još dvaput bio uistoj časti i to 1038. (1628.) i 1044. (1634.). 1048. (1638.) postaoje mukabeledži. Umro je 1054. (1644.). U državnoj službibio je preko šezdeset godina. Napisao je povijest podimenom Ahbarudduvel (Državne vijesti) i prikazao ga sultanMuratu IV. Osim toga preveo je ma turski Bedaiu’l-vekai.Pjesničko mu je ime Hukmi.Hasan-ef. (Muabbir) sin je Omer-alajbega. Rodio se u Mostaru.Pripravne je nauke učio u zavičaju, a visoke u Carigradu.Tada stupi u derviški red nakšibendi i pridvori se kodšeh Osman-ef. Sarajlije, od koga je uzeo idžazet na iršad ihilafet na tekiji Hakim Čelebi. Kasnije je imenovani i veziromna šeh Vefa džamiji. Umro je 1098. (1686.). U tumačenjusnova nije mu bilo u ono vrijeme premca, zato je i prozvanmuabbir. Kad je Kara Mustafa odlučio da ide na Beč,usnio je san i pozvao šeha u Bedrenu da mu ga protumači.Tumačenje je ispalo nepovoljno. Na koncu je šeh poviknuo:‘Ne idi, zlo ćeš proći, konac je strašan!’Hasan-paša (Gazi), rodom Hercegovac. Dugo je putovao poMisiru, Jemenu i drugim pokrajinama i izvježbao se u viteškojumjetnosti. 924. (1518.) imenovan je namjesnikom naBosni. Kasnije, 933. (1526.) pašovao je u Temešvaru. Umroje oko 940. (1533.). Mnogo je ratovao i u ratu dobio gaziluk.Hvale ga kao hrabra i iskrena viteza.Hasan-paša Memibegović (Gazi) sin je Sarhoš Gazi Ibrahim-pašin.Kao junak i član ugledne porodice brzo je došaona glas medu serhatskim begovima. Bio je beg u više sandžakapo Ugarskoj i Bosni (Pečuhu, Klisu). 1648. postao jebeglerbeg na Bosni. U isto vrijeme mu je povjerena i upravahercegovačkog sandžaka. Uspostavio je red i mir u Bosni iHercegovini, kojega nije bilo od Tekelijina pašovanja i to naliep način pridobivši glasovitog hajduka Mahmuta, komepusti slobodne ruke, da četuje po Dalmaciji. Isto je tako njegovmusellim Musli-beg, istrijebio iz Hercegovine sve arnautskehajduke. Kasnije je bio vezir u Budimu. Sagradio jelijepu džamiju i veliku medresu u Pečuhu, kojima je za uzdržavanjeostavio bogatu zadužbinu.Hasan-paša Pridojević (Gazi), tako je napisano u jednojstaroj medžmui, koja se kod mene nalazi, rodom je iz Hercegovine.Kao adžami-oglan došao je u dvor, gdje je dotjeraodo čakir-džibaše. Iz dvora ie u početku vlade Murata IIIimenovan begom u Segedinu. Tu je ostao sve do imenovanjabeglerbegom i namjesnikom u Bosni 1000. (1591.). Čimje došao na Bosnu, okupio je oko sebe Bošnjake i Hercegovce,pa udario na Bihać, koji je osvojio s više okolišnihgradova. Zatim podigne Novi grad i osnuje sandžak koji dadeFerhad-pašinu delibaši Rustem-begu. Iznova skupi novuvojsku s kojom prijeđe kod Novoga Grada preko Kupe u Hrvatsku,pa razbije vojsku pod Erdodijem i oplijeni je uzduž ipoprijeku. Bečki poslanlk prosvjedovao je u Carigradu protivtoga i zahtijevao, da se ovaj u interesu mira makne sBosne, ali sav mu trud ostade uzalud, jer je Hasan-paša bioljubimac velikog vezira Sijavuš-paše Hrvata i prijatelj tadašnjegacarskog savjetnika Dervišage Mostarca. Znajući,da će Hrvati druge godine pokušati da osvete poraz Erdodijev,zatraži pomoć iz Carigrada. Veliki vezir imenuje GirliHasan-pašu beglerbegom od Rumelije i naredi mu da odmahpođe Bosni u pomoć. Međutim bude za velikog veziraimenovan Sinan-paša koji je živio s Hasan-pašom u neprijateljstvu.On imenuje svoga sina beglerbegom od Rumelijekoji stiže u Banatu određene pomoćne čete i zadrža ih, dane idu Hasan-paši u pomoć. Hasan-paša nadajući se pomoćikod Novigrada prijeđe Kupu sa svojom vojskom i opsjedneSisak. Međutim zapovjednik Kaniže Nikola Zrinski zatražipomoć od nadvojvode Maximilijana, koju i dobije, s 40,000vojnika krenu na Bosnu. Svi savjeti starog Memi-bega i drugihda se povuče u Bosnu, ne mogoše odvratiti Hasan-pašu.da ne navali na Zrinskog. S krilaticom, Soko leti perjem, ajunak veledušjem, navali na četiri puta brojnijeg protivnikai nađe smrt u valovima Kupe.Tu su izginuli kliski sandžak Mustafa-paša Sultan-zade,hercegovački sandžak Mehmed-beg, unuk Rustem-pašeOpukovića (Skradinca), zvornički sandžak Kodža Memi-begi cvijet bošnjačkog plemstva sa 7000 Bošnjaka i Hercegovaca1002. (1593.) pod Siskom. U Zapisima i natpisima stoji:1592. ubi Hasan paša Klobučarić bana pod Bihaćem. EvlijaĆelebi, kad govori o bici kod Siska,daje Hasan-paši prezimeDošen. Turski ga historici zovu Hersekli deli (ili teleli) Hasan-paša.Hasan paša Savić (Kara-jazidži) uzgojen je na dvoru, gdjeje postao emiri ahor, a 1041. (1631.) jenjičar-aga. Iste godineu šabanu mjesecu imenovan je bosanskim namjesnikom,ali je brzo svrgnut. Iduće godine opet ga nalazimo naBosni kao namjesnika. 1043. (1633.) đode Sulejman-pašaMostarac na Bosnu i donese sa sobom katal-ferman na Hasan-pašu.Hasan-paša saznavši prije dolaska Sulejmanpašinaza to sakrije se u sestrinu kuću. Sulejman-paša bojećise zla silahdar Mustafa-paše Sarajlije, koji je po svojprilici isposlovao katal-ferman, naredi strogu pretragu poBanjoj Luci i tako prisili Hasan-pašu da pobjegne u planinuVučijak gdje je prezimio u jednoj pećini. U proljeće ga jespazio neki kotlar pred pećinom i javio Sulejman-paši, kojiodmah opremi nekoliko delija s kotlarom da ga ubiju. Delijeopreme naprijed kotlara da razgleda, gdje se Hasan-pašanalazi. Paša ih ugleda na dalekozor i pane u busiju, te ubijekotlara. Kad delije vide, da se kotlar ne pomalja natrag,vrate se u Banju luku, a Hasan-paša kradom ode u Carigrad,gdje je proživio kao derviš zadnje dane života. U Carigradunitko nije znao za njegov boravak.Hasan paša Sokolović (Gazi) sin je velikog vezira glasovitogMehmed-paše Visokoga. Za vrijeme očinje mu vlade postaoje beglerbeg od Diari Bekira 978. (1570.). Kasnije je bio četiriputa namjesnik u Šamu, dva puta na Bosni, jedamput uErzirumu, Anadolu, Urumeliji, Temešvaru i Budimu. 1004.(1595.) postao je vezir, a 1013. (1604.) kao serdar, opremljenda uguši ustanak, koji je digao Karajazidži i dok jedošao do Tokata, potukao ih je preko 25,000. Kad je bio uTokatu, saznadu buntovnici, gdje običaje pred večer sjediopa se privuku i ubiju ga puškom iz potaje. Bio je veoma naočitii ponosan vitez. Pečevija i ostali povjesničari ne moguBEHAR 9565

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinise nahvaliti njegova junaštva. Sudjelovao je u svim bitkamasvoga vremena i iz više njih iznio po jednu ili dvije rane. Veomaje volio sjaj i raskoš. U svečanim prigodama kao namjesniksjedio bi na prijestolju od srebra, koje je bilo ukrašenoslikama drveća i cvijeća. Kad je Mehmed III išao naEgru, Hasain-paša mu priredi doček s urumelijskom vojskom,da se sve u čudu snebivalo,pa i sam sultan. U Bagdadusagradi lijepu džamiju i rivak.Hasan-paša Tiro (Gazi) junak naše narodne pjesme i turskepovjesnice. Po narodnoj tradiciji rodom je iz Korče ili izRepovaca. S Derviš-pašom Mostarcem i Gazi Hasan-pašomHercegovcem došao je u dvor za vlade Selima II. Kad je sultanMurat III sjeo na prijestolje, bio je rićabdar. Iz dvora jeizišao kao sandžak. U Sigetu je begovao preko 20 godina. Uratu s Karavlaškom sam je ostao na mejdanu, dok ga nijesilom jedan aga uklonio. 1003. (1594.) imenovan je namjesnikomna Bosni. Četiri puta je bio na Bosni, tri puta u Budimu,a dva puta u Kaniži valija. Najviše se proslavio s obranomKaniže 1011. (1602.). Za zasluge ga je car svojim ručnimpismom imenovao gazijom i vezirom. U ratu protiDžam-polad-zade istaknuo se kao serdar i junak 1016.(1607.), a 1019. (1610.) umirovljen kao vezir. No, prilike uUgarskoj ne dadoše mu se ni odmoriti. Iduće godine ga opetnalazimo kao budimskog namjesnika, gdje u visokoj starostiumrije koncem 1020. (1612.). O obrani Kaniže imamonekolike monografije, a najglasovitija je od njegova tajnikapjesnika Faizije, po kojoj je Namik Kemal naipisao Tarih-iKaniža.Hasan-paša (Uludž) rodom je iz Bosne. Kao namjesnik uAlžiru osobito se istaknuo junaštvom i ratnom vještinom ipokazao se kao vrstan organizator mornarice. Zato ga jesultan Murad III 996. (1587.) pozvao u Carigrad i imenovaovrhovnim zapovjednikom mornarice. Kroz dvije godine podvostručioje brodovlje i Španjolce protjerao iz Tunusa. 998.(1589.) vraćajući se s vojne umro je na putu i sahranjen krajmekteba, koji je sagradio između Gedik-paše i Akar-češme.Iza Kiunkapije sagradio je džamiju, koja je poznata pod imenomKapudan pašina džamija.Hašim-ef. je sin Hasan-age Bošnjaka. Bio je šejh na kaderijskojtekiji u Carigradu. Umro je 1292. (1875.).Hatem Ahmed-ef. rodom iz Bjelopolja. Nauke je slušao uCarigradu. Po svršenim naukama otišao je u Misir, gdje jeostao preko deset godina. Odavde se preselio u Meku, gdjeje naslijedio šeha Ahmedi Mekiju. Umro je 1171. (1757.).Hikmet je pjesničko ime Arif-bega Rizvanlbagovića, zadnjegturskog klasika. Sin je Nafiz-paše, unuk glasovitogvezira Ali-paše, a bratić Rifat-bega i Habibe. Rodio se u Mostaru16. ramazana 1255. (1839.). U 11-oj godini života, naprijedlog djeda imenovan je mirialajom hercegovačkih lenskihkonjanika. Iza najezde zloglasnog Omer-paše Latasa,koji je Bosnu i Hercegovinu u crno zavio, morao je s cijelomporodicom iseliti u Sarajevo, odakle je nakon par godina1270. (1853.) otišao u Carigrad: tu se zdušno posvetio nauci.Taj rijetki talenat nadire-izeka, kako ga zove Mebmed Džemal,brzo se upoznao s literaturom arapskom, perzijskom iturskom. Po svršetku nauka čast mirialaja pretvorili su muu hadžedžanluk i namjestili ga u kancelariju predsjedništvaministarstva. Tu je služio nekoliko godina, ali videći da mune daju naprijed, napustio je službu i povukao se u kraj.1277. (1860.) u Hikmetovoj kući na Laleliji osnovalo se društvopjesnika (Endž-umeni-šuara), koje je svakog utorkaodržavalo sjednice. Tu se jatila sve po izbor duševna aristokracijaonoga vremena. Političke prilike u Turskoj nakonkratkog vremena raspustile su društvo, ali između članovaodržavao se i dalje živahan saobraćaj dopisivanja. Neki sukao sumnjive političke osobe (Kemal i Zija-paša) moralibježati u inozemstvo, a neki se uklonili iz Carigrada u pokrajinu.Naš se Hikmet zaputio u Hercegovinu, odakle senakon pola godine vratio u Carigrad. 1285. (1868.) po nagovoruDževdet-paše stupio je u istom osnovano Ministarstvopravde, gdje je kroz četiri godine dotjerao do časti savjetnikaPrizivnog suda. Nastupom sultana Hamida na vladu nastalisu po Hikmeta dani iskušenja. Imetak u Hercegoviniprodao je i potrošio. Ostati u službi bilo mu je teško, a zahvalitise još teže. Kad mu 1297. (1879.) sniziše plaću na2300 groša, predade ostavku i povuče se u mir. Nakon 3godine postao je predsjednik suda u Brusi. Kad mu je 1303.(1883.) umrla majka, spopane ga melankolija, pa opet zahvalii dođe u Carigrad, ali ne može dugo izdržati, nego zatražida ga reaktiviraju. Kao predsjednik suda služio je uManastiru (Bitolju), Janji, Kastamuniji, Adani i Džezairi-Bahri-sefidu.1314. (1896.) zauzimanjem nekih prijatelja premještenje u Carigrad kao savjetnik prizivog suda. Tri godinekasnije imenovan je savjetnikom u Vrhovnom sudu. Utom zvanju umre 19. svibnja 1903.Hikmet nije ostavio velik divan pjesama, ali ono što je ostavio,pravi je biser turske poezije. Pisac njegova nekrologa udnevniku Ikđam veli: “Po pripovijedanju pjesnika, prigodomjednog požara izgorio mu je potpun. ‘Divan’. Tako su njegovepjesničke umotvorine iz mladenačke i muževne dobe većinompropale. Ovo što danas od njega imamo, štampano kao‘Divan’, umotvorine su iz zadnjih godina. Kao mistični filozofHikmet se istaknuo raspravama ‘Levaihu’l-hikem (Sslikemudrosti), ‘Sevanihu’l-bejau (Aforizmi objašnjenja),‘Levamiu’l-efkar’ (Iskre misli) i ‘Misbahu’l-idah’ (Svjetilniktumačenja), koja je Mahmud Kemal s velikom mukom i pogibličuvao od sultan Hamidove kamarile. Osim toga napisaoje djelo (po pripovijedanju rahm. Ibrahim-ef. Topića)‘Fususu’l-islam’ (Mozaici Islama) i ‘Sejjiat-i Turk’ (Turskazla). Prvo je mistično-filozofskoga a drugo političko-historičkogsadržaja kao odgovor na djelo ‘Tefsiretu’l-eškija’(Refleksija o ustašama), u kome se slave nedjela Omer-pašeLatasa u Bosni, a osuđuje otpor Bošnjaka i Hercegovaca.Napisao je raspravu i o Medželli (turski civilni zakonik), ukojoj jer izložio kao dobar pravnik nedostatke i protuslovlja idokazao da ne odgovara suvremenom zakonodavstvu. Poraznim revijama i beletrističkim listovima nalazi se od njegadosta kraćih rasprava i članaka. Njegov se karakter najboljepokazuje u ovim stihovima, koji u mome prijevodu glase:Ako hoćeš dići se visoko.Na jednome stanovištu budi,I tu stani poput čvrste stijene!Znaj da nije običaj kod ljudiMijenjati svoje uvjerenje.Baci pogled na nebesa plava,Pa ćeš vidjet, zvijezde prehodnice66 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaI dalje:Nikakova svijetla ne daju;Dok svemirom zvijezde stajaćiceBlagorodno svijetlo prosipaju.Za jedan se život poniziti.Pa se molit čovjeku — živiniNe doliči. Mis’o, na taj načinŽivotarit’ — niska mi se čini.Hilmi je pjesničko ime Osman bega Ljubovića, sina Omer čelebijinaiz Herceg Novoga, koga je pogubio Abaza paša 1138.(1725.). Od njega imade dosta pjesama po domaćim zbirkama.Naročito su mu lijepe pjesme, koje je slao s Krete. kad su Turciopsijedali Kandiju za vremena Hodže Ćuprilića. Po narodnojpredaji otišao je na vojnu odmah iza svadbe, gdje je ostao 20godina. Sin mu, koji se iza njega rodio, došao je i zamijenio ga:Hukmi je rodom Mostarac. Po svršetku nauka je stupio udržavnu službu. Za vlade sultana Murada III istaknuo se kaovrstan pjesnik. Zato ga je Mebmed III 1010. (1601.) vlastoručnimpismom imenovao šahnamedžijom. Kasnije je zaAhmeda I bio nišandžija. 1023. (1614.) i 1030. (1620.) bio jereisu’l-kuttab. U’ raznim medžmuama nalazi se od njegalijepih gazela i kronograma.Huremi je pjesničko ime Mustafa-ef. rodom Mostarca. Naukeje slušao u zavičaju pred Šeh Jujom. Živio je između1100. i 1140. (1688-1727.). Napisao je Šeh Jujin životopispod imenom Nizamu’l-ulema. U muzejskoj knjižnici imadeod njega jedno pjesničko djelo. Nizamu’l-ulema nalazi semeđu rukopisima Zagrebačke akademije.Husami je pjesničko ime Husejna Čatrnje. Rodom je iz Mostara.Živio je u drugoj poli 17. stoljeća. U oduljoj pjesmiopjevao je dolazak Šahin pehlivana u Mostar 1080. (1669.),gdje je s kule na kulu prebacio uže preko Neretve i prešaopo njemu sa svima učenicima.Husein aga Potur (Pataren) rodom je iz Bosne. Uzgojen je udvoru i postao carski silahdar. 1172. (1758.) izišao je iz dvorakao kapidžijski ćehaja, ali je brzo protjeran u Bedrenu.Kasnije je pomilovan i pozvan u Carigrad. Umro je 1175.(1761.) i zakopan u Usćudaru u tunuskom vinogradu.Husein kapetan Gradaščević, poznat pod imenom Zmaj odBosne, sin Osman-kapetanov, a praunuk Ćose-kapetana.1247. (1831.) stavio se na čelo bosanskih ustaša i na Kosovupolju sukobio s velikim vezirom i prisilio ga na uzmak, ali jesvojom silovitošću brzo ogorčio sudrugove, koji su mu kaomladu čovjeku zavidjeli na časti i vlasti i za dolaska KaraMahmud pašina na Bosnu ostavili ga na cjedilu. Razbijen naSarajevskom polju pobjegao je u Hrvatsku, odakle je otišaou Carigrad, gdje je u nemilosti umro početkom 1248. (1832.).Husein Lamećani (Bez mjesta) rodom je iz Bosne. Po svršetkunauka stupio je u derviški red bajrami. Cijeli životproveo je u tekiji kraj Šahsultan džamije baveći se mističnomfilozofijom i predajući je slušateljima. Ćatib Čelebi veli,da je iz njegova pera ostalo dosta djela, koja svjedoče, da jebio učen i sposoban. Umro je 1034. (1624.).Husejn-paša (Dizveren) rodom je iz Bosne, gdje je kao begdošao na glas i za zasluge imenovan beglerbegom. 1102.(1690.) bio je na Bosni valija, a iduće godine imenovan jevezirom i zamjenikom velikog vezira u Carigradu. Kasnije jebio namjesnik u Karsu i Trapezuntu. Saznavši da je osuđenna smrt pobjegne u Kurdistan. Međutim se dogodi promjenana prijestolju i on se vrati iz bjegstva i bude 1106. (1694.)imenovan muhafizom u Kipru, a 1109. (1697.) namjesnikomu Misiru. Iduće godine bude svrgnut i prognan na Rodos.1115. (1703.) bude pomilovan i imenovan namjesnikom uŠamu. Kad je Kulejb digao ustanak uzdajući se u junačkusreću, krene Dizveren s nešto vojske da ga pokori, ali svojusmjelost plati glavom 1117. (1705.).Husejn-paša (Kiz) rodom je iz Stoca. 1074. (1663.) postao jesilahdar, a 1080. (1669.) imenovan vezirom i namjesnikomu Halepu. Kasnije je vezirovao u Erzirumu, Diari-Bekiru iBasri, a 1092(1681.) imenovan je nadzornikom za Anadol.Umro je 1098. (1686.) kao branitelj Bogaz-Hisara. Kad je biosilahdar dao je povoda da se zatvore jenjičarska legla uEdreni, Galati, Ibrahimpašinim sarajima i novim sarajevimatakozvane velike i male odaje. Hvale ga kao dobrotvora iveseljaka koji je mnogo zadužbina ostavio po Balkanu. Urodnome gradu sagradio je džamiju i ostavio joj lijepu zadužbinu.Sin mu je Damad Ibrahim-paša.Husrev-beg (Gazi) sin Ferhad bega, sandžaka od Adane, abratić Radivoja, kneza od Trebinja. Majka mu je sultanijaSeldžuka, kći Bajezida II. Uzgojen je u dvoru s carskim sinovima.909. (1503.) pratio je carevića Mehmeda u Kalu (naKrimu). Kad je Mehmed tamo poslan za namjesnika. Jednomje iz Kafe išao kao poslanik carevićev u Moskvu, gdje jelijepo bio primljen od cara kao odličan gost. Kad je idućegodine umro carević, Husrev-beg se vrati u Carigrad, odakleje poslan za sandžakbega u Skadar. Koliko je tamo begovao,nije nam poznato. 1521. susrećemo ga pod Beogradomkao smederevskog sandžaka, gdje osvaja Zemun. PoNuhbetu’t-tevarihu njemu se pripisuje i osvojenje Šapca. Izaosvojenja Beograda, na naročitu želju Gazi Husrev bega,sultan je dao Gazi Bali-begu Jahjapašiću smederevski sandžak,a Husrev-begu Bosnu. U Bosni počinje pravo njegovodržavničko, vojničko i kulturno djelovanje. Uza sve to, što jeuvijek vojevao sa Sulejmanom. imao je vremena da se pobrineza uređenje Bosne i njezin kulturni i prosvjetni procvat.Važnije su mu vojne na Jajce 1522., 1523. osvoji Ostrovicu,1525. opet na Jajce i iduće godine na Mohač, koju je bitkuodlučio s Jahja-begom u tursku korist. Iste godine osvajaJajce i redom ostale gradove u Bosni. 1537. zauzima Klis, aiste godine potuče karnetom austrijske vojske pod Kacijanerom.23. safera 948. (18. lipnja 1541.) umro je u Sarajevu,kako se vidi iz rkp. 1125. u Balkanskom institutu u Sarajevui iz Kronike Pusteni-paše.Gazi husrev beg je u Sarajevu sagradio najvišu džamiju,medresu, hanikah, tašti han, dva bezistana, dva kupališta,imaret, musafirhanu i cijele ulice dućana. Cijeli svoj pokretnii nepokretni imetak u Bosni i Serezu (Trakija) ostavioje za uzdržavanje spomenutih zadužbina. Osim toga doveoje vodovod Crnijel i razvio ga u 21 česmu (fontanu) po Sarajevu.Sarajevo imade njemu zahvaliti svoj razvitak i svojedanašnje značenje, jer ga je Gazi Husrev-beg dignuo na prvitrgovački grad u evropskoj Turskoj.Husrev-paša rodom je iz Bosne.U dvoru je uzgojen i s vremenomje postao carski silhadar-aga, a 1033. (1623.) promaknutje na čast jenjičar-age. Zatim je bio namjesnik uBEHAR 9567

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniDiari Bekiru, a 1037. (1627.) imenovan je velikim vezirom iserdarom istočne vojske.Odmah je opsjeo Erzirum i zarobiobuntovnika Abaza-pašu koga je opremio u Carigrad. Kasnijeje ratovao po granici Perzije, opustošio neke krajeve idošao čak do Hemedana. Tu ga jenjičari prisile da ne idedalje, nego da ide osvojiti Bagdad, koji je tada bio u rukamaPerzijanaca. Iza četrdesetdnevne krvave borbe morade napustitiopsadu i vratiti se na zimovište u Mardin, gdje sespremaše za buduću opsadu Bagdada. Međutim njegoviprotivnici s bivšim velikim vezirom Hafiz-pašom na čeluuhvate priliku, pa ga ocrne kod sultana da ništa ne radi,nego da badava troši na izdržavanje vojske. Zato bude svrgnut.Vraćajući se u Carigrad razboli se u Tokatu. Novi velikivezir Hafiz-paša bojeći se njegova povratka u Carigradisposluje kod sultana katal-ferman i pozva Murteda-pašu,da ga smakne. Ovaj na menzile odleti i izvrši povjerenu muzadaću 29. šabana 1040. (1630.) na Husrev paši, koji se većradi teške bolesti borio sa smrću. To je u vojsci izazvalosilno negodovanje, a u Carigradiu nemire u kojima je brzo iHafiz-paša platio glavom. Haznadar mu je bio glasoviti velikivezir Mehmed-paša Ćuprilić.Husrev-paša (Deli) prvi je Sokolović koji je kao adžamioglandošao u dvor gdje se uzgojio i bio u raznim častima. Izdvora je izišao kao kapidžijski ćehaja. 922. (1516.) imenovanje beglerbegom i namjesnikom u Konji. Kasnije služi u DiariBekiru. Sumu, Halepu i Urumeliji, a 941. (1534.) u Misiru,odakle je pozvan za vezira u Visoku Portu, gdje je dotjeraodo II vezira. U to vrijeme Rustem-paša Opuković bio je IIIvezir. Uvjeren, dok veliki vezir Sulejman-paša i Husrev-pašane umru ili budu svrgnuti, da ne može postati veliki vezir,baci među njih kamen smutnje. Jednom se posvade na divanui Husrev-paša, osjetivši se povrijeđen u bosanskomponosu, trgne sablju i navali na velikog vezira. Nato sultanSulejman obojicu liši vezirske časti, a Rustem-pašu imenujevelikim vezirom. To se ponosnog i naprasitog Husrevatoliko kosnulo, da je odlučio umrijeti. Zemni su mu ostacisahranjeni na Jenji Bagči. Sin mu je glasoviti vitez Kurtbeg,a brat Lala Mustafa-paša. O njegovoj smrti Lutfi-pašanam pripovijeda ovo: “Kad je prvi put poslije svrgnuća uzjahaona konja i pogledao oko sebe pa vidio da nema njegovepratnje ni tjelesne straže. ni zlatnih kapa, ni zlatnih kaftana,izgubi volju ne samo da jaše nego i da živi. Bolje je - reče - ukrevetu ležati, nego li ovako jahati. Sjaha s konja, pa leže ukrevet, da se više iz njega ne digne. Liječnika, koji mu je htiodati lijek, odbio je s riječima: ‘Ti hoćeš da me otruješ, janeću lijeka.’ Ustegnuvši se potpuno od jela i pića umro jesedmi dan od gladi 951. (1544.). Taj način samoubijstva bioje dotada nečuven u islamskoj povijesti. Kod starih Grka iPimljana bilo je više slučajeva, da su se ubijali glađu.Ibiš-aga Hadžiselimović iz Travnika doveden u Sarajevo Abdurrahman-paši1242. (1826.), koji ga je pomilovao. Kad muje brat Dautaga osuđen na smrt, tražio je Ibiš-aga da njegapogube mjesto brata jer da on ne može izdržavati svoju i Dautovuporodicu, a Daut može. Paša mu je molbu uslišao i pogubioga. Taj okrutni Turčin nije imao srca kao sirakuški tiranin,koji je u sličnom slučaju pomilovao obojicu. (To je Schileru poznatoj pjesmi Bürgschaft lijepo prikazao).Ibrahim-beg Alajbegović poznat kao historik pod imenomPečevi, potomak je starih alajbega. Rodio se u Pečuhu 982.(1574.). Uzgojen je u Budimu kod ujaka Ferhat-paše Sokolovića.Iza njegove smrti stupio je u svitu Lala Mehmed-pašeSokolovića, s kojim je probavio 15 godina. Bio je desni prijateljHasan-paše Tira. kod koga je često boravio po više mjeseci.1013. (1604.) imenovan je šefom kontrolnog ureda zakonjicu, a 1022. (1613.) nalazimo ga kao šefa II financijskogodjeljenja. Kasnije je bio sandžakbeg u Kopanu. a 1033.(1623.) beglerbeg u Raki. Nuđeno mu je mjesto i defterdarau Carigradu, ali je to radi starosti otklonio. 1045. (1635.) nanaročitu želju imenovan je defterdarom na Bosni, gdje je posvoj prilici ostao sve do smrti, jer mu dalje nema traga. Umroje u visokoj starosti 1061. (1650.). Alajbegovića dvori bili su uCrnotini pokraj Sarajeva. Njegov otac sa dva brata, kako namsam Pečevi pripovijeda, odselio je u Ugarsku, a jedan mubrat ostao u Crnotini, kao bosanski zaim. Turci imadu mnogokronika, ali pragmatički obrađenih povijesti veoma malo. Uto malo spada Pečevina povijest, koja se među ostalima ističeradi jednostavnosti jezika i radi istorijske vrijednosti. Išaoje oprezno tragom istine i mnoge savremenike ispravio u njihovuprikazivanju pojedinih događaja. Njegova povijest obuhvatanajsjajniju epohu turskoga carstva od nastupa Sulejmanovana prijeslolje 926. (1520.) do 1051(1641.).Ibrahim-ef. Altioarmak rodom je iz Sarajeva. Otac mu jeugledni trgovac Hurem-aga. U mladim danima došao je uCarigrad, gdje je dovršio nauke i posvetio se profesorskomzvanju Predavanja je počeo na Skerderpašinoj džamiji u Kanlidži.Kasnije je prešao u sudsku struku. Služio je kao kadijau Jeruzalemu, Samu i Brusi, gdje je umro u 95. godini života1084. (1673.). Sahranjen je pokraj Muradpašine džamije. UBrusi je o svom trošku popravio nekoliko džamija. Sin mu jeAbdulbaki-ef., munla od Edrene, umro 1133. (1720.).Ibrahim ef. Bistričanin rodom je iz Sarajeva. Učio je u zavičajui Carigradu. Po svršetku nauka stupio je u halvetijskired i pridvorio se kod šeha Muslihudina iz Užica, koji ga je izaredio za šeha. Vrativši se u Sarajevo sagradio je zaviju ukojoj je provodio skroman i pobožan život poštovan od prvakai pučana sve do smrti 1070. (1659.). Živio je 120 godina, asahranjen je kod careve džamije.lbrahim-han Sokolović sin glasovitog velikog veziraMehmed-paše Visokoga i sultanije Ismihan. Kad se rodio višegodina je skrivan jer nisu sultanije smjele imati muškedjece. Kasnije se istom doznalo za njega. Po svršetku naukauzet je u dvor, gdje je brzo dotjerao do časti kapudži-baša(nadkomornik). Iz dvora je izišao kao beglerbeg. 1011. (1602.)postao je namjesnik u Diari Bekiru, a 1018. (1609.) premještenna Bosnu i nakon dvije godine svrgnut. 1030. (1620.) podrugi put je imenovan na Bosnu i nakon godinu uprave vratiose u Carigrad, gdje je umro 1032. (1622.) i sahranjen u očevumu turbetu na Ejjubu. Sin mu je Mehmed-beg bio defteremin,umro od kuge 1077. (1666.). Ovoga sin Ali-beg 1107.(1695.) bio je vojnički dostojanstvenik, umro 1127. (1715.) odtifusa u 63. godini života. Ali-begov sin je Bahir Smail-beg,koji je kao upravitelj djedova vakufa umro 1164. (1750.), bio jena glasu kao pjesnik i kaligraf. Njegov sin Ahmed-beg umro1196. (1781.). Od loze lbrahim-hanove spominje se još Halilbeg.umro 1222. (1807.), sahranjen kod turbeta Mehmed-pa-68 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicaše Visokoga. Kod njega su ukopani Mehmed-beg, umro 1224.(1809.) i Ahmed Rif’at-beg umro 1277. (1860.). Njihovih potomakaimade i sada u Carigradu, od kojih mi je poznat Hikmet-beg,činovnik u Visokoj Porti, za kojega je pošla mojadaidžićna, kći Osman Mahzar-paše Čengića.lbrahim-paša Damad, sin Kiz Husein-paše Stočanina. Uzgojenie u dvoru i postao silahdar 1115. (1703.). Kasnije jesvrgnut i poslan u progonstvo, odakle je brzo pozvan natragi imenovan vezirom u Šehrizuru. Kasnije je pašovao u Halepu,Erzirunm, Musulu i Diari Bekiru 1125. (1713.). Kad je biopo treći put namjesnik u Šehrizuru, oduzeta mu je vezirskačast i po drugi put je prognan 1127. (1715.), ali mu ie istegodine povraćena čast i on poslan za muhafiza u Inebaht(Lepanto). Iza toga pašovao je u više pokrajina. Kad je 1134.(1721.) po drugi put bio namjesnik u Erzirumu, imenovan jesaraskerom. ali radi neuspjeha na bojnom polju bude svrgnuti određen u Ičili. Idući iz Tiflisa na određeno mjestoumre na putu 1136. (1723.). Zemni ostaci preneseni su muu Erzirum i sahranjeni. Za njega je bila udata Emina, kćerkasultana Mustafe II Poznat je i kao dobar pjesnik i dobar stilist.Kao i otac mu veoma je volio šalu i duhovite dosjetke.lbrahim-paša Haznadar rodom je iz Nevesinja u Hercegovini.Po svršetku nauka stupio je u svitu Salih-paše Nevesinjca.Kad je ovaj postao veliki vezir, bio mu je ćehaja-paša.1055. (1645.) imenovao ga je namjesnikom u Bagdadu.Nakon pogibije Salih-paše 1057. (1647.) videći, da se nemože održati jer je novi veliki vezir bezobzirno uklanjao sveSalih-pašine prijatelje i pristaše, dobije u Bagdadu uza sejaku stranku. Pošto je mudro i pravedno postupao cijelovrijeme svoga namjesnikovanja, stekao je u cijelom vilajetusklonosti. Zato mu se priključe i mnogi prvaci iz pokrajine.Kad se vidio dosta jak, proglasi se nezavisnim o Carigradu,gdje bješe nastala prava anarhija, jenjičari nezadovoljni snjegovom upravom, otkazu mu poslušnost i prisile ga, daostavi grad i da se s pristašama povuče u okolicu. Prikupivšidovoljan broj četa opsjedne Bagdad. Lukavi jenjičari videćida ne mogu odoljeli, posluže se varkom:izjave mu pokornosti predaju.Prostoduširi Ibrahim-paša povjeruje im iuniđe u grad s nekoliko pouzdanih ljudi. Po nagovoru vojvodenovog namjesnika jenjičari ga uhvate i bace u zatvor.Njegove pristaše saznavši za sudbinu Ibrahim-pašinu nastaveopsjedanje, ali uzalud. Međutim stigne iz Carigradakatal-ferman i Ibrahim-paša bude pogubljen 1647.Ibrahim-paša Memibegović Sarhoš (Gazi) sin je GaziMehmed-bega Memibegovića. Najprije ga u povijesti susrećemos daidžom mu Lala Mehmed-pašom Sokolovićem,gdje godinama vojuje po Ugarskoj i Hrvatskoj. 1604. kaosandžakbeg od Ustendila bio je pod Budimom, kad ie LalaMehmed Sokolović krunio Boczkaya i tom prilikom s 20,000akindžija, većinom Bošnjaka i Hercegovaca, robio po Štajerskoji Austriji. Usput je osvojio i Sombathely. 1621. nalazimoga kao beglerbega na Bosni, ali je cijelo pašovanje proveo uUgarskoj s bosanskom vojnom pomažući Betlena Gaboraproti Austrijancima. Godina njegove smrti nije nam poznata.Ibranim-paša Memibegović II. Kad je Evlija Čelebi 1658. putovaopo Bosni i Slavoniji, sastao se u Đakovu s Ibrahim-pašomMemibegovićem. Hvali ga kao darežljiva i vrla junaka.Grad Đakovo, veli, da je sagrađen u obliku peterokuta odŠedadi cigle i opkopan nepristupnim hendekom. Usred gradabili su krasni dvori Memibegovića. 1658. nalazimo Ibrahim-pašuna Livanjskom polju kao sandžaka od Požege,odakle je s Meleć Ahmet-pašom išao u Dalmaciju da osvetiporaz Mustafa-paše Tekelije. Kasnije 1667. bio je kratko vrijemenamjesnik na Bosni, gdje mu se izgubio trag.Ibrahim paša Mostarac pravi je sin svoga zavičaja. Rijedakfinancijski talenat i poduzetan hercegovački duh dolazi u Carigrad,tu stupi u financijsku službu, i pomoću zemljaka iimenjaka Roznaimedž Ibrahim-efendije brzo se progurao dovisoke časti. Kao defterdar edrenskog vilajeta 1042. (1632.)postao je baš-defterdar u Carigradu. Kad je 1046. (1636.)Turska zavojštila na Perziju, na naročitu želju velikog veziraMehmed-paše morao je i on poći na vojnu. Vezir se u novčanojoskudici dva-tri puta na njega obratio da mu pozajmi većusvotu novaca. Ne mogući se oduprijeti defterdar je tosmogao, ali je znao, da će ovaj opet tražiti. Da izbjegne neprilici,smisli da napiše sultanu pismo, u kome mu razloži, daima način, kako će državnu blagajnu snabdjeti novcem, akoga imenuje velikim vezirom. Na nekakav način proturi to pismosultanu u ruke. Sultan opremi to pismo velikom veziruna bojište, koji iz Erziruima pozva sebi defterdara i sa spahijskimagom Mehmedom 23. rebija I. dade ga pogubiti. Naimaveli, da je bio čovjek na svome mjestu i vrijedan najvišeg dostojanstva,samo je imao rđavu okolinu, koja mu je, hvalećiga previše, vrat slomila. Naima dalje veli, da je jednom u kruguprijatelja kod večere pripovijedao kako su mu otac i braćaizginula, a majka rađajući umrla i zašutio. S tim je htio reći,da ni on neće mirno umrijeti, i tako prorekao sebi smrt.Ibrahim paša Novošeherlija kao adžami-oglan došao je uCarigrad, gdje se obrazovao u atmejdanskoj školi i kao silahdarprimljen u dvor. 1579. stupio je u javnost kao aga jenjičarski,a dvije godine kasnije imenovan je beglerbegom odRumelije. 1582. podignut je na vezirsku čast i opremljen uEgipat za namjesnika. 1585. pokorio je u Siriji Druze i uspostaviored i mir, a zatim se vratio u Carigrad, gdje se oženisa sultanijom Aišom i stupi u vezirsko vijeće kao III vezir,dok napokon 1595. postade veliki vezir. Tri puta je bio u tojčasti i u njoj zauvijek zaklopio oči. Po sudu povjesničara bioje valjan vojskovođa i državnik, ali spletke na dvoru spriječilesu mu razviti slobodno djelovanje za dobrobit države.Pečevi, Ćelebi i Faizi upravo u zvijezde kuju njegov karakternavodeći više zgoda, u kojima se pokazao kao veledušan,darežljiv, plemenit, dobroćudan i milosrdan čovjek ne samoprema svojima već i prema neprijateljima. U svom rodnommjestu Novom Šeheru kod Žepča sagradio je džamiju, pa uKaniži, a bezistan u Osijeku.Ibrahim paša Sivrić (Gabeljak) član ugledne porodice. Zavlade Hercegovaca u državi i na dvoru imenovan je bosanskimnamjesnikom g. 1057. (1646.). Iste godine okupio jebosansku vojsku i u Krčkom sandžaku osvojio Novigrad, Biogradi više gradova oko mora, koje dade porušiti, jedinoNovigrad popravi i ostavi u njemu 500 pandura. Iduće godinenavale Mlečani na krčki sandžak pa ga osvoje i odvedustarog Halil bega sandžaka krčkog sa svim stanovništvomu ropstvo. To u Carigradu upišu Ibrahim-paši u grijeh, kojise bio spremio da osveti taj poraz, pa ga premjeste u Silistru1058. (1648.) gdje je iza toga i umro.BEHAR 9569

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniIbrahim šejh, sin Timarhanov, unuk Hamzin, rodom je izBosne. Svršivši nauke u domovini pođe po svijetu, da seupozna s glasovitim šehovima. Nakon dugogodišnjeg putovanjanekolike godine proboravi u Meki i Medini, odaklepreseli u Kairo, gdje je ostao dulje vremena. Napisao je djeloMahrekatu’l-kulub i više rasprava o misticizmu. Umro jeu Halebu 900. (1494.).Iffeti, pjesničko je ime člana pjesničke porodice Kerim-zade,a bilo mu je ime Mustafa. Otac mu je Rifdi, a djed Samii.Svojim darom i uzgojem odlikovao se u mladim danimameđu sinovima velikaša iistaknuo se ne samo svestranomnaobrazbom negoi kao rijedak kaligraf talikpisma.1124. (1712.) podvrgnuose strogim ispitima iodmah imenovan profesoromna Galata Šaraj medresi.1134. (1721.), kad je Šalimpisao Teskiru,bio je profesorna Jarhisar medresi uCarigradu. Šta je bilo s njimekasnije, ne znamo. Šalimga hvali kao darovitapjesnika i čovjeka ođ riječi.On je kao i otac mu pjesnikrubaija.Ilhami-baba rodom je izŽepča. Bio je poznat po svojBosni i Hercegovini kao vidovitšeh. Spjevao je nekolikopobožnih pjesama u hrvatskomjeziku. Pogubio gaje Dželal paša 1821.Isa-beg Hranušić (Ovako gazove Truhelka. Jireček dokazuje,da je Truhelka izKrajišnik izkombinirao H r an u š i ć. Po usmenoj predajiMutevellija njegova vakufau Skoplju zvao se Kotromanli(Kotromanić)). (Gazi)sin prvog bosanskog krajišnikaGazi Ishak-bega. Od840-876. (1436-1470.) nalazimo ga gdje beguje u početkakao krajišnik, a kasnije kao sandžak u Bosni i Skoplju i ratujepo Srbiji i Ugarskoj. Poznat je kao dobar vojskovođa,junak i upravnik, ali najviše dolazi na glas kao osnovateljSarajeva. Uz veliki ćarubani-saraj, po kome je kasnije prozvancijeli grad, načinio je dva kupališta (muško i žensko),musafirhanu i džamiju, koju je kasnije poklonio sultan Patinu,kad je osvojio Bosnu. (To je Careva džamija, a premanjoj, s druge je stranu Miljacke bio je saraj za karavane).Osim toga na Bendbaši je sagradio mlinicu od devet vitlovai više drugih zgrada, od kojih se kasnije razvilo Sarajevo. I uSkoplju (Oskupu) je sagradio veliku džamiju na očevo ime,koja je poznata pod imenom Ishakijja. Tu je podigao i mnogodrugih zgrada i to sve s cijelim pokretnim i nepokretnimimetkom uvakufio za zadužbine u Sarajevu i Skoplju 866.(1461.). Nije nam poznato, kad je umro. Zadnji mu spomennalazimo u dubrovačkom arhivu 8. veljače 1470, kao bosanskomsandžaku. Naime pod tim datumom sačuvano je Isabegovopismo radi ostavštine Braila Tesalovića. Kratko vrijemeiza toga bit će da je umro u Skoplju. Isa-beg nije samoveliki dobrotvor građana Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilacistočne kulture u našim krajevima. Dubrovčani ga slavekao prijatelja, a on se diči svojim porijeklom i ističe ujednom pismu Petru Pavloviću svoje rodbinske veze s Kosačamai Pavlovićima. Unjegovoj sviti nalazimo i nemuslimanekoje je slao poraznim poslovima kao HerakaVraneša, Braila Stjepanovića,Živana Pripčinovića,Vlaha Svinjarevića...Ishak-beg Hranušić (Kotromanić)posinak Paša Jiđitbega,skopaljskog namjesnika,koji ga je po svoj prilici,zarobio, kad je 795.(1392.) provalio u Pavlovićazemlje i Hum, pa se s bogatimplijenom povratio u Skoplje.Kasnije ga je posinio ikod sultana mu isposlovaoziamet. Poslije bitke kodDoboja, u kojoj je Ishak-begpredvodio turske pomoćnečete na prijedlog hercegaHrvoja i preporuku Paša Jiđitovu818. ili 821. (1415. ili1418.) sultan Mehmed Iimenovao ga krajišnikom sasjedištem u Foči. Nade kojesu se u njega polagale ispunilesu se izvan očekivanja.Mudro je upravljao s osvojenimkrajevima na zadovoljstvosultana i patarenskihvelikaša, koje je svakom prigodompomagao u borbiprotiv rimskoj propagandi imadžarskoj najezdi. Koliko su oni poštovali Ishak-bega, vidise iz činjenice, što ga spominju u poveljama uz sultana. Velikivojvoda bosanskog kraljevstva i gospodar Huma, Podrinja...Sandalj Hranić piše: “Milošću božjom, velikog caraMehmeda i vojvode Ishak bega...” Thuroczy uz Tvrtka II. spominjei Ishak-bega kao kralja bosanskog. U ratovima izmeđuKosače i Pavlovića bio je u savezu s prvim. Tom prigodompripojio je svome sandžaku polovinu Travunije. Po smrti PašaJiđitovoj premješten je za namjesnika u Skoplje (Oskup)831. (1427.), kako veli Ašikpaša-zade u svojoj povijesti, odakleje provaljivao u Brankovića zemlje i Ugarsku. 842. (1438.)išao je na Meku da obavi svetu dužnost, hadž. Kad se povratio,osvojio je Novo Brdo 843. (1439.). Iza toga nestaje Ishakbeguspomena u turskoj povijesti. Iste godine dubrovačko70 BEHAR 95

Edin Urjan Kukavicavijeće u jednom naputku svojim poslanicima veli, da njegovasina Esbali-bega podsjete na uspomenu pokojnog Paša Jiđitai oca mu Ishaka. U tu vijest, da je Ishak-beg 843. (1439.)bio mrtav, ne možemo posumnjati, jer su Dubrovčani prekosvojih agenata bili dobro upućeni u sve, što se oko njih događalo.Osim toga je anakronizam identificirati Ishak-bega sIshak-pašom, koji se tek 1483. kao veliki vezir povlači u miri živi još nekoliko godina.Ishak-beg Kraljević (Kraljoglu) sin bosanskog kralja Tomašai Katarine, kćeri hercega Stjepana. Zagonetna smrtkralja Tomaša 866. (1461.) urodi građanskim ratom za prijestolje,koji Ishak pašu dovede u Bosnu, da uspostavi red imir. Tom prigodom pade mu u ruke dvoje kraljeve djece ito: Sigismund i Katarina, koje u Sarajevu prevede na islami odvede sa sobom u Carigrad. Šta je bilo s Katarinom, nezna se, dok Sigismunda nalazimo u turskoj povijesti podimenom Kraloglu Ishak-bega. 893. (1488.) u bici kod Farsusarazbiju Egipćani tursku vojsku. Tom prigodom nastradašedva naša zemljaka, dva carska zeta, Ahmed-paša Hercegović,koji pade u ropstvo, a Ferhad-beg, otac Gazi Husrevbegovnađe smrt. Taj se poraz upisuje u grijeh anadolskimsandžacima i beglerbegu Karađoz-paši. Sultan naredi da sesvi dovedu u Carigrad i stave u zatvor. Među njima je bioKraloglu Ishak-beg kao sandžak od Karasi. Karadoz-pašakao glavni krivac plati glavom, a ostali budu otpušteni izdržavne službe. Kasnije o njemu nema nikakovih vijesti.Ishak paša Gazi je s naše gore list. Među ratnim zarobljenicimadošao je u dvor i svratio na se pažnju Murata II., koji gaje uzeo sebi za savjetnika i vezira. U ratovima i drugim poslovimaIshak-pašino mišljenje je za njega bilo mjerodavno.Štaviše kad se odrekao prijestolja i povukao u Magneziju,poveo ga je sa sobom, da mu bude i u miru drug. Kad seopet vratio u Edrenu i zasjeo na prijestolje, imenovao ga jesvojim vezirom. Iza smrti Muratove služio je kao namjesniku više pokrajina. Vele da je bio namjesnik i na Bosni, alinigdje ne stoji, koje godine. Muvekit donekle bilježi vijest daje iza smrti Tomaševe skopaljski namjesnik Ishak 865.(1461.) na poziv kraljice Katarine došao u Bosnu, da riješispor oko prijestolja i spriječi građanski rat i da je tom prilikomdvoje kraljevske djece u Sarajevu preveo na islam iodveo ih sobom u Carigrad. U to doba ne nalazimo nijednogistaknutog Ishaka osim Ishak-paše. Taj pohod može biti daje dao povoda da ga uvrste među bosanske namjesnike. Odtoga doba nalazimo Ishak-pašu kao vezira u Visokoj Portisve do imenovanja velikim vezirom 872. (1467.). Nakon petgodina morao je ustupiti stolicu Mahmud-paši Abogoviću.886. (1481.) kad je umro Mehmed II Fatih, bio je muhafizCarigrada. Na opću želju naroda i vojske novi sultan BajezidII imenuje ga velikim vezirom. No, radi starosti nakon dvijegodine povuče se u mir. Kao mirovinu dobio je salaničkisandžak, gdje je umro 890. (1485.). Kod Ishak-bega Hranušićaspomenuto je da je zabluda što ga identificiraju s Ishak-pašom,jer je to očit anahronizam. Kad je Ishak-beg,Paša Jiđitov posinak, bio imenovan bosanskim krajišnikom818. (1415.), moralo mu je biti najmanje trideset godina. Tonam dokazuju i druge okolnosti, kao naprimjer da mu je sinRaša-beg pao kao četovođa u sužanjstvo Đurđa Brankovića830. (1426.). Da je Ishak-paša, koji umire 890. (1485.), tadamogao imati sina da predvodi čete u neprijateljsku zemlju,nije shvatljiva jer je to velik razmak vremena.Jahja-ef-Bosnevi spominje se kao pjesnik za vlade MuradaIII. Pripadao je nekom derviškom redu. jer se spominje ujednoj šehovskoj dovi, u kojoj se kaže, da mu je grob u Loznici.Esad-ef. Kulović mi je kazivao, da je on negdje našao,da je Jahja el-Bosnevi rodom iz Taslidže (Plevalja).Jahja paša u vrijeme sultana Mehmeda II došao je u dvor,odakle je izišao 885. (1490.) kao bosanski beg. Iduće godinepostao je beglerbeg od Rumelije. Kasnije je pašovao u višepokrajina. 907. (1501.) po drugi put ga nalazimo na Bosni.Iste godine postao je carski zet, a 910. (1504.) vezir. Umro je912. (1506.). Spominje se kao osvojitelj mnogih gradova ipalanaka, i osnivač brojnih zadužbina. I u Sarajevu sagradioje lijepu džamiju i ostavio joj zadužbinu. Sinovi su mu glasovitegazije Mehmed-paša, Bali-beg i Ahmed-beg, koji suugazili u krv stotini hiljada dušmana.Jusri je pjesničko ime Bošnjaka Ahmed-ef., koji je rođen1046. (1636.). Otac mu je Mustafa-aga, poznat pod imenomČolbaša. Po svršetku nauka postao je profesor u 20. godiniživota položivši ispite s odličnim uspjehom pred šehislamomMinkari-zade. 1099. (1688.) imenovan je munlom uFilipoipolju s naslovom od Damaska. 1105. (1693.) umro jekao munla u Samu i zakopan kod Salihijje.Jusuf-paša Musahib bio je najprije u sviti Mustafa-age Armena.a kad je ovaj pogubljen, stupio je u dvorsku službu.1053. (1643.) postao je silahdar. a odmah iza toga II vezir icarski savjetnik. Kasnije godinu imenovan je kapetan-pašomi serdarom na Kreti, gdje je osvojio utvrđeni grad Hanju.1055. (1645.) bude pogubljen, što nije sultanu donio blaga izosvojenoga grada. Taj čin suludog sultana Ibrahima svakomese ogadio i bio je jedan od glavnih povoda njegovu svrgnućui pogibiji. Na putu Selimijje je pokopan. Uza svu svojumladost bio je odličan državnik i vojskovođa. Iza njega jeostao sin mu Ahmed beg, koji je uz njega sahranjen.Kaimi Hasan-ef. rodom je iz Sarajeva. U mladim danima otišaoje u Sofiju i pridvorio se kod šeha Muslihuddina Užičanina.Kad je uzeo idžazet na iršad, vratio se u zavičaj i postaošeh u Sinanovoj tekiji. Radi nečega zavadi se sa Sarajlijama iode u Zvornik gdje se stalno nastani. Tu je umro 1091. (1680.).Iza njega je ostao divan pjesama većinom nabožnih (ilahijjat)i Varidat o ilmu’l-džifru (jedan razred astrologije). Sačuvalose od njega i pjesama na narodnom jeziku.Kudsi je rodom Mostarac. Učio je u Carigradu. Kako se vidiiz poslanice, koju je spremio jednom prijatelju u Mostar, bioje vrstan pjesnik. Poslanica je puna živog humora. U njojapostrofira više prvaka i pjesnika mostarskih. Poslanica jeiz g. 1150. (1737.).Kurd-beg Sokolović sin velikog vezira Mehmed-paše Visokoga.Pod Sigetom s bratom Gazi Hasan-pašom predveo jevojsku sultan Sulejmanu. Dvije godine kasnije 974. (1566.)umro je u cvijetu mladosti.Kurd beg Sokolović, sin vezira Deli Husrev-paše, bio je ponositi bahat vitez, koji je imao svitu od hiljadu konjanika, kakose kaže, sve u srebru i u suhu zlatu. Selim II, nasljednikprijestolja, dulje vremena mu je bio drug. Kasnije je bio san-BEHAR 9571

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovinidžakbeg u Nikdi i Satedu. Jednom prilikom, kad je Selim biou Halepu, priredio mu je takovu paradu sa svojom pratnjom,da je carević od čuda ostao zapanjen. Umro je za carevanjaSelima II oko 980. (1572.). Kad je sultan čuo za njegovu smrt,veoma ga je žalio i vele, da je rekao: “Dok Kurd-beg nije došaou moju svitu, nisam znao, kako se vitezovi odijevaju, konjerahtovima opremaju i na njima bahato jašu”.Ledunni je pjesničko ime Mustafa-ef. Bošnjaka. Svršivšinauke zaputio se po svijetu i proputovao središnju Aziju iTursku. Prigodom boravka u Teheranu došao je sa šahom udodir i u njegovoj prisutnosti se natjecao s perzijskim pjesnicima.Napokon se vratio u Carigrad i stupio u carskukancelariju kao činovnik. Kasnije ga nalazimo na Krimu kodGiraj-hana, a najposlije kod rumunjskog vojvode Skarletoglukao divan-efendiju. Mjeseca šabana 1128. (1715.) provaliaustrijska vojska nenadano u Rumunjsku, pa zarobivojvodu s cijelom svitom i odvede ga u Ugarsku. Medu ostalimzarobljenicima bio je i Ledunni. Oslobodivši se iz sužanjstvavratio se u Carigrad i postao tajnik u dvorskoj kancelariji.Kao poslanik išao je po drugi put u Perziju. Umro jeu Carigradu 1133. (1720.). Napisao je komentar glasovitomemističnom djelu Mesnevi i ostavio dosta lijepu zbirkuperzijskih i turskih pjesama.Mahir je pjesničko ime Abdullah-ef.Bošnjaka.Otac mu ješeh Hadži Bešir,djed Muhjuddin,a pradjed Velijjuddin. Rodiose 1059. (1649.). Pripravne je nauke slušao kod oca, a visokekod zemljaka Mehmed ef. Šaban-zade, kod koga je takođerbio mulazim, kad je predavao na Sulejmaniji. S njim je išao ina Ćabu. Vrativši se u Carigrad odluči se posvetiti profesorskomstaležu, ali bosanski ponos i prirođena bahatost u ulemanskimkrugovima izazovu proti njemu cijelu hajku, pa nemogne dobiti profesorsko mjesto. Nato se potegne u mir, papočne pjevati slavospjeve prijestolonasljedniku Mustafi II islati mu zagonetke, vješto sastavljene, da se zabavlja rješavanjem.Kad je Mustafa zasio na prijestolje sjetio se Mahirai naredio da mu se odmah dade profesorsko mjesto. 1106.(1684.) nalazimo ga na Sachnu, a 1109. (1687.) na Sulejmaniji.Iste godine postao je muftija i kadija u Salaniku; dvijegodine kasnije premješten je u Galatu s naslovom od Edrene.1115. (1703.) dobio je aripaluk Bigu. Sa smrću sultanMustafe nastaju progonstva za Mahira. Da ga odstrane izCarigrada imenuju ga kadijom u Meku. Sav trud da ostane uCarigradu ostao mu je uzaludan. Nakon dvije godine dobioje arpaluk na otoku Rodu pod uvjetom da ne smije doći uCarigrad. Umro je kao kadija u Ajnitabu mjeseca šabana1122. (1710.). Njegovi biografi Seichi, Safài i Šalim hvale gakao vrsna pjesnika i učenjaka, koji je imao osobito lijep stil.Ostavio je potpun divan pjesama.Mahmud Bedruddln-ef. rodom iz Sarajeva. Nauke je slušaou domovini i Carigradu. Po svršetku tih postao je profeorna medresi Mahmud paše Abogovića u Haskovu (Haskdju).Kasnije je stopio u svitu Mehmed-paše Sokolovića idošao na glas pod imenom Sokolu-hadžesi (Sokolovićevučitelj). Sa Sulejmanije imenovan je vrhovnim sudijom zaEgipat 974. (1566.), gdje je i umro 977. (1569.). Kao profesor,učenjak i sudija uživao je lijep glas medu suvremenicima.Mahmud-ef., u učenom svijetu poznat pod imenomBejazi-zade damadi, rodom je iz Mostara. Otac mu Halilagabio je po zvanju spahija. Početne nauke učio je u zavičaju, avisoke u Carigradu kod Nevesinjca Šaban-efendije Velagića.Predavao je na više odličnih medresa u Carigradu i saSulejmanijje imenovan je munlom u Halepu 1099. (1687.),gdje je iste godine umro. Nadaleko je bio na glasu kao učenjak,poglavito u retorici i islamskom pravu. O retorici jenapisao djelo Elbediijje (O tropima i figurama) i komentiraoMunla Džamiju do Mensubata.Mahmud naša Bošnjak po svoj prilici rodom iz Kliskog sandžaka.Najprije ga srećemo kao dvorjanika kod GjuzeldžeMehmed-paše (umro 943/1536.). Kasnije je stupio u svitu misirskognamjesnika Davud-paše i bio mu haznadar. Kad jeDavud-paša svrgnut, ostao je u Misiru kao muteferika i s vremnomse progurao u časti među ugledne misirske begove.968. (1560.) imenovan je namjesnikom u Jemenu, odakle je973. (1565.) premješten u Misir. Tu su begovi osjetili teškeudarce njegove vlade. 975. (1567.) prigodom neke svečanostipogodilo ga je puščano tane i ubilo. Misli se da je na njega izosvete počinjen atentat. Kažu da je bio vještak u intrigiranju ida nije birao sredstava da dođe do cilja. U jednoj staroj zbircinašao sam ovaj kronogram njegove pogibije koji glasi:Hep papasler išidub Mahmud naša uldugjunMejjitin čikarmaga hep džutnlesi oldi revanGeldiler kim gjuturub makberesina kojaler:Petko, Dordo, Nikola ve hem Dimitri, hem Jovan,Baši udžuna geluben agladiler derdile.Marko, Dujrno ve Mihael, Petar, Pejo i Stojan,Džem idup hajli nasara didiler tarifa un i :“Hodi vamo, ej pope, umrli Rajko Radovan!”To u prijevodu glasi:Kad su svi popovi čuli da je Mahmud-paša umro dođoše danose mrtvaca. Došli su da ga nose i polože u raku Petko,Đorđo, Nikola. Dimitrije i Jovan. Više njegove glave došli sui od jada plakali Marko, Dujmo, Mihael, Petar, Pejo i Stojan.Skupivši se mnogo kršćana sastaviše mu kronogram: ‘Hodiamo, o pope, umrli Rajko Radovane!’ Taj sarkastični kronogrampjevao je sigurno koji njegov zemljak i protivnik. Karakterističnoje kako su se naši ljudi i u ona vremenu meduse napadali i jedni drugimu predbacivali nedavno kršćanskoporijeklo.Mahmud-paša Hrvat (Veli sveti) stoji na čelu svima vezirima.učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva. Svi suvremeni i kasnijiturski historici vele da je rodom Hrvat. Najkritičniji turskihistorik XVI. stoljeća, Aali veli da je Mahmud-paša označivaoKruševac kao rodno mjesto, ali misli da je on to kazivaoda zabaci trag, jer su za njegova vezirovanja serhatski (bosanski)velikaši s Carigradom svaki čas imali posla, pa da gane napastuju kao zemljaka.On je kao dječak pao u sužanjstvonekakovu Mehmed-agi, koji nije znao ni čitati ni pisati. Kadse saznalo da je član odlična roda darovao ga je sultanu Muratu,a sultan svome nasljedniku prijestolja Mehmedu, komeje bio vršnjak po godinama i jednak po uzrastu. S njim je zajednoučio i postigao visoku naobrazbu. Kad je mladi carevićpošao u Magneziju za namjesnika poveo ga je sa sobom kaopečatnika (muhurdara), a kad je 855. (1451.) zasjeo na prijestoljeosmanliiskih careva, imenovao ga je beglerbegom od72 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaRumelije. Iza osvojenia Carigrada 857. (1453.) postao je velikivezir. Spletkama Rum Mehmed-paše bude svrgnut 872.(1467.) i imenovan kapetan-pašom. 877. (1472.) opet budeimenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bješe preotelamah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevićaMustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultanakao začetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi-kule premajednoj vijesti sam je učinio samoubijstvo prerezavši žile nalijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od rukedželata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). Zakopan je kodnjegove džamije u posebnom turbetu.Ovdje se ne možemo upuštati ni u kratak prikaz života ovogavelikog Bošnjaka, jer bi se o njemu kao državniku, zakonodavcu,vojskovođi, pjesniku i meceni književnika dalo napisativiše nego i o jednom veziru u turskoj povjesnici. Cijeliniz učenih i zabavnih djela posvećeno je njegovu imenu.Osim toga bi se mogla sakupiti oveća zbirka slavospjevanjemu u čast. Još u XI. stoljeću po Hidžri savijen je cijeli cikluslegenda oko njegove glave i prišiven mu uz ime počasninaslov veli (svetac), koji se daje samo velikim šehovima.Biograf pjesnika Sehi kaže da iz njegova turbeta narod nosizemlju kao lijek od groznice. Iza njega je ostao cijeli divanpjesama pod pjesničkim imenom Adni (Edenski). Sagradioje džamije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu.Mahmud paša (Zal) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i zanekakovn uslugu od Sulejmana prozvan Žalom (glasoviti perzijskijunak) i odlikovan dvorskim dostojanstvom 960. (1552.).Iz dvora je imenovan kupidžibašom, a malo zatim beglerbegomod Halepa. 972. (1564.) postao je beglerbeg od Anadola. U975. (1567.) promaknut na čast vezira u Visokoj Porti. Iste godineoženio se sultanijom Šahom, kćeri Selima II. Umro je ušabanu 988. (1580.) jedan dani on i žena mu i oboje zajednosahranjeno u jednom turbetu na Ejjubu,gdje je još za životasagradio džamiju i medresu. Sin mu je Mehmed paša.Medžazi rodom je Mostarac. Rado je u pjesme trpao rijetkei zvučne riječi. Sve mu pjesme vrve metaforama i zakučastimporedbama, zato je sigurno i uzeo to pjesničko ime.Umro je 1019. (1610.).Mehmed beg Filipović, 980. (1572.) kanonik zagrebačkogKaptola Franjo Filipović skupi nešto vojske i krene na Novida ga osvoji. Kliski sandžak Ferhad-beg Sokolović i hercegovačkisandžak Sinan-beg Boljanić dočekaju ga kod gradaIvanića i potuku do nogu. Više od 1000 njegovih vojnika ostaloje na bojnom polju, a 300 palo u sužanjstvo, medu njima ivojskovođa Kanonik Filipović. On je u Livnu prešao na islami dobio ime Mehmed. Kao zijamet dat mu je Glamoč, odakleje godinama uznemirivao susjedne gradove i mnogo zaslugastekao kao dobar musliman za proširenje bosanske granice.Od njega vuku lozu bezi Filipovići, koji su se razgranalipo kliskom sandžaku. Sada ih ima dosta u Ključu. Jedan odnjih oženio se Čengićkom sa Zagorja, od koga vuku lozu zagorskiFilipovići. Kad je umro, nije poznato.Mehmed-beg Hranušić (Gazi) sin Gazi Isa-begov. Begovaoje na Hercegovini, a na Bosni 889. (1484.). U Bistriku je sagradiodžamiju, za koju je uvakufio više dućana u Sarajevu iselo Gnojnice kod Mostara. Umro je iza 921. (1515.).Mehmed-beg Mehmedpašić-Grbavica, bio je zajim i članstare porodice iz Grbave, koja se otuda iselila i nastanila uSarajevu. Hećim-ogli Ali-paša veoma ga je volio i za svojihvezirovanja u Bosni uvijek kod sebe držao i na vojne vodio.On mu je bio savjetnik u svemu. Umro je na svome zaseokuu Grbavici kod Sarajeva 1159. (1746.) i zakopan preko putamalte u polju Sarajevskom. Do nedavna vidjeli su mu se inišani. Sada ih nema.Mehmed-beg Rizvanbegović (Hadži), zvani Hadžun, sin Zulfikar-kapetanaStolačkoga, a stariji brat Ali-pašin. Pošto jebio naprasite ćudi kao mladić došao je s ocem u sukob i pošaou svijet. Čuvši za zemljaka Ahmed-pašu Džezzara, koji jetada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Tuje ostao više godina i odatle išao na Ćabu. Videći Džezzar unjemu pehlivana, koji’ bi mu danas-sutra mogao biti opasan,otpusti ga iz službe. Odatle ode u Carigrad gdje je ostao trigodine. Napokon mu dodija potucanje pa se povrati u domovinui pokori ocu. Zulfikar-kapetan videći u sinovima nemirneduhove odreče se kapetanije u korist dvojice starijih sinova,pa Stolac dade Mustaj-begu, a Hutovo s okolišnimselima Hađunu. To je bilo početkom XIX. stoljeća. Hadžun jeutvrdio Hutovo odakle je kao sredovječni vitez gospodovaookolicom sve do smrti 1831. Kad su Husejn-kapetanove ćeteopsjedale stolački grad, sunu Hadžunu u glavu, da bi se mogaodokopati stolačke kapetanije, pa s neprijateljima navalina brata Ali-agu i pogibe kod opsade.Mehmed-ef. Kassam rodom je Tešnjak. Visoke je naukeslušao’u Carigradu i bio mulazim kod šehislama Minkari-zade.Predavao je na velikoj medresi uz Aja Sofiju, zatim na SulejmanovuDaru’l-hadisu 1091. (1680.). 1093. (1682.) imenovanje munlom u Šamu, a kasnije je bio munla u Meki. Umro je1104. (1692.) u Ušćudaru na vlastitom zaseoku Čenćal.Jasno da ovaj pregled ne može biti potpun niti (sve)obuhvatan ni u kojem smislu, ni poimenično ni po bilokojem kategorijalnom osnovu. Doslovno je nemoguće spomenuti sve znamenite Bošnjake koji su na ovaj ilionaj način ostavili traga u vlastitoj i historiji drugih naroda. Nismo spomenuli čuvenog osnivača univerzitetaal-Azhar, Dževhera, ni najboljeg komentatora Mesnevije, Ahmeda Sudija Čajničanina, ni jedinog pjesnikaOsmanskog sultanata koji je dva puta recitirao svoje stihove kraj Ka’be, Sabita Užičanina, ni BošnjakaSufija Husejna Lamekanija (Lazemanija), ni Sejjida Fadil-pašu Šerifovića, bosanskog namjesnika i iznimnotalentiranog pjesnika, ni... No, nadati se da ćemo u bliskoj budućnosti, možda u “Beharu” imati prilikusvakom od njih posvetiti više pažnje, vremena i prostora.Bereketom spomenutih i nespomenutih velikana.BEHAR 9573

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniINTERVJUŠejh Edin Urjan KukavicaLjubav nema vjeru,a vjera je ljubav unajčišćem oblikuRazgovarao: Filip Mursel Begović74 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaAko netko želi biti profesor na Fakultetuislamskih nauka i podučavatimlade imame, znano je, prije togamora završiti isti taj fakultet i dobitidiplomu, zatim magisterij, pa doktorat.Kakve diplome dobivaju šejhovi?Nekima je čudno da, primjerice, nekizanatlija, može postati šejhom i “uzetisi za pravo” da vodi i upućuje jednogfakultetskog profesora.Ne želeći nikoga omalovažiti ni podcijeniti,imenovanja i postavljenja u tarikatuunekoliko se razlikuje od drugihdomena i sfera učenja i znanja. U najkraćem,budući šejh prije svega morabiti derviš, u hizmetu potpunom šejhukoji ga odgaja, obrazuje, provjerava i svremenom temeljem derviševog osobnogzalaganja stepenuje. Izvanjskiuvjeti u smislu 'pravila' (podrobno poznavanješeri'ata, određene džuzove,sure i ajete Kur'ana Časnog, sunnetAllahovog Poslanika (s.a.v.a.), morapoznavati historiju i suštinu tesavvufa itarikata, silsile...) postoje i mogu senaći u mnogim knjigama tačno navedenei svako koga to zanima može tonaći i pročitati. Isto vrijedi i za unutarnja'pravila' koja se odnose na moralnilik i djelo šejha, njegov ahlak, adab iamel... Šejh koji imenuje (ili ovlasti)svoga nasljednika veoma dobro zna data osoba ispunjava 'formalne' – izvanjskei unutarnje zahtjeve i uvjete.izvanjski i unutarnji i (2) saglasnost silsilei odobrenje Allaha, Uzvišenog; nekomože zadovoljavati i ispunjavati sve'formalne' uvjete, ali bez odobrenjanema ni šejha; tek uz odobrenje imate'proizvedenog' i imenovanog šejha.Šejh ste nakšibendijskog i rifajiskogtarikata (derviškog reda), sa tri hilafeta.Možete li čitateljima «Behara»objasniti kako se to može biti šejhomu vašem slučaju dva tarikatska puta(a ima šejhova s više) i da li se i kolikose oni međusobno razlikuju?Kao brižni proučavatelj i rizničar povijestisufizma, čini mi se posebno napodručju Bosne i Hercegovine, možeteli nam usporediti derviše nekad idanas, ali isto tako i šejhove nekad idanas? Koliko se razlikuje odgoj dervišai vodstvo šejhova u suvremenomdobu, naspram onog vakta o kojem čitamou klasičnim sufijskim knjigama?Pravila ponašanja u tarikatu definirana su sunnetom AllahovogPoslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi i sredstva u svim tarikatimasu isti, Cilj – rekli smo – Jedan; prema tome iz perspektivesljedbenika: on je taj koji šejha traži, nalazi, daje mu bejat, prihvatanjegovo vođenje... ne razmišljajući pritom koliko taj šejhima hilafeta, odnosno koliko tarikata je šejh. Veza između šejhai derviša je osobna, individualna, privatna... broj hilafeta tu nemanikakvu ulogu.Najvažnije – prije i poslije svega – činjenicakojom se ovo imenovanje razlikujeod dobivanja diplome na fakultetujeste da to imenovanje (potvrda) dolaziiz gajba (manevijata), odnosno da budempotpuno otvoren, Allah, Uzvišeni,određuje ko treba i ko će biti šejh –svako ne može biti šejh – jer je to iznimnoodgovorna dužnost. Nije malastvar uzeti nečiju dušu na svoju i za tuosobu odgovarati pred Bogom, Uzvišenim.Dakle, nekim redoslijedom, 'naprijedlog' šejha velikim duhovnim prvacimau silsili – neprekinutom lancušejhova do Imama Alija (s.a.) i AllahovogPoslanika Muhammeda (s.a.v.a.),u snu (ruja) saopćava se uzvratna zapovijed,te šejh imenovanjem novogšejha u stvari izvršava zapovijest i javno(ponekad tajno) obejani dopuštenjekoje je dobio od Uzvišenog Gospodara.Općenito to su dvije skupine uvjeta (1)Tarikatski, naime duhovni Put je jedan,jer je Cilj Jedan. Iz pozicije derviša, njemuuopće ne bi trebalo biti važno kolikonjegov šejh ima tarikata ili hilafeta. Historijasvjedoči ogromnom broju iznimnovelikih duhovnih stožera koji su bilišejhovi 'samo' jednog tarikata. U konačnicigotovo svi Pirovi – osnivači i utemeljiteljitarikata bili su šejhovi jednog tarikata– svog, a sa druge strane – duhovno– bili su šejhovi svih do tada postojećih ibudućih tarikata. Pravila ponašanja u tarikatudefinirana su sunnetom AllahovogPoslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi isredstva u svim tarikatima su isti, Cilj –rekli smo – Jedan; prema tome iz perspektivesljedbenika: on je taj koji šejhatraži, nalazi, daje mu bejat, prihvata njegovovođenje... ne razmišljajući pritomkoliko taj šejh ima hilafeta, odnosno kolikotarikata je šejh. Veza između šejha iderviša je osobna, individualna, privatna...broj hilafeta tu nema nikakvu ulogu.Odnos težine izazova sasvim sigurno jeisti bez obzira na stoljeće u kojem živimo;prednosti ili olakšavajuće okolnostii/ili mahane ili otežavajuće okolnosti izbalansiranesu Allahovom Milošću, danaskao i u prošlosti, jer da nije tako moglobi se postaviti nekoliko ozbiljnih doktrinarnihpitanja. Stvorenjska predodređenostduše, objavom Kur'ana Časnog,potvrđujući prethodne objave, definirase kao praiskonska, istovrsna i nepromjenjiva.U tom smislu, ponovit ću, i danasje cilj svakog derviša isti kao i u bilokojem vremenu koje nam je prethodilo ionom koje slijedi poslije nas sve do DanaVelikog Suda. Allah, Uzvišeni, stvorionas je u vremenu u kojem možemo učinitinajviše i najbolje za sebe, te nisampobornik stava da se neko vrijeme nazivatežim ili lakšim. Svako poređenje neminovnovodi usporedbi i zaključcima daje nešto bilo bolje i/ili lakše ili obrnutoteže i/ili lošije; takve usporedbe zaradboljeg napredovanja na Putu po svakucijenu treba izbjegavati, jer ćemo vrijemeprovoditi tražeći opravdanja za svojepropuste, umjesto rada na njihovom otklanjanjui ispravljanju, a to nikako nevodi napretku. Ljudi koji vole čitati nekačitaju klasična djela, na izvornom jezikuili pak prijevode provjerenih prevodilaca,a preporuke i upute neka primjenjuju upraksi najbolje što mogu koristeći onošto imaju u vremenu u kojem žive; a ljudikoji odaberu slijediti šejha, odabrali sulakši put, neka slušaju njegove zapovijesti,naloge i zabrane i neka samo od njegauče. Knjige su uvijek bile i samo susredstvo na Putu kojeg ste, kao derviš,izabrali. Ne dozvolite sebi, jer to je na vašuštetu, da nakon pet, deset, hiljadu...BEHAR 9575

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniNe dozvolite sebi, jer to je na vašu štetu, da nakon pet, deset,hiljadu... pročitanih knjiga umislite da vam šejh nije ni potreban,jer u knjigama ‘sve piše’. Ne piše! U najznačajnijih djelima klasičnograzdoblja sufizma, u svim tarikatskim ‘priručnicima’, usvim zbirkama mudrosti tesavvufskih velikana, na najvažnijimmjestima umjesto zaključaka piše, ‘fesellu ehlu’l zikr’ – pitajteone koji zikr čine! Nadalje, nemojte nikada zaboraviti, prvo – sviklasični autori imali su svoje šejhove i kasnije su i sami postajališejhovima, drugo – svoja su najznačajnija djela napisali u zrelomdobu, mogli bismo reći i u poznijem dobu svoga života, najznačajnije– nakon što su prošli sejr-i suluk (duhovni Put) – te jeizravna primjena njihovih životnih zaključaka, a što početniciobično čine ili nastoje da čine – nemoguća.pročitanih knjiga umislite da vam šejhnije ni potreban, jer u knjigama 'sve piše'.Ne piše! U najznačajnijih djelimaklasičnog razdoblja sufizma, u svim tarikatskim'priručnicima', u svim zbirkamamudrosti tesavvufskih velikana, nanajvažnijim mjestima umjesto zaključakapiše, 'fesellu ehlu'l zikr' – pitajte onekoji zikr čine! Nadalje, nemojte nikadazaboraviti, prvo – svi klasični autori imalisu svoje šejhove i kasnije su i sami postajališejhovima, drugo – svoja su najznačajnijadjela napisali u zrelom dobu,mogli bismo reći i u poznijem dobu svogaživota, najznačajnije – nakon što suprošli sejr-i suluk (duhovni Put) – te jeizravna primjena njihovih životnih zaključaka,a što početnici obično čine ilinastoje da čine – nemoguća.zar bih pisao cijelu knjigu?' Navedenasedmerica šejhova različitih tarikata –nakšibendijskog, kadirijskog, halvetijskog,mevlevijskog i bajramijskog –imaju nekoliko zajedničkih karakteristika,naime, svi su Bošnjaci, svi su doseglivrhunac duhovnog Puta, pa ako hoćete ievlijaluka i, ni o jednom (osim trojice kojeste Vi spomenuli) se ne zna puno višeod imena i ograničene nekolicine podataka,više iz predaje nego iz faktografije.Osjetljiv sam na bosansku i bošnjačkucivilizacijsku, tradicijsku, kulturnu i svakudrugu ostavštinu i naslijeđe. Bošnjacisu narod koji sporo pamti, a brzo zaboravlja,naši neprijatelji se svim silamaveć stoljećima trude da zatru sve tragovenašeg nacionalnog i vjerskog identitetau svim krajevima u kojima smo živjelii živimo, spaljuju biblioteke, arhive iinstitute, ruše mezarja, džamije i tekije,sistemski i sistematično ubijaju ljudekoji se sjećaju i pamte; pažljivo nas potičuda pod tepih multikulturalnosti zguramostid od svoga kao arhaičnog, zaostalogi prevaziđenog, te da prihvatimotuđe kao moderno, napredno i progresivno...Nažalost, mnogi su nasjeli na tuviše nego očiglednu podvalu. Multikulturalnosti sekularizam ne podrazumijevajuodricanje i odbacivanje vjere i tradicije,nego naprotiv, čuvanje vlastitevjere i tradicije uz poštovanje drugih idrugačijih.S kakvim ste se prevoditeljskim poduhvatimau zadnje vrijeme uhvatili ukoštac?Prevoditeljskim, samo onoliko kolikomi je potrebno za pisanje autorskihdjela. Radije se posvećujem učenju jošnekoliko jezika – to je, nekako, najvećiprevoditeljski poduhvat. Naime, sakupiosam materijal i počeo pisati nekolikoknjiga; Promišljanja o tarikatu – antropologijatarikatskih usula u savremenomdobu; Salik i suluk u djeluŠejhu'l Ekbera; Tri risale (Najm al-DinKubra, Adab al-Suluk, Nasir al-Din al-Tusi, Awsaf al-‘Ashraf, Sayyid HaydarAmuli, Jami’ al‐Asrar); knjigu o Ikhwanal-Safa’ sa osvrtom na njihova učenja,knjigu o melamijskoj tradiciji u sufizmu,komentar al-Hallajeve poeme TaOsim što ste prevoditelj, vi ste i pisacte upravo završavate knjige o tri značajnasufijska velikana iz Bosne. Riječje o Sirri-babi, Ilhami-babi i Kaimibabi.Omiljeno u čitatelja djelo “Ilhamijinput u smrt” Rešada Kadića, ponekima, robuje vremenu u kojem jepisano, dakle komunizmu, te je moraloplatiti danak u vidu opreznostisamog stvaraoca. Vi nemate problemakao spomenuti pisac. Koja ćetenerasvijetljena mjesta o životu i djelovanjuovih sufija otkriti čitateljstvu?- ...I Abdullahu Bosneviju, Šarihu'l Fususu,Ahmedu Sudiju, Šarihu'l Mesnevi,Ibrahimu Bistrigiji i Husejnu Lamekaniju...Kad god mi postave ovakvo pitanjepomalo drsko odgovorim, 'pa, da sammogao sve strpati u dvije-tri rečenice,Šejh Edin Urjan-baba sa Salaetinom Ćelebijem - potomkom hazreti Mevlane Rumija76 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaSin i Ibn ‘Arabijev Tarjuman al-Ashwaq,dva romana, Pir o hazreti Hamza Balijui Pretprva knjiga Džabirova o Džabiruibn Hajjanu, alkemičaru i prvomčovjeku u historiji kojeg su zvali sufi...Na Vašu ideju u namjeri sam napisati ijedan putopis – to je literarni domen ukojem se još nisam okušao...Za prevoditelja sufijske literature, čestose ističe, nije dovoljno samo stilskoi jezično umijeće već i dubinsko,odnosno, tankoćutno svjetonazorskorazumijevanje teksta koji se prevodi.U poplavi prevoditelja klasičnih djelavelikana sufizma, možete li izdvojitione najuspješnije? Uz to, što mislite oprevođenju perzijskog originala koji jeprvo preveden na engleski, a zatim sengleskog na naš bosanski jezik? Kolikoje simetrično vjerodostojan?Rado spominjem prijevode akademikaRešida Hafizovića i Muamera Kodrića,jer znam da prevode sa izvornika, znamkako rade i da se čuvaju da se ne ogriješeo pravo velikana čija djela prevode.Kada su prijevodi u pitanju pristalicasam prevođenja isključivo sa izvornogjezika, u najgorem slučaju, složio bihse sa prijevodom (na bosanski) prijevoda(izvornika na neki drugi jezik) za klasičnadjela koja drukčije nisu dostupna,ali i tada od iskusnih i verziranih prevodilaca.Svaki prijevod je, po mom skromnommišljenju, autorsko djelo i naizvjestan način predstavlja tumačenjeizvornika; nadalje, engleski ili francuskijezik nisu bogati kao arapski, perzijskiili turski, te prijevodi prijevoda mogubiti samo opisni, teško doslovni, atesavvufska/tarikatska literatura zahtijevaiznimnu preciznost i tačnost; pitanjaduše i duhovnog Puta. Toliko suosjetljiva da su stari sufiji razvili obiman,ekskluzivan i egzaktan tehničkipojmovnik koji se mora iskustveno poznavatida bi se svakom pojedinom pojmu,ako se prevodi moglo pristupiti sadužnom pažnjom, a ako se navodi uizvornom obliku moglo o njemu meritornogovoriti. Velika je to odgovornostkoju ljudi olahko prihvataju i o njojuglavnom ne razmišljaju, a koja možeimati ozbiljne posljedice. To me unekolikopodsjeća na ljude koji se sami proglasešejhovima i za sobom povedu ljudekoji im povjeruju na riječ.Što mislite o tome da jedan nemuslimanprevodi sufijsku literaturu, ali i o tomeda to radi neki musliman koji nije sufija?Znamo koliko je u tesavvufu važno poštivanjesilsila koje sežu do Poslanikaa.s. Ako se u tarikatu za sve važne odlukeu životu mora tražiti dozvola od vjerodostojnogvodiča, da bi onaj tko tražidozvolu dobio hajr i bereket, nije li i takos prijevodom, eto, čitavog jednog sveskaEl-Gazallija, Rumija ili Ibn Arebija...William C. Chittick, Henri Corbin, te jošneki, puno su truda uložili kako bi engleskomi francuskom govornom područjupredstavili značajna djela islamske duhovnebaštine, prijevodima ali i autorskimdjelima; neki su, poput TitusaBurckhardta, Frithjofa Schuona, RénéGuenona... prepoznali istinu i vratili seislamu (i tesavvufu/tarikatu), a neki nisu,a samo Allah zna koliko je ljudi upoznalopravo lice islama zahvaljujući njihovimdjelima; Kur'anska je istina da će Allah,Uzvišeni, Svoju vjeru ojačati čak i prekonemuslimana. Knjige autora koje stespomenuli, ali i brojnih drugih koje nistespomenuli, bez izuna (dopuštenja) nemogu se i ne smiju tumačiti, dakle niprevoditi. Ali, danas se – rekli smo već –puno toga radi bez razmišljanja o posljedicama.Knjiga je javna i ono što je jednomispisano ili rečeno imat će odjeka,kad-tad. Ako nije ispravo ili tačno prenesenošteta može biti nesaglediva, jer nemožete kontrolirati do koliko će ljudi doćii koliko će se njih povesti za pogrešnimili manjkavim prijevodom. Svojim dervišimačesto kažem da nema loše knjige,jer je i loša knjiga dobra – ako znate da jeloša (pa je ne uzimate u ruke). Vrijeme jeAllahovo (uostalom kao i sve ostalo) teće ono pokazati šta je hair od onoga štosmo uradili. Mogućnost izbora (razumomkoji nam je dat) jeste ono što nasrazlikuje od drugih Allahovih stvorenja izbog čega ćemo odgovarati, tako da opetsve ostaje na savjesti pojedinaca.U svome radu u “Beharu”, koji prethodiovom intervjuu, spominjete kritikui neslaganje tradicionalnih i pomaloortodoksnih alima (uleme) sasufijama? Postoji li, pa makar bio isuptilne naravi, taj sukob i danas?Rado ne bih generalizirao; zasigurno postojeljudi koji vole ili ne vole jedni druge,a u kojem domenu i na kojoj razini će seta 'ljubav' uprizoriti, gotovo da je manjebitno. S druge strane, u svakom domenu– iako to kod vjerske uleme ne bi smiobiti slučaj – postoje na ovaj ili onaj načinSvaki prijevod je, po mom skromnom mišljenju, autorsko djelo i naizvjestan način predstavlja tumačenje izvornika; nadalje, engleskiili francuski jezik nisu bogati kao arapski, perzijski ili turski, te prijevodiprijevoda mogu biti samo opisni, teško doslovni, a tesavvufska/tarikatskaliteratura zahtijeva iznimnu preciznost i tačnost;pitanja duše i duhovnog Puta. Toliko su osjetljiva da su stari sufijirazvili obiman, ekskluzivan i egzaktan tehnički pojmovnik koji semora iskustveno poznavati da bi se svakom pojedinom pojmu, akose prevodi moglo pristupiti sa dužnom pažnjom, a ako se navodi uizvornom obliku moglo o njemu meritorno govoriti.sujetni ljudi. Nijedan sukob, netrpeljivostili čak i nesporazumi nisu donijeli ništadobro, jer ne doprinose jedinstvu, a Jedinstvo(Tevhid) je suština islama.Primijećeno je da u naše doba popriličnomladih ljudi pristupa derviškim redovimau BiH. Po Vašem mišljenju, da lije riječ o nekoj vrsti pomodnosti, koja,kao što je poznato, ima svoj uspon i pad?Ponovo, protivnik sam bilo kakvog generaliziranja.Gospodar, Uzvišeni, odpočetka Svoga stvaranja nije stvoriodvije potpuno iste jedinke jedne vrste –i to je jedna od mudžiza Allahovog stvaranja– te makar zbog toga treba izbjegavatiuopćavanje u bilo kojem smislu...Dakako da ima pomodarstva –kao uostalom i u svemu – dopušteno je,popularno je, pomalo je i moderno ići utekiju, ali ni to nije problem isključivonašeg vremena. Sultan Fatihov otac,BEHAR 9577

Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i HercegoviniMurad II, toliko je volio svoga šejha hazretiHadži Bajram Velija da je sve njegovederviše oslobodio poreza i služenjavojske, te se uskoro oko ovog zataokupila mala ‘vojska’ od 8,000 ‘derviša’,ali je to Hadži Bajram Veli mudrimpotezom sveo na jednog i po derviša...Naša je dužnost i obaveza prema svakomese odnositi jednako, a hazretiBajezid Bistami kaže, ‘ko je bio s nama,pa ode od nas, nikada nije bio s nama’,ali i ‘tako mi Boga, nije od nas ko stanovnicimadžehennema ne pruži rukuda ih izbavi iz vatre’; treba znati da onajko nije čiste krvi ne može ostati u tekiji.Slušao sam po bosanskim čaršijamapriče/legende o čudesnim sufijama kojise pretvaraju u kap vode, a zatim uveliki kamen, pa režu si glave i vraćajuih potom natrag, o oživljavanju mrtvih,o ulascima u užarene peći nakon štošejh kaže 'Destur'... Mnogi koji će čutitakve priče o nevjerojatnim čudima,često će i ismijavati sufije. Ne čini liVam se da su neki, skloni svakojakimpričama, sveli sufije na fakirstvo ili naone koji se bave nekom nadriliječničkommagijom i skidanjem uroka? Kakovi gledate na keramete, ali i na spomenutelegende i, dodajmo šaljivo, šejhste, hodate li po vodi, po užarenom ćumuruili po zemlji? Također, na koji načinkao povjesničar, ali i pisac, razlučujeteistinu od maštovite predaje?Ljudi su uvijek voljeli čuda; čak su i odAllahovih Poslanika, koji su im prenosiliobjavu, tražili dopunska čuda. Zamene je čudo koliko ljudi vole čuda ikoliko im je svejedno kada im se čudapokažu, često su one od kojih su čudatražili i dobili, proglašavali čarobnjacima.Kakve koristi derviš ima od togašto njegov šejh hoda po vodi ili leti zrakom?Sejjid šejh Muhammed Ensari(k.s.) je rekao: "Ako vidite šejha da letizrakom, pogledajte mu šeri'at; ako nemašeri'ata ne idite za njim!" Tesavvufje ahlak, adab i amel, ćudoređe, pristojnosti dobro djelo; pristojnost, ljubaznostje suština tesavvufa! Tarikat jeiskrenost, istrajnost i dosljednost. Nemavećeg kerameta od očišćenog srca.U dostupnoj literaturi, posebno zapadneprovenijencije, o sufizmu sečesto govori kao o misticizmu? Smatrateli da je taj sinonim opravdan?Nipošto; sinonimiziranje ta dva pojma,kao i pojave koje se njima nazivaju pravije primjer nerazumijevanja ali i lošegutjecaja orijentalizma devetnaestog stoljeća.Pojave se u ljudskom rječniku moguimenovati samo poznatim nazivnicima,te stoga ne treba čuditi da su zapadniorijentalisti u tarikatima prepoznalisvoje vjerske redove, stoga se i ova dvapojma često – i pogrešno – sinonimizirajučak i u našoj literaturi. Misticizam uprvi plan stavlja mistika, a tesavvuf Boga,Uzvišenog. Misticizam služi veličanjusebe, maženju i veličanju svoga nefsa,isticanju vlastite vrijednosti i postignuća,a tesavvuf svođenju sebe na realnu veličinuu odnosu prema Bogu, Uzvišenom,odgoju i kontroliranju nefsa, te shvatanjuda – kad nismo u stanju na ovaj svijet doćii sa njega otići svojom voljom, dakleniti išta između te dvije krajnosti – niti bismopostojali, niti bismo bili u stanju ištaučiniti bez Boga, Uzvišenog.Često se o dervišima stvaraju predodžbekao o asketima koji nemajuveze sa stvarnošću, pa kao da su hamannesposobni za svakodnevni život.Vaš šejh rahmetli Mesud ef. Hadžimejlićgovorio je da danas za dervišenema povlačenja u osamu, da morajuživjeti radeći i privređujući za svojeobitelji. Također, veliki broj derviša jespremno stalo u obranu domovine kadaje to trebalo, a i sami ste ratovali ibili vojnikom Armije BiH. Otkuda teromantične i patetične predodžbe odervišima? Da li ih dugujemo, možda,knjizi “Derviš i smrt” Meše Selimovića?Uostalom, kao šejh, mimo književnihvrijednosti, što mislite o toj knjizi?Izvana sa svijetom, iznutar sa Gospodarem,osnovno je pravilo kojega se danas,kao i prije hiljadu godina treba pridržavati.Biti vojnikom u napadnutojzemlji bilo je pitanje dostojanstva, častii građanske dužnosti; ne mislim da je tonešto izvan okvira normalnog ljudskogponašanja. Romantične i patetične predodžberezultat su kolektivne i individualnepotrebe za osloncem, utočištem,sigurnim zaklonom... a derviši su pouzdanii čvrsti. Što se Derviša tiče...Osobno sam se uvjerio da su neki nemuslimanioduševljeni porukama HazretiMevlane Rumija, a zatim se neugodnoiznenade kada im kažete da je Mevlanabio musliman. Što mislite o popularnostisufijske misli na Zapadu? Kakvu poVama svrhu u sufizmu Zapadnjaci vide išto od njega očekuju? Naravno, ne odričemse činjenice da su mnogi Zapadnjacipostali iskreni muslimani i sufije.U turbetu/džamiji hazreti Šems-i Tabrizijavidio sam ljude koju se križaju prednjegovim mezarom, iako povrh njegovemubarek glave stoji veliki zeleni turban;vidio sam žene i muškarce koji spontanočine sema', ponekad i u obrnutomsmjeru. Univerzalnost tesavvufske porukekoju je hazreti Mevlana pretočio umesneviju – ljubav prema Bogu,Također, u istom radu, osjeća se Vaše nezadovoljstvo sa nerazumijevanjem i neznanjem koje naši ljudi gaje prematradiciji sufizma u BiH i današnjim sufijama. Eto, neki naš Bošnjak će derviše nazivati hukačima, prodavačima magle,čudacima, luđacima, sektašima... a ponosit će se Sultan Mehmed Fatihom, ne znajući da je i on sam bio sufi. Kada sedesilo to preimenovanje iz poštovanih u “čudne”, iz voljenih u narodu u “lude”, iz derviškog reda u dervišku “sektu”?Svi su osmanski sultani bili derviši, neki čak i šejhovi, mogao bih Vam poimence navesti tarikat svakog od osmanskihsultana; osim toga svaki od njih je imao i zanat (esnaf), vojnu školu i vjersku naobrazbu, jer je to bilo pravilo. Što setiče odnosa prema dervišima, on nikada nije bio ni bolji ni gori nego što je to danas; derviše su najčešće tolerirali ipodnosili, a rijetko prihvatali i voljeli, sve dok okolnosti ne nametnu nužnu potrebu. Ljudi ne vole i boje se onoga štone razumiju, a hazreti Abdu'l-Kadir Gejlani je rekao da derviša može razumjeti samo derviš, šejha samo šejh, poslanikasamo poslanik...78 BEHAR 95

Edin Urjan KukavicaO ljubljenju ruke – Rekao je Allah, Uzvišeni:"Zar su isti oni koji znaju i oni koji neznaju?!" (39:9), "A nad svakim znalcemznalac je još veći!" (12:76), "Pitajte one kojizikr čine ako ne znate!" (16:43). Poštovanjeprema ljudima od znanja u islamu, šejhovimai ulemi, utemeljeno je na priznavanjuda su oni uzvišeniji od nas zahvaljujućisvome znanju i odricanju od ovoga svijetaradi stjecanja Višeg Znanja, a kako je znanjetemelj vjere onda osobit odnos premaposjednicima znanja predstavlja sa9miosnov vjere. Šejhovi i ulema su čuvari i zaštitniciislamskog znanja prethodnih naraštaja,te ih stoga treba poštovati i poslušanim biti. Poljubiti ruku znalcu je čast i zadovoljstvo;to je osnovni i potpuno normalanizvanjski znak adaba prema onima čijemdruštvu treba strijemiti, čiji savjet poslušatii za čiju dovu zamoliti, jer su to pouzdaninačini spuštanja milosti Allaha, Uzvišenog.Šejh Mesud - ef. Hadžimejlić (r.s.) i derviš Edin Urjan KukavicaUzvišenom, koja se reflektira premaNjegovom stvaranju, izvan je bilo kakvihreligijskih ili vjerskih okvira zato što jeona uzrok i povod stvaranja; ljubav naposenema vjeru, a vjera je ljubav u najčišćemobliku. Božija ljubav nikome nijeuskraćena, Allah, Uzvišeni voli sva Svojastvorenja takvim intenzitetom da svakoljudsko biće, ako se imalo okrene Bogu,ne može a da ne osjeti i da ne odreagirana neki način. Duhovni velikani su kanaliizlijevanja Božije ljubavi te su takve ibrojne druge reakcije na njihova djela, aosobito u blizini časnih mjesta na kojimasu ukopani sasvim normalne.Što mislite o new age tendencijama kojese često zalažu za razne oblike religijskogsinkretizma. Dakle, sve se možebiti odjednom, a često će sufizamkoristiti u svojim teorijskim razmatranjima.Pritom mislim na univerzalnuporuku koju sufizam često naglašava.Transcendentalno jedinstvo religije sene može zanemariti osobito sa stajalištada Allah, Uzvišeni, nije objavljivao ništaosim islama (predanosti i pokornostiNjemu!), razumljivo sa različitim Vjerozakonimau skladu sa pojmovnim mogućnostimanaroda kojem je Vjeraobjavljena, uvjetima i okolnostima; štasu ljudi od toga kasnije napravili drugaje priča. Univerzalizam tesavvufske porukeje bezvremen, bezprostoran, bezuvjetan,ne dotiču ga se oklonosti, političkaopredjeljenja, geografske razdaljine...S druge strane, praiskonska (ezelska)potreba ljudske duše – da se vratisvome Stvoritelju – ista je za sve stvoreneduše, bez obzira na njihova naknadnai dodatna opredjeljenja i predrasude jer,kaže Allah, Uzvišeni, da se svi ljudi rađajuu 'prirodnoj – jedinoj objavljenoj – vjeri',a lijepo i dobro se srcem prepoznaje,prihvatao to razum ili ne. Tesavvuf (sufizam)i tarikat, teorijski i praktično, nudenajkraći i najpouzdaniji put i način za zadovoljavanječovjekove suštinske žudnjeza razumijevanjem sebe i svoje uloge uovome svijetu te upoznavanjem i spoznajomsvoga Gospodara, uz provjerenevodiče, sa vjernim saputnicima, sigurnimstazama i potpuno besplatno.Imate li koji prigodni savjet mladim ljudimau ovim turbulentnim vremenima?Jedan šejh izišao je pred svoje dervišei muhibe noseći u bošči neke stvari.Bez riječi je uzeo veliku teglu i počeoje puniti ping-pong lopticama. Kada jezavršio pitao je okupljene da li je teglapuna; oni rekoše da jeste. Potom jeuzeo klikere i počeo ih sipati u teglu,dok su klikeri popunjavali praznine izmeđuloptica. Potom je ponovo pitao jeli tegla puna i okupljeni rekoše da jeste.Zatim je šejh uzeo kesu pijeska ipočeo ga sipati u teglu; pijesak je popuniosve praznine između loptica iklikera. Još jednom je upitao da li jetegla puna i derviši ponovo potvrdišeda jeste. Šejh tada dohvati veliku đezvusa peći i sasu je u teglu, te kahva popunisve praznine koje čvrsta materijanije mogla; sva kahva iz džezve stade uteglu. “Dakle, reče šejh, ova tegla jevaš život. Ping-pong loptice su važnestvari - Bog, Uzvišeni, ibadet, porodica,zdravlje, džema’at... – stvari koje, ida sve ostalo izgubite, vaš život ne bibio prazan; klikeri su stvari poput posla,kuće, auta... Pijesak je sve ostalo– male svakodnevne stvari. Ako teglusvoga života napunite pijeskom – beznačajnimstvarima, nećete imati mjestaza klikere i ping-pong loptice – onedoista važne, od kojih ovisi život. Svojupažnju posvetite stvarima bez kojihnećete biti sretni; prerasporedite svojedosadašnje prioritete. Uvijek će senaći vremena da se očisti kuća ili opereauto, ali neće za ibadet i za porodicu.Pobrinite se najprije za svoje pingpongloptice, ostalo je samo pijesak.”Jedan od derviša upita šta onda kahvapredstavlja. Šejh se nasmija i reče,“Drago mi je da si to upitao; bez obzirakako vaš život bio ispunjen, uvijek nađitevremena za fildžan kahve i cigarusa svojim prijateljima.”BEHAR 9579

BERIĆET RIJEČIJa sam oblikom kaplja, ali sadržinom more,U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadržina.Utonuo sam u svjetlost pojava božanstva,Sunce je samo moja čestica, ja sam Zehrin Enver,Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju,U meni se odrazuje sve, ja sam općenitost i pojedinost.U meni je suština svih 18.000 svjetova,…Ja sam čuvar poprišta ljubavi i danas sam drugi EšrefJa sam odraz Alijine tajne, od svega sam viši ja.Abdurrahman Sirri-baba Balta-zade