BOŠNJAČKI GLAS

Kronika događanja u bošnjačkoj zajedniciu Republici HrvatskojBOŠNJAČKI GLASSevdalinkaPriča o SrebreniciFestival bošnjačkekulture u IstriDivan u „DIVANU"ISSN 1846-3215Popis stanovništva 2011.Rijeka, prosinac 2010. Broj: 18

SADRŽAJBOŠNJAČKI GLASinformativno glasiloBošnjačke nacionalne zajednice HrvatskeIzdavač:Bošnjačka nacionalna zajednica HrvatskeZa izdavač:Senad PršićSuzdavači:Vijeće bošnjačke nacionalne manjineza Primorsko-goransku županijuGlavni i odgovorni urednik:Ibrahim RužnićE-mail: ibrahim.ruznic@ri.t-com.hrMob: 098-9626-715Redakcija:Zemir Delić (PGŽ), Enis Dugonjić (SMŽ),Berina Mujkić (Istra), Samir Avdagić (Zagreb)Suradnici: Mira Pavlaković, Adem Smajić,Hidajet Hasanović, Mehmed Sijamhodžić,Arif Huskić, Arif Ključanin, ŠemsudinDugonjić, Ernedina Adžajlić, Ajša -AzraRuždija, Fuad AhmetspahićGrafička obrada:IO d.o.o.Adresa:51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,Mob: 098-9626-715Žiro-računErste&Steiermärkische Bank,Posl. RijekaBr.: 2402006-1100127233Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranskežupanije i Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNaklada:1000 kom.1. Sisak: Održan 9. sisački bajramski koncert 42. Kultura: Bošnjački dani književnosti u Siskuu organizaciji BNZ GS I SMŽ. 53. Zagreb: "Nitko da ne dođe do prijatelj drag" 64. Smotra bošnjačkih zborova u RepubliciHrvatskoj 23. 10. 2010. godine5. Zagrebačko kazalište lutaka6. Scena Travno 97. Promocija albuma „ŠADRVAN" 128. Festival bošnjačke kulture u Istri 149. Obilježavanje Dana Državnosti Bosne iHercegovine u Istarskoj županiji 1610. Proslave Bajrama 1811. Izložba Alije M. Akšamije 1812. Rijeku posjetile gošće iz Bosanske Otoke iurednica lista »Zehra – Kewser« iz Sarajeva. 1913. Šahovski turnir „RI – 10" 2114. Riječka džamija 2115. Dan vakifa 2216. Dani bošnjačke kulture – PGŽ 2010 2417. 10. godina izdavaštva BNZH 2418. »Sevdalinka kao glazbeni i kulturološkifenomen« 2519. Sevdalije – svom Gradu i matičnoj Domovini 2820. Halida Emrić i Dobri Bošnjani u Kastvu 3021. 1. memorijalni šahovski turnir ˝DžemalKeserović˝ 3122. Kulturno-umjetničkog društva »Sevdah« izBužima (BiH) u Rijeci 3223. Piramide 3324. Održana redovna godišnja skupština udrugeBošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk ipromocija bosanske kuhinje 3525. Divan u „DIVANU" 3626. Priča o Srebrenici 3727. Medicinski kutak 4328. Prorok 4429. Klanje kurbana u riječkoj regiji 2010. godine 4731. Promocija vjere kroz vlastito življenje 4832. „STINA" 5033. Popis stanovništva 2011. 5134. Reagiranja 52

BOŠNJAČKI GLAS3UvodnikEvo nas na osamnaestom brojuBošnjačkog glasa. Njimezaključujemo petu godinu njegovogizlaženja. Kako je ujedno ikraj kalendarske (gregorijanske2010. i hidžretske 1431.) godine,valja se osvrnuti na proteklu, ali iočekivanja u novoj 2011. godini.Na kraju 2010. godine možemoustvrditi da je ona u bošnjačkojPiše: Ibrahim Ružnićzajednici u Republici Hrvatskojprošla relativno mirno. Održanaje izborna skupština BNZH. U programskom smislu biloje raznolikih, ali vrlo kvalitetnih manifestacija. Za divnočudo svi projekti, manifestacije, obilježavanja, smotre,festivali i sl. održani su bez vidljivih tragova sukoba, trzavicaili uobičajenog javnog ili polu javnog prepucavanjapojedinaca željnih nametanja svoje volje ili zrnca javnogpubliciteta. U gotovo idiličnoj atmosferi, neki od važnihprojekata doživljavaju svoju punu afirmaciju i nadamose, postaju standard u očuvanju, njegovanju i afirmacijinacionalnih i kulturnih posebnosti bošnjačke manjineu Republici Hrvatskoj. Svakako valja spomenuti znanstveneskupove, smotre pjevačkih zborova, smotre folklorai nacionalne kuhinje. Projekte za očuvanje sevdalinke.Bogatu izdavačku djelatnost. Na svim ovim projektimavalja ustrajati i dostignutu razinu održati i u kvalitetnomsmislu stalno „gurati“ naprijed. Sve u svemu, godinu2010. možemo ocijeniti kao mirnom i uspješnom godinombošnjačke zajednice u Republici Hrvatskoj.Što nas čeka u 2011.Svakako, sudeći po ranijim iskustvima, 2011. godina nećebiti mirna i idilična kao prethodna. Naime, predstoji nekolikovrlo važnih stvari koje čekaju građane RH, pa i pripadnikebošnjačke nacionalne manjine. Prije svega, u travnjumjesecu predstoji popis stanovništva. To je važan projektza državu, jer se provodi svojevrsna inventura stanja uzemlji. Važno je i za nas, pripadnike nacionalnih manjina.Naročito je važno za bošnjačku nacionalnu manjinu. Trebatće uvjeriti sve one koji ustrajavaju na besmislenom nacionalnomizjašnjavanju kao „Musliman“. Iz toga ne povlačenikakva prava jer „Musliman“ više nije ustavna kategorija.Trebaju svi koji pripadaju bošnjačkom kulturno-povijesnomkrugu da se izjasne kao „Bošnjak“ i tako stvorimomogućnost ostvarenja zakonom zajamčena prava u svojsvojoj punini. Oko ovog pitanja problem stvaraju ljudi kojiimaju višak ambicija i manjak znanja. Naročito su glasniljudi s tzv. političkim ambicijama koji svu logiku svogangažmana vide u popisima birača. Oni pozivaju ljude daodu u urede državne uprave i da tamo promjene svojunacionalnu pripadnost. To nema nikakve veze sa popisimastanovništva i iz toga ne proizilazi nikakvo pravo osimpravo izbora za vijeća, predstavnika i saborskog zastupni-ka nacionalnih manjina. Zato, „političari“, ostavite izborei svoje uske interese za poslije popisa stanovništva, aonda „u lov“ za pozicijom „za služenje općem dobru“. Jošjednom da naglasimo – popis stanovništva i izjašnjavanjekao nacionalna pripadnost „Bošnjakinja ili Bošnjak“, zabošnjačku nacionalnu manjinu u RH je najvažniji projektslijedećeg desetljeća.Slijedeće događanje koje predstoji (svibanj – lipanj) suizbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u tijelimapodručne i lokalne samouprave. Dobra strana ovih izboraleži u činjenici da kandidate za ova tijela mogu predlagatisamo udruge nacionalnih manjina i određeni broj građanasvojim potpisima. Ovdje su isključene tzv. nacionalnepolitičke stranke, pa je samim time podjela i svađalačkaretorika unutar zajednica, makar prepolovljena. Međutim,niti ovaj put, kao što je bilo i za vrijeme pretprošlih i prošlihizbora, neće izostati kampanja „ispod stola“. Umjesto daafirmiramo ljude i ideje, da afirmiramo programe, opetće biti vašar difamacije, degradacije, ogovaranja i nagovaranja.To je loša strana konzumacije zakonom zajamčenihprava, pa gotovo ispadne da je za zajednicu veća štetakoju donesu podjele prilikom izbora nego što ima koristiod izabranih vijeća i predstavnika.Isti je slučaj i sa izborom saborskog zastupnika. Tu većimamo dvije političke stranke čiji smisao postojanja ležijedino u ambiciji njihovih čelnika da ostanu, ili postanu saborskizastupnici. Dakako, na tom planu i u borbi za prestiži što bolju izbornu poziciju, potpuno su u opoziciji realizacijiprograma bošnjačkih manjinskih udruga. Dapače,vrbovanjem ljudi, odvraćanjem od aktivnog sudjelovanjau radu manjinskih udruga, do potpune apstinencije odmanifestacija koje bošnjačke udruge organiziraju, čelnicibošnjačkih stranaka direktno rade na destrukciji organizacijskogpotencijala bošnjačke nacionalne manjine uRepublici Hrvatskoj. Dakle, umjesto da se aktivno uključeu predlaganje i realizaciju programa na fonu očuvanjanacionalnog identiteta bošnjačke manjine u RH, oni oponirajuonima koji taj program realiziraju. Naročitu upornostna tom planu čine čelni ljudi novoosnovane stranke sbošnjačkim predznakom. Ponovno ćemo imati prigodugledati i slušati „tipove“ koji će kad ostanu ili postanusaborskim zastupnikom, bošnjačkoj manjini u RH osigurativiše nego što njeni pripadnici mogu i zamisliti. Pritom ćebiti samo protiv onih ljudi i udruga koji već desetine godinarade na programima i afirmaciji svih vrijednosti koji definirajubošnjačku nacionalnu paradigmu u Republici Hrvatskoj.Bošnjakinje i Bošnjaci, neka vam je sretna i vesela 2011.godina i „pamet u glavu“. Prepoznajte i vi već jednomsanadere u našim redovima.BROJ 18

4BOŠNJAČKI GLASSisakOdržan 9. sisački bajramski koncertPriredio : Enis DugonjićFoto: Šemsudin DugonjićUorganizaciji Bošnjačke nacionalnezajednice GradaSiska i Sisačko-moslavačkežupanije, pod pokroviteljstvomSavjeta za nacionalnemanjine Republike Hrvatske,Sisačko-moslavačke županije,Grada Siska i ZAMP-a, navečer12. 09. 2010. godine, u Domukulture «Kristalna kocka vedrine»održan je tradicionalni po redu 9.Sisački bajramski koncert.Posjetitelji u prepunoj dvorani sui ovom prigodom, uživali u vrhunskomprogramu, čije su izvođače,ilahija i kasida, sevdalinki, zbornogpjevanja te nastupe KUD-ovaiz Hrvatske i Bosne i Hercegovine,nagrađivali dugotrajnim aplauzimai ovacijama, a često su se kodmnogih, preplavljenih emocijamamogle vidjeti i suze u očima.Svim vjernicima povodom Ramazanskogbajrama, Grada Siskai Sisačko- moslavačke županije,na početku programa čestitkesu uputili u ime organizatoraBošnjačke nacionalne zajedniceGrada Siska i SMŽ predsjednikAlija Avdić, kao i predsjednikBošnjačke nacionalne zajedniceRepublike Hrvatske Senad Pršić,koji je sa svojim suradnicimauveličao cjelovečernji program,te predsjednik Vijeća bošnjačkenacionalne manjine Sisačkomoslavačkežupanije HamzalijaHafizović.Posebnu, prigodnu čestitku,obraćajući se prisutnima uputioje glavni imam sisački, Alem ef.Crnkić, koji je naglasio važnostposta u mjesecu Ramazanu i njegovimblagodatima, te skrenuopozornost roditeljima o odgojudjece,Oduševljenje kod publike izvođenjempjesama sevdalinki izazvalisu svojim nastupima većpoznati sisački pjevač MehmedGoražda, te urednik ovog tekstaEnis Dugonjić iz Siska, HatkaTatić iz Bosanske Kostajnice, EdinZamačić iz Bihaća, ženski zborBNZ GS i SMŽ «Sevde», recitatorkaAlisa Goražda, izvođačicailahija i kasida Sajma Selmić, tepobjednik Prvog sisačkog amaterskogfestivala pjesme sevdalinkePavao Anić, kao i tamburaškiorkestar KUD-a «Rahići» iz G.RahićaPozornost su također privukli sasvojim koreografijama i nošnjamaraznih igara i plesova mamećiBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS5dugotrajne ovacije publike, članovi Kulturno umjetničkihdruštava «BEHAR» iz Gunje, «BUZETSKI BISERI» izBuzeta, te Bošnjačka kulturna umjetnička društva «AZRA»iz Rašljana i « RAHIĆI» iz Gornjih Rahića Distrikt BrčkoB i H.Za naglasiti je da je i ovaj koncert kao i dosadašnjiimao humanitarni karakter, čiji je sav prihod dodijeljenza liječenje teško oboljelog trogodišnjeg dječaka LeaKovača iz Siska, rođenog s teškom srčanom greškom iveć do sada je imao pet operacija.Dopredsjednik Asim Kulenović zahvalio se svim sudionicimana sudjelovanju u programu , te publiku i gostepozvao na aktivnosti koje su programom BNZ-a GS iSMŽ predviđene do kraja ove godine.Zahvalu za sudjelovanje i kvalitetno odrađenkoncert od publike i uzvanika dobili suna kraju programa i svi članovi OdboraBošnjačke nacionalne zajednice Grada Siskai Sisačko-moslavačke županije, Alija Avdić,Asim Kulenović, Asmira Keranović, HajrudinKulašić,Šemsudin Dugonjić, Dajlina Goražda,Merima Begić i Enis Dugonjić.KulturaBošnjački dani književnosti u Siskuu organizaciji BNZ GS I SMŽ.Priredio : Enis DugonjićFoto: Šemsudin DugonjićIzvršni Odbor Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, u sklopuDana Bošnjačke kuhinje i kulture, pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske,organizirao je dana 24. 09. 2010. godine, navečer, obilježavanje-, 10. godina izdavačke djelatnosti BNZBROJ 18

6BOŠNJAČKI GLASHrvatske, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Caprag uSisku, u kojoj već 5 godina djeluje odjel Bošnjačkeknjiževnosti.Pred uzvanicima i posjetiteljima uvodno otvorenjerecitacijom pjesnika Enesa Kiševića, koja govorio Bosni, predstavila se Alisa Goražda, dok jeMehmed Goražda tijekom programa uz pratnju harmonikeinterpretirao pjesme sevdalinke.U ime organizatora Izvršnog Odbora BNZ GS iSMŽ, prisutne u prostorijama knjižnice i čitaonicepozdravio je i sa programom večeri, upoznaodopredsjednik zajednice Asim Kulenović.Urednik izdavaštva Filip Mursel Begović izZagreba, predstavnio je bošnjačku književnost, teizložio najnovije primjerke literature bošnjačkihknjiževnika-pisaca, kao što su djela EnveraČolakovića, Amira Bukvića, Ervina Jahića, AlijeAkšamije, dr. Tahira Mujičića i dr, te razne časopisebošnjačkih aocijacija u Republici Hrvatskoj.Literatura koja je bila izložena i predstvljena javnosti,od strane BNZ RH poklonjena je Bošnjačkojnacionalnoj zajednici Grada Siska i SMŽ, na daljnjekorištenje svim članovima. Na ovom poklonu u imeBNZ-a GS i SMŽ na kraju programa zahvalio se ipredsjednik Alija Avdić.Zagreb“Nitko da ne dođe do prijatelj drag”Piše: Ajša – Azra RuždijaPonovno smo okupili na trećem prijateljskomsusretu hrvatskih i bošnjačkih folklornih skupina,orkestara, zborova i solista iz Zagreba, Hrvatskei BiH na koncertu u povodu DANA DRŽAVNOSTI BiH,pod nazivom ”Nitko da ne dođe do prijatelj drag”,održanom na SCENI TRAVNO ZKL Zagreb u nedjelju28. studenog 2010. u 18,00 hKoncert je organizirala Bošnjačka nacionalna zajednicaza grad Zagreb i Zagrebačku županiju uz financijskupotporu Savjeta za nacionalne manjine RepublikeHrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu išport grada Zagreba.Ovom manifestacijom želi se doprinjeti očuvanjuetničkog identiteta nacionalnih manjina i unapređivanjutolerancije i multietničkog povjerenja u sredini u kojojživimo i radimo.Na koncertu su sudjelovali :”BULBULI“ - ženski zbor Kulturnog društva Bošnjaka”PREPOROD”Zagreb,”QUIJOTE TRANSANDINO vokalno –instrumentalniansambl Zagreb,KUD”IZVORNI OBIČAJI”- folklorna skupina bosanskihPosavljaka Zagreb,SKUD “ Ivan Goran Kovačić” folkorna skupina veteranaZagrebi” DOMAĆINI”- ORGANIZATORI:”BOSANA” folklorna skupina, orkestar i solisti Bošnjačkenacionalne zajednice ZagrebMoto ovog koncerta ”Nitko da ne dođe do prijateljdrag” spaja sudionike programa. Povezani su u željida zajedno prezentiraju svoje tradicije; na koncertu,sijelu, derneku ili prelu, svi su prijatelji dobro došli, jer”Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće”!Kao i u dosadašnjim susretima, program je vodio DragoCelizić.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS7U prvom dijelu programa prijateljii organizator ”Bosana”, prezentiralisu se nastupom svojih vokalnihi instrumentalnih solista, zborova ,orkestara i folklornih skupina.Drugi dio programa bio je tematskiodređen - bošnjački vokalni, plesni imuzički izričaj; izveli su gafolklornaskupina ”Bosana”, narodni orkestari solisti.A sada nešto o programu, koji jeoduševio publiku u prepunoj dvorani,Nakon čestitki voditelja upućenihpovodom Dana Državnosti BiHuzvanicima i prijateljima, programsu započeli ”BULBULI” članiceženskog zbora Kulturno društvaBošnjaka Hrvatske ”Preporod”Zagreb, pod umjetničkim vodstvomIsmeta Kurtović-a.”QUIJOTE TRANSANDINO vokalno– instrumentalni ansambl Zagreb -predstavio nam se s zaboravljenomurbanom glazbom Peru-a, Ekvadorai Bolivije s kraja 19. i početka 20.stoljeća. Voditelj ansambla SinišaPrugovečki upoznao nas je sa radomorkestra i članovima te programom.Uz iznenađenje i ovacije publike,čuli smo u ovoj instrumentalnovokalnojizvedbi sevdalinku”Lijepili su mostarski dućani” !KUD ”IZVORNI OBIČAJI”- folklornaskupina bosanskih Posavljaka predstavilanam se autohtonim igramai pjevanjem uz pratnju violine išargije, onako ”izvorno”, kako su tooduvijek igrali njihovi stari. VoditeljKUD-a je Ivan Dajaković. Skupinaje osnovana u Zagrebu 2002. g. ibroji 30 aktivnih članova. Djelujuna očuvanju i gajenju kulturnetradicije, baštine i običaja bosanskePosavine, a posebno sela iz okoliceDervente.Nakon njih nastupili su domaćini,folklorna skupina i orkestar”BOSANA” BNZ Zagreba. Predstavilisu se koreografijom Ajše Ruždija”Poigrala bijela vila”- pjesmama iigrama šire okolice Sarajeva u glazbenojobradi Mikačić Karla. Solistana šargiji je bio Ivan Dajaković,orkestarn je vodio Edin Džaferagićuz umjetničko vodstvo Ajše Ruždija.Treba napomenuti da je ”Bosana”sa ovom koreografijom po prvi putnastupila na smotri folklornih amateraZagreba i zagrebačke županije,održanoju lipnju o.g. u Zagrebu idobila pohvalne kritike žirija.2Veterani SKUD-a “IVAN GORANKOVAČIĆ” iz Zagreba i njihovtamburaški orkestar, izveli supjesme i plesove iz Slavonije ”Pivapitol”- koreografiju Branke Mikačiću glazbenoj obradi Mikačić Karla,voditelja tamburaškog orkestra, uzumjetničko vodstvo Ajše Ruždija.Drugi dio programa je bio posvećenbošnjačkom vokalnom, plesnom imuzičkom izričaju. Domaćini, folklornaskupina Bosana i solisti,uz saz i narodni orkestar ispunilisu drugi dio programa. Sve igrei običaje za scenu je prilagodilaAjša Ruždija, muzički obradio KarloMikačić, a sevdalinke za soliste prof.Fuad Ahmetspahić. Voditelj orkestraje Edin Džaferagić.”Na mladima svijet ostaje ” kažese u narodu, a da je tako potvrdilasu nam djeca folklorne skupine”Bosana”. Oni su uz pratnju orkestraizvesli : ”Eglen beglen” dječijeigre i brojalice.Sevdalinka je autohtona bosanskaljubavna pjesma, prepoznatljivai jedinstvena. U njoj su sadržanielementi kulture i običaja, načinživljenja bošnjačkog i ostalog življana području Bosne i Hercegovine.Sevdah i sevdalinka, bila je i ostalanerazdvojno biće Bosne, njenautohtoni proizvod; ne možemo jenigdje sresti osim u Bosni.Zato smo uživali u sevdalinki onakokako su naši stari znali uživati. Nedopustimo, da je se sjetimo, kadnam ”vakat”prođe!Na to nas je podsjetila solisticaZdenka Ahmetspahić izvodeći namBROJ 18

8BOŠNJAČKI GLASnekoliko znanih sevdalinki.Zadovoljstvo da čujemo i ne zaboravimo saz, izvornupratnju autohtone sevdalinke pružio će nam je solistaIvan Pavišić; u njegovoj izvedbi čuli smo dvije sevdalinke.Od davnina su djevojke i žene nalazile vremena, dase sastanu na sijelu , te uz ”kahvu i šerbe” zapjevaju izaigraju.Orkestar i folklorna skupina “Bosana”, u tradicionalnimnarodnim nošnjama izveli su pjesme i igre sa ženskogbošnjačkog sijela u gradskoj sredini (Sarajevo i okolica)naziva ”Akšam dođe, jacija se sprema” .Ponovno su nas u programu oduševili “sevdalije”!Solistica Hatka Tatići solista Edo Pavišić.Na kraju smo vidjeti dio svadbenog obreda Bošnjaka– muslimana iz Sarajeva i okolice - dolazak svatova samladom u kuću mladoženje.U scenskom prikazu sudjelovali su zajedno: folklornaskupina”BOSANA” sa članicama ženskog zbora”BULBULI” i solistom Edom Pavišić.Ima igara, koje traju i prenose se sa generacije nageneraciju. Smijenjivala su se carstva, a one su ostajalekao svjedok i izraz vremena. Pokušali smo otrgnuti odzaborava segment bošnjačke kulturne baštine i potaknutisebe i druge, većoj reafirmaciji autentičnih narodnihigara i običaja ovog podneblja.Samo oni narodi, koji ne drže do sebe,, ne drženi do svoje duhovno-kulturne baštine.Na kraju programa, upoznali smo umjetničke voditeljezborova, orkestara, folklornih skupina i soliste, kojima jeprof. dr. sc. Sead Berberović uručio prigodne poklonei cvijeće.Uz zahvale organizatoru i svim izvođačima – prijateljima,u nadi, da će se suradnja nastaviti i u budućnosti,rastali smo se uz spontanu muziku i igru svih izvođačana sceni, kojima se pridružila i publika iz dvorane.Druženje izvođača nastavilo se u restoranu Islamskogcentra u Zagrebu uz bogatu bošnjačku sofru, koja jeostvarena uz potporu Međlisa IC Zagreb.Zar to nije garancija da ćemo se opet sresti!?”Koja je igra i pjesma kao ona, kad se dvijeruke stisnu”?Autor scenarija: Ajša –Azra Ruždija.Realizacija i produkcija: Samir Avdagić i Ajša – AzraRuždija.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLASSmotra bošnjačkih zborova u RepubliciHrvatskoj 23. 10. 2010. godineZagrebačko kazalište lutakaScena Travno9Piše: Fuad Ahmetspahić - prof. muzike.Na moju inicijativu BNZ ZG i ZGŽ uputila je prošle godine Savjetu za nacionalne manjine RepublikeHrvatske zahtjev za dodjelu sredstava za održavanje „Smotre bošnjačkih zborova u RH“. Prijavaje prihvaćena uz skromna dodijeljena sredstva pa se pristupilo organizaciji smotre. O razlozimaodržavanja ove manifestacije najbolje će se vidjeti iz moje uvodne riječi na početku programa, koju ovdjeprenosimo.„Selam alejkum i dobro veče!Večerašnja prva smotra bošnjačkih zborova uRepublici Hrvatskoj ima za cilj razvijanje višeglasnogpjevanja u našim KUD-ovima. Dok u Dalmaciji ljudiod djetinjstva slušaju svoje klape i kasnije bez nota slakoćom pjevaju troglasno i četveroglasno, u Bosnii Hercegovini nema neke tradicije takvih vokalnihgrupa. Zna se i zašto! Naime bosanski brend jesevdalinka koja je jednoglasna. Za turskog vakta,izvodila se uz pratnju saza, a sa dolaskom Austro-Ugarske saz se potiskuje jer dolazi harmonika i drugiinstrumenti.Naša dijaspora širom svijeta nastoji njegovatisevdalinku kao najizražajniji element koji ih veže zanjihovo postojbinu. Tako je i u Republici Hrvatskoj.Međutim, poslije rata postepeno se pojavljuju i raznebošnjačke grupe koje izvode ilahije i bosanskenarodne pjesme. Pjevaju uglavnom jednoglasno idvoglasno. Razlog tome je što su voditelji tih grupauglavnom amateri koji nemaju muzičku naobrazbu,pa nisu osposobljeni za višeglasno aranžiranje iizvođenje. A mnoge naše sevdalinke zaista se mogupjevati i višeglasno, pri čemu, pored ritma i melodije,dolazi do izražaja i treći element muzike – harmonija,koja je često vrlo bogata. To je još u devetnaestomstoljeću otkrio Stevan Mokranjac, koji je u svojih „15rukoveti“ višeglasno obrađivao pjesme s naših i susjednihpodručja. U „14 rukoveti“ nalaze se pjesme izBosne i Hercegovine.Nažalost, u zadnje vrijeme u Bosni se pojavljujuneke grupe koje, u nastojanju da „osuvremene“sevdalinku, dodaju elemente koji joj ne pripadaju.Jer ta naša pjesma ima svoje zakonitosti u ritmumelodiji i harmoniji. Osobno sam imao priliku toosjetiti kao učenik sarajevske muzičke škole kadasam neko vrijeme svirao u narodnom orkestru RadioSarajeva, kojeg je vodio Ismet Alajbegović Šerbo,rahmetli - legenda sevdalinke.Po mom mišljenju, pravi put za osuvremenjivanjebosanske pjesme je njeno višeglasno izvođenje.Pri tome se mora voditi računa o očuvanju njenogkaraktera. Zato je najbolje primjeniti homofoni slogu kome najčešće gornji glas vodi melodiju, a ostaliglasovi imaju ulogu akordičke pratnje. Tako će,recimo, pjesma „Bembaša“ zvučati mnogo bogatijeu četveroglasnom izvođenju od jednoglasnog.BROJ 18

10BOŠNJAČKI GLASNaravno, nisu sve sevdalinke pogodne za višeglasje,pogotovo one „poravne“, ali većim dijelom jesu.Ja sam kao dugogodišnji voditelj raznih ansambalapokušao svoje bogato iskustvo pretočiti u zbirku„Bosana“, gdje se, pored kompozicija na stihovebosansko-hercegovačkih pjesnika, nalazi i 30 zborskihobrada starih bosanskih pjesama. Tako obučeneu novo ruho, naše pjesme mogu se komotno izvoditii u sklopu koncerta ozbiljne muzike.Naravno, uz sve naprijed izneseno, ne treba zapostavitiizvođenje sevdalinke od strane dobrih solista,izbjegavajući tzv. „turbo-folk“, a njegujući staru,izvornu bosansku pjesmu.Europa je još u 9. stoljeću otkrila višeglasje i stalnoga razvijala kroz razne muzičke stilove. Pošto smoi mi za sada, bar teritorijalno, dio te Europe, trebamoje pratiti i na muzičkom planu. U tom 9.muzičku pratnju uživo, gdje god se to može. Na tajnačin bilo bi vjerovatnije da iznad svega dominiranajljepši instrument, a to je ljudski glas. Sjetimo seBetovenove „9. Simfonije“ gdje on u jednu čistuinstrumentalnu formu uvodi vokalne soliste i zborkoji su mu najbolje mogli ispuniti njegove zamisli.To je, naravno, čuvena „Oda radosti“ koja govori obratstvu među ljudima.Završit ću ovaj svoj uvod optimističnim citatomdvojice današnjih umjetnika sa estrade: „Sve biloje muzika“ - reče Arsen Dedić, „A sve ostalo sunijanse“ - odgovori Đorđe Balašević.“...Kao i svaka manifestacija i ova je imala neka svojapravila koja nije bilo teško ispuniti. Naime, određenoje da svaki zbor izvede po dvije pjesme „a capella“ili s nekim instrumentom kao pratnjom. Na tustoljeću, prema knjizi „Povijest Islama“ našeg muftijeŠevke ef. Omerbašića, iz Bagdada je u Cordobu(Španjolska) došao veliki muzičar Zirjab. U Cordobije otvorio prvu Muzičku akademiju, a osnova njegovemuzičke teorije bila je terapeutsko djelovanjemuzike na ljude. On je propisao i kako se muzičaritrebaju ponašati na sceni, počevši od oblačenja pado ostalih elemenata nastupa.Doduše, tada još nije bilo struje pa taj naš dalekiprethodnik nije mogao ni sanjati da će se jednommoći pjevati i uz nekakve matrice. Ali vjerujem daživi danas da bi on u duhu svojih načela preporučioodredbu pobunio se jedan KUD i njegov predsjedniksasuo je tešku artiljeriju na našeg predsjednika kojije popustio pod tim pritiskom i dozvolio je pjevanjesa matricom, iako je taj KUD do skora nastupaouz pratnju harmonike. Pri tome nitko nije našao zashodno da se obrati meni za objašnjenje, jer samja kao najstručnija osoba u tom poslu propisaote propozicije. S dubrovačkim „Preporodom“ biosam dogovorio da im naš orkestar pruži pratnjuza njihov zbor, jer nisu imali nikakvog instrumenta.Međutim, kad je naš predsjednik odobrio jednomKUD-u pjevanje s matricom, onda smo to dozvolili iBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS11Dubrovčanima. A kad su to vidjeliRiječani koji su došli sa orkestrom,onda su se oni pobunili. I to s pravom!A sada ću objasniti svoju odlukuda se pjeva bez matrice. U svojojpraksi od 60 i kusur godinabio sam na mnogim smotrama,takmičenjima, festivalima i nikadanisam primijetio da je neki zbor ilivokalna grupa izvodila program samatricom. Ako pogledamo Festivalklapa u Omišu, vidjet ćemo da setamo pjeva „a capella“ ili uz pratnjuneke tamburice ili gitare. Uprogramu pod nazivom „Lijepomnašom“, koji organizira HTVpo raznim mjestima RepublikeHrvatske, također nisam primijetioizvedbu s matricom, nego samoizvođenje „uživo“!Ali ta matrica, osim što dajeritmičku i melodijsku podlogupjevačima za sigurniju intonaciju,može biti i kontraproduktivna akose ne uradi aranžman koji odgovarakarakteru pjesme. Slušao samjedan bošnjački zbor u Hrvatskojkoji je izvodio ilahiju sa matricom,koja je više ličila na razigrani gospel(Evanđelje), duhovnu pjesmuameričkih Crnaca, nego na smjernu„Odu Bogu“. Ako se ta instrumentalnapodloga još pojača kaošto je to bilo u ovom slučajuonda se čuje samo dio tekstakoji izgovaraju pjevači. Pitao samnekoliko prisutnih ljudi da li ih tamuzika asocira na molitvu ili naples, i svi su naveli ovo drugo.Svakom učesniku Smotre, iakoona nije takmičarskog karaktera,ipak je stalo da svojim izvođenjemostavi što bolji utisak na slušatelje.Zato sam htio da ih stavim uisti položaj izvođenjem programa„uživo“. Pri tome sam imao u viduprošlogodišnju smotru bošnjačkihKUD-ova u Dubrovniku, gdje jejedan zbor pjevao uz kompletansnimak te pjesme što je, najblažerečeno, nekorektno prema ostalimučesnicima smotre, a o publici dai ne govorimo! I kad na scenuizađe pet hrabrih žena iz rudarskoggradića Raše i otpjeva dvijepjesme dvoglasno bez ikakvepratnje, bojim se da one ne dobijukompleks slušajući zborove kojiimaju pratnju snimljenu u studiju.Toliko o tome!Učesnici Smotre:1. Ženski zbor „Bulbuli“ KDBH„Preporod“ – Zagreb s pjesmama:„Jutros mi je ruža procvjetala“i „Mostarski dućani“.Instrumentalna pratnja: matrica.Voditelj Ismet Kurtović.2. „Raške bulbulice“ iz Raše sapjesmama: „U Stambolu naBosforu“ i „Zapjevala šojkatica“. Program je izveden „acapella“. Voditeljica: EnisaBuljubašić3. „Dubrovački zumbuli“ KDB„Preporod“ iz Dubrovnikasa pjesmama: „U Stamboluna Bosforu“ i „Moj dilbere“.Muzička pratnja: matrica.Voditelj: Džehva ĐanaSpahović.4. „Arabeske“ ženski zborIslamskog centra u Zagrebu.Pjesme: „Žute dunje“ uz pratnjuflaute i sintesajzera i „Kadme noću sanak svlada“ – matrica.Voditelj: Selma Ibrulj5. Ženski sekstet Mješovitogzbora BNZ za PGŽ „Sevdalije“sa pjesmama: „Bembaša“ i „UStambolu na Bosforu“. Muzičkapratnja trio: harmonika, violinai gitara. Voditelj: Zemir Delić6. „Bosana“ – Kamerni mješovitizbor Ansambla bošnjačkogfolklora pri BNZ ZG i ZGŽ sapjesmama: „Kiseljak“ autoraJoze Penave, „Zemlja Tvrtkai Kulina bana“ autora FuadaAhmetspahića i dr. IzedinaFazlagića i „Nek' mirišu avlije“autora Adnana Bajramovićau aranžmanu FuadaAhmetspahića. Voditelj prof.Fuad Ahmetspahić.„Vokalni ansambl Bugojno“ bioje gost smotre. Dvadesetak djeceosnovne i srednje škole uz izvrsnupratnju instrumentalnog trija u sastavuviolina, harmonika i gitara izveoje pjesme: „Bembaša“, „Sinoć ja imoja kona“, „Mene majku jednuima“ i „Snijeg pade na behar navoće“ - sve u aranžmanu njihovevoditeljice Samire Merdžanić,te čuvene „Modre rijeke“ MakaDizdara na muziku prof. FuadaAhmetspahića. Taj sastav je biozaista šećer na kraju! - od interesantniharanžmana nastavnicemuzike Samire (inače moje bivšeučenice iz zeničke muzičke škole),pa do troglasnog i četveroglasnogpjevanja njenog zbora, koji jeinače, bio i vrlo uspješan gost drugihzborskih festivala u BiH i izvannjenih granica. Sutradan samprošetao sa zborom zagrebačkimulicama i, na moj prijedlog, zborje održao spontani mali koncertna Trgu bana Jelačića, bezinstrumentalne pratnje. Okupljenapublika je nagradila djecu velikimaplauzom.I šta reći na kraju? Gosti iz Bugojnasu pokazali bošnjačkim zborovimau RH kako se može pjevati,ako ima dovoljno entuzijazma kodpjevača i stručnosti voditelja. A štareći na riječi predsjednika jednogKUD-a da je „krajnje nekorektnoi neprimjereno miješati se u rad,djelovanje, način vođenja i nastupe“njihovog zbora. A to moje„miješanje“ se sastojalo samo upropisivanju pravila smotre kojasu vrijedila za sve učesnike! Inače,ovakva vrsta manifestacije zahtjevadobru logistiku koja se u ovomslučaju svela samo na tajnika BNZZG i ZGŽ Samira Avdagića i mojumalenkost. A zbog reakcija gorespomenutog predsjednika i jošnekih problema oko organizacijeove Smotre, ja odustajem odponavljanja takve manifestacije.Neka to rade izvjesni predsjednicikoji se očito bolje razumiju u testvari.BROJ 18

12BOŠNJAČKI GLASPromocija albuma „ŠADRVAN“Piše: Fuad Ahmetspahić, prof. muz.Zagreb, 06.12. 2010.Dana 27.10.2010. u dvorani „Salim Šabić“ Islamskog centra u Zagrebu, održana je promocija albuma„Šadrvan“ , solistice Zdenke Ahmetspahić i ansambla „Bosana“ , koji djeluje pri BNZ ZG ZGŽ.Osim Zdenke, u programu su učestvovali i sljedeći solisti: Mehmed Goražda, Damir Majdančić, EdoPavišić i kao gost, Sejad Krivić.Program su vodili Alisa Goražda, stalna voditeljica ansambla „Bosana“ i glumac /TV „Milijunaš“/ TarikFilipović. Na albumu gostuje i pjevač iz Siska Mehmed Goražda sa dvije pjesme koji je na svom ranijemalbumu takođe ugostio Zdenku sa dvije pjesme.„Šadrvan“ je snimljen „uživo“ u prostorijama BN ZG ZGŽ za svega dva dana što je svojevrstan rekord utom poslu.Poseban kuriozitet je snimak pjesme „Sojka ptica“ , koji je Zdenka snimila sa zborom Srednje škole za djecuizbjeglice u Kulturnom centru BiH jula 1994.godine.Aranžer svih pjesama i producent albuma je moja malenkost.Iako je recesija u tijeku , ipak se našlo nekolikobošnjačkih asocijacija i ličnosti koji su financijskipripomogli u ostvarivanju ovoga CD –a , a kojimase ovom prilikom najtoplije zahvaljujem. Oni su nataj način, kao i svi ostali akteri koji se spominju naomotima albuma, podigli sebi jedan mali spomenik,koji će njih vjerovatno nadživjeti, kao što je spomenutisnimak od prije 16 godina, još uvijek ugodan zaslušanje.Donatori su sljedeći:1. Mešihat islamske zajednice2. BNZ ZG i ZGŽ3. „Dado-tours“ s vlasnikom Čazimom Asovićem4. Hajro RamadanovićJoš jedan put im veliko hvala.Na ovom albumu su uglavnom sevdalinke. Ali, prijenego čujemo ove zapise o ljudima i događajimanekadašnjeg vakta, dozvolite mi da nešto kažemo io onome što je bilo prije sevdalinke. O tome će namkazivati moj Zeničanin, vama dobro poznati TarikFilipović.„Od kako je ljudskog roda, muzika se čula u raznimprigodama. Grci su joj pridavali veliku etičku uloguu odgoju mladih. O njenoj važnosti kod starih Grka,govori nam i poznata izjava filozofa Platona:“Kakvaje muzika u državi, takva će biti i država“. StarimRimljanima muzika je služila za zabavu i gladijatorskeborbe. A kako je bilo u muslimanskom svijetu?To bi nas trebalo više interesirati jer sevdalinka odatlevuče daleke korijene. Zavirit ćemo na bagdadskidvor kalifa Haruna Erešida, koji je vladao na prijelazuiz 8 u 9 stoljeće. On je jedan od 9 najznačajnijihkalifa dinastije Abasida, koja je vladala 5 vijekovavelikom muslimanskom državom. Na njegovomdvoru cvjetala je nauka i umjetnost. To je bio i odrazblagostanja u državi, a prema knjizi našeg muftijeŠevke Omerbašića „Povijest islama“, ovaj kalifa jeposlije smrti ostavio u državnoj blagajni 900 milijunadirhema.Muzičari su primali plaču od države, amuzikom su se bavili i ugledni ljudi, poput prinčeva.A u tom istom stoljeću iz Bagdada je u Cordobu/Španjolska/ otišao veliki muzičar Zirjab, inačePerzijanac.5. Mujaga Družić6. Avdo Šukrija – Šuko7. Zvonimir Balen8. Moji sinovi Alan i AmarBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS13Uspostavio je svoj sustav muzičkog školstva,osnovao Muzičku akademijuA osnova njegove teorije bila je terapeutsko djelovanjemuzike na ljude. Donio je arapsku lutnju kojoj jedodao 5. žicu. Odatle se ovaj instrument proširio pocijeloj Europi, i bio u velikoj upotrebi u 16 i 17 vijeku.Sjetimo se našeg Franje Bosanca, koji je u Venecijipisao za taj instrument. I danas se po svjetskimpozornicama čuje ovaj instrument kojim suverenovlada naš zenički đak prof. Ahmetspahića, a to jeEdin Džananović – Karamazov.A u Španjolskoj desila se jedna bitka u kojoj je muzikaodigrala odlučujuću ulogu. To je bilo u mjesecuRedžepu 479 godine po Hidžri. Kod Zalage, sukobilase vojska Alfonsina VI, i Jusufa ibn. Tašifina,vladara Murabituna iz Magreba. U jeku bitke Jusufnaređuje vojnoj muzici da zasvira što jače. Od silnejeke bubnjeva nastala je velika pometnja u konjiciAlfonsina VI, a njegovi vojnici su morali začipljati uši.Na kraju je bitku izvojevao Jusuf. A po istom izvoru,tj. knjizi muftije Ševke Omerbašića, saznajemo i zajednog genija sa širokim spektrom zanimanja – filozofije,medicine, astronomije, pjesništva, muzike .To je Ibni Sina, rođen 980 godine u Buhari. On jeu svom djelu „Kitabu al Šifa“ znanstveno ustvrdioljekovitost muzike na ljude, što je danas priznato iu modernoj medicini. Ovdje ćemo spomenuti jošjednog filozofa i muzičara koji je poznat po svojojskali od 17 tonova.To je Muhamed ibn. Muhamed elFarabi . Bio je učenik Ivana bin Hajlama, a umro je339 godine po Hidžri u Bagdadu.Pričali su za njega da je na koncertu znao publikurasplakati , zatim nasmijati, a potom i uspavati!Poslije gotovo 800 godina vladavine , Arapi su sekrajem 15 stoljeća morali povući iz Španjolske.Svoj andaluzijski stil u muzici prenijeli su u zemljeMagreba. Ponešto od tih tekovina u Bosnu sudonijeli Turci, a po dr. Munibu Maglajliću, sevdalinkaje zaživjela poslije 50 godina turske vladavine.Spominjući se El Farabija , nadamo se da večerasovdje nitko neće plakati, a pogotovo neće spavati.Naprotiv, svima onima koji osjete neku tjeskobuu svojoj duši, preporučujemo terapiju zvanu„Šadrvan“.A sada je red da kažemo nešto i o glavnom akteruovog albuma – Zdenki Ahmetspahić.Iz rodne Banja Luke došla je u Zenicu u jesen 1972.godine. Večinu radnog vijeka provela je u Osnovnojškoli „Ivan Goran Kovačić“ . To je moja škola kaoi našeg oskarovca Danisa Tanovića. U školi jegodinama vodila zbor, sa kojim je osvajala brojnenagrade na festivalima, a uporedo je pjevala i uKUD-u Željezare Zenica. U jesen 1992. godine napoziv svoga oca dolazi u Zagreb.. A kada seje udecembru 1993.godine otvorila osnovna i srednjaškola za djecu izbjeglice iz BiH , Ambasada BiHjoj određuje radnu obavezu nastavnika muzike uOsnovnoj školi.. U martu 1994.godine učestvuje usvečanom otvaranju Kulturnog centra BiH u Zagrebu,u programu u kojem su učestvovali i naša opernadiva Ljilja Molnar, zatim zbor Srednje škole za djecuizbjeglice i mali instrumentalni sastav koje je vodioprof. Ahmetspahić.U julu 1994.godine sa zborom izbjegličke Srednješkole koji je vodio prof. Fuad, odlazi kao solista naFestival zborova , koji je Care Deuschland, priređivaou Füssenu, turističkom gradu na jugu Njemačke.Tamo je ta velika humanitarna organizacija prikupljala50 milijuna maraka za bolnice u BiH. To isto seponovilo i sa zborom OŠ za djecu izbjeglice u junu1996.godine, poslije čega su te škole raspuštene, adjeca se razišla na sve strane svijeta.Ostale su samo slike i snimci , kao što je ovaj naalbumu.Od tada je Zdenka često prisutna u kulturno -umjetničkom životu Bošnjaka, mada posljednjihgodina rjeđe zbog posljedica nekih težih operativnihzahvata.Spomenimo samo neke od tih nastupa. Sazborom zagrebačke Medrese učestvuje kao solistana prvoj manifestaciji kulturnog stvaralaštva nacionalnihmanjina u RH održanoj u dvorani „Lisinski“. Umaju 1999. godine, učestvuje u programu skupštine„Preporoda“ gdje je tada carevao predsjednikIbrahim Kajan.Zatim na svečanom otvorenju prostorija BNZ u Ilici54. jula 2005.godine., te vrlo značajan nastup unovogodišnjem programu TV Z 1. Mnogo uspomena,i utisaka sa raznih nastupa!Prije nekoliko godina nastupala je u Brčkom gdjeje na trgu još stajao kip Draže Mihajlovića. Na programuje bila ilahija „Selam – selam“ sa zborom„Bosana“.Pomalo se strepilo kako će publika, u kojoj nisu bilisamo Bošnjaci , nego i ostali građani to primiti. Alimuzika je pobijedila jer su svi zajedno tapšali u ritmute pjesme. Drugi nastup u dvorani Studentskog centrapamti po reakciji dviju naših nena, koje su tijekomZdenkine pjesme „Od kako je Banja Luka postala“počele plakati jer su ih istjerali iz njihovih domova uBanja Luci.“Posljednja pjesma u programu bila je ilahija „Nekmirišu avlije“ čiji refren je zajedno sa Zdenkompjevušila i cijela sala.BROJ 18

14BOŠNJAČKI GLASIstraPiše i uređuje: Berina MujkićNACIONALNA ZAJEDNICA BOŠNJAKA ISTREGajeva 3, p.p 84, 52100 Pula • 098/ 954–0452www.nzbi.hr • nzbistra@gmail.comFestival bošnjačke kulture u IstriPovodom obilježavanja petog jubilarnog Festivala bošnjačke kulture u Isti 26. lipnja 2010. održana je završnasvečanost u Domu hrvatskih branitelja. Nastupilo je kulturno- sportsko društvo iz Jesenica (Slovenija) kojiizvode tradicionalnu bosansku glazbu, folkolorna skupina "Buzetski biseri"te harmonikaši i izvođači sevdalinki,ovom prilikom održana je degustacija tradicionalnih bosanskih jela.Publika je uživala u zabavnom programu ukojem je kulturno-umjetnički nastup folklornihskupina približio domaćim sugrađanimai ostalim uzvanicima bošnjačke običaje, kulturui tradiciju. Uzvanici su uživali i u tradicionalnimbošnjačkim jelima koje su pripremile pobjednice izOgranaka nacionalne zajednice bošnjaka Istre.Festival bošnjačke kulture postao je tradicionalan iprepoznatljiv u svim dijelovima Istre, a cilj Festivalanije samo upoznati građane s bošnjačkom kulturomnego je i uspostavljanje mosta suradnje izmeđukrajeva iz kojih dolazimo i Istre, kulturne kao i gospodarske."Ljubav ide kroz želudac"- na temelju onoga što je ostalo natanjurima možemo zaključiti da nas posjetitelji zaista vole.U okviru programa Festivala 24. lipnja 2010. u Buzetuje promovirana knjiga „Dželati naroda mog“ te projekcijafilma „Krvavi ples po Šeheru“ autora i redateljaAvde Huseinovića, a 25. lipnja održana je promocijaknjige „Geopolitički položaj Bosne i Hercegovineu euroatlanskim integracijama Zapadnog Balkana“autora prof. dr. Džemala Najetovića te projekcijafilma „Vanzemaljci iznad Sarajeva“ redatelja AvdeHuseinovića.Ovom prilikom, imali smo izuzetno zadovoljstvo ičast ugostiti predsjednika Matice iseljenika Bosne iHercegovine gospodina Avdu Hebiba kao i ZvonkaMarića, člana Upravnog odbora Matice, dr. IbrahimaBušatliju, člana Matice, dr. Džemala Najetovića,člana Matice, Avdu Huseinovića redatelja i urednikalista Matice „Naš svijet“ kao i producenta EdinaHadrovića.U okviru programa Festivala u Poreču je od 01. do17. sprnja održana izložba fotografija Alije Akšamije,najpoznatije su, naravno, fotografije Ive Andrića, aneki kažu da je snimio i samo te tri fotografije imaobi mjesto u povijesti. Iz skromnog opusa Akšamijnihdjela, svaka fotografija mogla bi ispričati cijelu jednupriču, njegove fotografije su emocionalno jake ipostojane. Imali smo čast izložiti Akšamijne fotografijei u Buzetu 05. listopada 2010.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS15Kažu da slika vrijedi više nego tisuću riječi...Moramo istaknuti riječi hvale gradonačelnika Buzetakoji je prisustvovao otvorenju izložbe u Buzetu.Bez obzira na zamke i prepreke na koje nailazimotijekom svog rada, obećavamo da ćemo biti jošbolji.Na kraju možemo reći da se sav naš trud i rad isplatikada vidimo zadovoljne posjetitelje, a i riječi hvalesamo nas motiviraju za daljnji i još kvalitetniji rad.Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i studenataBošnjačke nacionalne zajednice Hrvatskeuključimo se u akciju»Odričem se jedne kave u korist naših najboljihučenika i studenata«Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo svoj doprinosu njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sasvog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:2360000 – 1101413989BROJ 18

16BOŠNJAČKI GLASObilježavanje Dana Državnosti Bosne iHercegovine u Istarskoj županijiAkademija povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine održana je 3. prosinca 2010. godine u hotelu„Histria“ u Puli, sa početkom u 19 sati. Organizatori akademije bili su Nacionalna zajednica BošnjakaIstre, Vijeće bošnjačke nacionalne zajednice Istarske županije i grada Pule. U uvodnom dijelu ispredorganizatora pozdravio je i čestitao predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre i predsjednik Bošnjačkenacionalne zajednice Republike Hrvatske, Senad Pršić. Ispred županije pozdrave i čestitke prenijela je gđa.Viviana Benussi, zamjenica župana Istarske županije, pročelnica za nacionalne manjine Istarske županije.Dok je pozdrave i čestitke grada Pule sugrađanima porijeklom iz Bosne i Hercegovine prenio gdin.Erik Lukšić, pročelnik za financije grada Pule.Gđa. Viviana Benussi, zamjenica župana IŽO važnosti datuma Dana državnosti, kao i osnivanjudržave Bosne i Hercegovine, njenim povijesno važnimdogađajima, stanovništvu, borbama, očuvanju identitetaviše je rekao prof. Jusuf Šehanović, krozreferat o Bosni i Hercegovni od njenog postankado danas. Naglasak je stavljen i na život ljudi porijeklomiz Bosne i Hercegovine u Istarskoj županiji.Prof. Šehanović istaknuo je vrlo dobru suradnju salokalnom vlasti, omogućavanju poštivanja i gajenjakulturne baštine i tradicije, dodjeljivanje financijskihsredstava i prostora za potrebe Bošnjaka. Zatimse moglo čuti o važnosti nacionalnog opredjeljenja,odnosno koje su prednosti biti deklariran kaoBošnjak. Za sam kraj izlaganja istaknute su važneaktivnosti koje su se održale u ovoj godini, te planoviBošnjaka Istre za naredni period sa upućenomčestitkom povodom Dana državnosti.Večer su obogatili svojim nastupima gđa. EnisaBuljubašić recitirajući „S'strancem o Bosni“ AzeraZahića, operni pjevač i operna diva gdin. BojanŠober i mr. Olga Šober izvođenjem arije „Note egiorno“, duetima „Cinqe-dieci“, „La ci darem lamano“, „Brindisi“. Te su publiku uključili u izvedbi„Neka cijeli ovaj svijet“. Operne supružnike na glasoviruje pratila prof. Vesna Ivanović Ocvirk. Druženjese nastavilo uz domjenak bosanskohercegovačkihkulinarskih delicija.Gdin. Erik Lukšić, pročelnik financija grada PuleProf. Vesna Ivanović OcvirkZajedničko izvođenje „Neka cijeli ovaj svijet“BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS17Prof. Jusuf Šehanović sa opernom divom mr. Olgom Šober i gdin. Bojan ŠoberPostanite članom fonda za stipendiranje učenika istudenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatskeuključimo se u akciju»Odričem se jedne kave u korist naših najboljihučenika i studenata«Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade iugradimo svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili jošbolje, trajnim nalogom u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH uZagrebačkoj banci broj:2360000 – 1101413989BROJ 18

18BOŠNJAČKI GLASProslave BajramaBajrami Bošnjaka IstreUorganizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, u Kristalnojkocki vedrine u Sisku, u nedjelju 12. rujna, s početkom u 19 sati, održan „9. Sisački bajramski koncert“,na kojem smo i mi sudjelovali sa "Buzetskim biserima".Kurban Bajram u RašiNacionalna zajednica Bošnjaka Istre- OgranakRaša uz sponzorstvo svojih sugrađanaobilježila je Kurban Bajram. Bajrampožrtvovnosti i hodočašća proslavljen je 16. studenog,u prostorijama RKUD-Rudar- Raša, uz čašćenjeprigodnim bajramskim slasticama. Za glazbeni diodruženja bio je zadužen „Mrga band“. NazočnimaKurban Bajram čestitao je načelnik općine Raša,gospodin Josip Pino Knapić i i ispred organizatora,predsjednica Ogranka Berina Mujkić.Mrga bandVeselo bajramsko seloBuzetIzložba Alije M. AkšamijeDana, 5 listopada 2010. godine Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre-Ogranak Buzet otvorio je prvuizložbu bošnjačkih radova u Buzetu u trajanju do 21. listopada. U palači Bigatto, sjedištu Zavičajnogmuzeja otvorena je samostalna izložba Alije M. Akšamije, serijal od 23 fotografije. Jedan od najpoznatijihfotografa BiH, 2008. godine primio je nagradu za životno djelo od Europske federacije profesionalnih fotografa.Izložbu je prezentirao kustos muzeja Saša Nikolić.Nazočnima se obratio predsjednik Ogranka Buzet, domaćin izložbe, prof. Muhamed Muratagić. U uvodnomdijelu programa pjesmu „Una“ Saliha Agića pročitao je Igor Muratagić, nakon čega je gradonačelnik Buzeta,Valter Flego otvorio izložbu.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS19MuhamedMuratagić,gradonačelnikBuzeta ValterFlegoRijekaRijeku posjetile drage gošće iz BosanskeOtoke i urednica lista »Zehra – Kewser«iz Sarajeva.Piše: Ernedina AdžajlićDana 18. rujna 2010. god. naš Medžlis u Rijeci posjetilaje Udruga žena islamske zajednice iz BosanskeOtoke. Njihova želja bila je da dođu u Rijeku, kakobi vidjele izgradnju našeg Islamskog kulturnog centra, auz to da se upoznaju i s Vijećem žena MIZ Rijeka. Svepripreme i dogovaranja oko njihovog dočeka, zahvaljujućinašim aktivisticama – vrijednim hanumama protekle su unajboljem redu. Naime kada smo saznale njihovu želju,sve članice su se odazvale da ih što bolje primimo, pa jetako i hrana i noćenje bilo riješeno. Kao i uvijek i ovaj putpokazalo se ono naše veliko „bosansko srce“ kojim pokazujemosvoju dobrodošlicu svakom gostu.Domaćini MIZ Rijeka sa glavnim imamom Hajrudinom ef.Mujkanovićem, te mualimama , predsjednikom IOM RijekaMujom Isićem, te predsjednicom Edinom Jahić i članicamaVŽMIZ Rijeka, dočekali su gošće iz Bosanske Otoke nagradilištu IKC-a Rijeka. Na gradilištu su se kratko zadržali,jer je kiša ometala duže razgledavanje. Nakon toga,drage gošće su prošetale po našem korzu. Iako je cijelidan padala kiša, to nije omelo lijepo i ugodno druženje.Poslije šetnje riječkim korzom, uz kratko upoznavanje saznamenitostima grada, dočekale smo ih u našoj divanhanina ručak.Taj dan smo očekivale i najavljene nam gošće iz Sarajeva,točnije urednice i novinarke Radija Zehra, i magazina„Zehra – Kewser“. Sve se tako lijepo, a slučajno posložilo,da su i one baš taj dan planirale da nas posjete.Ubrzo su i one stigle, te smo svi nakon klanjanja podnenamaza, ostali u mesdžidu. Glavni riječki imam Hajrudin ef.Mujkanović, zajedno s predsjednikom IOMIZ Mujom Isić,poselamili su drage gošće uz lijepe riječi dobrodošlice,te izrazili zahvalnost i želju za održavanjem ovako lijepihdruženja. Tada je predsjednica VŽMIZ Rijeka Edina Jahićgošćama uručila skromne darove, koji će ih podsjećati naovo lijepo upoznavanje i druženje. Posebno su se zahvalilina daru-donaciji, koje su donijele Otočanke. Naimepredsjednica Udruge žena iz Otoke Ajša Kadirić predalaje našoj predsjednici Edini Jahić, njihov dar u iznosu 300KM i 100 eura za gradnju IKC-a. Zatim nam je darovalalijepu umjetničku sliku pejzaž Bosanske Krupe, te veslo– simbol starih lađa koje su plovile Unom. Ona se zahvalilaBROJ 18

20BOŠNJAČKI GLASna lijepom dočeku, uz želju da i daljenastavimo s takvim entuzijazmom,kako bi i mi žene svojim zalaganjempripomogle što boljoj i bržoj realizacijiizgradnje našeg IKC.Naše cure zbora „ Selsebil“koje krasno pjevaju, počastilesu nas sa svoje dvije ilahije.Hajrudin ef. Mujkanović iskoristio jepriliku te nas pred svima pohvalio zanaš trud i zalaganje za dosadašnji radi organiziranje ovako lijepih druženja.Tom prigodom darovao nam je velikubakrenu tacnu s fildžanima za kafu sdžezvom, krasan dar iz Sarajeva.Zatim su nam se obratile gošće izSarajeva. One su urednice i novinarkeuglednog magazina „Zehra-Kewser“,kojeg su nam došle prezentirati.Uz to imaju i svoju Radio-stanicui TV Zehra.Prva nam se obratila urednica SabrijaMehmedović, koja se isto tako zahvalilana lijepom dočeku, a nije skrivalaradost i oduševljenje da su zajedno ugostima s Udrugom žena iz BosanskeOtoke. Bilo joj je drago da smo mi uRijeci dobro organizirane i da nasima u tako velikom broju. Izrazila ježelju da tako nastavimo i dalje uzsuradnju sa drugima, a što će uroditidobrim druženjima i proširivanjem prijateljstava.Rekla je još da će svakakonastojati posjetiti i Bosansku Otoku,čim nađu vremena za to. Zatim namje Sabrija predstavila Sadiku Avdić,koja je i osnovala „Zehru-Kewswr“,još 1994. godine u Zenici. Tada je tobila nevladina, nestranačka i neprofitabilnaorganizacija koja u skladu sasvojom misijom pomaže ženama idjeci na polju obrazovanja i odgoja uduhu islamske vjere i kulture.Sadika Avdić je nastavila razgovorkako se nedugo zatim preselila uSarajevo i nastavila s radom. Članstvose ubrzo proširilo na cijelu Bosnu iHercegovinu i inozemstvo. U okviruKewsera djeluju klub VID ( vrijednostii društvo ) i hor Kewser. Sadikaje navela da je Kewser organizacijaedukativnog karaktera čiji su glavniprojekti mediji. U okviru tog projektaizdaju magazin Zehra sada čak dvaputa mjesečno, dok je u početkuizlazio svakih dva mjeseca. Magazinje prvenstveno namijenjen ženi i porodici.Način njenog izlaganja, bio jetako ugodan i djelovao na sve nasnekako smirujuće. Ona je ujedno iautor većine pjesama – ilahija koje jesama napisala za hor Kewser. Tolikaje zainteresiranost i želja za upisom uhor, jer stalno se prijavljuju nove kandidatkinje,a da čak nisu u mogućnostisve ih primiti.Nakon Sadike obratila nam se urednicai voditeljica Radia Zehra ElviraVelić Muftić. Naravno nije mogla, a dane kaže kako je teško govoriti nakongovora Sadike Avdić. Navela je da jeRadio Zehra osnovan prošle godine.Svake godine Kewser organizira kulturno-duhovnumanifestaciju „MošusPejgamberov“, povodom rođenja hazretiFatime, koju je Božiji Poslanikzvao svojim mošusom.Nakon što su vidjele da imamo našzbor „ Selsebil“ izrazile su želju da ione svakako dođu i učestvuju na tojmanifestaciji. Manifestacija se sastojiiz tri dijela i traje sedam dana.Jednom tjedno –ponedjeljkom spočetkom u 18 sati održava se predavanjeiz duhovnosti, filozofije, psihologije,zdravlja, odgoja ili vezanoza neki aktualni problem. Također,Kewser organizira razna druženja,izlete, programe povodom mubarekdana. U svemu tome ne izostajestalna suradnja i kontakti s drugimudruženjima i organizacijama u zemljii inozemstvu. Kewser već od 2005.godine realizira projekt TV Zehra televizijskuemisiju koju sada uređuje ivodi Sabrija Mehmedović.Elvira Velić Muftić je napomenula damediji imaju jak uticaj na pojedinca, atime i na ukupno društvo, te da je jakovažno i da treba dobro da pazimo što ičemu posvećujemo svoju gledanost.Posebno je naglasila da budućeBajrame provodimo u obiteljskim iprijateljskim druženjima, kao što toi priliči, a ne kao što to mnogi činepo raznim restoranima, kafanama uzrazne pjevače, svirku, pa čak i opijanja.Poslije te prezentacije svima je biladostupna kupnja nekoliko zadnjihbrojeva magazina „Zehra Kewser“ iCD-a hora Kewser po vrlo prihvatljivojcijeni.Nakon takvog izlaganja mnogegošće, koje su željele posjetiti Opatijuotišle su u obilazak s našim članicamaVŽMIZ Rijeka. Po povratku nastavljenoje druženje u divanhani do večerenakon čega su svi koji su se prijavilida će uzeti gošće na konak, otišli svojimkućama.Naše gošće iz Sarajeva su pred večernastavile put za Pulu, gdje su isto takoimale najavljen svoj dolazak i prezentacijumagazina „Zehra Kewser“.U nedjelju ujutro u 10 sati sa Delte,svojim autobusom, gošće iz BosanskeOtoke otišle su prema Crikvenici, kojusu željele malo bolje razgledati. Sveone su izrazile želju da ovo budepočetak naše uspješne i dobre suradnje.I Otočanke i Sarajke su izrazileželju za uzvratnom posjetom njima.Na kraju su me posebno učinile sretnomnjihove poruke, da su sretnostigle svojim domovima i da su takozadovoljne posjetom.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS21SportŠAHOVSKI TURNIR „RI – 10“Za nacionalne manjine PGŽ, 26. 09. 2010. godinePiše: Arif HuskićUprostorijama šahovskihklubova „Rijeka“,„Liburnija“ i „Junior“ naBrajdi, Rijeka, održan je tradicionalnišahovski turnir nacionalnihmanjina pod imenom ¨RI– 10¨ na kojem se natjecalo devet(9) ekipa nacionalnih manjina:Bošnjaci (2), Crnogorci (2), Česi,Mađari i Slovaci i Srbi (2). Igralose po sustavu ¨Berger¨ (svaki sasvakim) ¨ubrzano¨ (15 min/ poigraču). Turnir je okupio velikibroj jakih igrača: Fide-majstora,nacionalnih majstora, te majstorskihkandidata. Igralo se borbenoi veći dio partija završio je pobjedama.Remija je bilo veoma malo.Prvo mjesto osvojila je ekipaSlovaka. Oni će biti ujedno idomaćini turnira u 2011. godini.Osvojili su 15 meč bodova.Drugo mjesto pripalo je ekipi Srbakoji su inače prošlogodišnji pobjednicii bili su domaćini turnira.Treće mjesto pripalo je ekipiBošnjaka koji su osvojili 11 mečbodova (4 pobjede po dva boda, 3remija po jedan bod, 1 poraz).Bošnjaci i nače nisu nastupili naposljednja dva turnira. S obziromda se ekipa skupila neposrednoprije turnira, a za to najvećuzaslugu ima Mehmed Sijamhodžićte Arif Huskić, ekipa je postiglazapažen uspjeh. Za Bošnjake sunastupili: Mirsad Dizdarević,Sefedin Rizović, Abid Hamzići Arif Huskić. Rezerva je bio Z.Nesimović.Ujedno su ove tri ekipe osvojile ipehare. Najuspješniji igrač turnirabio je Arif Huskić s osvojenih7 bodova (6 pobjeda i 2 remija),koji je dobio diplomu za najboljirezultat na 4. ploči. Zapažen rezultatostvario je i Mirsad Dizdarevićna 1. ploči koji je osvojio 6 bodova(6 pobjeda i 2 poraza). Kapetanekipe Abid Hamzić dobro jerasporedio igrače po pločama itime pomogao dobrom plasmanuekipe Bošnjaka. Za nadati se jeda će ovaj uspjeh pomoći obnavljanjurada šahovskoj sekciji priBošnjačkoj zajednici, te privućinove igrače da se aktivnije uključeu rad šahovske grupe.Gradnja Islamskog centra Rijeka u HrvatskojPiše. Hidajet HasanovićRiječka džamijaotvara vrata u listopadu 2011.Dan vakifa – donatora i utemeljitelja Islamskog centraSvi se rado prisjećamo 03.10.2009. godinekada se u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj,Medžlisu Islamske zajednice Rijeka svjedočilohistorijskom činu, na kojemu su bili svi predstavniciIslamske zajednice, na čelu sa našim reisu-l-ulemomdr. Mustafom ef. Cerićem, muftijama, glavnim imamima,te predstavnici političkog života, od predsjednikaR Hrvatske, ministara, gradonačelnika i dr. Islamskazajednica u Rijeci osnovana je 1966. godine. Napodručju Primorsko-goranske županije živi 9.043muslimana i muslimanke. Prvi službeni zahtjev zadodjelom lokacije Islamskog centra upućen je gradskimvlastima 1984. godine.BROJ 18

22BOŠNJAČKI GLASSan riječkih muslimana se počeo ostavrivati03.10.2009. godine. Toga dana ovdašnji muslimanipoložili su ispit zrelosti i dokazali da je riječkim muslimanimapotreban jedan ovakav centar, koji će ihuvesti u svjetliju budućnost upražnjavanja islamskihpropisa. Službeni početak radova Islamskog centraRijeka počeo je 12.03.2010. godine a predviđen rokgradnje je 18 mjeseci. Parcela Centra, predviđenaGeneralnim urbanističkim planom Grada Rijeke,nalazi se u zoni vjerske namjene, na područjuRujevice, sjeverno od riječke zaobilaznice. Oblikgrađevne čestice je kompaktan, gotovo pravilan, upadu prema jugu, veličine 10800 metara kvadratnih.Islamski centar u Rijeci, koji je sada u poodmaklojizgradnji, prostire se na bruto povšini od 5290 metarakvadratnih u kojem će biti džamija, mektepskeprostorije, kongresna dvorana, apartmani za goste,restoran, divanhana za žene, stanovi za imame, omladinskiklub, podzemne garaže i druge sadržaje kojesu potrebne ovakvom centru. Ovim se projektom,bez parafrazirajućih i isključivo dekorativnih tradicionalnihmotiva, nastojalo približiti više duhovnoj, amanje formalnoj tradiciji islama. Po islamskoj tradicijimolitvenog prostora, on nikada nije bio ograničenna isključivo zatvoreni prostor, jer molitva obavljalau zatvorenom, ali i otvorenom prostoru. Koristećiprirodni pad terena, džamija sa munarom, shvaćenaje kao skulptura smještena na pravilan postament napješačkom trgu, a ostali sadržaji Islamskog centranalaze se dvije etaže ispod džamije. Visina kupoladžamije iznosit će 17 metara, a visina minareta 23metra koja je ovih dana u završnoj fazi.Dan vakifaKako su radovi na Islamskom centru u drugoj fazi, godinu dana nakon polaganja kamena temeljca, bilismo u mogućnosti 03.10.2010. godine obilježiti Dan vakifa u prostorijama Islamskog centra, kao dansjećanja na sve one koji su se borili za Islamsku zajednicu i muslimane i učestvovali u njenom napretku.Sjećanjem na vakife koji su preselili na ahiret učenjem hatme, osjećali smo se odgovornim i prisjetiti senjihova napora za ovdašnju Zajednicu. Islamska zajednica u Hrvatskoj i riječki muslimani u proteklih nekolikodesetljeća ulagali su iznimne napore da bi se ostvario jedan ovakav projekt koju predvodi uvaženi muftijaŠevko ef. Omerbašić.Pored predstavnika Islamske zajednice Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svečanost Dana vakifa svojim prisustvomuveličali su predstavnici Grada i Županije, veleposlanik Islamske republike Iran, te drugi ugledni gosti.Svečanost je otvorio glavni imam riječki Hajrudin ef. Mujkanović poklanjanjem hatma dove vakifima Medžlisa,te prigodnim obraćanjem prisutnima zaželio srdačnu dobrodošlicu.Potom su se obratili predsjednik Medžlisa IZ Rijeka h. Muje Isić, gradonačelnik Grada Rijeke mr.sc. VojkoObersnel, izaslanik Župana PGŽ gosp. Ivo Afrić, te predsjednik Mešihata IZ Ševko ef. Omerbašić.Nakon pozdravnih govora domaćina i gostiju Medžlis IZ Rijeka je uručio prigodne poklone, slike s motivimaIslamskog centra, vakifima Huseinu Žlibanoviću, Ibrahimu Hrštiću, Medžlisu Islamske zajednice Zagreb,Općini Cazin, Općini Bihać, Gradonačelniku Grada Rijeke, predstavniku Županije, te uvaženom muftiji Ševkief. Omerbašiću.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS23Svečani dio programa završio je izvođenjem ilahija i kasida zbora Selsebil Medžlisa Islamske zajednice Rijekai učenjem Fatihe vakifima Medžlisa IZ Rijeka koji su preselili na Ahiret.Prvi namaz u Islamskom centru RijekaBROJ 18

24BOŠNJAČKI GLASBOŠNJAČKI DANI KULTURE – PGŽ 2010Povodom Dana državnosti BiH, BNZ za PGŽ kao organizator i VBNM za PGŽ i Grad Rijeku kao suorganizatori,priredili su niz manifestacija na koje su se odazvali mnogi građani,stanovnici Rijeke iokolnih gradova Primorsko-goranske županije. Raznovrsni program pod pokroviteljstvoma: Savjeta zanacionalne manjine Republike Hrvatske, Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Grada Kastava, OpćineBužim (BiH), omogućio je brojnoj publici uživanje u dijelu bošnjačke i bosanske kulture koja je prezentiranau slijedećim terminima:Piše: I. RužnićSrijeda, 24. 11. 2010. godine10. godina izdavaštva BNZHPromocija: „10. godina izdavaštva BNZH“ u Rijeci, održana je u srijedu, 24.11.2010. god. u prostorimaBNZ za PGŽ, Vodovodna 15 B s početkom u 18 sati. Pred četrdesetak nazočnih posjetiteljaordžana je promocija svih tiskovnih izdanja BNZH u posljednjih deset godina. Na početku promocije,predsjednik BNZ za PGŽ Ibrahim Ružnić je pozdravio prisutne ispred organizatora BNZH i BNZ za PGŽ, tesuorganizatora VBNMza PGŽ. Ujedno je predstavio cjelokupan program obilježavanja Dana državnosti BiHpod nazivom „Tjedan bošnjačke kulture u Rijeci 2010.“ I pozvao prisutne da budu prisutni na svim narednimdogađanjima.Promotor cijele edicije bio je Glavni urednik Bošnjačkepismohrane Filip Mursel Begović, koji je prokomentiraosva izdanja, počevši od časopisa „Bošnjačkapismohrana“, „Bošnjački glas“, te ostale časopisebošnjačkih aocijacija u Republici Hrvatskoj. Naročitoje spomenuo autore koji su afirmirani u RepubliciHrvatskoj i koji su mogli tiskati svoja djela u bilokojoj izdavačkoj kući, ali su izabrali BNZH kao svogizdavača. Čak neki od njih niti se izjašnjavaju kaoBošnjaci, ali su iz nekih razloga izrazili želju za suradnjomna planu zajedničkih projekata s BNZH. U redznačajnih autora je svakako spomenuo autore i djelakao što su djela Envera Čolakovića, Amira Bukvića,Ervina Jahića, Alije Akšamije, dr. Tahira Mujičića i dr.Spomenuo je i neke od autora iz reda pripadnikabošnjačke manjine u RH koji ne spadaju u red onihkoji bi mogli ući u program velikih izdavačkih kuća,pa im BNZ dođe kao jedini put da njihovi uradci videsvjetlo dana. U tom smislu će BNZH i dalje imati sluhai podržavati izdavačku djelatnost takvih autora.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS25Četvrtak, 25. 11. 2010. godine»Sevdalinka kao glazbeni i kulturološki fenomen«Tribina na temu: «Sevdalinka kao glazbeni i kulturološki fenomen» održana je u četvrtak, 25.11.2010. god. uprostorima dvorane Filodrammatica u Rijeci, Korzo 28/1, s početkom u 18 sati. Sudionici tribine bili su: Mr.sc.Senad Nanić, predsjednik Kulturnog društva bošnjaka Hrvatske „Preporod“ iz Zagreba, Šukrija Trako, predstavnikArt kuće sevdaha i muzičar-sazlija iz Sarajeva, Milan Žeželj svirač sevdalinke na harmonici iz Rijeke,Šehrizad Begić, dopredsjednik BNZ za PGŽ i pjevač sevdalinki. Moderator tribine bio je Ibrahim Ružnićpredsjednik BNZ za PGŽ.Evo što su iz svog kuta gledanja o sevdalinci reklipojedini sudionici:Šukrija Trako: "Sevdalinka je kao tvorevina "narodneduše" jedino originalna i kompletna uz saz,koji opet u rukama dobrog sazlije pokazuje svojudušu... Samo u sevdalinci praćenoj sazom opet ćebehar biti behar, šadrvan će biti šadrvan, akšam,zora, cvijeće, sevdah od kojeg "goreg jada nejma",sve će biti nepatvoreno, dobit će svoju dimenziju iboju, boju koju ima i u prirodi i životu. Samo takoće sevdalinka ostati ono što jeste, bez opterećenja ibalasta "modernističke šminke""Osnovne informacije o sazuSAZ je riječ perzijskog porijekla i u prijevodu znaci - trska, šum trske, čemu njegov ton najviše i slici. U naše jekrajeve došao sa dolaskom Turaka u XV stoljeću. To je melodijski instrument, korišten pretežno samostalno,bez podrške i sudjelovanja drugih instrumenata u pratnji pjesama ili instrumentalnim izvedbama.U saz se kucaSazovi mogu nastupati i skupno - U TAKUMUSAZOVA... (prvi takum poslije 73 godine održan jeu Sarajevu u julu 2003.) Saz je nesumnjivo, obziromna svoje porijeklo, najčešće bio prisutan u muslimanskomdijelu stanovništva, a posebno u visim socijalnimkrugovima, aginskim i begovskim čardacimakao i sijelima onovremene boemštine.BROJ 18

26BOŠNJAČKI GLASU navedenim društvenim slojevima, neopterećenimsocijalno-ekonomskim problemima, njegovaposebnost je mogla da opstane. ON NE TRPIHILU (NASILJE), KAKO PREMA SEBI TAKO NIPREMA PJESMI SA KOJOM JE PREDSTAVLJAONERAZDVOJNU CJELINU KAO "NOKAT I MESO"I danas tvrdim, bez namjere da minimiziram vrijednostorkestriranih aranžmana sevdalinke,ISTA JE ORIGINALNA SAMO UZ SAZ... ON JEINSTRUMENT PO MJERI SEVDALINKE, A ISTA JECESTO PRAVLJENA PO NJEGOVIM "MJERAMA IMOGUCNOSTIMA.Specificnosti bosanskoga sazaSpecifičan ton- Niz tonova koji se koriste na sazu je iz velike, malei prve oktave tonskog sistema. U tom prostoru sei kreću muške glasovne mogućnosti. Melodijskežice se prazne štimuju na tonove iz male oktave ina pozicijama - pragovima imaju tonove i iz prve,a basova na ton iz velike oktave. To je posljedicaduzine žice, koja je na sazu dvostruko veća odžice na gitari. Kako se prva žica gitare štimujena ton e 1 (iz prve oktave), prirodno je da sesazova, obzirom na razlike u duzini, štimuje niže,približno za oktavu. Također, međusobni rasporedi geometrijski odnos njegovih pragova odudaraod nekih općih zakona fizike. Oni nemaju nekiuobičajeni geometrijski slijed koji susrećemo koddrugih instrumenata.- Rezonancija i fonski kvaliteti- Posebna ukrašenost saza sa rezbarenim imozaičnim motivima, pri čemu se koriste segmentiod drvenih elemenata sa pogodnom bojomi teksturom drveta, ali nikada bojenjem. U tusvrhu se jedino koristi bezbojni lak.- Bitan faktor kvaliteta saza je TEZINA saza - sto jesaz lakši smatra se kvalitetnijim, boljim.Još ponešto o sazu"SAZ je kordofoni (žičani) muzički instrument izgrupe tambura. Broj žica mu je različit i kreće se odšest do šesnaest. Najčesće je taj broj, kod sazovakoje susrećemo u Bosni i Hercegovini, osam, desetili dvanaest. Sve su žice ugođene na podjednakuvisinu. Sazom se najčešće prati pjevanje samogapjevača. Najprije svirac preludira naročitim instrumentalnimmotivom, a zatim adekvatnom arijomsame pjesme. Na dugim notama i pjevačevim pauzamasvirac 'veze' sitnim motivima da se ritam ne biumrtvio. Zvukovi na sazu se proizvode udaranjemterzijana po žicama. Svirač drži terzijan u desnojruci, po svim žicama istodobno da bi se proizvelamaksimalna zvučnost. I saz i šargija su bili proširenipo urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Šargijaima nešto kraću, a saz jako dugačku hvataljku.Dugačka hvataljka saza je razumljiva kada se ima uvidu melodijski 'vez' u vrlo visokom ambitusu (prekodvije oktave) kakav je karakterističan za naše gradove.Samo ovakvim instrumentom moguće je pratitinaše najorginalnije folklorne arije oblika nenadmašnesevdalinke.Ukrašavanju saza poklanjana je velika pažnja. Peševisaza ukrašavani su srebrom, vezeni su po njima,srebrenom žicom, ornamenti, vršena je inkrustacijasedefom i potkićivani sa merdžanom i biserom. Zatakav saz se u našim narodnim pjesmama susrećenazivlje: 'sedefli tamubura', 'biserli tambura', 'tamburicabisernica', 'bisernica' i drugi. Pitanje da li jesaz potakao nastajanje naše najoriginalnije folklornearije, 'PORAVNE' ili 'RAVNE', kojoj nema uzorani u jednom muzičkom folkloru svijeta, ili je pak'PORAVNA' pjesma uvjetovala tako prisno urastanjesaza u nas muzički folklor, do danas nije riješeno.Na sazu se svira [kuca] po sluhu. Mada je najčešćislučaj, kao sto je rečeno, da se sazom prati pjevanjesamo jednoga pjevača, uz saz se može svirati ikolektivno, i to ne u harmonijskom, već isključivo umelodijskom smislu.SAZLIJA (izgled):"Obicno je obucen: na glavi crveni fes sa crnomkicankom, fermen crni od cohe vezan crnim gajtanimasa orijentalnim sarama na coskovima vezenimiglom od biljura, bijela kosulja od cerece, trobolozsvileni sareni na krajevima sa kitama oko pojasa,jagluk od finoga beza zlatom vezen na jednom uglu- nosen o pojasu, caksire crne od cohe - abe vezenecrnim gajtanima na bokovima sa dugim turom uskimnogavicama, na nogama carape i cipele - mestve,firale kaljace sa kalosama, postule (zavisi od godisnjegdoba)." (Izvor: Ismet Cumurija. Saz, sevdahlinkai sijelo. Most, Mostar, 1998.)Poznate bosanske sazlije:- Hasim Muharemovic (Srebrenik)- Avdaga Vrabac (Tuzla, umro 1996.)- Mehmed Gribajcevic (Sarajevo)- Avdo Lemes (Sarajevo)- Igbal Ljuca (Sarajevo, umro 2002.)- Muhamed Borogovac (Zivinice, umro 2003.)- Kadir Kurtagic (Sarajevo, umro ?)- Muhamed Mesanovic-Hamic (Sarajevo, umro1978.)- Camil Metiljevic (Hrasnica)- Selim Salihovic (Janja kod Bijeljine, umro 1988.)BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS27- Sukrija Trako (Visoko)- Sadeta Osmanovic (Lukavac)- Halid Music (Zivinice)- Sulejman Saric (Tuzla)- Smail Mehuric (Tuzla, umro 1992.)- Muaz Borogovac (Zivinice)- Rajko Simeunovic (Brcko?)- Omer Dedic (Zivinice)- Amir Haskic (Travnik)- Nazim Isanovic (Banja Luka)- Himzo Tulic (Zvornik)Od 2003. god. pri Institutu sevdaha - Fondaciji Omera Pobrica iz Visokog djeluje TAKUM SAZOVA. Cine gaslijedece sazlije: Sukrija Trako, Mehmed Gribajcevic, Halid Music, Hasim Muharemovic, Mustafa Terzic, CamilMetiljevic, Sadeta Osmanovic (jedina dama medju sazlijama!), Omer Dedic, Avdija Agusi, Imsir Malkic i AvdoLemes.Sevdalinka je tradicionalna gradskabosansko-hercegovačkaljubavna pjesma. Ona nastaje urazdoblju snažnog kulturnog icivilizacijskog rasta koji karakterizirajuvrijeme osmanske upraveu Bosni 16. i 17. stoljeća. Brzirast gradova rezultira složenimdruštvenim odnosima i kulturnimpraksama. Priključenje velikomosmanskom carstvu ne donosisamo nove društvene vrijednostiveć i raznorodne međunarodnekulturne utjecaje. U bosanskimgradovima tako svoju prisutnostpotvrđuju kulturni fenomeni porijeklau rasponu od arapskog iperzijskog, preko turskog svedo multikulturnog andaluzijskog,tvoreći sintezu s lokalnim kao isusjednim renesansnim iskustvomjadranskih gradova. Osluškujućiskladne odjeke međusobnotako udaljenih izvora, sevdalinkumostom kulture lako prepoznaje ionaj koji se s njenim izrazom univerzalnogjezika glazbe susrećepo prvi put.Senad Nanić:"Sevdah je most".Stara latinska „nomen est omen/ime je znak/“ svoju istinitost pronalaziu kulturnim fenomenimakoji svoju vrijednost potvrđujukroz stoljeća. Tako je i sevdahostao i potvrdio se pravim imenomovog glazbenog fenomena. Neslučajno. Riječ sevdah odraz je uturskom i bosanskom jeziku arapskeriječi „seuda“, što znači „crna“.Crna nas boja i crna zemlja vodedo milenijski udaljene antičkegrčke i potom arapske tradicionalnekozmologije, medicine i psihologije.Kao što je crna zemljajedan od četiri elementa antičkogsvemira, tako je i crna žuć jednaod četiri tjelesne tekućine kojeoblikuju i četiri psihološka karaktera,jedini suvremeni ostatakantičke medicine i kozmologije.Crn je melankolik, jer sevdah odlikujesjeta, čežnja te emocija kojanije „na prvu loptu“ niti kratkotraje. Sevdah je ljubav, doživljenai odlikovana najdubljim i najtrajnijimosjećanjima. Nastaje, razvijase, njeguje i čuva u „tami“ vlastiteintime. Ona je sjetna i čezne, jerpati pri svakoj, makar i kratkotrajnoj,odsutnosti ili spriječenosti.Posljednjih desetljeća sevdah jena udaru. Legitimitet ove snažnopotvrđene i prisutne glazbenetradicije sustavno pokušavapreuzeti diskografska industrijanovokomponirane takozvane narodneglazbe. Htjedoše imenomsevdah u srca onih što ga štujuugurati svoje masovno proizvedenoturbo kič pojednostavljenjeglazbenih tradicija jugoslavenskihnaroda. Zato sevdah nije dovoljnosamo izvoditi. O njemu jepotrebno ozbiljno govoriti. Njegaje potrebno istraživati, u njemuponovo stvarati. Sevdah je most.Prići mu može svak, ali ga i prijećimora kako bi ono što prinese trajalou intimi srca. Baš kao što jeto uvijek i bilo. Jer, iako je sevdahzauvijek omirisan starom čaršijom,aškom, mušepcima, mahramama,minderima… Bosnom i dobrimBošnjacima, neke od najljepšihsevdalinki prinesoše i pronose niBošnjaci nit Bosanci.BROJ 18

28BOŠNJAČKI GLASRođen sam u Dalmatinskoj zagori,porijeklom Ličanin, odrastao uSlavoniji, a posljednjih 40-desetakgodina živim u Rijeci. Dakle,nikad živio u Bosni, a sevdalinkami je u srcu. U najranijoj mladostiotac nam je kupio gramofon iu mnoštvu ploča našlo se je inekoliko sevdalinki. Pjesma„Mehmed paša tri cara služio“Za razliku od mog prijatelja Žeželja,ja sam rođeni bosanac i sevdalinkami je bila prirodno okruženje.Međutim, kao mlad momak voliosam pjesmu. Nastupao sam namnogim natjecanjima pjevačaamatera i pobjeđivao. Ali, mojizbor u tadašnjim vremenima nijebila sevdalinka. Preferirao samnovokomponovanu muziku, štoMilan Žeželjbila je najčešće slušana pjesmasa mojih 6 do 7 godina života.Taj zvuk me je obilježio i kadsam došao u posjed harmonike,sevdalinka je bila pridodni odabirmog muzičkog opusa. Danas kaomuzičar amater sviram 600-tinjaksevdalinki i svirajući sevdalinkuosjećam neobjašnjivo psihičkorasterećenje i relaksaciju kaoŠehrizad Begićje tada bio trend. Mišljenja samda kao interpretator sevdalinke– pjevač, za razliku od svirača,pjevač mora za sevdalinku sazrijeti.Ja sam jednostavno „osjetio“banalnost repertuara novokomponiranemuzike koju sam dotada pjevao i vratio se sevdalincikao izvorištu. Pjevam je sa zadovoljstvomi kroz projekte BNZ zaniti u jednom drugom segmentuživota. Užitak u muziciranju me jedefinitivno opredjelio – sevdalinkaje moje trajno opredjeljenje imuzička vrijednost čijem očuvanjuće, nadam se makar malo doprinijetii moje sviranje i angažman uriječkim „Sevdalijama“.PGŽ kao što su „Sevdalinka kaoglazbeni most“ i Mješoviti pjevačkizbor „Sevdalije“ dajem svoj doprinosočuvanju i afirmaciji sevdalinkekao specifičnog i nadasve, vrijednogmuzičkog izričaja.Sevdalije – svom Gradu i matičnoj DomoviniPiše: I. RužnićKoncert pod nazivom: „Sevdalije – svom Gradu i matičnoj Domovini“ održan je u četvrtak, 25.11.2010.god. u prostorima dvorane Filodrammatica u Rijeci, Korzo 28, s početkom u 19 sati.Bila je to prigoda daMješoviti pjevački zbor BNZ za PGŽ „Sevdalije“ iz Rijeke riječkoj publici predstavi uvježbani repertoar najljepšisevdalinki koju članice i članovi „Sevdalija“ tako sdušno i sa zadovoljstvom pjevaju na probama tokom cijelegodine. I uspjeli su.Publiku su ponovno oduševili, kako solističkim, tako i skupnim nastupima. Publiku su posebno oduševilisolistički nastupi mladih nada „Sevdalija“, prelijepih solistica Azre Mušanović, Sanele Muminović i JasmineBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS29Terzić, kao i nešto malo starijih, ali i u pjevačkomsmislu sasvim izuzetnih gospođa Sanje Terzić i SilvijaIvanišević-Beran. Dakako posebno oduševljenje izazvaoje duet Senka Otavijević – Zemir Delić koji su naizuzetnoj pjevačkoj razini otpjevali na duhovit načinpjesmu „Salko“. Standardno dobar nastup imao je i„prvi tenor“ sevdalinke u Hrvatskoj Šehrizad Begić.Dakako, „lahko“ je pjevati kad te prati orkestarkakvog imaju riječke „Sevdalije“. Briljantan nastup iovaj put su imali Milan Žeželj na harmonici, BahrijaAlić na gitari i Imšir Suljić na violini.Cijeli nastup, kao i završna pjesma koju „Sevdalije“izvode kao svojevrsnu „himnu“ –Šehidski rastanak“,pod uredničkom i dirigentskom palicom ZemiraDelića, odlično je zvučao na novokupljenom razglasumarke „Jamaha“ od 1000 W kojeg je BNZ za PGŽnabavila za svoje „Sevdalije“.Specijalni gost – sazlija Šukrija Trako iz Sarajevaodlično se ukomponirao u program večeri, te jevirtuoznim kucanjem u saz i izuzetnim pjevačkimizričajem, publici približio sevdalinku u njenomizvorištu i svoj izvorišnoj ljepoti. Sve u svemu i u ovajvečeri smo svjedočili da su „Sevdalije“ na dobromputu da, u interpretatorskom smislu, dostignu samvrh koju sevdalinka kao glazbeni fenomen i zaslužuje.Dakako, valja napomenuti da je svoj posao odličnoodradio i voditeljski par Sanela Muminović i DajanDelić kojima se od srca zahvaljujemo.BROJ 18

30BOŠNJAČKI GLASPetak, 26. 11. 2010. godinePiše: Zemir DelićHalida Emrić i Dobri Bošnjani u KastvuPovodom Dana državnosti BiH, BNZ za PGŽ upriličila je nekoliko događaja, pomalo pompozno, a nadasve neprecizno,samoreducirajuće i falično nazvanih „Dani bošnjačke kulture 2010“.Reduciranje bosanske kulture na jednu njezinu komponentu ne mogu sebi dozvoliti istinski ljubitelji, zagovaratelji, aponajmanje ljudi koji imaju ambicije biti njezinim protagonistima. Dragi moji Bošnjaci, kao god što je naša zemlja Bosnai Hercegovina, naš jezik Bosanski jezik, jednako tako i naša kultura je bosanska kultura.Pripisat ćemo dakle ovu nespretnost sa nazivomčistom slučaju i omaški, a nikako nekakvim uskogrudnim,nedajbože i težim nazivom imenovanimnamjerama, i izvijestiti cije-njene čitatelje Bošnjačkog glasao gostovanju u našoj Županiji iznimno nam drage gošće,akademske likovne umjetnice Halide Emrić.Izložbu keramike Halide Emrić organizirali smo u suradnjisa Gradom Kastvom u reprezentativnom izložbenom prostoruu Crkvi Svete Trojice u Kastvu. Izložba je u nazočnostigradonačelnika Grada Kastva Ivice Lukanovića, načelnikaOpćine Bužim Mirsada Šahinovića i tridesetak posjetiteljaotvorena u petak, 26.11.2010. u 19,00 sati, i trajala je donedjelje, 28.11.2010. Grad Kastav bio je iznimno dobardomaćin i umjetnici i posjetiteljima, čime se još jednompotvrdio kao grad kulture.Halida Emrić akademska je umjetnica rođena 1965. godineu Bihaću. Djeluje u vlastitom studiju za umjetničku keramikuSerhatArt. Od 2010. godine članica je Udruženja likovnihumjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine, aizlagala je na više samostalnih i kolektivnih izložbi u Bosnii Hercegovini i inozemstvu.Prava je sreća, pogotovu u povodu Dana državnosti BiH,imati prigodu uživati u keramici Halide Emrić, koja zasvoje maske, reljefe, ploče i figure inspiraciju traži i nalaziu motivima sa starobosanskih stećaka, ne krijući svojeoduševljenje univerzalnim porukama bosanskog mramorja.Nazivajući svoju izložbu Dobrim Bošnjanima, Halida Emrićpoziva i sve posjetitelje izložbe da osjete djelić kozmičkogmira i stamenosti onoga na čemu Bosna stoji. „Davno tisam legao i dugo ti mi je ležati“, kazuje arhajsko-prisnim„ti“ jedan od tekstova sa stećaka, a mi imamo dojam daje Halida Emrić uspjela oživjeti Stare Bošnjane i dovesti ihnama u goste.Doista, izložba Halide Emrić je možda i najbolje što nam seove godine dogodilo u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici.Šteta je samo što je izložba održana za trajanja iznimnološih vremenskih prilika, čime su mnogi onemogućeni daje dođu vidjeti, ali nadamo se da ovo nije naš posljednjisusret sa Halidom Emrić.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS31Subota, 27. 11. 2010. godinePiše:Mehmed Sijamhodžić1. memorijalni šahovski turnir˝DŽEMAL KESEROVIĆ˝Povodom sjećanja na našeg člana i velikog ljubitelja šaha, Džemala Keserovića, 27. studenog. 2010. godine ,u Bošnjačkom domu održan je šahovski turnir. Pored mnogih plemenitih osobina koje je posjedovao, Džemalje imao i dvije velike ljubavi koje su nama u Bošnjačkoj zajednici Primorsko – goranske županije bile dobropoznate, a to su sevdalinka i šah. Upravo po ovoj posljednjoj bio je veoma cijenjen i poznat među šahistimaPrimorsko – goranske i Istarske županije.Svi učesnici turnira su ga se s radošću prisjetili.Njegovi prijatelji šahisti, koji su zbog obavezabili spriječeni tog dana prisustvovati turniru,izrazili su veliko žaljenje zbog te činjenice. To nas jepotaknulo da u budućnosti posvetimo veću pažnjuodabiru termina turnira kako bi mu se mogao odazvatišto veći broj učesnika.Turniru je prisustvovalo 17 takmičara šahista, prijateljaDžemala Keserovića. Prvo mjesto na turniru osvojioje Rizović Sefedin, drugo Paliska Anton, a trećeZrilić Božo. Najstariji učesnik turnira bio je RakitaRisto. Osim sudjelovanja u takmičarskom dijelu,Abid Hamzić, bio je zadužen za stručno praćenje tj.suđenje na turniru. Po završetku turnira uslijedila jezakuska i zajedničko druženje.Zadovoljni ovim turnirom, veselimo se i sljedećimturnirima, te se nadamo da će u budućnosti punoveći broj šahista i prijatelja našeg Džemala bitiu mogućnosti prisustvovati turniru i zajedničkomdruženju.BROJ 18

32BOŠNJAČKI GLASPoredak učesnika turniraIME RTG BODOVI1. RIZOVIĆ, SEFEDIN 1600 10.52. PALISKA, ANTON 1600 10.53. ZRILIĆ, BOŽO 1980 104. HAMZIĆ, ABID 1899 95. MUSLIJA, IDRIS 2199 96. HUSKIĆ, ARIF 1760 8.57. KLASAN, ELVIS 2050 88. PALAVERSIĆ, LUČO 1600 7.59. MALIĆ, ILIJA 1600 710. NASTIĆ, MILORAD 2000 6.511. ČAKARDIĆ, ĐURO 1862 5.512. MILJANIĆ, BORIS 1600 5.513. RISTO, RAKITA 1600 514. KURTOVIĆ, IVO 1800 4.515. VELICHI, SHABAN 1600 416. BELKO, AVDO 1600 317. NESIMOVIĆ, ZARIF 1600 3Piše: I. RužnićKulturno-umjetničko društvo»Sevdah« iz Bužima (BiH) u RijeciPredosljednja manifestacija u sklopu obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine bilo je gostovanjeKulturno umjetničkog društva SEVDAH iz Bužima.Gosti iz Bužima nastupili su u dvorani FILODRAMMATICE u Rijeci Korzo 28/1, s početkom u 17 sati, izvevšinam program sastavljen iz igara, sevdalinke i poezije. Brojni gosti, oko četrdeset izvođača, donijeli su namdašak Bosne. Mlade igračice i igrači svojom energijom i uvježbanošću zasluživali su i dobijali velike aplauzenakon svake točke, baš kao i pjevači izvorne kraiške pjesme.Publiku su posebno ganuli stihovi o Bosni autora stihova i voditelja programa, svestranog umjetnikaNedžiba Vučelja. Na vrlo topao prijem naišle su i interpretacije sevdalinki u izvođenju dvojice kršnih bužimlijaDizdarević.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS33Cjelovečernjem koncertu prisustvovao je načelnikopćine Bužim Mirsad Šahinović sa suprugom ičlanovima delegacije koja je pohodila Rijeku i Kastavu sklopu kulturne potpore Bošnjacima Primorskogoranskežupanije u obilježavanju Dana državnostiBosne i Hercegovina kao njenog najznačajnijegdatuma u njenoj suvremenoj povijesti.Uz nadu da naše goste nije omela obilna kiša, koja jetih dana lila, da ponesu lijepe uspomene s Kvarnera ida će nam se ponovno vratiti i ponovno nas uveselitilijepim programom kakvim su nas počastili i čestitalinam Dan državnosti BiH.Predavanje Dr. sc. Semira OsmanagićaPiše: I. Ružnić„Piramide u svijetu iBosanska dolina piramida”Usubotu, 27. 11. 2010.godine u Rijeci, dvorana«Filodrammatica», Korzo28/1, s početkom u 19 satiodržana je prezentacija projektaistraživanja doline bosanskihpiramida. O predavanju i interesuza njega sve govori zauzeto iposljednje mjesto u dvorani te dvasata gdje se mogao čuti samo glaspredavača Semira Osmanagića.Vještina i oratorske sposobnostipredavača znalački su prikovalipubliku da proputuju piramidamasvijeta i završe u dolini bosanskihpiramida, te da se ne odvojeod putovanja piramidama nitina jedan moment. S koliko suoduševljenja i pažnje pratili izlaganjegovori dugotrajan pljesaknakon izlaganja.Vještina kojom dr. Osmanagićpovezuje činjenice i arheološkenalaze u svijetu i nalazištima u BiH,kod prisutnih je otklonila sve sumnjei predrasude koje su postojaleo istinitosti postojanja piramidau Bosni i Visokom. Ostalo je jošsamo onima koji već nisu bilida posjete spomenutu lokaciju ida svojima očima uživaju u tomarheološkom bogatstvu cijelogasvijeta. Na tom planu upućen jepoziv svim zainteresiranim volonterimada se prijave i uključe uiskapanje koje će se odvijati u2011. godini pod nazivom „MRAV2011.“BROJ 18

34BOŠNJAČKI GLASU svom izlaganju dr. Osmanagić je naglasio da supiramide tu i to već tisućama godina. Trebale suproći generacije pa da netko primijeti taj savršenoblik i skupi hrabrosti da to krene istraživati i pokazatiostalim ljudima. Upozorio je na neshvatljivoponašanje „službenog“ arheološkog establišmentanaslonjenog na državne jasle u BiH koji se iz petnihžila napinju da negiraju tako očite dokaze. Pita se,zašto postoje oponenti i negativna mišljenja kada jepotrebno otići vidjeti to čudo ili samo na par minutačuti ili pročitati sve znanstvene dokaze institutacijelog svijeta o čemu se radi.Semir Osmanagić zaneseno nam je govorio o trikraljevska stolna mjesta koja su u vidokrugu Visočice.Usput je spomenuo da je Visočica interesantanprirodni fenomen piramidalnog oblika.Upozorio je da priroda rijetko oblikuje brda u pravilnegeometrijske oblike. Bez obzira što je Visočica 700metara visoka, nije odbacio mogućnost da je riječ oradu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo je pronalazio argumenteu prilog ideji da je ovdje riječ o fenomenu kojizaslužuje da bude ispitan“.Tako je cjelokupnoj javnosti Bosne i Hercegovine umjesecu travnju 2005. godine objavljeno da su brdaVisočica i Plješivica ustvari prahistorijske piramide.Polovinom augusta 2005 započela je prva fazanaučnog dokazivanja hipoteze, uz pomoć plićihistražnih bušenja sa vađenjem jezgra na platoupiramide Sunca i većih sondažnih bunara. Ukupno jeizbušeno 6 (šest) istražnih bušotina sa zbirnom dubinomod 40 m. Sa ovim bušenjima potvrđeno je da jeulazni plato najvjerojatnije popločan sa obrađenimpločama pješčara. To se vidjelo na samom početkuulaznog portala i na bušotinama B-5 i B-6, ali narazličitim dubinama.U daljnjoj povijesti istraživanja samo su se nizalepotvrde da se zaista radi o piramidama i djelu ljudskeruke, a i istovremenom otkrivale nove lokacijeza istraživanje. Svakako valja spomenuti tunele,hodnike i kilometrima duge putove smještene ispodkompleksa piramida te u njima nađene kamenePublika s oduševljenjem prati duhovite dosjetke dr.Osmanagićakugle sa jasno vidljivim pismom.Da se nabroje sve znanstvene potvrde o uzorcimasa područja iskopavanja trebalo bi mnogo stranica,ali sigurno da privlači posebnu pažnju brojne potvrderenomiranih svjetskih Instituta u čijim analizamauzoraka materijala s nalazištan nedvojbenoje utvrđeno da je nakon provedene analize uzorkautvrđeno da se radi o umjetnom betonu što pokazujekemijski sastav ovog drevnog betona. Osnovamu je kalcijum/potasijum geopolimerni cement. Tačinjenica baca novo svjetlo o postojanju drevnihcivilizacija i tehnološkog nivoa razvoja koja mijenjakompletno našu povijest i njenu intrepretaciju.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS35OMIŠALJRazim Muratović, predsjednikOdržana redovna godišnja skupštinaudruge Bošnjačka nacionalnazajednica za otok Krk i promocijabosanske kuhinjeNakon prošlogodišnjeg osnutka, Udruga Bošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk održala je redovnugodišnju skupštinu 14.studenoga u 18 sati u vijećnici općine Omišalj na kojoj je predsjednik Razim Muratovićanalizirao dosadašnje aktivnosti i obrazložio kako je tijekom proteklih godinu dana udruga organizirala dvijevečeri sevdaha i sevdalinki.Na skupštini je za voditelja kulturnih djelatnosti udrugeizabran Idiz Sivić, dok je Nazif Musić zadužen zaosnivanje nogometne, šahovske i pikado sekcije. Uplanu je nastavak uređenja kluba udruge u Omišlju,a u suradnji s omišaljskim Centrom za kulturu, održatće se promocija bosanske kuhinje kao i učenje vokalneinterpretacije sevdalinki.Nakon završetka skupštine druženje se nastavilo urestoranu U barbi Gerga uz promociju bosanskihjela koje su pripremile vrijedne bošnjakinje članiceudruge. Sa sevdalinkama večer je uljepšao JakovBartulac uz pratnju Borisa Merca. Na tom druženjunajstariji član udruge Mustafa Grahovac ispredUdruge BNZ za otok Krk uručio je najzaslužnijimazahvalnice. Slike će reći više od riječi.Skupštini su uz članove udruge nazočili i- Gradonačelnik općine Omišalj – TomislavSparožić- Glavni riječki imam – Hajrudin Mujkanović- Dr. velečasni župe Omišalj – Anton Bozanić- Predsjednik merhameta Rijeka – Kadir Begović- Izaslanica gradonačelnika grada Krka – MarinkaMargan- Predsjednici političkih stranaka – HSP –NenadVukelić- SDP – Zlatko Klobas-ARS – Damir Vranić-HDZ – Tokić Ivan- Predsjednik ogranka udruge antifašista Omišalj– Petar KedžoNekoliko osnovnih smjernica udruge za rad u 2011.godini- Nastavak uređenja kluba- Uključiti se sa Centrom za kulturu Omišalj za promocijubosanske kuhinje- Organizacija izleta u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini- Odabrati 5-7 članova za uvježbavanje solfeđa ivokalne interpretacije sevdalinki- Nastaviti sa osnivanjem ogranaka po ostalimopćinama- Raditi u kontinuitetu za primanje novih članova(otvoreno pozivati naše sugrađane u udrugu)- Povezivati se u svom radu sa drugim udrugamaBROJ 18

36BOŠNJAČKI GLASVolosko - OpatijaDivan u „DIVANU“Piše: I. RužnićU srijedu, 20. 10. 2010. godine u ugostiteljskom objektu "Divan" u Voloskom, održana je večer Bošnjačkezajednice s početkom u 19 sati. Bila je to prigoda da solisti Mješovitog pjevačkog zbora BNZ za PGŽ omogućeBošnjakinjama i Bošnjacima s područja Liburnije, ali i drugima, uživanje u najljepšim zvucima sevdalinke,orjentalnog plesa i …… Ženske snage Bošnjačke zajednice predvođene Dinom Adžajlić pobrinule su se dasvi prisutni uživaju u blagodati bosanske kuhinje. Bilo je tu bureka, sirnica, hurmašica i ...... Dakako i tortaFate Šimac je zasjala kao divan poklon večeri u „Divanu“.Orkestar pod vodstvom Milana Žeželja naharmonici, Bahrije Alića na gitari i violiniste isazlije Imšira Suljića, te solista Sanje Terzić,Tee Hajdarević, Azre Mušanović, Senke Otavijević,Jasmine Terzić, Silvije Ivanišević-Beran, te maestrai voditelja Zemira Delića, oduševili su publiku u prepunimprostorima orjentalno uređenog ugostiteljskogobjekta „Divan“ u Voloskom.Lijepo i nadasve ukusno uređeni prostori „Divana“nekako su se stopili sa sevdalinkom, tako da jeostao opći dojam da je sevdalinka te srijede bila„kod kuće“.Dodatnu dimenziju cjeloj večeri dala je Dina Dehni sizvedbom orjentalnog plesa koji je inspirirao mnogeda nastave divan uz nargilu opijeni čarolijom sevdahai zaneseni prelijepom orijentalnom plesačicom.Cjelu priču snimila je novinarska ekipa HTV kaoprilog za "Prizmu". Ulaz je bio slobodan. Bila je tonezaboravna večer sevdaha u prostoru dizajniranomu stilu orjenta.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS37Piše i fotografira:Mira PavlakovićFELJTONPriča o SrebreniciNož, žica, Srebrenica (prvi dio)Petnaest je godina prošlo od genocida uSrebrenici. Preduge godine iščekivanja inadanja za majke, koje su izgubile svoje najmilijetog tragičnog ljeta 1995. godine. Kažu da nadaumire posljednja, pa se u nekom sakrivenom kutkusvojih srca nadaju da će se njihovi sinovi, očevi irođaci iznenada pojaviti i da će se život nastaviti tamogdje je u nekoliko kobnih dana nasilno prekinut. Novrijeme neumitno prolazi, nada se lagano gasi. Onesada žele samo da pronađu posmrtne ostatke svojihnajmilijih, da ih ukopaju na mezarju u Potočarima,prije nego i same presele.Srebrenica se za većinuljudi van Srebrenice, kao sinonim ljudskog stradanja,pomalo pretvara u fikciju, nešto gotovo nestvarno,međutim ovo je ipak stvarni gradić, u koji se životpomalo vraća, ima on i svoje radosti, ne samo tuge.Poslije genocida, u Srebrenici se nije moglo naći nitijednog živog muslimana, vojno sposobni muškarcisu ubijeni, žene, djeca i starci odvezeni autobusimana teritorij pod kontrolom Armije BiH. Najprije su seu Srebrenicu počeli vraćati mrtvi, za njima su se vratiležene da budu što bliže mezarima svojih najmilijih.Ova godina je i za mene u znaku Srebrenice, počeloje u svibnju s konvojem mladih Bošnjaka i njihovihprijatelja „Da se nikad ne zaboravi“, onda dženazau srpnju, s tim da sam do Potočara došla pješkekao učesnik Marša mira od Nezuka do Potočara,opet sam svratila na par dana krajem rujna, jer mi jetrebalo još par fotografija za izložbu, a ako bude svepo planu odoh u Srebrenicu čim padne prvi snijeg.Ovaj članak sam zamislila kao svojevrsni mozaik,najprije reportaža s Marša mira, poslije togadženaza u Potočarima, kronologija srebreničkoggenocida i što je slijedilo poslije njega, priče o ljudimakoje su se spontano nametnule (Nihad NinoĆatić, Fata Orlović …), isječci iz svjedočanstavaljudi koji su preživjeli genocid, zatim povrataku sadašnjost. Zbog obimnosti teksta objavljivatćemo ga u četiri broja. Pri pisanju sam osim osobnihimpresija i kontakata, koristila materijale koje sampronašla na internetu, na službenim stranicamaMemorijalnog centra, Marša mira, na stranicamaPatriotske lige, kao i člancima koji su objavljivani uraznim časopisima i dnevnim novinama, zatim knjigeu PDF-u i video uradke.Podjela akreditacijaBROJ 18

38BOŠNJAČKI GLASFotografiranjeS planinarima na Maršu miraNa trodnevni Marš mira – putem smrti do slobodeod Nezuka do Potočara, krenula sam s planinarimaPlaninarskog društva „Velika Kladuša“. Polazak izVelike Kladuše ujutro 7. srpnja, kada smo sesvi sakupili u Nezuku, naša grupa je imala 36članova. Mislim da zavređuju da se svi spomenuimenom i prezimenom: Karajić Fikret (vođaDruštva), Kajtezović Sakib, Brkić Salih, BrkićAsima, Brkić Enis, Galijašević Ismet, Hadžić Izet,Hadžić Muamer, Karajić Sead, Mekanović Ibrahim,Keserović Fikret, Purić Munira, Sarajlija Edin,Sadiković Šefik, Sadiković Fatma, Šabić Suvad,Mašinović Omer, Mržljak Aladin, Ćufurović Mirza,Miljković Rasima, Pehlić Mehmed, Ljaić Mehmed,Suljanović Senad, Bećeirević Mirsada, BuhićHasiba, Ovčina Lejla, Džanić Mevsud, DuranovićZulfa, Pehlić Ahmo, Kajtezović Amir, Pehlić Edis,Kajtezović Damir, Pehlić Amir, Kajtezović Selma,Džebić Mirnes i moja malenkost Na ispraćaj sunam došli Muhamed Galijašević iz Velike Kladušei kolega novinar, pjesnik i fotograf iz Bužima,Nedžib Vučelj.Bilo je još nekih pojedinaca, koje ne poznajem. Prijesamog odlaska proučili smo Fatihu ispred džamijei onda krenuli s dva kombija i jednim kamiončićemu kojem su se vozili naši ruksaci, kao i nešto hranekoju ćemo imati na putu, da baš ne zavisimo odprehrane koja je organizirana za učesnike Marša.Stigli smo u NezukU kasno poslijepodne stižemo u Nezuk, seloiz kojega ćemo sutra ujutro krenuti na put dug110 kilometara i propješačiti ga u tri dana. Trasavećim dijelom odgovara putu kojim se uputiloizmeđu 12 i 15 tisuća ljudi, većinom muškaraca,iz Srebrenice prema Nezuku i slobodnoj teritorijipod kontrolom Armije BiH. Jednu trećinu su činilipripadnici 28. divizije Armije BiH, a ostalo subili nenaoružani civili. Kada je 11. srpnja 1995.godine Srebrenica pala u ruke VRS procijenjenoje da je najbolje da se žene, djeca, starci i ranjenicisklone u Potočare, u bazu UN, a vojno sposobnimuškarci su u organiziranoj koloni krenuliprema Nezuku i Kladnju. Većina njih nije nikadastigla na željeno odredište, njihove želje ukopanesu u neku od masovnih grobnica na koje ćemonailaziti na našem putu.Ovu prvu noć prije Marša spavat ćemo u kućama.Hasiba Buhić je s još dvije prijateljice otišla prije nasu Nezuk i sve organizirala. Ona poznaje ljude u selu,jer je učesnica Marša mira od prvog Marša koji jeorganiziran na desetogodišnjicu srebreničkoggenocida, odnosno 2005. godine. Tada je međuotprilike 1000 učesnika bila jedna od rijetkih žena.Svake godine se broj učesnika povećava, takoda će ih ove godine, na šestom Maršu po redu,biti preko pet tisuća. Vrlo je teško utvrditi točanbroj sudionika, bez obzira na akreditacije, jer se dioljudi priključi koloni tokom Marša. Veseli činjenicada ima dosta mladih ljudi, mada su zastupljene svegeneracije. Najstariji učesnik ovogodišnjeg Maršaje Hašim Malkić iz Tinje koji ima 89. godina, a imajoš jedan djed, kojeg sam srela na trasi Marša u parnavrata, koji ima 85 godina. Žao mi je što nisam imezapisala. Ispravit ću to slijedeće godine, jer je djedobećao da se svakako vidimo dogodine. Neka muAllah podari zdravlje i snagu da ostvari svoju namjeru.Srela sam jednu obitelj iz Janje s kojima jena Marš krenula četverogodišnja kćer. Moguće daje ona najmlađa sudionica.aši domaćini u Nezuku su nas dočekali dobrodošlicomi kahvom dočekušom, a kasnije su nas počastilivečerom. Svaka im čast, nije mala stvar nahranititridesetero ljudi i primiti na konak. A oni kažu: „Nije toništa, neka vas, neka vas i više bude slijedeće godine.“Dogovaramo se da malo kasnije krenemo do zgradeosnovne škole gdje će biti organizirano prvo okupljanjeučesnika Marša, koji iz raznih krajeva pristižuu Nezuk. U tom trenutku pristižu Begić Hazim,Dervišević Jasmin i Kličić Jasmin, s ruksacima naleđima. Oni su pješke stigli iz Bihaća, odnosnoCazina. Momci uopće ne izgledaju umorno, kažusamo da su se zaželjeli tuširanja. Krećemo pješkedo škole, uza stranu je veći dio puta, a tako će nambiti i slijedeća tri dana. Prostor pred školom je punljudi, čitajući natpise s majica, saznajemo od kuda sustigli: Zenica, Kakanj, Tuzla, Kalesija, Zvornik…Plavožute zastave BiH vijore na vjetru, koji je sve jači, anebo zastiru kišni oblaci. Odmah sam se sjetila tekstovao Maršu prethodne godine kada je svaki danpadala kiša i to ona koja te promoči do kostiju, nespašava ni najbolja kabanica. Upriličena je prigodnaizložba fotografija, na panelima su autentični prikazistradavanja Srebreničana tog krvavog ljeta 1995.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS39godine. Posebno bešćutno mora biti srce koje nekosnu ovakvi prizori. Prikupljaju se gosti. Među njimaprepoznajem Muniru Subašić i Nasera Orića. Oni ćenam, kao i drugi gosti, govoriti o Srebrenici, genocidu,značaju Marša mira, traženju pravde, o tomezašto se nikada ne smije zaboraviti to što se dogodilomuslimanima Srebrenice. Kiša je ipak uspjela usvojoj nakani, morala sam se vratiti u kuću, gdje smospavali, da mi se ne smoči fotoaparat.Formiranje kolone i prvi savjetiUstajemo rano. Srećom, kiša je prestala.Pozdravljamo se s domaćinima s obećanjem da sevidimo slijedeće godine. Poslije zajedničkog fotografiranjakrećemo pješke prema školi, pa krozšumu do igrališta gdje će se okupiti svi učesniciMarša. Naša tri vozača vidjet ćemo tek uvečer uKamenici, gdje je predviđeno prvo noćenje posliječetrdeset kilometara hoda. Igralište je od sinoćnjekiše dosta blatnjavo. Kažu da je i prethodnih danasvakodnevno kišilo. Puteljak do igrališta je vrlo strm,blatnjav i klizav, napominju da će gotovo cijela trasabiti takva. „Ma, samo da ne bude kiše. Ako pljusnesve će se staze pretvoriti u kaljužu.“ – komentirajuučesnici. Penjem se na binu da napravim kojufotku, ali me brzinski otjeraju, jer mi novinari samoradimo gužvu. Prisutna je nervoza među organizatorima,ostalo je još dosta nepodijeljenih akreditacija.Provlačim se kroz šaroliko mnoštvo i usputpromatram nebo, hoće li opet kiša. Nasred igralištase zaglavila cisterna s vodom, pokušavaju je drugimkamionom iščupati iz blata, ali ne ide. Tek kad ljudiujediniše snage i gurnuše, cisterna se pomakla. Nemoram posebno naglašavati, da su i moji planinaridali doprinos ovom poduhvatu (postoji dokaznimaterijal). Ljudi koji nemaju svoju logistiku kao mi,ostavljaju ruksake u vojnim kamionima te na trasunose samo ono što je potrebno za taj dan. Evosavjet iz mog iskustva: obavezno ponijeti planinarskištap, jedan je sasvim dovoljan, pomaže ina uzbrdici i na nizbrdici; dovoljna je mala bocas pola litre vode, na svim dostupnim punktovimasu postavljene cisterne s vodom, a ima i dostaizvora na kojima su napravljene česme, takoda ne treba vući ogromne boce; dobro je imatirezervnu majicu i čarape (meni nisu trebale iakosam ih nosila iz dana u dan); iako je organiziranapodjela peciva, sokova i keksa oko podneva, ai kasnije tokom dana, dobro je imati neki visokoenergetskizalogajčić, dobri su prutići s raznimsjemenkama; usta se dosta suše bez obzira štose pije voda pa je dobro uzeti neke osvježavajućebombone i to najobičnije, mentol ili bronhi; ponijetijoš kapu ili šešir za zaštitu od sunca, kao išto manju kremu za sunčanje s visokim zaštitnimfaktorom i što lakšu kabanicu. Sve što je višeod nabrojanoga jednostavno nije potrebno. Onošto je ipak najvažnije od svega je dobra obuća,da li će to biti tenisice ili gojzerice stvar je osobnogaizbora, ali je bitno da je obuća razgažena iudobna, jedino tako će se izbjeći žuljevi. Apropoopreme, bilo je ljudi koji su imali opremu stani pani,ušminkani kao da idu na modnu reviju, ali smo ihslijedeći dan sretali da hodaju u čarapama. Ubiliih žuljevi. A onaj djed što sam ga spominjala napočetku članka, cijelu je trasu prohodao u odijelu istarim cipelama, na glavi francuska kapa, u ruci štap,a u džepu odijela bočica s vodom, ali je napor podniodaleko lakše od nekih koji su i po pedeset godinamlađi od njega. Razmišljanje, mlad sam, mogu jato, treba zaboraviti, jer između mladosti i kondicijenema znaka jednakosti. Veliki broj učesnika Maršasu planinari, dakle ljudi koji su navikli na hodanjepo brdima, da bi se normalni smrtnik nesportašmogao nositi s njima potreban je trening prijeodlaska na Marš.Kodeks ponašanja i svrha MaršamiraPrije formiranja kolone Ćamil Duraković nasupoznaje s kodeksom ponašanja na Maršu iupozorava da će svi koji ga se neće pridržavatibiti zamoljeni da napuste Marš. Imam osjećaj daĆamila baš nitko ne sluša previše, što se i potvrdilou trenutku kad su se pozivale organizirane grupe dase uključe u formiranje kolone. Ljudi su se gurali kaoda će ih netko ostaviti na ovoj ledini, na kojoj smose okupili, i da će otići bez njih u Potočare. U tomtrenutku sam se upitala, znaju li svi ovi ljudi zašto seovdje nalaze i koja je suština Marša, zašto idu naovaj težak put obilježen smrću nevinih ljudi. Bojimse da ne. Ponašati se kulturno i civilizirano, ne guratise kao da je mjesto na početku ili na začelju kolonepitanje života ili smrti, također je jedan oblik odavanjapočasti i poštovanja nevinim žrtvama po čijimćemo stopama i kostima gaziti slijedeća tri dana.Lijepo je čuti da je ovaj protestni Marš postao masovan,da ga ljudi prepoznaju i da žele učestvovati,ali se i sada pokazalo da kvantiteta ne znači uvijeki kvalitetu. U Maršu ne sudjeluju samo grupeiz BiH, dolaze ljudi iz raznih zemalja, Turske,Austrije, Španjolske, Engleske, Hrvatske, Italije,Nizozemske, Indonezije, dakle Marš ima internacionalnikarakter, iako je većina ljudi ipak iz BiH.Ogromna sredstva su uložena da se učesnicimaorganizira smještaj pod šatorima i prehrana, akako se mi odnosimo prema tome? Loše, da nekažem sramotno. Uzimaju se peciva, pa se bacajuuz cestu, a na mjestima odmora poslije našegodlaska ostaju hrpetine smeća. Nije ovdje samostvar da se zagađuje priroda i da se ostavlja ružnaslika pred samima sobom i strancima koji učestvujuBROJ 18

40BOŠNJAČKI GLASu Maršu, imam osjećaj da se upravo iz ovakvog činavidi kako veliki broj učesnika ne zna zašto je uopćena ovom Maršu. Pravi cilj, odati počast poginulimSrebreničanima, osjetiti bar dio njihove boli i patnje,kao da je potisnut u drugi plan, a bitno je postaloono izvanjsko, deklarativno i banalno, Marš kao skupljudi koji vole hodanje prirodom. Možda će netko rećida pretjerujem i da situacija nije tako alarmantna, alibojim se da sam ipak u pravu. Sramota je bacatikruh u smeće, a bacati ga uz cestu i to ne nekuobičnu, nego cestu na kojoj su ljudi umirali, nesamo od metka i noža srbočetničkih agresora,već i od gladi, stvarno nema opravdanja. I to jejedan oblik poštovanja, odnosno nepoštovanja uovom slučaju. Putovanje nekih od njih nije trajalotri dana kao naše, nije im trasa bila obilježena putokazima,nisu ih čekale cisterne s vodom, kamioni sokrepom, medicinske ekipe. Mnogi su lutali tjednimai mjesecima, vrteći se u krug, preživljavali jedućigljive, lišće, puževe i šumske plodove.Svaki dan je težak na svoj načinKolona se konačno formirala, krenuli smo maloposlije devet sati, korak po korak. Tek će se naprvoj uzbrdici kolona prorijediti. Srećemo gospođukod koje smo spavali, dijeli sendviče učesnicimaMarša. Uz cestu ima puno ljudi koji nas ispraćaju ižele da nas Allah dž.š. prati na putu. Ubrzo stižemodo spomen obilježja podignutog Kapetanu Hajri.On je poginuo ovdje kod sela Nezuk u trenutkudok je pokušavao osposobiti tek zarobljeničetnički top. Slučaj je htio da baš tog kobnogdana nije nosio pancirku. Svaki dan Marša jeprepun raznih događaja, od satova povijesti,svjedočenja ljudi koji su preživjeli put smrti iopet ga zajedno s nama prolaze, predstavljanjaorganiziranih grupa, a večeri su predviđene zapromocije knjiga i projekciju filmova o SrebreniciČinilo mi se gledajući dnevni raspored da se vrlomalo hoda, da se veći dio dana provodi u nekimdrugim aktivnostima. No u stvarnosti nije tako. Hodase stalno i puno. Sva ova događanja mogu doživjetisamo oni koji su na čelu kolone, dakle prvih tisućuljudi, a ostale četiri tisuće to propuštaju. Sve se svodisamo na to da hodaš, hodaš i opet hodaš, a sva tvojapitanja i dileme svode se samo na jedno pitanje:„Koliko još ?“ U tom trenutku nemaš pojma gdje senalaziš, ne pada ti na pamet da pogledaš na kartu,sva tvoja energija, fizička i psihička usmjerena jesamo jednom cilju, stići na mjesto gdje se noći. To jejedan svojevrsni ispit spremnosti da izdržiš napore.Sve ono što sam mislila da ću doživjeti na Maršu, anisam, proživljavam sada čitajući svjedočanstva ljudikoji su preživjeli Put smrti, a i svu drugu dostupnuliteraturu. Slijedeće godine će moj doživljaj biti sasvimdrugačiji, znam da fizički mogu izdržati napor,a sva mjesta kroz koja ćemo prolaziti za mene ćeimati drugo značenje, jer ću uz njih vezati događajeo kojima sam čitala. Ovakav propust mi se nije trebaodogoditi, trebala sam se pripremiti za Marš istokao što se pripremam za bilo koje drugo putovanječitajući svu raspoloživu literaturu.Po trasi uz nas trčkaraju novinari, no neće oni dugo,čim se dokopaju asfalta, napuštaju nas. Pričam snovinarom koji radi kao dopisnik France Pressa,zanima ga koje su moje pobude da sam došlana Marš mira. Kažem mu da su razlozi brojni, anajvažniji je što kao ljudsko biće osjećam stidpred srebreničkim žrtvama, stid zbog onoga štosu im uradili i što im i dalje rade. Svaki čovjek,koji se deklarira kao pošten i humanista, trebaobi se pokloniti srebreničkim žrtvama, a preko njihi svim ostalim ljudima čiju nevinu krv neprestanoprolijevaju u ime nečega, odnosno tkz. višihinteresa. Kažem mu kako sam ogorčena, ljuta,zbunjena, tužna, rastrgana čitavim mnoštvomosjećaja, ali sve je to bolje od ravnodušnosti izaborava. Nesretna sam što ne mogu više učiniti,ali ovakav fizički i psihički napor sam voljnapodnijeti u ime pravde i toga da se o Srebrenicipriča s nadom da će masovnost ovog protestnogmarša izazvati grižnju savjesti kod nekogod relevantnih međunarodnih aktera, koji imajumogućnosti, ali nemaju do sada volje, da nazovustvari njihovim pravim imenom, te da zločincibudu procesuirani i kažnjeni. Osim toga činilomi se da je ovo jedan osobniji i pošteniji naklonubijenim Srebreničanima, jer ću osjetiti bar djelićnapora koji su oni pretrpjeli u svom htjenju dase domognu slobodne teritorije. Neće na ovimšumskim stazama i neprohodnim predjelima bitipolitičara da nam ispiru mozak ispraznim frazama,ali će to obilato iskoristiti na dženazi u nedjelju.Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Haris Silajdžićpriključio se Maršu simbolično par kilometara prijePotočara. Ispred mene i moje jaranice Mire hodagrupa muškaraca i pričaju kako svake godine naMarš dolazi jedna žena iz Francuske. Žene sujoj sašile dimije, pa ona u dimijama i adidasicamaprohoda kompletnu trasu. Nije prošlo desetminuta kad sam sustigla jednu ženu, u ruksakujoj zataknuta francuska zastavica. Ovo je posebnasreća, među toliko ljudi sresti baš nju. Malo smobrbljale, ali sam je morala napustiti, jer je mojakolegica prilično odmakla.Razgovarajući o Maršu i o tome koji je dan najteži,dobivala sam različite odgovore, pa tako kad sveprofiltriram i sumiram, ispada da je svaki dantežak na svoj način, a doživljaj je subjektivan.Prvi je težak, jer je trasa od Nezuka do Kamenicenajduža, dosta se hoda kroz šumu, a zbog kišaprethodnih dana staze su blatnjave. A kada predBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS41tobom prođe par tisuća ljudi to se pretvori u priličnoljepljivu i žitku masu, kližeš se, bez obzira ideš liuzbrdo ili nizbrdo. Moram reći da su organizatoripostavili improvizirane mostiće na nekim mjestima,tako da nije trebalo gaziti kroz vodu, mokre čarapegarantiraju žuljeve. Neki dijelovi trase su promijenjeni,tako da je odabrana lakša varijanta, duža, ali zatomanje strma. No bilo je mjesta gdje se nije mogloništa učiniti, ali tu su si ljudi međusobno pomagali.Planinari iz moje grupe su mi pomagali na uzbrdicamanositi ruksak,tako mi je bilo lakše fotografirati.Prvi dan smo malo prije dolaska u Kamenicu zapeliu groznom odronu zemlje, ali se ovdje solidarnostpokazala u pravom svjetlu. Tu sam usred blatnjavekaljuže upoznala par iz Španjolske, pomagali smosi međusobno na nizbrdici, a na uzbrdici su pomogliplaninari iz Velike Kladuše da se izvučemo iz blata.Po dolasku u Kamenicu spuštamo se do potoka iperemo tenisice. Kompletno sam prljava od glavedo pete. Kad sam se ohladila od hodanja, počelime boljeti zglobovi, mišići uopće ne, ali zglobovi supucali, ne znam što me više boljelo gležnjevi, koljenaili prepone. I ovu noć spavamo u kući, krevet dijelimsa Zulfom, simpatičnom frizerkom iz Bužima. S njomi Mirom ću se družiti do kraja Marša. Već u devetsati smo bile spremne za spavanje. Probudila samse u neko doba noći, noge su me boljele i dalje.Pogledala sam na mobitel, tek je ponoć.Ide se ujednačenim i sporijim tempom i čini mi seda smo u trenu stigli na vrh. Opet tražimo hladovinuda se malo odmorimo, pa nastavljamo dalje. Petakje pa će se u džamiji u Rovašima klanjati džumaili kako Krajišnici kažu džumaja. Večeras spavamou Mravinjcima, u šatorima kao i ostaliučesnici Marša. Ta zadnja etapa do kampa nijebila zahtjevna, hoda se po ravnici, samo nemahladovine, a asfalt baš isijava. Svaki malo veći hladkoristimo da predahnemo. Vidjele smo sad kakonema samo naša Zulfa problema sa žuljevima,dosta ljudi hoda u čarapama ili čak bosi, a stopalaim u zavojima. Srećom na svakih par kilometarapostoji improvizirani stacionar, a grupe u crvenoobučenih volontera Crvenog križa hodaju s namapo trasi. Nema nekih prevelikih problema, žuljevi,par slučajeva sunčanice, a zadnji dan je bilaintervencija zbog infarkta. Čovjek je helikopteromprebačen u bolnicu i mislim da je dobro. Osimmedicinara trasu osiguravaju policajci i službeniredari Marša. Nekih većih problema nije bilo, aliuvijek ima pametnjakovića koji se igraju životomi misle da je jako razumno što idu prečicom krozteren koji je još uvijek miniran.Trasa Marša ide kroz Republiku Srpsku, jasno da jeUspon na UdrčUjutro sam ustala, kako se ono kaže, kao nova, ništame nije boljelo, kao da sam jučerašnji dan provelaodmarajući, a ne pentrajući se po bosanskim brdima.Fiko Kahvedžija, „šef“ mojih planinara, kažeda je ovaj drugi dan hoda najteži. Ne mogu rećida je bio lagan, ali nije bilo tako strašno kako sugovorili. Kad sam ispred nas vidjela Udrč visok1043 metra, mislila sam da ne nema varijante dase tamo popnem, ali sve je moguće, čak i ono štomisliš da je nemoguće. Prije samog uspona odmaramouz rijeku Drinjaču i slušamo sat povijesti.Tema su masovne grobnice, predavač priča kakoosim sekundarnih pronalaze sve više tercijarnihgrobnica. Sve je ovo dokaz da je egzekucija muslimanabila dio vrlo perfidno smišljenog plana,identifikacijske isprave su spaljene, a kosti jednogskeleta se nalaze na više lokacija. Srbi su sebaš potrudili da maksimalno otežaju identifikacijuubijenih. I danas nas služi vrijeme, sunčano je, aline prevruće, a kad je zapržilo ušli smo u šumu, kojanas je tri sata, dok je trajao uspon, štitila od vrelinesunčevih zraka. Zulfi je dosadio planinarski štappa ga je dala meni i tek sam tada vidjela koji sampropust napravila što sam svoje štapove ostavilakod kuće. Staza je uska, stalno idemo uza stranu,ali uspon nije prestrm. U koloni smo jedan po jedan.situacija između muslimana i Srba i dalje napeta, alineki to ne razumiju pa provociraju. Baš smo prolaziliuz jednu česmu i spomenik podignut poginulimSrbima (mislim da se odnosi na Drugi svjetski rat).Spomenik osiguravaju dva srpska policajca i dvaBROJ 18

42BOŠNJAČKI GLASslužbena redara Marša. Prolazeći uz spomenik dioučesnika tekbira. Nakon nekog vremena me sustigaojedan od redara vidno iznerviran: „Ne razumijemkako nam to možete raditi, vi ste danas tu, moždadođete slijedeće godine na dan ili dva, a mi ostajemotu živjeti. Sigurnosna situacija je teška i napeta, aovi mladići ne razumiju da je tekbirima dodatnootežavaju.“ Za cijelo vrijeme Marša čuli su se tekbiri.Svaki put sam bila okružena nekim drugim ljudimai većina je negodovala na ovakvo ponašanje. Datekbiraju ljudi koji su preživjeli Put smrti, ne bih reklajednu jedinu riječ, pridružila bih im se, ali to radegolobradi mladići, koji ne razmišljaju kako rade štetuljudima koji ovdje žive. Evo opet sam se vratila naono što sam pisala na početku da bi neki ljudi trebalirazmisliti da li su na pravi način shvatili svrhu ovogprotestnog Marša. Kad smo se u Mravinjcima smjestiliu šatore otišla sam do centralnog dijela kampa,malo fotografirala i svratila do prijatelja s Hayat TV-a,koji su radili emisiju uživo. Dok sam u jednom odvelikih vojnih šatora pričala s ljudima prišao je jedanod redara, tražio je predstavnika grupe iz Kaknja, jerse pojavio problem s konzumacijom alkohola. I ovi bidečki trebali razmisliti o svom ponašanju i o tome štoza njih predstavlja Marš mira.Potočari su sve bližeI tako smo malo po malo došli do dana koji je meniosobno bio najteži. Ne samo da je trasa bila teška,na mjestima je uzbrdica bila pod 75 stupnjeva.Biciklisti ulaze u PotočareEkipa TV Hayata uvjek je tuSlijedeći problem je bilo sunce, hladovine nigdje,izišli smo iz šume. Poslije nekih deset prijeđenihkilometara zaboljela su me leđa, nažuljala sam ihnoć prije spavajući u šatoru. Dva popijena voltarenai masaža pomogli su samo trenutno. Međo nije nosiosvoj ruksak, kad je vidio kako se ne osjećam dobro,nosio je moj gotovo do kraja Marša.Nadam se da će biti prilike da mu se odužim ilislijedeće godine pomognem nekom drugom, komepomoć bude potrebna. Kroz sva mjesta kroz kojaprolazimo ljudi nas sačekuju, nude kavu, sokove,voće, vodu. Velika su njihova srca, nemajuoni puno, ali to što imaju dijele s nama. Kadasmo konačno počeli hodati niza stranu, znali smoda se približavamo Potočarima i da je naša misijauspješno završena. Kroz granje su se ukazali bijelinišani na mezarju, a mene je uhvatio čudan jedanosjećaj, radost jer smo stigli na odredište i tuga,jer tisuće Srebreničana to nisu uspjeli, nisu došlido Nezuka i slobodne teritorije, ali se nisu uspjelivratiti čak ni ovim povratnim smjerom kojim smomi išli, da nađu konačan smiraj na potočarskommezarju. U šumama, kojima smo prošli, leže joštisuće skeleta ubijenih muslimana. Mnogi sa popisanestalih neće nikada ni biti pronađeni. Sutra jenedjelja, 11. srpnja, ukopat će se 775 ljudi, jedanod njih je katolik, svi ostali su muslimani. NekaBog podari sabur i zdravlje majkama, ženama, sestrama,nenama i kćerima koje još čekaju da ukopajusvoje najmilije. Kažu da vrijeme liječi sve rane, aliova rana je preduboka i suviše krvava da bi ikadazarasla. Kažu, također, treba oprostiti, ali poslijesvega što sam pročitala o Srebrenici, pogledalana video zapisima i osjetila hodajući Putem smrti,mogu reći samo jedno - proklet bio tko halali.BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS43Piše: Prim. Dr. Ferid LatićMedicinski kutakPrevencija i suvremeni pristupiliječenja raka grlića matericeRak grlića materice jezloćudna bolest koja kadse otkrije u uznapredovalomstadiju odnosi mnoge živote.Nastaje nekontroliranim rastomćelija vrata materice. Uz pretpostavkuda se tumorska masarazvija iz jedne maligne ćelije,tumorska masa nakon 30 - 40dioba zauzima 1 cm 3 , a sljedećihdeset dioba već 1 kg. Imajući uvidu da se u početku proces odvijasporo i da maligna ćelija nastajeiz premalignih – atipičnih ćelijakoje prvo promijene mali dio epitelai ako se proces ne zaustavlja,atipične ćelije zauzimaju čitav epitel,probijaju bazalnu membranu ipočinju invazivno rasti zahvaćajućičitav grlić, prelazeći na matericu,vaginu i okolno tkivo, urastajućiu mokraćni mjehur, debelo crijevo,sve do koštanog dijela malezdjelice, dajući metastaze. Tadaviše nema povratka i bolest sezavršava smrtnim ishodom.Od premalignih promjena nagrliću do pravog invazivnograka grlića materice prođe višegodina i ima dovoljno vremenaučiniti dijagnostičke procedure izaustaviti bolest na vrijeme.Cilj je iz mase zdravih žena –screening metodama izdvojitipotencijalno bolesne i liječiti ih navrijeme.Rak grlića materice zauzima visokomjesto po učestalosti, odmahiza raka dojke. Svake godine se usvijetu otkrije 500 000 oboljelih, aod toga 250 000 umre.Najčešće obolijevaju žene između30 i 55 godina, mada se ta granicaspušta i ispod 30.Najčešća smrtnost je kod ženaizmeđu 50 i 60 godina, jer se onenajslabije kontroliraju.Uzrok nastanka raka grlića matericenije još uvijek sa sigurnošćupoznat. Pretpostavlja se da nanjega utiču genetski faktori, rasa,vjerska pripadnost, socioekonomskii higijenski faktori.Kao faktori rizika se navode:rano stupanje u spolne odnose,prije sedamnaeste godine kadaje epitel genitalnog trakta nezreoi podložniji upalnim promjenama,mijenjanje partnera i partnerki,spolno prenosive bolestikao što su clamidia trahomatis,trichomonas vaginalis, hemophylusvaginalis. HPV (Humani papillomavirus) infekcije zauzimajudanas glavno mjesto uzroka nastankaraka grlića materice i tosojevi virusa 16, 18, 31, 33, 35 .Njemački znanstvenik Harold zurHansen je 2008. godine dobioNobelovu nagradu za fiziologijui medicinu za istraživanje rakagrlića materice i uloge virusa HPVu nastanku te bolesti.HPV virus se prenosi spolnimputem i svaka spolno aktivna ženaje izložena tom riziku.Treba naznačiti da svaka ženakoja ima izoliran HPV virus visokogrizika ne obolijeva od raka.Jake obrambene snage organizmavirus drži pod kontrolom ili gaeliminiraju.Pad imuniteta zbog oboljenja,stresa, uzimanja imunosupresivapovisuje rizik od raka grlićamaterice.Pušenje 2 puta povećava rizikza ovo oboljenje, kao i uzimanjeoralnih kontraceptiva.U početku rak grlića materice nedaje nikakve simptome. Kasnijese javlja krvarenje nakon snošaja,neuredna oskudna krvarenjaneovisna o ciklusu, iscjedakpoput ispranog mesa.Kako bolest napreduje simptomatologijaje sve bogatija, krvarenjasu jača, čak jako obilna i opasnapo život i bolovi su jači, pacijenticarapidno slabi, gubi na težini,ima jake anemije i na kraju jeprikovana za postelju.Dijagnoza bolesti se postavljaginekološkim pregledom, PAPAtestom, kolposkopijom, biopsijomi kiretažom cervikalnog kanala(uzimanja tkiva grlića materice zapatohistološki pregled). Jedinasigurna dijagnoza raka grlićamaterice je biopsija i PHD verifikacija.Dodatne pretrage kaoultrazvuk male zdjelice, magnetnarezonanca male zdjelice, cistoskopija,rektoskopija koriste se zaodređivanje stadija bolesti.Terapija zavisi od stadija bolesti.Najvažnije je otkriti i liječitipretklinički karcinom, odnosnopromjene na ćelijama koje jošnisu karcinom, ali bi mogle bitiako se ne liječe.Promjene na grliću u smisludisplazija se liječe antibiotskomterapijom prema uzročniku i antibiogramu.Mogu se liječiti termokoagulacijom,krioterapijom ilaserom.Displazije teškog stupnja i karcinomin situ se liječe operativnolupekscizijom ili konizacijom, gdjese odstrani bolesni dio grlića dozdravog tkiva.Uznapredovali stadij raka grlićamaterice se liječi zavisnosti odstadija. Stadij I b se liječi radikalnomWertheimovom operacijom,a neoperabilni slučajevi se liječeradioterapijom, rijetko kemotera-BROJ 18

44BOŠNJAČKI GLASpijom. Neizlječivi slučajevi seliječe palijativno.Prevencija raka grlića matericeje za pojedinca, a i za društvonajbolja i najisplativija.Treba raditi na zdravstvenomprosvjećivanju, poučiti mladežene da imaju uredan seksualniživot i higijenske navike, redovnoobavljati ginekološke preglede,upotrebljavati kondome kodrizičnih skupina.HPV tipizacijom se izdvajaju i pratežene koje imaju rizik za nastanakraka grlića materice.U nekim zemljama je obavezna vakcinacijaHPV vakcinom djevojčicaod 9 - 29 godina pa čak i dječaka.Obrezivanje muškaraca takođersmanjuje učestalost bolesti, a uSAD-u postoji protokol po komese sva muška djeca obrezuju do8 dana starosti u rodilištu, bezobzira na vjersku pripadnost.Kao glavni i sigurno najvažniji zaprevenciju i rano otkrivanje rakagrlića materice je citološka analizabrisa koji se uzima s grlića i izkanala grlića materice – takozvaniPapanicolau test.Međunarodna citološka akademijapreporuča godišnje uzimanjebrisova svim spolno aktivnimženama bez obzira na dob.Piše: Arif KljučaninDuhovni kutakBajramska pričaProrokNoć se spuštala nad Samarkandom i vrijedni Abu Ubajda kroz širok izrezbaren prozor ugleda preko listova požutjelogpergamena kako se stari mujezin penje uz spiralne stepenice vitkog munareta i hitro ustane spremati staklene bočiceraznobojnih tinti u koje je cijelo poslijepodne umakao svoja oštra pera. Pred njim je stajalo nekoliko novih listova gustoispletenih slova učiteljove knjige o dušama, naručene od velikog emira Ishafana. Zadivljeno je gledao u skladnu mrežuučiteljivih stihova koji su u njemu otvarali neslućene prostore spoznaje i užitka. Svaka je ispisana misao blistala jasnokao biser rose na juranjem suncu i on je žedno ispijao nektar njihovih bogatih značenja. Ponovo je po tko zna koji put odkada prati učitelja bio uvjeren da je dobri i mudri Ibn Sina prorok. Prvi tekbir ezana ispuni sobu pozivom i marljivi AbuUbajda odloži listove knjige i sjuri se niz kamene stepenice do bunara i počne uzimati abdest posve predan molitvi kojomje pratio svaki pokret ruke s malim jezerom vode na dlanu. Mudrost i ljepota učiteljevih stihova potpuno su iščezli iznjegove svijesti kao da ih nikada vidio nije.Ta misao da je učitelj prorok, prvi put mu se javilau Nishapuru. Prije četiri godine. Iza sebe je tadaveć imao nekoliko godina napornog rada i učenjao tijelu i umijećima ozdravljenja. U Nishapur su došli napoziv sultana prije nego se vojska upustila u okršaj sapobunjenim plemenima kazaka. Gotovo bez prekida dvasu dana podvezivali odsječene ruke, šivali duge rane odsablji, vadili slomljena koplja iz utroba i pluća, namještalislomljene kosti, vadili strijelama probite oči. Jedva sedržao na nogama od umora i dešavalo mu se da bi natrenutak zaspao sa rukama u toploj utrobi nesretnika,a učitelj kao da se tek probudio iz dugog i krepkog sna,svjež i smiren prilazio je ranjenicima i blagim ih riječimasmirivao dok se pažljivo zagledao u rane, pipkao i kuckaonesretnike po udovima, mirisao krvave zavoje, prije negoje u ruke uzimao oštar nož ili neku od pila, poluga i igalakoje jezajedno sa kovačima izrađivao u sultanovim radionicama.Jer mudri je Ibn Sina puno znao i o metalimai njihovom miješanju i obradi. I kad su svi nesretnici biliobrađeni još je satima obilazio šatore ranjenika i davaoupute bolničarima i kuharima, a onda sjedao i pisao i čitaodo dugo u noć. A sutradan ga je probudio i odveo izvangrada i u miru ugodnog šumarka uz bistru rječici davaomu nove upute i saznanja o liječenju teških rana, crtaomu na žutim komadima grubog papira rasječene rane saspletovima mišića, presjekom kostiju i sitnim cjevčicamakrvotoka. U povraku bi zastajao kod biljaka, objašnjavaomu koje djelove valja uzimati, kada i kako ih pripremitiza neku od boleština koje prate ljudski rod na ovom prolaznomsvijetu. A kad je pala noć pokazivao mu rasporedzvijezda i njihovo značenje u ponašanju insana, ili bi mupričao o Bogu i smislu svega, živog i neživog. Tad mu seprvi put učinio, onako neumoran i stasit, sa srpom zlatnogmjeseca i pregrštima zvijezda iznad glave da je pred njimistinski prorok. Kad su se vratili u grad prije počinka upitaoje učitelja zašto on, koji tako mnogo toga zna, ne objavinarodu svoja učenja, jer ako su ljudi krenuli za pegamberimastočarima, stolarima i trgovcima, koji su većinom bilinepismeni, kako bi tek krenuli za njim kome je sve poznatoi koji vlada nebrojenim umijećima i piše na toliko različitihjezika i pisama. Plemeniti se Ibn Sina tek slatko nasmijaoi odmahnuo nehajno rukom. Još ga je jednom prije negosu usnuli upitao : doista, zašto on ne postane prorok?Jednako se smijući, učitelj mu je blago rekao da će mujednom, kad za to dođe vrijeme, objasniti zašto on nikakone može biti pegamber, a onda se okrenuo na stranu iBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS45za čas je upao u miran san. O, samoda to vrijeme nije došlo, odani AbuUbajda mogao je opisati svaki znakučiteljevog proropštva, jer u proteklihčetir godine bilo je mnogo prilika kadase Abu Ubajda uvjerio u božanskuodabranost učenog i neumornog IbnSine. Mogao je, ali nije, iako je zaistanapisao knjigu o učitelju.U njegovoj knjizi o knezu znanostiAbu 'Ali al-Huseinu ibn 'Abd Allahuibn Sini, poznatijim pod njegovimlatinskim imenom –Avicena, koju ćepisati mnogo, mnogo kasnije, kadadobrog učitelja više ne bude, bitiće izostavljena svaka takva zgoda.Ono strašno i dramatično iskustvoiz Afganskih vrleti gdje je jednomgodišnje učitelj odlazio platiti bijeliprah kojim je otklanjao sve boli inemire oboljelih, kada su ih na stazipresreli divlji i neznabožački chahari iodveli ih u u svoj nepristupačni logordo kojeg su jahali kroz gole klisurei klance dva dana, svezani kožnimuzicama, gladni i žedni. Za deset danaučitelj je već govorio njihov jezik iposve ih opčinio. Balavoj dječurlijiskidao je bradavice i lišajeve, a ondasu nam počeli dolaziti bolesni starci iostali, tako da su uskoro bili gotovogospodari plemena. Pokazalo se daje njihova grubost i svirepost tek jedood mnogih zlih posljedica neukosti.Za mjesec dana bili su susretljivi ipitomi kao najbliži rođaci. Učitelj imje pokazao moć čistoće i urednosti,naučio ih vještinama izrade bazena ijoš bezbroj prostih i korisnih umijeća,pa kad su odazili, uz pratnju bubnjevai zurli kao kraljevi, svi su plakali i dugoim mahali šarenim rupcima sa vrletiiznad staze kojom su jahali. Sa njimasu pošla i dvojica momaka kojih jeučitelj odabrao za medresu u Buhari,gdje je jednom i sam bio učitelj fizike,geometrije i logike. Dobri će AbuUbeida , čija je odanost učitelju beskrajna,iz knjige izostaviti i noć kad supresjedili u jami među klupkom otrovnicakoje je Ibn Sina omamio tihimzvužducima i sporimu kretnjama rukuiznad njihovih podignutih glava, a ukojoj su potražili utočište od pješčaneoluje kad su im se otrgli konji i pobjeglioviti neprozirnim zavjesama uskovitlanogpijeska. Tako neće navestini težak i iscrpljujući hod kroz crnupustinju u kojoj je učitelj uvijek uspionabaviti kakav gorak ali jestiv zalogajili gomolj iz kojeg su cijedili voduu ispucala usta i kako su konačnodošli do pitome oaze, sa rodnim palmamadatula i tankim hladnim izvorom,slijedeći putokaze zvijezda kojeje učitelj poznavao kao da ih je sampozabadao u baršun noćnog neba.Nije spomenuo ni zgode kojim je biosvjedokom nebrojeno puta, kako suse osorni kezovi i moćnici gradovakroz kojie su prolazili za samo minuturazgovora sa Ibn Sinom pretvarali udobre i susretljive domaćine nudećiugodan smještaj i sofre pune raskošnehrane. I još mnogo toga ostalo jenespomenuto i zauvijek zaboravljeno,osim priča o učiteljevim čudnovatimizliječenjima koja su ostala sačuvanajer ih je narod čarobnog Korasana ipustinjskih sela Karakuma, kao i oniponosni stanovnici Afganskih vjetrovitihvisoravni ugradio u svoje legende,koje brižno njegovane nosi krozvrijeme što sve osim riječi odnosi unepovrat. Što se to desilo vrijednom ivjernom Abu Ubeidu da ispusti sve tezgode koje su ga tako snažno uvjeravaleda je Ibn Sina pegamber? Zarse njegova ljubav i odanost učiteljuosušila ili pretvorila u zavist i mržnju,što se zna javiti kod onih koji neumiju doseći svoje uzore? Zar je ga jeizdalo pamćenje, njega koji je dnevnomogao upamtiti tisuću riječi mehkoggrčkog jezika kojem ga je učiteljprednoć podučavao? Ili ga je obuzelaoholost tako svojstvena mladima navrhuncu snage i energije koja u njimavrije željna da se ispuše i dokaže?O, neka nas Bezvremeni, Onaj iznadnas iz Koga sve izvire i u Njemu opetponire, odbari strpljivošću - sve ćedoći na vidjelo. Samo da Abu Ubajdaobavi namaz na kojeg je krenuo.U to vrijeme, u svom konaku iznadgrada na rubu male ali guste borovešume, mudri je učitelj spavao.Nije čuo udaljene pozive na molitvurazrijeđene visinom i zvukom lahorašto se igrao vršcima borovih izdanaka.Iz nabreklih prašnika žuti sepelud prosipao i obavio šumu kaomagla. Prethodnih nekoliko noći biloje vedro i svunoć je pratio putanjuplanata, naročito Jupitera i Marsapod čijim su uticajima najniži nagoniu insana. Njegova krupna, sjedinamaprošarana, glava ležala je na velikojkarti noćnog neba, koju je upornoispunjavao posljednjih deset godina,i nekoliko požutjelih komada hartijegusto ispunjenih brojevima i linijamazakrivljenih putanja nebeskihtijela. Umor ga je konačno stigao iomeo u najpresudnijem trenutku darazotkrije nebesku mehaniku zla kojaizvire iz moćnih sfera uticaja hladnogi prijetećeg Jupitera i krvavogMarsa. Kad se probudi, dvadesetakminuta kasnije, od nekog nejasnogi ružnog sna što mu je kratko kaosjena obavio usnulu dušu, osjetićetupu i duboku bol u glavi. Brojkena kojima mu je ležala glava bile surazmrljane od kapljica znoja koje suizbile prateći jezu sna. Više nikadaneće moći odgonetnuti tajnu kojuje već skoro bio razgolitio nizovimabrojeva koji su tekli niz pletenice ovalnihputanja nebeskih tijela koje jeucrtavao proteklih noći. Osjetiće lakudrhtavicu i pozvaće starog Irfana dazatvori prozore, upali svjetlo i donesemangalu. Dok je sluga glasno vukućinoge po podu zatvarao prozor IbnSina zaogrne vunen plašt od kojeg senikad ne odvaja. Mangala i tanka nitsvjetlosti lojanice malo su razvodnilihladnoću koja ga obuzela i on naručičaj od trputca i matičnjaka. Čuo jezveket lonaca u kuhinji i starog Irfanakako nešto priča sam sa sobom ipreplavi ga snažan osjećaj sažaljenja inježnosti. Irfan je bio sluga njegovogoca i kada je on umro, mudrom jeIbn Sini bilo tada bilo dvadeset i dvijegodine, Irfan je nastavio služiti njegovogsina. Sa suzama u oku vještosakritu pod guste nabore oko očijuustane učitelj i pomalo nesigurnokrene za njim u kuhinju da ga zagrli.Da, mudri je Ibn Sina imao mehko iranjivo srce.Kad je Abu Ubajda izašao iz džamijesve mu se činilo nestvarnim odružičaste svjetlosti kojom je goriohorizont na mjestu gdje je sunce potonulou udaljeno krilo pustinje. Nasuprotnoj strani horizonta hladna setama slijevala niz vrhunce udaljenihafganistanskih planina gdje im jeBROJ 18

46BOŠNJAČKI GLASsutra valjalo krenuti. Jučer je, u kasnoposlije podne, prašnjavi konjanikdonio pismo od sultana MahmudaGhaznawia u kojem moli časnog IbnSinu da požuri u grad Herat gdje gaje teška bolest zaustavila i s kojom seveć danima bori na postelji. Jedan jedan trebalo slugama da pripreme svešto je učitelj zatražio za put i sutra, usjeni Uzvišenog, oni će rano krenuti.Sa konjima i tovarnom mazgom trebadoći pred učiteljev konak prije negosunce obasja grad.I doista, uzorni je Abu Ubaida zvonkoudario zvekirom o kapiju učiteljovogkonaka sa prvim zrakama sunca zaleđima na udaljenim nazubljenimvrhuncima planinama. Horozi su segrlato nadvikivali u obližnjem seluiza bedema starih borova, svježinajutra imala je miris šume. Podne suklanjali na glatkom kamenu obalemale rječice što je vijugavo dijelilamalu kamenu visoravan s velikimrascvalim grmom divlje ruže na sredini.Učitelj je slabo jeo i počela gatresti slaba groznica. Prenoći li su ujednom selu ispod planinskog prijevojau napuštenom hanu, na debelojbali sijena koju su dobili od jednogseljaka za pola srebrenjaka. Učiteljje samo popio čaj i odmah zaspaopropuštajući klanjati jaciju. Rano sukrenuli, a sabah su klanjali visokoiznad sela. Trebalo je prije noći stići uhan s druge strane planine gdje zimajoš traje. Poslije akšama još su jahaliniza stranu prošaranu kržljavim grmljem,obaviti snijegom što je počeonenadano sipiti iz visina. U daljini suvidjeli treperava svjetla hana i kućakoje kao da su zagrlile han i mali kamenimesdžid. Kroz kapiju hana prošlisu s jastučićima snijega na leđima.Upravitelj hana, poduzetan i lukavčovjek, guste brade i prodornih očiju,dao im je sobu sa čistom zobenomslamom na ležajevima i poslao mangalusa velikim čajnikom zabodenimu rumene kvrge žeravica. Groznicakoja je mučila učitelja pojačala se i onje legao odbivši popiti čaj. Zaspao jeodmah s prvim promuklim riječimaezana. Na povratku iz mesdžida vijerniAbu Ubejda pokrije usnulog InbnSinu sa jednim od teških pokrivačaod ovčijih koža koje im je upraviteljhana ostavio pred vratima. Hladanje vjetar šuškao u pukotinama kosihkrovova hana i Abu Ubejda brzo legnena ležaj i pažljivo preko sebe prebacisvoj vuneni gunj, a zatim ovčije kožeiz kojih je bio slab ali težak dahznoja nekih prethodnih posjetiteljahana. Uskoro je i on zaspao, a zatim ifitilj lojanice. U mraku, u sve jačemzagrljaju studeni, žmirkavo su izdisaliposljednji grumeni žeravica mangale.Mora da je ponoć odavno već bilaprošla kad se tiho u mraku oglasioslab i treperav glas Ibnn Sine.- Ubajide...Ubajide!...Dugo je trebo slabom učitelju da zazivaime učenika. Tek uz pomoć naglognaleta vjetra što je glasno lupio nekimslabo zavezanim kapkom u avliji hana,vjerni se Abu ubajida probudio.- Oj,Ubaide! Čuješ li?- Čujem, čujem, učitelju! – progovoriAbu Udajda zavlačeći smrznut nospod smrdljivu ovčiju kožu.- Ustani, molim te, i done si mi vode,ova me vručica cijelog iscijedila.- Nije dobro tako vruć piti hladnuvodu, a čaja nema. Mangala se većodavno ugasila – odgovori Ubajid neizvlalčeći glavu ispod pokrivača.I taman kad je hvatao san opetse iz studenog mraka oglasi učitelj:Daj, dobri moj, samo jedan gutljaj midonesi, sva su mi se usta osušila.-Strpi se, poštovani, znaš i sam da nesmiješ vruće naglo gasiti studenim– neuvjerljivo je odgovorio učenik,koji je počeo osjećati hladne jezikemraza na nogama.San mu se posve razbio i jasno je uzvukovima noći prepoznavao u štose vjetar zaplitao. Iz daljine je zavijaopas ili gladan vuk.- Ubajida, sine, daj samo gutljajmi treba da raskvasim grlo, suho jeko stari odžak.- Ma, dobri moj, nemoj još piti.Strah me je da još nešto gore nenavučeš i da ćemo okasniti s pomoćisultanu – odgovori Ubajida trudeći seda mu glas zvuči uvjerljivije, uvlačećirashlađene noge dublje u slamu.Opet je vjetar zapeo o kapak. Triput je njim tresnuo u zid, a onda senejasno čula psovka i kuckanje čekića.Huka kao da se premjestila dalje odzbitih kamenih kućica. Neki posvenejasni zvukovi, mukli i udaljeni slabosu se mješali sa vjetrom. Možda jekakva šuma u blizini, pomisli Ubaida iponovo osjeti mekan dah sna.- Ubajida, dina ti, daj ustani! Samoda okvasim usne, sve su se skorile odvručice.- Dragi učitelju, strpi se samo doksluge ne potpale nove mangale. Samošto nisu. Čini mi se da sam ih čuo kakogaze kroz snijeg prema drvima ispodstrehe- lagao je Ubajida pritisnutstudenim dahom noći.Ubajida nije bio siguran da li je biousnio ili ne kad se opet začulo slabostenjanje mudrog Ibn Sine: Daj, Alahti svemogući prosvjetlio pute, dodajmi gutljaj pa makar odmah umro!Ne mogu više micati jezik, koliko seosušio.- Molim te, strpi se, za tvoje dobroi za dobro svih kojima trebaš, ne traživodu na ovoj studeni. Još će ti gorebiti, vjeruj mi – drsko se opravdavaoUbajida.Huk je ispunio sobu i mudri je učiteljmolbe svom učeniku zamjenio tihimmolitvama Sveprisutnom Gospodarusvega, koji mu je uskoro podariokratak i krepak san.„Alahu ekber! „– obojicu je smrznutihputnika u hanu probudio mujezinsa niskog kamenog tornja mesdžidazatrpanog snijegom. Abu Ubejdahitro ustane, žurno navuče čizme i,u dvorištu hana, snijegom uze abdesti gazeći duboke nanose uputi se nasabah namaz. Bolesni je Ibn Sinaklanjao ležeći, sklapajući teške kapkeonda kad je trebalo pasti na sedždu.Dugo je učio. Nije prekidao ni kadse Abu Ubajda vratio drhtureći odhladnoće, ni kad su donijeli mangale.Tek kad je oćutio topli miris čaja prestanei nemoćno podigne glavu ispodpokrivača.Upravitelj hana im je donio pladanj sakuhanom kašom i ćup vručeg kozijegmlijeka. Jelo im je prijalo i oba sukusala hlapljivo. I dok su ispijali vrućemlijeko reče Ibn Sina:- Vjerni moj Ubajida, došlo je vri-BROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS47jeme da ti odgovorim na ono pitanje,kojim me već godinama proganjaš.Naime, da ti objasnim zašto ja i unatočsvoje učenosti nisam pegamber.Abu Ubajida je znatiželjno počeotreptati očima iznad vrućeg kozijegmlijeka.- Vidiš, dragi moj, noćas sam tepet putao iskao da mi dodaš samogutljaj vode, jer me vrućica izmorilada sam mislio da ću umrijeti ako nepokvasim usta. Uvijek si našao nekiizgovor, lažući više sebe nego mene,da ne ustaneš iz tople postelje ustudenu sobu. Pred mrazom, moja jeučenost bila nemoćna da te pokrene.A samo je trebala jedna riječ ezanai ti si odmah skočio, unatoč mrazu, ihladnim snijegom uzeo abdest i nakamenom podu mesdžida bos si klanjaoSvemogućem. Samo jedna riječmolitve koju smo dobili od pravogpegambera, pa makar je bio nepismen,milost mu vjećnu podario Alah,bila je jača od sve moje učenosti. Eto,vjerni moj Abu Ubejida, zašto ja nemogu biti prorok.Od ovog kratkog dijaloga nad ćupomvrelog kozijeg mlijeka prošlo je višeod tisuću godina, dok u hladu bašćena jedom od zelenih brijegova GlenInnesa, na kraju svijeta, čitam knjiguo knezu znanosti Ibn Sini od njegovogvjernog učenika Abu Ubajida. Spuštamstaru knjigu i u dahu vjetra slutimmoć Bezveremenog. Silni sultani iveziri sa hordama snažnih armija, sjajnigradovi Korasana, zlatom optočenekupole Buhare i Samarkanda, plejadeučenih i mudrih, ljudsko more predanihi onih slijepih insana zauvijek jepomelo vrijeme. Ostale su samo pričei knjige koje potvrđuju, doista, da upočetku bijaše riječ.Klanje kurbana u riječkoj regiji2010. godinePripremio:Adem ef. SmajićOve godine osviještenost muslimana riječke regije i šire u svezi klanja kurbana je u usponu. Vjerovatno jedandio muslimana se vraća vjeri nakon uspavanosti i shvaća bolje islamsko učenje i obveze u izvršavanju, vjerojatnoje u pitanju i tevba nakon uspavanosti, te materijalnog i ovo svjetovnog lutanja na ovom prolaznomsvijetu. Stotine muslimana PGŽ ove godine je osobno klalo kurbane, a desetine su ih uplatili za djecu koja seškoluje u Islamskoj zajednici u Zagrebu, te Merhametu u Sarajevu za socijalnu kuhinju i drugim medresamau Bosni i Hercegovini.Najbitnije da shvaćamo ovaj vjerski propiskoji nas veže i podsjeća na našeg praocai poslanika Ibrahima, a.s., i njegovog sinaIsmaila, a.s., te njihovu žrtvu za opće dobro ljudskogaroda, suklad dvaju generacija, jedna koja odlaziu liku Ibrahima, a.s., koji je obavio misiju namjesnikana zemlji onako kako je Uzvišeni Bog želio i propisaou svetim nebeskim knjigama, te njegovomsinu Ismailu, a.s., koji prihvata kodeks pravovjernenebeske i nastavlja putovima oca svoga. KlanjeBROJ 18

48BOŠNJAČKI GLASkurbana je privrženost monoteizmu koji seže odprvog čovjeka. Kurban (prinošenje žrtve) je jednaod vjerskih dužnosti za vrijeme Kurban- bajramskihblagdana. Prinoseći žrtvu, musliman, u prvom redu,vrši jednu vjersku dužnost. To se čini samo u imeBoga, tim se privikavamo na požrtvovanost uopćeu ime svih visokih i moralnih ideja. Meso zaklanežrtve musliman ne jede sam, nego podijeli i drugima,naročito siromašnima. U Kur'anu Bog kaže:«…jedite od nje (žrtve) i nahranite bijednika i siromaha»,jedan dio podijeliti rodbini i komšijama. Utome je izražena prava socijalna svrha ove ustanove.«Najbolji je onaj čovjek koji koristi ljudima, a najgorije onaj čovjek koji šteti drugima» - riječi su zadnjegVjerovjesnika i Božjeg miljenika. Dobročinstvoi obazrivost nije prema drugima nije vezano zaodređeno mjesto, zato svi imućniji muslimani trebajuzaklati kurban nastupanjem Bajrama, ma gdje bili.Klanje kurbana po islamskom učenju dobiva novudimenziju i potpuniju primjenu. Prinošenje žrtvesimbolizira mu'minsku spremnost odricanja - žrtveza istine vjere, svih raspoloživih sredstava, svih želja,pa i samog sebe kada to bude potrebno. UzvišeniAllah,dž.š., veli: «Zato klanjaj namaz i kolji kurban.Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbanada bi spominjali Allahovo ime prilikom klanjastoke koju im On daje. Vaš Bog je Jedan Bog, zatose Njemu iskreno predajte! A radosnom viješćuobraduj poslušne.» (El-Hadždž, 34.). Vjerovjesnikkaže: «Zaista će sadaka (koju udjeljujete) prije stićido milostivog Allaha negoli na dlan siromaha, a kurbanskakrv stići Allahu prije negoli prva kap padnena zemlju» (Tirmizi). «Ko bude u mogućnosti, a nezakolje kurban, neka se ne približava našim musallama(džamijama)». (Muslim).Ove godine po prvi puta muslimani Rijeke, Crikvenice i Novog Vinodolskog organizirali su brojnije klanjekurbana u klaonici Ledenice, nedaleko od Novog Vinodolskog. Zaklane su dvije veće krave i dvadesetakovaca, uz zajedničko učenje tekbira i dova. Lijepo je bilo slušati zajedničke dove i tekbire. Ovom prilikomzahvaljujemo se vlasniku klaonice gospodinu Nikici Uremović u ime svih što nam je omogućio da obavimoklanje po šerijatskim propisima. Na raspolaganju je udovoljiti svakom muslimanu da zakolje na halal načinukoliko ima konzumenata.Promocija vjere kroz vlastito življenjePripremio: Adem ef. SmajićSve što je šerijatom određenomusliman je dužan pridržavati ineprekidno raditi na promociji vrijednostisvoje vjere kroz vlastito življenje,život svoje obitelji, džemata i šire. Totrebamo da prihvatimo kao vlastitizadatak, emanet i misiju. Svaki muslimanje odgovoran za svoje postupkekao indiviualac i zadužen je pojedinačnou provedbi gdje snosi odgovornost kaopojedinac. Od shvatanja jačine i znanjavjere i prihvaćanja obveze odgovornostiproističe i kvaliteta izvršenja. Kolikobude shvatio odgovornost propisapred Uzvišenim za ono što radi ili štatreba uraditi toliko će svoje ponašanjei življenje uskladiti prema Kur'anu i sunnetu.Većina muslimana iz neznanja,obijesti, neshvaćanja smisla života isvoje odgovornosti ne izvršavaju postavljenevjerske postulate, a ističu dasu muslimani. Takvi su lakomisleni inepravedni prema samom sebi. «Mi smonebesima, Zemlji i planinama ponudiliBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS49emanet, pa su se ustegli i pobojali daga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - aon je, zaista, prema sebi nepravedan ilakomislen.» (Al-Ahzab,72).OdgovornostMusliman koje poznaje učenje islama,koji je educiran te prihvatio kur'anskenaredbe i zabrane, koji su postali sastavnii svakodnevni sustav njegovogosobnog i moralnog života izbjegavagrijeh a izvršava naredbe. Muslimanje prije svega iskren u govoru, jasan inedvosmislen, ne ogovara, ne trača,ne prenosi tuđe riječi, ne vodi intrige,ne zavodi, ne ponižava, ne otkriva ine iznosi tuđe mahane, ne podcjenjujedjela ljudi i same ljude. Kad bi čovjek biosvjestan kolika je odgovornost za svakuizgovorenu riječ nikada ne bi govorio, akada bi bio svjestan kolika je nagradaza dobru riječ, neprekidno bi govoriosamo što je dobro i korisno. «O vjernici,bojte se Allaha, dž.š., i govorite samoistinu.» (El-Ahzab,70.) «O vjernici, bojtese Allaha, dž.š., i budite s onima koji suiskreni!» (Et-Tevba,119.)Odgovornost za svojimetakSvaki musliman je odgovoran za svojimetak, bit će pitan na onostranom svijetukako ga je stekao i na koji način,da li na halal (dozvoljen) ili na haram(nelegalan) odnosno nedozvoljen način.Oni koji su stekli na nedozvoljen način,putem eksploatacije drugih, države,nezakonitim metodama, čeka teška,bolna i mučna kazna na onostranomsvijetu. U šerijatskom sustavu pravo jeonih koji sprovode i nadziru provođenjezakona u obrani istine i pravde dužnisu da utvrde odakle je stečeni kapitali ako utvrde nezakonite radnje, dotičnise strogo kažnjava a kapital oduzima zaopću korist i potrebu. «O vjernici, jednidrugima na nedozvoljen naačin imanjane prisvajajte, ali, dozvoljeno vam jetrgovanje uz obostrani pristanak» (En.Nisa, 29.) «Uzmi od dobara njihovihzekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenimih učiniš» (Et-Tevba,103.) «I od onogačime vas Mi opskrbljujemo udijeliteprije nego nekom od vas smrt dođe»(El-Munafikun,10.) Odgovornost zastjecanje imetka na onostranom svijetuje velika i bit ćemo pitani za svaki detalj,osiguranje i čišćenje našeg kapitala jekroz obvezu zekata (obvezno davanje)propisano Kur'anom.Odgovornost za životČovjek nije sam sebe stvorio, nijeStvoritelj svojih organa ili nekog dijelasvog bića, čak ni jednog jedinog dijelaelementa. Sve što imamo dato namje na korištenje, poklon i čuvanje, kaopohranjeni sveti emanet koji vjernomoramo čuvati za Onoga tko mu gaje dao. Prema tome daru kojeg nam jedarovao Apsolutni i Univerzalni, trebamobiti vječno i stalno zahvalni. Čovjeknije vlasnik svog života, on je uživateljživota kojeg mu je podario samo Bog.Čuvena mistica Rabija El-Adevija apeluje:«Čovječe, ti si ovdje samo određenibroj dana. Kad god prođe jedan danprođe i dio tebe. Kako prođe dio, takoprođe sve. To znaj, pa pazi šta radiš!»Čovjek nema pravo da ugrožava ni svojni tuđi život. Svemogući nam daje život iOn ga samo može uzeti. Život je dar kojinitko ne smije ugroziti. «I jedni drugene ubijajte! Allah, dž.š., je doista, premavama Milostiv. Onoga tko to nepravičnoi nasilno uradi-Mi ćemo u vatru baciti,to je Allahu, dž.š., lako.» (En-Nisa, 29-30.) Naši protekli dani su pouka zabudućnost. Svoj ostatak života trebamoracionalno i programski koristiti. Ko jeangažiraniji, on je vredniji i kod Allaha,dž.š., i kod ljudi. Čovjek je u pogledusvog života odgovoran i dužan je da gačuva u svim njegovim aspektima i funkcijama.Znamo da je povijest ljudskogroda prožeta borbama sila mraka svihvrsta. Ta borba je započeta na početkusvijeta, dolaskom prvog čovjeka, a trajatće do konca života posljednjeg čovjeka.Ovo je sudbina živih bića, svih ljudi,života. Ljudi ubačeni u tu borbu morajuse neprestano angažirati za pobjedudobara, pravde, progresa i blagostanja.Odgovornost za ishranuKao muslimani bit ćemo pitani za onošto konzumiramo u svoj organizam, čimega hranimo, održavamo i kakvom energijom.Čovjek je, stvoren u najljepšemliku i obliku, o tome govori sura Et-Tin.Bit ćemo odgovorni i kao imami, da lismo vjernike upozoravali i educirali ohalal prehrani. Činjenica je da vrlo malibroj vjernika muslimana konzumira halalmeso zaklano po šerijatskim propisima.Ponosni smo na one muslimane koji nekonzumiraju svinjetinu, alkohol i drugeharame i ako ogromna većina ne jedehalal meso, razlog nije zaklano po propisimaislama. Tu je nažalost i ne malibroj vjerskih djelatnika Islamske zajednice.Oni bi trebali organizirati prekozajednice tu mogućnost, bar za onekoji žele biti dosljedni u prehrani poislamskom učenju. Mogućnosti postoje,samo je potreban mali angažman iono što je najbitnije konzumenti. Akou riječkom području možemo zaklatistotine kurbana organizirano za vrijemekurbanskih blagdana, onda se dalekolakše možemo organizirati u tijeku cijelegodine da se dođe do halal mesa.Nažalost, u pitanju je iman (pomanjkanjevjere) ili devastirani pristup prema izvornomučenju islama, te asimilacija u prehranii opuštenost, a ujedno nedovoljnabriga islamskih djelatnika i medžlisa kaoinstitucija. Odgovornost je neizbježna,od pojedinaca do institucija. Mislimda dobrim dijelom snose odgovornosti udruge u kojima su muslimani bezobzira kojem nacionalnom korpusu pripadaju(da li bošnjačkom, albanskom,romskom, aškalijiskom…), apsurd i grijehjoš veći da prilikom raznih tradicionalnihmanifestacija vezano za kulturui običaj, konzumira se javno alkohol,možda i svinjetina, gdje tu naša vjera iizvorni običaj? Javno upropašćujemoono što bi trebali i bili dužni izbjegavati.Bog neće promijeniti stanje muslimananabolje sve dok se mi ne izmijenimo, niu vjerskom, ni kulturnom, ni u intelektualnompogledu. Sve dok smo ovakvikakvi smo, gledat ćemo drugima uleđa i nećemo se osloboditi dekadeu svim segmentima. Mislim da asimilacijau velikoj progresiji razara nasisto kao zloćudni tumor. Lijeka za ovajprogresivni tumor ima, ali je potrebnoaktivirati iman koji se prakticiranjempovećava a nas osnažuje. Nije namdopušteno da hranimo haramom u bilokojem smislu: bilo da su to prehrambeniartikli zabranjeni po sebi (svinjetina, strv,krv, alkohol i sl.) Zabranjeno se odnosii na ovaj način stjecanja: (oteto ,mito,kocka, lutrija, od prodaje alkohola i sl. ilizbog načina upotrebe i količine (pretjerivanjau dozvoljenoj konzumaciji). «Ovjernici, jedite ukusna jela koja smovam Mi podarili i budite Allahu, dž.š.,zahvalni.» (El-Bekare,172.) «O poslanici,dozvoljenim i lijepim jelima se hranite idobra djela činite, jer Ja dobro znam štavi radite.» (El-Mu'minun, 51.)BROJ 18

50BOŠNJAČKI GLASŠemso TankovićU susret popisu stanovništva 2011. godine„STINA“Šemso Tanković intervju u MANJINSKOM FORUMU(1) S obzirom na vaše kritike kako poslije promjene Ustavai Ustavnog zakona vidite poziciju bošnjačke nacionalnemanjine? Što je postignuto, a što ostaje da se riješi?Nesporna je činjenica da je pripadnicima bošnjačkog narodananijeta ogromna šteta onog trenutaka kada su povlaštene(čitaj: stare) manjine podnijele amandman i izbacivanju pripadnikabošnjačke i slovenske manjine iz izvorišnih osnova ustava.Treba također znati da se prema Bošnjacima desetljećima provodilasustavna diskriminacija osporavanjem prava na svojepovijesno ime Bošnjak (Bošnjaci). Mi i danas imamo imamoniz poteškoća u realizacija osnovnih prava koja su produktpovijesnog nasljeđa. Ustav i ustavni zakon donijeli su, baremprividno, jednakost tretiranja manjina koje su zahvaljujući menii mojoj stranci unijete u izvorišne osnove novog hrvatskogustava. Međutim ako pažljivo iščitate Ustavni zakon o pravimanacionalnih manjina uočit ćete brojne formulacije koje će, vjerojatno,Ustavni sud poništiti. Time se stvaraju dodatne tenzijeizmeđu povlaštenih i drugih manjina sa štetnim posljedicamakoje osobito pogađaju Bošnjake.(2) Optužujte Ministarstvo uprave da sustavno umanjujebroj pripadnika bošnjačke nacionalne manjine . Koji su vamza to argumenti ?Argumenti su veoma jasni. Bošnjaka je u Popisu stanovništva1991. godine bilo 45000. U Popisu stanovništva 2001. godinepopisivači su nas desetkovali stvarajući dvije kategorije pripadnikamojega naroda i to Muslimane (20 tisuća) i Bošnjake(21 tisuća). U mnogim sredinama se osobito pazilo da brojBošnjaka ne pređe kvote koje garantiraju neka prava koja sudefinirana brojnošću pripadnika neke manjine u županiji, graduili općini. Popis birača je tragična slika stvarnosti bošnjačkemanjine u Republici Hrvatskoj. Postotak Bošnjaka u popisubirača kreće se oko 7 %. Što je s 93 % pripadnika bošnjačkognaroda koji se ne vode u Popisu birača svojim povijesnimimenom – Bošnjak? Način na koji pristupa Ministarstvo upravetom problemu jest ispod razine dostojanstva.(3) Eksperti tvrde da bi eliminiranje Muslimana kao manjinskognacionalnog opredjeljenja narušavalo ustavna pravate da to nije moguće provesti . Kako na to gledate?De facto taj sramotni čin već duže vrijeme egzistira u Hrvatskoj.Pogledajte što je s izvješćem Popisa birača iz 2001. godine.Bošnjačka populacija koju iskazuju imenom Musliman vodise u rubrici „ostali“ narodi. Naglašavam da je takvih u spomenutompopisu bilo oko 21 tisuće. To je impresivna brojka kojanikoga posebno ne zanima niti intrigira. Stoga mi nastojimoići na izbore kako bismo političkom borbom dobili prava kojaimaju Talijani, Srbi i drugi povlašteni manjinci.(4) Postroje li neki prihvatljiviji i učinkoviti pristup kako(Prenosimo)zaštiti interese bošnjačke nacionalne manjine, a da se nedovode u pitanja pravo na izjašnjavanje Muslimana ?Najprije odgovor metodološke naravi. Etničko ime Musliman(u bivšoj državnoj zajednici) kao povijesni supstitut za pripadnikebošnjačkog naroda bio je i ostao samo trajni oblikvelikosrpskog ili velikohrvatskog hegemonizma prema Bosnii Hercegovini i bošnjačkom narodu. Uporaba imena Muslimanje sama po sebi sporna jer, religijsku odrednicu koristi zaetničko opredjeljenje. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća,zbog ustrajne borbe bošnjačkog naroda i nemirenja logici„opredjeljivanja“ , proizveli su uporabu imena Musliman kaozamjenu za etničko ime Bošnjak. Nije nam se tada dozvolilo dau Bosni i Hercegovini Bošnjaci budu Bošnjaci. To smo učinilitek 1993. godine kada smo u opkoljenom Sarajevu konačnovratili svoje povijesno ime. Sretni smo što smo u Popisustanovništva u Hrvatskoj 2001. godine po prvi mogli svojenacionalno ime jasno i glasno očitovati. Manje smo sretni štosu tadašnji popisivači dobili instrukcije da se broj Bošnjaka uHrvatskoj reducira. I to su dosljedno proveli.(5) Kako će te se u tom pogledu organizirati za predstojećeizbore za manjinsku samoupravu te za nadolazeće parlamentarneizbore?Bošnjaci su veoma zainteresirani za manjinske izbore kojiće se održati naredne godine. Vjerujem da su gotovo svenaše udruge shvatile da bez zajedništva neće biti pozitivnihpomaka za status Bošnjaka u Hrvatskoj. SDA Hrvatske jepuno toga pozitivnog učinila no došlo je vrijeme da zajednos drugima pokušamo učiniti još više toga. U protivnom slijedinam dalje vegetiranje što očito nikome ne koristi. Primjer gradaSiska i Sisačko-moslavačke županije gdje postignut dogovorsvih asocijacija jest najbolji primjer što donosi zajedništvobošnjačkog naroda. To se mora prenijeti na cijelu zemlju.(6) Bošnjaci u Hrvatskoj djeluju u gotovo svim sredinama.Što se u tom pogledu može učiniti u pripremi predstojećegpopisa stanovništva ?Popis stanovništva 2011. godine za sve manjine a poglavitobošnjačku biti će svojevrsni referendum kako dalje. Mi smonarod koji se veoma lako integrira u sve pore društva. Uškolovanju, radu, sportu uvijek smo prednjačili ispred drugihmanjina. U Domovinskom ratu smo prepoznati kao manjinakoja je dala najjači doprinos obrani Hrvatske. Stoga se dodatnopripremamo za predstojeći popis. Vjerujem da će dostapripadnika našega naroda, poglavito u mjestima gdje živimou većem broju, biti uključeni u Popis stanovništva. Takođervjerujemo da će loš imidž Popisa stanovništva 2001. godinebiti u konačnici izbrisan.BROJ 18

Popis stanovništva 2011.Poštovani Bošnjaci, dragi sunarodnjaci!BOŠNJAČKI GLAS51Historijski je trenutak ispraviti štetu koju smo na posljednjem Popisu stanovništva 2001. sami sebi nanijeli.• Izjasni se jedinim svojim imenom (Bošnjaci) jer time potvrđuješ da smo druga nacionalna manjina poveličini u Republici Hrvatskoj i uvećavaš svoja prava!• Poštuješ li se, bit ćeš poštovan! Ono si što jesi: državljanin Republike Hrvatske, Bošnjak/Bošnjakinja porodu, jezik ti je bosanski, a vjera islam.Bošnjače/Bošnjakinjo!• Tajnost prikupljenih podataka zagarantirana je zakonom o Popisu stanovništva.• Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjaci potvrde svoju brojnost ispravljajući grešku s posljednjegPopisa kada se polovica našeg naroda izjasnila kao Muslimani.• Ime Bošnjak/Bošnjakinja konačno nas povezuje sa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivalistoljećima i koji nas određuje kulturno i povijesno.• Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenih pripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitetnjezinih općih i političkih prava u koje spada i pravo njenih pripadnika na zapošljavanje u državnim institucijama.Izaberi svoje jedino imeBOŠNJAK/BOŠNJAKINJAPoštovani sunarodnjaci,Bošnjače i Bošnjakinjo!Podsjećamo Te da će se od 1. do 28. aprila/travnja2011. godine održati Popis stanovništva, kućanstava istanova u Republici Hrvatskoj. Važno je naglasiti da jetajnost prikupljenih podataka zagarantirana Zakonom opopisu stanovništva te da će oni biti korišteni isključivo ustatističke svrhe.Ovaj Popis stanovništva za nas Bošnjake u Hrvatskoj imavišestruko značenje: kao homogeni nacionalni kolektivitetu Republici Hrvatskoj zasigurno možemo poboljšati svojpoložaj u svim sferama društva. Popis stanovništva jedinstvenaje prilika da Bošnjaci potvrde poziciju druge nacionalnemanjine po brojnosti (prema Popisu iz 2001. godine)i isprave štetu kojoj su sami doprinijeli izjašnjavanjempripadnosti nepriznatoj i nepostojećoj nacionalnoj manjini– Muslimani, kako se tada polovica našeg naroda izjasnila.Povijesni tokovi uvelike su određivali sudbinu našeg narodai njegova imena. Posljednji rat u Bosni i Hercegovini za nasje, između ostalog, značio konačnu i neupitnu redefinicijunašeg imena i identiteta. Dok nas je ime Musliman, prviputa primijenjeno u Popisu 1971., s jedne strane, očuvalokao kolektivitet, s druge je ostavljalo i suviše prostora zakojekakve manipulacije. Ime Bošnjak konačno nas povezujesa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivalistoljećima i koji nas određuju kulturno i povijesno.Ideja o vraćanju našeg historijskog imena Bošnjaci usvojenaje 27./28. septembra/rujna 1993. godine na Drugombošnjačkom saboru u Sarajevu, a ono je potvrđeno iamandmanom na Ustav BiH iz 1994. godine te Daytonskimsporazumom i Ustavom BiH iz 1995. godine. Time jeiskorišteno pravo našeg naroda da konačno odlučuje osvome imenu.Svoj položaj u Republici Hrvatskoj sami određujemo i gradimo.Oklijevanjem da se izjasnimo svojim jedinim stvarnimnacionalnim imenom smanjujemo kapacitet naših općih ipolitičkih prava. Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenihpripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitettih prava u koje spada i pravo na zapošljavanje njezinihpripadnika u državnim institucijama.Iako nijedan kolektivni identitet nije u cijelosti homogen,Bošnjaštvo svakako predstavlja naš kolektivni identitet.Ime Bošnjaci napokon nam je omogućilo da sve razlikeobjedinimo i pomirimo. Danas mi Bošnjaci, koji živimo uHrvatskoj, prihvaćamo Hrvatsku kao svoju domovinu (štosmo potvrdili i velikim brojem učesnika u Domovinskomratu), a Bosnu i Hercegovinu osjećamo zavičajem i izvoromsvoje historije, kulture, tradicije, identiteta i imena. Zatos ponosom možemo reći da smo: državljani RepublikeHrvatske, po narodnosti Bošnjaci, da nam je jezik bosanski,a vjera islam. Ponosimo se s onim što jesmo jer samotako zaslužujemo poštovanje onih s kojima dijelimo životniprostor.Glavni odbor BNZHBROJ 18

52BOŠNJAČKI GLASReagiranjaOdgovor na oglas Glavnog odbora Bošnjačke nacionalne zajedniceHrvatske "POPIS STANOVNIŠTVA 2011" objavljen u "Preporodovomjournalu", broj 122/123, svibanj - srpanj 2010.Članovima Glavnog odbora BNZH, svimčitateljima ovog tekstaPoštovane dame i gospodo,član sam Bošnjačke nacionalne zajedniceHrvatske od 2003. godine.Oglas BNZH objavljen u"PREPORODOVOM Journalu" broj122/123, SVIBANJ - SRPANJ 2010.godine postavio mi je nekoliko provokativnihpitanja:TKO SMO? ŠTO SMO? KOME SMETAJU"BOŠNJACI U HRVATSKOJ"?Odgovore sam pronašao u mom tekstu"Prava bošnjačke nacionalne manjine uRepublici Hrvatskoj i njihova participacijau javnom, političkom, ekonomskom ikulturnom životu."Izlaganje Hilme Hairlića - vijećnika Vijećabošnjačke nacionalne manjine GradaZagreba na II Savjetovanju "Bošnjaci uHrvatskoj - mjesto i uloga" održanog uorganizaciji Vijeća bošnjačke nacionalnemanjine Grada Zagreba (I saziv 2003.- 2007. godina) u subotu, 16. prosinca2006. godine, u dvorani Bošnjačke nacionalnezajednice, Ilica 54, u Zagrebu.Ustavnim zakonom o pravima nacionalnihmanjina od 19. prosinca 2002. godinebošnjačka kao i sve ostale nacionalnemanjine u Republici Hrvatskoj dobilesu mogućnost kvalitetnijeg sudjelovanjau javnom, političkom, ekonomskom ikulturnom životu RH. To nam je naročitoomogućeno putem vijeća i predstavnikanacionalnih manjina u jedinicamalokalne samouprave.Međutim, tu se javlja kao glavni problempolitička nepismenost tj. neinformiranostBošnjakinja i Bošnjaka. Da bi se ostvarilasva prava Bošnjakinja i Bošnjakau RH potrebno je riješiti međusobnenesporazume tj. učiniti politički konsenzusizmeđu svih bošnjačkih udruga,asocijacija odnosno Bošnjakinja iBošnjaka u RH.Potrebno je objasniti TKO SMO -PORIJEKLO BOŠNJAKA.Objasnimo razliku između terminaBOŠNJAK ( NACIONALNA PRIPADNOST)I MUSLIMANA (VJERSKA PRIPADNOST).Na taj način rješava se problem oko20000 BOŠNJAKA KOJI SE POGREŠNOIZJAŠNJAVAJU KAO MUSLIMANIPREMA POPISU STANOVNIŠTVA RH IZ2001. GODINE.NAUČIMO I ZAPAMTIMO!!!AKO SE NACIONALNO IZJAŠNJAVAŠKAO MUSLIMAN NIGDJE NE PRIPADAŠ,PIŠEŠ SE U OSTALE MANJINE( NPR.JAPANCE, INDIJCE, ESKIME...) KOJIHNEMA DOVOLJNO U HRVATSKOJDA BI OSTVARILE SVA PRAVAPOPUT BOŠNJAČKE NACIONALNEMANJINE KOJA JE I PO ZADNJEMPOPISU STANOVNIŠTVA DRUGA POBROJNOSTI U RH. DRUGIM RIJEČIMAU RH IMA OKO 20000 REGISTRIRANIHBOŠNJAKA UMJESTO 40000. NA TAJNAČIN SAMI SEBI SMANJUJEMOFINANCIJSKA SREDSTVA I OSTALAPRAVA KOJA NAM PO USTAVNOMZAKONU O NACIONALNIM MANJINAMAPRIPADAJU.Objasnimo značenje tj. rad svakogbošnjačkog pravnog subjekta u RH npr.što je Bošnjačka nacionalna zajednicaHrvatske, što je KDBH PREPOROD, štoje BKUD SEVDAH, što jeSabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske,što je Udruga Bošnjaka braniteljaDomovinskog rata Hrvatske, što su Vijećai predstavnici bošnjačke nacionalnemanjine Općina i Gradova Hrvatske...Sve ove podatke potrebno je unijetiu ALMANAH "BOŠNJACI U ZAGREBUJUČER, DANAS , SUTRA". U njemubi bila i POVIJEST BOŠNJAKA UHRVATSKOJ, ADRESAR BOŠNJAKAGRADA ZAGREBA, POPIS SVIHPOGINULIH BOŠNJAKA BRANITELJAU DOMOVINSKOM RATU, POPISPOZNATIH BOŠNJAKINJA I BOŠNJAKAIZ JAVNOG, POLITIČKOG, KULTURNOGŽIVOTA GRADA ZAGREBA...PROŠIRIMO TU IDEJU PO ČITAVOJHRVATSKOJ.TAKO ĆEMO DOBITI REALNU SLIKUBOŠNJAKA U RH I MOGUĆNOSTBOLJEG ORGANIZIRANJA BOŠNJAKA UJAVNOM, POLITIČKOM, EKONOMSKOMI KULTURNOM ŽIVOTU U REPUBLICIHRVATSKOJ.Kao što sam već naveo ovaj tekst samnapisao prije nepune četiri godine.U međuvremenu, 18. lipnja 2010. godinepredsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipovićproglasio je Ustavni zakon o izmjenama idopunama Ustavnog zakona o pravimanacionalnih manjina kojeg je Hrvatskisabor donio na sjednici 16. lipnja 2010.godine.Time su sve nacionalne manjine u RH,pa tako i bošnjačka, dobile još većaprava ali i obaveze. Sada je vrijeme nanama Bošnjakinjama i Bošnjacima da tasva prava ostvarimo.A KOME SMETAJU BOŠNJACI UHRVATSKOJ?!NIKOME, OSIM NAMA SAMIMA!!!Kada objektivno pogledamo u RH imapuno osoba bošnjačkih korijena iz većnavedenog javnog života. Mnoštvo pozitivnihindividualaca.Ali gdje nam je kolektivna svijest?Zajedništvo?Ima je, ali po mom mišljenju, može je bitijoš mnogo više.To nam je dao na znanje i Glavni odborBNZH sa svojim oglasom"POPIS STANOVNIŠTVA 2011."Oglasom na kojem imam nekolikodobronamjernih primjedbi odnosnotumačenja.Moje primjedbe pisat ću PODEBNJANIMSLOVIMA."POŠTOVANE BOŠNJAKINJE,Poštovani Bošnjaci, dragi sunarodnjaci!Historijski je trenutak ispraviti štetu(pogrešku) koju smo na prethodnomPopisu stanovništva 2001. godine samisebi nanijeli (učinili).- izjasni se jedinim svojim imenom -Bošnjak (Nacionalno se izjasnimoBošnjacima) jer time doprinosiš(doprinosimo) da se potvrdimo kaoBROJ 18

BOŠNJAČKI GLAS53druga nacionalna manjina po brojnostiu Republici Hrvatskoj i uvećavaš(uvećamo) svoja (Ustavom zagarantirana)prava !- Poštuješ li samoga sebe, bit ćešpoštovan!(Poštujemo li sami sebe, bitćemo poštovani!)Ono si što jesi: državljanin RepublikeHrvatske, Bošnjak/Bošnjakinja po rodu,jezik ti je bosanski, a vjera islam(Ono smo što jesmo: državljani smoRepublike Hrvatske, po nacionalnostiBošnjakinje/Bošnjaci, službeni jeziknam je hrvatski a materinji bosanski,dok vjersku pripadnost, koja je kodvećine Bošnjakinja/Bošnjaka islamska,sami biramo.)Bošnjače/Bošnjakinjo!Bošnjakinje/Bošnjaci!- Tajnost prikupljenih podataka zagarantiranaje Zakonom o popisu stanovništva.- Popis stanovništva jedinstvena je prilikada Bošnjaci potvrde svoju brojnostispravljajući grešku s posljednjeg Popisakada se polovica našeg naroda izjasnilakao Muslimani,- Popis stanovništva 2011. jedinstvenaje prilika da mi Bošnjaci potvrdimo svojpoložaj po brojnosti druge nacionalnemanjine u RH ispravljajući pogreškus posljednjeg Popisa stanovništva2001. godine, kada se oko polovicenaše bošnjačke manjine u RH izjasniloMuslimanima što je oznaka vjerskea ne nacionalne pripadnosti.- Ime Bošnjak/Bošnjakinja (Bošnjakinja/Bošnjak) konačno nas povezuje sazemljom i prostorom koji su naši precinastanjivali stoljećima i (te) koji nasodređuje kulturno i povijesno za našuprvu odnosno drugu domovinu Bosnui Hercegovinu.- Po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnihmanjina RH i Ustavnom zakonuo izmjenama i dopunama Ustavnogzakona o pravima nacionalnih manjinabroj izjašnjenih pripadnika nacionalnemanjine direktno određuje kapacitetnjezinih općih i političkih prava ukoje spada i pravo njenih pripadnika nazapošljavanje u državnim institucijamaRH.- Popis stanovništva 2011. godinena kojem se nacionalno izjasnimoBošnjakinjama/Bošnjacima poslužitće za generalni broj pripadnikabošnjačke nacionalne manjine u RH.Svaki stanovnik koji je promijenionacionalno izjašnjavanje mora osobnootići u Ured opće uprave premamjestu stanovanja i promijeniti nacionalnostnpr. Musliman u Bošnjak.- Svi pripadnici bošnjačke nacionalnemanjine u RH koji se već oddanas žele nacionalno izjašnjavatiBošnjakinjama/Bošnjacima moraju,prema mjestu prebivališta osobnootići u Ured opće uprave gdje ćebiti upisani da su po nacionalnostiBošnjakinje/Bošnjaci.Za maloljetnu djecu ispod 15 godinato mogu učiniti njihovi roditelji ili staratelji.Za promjenu odnosno upis bošnjačkenacionalnosti dovoljna je osobna iskaznicadotične osobe.I NA KRAJU NE MOŽEMOGENERALIZIRATI DA JE SVIMBOŠNJAKINJAMA/BOŠNJACIMAVJEROISPOVIJEST ISLAM. KAO ŠTOSE OSOBNO OPREDJELJUJEMOZA NACIONALNU PRIPADNOSTTAKO SVAKI GRAĐANIN REPUBLIKEHRVATSKE SAM ODLUČUJE DALI JEVJERNIK ILI NIJE ODNOSNO KOJOJVJEROISPOVIJESTI PRIPADA.SVIMA KOJI VOLE BOSNU IHERCEGOVINU ČESTITAM 25.11.2010.GODINEDAN DRŽAVNOSTI BOSNE IHERCEGOVINE!!!Hilmo Hairlićvijećnik Vijeća bošnjačke nacionalnemanjineGrada ZagrebaPoštovanom gospodinu Hairliću,Kao glavni urednik Bošnjačkogglasa ostajem kod načelada omogućimo pravo svimdobronamjernim ljudima da seoglase na našim stranicama ida iznesu svoje stavove. Čak ionda kad se sa sadržajem iznesenogne slažemo. Ne sumnjamu dobronamjernost Vašeg reagiranjana letak BNZH. Ali kadnešto želimo iskomentirati ondabi sugestije koje nudimo moralestvar učiniti jasnijom, kvalitetnijom,boljom. Vaše sugestije nečine letak kojeg komentirateniti jasnijim, niti kvalitetnijim, aBoga mi, niti boljim. Dapače,unose zabunu kod pripadnikabošnjačke manjine u RH. Nećukomentirati maliciozne primjedbena određene termine, ali vašasugestija da se promjena nacionalnogizjašnjavanja može izvršitiu „Uredu opće uprave“ ne stoji.Služba za opću upravu u Uredudržavne uprave ima nadležnostvođenja i ažuriranja biračkih spiskovai ništa više. Podatke za popisebirača dobivaju iz nadležnihpolicijskih uprava koje vode prijaveprebivališta-boravišta kaoosnovu za određivanje izbornogmjesta pojedinog birača. Iz popisabirača ne proističe nikakvodrugo pravo, izuzev prava glasovanjana manjinskim izborima zavijeća i predstavnike nacionalnihmanjina u jedinicama područne ilokalne samouprave ili glasovanjeza saborskog zastupnika naopćim parlamentarnim izborima.Dakle, poštovani Hairliću,nemojte zbunjivati pripadnikebošnjačke manjine u RH,jer popis stanovništva i popisibirača nemaju nikakve veze.Ne upadajte u zamku nekih„bošnjačkih političara“ kojima subirački spiskovi glavna preokupacija.Nas u BNZH u ovom slučajuzanima samo popis stanovništvai na to usmjeravamo sve snage.Priključite se, ali izbjegavajmosuvišnu retoriku koja ne pomaževeć odmaže i zbunjuje.Srdačan pozdrav,Ibrahim RužnićBROJ 18

54BOŠNJAČKI GLASDANI: Historija - Šta je Centralni komitet SKBiH govorio o Muslimanima?DRUGOVI MUSLIMANI I BOŠNJAŠTVOObjavljeno: 23. March 2008. 10:03:22Prošlo je četrdeset godina od održavanja dviju sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine,na kojima su postavljeni idejni temelji političkoga priznavanja i formaliziranja nacionalnog statusa Muslimana. SuradnicaDana, mlada historičarka Iva Lučić proučila je zapisnike s tih sjednica koji do sada nisu bile predmet detaljnije obradeni naučne interpretacije. I danas je zanimljivo kako su tada o nacionalnom identitetu Muslimana i uopće o nacionalnompitanju u Bosni i Hercegovini raspravljali drugovi Avdo Humo, Osman Karabegović, Nisim Albahari, Džemal Bijedić,Miodrag Bogičević, Munir Mesihović i ostaliDuh 1968. godine, prije četiri desetljeća,na poseban je način obilježio Bosnui Hercegovinu. Dvije političke manifestacijeunutar tadašnje Partije -Saveza komunista Bosne i Hercegovine- inaugurirale su novu stvarnost ubosanskohercegovačkoj povijesti injezinim međunacionalnim odnosima.Riječ je o XVII. i XX. sjednici Centralnogkomiteta Saveza komunista Bosne iHercegovine, održanoj 26. siječnja1968. (XVII. sjednica) i 17. svibnja istegodine (XX. sjednica) u Sarajevu.Dosadašnja sekundarna literatura,uglavnom domaće provenijencije,osvrće se na te dvije sjednice i njihovedeklarativne dokumente o nacionalnojposebnosti bosanskih Muslimana/Bošnjaka, koje je konačno potvrdioV. kongres Saveza komunista Bosne iHercegovine 1969. kao prvi republičkikongres koji je prethodio kongresu nasaveznom/federalnom nivou. Međutim,s obzirom na sadržaj tih značajnih sjednica,dinamiku diskusije koja se nanjima vodila, u dosadašnjoj su se literaturiautori ograničavali na citiranjepojedinih paragrafa bez zadiranja udubinu problematike.XVII sjednica Iako vrlo slične po temamakoje su se odnosile na međurepubličkusuradnju i međunacionalne odnose,spomenute dvije sjednice se znatnorazlikuju u dinamici diskusije o temibosanskohercegovačkih Muslimana/Bošnjaka i u eksplicitnoj artikulacijislužbenog stava Saveza komunistaprema nacionalnom pitanju bh.Muslimana. Iako po opsegu mnogo dužai opširnija, XVII. sjednica, koja u ovomčlanku dobiva centralno mjesto, sadržiaktivnu raspravu o međunacionalnimodnosima ali ne i jasnu deklaraciju onacionalnom priznanju bh. Muslimana/Bošnjaka. To će tek uslijediti uzaključcima koji će se predstaviti četirimjeseca kasnije, na XX. sjednici, nakojoj je, međutim, nedostajao dijalektičkikarakter rasprave o istom pitanju.Glavne tokove rasprave na XVII. sjednici,koji daju i politički okvir pitanjutadašnjeg političkog statusabosanskohercegovačkih Muslimana,sačinjavaju diskusije o neostvarenomravnopravnom statusu RepublikeBosne i Hercegovine unutar tadašnjeJugoslavenske Federacije, njezinoj afirmacijii ekonomskom unapređenju kaojednog od najnerazvijenijih područja,o društvenim pojavama u susjednimrepublikama (Hrvatska i Srbija) kojePartija ocjenjuje kao nacionalističkeispade (objavljivanje Deklaracije opoložaju i nazivu hrvatskog književnogjezika i Predloga za razmišljanje grupeknjiževnika Srbije 1967. godine) i nakraju o značaju jugoslavenstva, bosanstvai bošnjaštva i njihova sadržaja kaoznaka kolektivnog identiteta. O čemuse na tim sjednicama govorilo i kako segledalo na Bosnu i Hercegovinu i njezinnacionalni sastav prije 40 godina? Kojisu bili temeljni argumenti diskutanata uizlaganjima i što je tada bilo prioritetnou politici?Višeslojni karakter nacionalnog pitanjau socijalističkom društvu, mjesta definiranjanacionalne pojave te parametripri definiranju "nacionalnog" i"nacionalističkog" pogotovo pokazujeXVII. sjednica sa svojom platformomza diskusiju na kojoj se susreću razneargumentativne logike i kutovi osvjetljivanjanacionalnog pitanja.Kako je u to vrijeme vrijedio partijskimodus zasjedanja, na sjednici se diskutiraloo materijalima koje bi članoviCentralnog komiteta, i gostujući komunisti,unaprijed dobili u pisanoj formitako da bi o njima mogli pripremitiPostanite članom fonda za stipendiranje učenika istudenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatskeuključimo se u akciju»Odričem se jedne kave u korist naših najboljihučenika i studenata«Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade iugradimo svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili jošbolje, trajnim nalogom u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH uZagrebačkoj banci broj:2360000 – 1101413989BROJ 18

govor odnosno spontano (ukoliko suto dopuštale odredbe) sudjelovati uraspravama.U pripremnom materijalu za XVII.sjednicu nalazi se tabelarni pregled"Stanovništva po narodnosti premapopisu iz 1961. godine i članovaSaveza komunista prema popisu1964. godine" na općinskom nivou,koji kategoriziraju stanovništvo BiH nasljedeći način: Srbin, Hrvat, Musliman,Jugoslaven nacionalno neopredijeljen iOstali. Dostavljeni su također i materijaliza pripremu V. republičkog kongresakao i dokument od 40 stranica podnazivom Aktivnost Saveza komunistana unapređivanju međunacionalnih imeđurepubličkih odnosa koji je bioglavna podloga za diskusiju na sjednicii koji je na samom početku predstaviopredsjednik Komisije Nisim Albahari.Iako prema poznatoj ideološkoj premisiu marksizmu nacionalni identitet gubiznačaj za identitet pojedinca koji se usocijalističkom žanru najčešće naziva"radni čovjek", osnovu za ispoljavanjeovakve teme u dokumentu, ali i u diskusiji,predstavlja nova realnost samoupravnogsistema koja uz privrednu idruštvenu reformu, prema navedenom,u svom demokratizirajućem duhu dovodido proširenja podija javnog mnijenjai većih varijacija u mišljenjima. VIII.kongres Saveza komunista Jugoslavije(1964) kao i IV. plenum Saveza komunistaJugoslavije (1966) pri tome zauzimajuposebno mjesto kao glavni događajikojima se pridaje značenje uspostavljanjareza između stare etatističkobirokratskei nove poželjne samoupravno-demokratskepolitičke prakse.Iako iz teksta nije jasno što ustvari ta dvanaziva konkretno znače, za diskusiju onacionalnom pitanju oni predstavljajuklasifikacijski dihotomni sistem unutarkojeg se događaji s nacionalnom retorikomlociraju prema njihovoj podobnostiPartiji ili u kontekstu nacionalizma (ondapripada staroj etatističko-birokratskojpraksi i ne odgovara političkom diskursu),ili pak unutar kursa samoupravljanja,a tada se klasificiraju kaoafirmacija nacionalne ravnopravnosti.Kao konkretni fenomeni nacionalističkihnegativnih strujanja, u diskusiji kao iu dokumentu, navode se Deklaracijai Predlog u kojima Centralni komitetuočava paternalističke poteze premaBiH, što uglavnom i pokreće diskusijeo nacionalnom pitanju u BiH i o pitanjustatusa bh. Muslimana. Opasnost zabratstvo i jedinstvo Kakve posljedice zabh. Muslimane ima logika spomenutihdokumenata, pokazuje se u diskusijina primjeru antologijâ poezije, objavljenihu Zagrebu i u Beogradu, u kojesu uključeni i bosanskohercegovačkipjesnici čiji se prostor za nacionalnuidentifikaciju ograničava na dvijenacionalne kategorije - Srbin i Hrvat,negirajući posebnost muslimanskihpjesnika kojima uglavnom preostajesamo "opredjeljivanje" za jednu od dvijustrana.Na ove publikacije u diskusiji se osvrnuoi Džemal Bijedić koji u ovakvimpaternalističkim pristupima vidi nesamo negaciju jedne nacionalne grupeveć i napad na samu Republiku BiH,koja je mješovitog nacionalnog sastava,u kojoj žive i Srbi, i Hrvati i Muslimani.Ne problematizirajući sam status bh.Muslimana, on u tom kontekstu ravnopravnostnaroda, a time i RepublikeBiH, datira narodnom revolucijom kojaje na zasjedanju AVNOJ-a osigurala irepublički status BiH i koji se, premanjemu, ovakvim ispadima ne smijedovesti u pitanje. Da je radijus konzekvencitakvih dokumenata širi od samogamjesta publikacije, na to je ukazaoCentralni komitet uočavajući u njima iuzroke buđenja nacionalizma unutarmuslimanskih krugova koji se predstavljakao reakcija na ostale nacionalizme.Kao primjer navodi se članak MuhamedaFilipovića Bosanski duh u književnostiobjavljen u časopisu Život u martu1967. godine (str. 2-18) koji zadobivaposebnu pozornost u dokumentu kaoodraz pokušaja "hegemonijalističkognametanja bosanskohercegovačkihMuslimana kao autohtonog naroda" overepublike.Time je Centralni komitet unutar krugaintelektualaca prepoznao glavne artikulatoreaspiracija u ime nacije, kojise tretiraju kao opasnost za propagirano"bratstvo i jedinstvo". Za kohezijuRepublike Bosne i Hercegovine bilokakvo naglašavanje jedne nacionalnegrupe vodi katastrofalnim posljedicamapo zajedništvo. Međutim, uspjehpolitičke kohezije u višenacionalnomsastavu BiH Centralni komitet vidi jedinou afirmaciji sve triju nacionalnih grupa i unjihovu ravnopravnom postojanju. Takoveli Bijedić: "Uvijek se na ovom terenu(BiH) stvarala jaka opozicija nasilju ijednostranosti, jer je jako razvijen nacionalniosjećaj sva tri ova naroda, i Hrvata,i Srba, i Muslimana, da bi mogao iko odnjih pristati na jednostrana rješenja." (udokumentu str. 28) Potom dodaje: "(...)sva tri ova naroda u Bosni i Hercegovinisu nerazdvojno povezana, živjeli suoduvijek skupa, moraju da žive skupa,u revoluciji su se zajednički borili izajednički iznašli najbolja rješenja." (udokumentu str. 30).Da ovo zajedništvo ima osnove, navodiu diskusiji Osman Karabegović osvrćućise na "bosanstvo" kao imenitelja te povezanostisva tri naroda u BiH. Ne pridajućinikakve nacionalne atribute toj kategoriji,što bi se u komunističkom diskursuosudilo kao "kalajevština", Karabegoviću bosanstvu ipak prepoznaje historijskiidentitet i oznaku jedinstva naroda koji sepak trebaju razlikovati nacionalno i vjerski.Ovakav teritorijalno definiran identitet kaogarant jedinstva razlika Miodrag Bogičevićnavodi kroz prizmu umjetnosti. Premanjemu, glavna tematska determinanta uumjetničkom stvaralaštvu se uglavnomcrpi iz bosansko-hercegovačkog podnebljaa manje iz konteksta nacionalnepripadnosti umjetnika. Tu zavičajnu notuBogičević, naime, ne suprotstavlja nacionalnomopredjeljenju umjetnika, već u njojvidi okvir afirmacije njegova nacionalnogidentiteta. Na ovoj istoj osnovi baziratće se kasnije i jezička politika u BiH,definirajući njezinu determinantu teritorijalnoumjesto nacionalno. Paralelno s afirmacijomstatusa bosansko-hercegovačkihMuslimana kao nacije slijedi i re-evaluacijajugoslavenstva kao kategorije, koja dotada služi kao glavna opcija za Muslimaneda iskažu svoj subjektivitet odustajući odhrvatske ili srpske nacionalne opcije. EsadĆimić u svom izlaganju rezultata svojihistraživanja u Hercegovini objašnjava tajfenomen distinkcijom unutar Muslimanana vjernike koji se osjećaju kao pripadnicimuslimanske kulturno-etničke grupe (ipakne i nacije!) i ateiste koji se izjašnjavajuJugoslavenima kao izrazom nacionalneneopredijeljenosti. Ćimić time uočavakao jedine nosioce muslimanskog subjektiviteta,u etničkom smislu, vjernikemuslimanske vjeroispovijesti, ostavljajućiotvoreno pitanje značenja ateista u nacionalnojafirmaciji. Prema zaključcimadokumenta Komisije, determinanta jugoslavenstvaograničava se na zajednicusvih naroda samoupravnoga društva usocijalizmu koji se dobrovoljno u duhuravnopravnosti objedinjuju. U diskusijiKarabegović taj stav pojašnjava konstatacijomda bi nacionalni sadržaj unutarjugoslavenstva kao kategorije značionegaciju i lom nacionalnog identitetapojedinih naroda, što implicitno kazujeda bi se idejna fizionomija jugoslavenstvau nacionalnom smislu uglavnom identificiralas hegemonijalističkim srpstvom.Kako bi se ustupilo mjesto za afirmacijubh. Muslimana kao nacije, jugoslavenstvokao njihova dotadašnja opcija artikulacijenacionalne posebnosti redefinirase kao identitet političkog opredjeljenjanegirajući mu nacionalni sadržaj. U tomkontekstu zanimljivo je da se unutarpolitičkog diskursa prije 40 godina kategorija"Bošnjak" za bh. Muslimanetakođer strogo odbacivala njezinim lociranjemu etatističko-birokratsku sferunacionalizma. Iako se nije elaborirao upojedinostima, koncept "bošnjaštva" sedirektno povezivao s negacijom nacionalneposebnosti Srba i Hrvata u Bosni i

Hercegovini. U diskusiji su se uglavnomi muslimanski političari - Bijedić i Humo- osvrtali na "bošnjaštvo" jasno u njemunegirajući rješenje za međunacionalnuravnopravnost i unutar nje afirmaciju bh.Muslimana. Time je postalo očito, iako senarodna revolucija u riječima Avde Hume,Džemala Bijedića, Osmana Karabegovićai ostalih veliča kao događaj koji je riješiopitanje međunacionalnih odnosa, da jestatus bh. Muslimana još uvijek ostaootvoren i "neriješen" čak i nakon 25godina. Bosanska nacija Na pitanje štosu bosansko-hercegovački Muslimani, udiskusiji su bili rijetki eksplicitni iskazi otome. Iako se u diskusiji pojavilo nekolikorazličitih konstatacija koje su jednadrugu isključivale, rasprava na sjednicinije poprimila polemički karakter. Naime,postojao je konsenzus oko činjenice dau BiH žive tri naroda: Muslimani, Hrvati iSrbi. Razlog toj višenacionalnoj fizionomiji,prema Humi, leži u historijskom tokuoslobađanja naroda od turske vlasti, kojuje on poistovjećivao s eksploatatorom.Njegova konstatacija, slijedeći idejnestope Lenjinove definicije nacije kao ekonomskoga ne kulturološkog pitanja, utom kontekstu zaslužuje da je citiramo:"Vjerovatno da je u jednoj drugoj situaciji,da je ranije Bosna bila oslobođenaod turske carevine, mogao je da začmejedan proces i formiranje bosanske nacije(!), jer vjerska podjela - to nije nacionalnaosobina. (...)" (u dokumentu str.65). Pitanje statusa Muslimana, ovisno opojedinom diskutantu, interpretirano jena različite načine, što je u tom trenutkujoš uvijek ocrtavalo neodređen stavsamog Centralnog komiteta BiH na tompolju. Govoreći o Muslimanima samo u3. licu plurala (oni - Muslimani), nitkose iz muslimanskog političkog rukovodstvai kruga intelektualaca nije identificiraos njima retoričkim instrumentomu 1. licu plurala (mi - Muslimani). EsadĆimić je u svom izlaganju, na primjer,priznao etničko-kulturološku komponentubosansko-hercegovačkim Muslimanima,upozo-ravajući pak da "(...) to što senaknadno probudila uspavana grupnasvijest Muslimana, donekle je zaslugapojačanog djelovanja principa nacionalneindividualizacije Srba i Hrvata. Zatofaktičkim uvažavanjem njihove nacionalneposebnosti, Muslimani su podstaknuti dastvaraju kulturu koja nije izraz otporaprotiv pritiska, nego izraz osjećanja slobode,samobitnosti i solidarnosti s drugimnacijama." (u dokumentu str. 84) Drugimriječima, Ćimić je nacionalnost Muslimanavidio kao tek u budućnosti nastupajući epifenomenu odnosu na nacionalnost Srbai Hrvata. Jedini konkretan u ovom pitanju,koji je u Muslimanima već vidio oformljenunaciju i to eksplicitno artikulirao, nije bionitko iz muslimanskog političkog rukovodstva,nego politolog Joco Marjanović, kojije rekao sljedeće: "(...) Naime, moja je tezaili moje shvatanje, dopustite da tako moguda kažem, da su Muslimani kod nas, uBosni i Hercegovini, da su oni u procesukonstituisanja, da se konstituišu ne samoto kako mi kažemo sada etnička individualnostitd. ili narodi itd. nego nacionalnaindividualnost." (u dokumentu str. 152). Daje ova tema ipak bila prisutna samo unutarintelektualnog i višeg političkog sloja, govoričinjenica da se na nivoima općina,pa i unutar "običnog" naroda, o takvimpitanjima nije raspravljalo. Indiferentnosti manjak rasprava o toj temi opservirao jeCentralni komitet tako što je to osudio kaorezultat nedostatka ideološke upućenosti.Općine, naime, tomu nisu pridavaleveliki značaj, što su njihovi predstavniciuglavnom opravdavali mirnim suživotomljudi u multietničkim sredinama. Kao dadramatizirani rez s tzv. etatizmom, birokratizmomi šovinizmom nije imao velikogaodjeka u svakodnevici koja nastavlja kontinuitetživljenja u duhu tolerancije. Nakoji način se prema Centralnom komitetumože ostvariti nacionalna ravnopravnostu BiH i Jugoslaviji, kako osigurati afirmacijubh Muslimana? Jedna komponentahabitusa unutar političke praksekroz koju se obilježava međunacionalnaravnopravnost u duhu antišovinističkenacionalne afirmacije, prema zaključcimadokumenta Komisije, jest uvođenje nacionalnogključa unutar partijskog rukovodstvakoji treba predstavljati i nacionalnustrukturu stanovništva. Drugim riječima,uvodi se kategorizacija društva na osnovinacionalnih atributa. Iako se na krajuprovodio taj način kategorizacije, ozbiljnukritiku izražavalo je starije članstvo Partijekoje u tome nije vidjelo rješenje problema.Na osnovi iskustva revolucionarne borbeza jugoslavensko zajedništvo, osobito suHumo i Karabegović kritizirali uvođenjenacionalnog ključa u političkom kadru učemu se oslikavala i razlika viđenja napolitiku kao generacijski jaz. Za stare revolucionarejedini put ravnopravnosti republikâi narodâ jest ostvariv promišljanjem najugoslavenskoj razini uključujući interesesvih jugoslavenskih naroda.U usku povezanost afirmacije nacionalnihkategorija (unutar njih i bh. Muslimana)doveden je i status Republike Bosne iHercegovine. Konstatacijom da je položajBiH neravnopravan u odnosu na drugerepublike unutar Federacije, što je čestočak vodilo osporavanju statusa republikeBosni i Hercegovini. Federacija i BiHKonkretno prakticiranje takve neravnopravnepolitike uočavalo se u ekonomskojpolitici kada je npr. Munir Mesihovićproblematizirao odnos Federacije premaBiH, navodeći činjenicu da SIV (Saveznoizvršno vijeće) još uvijek ne isplaćuje puniiznos BiH koji joj pripada kao nerazvijenojrepublici. Drugi konkretan primjer navodise u vezi s mehanizom donošenja odlukau Federaciji u kojem rukovodstvo navodipreglašavnje RBiH. U tom kontekstu AvdoHumo vidi rješenje u samoupravnomsistemu koji obećava veću integraciju svihrepublika i njihovu ravnopravnost u smisluda svaka može izraziti svoje nacionalnobiće. Drugim riječima, političko vodstvou proklamaciji bh. Muslimana kao nacijevidjelo je jedan oblik afirmacije republike.Iza ovakve retorike ustvari riječ je o procesudecentralizacije unutar kojeg se funkcijaFederacije i pojedinih republika redefinirau smislu manje nadležnosti Federacije iveće samostalnosti republike kao glavnognosioca materijalnog i društvenog razvoja.Ovakav sistem pod nazivom samoupravljanjaustvari uvodi i kompetitivan odnosmeđu samim republikama u nadi kakobi ostvario veću produktivnost (vidi paralelesa neoliberalizmom). Kako je BiH uperiodu diskusije ipak jedna od nerazvijenihrepublika, postoji implicitna tenzijaizmeđu njezinog afirmiranja kao samostalnerepublike i u tom smislu distanciranjaod dominacije Federacije, s jednestrane, i njezine financijske ovisnosti odfederacijskog budžeta, s druge. Ova tenzijaodnosa Federacije i republika postojalaje sve do 1974. godine i provedbe Ustavau njoj, a za nacionalno priznanje istovremenonudila politički okvir, unutar kojegase raspravljalo o statusu bh. Muslimanakao nacije, kao jedan aspekt afirmacijeRepublike Bosne i Hercegovine. Iako sena XVII. sjednici o statusu bh. Muslimanasamo diskutiralo ali ne i deklariralo, toće uslijediti nekoliko mjeseci kasnije, naXX. sjednici, ovog puta bez diskusije. UZaključcima o idejno-političkim zadacimakomunista Bosne i Hercegovine u daljnjemostvarivanju ravnopravnosti narodai narodnosti i razvijanju međurepubličkesaradnje na str. 7 stoji: "Praksa je dokazalaštetnost raznih oblika pritisaka i insistiranjaiz ranijeg perioda da se Muslimaniu nacionalnom pogledu opredjeljuju kaoSrbi odnosno Hrvati, jer se i ranije pokazivalo,a to i današnja socijalistička praksapotvrđuje da su Muslimani poseban narod."Koji je odjek imala ta odluka? U početkunikakav. Naime, dnevni listovi u susjednimrepublikama nisu ni registrirali tajdogađaj, dok je Oslobođenje, istina,izvijestilo o diskusijama, ali je sve toostalo bez daljnjih reperkusija u štampi. Taće tema, naime, tek krajem 1970. godine,pred popis stanovništva 1971, zadobiticentralno mjesto u javnoj sferi, kada sepočinje raspravljati o uvođenju kategorijeizjašnjavanja za bh. Muslimane. No, otome nekom drugom prilikom.