In Memoriam Dr Muhidin Alićehajić

In MemoriamDr. Muhidin AlićehajićŠto napisati?!Otkuda početi?!Doktora Muhidina Alićehajića upoznao sam u ljeto 2003. godine. Od tada pa do 11. 06.2010. upoznavao sam ga na ovom dunjaluku (ovo zemaljskom životu).I otišao je.Sada, kada želim o njemu napisati IN MEMORIAM shvatio sam da sam i ja i svi koji su gapoznavali izgubili prvenstveno prijatelja, čovjeka.Nakon njegove dženaze (sahrane) u rodnom mu Tešnju, u subotu, 12. 06. 2010. godine,rastrčo sam se oko svih koji su poznavali rahmetli (pokojnog) Muhidina da mi još nešto kažuo njemu...

Prim.dr ALIĆEHAJIĆ (Abdulah) MUHIDINRođen 20.04.1930. godine u Tešnju.Bio učesnik NOB-a od 15.09.1944 do 15.05.1945. godine.Upisao Medicinski fakultet u Sarajevu i isti završava 29.12.1960. godine.Za vrijeme studija izdržavao se radeći kao medicinski tehničar u Kliničkoj bolnici Medicinskogfakulteta Sarajevo od 01.10.1957 do 28.01.1961.Zasnovao radni odnos u Domu narodnog zdravlja Tešanj 01.02.1961, godine gdje radi kaodrugi ljekar na podrućju Tešnja.14.06.1967. godine postavljen za Upravnika Doma zdravlja Tešanj.Kao upravnik Doma zdravlja Tešanj angažovao se na otvaranju sektorskih zdravstvenihambulanti na podrućju općineNa mjestu Upravnika Doma zdravlja Tešanj ostao do 15.10.1969. godineZbog specijalizacije iz opće kirurgije daje otkaz u Domu zdravlja Tešanj i od 16.10.1969. godinezapošljava se u Regionalnom medicinskom centru Doboj. Poslije završene specijalizacije izopće kirurgije ostaje u Regionalnom medicinskom centru Doboj do 15.03.1981. godine kaospecijalista hirurg.16.03.1981. godine ponovo se vraća u Tešanj gdje je primljen na mjestu Direktora OOURDoma zdravlja „Izudin Mulabećirović-Izo“ Tešanj.Na mjestu direktora ostaje do 06.12.1988. godine kada se ponovo vraća u Regionalnimedicinski centar „23. avgust“ Doboj na radno mjesto specijaliste kirurga i tu ostaje dopočetka 1992. godine, odnosno do agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada prelazi u R.Hrvatsku.Dom Zdravlja Tešanj

Gosp. Muhidin Alićehajić bio je dugogodišnji istaknuti saradnik i član PredsjedništvaCrvenog križa/krsta Bosne i Hercegovine u periodu od 1988/1992. godine. Od 1992. godinedr Alićehajić, po Odluci Predsjedništva od 1992. do 1996. rukovodi Logističkim uredom zapomoć stanovnistvu BiH u Zagrebu. Tokom rada u Zagrebu najviše dolaze do izražaja njegoveljudske i humanitarne vrijednosti, naročito kroz pomoć i podršku izbjeglom stanovništvu izBiH i pomoć stanovnistvu u BiH dopremom humanitarne pomoći u hrani, odjeći, obući, i dr.Od 1999.g. dr. Muhidin Alićehajić zajedno sa grupom istomišljenika započinje saformiranjem Ansambla ( folklor-orkestar-mješoviti zbor ) pri KDB „Preporod“ , koja od10.12.2001 g. prelazi pod okrilje BNZH. Cilj formiranje jedne takve grupe je afi rmiranjekulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka u Hrvatskog s naglaskom rada s omladinom.Dr. Muhidin Alićehajić je smatrao da se rad Ansambla treba dovesti na jednu višu razinu,te da se treba registrirati kao BOŠNJAČKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO, i takose tako rodila ideja za BKUD “SEVDAH“ Zagreb.15.01.2006. održana je I Konstitutivna Sjednica na kojoj je donesen Statut Društva,a dr. Muhidin izabran za zamjenika predsjednika, a pjesnik i književnik Enes Kišević zapredsjednika.Društvo je registrirano 03. 02. 2006. kao prvo Bošnjačko kulturno umjetničko društvo uZagrebu.Za ciljeve ovog Društva postavljeni su : afi rmiranje kulturne baštine i suvremene kultureBošnjaka, okupiti mlade ljude kako bi se vratili svojim korijenima i učili o ljepoti i toleranciji.Dr. Muhidin Alićehajić nije bio samo zamjenik predsjednika već i glavni koreograf Društvakoji je sredinom prošlog stoljeća dobio nagradu za najboljeg plesača Europe.Prvo javno pojavljivanje ovog Društva je bilo na HRT-u - u Prizmi, emisiji posvećenojnacionalnim manjinama Hrvatske 11. 03. 2006. g.Društvo je u ovih četiri godine moralo graditi svoj status ponovo iz početka, te kako jenaš dr. Muhidin često znao reći da smo bez krova nad glavom, uspjeli smo se očuvati, i tozahvaljujući našem dragom doktoru, koji je uvijek nesebično davao sebe za dobrobit cijelogDruštva.Iako je bio najviše povezan sa igračima folklora, kao njihov koreograf, puno je radio natome da se oformi i dječja dramska i horska grupa jer djeca su naš kapital i naša budućnost,kako je doktor govorio. Naravno vrijednom i ustrajnom doktoru je i to pošlo za rukom. Tadječica su nastupala povodom svakog bajrama, a i njegova je ideja da zajedno sa drugimBošnjačkim asocijacijama svaki bajram djecu darujemo paketićima, kako je on to nazivaoDJECA DJECI.Za zadnji hadž bajram je sa nama slagao paketiće za djecu gdje smo složili preko 600komada paketa.Iza njega su ostale brojne postavljene koreografi je koje ćemo mi kao Društvo uvijekizvoditi u svome orginalu kako je naš dr. Muhidin postavio, sa ponosom jer to su najboljepostavljene koreografi je.

Društvo je do sada imalo velik broj zapaženih nastupa - u Zagrebu,Zadru, Sisku, Petrinji,Bjelovaru,Zadru, Tešnju, Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci, Srebrenici, Konjicu, GornjojTuzli, Kalesiji, Dubrovniku, Trebinju, Stocu i drugim gradovima Hrvatske i BiH. Društvo jegostovalo i na HRT-u - u Prizmi, emisiji posvećenoj nacionalnim manjinama Hrvatske te nakantonalnoj TV BiH , sve to zahvaljujući neumornom radu dr. Muhidina.18. 04. 2010. g. dr. Muhidin se razdužuje sa mjesta zamjenika predsjednika i postajepredsjednikom umjetničkog savjeta.Možemo reći da je dr. Muhidin osoba koja je zaslužna da su se Bošnjački korijeni itradicija prije više od 10 godina uspjeli uspješno uplesti u svakodnevnicu mladih Bošnjakagrada Zagreba.To je osoba koja je zaista posvetila sav svoj život tome da poveže Bošnjačkuomladinu sa njihovom kulturom i tradicijom, da nikad ne zaborave tko su i od kud su.Sva omladina iz Zagreba, a neki od njih su već i oženjeni i udati svoje prve folklornekorake naučila je baš od dr. Muhidina Alićehajića.Volio nas je i cijenio kao svoju vlastitu djecu i unučad, što nam je u subotu na ispraćajupotvrdila i njegova supruga Emina, govoreći nam „.. njegova djeca i unučad su bili dalekoa vas je voli kao svoju vlastitu djecu, čak i više“ .Neumorno nas je pratio na svim nastupima iako mu to zdravstveno stanje nije dopuštalo.Uživao je gledati naše uspjehe i bio je ponosan na nas.U subotu nakon ispraćaja našeg dragog doktora prisjećali smo se svakojakih dogodovštinai toga da se iz njegove kuće nikad nije moglo izaći bez da se ručalo, popila kahva ( kojuje on osobno skuhao ) te kako nam je najčešće gurao kekse i neko voće u džep kada biizlazili iz stana. Saznali smo od Emine da nam je pripremao jedno iznenađenje, koje nasje sve rasplakalo kada smo čuli što je to. Kako smo mi djevojke uvijek željele da imamo jošljepše nošnje, ali Društvo nije imalo fi nancijske mogućnosti, on nam je kao svaki roditelj kojiželi ispuniti svome djetetu želju, od sebe kupio materijale za naše nove nošnje, te nas htioiznenaditi. S time nam je dao na znanje da se ne bojimo sad kad on nije tu jer on će uvijekbiti na neki način uz nas da nas podigne, obriše suze i kaže samo naprijed vi to možete.Danas znamo da je 11.06.2010. ovo Društvo izgubilo svog roditelja koji ga je mazio,pazio, učio i usmjeravao, postavio na noge ali kako je on često posljednjih dana govorio neboji se on za nas jer dobro nas je odgojio.Ne samo da je bio koreograf, ljekar, prijatelj, pedagog, bio je ČOVJEK, koji je svima isvugdje pomagao svojom toplom riječi, i među mladima širio posebnu ljubav prema našemfolkloru i narodnim običajima.Doktor je osoba koja nas je uspjela zaraziti sobom i mislim da će svi naši članovi kojisu ga upoznali i radili sa njim smatrati da je taj dio njihovog života obogaćen sa istinskimvrijednostima i znanjem jednog divnog čovjeka za kojeg smo svi mi doživljavali svojim ocem,djedom. Dr. Muhidin će vječno živjeti u našim srcima. Dok god živi i djeluje BKUD“SEVDAH“Zagreb živjet će i naš dr. Muhidin, a mi ćemo se pobrinuti da ime i djelo toga čovjeka NIKADNE BUDE ZABORAVLJENO!!!!!!!!!!Da bi Vam bolje dočarali što je dr. Muhidin značio BKUD“ SEVDAH“ Zagreb priložitćemo pismo koji su mu uoči njegovog zadnjeg koncerta 11.04.2010. g. napisali članoviSEVDAH-a„Tek su nam četiri godine. Jako smo mladi, neiskusni. Treba nam netko da usmjeri našeplesačke korake, prim pa sekund, poskočni pa u krug, da nas vodi negdje i kaže: „Djeco,

pokažite šta znate!“ Imali smo sreću pa smo dobili doktora. Hm, pitate se kakvog doktora? Epa nismo bolesni ali imamo svog doktora Muhidina Aličehajića, našeg voditelja i koreografa,istaknutog stučnjaka folklora.Citirat ćemo Vas, doktore: “Predstaviti Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo, a negovoriti o narodnoj nošnji isto je kao i igrati narodna kola u suvremenoj odjeći.“ Mi ćemoreći ovako – predstaviti ovo kulturno društvo, a ne govoriti o Vama, doktore, bilo bi zaistabesmisleno. O Vama se puno toga dobrog može reći i teško je zapravo naći riječi kojima bise to iskazalo, ali dopustite da našim dječjim očima kažemo nešto o Vama.Naše probe uvijek su specifi čne – dok se okupimo, dok izgrlimo i izljubimo prijateljice kojenismo vidjeli čak dva dana, pa dok razmijenimo pokoju riječ, već smo izgubili par minuta.Dok smo mi tako uskomešani, otvorila bi se vrata, ušao bi čovjek, malo pognuta držanja,dugačkog svijetlog balonera, neizostavne zelene torbe i velikog osmjeha na licu, „Hajmo,djeco, hajmo!“. Stali bi u polukrug i započeli. Svaki korak pomno ste nam pokazali. Čak ionda kad Vam to zdravlje nije dopuštalo, prislonili bi ste se na jednog od momaka i pokazalinam. Tada nam, dragi doktore, niste pokazivali samo korake, tada ste nam pokazivali kolikovolite to što radite i koliko želite da i mi to volimo, da poštujemo i da ne zaboravimo. Svakimkorakom koji ste nam pokazali, prenijeli ste na nas odgovornost da ga i mi prenosimo dalje.Ali nisu specifi čne samo naše probe nego i naš odnos sa Vama, kojeg ne smatramo samonašim učiteljem već našim ocem, djedom. A znamo da i Vi nas ne gledate kao svoje učenikeveć kao na svoju vlastitu djecu. Uvijek ste primijetili kad je netko od nas zaljubljen, razočaran,zabrinut, pa čak i kad je koja od nas djevojaka smršavila. Ponekad ste to primijetili prije negomi između sebe, a sve zato jer nas volite i sada ovim pismom mi želimo Vama reći da i mivolimo Vas.Svako kolo koje ste nas naučili, pratila je neka priča. Žao nam je samo što Vas uvijeknismo pozorno slušali, ali nećete Vi nama zamjeriti, mi smo ipak vaša djeca! Često ste znaliispričati anegdote iz Vašeg liječničkog poziva gdje ste kao kirurg pomogli velikom brojuljudi, ali Vi niste sa završetkom Vašeg radnog staža prestali liječiti i pomagati… nastaviliste sa nama. Samo sa malom razlikom, naša srca niste izliječili sa operacijom već takošto ste ih svjesno zarazili sa jednom od najljepših bolesti, Vašom ljubavlju prema sevdahu,sevdalinki, plesu... Naučili ste nas da se ne sramimo svog imena, svojih korijena i da sponosom obučemo dimije ili čakšire i nakrivimo naše fesiće.Za nas ste hodajuća enciklopedija koja zna svaki djelić Bosne, a i šire. Na našimputovanjima po Bosni znali ste pričati kako ste skoro svaki dio te zemlje u mladosti prošli i tona konju, a bilo je i smiješnih priča iz vremenu dok ste studirali, te puno korisnih savjeta. Ma,doktore, malo je toga što Vi ne znate. Bilo je dovoljno da se neka nova djevojka ili momakpridruže našem folkloru i kaže samo svoje prezime, Vi ste odmah bez greške znali iz kojegdjela Bosne dolazi.Osim plesačkih koraka, naučili ste nas i odgovornosti, naučili ste nas i da šutimo dok drugipričaju, mada Vam je za to trebalo dosta vremena, naučili ste nas da njegujemo bošnjačkukulturnu baštinu jer je naša kulturna tradicija naš kapital. Doktore, ohrabrili ste nas da izapjevamo. Sjećate li se kad ste nam prvi put rekli da ćemo imati bosansko posijelo u kojemćemo pjevati sevdalinku. Mi? Pjevati? Pogledavale smo se i podsmjehivale jer mi ne znamopjevati. I nakon naših napora da izbjegnemo pjevanje, a još većih Vaših napora da nasnagovorite da pjevamo desio se nagli preokret, skupile smo hrabrosti i odlučno pustile ovomalo glasa iz sebe, a sevdah se uvukao u naša srca još dublje, pa smo sevdalinku koju stečuli na početku mi same tražile da pjevamo.

Eh, moramo spomenuti da Vi znate i zagalamiti, ali priznajemo, uvijek je bilo opravdano!Međutim, nama je uvijek bilo draže gledati Vaš osmijeh na licu, pogotovo nakon što otplešemokolo, već jedva vučući noge. Pred ovaj nastup, došli ste na jednu probu, sjeli ste bez ijedneriječi, gledali nas tako ponosno i nakon što smo završili prozborili: „Draga djeco, da samoznate kako vas je lijepo vidjeti tako!“Eto dragi doktore, ostavljate nam u amanet veliki dar i veliku odgovornost ali budite sigurnida imate kome ostaviti i prepustiti da nastavi Vašim koracima, da prenosi ljubav premabošnjačkoj kulturi. Svakim danom mi smo brojniji, svakim dan dolaze nam sve mlađi i mlađiželjni znanja, plesa i zabave. Iza svakog našeg koraka, kola i pjesme stoji puno rada i truda,što Vašeg, doktore, ali i našeg i stoga molim sve prisutne da svojim pljeskom pokažu da senaš trud zaista isplatio.“I na kraju da se pozdravimo od našeg dragog doktora sa riječima Maka DizdaraZemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema, i nemakraja, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda....BKUD Sevdah, Zagreb

Doktor MuhidinDođi mi što češće, bolan mi ne bio.Kod mene si kao kod sebe. Zaštićen u samoći.Jer na svijetu ovom mnogi je živio,i mnogi od njih, nikad nam više ni u san neće doći.Enes Kišević