Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

BOŠNJACI U HRVATSKOJkrajine i mjesne događaje koji su imaliizravan utjecaj na oblikovanje toga mentaliteta.“Ja naravno neću sada prepričavati autoroveinterpretacije povijesnih događaja,već bi samo izdvojio meni najzanimljivijidio knjige, tj. poglavlja u kojima je pisaciznio svoje etno-psihologijske i antropološkeinterpetacije, preko portreta određenihkrajiških muslimanskih povijesnih iepskih ličnosti čija je egzistencija, točnijepučka predodžba o toj egzistenciji i danasna tankom rubu između mita i povijesnestavarnosti. Riječ je o autorovim esejima oMuji Hrnjici i drugim likovima iz krajiškogmuslimanskog epskog ciklusa o Krajini'krvavoj haljini'. Svi ovi epski junaci bezsumnje zrcale određenu povijesnu stvarnostna podlozi koje je i izrastao krajiškimentalitet. Tu je i esej o Huski Miljkovićui dvojici komunističko-partizanskih mjesnihprvaka, a koji autoru služi kao svojevrsnapotvrda glavnih značajki krajiškogmentaliteta. Riječ je o slučaju Huske Miljkovića,o kontroverznoj ličnosti iz Drugogsvjetskog rata, koja je višekratno mijenjalaratna savezništva vođena vlastitim shvaćanjemkrajiškog muslimanskog interesa napovijesnoj vjetrometini”, rekao je Hasanbegović.Autorov pristup da svoje povijesno-sociološketeze dokazuje kroz događaje i ličnostizaokružen je prikazom glavnih značajkiCazinske bune iz 1950. godine kaovišekratno znakovitog događaja koji semože motriti iz više vizura. Jedna je političko-nacionalna,budući da je pokreću nezadovoljnisrpski elementi s Korduna kojiu titoističkom konceptu Jugoslavije videnedostatno rješenje s obzirom na srpskisupstrat partizanskog pokreta. “Tu je i socijalnavizura vezana uz intezivan procesboljševizacije i sovjetizacije koji se odvijaopod krinkom tzv. narodnoosobodilačkeborbe, a koji je neovisno od Staljinovogprekida s Titom, a ne obrnuto, kao što sezaboravlja, te 1950. bio na vrhuncu. I nakraju brutalnost komunističke represije,koja je uslijedila, podsjetila je na temeljniideološki postulat vlasti i države, koji je nakraju i porodio sve okolnosti njezina slomau ratu devedesetih”, rekao je dr. sc.Zlatko Hasanbegović.Istaknuo je da se posljednje i najkontroverznijepoglavlje knjige odnosi na povijesno-gospodarskeaspekte nastajanjaAbdićeve Autonomne pokrajine ZapadnaBosna. Autor je logično, sukladno svometumačenju, stavlja u kontekst jedne odpovijesnih emanacija tradicionalnog krajiškogmentaliteta. Pritom nije ulazio usamu narav i egzistenciju Abdićeve tvorevine,već se zadržao na određenim aspektimanjezina nastanka. Na kraju obraćanjaprisutnima Hasanbegović je zaključioda je knjiga dobar uvod u razumijevanjei tumačenje ključnih problema Cazinsko-bihaćkekrajine u 20. stoljeću, čemuje i posvećen dvodnevni simpozij uIslamskom kulturnom centru u Zagrebu.Prihvat hrvatskih izbjeglica iprognanikaDr. sc. Filip Škiljan je predstavio knjigu“Privremeni boravak izbjeglica i raseljenihosoba na području općine VelikaKladuša 1991.-1995.”. Istaknuo je da ovaizuzetno vrijedna monografija tiskana na465 stranica predstavlja jedinstveno djelona području Bosne i Hercegovine, koje sebavi djelovanjem Crvenog križa u najtežimratnim godinama u općini VelikaKladuša. Autor je i sam sudionik tih događajai sekretar kladuškog Crvenog križaod 1. veljače 1992. godine. Knjiga nepredstavlja samo prvorazredan izvor zapovjesničare, statističare i demografe kojise bave istraživanjem posljednjeg rata iliopćenito izbjeglica, već ujedno i životnodjelo Hajrudina Muhamedagića, koji jesvoj profesionalni i privatni život potpunopodredio radu na humanitarnoj pomoćiljudima koji su se našli u nezahvalnomizbjegličkom položaju. On je svojim preciznimbilježenjem svake izbjeglice izradiofascinantnu bazu podataka koja svjedočio težini posljednjeg rata na područjujedne relativno male općine u sjeverozapadnojBosni.Pobrojanih 8.445 izbjeglica (od ukupnoblizu 20.000 izbjeglica, koji nisu svipopisani u Crvenom križu od 1991. do1999.) ne znači samo statističku informaciju,što Muhamedagić potkrepljuje povećimpopisom koji zauzima većinu knjige,nego svjedoči o tome da ljudi nisusamo brojke. Autor se nije zadovoljio samoobičnim popisom izbjeglica, već uzsvaku popisanu osobu donosi i njegovuprethodnu adresu stanovanja, datum iligodinu rođenja, mjesto rođenja, mjesosmještaja ili osobu kod koje se nalazi uopćini Velika Kladuša, datum prijave ievidencijsku šifru. Uz popis izbjeglicaMuhamedagić navodi i popis udomitelja,a ne zaoravlja i svakog djelatnika ili volonterau Crvenom križu, općini, školi inekoj drugoj javnoj ustanovi koji je nabilo koji način pomogao olakšavanju životaizbjeglica i prognanika. “Muhamedagićje bio svjestan da su svi ti ljudi bilisamo zupčanici bez kojih ne bi funkcioniraoveliki stroj pomoći izbjeglicama. Iuistinu je nevjerojatno koliko je taj strojbaš na području ove općine, koja nije bilapošteđena ratnih razaranja i sukoba, dobrofunkcionirao. Humanost kojom sustanovnici općine Velika Kladuša dočekivaliizbjeglice osvjedočena je za sva vremenaovom knjigom. Broj od 1.933 privatnihudomitelja i 20 improviziranihprihvatnih centara jasno govori o spremnostiKladušana da pomognu i poznatimai nepoznatima”, naglasio je Škiljan.Prezentirao je rezultate ankete koju jeMuhamedagić proveo 2006. i 2007. godine,koja je pokazala koliko je bilo nepoznatihprognanika udomiteljima (čak 61%prognanika bilo je u potpunosti nepoznatoudomiteljima). Iz ankete saznajemo kakoje čak 83% izbjeglica došlo bez prethodnenajave udomiteljima, što nam govori o tomekoliko su Kladuščani bili spremni promijenitisvoj način života u jednom danu.O suosjećajnosti Kladuščana govori i odgovorbivših izbjeglica kako su u 78% slučajevaKladuščani iskreno uvažavali tragedijuizbjeglica, a o kontinuitetu održavanjaodnosa govori činjenica da je čak2/3 anketiranih nastavilo održavati kontaktes udomiteljima i nakon rata. Svi ovipodaci koje je Muhamedagić anketiranjemprikupio govore o jednom srdačnom,humanom i empatičnom odnosuudomitelja prema izbjeglicama. Škiljan jerekao da u drugoj knjizi “Fenomen i prokletstvokrajiškog mentaliteta” autor navodimoralne vrline Krajišnika, među kojimaje svakako gostoljubivost jedna odnajvažnijih. U odgovorima bivših izbjeglicai udomitelja, koje je Muhamedagićnaveo na kraju prvog dijela knjige, jednostavnoizbija krajiška srdačnost, prostodušnosti dobrohotnost: “Ako baka nema33JOURNAL