poslati

BOŠNJACI U HRVATSKOJnju te površnosti hrvatskih medija kojiumah mogu lakovjerno postati kanal za širenjepanike, paranoje i ksenofobije. Iliispravnije rečeno: ni počesto žutilom obojeni“Nacional” u tome nema čiste ruke(objavljivanje karikatura ovom prilikomnećemo problematizirati), jer, pametno jeodigrao odmah se ubacivši u ulogu žrtvekojoj se prijeti. Na koncu vlasnik “Nacionala”nije smaknut od muslimanskih terorista,već onih domaćih. Dakle, istovjetnoje i sa Djedom Mrazom na kojega je u BiHbačena fetva, bez objašnjenja što to točnoznači i što posljedično sugerira da u susjednojzemlji žive neki talibani i bradatiteroristi koji će uskoro linčovati dobroćudnogDjedicu MrazaDjed Mraz je direktno povezan skršćanskom tradicijomLik Djeda Mraza postao je predmetpolitičkoga obračuna u Sarajevu i središnjafigura sporenja između u Gradu vladajućegSDP-a BiH i tradicionalno orijentiranihbošnjačkih stranaka, prije svegaSDA. Slučaj se povlači već godinamai pretvorio se u pravu sapunicu. Ljevičarskii liberalni krugovi tvrde da je DjedMraz neka vrsta simbola građanskogadruštva i fiktivni lik kojem se mogu radovatisva djeca, bez obzira koje su nacionalnostii vjere njihovi roditelji. S drugestrane, bošnjački tzv. konzervativciobjašnjavaju da je Djed Mraz ipak nasvojevrstan način produkt zapadnogadruštva i njegove kršćanske tradicije - teda u biti promovira konzumerizam iokrenutost materijalnom, što je u suprotnostis islamom, ali čak i s istinskim učenjimadrugih vjera, poput kršćanstva.Zamislimo, umjesto da su hrvatski medijipisali o bacanju fetve, vodeći katoličkiteolozi i razni kolumnisti u Hrvatskoj,koji su osudili komercijalizaciju Božića,mogli su iskoristiti priliku i zahvaliti monoteističkojbraći muslimanima što su ihpodržali u istoj ideji. Kada je riječ o Sarajevu,SDP-ov gradonačelnik odlučio jenešto učiniti nakon što se u Javnoj ustanovi(JU) “Djeca Sarajeva”, u okviru kojedjeluje niz vrtića, već godinama netrude organizirati priredbe u kojima biDjed Mraz djeci dijelio paketiće. DirektoricaJU “Djeca Sarajeva”, Arzija Mahmutović,nakon uvođenja vjeronauka zamališane islamske vjeroispovijesti u vrtićima,odgodila je pod raznim izlikamadruženja sa starcem iz Laponije. Ipak, direktoricase ogradila od zabrane tako štoje prepustila osoblju u svakom od 24gradska vrtića da organiziraju novogodišnjadruženja s Djedom Mrazom samoukoliko većina roditelja pokrene takvuinicijativu. Roditelji su medijima reklikako se takvim odnosom uprave premaDjedu Mrazu zapravo šalje ružna porukao svjetonazoru koji djeca dobivaju u sarajevskimvrtićima. Dodatni razlog zanezadovoljstvo dijela roditelja, uglavnomnebošnjačke nacionalnosti, inzistiranjeje na uvođenju vjeronauka u sarajevskevrtiće.Profesor Fakulteta islamskih naukaEnes Ljevaković objasnio je da je DjedMraz direktno povezan s kršćanskom tradicijomi samo je drugo ime za SvetogNikolu. “Oni koji prešućuju ovu činjenicui pokušavaju da predstave, ustvari nametnu,Djeda Mraza kao općeprihvaćenisimbol darovanja djece povodom novekalendarske godine, čije je obilježavanje,također, povezano s kršćanskim vjerovanjemu datum rođenja Isaa a.s., zamagljujuistinu i obmanjuju javnost, posebnomuslimansku djecu nastojeći im poturitijedan kršćanski simbol kao neutralan ikao općeprihvaćen i poželjan obrazac ponašanja.Pravo je svakog pojedinca i porodiceda po vlastitoj savjesti i izboru prihvateili ne prihvate spomenute simbole,ali je prema islamskom učenju svako iodgovaran za vlastiti izbor i postupke”,prenijete su Ljevakovićeve riječi na službenimstranicana Rijaseta. Koliko je Ljevakoviću pravu prosudimo sami iz narednognavoda: “Sveti Nikola je jedna odinspiracija za Djeda Mraza. On je bio episkopMire u Likiji, pokrajine bizantijskeAnadolije. Prema predanju, Nikola jeuskrsnuo troje djece, koje je lokalni mesarzaklao u vrijeme gladi, pa se otudaslavi kao zaštitnik djece. Pored toga je izaštitnik mornara. Ali Nikola je najčuvenijipo svojim poklonima sirotinji, a naročitodavanjem miraza trima osiromašenimkćerkama pobožnog kršćanina da nebi postale robinje i prostitutke. Nikola jeubacio kroz prozor vreću sa zlatnicima.Tokom vijekova, priča se mijenjala, takoda je u jednoj verziji Nikola ubacio vrećusa zlatnicima kroz dimnjak, koji su upaliu čarape koje su se sušile...”Opasne ideologije unižavanja islamaZa jedinog profesionalnog DjedaMraza u BiH, Mladena Jeličića Troku,koji već 40 godina vjerno glumi DjedaMraza, ova fetva znači direktan udarac,prenio je radio Slobodna Europa. “Ja seosjećam apsolutno ugroženom jedinkom,jer je ta fetva poziv na moj javni linč iudar na moj život, privatnost, egzistencijumene i moje djece”, istaknuo je MladenJeličić Troko. Naglasio je kako samonepismen čovjek može Djeda Mraza prozvatireligijskim likom. Novinarka tjednika“Start” Rubina Čengić istaknula jeda Djeda Mraz kao nepoželjan datira odkraja rata. “Prvo je bilo pismo AlijeIzetbegovića gdje je rekao da Bošnjacine trebaju slaviti Novu godinu, da to nijeu njihovoj tradiciji i u duhu islama, a zatimje Djed Mraz na ulici bio gađan kamenjem”,naglasila je Čengićeva. U izjavigradonačelnika Grada Sarajeva AlijeBehmena i njegovih zamjenika Igora Kamočajiai Miroslava Živanovića navodise: “Nevjerojatno je da je u zemlji makarnominalno demokratskoj Djed Mrazkontroverzna tema. Nažalost, u našemslučaju Djed Mraz je postao simbol borbeza sekularni karakter države. Uklanjanjeplakata koji su najavljivali DjedaMraza je poruka da zabrana ne važi samou Javnoj ustanovi ‘Djeca Sarajeva’ negoi izvan nje. To je vrlo jasna poruka da ćeoni koji danas ukidaju Djeda Mraza sutraulaziti u domove građana Sarajeva i kontroliratikoje televizijske programe gledaju.Ako je danas sumnjiv Djeda Mraz,sutra će biti sumnjiv svatko tko ima televizijskuantenu.”Zadnji navod posve je indikativan kadaje riječ o poturivanju ekstremne idelološkeobojenosti Bošnjaka muslimana.Posve je jasno da se u sekularnoj državiDjed Mraz ne može zabraniti širem građanstvu,ali je sasvim legitimno da vodećiislamski autoriteti vjernicima sugerirajuštetnost lika i djela Djeda Mraza, upravokako to čine i oni katolički i pravoslavnikada govore o pogubnoj medijskoj komercijalizacijipersonificiranoj u tomsimpatičnom djedici. Međutim, jedinokada je riječ o muslimanima govori se usmislu ekstremizacije i fundamentalizacijena štetu ostalih vjeroispovijesti. Pritomse ne biraju sredstva, žučljivo pokušavajućidokazati bošnjački vjerski i etničkinacionalizam te ekstremizam osporivačise služe upravo istom onom ideologijomkoju pokušavaju osuditi. I to vrlo opasnomideologijom: onom koja lako ulazi,posredstvom medija i neznanja o islamu,u glave neupućenih. To je ideologija paranoje,ksenofobije i širenja medijske panike,kada je riječ o unižavanju islama –prokušano uspješne metode zastrašivanja.Ono što je izrekao sarajevski gradonačelnik,pokušavajući zaraditi političkepoene, upravo je na tragu izjava američkihratnih poklisara prije nego su krenulina Irak. Kome su tu u stvari prijeti, prosuditesami. q5JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJnekada konsenzualno prihvaćene globalneuloge SAD kao jedine preostale svjetskevelesile. Stoga se sistem sigurnosti BiHmora izgrađivati tako da može i samostalnofunkcionirati, bez obzira kakva je kvalitetaobrane kroz NATO pakt ili neku druguvrstu kolektivne obrane.“Cikotić problemu sigurnosti prilazivrlo integrativno. Za njega sigurnost nisusamo vojne snage, niti policijske snage.On ovdje govori o determinantama sigurnosti,među koje navodi ekonomski razvojzemlje, razvoj i modernizaciju obrazovanja,povratak izbjeglica i raseljenih lica, teizuzetno dobru suradnju s dijasporom, štoje nama vrlo važno. BiH ima veliku i značajnudijasporu u smislu daljnjih reintegracijskihprocesa u zemlji, kao i ekonomskepomoći, odnosno ekonomske suradnje sazemljama u kojima se sada nalaze. Tu su idruge determinante, vanjske i unutarnje,koje govore o pretpostavkama za sigurnostBiH. S druge strane, Cikotićeve knjige suu određenoj mjeri pionirski radovi u smislupromišljanja budućnosti integracijskihprocesa u koje se danas gotovo neupitnovjeruje”, rekao je Faris Nanić. Na krajuizlaganja je istaknuo važno pitanje odnosagrađana svih nacionalnosti prema BiH kaodržavi. U tom smislu, Cikotić smatra da jepotrebno pojačati obrazovni sustav, te pravilno,korektno i istinito interpretirati zajedničkuhistoriju BiH.Obrambena reforma u BiHŽeljko Grubešić je rekao da knjigedoc. dr. Selme Cikotića predstavljaju važnuistraživačku studiju u kojima su elaboriraniznačajni, prije svega suvremeniobrambeni i sigurnosni aspekti. One suznačajan prikaz njegovih ukupnih profesionalnihiskustava i stavova, te predstavljajuvažne preporuke za dograđivanje postojećihsistema sigurnosti, ne samo u BiHnego i šire. Grubešić je naglasio da se autorvodi razmišljanjem da ništa nije takodobro da ne može biti bolje i bliže suvremenimtrendovima i razmišljanjima, nakraju i zahtjevima trenutka u kojemu živimo.Cikotić u svojim knjigama neprekidnodaje nadu, želi i na kraju ustrajava u tomeda pozove sve relevantne ljude i struktureBiH i nivoe njegovog društva da se ne miresa sadašnjim stanjem stvarnosti. Stanje isistem se mogu prestrukturirati, preoblikovatii konačno približiti standardima koji,kada je u pitanju sektor obrane i sigurnosti,vode BiH ka NATO-u i Europskoj uniji.U pripremi knjige autor je vodio računao neminovno potrebnoj vezi: država –ekonomija – obrazovanje, tako da je napisanoprimijenio u praksi. U prvoj knjizi“SAD – BiH: mogući transfer sigurnosnihrješenja”, autorovo viđenje obrambene reformeu BiH, koje datira skoro dvije godineprije nego što je okončan njezin najznačajnijidio, pokazalo se primjenjivo u praksi.Skoro 80% njegovih analiza, razmatranjai pogleda su bili preteča reformskihrješenja u sektoru obrane, koje je krajem2005. i početkom 2006. godine rezultiralousvajanjem dvaju zakona: Zakona o obranii Zakona o službi u Oružanim snagama.U knjizi se kroz jasan i metodološki ispravanpristup dotakao tema kao što su podjelavlasti, sigurnosni sistem, lokalna upravai političke partije, te međunarodni odnosi ipoložaj BiH.“Ono o čemu je razmišljao i ono što jenapisano uspješno je realizirao tokom mandatana poziciji ministra obrane. Samo šest,sedam godina ranije on je u svome magistarskomradu napisao da je nama u BiHpotrebno jedno Ministarstvo obrane, jednavojska i jedan pristup. I evo, došlo je vrijemeda on bude dio te priče u praksi. Svojimradom se izborio da bude na čelu tima kojije znao kako treba pokrenuti ljude koji sunajveće bogatstvo zemlje u kojoj živimo.Selmo Cikotić je u svojim knjigama cjelokupansistem sigurnosti BiH približio stvarnosti.Pritom nije niti jedan narod u BiH, aposebno onaj kojemu pripada, stavljao upoziciju, kako neki vole reći – temeljnog.Naprotiv, kroz svoje dvije knjige je rekaoda se u bilo koju ozbiljnu priču o BiH nemože ići bez svih njenih građana i naroda”,zaključio je Željko Grubešić.Multipolarna lojalnostDoc. dr. Selmo Cikotić je rekao da suteme obrađene u knjigama vrlo kompleksne.On je u okviru svoga naučnog i istraživačkograda nastojao tretirati teme koje sudruštveno relevantne i primjenjive. Smatrada će ključni kriterij uspješnosti u ovom dinamičnomvremenu biti sposobnost prilagođavanjabrzini i tempu promjena. Krozpromociju društvene relevantnosti naučnoistraživačkograda želio je tretirati temeljnuspregu uspjeha svakog državnog projekta, ato je dobra veza vlasti, ekonomije i obrazovanja.To nedostaje ne samo u BiH, nego icijelom regionu. Snaga države, a pogotovomalih država kao što je većina u regionu,sve više se mjeri stupnjem njene integriranostiu međunarodnu zajednicu, a ne veličinomnjene površine, brojem populacije ilisnagom ekonomije. “U tome treba prepoznavatišansu. Ja mislim da BiH ima jednuiznimno vrijednu komunikacijsku sposobnost,jedan komunikacijski kapacitet kaonijedna druga država u regionu. Nažalost, ubliskoj prošlosti to je više pretvarano u njennedostatak nego prednost. Međutim, mislimda smo naučili jako puno lekcija izprošlosti, naročito bliske koja je neposrednoiza nas. Pošao sam od pretpostavke da jehistorija nauka kojom se jako puno manipulira.Mnogi tvrde da je to nauka kojom senajviše manipulira. Svrha mog pristupa jebila da u određenoj mjeri korigiram i umanjimmanipulaciju koja je išla na štetu BiH,ali ne na štetu bilo koga drugog ili na štetuistine”, rekao je Cikotić. Pritom je poštivaologiku da ne može reći sve što je relevantnoza obrađene teme, ali je prakticirao i slijediopristup da je jedan tekst dobar ne onda kadamu se nema što dodati, nego kada mu senema što oduzeti. Nastojao je da sve što jeugrađeno ima svoju branjivost, da može opstatii preživjeti test vremena u dužem trajanju,kao i testove iz različitih pravaca u smislurazličitih politika, različitih političkihopcija iz BiH i regiona ili sa stanovišta različitihmeđunarodnih institucija.“Ono što svijet želi postati u budućnostBiH ima u svome iskustvu u svojoj prošlosti.Mislim da permanentni napredak premabudućim ciljevima i standardima vrločesto vodi povratku jednog dobrog i prepoznatljivogkoloritnog lica BiH, kojesvjedoči o harmoničnom suživotu različitostikoji je pretvaran u prednosti svih onihkoji su učestvovali u tom ambijentu. Ovajprojekt su podržavali pripadnici različitihpolitičkih opcija, različitih etničkih pripadnostiu BiH – i u smislu regiona i usmislu nivoa vlasti, na što sam posebnoponosan. Ukupno iskustvo mog naučnog ipraktičnog rada jeste spoznaja da se etničkiinteresi u BiH najbolje promoviraju ištite izgradnjom funkcionalnih i efikasnihinstitucija koje će biti sposobne državuuvesti u porodicu progresivnih i naprednihnaroda. I sve građane i sve narode u BiH,koji god kriterij primijenili, dovesti u jednubolju poziciju od one koju imaju danas.Kroz ovaj rad je iskovan jedan temelj konceptamultipolarne lojalnosti, koji u suštinipodrazumijeva da lojalnost prema državi,entitetu, narodu, regionu i političkoj partiji– ako korektno i pravilno shvatimo realnostBosne i Hercegovine – uopće ne isključujejedna drugu, nego naprotiv jednadrugu komplementiraju. BiH je tokomsvoje prošlosti plaćala najveću cijenumnogih ratova. Mislim da ta činjenica dajeBiH ne samo pravo, nego i obavezu dapredvodi u nekim pozitivnim procesima uregionu i generira pozitivnu klimu suradnje”,zaključio je doc. dr. Selmo Cikotić,ministar obrane BiH. qIsmet Isaković7JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJProslava Nove 1432. hidžretske godine u SiskuBlagdanske poruke hidžreU nedjelju, 5. prosinca 2010. u Domukulture “Kristalna kocka vedrine” u Sisku,održana je svečanost povodom proslaveNove 1432. hidžretske godine. Organizatordrugog novogodišnjeg koncerta pod nazivom“Nek’ se srca otvore” bio je MedžlisIslamske zajednice Sisak, u suradnji sasvim bošnjačkim udrugama i Vijećima bošnjačkenacionalne manjine koji djeluju napodručju Siska i Sisačko-moslavačke županije.Koncertu u prepunoj dvorani sisačkogDoma kulture prisustvovali su brojni predstavnicivjerskog, političkog i kulturnog životaSiska i Sisačko-moslavačke županije.Isa a.s. i Muhammed a.s. – znakoviza sva vremenaU pozdravnom obraćanju prisutnimaAlem ef. Crnkić, glavni imam sisački, podsjetioje da 6. prosinca sa zalaskom sunca,odnosno akšamom ulazimo u Novu 1432.hidžretsku godinu prema lunarnom računanjuvremena. U utorak, 7. prosinca je prvidan Nove 1432. hidžretske godine (1. muharrem).Naglasio je kako je izuzetno važnopravilno shvaćanje poruka milada i hidžre,koji su međusobno povezani. “Završetakhidžretske 1431. godine, a uskoro završetaki miladske 2010. godine podsjeća nas nadva važna povijesna događaja koji zračeuniverzalnom porukom. Milad nas podsjećana rođenje jednog čovjeka koji je promijeniosvijet, a hidžra nas podsjeća na rađanjejedne zajednice koja je promijenila povijest.Prvi nas podsjeća da je čovjek osoba,koja u ljubavi prema Bogu i ljubavi premačovjeku može mijenjati svijet, a drugi naspodsjeća da je čovjek zajednica, koja u zajedništvuvjere u Boga i povjerenja u čovjekamože mijenjati povijest. Nema srećepojedinac bez zdrave zajednice, ali ni zajednicane može opstati bez snažnog pojedinca.Stoga je važno da znakove milada ihidžre čitamo otvorenog srca, jer Isa a.s. iMuhammed a.s. su znakovi za sva vremenai zato ih se ne smije udaljavati, niti prisvajatiza jednoznačnu upotrebu. Najveći izazovinašeg vremena su pravo pojedinca na srećui uspjeh i pravo zajednice na vjeru i spas. Isaa.s. nas uči da je sreća i spas pojedinca uljubavi prema Bogu i prema čovjeku, a Muhammeda.s. nas uči da je vjera i spas zajedniceu radu i odricanju za opće dobro”, rekaoje imam Crnkić.Novogodišnju svečanost posebno jeuveličao mons. dr. Vlado Košić, koji je došaou pratnji katedralnog župnika mr. AnteSentea. Dr. Košić je prvi sisački biskup nakonponovne uspostave Sisačke biskupije,koji obnaša i dužnost predsjednika Povjerenstvaza ekumenizam i dijalog pri Katoličkojcrkvi u Hrvatskoj. Na dan održavanjakoncerta “Nek’ se srca otvore” obilježenje Dan biskupije, koja je 2009. godinenakon nekoliko stoljeća ponovno uspostavljenau Sisku. “Osjećam vašu blizinu,vašu radost i sudjelujem u njoj. Iskrenovam, dragi vjernici Islamske zajednice, čestitamNovu godinu i želim da vam budebolja nego li je bila ova koja završava.Možda neće biti laka, ali ako čovjek imavjere u srcu, ako se pouzdaje u SvemogućegaBoga, onda ima i snage da izdrži kušnje.Dragi prijatelji, braćo i sestre, od srcase radujem s vama, želim svako dobro iBožji blagoslov”, rekao je sisački biskupdr. Vlado Košić, čije su riječi prisutni pozdravilidugotrajnim aplauzom.Izgradnja Islamskog centra u SiskuBošnjački hor “Azizija” iz OrašjaPrisutnima se obratio i muftija Ševko ef.Omerbašić, predsjednik Mešihata Islamskezajednice u Hrvatskoj, koji se u prvom dijelugovora osvrnuo na povijest hidžre. Rekaoje da su 1432. hidžretske godine protekleod prisilne selidbe Božjeg poslanikaMuhammeda a.s. i muslimana iz njegovogrodnog grada Meke u Medinu. Hidžra je bilai ostala, kada je u pitanju povijest, najznačajnijidogađaj islama. Tada nezamislivih100 odraslih deva nudilo se tko donese Poslanikovuglavu ili ga živa privede. Muhammeda.s. je morao obustaviti sve poslaničkei ljudske aktivnosti u rodnoj Meki i krenutiu izbjeglištvo, spašavajući vjeru i svojživot. Prije toga svi slobodni muslimani potajnosu otišli u novu medinsku sredinu,osim nekoliko robova i sluga, koji nisusmjeli otići sa ostalima u strahu od svojihgospodara. U novoj sredini nastale su noveokolnosti vjere islama. Nekim muslimanimasu pogani pod prijetnjom smrti zabranjivalipraktičnu provedbu islama, kao što sunamaz, post, zekat, obilježavanje blagdana iživot po osnovama vjere. U Medini su bilislobodni i prakticirali su vjeru bez straha. Unovom gradu i zajednici muslimani doživljavajupuni uspon.Muftija Omerbašić je podsjetio da je zaživota Muhammeda a.s. i njegovog nasljednikaEbu Bekra bilo nekoliko događajapo kojima računamo vrijeme. Među timdogađajima su godina pojave goleme zaraze(boginja), godina velike suše, godinakajanja od grijeha nakon muslimanskogporaza na Uhudu, godina velikog potresaza vrijeme poganske opsade Medine ilibitka na Hendeku, i tako redom. Svi su tidogađaji privremeno uzimani za početakmuslimanske ere, sve dok se namjesnikBasre, u susretu namjesnika s halifomOmerom r.a. 17. godine po hidžri, nije požalioda je dobio pismo od halife datiranuu mjesecu ša’banu ne spominjući godinu.“Ja ne znam koji je to mjesec ša’ban, izove ili prošle godine”, rekao je. Nakon susretas namjesnicima halifa Omer donosiodluku da se konačno odredi događaj i vrijemeod kojeg će početi muslimanska era.9JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ10JOURNALNjegovi suradnici su mu predlagali datumrođenja Božjeg poslanika, početak objaveKur’ana, zatim prihvaćanje perzijskog ilibizantskog, odnosno kršćanskog datuma.Ali Ebu Talib je predložio da to budehidžra Božjeg poslanika 622. po rođenjuIsa a.s. Treći halifa Osman r.a. predložio jeda početak hidžretske ere bude 1. muharrema622. godine, koji je bio prvi mjesecpredislamskih Arapa. Međutim, poznatoje da je hidžra bila u petak 12. rebiul-evvela,odnosno 16. srpnja 622. godine,što je datum ulaska Božjeg poslanika Muhammedaa.s. u Medinu. Slično je i s kršćanskimkalendarom: Isa a.s. je rođen 25.prosinca, a godina počinje 1. siječnja.Omerbašić je naglasio da muslimani tijekomcijele povijesti nisu nikada odbacilikršćansku eru, koja je uz hidžretsku uvijeknavođena u svim službenim i neslužbenimprigodama i dokumentima. Velika većinamuslimana u svijetu hidžru smatra prijelomnimdogađajem u povijesti islama. Tomeje ponajviše doprinio Muhammed a.s. rekavšiu jednom hadisu: “Hidžra je odbacivanjesvega što je Allah dž.š. zabranio.”Omerbašić se osvrnuo i na događanja usvijetu u protekloj hidžretskoj godini kojaće u svjetskim razmjerima biti zapamćenapo brojnim dramatičnim događajima uislamskom svijetu. Ratovi u Iraku i Afganistanui dalje odnose brojne ljudske žrtve, amira nije bilo niti u drugim dijelovima muslimanskogsvijeta. Tako su statističariarapskog neovisnog TV-kanala Al-Džezireizračunali da je tijekom 1431. hidžretskegodine dnevno ginulo nešto više od 30 muslimanai muslimanki. Najveća muslimanskazemlja po površini – Sudan, nakon izlaskaiz građanskog rata, velikih međumuslimanskihsukoba, genocida počinjenog nadmuslimanima, te genocida muslimana nanemuslimanima u pokrajini Darfur, najvjerojatnijeće se početkom Nove godine podijeliti.Indoneziju neprekidno pogađaju velikeprirodne katastrofe, dok je Pakistan uvučenu ratni sukob u Afganistanu zbog čegamu prijeti građanski rat. Omerbašić je naglasioda su muslimani u Europi doživjelidva snažna udarca na svoja prava i slobode.U Švicarskoj je referendumom muslimanimazabranjeno graditi minarete uz džamije,a francuski i belgijski parlamenti zabranilisu muslimankama hidžab. Istovremeno,njemačka kancelarka Angela Merkel konstatirada je suživot kultura i religija u njenojzemlji propao. Nedavno provedene anketegovore da je više od 50% Nijemacaprotiv islama u njihovom susjedstvu.“O položaju islama i muslimana u našojzemlji manje-više svi dobro znamo.Stoga i ovom prigodom treba naglasiti daje položaj naše vjere i Zajednice jedan odnajpovoljnijih, ako ne i najbolji u Europi.Tome idu prilog i nedavna izjava egipatskogpredsjednika Husnija Mubarakapremijerki Kosor, prigodom njenog boravkau Egiptu, da Hrvatska ima povoljnijiodnos prema islamu i muslimanimanego brojne zapadne zemlje koje se dičesvojim demokratskim dostignućima. Viovdje u Sisku svjesni ste dobroga položajanaše vjere, ali i vašega doprinosa rastui razvoju Republike Hrvatske. Ovdje bihdodao činjenicu da Islamska zajednica uHrvatskoj svojim vezama u islamskom iarapskom svijetu daje ne mali doprinosrazvoju gospodarskih odnosa sa tim zemljama,što je veoma važno u vremenuteške gospodarske krize i recesije. PosredstvomCentra za halal certifikacijupri Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskojbrojne hrvatske firme i poduzećaizvoze svoje proizvode u ove zemlje. Našislužbenici koji govore arapski jezik odlazes vladinim delegacijama i pomažujačanju odnosa s tim zemljama”, rekao jemuftija Omerbašić.Naglasio je da je Islamska zajednica uHrvatskoj imala niz velikih uspjeha uprotekloj 1431. hidžretskoj godini. Konačnoje počela gradnja Islamskog centrau Rijeci, koji će poslije Zagrebačke džamijebiti najljepši vjerski objekt u zemlji.Centar će biti među najljepšim u Europi,čija je cijena preko 7 milijuna eura. “Istovremeno,uspjeli smo kupiti objekt u Zadru,čija je adaptacija u tijeku i koji ćekoštati oko 300.000 eura, čime će Zajednicabiti bogatija za još jedan Medžlis ijoš jedan mesdžid. Prošlu hidžretsku godinuIslamska zajednica završila je s najvećimbrojem polaznika vjeronauka uškolama i mektebima. U Fond zekata i fitarasakupljeno je najviše sredstava. Brojkurbana također je postigao najveći rekord.Unatoč spomenutim uspjesima brojzaposlenih imama i muallima od 48 uvjeravanas da možemo više i bolje. I da smoostvarili tek 50% stvarnih mogućnosti.Tako je i ovdje u Sisku, to moraju znatisvi koji su profesionalno i volonterski vezaniza Zajednicu. To nam daje za pravo ičinjenica da su imami i muallimeiznadprosječno situirani, kako s plaćamatako i sa namjenskim stanovima i uvjetimarada, iako nismo još uvijek zadovoljnis postignutim rezultatima. Imamska i muallimskaodgovornost, a naročito glavnihimama, bit će mnogo veća, naročito odpolovice 2012. godine kada bude izabrannovi predsjednik i članovi Mešihata. Onisu do sada, a i ubuduće će snositi najvećiteret i odgovornost za stanje Islamske zajedniceu Hrvatskoj”, rekao je zagrebačkimuftija.Omerbašić je istaknuo da je Islamskojzajednici jako stalo da ima dobre prijateljskaodnose s drugim crkvama i vjerskimzajednicama. U organizaciji Sisačkebiskupije tijekom prošle godine visokipredstavnici vjerskih zajednica i crkavaimali su uspješan susret u Sisku, a početkomsljedeće godine organizator međureligijskogdruženja bit će Islamska zajednicau Hrvatskoj. “Kao što znate krajem1431. hidžretske godine organizirani sukandidacijski skupovi za nove sazive Izvršnihodbora u Hrvatskoj. U subotu 11.prosinca ili 5. muharrema 1432. hidžretskegodine Sabor Islamske zajednice uHrvatskoj imenovat će nove članove Izvršnihodbora i zakazati za 25. prosincaizbore za nove članove Sabora u Hrvatskoj.Za vas u Sisku vrlo je bitno tko ćebiti članovi Izvršnog odbora jer je predvama golemi zadatak i odgovornost. IzgraditiIslamski centar od nekoliko milijunaeura pravi je izazov za vas, dragabraćo i sestre. Ono što je vrlo važno napomenutidanas jeste da ste vi u Sisku svojimsredstvima kupili zemljište za Centar,što njegovu izgradnju čini vrlo izglednom.Potrebno je što prije sačiniti Ugovoro izradi idejnog projekta kako bi se moglozatražiti razgraničenje zemljišta nakojemu će se graditi Islamski centar”, zaključioje muftija Ševko ef. Omerbašić.Nagrade i kulturno-umjetničkiprogramNa svečanosti su dodijeljene četiri nagradezaslužnim pojedincima: MuhameduAlijanoviću (za životno djelo), dr.med. Hašimu Smlatiću (za doprinos, afirmacijurada i djelovanja Islamske zajedniceu Sisku), muallimi Amili Škorić (zauspješan rad) i Dragutinu Batinjaninu (zaizuzetno razumijevanje i poštivanje – najboljisusjed sisačkog Medžlisa).U trosatnom kulturno-umjetničkomdijelu programa prepunom ilahija, kasida,sevdaha i narodnih kola nastupili su Bošnjačkihor “Azizija” iz Orašja, BKUD“Nur” iz Siska, Dramska skupina MedžlisaIslamske zajednice Sisak, učač Kur’anaSenahid Makić (Bos. Krupa), te vokalnisolisti Miralem ef. Babajić (Sarajevo),Mirsad Šehić (Bihać), Hatka Tatić (Bos.Kostajnica), Mehmed Goražda i MunibHuzeirović iz Siska. Voditeljica koncerta“Nek’ se srca otvore” bila je Karmen Valenta,novinarka sa županijskog RadioQuirinusa. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o suvremenim principima liječenja raka (karcinoma) debelog crijevaVažnost prevencije bolestiTijekom prosinca 2010. godine primarijusdr. med. Ferid Latić, specijalistaopće kirurgije i subspecijalist digestivnekirurgije, održao je dva predavanja o suvremenimprincipima liječenja raka (karcinoma)debelog crijeva: 9. prosinca uIslamskom centru u Zagrebu u okviruIslamske tribine četvrtkom “Dr. SulejmanMašović” i 25. prosinca u MedžlisuIslamske zajednice Sisak. Prethodno je, ustudenom 2010. godine, predavanja naistu temu održao u Medžlisima Islamskezajednice u Rijeci i Puli.Ferid Latić (Čapljina, 1955.) je završioMedicinski fakultet u Sarajevu 1979.godine, a specijalizaciju iz opće kirurgije1987. u Zagrebu. Ispit iz digestivne kirurgijepoložio je u Zagrebu 2008. godine.Radio je u Domu zdravlja Bosanski Brod,gdje je obnašao i dužnost ravnatelja, a potomkao specijalista u Medicinskom centruu Travniku. Od 1991. radi na Kirurškomodjelu Opće bolnice “Dr. JosipBenčević” u Slavonskom Brodu. Od Hrvatskeliječničke komore 2006. godinedobio je odličje za unaprjeđenje kirurškestruke u Hrvatskoj na području endoskopskekirurgije. Objavio je više od 50stručnih radova u časopisima i na kongresima.Osnovne karakteristike, dijagnozai liječenjePrimarijus dr. med. Ferid LatićRak debelog crijeva u Hrvatskoj i svijetuje na drugom mjestu učestalosti međukarcinomima probavnog sustava.Zbog toga je Ministarstvo zdravstva RH2010. godinu proglasilo godinom borbeprotiv ove ozbiljne bolesti. S ciljem otkrivanjabolesti u ranoj fazi i davanja većešanse novim bolesnicima za izlječenje,Ministarstvo organizira i “screening”(masovne) preglede rizične dobne skupinestanovnika. Prema statističkim podacimaZavoda za javno zdravstvo učestalostraka debelog crijeva iznosi 18 na 100.000stanovnika, što iznosi oko 900 novootkrivenihslučajeva godišnje. Svake godineumre oko 600 bolesnika. Veoma je velikasmrtnost u odnosu na broj oboljelih (oko66%), a razlog tome je kasno otkrivanjebolesti, kada je bolest već dala komplikacijeili metastaze. Stoga je cilj pokušatipreventivno djelovati na bolest uklanjanjemrizičnih faktora ili, ako već bolestpostoji, otkriti je u ranoj fazi.U prevenciji bolesti su važni tzv. faktoririzika, a za debelo crijevo to su načinprehrane, način života i rada, dobna skupinai nasljedni faktori. Kada govorimo oprehrani sa sigurnošću se može ustvrditida je rak debelog crijeva češći kod populacijekoja se pretežno hrane mesom, suhomesnatimproizvodima, masnoćama,rafiniranim šećerima i koji puše cigarete(nikotin). Rjeđe se javlja kod populacijekoja u ishrani više koristi voće, povrće,žitarice, mlijeko i mliječne proizvode. Sobzirom na dob rizična skupina su starijiod 50 godina, jer je 20 puta veća učestalostnego kod mladih. Kod nasljednihfaktora dokazano je da je prisutnost rakadebelog crijeva unutar trogeneracijskegrupe znatno povećava mogućnost oboljenja(obiteljski rak). U faktore rizikaspadaju upalne i druge bolesti debelogcrijeva. Tako npr. bolesnici koji imaju ulceroznikolitis, Chronovu bolest, polipe ivilozne adenome češće obolijevaju, a familijarnapolipoza crijeva se danas smatraprekancerozom.Obzirom da su poznati rizični faktori,a pravi uzrok bolesti još nije dokazan, nemože se provesti potpuna prevencija, većse može ukloniti ili umanjiti djelovanjerizičnih faktora. Radi toga taktika suvremenogkirurškog liječenja je usmjerenana uklanjanje polipa i viloznih adenoma,te liječenje ulceroznog kolitisa i Chronovebolesti. Najveća pažnja se poklanjaranoj dijagnostici (detekciji) bolesti, štoima za cilj otkriti bolest u ranoj (početnoj)fazi kada je operativnim zahvatommoguće postići i potpuno izlječenje. Radiprevencije i rane dijagnostike trebalo bipregledima podvrći sve osobe koji imajuindikator suspektnosti, tj. simptome kojimogu ukazati na postojanje bolesti, a naročitou populaciji starijoj od 50 godina.To su osobe s poremećajem stolice (čestiproljevi ili zatvori); osobe sa učestalimgrčevima i bolovima u trbuhu; osobe sakrvarenjem iz debelog crijeva; osobe sagnojnom sekrecijom u stolici; osobe kojeboluju od ulceroznog kolitisa više od 15godina; osobe koje duže boluju od Chronovebolest; osobe koje su imale polipe iliadenome. U metode rane detekcije spadatest okultnog krvarenja, gdje se u stolicidokazuje prisutnost nevidljivog krvarenja,kao i određivanje tumorskih markerau krvi (CEA, Ca 19-9), koji mogu ukazatina prisutnost bolesti. Najvažnija dijagnostičkapretraga je kolonoskopija, gdje sepomoću fleksibilne kamere i TV sistemapregleda sluznica lumena debelog crijevanakon pripreme, kao i irigografija s dvostrukimkontrastom. Također, ultrazvuk iCT mogu biti od koristi.Kad se bolest dijagnostički potvrdimora se kao osnovno i najvažnije liječenjepodvrći radikalnom kirurškom zahvatu,a nakon toga i supstitucionom liječenjuako to zahtjeva stupanj bolest, koji seodređuje patohistološkim nalazom. Ovisnoo lokalizaciji tumora bolesnik se podvrgavarazličitim kirurškim zahvatimakoji su ranije bili klasični, gdje se nakonotvaranja trbušne šupljine oboljeli segmentcrijeva uklanja se okolnim tkivom.Danas u svijetu i kod nas tu metodu sveviše potiskuje Laparoskopska metoda(minimalno invazivna kirurgija), gdje seumjesto velikih rezova s malim incizijamaod 5-10 mm uvode dugački instrumentii uz prikaz kamere i TV sistemaizvode operacije. Ova metoda suvremenogliječenja ima velike prednosti nadklasičnom metodom jer postiže bolji kozmetičkirezultat, postoperacijska bol jeznatno manja, brži je oporavak, ranije seuspostavlja rad crijeva i kraće leži u bolnici.Metoda je u svijetu široko primijenjena,a u našoj zemlji primjenjuje se uZagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i SlavonskomBrodu. Ovakav vid liječenja je punobolji za bolesnika i širu društvenu zajednicuradi kraćeg ležanja u bolnici i ranijegvraćanja radne sposobnosti. qIsmet Isaković11JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJKonstituiranje Izvršnih odbora i Sabora Islamske zajednice u HrvatskojNovi četverogodišnji mandat12JOURNALU Islamskom centru u Zagrebu, 11.prosinca 2010. održano je 8. zasjedanjeSabora Islamske zajednice u RH, koje jeujedno bilo i posljednje u tome sazivu.Uvodno izlaganje je podnio Ekrem Budimlić,predsjednik Sabora, koji je izvijestioprisutne o provedenim kandidacijskimskupovima za izbor članova Izvršnih odborau 14 Medžlisa u Hrvatskoj (Dubrovnik,Gunja, Karlovac, Labin, Osijek, Poreč,Pula, Rijeka, Sisak, Slavonski Brod,Split, Umag, Varaždin i Zagreb). Izbori uZadru bit će održani nakon dovršetkamesdžida u proljeće 2011. godine i postavljanjastalnog imama. Sabor je na proljetnomzasjedanju u ožujku 2010. za provođenjeodluke o izborima zadužio MešihatIslamske zajednice u Hrvatskoj. Nakon raspraveo prijedlogu Mešihata za članoveodbora, Sabor je izglasao liste novih 86članova Izvršnih odbora za naredni četverogodišnjimandat (2010.-2014. godina/1432.-1436.h.g.). Sabor je usvojio iodluku o održavanju izbora za članove SaboraIslamske zajednice u Hrvatskoj i BiH,također na mandat od četiri godine.Izbori za šesti saziv Sabora održani su25. prosinca 2010. u Zagrebu, nakon štosu novi Izvršni odbori održali svoje konstitutivnesjednice i predložili kandidate.Izborna skupština, koju sačinjavaju predsjednici,glavni imami i po dva člana novoizabranihizvršnih odbora, brojala je 56članova s pravom glasa, a glasanju je pristupio51 član. Većinom glasova u SaborIslamske zajednice u Hrvatskoj za narednočetverogodišnje razdoblje izabrano jesljedećih 20 članova: Esad Čustović, HasanČustović, Ale Gredelj, Ervin Mešanović,Ismet Hedžić, Mirsad Kugić, AbdulahNesimi, Ismet ef. Ibiši, HašimSmlatić, Ernad ef. Hodžić, Vehid Ibrahović,Suvad Jahić, Sabina Pitarević, MuminMehmedi, Mwfaq Al-Abdula, MohammadZaky Ahel, Lamija Alili, JunuzIdrizi, Emina Mešić i Husein Delić. Nalisti za izbor novih članova za SaborIslamske zajednice BiH bilo je 10 kandidata,a za pet predstavnika većinom glasovasu izabrani: Mustafa Bukva, Alemef. Crnkić, Remzija Hadžiefendić Parić,Hajrudin Mujkanović i Mirza Šabić.Muftija Ševko ef. Omerbašić je u tekstuobjavljenom na web stranicama Islamskezajednice progovorio o ulozi, zadacima inačinu djelovanja članova Sabora. Smatrada je najznačajnija uloga Sabora očuvanjejedinstva i cjelovitosti Islamske zajednice imuslimana u Hrvatskoj. Muslimani u RHsu pripadnici različitih naroda i etničkihskupina, pa se vodilo računa o nacionalnojzastupljenosti u organima. Također, kriterijiodabira su bili spolna i intelektualna zastupljenost,te dobna starost članova Izvršnihodbora i Sabora koja je sada znatno boljanego prije 20-ak godina. Većina članovaIzvršnih odbora su mlađi od 50 godina i visokiintelektualci. “Međutim, unatoč svemuspomenutom Sabor Islamske zajednice uHrvatskoj ima ne malih problema u ispunjavanjusvojih uloga. Nije se jednom događaloda su zastupnici dolazili na zasjedanjanepripremljeni, bez potrebnih informacija.Uloga zastupnika olako je shvaćana izastupnici nisu odgovorno izvršavali svojuzadaću. Vrlo je malo bilo inicijativa iz redovaSabora u rješavanju brojnih pitanja. Laiciu redovima organa Islamske zajedniceosim što ispunjavaju svoje osnovne zadaće,iz članarine i ostalih davanja i na tome senerijetko njihova uloga u radu i aktivnostimazavršava. S druge strane, imami i muallimestrogo vode računa samo o svojimprofesionalnim obvezama, a Islamska zajednicaje mnogo više i od jednog i od drugog”,napisao je Omerbašić.Naglasio je da, pored zastupničke uloge,Sabor ima zadaću usvajanja propisaIslamske zajednice koji bi trebali reguliratisam ustroj i organizaciju Zajednice. Statutje temeljni dokument Islamske zajednice uHrvatskoj, dokument koji propisuje rad iponašanje svih u sustavu Zajednice. Porednjega, postoje brojni pravilnici, poslovnici,odredbe i uredbe koji rješavaju odnoseu Zajednici. “U tom smislu Sabor je poredČlanovi Izborne skupštinevjerskoga i vrhovni zakonodavni autoritet.Nažalost, u Islamskoj zajednici još uvijekima tradicionalnog, da sva pitanja i problemerješavaju vjerski autoriteti, a i odgovornisu za sve što se događa u Zajednici.Naročito je to primjetno nakon izbora zaorgane Zajednice. Smjene u Islamskoj zajednici,koje se događaju svake četiri godine,izazivaju stanovite potrese. Interesnegrupe, kao i u svim društvenim, kulturnim,političkim, pa i u Islamskoj zajednici nastojeostvariti svoje interese različitimsredstvima, pa i po islamu nedopuštenim.Otuda nastaju sukobi koji su najveća prijetnjajedinstvu naše Zajednice. Za to jesnažan i jak Sabor, spreman rješavati ovakvai slična pitanja, garant jedinstva i sloge.Da li će ovaj šesti saziv Sabora Islamskezajednice u Hrvatskoj rješavati pitanjai probleme, vidjet ćemo uskoro”, rekao jezagrebački muftija.Istaknuo je nezadovoljstvo s radom delegatau Saboru Islamske zajednice u BiH,koji su uglavnom nastupali samostalno isamoinicijativno. Uzrok tome je što nisudobivali instrukcije kako se ponašati premapitanjima postavljenim na dnevnomredu. Osim toga, nitko nikada iz Saboranije tražio od organa Islamske zajednice uHrvatskoj koja su pitanja od njihovog interesa.“Stoga je zaključeno da se od ovogsaziva ima nastupati timski i učestvovati uradu i raspravi o onim pitanjima koja su odinteresa za našu Zajednicu. Neke naše inicijativenisu nikada došle na dnevni redzasjedanja Sabora Islamske zajedniceBiH. Sa tom praksom moramo prekinutiako želimo igrati pozitivnu ulogu u Islamskojzajednici Bosne i Hercegovine”, zaključioje muftija Ševko ef. Omerbašić. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJPredavanje dr. sc. Tarika Kulenovića u SiskuBošnjački identitetU organizaciji Bošnjačke nacionalnezajednice Grada Siska i Sisačko-moslavačkežupanije, 11. prosinca 2010. godine uSisku, u prostorijama Mjesnog odbora “EugenKvaternik” predavanje je održao dr. sc.Tarik Kulenović. Povod održavanja tribinepod nazivom “Nacionalni bošnjački identitet”je predstojeći popis stanovništva, kojiće se održati tijekom travnja 2011. godine.Moderator tribine bila je Sena Kulenović,članica redakcije “Preporodovog Journala”.Politolog i sociolog dr. sc. Tarik Kulenović(Zagreb, 1969.) doktorirao je naFakultetu političkih znanosti u Zagrebu sdisertacijom “Politički islam i transformacijamuslimanskih društava”. Zaposlenje kao znanstveni suradnik u Institutuza antropologiju u Zagrebu. Njegov znanstveniinteres su političke ideologije, evolucijaljudskih društava, kao i istraživanjarazličitih pojava islama u modernomdruštvu. Autor je više znanstvenih, stručnihi publicističkih radova.Bir ugurdenDr. Kulenović je održao predavanje orazvitku bošnjačkog identiteta kroz stoljeća,te o njegovim različitim pojavnostima,od vremena srednjevjekovne Bosne do današnjihdana. Znanstveno je razlagao zaštosu Bošnjaci autohtoni narod Bosne s milenijskimkulturno-političkim kontinuitetom.Kulenović je naglasio da Bosna postojikao odvojena cjelina daleko unatrag u povijest.Uočljivo je i da postoji stalno stanovništvo(starinci) koje se može identificiratikroz stoljeća. Starinačko stanovništvo definiramokao slavensko-ilirsko-keltsku mješavinu.Bošnjački etnikum oblikuje se stoljećimada bi svoj temelj formirao nakonseobe Slavena u 7. stoljeću. Miješanje doseljenogi domaćeg stanovništva stvorilo jeilirsko-slavensku osnovu bošnjačkog etnikuma.Ona se kroz stoljeća dopunjavala idrugim elementima, no ilirsko-slavenskielement ostao je dominantan. Bosanski političkinarod postoji unatrag 10 stoljeća, odkada se zemlja Bosna (to horion Bosna)spominje kao zasebna oblast s dva grada,Katera i Desnek. Jezgra Bosne (Stara iliPrava Bosna) pruža se zeničko-sarajevskomkotlinom, a tu se nalaze i najstarijiarheološki spomenici bosanske državnosti(kod Visokog). Iz te jezgre, teritorijalnimTribina u Sisku (Tarik Kulenović desno)širenjem i pripajanjem susjednih oblastiBosna je počela je poprimati oblik u kojemje za bana Kulina postala samostalna država.“1993. godine na Bilinom polju predsjednikAlija Izetbegović je postrojio bosanskuvojsku. Ista je to livada na kojoj jeKulin ban 1203. godine postrojio svu Bosnu– i vlastelu i Crkvu bosansku. Bilinopolje je srce Bosne. Za razliku od svih susjednihsrednjevjekovnih država što su seselile, središte je bosanske državnosti uvijekna istom mjestu, u zeničko-sarajevskojkotlini, upravo na najpoznatijoj bosanskojlivadi. Na Bilinom polju Bošnjaci se postrojavajustoljećima. Kao sumnjivi u vjerikršćanskoj, kao muslimani, kao nogometninavijači”, rekao je Kulenović.Osmanska invazija i osvajanje Bosne1463. godine doveli su u Bosnu posljednjielement neophodan za formiranje modernogbošnjačkog identiteta – islam. Bošnjaci,prema predaji, masovno prihvaćajuislam. Janjičarski zakonik govori kako jesultanu Mehmedu Fatihu 30.000 Bošnjakapod Jajcem prišlo i prihvatilo islam. Birugurden (odjednom) Bošnjaci postadošemuslimani. Time su još jednom potvrdilisvoju posebnost u odnosu na druge europskeetnikume. Kao muslimani, Bošnjaci seidentificiraju s Osmanskim carstvom iislamom, bivajući zvani bosanski Turci,no Turci u smislu vladajuće klase i sljedbenikaiste religije - islama. Nacionalniidentitet bosanskih Srba i Hrvata formirase kasno, polovinom 19. stoljeća, kada seBošnjaci pravoslavne, odnosno katoličkevjeroispovijesti, a zahvaljujući propagandisrbijanskih i hrvatskih političkih misionara,ograđuju od bošnjačkog nacionalnogkorpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijestipočinju se nacionalno identificiratisa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosnokatoličkim Hrvatima.Kulenović je naglasio da su sukobi uBosni uvijek bili ekonomske prirode. Tekzahvaljujući politici agresivnog nacionalizmastekli su aureolu stoljetnog religijskogsukoba kršćanstva i islama. “Takvaobjašnjenja služe prikrivanju stvarnoguzroka nasrtaja na Bosnu i identitet Bošnjaka.Riječ je o običnom udruženom zločinačkompothvatu, besprimjernoj pljačkiBosne od strane ljudi što su se predstavljalikao susjedi i komšije. Govoriti o prirodiBosne i bošnjaštva bez razumijevanja islamau njoj pogrešno je. Bosna je zemlja nakojoj se grade džamije. A posljednji je ratbio pokušaj da se ta zemlja Bošnjacimaotme ispod nogu”, rekao je dr. Kulenović.Razne seobe, progoni i ratovi utjecali suna geografsku rasprostranjenost Bošnjaka,kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najvećakoncentracija Bošnjaka je u Bosni i Hercegovinii Sandžaku, ali veliki broj Bošnjakamože se naći u zapadnoeuropskim zemljama,od Hrvatske, Slovenije i Austrije prekoNjemačke do daleke Švedske, kao i u SADu,Turskoj i po bliskoistočnim zemljama.“Bosna i Hercegovina je matična državabošnjačke nacije, dok je bosanski jezik materinjijezik svih Bošnjaka, bilo da oni živeu Bosni ili izvan nje. Zbrka oko imena Musliman/Bošnjakprepolovila je broj Bošnjakau Hrvatskoj počinivši statistički genocid.Popis stanovništva 2011. prilika je da ustanovimostvaran broj Bošnjaka stalno nastanjenihu Hrvatskoj sa bosanskim kao materinjimjezikom”, zaključio je dr. sc. TarikKulenović. qIsmet Isaković13JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJbrovnik). Za tajnika stranke izabran je SuadSalkić, a za blagajnicu Emina Kaltak.Novoizabranih 16 članova Glavnog odboraBDSH su Izet Spahović, Faruk Kurić,Rasim Čordić, Rasim Halilović, SejfudinMulahalilović, Safet Miskić, Amir Pandžić,Benjamin Terzić, Zijad Pezerović,Mirsad Demirović, Sanel Modronja, FadilGračić, Mesud Altić, Mirsad Neslanović,Mirzet Hasanagić i Alija Hodžić. Za predsjednikaNadzornog odbora izabranje Mehmed Džekić, a za članove FatimaMešanović, Stipo Durmiš, Hasan Mahmutovići Ismet Omić. Predsjednica Časnogsuda BDSH je Ana Pavičić, a članovi AvdoMuminčehajić, Emsud Kaltak, VlastimirVaclav i Ksenija Selimović.Obraćanje predsjednika BDSHNedžad Hodžić, predsjednik BDSHNedžad Hodžić se zahvalio na ponovnomizboru za stranačkog predsjednika, au nastavku govora prezentirao je plan radaBNZH u naredne četiri godine. U operativnomsmislu članovi BDSH će uložitimaksimalne napore u sljedećim pravcima:popis stanovništva, izbori za Vijeća i predstavnikebošnjačke nacionalne manjine ulokalnim zajednicama, parlamentarni izbori,daljnji razvoj, prezentacija programaBDSH i formiranje novih ogranaka, te suradnjasa svim bošnjačkim udrugama nazajedničkim ciljevima od interesa za bošnjačkunacionalnu manjinu.“Najvažniji događaj za bošnjačku nacionalnumanjinu u RH odigrati će se u proljeće2011. godine. Svima dobro znani problemstare nacionalne odrednice svi zajednomoći ćemo riješiti na sljedećem popisustanovništva. Trebat će uložiti maksimalnenapore, zajedno sa svim bošnjačkim udrugama,da se prodre do svijesti svakog Bošnjakai objasni potreba da se svi izjasnimokao Bošnjaci. Rezultati popisa stanovništvasu jedini mjerodavni podaci iz kojih proizilazeprava nacionalnih manjina reguliranihUstavnim zakonom o pravima nacionalnihmanjina. A dijapazon tih prava, koja danaszbog neizjašnjenosti na prošlom popisu stanovništvapripadnici bošnjačke nacionalnemanjine ne konzumiraju, kreću se od zastupljenostiu Hrvatskom saboru, preko mogućnostiformiranja Vijeća bošnjačke nacionalnemanjine u općinama, gradovima ižupanijama, zatim mogućnosti i prava namjesta u izvršnoj vlasti na lokalnoj razini,pa do prava na određeni broj radnih mjestasukladno broju u pojedinim sredinama. Stogaće aktivnost na ovom, slobodno se možereći najvažnijem bošnjačkom nacionalnompitanju, u narednom periodu od članstva zahtijevativeliki trud. Sama operacionalizacijabit će definirana posebnim akcijskim programima”,rekao je novi/stari predsjednikBDSH.Stranka će po prvi puta od svogaosnutka uzeti učešća u izborima za Vijećai predstavnike bošnjačke nacionalne manjinena lokalnoj razini. Hodžić je naglasioda je i ovaj problem usko povezan sbrojem pripadnika bošnjačke nacionalnemanjine izjašnjenih kao Bošnjaci. Puno jesredina u kojima bi Bošnjaci mogli imati,a nemaju, svoje predstavnike ili Vijeće nalokalnoj razini. “Na prošlim izborima zapredstavnike i Vijeća bošnjačke nacionalnemanjine vlasti su dozvolile i onimakoji su izjašnjeni kao Muslimani da učestvujuna manjinskim izborima. Osim štoje ovakva odluka protuzakonita, ona je ikontraproduktivna za naš temeljni nacionalnicilj, a to je izjašnjavanje kao Bošnjaci.Članstvo BDSH će se založiti da sena sljedećim izborima ovakva situacija neponovi”, naglasio je Hodžić.2011. godine u RH se održavaju redovitiparlamentarni izbori, što je ujedno iprva prilika da BDSH postane parlamentarnastranka. Zakonske promjene su omogućileda pripadnici tzv. malih nacionalnihmanjina pored osnovnog imaju i dodatnobiračko pravo, odnosno da konzumirajutzv. pozitivnu diskriminaciju. Na taj načinmogu glasati za svog manjinskog predstavnika,ali i za stranačke liste. Hodžićsmatra da ova zakonska promjena otvaraza BDSH velike mogućnosti. Pored manjinskogkandidata kvalitetnim političkimradom u Saboru bi se moglo imati i zastupnikesa eventualnih posebnih ili koalicijskihlista po izbornim jedinicama. Stoga suove zakonske promjene dodatni motiv začlanstvo BDSH da još agilnije radi na promocijiprograma BDSH i time privuče jošviše potencijalnih glasača. Glavni odborstranke, sukladno Statutu BDSH, donijetće odluku o načinu na koji će BDSH izaćina parlamentarne izbore 2011. godine.U narednom periodu nastavit će se sapredstavljanjem programa i formiranjemogranaka diljem Hrvatske gdje do sada nisuosnovani. Trenutno BDSH ima 12 ogranaka,a u stranku je učlanjeno više od 1.200članova. “Naročito velike napore ćemo uložitiu formiranje ogranaka u Zagrebu i Sisku,gdje je program BDSH već predstavljen.No, iako je Zagreb i zagrebački ogranakjedan od najvažnijih ciljeva u narednomperiodu, kako zbog brojnosti tako i zbogprofila pripadnika bošnjačke nacionalnemanjine, ništa manje važna nije aktivnostprezentiranja stranke i u drugim sredinama,kao što su Zadar, Split, Osijek, Maljevac,Karlovac. Stranka BDSH je stranka bošnjačkognacionalnog jedinstva i u narednomperiodu diljem Hrvatske će se raditi naformiranju ogranaka. Prema našim procjenamaBDSH bi u konačnici trebala imatioko 25 ogranaka i objediniti bošnjačku političkumisao u Hrvatskoj na cijelom njenomteritoriju”, rekao je Hodžić.Iako su udruge građana, a time i sveone koje okupljaju Bošnjake, prema slovuzakona nepolitičke organizacije, Hodžić jenajavio da će se članstvo BDSH založiti ipomagati u svim aktivnostima koje će teudruge provoditi (kulturne, sportske i druge).Očuvanje bošnjačkog nacionalnogidentiteta jedan je od temeljnih ciljevaBDSH, zbog čega članstvo mora biti okrenutoi prema udrugama koje rade na očuvanjubošnjačkog nacionalnog identiteta.Način na koji će se članstvo BDSH uključitiu realizaciju naprijed navedenih aktivnostibit će definirani posebnim operativnimplanovima, prije svega u ograncimaBDSH. Isto tako, u narednom periodu BD-SH će reagirati i na sva eventualna izvanrednadogađanja (izvanredni izbori i slično)o čemu će odluke, prema potrebi, donositiGlavni odbor BDSH.Prijeizborne koalicijeU izjavi za “Glas Istre” nakon Izborneskupštine, Hodžić je izjavio da je BDSHna političku scenu stupio prije dvije godine,a kao stranka lijevog centra pred nadolazećeparlamentarne izbore planirajusurađivati sa strankama slične provenijencije.O tome hoće li to rezultirati suradnjomsa tzv. Kukuriku koalicijom odlukuće uskoro donijeti Glavni odborstranke. “Nakon promjena Ustavnog zakonai uvođenjem dodatnog prava glasaza pripadnike manjina i nama se otvorilavelika mogućnost da uz manjinskog kandidataizađemo i s vlastitom listom. Najvjerojatnijeće se kandidati BDSH-a naćina listama u VIII. izbornoj jedinici, kao ina teritoriju grada Zagreba”, rekao jeNedžad Hodžić, predsjednik BDSH. qIsmet Isaković15JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJSuradnja Zagreba i Sarajeva: izložba fotografija Alije M. Akšamije u Bošnjačkom institutu u SarajevuPrvorazredan kulturni događaj16JOURNALU organizaciji Bošnjačkog instituta –Fondacija Adila Zulfikarpašića i Bošnjačkenacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačkužupaniju, u srijedu 15. prosinca2010. u Bošnjačkom institutu u Sarajevusvečano je otvorena samostalna izložba fotografijai predstavljena fotomonografijaAlije M. Akšamije. Izložbu od 64 fotografijeposjetitelji će moći vidjeti u narednihmjesec dana. Sve fotografije predstavljeneu Bošnjačkom institutu autor je nakonizložbe u Zagrebu 1. ožujka 2010. godine,organizirane povodom Dana nezavisnostiBiH, darovao kao legat Bošnjačkoj nacionalnojzajednici Hrvatske.Alija M. Akšamija (Rogatica, 1919.) jedanje najpoznatijih i najstarijih živućih fotografau Europi. Izlagao je samostalno ikolektivno u svim važnijim svjetskim centrimaza ovu vrstu kreativnog djelovanja.Njegovi radovi objavljeni su u mnogim monografskimizdanjima, knjigama i stručnimčasopisima. Za ilustraciju, fotografije su muuvrštene na impozantno mjesto u “Almanahjugoslavenske fotografije” i čine dio stalnepostavke Galerije USUF-a u Beogradu. Njegovodjelo je zvanični portret nobelovca IveAndrića pored ćuprije na Drini u Višegradu.Dobitnik je velikog broja internacionalnih inacionalnih priznanja, diploma i medalja.Između ostalog, nosilac je i međunarodnogpriznanja FIAP-a “kandidata majstora” (Federationof International Amateur Photographers),EUROPHOT-a “majstora umjetničkefotografije” (Council of the ProfessionalPhotographers Europe), USAF-a “ExelenciaPhotography” i Gran prixa “AnastasJovanović”, te zlatne plakete “Narodne tehnike”BiH, zlatnika sa likom “Josipa BrozaTita” Foto saveza Bosne i Hercegovine i nagrade“Nikola Tesla” Tesla Word ForumCouncila. Europska federacija profesionalnihfotografa (PPofE) dodijelila je Aliji M.Akšamiji Nagradu za životno djelo za visokistandard kreativnog djelovanja unutar analognei digitalne fotografije za 2008. godinu.Ova nagrada dodjeljuje se jednoglasnim stavomsvih članova Komiteta PPofE, jednomgodišnje i samo jednom članu Europske federacijeprofesionalnih novinara.Ako čovjek ima “nešto” u sebiVeliki broj stanovnika bosansko-hercegovačkogglavnog grada došao je naOtvorenje izložbe u Bošnjačkom institutu u Sarajevuotvorenje izložbe na kojoj su predstavljene64 fotografije Alije M. Akšamije, kojena poseban način oslikavaju svakodnevniživot, prirodu, ljudske emocije i pokrete.Izložbu je otvorila Amina RizvanbegovićDžuvić, direktorica Bošnjačkog institutau Sarajevu, koja se posebno zahvalilaBošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatskena dosadašnjoj uspješnoj suradnji.“Mi trebamo afirmirati ono s čime semožemo ponositi pred čitavom kulturnomjavnošću svijeta. Mi Bošnjaci imamo i imalismo stvaralaštvo koje je obogaćivalo Europujer je Bosna bila i ostala susret istoka izapada, čiji je uzlet upravo kultura”, rekaoje na otvorenju izložbe Dževad Jogunčić,potpredsjednik zagrebačkog ogranka BN-ZH, i dodao: “Alija Akšamija je u fotografijidobitnik europske nagrade u razini Nobela.A hvala Bogu, i u 93. godini je na našuradost živ i zdrav, ovdje pored nas. Izložbaje prije Sarajeva predstavljena u Zagrebu,Poreču i Buzetu. Bila je izuzetno dobro posjećena.Nastavit ćemo sa njenom prezentacijomširom Hrvatske.” Najavio je skoropredstavljanje izdavačke i informativnedjelatnosti BNZH i KDBH “Preporod” uBošnjačkom institutu u Sarajevu. Jogunčićje Aliji M. Akšamiji, autoru izloženih fotografija,jednom od najpoznatijih bosanskohercegovačkihfotografa-umjetnika izvanBiH, poklonio najnoviju knjigu dr. sc. AdnanaJahića “Islamska zajednica BiH u monarhističkojJugoslaviji”. Knjigu su krajem2010. godine zajednički izdali zagrebačkiogranak Bošnjačke nacionalne zajednice iMedžlis Islamske zajednice Zagreb.Prisutnima se obratio i autor, koji se zahvalioBošnjačkoj nacionalnoj zajednici izZagreba što je realizirala vrlo zahtjevanprojekt i poslije hrvatskih gradova izložbunjegovih fotografija predstavila i u Sarajevu.“Ako je čovjek nečim obdaren, ako ima‘nešto’ u sebi, tada mu škola dođe samo kaodobro iskustvo. U tom slučaju sve što mutreba je dobra prilika da taj svoj talent pokažepravim ljudima. Fotografirao sam ono našto je nailazio u danom trenutku. Da samznao opisati to što sam vidio, ne bih nosioaparat sa sobom”, rekao je Akšamija.Autentičan fotograf svogavremena i podnebljaŽivot i djelo Alije M. Akšamije, majstora“odabranog trenutka”, u nadahnutom govorupredstavila je dr. sc. Aida AbadžićHodžić, sa Akademije likovnih umjetnostiu Sarajevu, koja je uvodno rekla da historijafotografije u BiH tek treba biti napisana.Smatra da se s imenom i počecima profesionalnogdjelovanja Alije M. Akšamijeotvara historija bh-fotografije u pravomsmislu riječi, a u njegovom životnom iumjetničkom putu zatvara luk nad čitavimjednim stoljećem. “Dovoljno je podsjetitina činjenicu da je Alija Akšamija rođen uperiodu nedugo nakon povratka prvih naših

školovanih slikara i grafičara sa europskihlikovnih akademija, a da njegovo djetinjstvokoincidira sa oblikovanjem modernogizraza i u bosansko-hercegovačkoj arhitekturi.Moglo bi se, sa velikom izvjesnošćureći, da je upravo ime Alije M. Akšamije,koji je svoj cjelokupni stvaralački vijek vezaouz rodni kraj, važno za upisivanje bhfotografijeu historiju europske umjetničkefotografije, i to u onim godinama kada seinternacionalizirala i tada suvremena bosansko-hercegovačkaumjetnost, dizajn iarhitektura”, rekla je Abadžić Hodžić.Naglasila je da je od samih početakasvog djelovanja Alija Akšamija autentičanfotograf svoga vremena i podneblja. Pritomnije udaljeni, distancirani, sakriveni promatračkoji “vreba” svoj odabrani trenutak.Najčešći motiv na njegovim fotografijamasu ljudi: razni poslijeratni politički mitinzi iproslave u bivšoj Jugoslaviji (iz 50-ih godina20. stoljeća), preko fotografija teferiča isretnih obitelji iz 60-ih i 70-ih godina, pasve do ratnih, 90-ih godina u Sarajevu. Najizraženijefotografije su nastale u susretu sljudima iz njegovog kraja, pri čemu se pejzažstapa s licima ljudi koji u njima živestoljećima: sa splavarima Drine, konjušarimabosanskog brdskog konja i seljanimatežacima.Tu su i fotografije ribara na Drini,vikendaša na splavu, učenika na doručku uškolskom dvorištu, umornih ljudi u napućenomkupeu vlaka, razgovor dviju prijateljicana ulici, nestašno grudanje djece jednogzimskog dana, žena za volanom u “Fići”goraždanske registracije na jednoj benzinskojstanici ranih 70-ih godina prošlog stoljeća.Iako je s druge strane objektiva, AlijaAkšamija kao da je zajedno s tim ljudima, unjihovim svakodnevnim razgovorima, brigamai strepnjama. Osim ljudi, najčešći motivna njegovim fotografijama je bosanskipejzaž: rijeka Drina, drveće uz rijeku, obrađenapolja, Borička ergela, snježne padine.“Taj je pejzaž istovremeno stvaran i autentičan,ali i uzvišen i svet. Stijene uz rijekupostaju ‘okamenjenom simfonijom’, a ispucanimulj rijeke Drine linearnom ‘arabeskom’.Upravo u susretu sa prirodom, najčešćese budi eksperimentalno-istraživačkiimpuls Akšamijine fotografije, promišljanjeprirode samog medija, njegovih beskrajnihizražajnih mogućnosti – od finihtonskih valera u stupnjevima bjeline na ciklusu‘Snježnih grafika’, preko gustih grafizamakoje stvaraju obrađena polja, stablašuma i isprepletene grane voćnjaka, pa svedo kontrasta različitih faktura”, rekla jeAbadžić Hodžić.Iznijela je mišljenje da će, kada se jednogdana bude sastavljala historija bosansko-hercegovačkefotografije – od AlijeAkšamije, preko Gojka Sikimića, DanilaKrstanovića, Kemala Hadžića, MilomiraKovačevića Strašnog, pa sve do mlađihgeneracija, Damira Šagolja, Dejana Vekića,Almina Zrne, Tarika Samaraha… –ime Alije M. Akšamije u tom nizu nesumnjivoimati središnje mjesto. “Sasvim sigurnoda će u svakoj budućoj kulturnojhistoriji Bosne i Hercegovine fotografijeAlije M. Akšamije imati važnu ulogu, nesamo zato što se na njima sačuvane nekevizure i lica kojih više nema ili koji su značajnoizmijenjeni, već zato što je riječ ojednom autentičnom svjedočanstvu i ‘pogleduiznutra’, u kojem se istovremenozrcali i sjajno nadopunjuje historija jednogturbulentnog stoljeća i duboko razumijevanjei znanje jednog posvećenog i odgovornogmajstora fotografije”, zaključila jedr. sc. Aida Abadžić Hodžić.Mjesto u povijestiSvečano otvorenje izložbe u Bošnjačkominstitutu bio je prvorazredan kulturnidogađaj u Sarajevu, kojemu su bosanskohercegovačkitiskovni mediji dali velikiznačaj. Članci o izložbi objavljeni su udnevnim novinama “Oslobođenje”(“Okamenjene simfonije i najfinije arabeske”),“Dnevni avaz” (“Retrospektiva čuvenogumjetnika fotografije”), “San”(“Samo je Akšamija znao uslikati čehru”– tekst Miljenka Jergovića) i “Nezavisnenovine” (“Stijene kao simfonije”), te utjedniku “Slobodna Bosna” (“Foto Akšamija”– intervju s Alijom M. Akšamijomna četiri stranice).U razgovoru za “Slobodnu Bosnu”Alija M. Akšamija je objasnio okolnostipredstavljanja izložbe u Sarajevu: “GradonačelnikBandić je otvorio zagrebačkuizložbu u martu, oni su tome pridali velikiIvo AndrićBOŠNJACI U HRVATSKOJznačaj. Odmah su se javili i drugi gradoviiz Hrvatske koji su htjeli izložiti moje fotografije.Da ne bismo komplikovali sadovoženjem slika u Sarajevo i vraćanjemu Hrvatsku, moj sin i ja smo odlučili da ihpoklonimo Bošnjačkoj nacionalnoj zajedniciza Grad Zagreb i Zagrebačku županiju.Oni su izdali i monografiju, takoda sada te slike gostuju u Sarajevu kaozagrebačka kolekcija.”Izložba njegovih fotografija u Zagrebupobudila je veliko zanimanje javnosti.Tom prigodom je veliki bosansko-hercegovačkii hrvatski književnik MiljenkoJergović napisao inspirativan tekst, kojegprenosi “San” pod nazivom “Samo je Akšamijaznao uslikati čehru”. Jergović je,između ostaloga, napisao: “Nakon što je1963. Ivo Andrić dobio Nobelovu nagraduza književnost, Alija Akšamija je snimionjegovu najpoznatiju fotografiju, koja ćebiti reproducirana širom svijeta, u književnimleksikonima, monografijama i društvenimmagazinima, i postat će amblematskapiščeva slika, jedina na kojoj on – sasvimnesklon ekstrovertnim ceremonijalimai samopredstavljanju – pozira, i po fotografskimuputama gleda mimo objektiva,negdje sa strane, prema čaršiji u kojojje proveo djetinjstvo. Iza leđa mu je ćuprijaMehmed-paše Sokolovića, oko čije jepovijesti okupio svoj slavni roman, i kojaje, nijema i kamena, postala najznamenitijilik južnoslavenskih književnosti. Na drugojslici, snimljenoj istog dana, iz neznatnopromijenjenog rakursa Andrić gledaravno u kameru. Treću fotografiju, ovogaputa na drugoj obali Drine, Akšamija jesnimio devet godina kasnije. Iako zapravonitko i ne zna da su to njegovi snimci, da jeAlija Akšamija u životu snimio samo te trislike, imao bi mjesto u povijesti.” qIsmet Isaković17JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJAktivnosti Kulturnog centra Ambasade BiH u Zagrebu“Bulbuli” i edenski vrt18JOURNALU Kulturnom centru Ambasade BiH uZagrebu, 15. prosinca 2010. godine, otvorenaje izložba slika pod nazivom “U edenskomvrtu”, autorice Krunoslave Kuljiš.Otvaranju izložbe prisustvovali su veleposlaniciBiH, Izraela, Turske i Njemačke.U ime Aktiva žena, koji djeluje pri VeleposlanstvuBiH, Dinka Martinović Ivurekpozdravila je prisutne i predstavila životniput slikarice Kuljiš, koji je započeo urodnoj Zenici 1940. godine, vijugao krozškole i fakultete Brčkog, Zagreba i Zenice.Od srednjoškolske profesorice, inženjerkecrne metalurgije u Željezari Zenica, majkeodraslih sinova, nakon 22 godine rada nasasvim drugim poslovima nije se očekivaloda zakorači i u svijet umjetnosti. O autoričinimslikama progovorili su poznati kritičaridiljem svijeta, a zagrebačka publikaima čast da upozna autoricu i njeno stvaralaštvo,istaknuvši kako je ljepota upravo upromatraču, s nadom da će nas ona u ovojvečeri oplemeniti. Martinović Ivurek jenajavila i “Bulbule”, koji su dodatno oplemeniliovu večer, naglasivši da bez slavuja(bulbula) nema ni edenskih vrtova, a sevdalinkomse i sama autorica inspirirala usvom stvaralaštvu.“Zahvaljujem se mojoj dragoj domovinikoju nosim uvijek u srcu, zahvaljujemsvojoj novoj domovini Hrvatskoj kojusam, nadam se, dosljedno predstavila usvijetu sa svojim radovima, Zahvaljujemse gospodinu Vladimiru Raspudiću i njegovojsupruzi Tatjani Raspudić, koja jepotaknuta ženskim instinktom utjecala nagospodina Raspudića kako bi se ovaizložba, tipično ženska, realizirala. Naravno,zahvaljujem se prijateljici DinkiMartinović koja je uvijek bogata i inspirativna.Hvala i mojim ‘Bulbulkama’ štosu uljepšale ovu večer”, rekla je KrunoslavaKuljiš. Između ostaloga, govorila jeo svom životnom putu, putu inženjerkemetalurgije i radu u zeničkoj željezari,gdje je imala prilike vidjeti kako se teškozarađuje kruh svoj svagdašnji kojegamnogi danas i nemaju dovoljno. U Praguje svome sinu autorica rekla kako diplomacijamora biti, prije svega, gospodarskogkaraktera, djelovati u smjeru stvaranjeprivrednih projekata.Izdvajamo samo od nekih osvrta na slikarstvoKrunoslave Kuljiš. Prof. dr. AntunBauer se u travnju 1997. godine izjasniokako stječemo dojam da bi te slike mogleispuniti zidove jednog Louvrea ili Pradazbog svilenih prikaza veličanstvenih cvjetnihkompozicija. Kolor kojim ova slikaricavirtuozno dočarava svoje vizije cvijećaakvarelom na velikim svilenim površinamaodiše njenim profinjenim smislom islikarskim znanjem komponiranja boja odintenzivnih do suptilno blagih prijelaza tonova.Ona je ne samo pjesnik cvijeća, negoi lirski kompozitor boja.Stanko Špoljarić je rekao kako većpočetna konstatacija govori o osebujnostiautoričinog izraza, intrigantnoj sintezi lirskogozračja i upravo dramatske snage.Krhki cvijetak na simboličan način nosipuninu vitaliteta prirode, zadržavajućinježnost svoje strukture. Marnost izvedbei ekspresivna oblikovnost tvore slikarskotkivo u kojem cvijet, koliko je motiv intimističkogizražaja, toliko ima i značenjereprezentativnog (monumentalnog). Približavanjeje to pejzažnoj širini. Odabircvijeta traži od autora posebnu osjetljivost,kojom se posebna oblikovna čudesnostpromatra kroz ljudsku i umjetničkuzačudnost. Krunoslava Kuljiš obnavljatrajanje blistavosti, intenzivira boje, stvaraatmosferu trenutka. Izjednačava umjetnosti veličajnost prirode.Autorica ovog teksta smatra da su slikeKrunoslave Kuljiš vrlo moćne u izražavanjunajsuptilnijih ljudskih osjećaja, sa profinjenomlirskom kompozicijom, prozračnim,skoro paučinastim prijelazima s jednogtonaliteta boje u drugi, diskretnim, alivrlo izražajnim predočavanjem unutarnjegsvijeta. Potekle su iz potrebe da se dušaodmori od svakidašnjeg tereta postojanja,jer je rečeno da su u tisućama kapljica znojaradnici teškom mukom zarađivali svojkruh svagdašnji. Osjećamo da svaki narisanicvijet i svaki titraj nevinog brezinog“Bulbuli” u Kulturnom centru BiHlista Krunoslava Kuljiš želi darivati svojimmetalcima u Zenici.Prije nego što je krenula pjesma, voditelj“Bulbula” Ismet Kurtović je najavio daće prisutni čuti nekoliko sevdalinki sa CD-a“Bulbuli”, na kojemu je 12 antologijskihpjesama. Pojašnjenje svakoj otpjevanojsevdalinci dao je Sead Muhamedagić, kojije rekao da sevdalinka može ono što nitijedna druga pjesma ne može. Ona možeprodrijeti do najtananijih slojeva duše. To jegradska pjesma, najstarija urbana pjesma naovim područjima. Pozvao je Muhamedagićprisutne da se u svojoj mašti poigraju u šeftelisokaku u kojemu jedan obijesni mladićgađa svoju dragu šeftelijom (marelicom),ali ona ne mari za njega jer njeno srce, očito,kuca za drugoga. Tako je najavljena solisticaEnisa Travljanin sa pjesmom Haj, japrošetah šefteli sokakom.Muhamedagić je istaknuo kako je sevdalinkaposebno kulturno dobro BiH. Bezobzira na vrijeme i događaje, sevdalinkusvi vole i duboko je doživljavaju. To je ljubavnapjesma u kojoj su opjevani gradovi,rijeke, bilje, cvijeće, zanatlije, itd. Ako želiteupoznati Bosnu dovoljno je proučavatitekstove sevdalinke. Ova pjesma govori,možda među prvim zapisima, o ženi kojase bori za svoja prava. Vrlo emotivna pjesmaje i ona o tuzi jedne djevojke koja većgodinu dana nije vidjela svog dragog, asve je ispričala jednoj tek procvjetaloj ruži.A slike mostarskih dućana, onakvih kaošto su nekad bili, izazivaju impresivne doživljaje.Mitheta Ibrahimpašić i Nada Domazetsu uz ostale članice zbora izveleprelijepe sevdalinke Jutros mi je ruža procvjetalai Lijepi li su mostarski dućani.Kad ja pođoh na Benbašu i Oj, djevojkodžidžo moja su pjesme koje je i publika potihopjevušila. qAjka Tiro Srebreniković

BOŠNJACI U HRVATSKOJ20JOURNALTadašnji program državnih škola – narodnihi poslovnih, bio je u skladu s potrebamatadašnjih vlasti, za adiministraciju iupravu. 1909. godine otvorena je Šerijatskasudačka škola. Državnim novcem, navakufskom zemljištu izgrađena je posebnazgrada, u kojoj je, većim dijelom, smješteni današnji FIN u Sarajevu. Prema dogovoru,školska zgrada je pripala Islamskoj zajednici.“Škola je uspješno radila do početkaPrvog svjetskog rata, preživjela rat inastavila raditi u režimu Kraljevine SHS.Od 1937. godine temeljito joj je reformiranprogram, a rezultat te reforme je i novoime i status škole: Viša islamska šerijatskateološka škola. Nazivana je višom, a upraksi je bila visoka škola, trajala je osamsemestara i bila rangirana kao fakultet. No,ime fakulteta nikada nije dobila. Škola jedjelovala do kraja Drugog svjetskog rata, adolaskom novoga sustava, ukidanjem primjenešerijata, zatvaranjem šerijatskih sudova,izgubila je smisao. Islamska zajednicaje tada ostala i bez visokoga učilišta ibez brojnoga kadra. Kako rješenja nije bilou prvim decenijima nove socijalističke Jugoslavije,potražilo ih se na islamskih univerzitetima.Tih 60-ih godina otići će prvagrupa od pet studenata na Univerzitet Al-Azhar“, rekao je dekan Ismet Bušatlić.Osnutak FIN-aO osnivanju Fakulteta islamskih nauka1972. godine i njegovim idejnim pokretačimagovorio je prof. dr. Hilmo Neimarlija.“Misao o potrebi osnutka FIN-abila je prisutna, na žalost u negativnomkontekstu: uskraćenost muslimana u nečemušto su druge vjerske zajednice imalei živjele! Sa zatvaranjem VIŠT-a, kojije bio u rangu fakulteta sa osam semestara,samo su muslimani ostali bez visokoškolskeodgojno-obrazovne vjerske ustanoveu Jugoslaviji. Prva javna zborenja opotrebi osnivanja i obnavljanja FIN-akrenula su kada je došlo do popuštanjaideoloških i političkih stega, a s realizacijomje započela i politička, društvena,ideološka emancipacija muslimana”, rekaoje Neimarlija.Pripremanje djelovanja Fakulteta biloje i kulturno oslobađanje Bošnjaka. Osnazi i bogatstvu duha već su svjedočili, usvim područjima duhovnog i kulturnogživota 60-ih godina bošnjački djelatnicina likovnom i književnom planu. Tadapišu: Meša Selimović, Mak Dizdar, NedžadIbrišimović, Skender Kulenović. Uslikarstvu su se afirmirali Dževad Hozo,Mersad Berber, Mehmed Zaimović i drugi.“Na području duhovnih znanosti i disciplina- i to u onome u čemu je islam bionajmoćniji, područje teologije, filozofije,sociologije, zapravo tih 60-ih godina bijasmonajslabiji. Istaknuti tadašnji islamologHusein ef. Đozo ostavaruje ideju ozekatu i time postaje poticatelj islamskihenergija i kreativnog povezivanja, aktivnijesvijesti o nužnosti susretanja”, naglasioje Neimarlija.Maticu u to vrijeme čini doktorantSorbone Hamdija Čemerlić, dekan Pravnogfakulteta, vijećnik AVNOJ-a i ministaru tadašnjoj Vladi, kao zastupnik muslimanskogagrađanskog mišljenja. Prof.Čemerlić je bio i autor Ustava ZAVNO-BiH-a. Uz njega tu su i stambolski muallimprof. Sulejman Mašović, pa potomprof. dr. Nerkez Smajlagić, profesor naFakultetu političkih znanosti u Zagrebu,sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godinei veliki prijatelj Vlade Gotovca. Tu sui Ibrahim Trebinjac, Muhamed Hadžijahić,kao i dr. Ahmed Smajlović i dr. JusufRamić (koji su i prvi doktoranti Fakultetaislamskih nauka u Sarajevu). U kolektivuFIN-a istaknuti profesori su bili MehmedDžemaludin, Ešref Čampara, Hilmo Taslidžak(Hilmi-baba Bošnjak), Mehmedef. Handžić, Mehmed Teufik ef. Azabagić,Mustafa Busuladžić, Mahmut Traljić,reis Džemaludin Čaušević i drugi.Djelatnost u svijetuU uvodu svoga izlaganja prof. EnesKarić je rekao da od 1977. godine Fakultetislamskih nauka učvršćuje i međunarodnupoziciju BiH. “Te godine na SveučilištuAl-Azhar u Kairu pozvali su se na organizacijunastave na sarajevskom Fakultetuislamskih nauk, po predmetima. Kako setada uvelike kopernikanski reformira cijeliislamski svijet, zahtijevana su tada od islamologa- predavača svježa znanja u islamskimdisciplinama”, podsjetio je Karić.Fakultet je 5. rujna 2010. primio i međunarodnopriznanje Al-Azhara. Dok je vodioFIN dr. Čemerlić je bio opredjeljen za odlaskena jednomjesečne ekskurzije studenatana to prestižno islamsko sveučilište,kao i druga sveučilišta u svijetu.Karić je istaknuo da je od 1995. godine,od kada je Fakultet islamskih naukadobio pravo prakticiranja islama u sekularnomdruštvu, Nastavno-naučno vijećeFakulteta uspostavilo kontakte s Fulbrightovomzakladom u SAD, te sa stručnjacimau Kairu. Česti su i studijski boravciu Beču, napose su bliski kontakti profesorai studenata pravnih znanosti s bečkimodjelom Pravnog fakulteta, koji nosi naziv“Autohtonische Islam in der Balkan”.Susrete koordinira prof. dr. Izet Džidić.“Prije tri godine potpisali smo Deklaracijuo suradnji sa Sveučilištem u Tübingenu.Tamo su uveli i studij islamskog nauka.Srdačna je i bliska i suradnja studenatai profesora s Teheranom, s turskim fakultetima,također s Rijadom - s Centromza islam Sveučilišta kralj Faisal”, naglasioje akademik Karić.Od 2004. godine Fakultet islamskihnauka je pridružen član Univerziteta u Sarajevu,pri čemu su prihvaćene sve odredbei standardi bolonjskog procesa u obrazovanju.“Poanta takve suradnje FIN-a jesti da je, osma je godina tome, otvorena, uzteološki i pedagoški odjel i neka vrsta tromjesečnogkursa ‘Diploma for islamicstady’. Svjetskoj je, posebice islamskoj,javnosti zanimljivo kako u sekularnoj Bosnii Hercegovini prakticiramo islam. Tunam svojim pozitivnim mišljenjem i propagandomdoprinose veleposlanici”, zaključioje akademik Enes Karić.Suština proučavanja islamaObrazovni proces na FIN-u sažeo jedoc. dr. Dževad Hodžić. Metodičko određenjeu poučavanju i razumijevanju islamasvakako je i solidna hrestomatija. Dosta toganije stalo u okvir islamskih znanosti, akrenulo se u taj poduhvat znajući da je nizznanosti integrativni dio islama. Utemeljenjeje nađeno u tzv. povijesnom svijetu (ukulturi, duhovnosti, stvaralaštvu, u svemušto nije - priroda). Hodžić je naglasio da sepri univerzalističkom konceptu nastave naFakultetu islamskih nauka u Sarajevu sagledavajui svjetska zbivanja, te ideološki,politički, filozofski i drugi trendovi, poputprocesa globalizacije i bioetike.“Krajem 19. i početkom 20. stoljeća,nakon povlačenja Osmanskog carstva, biloje aktualizirano pitanje opstanka muslimanau neislamskom svijetu. A da semože opstati dokazuje dugačka i vrijednatradicija našeg fakulteta. Postavke sunam: stalni kritički pristup stvarnosti,pluriperspektivizam, kontinuirani dijalogi povijesnost. Prvi dekan, dr. Đozo, utemeljioje postavku - postavljati autentičnapitanja. Islam se ne izučava na osnovujedne, dvije knjige. Prilazimo mu, istražujemoga iz niza različitih perspektiva,dovodeći studente u situacije da zapravone dobivaju konačne odgovore. U razumijevanjuislama ne izučavamo i ne preporučamosamo islamsku literaturu. Koristimoi kršćanske i druge izvore. Radujetaj stalni dijalog i otvorenost”, zaključioje doc. dr. Dževad Hodžić. qEdina Smajlagić

BOŠNJACI U HRVATSKOJ“Koncert mira i ljubavi kroz pjesmu sevdalinku” u Hrvatskoj KostajniciČarobna moć sevdalinkeGradska knjižnica i čitaonica u HrvatskojKostajnici, u suradnji s bošnjačkomobitelji Goražda iz Siska, 17. prosinca2010. organizirala je tradicionalni “Koncertljubavi i mira kroz pjesmu sevdalinku”.Koncert povodom nadolazećih božićnihi novogodišnjih blagdana održan je uHrvatskom domu u Hrvatskoj Kostajnici.Glavni (su)organizatori koncerta u HrvatskojKostajnici su troje članova kreativne,svestrane i društveno angažirane sisačkeobitelji Goražda. Mehmed Goražda, poznatiizvođač sevdalinki koji je imao brojnenastupe na bošnjačkim manifestacijama širomHrvatske, do sada je izdao dva CD-a sasevdalinkama pod nazivom “Sevdah u srcui duši – I i II”. Njegova supruga Dajlina jenekadašnja predsjednica sisačko-moslavačkogogranka Bošnjačke nacionalne zajednice.Kćerka Alisa, zagrebačka studentica,sve je poznatija i traženija voditeljica bošnjačkihkulturnih priredbi. Njezin najznačajnijinastup je bilo zajedničko vođenjepromocije albuma “Šadrvan” u Islamskomcentru u Zagrebu s poznatim glumcem iTV-voditeljem Tarikom Filipovićem. SuradnjaKDBH “Preporod” i obitelji Goraždatraje od 2005. godine, kada je MehmedGoražda pjevao sevdalinke uz harmonikaškupratnju prof. Zijada Fuke prigodom promocijazbirke sevdalinki u notnom i tekstualnomzapisu “101 sevdalinka”. Predstavljanjaove izuzetno uspješne knjige u izdanjuKDBH “Preporod” održana su u Sisku,Puli i Hrvatskoj Kostajnici.Voditeljice koncerta bile su profesoricaknjiževnosti Ines Konjevod iz HrvatskeKostajnice i Siščanka Alisa Goražda. “Koncertljubavi i mira kroz pjesmu sevdalinku”započeo je recitacijom pjesme “Milovo samgarave i plave” uz instrumental “Alfa benda”iz Siska. Pjesmu je prije točno 100 godinanapisao Slavonac Josip Kozarac, auglazbio Dalmatinac Ivo Tijardović. “Tompjesmom željeli smo pokazati kako je ljepotaneprolazna i vječna i kako je ona zapravouniverzalna kategorija. Gdje god nastajalete prekrasne pjesme – u Slavoniji, Dalmacijiili Bosni, prije stotinu godina ili danas,kad ih ljudi jednom prihvate i zavole, onepostaju naše zajedničko vlasništvo, postajunarodne pjesme. Stoga se i autori zaboravljaju,a mislim da bi to njima bilo zapravo idrago, jer što je i cilj svakog umjetničkogdjela nego - trajati kroz stoljeća. Iz bogatesahare, iz bogate škrinje narodnog stvaralaštvaotkrit ćemo vam večeras samo neketajne – mnogih poznatih i nepoznatih autora,kao što su Safvet-beg Mirza Bašagić,Aleksa Šantić, Dragiša Nedović, OsmanĐikić i još mnogi drugi. Tradicija sevdaha iljubavi prema sevdahu na ovim prostorimaje vrlo duga”, rekla je prof. Konjevod.Nakon toga je Mira Ikasović, ravnateljicaGradske knjižnice i čitaonice u HrvatskojKostajnici, u pozdravnoj riječi rekla dase koncert održava petu godinu za redom.Pritom je velika želja organizatora pjesmomsevdalinkom spojiti ljude i gradovena lijevoj i desnoj obali Une. U znak dobresuradnje ravnateljica Ikasović je uručilaKDBH “Preporod” zahvalnicu za pomoć uorganiziranju koncerta. Prisutne je pozdravioi Jasmin Alihodžić, poduzetnik iz Siskakoji je do sada mnogo puta pomogao manifestacijesisačkih bošnjačkih asocijacija. Uzkostajnički hotel “Central”, Alihodžić jebio glavni sponzor “Koncerta ljubavi i mirakroz pjesmu sevdalinku”.Nakon pozdravnih govora “potekla” jesevdalinka, bosanska lirska gradska pjesmaljubavi, za koju je književnik Abdulah Sidranrekao: “O čemu god da govori, sevdalinkauvijek pjeva o ljubavi.” Jednoipolsatnikoncert je bio veoma sadržajan. GostiMehmeda Goražde bili su “Alfa band” izSiska, pjevačica sevdalinki Hatka Tatić izBosanske Kostajnice, te Pavao Anić, 13-godišnjislijepi pjevač sevdalinki i harmonikašiz Mošćenice kod Petrinje. Pavao je izuzetnonadareni mladi glazbenik posebno zaljubljenu pjesmu sevdalinku, inače pobjednikPrvog festivala sevdalinki u Sisku. PublikaMehmed Goražda i “Alfa bend” iz Siskaje mogla uživali u brojnim, dobro poznatimsevdalinkama: “Emina”, “Sve behara i svecvijeta”, “Karanfile cvijeće moje”, “Crvenfesić nano”, “U lijepom starom gradu Višegradu”,“Čudna jada od Mostara grada”,“Ne silazi sa čardaka”, “Ispod palme naobali mora”, “Stade se cvijeće rosom kititi”,“Sejdefu majka buđaše”, “Čardak”, “ProđohBosnom kroz gradove” i “Kad ja pođohaman”. Pjesmu “Oj, Ivane” u duetu su poprvi puta otpjevali stari i mladi sevdalija –Mehmed Goražda i Pavao Anić. Kako je unadahnutim najavama sevdalinki s potpunimpravom rekla prof. Ines Konjevod, organizatorii učesnici koncerta su prisutne“pjesmom odveli u neko drugo vrijeme, vrijemeruža, vrtova, pupoljaka, šadrvana, đulai zumbula, uzdaha i suza, vrijeme ljubavikoja je trajala dugo, dugo, do vječnosti izbog koje se umiralo”.Organizatori “Koncerta ljubavi i mirakroz pjesmu sevdalinku” uspjeli su u svojojplemenitoj namjeri. Okupili su brojnu publikuiz gradova koje dijeli/spaja rijeka Una,među kojima su bili Tomislav Paunović,gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, IvoBlažanović, načelnik Općine Donji Kukuruzari,predstavnici Općine Bosanska Kostajnicai Haris ef. Ahmić, glavni imam iz BosanskeKostajnice. Sevdahom su spojili lijevui desnu, hrvatsku i bosansku obalu Une,te stanovnicima Hrvatske i Bosanske Kostajnicerazličitih nacionalnosti i vjeroispovijesti– Hrvatima, Srbima i Bošnjacima,katolicima, pravoslavcima i muslimanima –poslali prelijepu božićnu i novogodišnju porukumira, ljubavi, dijaloga i tolerancije. qIsmet Isaković21JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJŠemso Tanković: “Bošnjaci u Hrvatskoj su za SDP”Mi smo spremniŠemso Tanković i Zoran Milanović(29.10.2007.): hoće li se povijest ponoviti?U sarajevskom “Oslobođenju”, u petak24. prosinca 2010. godine, na trećugodišnjicu potpisivanja postizbornogsporazuma SDAH – HDZ, objavljen jeintervju sa prof. dr. Šemsom Tankovićem.Razgovor sa saborskim zastupnikomSDA Hrvatske, zaduženim za predstavljanjepet ex-jugoslavenskih nacionalnihmanjina u Hrvatskom saboru, tiskanje pod naslovom “Bošnjaci u Hrvatskojsu za SDP”.Na konstataciju Jadranke Dizdar, zagrebačkedopisnice “Oslobođenja”, o najavisuradnje sa tzv. Kukuriku koalicijom(SDP, HNS, IDS i HSU), odnosno prijedloguzajedničkog izlaska na predstojećeparlamentarne izbore, Tanković je,korigirajući pritom brojke iznesene prijemjesec dana, odgovorio: “Na tiskovnojkonferenciji održanoj u Puli najavio sampismo namjere u kojem će SDA Hrvatskenačiniti iskorak u kojem će ponuditimogućim partnerima opciju suradnje naslijedećim parlamentarnim izborima. Inicijativaje rezultat činjenice da pripadnicimanjinskih naroda u Hrvatskoj imajumogućnost dvostrukog glasa: manjinskogi onog koji se odnosi na sve građaneRepublike Hrvatske. Bošnjaka u Hrvatskojna popisu birača su otprilike 42.000.U gradu Zagrebu brojimo otprilike12.000, Primorsko-goranskoj županiji7.000, Istarskoj županiji 7.500, itd. To surespektabilne brojke, ali nedostatne dasami izborimo sabornike bez suradnje snekom od velikih stranaka. Tu, prije svega,mislimo na SDP, ali i na HDZ. Mismo na Predsjedništvu stranke raspravljalio tom problemu i dogovor je da sedo konca ove godine napiše pismo kojebi se trebalo proslijediti spomenutimstrankama.”Koliko je redakciji “PreporodovogJournala” poznato, na osnovu razgovor sačlanovima SDAH i nepostojanja potvrdnihinformacija u medijima do tiskanjaovoga broja našeg časopisa (sredina siječnja2011.), nikakvo pismo namjere nijeupućeno željenim (SDP) i manje željenim(HDZ) koalicijskim partnerima.Na novinarsko pitanje o razlozima takvogpoteza, Tanković kaže sljedeće:“Bošnjaci su u dva mandata dobili svojegzastupnika u Saboru. Neke smo problemena zadovoljavajući način riješili. Međutim,puno je naših inicijativa zaustavljeno,kako od HDZ-a, tako i od manjinskogbloka u kojem dominiraju stare, povlaštenemanjine koje su, na koncu, iz sebičnihrazloga sudjelovale u izbacivanju Bošnjakai Slovenaca 1997. godine iz izvorišnihosnova hrvatskog Ustava. Shvatili smo damoramo u Saboru dobiti svoj klub, tj. trizastupnika, kako bismo s puno više optimizmaostvarili manjinska prava koja sunam dobrano uskraćena.”Nakon Tankovićevog odgovora novinarkaje konstatirala da je odluka o nuđenjupartnerstva SDP-u i ostalim strankamaiz Kukuriku koalicije dočekana u hrvatskojjavnosti s kritikama. U obrazloženjunegativnih odjeka prijeizborne političkeinicijative svoje stranke Tanković jeizrekao, u najmanju ruku, čudnu argumentaciju:“Kada god SDA Hrvatske izađeu javnost sa željom da se nešto promijeniglede Bošnjaka, tada se, u pravilu,javljaju vrlo ružni tekstovi, koji imaju zacilj diskreditirati naše inicijative. Sjećamse dobro vremena kada je u BiH bjesniorat i kada mi u Hrvatskoj nismo ostajalinijemi nego javno iznosili svoja stajališta.Tada smo bili predmetom prljave propagandekoja je imala samo jedan cilj: diskreditiratii omalovažiti nas. Ili, događajiz 2003. godine kada sam prvi put ušao uSabor, tada je osvanuo u Danima članakjednog novinara hrvatsko-bosanskih korijenapod naslovom ‘Šemso i Voja’. Ili,kada bih ja počeo govoriti o sustavnojdiskriminaciji bošnjačke manjine, tada bise počeli pojavljivati članci u kojima semeni pripisuje antisemitizam itd. Dakle,najveći broj napada vezuje se za pokušajeda nam se ospori pravo da mi budemokreatori svoje političke sudbine u Hrvatskoj.Mi ne smijemo i ne možemo pristatina takve ucjene.”Podsjetimo, tekst “Šemso i Voja” napisaoje Miljenko Jergović, a objavljen jeu sarajevskim “Danima” 5. prosinca2003. godine. U njemu Jergović kritiziraŠemsu Tankovića i Vojislava Stanimirovića,dvojicu manjinskih zastupnika, štosu niti 48 sati nakon zatvaranja biralištapoletjeli u zagrljaj HDZ-u. Tankovićevoime se u kontekstu antisemitizma počelopojavljivati u hrvatskim medijima nakonnjegovog intervjua u “Večernjem listu”19. kolovoza 2006. godine, kada je rekaoda su američki Židovi “kreatori terorističkogiskoraka”, napada na SAD 11.rujna 2001. godine. Na njegove riječi jereagirao (i pametno poentirao) ShmuelMeriom, izraelski ambasador u RH – ipriča je potekla. O spornim člancima iosebujnoj Tankovićevoj interpretaciji činjenica,epskim junačko-političkim pričama,sigurno ćemo više pisati kada dođevrijeme.U nastavku intervjua Tanković je rekaoda je prijeizborni sporazum sa SDPomi Milanovićem 2007. godine “jasnoistakao naš politički pragmatizam i svijesto suradnji s tom strankom”, te pokušaoobjasniti razloge postizbornog prelaskaod SDP-ovog tima prema HDZ-ovojkoaliciji. Također, naveo je primjer (ne)suradnje sa SDP-om, tzv. asimetričnu koaliciju– u Gradu Sisku (sa HDZ-om) iSisačko-moslavačkoj županiji (sa SDPom).Rekao je da primjera suradnje saSDP-om ima “mnogo i u drugim gradovima,županijama i općinama” (sic!, kojim?).Tanković je iznio i prognozu za sljedećeparlamentarne izbore krajem 2011.godine, za koju će vrijeme pokazati da lije bila točna: “Stranka će na vrijeme izaćis našim kandidatima, kako na manjinskim,tako i na građanskim listama. O tomeće odlučiti Predsjedništvo stranke iGlavni odbor SDA Hrvatske. Ovo će bitiizbori koji, zbog velikog broja bošnjačkihkandidata, mogu iznijeti pobjedu nekedruge manjinske zajednice, prije svega,albanske i slovenske. Očekujem da će zapobjedu na manjinskoj listi biti potrebnonajmanje 5.000 glasova. Mi smo spremniza taj iskorak.” qIsmet Isaković23JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJTefsirska tribina “Večer Kur’ana i džemata” u ZagrebuKur’anska tajna harfova24JOURNALGosti tefsirske tribine “Večer Kur’anai džemata”, održane 25. prosinca 2010. uIslamskom centru u Zagrebu, bili su EdinTule i Nedžad Junuzović iz Bosne i Hercegovine.Sarajlija Edin Tule je teologpsiholog,voditelj interaktivnih seminaraemocionalne inteligencije, islamske psihologije,liderstva, retorike, tehnika razmišljanjai muslimanskog odgojnog konceptaširom Europe. Autor je knjige “Socio-psihološkedimenzije Kur’ana” i suradnik“Preporodovog Journala”. NedžadJunuzović, dipl. ing. elektrotehnike iz Tuzle,vrsni je matematičar i osnivač internetstranice www.matematika.ba.Harfovi i timoviNedžad Junuzović i Edin Tule natefsirskoj tribini u ZagrebuBrojnim posjetiteljima tefsirske tribineEdin Tule je govorio na temu “Teorijeličnosti kroz harfove - umjetnost formiranjatimova”. Uvodno je rekao da su muslimani,bilo da govorimo o aristokratskomestablišmentu ili širim masama,ušli u treći milenij s naivnim uvjerenjemkako sa dovoljnim brojem kvalitetnih pojedinacamogu dugoročno mijenjati svijet.Pritom je ispušteno iz vida da npr.100.000 ili 1 milijun najelitnijih pojedinacane znači ništa ukoliko nisu poredaniu kompatibilne timove shodno tipovimavlastitih ličnosti. Tule je naglasio daizvan islamsko-civilizacijskog kruga postojecivilizacije koje uspijevaju ostavitidojam složnosti usprkos različitim interesima,neizbježnim ljudskim slabostima,konfrontiranim motivima, kulturološkimrazlikama i različitim kutovima promatranjadruštveno-političkog života.Kur’an taj fenomen bilježi i nudi u sljedećemkur’anskom ajetu: “...računaš oni susložni, a srca njihova su razjedinjena...”(el-Hašr, 14). Taj ajet ističe Židove kaoeksperte za izvjesne praktične harmonizacijemeđuljudskih odnosa unutar vlastitogkorpusa usprkos najrazličitijim bioritmovimanjihovih političkih srca. Ta ekspertizapotječe iz ovladavanja umjetnošćuformiranja timova, a koja podrazumijevapreciznu sinergiju multidisciplinarnihpristupa.Edin Tule je objasnio da je mapa s vrlopreciznim smjernicama za izgradnjutimova smještena u Kur’anu na vrlo inteligentannačin, skrivena u osnovnim elementimanjegove kompozicije – slovima.U arapskom jeziku 28 harfova se grupirapoput ljudi po zajedničkim osobinama.Tako imamo grupu slova koja se vežu samosa svoje desne strane (elif, vav, dal,zal, ra, za), odnosno pružaju svoju desnuruku prijatelju koji je na njegovoj desnojstrani, dok na svojoj drugoj strani insistirajuna distanci izbjegavajući prisnijikontakt. Specifičan oblik ovih slova zahtijevai opravdava takav odnos premasvojoj okolini s obzirom na njihovu svijesto svojoj nedovoljnoj fleksibilnosti igubitku vlastitog identiteta ukoliko spusteštit predostrožnosti. S druge strane,postoji velika skupina harfova koji se vežus obje strane pružajući odvažno objesvoje ruke prema slovima/osobama u vlastitomneposrednom okruženju. Međutim,i oni se dijele u različite podgrupeshodno vlastitoj jačini, slabosti, preciznosti,stupnju asimilacije ili odskakanja.Jedna od najzanimljivijih podgrupa unutararapskog jezika su harfovi iz grupe“kalkala”, odnosno snažni individualcikoji u svojoj snazi odskaču kad se nađuna kraju riječi. Harfovi koji spadaju uskupinu “kalkala” su: Qaf, Ta, Ba, Džim iDal. Harfovi iz ove skupine nam skrećupažnju na snažne pojedince unutar ljudskihkolektiva, usmjeravajući nas na njihovoispravno pozicioniranje ukoliko želimoiscrpiti njihov maksimum u različitimtimovima.Tule je naglasio da Kur’an kroz svojekratice, kojima počinju brojna kur’anskapoglavlja, ustvari nudi precizne formuleza formiranje različitih timova. Nekakur’anska poglavlja počinju kraticamasamo sa pojedinim slovom (Qaf, Nun,Sad) ističući specifične tipove ličnostikoji zbog svoje snage (Qaf) ili asimilacijskihsklonosti (Nun) zahtijevaju delikatantretman. Ostala kur’anska poglavljakoja počinju enigmatskim kraticamanude formule sa dvije, tri, četiri ili petnepoznatih, kao npr. početak sure Ta-Ha. Tule je za primjer uzeo neuspjeh političkogbraka između Alije Izetbegovićai Harisa Silajdžića, kojeg je objasnio sudarom“kalkala”, odnosno formulom zaneuspjeh koja se zove Ta-Qaf. “To je neprirodanspoj dva prejaka pojedinca kojizahtijevaju poseban prostor za svu raskošvlastitih ličnosti – talenti i sujete,nespremnih da se odreknu svojih repova/raskošnihukrasa u cilju harmonizacijetimskog rada. Ukoliko taj prostor nijestvoren kroz medijaciju jednog od neupadljivihveznih harfova/ličnosti, npr.Mim ili kroz harfove koji tvore neophodnedužine, kao Elif, Ja i Vav, za stvaranjedovoljno prostora za sve, neizbježnodolazi do kakofonije ‘kalkala’ kojapredugo odliježe javnim prostorom bošnjačkognaroda”, rekao je Edin Tule. Nakraju predavanja naglasio je da arapskijezik ne poznaje velika slova. Sva slovamoraju biti mala kako bi kooperirala zahvaljujućiosnaženom timskom radukroz svijest o sebi kao malim.Nedžad Junuzović se u svome izlaganjuosvrnu na značenje sljedećeg Poslanikovoga.s. hadisa: “Traženje znanja(učenje) jeste obaveza svakog muslimana.”Postoji 20-ak mišljenja koje znanje(korisno i primjenjivo) treba tražiti, ajednu je ponudio veliki islamski učenjakJusuf el-Kardavi, koji kaže: “Obaveznoje učiti i istraživati sve ono što je muslimanupotrebno da zna o vjeri i životu naovom svijetu.” Junuzović je govorio i označaju rješavanju matematičkih problema,koji nam omogućuju učenje odiscipliniranom razmišljanju, razvijanjekreativnosti i pronalaženje načina kakoda velike probleme “razbijamo” na manje.qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJXVI. Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: predstavljanje knjige Mirzeta Mustafića “Oprosti mi”Zvornik – prvi etničkiočišćen grad u BiHU okviru tradicionalne manifestacijeXVI. Bošnjačke riječi u Hrvatskoj, u organizacijiKDBH “Preporod”, 26. prosinca2010. u Omladinskom klubu Islamskogcentra u Zagrebu, predstavljena jeknjiga “Oprosti mi” Zvorničanina MirzetaMustafića. Na promociji su, pored autora,govorili prof. dr. Remzija HadžiefendićParić i mr. sc. Senad Nanić, predsjednikKDBH “Preporod”.U ime “Preporoda” i u svoje osobnoime mr. Senad Nanić je pozdravio prisutnei zahvalio se na gostoprimstvu kada je“Preporodov” dramski studio “Orientespresso”, sa dramskom predstavom“Mesnevija” u okviru Ilhamijinih dana,prošlog ljeta gostovao u Zvorniku. Nanićje naglasio kako u tom gradu postoji neobičnasvijest o važnosti povratka i bošnjačkogpostojanja u tim krajevima. Tomprigodom cijela dvorana je pljeskala članovima“Orient espressa”, a vidjelo se dasu i prisutni srpske nacionalnosti bili zadovoljnii dijelili emocije s ostalom publikom.U to vrijeme je bilo otvorenje džamijei učenje mevluda koji je odzvanjaopreko Drine. U Zvorniku je tada obavljenomnogo pametnih i korisnih razgovoras ljudima velike duše. Ljepota i tegobaživota zvorničkog kraja upisana je i ustranice knjige Mirzeta Mustafića “Oprostimi”.Obrana vlastitog i bošnjačkogidentitetaPromocija knjige “Oprosti mi”: Senad Nanić, Remzija Hadžiefendić Parić i Mirzet MustafićProf. dr. Remzija Hadžiefendić Parićse na početku predstavljanja knjige prisjetilaratne 1992. godinu kada je “Zagrebprigrlio Zvorničane”. Posebna zahvala jepripala Islamskoj zajednici na čijem je čelubio rahmetli Salim Šabić i Dobrotvornomdruštvu “Merhamet” na čijem je čelubio Ahmet Ikanović, ali i drugim humanitarnimorganizacijama koje su u to vrijemedjelovale. Danas su Zvorničani svugdje posvijetu. Malo ih je preživjelo, a malo ih sevratilo. Ostalo je 3.500 siročadi.Postoje knjige koje se čitaju u dahu,ova se knjiga upravo tako čita, istaknulaje dr. Hadžiefendić Parić te nastavila kakoće ova knjiga čitaoca rastužiti, ali i nasmijatido suza. Započinje kao bajka, atematizira Bosnu i bosanski prostor.Osnovna joj je tema povijest obitelji Mustafić,sjećanje na prošlo i ono davnoprošlo vrijeme. Prošlost se vraća u sjećanju.U čitateljevoj svijesti se javljaju slikeodrastanja, prvih gledanja, igranki, dijelovagrada koji nisu bili spavaonice negomjesto susreta s drugim i drugačijim. Mustafićima istančan osjećaj za razgovornijezik, pa izrazi i riječi: sve po tabijatu,mangala, mašice, srknuti kahvu, đule,otići helać, ahar, tišleraj, tablja, ceger,store, teferič, štokrila, šiš, bašča, kapija,merđani, pendžer itd. izazivaju osjetilneimpresije.Daljnja prošlost je zabilježena u proteklimstoljećima i desetljećima obiteljiMustafić. Knjiga ide daleko u prošlost,preko starih zapisa na stećcima, zapisaEvlije Čelebije, događanja u vremenuAustro-ugarske, Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca, Prvog i Drugog svjetskog rata,Informbiroa, godina autorovog dječaštva,mladosti do ratnih događaja iz 1992.godine.Između korica knjige “Oprosti mi”stalo je mnoštvo događaja, profinjenogosjećaja za detalj, a svi su vezani za zvorničkučaršiju, za Drinu, drinske ribiče,kupanje o Aliđunu itd., ali i nadimci sugrađana,kao prvi oblik njihove identifikacije:Dundo, Grof, Dugi, Cviko, Tetkin...Autor unosi u svoju knjigu niz ulomakaiz drugih knjiga, novina, oglasa,upečatljivih dokumenata, starih fotografija,dragocjenih historijskih podataka, potresnihdokumenata iz zadnjih ratnih događaja.Čitajući ovu knjigu sjetićemo se inekoga koga smo tek krajičkom oka okrznulii ponijeli u život. Mustafićev diskurspostaje i naš, a zapis i sjećanje postajui naši – kolektivni. Doživljaji su ispričanikao slike, kao živo sjećanje. Iz fragmenatapamćenja izrasta slika grada kojije počeo nestajati još prije 1992. godine.U pitanju je slika Zvornika oživljenog kakvogviše nema, ljudi kojih više nema,bezbrižnog dječaštva, plahe i radoznalemladosti. Zbog toga što je čovjek trajnoobilježen korijenima, ova knjiga će bitizanimljiva svakom ljubitelju lijepe beletristikeopćenito.25JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ26JOURNALMustafićeva knjiga predstavlja nizdokumentarnih kadrova, mozaik i kolažusmenih priča ko zna koliko puta ispričanih.Svojevrsna usmena tradicija ovdje jeprenijeta prepričavanjem, kolektivnouvjerljivog argumenta. Tu su i pažljivoodabrani tekstovi drugih Zvorničana i zapisio ljudima, životu sugrađana prije inakon teškog ratnog vremena. Mustafićkao da nije želio ništa ispustiti. Zlo je učinjenonevinom gradu, kada su ga “oslobađali”od njegove 60%-tne etničke bošnjačkepopulacije. Posebno bolno zvučitekst Zbogom, Selveto draga, doslovnoprenesen iz jednog dnevnog lista. Riječisu to Veronike Sukić. Traženje praštanja:“Molim te, oprosti mi, oprosti nam!”, ukojoj se sva tragika majke Selvete i svihmajki koje su rodile čovjeka vidi se iz pozicijenemoćne žene. Zlo je učinjeno i uVeronikino ime koja s katilima dijeli istunaciju. Stid je zbog učinjenog zla, iako uzlu nije sudjelovala niti ga je opravdavala.Identificirajući se s kolektivom onatraži oprost i za sebe i druge.Knjiga je obraćanje drugom, umrlojmajci, bolesnom bratu, napuštenoj malojulici. Postoji potreba da se govori o rodnomgradu i ljudima, potreba koja je rođenajoš ranije, ali je napisana u dramiprognanog čovjeka, izbjeglog od zla zlihljudi, komšija, s pozicije žrtve koja je preživjela.Činjenica o žrtvi u vremenu1992., ‘93. i ‘94. snažno će intonirati cijelidiskurs knjige “Oprosti mi”.U knjizi dominira jedno od suvremenihpostupaka, tzv. poetika svjedočenja.Kao promatrač, poput kroničara, autorizvanrednim zapažanjima izvlači iz uspomenaiskustvo i znanje jedne sredine.Istovremeno, vremenski toliko dalekonadvladava prolaznost i vrijeme jer događajei autor i čitatelj zajedno proživljavaju.Događaji su zabilježeni, otrgnuti odzaborava. Autor ne postavlja pitanje je limoguće vratiti urušenu harmoniju grada,svijeta, kozmosa, ne govori o preseljenjuljudi... Ili ipak govori?Majka Selveta, čuvarica doma i ognjištapomjera se iz svog prostora, ide u sudkad joj umire muž, ide u sinov stan kadon odlazi 1992. godine. Ona hrabro kaoSofoklova Antigona uzdignuta čela napuštasvoj prostor kad nešto gubi: vlastituporodicu i kuću. Samo u tako pomjerenojpoziciji vidi se sva njena tragedija, jerona krhka, ponosna i hrabra ne govori osebi, ona govori o budućnosti. Kao što jenekad okupljala djecu u krilo rođenoggrada tako ih ispraća što dalje jer je to jedininačin da zlo izbjegnu. Na kraju ostajuožiljci, urezani ključevi u dlanovima.Kultura se gradi stoljećima, može se mijenjati,a strategijom etničkog čišćenjamože nestajati.Prof. dr. Hadžiefendić Parić je u daljnjemsvom izlaganju govorila o iskustvupostmoderne koje je donijelo drugačijeshvaćanje povijesti, kraja zapadne civilizacijei gubitka smisla. Postmoderna tvrdida se i historijski tekst odnosi premastvarnosti kao i literatura, historija je samotekst. Postmodernisti tvrde da prošlostnije rekonstrukcija prošlosti negoigre uspomenama, riječima s težištem nadekonstrukciji. Mustafićev diskurs je diskurssjajnih literarnih fragmenata, historiografskihpodataka, pokazujući kako jesve u toj stalnoj korespondenciji doživljenogi dogođenog. Kao što je nacionalnostosjećaj pripadnosti nekom narodu, a nestvar za koju treba nečije odobrenje i pristanak,tako je i osjećaj pripadanja gradui zavičaju, a ne stvar nečijeg smještanjaili proizvoljnog izmještanja. “Oprosti mi”je sjajan tekst koji predstavlja način obranevlastitog identiteta i identiteta svognaroda, zaključila je prof. dr. RemzijaHadžiefendić Parić.Opraštanje od ulice koje višenemaAutor Mirzet Mustafić je ukratkoupoznao prisutne sa svojom biografijom.Rođen je 1954. u Zvorniku. Pravnik je postruci. Do 1992. godine obavljao je nizznačajnih funkcija. Dvije godine prije1992. bio je advokat. S obitelji živi i radiu SAD. Zahvalio se posjetiteljima i KD-BH “Preporod”.Rekao je da je prije dva dana krenuo naput iz izbjeglištva i ovo će biti prilika daprvi puta od kad je napustio svoj Zvornikbude u zavičaju. Još prije rata javila se željada napiše nešto o Zvorniku i njegovimljudima. U knjizi je predočena trećina sakupljenogmaterijala – možda je ostalo jošono što je najbolje? Zvornik je prvi etničkiočišćeni grad, ostao je samo jedan musliman,Bošnjak koji je čistio kino. U drugegradove ljudi se vraćaju, ali u čaršiju Zvornikne žele se vratiti. O knjizi je autor rekaokako za nju odgovara, sve što je napisanoje apsolutno točno. Knjiga predstavljai svjedočanstvo da svi ljudi nisu isti.Postojali su oni s kojima je autor odrastao,a koji su u ratnim godinama okretali glavuod njega, a bilo je i onih ljudi koji se nisuustručavali da u ratnom kaosu prošeću sasvojim sugrađaninom. Prijatelj iz djetinjstvakoji ga je zaobilazio, kroz određenibroj godina tražio je oprost.Mustafić je rekao da je ovom knjigomnapravio jedan mozaik za jednu čaršiju,za jednu ulicu, da pokuša dočarati dušuulice i čaršije u jednoj maloj sredini krozprelamanje svih događaja koji su se odvijalikroz njegovu povijest. Autor je pojasnioda se s ovim naslovom oprašta odsvoje ulice koje više nema. Teško se pomiritida su ljudi koji nisu bili niti u jednojstranci stradali samo zbog imena. Takoje otišao Košpa, Čorba, otišli su i drugiu onom prvom naletu... Ova knjiga, čijaradnja je smještena u Zvornik, njegovubližu i dalju okolinu, namijenjena je svimljubiteljima knjige. “Preporučujem je svimakoji vole lijepu riječ, lijepu knjigu, jerjednostavno ona će i rastužiti, a ujedno irazveseliti. Knjiga je ne samo za Zvorničane,nego i sve one koji vole lijepu riječ”,rekao je Mustafić. Knjiga izlazi povodom40 godina od smrti autorovog oca,a sadrži 350 stranica. U njoj je objavljeno110 fotografija, velika većina po prvi puta.Mahom, radi se o vrijednim fotografijama:amaterskim i profesionalnim, dokumentarnimi umjetničkim. Posebandodatak knjizi vezan je za dijasporu i ljudeu njoj.Grad u koji je autor došao kao izbjeglicaimao je 20.000 stanovnika, a nakon petnaestgodina broj se povećao na 50.000.Bosanski jezik je drugi jezik. Imaju i tridžemata. Pored toga egzistira još i društvokoje je van religiozno i političko, prije svegaono je humanitarno. U Kintakiju je šezdesetporodica iz zvorničkog kraja. Dijasporanije ni ovdje ni tamo. Surađuje se sAmbasadom Bosne i Hercegovine, ali kadsu tražili da formiraju školu na bosanskomjeziku, dobiven je odgovor kako još nemazakona za dijasporu. qAjka Tiro Srebreniković

HRVATSKAUhapšen dr. Ivo Sanader, bivši premijer Vlade RHBožić u AlpamaEdis FelićIvo Sanader, bivši hrvatski premijer,konačno je početkom prosinca 2010. dolijao.Uhapsila ga je austrijska policijakada je, po svemu sudeći, pokušao pobjećiod progona hrvatskih pravosudnih organa.Sanader je ušao u Sloveniju sa svojomkćerkom Brunom preko Breganeupravo onog dana kada mu je skinut zastupničkiimunitet. Naime, ujutro 9. prosincaDORH je poslao zahtjev u Sabor oskidanju imuniteta Sanaderu, o čemu seraspravljalo već isti dan popodne, a svičlanovi Mandatno-imunitetnog povjerenstva(MIP) bili su za ukidanje imuniteta.Također, nakon kratke, ali burne raspraveu Saboru, svih 104 zastupnika prisutnih uSaboru potvrdilo je odluku MIP-a.Međunarodna tjeralicaTereti ga se zbog kršenja odredbi izčlanaka 333, stavak 1 i 337, stavak 1 i 4Kaznenog zakona, odnosno zbog organiziranjazločinačke organizacije za počinjenjekaznenih djela i upravljanje njome,te za zloporabu položaja i ovlasti. U aferioko “Fimi-medije” bivšeg premijera teretise da je bio na čelu hobotnice koja jeizvlačila novac iz javnih firmi, dok se uHEP-u tereti za nezakonito kreditiranjefirme “Dioki”, čiji je vlasnik Sanaderovprijatelj Robert Ježić koji je također tihdana uhićen u Zagrebu.Pritvor za Sanadera glavni državniodvjetnik Mladen Bajić tražio je po dvijeosnove: zato što je u bijegu i zbog utjecajana svjedoke. Krešimir Devčić, sudacistrage Županijskog suda u Zagrebu,odredio je Ivi Sanaderu 30 dana pritvora,no s obzirom da je Sanader već tada bio uinozemstvu, idući korak bila je međunarodnatjeralica. Na osnovu nje Sanader jei uhapšen u Austriji, nakon čega je tvrdioda nije pobjegao te da je bio poslovno uinozemstvu.Na optužbe opozicije da je Sanaderuomogućen bijeg, u policiji su reagiralitvrdnjama da u trenutku prelaska državnegranice policija nije imala nikakvu pravnuosnovu zapriječiti mu izlazak iz zemljejer bi to bilo protupravno lišavanjeslobode, a Bajić je rekao da oduzimanjeVrijeme suradnje i ljubavi:Andrija Hebrang, Ivo Sanader,Jadranka Kosor i Vladimir Šekspasoša ne bi imalo nikakvog efekta jer hrvatskigrađani u Sloveniju mogu ući i saosobnom iskaznicom.Uhićenje Ive Sanadera bila je top temau hrvatskim i u austrijskim medijima.Bivši šef HDZ-a i Vlade Austrijancima jezanimljiv zbog njegove uloge u aferi Hypo.Tako austrijski list “Kurier” ističe informacijekoje su dominirale hrvatskimmedijskim prostorom zadnjih dana: daDORH tereti Sanadera da je izvlačio novaciz državnih firmi preko “Fimi-medije”kojim je punio crnu blagajnu HDZ-a,ali i džepove sebe i svojih jataka. Kao posebankuriozitet “Kurier” ističe da Sanaderovluksuzni životni stil, kakvog nikakonije mogao priuštiti s premijerskomplaćom, te navodi informaciju da je bivšišef HDZ-a nedavno kupio dvije skupocjenePicassove slike. Puno im je međutimzanimljivija Sanaderova uloga u aferiHypo, koju je aktualizirao i WikiLeaks. Ujednoj od diplomatskih depeša koju jeobjavila zviždačka stranica navode se riječiMladena Bajića, koji je američke diplomateuvjeravao da ima dokaze da jeSanader od Miroslava Kutle dobio800.000 DEM provizije. Isti dnevni list uodvojenom tekstu navodi da Sanader uAustriji ima jake političke veze, posebnomeđu austrijskim pučanima. Kao Sanaderoviaustrijski prijatelji tako se navodeErhard Busek, Ursula Plassnik, WilhelmMolterer i Erwin Proll. Austrijska agencijaAPA navela je da je Sanader pokušaopobjeći u SAD, a posebno ističu da ćebivši premijer u Austriji vjerojatno zatražitiazil zbog političkog progona. Navodetakođer da će Sanader biti smješten u pritvoru Salzburgu dok sud ne odluči o njegovojsudbini.10 milijuna kuna“Bivši premijer Ivo Sanader Hrvatskuje napustio u žurbi”, naslovio je svoj izvještaj“Die Presse”, koji ističe da je Sanaderu svojim premijerskim danima biojedan od najvažnijih političkih faktora naBalkanu. “Nachrichten” je svoj tekst oSanaderovom uhićenju naslovio “AferaHypo: Istraga protiv bivšeg premijera Hrvatske”.Sanader je 12. prosinca 2010. ispitanpred sucem u Salzburgu, a austrijski sudodlučio je zaštiti identitet suca koji je ispitaoSanadera. Tajnost identiteta sucaobjašnjeno je riječima da ne žele da hrvatskimediji saznaju njegov identitet jerse boje da bi mogao biti pod pritiskom.Sanader je kazao da nije bio u bijegu kadje uhićen na autocesti nedaleko od Salzburga,već je bio na putu prema hrvatskojgranici. “Sanader je suočen s optužbamakoje su hrvatske vlasti iznijele protiv njegai rekao je da nije kriv”, kazao je njegovodvjetnik u Austriji Werner Suppan i dodaokako je rekao da se će se o izručenjuizjasniti nakon isteka pritvora. “O tomeće se raspravljati kad mu istekne pritvorza 14 dana”, rekao je Suppan i dodao daje njegov klijent na saslušanju bio vrlokoncentriran. Odvjetnik je rekao da je Sanaderimao dogovor s hrvatskom policijomda se sastanu na granici, no to se nijedogodilo, jer je prethodno uhićen u Austriji.Najavio je da će Sanader pristati nabrzo izručenje Hrvatskoj jer se želi štoprije obračunati s optužbama DORH-a iUskoka. Pred sucem je također kazao dase ne žali na uvjete u pritvoru i da se vrlodobro slaže s cimerom u ćeliji, kojeg setereti za krađu.Na press konferenciji austrijskog sudaodržanoj sljedećih dana objavljeno je kakoSanader ostaje u pritvoru i tijekom božićnogvikenda te da će novu novinskukonferenciju održati u ponedjeljak 27.27JOURNAL

28JOURNALHRVATSKAprosinca 2010., kada će dati nove informacijeo eventualnom Sanaderovom izručenju.Ako Sanader pristaje na izručenje,ono će se dogoditi vrlo brzo, u roku odnekoliko dana od njegovog pristanka. No,ako ne pristane, to bi se moglo odužiti.Sanaderove tajne račune u Austriji, nakojima je bivši šef HDZ-a pohranio oko10 milijuna kuna, glasnogovornica austrijskogsuda Barbara Feichtinger niježeljela komentirati. Nije htjela govoriti nio optužbama da je Sanader prao novac.“Sve je prijavljeno državnom tužiteljstvuu Innsbrucku”, samo je kratko odgovorilaFeichtinger.Naime, Interpol je na Sanaderovimtajnim računima u dvije zemlje pronašaooko 10 milijuna kuna. Navodno se radi onovcu koji je Sanader oprao u Hrvatskoj izatim pohranio u inozemstvo. Novac jena računima bivšeg šefa HDZ-a bio pohranjenu eurima. Policija u Austriji provjeravalaje račune čak 14 članova šireobitelji bivšeg premijera. Pod istragom sunavodno računi u Austriji, Švicarskoj,Lihtenštajnu i SAD-u. Austrijanci takođeršpekuliraju kako je barem jedan odSanaderovih zamrznutih računa bio otvorenu Hypo banci.Austrijancima interesantan i JežićHypo Alpe Adria banka Sanaderovomje prijatelju Robertu Ježiću platilačetiri milijuna eura za usluge konzultinga,objavio je u to vrijeme austrijski“Der Standard”, a austrijskim medijimanije promaklo ni Ježićevo uhićenje dokojeg je došlo istovremeno sa Sanaderovimbijegom iz Hrvatske. Ježić je Austrijancimaizuzetno zanimljiv jer ga se,isto kao i bivšeg hrvatskog premijera,dovodi u vezu s malverzacijama oko Hypobanke koje istražuje posebno povjerenstvokoruškog parlamenta. Prema informacijamaaustrijskog tiska, Ježić jebio osoba od povjerenja bivših šefovaWolfganga Kulterera i Guntera Striedingera,što mu je osiguralo pozamašnusvotu novca. Navedenih četiri milijunaeura (od čega je u samo jednoj rati navodnoisplaćeno 2,5 milijuna eura) Ježićje zaradio savjetničkim uslugama. Ježićevasuradnja s Hypom započela je1998. godine, nakon kupovine Slavonskebanke. Upravo su Ježićeve usluge,piše “Der Standard”, omogućile Hypobanci pobjedu u sporu protiv hrvatskeAgencije za sanaciju banaka. Rezultatspora bio je da je Hrvatska morala Hypobanci platiti 40 milijuna eura odštetezbog štetnih kredita koje je Slavonskabanka izdavala prije nego ju je Hypo kupio.Takva je sudska presuda donesena2008. godine u Londonu, a tada je takođerdogovoreno da će Ježić ostati dostupanHypo banci ukoliko im njegoveusluge opet budu potrebne. Nakon što jeKulterer otišao s čela Hypo banke, Ježićaje, tvrdi Der Standard, preporučio isvom nasljedniku kao “dobrog prijateljai saveznika Ive Sanadera”.Sanadera je u zatvoru u Salzburgu posjetioi odvjetnik u Hrvatskoj Goran Suić,u javnosti inače najpoznatiji po incidentuiz 2003. godine kada mu je maskirani napadačispred njegovog ureda ispalio dvametka u nogu. U medijima se događaj povezivaosa sporom Privredne banke Zagrebi “AGM-a”, tvrtke koju je predstavljaoHrvoje Petrač. Suić je u navedenomsporu predstavljao PBZ. Osim njega napadnutisu i njegov kolega Ivan Lovrić ipredsjednik Uprave PBZ-a Božo Prka.Nakon što su se Suić i Lovrić povukli izslučaja, PBZ se nagodio s “AGM-om”.No, nakon ovih događaja pojavio sejoš jedan, novi moment. Naime, ostanakiza rešetaka u Salzburgu mogao bi se produžitijer ga je, osim što su Austrijanciiskoristili priliku da ga ispitaju zbog afereHypo, i jedna tirolska banka prijavila državnomodvjetništvu zbog sumnje u pranjenovca. Austrijanci bi zbog oba navedenaslučaja mogli zadržati Sanadera nadulje vrijeme. Naime, ukoliko bilo kojetužiteljstvo u Austriji podigne kaznenuprijavu protiv Sanadera, taj će postupakdobiti prednost, što znači da Sanader nemože biti izručen Hrvatskoj dok se procesiprotiv njega u Austriji ne završe.Pred Božić Sanader je ispitan i okoHypo banke, no sve moguće veze sa njomSanader je negirao, ponovivši da se ovdjeradi o političkom progonu bivšeg hrvatskogpremijera, zatraživši od istražnihorgana da se u skladu s tim tako iponašaju.U svakom slučaju, Sanader jeBožić i Novu godinu dočekao u pritvoru inije izvjesno kad će, i da li će se moći branitisa slobode.Ukoliko se pokaže da je kriv, Sanaderbi prema Kaznenom zakonu mogao odležatinajmanje 10 godina u zatvoru. qPredsjednik Ivo Josipović sa sljedbenicimai suradnicima Radovana KaradžićaU sjeni hapšenja Ive Sanadera ostala je informacija o proglašenju hrvatskog predsjednikaprof. dr. Ive Josipovića za ličnost 2010. godine, u organizaciji banjalučkih“Nezavisnih novina”. Josipović je nagradu dobio 6. prosinca, baš u vrijeme dok se uHrvatskoj stezao obruč oko Ive Sanadera, a svečanost je organizirana u Kristalnojdvorani hotela “Bosna” u Banja Luci. Bio je to, inače, sedmi izbor ličnosti godine kojegtradicionalno organiziraju “Nezavisne novine”.Josipović je u obraćanju prisutnima istakao da mu je čast što prima nagradu “Nezavisnihnovina” i što su ovdje svi oni sa kojima je uspješno surađivao i da ovu nagraduvidi kao priznanje svima koji se bore za pomirenje, razumijevanje i suživot. “Čast mi ješto primam nagradu ‘Nezavisnih novina’ i što su ovdje svi oni s kojima sam uspješnosurađivao”, rekao je Josipović. Dodao je da je prošlo desetljeće bilo izuzetno teško, dasu stradali nevini ljudi i da su se dogodile nezamislive okrutnosti. “Neki zločinci su uhapšenii procesuirani, mnogi, nažalost, nisu jer su van dometa pravosuđa i pravde. Zločinnema opravdanja i izuzetno je važno zbog nas i onih koji dolaze nakon nas da se zločinijasno utvrde, da se procesuiraju i osude, a da svaka žrtva dobije našu sućut i poštovanje.To je naša građanska, ljudska i politička dužnost”, rekao je Josipović.Zato nas čudi da je predsjednik Josipović prihvatio ovu nagradu jer ga je, dok jedržao slovo o ljudskim pravima, pozorno slušao i Aleksandar Dukić, sin Rajka Dukića,koga su “Nezavisne novine” na istoj svečanosti proglasile za “privrednika godine uBosni i Hercegovini”. Rajko Dukić je jedan od osnivača zločinačke i kvislinške Srpskedemokratske stranke i glavnih financijera Radovana Karadžića. “Proslavio” se početkomožujka 1992. godine, dan nakon referenduma o suverenosti BiH, kada je kao šefKriznog štaba SDS-a iz sarajevskog hotela “Holiday Inn” osobno rukovodio postavljanjembarikada po ulicama Sarajeva. Stoga se opravdano postavlja pitanje moralneupitnosti ovakve nagrade. “Nezavisne novine” su inače list koji zdušno podržava“pravnog nasljednika” SDS-ovaca – Milorada Dodika, pa možemo zaključiti da je toza predsjednika Josipovića (za kojeg se inače ne može reći da je neprijatelj BiH, iakou posljednje vrijeme vuče vodu na mlin bosanskih HDZ-ovaca) bio čisti autogol. Ili,možda, gol zabijen Bosni i Hercegovini.

INTERVJUSenad Pršić, predsjednik BNZH, za “Preporodov Journal” govori o Skupštini BNZH i interesima pojedinaca, Popisustanovništva, biranju saborskog zastupnika i bošnjačkim političkim strankama, Fondu za stipendiranje “Salim Šabić”…SDAH i BDSH nemaju ekskluzivitetnad bošnjačkim narodomU nedostatku jasnih kriterija događa se da neke naše asocijacije i Bošnjaci općenito postaju sredstvo za ostvarenje osobnihinteresa pojedinaca bilo da se kandidiraju za neko tijelo ili funkciju u bošnjačkoj asocijaciji ili za saborskog zastupnika. Takvipojedinci vrlo često na putu do svog cilja proizvode smutnju i svađe u bošnjačkim asocijacijama, a ako im to nije dovoljnoosnivaju paralelne organizacije što dovodi do zbunjivanja pripadnika bošnjačke manjine, ali i lokalnih struktura.Razgovarala: Sena KulenovićEkonomist Senad Pršić u proljeće2010. je izabran za predsjednika Bošnjačkenacionalne zajednice Hrvatske. Rođenu Sanskom Mostu 1956. godine, Pršić od1974. godine živi u Puli. Na bošnjačkojsceni u RH Senad Pršić je prisutan od1993. godine kada je zajedno s još dvadesetakBošnjaka pokrenuo prvu inicijativuza osnivanjem BNZH. Nažalost, tek su1995. uspjeli službeno osnovati Nacionalnubošnjačku zajednicu Istre, čiji je Pršićpredsjednik već zadnjih pet godina. NZBIdanas ima ogranke gotovo u svim važnijimistarskim gradovima: Puli, Rovinju, Poreču,Umagu, Buzetu, Labinu, Kršanu i Raši.Nakon dugog niza godina rada na afirmacijibošnjačke kulture i tradicije na područjuIstarske županije pulski ogranaknedavno je dobio novi prostor za djelovanjeod 250 m u samom centru grada. Odsredine 2010. Senad Pršić je na novojfunkciji predsjednika BNZH, pa smo ovupriliku iskoristili da čujemo kako iz pulskeperspektive izgledaju aktualni problemibošnjačke zajednice i budućnost BNZH.Razlozi poništenja Skupštine BNZHSenad Pršić, predsjednik BNZHNa funkciju predsjednika BNZH izabraniste na mandat od četiri godine usvibnju ove godine. To je prvi put da sevrh jedne bošnjačke organizacije ne nalaziviše u Zagreb, u već se seli u Pulu.Kako vidite budućnost BNZH?Točno, na funkciju predsjednika BNZHsam izabran u svibnju 2010. godine, ali nena mandat od četiri godine, nego na dvijegodine. Naime, prema Statutu BNZH mandatpredsjednika traje dvije godine s mogućnošćuponovnog izbora na još dvije godine.Sjedište BNZH je i dalje u Zagrebu naistoj adresi, a to što je predsjednik iz Pule napredstavlja neki problem uz današnja sredstvakomunikacije, kao i sve bolju prometnupovezanost. To mi omogućuje da budućnostBNZH vidim kao još bolju povezanostžupanijskih BNZ i bolju organiziranost ujoš nekim županijama. S tim bi nastavili jedankontinuitet djelovanja BNZH koja jeosnovana 1993. godine. Gospoda iz Zagreba,koja su bila u rukovodećim organimaBNZH, u dosadašnjem razdoblju dala suveliki doprinos afirmaciji Bošnjaka, kao inaših asocijacija u Republici Hrvatskoj.Mnoga su njihova postignuća u širenju i sadržajurada bošnjačkih organizacija diljemHrvatske. Veliki broj tih ljudi je i sada unajužem rukovodstvu BNZH i dalje su vrloaktivni i djelotvorni. To što sam ja predsjedniki iz Pule govori o otvorenosti BNZHprema cijeloj Hrvatskoj. Naravno, važnuzaslugu za to ima i Nacionalna zajednicaBošnjaka Istre (NZBI), čiji sam predsjednikjer su njen dobar rad i način rada prepoznalei ostale bošnjačke zajednice pa mi je ukazanoto izuzetno povjerenje.Pri tome želim napomenuti da je BN-ZH sve ove godine djelovanja ostala dodanas organizacija uz koju se ne vežu nikakveafere, nije podlegla nikakvim negativnimutjecajima sa strane, posebno političkim.Takva bi trebala ostati i u budućnosti,ali i odlučnije preuzeti ulogu vodećebošnjačke organizacije u svrhu afirmacije,očuvanja i njegovanja bošnjačke tradicije,kulture i običaja, kao i zaštite svih interesabošnjačke manjine u RH.Zapravo, vi ste na mjesto predsjednikaBNZH izabrani na Skupštini BNZHodržanoj u lipnju 2008. godine. No, onaje poništena slijedom žalbe SulejmanaTabakovića, pa je Skupština morala bitiponovljena. Objasnite nam u čemu jebio sukob i uopće što mislite o pokušajimapojedinaca da iskoriste bošnjačkeasocijacije za osobne interese.Točno, ta je skupština poništena natemelju žalbe gospodina Tabakovićazbog korištenja naziva za članove skupštine“delegat”, a po Statutu taj izraz nijebio predviđen, to je bila naša formalnapogreška koju smo ispravili sazivanjemSkupštine u svibnju ove godine. U suštiniradilo se o tome da gospodin Tabakovićradi u državnoj upravi i kao takav navikaoje da sve bude po pravilima i proceduri,pa se iz tog razloga on i žalio.Glavni odbor BNZH je predložio menekao kandidata za funkciju predsjednikaBNZH na temelju postignuća u NZBIstre i posebno na planu organizacije kaoi implementacije programa koji su postali29JOURNAL

INTERVJU30JOURNALtradicija Bošnjaka u Istri, a i šire kao štoje Festival bošnjačke kulture u Istri kojise održava već pet godina za redom, ali ineki drugi programi.Što se općenito tiče pokušaja pojedinacada iskoriste bošnjačke asocijacije zaosobne interese, njih je uvijek bilo i bit će,međutim, mi se moramo boriti protiv toga,a najučinkovitije sredstvo su jasni kriterijiza kandidaturu u tijela i na funkcije bošnjačkihasocijacija koji svakako morajupored ostalog podrazumijevati aktivno sudjelovanjeosobe koja se kandidira u organizacijebošnjačke manjine u nekom prethodnomperiodu kao i rezultati u radu odopćeg interesa bošnjačke manjine RH.U nedostatku jasnih kriterija događa seda neke naše asocijacije i Bošnjaci općenitopostaju sredstvo za ostvarenje osobnih interesapojedinaca bilo da se kandidiraju zaneko tijelo ili funkciju u bošnjačkoj asocijacijiili za saborskog zastupnika. Takvi pojedincivrlo često na putu do svog cilja proizvodesmutnju i svađe u bošnjačkim asocijacijama,a ako im to nije dovoljno osnivajuparalelne organizacije što dovodi do zbunjivanjapripadnika bošnjačke manjine, ali ilokalnih struktura. Tako se mi onda bavimosa sobom umjesto da rješavamo problemavlastitih organizacija. Jednostavno zaslugeu dosadašnjem radu kao i vizija za budućedjelovanje bi trebali biti ključni kod kandidiranjakao i izbora na bilo koju funkciju.Mogućnost vlastitog kandidata naizborimaNa pragu smo vrlo važne godine zanacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.Naime, 2011. je godina Popis stanovništva,izbora za Vijeća i predstavnikenacionalnih manjina i parlamentarnihizbora. Ono što je za Bošnjake uHrvatskoj presudno je svakako Popisstanovništva. Kako se BNZH pripremilaza Popis stanovništva?Da, 2011. godina je vrlo važna za nasBošnjake u RH u kojoj moramo odgovoritina brojne izazove. Prije svega to jePopis stanovništva i prilika za pravilnoizjašnjavanje svih pripadnika naše manjines našom povijesnom nacionalnomodrednicom Bošnjak ispravljajući greškus posljednjeg Popisa na kojem se polovicanašeg naroda izjasnila nepriznatom inepostojećom nacionalnom kategorijomMusliman. Da bi se to postiglo potrebnoje da sve naše asocijacije ulože napor kakobi se ljudima ukazalo na važnost pravilnogizjašnjavanja.Mi u BNZH kontinuirano provodimoaktivnosti u tom smjeru, pa smo tako u tokuove godine pripremili letak s objašnjenjemu kojem pozivamo sve naše sugrađaneda se izjasne kod Popisa stanovništvanacionalnom odrednicom Bošnjak. Letaksmo distribuirali preko naših županijskihorganizacija, te u suradnji s Islamskom zajednicomi članovima Islamske zajednice,kao i s Vijećima i predstavnicima naše manjineu brojnim gradovima po RH.Namjera nam je nastaviti ove aktivnostii direktnim kontaktom preko naših organizacija,zatim pokušat ćemo angažiratišto više naših pripadnika kao popisivačakako bi i na taj način pomogli da se ispravinanesena šteta zbog krivog izjašnjavanja.Bitnu ulogu kod ovoga imaju i mediji kojećemo pokušati više koristiti za objašnjavanjei važnost pravilnog izjašnjavanja.Što se tiče izbora za Vijeća i predstavnikenacionalnih manjina BNZH skupa sažupanijskim BNZ će se aktivno uključitikandidirajući najkvalitetnije osobe, posebnomlade kako bi osigurali nakon izboradobru suradnju između BNZ i Vijeća,odnosno predstavnika.Dobra suradnja između BNZH i Vijećaje ključna za poziciju naše manjine uRH. Mi u Istri imamo izuzetno dobraiskustva po pitanju suradnje nacionalnezajednice i vijeća odnosno predstavnikanaše manjine. BNZH bi u budućnosti trebalaodigrati ključnu ulogu u povezivanjužupanijskih organizacija BNZ i županijskihvijeća naše manjine uspostavom jedinstvenekoordinacije na državnoj raziniizmeđu vijeća i zajednica u cilju ostvarenjaprava zagarantiranih Ustavnim zakonomo pravima nacionalnih manjina.U 2011. godini predstoje nam i parlamentarniizbori. BNZH do sada nije davalapodršku nijednom kandidatu za Sabor.Da li ćete nastaviti s tom praksom iliće možda BNZH predložiti svog kandidataza mjesto saborskog zastupnika?Ne bih rekao da mi nismo davali podrškuniti jednom našem kandidatu za Hrvatskisabor. Jasno je rečeno da se podrškaneće “centralizirati”, odnosno generalizirati.Sugerirano je da svaki Bošnjak i Bošnjakinjaprosude kome će kandidatu datisvoj glas. U tom smislu, da bi se naši glasačis time upoznali, NZBI je organiziralai sučeljavanje kandidata na javnom predstavljanjusvojih programa. Mislimo da jeto dobra praksa. Rezultati izbora i njihoveanalize pokazali su da je najširi stav bošnjačkogbiračkog tijela takav da je najpoželjnijikandidat onaj koji bi potekao upravoiz bošnjačkih nacionalnih zajednica, ane predstavnik stranke ili nezavisni kandidats upitnom podrškom. Na kraju krajeva,rad saborskog zastupnika, prema mišljenjuvelikog broja naših sunarodnjaka upućuje,rekao bih, obvezuje BNZH i njene članiceda izađu na izbore sa svojim kandidatom.To je i logično jer parcijalne skupine imajusvoje programe koji ne pokrivaju sveobuhvataninteres cjelokupne naše manjine,dok program BNZH upravo to čini i kontinuiranoprovodi u praksi. Snažan je dojamda su dosadašnji kandidati, u svojim istupimaizdašno prisvajali postignuća bošnjačkihnacionalnih zajednica ističući ihkao osobnu zaslugu ili zaslugu stranaka.S obzirom na iskustvo s prethodnih izborate činjenice da se uz SDA Hrvatskesada pojavljuje još jedna stranka s bošnjačkimpredznakom, tj. BDSH, kao i toda se uvijek pojavi više kandidata neovisnihili uz potporu neke druge političkeopcije, mi u BNZH smo počeli ozbiljnorazmišljati da se u izbore uključimo sasvojim kandidatom. S time bismo postiglito da sve interese naše manjine skupa s Vijećimaostvarimo direktno preko našegizabranog saborskog zastupnika, bez posredovanjapredstavnika političke strankekoji za svoj rad odgovara političkoj strancikojoj pripada, a ne manjinama koje su gaizabrale. U svakom slučaju mislim da jevrijeme da preuzmemo na sebe odgovornosti aktivno se uključimo u parlamentarneizbore jer su se i zakonska rješenja promijenilau smislu dvostrukog prava glasašto bitno mijenja uvjete za izbor manjinskihzastupnika. Kakvu god odluku donesemou BNZH u vezi parlamentarnih izborana vrijeme ćemo obavijestiti javnost.Nezadovoljstvo političkimpredstavljanjem Bošnjaka u RHKako ste zadovoljni dosadašnjim djelovanjemsaborskog zastupnika ŠemseTankovića?Gospodin Šemso Tanković je dugogodišnjipredsjednik SDAH. Ta stranka je uvrijeme rata i neposredno poslije njega dalaveliki doprinos za naš narod. To je neosporno.Međutim, ona se poslije rata nije reprogramiralai pripremila svoje djelovanje umirnodopskom vremenu. Ta realnost jeutjecala i na rad Šemse Tankovića kao saborskogzastupnika. Na stranu što mu velikibroj naših sunarodnjaka njemu mali angažmanu Hrvatskom saboru, on za sobomnosi i dvije velike hipoteke. To su njegovstav prema saborskoj deklaraciji o Srebrenicii njegovo neglasanje da se Vici Vukojevićuskine imunitet radi optužbi za silovanjau koncentracijskom logoru u Hercegovini.Ne znam koliko su zadovoljne ostalenacionalne manjine koje zastupa Šemso

INTERVJUTanković – albanska, crnogorska, makedonskai slovenska - no, sigurno je jedno -velika većina Bošnjaka i Bošnjakinja mu zanjegov rad ne daje prolaznu ocjenu.Novoosnovana bošnjačka stranka BD-SH najaktivnija je na području Istarske iPrimorske županije. Niste ih podržali naprošlim lokalnim izborima. Zašto? Poredtoga, Bošnjaci u Hrvatskoj od nedavnoimaju dvije političke stranke, SDAH i BD-SH. Kako uopće gledate na djelovanje političkihstranaka u odnosu na ne veliku populacijubošnjačke nacionalne manjine?Kad je riječ o novoj stranci BDSH, sudjelovaosam u preliminarnim razgovorimao ideji da se ona osnuje. Ukazivali smoda se dobro razmisli prije osnivanja i iznosilipragmatične razloge koji su protiv toga.Najosnovniji razlog je naša brojnostkao nacionalne manjine. Da li dvije strankeu relativno maloj nacionalnoj manjiniimaju prostor uspješnog djelovanja i kakoće to djelovanje utjecati na lokalno i nacionalnookruženje? Na žalost, ostvarilo seto da je djelovanje te dvije stranke parceliziralonaš narod i zbunilo okruženje. Mnoginaši prijatelji izvan naše manjine stalnopitaju što nam je to trebalo i u pravilu smatrajuda su bošnjačke nacionalne zajednice,te Vijeća bošnjačke nacionalne manjineprava mjesta stvaranja uvjeta da se realizirajusvi programi koji imaju za cilj čuvanjei razvijanje nacionalnog identiteta.Kad je riječ o podršci BDSH, već samodgovorio u okviru podrške našim kandidatimaza zastupnike u Saboru. Sami sterekli da je BDSH najprisutnija u Istri i Primorsko-goranskojžupaniji. NZB Istre je upripremi za izbore usvojila platformu zarazgovore sa strankama i nezavisnim kandidatimao našoj podršci. Iako se ta platformaodnosila na sve stranke, mi smo bilizakazali sastanak s predstavnicima SDAHi BDSH da s njima posebno razgovaramo.Na sastanak se nisu odazvali predstavniciBDSH. Od ostalih stranaka razgovor jeprihvatio SDP Istarske županije i s njimasmo dogovorili suradnju temeljem koje iostvarujemo naše predizborno postavljeneciljeve na nivou županije. Na nivou gradovazajednički smo nastupili sa strankomSDAH u Raši, Labinu i Kršanu. Na osnovute suradnje također ostvarujemo našeciljeve u tim sredinama.Naš je stav da SDAH i BDSH nemajuekskluzivitet nad bošnjačkim narodom. Onese našem narodu moraju nametnuti svojimprogramima, realizacijom svojih programa imetodama rada primjerenim današnjemvremenu. Obje stranke djeluju filozofijomspahiluka, što je davno prošlo vrijeme. Unekoliko navrata u medijima je čelnik BD-SH isticao da oni nisu protiv asimilacije bošnjačkognaroda, što je nedopustivo i izvansvake pameti. Time se ne stječe naklonostnaših sunarodnjaka i sutra glasača.Uključivanje mladih u radbošnjačkih asocijacijaUnutar BNZH prije nekoliko godinapokrenut je jedan od najvažnijih projekata– Fond za stipendiranje “Salim Šabić”,kojem je cilj pomaganje nadarenimstudentima i učenicima Bošnjacima spodručja Republike Hrvatske. Fond jedo sada uspijevao prikupiti potrebnasredstva i dodijeliti stipendije, no, nažalost,ove godine stipendije su vrlo upitne.Kako vidite daljnju budućnost Fonda?Što se tiče Fonda za stipendiranje i nagrađivanjemogu kazati da smo u toku2010. godine izabrali novi Izvršni odborfonda u koji smo izabrali predstavnike našihžupanijskih organizacija, a koji su izmeđusebe izabrali predsjednika DžemalaSpahića iz Zadra. Želja nam je da Fond nastavisvoj rad uz potporu županijskih organizacijakako bi lakše prikupili sredstva zafinanciranje rada Fonda. Isto tako prekoinformativnog glasila BNZH “Bošnjačkiglas” redovito objavljujemo poziv za uplatusredstava od strane pojedinaca i pravnihosoba kako bi i na taj način prikupili određenasredstva. Dogovorili smo na Glavnomodboru BNZH da se svi uključimo uorganizacijski projekt kako bi se Fond održaoi nastavio s radom. U pripremi je raspisivanjenatječaja za ovu godinu kako binastavili pomagati nadarene studente iučenike Bošnjake u RH.Problem uključivanja mlađe populacijeBošnjaka u rad asocijacija kronični jeproblem, a posebno njihovo angažiranje uvodećim tijelima. Kako BNZH pristupaovom problemu, imate li rješenje za njega?Slažem se da je uključivanje mladih urad asocijacija kroničan problem koji nećebiti lako riješiti. BNZH nastoji u svojatijela uključiti i mlade što je predviđeno iu pravilniku Fonda za stipendiranje i nagrađivanje.Naime, stipendisti Fonda sudužni uključiti se u rad BNZ na svom područjukao i pomoći u realizaciji programa.Isto tako, imamo i nekoliko mladihljudi koje smo imenovali i uključili u realizacijunaših programa. Mi smo u Istripokušali formirati sekciju mladih kako bistvorili pretpostavku za uključivanje mladihu rad zajednice. Jedan od načina je iuključivanje u članstvo kulturno-umjetničkihdruštava čiji rad podupiremo. Ovoje svakako jedan mukotrpan proces kojizahtjeva dosta napora, a rezultati su vidljivina dugi rok.Djelovanje bošnjačkih asocijacijanajvećim dijelom financira iz sredstavaSavjeta za nacionalne manjine RH, kojase usmjeravaju prema unaprijed planiranimprogramima. A na koji se načinfinancira djelovanje BNZH?Općenito uzevši sve se bošnjačke asocijacijefinanciraju ili preko Savjeta zanacionalne manjine RH ili od strane županijaili od strane gradova u kojima djeluju.Budući da je sveopća kriza sredstavaje sve manje, a potreba sve više. Ako biovako nastavili bojim se da bi došlo u pitanjei funkcioniranje nekih udruga i manjinskihvijeća. BNZH je za 2011. godinukandidirala tri programa prema natječajuSavjeta za nacionalne manjine, a to su financiranjeinformativnog glasila BNZH“Bošnjački glas”, “Festival bošnjačkekulture” i “Simpozij Cazinska Krajina”.Problem je što je Savjet već najaviosmanjenje sredstava za sve korisnike u2011. godini zbog krize kao i to što se sredstvadodjeljuju po već ranije uspostavljenimodnosima koji se teško mijenjaju tako datrebamo tražiti nove izvore financiranja. Mismo u NZB Istre već krenuli s izradom projektapotreba naše manjine u Istarskoj županijikako bi se kandidirali za dobivanjesredstava iz Fondova europske unije, tj.IPA Fonda prema natječajima koje raspisujuFondovi namijenjeni manjinskim zajednicama.Ukoliko dobijemo sredstva od EUfonda riješili bi veći dio potreba naše manjine.Istovremeno bi to bio poticaj i ostalimnašim organizacijama, pa i BNZH, da krenuputem financiranja iz EU Fondova namijenjenihmanjinskim zajednicama, daklemoramo tražiti rješenja izvan dosadašnjihizvora financiranja.Na kraju, dozvolite mi da poželim svenajbolje u Novoj 2011. godini vama i vašimkolegama u “Preporodovom Journalu”,kao i svim vašim čitateljima. q31JOURNAL

BOSANSKI BAROMETARkoje treba donijeti, davati nižim nivoima,javnim ustanovama i lokalnim zajednicama.Platformom je predviđena uspostavaVrhovnog suda, dobivanje kandidatskogstatusa do 2013. godine te ispunjavanjeuvjeta za MAP do sredine iduće godine.Popis stanovništva trebalo bi biti proveden2011. godine, s time da se podaci oetničkoj strukturi prema popisu iz 1991.primjenjuju do okončanja pregovora saEuropskom unijom o stjecanju statusapunopravnog članstva. U dokumentu suprecizirani i ekonomski prioriteti BiH,odnos prema Sporazumu CEFT-a , donošenjeZakona o oduzimanju nelegalnostečene imovine, te pitanja iz oblasti boračkezaštite, obrazovanja, Javnog servisai regionalne suradnje.Dragan Čović je rekao da je to nerazumnapolitika koja ide u pravcu razgradnjeBiH. “Ja to uspoređujem s politikom odprije 20 godina u Jugoslaviji. Nadam seda posljedice neće biti iste. Ali, trebamobiti svjesni kojim se putem krenulo. Meneiznenađuje da dva desetljeća poslijetoga netko misli da može istisnuti jedannarod, volju jednog naroda, iz izvršnevlasti. Vjerujem da to ne može uspjeti”,kazao je Čović.Upozorio je, ukoliko SDP i partnerinastave s takvom politikom, posljedicetoga bit će blokada uspostave vlasti.“Vlast u Federaciji BiH neće biti formiranakako je netko planirao. To će za posljedicuimati uspostavu vlasti po potpunodrugom modelu i na razini države.Posljedice mogu biti nesagledive. Nadamse da to na umu imaju oni koji misle da seovako grubo mogu igrati sa BiH pod plaštomgrađanske BiH i jednakih prava”,rekao je Čović.Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990,poručio je da nitko nema pravo negirativolju hrvatskog naroda te da bi moraosnositi odgovornost za to. “Ne bih im preporučioda testiraju hrvatsku odlučnost uobrani političkog subjektiviteta i nacionalnogdostojanstva”, poručio je Ljubić.Prijetnja novim izborimaOvaj dvojac je podržao i predsjednikSBB-a Fahrudin Radončić, čovjek za kojegse sumnja da je poput Dodika i Čovićaduboko ogrezao u kriminal, pa se njihovakoalicija tumači kao obrana od budućegpravosudnog progona. Radončić jerekao da “hrvatski faktor u BiH” ima podrškuSBB-a kako ubuduće ne bi dolazilodo majorizacije. “Hrvati treba da sami birajusvoga člana Predsjedništva, da se nemogu izbaciti iz rotacije kada dođe na redda premijer bude iz njihovih redova, te dalegitimna hrvatska volja ne može biti izbačenaiz vlasti. SBB jedino nije adresaza razgovor o trećem entitetu”, rekao jeRadončić.Glavni tajnik SNSD-a Rajko Vasićistakao je da ovakav potez SDP-a predstavlja“najdeblji glogov kolac za raspadBiH”, te da takvo nešto ne bi radio nitkorazuman. “SDP ili je zaista nepromišljenastranka ili namjerno radi na razbijanjuBiH. Time će se potvrditi ona teza daće se BiH raspasti, ali ne zbog RS i ne pošavovima RS i FBiH, već zbog FBiH!Čovića treba shvatiti ozbiljno. Mislim daje potez SDP-a nevjerojatna političkaavantura za BiH. Doći će do blokade. Napodručju RS i većinskim hrvatskim područjimau FBiH može doći do nepoštivanjabh-zakona, što se može protumačititek kao prva faza”, zaprijetio je Vasić.Prema njemu, blokada uspostave vlastimora dovesti do izvanrednih izbora i utome bi najviše profitirali SNSD i HDZBiH. Svi koji razumiju duh BiH, dodaoje na Vasićeve riječi Dragan Čović, znajuda je SDP-ova koalicija srljanje umrak i potpuno pogrešan smjer te dodaoda će u tom slučaju jedini put biti izvanredniizbori ako se vlast ne uspostavi zapet mjeseci. Vasić se nakon toga nadovezaona svoga cijenjenog kolegu pokvislinškim aktivnostima, rekavši da oninisu udarnici za formiranje vlasti na raziniBiH. “Mi smo prema tome ravnodušni.Organi stranke odredit će se prematome hoćemo li uopće ulaziti u formiranjezajedničkih institucija, odnosnoVijeća ministara BiH na ovaj način, daklebez legitimnih hrvatskih predstavnika”,ističe Vasić.Dva dana nakon potpisivanja Platformelideri (veliko)srpsko-(veliko)hrvatskogbloka – Dragan Čović, Božo Ljubić, MiloradDodik i Mladen Bosić, na sastanku uMostaru potvrdili su opredjeljenje da vlastu BiH mogu formirati samo legitimnipredstavnici konstitutivnih i suverenih naroda.“Mi nećemo podržati zahtjev da načelu Vijeća ministara bude kandidat SDPa,bio on Bošnjak ili Hrvat, već ćemo podržatikandidata ‘hrvatskog bloka’, odnosnokoalicije dva HDZ-a”, kazao je Dodik,ističući kako se tu ne radi o tome da “srpskiblok” time štiti hrvatski interes, većštiti princip rotacije na mjestu predsjedateljaVijeća ministara. “Ako je prije osamgodina na toj dužnosti bio kandidat strankekoja je imala bošnjački legitimitet, priječetiri godine kandidat stranke sa srpskimlegitimitetom, onda je sad red ne na Hrvata,već na kandidata stranaka koje imajuhrvatski legitimitet”, rekao je Dodik.Velikohrvatska fascinacijavelikosrbimaO čemu se zapravo ovdje radi moždanajbolje opisuje veliki bosansko-hercegovačkipatriota fra Petar Jeleč, član Franjevačkeprovincije Bosne Srebrene, teolog ipovjesničar koji je doktorirao na papinskojGregorijani s disertacijom “Katolička crkvau BiH i NDH”. On kaže: “Hrvatskapolitika u BiH svih ovih 20 godina nije ponudilagotovo ništa drugo nego sluđivanjevlastitog naroda. Sve bitne vrednote jednognaroda, od domovine, etičnosti do vjere,ispraznila je od njihovog pravog sadržajai značenja. Hrvatski narod u Bosni ježrtvovan ideji hrvatske nacije, on je raseljen,izdan i prevaren, i to prije svega nemoralnimpostupcima tadašnjeg hrvatskogpredsjednika Franje Tuđmana, Gojka Šuškai njihove desne ruke u Hercegovini MateBobana. Kao što je 90-ih godina prošlogstoljeća Mate Boban po Šuškovim i Tuđmanoviminstrukcijama dobro surađivao sRadovanom Karadžićem u izdaji i seljenjubosanskih Hrvata, tako danas predsjednikHDZ-a Dragan Čović odlično surađuje sMiloradom Dodikom, hvali njegovu odHrvata i Bošnjaka očišćenu tzv. ‘RepublikuSrpsku’ i govori da sa Srbima nemanikakvih otvorenih pitanja. Inače, kod većinehrvatskih političara od 90-ih naovamopostoji kontinuitet fascinacije srpskom politikom.”To je prava dijagnoza, a rješenje ovogproblema prebačeno je na siječanj 2011.Bosansko-hercegovački blok za sadafunkcionira, a najslabija karika, i na to trebaobratiti pažnju, jeste SDA koja je godinamasuzbijala iskorak prema građanskomkonceptu jer joj nije odgovaralo napuštanjeetničkog. Usprkos tome, na posljednjimizborima dio građana izašao jeiz tog začaranog kruga, ali SDA sa Tihićevimizjavama i dalje daje za pravo antibosansko-hercegovačkombloku. Tihić svakomalo spomene pravo dva HDZ-a dasudjeluju u vlasti, a ni njegova izjava samopar sati nakon potpisivanja Platforme(“iluzorno je očekivati da će se ona u cijelostisprovesti”) zaista je na tragu političkogdiletantizma, pogotovo u trenutkukada se mora pokazati odlučnost pred velikosrpskimi velikohrvatskim opcijama.No, SDP je ostao uporan i nije se dao pokolebatizbog jeftinih priča o zaštiti hrvatskogi srpskog naroda, te je na ove objedepriopćio da neće dozvoliti da se proteklečetiri godine ponove. q33JOURNAL

BOSANSKI BAROMETARRuski (i pravoslavni) dobrovoljci u ratu u BiHIstina o ratu u BiH: “Nas i Rusa…”Avdo Huseinović34JOURNAL4. juna 2010. godine navršilo se 16godina od pogibije majora ruske vojskeAleksandra Škrabova, poznatijeg kao SašaRus. Major Škrabov je poginuo 4. juna1994. godine u okolini Sarajeva, na Moševačkombrdu kod Srednjeg, predvodećiTreći ruski dobrovoljački odred koji jeaktivno učestvovao u velikom dijelu operacijaVojske Republike Srpske u Sarajevskojregiji i Istočnoj Bosni. Porodiceruskih dobrovoljaca koji su poginuli i sahranjeniu BiH, ove godine zbog teškeekonomske situacije nisu mogle obićigrobove svojih najbližih i zajednički spomenikrusko-srpskim dobrovoljcima kojidominira ovim grobljem, udaljenim oko1.000 metara zračne linije od centra Sarajeva.Naime, očekivalo se da će u organizacijinjihovog dolaska pomoći i VladaRepublike Srpske, ali kako saznajemo –podrška je izostala.Ruskih dobrovoljca mnogo višenego mudžahedinaNekadašnji dobrovoljci iz pravoslavnihzemalja danas u Republici Srpskojimaju status nacionalnih heroja i izvan sudometa zakona, kao i Ratko Mladić, kojije često komandirao operacijama u kojimasu udarne jurišne grupe činili ruski idobrovoljci iz ostalih pravoslavnih zemalja.U modi je još uvijek jedino, a izgledada će još desetljećima biti, optuživanjeBošnjaka za tzv. islamski terorizam. Posljednjihgodina niti jedna pojava u Bosnii Hercegovini nije tako manipulatorskitematizirana i lažno javnosti prezentiranakao pitanje 230 dobrovoljaca iz arapskihzemalja koji su se borili u zoni odgovornostiTrećeg korpusa Armije BiH. Za razlikuod mudžahedinskog pitanja u BiH,o kojem se posljednjih godina ispisalo nastotine tekstova i objavilo na desetine TVpriloga, tek se nekoliko tekstova pojaviloo hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnihzemalja koji su napadali na Bošnjake usadejstvu sa Mladićevom bandom. Televizijskihemisija u kojima bi o Rusima uBosni pričali srpski i ruski analitičari nijebilo. O pravoslavnim dobrovoljcima nijenapisan niti hiljaditi dio tekstova kao štoAleksandar Škrabov, nekoliko mjeseci prije pogibijeje napisan o mudžahedinima, niti su državniorgani i razni timovi za borbu protivterorizma i organiziranog kriminala,ovom pitanju posvetili i najmanju pažnju.Pouzdano se zna da je broj Rusa kojisu se duže zadržali tokom agresije na Bosnui Hercegovinu negdje oko 600, dok jeisto toliko bilo njihovih zemljaka koji suse zadržali po nekoliko mjeseci, što značida ih je bilo šest puta više nego mudžahedinau odredu “El Mudžahid”. Za sada,po dostupnoj dokumentaciji, poznato jeda je oko 80 Rusa ostavilo kosti na zemljibosanskoj. 23. novembra 1992. godine,ruska novinarka Tatjana Mitkova, urednicavijesti ruske NTV otkrila je kako se1.000 ruskih dobrovoljaca pripremauključiti u rat u BiH. Idući tragom svojihizvora, Mitkova je zaključila da odlazakistih organizira, grupa penzioniranih ruskihgenerala. Jedan od njih je penzioniranigeneral Viktor Filatov. Prema kazivanjujednog ruskog dobrovoljca, oni suu Rusiji dobivali pasoše, pa su kao turistiišli do Beograda, gdje su bili smješteni uhotel, a zatim prebačeni u Istočnu Bosnu.Prvi organizator s ruske strane postao jepoznati Jaroslav Jastrebov. U Beograduih je dočekivao kurir s nadimkom Brada iprebacivao u Republiku Srpsku. Tako suformirani Prvi i Drugi ruski dobrovoljačkiodred (RDO).Prvi ruski dobrovoljački odred formiranje u Trebinju u septembru 1992. godine.Komandant ovog odreda bio je ValeryVlasenko. Ovaj odred postojao je do krajanovembra 1992. godine. Drugi ruskidobrovoljački odred formiran je 30. novembra1992. godine u Višegradu. Ovajodred bio je u sastavu Višegradske brigadeVojske RS, kojom je tada komandiraoVinko Pandurević, ratni zločinac nad srebreničkimBošnjacima. Odred se zvao“Carski vukovi” i komandant im je bioAlexandar Makharev, zvani As. Za ovajodred je vezana bitka za Zaglavku. Naime,u decembru 1992. godine Prva višegradskabrigada Armije BiH, pod komandomAhmeda Sejdića, izvršila je napadna rejon Zaglavka, koji je bio poznatouporište Vojske RS-a. Tada “Carski vukovi”bivaju napušteni od strane suboraca- Srba i okruženi od strane Armije BiH,tako da se mali broj Rusa uspio živ izvući.Rus ki do bro vo ljci se ta da ko ris te i kaoju ri šne je di ni ce na Go ra žde i druge slo bodnete ri to ri je na Dri ni. 2. ja nu ara 1993.go di ne u Vi še grad je sti gla i gru pa od oko50 Ko za ka iz Ros tov ske oblas ti, Po vo ložjai Mos kve. Nji hov ko ma ndant je bioAleksandar Za gre bov. Na kon što je Zagrebov ra njen, na če lo ko za čke je di ni cedo la zi Gena dij Ko tov, ko ji je po gi nuo ufe bru aru 1993. go di ne kod Vi še gra da. Na

BOSANSKI BAROMETARčelo 2. RDO maja 1993. godine dolaziMihail Trofimov, oficir koji je za učešćeu afganistanskom ratu dobio dva ordenaCrvene zvijezde. Procijenivši situaciju uBosni “Carski vukovi” su početkom1993. godine napisali pismo ruskom parlamentu:“Mi izjavljujemo da nećemo pustitioružje iz ruku i bit ćemo čuvari uBosni do posljednjeg, protiv svih koji iduprotiv pravoslavlja, protiv svete Rusije,protiv Srbije.”Jedan od prvih koji su ozbiljno tretiralitematiku ruskih dobrovoljaca u Bosnibio je ruski novinar Andrej Sarov, ruskinovinar koji je objavio knjigu “Nakon kiša”,koja svjedoči o učešću ruskih dobrovoljacai plaćenika u redovima srpskevojske tokom agresije na BiH. Opisujućiruske dobrovoljce Sarov je zapisao: “Tokomjedne bitke kod Višegrada poginuloje 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijomsvojih drugova, dobrovoljci su toskupo naplatili muslimanima. Za svakogpoginulog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana.”Ruski dobrovoljci su se našli na ratištimaoko Višegrada, Sarajeva, Goražda,Srebrenice, Olova, Teočaka, Žepe, Zvornikai Ozrena. Kada se oktobra 1993. godinekonačno raspao Drugi ruski dobrovoljačkiodred, znatan broj dobrovoljacaokupio se u sarajevskom rejonu Jevrejskogroblje. U neposrednoj blizini Jevrejskoggroblja, u Trebevićkoj ulici, novembra1993. godine osnovan je Treći ruski dobrovoljačkiodred. Njegov komandant jepostao Aleksandar Škrabov. Taj odred jeučestvovao u velikom broju operacija.Škrabov je bio major ruske vojske, pomorskipješadinac. On je 1992. godine uBosni bio kao promatrač UNPROFOR-a,a kada se vratio u Moskvu napustio je ruskuvojsku i došao u Bosnu da komandujeruskim dobrovoljcima.Aleksandar Škrabov nije podnosiokomandu lokalnih srpskih komandanatajer ih je smatrao nesposobnim, nestručnim,nedovoljno hrabrim…. Pogotovo štosu ih u nekoliko bitaka srpski vojnici totalnoizdali. Jednom, na malo prije negošto će poginuti na Moševačkom brdu,Škrabov je došao u žestok sukob sa četničkimvojvodom Slavkom Aleksićem naGrbavici i samovoljno s jedinicom napustioliniju na Grbavici i otišao u ofanzivuna Goražde. Aleksandar Škrabov, izdatod srpskih vojnika koji su ga ostavili odsječenog,ne poznavajući teren, zauvijekje ostao u bosanskim šumama. Učesnik jeratnih dejstava u Angoli i Gruziji. Odmahposlije pogibije svog komandanta Škrabova,i Treći ruski dobrovoljački odred jeGrob majora Škrabov AleksandraVladimiroviča (1954.-1994.) uMiljevičima kod Sarajevaprestao postojati. Nakon raspada ovogodreda Rusi su još jedno vrijeme provelina Grbavici i Jevrejskom groblju pod komandomčetničkog vojvode Slavke Aleksića.Ruski grobovi u zemlji bosanskojGrob kapetana Bikova VelerijaJevgenijeviča (1962.-1995.)1995. godine svi Rusi u Sarajevuuključili su se u jedinicu “Beli vukovi”Srđana Kneževića. Njihova baza je bila uOlimpijskom centru “Jahorina” i oni susudjelovali u svim važnijim operacijamaVojske Republike Srpske. U ovoj jedinicipored Rusa bilo je i Grka, Bugara, Rumunja,itd. Najveći broj poginulih ruskih dobrovoljacaje ukopan na groblju u Miljevićimakod Sarajeva, a ruski grobovi sejoš nalaze na Sokocu, u Višegradu, Vlasenici,Priboju, dok je dvadesetak tijelaprenijeto u Rusiju. Treba istaći da se međunjima nalazio zavidan broj aktivnihvojnih lica Ruske vojske.Astapenkov Sergeja Anatolij služio jeu ruskoj mornarici. U BiH se nalazio odzime 1993. godine, ratovao u sastavuUdarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici,u sastavu “Odred Aleksandrova” na Hreši,u 3. RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo24. januara 1994. kod Zlatišta u Sarajevu.Sahranjen na vojnom groblju u Miljevićimakod Sarajeva.Bikov Valerij bio je aktivan oficir Ruskevojske s činom kapetana. U BiH jebio od kraja oktobra 1992. godine. Ratovaou sastavu Drugog RDO kod Višegrada,sastavu drugih srpskih jedinica, TrećemRDO na Jevrejskom groblju. Poginuoaugusta 1995. godine na Dobrinji.Sahranjen na vojničkom groblju u Miljevićima.Pigarjov Vladlen bio pripadnik ruskihzračno-desantnih trupa, a služio je u Angoli.U BiH od 1995. godine na Palama.Ratovao u odredu “Beli vukovi”. Poginuou okolini Sarajeva 1995. godine. Tijeloprenijeto u Rusiju.Petraš Sergeja Jurij bio aktivni oficirRuske vojske. U BiH od 1995.godine, aratovao u sastavu odreda ‘‘Beli vukovi’’.Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu planineHum kod Trnova. Sahranjen u Miljevićimakod Sarajeva.Tamilin Valerija Aleksej je bio majorpolicije grada Krasnojarska. U BiH od jeseni1994. godine, a ratovao u sastavusrpskih jedinica kod Trnova i Pala i odreda“Beli vukovi”. Poginuo 14. decembra1994. kod Trnova u Presjenici na planiniBjelašnici, a sahranjen u Miljevićima kodSarajeva.Aleksandrov Aleksandar bivši artiljerijskioficir, veteran Pridnjestrovlja i Abhazije.U BiH boravio od kraja 1992. godine,a bio je komandant Ruskog udarnogodreda “Odred Aleksandrova”, koji jedjelovao kod Skelana u Podrinju i Hrešikod Sarajeva. Poginuo 21. maja 993. naBorijama kod Sarajeva prilikom izviđanja.Sahranjen na groblju Hreša kod Sarajeva.1999. godine komesar Haškog tribunalaVanesa Le Roa zatražila je od VladeRuske Federacije da se Tribunalu izručeruski dobrovoljci koji su sudjelovali u ratuu BiH na osnovu sumnje da su počiniliratni zločin, kazavši da imaju dovoljnodokaza da ih optuže. Do danas niti jedanod njih nije izručen, a mala je vjerojatnostda će ikada i odgovarati za zlodjela nadBošnjacima. q35JOURNAL

IZ SVIJETASvijet na isteku 2010. godineDomino efekt36JOURNALProcurio popis strateških objekataDokumenti koje je internet stranica WikiLeakspočela objavljivati krajem studenog2010. uključuju 243.270 diplomatskihbrzojava, koje su američka veleposlanstvauputila State Departmentu, kao i 8.017smjernica, koje je State Department poslaou svoja diplomatska predstavništva širomsvijeta. Američka vlada je, očekivano, osudilaobjavu tajnih dokumenata zbog toga štotaj čin “ugrožava poslove i živote diplomata”.U priopćenju Bijele kuće stoji da objavljeniizvještaji često pružaju “otvorene, alinepotpune informacije čija bi objava moglaozbiljno ugroziti ne samo interese američkevanjske politike, već i interese njegovih saveznikai prijatelja širom svijeta”.Jedan republikanski političar je predložioda se WikiLeaks proglasi “terorističkomorganizacijom”. Član Odbora za domovinskusigurnost američkog Zastupničkogdoma Peter King je rekao da je posljednjiAssangeov manifest namjerni pokušajuništavanja ne samo američkih nacionalnihinteresa u borbi protiv terorizma, već i vrlosigurne koalicije u Iraku i Afganistanu. Pakistanskiministar vanjskih poslova osudioje “neodgovorno otkrivanje osjetljivih službenihdokumenata”. Američko ministarstvoobrane reklo je da će svoj kompjuterskisustav učiniti sigurnijim kako bi spriječilidaljnje curenje dokumenata.Mnogi su svjetski (a posebno američki)mediji osporavali važnost objave američkihdiplomatskih depeša. Neobična je priča kakoje Busheva administracija prijetila Španjolcimada odustanu od sudskog progonaameričkog mučenja zatvorenika i kako sušefovi španjolskog pravosuđa skovali zavjerus Amerikancima da im pomognu. Vijestda je američki State Department, premanalogu CIA-e, tražio od diplomata da dođudo informacija o računima kreditnih kartica,e-mail adresa, telefonskih brojeva, čak iDNK uzoraka UN-ovih čelnika vjerojatnopredstavlja kršenje međunarodnog prava.WikiLeaks je 6. prosinca 2010. objaviopopis SAD-ovih strateških objekata koji suvažni za njihovu nacionalnu sigurnost. Popisje sastavljen na zahtjev State Departmentakoji je od svih veleposlanstava zatražiopopis objekata čiji bi gubitak ugrozionacionalnu sigurnost SAD. Na popisu senalaze naftovodi, plinovodi te komunikacijskii transportni centri. S područja VelikeBritanije navode se dalekovodi, lokacije zasatelitsku komunikaciju te tvornica BAEsystems koja se bavi usavršavanjem oružja,svemirskim razvojem i informatičkom sigurnošću.Na popisu se, osim očekivanihobjekata poput komunikacijskih centara,nalaze i rudnik kobalta u Kongu, tvornicaza proizvodnju protuotrova za ugrize zmijau Australiji te tvrtka koja proizvodi inzulinu Danskoj. Prema pisanju “Timesa”, radi seo “globalnom imeniku” ključnih objekatakoji imaju presudan značaj za Washington,a tekst je naslovljen s “WikiLeaks navodi‘ciljeve za terorizam’ protiv SAD”. Objektina popisu su klasificirani i prema prioritetima,pa je plinovod u Nadimu u zapadnomSibiru naveden kao “najznačajniji plinskiobjekt na svijetu”.Nakon devet mjeseciNakon punih devet mjeseci od općihizbora, održanih 7. ožujka 2010. godine,irački šijitski premijer Nuri el Maliki uspioje pred Novu godinu formirati krhkuparlamentarnu većinu s Kurdima, uz podrškuIrana, SAD i učešće pokreta radikalnogšijitskog imama Muqtade Al Sadra.Najutjecajniji šijitski vjerski liderajetullah Ali Al Sistani podržao je el Malikijevukoaliciju, čime je stavljena točkana “i”, te okončani mučni i dugotrajnipregovori, međusobne optužbe i praktičnonefunkcioniranje vlasti u Iraku i to zavrijeme značajnijeg povlačenja američkihborbenih jedinica iz te zemlje, temeljemodluke predsjednika Obame. Unatočsličnim izgledima za uspjeh, “sekularni”šijitski političar Eyyad Alewi, koji je usvojoj koaliciji imao i sunijske predstavnikenije uspio u naumu, a promatrači držeda je ključ njegova neuspjeha izostanakpodrške SAD i Irana. Koliko je novašijitsko-kurdska koalicija dobra za stabilnostvidjet će se, ali zasigurno nije dobroda će se arapske sunije ponovo osjećatipolitički marginaliziranima. Istovremeno,sjever Iraka, odnosno irački Kurdistanveć je de facto polunezavisna država ukoju se sjurio zaljevski kapital da zaposliameričke i europske tvrtke, koje su ostalebez posla. Al Sadr se, nakon od Irana sugeriranogpovlačenja prije gotovo četirigodine i završetka studija u toj zemlji, trijumfalnovratio u Irak, obećavši kako odruke njegovih pristaša neće više poginutiniti jedan Iračanin. On je početkom agresijena Irak 2003. godine osnovao paravojnuorganizaciju Mehdijeva vojska odoko 60.000 pripadnika, koja je, osim borbiprotiv okupacijskih trupa, izvršila nasiljenad sunijskim stanovništvom, vršeći iodmazde zbog zločina sunijskih milicija iterorističkih grupa nad šijitima.Irska na reduIrska je preuzela tri banke i namjeravapreuzeti još tri u sklopu vlastitog programafinancijske pomoći gospodarstvu, zbog kojegće budžetski deficit iznositi 32% BDP-au 2011. Vlada inzistira da može sama servisiratigospodarstvo, ali kamate na irski dugiz dana u dan sve su veće. Zbog sve većeguvjerenja ulagača da Irska neće biti u stanjuplatiti restrukturiranje svojih banaka, kamatenisu narasle samo na irski, već i na dugŠpanjolske i Portugala, još dvije vrlo ugroženezemlje, a euro iz sve više gubi na vrijednostiprotiv dolara. Europski fond od750 milijardi eura osnovan je nakon grčkekrize i isplate 110 milijardi eura toj zemlji,kako bi se izbjegao bankrot, ali svi detaljiraspolaganja fondom još uvijek nisu dovršeni.Također se ne zna bi li se Irskoj uopćeisplatilo posuđivati novce od EU, budući dase očekuje kako će i ta kamata biti priličnovisoka. Španjolska i Portugal, koje su i uvrijeme grčke havarije bile kandidati zaprelijevanje krize, ni sada se ne nalaze u boljojsituaciji, s rekordnim stopama nezaposlenostii ogromnim kamatama na svoj dug.Opcija koja se razmatra je jednostavnonazvati primanje pomoći drugim imenom.Potez se ne bi nazvao financijskim spašavanjem,nego pomoći pri restrukturiranjuirskih banaka. Nada je da bi bankarski sektorprimio dovoljno pomoći da se omogućida strane banke kupe irske i time olakšajukrizu likvidnosti u Irskoj. Budući da je većidio irske krize generiran državnim garancijamabankama, ovim bi potezom irskavlada izbjegla neugodnost predavanjadijela suverenosti Europskoj uniji. Time bise mogli izbjeći pravni problemi s Njemačkom,čiji je Ustavni sud odlučio dasudjelovanje u europskom fondu vrijednom750 milijardi eura nije u skladu sustavnim odredbama Njemačke.Prinos, ili kamatna stopa, na 10-godišnjeirske državne obveznice prešao je 8%po prvi put otkad je uveden euro. Irskoj je

IZ SVIJETAzaduživanje postalo sve skuplje od rujna,kad je vlada priznala da će spašavanje petnajvećih banaka koštati najmanje 45 milijardieura, ili 10.000 eura po glavi svakogstanovnika zemlje. Zbog tog ogromnog računaje projicirani deficit za 2011. godinuporastao na 32%, najviše u Europi od Drugogsvjetskog rata. Budući da su ruska ičileanska vlada prestale kupovati irske obveznice,stvari samo idu prema goremu.Portugal i Španjolska su također zemljeoko čijeg mogućeg bankrota se spekulirana tržištima obveznica. Prinos na portugalskedesetogodišnje obveznice se kreće između6,5 i 7%, a na šestogodišnje je skočios oko 4,5 na preko 6%.Irska je formalno 21. studenog 2010.zatražila veliki kredit od EU i MMF-a kakobi zaustavila bijeg kapitala iz svojih banaka.EU ministri financija brzo su načelno prihvatiliprogram spašavanja. Europska centralnabanka izjavila je kako će pomoć osiguratistabilnost irskog bankovnog sistema,Švedska i Britanija koje nisu članice eurozonerekle su kako će osigurati bilateralnekredite Irskoj. Zemlji slijede najmanje četirigodine dubokih budžetskih rezova i povećanjaporeza od oko 15 milijardi eura samoda bi se riješila deficita. Strmoglavi pad Irskepovezan je sa sudbinom njezinih, tkozna u čijem vlasništvu banaka kojima jeomogućen pristup vrlo jeftinom novcu nakonpristupanja eurozoni 1999. Te su posudbeulagali u spekulantske sheme s nekretninamau Irskoj, Britaniji i SAD. Ta je“strategija” donosila dividendu do 2008.kada je prvi pametnjaković shvatio da se,kao i na američkom tržištu derivata baziranihna neotplativim hipotekarnim kreditima,radi o kući od karata. Kada se najvećispekulant, Anglo Irish bank našla pred bankrotom2008. uvjerila je irsku vladu da jeriječ samo o kratkoročnom problem s gotovinom,a ne o konačnom kolapsu. Unatočnacionalizaciji te i dvije druge, manje banke,u ljeto je započeo bijeg kapitala, po spekulantskimprincipima.Taktika balansiranja budžetskog deficitaod skoro 20 milijardi eura uključuje 4,5milijarde rezova u 2011. i 1,5 milijardi povećanjaporeznih prihoda, što bi moglo,prema Associated Pressu, uvesti irsku ekonomijuu duboku recesiju i izazvati građanskenemire. Premijer Cowen i ministar financijaLenihan naglasili su da poreznastopa na profit od 12,5% kao najjače oružjeu privlačenju i zadržavanju 600 američkihkompanija sa sjedištem u Irskoj neće bitimijenjana. Problem je što je velika većinatih kompanija neproizvodna i ne stvara pravuvrijednost. Francuska, Njemačka i ostalezemlje eurozone su kritizirali ovu stopu kaonepravednu. MMF i EU birokrati izjavili suda ne kane diktirati Irskoj tip porezne reforme,nego samo osigurati ispunjavanje ciljevabudžetski rezova u potrošnji i povećanjabudžetskih prihoda kroz povećanje poreza.Analitičari “Capital Economicsa” ibivši savjetnik britanskog ministarstva financijaRoger Bootle smatraju kako bipropast eura mnogim članicama eurozoneotvorila vrata ekonomskog rasta. Bloombergpiše kako bi raspad eurozone spasio16 zemalja članica od godina ekonomskestagnacije. Takav razvoj događaja slabiječlanove bi potaknuo na konkurentnost,dok bi čak i domaća potražnja u Njemačkojdoživjela rast. List piše kako je grčkakriza ugrozila euro te su španjolska i talijanskavlada morale prihvatiti mjere štednjei smanjiti deficit, što im umanjujeizglede za izlazak iz najgore recesije u posljednjih60 godina. Analitičari “CapitalEconomicsa” najavljuju da slabija europskagospodarstva očekuju “godine ekonomskepatnje”, jer moraju rezati troškovei cijene kako bi vratili konkurentnost.Kao spas za Italiju, Španjolsku, Irsku,Portugal i Grčku analitičari predlažu vraćanjestarih valuta, što bi dovelo do rastaizvoza. “To bi im ponudilo izlazak iz njihovihteškoća kroz ekonomski rast, što jebolje od depresije”, kažu. “Francuska iNjemačka odlučile su spasiti jedinstvenueuropsku valutu i neće dopustiti da europostane talac tržišta”, kazao je glasnogovornikfrancuske vlade Francois Baroin.Prema njegovim riječima, paket pomoćiza Irsku u visini 85 milijardi eura, koji jedogovoren, “bit će dovoljan i učinkovitza umirivanje financijskoga tržišta”. Valjdakao i za Grčku, bolje rečeno, grčkebanke u stranim rukama. Poricanje stvarnostise nastavlja. Nakon Irske, na redu sugrađani Španjolske, Portugala, Italije…Bošnjak Sulejman – neznani junaks AvaleSpomenik neznanom junaku na AvaliPoslije višedecenijskog polaganja vijenacai cvijeća na grob neznanog junaka naAvali kod Beograda, sve manje je dilema dase radi o “neznanom junaku”. Po svim dosadašnjimistraživanjima riječ je o BošnjakuSulejmanu Baliću, tvrdi nekoliko uglednihhistoričara iz Beograda i Novog Pazara.Prema njihovim tvrdnjama i nekim naučnimstudijama, Sulejman Balić je rođen umjestu Duga Poljana, između Novog Pazarai Sjenice. Kako se navodi u istraživačkomtekstu, Balić je hrabro poginuo naAvali, boreći se u srpskoj vojsci protiv Austro-ugarske.Na naučnom skupu u NovomPazaru dr. Šefket Krcić, profesor na novopazarskomUniverzitetu, također tvrdi da jeneznani junak bio Sulejman Balić. “Primjerzapostavljenosti Bošnjaka kroz povijest odbivših srpskih režima jest spomenik neznanomjunaku na Avali. To je spomenik SulejmanuBaliću, koji je sa grupom vojnikaSandžaklija, hrabro poginuo braneći Beogradod austro-ugarske vojske. O tome dosada niko ništa nije napisao”, rekao je Krcić.Na Pešteru i danas živi nekoliko porodicas prezimenom Balić. Neki od njih, poputRamiza Balića, iz priča svojih predaka tvrdeda je u grobu neznanog junaka njihovrođak Sulejman. “Još su naši stari za Titovadoba pričali da je naš Suljo taj neznani junak,ali se niko nije usuđivao da o tome javnoprogovori. To je bila tajna, zbog politikei zato se šutilo. Možda bi sada, kad se o svemuotvoreno govori, trebalo i ova dilema dase rasvijetli. Naravno, za nas nije dilema, alijeste za javnost. S koljena na koljeno se prenosioamanet starih da se ne zaboravi gdjepočiva naš Suljo”, kaže Ramiz Balić.Oni koji tvrde da je Sulejman Balić neznanijunak s Avale podsjećaju da i na srpskomgroblju na Zejtinliku mnogi grobovinose ime Bošnjaka. Riječ je o vojnicimaBošnjacima iz Sandžaka, koji su prošli Albanijui kosti ostavili na Krfu i Solunskomfrontu. Neznani junak na Avali jedini seostao boriti jer je većina njegovih suboracapobjegla. Po obliku lubanje, stručnjaci suutvrdili da je riječ o mladom čovjeku, vrlokrhke građe, ne starijem od 19 ili 20 godina.U grobu nije pronađena ratnička značka,niti pločica s imenom. U pitanju je biomlad vojnik, na brzinu mobiliziran, pa nijeuspio dobiti identifikacijsku pločicu. Postarom srpskom običaju, kosti neznanogjunaka na licu mjesta su oprane u bijelomvinu, zavijene u platno i položene u limenisanduk, a potom sahranjene u blizini mjestapogibije. Tragično je da su Bošnjaci saSandžaka hrabro ginuli braneći Srbiju, aBošnjaci iz Bosne isto tako su hrabro ginulibraneći Austro-ugarsku. Zato nitko nijebranio bošnjačke civile od četničkih banditih i narednih godina.Spomenik neznanom junaku na Avali,po narudžbi kralja Aleksandra, 1938. go-37JOURNAL

IZ SVIJETA38JOURNALdine podigao je poznati hrvatski kiparIvan Meštrović.E viva MontenegroCrnogorski premijer Milo Đukanović(48) sredinom je prosinca 2010. odlučio napustitifunkciju te ostati samo stranački aktivnim.Povlačenje je obrazložio završetkomputa Crne Gore u nezavisnost i trasiranjemnjenog daljnjeg puta u tzv. euroatlantskeintegracije, što je bio, navodno, njegovcilj. On je političar s najduljim stažom u vrhuvlasti na Zapadnom Balkanu. Ponikao jekrajem 80-ih kao jedan od “mladih, lepih ipametnih” crnogorskih antibirokrata, potpunoodanih Miloševićevom konceptu preuređenjaJugoslavije. Kao takav, bio je jedanod čelnika crnogorske agresije na Hrvatskui BiH početkom 90-ih.Milo ĐukanovićProtiv njega je, temeljem napisa i pokojnogIve Pukanića, talijansko pravosuđepokrenulo istragu zbog šverca duhana, odkojeg se financirala crnogorska ratna mašinerija,pod kontrolom talijanske mafije ipreko talijanskog teritorija. Istraga je stavljenaprivremeno ad acta jer je Đukanovićposlije rata napustio svoga prijatelja i suradnikaMomčila Bulatovića kada je Srbijadobila novu vlast i izručila MiloševićaHaagu, te postao vođom crnogorskog putau nezavisnost. Bulatović je prešao u opozicijui na političku marginu, a Đukanović sepočeo predstavljati modernim, europskimpolitičarom. U nekoliko je mandata bio ipredsjednik i premijer Crne Gore, što u federacijisa Srbijom, što kao samostalnedržave. Neki su promatrači njegovo naglopovlačenje koje je najavio samo mjesecprije, protumačili kao nastavak međunarodnogpravosudnog pritiska na korupcijuna Balkanu, pa se uz Sanaderov progon ioptužbe protiv Thaqija, Đukanovića vidikao jedan od “lidera” koji mora otići ieventualno biti procesuiran.Kosova, Republjik!Kosovski premijer Hashim Thaqi (40)proglasio je 14. prosinca 2010. pobjedusvoje Demokratske partije Kosova na prvimparlamentarnim izborima od proglašenjanezavisnosti. “Čestitam na pobjedi,kosovski demokrati. Ovo je pobjeda demokratskihi euroatlantskih vrijednosti.Danas je jasno iskazana volja kosovskognaroda, volja europskog Kosova, euroatlantskogKosova”, rekao je Thaqi pobornicimasvoje stranke. Po sustavu pozitivnediskriminacije, Srbi i predstavnici drugihnealbanskih zajednica imaju osiguranih 10zastupničkih mjesta u kosovskom parlamentu.Prijevremeni parlamentarni izborina Kosovu su raspisani nakon ostavke bivšegpredsjednika Fatmira Sejdiua, te raspadakoalicijske vlade koju su činili predsjednikovDemokratski savez Kosova iThaqijeva Demokratska partija Kosova.Pobjeda je zasjenjena optužbama izDemokratske lige Kosova o neregularnostima,ali i vrlo ozbiljnim optužbama naračun Hashima Thaqija. Računi u bankamau Švicarskoj, Albaniji, Njemačkoj i jošnekim europskim zemljama za koje sesumnja da su služili za uplatu novca odprodaje ljudskih organa mogli bi biti dokaziprotiv kosovskog premijera. Njega je usvojem izvještaju izvjestitelj Europskeunije Dick Marty označio kao šefa kriminalneorganizacije koja se bavila trgovinomorganima, ljudima, drogom i oružjem.U trag tim računima ušao je tim srpskogTužiteljstva za ratne zločine, ali iamerički FBI, koji je pokrenuo istragu ofinanciranju ekstremnih islamskih grupanakon napada 11. rujna, piše “Blic”. Ti računisu ponekad vodili do konkretnih imena,ali često i na lažne humanitarne organizacijekoje su služile kao paravan za kriminal.Dick Marty, čiji nacrt izvještaja je 16.prosinca prihvatio Odbor Vijeća Europeza pravna pitanja i ljudska prava, smatrada je dao dovoljno materijala na temeljukojih bi se mogla pokrenuti ozbiljna i nezavisnaistraga. U tom izvještaju je Thaqioznačen kao vođa dreničke grupe koja jekontrolirala većinu nezakonitih aktivnostiu Albaniji. Prema podacima, drenička grupase na početku bavila trgovinom oružja ikrađom automobila, kao i cigaretama i gorivom,a obitelj Thaqi je, navodno, uspostavilaveze s albanskom, makedonskom,bugarskom i češkom mafijom. PremaMartyjevom izvještaju, Thaqi je uzeo većinunovca prikupljenu za OVK, a na Kosovoje od 1996. do 1999. godine stiglo900 milijuna njemačkih maraka. Premapodacima američke DEA, albanska mafijaje druga po snazi u svijetu.Hashim Thaqi je dan poslije na tiskovnojkonferenciji u Prištini odbaciooptužbe iz izvještaja Dicka Martyja. OnHashim Thaqise zauzeo za međunarodnu i domaćuistragu o Martyjevim tvrdnjama. Izvještajje opisao kao “skandalozan i lažan”, te jedodao da mu je cilj omalovažavanje i ocrnjivanjeOslobodilačke vojske Kosova ikosovske neovisnosti. Dodao je da će razmislitio “svim pravnim i političkim mogućnostima”kojima može reagirati premabivšem švicarskom državnom tužitelju.Kosovski premijer je rekao da su kosovskeinstitucije spremne predati svudokumentaciju i argumentaciju koja se odnjih bude tražila. Također, Martyja je pozvaoda priloži dolaze o tvrdnjama koje jeiznio u izvještaju. “Svijet zna tko je naKosovu bio agresor, a tko su bile žrtve.Naum da se promijeni povijest i da seizjednači žrtvu s agresorom neće dobrozavršiti”, rekao je Thaqi.Za istragu o optužbama protiv Thaqijase zauzela i bivša haška tužiteljica CarlaDel Ponte. U razgovoru za “DeutschePresse” Del Ponte je rekla da tu istragu nebi smjele voditi ni kosovske ni albanskevlasti. O srpskima se nije očitovala. Srpskitužitelj Vladimir Vukčević, koji je uSrbiji vodio istragu o navodnoj trgoviniljudskim organima, u Beogradu je rekaoda je 500 ljudi bilo žrtvama te navodnetrgovine. Prema njegovim riječima, tužiteljstvoima dokaze da su četirima stotinaSrba i stotini drugih ne-Albanaca prisilnouzeti organi koji su bili namijenjeni za trgovinu.Inače, o Thaqijevim i OVK vezamas organiziranim kriminalom, kao i oKosovu koje je postalo europska crna rupakrijumčarenja oružja, narkotika i ljudi,mediji su izvještavali još 1998. godine,tokom pregovora u Ramboullietu i poslije.Martyeve optužbe idu mnogo dalje igraniče s nevjerojatnim. qPripremio: Faris Nanić

KULTURAPriča o sevdalinkama: Osman-paša 1877. godine punih pet mjeseci odolijevao puno nadmoćnijoj ruskoj i rumunjskojvojsci u bitkama oko PlevneAvdo HuseinovićZaplakala šećer ĐulaOsman paše vjerna ljuba,moj Osmane đe si bio,đe si vojsku izgubio.Evo mene Đulo mladapokraj Plevna starog grada,što mi care vojske dadesve mi Đulo za dan pade.Đulo mlada preudaj semeni nikad ne nadaj se,dušman me je zarobiood tebe me rastavio.Ja sam Đulo ropstva paobritku sablju otpasao,pa sad nemam nikog svogaosim Boga i svog đoga.Zaplakala šećer Đula“Nigdje mi nije tako često na um padalamisao da prava umjetnost nosi pečatvječnosti kao pri sakupljanju pjesama koježive jedino u sjećanju naroda Bošnjaka.Pjesnička misao je neugasiva iskrakoja skače sa jednoga krova na drugi isvuda raspaljuje oganj. Pri tome ne poznajegranice ni u pogledu vremena, ni upogledu prostora, pa čak ni u pogledu jezikai nacije. One, sevdalinke, moraju bitilijepe, jer im ne pomažu značajni događaji,herojska djela i znamenite ličnosti, okojima pjevaju epske pjesme. Pobjeđujusame sobom, obezbjeđuju se samo svojomvrijednošću”, napisao je čuveni češkiputopisac Ludvik Kuba, koji je prije 150Osman-paša,turski zapovjednik kod Plevnegodina po BiH zapisivao i skupljao bosansko-hercegovačkokulturno blago.Lav od PlevneNa red da o njoj napišemo nešto više jedošla i poznata sevdalinka “Zaplakala šećerĐula”, koju je maestralno u izvornomobliku otpjevao Rizo Hamidović prije oko20 godina. Pjesma “Zaplakala šećer Đula”,koja je posebno omiljena bila u Sarajevu,odnosi se na zbivanja u rusko-turskomratu iz godine 1877. ili, još bliže, na borbeoko Plevne u Bugarskoj, tj. opsadu i herojskuobranu ovog grada, u kojoj se posebnoistakao opjevani Osman-paša, koji je sasvojim jedinicama punih pet mjeseci odolijevaodaleko nadmoćnijem neprijatelju.Bila je to jedna od najvažnijih bitaka u historiji,između ujedinjenih snaga Rusije iRumunjske, na čelu sa velikim knezomNikolajem Nikolajevičem, i OtomanskogCarstva na čelu sa Osman-pašom.Bitka se odigralo u periodu između 20.jula i 10. decembra 1877. godine. 12. aprila1877. godine Rumunjska je dala dozvolu daruske trupe prođu preko njenog teritorija inapadnu Turke, zbog čega su Turci granatiralirumunjske gradove na Dunavu. Kaoodgovor na to, 10. maja 1877. godine KneževinaRumunjska, koja je tad bila pod formalnimotomanskim suverenitetom, proglasilaje svoju nezavisnost. Ishod ovog rataRusko-turski rat, bitka kod Plevne 1877.je bio nepredvidiv. Rusi su mogli poslati naBalkan veću vojsku: čak oko 300.000 vojnika,jer im je to bilo na dohvat ruke.Osmanlije su pak imale oko 200.000 vojnikana Balkanskom poluotoku, od kojih sunjih oko 100.000 bili posade utvrđenih garnizona,tako da im je ostajalo oko 100.000vojnika za vojne operacije. Osmanlije sunasuprot tome imali prednost dobro utvrđenihgradova, zatim u potpunoj kontroli nadCrnim morem, te u brojnim riječnim brodovimana Dunavu. Njihova prednost bila je iu vrlo modernom oružju koju su netom kupiliod Britanaca, Amerikanaca i Nijemaca.Osmansko vojno zapovjedništvo u Carigraduvrlo je loše procijenilo stvarne ruske namjere.Oni su držali da će Rusi glavni udarizvršiti kod delte Dunava i duž crnomorskeobale, gdje je najbliži i najlakši put premaCarigradu, unatoč tome što bi im na tom putustajale najsnažnije i najbolje opskrbljeneturske utvrde. Nasuprot tome, u gornjemdijelu Dunava, samo je utvrda Vidin imalaznačajniju posadu na čelu s Osman-pašom,koji se upravo vratio u Vidin, nakon što jeporazio Srbe u njihovu nedavnom ratu protivOsmanskog carstva.Ruska kampanja je bila bolje planirana,ali se previše oslanjala na tursku pasivnost.Presudna ruska pogreška bila je previše slanjavojnika u početku sukoba, kad su prešliDunav, njihov ekspedicioni korpus brojaoje oko 185.000, što je bilo svega nešto malo39JOURNAL

KULTURAPRIČE IZ BOSNERahmetli Zaim Muzaferija: vječiti epizodista domaćeg filma umro preživljavajućiod prodaje medaJedan od najboljih kojeAvdo Hamizović - Rizo otpjevao jesevdalinku “Zaplakala šećer Đula” prije20 godina na albumu sandžačkih pjesamaAvdo Huseinovićsmo imali40JOURNALostvarenja u Nišu nagrađen je za uloge ufilmovima “Praznik” (1967.) Đorđa Kadijevićai “Mali vojnici” (1968.) BateČengića. Za ulogu podvornika u filmu“Stanica običnih vozova” Nenada Dizdarevićadobio je Zlatnu arenu na Pulskomfestivalu (1990.). Po ocjeni filmskih kritičara,najznačajnije uloge Zaim je ostvariou ostvarenjima “Mačak pod šljemom”(1962.), “Nikoletina Bursać” (1964.),“Diverzanti” (1967.), “Bitka na Neretvi”(1969.), TV seriji “Karađoz” (1970.),“Klopka za generala” (1971.), “DoktorMladen” (1975.), “Žena s krajolikom”(1975.), “Miris dunja” (1982.), “Igmanskimarš” (1983.), “Brisani prostor”(1985.), “Otac na službenom putu”(1985.), “Ovo malo duše” (1986.), “Strategijasvrake” (1987.), “Žena s krajolikom”(1989.), “Kuduz” (1989.), “Gluvibarut” (1990.) i “Savršeni krug” (1997.).Zanimljive glumačke kreacije ostvarioje u pozorišnim predstavama na profesionalnimscenama širom Bosne i Hercegovine,kao što su one u tri “Hasanaginice”Alije Isakovića, Mustafe Nadarevića iNijaza Alispahića, zatim u “Dervišu ismrti” Meše Selimovića, u režiji NijazaAlispahića, te u “Hamdibegu” Harisa Silajdžićai “Šehidu” Zilhada Ključanina.Osim glumom, Muzaferija se bavio i pimanjenego svih turskih snaga na cijelomBalkanu (oko 200.000 ljudi). Osman Nuripaša,kasnije Osman Gazi-paša je odolijevaoruskoj najezdi od 150.000 vojnika, petmjeseci neprestano na čelu garnizona kojije sadržavao 40.000 vojnika. Kada su Rusiuz pomoć Rumunja uspjeli presjeći sve prilazegradu, Plevna je konačno pala, a u konačnojbitci ranjen i zarobljen Osman-pašaodveden je u pred ruskog cara AleksandraII, inače brata velikog kneza, kojem je daosvoj mač kao znak predaje. Car je izjaviodivljenje i počast prema njemu kao vrsnomtaktičaru i neustrašivom vođi. Upitan je zaštose nije predao ranije, jer je njihova nadmoćbila ubjedljiva i zbog čega je odolijevaotako dugo, Osman-paša je odgovorio:“Moja sablja mi je data u amanet, ne da jeispustim kad ugledam neprijatelja, nego dase suočim sa njim. Ja sam ovdje da se borim.”U znak priznanja, car je viteški ostavioOsman-paši – kasnije prozvanom “Lavod Plevne” – sablju da je paše i kod izlaskaiz opsjednutog grada.Osman-paša, inače rodom iz grada Tokatau Maloj Aziji, služio je prije rusko-turskograta u Bosni, u Sarajevu (1868.) kaobimbaša (čin u ravni majora), a kasnije kaopaša i vojni zapovjednik u Trebinju. U bojusa Crnogorcima u Vučjem Dolu (1876.) bioje zarobljen, ali ga je crnogorski knjaz Nikolaoslobodio na svoj imendan, koncem tegodine. Zanimljivo je da ga je knjaz Nikolapuštao “na vjeru” iz sužanjstva, pa se pašasastajao u Dubrovniku sa svojom ženom idjecom, koji su u to vrijeme živjeli u Bosni.U rusko-turskom ratu i obrani Plevneučestvovali su i brojni Bošnjaci, koje je tamoodveo – odmah po ruskoj objavi rataTurskoj – zapovjednik rumelijske vojskeSulejman-paša. Orijentalist i folkloristAlija Bejtić pretpostavlja da su ti vojnici izBosne spjevali ovu sevdalinku svome junačnomzapovjedniku. Bejtić drži da seova sevdalinka mogla početi pjevati u Bosninajranije krajem 1878. ili početkomslijedeće godine, “kad su se počeli vraćatikući prvi zarobljenici i borci s Plevne” . qZa sebe je umio kazati “da je vječitiepizodista”, iako je u karijeri imao i triglavne uloge. Od 100 igranih filmova ukojima igrao, 74 su realizirana u bosansko-hercegovačkojprodukciji, što je nekihtri četvrtine od ukupnog broja snimljenihfilmova u BiH. Igrao je oca LjubišiSamardžiću, Bati Živojinoviću, a iFabijanu Šovagoviću. Na platnu je bio ihodža i iguman i fratar. Izjavio je: “Glumaje kada ništa ne glumiš.” RahmetliZaim Muzaferija je jedan od onih po kojimaćemo se s nostalgijom sjećati nekihdavnih i lijepih vremena, sretnih djetinjstava,ljudi koje smo voljeli, a koji ne koračajuviše ulicama naših gradova...Rustični likovi plemenite naraviRodio se 9. marta davne 1923. godineu Visokom. Karijeru je pred Drugi svjetskirat započeo u rodnom gradu, u Dobrovoljnomvatrogasnom društvu i to kaopozorišni šaptač. Vatrogasni oficir ŠerifSalihbegović se bavio režijom. Kad serazbolio dugogodišnji šaptač Ramiz Kadić,Šerif je za taj posao angažirao Zaima.Međutim, Zaim nije mogao onako ravnoi sirovo šaptati. Počeo se uživljavati utekst koji je šaptao. Tu ga je Šerif ružioriječima: “Zaime, nemoj ti glumiti, ti sišaptač.” Shvatio je tada Zaim da će vrlobrzo njemu neko na daskama koje životznače šaptati. Tokom Drugog svjetskograta bio je član antifašističkog pokreta,hapšen 1942. godine. Poslije oslobođenjapočeo se amaterski baviti glumom, a prvuprofesionalnu ulogu ostvario je 1961. godineu filmu Veljka Bulajić “Uzavreligrad”. Za tu ulogu nagrađen je specijalnomnagradom na filmskom festivalu uPuli. Jedno vrijeme živio je i radio u travničkompozorištu, međutim nakon što jedobio posao u komšiluku u Brezi, vratiose u Visoko.Igrao je uglavnom rustične likove plemenitenaravi. Na Festivalu glumačkihZaim Muzaferija u bošnjačkoj narodnojnošnji

Zaim Muzaferija na plakatusanjem poezije. Tokom agresije na Bosnui Hercegovinu pisao je dnevnik i poeme oratu koje je recitirao širom svijeta, u Londonu,Milanu, Amsterdamu i Nürnbergu,te istovremeno pomagao na razne načineborcima Armije Republike BiH u i okoVisokog. 60 godina umjetničkog radaobilježio je nastupajući u pozorišnojpredstavi svog sina Jesenka Muzaferije“1001 bošnjački dan”.Reklame i prodaja medaOno što se malo zna jeste da je Zaimprofesionalno radio kao profesor. Kratkoje radio kao profesor francuskog, a kasnijei njemačkog. Nikad nije dozvolioda zbog odsustva tokom snimanja filmovaizgubi i jedan čas. Uvijek je nalaziozamjenu koju je sam plaćao. Kao profesornjemačkog je 1989. godine otišao upenziju.Anegdote se pričaju samo o velikanima.A o Zaimu ih ima mnogo. Vozačkiispit je položio u poznim životnim godinama.Kupio je “glanc” novog Yugu. Kakonije imao prilike ni potrebe vozati, govorioje kako bi se “obradovao” kad bi se nekomu komšiluku nešto desilo, pa da ih on vozidoktoru, u bolnicu, u čaršiju... RedateljPjer Žalica je ulogu u filmu “Gori vatra”pisao za Zaima, ali pošto je prestario zasvoju filmsku djecu, tu ulogu je dobio ibriljantno odglumio Bogdan Diklić.Bijaše Zaim profesor, bijaše režiser,bijaše pjesnik, bijaše glumčina koju susvi upamtili i bijaše, potkraj života, prodavačmeda, u restoranu “Kulin dvor” uSemizovcu, na dvanaestom kilometru izSarajeva prema Tuzli. Odlazio je preko800 kilometara u Liku i nazad, kako binabavljao med i tako osiguravao egzistenciju.Profesorska penzija od 270 konvertibilnihmaraka je bila premala za jednuovoliku ljudsku gromadu.Sjećam se jednog susreta sa rahmetliZaimom, na malo prije preseljenja. Počeoje ramazan, a moj prijatelj Zejnil HalilovićZeko je sa mnom došao tu na Zaimovoradno mjesto, u Semizovac, gdje jeprodavao med, da napravi intervju za novosadskitabloid “Svet”. Prvo što je Zekoupitao rahmetli Zaima, s namjerom da gapočasti pićem, bilo je: “Da li postite?”“Stani molim te, da mi ovdje nešto odmahrazjasnimo. Jesi li ti došao sa mnomda praviš intervju za taj vaš ‘Svet’ ili‘Preporod’? Šta te briga, dal’ postim?”,odgovorio je šaljivo Zaim.Sjećam se da nam se tada žalio načudnu sudbinu glumca doajena, po kojojga pamte više po tadašnjoj reklami za firmu“Narodno grijanje”, nego po svim briljantnimfilmskim ostvarenjima. “Mušterijekoje od mene kupuju med čim mevide kažu: ‘Eno Narodnog grijanja. Davidimo što ono prodaje.’ I svi kupe med.Čak i ako im ne treba.” Gazde kafane“Kulin dvor” i danas na mjestu gdje jeZaim prodavao med čuvaju njegovu uokvirenufotografiju i nekoliko tegli meda.Jedno od najvećih profesionalnih i životnihponiženja je doživio kada je došaokupiti karte za Sarajevo Film festival, ikad je vraćen sa ulaza jer mu novopečenifilmski organizatori nisu dali doći ni doblagajne.Moj krug se zatvaraDo kraja ovozemaljskog puta, ostaoje vjeran svom rodnom gradu. U jednomPRIČE IZ BOSNEintervjuu je kazao: “Nisam nikada pokušavaootići iz Visokog. Ja nisam nikadaimao namjeru ni želju preseliti u Sarajevo,Zagreb, Beograd, a bilo je mogućnostii ponuda i u Sarajevu i u Zagrebu i uBeogradu. Ja nisam mogao, nemam ja tepetlje da napustim nešto gdje sam rođen.Ja sam ovako golem po izgledu, a vrlomehak po nekoj duši, srcu, kako se to zoveuopšte što je unutar u insanu. Ne bihmogao preboliti ove moje Ševulje. Ševuljesu imanje, voćnjak mojih pradjedova imog babe rahmetli, to ne bih mogao nikadanapustiti. Dakle, ne bih se mogao odlučitida napustim Visoko bez obzira naono, što kaže naš narod: ko je na vršaju,njemu će biti i žita. Ja nisam bio na vršaju,nisam bio u Sarajevu, gdje se započinjuideje o filmovima koji će se snimati,ni u Zagrebu, ni u Beogradu, gdje si naočima rediteljima. Trebalo je baš svakomreditelju da se sjeti mene, baš da mu jatrebam za tu i tu ulogu. I pored toga, čestoje zvonio telefon, često su stizali telegrami.”U svom posljednjem intervjuu, koji jedao za sarajevsko “Oslobođenje”, definiraoje svojih 60 godina umjetničkog radarečenicom: “Moj krug se zatvara.” Samočetiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003.godine, u 81. godini života, Zaim Muzaferijaje umro u krugu svoje porodice uVisokom. Dženaza je klanjana dva danakasnije, nakon džuma namaza u Visokom.Kada su ga pitali koja mu je uloganajdraža, Zaim Muzaferija je govorio:“Nemoj to, Allaha ti. Koju god bi vam rekao,poslije bi se pokajao što nisam nekudrugu rekao.” qZaim Muzaferija pred smrt prodaje med u Semizovcu41JOURNAL

ŽIVJETI ISLAMIslamske temeKur’an – najvažniji izvor islamaMirza ef. Mešić42JOURNALPrvi, najvažniji i nezaobilazni izvorcjelokupnog islamskog učenja je Kur’an,Sveta knjiga muslimana. Kur’an je vječna,autentična, doslovna Riječ Božja obavljenana arapskom jeziku posljednjem Božjemposlaniku Muhammedu a.s. posredstvommeleka/anđela Objave, časnogaDžibrila a.s./Gabrijela u razdoblju od 23godine, od 610. do 632. godine (13 godinau Meki i 10 u Medini). Muhammed a.s. nijeautor ni urednik Kur’ana, niti u njemuima išta osim Allahovih dž.š. poruka, naredbi,zabrana, savjeta, pouka, kazivanja oprošlim poslanicima. Muhammed a.s. bioje samo primatelj Božje Objave. Točno sezna kada, kako i gdje je spušten svaki ajetMuhammedu a.s. Svaki put kada bi od melekaDžibrila Poslanik dobio Objavu, izgovoriobi je naglas kako bi je njegovi ashabizapamtili i zapisali. Muhammed a.s. nijeznao ni čitati ni pisati kada mu se počeoobjavljivati Kur’an. I to je dio Božjeg planakako nitko ne bi mogao prigovoriti daMuhammed a.s. sam piše ili sastavljaKur’an. Od samog početka objavljivanjaKur’ana, Muhammed a.s. je imao osobnepisare. Oni su, slijedeći upute Muhammeda.s., bili dužni zapisivati svaki ajet i smjestitiga u poglavlje koje bi melek Džibrilodredio po Allahovu naređenju. Ajeti suzapisivani na svemu što je moglo poslužitiu tu svrhu: kamenim pločama, komadimakože, korama drveta, papirusu, no najvišeu srcima i dušama Poslanikovih sljedbenika,ashaba, koji su riječi Objave slušali neposrednood Poslanika, pamtili ih i dalje ihširili. Zapisani ajeti postepeno su sakupljanidok nisu za vladavine prvog halife EbuBekra r.a. objedinjeni u jednu Knjigu –Mushaf, odnosno Kur’an. Tako se dogodiloono što je u povijesti nebeskih Knjigajedinstveno: zapisana je svaka riječ Objavei svako njezino slovo u razdoblju poslaničkemisija. Većina ashaba bili su hafizi, tj.napamet su znali integralni tekst Kur’ana.Hifz je tako i danas najsigurniji način čuvanjaKur’ana, a hafizi su bili i ostali najcjenjenijeosobe među muslimanima.Milozvučno recitiranje Kur’ana jakoje važno u životu muslimana jer omogućavaslušanja istinske Božje Riječi, što jene samo religijski, već i umjetnički doživljajkojim započinju sve svečanosti uislamskoj zajednici. Svako slovo, svakiznak i glas te cjelokupan sadržaj Kur’anasvet je za muslimane. Iz tog razloga mnogimuslimani, koji nisu Arapi i koji neznaju ni govoriti ni pisati arapski, ganutisu kada slušaju učenje Kur’ana. U milozvukuAllahove Riječi leži Božja snagakoja dotiče dubinu muslimanske duše iizaziva suze i učaču i slušatelju, čak i akone razumiju značenje kur’anskih riječi.Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i jezičkeljepote. Najveće čudo kojim je dokazivaosvoje poslanstvo Muhammed a.s.imao je upravo u Kur’anu. Njegova jezičnasavršenost i nenadmašna stilska ljepotanaziva se idžaz i najbolji je dokaz njegovaBožanskog porijekla.“A ako sumnjate u ono što objavljujemorobu Svome, načinite vi jednu surusličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstvavaša, osim Allaha, ako istinu govorite.Pa ako ne učinite, a nećete učiniti,onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene,čije će gorivo biti ljudi i kamenje.”(El-Bekara, 23-24)Za Kur’an se ne može kazati ni da jeproza niti poezija, a ni zbirka povijesnihepizoda prijašnjih poslanika i njihovihnaroda, iako od svega toga pomalo posjeduje.Kur’an je naprosto Božja Objavačiji je jezik, tekst i zvuk Božanske prirodei iznad mogućnosti ljudskog oponašanja.Zato je Kur’an nemoguće u potpunostiprevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosadašnjinapori na tom planu predstavljajusamo pokušaje prezentiranja i približavanjaznačenja Kur’ana muslimanima čijimaterinski jezik nije arapski. Zato su svimuslimani pozvani ovladati učenjemKur’ana onako kako je to činio Muhammeda.s. i njegovi prvi sljedbenici.Za potpuno razumijevanje kur’anskogateksta, osobito onima koji ga prvi put čitaju/proučavaju,potreban je komentar određenihkur’anskih ajeta. Danas postojebrojni komentari (tefsiri) pisani unutar različitihkoncepcija pristupa kur’anskomtekstu, od dominantno lingvističkih, zatimracionalističkih, tradicionalističkih, znanstvenih,pravnih, pa do mističnih/sufijskihi slično. Sve u svemu, možemo ustvrditi dasu iz različitih aspekata islamski učenjacitijekom 14 stoljeća pokušavali približitismisao i značenje Božjih Riječi i smjestitiih u kontekst svoga vremena.

ŽIVJETI ISLAMKur’an je namijenjen svakome čovjeku,bez obzira na njegovo porijeklo, ali imjesto i vrijeme njegova življenja. Onnudi univerzalna stajališta o porijeklu čovjeka,svrsi njegova stvaranja, dobru izlu, životu poslije smrti, raju i paklu, odnosnoo budućem svijetu. Kur’an na općenitnačin propisuje čovjekove obvezeprema Bogu, prema drugim ljudima i premasebi samome. On sadrži i kazivanja oprošlim narodima, njihovim usponima ipadovima, te nudi pouke kako budući naraštajine bi ponavljali greške zbog kojihsu propadale civilizacije. U njemu suupute o vladanju za vladare i za običnepodanika, za bogate i za siromašne, za rati za mir, za duhovnu kulturu i za materijalnoblagostanje. U njemu su sadržani izakoni o braku, o postupcima žene premamužu i muža prema ženi, o razvodu braka,o odgoju djece i postupanju premanjima, o trgovini, krivičnom, građanskom,pa i međunarodnom pravu.Kur’anski stil interpretacije ima vlastitulogiku i proteže se na sva područjakoja zaokupljaju ljudski duh: na područjevidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda nemjerljivai neiskaziva važnost Kur’ana zamuslimane. Kur’an je zaglavni i zasvodnikamen islamskog života/društva, njegovustav koji prožima sve aspekte čovjekovaživota. Kur’an, savršena i konačna RiječBožja, usmeno i pismeno sačuvana još zaMuhammedova a.s. života, namijenjenaje cijelom čovječanstvu u svakome vremenudo kraja svijeta.Postoji samo jedan tekst/jedna pisanaverzija Kur’ana koji prihvaćaju svi muslimani:sunniti, šiiti i ostali. Kur’an sadrži114 sura (poglavlja) i oko 6.200 ajeta(stavaka). Nikada u proteklih 14 stoljećanikakvih izmjena u tekstu Kur’ana nijebilo, niti je bilo ikakvih revizija, premdase neke riječi, zbog bogatstva narječjaarapskog jezika, mogu čitati na više načina,a da se pritom ne mijenja izvorno značenje.S Kur’anom se nije dogodilo onošto se dogodilo s prijašnjim Objavama.Jer ako pogledate današnju verziju Biblije,koju čitaju katolici, pravoslavni i protestanti,uvidjet ćete da je riječ o tri različiteknjige Biblije. Nijedan muslimannema, niti smije imati, sumnju da jeKur’an potpuno vjerno sačuva. Muslimanse rađa, živi i umire s milozvukom učenjaKur’ana. Musliman je, bio muškarac iližena, od rođenja pa do preseljenja navječni svijet obavijen kur’anskim učenjem.Ljubav prema Časnom Kur’anu iodanost prema njegovu nauku dužnost jesvake generacije muslimana. Tako je danasi tako će biti do Sudnjega dana.Kur’an o Kur’anu (odabrani ajeti)Kur’an – prvo i najpoznatije vlastitoime posljednje Allahove Objave namijenjenecijelom čovječanstvu. “OvajKur’an vodi jedinom ispravnom putu ivjernicima koji čine dobra djela donosiradosnu vijest da ih čeka nagrada velika.”(El-Isra’, 9)Kitab – u značenju Knjiga (zapisanaObjava, sakupljena u jednu zbirku – Mushaf).“Mi vam Knjigu objavljujemo u kojojje slava vaša, pa zašto se ne opametite?”(El-Enbija, 10)Furkan – Ono (Knjiga) što rastavlja istinuod neistine, pravi put od zablude, svjetlood tmine, dobro od lošeg, dopušteno od nedopuštenog.“Neka je uzvišen Onaj Kojirobu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovimabio opomena.” (El-Furkan, 1)Tenzil – Spuštanje, Objava. Knjigakoja je postepeno objavljivana. Knjigakoja je spuštena od višeg ka nižem. “IKur’an je sigurno objava Gospodarasvjetova.” (Eš-Šu’ara’, 192)Zikr – Opomena, Knjiga koja opominjei budi svijest. “Mi uistinu Opomenuobjavljujemo i zaista ćemo Mi nad njombdjeti!” (El-Hidžr, 9)Huda, Bejjinat, Furkan – Uputa, Jasandokaz, Putokaz svim ljudima, Knjiga kojasadrži neoborive argumente. “U mjesecuramazanu počelo je objavljivanjeKur’ana, koji je putokaz ljudima i jasandokaz Pravoga puta i razlikovanja dobraod zla…” (El-Bekara, 185)Nur – Svjetlo, svjetlo upute i jasnogaputa nasuprot tminama i mraku zabluda.“O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodaravašeg i mi vam objavljujemo jasnusvjetlost.” (En-Nisa’, 174)Mev’iza – Knjiga savjeta i preporuka.“To je objašnjenje svim ljudima i putokazi pouka onima koji se Allaha boje.” (AliImran, 139)Tezkiret – Knjiga koja stalno podsjećačovjeka na istine i vrijednosti i drži mu svijeststalno budnom prema istinama. “Ovo jepouka, pa tko hoće držat će se puta kojiGospodaru Njegovu vodi.” (El-Insan, 29)Belag – Knjiga saopćenja, obavještavanja.“Ovo je obznana ljudima i da njomebudu opomenuti i da znaju da je samoOn jedan Bog, i da razumom obdareniprime pouku.” (Ibrahim, 52)Nezir – Knjiga opomena. “Vjesnik radosnihvijesti i opomena – pa opet većinanjih glavu okreće, neće ni da čuje.” (Fussilet,4)Bušra – Knjiga radosnih nagovještaja.“Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju.”(En-Neml, 2)Milost – Knjiga u kojoj je nagoviještenai ukazana Allahova milost čovjeku.“Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uputstvoi milost onima koji čvrsto vjeruju.”(El-Džasije, 20)Blagoslovljena – mubarek knjiga.“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljenaje, da bi oni o riječima njezinim razmislilii da bi oni koji su razumom obdarenipouku primili.” (Sad, 29)Šifa’ – Lijek za ono što je u grudimaljudi. “Mi objavljujemo u Kur’anu onošto je lijek i milost vjernicima, a nevjernicimaon samo povećava propast.” (El-Isra’, 82)“A objavljuje mi se ovaj Kur’an daupozorim vas i svakog do koga dopre.”(El-En’am, 19)“Osim Allaha niko nikada ne bi mogaosačiniti ovaj Kur’an.” (Junus, 37)“Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džiniudružili da sačine jedan ovakav Kur’an,oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pamakar jedni drugima pomagali.’ Mi uovom Kur’anu objašnjavamo ljudimasvakojake primjere, ali većina ljudi nikakoneće da vjeruje.” (El-Isra’, 88-89)“U ovom Kur’anu smo čovječanstvuprecizno naveli od svega primjer.” (El-Kehf, 54)“Oni kojima smo dali Knjigu, istinskije iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju.” (El-Bekare, 121)“U Knjizi nismo ništa propustili nitipretjerali.” (El-En’am, 38)“I spustili smo ti Knjigu kao objašnjenjesvih stvari.” (En-Nahl, 89)“Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allahaje – on potvrđuje istinitost prijašnjihobjava i objašnjava propise; u njega nemasumnje, od Gospodara svjetova je!”(Junus, 37)“Allah objavljuje najljepši govor,Knjigu sličnu po smislu, čije se porukeponavljaju, zbog kojih podilazi jeza onekoji se Gospodara svoga boje, a kadaspomene ime Allahovo, kože njihove i srcanjihova se smiruju. Ona je AllahovPravi put na koji On ukazuje onome komeOn hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludinitko na Pravi put neće moći uputiti.”(Ez-Zumer, 23)“Reci: ‘Što mislite, ako je Kur’an odAllaha, a vi u nj nećete da vjerujete – tkoje onda u većoj zabludi od onoga koji jeu proturječju dalekom od istine?’ Mi ćemoim pružati dokaze Naše u prostranstvimasvemirskim, a i u njima samim,dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’anistina. A zar nije dovoljno to što je Gospodartvoj o svemu obaviješten?” (El-Fusilet, 52-53)43JOURNAL

POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaOsvijestiti proceseEdin Tule44JOURNALLjudi su prerađivači energije u brojimparalelnim procesima čijim pokretanjemnastoje izgraditi vlastite ličnosti. Pokrenutineki proces je vrlo jednostavno za razlikuod praćenja istog, bdijenja nad njim i potpunerealizacije svih etapa jednog procesa.Svakodnevno, svjesno ili nesvjesno, pokrećemona stotine procesa. Ukoliko definiramoproces kao skup uvezanih uzastopnihradnji koje vode do određenog cilja, ondaunosom, npr. jabuke u organizam pokrećemoproces probave koji se sastoji od etapežvakanja, gutanja, razgradnje putem enzima,razlučivanjem hranjivih od nehranjivihelemenata koji se kanaliziraju u krv ili debelocrijevo. Zdrav organizam je anatomskiosposobljen - bez nužnosti postojanja našesvijesti o tome – da sam privede započeteprocese do završnih etapa. Pravljenje kruhapodrazumijeva više etapa jednog procesakoji pokreće domaćica zarivanjem ruku ubrašno, dok je to isto brašno prošlo više etapajednog drugog procesa koji je započet naoranici, nastavljen u mlinu, a završen u pekari.Kod drugih ljudi pokrećemo procese,npr. komplimentima koje uputimo, pa ihvidimo sa sjajem u očima, suzama radosnicama,osmijehom na licu, boljim raspoloženjem.Sličan proces pokrećemo i uvredama,dok su neke etape istog: slane suze u očima,usne okrenute na dolje i pad ili rast životneenergije, u zavisnosti od samopouzdanja isvijesti osobe.Svaki put kad stanemo na namaz pokrećemoviše procesa. Od procesa senzibilizacijeprema širenju dobra, uprirodnjavanja,harmonizacije tijela, duha i umas okolinom do osvješćivanja kod sebeAllahovog sveznanja. Namazom osim štopokrećemo cjeloživotne procese koji zahtijevajubdijenje nad njihovim raznimetapama, on se isto tako direktno upliće uneke druge procese koje imaju za ciljomesti ili zaustaviti njegove efekte.“…namaz (molitva) odvraća od razvratai ružnog…” (Pauk, 45)Razvrat i ružno su također jako žilaviprocesi koji su saživili u širem društvu zahvaljujućitemeljitoj i razgranatoj infrastrukturikoja bdije nad svim etapama i elementimaspomenutih procesa. Od samovoljnogdefiniranja dobrog i lošeg, lijepog iružnog do spremnosti na linč onoga ko seusudi dovesti u pitanje postavljeni sistemvrijednosti. Medijski centri putem modnihtrendova i erotskih kanala pokreću proceseerotizacije društva, odnosno procese demoralizacijepojedinaca kroz umnožavanjebludnih misli i svođenje suprotnog spola naseksualni objekt. Na koji način onda namazodvraća od ove rastuće infrastrukture razvratai ružnog? Tako što joj dozvoljava danesmetano raste zadovoljavajući se periferijamadruštva? Namaz odvraća od razvratai ružnog, odnosno molitva samo pokreće tajproces ograničavanja ostrašćenosti, prenaglašenečulnosti koji vode nekvalitetnimmisaonim procesima, a što apsolutno neznači da će ti pokrenuti procesi – kako kodpojedinca tako i kod kolektiva - biti uspješnoprivedeni kraju.Na koji način se ti procesi gase i pretvarajuu dekorativno umjetno cvijeće ućoškovima vjerničkih života? Tko i što ihsabotira? Na koji način procesi koje pokrećemo,npr. obavljanjem hadža bivaju anulirani?Što se dešava u velikom jazu odsimboličkog gađanja kamenčićima lažnihtotema na Arefatu do realne detronizacijekorumpiranih i nemoralnih vođa u društvimaiz kojih dolaze milijuni hadžija? Kakvaje razlika između svijesti djeteta koje bacanjemkamenčića u vodu stvara cikličnekrugove i svijesti odraslog muslimana imuslimanke koji bacanjem kamenčića nadžemretima ne stvaraju ništa? Na koji načinramazan, kao velika radionica raznihprocesa kroz koje musliman mora pronaćinovi ugao promatranja stvari, odnosno razvitiproizvođački mentalitet u polju vlastitogdjelovanja, biva pretvoren u radionicuintenzivnog konzumerizma? Tko dozvoljavaovim procesima da degenerirajuu ono protiv čega treba da se bore?Arhitektura procesaArhitektura određenog procesa, npr.izgradnje identiteta je poput arhitekture bilokoje građevine. Neophodan je um kojiima detalje građevine u svojoj glavi, njegovjasan nacrt gradnje i realizacija zamisliarhitekte u konkretnom prostoru odstrane izvođača građevinskih poslova. Primjertakvog umnog napora, kada je procesizgradnje određenog identiteta u pitanju jeprimjer makedonskog političara VasilaTupurkovskog - magistrirao i doktoriraona pravu u Americi, koji je napisao serijalknjiga na temu “Historija antičke Makedonije”putem kojih je - nakon raspada Jugoslavijei prestanka postojanja jednog nacionalnogidentiteta - pokrenut proces identifikacijeMakedonaca s antičkim kulturnimnaslijeđem. Tupurkovski je izdao iediciju za djecu pod istoimenim serijalomknjiga koje su poslužile kao gradivo u infrastrukturisistema obrazovanja. Ispreddržavnih institucija su nikle statue antičkihmislilaca kao sjećanje na slavno porijeklokoje je trebalo ublažiti svu nacionalnu bolprouzrokovanu grčkim negiranjem makedonskogimena, bugarskim negiranjemmakedonskog jezika i srpskim nepriznavanjemmakedonske crkve. U međuvremenu,Tupurkovski doživljava politički poraz,preusmjerava se u sportski sektor, dokprocesi koje je pokrenuo i dalje žive zahvaljujućiinicijativama koje su kvalitetnopokrile medijski, obrazovni i politički segmentjednog društva.U muslimanskim društvima arhitektidruštveno-političkih procesa su još uvijekkolonizirana ili kupljena elita koja veće globalnevalove koristi samo da se vinu do većihličnih interesa, hijerarhijski većih stepenica,ne obazirući se na zapostavljenu svijestobičnog čovjeka i njegovu budućnost.Islamske zajednice - u cijelom ummetu - njihoverazgranate infrastrukture koje uvelikepremašuju domete brojnih akademija naukai umjetnosti obavezuju na osmišljavanje cjelokupnihkoncepata za opstanak, kolektivnirazvoj, prepoznavanje talenata, odnosnobrušenje najbolje inteligencije za suočavanjesa izazovima koji kucaju na minutnoj

POVRATAK U BUDUĆNOSTbazi. Umjesto toga još uvijek imamo na scenivjersko-društveni život koji se odvija okomitološkog ili folklornog, džume gdje sevjernici svakog petka utrpavaju u nefunkcionalnevremenske mašine i šalju u nedefiniranuprošlost i budućnost. Najčešće se nešalju nigdje nego se stvori privid kretnje takošto se džemat kao vagon van šina zaljuljapetkom, za ramazan ili bajram, da bi se zbunjenii dezorijentirani vratili svojim kućamai širili identičan proces degeneracije. Ta koloniziranai kupljena elita kada propalim političkimopcijama ne nudi usluge kroz svojeinfrastrukture i kada u svojim staklenicimane zalijeva lojalne klonove vlastitog mediokritetskogkalibra, popunjavaju medijskiprostor širokom lepezom bezobrazne frazeologijeili metaforama o pčelama radilicamai trutovima koje koriste vremešne učiteljicepred svojim prvačićima.Žila kucavica društvaAnketirajući 100 sarajevskih maturanata(50 tinejdžera muslimana i 50 tinejdžerkimuslimanki) u želji da izmjerim nivo religioznostii osjećaj za životne svetinje kod tinejdžerau jednom muslimanskom društvu,dobio sam sljedeće rezultate. U anketi je zahtijevanood spomenute ciljne grupe da: a)navedu vlastite vitalne životne interese; i b)da navedu vlastite životne svetinje. Njih21% nije uopće imalo definirane vlastite vitalneinterese tako da su to pitanje preskočili,dok su na pitanje o životnim svetinjamanavodili Allaha, Poslanika, Kur’an, ljubavili porodicu. Drugih 79% su pod vlastite vitalneživotne interese navodili vrijednosti urasponu od novca, porodice, ljubavi, automobila,prijatelja, nogometa, hrane, žena,izlazaka, trave, spavanja, putovanja, hiphopmuzike, košarke, pjevačke karijere,udaje, položaja direktora/menadžera i poslovnihžena do odlaska iz BiH. Dok bi nadrugo pitanje o životnim svetinjama spominjali- slično kao i navedenih 21% - Boga,religiju i roditelje. Djevojke su, u velikojvećini, pod vlastite vitalne interese navodileokončanje školovanja, udaju i djecu, a u pitanjuo svetinjama isticale vlastitu religioznost.Dok su momci pod vlastitim vitalniminteresima isticali žene, novac i provod, apod svetinjama isticali najčešće porodicu.Prepoznati svetinje je lakši dio posla u odnosuna razvoj i bdijenje nad vitalnim interesimakoji podrazumijevaju isprepleteneprocese pune truda i zalaganja. Svetinje znaistaknuti taksativno svako. Miroslav Škoroto čini u svojoj pjesmi “Svetinja” ističućipod istom “vjeru, ljubav i domovinu”, dokMerlin i Joksimović definiraju sveto kao“ono pred čime drhtiš, a čemu se diviš”.Do vrlo sličnih rezultata, po pitanju neshvaćanjakoncepta vitalnih interesa, došaosam anketirajući studente i srednjovječnevjernike poslije džume namaza u haremimavećih sarajevskih džamija gdje se može opipatibilo islamskog vjerskog života u bhdruštvu.Na upit da navedu ciljeve šerijata(islama), preko 98% je oko ciljeva šerijatanagađalo, navodeći obrede (namaza, post,zekat, hadž, itd.) ili ulazak u džennet. Dokje samo 2% ispitanika ciljeve šerijata prepoznalou očuvanju (kolektivne) vjere, očuvanjuživota, očuvanju časti, očuvanju (kolektivnog)razuma, očuvanju imetka i očuvanjupotomstva, jasno pokazujući da znajukako nema ajeta niti hadisa ,a da se ne možesvrstati u jednu od spomenutih pet kategorijate da je funkcija spomenutih obreda senzibilizacijačula i osposobljavanje umovada ostvare i bdiju nad individualnim i kolektivniminteresima i svetinjama. Ovdjegovorimo o ljudima koji po tri-četiri decenijedolaze u kontinuitetu u džamije, nadžume, dnevne namaze, poste ramazan inafile, šalju djecu u mektebe, daju zekat,putuju na hadž, pretplaćeni su na raznaislamska glasila, imaju prepoznatljiv vjerskivokabular, itd. ko je kriv za njihovo ispuštanjeiz vida esencijalnih stvari gledeholističkog razumijevanja islama? Kako jemoguće u jednoj godini ili desetljećima nadžumama vješto izbjeći jezgrovit i funkcionalangovor koji priprema vjernike da razumijuislam u duhu vlastitog vremena i da sepozicioniraju kao učinkoviti i prepoznatljivisinovi/kćeri svoga vremena? Zašto je takoteško naći muslimana ili muslimanku kojimogu barem o jednom ajetu govoriti najmanjepola sata na vjerodostojan, atraktivani esencijalan način?Teufik Velagić (r. 1925.), jedan od Mladihmuslimana koji je zahvaljujući montiranomprocesu osuđen na 15, a odležao 10godina u komunizmu, objasnio mi je na jednomručku u Beču razliku između duha vremenau kojem je on stasavao i našeg današnjeg,kroz jednu anegdotu iz njegovog ranogdjetinjstva. Kao đaka osnovne škole uBlagaju njegov otac Mehmed-beg Velagićje pitao uoči 27. noći ramazana što će tražitiod Allaha u toj blagoslovljenoj noći. A Teufik,tada dječak od nekih 10 godina odgovarasvom zabezeknutom ocu: “Tražiću odAllaha da kralj Aleksandar ustane iz groba ida oslobodimo Istru!” Iz te rečenice vidimodijete sa kristalno jasnom sviješću o vlastitimkolektivnim vitalnim interesima (gubitakteritorije Istre koju treba povratiti), vizijomvojno-političkog autoriteta (kralj Aleksandar)koji može povratiti ugroženi vitalniinteres i dječje srce koje u najsimboličnijoj inajvrijednijoj noći islama ne traži apsolutnoništa lično za sebe, nego verbalizuje svojumisao i emociju na način da budi divljenjeprema temeljitosti i efikasnosti tadašnjegdruštveno-političkog režima i njegovih indoktrinatora.Naravno, Mehmed-beg Velagićintervenira u namjeri da osujeti pokrenutiproces u svijesti vlastitog djeteta nasličan način na koji intervenira i HuseinbegZulfikarpašić, kad mu sin Adil (1921.-2008.) dolazi iz škole uplakan nakon saznanjada je kralj Aleksandar Karađorđević(1888.-1934.) ubijen. Međutim, usprkospreciznim savjetima njihovih prvih mentora,prvi ne ostavlja iza sebe ni knjigu nitidijete, a drugi ipak završava u savezu/brakus “potomkom trgovaca svinjama”. O (ne)uspješnosti i (ne)pravovremenosti tih intervencijadrugom prilikom.Provjerite što naši osnovci i srednjoškolcidanas traže od Allaha u 27. noći ramazana.Pitajte ih nakon što steknete njihovopovjerenje. Dok je imam izgovaraodovu poslije namaza prigušenim glasomsebi u njedra na jeziku koji gotovo nitkood džematlija ne razumije, mali Esad sagovornom mahanom je ispruženih rukupredano aminao. Na moj upit: “Eso, aminčega?”, Eso je polutiho promucao: “Bbb..bb..b banana!”ZaključakBez obzira kojom hijerarhijom današnjivjernik krene da se penje u sklopu određenogvjerskog sistema, u vrhu će naći nekogmanipulatora koji svoju izgubljenudušu namiruje tuđim naivnim dušama očajnimda negdje po svaku cijenu pripadaju.Dok zvanične Islamske zajednice diljemummeta svoja stada odgajaju u duhu površnihi neodređenih poruka tipa: “No East NoWest Islam Is The Best”, sakrivajući se izatradicijske mitologije i kičavog vjerskogturizma, mlađi još neistrošeni teolozi upadajuu višeslojne zamke banalnosti pretvarajućisvoje pristalice u duhovne i intelektualnebogalje koji osjećaju iskreno vjerskoushićenje i osjećaj bitnosti kad samozadovoljnoizgovaraju jadnu rimu: “Muškaracbez brade – k’o prodavaonica bez čokolade.”,zaboravljajući znalački brusiti prostranstvaduša svoga stada. Brzina procesasazrijevanja muslimanskih teologa/intelektualacau direktnoj je vezi sa sazrijevanjemsvilene bube sumnje i neodlučnosti u grudima98% bošnjačke (muslimanske svjetske)populacije koja jarko želi da iz njihovihprsa poleti etički i estetički islamiziraniroj leptira koji će oduševiti minijaturnimgravurama na svojim lepršavim krilima.Do tada, svilene bube sumnje i neodlučnostikote li se kote. q45JOURNAL

BOŠNJAČKI INSTITUT SA HAMAMOMBOSANSKA SOBAUNUTRAŠNJOST HAMAMAGALERIJA BOŠNJAČKOG INSTITUTAUNUTRAŠNJOST HAMAMAKLUB BOŠNJAČKOG INSTITUTAZELENI SALON MERSADA BERBERABOŠNJAČKI INSTITUT U SARAJEVUBOŠNJAČKI INSTITUT – FONDACIJA ADILA ZULFIKARPAŠIĆAMULA MUSTAFE BAŠESKIJE 21, SARAJEVO, BiHwww.bosnjackiinstitut.ba