IMPRESUM I SADRŽAJ SADRŽAJ 2 PREPORODOV JOURNAL 137

BOŠNJACI U HRVATSKOJEsad Čolaković, glavni menadžer Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA)Kako iz hrvatske recesije?S vjerom da ćemo doznati prave istine o dubini recesije u Hrvatskoj,ali i da će nam one moći vratiti nadu, zaputih se ovih danana Trg bana Josipa Jelačića 15, u Hrvatsko udruženje menadžera ipoduzetnika (CROMA), i to glavnom menadžeru Esadu Čolakoviću.Osim u Vladi RH, stručnije adrese za takve odgovore niti nema.Menadžer Esad Čolaković, dugogodišnji novinar u SOUR “Jedinstvo”,pa urednik lista u CROMA-i, poznat je Bošnjacima i kao starijisin velikog književnika Envera Čolakovića, pisca romana “Legendao Ali-paši”, pripovijedaka “Mali svijet”, antologija lirike, eseja, a čiju100. obljetnicu rođenja obilježavamo početkom sljedeće 2013.godine.O novoj vlasti i reformama“Nemamo ni mi u CROMA-i kristalnu kuglu”, kaže nam rijetkoljubazni, samozatajni Esad Čolaković. “U poslu stalno trčim maraton,ali sam i u jednoj i generacijskoj primopredaji.” Pojašnjava daje kao predavač menadžerima VERN-a, Škole za menadžere, odgojiopodosta sposobnih nasljednika. A u svojoj je obitelji dobioprinovu, djevojčicu. “Znači”, šali se, “da osobno doprinosim vraćanjuhrvatskog inozemnog duga: to dijete odmah je ‘dužno’ 11.000eura! Zapravo je svaka hrvatska obitelj zadužena i vraća dug u visinijednog dvosobnog stana u kojemu nikada neće stanovati.”Podsjećamo g. Čolakovića da je prilično oštro reagirao ovih dana(tjednik “Globus” od 6. siječnja 2012.) na najavu ministra financijaSlavka Linića o rješenjima vraćanja politike u javni sektor. “Timebismo se”, kategoričan je Čolaković, “vratili na lenjinističko nasljeđe,jer ako u Nadzornim odborima, u Upravi javnih poduzeća, opetbudu politika i političari, a ne struka, opet će oni gazdovati.” Zagovornikje, kaže, i usvajanja nacionalnog standarda o strukturi i visinimenadžerskih primitaka. Direktori se ne smiju tretirati kao državnislužbenici i jedino mjerilo trebala bi biti njihova uspješnost u radu.“Nova garnitura državnih dužnosnika zavrjeđuje kapital povjerenja.Dobila ga je, uostalom, na parlamentarnim izborima. Zasadsu promjene na razni predizbornih obećanja, u tzv. Planu 21, tojpolitičkoj agendi Kukuriku koalicije. Istina, nema tu govora o izvedbi,projekcije su na razini mandata, i one za desetljeće. No, ti procesiozdravljenja privrede i društva moraju započeti nekim prvimkoracima. Pri tim prvim, strateški važnim, odlukama i mjerama trebaimati i strpljenja i pratiti u kojem će se smjeru razvijati. Budućida sam po naravi optimist, ali i dovoljno realan, uvjeren sam daneće biti lošije nego što je radila prethodna garnitura! Boljitak ćese već pokazati. Bila bi i iluzija smatrati euro-priključne integracijerješenjem naših problema samih po sebi. Hrvatska je vlasnik svogproblema. Iluzorno je očekivati da će netko na sebe preuzeti teretnaših briga i odgovornosti. Prema tome, nužno nam je ne samo daje toga svjesno političko vodstvo, nego da i administracija ima tusvijest. A i da svi građani shvate da će kvaliteta života i tempo promjena,s tim u vezi i životni standard, ovisiti u prvom redu o njima.Predugo smo bili uspavani u iluziji da možemo živjeti kao društvorentijera. Svatko bi tada imao neku legitimaciju državi ispostavitiračun. Ipak, očekivanje da će država riješiti privatne i financijske,a i socijalne brige, je iluzorno. Država, istina, mora biti socijalnoEsad Čolakovićosjetljiva za određene skupine, ali to ne može biti modus vivendidruštva, u tom će morati biti promjena”, kaže Čolaković.Prigovaramo mu da je na strani kapitala. Spremno odgovara dakapitala u Hrvatskoj niti nema, da nema novca. “Ako se proizvodnimradom ne generira novostvorena vrijednost iz državnog brutonacionalnog dohotka”, tvrdi, “neće novca biti niti za primarnu, a niza sekundarnu reprodukciju. Takva perspektiva se, naravno, nikomene sviđa, a kako god da se preciznim kirurškim zahvatima pokušavajurješavati problemi, boljet će. Mjere štednje jesu neizbježne,ali nije problem samo u uštedama. Nužno je povećati dohodovnustranu! Potencijal imamo, pitanje je kako ga upregnuti. Reforma setreba provesti sveobuhvatno. Uspostaviti pravila igre i u gospodarskomsustavu, a i ponašanja u društvu. Mijenjati dosadašnje navikestečenog komfora. A znači to i više nesigurnosti za sve, ne samoza one zaposlene u poduzetništvu i privatnom sektoru. Relativnusigurnost je dosad uživao javni sektor. Budžet netko mora puniti! Imora doći do reforme i u javnoj potrošnji”, rezolutan je Čolaković.“Hoće li to opet biti ‘raj’ za nadripoduzetništvo?”, pitamo.“Moguće je da bude ponegdje i taj poduzetnički koncept nespretnoprimijenjen, ali ga je nužno provesti i u državi, i u društvu, i uekonomiji. Naravno, krizni menadžment znači improvizaciju. No,menadžment nikako nije eksperimentiranje, to je vrlo zahtjevnadisciplina. Svrha stečaja nije, primjerice, otpustiti ljude, utrnuti poduzećei namiriti vjerovnike. Valja sanirati poduzeće i uz razumnežrtve, u drugoj konstelaciji, učiniti da ‘pacijent’ ozdravi, vratiti gau život. Koncept pretvaranja školske zgrade u nekakav tržni centarnikako nije koncept. Lako je reći: ukidamo administraciju, otpuštamoviškove zaposlenih u državnim poduzećima. Time se ne4 PREPORODOV JOURNAL 137

BOŠNJACI U HRVATSKOJpostiže puno jer se ti deseci tisuća ljudi – iz kakvog-takvog rada,makar i virtualnog – premještaju na burzu, postaju socijalni trošak.Servisiramo ih, onda, ne iz desnog već iz lijevog džepa. Zapravoje, po definiciji, višak zaposlenih, manjak posla! Izazov je u tomeda se izmisle kvalitetni, korisni poslovi, radna mjesta koja bi ondagenerirala dodanu vrijednost. Takav krizni menadžment onda podrazumijevaitekako mnogo energije, znanja, sposobnosti, profesionalnihupravljača. U tom dijelu nam predstoji cijeli niz postupakau svim segmentima, od makro-razine, industrije, poljoprivrede dojavnog sektora. Još uvijek nam je pola brutto nacionalnog dohotkavezano uz javni sektor, dok nam je privatni sektor – s izuzetkomnekoliko financijski moćnijih organizacija i tajkunskih kombinata –tanak, slabašan. Sve može profunkcionirati jedino ukoliko je zdravadržava i ako u postojećim industrijama ima privredne aktivnosti.Ako ima razvojnih investicija i oni će, koji se bave intelektualnimuslugama, moći davati svoje usluge”, odgovara Esad Čolaković.Osloniti se na sebe“Ukratko, čekati da steknemo punopravnu ulaznicu na tržišteEU, pa sve kad bi se takav scenarij i obistinio, za to, jednostavno,nemamo vremena! A i nerealno ga je pretpostaviti. Ponuđača natržištu je beskonačno više nego što je potražnje. Zato, nemamo izbora,valja nam se okrenuti prvenstveno vlastitim sposobnostima,graditi svoju poziciju unutar hrvatskog tržišta. Istina, pametnijeodluke, strateški gledano, danas nismo niti imali osim ulaska u Europskuuniju. Taj će prostor biti ne samo zajednica država, vjerojatnijeda će biti i zajednica regija. S druge strane, euro-skepticizamje također sve naglašeniji. Ni paradigma globalne ekonomije nijenešto na što su Europljani sasvim spremni. I ta je Europa predugospavala u svom samozadovoljstvu: računi dolaze na naplatu. Zato,ovdje, kod nas, sve mora započeti ozbiljnim industrijskim politikama.Utvrđivanjem što su nam sve prioriteti i gdje se to želimo, ukojim industrijama, pozicionirati sutra. Pa, ako to suvislo napravimo,ostaje izvedbena zadaća. Da se vidi tko će, kako će, s kojimresursima i kada, a i uz kakvu potporu to uraditi. U tom dijelu ćenam i EU-fondovi, koji nisu jako izdašni, ipak biti nekakva infuzija ufinancijskom smislu.”“CROMA je napravila svoj Master-plan za revitalizaciju hrvatskoggospodarstva u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Taj našMaster-plan naglašava upravo izlaz iz krize povećanjem i organiziranjemproizvodnje. Valjalo bi se usmjeriti na područja: monetarnai fiskalna, i tu do 2016. godine očekivati rezultate rasta BDP-a, ponama, do 6%. Potom, učinkovitije upravljati javnim i državnim poduzećimai subjektima, a što će uvećati rast industrijske proizvodnjedo 8%. Optimiranjem proizvodnje smanjio bi se pad nelikvidnosti20% do 25% godišnje, a što je oko 5 milijardi kuna. Parafiskalnimnametima, teritorijalnim preustrojem uprave cilj bi, po tom Masret-planu,bio učiniti tu upravu efikasnijom i jeftinijom. Budžetskibi se deficit, predviđamo, do 2014. godine, čak ukinuo. Među ostalim,s novom energetskom politikom za očekivati je i povećanjeizvoza uvozom, na 80%. Svemu tome doprinosilo bi i učinkovitijezakonodavstvo i pravosuđe, smanjenjem trajanja sudskih procesa.Posebno je važno uključenje znanosti i obrazovanja u razvoj proizvodnje”,komentira Čolaković.“Valja provesti promjene u svim područjima života, a što bi rezultiralopotpunom transparentnošću javne potrošnje i smanjenjemudjela siromašnih u ukupnom broju građana Hrvatske, sa 32% na15%. Nije to, dakle, nekakva reindustrijalizacija hrvatskog gospodarstva.Ne uskrsavaju se time mastodonti i slična poduzeća iz 20.PREPORODOV JOURNAL 137stoljeća. Nego je to pronalaženje komparativnih prednosti u onimpoduzećima u kojima je akumulirano znanje i iskustvo. A taj, ljudskikapital, u Hrvatskoj nikako nije siromašan, nije inferioran! Možda jesmobahati, možda i kritični. Ostao nam je, na sreću, zdrav razum –unatoč tome što narod na ovim prostorima s vremena ‘pomahnita’ izarati. Zdrav razum će nam trebati jer nezamislivo je da bismo moglidosegnuti nekakav europski prosjek standarda kada ne možemo zadržatiniti svoj dosadašnji. Nastaviti raditi kao dosad značilo bi daćemo postati ubožnicom Europe ili tehnološkim njenim muzejom.Iluzorno je vjerovati da Hrvatska može živjeti od, primjerice, tercijarnedjelatnosti i industrije usluga. Pri tome čak je 90% tih usluga zapravoorijentirano na javni sektor. Željeli smo našim Master-planomrevitalizacije hrvatskog gospodarstva, onima koji vladaju, predočitineki orijentir, ne da bismo se ‘proslavili’ ili napravili neki obrazac,prodavali pamet. Nego je izrađen iz jedne potpuno spontane, akohoćete samozvane, pobude. Ne može se ravnodušno promatratiprocese u Hrvatskoj kao da nas se, i to nas menadžere, ne tiču. Jer,čak niti oni koji su uspješni ne bi to ostali na dugi rok bude li gospodarstvotonulo. Sve se u ovom globalnom svijetu tiče svakoga odnas. Briga me što se zbiva i s vama, bošnjačkom zajednicom u Zagrebu.Simbolički rečeno, s padom Berlinskog zida, pao je i socijalizam,a i kapitalizam kakvog smo poznavali u 20. stoljeću. Trijumfira danaskapitalizam kojemu alternativa baš i nije ‘ispečena’: nije to kapitalizamu koji samo treba uvesti demokraciju. Nije ni vjerovanje da seostvaruje svjetski scenarij novog tržišta, da će se na njemu naći i novipotrošači, i tome slično. Čini se da su svi ti izmi s krajem 20. stoljeća,osim cinizma, zapravo mrtvi.” (“Ni primitivizam!”, dodajemo.)“U Hrvatskoj smo”, kaže Čolaković, “od kapitalizma uzeli najsurovijioblik prvobitne akumulacije kapitala, a i socijalnu bezobzirnost.Takvima je bilo nužno i ratovanje. U mulju se plemeniteribe ne snalaze. To je medij za grabežljivce. A kada su karte bileponovno podijeljene, dobili smo privatizaciju kakvu imamo. I nisuse svi ni usrećili s tim. Ipak, danas to pripada povijesti, revizija može,eventualno, baciti etičko svjetlo na sve to što se dogodilo, a štoviše ne možemo promijeniti.” (“Ne učiti djecu, primjerice, etiku izudžbenika autora optuženih za korupciju i slično”, komentiramokao podršku riječima gospodina Čolakovića.)Financiranje manjinskih glasilaSpremno, menadžerski ekspeditivno, sugerirao nam je EsadČolaković i kako se nositi s recesijom u našoj volonterskoj redakciji“Preprodovog Journala”.“Sustav vrijednosti je izopačen, ali svako zlo za neko dobro. Bitikoncentriran za čitanje u ovakvu vremenu opterećenom egzistencijalnimpreživljavanjem teško je i onima naviknutim na čitanje.Javljate se s ‘Journalom’ u određenom ritnu i formatu, sve to imadubokog smisla činiti za bošnjačku zajednicu u Hrvatskoj: nije profitno,ali ima itekako smisla, dugoročno! Moguće da bi se moglanapraviti neka ekstenzija prema virtualnom izdanju, otvoriti webstranice lista i slično. Provjerite anketom što misle čitatelji, distribucijuustalite, a troškovi tiskanja se moraju osigurati, bilo Vladinimsredstvima, ali i donacijama. Upravo je nezamislivo drugačije.I vaš časopis i nevladine udruge produbljuju kontakte, katalizatorsu, igraju pozitivnu ulogu i za Bošnjake u Hrvatskoj. A što je dobroza njih, dobrodošlo je i za Bosnu i Hercegovinu. List je most povjerenjau kulturi i gospodarstvu. Važan je i praktički aspekt, Hrvatskaje ušla na europsko tržište rada i za ljude s one strane schengenskegranice”, zaključio je Esad Čolaković. qEdina SMAJLAGIĆ5

BOŠNJACI U HRVATSKOJVeliki udio Bošnjaka u Domovinskom ratu: najbrojnija manjina u odbrani HrvatskeHeroji odbrane HrvatskeU Zagrebu, 6. septembra 2011. godine, u neposrednoj blizini noveZagrebačke džamije i Islamskog kulturnog centra, započela je izgradnjaspomen-obilježja posvećenog Bošnjacima koji su 1991. staliu odbranu Hrvatske, posebno onima koji su poginuli, a njih je više od1.100. Spomenik je autorsko djelo arhitekte Mesuda Bužimkića, a zamišljenje kao predivan park, dostupan svakome građaninu. Izgradnjuspomen-obilježja sa 3,5 milona kuna najvećim dijelom finansira GradZagreb, te Vlada Republike Hrvatske, odnosno Ministarstvo branitelja.Po podacima Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatskeoko 25.000 Bošnjaka učestvovalo je u odbrani Hrvatske odagresije bivše JNA i Vojske Srpske Krajine. Oko 9.000 Bošnjaka jebranilo Hrvatsku, a da nikada do tada nisu boravili, niti prebivaliu Hrvatskoj. Posebno se ističu Bošnjaci koji su branili herojski dokraja Hrvatsku Kostajnicu i Cetingrad, gdje ih je i prije rata najvišeživjelo. Također, grad Petrinju su branili, najvećim dijelom Bošnjaciiz Krajine. Prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RepublikeHrvatske, general Anton Tus je kazao: “Za vrijeme Domovinskograta nije bilo postrojbe u kojoj nije bilo Bošnjaka.”“Bili smo najbrojnija manjina u odbrani Hrvatske, a borili smo se nasvim frontovima od Vukovara do Dubrovnika. Nažalost, neki od ratnihveterana Bošnjaka, ni do danas nisu riješili status branitelja, status državljanaunatoč dodijeljenim Spomenicama 1991.-1995., a neki su bilivojnici i časnici i profesionalnih brigada Hrvatske vojske. Ovo ističemkao najznačajniji povijesni čin, kojim se potvrđuje sudjelovanje generacijaBošnjaka u događajima i aktivnostima koje su omogućile samostalnuRepubliku Hrvatsku”, kaže Hamdija Malić, porijeklom iz Cazina,predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske.Tuđmanov režim dugo je prešućivao bilo kakvu bošnjačku dionicuhrvatske ratne zbilje. Mnoštvo je pojedinačnih i zajedničkihvojnih podviga koje su Bošnjaci počinili tokom odbrane Hrvatske.Za vrijeme Domovinskog rata, mnogi od njih su slavljeni kao heroji,neki su dobili visoke činove, predvodili ključne oslobodilačkeoperacije, a mnogi kao suvenir nose teške ratne rane... Nažalost,mnoga herojstva, kao i u svim ratovima, ostala su nezabilježena.Odbrana DubrovnikaKao dobrovoljac, u julu 1991. policajac Šefik Pezerović iz Policijskestanice Črnomerec je zajedno sa svojom grupom poslan uodbranu Pounja. U napadu srpskih jedinica i bivše JNA kod StrugeBanske, neprijateljska granata ga je teško ranila u glavu i ruku.Na putu prema bolnici u Sisku, na raskrsnici u Kuljanima, vozilo suizrešetali pripadnici SAO Krajine, a putnici su zarobljeni. SvjedokDragan Kosijer je potvrdio da su ranjenika doveli pred školu u Jovcui pozvali ljude da ga tuku. Nastala je gužva, i u jednom trenutkuŠefik je uspio pobjeći, ali su ga teško ranjenog sustigli i uhvatili, vezaližicom i ubacili u prtljažnik “Stojadina” u kojem su ga odvezli upravcu Škanlija. Nakon mučenja i mrcvarenja, ranjenog dvadesetčetverogodišnjegŠefika Pezerovića su doveli do jedne livade kodZrin,a na južnim obroncima Zrinske Gore, i 26. jula 1991. Godineubili iz vatrenog oružja. Za svoj doprinos odbrani Republike HrvatskePezerović je, između ostalog, posthumno odlikovan Redom PetraZrinskog i Frane Krste Frankopana s posrebrenim i pozlaćenimRahmetli Admir Kulenović i Šefik Pezerovićpleterom i Spomenicom Domovinskog rata. Početkom septembra2011. godine, Županijski sud u Sisku osudio je pripadnika VojskeSAO Krajine Jablana Kejića, jedinog dostupnog od četvorice optuženihhrvatskom pravosuđu, nepravosnažno na sedam godinazatvora za strijeljanje ratnog zarobljenika Šefika Pezerovića, prvogBošnjaka koji je poginuo u odbrani Hrvatske.Operacija “Otkos 10” bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacijaHrvatske vojske u Domovinskom ratu. Izvedena je na područjuBjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije, azapočela je 31. oktobra 1991. i završila 4. novembra 1991. godineOslobođen je okupirani dio Bilogore, oko 300 kvadratnih kilometara.Jednu od presudnih uloga u ovoj operaciji je imala Specijalna jedinicapolicije Bjelovar, kojom je komandovao Hamdija Mašinović.Penzionisani brigadir Hrvatske vojske Mesud Šabanović u Domovinskomratu ostao je bez obje noge. Rođen je u Derventi 1946.godine. U junu 1991. godine raspoređen je u 3. samostalnu bojnuu Slavonskom Brodu, na mjesto pomoćnika komandanta za IPD(informativno propagandna djelatnost). Nakon toga vršio je raznefunkcije: od vođe izviđačko-diverzantske grupe, zamjenika komandantataktičko pješadijsko-tenkovske grupe i na kraju, naredbompredsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, raspoređen jeu Taktičku grupu Istočna Posavina, koja je djelovala u SlavonskomBrodu. Teško je ranjen u Bogdanovcima kod Vukovara, od posljedicabombardovanja aviona JNA, prilikom pokušaja da sa svojom jedinicomuđe u uzavreli Vukovar. Osnovao je Udrugu Bošnjaka braniteljaDomovinskog rata Hrvatske. Penzionisan je sa činom brigadira Hrvatskevojske. “Moja prva borbena akcija bila je napad na Mirkovcekod Vinkovaca, koji su bili jako četničko uporište, ali je u toku akcijestigla naredba da se napad prekine. Prema svjedočenju nekih političaranaredbu je izdao osobno predsjednik Tuđman. Slijedila su drugaratišta na području Nove Gradiške, lično sam zauzeo kasarnu bivšeJNA u Slavonskom Brodu... Bio sam predložen za čin generala, ali suneki ljudi iz hrvatskog vrha kazali da ne smiju dopustiti da balija uHrvatskoj ima čin generala”, priča brigadir Šabanović.Senad Mujagić, policajac iz Siska, najnagrađivaniji je policajacsportista u svijetu. Na sedam policijskih i vatrogasnih olimpijada6 PREPORODOV JOURNAL 137

BOŠNJACI U HRVATSKOJširom svijeta, na kojima je učestvovao, ukupno je osvojio 25 medalja:17 zlatnih, sedam srebrnih i jednu bronzanu. Otac Vehbija muje iz Bosanske Otoke, a majka Ćamka iz Blagaja kod Bosanskog Novog.U dugogodišnjoj aktivnoj hrvačkoj karijeri bio je dva puta šampionJugoslavije, te 13 puta prvak Hrvatske. Senad je od februara1992. godine bio pripadnik Specijalne policije “Ose”. Sa specijalcima“Osa” briljirao je u operacijama “Bljesak”, “Oluja”, u borbamana Velebitu, dubrovačkom ratištu, Daruvaru, Pakracu…50% ukupne odbrane Dubrovnika činili su Bošnjaci, a njihov jeudio u broju dubrovačkog stanovništva samo 4%. Tokom odbraneDubrovnika 23 Bošnjaka su položila život. Hasib Alibegović Ale bioje ratni zamjenik komandanta Specijalne policije Dubrovačko-neretvanskežupanije “Grof”. U bitkama za Dubrovnik ostao je stopostotniinvalid. Rahmetli Hamdija Kovač je nesumnjivo bio najvećiheroj odbrane Dubrovnika. Poginuo je sa još šest svojih saboraca,1. novembra 1991. godine, u oslobađanju sela Bosanka na sjeveroistočnojpadini brda Srđa, kao pripadnik 163. brigade Hrvatskevojske. Prilikom posmrtne dodjele ordenja u Dubrovniku porodiciHamdije Kovača, deset minuta se prolamao aplauz nezaboravnomheroju. Hamdijin snajper se danas čuva kao eksponat u Muzeju suvremenepovijesti Dubrovačkih muzeja. Navodno, uskoro bi jednadubrovačka ulica trebala se nazvati po rahmetli Hamdiji. Također,Dubrovnik još priča i o nezapamćenoj hrabrosti komandanta minobacačlijaAziza Hasanovića. Aziz je uvijek bio tamo gdje je bilonajteže. Danas, iako invalid, ponosan je na svoje učešće u odbraniDubrovnika. I hrabru pogibiju mladog Admira Kulenovića, u mjestuKelino Osoje, 7. septembra 1992. godine, pamte branitelji Dubrovnika,kao i pogibiju pripadnika elitne 4. gardijske brigade “Pauci”,dvadesetdvogodišnjeg Ermina Velića u mjestu Vladnica (Osojnik)...Ratni vojni invalidi Hasib Alibegović i Mesud ŠabanovićLegionarska sudbina bošnjačkih vojnikaPenzionisani pukovnik Hrvatske vojske Mustafa Porobić, tokomDomovinskog rata komandovao je 77. Riječkom brigadom HV-a. “Unekadašnjoj Operativnoj zoni Rijeka učestvovalo je 3.000 Bošnjaka,što je oko 30% ukupne bošnjačke populacije na tom području. Kroz77. Riječku brigadu HV-a, kojom sam zapovijedao, prošlo je 1.500 vojnikaod kojih je 80% Bošnjaka: 120 ih je ranjeno, a 21 je poginuo. Samopojedinima je priznat vojni status u Republici Hrvatskoj”, kaže Porobić.Osim što su bili u prvim vojnim formacijama, Bošnjaci su u Zadruformirali svoju kasarnu koja je bila sabirno-regrutni centar dobrovoljacakoji su zatim upućivani na različita ratišta. “U Sektoruobrane Zadar učestvovalo je više od 500 Bošnjaka, a 22 ih je poginulo.U specijalnoj diverzantskoj ronilačkoj jedinici Hrvatske vojskebilo je 16 Bošnjaka”, priča prof. dr. Emin Teskeredžić, ratni komandantSpecijalne diverzantske ronilačke jedinice HV-a.Visoke činove u Hrvatskoj vojsci imaju brigadir Mirsad Bakšić,vojni tužilac Zbornog područja Zagreb, pukovnik Mehmed Aganović,prvi načelnik Odjela ministarstva odbrane RH za ratnu popunu i mobilizacijuOružanih snaga Republike Hrvatske, pukovnik Bekir Dedić...Svoju posljednju bitku s teškom bolešću, u Zagrebu je 1. februara1999. godine izgubio Mate Šarlija Daidža, penzionisani generalHrvatske vojske, s pravim imenom Nijaz Batlak. Daidža, rođen 15.marta 1929. u Goraždu, bio je jedan od najtajanstvenijih herojaDomovinskog rata. Njegova jedinica proslavila se boreći se protivbivše JNA i četnika na južnodalmatinskom frontu. Posebno se toodnosilo na bitke oko Čepikuća i Stona.Priča o učešću Bošnjaka u odbrani bila bi nepotpuna i bez pomena“Handžar divizije” kojom je komandovao kontroverzni EkremMandal. Početkom jula 2010. godine, Mandal je umro u Labinu u 57.PREPORODOV JOURNAL 137Hamdija Mašinovićgodini života. Hrvatski mediji su u to vrijeme počeli pisati o njemu idovoditi ga u vezu sa navodnim zločinima nad Srbima u Sisku. Mišljenjao Mandalovoj ratnoj ulozi su definitivno podijeljenja. Jedniga smatraju itekako zaslužnim herojem, dok je za druge bio jednanepoželjna ratna pojava. Od Bošnjaka u Sisku nedavno saznajem,da neki ratni prvaci Siska svoju odgovornost za ratne zločine, nakonMandalove smrti, žele isključivo prebaciti na njegovu jedinicu.Na Slavonsko-brodskom području poginulo je stotinjak Bošnjaka,a više od 1.000 ih je ranjeno. Heroj o kojem Slavonija i danaspriča Ahmet Memišević, bio je komandant 2. satnije 1. brigadeZbora Narodne garde “Tigrovi”. Poginuo je 6. decembra 1991. godineu mjestu Gornje Kričke kod Novske.Rahmetli Halid Kopić je bio jedan od heroja oslobođanja mjestaMiljevci kod Drniša. Poginuo je 1. avgusta 1992. godine kao pripadnik113. Šibenske brigade HV-a. Kopić je opjevan u hrvatskimratnim pjesmama. “Halid Kopić, Musliman je bija, za Hrvatsku životpoložija. U akciji teško ga raniše, puščanim ga zrnom pogodiše. Misecdana otkad je stradao, u bolnici život okončao”, napisa nepoznatihrvatski ratni pjesnik.“Hrabar, bošnjački vojnik ima sudbinu francuskog legionara: uratu mu se dive, u miru brzo zaboravljaju!”, često ima običaj kazatihrvatski brigadir Mesud Šabanović. qAvdo HUSEINOVIĆ7

BOŠNJACI U HRVATSKOJIslamski centar u Rijeci na početku 2012. godineTrenutno stanje radova“Islamski centar Rijeka je tema o kojoj se tri godine intenzivnopiše i raspravlja. Izgradnja teče prema zacrtanom planu uz poštivanjesvih rokova i trenutno je u fazi izvedba i završetak radovana samom džamijskom prostoru – muškom i ženskom prostoruza klanjanje, mihrabu, minberu, abdesthani i itikafu, koji bi ubrzotrebali biti gotovi”, izvijestio nas je Hajrudin ef. Mujkanović, glavniriječki imam, dodajući da će se nakon završetka navedenih radovapristupiti uređenju stambenoog dijela Islamskog centra koji će bitinamijenjen za stanove za imame i apartmani za goste.Uz vjersku namjenu, Islamski centar u Rijeci imat će i kulturnute odgojno-obrazovnu ulogu, koja će biti obogaćena i ugostiteljskimsadržajima koji će služiti svima. Prema riječima ing. IrhadaMeheljića, voditelja projekta ispred Islamske zajednice, budućudžamiju pratiti će sljedeći sadržaji: uprava Medžlisa, multimedijalnicentar, restoran s pratećim sadržajima, polivalentna dvorana s pratećimprostorima, prostorije za vjersku poduku (mekteb), stambenii gospodarski dio te natkriveno parkiralište. Veličina parcele nakojoj se gradi riječki Islamski centar obuhvaća oko 10.000 m² i riječje o neizgrađenom građevinskom području iznad riječke obilaznice,tzv. područje Rujevica.Vrlo zahtjevan objekt“Bilo je potrebno pripremiti kompletnu infrastrukture – voda,kanalizacija, struja i telekomunikacijske instalacije, što je napravljenou suradnji s Gradom Rijekom koja je nesebično i profesionalnopomogla na ovome projektu”, istaknuo je Meheljić, dodajućikako je objekt u završnoj fazi gradnje. “Ostalo je još 10-12% poslovado završetka. Mi smo te završne poslove podijelili u dvije faze.U prvoj fazi želimo u potpunosti završiti molitveni dio i te radovenamjeravamo završiti do kraja travnja 2012. godine.” Prva fazaobuhvaća završetak grupe radova: završetak unutarnje obloge kupole,izvođenje konstrukcije mihraba i mimbera, podnog grijanja,estriha, mokrih čvorova u prizemlju i na galeriji, postava kamenana pod, drvenih obloga, oblaganje mihraba kamenom travertinom,ugradnja rasvjetnih tijela i slično, doznali smo od voditelja projekta,koji ističe kako se druga faza radova odnosi na uređenje okolišate radove na etaži “minus dva” i “minus jedan”. “Za drugu fazutrebamo još prikupiti financijskih sredstava i zatvoriti cjelokupnufinancijsku konstrukciju. Ako bude sve išlo po planu glede financija,objekt bi trebao u cijelosti biti gotov do kraja lipnja 2012. godine.”Gradnja Islamskog centra u Rijeci bila je tema sjednice MešihataIslamske zajednice u Hrvatskoj održane 23. prosinca 2011. uZagrebu na kojoj je glavni izvođač radova GP “Krk” pismenim priopćenjemizvijestio da radovi za radno otvorenje Islamskog centramogu biti gotovi potkraj travnja 2012. godine, pa se predviđa da ćeu tom roku i biti radno otvorenje. Sredstva za dovršetak radova zaradno otvorenje Centra u visini od 6,900.000 kuna skoro su osiguranaod Mešihata i Medžlisa u Rijeci, s tim što će Mešihat doniratimilijun, a Medžlis u Rijeci 500.000 kuna. Međutim, sredstva za potpunodovršenje objekta nisu osigurana, a u slučaju da se osigurajupotpuno dovršenje objekta bilo bi do 1. lipnja 2012. godine. Utom slučaju Islamski centar bi svečano bio otvoren početkom rujnaGradilište Islamskog centra u Rijeci2012. godine. Mešihat i Medžlis u Rijeci odustaju od kredita za dovršenjeIslamskog centra jer uvjeti pod kojim se isti nude nepovoljnisu, istaknuto je na sjednici Mešihata.Vjernici pomažu koliko je to u njihovoj mogućnosti, ističe imamMujkanović, dodajući kako i u ovoj situaciji sveopće krize dobrovoljniprilozi za izgradnju Islamskog centra Rijeka svaki dan pristižu.“To, naravno, nije dovoljno za podmirenje svih troškova kojeMedžlis ima, kao i trošak na ime izgradnje Islamskog centra. Bitću optimista, kao što sam uvijek i bio, jer i sam sam osobno vakifmeđu prvima kad se o Centru počelo intenzivnije govoriti. Radovećemo privesti kraju i svi zajedno Centar svečano otvoriti i staviti gau funkciju”, istaknuo je glavni riječki imam i zahvalio se svim donatorimaiz Hrvatske i inozemstva koji su na bilo koji način i u bilo kojemiznosu pomogli izgradnju Islamskog centra. “Neka ih Uzvišeninagradi i podari lijepog zdravlja, a onima koji su u međuvremenupreselili Uzvišeni podari džennet. Naravno, i ovim putem bi još jednompozvao prije svega muslimane Primorsko-goranske županije,a osobito Rijeke a zatim i cijele Hrvatske, da do kraja pomažu ovajhairli projekat u granicama svojih mogućnosti, kao što su to i dosada činili.”Gradnja Islamskoga centra u Rijeci uključuje i gradnju potrebnecestovne infrastrukture, odnosno dvije pristupne ceste MarioGenari koje uključuju Sabirnu ulicu XII. i Spojnu čija je realizacija izgradnjepoboljšati, ne samo pristup Islamskom centru, nego i prometneuvjete u naselju Gornji Zamet. “Izvođač je za Spojnu ulicuuveden u posao 28. rujna 2011. godine. Svi radovi su izvedeni, osimzavršnog sloja asfalta i horizontalne signalizacije. Navedeni radoviizvesti će se kasnije sukladno dinamici izgradnje samog Islamskogcentra, a da se zbog teških tereta koji prolaze prometnicom ne bioštetio završni sloj asfalta. Završetak radova je u skladu s ugovoromi dodatkom ugovora predviđen za 5. ožujka 2011. godine”,izvijestio nas je Zvonko Štimac, viši savjetnik za investicije, voditeljprojekta iz Odjela za komunalni sustav Grada Rijeke, dodajući kako8 PREPORODOV JOURNAL 137

BOŠNJACI U HRVATSKOJje vrijednost radova bila 1.149.864,02 kuna bez PDV-a i uključivaoje spajanje navedene ceste s ulicom Čavalsko. “Druga prometnicapredviđena za dvosmjerni promet – ‘slijepa ulica’”, objašnjava Štimaci dodaje kako projektirana širine prometnica iznosi 2 x 3,25m (vozne trake) + 2 x 0,30 m (rubni trakovi). Nogostup je širine2,00 m, dok na poziciji autobusnog stajališta iznosi 3,00 m. Duljinatrase prometnice iznosi 96,00 m, a maksimalna duljina zahvata, uosi prometnice, iznosi 114,00 m. U okviru radova ceste izvodili suse novi oborinski kolektor, elektroenergetski razvod NN i VN vodova,javna rasvjeta i DTK instalacija. Vrijednost radova za obje cesteiznosi 1.291.165,06 kuna bez PDV-a.“Kao što ste mogli zaključiti radi se o vrlo zahtjevnom objektu –teren u nagibu, skupi i zahtjevni materijali, komplicirana konstrukcijakupola i minareta, mnoštvo detalja, no moramo svi zajednobiti ponosni da je to drugi Islamski centar u Hrvatskoj i to na morušto mu daje posebnu čar”, ističe voditelj projekta ispred Islamskezajednice, Irhad Meheljić, nadajući se kako bi u budućnosti projekt,zbog prekrasne arhitekture, mogao osvajati nagrade i u europskimrazmjerima. “No, puno važnije od nagrada je da nam taj objekt,ako Bog da, zaživi s bogatim sadržajima te da bude oaza duhovnogosvježenja za sve muslimane u Rijeci, ali istovremeno da bude i‘most’ prema svim drugim ljudima bez obzira na konfesiju rasu ilinacionalnost. Pred nama su završni koraci i molim vas, da svatko nasvoj način podupre završetak ovog objekta i da svatko bude misionarna tom putu”, poručio je Meheljić.Prostorno funkcionalna-strukturaIslamskog centraAutor idejnog rješenja riječkog Islamskog centra, njegovog umjetničkogoblikovanja je preminuli akademski kipar Dušan Džamonja,dok su njegovi suradnici, Darko Vlahović i Branko Vučinović,autori arhitektonskog projekta. Islamski centar u svojoj polivalentnojfunkciji objedinjuje vjersku, kulturnu, društvenu i obrazovnukomponentu, predloženim rješenjem koncepcije funkcionalnoprostorneorganizacije maksimalno se akceptiraju značajke svakogpojedinog funkcionalnog sklopa, kao i sve razine njihovih veza imeđusobnog prožimanja. S obzirom da će svojim položajem i izrazomsudjelovati u formiranju identiteta grada, predloženo rješenjeoblikovanja sakralnog korpusa i cjelovitog kompleksa, temelji se nasuvremenom načinu plastičnog razmišljanja i iskustva, kako bi sena najuvjerljiviji način objasnila i povezala simbolika mjesta molitve,Islamske zajednice i vjere.“Ovim se projektom, bez parafrazirajućih i isključivo dekorativnihtradicionalnih motiva, nastojalo približiti više duhovnoj, amanje formalnoj tradiciji islama. Po islamskoj tradiciji molitvenogprostora, on nikada nije bio ograničen isključivo na zatvoreni prostor,jer se molitva islamskih vjernika oduvijek obavljala podjednakona otvorenom, kao i u zatvorenom prostoru. Koristeći prirodnipad terena, molitveni dio – džamija s minaretom, shvaćena je kaoskulptura smještena na pravilan postament – pješački trg, a sviostali sadržaji Islamskog centra nalaze se u dvije etaže ispod platoa,te na taj način ne narušavaju integritet volumena skulpture.U vanjskom ritmu volumena, u segmentima kalota i u njihovimobrisima, pojavljuje se polumjesec kao jedinstveni islamski simbol,dok se u unutrašnjosti igrom svodova, koji izviru iz samoghorizonta, stvara iluzija nebeskog svoda i beskrajnosti prostora.Na isti način tretirano je i skulpturalno oblikovanje minareta, vertikalnevisine cca. 23 metra, koji je smješten desno od ulaza, neposrednouz pročelje molitvenog prostora”, stoji u idejnom rješenuPREPORODOV JOURNAL 137Prilazna cesta za Islamski centar u Rijeciovog, za muslimane, ali i građane Rijeke, važnog mjesta okupljanjai molitve.Džamija se nalazi na platou do kojeg se pješački dolazi spuštanjemblagim stepenicama sa sjevera, s novoformirane prometniceili s pristupnog trga sa zapadne strane. Pristupni trg je mjesto okupljanjaprije ulaska u džamiju, a s platoa se preko obilaznice ostvarujevidik na Kvarnerski zaljev i grad Rijeku. Pješački pristup ostvarenje u nivou terena od svake etaže Centra. Kolni pristup ostvaren jes prometnice sa zapada, te internom prometnicom s južne strane.“Za potrebe Centra osigurano je 78 parkirališnih mjesta navanjskom i unutarnjem, natkrivenom parkiralištu. Akceptirajućitipologiju vjerskog prostora, projekt je podređen strogim vjerskimpravilima, kao što su nemiješanje muškaraca i žena u molitvenomprostoru, pozicija minareta s desne strane od ulaza, odvajanje ulaznogprostora na čisti i nečisti dio s mjestom za skidanje i odlaganjecipela, postavljanje elementa vode u ulaznom prostoru”, stoji u dokumentuu kojemu se ističe kako se u džamiju ulazi kroz otvorenitrijem, formiran kao natkriveni prostor pred ulaznim halom, s kojimje povezan velikom staklenom stijenom. Širokim lučnim otvorenimstepeništem ili ostakljenim dizalom, spušta se iz ulaznog halau ostale prostorije Islamskog centra, smještenim u donji etažama.Glavni molitveni prostor organiziran je tako da je središte zbivanjamihrab postavljen u smjeru jugoistoka (orijentiran prema Meki),zamišljen kao sferna skulptura s dva jača korpusa i s nišom u sredini,dok je minber, uzdignuto mjesto sa stepenicama, smješten sdesne strane. U stražnjem dijelu molitvenog prostora, u niši, nalazise itikjaf, prostor za meditaciju i samostalnu molitvu. U etaži ispodplatoa smješteni su sadržaji Centra. To su: polivalentna dvorana,ulazni hal s garderobom, sanitarije, kafe bar i restoran, uprava sknjižnicom i internet čitaonicom, gospodarski sklop s kotlovnicom,strojarnicom, telefonskom centralom, te natkriveno otvoreno parkiralištedok će se restoran nalaziti na južnoj strani. Najniža etažarezervirana je za prostorije za vjersku obuku, stanovi za imame ivjerske službenike, te sobe za goste.S obzirom na zanimanje koje je izgradnja Islamskog centra probudilau gradu Rijeci, njegovo otvaranje značit će ne samo mjestookupljanja muslimana, nego svih građana koji se žele upoznati sislamskom kulturom, ali i sudjelovati u manifestacijama koje ćemuslimani i Bošnjaci u bliskoj budućnosti organizirati u prostorimakoji će zadovoljiti njihove potrebe. qHelena ANUŠIĆ9

BOŠNJACI U HRVATSKOJObilježavanje Svjetskog dana vjerske slobodeU društvu dobrih ljudiSvečanom skupštinom Udruge za vjersku slobodu u RepubliciHrvatskoj, u subotu 28. siječnja 2012. u hotelu “Four Points” u Zagrebu,pred više od 200 uzvanika, štovatelja mira, ljudskih prava ivjerskih sloboda, obilježen je Svjetski dan vjerske slobode. Brojnimprisutnima, među kojima su bili predstavnici vjerskih zajednica, državei Vlade RH, obratili su se dr. John Graz, generalni tajnik Internacionalneudruge za vjersku slobodu (IRLA), mr. sc. Raafat Kamal,tajnik Udruge za vjersku slobodu za Europu (IRLA-EU), Franjo Dubrović,tajnik Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, mr. sc.Ljiljana Matković Vlašić, predsjednica Udruge za vjersku slobodu uRH i dr. Slobodan Lang, predsjednik Skupštine Udruge. U glazbenomdijelu svečanosti nastupio je Gospel anasambl “Agape”.U uvodnim izlaganjima naglašeno je da je u svijetu u porastufundamentalizam, koji je karikatura svake religije u kojoj se pojavi.Vjerske slobode su vrlo bitne, one su srce ljudskih prava. Međutim,čak 68% stanovništva živi u dijelovima svijeta gdje nema nikakvevjerske slobode. Zabrane počinju ograničavanjima i diskriminacijom,zatim progonima i mučenjima, a na kraju čak i ubojstvima.Neke državne vlade dopuštaju takve tretmane. Vjerska slobodaje posebno zapriječena vjerskim fanatizmom, često puta u kolizijiizmeđu vjere i države, Vlade i vjere, netolerancije, konačno i sekularizma.Sve se to događa i u demokratskim društvima. Posebno jeizražena zabrinutost zbog erozije vjerskih sloboda u nekim europskimzemljama.Čuvanje ljudskih i vjerskih slobodaUdruga za vjersku slobodu u RH okuplja vjernike i sljedbenike svihvjerskih i ideoloških tradicija, a od 2004. godine dodjeljuje posebnapriznanja zaslužnim pojedincima za zalaganje u promicanju vjerskihsloboda i tolerancije. Ovogodišnji dobitnici priznanja su prof. dr. IvoJosipović, predsjednik RH, prof. dr. Hans Küng, svjetski poznati teologi zagovaratelj mira i svjetske etike, dr. sc. don Stanko Lasić, katedralnižupnik u Dubrovniku, prof. Josip Takač, prvi tajnik Udruge i višisavjetnik za osnovno i srednje obrazovanje u Sisačko-moslavačkojžupaniji, dipl. ing. Srđan Škunca, pročelnik Odjela gradske uprave Rijekeza razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, prof.Tihomir Kukolja, direktor Adventističkog radija i ravnatelj novinskeslužbe “Adventpress”, doc. dr. Aziz ef. Hasanović, pomoćnik predsjednikaMešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i Redžo Hamzić,hadžija plemenitog i poštenog srca iz Bosne i Hercegovine.U ime predsjednika Ive Josipovića priznanje je primio dr. sc.Stephen Nikola Bratulica, povjerenik predsjednika RH za vjerskezajednice. On je pročitao predsjednikovo pismo u kojem se kaže:“U svom poslu, a i u životu općenito, uvijek se nastojim držati oneVoltaireove maksime: ‘Ne slažem se s tobom, ali ću uvijek branititvoje pravo na vlastito mišljenje’. Mislim da to treba biti temeljniprincip demokratske komunikacije u Hrvatskoj, a u svjetonazorskimi vjerskim pitanjima poticaj svim građanima na poštivanje posebnostirazličitih svjetonazorskih i religijskih identiteta, na snošljivosti težnju za uzajamnim upoznavanjem, te na jačanje dijaloških,ekumenskih i međukonfesionalnih inicijativa koje Hrvatskoj danastrebaju i trebat će joj u budućnosti.”Obraćanje doc. dr. Aziza ef. Hasanovića na svečanostiPrimajući priznanje, doc. dr. Aziz ef. Hasanović je rekao da suljudi stvoreni različitima kako bi se upoznavali. “Kada bismo željelinabrojati koje su to sve odrednice po kojima se ljudi mogu raspoznavati,teško bi se našoj listi nazirao kraj. To je samo jedan segmentkoji ukazuje na bogatstvo ljudskog roda. Nažalost, ponekadse pozitivne odrednice, kojih je daleko više nego onih negativnih,potisnu, a ove negativne dođu u prvi plan. Tako ljudi jedni drugenegiraju, isključuju, omalovažavaju, ukratko diskriminiraju. Međutim,svako isključivanje, negiranje, omalovažavanje ili bilo koji drugioblik diskriminacije suprotan je božanskim i ljudskim zakonima.Kada bi netko htio tražiti razlike, samo među nama prisutnima, našaobi ih mnogo. Ali, iako smo različiti po svojem izboru, po svojemuvjerenju, mi smo ovdje jednaki po cilju, a to je promicanje univerzalnihvrijednosti prije svega ljudskih prava i vjerskih sloboda,a u konačnici izgradnji stabilnog i prosperitetnog društva. Uvjerensam da imamo puno više zajedničkih osobina nego onih koje nasrazlikuju. Važna je činjenica i snažna poruka koju šaljemo s ovogmjesta, a to je da različitosti nisu isprika onima koji nisu za konstruktivnodjelovanje te da samo zajednički kao ravnopravni članovinašeg društva možemo doprinijeti razvoju istog. Ne smijemoizostaviti iz vida da smo prije svega samo ljudi koji vrijede upravoonoliko koliko su spremni da cijene drugoga i drugačijeg. Budući dagranice naše slobode sežu do granica slobode drugoga, znajmo dasloboda duha ne poznaje granice i mi uvijek moramo nastaviti stremitika tomu da budemo bolji i da damo svoj maksimalni doprinosrazvoju društva ne osvrćući se na eventualne prepreke. Raduje mečinjenica da ste u Islamskoj zajednici i u meni osobno prepoznalipartnera u promicanju ljudskih prava i vjerskih sloboda”, rekaoje Hasanović i istaknuo da je priznanje za njega iznimna čast, aliistodobno i obveza da u narednom razdoblju nastavim s radom izalaganjem za opće dobro. Naglasio je da je Islamska zajednica uRH, inspirirana svojim univerzalnim načelima, promicala, promiče ipromicat će univerzalne vrijednosti poput ljudskih prava i vjerskihsloboda, smatrajući to svojom svetom zadaćom i poslanjem.10 PREPORODOV JOURNAL 137

BOŠNJACI U HRVATSKOJDrugi nagrađeni Bošnjak, hadžija Redžo Hamzić, uvodno se zahvalioorganizaciji ADRA, međunarodnoj nevladinoj humanitarnojorganizacija, koju je osnovala Kršćanska adventistička crkva. Zahvaljujućidr. Mataku, Lipoharu, Lovrencinu, Bašiću i drugima, ADRA jehadžiji Redži kupila kuću u Sarajevu. Osvrćući se na riječi koje su pročitaneu obrazloženju za dodjelu priznanja, rekao je da je postupioonako kako određuju Božji i ljudski zakoni. “Hvala Dragom Allahu štome je najprije doveo u situaciju da nađem izgubljeni novac, a potomMu još više zahvaljujem što me je naučio poštenju i tome da ne razlikujemljude. Ni trenutak nisam dvojio trebam li novac vratiti nesretnomvlasniku ili ne vratiti. Jedino mi je žao što doista nisam bio umogućnosti da jednom roditelju i ja svojim prilogom pripomognemu izlječenju njegova djeteta. Bog je jedan i On je Bog svima namaživim stvorovima na svijetu. Zahvaljujem na priznanju. Svima želimmir, ljubav, slogu i lijepu riječ”, rekao je Redžo Hamzić.Na kraju svečanosti voditelj programa dr. sc. Dragutin Matak,tajnik Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, rekao je:“Podjelom priznanja ovim uglednim i hrabrim osobama nismo seželjeli dodvoriti ikome, već ohrabriti što više ljudi da čuvaju i njegujuljudsku i vjersku slobodu. Nastojali smo poručiti svima: ‘Kadase zalažete za čovjekovu slobodu, koju svakom čovjeku Bog daruje,onda se nalazite u dobrom društvu.’”Lijepo je saznanje da su se u društvu dobrih, plemenitih i čestitih ljudi,čije su zasluge i djela prepoznata, našla i dvojica Bošnjaka/muslimanaiz Hrvatske i BiH. qIsmet ISAKOVIĆObrazloženje za dodjelu priznanjaUDRUGA ZA VJERSKU SLOBODUU REPUBLICI HRVATSKOJAziz HasanovićGospodin Hasanović dugi niz godina ispred Islamske zajednice u Hrvatskoji u svoje osobno ime aktivno učestvuje u jačanju i afirmiranjumeđureligijskog dijaloga i zaštiti vjerskih sloboda u Republici Hrvatskoj.Više puta aktivno je učestvovao na okruglim stolovima sa predstavnicimadrugih vjerskih zajednica koji su za cilj imali međusobno približavanje,ali i razgovore o osjetljivim temama koje tište neku od vjerskih zajednica.Aktivno je učestvovao u realizaciji različitih inicijativa pokretanih odvjerskih zajednica u Hrvatskoj kao onoj o zaštiti obitelji ili Tjednu međureligijskogdijaloga u duhu Asiza – program o međusobnom upoznavanjužidova, kršćana i muslimana – koji se održava svake godine. Na Filozofskomfakultetu družbe Isusove u Zagrebu već nekoliko godina studentimapredaje predmet Islam, a prošle godine je od studenata ocijenjenkao najbolji predavač na Fakultetu. Također, o islamskoj kulturi i civilizacijipredaje i na Vojnom učilištu u Zagrebu te na taj način educira budućehrvatske vojnike o islamu, ali i vjerskom pluralizmu Hrvatske.Ono što je posebno za izdvojiti je njegov angažman na pripremi hrvatskihvojnika koji odlaze u mirovnu misiju u Afganistan. Za svaku dosadašnjugrupu hrvatskih vojnika, koji služe u misiji ISAF, održao je niz predavanjai prezentacija o kulturološkom, vjerskom i plemenskom mentalitetuzemlje u koju odlaze. Zahvaljujući i Hasanovićevom angažmanu dosada, hvala Bogu, nijedan hrvatski vojnik nije stradao u toj napaćenoj iratom opterećenoj zemlji. Štoviše, hrvatski vojnici su odmah uspostaviliodličnu suradnju sa tamošnjim vjerskim vođama, a preko njih i sa lokalnimstanovništvom te utrli put međusobnog povjerenja i prijateljstva.Kao direktor Centra za halal certificiranje, koji djeluje pri Islamskojzajednici u Hrvatskoj, gospodin Hasanović sa svojim suradnicima uislamskom svijetu započeo je utirati put hrvatskim prehrambenim proizvodimai na taj način afirmaciji hrvatske države i vrijednosti vjerskogpluralizma koji egzistira u našemu društvu.Zbog svega toga, poštovani gospodine Hasanoviću, Udruga za vjerskuslobodu spremno Vam dodjeljuje priznanje za afirmaciju ljudskihprava i vjerskih sloboda u Republici Hrvatskoj.Redžo Hamzić i Aziz HasanovićRedžo HamzićNajdragocjenija nastojanja u promicanju vjerskih i ideoloških slobodajesu ona koja se ostvaruju u svakodnevnom životu, naročito u teškavremena kao što je rat i vjersko – nacionalna netrpeljivost. Redžo Hamzićiz okolice Čajniča u istočnoj Bosni i Hercegovini izraziti je primjer poštivanjai uvažavanja čovjeka i na protivničkoj strani.Redžo Hamzić je pobožni musliman, koga su u prošlome ratu srpskesnage potjerale iz njegova doma i spalile cijelo selo. U tome ratnom vrtloguumrla mu je supruga. Redžo je ostao sam s dvije malodobne kćeri.Prošao je rat, a oni su nastanili u Goraždu u nekoj garaži, a zatim u tuđojpolusrušenoj kući. U takvoj situaciji Redžo pokazuje izuzetno poštenje iuvažavanje čovjeka i njegove svojine.Zaposlio se Redžo na parkiralištu, gdje je zarađivao mjesečno 90konvertibilnih maraka, što je bilo nedovoljno za preživjeti. Međutim,jednog je dana na parkiralištu, svom radnom mjestu našao vrećicu sa235.000 konvertibilnih maraka. Nakon nekoliko dana utvrđivanja komenovac pripada, ispostavilo se da je to ušteđevina nekog Srbina koji je timnovcem namjeravao platiti operaciju svojemu sinu.Ne premišljajući mnogo Redžo je pozvao čovjeka i njegovu supruguu svoje sklonište i u prisutnosti suca vratio im sav novac. Uzalud su ganagovarali da zadrži za sebe dio novca, koji mu i zakonski pripada. Redžoje čak izjavio da bi, kada bi imao sredstava, još i pomogao ocu koji spašavaživot svojemu sinu. Mogao je Redžo kupiti tim novcem deset kuća zasvoje protjerane suseljane i smatrati kako mu je to Allah darovao. Jednisu ga kovali u zvijezde, a drugi smatrali nerazumnim, čak i politički nepodobnim.Redžo je ponajviše pokazao visoki stupanj slobode od javnog mišljenjakoje ponekad oblikuju jednostrana nacionalna i ideološka nastojanja. Svojimpoštenjem dao je primjer kako se ostvaruju i djeluju ljudske slobodekoje su temelj čovjekova dostojanstva. Ovo se dogodilo u susjednoj državi,ali je pozitivni utjecaj ovog hrabrog djela brzo prešao granice i još i danasoduševljava pobornike ljudskih sloboda cijeloga svijeta.Zbog toga gospodin hadži Redžo Hamzić zavređuje zahvalnost i priznanjeUdruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, kao i svih nas. qPREPORODOV JOURNAL 13711

hrvatskaReferendum prošao, predstavljen proračunNajava nastavka reformi“Hrvatska je rekla ‘da’ Europskoj uniji čime je potvrdila kontinuitetproeuropskog opredjeljenja građana, od samog nastanka hrvatskedržave pa do danas. Istina, bilo je trenutaka kada je podrška ozbiljnopadala. Ali rezultat referenduma pokazuje da je europska Hrvatskaimala i ima stabilnu podršku i da nije pokleknula pred iskušenjimagospodarske krize, nezadovoljstva unutarnjom politikom, haaškimfrustracijama… Osobno, nikada nisam sumnjao u mudrost demokratskevećine i europsku budućnost Hrvatske. Svakako, treba zahvaliti isvim građanima koji su sudjelovali u raspravi o Europskoj uniji i izašlina referendum. Treba zahvaliti i onima koji su glasovali protiv. I oni susvojim glasom pokazali brigu za budućnost zemlje”, rekao je predsjednikRepublike Ivo Josipović nakon referenduma hrvatskih građana opristupanju Hrvatske EU održanog 22. siječnja 2012.Predsjednik je upozorio da je važno da Hrvatsku, a posebnovlast, ne obuzme pretjerani eurooptimizam, očekivanje da će EUsam po sebi biti lijek za sve naše slabosti. Poželjna je biti eurorealist,poimati EU kao veliku priliku koju tek treba iskoristiti pameću,kreativnošću i napornim radom. Referendum je početak nove,zadnje i odlučne faze našeg puta u EU. Osim toga potrebno jenastaviti prilagođavati naš pravni sustav često vrlo promjenjivimnormama EU i odlučno ga provoditi u praksi. “Opći politički okvirvladajuće koalicije, Plan 21, Vlada mora pretočiti u niz konkretnihreformi od kojih neke nisu neposredna obveza iz pregovora s EU,ali bez kojih teško možemo zamisliti uspjeh na europskoj sceni. Dugoročnogledano, možda su najvažnije reforme državne i lokalnesamouprave te znanosti i obrazovanja”, rekao je predsjednik.Uprava, koja je s jedne strane instrument državne vlasti u provođenjupolitike, s druge je najvažniji servis za građane i gospodarstvo.“Naši su građani potvrdili svoju volju za europsku Hrvatsku utrenucima kada je gospodarska kriza u Hrvatskoj i dužnička krizau EU ili na samom vrhuncu ili mu se približava. Svakako, to je pozitivanznak zrelosti i društva i države u Hrvatskoj koji treba iskoristitiza reforme i izlazak iz krize”, rekao je Josipović i dodao da jerasprava pred referendum jasno pokazala da se euroskepticizamnajčešće temelji na nezadovoljstvu stanjem u zemlji. “EU je više odpukog zajedničkog tržišta, to je zajednica vrijednosti. Vidjeli smokako su nam već i početni uspjesi uspostave vladavine prava vratilisamopoštovanje i nadu. To je tek početak, nadu treba pretvoriti uoptimizam, optimizam u akciju, akciju u rezultat, u uspjeh! Hoćemouspješnu, europsku Hrvatsku!”, zaključio je hrvatski predsjednik.EU je nova prilikaZadovoljstvo s rezultatima referenduma(Barroso, Milanović, Josipović i Šprem)Riječi predsjednika Josipovića jasno su upozoravale da je predHrvatskom još dosta posla i da on neće prestati ulaskom Hrvatske uEU. Zadovoljstvo rezultatom referenduma iskazali su i predsjednikHrvatskog sabora Boris Šprem i predsjednik Vlade Zoran Milanović,a čestitke su uputili i dužnosnici EU. “Pozdravljamo pozitivan ishodreferenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Ovim glasovanjemhrvatski su građani dali snažniju potporu europskoj integraciji,čestitamo Hrvatskoj i njezinu narodu na njihovu izboru. Članstvou Europskoj uniji otvorit će im nove prilike i pridonijeti osiguranjustabilnosti i prosperiteta njihove zemlje”, poručili su predsjednik Europskekomisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Europskog vijećaHerman Van Rompuy. Dodali su da hrvatska vlada “s mandatom narodasada može dovršiti preostale pripreme za članstvo” i izrazili suveselje zbog “glatke ratifikacije u hrvatskom parlamentu kao i uskorou svim parlamentima zemalja članica EU, kako bi 1. srpnja 2013.Hrvatska postala 28. članica te asocijacije”. Njih dvojica nisu propustilireći da skoro pristupanje Hrvatske šalje i snažnu poruku cijelojjugoistočnoj Europi. “Hrvatsko pristupanje pokazuje da je uz političkuhrabrost i odlučne reforme članstvo u Europskoj uniji dostupno.Pozitivno glasovanje dobra je vijest za Hrvatsku, dobra je vijest zaregiju i dobra je vijest za Europu”, poručili su.Među prvim političkim strankama iz Europskog parlamenta reagiralisu “zeleni”. U njihovo je ime njemačka zastupnica FranziskaBrantner poručila da su se Hrvatski birači jasno izjasnili za europskubudućnost svoje zemlje. Ujedno smatra da će rezultat referendumaojačati modernističke snage i u susjednim zemljama te da će pridonijetistabilizaciji regije. Mišljenja je da je javna rasprava u proteklihnekoliko tjedana oko ulaska Hrvatske u EU bila dobra i da je osnažilademokratski legitimitet pristupnog procesa, ali je i rekla da je šteta štose hrvatska vlada odlučila održati referendum u tako kratkom roku takoda javnost nije imala prostora za raspravu u onakvoj širini kakva jebila potrebna. Zbog toga je vrlo važno da se započete reforme vezaneuz EU nastave na još transparentniji način i uz još veće sudjelovanje civilnogdruštva. “Za hrvatsku vladu rezultat bi trebao biti katalizator zajoš bržu provedbu preostalih reformi, posebice na području reformepravosuđa, reforme vezane uz antikorupcijske mjere, zaštitu manjinai domaće procesuiranje ratnih zločina”, naglasila je Brantner i dodalakako će europski zeleni i dalje od Europske komisije i Europskog parlamentatražiti temeljiti monitoring hrvatskog procesa reformi.Građani zbunjeni i nemotiviraniSlab odaziv građana (43,58%) potpredsjednica Vlade MilankaOpačić tumačila je umorom ljudi koji su i razočarani te nemaju povjerenjau nijednu instituciju. “Nadam se da će uskoro vidjeti sveprednosti Europske unije”, rekla je Opačić, a bivši je predsjednik,unatoč lošem odazivu rekao da je ostvaren dobar rezultat od 66,27%za EU. “To je dobar rezultat. Očekivao sam oko 60%, a ovo je neštoviše. Odaziv, doduše, jest slab, no to je razumljivo. Europa je u svojimproblemima, svijet je u problemima, nema regulatora u fiskalnoj ni12 PREPORODOV JOURNAL 137

hrvatskamonetarnoj sferi. Našim ulaskom doprinijet ćemo da se sve to riješi”,komentirao je bivši predsjednik države Stjepan Mesić.Nenad Zakošek sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanostismatra da je velik dio građana zbunjen i nemotiviran. Ovo je razdobljeinformiranja bilo prekratko. “Ljudi su tek izašli s birališta zaparlamentarne izbore, bili smo svjedoci jednog načina mobilizacijeod strane euroskeptika. Ljudi su ostali neodlučni, a ovo su rezultati”,rekao je Zakošek.U kampanji koja je trajala vrlo kratko mišljenje je nevladinihorganizacija da Vlada nije u potpunosti osigurala demokratskuraspravu, forsirajući samo opciju koja je bila za ulazak Hrvatske uEU. Osim toga, kampanja je bila nesuvisla, banalna i na momentesmiješna, podržale su je i stranke parlamentarne opozicije, a protivsu bile neke stranke desnice koje nisu ušle u Hrvatski sabor. Kakogod bilo, premijer Milanović je rekao da je ovo povijesna odluka.“Donijeli smo je sami, nitko drugi osim nas. Ovo je veliki zaokret zasve, a uspjeh ili neuspjeh ovisi o nama samima”, izjavio je.Proračun manji za 4,6 milijardi kunaPremijer je osim kampanje za referendum imao pune ruke poslai oko proračuna za ovu godinu. Vladine mjere i smjernice za izraduproračuna, koje su usvojene krajem siječnja, predviđaju smanjenjerashoda državnog proračuna za 4,6 milijarde kuna, tako da bi rashodiproračuna iznosili 117,6 milijardi kuna, prihodi bi bili 108 milijardikuna, a deficit državnog proračuna 9,6 milijardi kuna ili 2,8% BDP-a.Na rashodovnoj strani proračuna raste iznos potreban za mirovine(0,5 milijardi kuna) i za kamate (1,2 milijarde), a smanjuju se rashodiza zaposlene (oko 2 milijarde kuna), materijalne rashode (350 milijunakuna), subvencije (1,4 milijarde kuna), naknade građanima i kućanstvima(0,5 milijarde kuna) te ostali rashodi (oko 2 milijarde kuna).Što se prihodovne strane proračuna tiče, na sjednici je istaknutoda nema rizika za prihode jer je procjena napravljena vrlo konzervativno,odnosno nisu uračunati inflacija, povećanje PDV-a i predviđenirast BDP-a. Vlada u ovoj godini planira smanjenje deficita središnjedržave za 5,3 milijarde kuna ili 1,6%-tnih bodova BDP-a, i to uz gospodarskirast od 0,8% i inflaciju od 2,4 posto. Podiže se opća stopaPDV-a s 23% na 25%, smanjuje PDV za dječju hranu, ulja, masti i računeza vodu te produljuju rokovi plaćanja PDV-a na 45 dana.Također se s 15% na 13% smanjuje stopa doprinosa za obveznozdravstveno osiguranje koju poslodavci plaćaju na bruto plaće, štobi ukupno na godišnjoj razini bilo smanjenje proračunskih prihodaod oko 2,4 milijarde kuna, a povećava neoporezivi dio plaće i mijenjajuporezni razredi. Iznos osnovnog osobnog odbitka podiže se s1.800 na 2.200 kuna, mijenjaju se porezni razredi, a stope porezaostaju iste (12, 25 i 40%). Ukupni godišnji efekt tih mjera je smanjenjeprihoda od oko 250 milijuna kuna. Vlada planira ukidanjemPremijer Zoran Milanovićpretporeza na troškove reprezentacije i korištenja automobilaostvariti godišnji efekt u visini od 550 milijuna kuna.Premijer Zoran Milanović poručio je da državni proračun morabiti realan i ambiciozan kako bi potaknuo razvoj, jer mala je koristod fiskalne stabilnosti ako zemlja stoji i ne ide naprijed. “Pokretačirasta moraju biti izvoz roba i nove investicije”, rekao je Milanović,naglasivši da je izlazak iz krize moguć jedino uz gospodarski rastkoji će otvarati nova radna mjesta.Vlada u godini u kojoj su u cijeloj Europi vrlo nepovoljne okolnostiočekuje gospodarski rast od 0,85%, a “tajna uspjeha” je u rastu državnihinvesticija. “Sveto trojstvo” Vladine politike u tom razdoblju suodrživost javnih financija u skladu sa Zakonom o fiskalnoj odgovornosti,stvaranje preduvjeta za pokretanje gospodarskog rasta i zaštita socijalnonajosjetljivijih skupina društva. Nakon dramatičnog pada bruttoinvesticija u 2010. za 11,3% te u 2011. za 7,3%, Vlada u ovoj godinioptimistično planira rast investicija od 7,4%. “Vlada mora u iduća tritjedna do mjesec dana definirati sve projekte za investicije koje bi ovegodine trebale ukupno dosegnuti čak osam milijardi kuna”, dodao jeprvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Ocijenio je kako je to vrlo optimističanscenarij, a u slučaju pogoršanja situacije Vlada ima i “druguliniju obrane”, odnosno još radikalnije rezanje potrošnje.Ministar financija Slavko Linić istaknuo je kako se većina investicijaplanira usmjeriti u projekte kojima se uvoz zamjenjuje domaćomproizvodnjom. Investicije u električnu energiju, plin i prijevoz (lukei željeznica) napokon će potaknuti rast realnog sektora, ustvrdio jeLinić. Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić upozorioje na dodatni deficit, koji nije ušao u smjernice, od tri milijardekuna na ime dospijeća određenih jamstava, duga umirovljenicima ideficita HAC-a i ARZ-a. “To znači da bi ukupni deficit zapravo iznosio4% BDP-a, što bi bilo za 2,1%-tni bod manje nego lani, a ako to Vladauspije ostvariti bit će to odličan rezultat”, kazao je Grčić. qEdis FELIĆMeđimurci najviše za EUUkupan odaziv na birališta iznosio je 43,58%, čime je Hrvatska postala neslavni rekorder jer je odazivbio najmanji od svih zemalja koje su pristupale Europskoj uniji. Međutim, u Hrvatskoj je na birališta izašlo47,50%, a u inozemstvu 3,47%. Za ulazak Hrvatske u Europsku uniju glasalo je 1,297.729, odnosno 66,27%glasača, a protiv je bilo njih 648.897, odnosno 33,14%. Nevažećih je listića bilo 0,6%, odnosno 11.713.U Međimurskoj županiji za EU je glasovalo 75,73% birača, u Brodsko-posavskoj 72,61%, a u Požeškoslavonskojžupaniji 70,14%. Potporu ispod 60% iskazali su birači u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ukojoj je za EU bilo 56,93% birača i Splitsko-dalmatinskoj 58,55%. U svim ostalim hrvatskim županijama iGradu Zagrebu potpora je bila veća od 60%.U Varaždinskoj županiji za je glasovalo 69,90%, Vukovarsko-srijemskoj 69,20%, Primorsko-goranskoj 68,81%, Istarskoj 68,40%, Gradu Zagrebu67,80%, Sisačko-moslavačkoj 67,66%, Osječko-baranjskoj 67,55%, Karlovačkoj 66,69%, Virovitičko-podravskoj 65,45%, u Zagrebačkoj 65,00%, Bjelovarsko-bilogorskoj62,22%, Šibensko-kninskoj 63,74%, Zadarskoj 61,42% i u Koprivničko-križevačkoj 60,47%. qPREPORODOV JOURNAL 13713

hrvatskaDr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RHRegionalne manjinske novinePitanja koja smo gospođi dr. sc. Andrei Zlatar Violić, ministricikulture Republike Hrvatske, postavili kao inicijalna za jedan nedugačak, ali ipak direktni razgovor, u ovom smo prvom kontaktudobili kao pisani odgovor. Bili smo (nemalo) razočarani i insistiralina direktnom – kako se nova vlast i obvezala svojim biračima –kontaktu. Isprika: ministrica ima velike obveze oko raspodjele novcana državnoj razini (a koja je u tijeku u Vladi RH), također i njenetemeljite pripreme za skoru prezentaciju hrvatske kulture u Parizu.Obećano nam je čvrsto da će, po povratku iz Francuske – naravnouz nova pitanja – uslijediti i pravi kontakt naših novinara s gospođomministricom.Rodnu ravnopravnost treba uključiti upodručje kulturne politikeKontinuirano se manje-više i dosad uspješno koordiniralo uMinistarstvu kulture RH ljudskim i novčanim sredstvima. Vi stedošli na čelo tog Ministarstva u teško recesijsko vrijeme. Na čemuveć insistirate, koji su prioriteti raspodjele resursa u kulturi, a kojirazvojni prioriteti?Kulturni model koji mislim etablirati omogućio bi uvjete za ravnopravanrazvoj institucionalne i nezavisne kulture putem promjenau načinu financiranja – stvaranjem nezavisnih fondova i multipliciranjemizvora financiranja, te promjenom jednogodišnjeg uvišegodišnji ciklus financiranja. Prioritetno će, svakako, biti uvođenjeevaluacije kao nužnog elementa pri financiranju projekatate izrada okvirnih strateških smjernica razvoja kulture. To znači ipromjenu uvjeta natječaja za tzv. javne potrebe u kulturi.Bošnjačka nacionalna manjina u Zagrebu i Hrvatskoj je drugapo brojnosti. Zanima nas detaljnije dio raspodjele koji se tiče nacionalnihzajednica. Osnova su, naravno, kvalitetni programi, alibi trebalo više ulagati i u edukaciju bolje organizacije.Svjesni smo, dakako, važnosti kulturnog pluralizma te doprinosanacionalnih manjina razvoju i identitetu Hrvatske. Kriterijiza raspodjelu, kao i u svim ostalim “manjinskim” slučajevima jeostvarenje umjetničkih dosega, doprinosa kulturi, ali i uvažavanjespecifičnosti koje grupu definiraju manjinskom. U tom smislu i ovajrazgovor neka bude i poziv za što većim brojem kvalitetnih programamanjinskih predlagatelja putem kojih će naglasiti specifičnostikoje su im važne, ali istovremeno obogatiti kulturu Hrvatske.Časopisi i novine su važan dio procesa osnaživanja drugačijih,drugih. Molimo Vas da komentirate i sadržaj našeg časopisa –“Preporodovog Journala”. Zasad se sve, zapravo, zasnivalo na svetanjem entuzijazmu i volonterstvu. A i sve manje novčanih sredstavaza tiskanje.Slažem se s vašom tvrdnjom da su “časopisi i novine važan dioprocesa osnaživanja drugačijih, drugih” i da se njihovo izlaženje nipoštone može i ne smije osloniti najvećim dijelom na entuzijazami volonterstvo pojedinaca. To ćemo nastojati promijeniti intenziviranjemmeđusektorske suradnje, u ovome slučaju suradnje sVladinim uredom za nacionalne manjine koji, između ostalog, dajeprijedloge i mišljenja za financiranje određenih potreba pripadnikaDr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RHnacionalnih manjina i njihovih udruga. Istovremeno, razmišljamo opoticanju regionalnih profesionalnih novina.Vrlo ste agilni u zahtjevima afirmacije Krležine ostavštine. Čulasam to i osobno na skupu koji su organizirale Ženske studije M.J. Zagorka, početkom prosinca 2011. godine u Europskom domu.Npr. sljedeće je godine 100-ta obljetnica rođenja bošnjačko-hrvatskogknjiževnika, ali sa zagrebačkom adresom, Envera Čolakovićakoji još nema cjelokupno, kritičko izdanje. Veliki je njegovdoprinos i prevodilaštvu s mađarskog jezika itd. Namjeravate lise uključiti u taj projekt? I slične projekte?Obilježavanje važnih datuma i činjenica značajnih umjetnika/ca,kulturnih djelatnika, objavljivanje kritičkih izdanja, kao i valorizacijaukupnih ostavština, svakako su aktivnosti koje Ministarstvo kultureRH podržava. Ona uvijek traže posvećenost suradnika, kolega, kritičara,antologičara, strukovnih institucija te od kvalitete njihova prijedlogazavisi vrsta i visina potpore. Same projekte predlažu našeudruge, i vjerujemo da im neće promaknuti Čolakovićeva obljetnica.Velika ste zagovornica ženske ravnopravnosti. Kojim rješenjimasmjerate i nadalje u kulturi stvarati taj rodni balans jer je to,onda, dobar obrazac i za manjinske zajednice?Rodna ravnopravnost, osim što je jedna od temeljnih civilizacijskihtekovina, istovremeno je i jedna od najčešće osporavanih. Ili,ignoriranih. Polje kulture u tome nije izuzetak i zahtijeva rodnu osjetljivost.Pored stručnih, umjetničkih kriterija, posebna pozornost valjaposvetiti umjetnicama, što nikako ne znači potporu samo temeljemspola/roda. Ako primjećujemo spol kada treba platiti manje, diskreditirati,otežati nečije djelovanje, možemo ga primijetiti i kada trebadjelovati jednakopravno. Rodnu ravnopravnost treba uključiti u područjekulturne politike upravo da bi uspostavili jednakopravnost. qEdina SMAJLAGIĆ14 PREPORODOV JOURNAL 137

hrvatskaPomoć Riječana beskućnicima i siromašnimaBeskućnici iz BiHJournalova novinarka i Robert JakaraPrihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje” već neko vrijemedom je Robertu Jakari. Ovu riječku Ustanovu osnovali su Franjevačkisvjetovni red, Mjesno bratstvo Trsat, 27. ožujka 2007. godine,koje ga i danas vodi i koje prehranu, krevet i program resocijalizacijepružaju svim potrebitima bez obzira na vjeroispovijest, narodnostili političku opredjeljenost.Robertov životni put bio je trnovit. Do svoje 15 godine živio je uselu Briševo u Bosni i Hercegovini koje je srpska vojska spalila tijekomrata. U potrazi za poslom 30. rujna 1990. godine krenuo je iz Prijedoraza Bosanski Novi. “Barikade su tada bile na Dvoru na Uni. Prvu samprošao, nitko me ništa nije pitao, ali na drugoj barikadi me je zaustavilamilicija i tražila dokumente. Kada su vidjeli ime oca, Mato, pitalisu me koliko sam Srba ubio”, prisjeća se Robert. Odgovorivši kako nijeubio nijednog, te da je krenuo tražiti posao, tamošnja milicija naredilamu je da uđe u službeni automobil u kojemu su mu zaprijetili puškomkoju su repetirali. Došavši u Milicijsku stanicu u Dvor na Uni, kojoj jetada načelnik bio Dragan Vranešević, postaje žrtva maltretiranja punih15 dana. Na sreću, iz podruma gdje su ga zatvorili, izvlači ga ĐokoĐukić koji ga zapošljava u svojoj autolimarskoj radionici. Robertov putprema beskućništvu tu ne staje. Godinu dana kasnije, vraća se u Prijedorgdje ga 30. svibnja uhićuju i odvode u logor Omarsku gdje ostajedo deportacije u logor Manjaču koja se dogodila nakon što je Crvenikriž otkrio ovaj zloglasni prijedorski logor na mjestu tadašnje tvorniceu Omarskoj. Muke za Roberta nastavljaju se i na Manjači s koje jeotišao tek kada je logor raspušten s još 530 logoraša s kojima bivatransportiran u Batkoviće. “Tek 7. siječnja 1993. sam razmijenjen, napravoslavni Božić.” Životni put nakon razmjene vodi ga u Zagreb, Karlovac,Jordan, Tursku, pa i Bugarsku, gdje je bio do kraja 1996. godine.Povratak u Hrvatsku značio je potraga za krovom nad glavom najprijeu izbjegličkom kampu u Varaždinu i Sisku, a kasnije je pokušao i samstvoriti vlastiti dom. “Crveni križ mi je nešto pomogao da pokrpamjednu kućicu, ali i ona se na kraju počela urušavati. Tu sam bio do 3.listopada 2003. godine”, rekao je Robert kojega život nije mazio i kojiiza sebe ima burnu prošlost koju ne skriva i za koju kaže kako je bilapuna grešaka u životu, ali sada se želi vratiti i okrenuti novu stranicu.U riječko Prihvatilište došao je preko sisačkog Centra za socijalnu skrbi ističe kako se nada skorašnjem izlasku. Robert i sam daje doprinospomažući radu Prihvatilišta jer na taj način želi dati doprinos društvu,ali i vratiti dug zajednici. S obzirom na specifičnu ratnu prošlost i činjenicukako se u Prihvatilištu, na malom prostoru nalaze korisnici svihvjeroispovijesti, ističe kako nikada nije na čovjeka gledao kroz prizmunacionalnosti, nego kao osobu. “Krivi su mi oni koji su me tukli”, dodajei otkriva nam kako nema kontakte s bližom rodbinom, odnosnone zna gdje su mu.Robert nije jedini korisnik riječkog Prihvatilišta koji je podrijetlomiz Bosne i Hercegovine, otkrila nam je voditeljica Prihvatilišta,Vilma Mlinarić, dodajući da ustanova zbrinjavaju osobe bez obzirana rasu i vjeroispovjest u dobi od 18 do 85 godina, kojima se pružai probram resocijalizacije putem terapijskih zajednica, odgojno-edukacijskihradionica kojima se razvijaju njihovi talenti, radne navike,destigmatizira se u javnosti pojam o beskućnicima kao osobama nesklonimaradu i ovisnicima. “Korisnike želimo pripremiti i osposobitiza ponovnu integraciju u društvo, ovisno o psihofizičkim sposobnostima”,istaknula je Mlinarić. Dodala je kako se izdavanjem časopisao beskućništvu i srodnim socijalnim temama “Ulične svjetiljke”, učijem stvaranju i distribuciji sudjeluju i sami beskućnici, provodi andragogija,a cijelim projektom senzibilizira se javnost o problemu siromaštvai sve većem broju beskućnika, kojima je potrebna podrškacjelokupnog društva kako ne bi bili na teret društvu već ravnopravnisocijalni partneri u izgradnji zajednice, što je rezultiralo velikim odazivomvolontera koji pomažu u Prihvatilištu. Među njima je i DraganaVidović Vrbat, koja je prije 19 godina kao izbjeglica stigla iz Jajcau Rijeku. “U Prihvatilište sam došla volontirati prije godinu dana izpotrebe da svoje slobodno vrijeme poklonim potrebitima. Dolazimiz kraja gdje je franjevački svjetovni red na mene osobno imao velikiznačaj radi njihovog poslanja. Kako sam volonter više od 10 godina,Prihvatilište mi je dalo posebnu duhovnu i ljudsku dimenziju”, ističeova umirovljenica u zlatnim godinama koja iskreno priznaje kako nijerazmišljala o mogućnosti da će u radu u Prihvatilištu sresti sunarodnjake.“Prvi šok je zamijenila još veća želja da sam među njima,beskućnicima koji svi dijele jednaku sudbinu, ali i moji sunarodnjaci.Možda sam u nekim slučajevima i pristrana, emocije pobijede jer suoni dio i mog puta kroz ove godine. Srela sam i sugrađanina, bolnoiskustvo”, iskreno odgovara naša sugovornica kuhajući.Prihvatilište sufinancira Riječka nadbiskupija, Grad Rijeka i Primorsko-goranskažupanija sa 40% prihoda, a ostalih 60% ostvarujese prikupljanjem uz pomoć drugih donatora, te pisanjem projekataza natječaje, organizacijom dobrotvornih koncerata i raznih akcija kakobi se prikupila dostatna materijalna i financijska sredstva. “Našaupozorenja i nastojanja da posvjestimo lokalnim vlastima da je problembeskućništva sve prisutniji i sve veći u gradu Rijeci, nisu urodilaplodom. Ova zima pokazala je stvarnu potrebu za prihvatilištem sanajmanje 25 do 30 ležajeva za ljude koji se nađu u potrebi. Umorilismo se od silnog obraćanja odgovornima, ali se nismo umorili i nećemoodustati od rada sa ljudima u potrebi, s ljudima kojima je više odsvega potrebna naša ljubav i razumijevanje”, poručila je voditeljicaPrihvatilišta, koje krevet zbog malog prostora može pružiti tek trinaestorici“sretnika” spašenih s ceste polarno niskih temperatura. qHelena ANUŠIĆPREPORODOV JOURNAL 13715

intervjuNj. E. Burak Özügergin, veleposlanik Republike Turske u Zagrebu, govori o multikulturi i Europskojuniji, islamu i demokraciji, turskom rastu, investicijama i kulturnim projektima uHrvatskoj, osmanskom nasljeđu, odnosima Bošnjaka i TurakaTursko veleposlanstvo jeveleposlanstvo i BošnjacimaRazgovarao: Senad NANIĆDrugačiji ste od onoga što smo navikli da veleposlanik u Hrvatskojjest, ne samo turski nego i drugih zemalja. Neuobičajeno jeVaše razumijevanje kulture, njene misije, Vaše razmatranje društvenihodnosa iz perspektive kulture. Što nalazite važnim u Vašimživotnim postignućima i obrazovanju, a osposobljava Vas da budetetako dobar predstavnik svoje zemlje na veleposlaničkoj razini?Ovo shvaćam kao kompliment, nezaslužen, naravno. Način nakoji sam odgojen ima veze s tim. Rođen sam u Londonu kada je mojotac radio magistarsku radnju. Školovanje sam započeo u Italiji.Osnovnu školu završio sam u Bagdadu. Potom sam otišao u SjedinjeneAmeričke Države na fakultet. Jedno mi se dijete rodilo doksam bio u službi u Londonu. Drugo dijete mi se rodilo dok smo živjeliu Bengaziju. Kao putujuće dijete, izbor vam je dvojak. Ili se stalnobranite i sjedite u kutu ili vrlo brzo stvarate prijateljstva. Prijateljstvase stvaraju slušanjem. Što, naime, ljudi s kojima sam suočen vole?Što ne vole? Što nam je zajedničko? Zajednička svojstva su iznenađujućemoćna sila u zbližavanju ljudi. Ako smo Vi i ja vrlo različiti inikada se nismo u životu sreli, a igrom slučaja nosimo istu kravatu,to će biti nešto što će nas zbližiti. Kao diplomat, dakle, moj je posaoda što više gradim mostove. Da bih uspio, promatram i slušam. Akultura je najbolji put izgradnje mostova. Jer sada, u 21. stoljeću,mi to možemo. Nakon Drugog svjetskog rata to nismo mogli. Moralismo zauzimati strane u hladnoratovskoj podjeli. Primjerice, jedanod najboljih turskih pjesnika, Nazim Hikmet, bio je zabranjen jer jesimpatizirao komunističke vrijednosti. Podjela je sezala do te mjere.A tko je bio time osiromašen? Mi. Ukoliko ne možeš osloboditi svojumaštu čitajući Nazima Hikmeta, utoliko si siromašniji. No sada jes time gotovo. Možemo se opustiti. Nije više bitno koliko mlaznihborbenih aviona imaš. Broji se koliko imaš pisaca, pjevača koji seslušaju. Igraš li dobro sport. Dobro je vrijeme u kojemu živimo. Višese ne moramo međusobno automatski sumnjičiti. Sada, možemoiskazivati zanimanje za druge kulture.Svi smo sada, dakle, u fazi tranzicije, na ovaj ili onaj način. Pitanjekoje je zajedničko Hrvatskoj i Turskoj pitanje je Europske unije.Pristupni period protječe za Hrvatsku brže nego za Tursku, iako jeTurska pristup započela još prije četrdeset godina. Postoji li zamoru turskom narodu u vezi pristupa Europskoj uniji? Jesu li se promijenilaočekivanja od Europske unije u Turskoj, posebno imajući uvidu posljednju gospodarsku krizu i duboku financijsku destabilizacijuUnije?Ovisi o tome kako definirate zamor. Ako ga definiramo gubitkompovjerenja, odnosno smanjenjem vjere da će Turska biti članicaEuropske unije zbog gubitka kredibiliteta Europske unije, odgovorje da. Snižene su ocjene kojima turska javnost, opet u smislupovjerenja, gleda određene europske vođe. No ako pitate nekogaNj. E. Burak Özügergin, turski veleposlaniktko smatra da Turska neće biti dio Europske Unije pitanje: “Trebali Turska postati članica Europske unije?”, odgovor je posve suprotanprvome. Ako pak postavite pitanje: “Treba li se Turska prestatitruditi da postane članicom Europske unije?”, odgovor je apsolutnonegativan. Jer nitko pri zdravoj pameti, u Turskoj ili izvan nje, nemože tvrditi kako uspjeh Turske nema nikakve veze s procesom pristupanjaEuropskoj uniji. Funkcija procesa pristupanja jest da je provedenomnogo reformi. Ako ništa drugo, stvorena je perspektiva,pravna predvidljivost, standardizacija. Poslovne zajednice znaju štoih očekuje, što će naći na oba tržišta. Ne zaboravite da smo još uvijekjedina zemlja kandidat za pristup Uniji koja, još od početka 1996.godine, ima carinsku uniju s EU prije samog članstva u EU. To značida su naša tržišta već integrirana. Zato bi za Tursku bio nezamislivzamor koji bi doveo do odustajanja. Sam proces nam je toliko pomogaoda kad bismo bili dio Europske unije neki problemi s kojima sesusreću naši susjedi ne bi postojali. Ako su se Grčka, Bugarska, Rumunjskai Cipar, okoristili višim stupnjem integracije putem članstva,turskom prisutnošću neki problemi, vjerojatno, ne bi se ni pojavili.Bosna funkcionira kada poznaješ svogasusjedaSvjedočimo rastućoj snazi Turske. Gledajući iz poteškoćama opterećeneEuropske unije i ostalih europskih zemalja, putujući naistok, Turska je prva zemlja u kojoj osjećamo taj svježi dah azijskograsta i stabilnosti. To Turskoj stvara novu poziciju, koja je dobra, aliistodobno i neugodna. Kako se nositi sa složenim odnosima s Europskomunijom, očekivanjima od sve snažnije pozicije Turske u16 PREPORODOV JOURNAL 137

intervjuNATO savezu, sve većom turskom gospodarskom i kulturnom prisutnošćuu jugoistočnoj Europi, imajući u vidu teškoće u Siriji i Irakui sve bolje odnose s Iranom?Istina je. No dovedimo najprije pojmove u red. Turska je od početkabila dijelom zapadnih institucija, kao što su NATO, OECD, i svedruge institucije osim Europske Unije gdje smo pridruženi član. Čaksmo od početka i u natjecanju za pjesmu Eurovizije. Stoga ne bi smjelobiti sumnji o zapadnim uvjerenjima ili orijentaciji Turske. Ograničenoje i restriktivno razmišljanje vjerovati da se Turska preusmjerava naistok. Zamislite zemljopisnu kartu. Podijelite regije oko Turske u četirikvadranta. Gledana iz Turske, Europa i Zapad su u gornjem lijevomkvadrantu. Tokom hladnog rata stalno smo se ugledali samo u tajkvadrant, koji uključuje i Sjedinjene Američke Države, do isključenjapreostalih kvadranata. Ali hladni rat je završio. Stoga imamo još trikvadranta za suradnju. To ne znači da napuštamo europski, odnosno,zapadni kvadrant. No istodobno je nezamislivo za zemlju veličine Turske,takve povijesti i kulturnih afiniteta, da ne bude aktivna na Bliskomistoku, ili u Rusiji, ili u Središnjoj Aziji, ili na Balkanu. To je neprirodno.Događa se, dakle, povratak u normalu, u stanje stvari kakve bi trebalebiti. Nastoji se prikazati normalnim da se diplomacija Francuskeili Njemačke brine za stanje u Središnjoj Aziji, na Bliskom istoku ili uSjevernoj Africi, ali ne i diplomacija Turske.Ja, međutim ne govorim bosanski jezik, ali razumijem pjesmena tom jeziku kada dođem u Bosnu. Mi jesmo stranka u povijestiregija oko nas. Ne može se pisati povijest brojnih zemalja bez konzultiranjaarhiva u Istanbulu. To znači da ste u njima stranka. Ne uimperijalnom smislu, kako bi nas htjeli naši kritičari okarakterizirati,već u međuljudskim odnosima. Na Balkanu, naravno, osjećat ćemoposebnu sklonost prema Bošnjacima. Ali to ne znači da su Srbi vječnineprijatelji. U 21. smo stoljeću. Upravo sada su odnosi Turske iSrbije na najvišem stupnju ikad. Jer sada je doba iznalaženja onogašto nam je zajedničko u tome kako želimo živjeti. Želimo živjetina kvalitetan način. Želimo dostupnost svjetskih proizvoda. Želimoimati mogućnosti misliti kako želimo. Želimo ljudska prava, sloboduizražavanja, slobodu prakticiranja vjere. Kada sve to skupite, imamoviše zajedničkih točaka sa Srbima nego li smo to prvotno mislili. Izato, primjerice, TİKA, Turska agencija za međunarodnu suradnju irazvoj, u Bosni i Hercegovini ima projekte u selima u kojima nemaniti jednog Bošnjaka, gdje žive samo Srbi. Jer ako svi u zemlji na minimalnojrazini nisu sretni s onim što imaju, država neće funkcionirati.Bosna i Hercegovina može funkcionirati samo ako njeni narodi kojiju sačinjavaju djeluju zajedno. Zlatno doba Sarajeva nije bilo kada suse ljudi međusobno borili već kada su međusobno bili susjedi. Istovrijedi i za Jeruzalem. Isto vrijedi i za New York. I za Istanbul. U Istanbulumožete naći sve vrste ljudi, ali svatko radi svoje, međusobnose poštujući. Razlika između naše i kulture zapada je u tome što ćeteu Istanbulu svoga susjeda poznavati. Naš model interakcije je drugačijiod zapadnog. Isto je tako i ovdje, u ovom dijelu svijeta. Bosnafunkcionira kada poznaješ svoga susjeda. Ne možemo živjeti kao uZapadnoj Europi ili SAD-u, ne poznajući i ne posjećujući susjede.Vraćajući se na Europsku uniju, ona prolazi vrlo teško razdoblje.I oni imaju nekoliko izbora napraviti. Mogu odlučiti podići barijerei biti samo s onima koji međusobno sliče, slično razmišljaju i sličnose ponašaju. Na taj način imate kršćanski klub, zapadnoeuropski kršćanskiklub. Što bi se u takvom klubu dogodilo na relaciji katolici ipravoslavci, drugo je pitanje, jer isključivostima nema kraja. No nemožete reći da je to samo kršćanski klub. Mislite li da je Grk bližiTurčinu ili Šveđaninu po pitanju kulture? A to nas dovodi do drugeopcije. Europska Unija se može izvući s dna na koje su pali tako da seotvara drugima, da ne napušta multikulturalnost. Sarajevo jest Sarajevozbog svoje multikulturalnosti. Izuzmete li iz Istanbula Židove,Grke, Armence, postat će suh. Postat će još jedan bliskoistočni grad.PREPORODOV JOURNAL 137Senad Nanić i turski veleposlanikZato bismo trebali učiniti da europski vođe, vođe Europske unije,shvate ulogu multikulturalnosti. Politički dijalog, razmišljanje u širokomkontekstu, to je prostor u koji ulazi Turska. Jer mi smo različiti,naravno da smo različiti, i kad pogledate europski krajolik iz Londona,sve izgleda različito. Trik je da ustrojite različitosti u jednomvelikom djelatnom jedinstvu.Odnosi između Turske i balkanskih zemalja su u usponu. Nohtjeli bismo steći konkretan osjećaj širine i snage tih odnosa. Znamo,primjerice, da Turci upravljaju skopskim aerodromom, i zamnoge druge investicije u gospodarstvo, te da je turska prisutnostzaista velika i impresivna i u gospodarskom smislu. Što mislite zaštoplanirane turske investicije nisu imale više uspjeha u Hrvatskoj?Zašto nismo vidjeli uspjeh turskih ambicija sa zagrebačkim aerodromomi drugim investicijama? Ima li to kakve veze s pozicijom uodnosu prema Europskoj uniji?Ne bih govorio o pojedinačnim projektima. Ali mogu reći slijedeće.Manje je to vezano s bilateralnom dinamikom. Više je to pitanjesame Hrvatske. Hrvatska prolazi kroz proces transformacijeposljednjih pet, šest godina, naročito od kada su započeli pregovorio pristupu Europskoj uniji. To tranzicijsko razdoblje je koincidiraloglobalnom ekonomskom rastapanju. Tako da je gospodarstvo u ovojzemlji, usmjerenoj isključivo na članstvo u Europskoj uniji, srozanoekonomskom krizom. Odgovor na Vaše pitanje bio bi mnogo drugačijida su druge zemlje u Hrvatskoj bile uspješne, a da mi nismo.No brojke hrvatske ekonomije su očite. S bilateralne strane takođerimamo pitanja. U Hrvatskoj, naime još uvijek postoji protekcionizam.Možda to ima veze s približavanjem Europskoj uniji. Moglo bise naći opravdanja i za to da su prvi partneri koje oni traže njihovineposredni zapadni partneri, kao što su Austrijanci, Nijemci, Francuzi,Talijani. To je razumljivo. Ali ne i ekonomski održivo. Jer akostavite sva Vaša jaja u jednu košaru i ta košara padne, gotovi ste.Da su turska i druge poslovne zajednice više prodrle na ovo tržište,možda ono ne bi bilo tako uspavano. Međutim, sada se neštokreće iz Turske prema ovamo. Trgovinska razmjena dosegla je iznosnešto viši od 500 milijuna dolara prošle, 2011. godine usprkos krizi.Naš je cilj povisiti iznos do jedne milijarde dolara u srednjoročnomplanu, kroz slijedeće tri do četiri godine. U pitanju je jedan velikihotelski lanac, jedan lanac marina i jedna ovdašnja djelatna banka.Ulaganje u bankarski sektor ima multiplicirajući učinak. Kada turskabanka Kent Bank započne raditi na tržištu, a tek su kupili malu hrvatskuBrod banku, oni neće samo davati i uzimati novac. Dovestće turske investitore i uputiti ih u pravom smjeru. Uloga bankara17

intervjuje da usmjeri investitora u pravom smjeru. Važan je turski ulazak ubankarski sektor. Koliko ja vidim, u turističkom, marinskom i bankarskomsektoru naše tvrtke nisu kratkoročno usmjerene. Ovdje suza stalno. To znači da investicije nisu kratkoročne tipa “uzmi novaci bježi”. Nisu spekulativne. Kada multiplicirajući efekt udari, oni kojisu već ovdje stvarat će nova partnerstva i ulaziti u do sada nepoznatapolja. Ovdašnja nova vlada je, naravno, gorljiva da ostvari programjer su, u konačnici, izabrani na karticu povjerenja. Ljudi kojisu za njih glasali od njih očekuju uspjeh. Pravo je vrijeme sada bitiovdje, upravo pred ulazak u Europsku uniju, s novom energičnomvladom i novim idejama.Što mislite o prostoru malog poduzetništva, proizvodnje hrane,industrije halal hrane. Znamo da je tursko gospodarstvo dobro razvijenou brojnim industrijama na razini malog poduzetništva. Viditeli ovdje prostor za suradnju?Nova hrvatska vlada je nastupila praktički prošli mjesec. Prvi ministarkojeg sam posjetio je gospodin Gordan Maras, jer hrvatskoposlovanje je u najvećem dijelu u rukama malog i srednjeg poduzetništva.A tako je i u Turskoj. Stvari su vrlo slične. Imao sam kontaktes Obrtničkom komorom, s gospodinom Ranogajcem, predsjednikomKomore. Na naš poziv, njihova delegacija uskoro ide u Tursku da učestvujena sajmovima, ali i da vidi kako su stvari organizirane u tompolju u našem dijelu svijeta. Malo i srednje poduzetništvo upošljavavelik broj radne snage. Ono također ima i učinak demokratizacijekapitala. Ono sprječava nekolicinu vrlo velikih tvrtki da upravljajuukupnim kapitalom. K tome, ekonomska kriza sjedi na ekonomijisvom svojom težinom, što nije dobro, a poznato je da su manjetvrtke mnogo fleksibilnije u izlaženju iz krize od vrlo velikih tvrtki.Ako imamo zbirku malih tvrtki koje djeluju usporedno, brže ćemoizvući veće dijelove gospodarstva u smislu broja ljudi. Kako u Turskojtakođer dominira malo i srednje poduzetništvo, njihovi predstavniciće se brzo razumjeti i prepoznati potrebe i probleme drugih. Nekeprobleme smo već riješili. Nema razloga protiv poticanja suradnje.Konačna sudbina malih i srednjih hrvatskih poduzetnika je da će zanekoliko mjeseci biti poduzetnici u Europskoj uniji. To je dobro i zanas. Jer tada, prije nego li se vrata zatvore, bit ćete unutra. To jeobostrano koristan odnos.TV serije otkrivaju tursku kulturu kao entitetprotivno uobičajenoj predodžbi o TurskojU smislu suradnje u kulturi, nalazite li ovo vrijeme također dobrimvremenom za razvoj odnosa? Koja su polja moguće suradnje?Apsolutno. Nekoliko je projekata na dnevnom redu. Planiramotjedan turskog filma, u lipnju. Imat ćemo izložbu fotografija Istanbula,vjerojatno u listopadu. Imat ćemo zanimljivu skupinu suvremenogplesa, vjerojatno početkom iduće godine. Riječ je o zanimljivom spojusufijske tradicije i flamenka. Posjetio sam i novu ministricu kulture,gospođu Zlatar. Bila je vrlo pristupačna i otvorena te spremna na suradnju.Očekujemo poticaje od hrvatske strane. Postoje i aktivnosti uRijeci gdje gospođa Esma Halepović vodi Hrvatsko-tursko društvo Rijeka.Moram naglasiti i novo Hrvatsko-tursko društvo prijateljstva. Postojaloje društvo i ranije, ali nije bilo aktivno. Prošle godine, gospodinGoran Beus Richembergh ga je uspješno oživio. Društvo prijateljstvastoji iza mnogih ovih projekata, nekih koje sam spomenuo i drugih kojisu samo njihovi. Cijenim novu energiju koju donosi ovo novo Društvo.Hrvatska javnost nije dobro upoznata s turskom književnošću.Nemamo mnogo na hrvatski prevedenih turskih autora osim OrhanaPamuka i, sasvim nedavno, Elif Şafak. Mislite li da bi se trebaloučiniti više?Da. Jer kada razmišljate o književnosti, turski autori nisu prvošto vam padne na pamet u Hrvatskoj. Odnosno nisu bili prije pojavePamuka. On je međunarodno poznat. Sada postoji mogućnost dahrvatski čitatelji steknu povjerenje u turske autore. U konačnici, toje pitanje povjerenja. Tko bi vjerovao prije desetak godina da će turskeserije biti gost u svakom hrvatskom domu svaki dan? To je bilonezamislivo. No kada su došle, turska kultura kao entitet je otkrivena.I to ne u skladu s uobičajenom predodžbom o Turcima i Turskoj.Jer naša je povijest ovdje, u zapadnoj, središnjoj i istočnoj Europi,poučavana generacijama i generacijama kao sukobljavajuća. No moramoići dublje. Kad čujem pojam Iran, ideja koja mi dolazi na umnije atomska bomba nego slika fontane koju sam vidio u Teheranu,ili krasna munara koju sam gledao u Mešhedu. I pjesma, ili poema.Ili sag. Ovdje, naravno, turski autori nisu poznati, jer turska kulturanije poznati brend. No sada idemo u pravom smjeru, i vjerujem daćemo imati još mnogo događanja kao što smo imali neki dan, poputpredstavljanja knjige Elif Şafak. Imat ćemo ih, ali treba vremena dase uspostavi prisutnost.Islam je europska religijaKada govorimo o kulturi, u Hrvatskoj djeluje grupa Turaka kojivode školu stranih jezika pod imenom “Sjajna zvijezda”. Dio su velikogsustava u cijelom svijetu na svim razinama obrazovanja. Zainteresiranisu za obrazovanje na raznim razinama i u raznim poljimau Hrvatskoj. Koliko ima Turaka u Hrvatskoj? Što rade? S kakvimproblemima se suočavaju? Kakva su im nadanja?Državljana Turske ima stotinjak. U smislu ljudi koji se izjašnjavajuTurcima, kao što su makedonski i kosovski Turci, njih je tristotinjak.Malo ih je. Ne postoji specifičan problem s kojim se suočavaju, osimonih s kojima se suočavaju sve manjine. Ponekad se pojave sitnapitanja koja pomažemo riješiti. Što rade? Oni su mali poduzetnici.Mnogo njih je u braku s državljanima Hrvatske, bošnjačkog ili hrvatskogporijekla. Hrvatska je jedna od najslabije Turcima naseljenihzemalja u cijeloj regiji. Nedavno sam bio u Švicarskoj. Samo uZürichu živi 120.000 Turaka. U Njemačkoj je njihov broj preko dvamilijuna. Mnogo ih živi u Nizozemskoj, Francuskoj i drugim europskimzemljama.Kažu da je treći najveći turski grad Berlin.Da. No evo zanimljive statistike, u kategoriji zanimljivosti o Europskojuniji. Prvi puta je prošle godine Turska emigracija u Njemačkubila negativna. To znači da se ljudi vraćaju. Tendencije mijenjajusmjer. Je li uvjerljiva onda tvrdnja da će, ako se otvore vrata Europskeunije, svi utrčati? Ne, jer baš kao bošnjački narod, naši ljudi volesvoju zemlju, svoj toprak. Ako nema neposrednog razloga da se nekamoode, osim nakratko, oni neće otići. Oni su narod vezan uz svojtoprak. Jednostavno nije istina da će imigranti preplaviti Europu. Ašto se sada događa sa svim tim viznim preprekama? Stvaraju osjećajotuđenja u turskoj javnosti, osjećaj tipa: “Pa dobro, ako vi ne želitenas, ni mi ne želimo vas.” A to nije zdravo. Jer nije istina da općenitoEuropljani ne žele Turke. Stvar je da se europski političari, u uvjetimaekonomskih teškoća, žele prikazati privlačnima krajnjoj desnici,u smislu: “Ne brinite, nećemo nikome dati vaša radna mjesta!” Tonije zdravo. U Europi ćete naći oporbu turskom članstvu u Europskojuniji koja se ne iskazuje u razumnim okvirima. Više izražavaju predosjećaj,nešto na što ne mogu uperiti prst i reći: “To je ono zbog čegane želimo Turke.” Ako pogledate statistiku, nema nikakvog razlogaza to.Ali predosjećaji nisu nešto na čemu je Europska unija utemeljena,već su to stvarne činjenice. I vrijednosti. Vrijednosti u smislukoji je najbolji način organiziranja gospodarskog ili političkog života18 PREPORODOV JOURNAL 137

osanski barometarIzabran predsjedavajući, još nema Vijeća ministaraBevanda predsjedavajućiVjekoslav Bevanda, kandidat HDZ BiH, izabran je u Zastupničkomdomu Parlamentarne skupštine BiH za predsjedavajućeg Vijećaministara. Za njega je glasao 31 zastupnik, dva su bila protiv itri suzdržana. Protiv su glasovali zastupnici Stranke za BiH – BerizBelkić i Azra Hadžiahmetović.Bevanda je uoči rasprave i glasanja izložio program rada u kojemje akcentirao potrebu zajedničkog djelovanja svih u cilju jačanjaekonomije, kreiranja sigurnog i zdravog ambijenta za građaneBiH te uvođenja BiH u Europsku uniju. Istakao je da je svjestan svihteškoća s kojima se BiH susreće, ali da se koordiniranim radom iposvećenošću Vijeća ministara BiH može učiniti boljom, bogatijomi uspješnijom državom za sve njene narode.Najvažniji ciljevi su europske integracije, unutarnja sigurnost,ekonomsko jačanje, ali i donošenje zakona o restituciji, denacionalizaciji,provedba Zakona o državnoj imovini i Sporazuma o sukcesijiimovine SFRJ, popis stanovništva, završetak procesa održivogpovratka te jačanje ljudskih prava. “BiH je naša zajednička kuća,temelj je Daytonski mirovni sporazum, zidovi su narodi ove zemlje,a krov je država BiH. Ako nema krova, propašće i zidovi, nestat ćekuća. Jedino pod sigurnim krovom države BiH moguće je utvrđivatizidove, po potrebi pojačavati i prilagođavati temelje, da bi moglinositi nove terete”, kazao je Bevanda. Istakao je da je preduvjet zarješavanje problema kontinuirana i konstantna suradnja Parlamentarneskupštine BiH i Vijeća ministara. Zahvalio je PredsjedništvuBiH, hrvatskog bloku HDZ BiH – HDZ 1990 te zastupnicima na ukazanompovjerenju.Dodikovi novi uvjeti“Uz sinergiju koju ću ponuditi, otvorenost u duši i srcu i svakodnevnomradu mislim da možemo ponuditi realiziranje svih zadatakakoji stoje pred nama. Meni je čast, ponosan sam, sretan i zadovoljanšto sam dobio priliku da obnašam ovu časnu dužnost uz obećanje daću sve svoje kapacitete, zajedno s kolegama, okrenuti ka realiziranjusvih stvari koje nam predstoje i tište našu državu”, rekao je Bevanda.Uslijedila je rasprava u kojoj su poslanici iz Stranke za BiH najavili daneće podržati Bevandu za predsjedavajućeg. “Mi se ne slažemo sasporazumom koji su potpisali lideri šest stranaka, odnosno, zakonuo popisu, državnoj pomoći, a ne slažemo se ni s načinom na koji jeusvojen budžet”, pojasnio je poslanik Beriz Belkić.Predsjednik HDZ-a Dragan Čović izjavio je da je prezadovoljanzastupničkom raspravom i komentarima koji su prethodili imenovanjuBevande za predsjedavajućeg novog saziva Vijeća ministaraBiH, kao i predstavljenim ekspozeom. Naglasio da opće raspoloženjeu vezi sa imenovanjem Bevande predstavlja ohrabrenje, jernitko od zastupnika nije imao kritike na njegovu stručnost, sposobnosti iskustvo. Napomenuo je da BiH mora uspostaviti mehanizmekojim će zajednički spriječiti njen dalji gospodarski zastoj. “BiH jeizgubila puno više od 15 mjeseci u ovom razdoblju nakon izbora”,upozorio je Čović. Pred BiH, dodao je, u ovoj godini predstoji pokušajzaokreta u razdoblju ogromnih iskušenja, koja još nisu sasvimni sagledana u vremenu nove recesije. Podsjetio je da bi ParlamentBiH trebao usvojiti zakon o popisu bez većih poteškoća, s obziromVjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministara BiHna to da više nema vremena za kalkulaciju ni o popisu ni o zakonuo državnoj pomoći.Međutim, to je bio tek prvi korak, jer je trebalo imenovati iministre, a da se stvari ponovo zakompliciraju pobrinuo se dobropoznati majstor Milorad Dodik. I dok su HDZ-ovci s brojkama i bezbili zadovoljni, njihov saveznik Dodik je uvjetovao formiranje Vijećaministara prethodnim usvajanjem budžeta BiH te zakona o popisu isistemu državne pomoći, koji su dio dogovora lidera šest političkihpartija u BiH. Rekao je da se kod usvajanja budžeta, koji je dogovorenu obimu izvršenja za prethodnu godinu, “ponovo pokušavaproširiti njegov obim za više od 100 miliona KM, što je već uzrokovaloproblem u servisiranju inostrane pomoći”.Predsjednik SDS-a Mladen Bosić rekao je da na osnovu situacijeu vezi sa usvajanjem budžeta BiH postoje indicije da neke političkesnage iz Federacije BiH i dalje žele da blokiraju provođenje dogovorašest političkih lidera, te da nesporazumi koji mogu nastatina tom planu mogu i dalje ugroziti proces formiranja novog Vijećaministara.“Dobrovoljačka” novi uvjetU međuvremenu je Tužilaštvo BiH odbacilo optužbe za zločine(ali nije prekinulo istrage) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nasamom početku rata (o tome smo pisali kada je u Velikoj Britanijiuhapšen Ejup Ganić), što je potaknulo Dodikove sljedbenikeza dodatnim zahtjevima. “Mislim da će se morati usvojiti zakon opopisu, riješiti problem proračuna i problem sustava državne pomoćite dogovoriti održiv koncept u slučaju ‘Dobrovoljačka’ i tekkao peta stvar formirati Vijeće ministara”, ustvrdio je Dodik. Napomenuoje da njegova stranka, SNSD, i SDS, s kojim imaju sporazumo zajedničkom djelovanju na razini BiH, nisu protiv formiranjaVijeća ministara, ali da se neke stvari moraju ispunjavati i da semora vidjeti korektnost “s druge strane”. “BiH može funkcioniratiisključivo ako se vrati izvornim daytonskim nadležnostima”, ponovioje i iznio tvrdnju kako prenesene nadležnosti, kao što su one po20 PREPORODOV JOURNAL 137

osanski barometarpitanju Suda i Tužiteljstva, “samo prave razdor u BiH”. Rekao je i dasu strani tužitelji ostali u Tužiteljstvu BiH unatoč protivljenju RepublikeSrpske, a da za to odgovornost snosi visoki predstavnik u BiH.“Glasovali smo protiv toga, ali su oni ostali po nalogu visokog predstavnikakoji snosi potpunu odgovornost za daljnji razvoj situacije”,ustvrdio je Dodik i ponovio da je za RS potpuno neprihvatljivoobustavljanje istrage u predmetu “Dobrovoljačka”. Ustvrdio je daje vidljivo da se odugovlači s procesuiranjem zločina nad Srbima, s“očiglednom namjerom da se izgube dokazi i pomru svjedoci”. Umeđuvremenu je Dodik skoknuo malo i do Izraela, gotovo sigurnoi zbog toga da se požali domaćinima kako ima problema s muslimanima.Na povratku s putešestvija zaključio je da je višednevniposjet “bio vrlo uspješan i dugoročno značajan”.No, vratimo se “Dobrovoljačkoj”. Tužiteljstvo BiH je sredinomsiječnja zbog nedostatka dokaza obustavilo istragu protiv bivših visokihi vojnih dužnosnika BiH: Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, HasanaEfendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, DraganaVikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića,Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i IbrahimaHodžića. U Tužiteljstvu su objasnili kako to ne znači da će istraga oslučaju “Dobrovoljačka” biti prekinuta. “Dosadašnjom istragom jeutvrđeno da je u Dobrovoljačkoj ubijeno sedam i ranjeno 14 osoba,nakon što su onesposobljene za borbu, pa se istraga u svezi s ovimdjelima nastavlja”, izjavio je glasnogovornik Tužiteljstva BiH BorisGrubešić. “Postoji sumnja da je počinjeno krivično djelo ratnog zločinajer je na žrtve otvarana vatra nakon što su bile onesposobljeneza borbu ili dok su se nalazile u sanitetskom vozilu”, pojasnio je glasnogovornikdržavnog Tužiteljstva. Svjedok u ovom slučaju, bivšičlan Predsjedništva BiH Stjepan Kljujić, upozorava da “beogradskapolitika i dalje želi izmijeniti karakter rata u BiH”.Zahtjev za reformom pravosuđaMeđutim, srbijansko Tužiteljstvo je priopćilo da će nastavitiovu istragu, ali je to bila slaba to utjeha za predsjednika Saveza logorašaRepublike Srpske Branislava Dukića koji je, poput predstavnikadrugih organizacija iz tog entiteta, osudio odluku TužiteljstvaBiH. “I danas posjedujem pismo bivšeg tužitelja Davida Svendimanau kojem on ističe da Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona i Sijekovacnikada neće biti procesuirani”, kaže Dukić.Smatra da ovakve odluke Tužiteljstva BiH umanjuju šansu zapomirenje u ovoj zemlji. “One nižerazredne se uhićuje i osuđuje,dok oni koji su razbijali Jugoslaviju, danas i BiH, još uvijek komandirajui Tužiteljstvom i Sudom BiH”, kaže Dukić. Odluku TužiteljstvaBiH osudili su i političari u manjem entitetu. Dodik je odluku ocijenio“politikantskom”, a Tužiteljstvo BiH nazvao “monstrumom” i“mjestom za osudu samo jednog naroda”.Zbog obustavljanja istrage Dodik je, osim stvaranja problemau formiranju Vijeća ministara i preko entitetske skupštine pokušaododatno uzburkati strasti.Većinom glasova skupština je usvojila zaključak SNSD-a u kojimse traži od poslanika iz tog entiteta u Parlamentarnoj skupštini BiHda predlože zakon o prestanku važenja Zakona o Sudu i TužilaštvuBiH. Time će, smatraju, biti uređeno preuzimanje predmeta predmjesno nadležnim sudovima i tužilaštvima. U jednom od zaključakate stranke navodi se i da skupština traži od svojih poslanikau Parlamentarnoj skupštini BiH da otvore raspravu o provođenjustrategije za rad na predmetima ratnih zločina da bi se utvrdilipravci efikasnog i nepristrasnog rada pravosudnih institucija u slučajevimaratnih zločina.PREPORODOV JOURNAL 137Od Vlade traže da predloži kompletan sistem i organizaciju pravosuđau entitetu i BiH na kojima bi tzv. RS inzistirala u strukturalnomdijalogu s Europskom unijom, a također se ponovo izražavanezadovoljstvo radom Suda i Tužilaštva BiH u slučajevima ratnihzločina. Potrebnu poslaničku podršku nije dobio zaključak PDP-a(stranka Mladena Ivanića) u kojem se traži da Skupština obavežepredstavnike tzv. Republike Srpske u institucijama BiH da formiranjeVijeća ministara BiH uvjetuje donošenjem Zakona o prestankurada stranih sudaca i tužilaca u pravosudnim organima BiH.Ovaj radikalni zahtjev ujedno je pokazao da Dodik baš nemanamjeru (točnije ne smije) ići do kraja. Vijeće ministara nije izabranou siječnju, ali se ipak očekuje njegovo formiranje u veljači 2012.godine. qEdis FELIĆVjekoslav Bevanda:stručnjak i navodno umjerenjakVjekoslav Bevanda rođen je 13. svibnja 1956. godine u Mostarugdje je završio osnovnu školu 1971. i gimnaziju 1975. Diplomirao je1979. na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, smjer - financije. Član jeHDZ-a. Između 1979. i 1989. radio je u Zrakoplovnoj industriji “Soko”Mostar kao referent financiranja investicija, rukovodilac Službe platnogprometa, direktor Sektora bankarskih poslova, direktor Posebnefinancijske službe i direktor Interne banke.Od 1990. do 1993. radio je u APRO banci Mostar kao direktor Sektorafactoring te kao zamjenik direktora Banke i direktor Banke. Nakontoga, do 2009. godine je radio u poduzeću Eurosped group Zagreb kaočlan uprave, a u Nord Adria Trieste i Nord Adria Wien kao direktor. Od2000. do 2001. bio je zaposlen u Euro centru Split kao direktor, a uperiodu od 2001. do 2007. godine kao direktor Commerce bank te NLBgroup - Filijala Mostar i Glavna filijala Mostar. Bevanda je bio ministarfinancija u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine od ožujka 2007. i zamjenikpremijera Federacije BiH. Smatraju ga stručnjakom i umjerenjakom,oženjen je suprugom Ljiljanom i ima dvije kćerke. qTko još čita Rezolucije?!Nakon Izvještaja o funkcioniranju demokratskih institucija u BiH(pisali smo u prošlom broju), Parlamentarna skupština Vijeća Europeu siječnju je velikom većinom usvojila Rezoluciju. Iako su je pokušalisabotirati predstavnici SNSD-a, SDS-a i HDZ-a sa zajedničkim amandmanima,to im nije pošlo za rukom, i njihovi amandmani su odbijeni.“Vijeće Europe je ocijenilo da presuda ‘Sejdić – Finci’ i njena implementacijamoraju označiti početak sveobuhvatne reforme ustava, teda korištenje entitetskog glasanja na način na koji se koristi u BiH,predstavlja značajnu prepreku za sve reformske procese, budući da senjegovim korištenjem veoma često i bez ikakve mjere zaustavlja usvajanjene samo zakona nego i drugih reformskih procesa. Također, tokomdiskusije su predstavnici i socijaldemokrata i narodnjaka veomajasno rekli da BiH iz faze etnokratije treba preći u fazu demokratije, tedati mnogo više prostora građanskom konceptu vlasti u odnosu nadosadašnju dominaciju etničkog koncepta”, izjavio je član delegacijeParlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović.U Rezoluciji je BiH upozorena da bi mogla biti suspendirana iz članstvau Vijeću Europe ukoliko ne implementira presudu Sejdić – Finci.Naglašeno je da će dešavanja u Bosni i Hercegovini biti praćena s posebnompažnjom do 15. ožujka 2012., nakon čega će se, u zavisnosti odnapretka u BiH, donijeti odluka o budućim potezima Vijeća Europe.Dodik je Rezoluciju dočekao ravnodušno te izjavio kako za njegaRezolucija nema nikakve važnosti, jer “Rezolucije više niko ni ne čita isva priča se završi za dva-tri dana, i nakon toga se tih dokumenata višeniko i ne sjeća”. q21

osanski barometarUmro Nijaz DurakovićOtišao bosanski patriotaNijaz Duraković, jedan od najdosljednijih boraca za Bosnu i Hercegovinui njenih višestoljetnih vrijednosti, umro je 29. siječnja u 63.godini. Rođen je 1. siječnja 1949. godine u Stocu, diplomirao je nastudiju sociologije 1971., magistrirao je na Fakultetu političkih naukau Sarajevu 1975. i slijedeće je godine postao asistent, a doktorirao je1979. kada je izabran u zvanje docenta. Vanredni profesor je postao1984., a od 1986. redovni profesor na predmetima Uporedni političkisistemi i Međunarodni odnosi. Za predsjednika SK BiH izabran je1987. (pristupio mu je u sklopu SKJ još 1967.), upravo u vrijeme raspletakada na scenu dolazi i budući zločinac Slobodan Milošević. Od1988. pa do 1991. bio je član predsjedništva CK SKJ, a nakon 14. KongresaSKJ početkom 1990. zajedno sa suradnicima otvorio je put demokratskimpromjenama u BiH i na izborima održanim 18. studenog1990. prepustio vlast koaliciji nacionalnih stranaka (SDA-SDS-HDZ).U osvit rata, u siječnju 1992. sa skupštinske je govornice velikosrbimai velikohrvatima, koji su već tada očijukali u želji da unište BiH,poručivao: “Bilo kakve jugoslovenske zajednice nema ukoliko BiHne bude ravnopravna i suverena ovakva kakva je.” S iste govorniceupozoravao je i vrh SDA: “Pa dokle, drugarice i drugovi moji, sestrei braćo, držati okove na očnim kapcima? Čelični vragovi sravnjuju sazemljom Vukovar i pola Hrvatske, a mi se samo nadamo da će nasnjihova vatra zaobići i nestati? Miris tamjana se širi Bosnom i Hercegovinomi prijeti da upali mnoge opasne vatre za koje i ne slutite dasu nam tako blizu.” Kasnije će pričati: “Da sam bio na mjestu AlijeIzetbegovića, nikada ne bih rekao ono što je on kazao: ‘Jamčim vamda rata neće biti.’ Ja bih izašao na televiziju i rekao tri rečenice: ‘GrađaniBosne i Hercegovine, sprema se agresija. Mi smo pred ratom ikataklizmom. Ustajmo u odbrani zajedničke nam domovine.’”Agresiju na BiH od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske dočekaoje kao predsjednik najjače opozicione stranke u Parlamentu,a na ratnom kongresu održanom 27. prosinca 1992. formirao jenovu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratskapartija (SDP). Duraković krajem 1993. umjesto Abdićapostaje član Predsjedništva BiH te je na tom mjestu bio do 1996.godine. Još prije toga je svojom aktivnošću u ratu uspio sačuvatiidentitet SDP-a snažno se boreći i protiv onih struja u tadašnjembosanskohercegovačkom državnom vrhu koje su se sve više zalagaleza podjelu BiH. U ljeto 1993. zajedno s Adilom Zulfikarpašićem(MBO), Rasimom Kadićem (Liberalna stranka) i drugima potpisaoje deklaraciju kojom osuđuje sporazum o formiranju tzv. “Unijerepublika BiH” koju su trebale činiti tri paradržave – “Republika Bosna”(muslimanski dio), “Republika srpska” (srpski dio) i “Hrvatskarepublika Herceg-Bosna” (hrvatski dio). To je potpisivanje jasno inedvosmisleno okarakterizirano “kao akt veleizdaje države Bosne iHercegovine”, a potpisao ga je Alija Izetbegović. Sporazum je ipakpropao, pa se rat nastavio.Na kongresu održanom 1997. čelo SDP-a preuzima ratni članVlade Republike BiH Zlatko Lagumdžija s kojim će Duraković svečešće dolaziti u sukob, no do 2002. ostaje član Glavnog odbora iPredsjedništva stranke. Na izborima 1998. izabran je za zastupnikau Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.Na izborima 2000. godine, kada je SDP zajedno s još 10 stranakaformirao (uz pomoć međunarodne zajednice) Alijansu za promjene iPREPORODOV JOURNAL 137Nijaz Duraković (1949. - 2012.)preuzeo vlast, Duraković se nije kandidirao. Bio je to jasan znak da suodnosi s Lagumdžijom pukli. Potvrda tome došla je dvije godine kasnijekada je na novim izborima bio nosilac združene liste Stranke zaBiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, nakon kojihsu se vratile nacionalne stranke na vlast. Iako je bio na listi strankeHarisa Silajdžića, Duraković je još zvanično bio član SDP-a, no odmahnakon izbora 2002. na kongresu SDP-a daje ostavku na rukovodstvoi članstvo u ovoj stranci. Zajedno s drugim patriotima glasao je 2006.protiv tzv. Aprilskog paketa ustavnih promjena, koji nije izglasan išto je bila najveća bosanska politička pobjeda poslije rata. Te je godinepristupio Socijaldemokratskoj uniji (SDU), stranci koju su zbogsukoba s Lagumdžijom još ranije formirali Miro Lazović (predsjednikratne Skupštine RBiH), Ivo Komšić (član ratnog Predsjedništva RBiHkoji je zamijenio Tuđmanu lojalnog Franju Borasa) i Sejfudin Tokić.Na izborima 2006. izabran je kao nosilac liste koalicije Patriotski blokBOSS – SDU za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, a slijedećegodine postao je i član Predsjedništva SDU-a.Pred kraj života bio je politički poražen. Često su mu, posebnosamoproglašeni vjernici, spočitavali njegovu sklonost alkoholu, nosigurno je da je i pijani Duraković trezvenije razumijevao problemei situaciju u Bosni i Hercegovini od onih koji su bili trijezni, a opijenisvojom kvazi veličinom.Pred velikim brojem ljudi na komemoraciji u dvorani Narodnogpozorišta bivši član Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić je kazao da sene može oteti dojmu da je i Durakovićeva prerana smrt posljedicaborbe za Bosnu i Hercegovinu. “Na 14. kongresu je jasno rekao onošto misli. Bila mi je čast tolike godine sarađivati s njim”, rekao jeKljuić. Njegov dugogodišnji prijatelj i bliski suradnik Miro Lazovićrekao je da je imao “neku mladalačku, ljevičarsku energiju koja nikadne prestaje”.Uz počasnu salvu u haremu Alipašine džamije u Sarajevu klanjanaje dženaza, a na posljednji ispraćaj došlo je više hiljada građana.Uz mezar heroja i zapovjednika Žepe Avde Palića, čovjekakoji je još prije genocida u Srebrenici tvrdio da je taj grad izdan,ukopan je rahmetli Nijaz Duraković, jedan od najbosanskijih članovaPredsjedništva.“Možda samo treba reći Nijaz Duraković i sve će biti jasno”,kazao je predsjednik SDU Nermin Pećanac. qEdis FELIĆ23

iz svijetaSvjetska krizna žarišta na početku 2012. godineNa rubu ponoraIRAN: Ratne igre, embargo EU i ubojstvonuklearnog znanstvenikaDženaza ubijenom znanstveniku Mostafi Ahmadu RoshanuZbog spornog iranskog nuklearnog programa Europska unijaodlučila je 23. siječnja 2012. uvesti embargo na uvoz iranske nafte,što predstavlja jednu od najoštrijih mjera koje je EU poduzela premanekoj stranoj zemlji. Sankcije uključuju trenutni embargo nanove ugovore za sirovu naftu i naftne derivate, dok će postojećivrijediti do 1. srpnja 2012. godine. Zemlje koje najviše ovise o iranskojnafti do tada imaju rok da ponište postojeće ugovore i nađunove dobavljače. Osim nafte, zabranjen je uvoz zlata, dijamanata idrugih vrijednih metala iz Irana. Europske države razmatraju i američkiprijedlog da se zabrani svaka transakcija s Iranskom središnjombankom, što bi indirektno značilo da bi bilo puno teže vršitiuplate/isplate i, sukladno tome, dovelo do znatnog ekonomskogzastoja u suradnji s Iranom.EU-embargo dolazi nakon niza novih američkih sankcija odobrenihranije ovog mjeseca, čime je Unija pokazala svoju podložnostprema američkoj vanjskoj politici, ali se u istom potezu nastojalo“kupiti vrijeme” kako bi se osigurali alternativni izvori nafte.Odgoda pune provedbe embarga na uvoz nafte do 1. srpnja dogovorenaje s ciljem da se zaštiti europsko gospodarstvo koje se boris dužničkom krizom. 18-20% iranske nafte ide za Europu, a glavniuvoznici su Italija, Španjolska i Grčka, koje čine 68 % svih konzumenatairanske nafte u Europi. Najugroženija je Grčka, koja oko 35%nafte uvozi iz Irana, s kojim ima povoljne financijske aranžmane.Osim činjenice da pojedine europske države uvoze veliku količinunafte iz Irana, problem stvara i sama kemijska specifičnost uvezenenafte. Naime, brojne rafinerije za preradu sirove nafte u Europi izgrađenesu na način da budu kompatibilne sa specifičnom iranskomnaftom. Tehnološka transformacija na preradu nafte iz nekogdrugog dijela svijeta bila bi iznimno skupa i taj bi proces potrajao.Sankcije predstavljaju velik teret za iransko gospodarstvo kojeje suočeno s visokom stopom inflacije. Iran je drugi najveći izvozniknafte u Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEC), pri čemu izvoznafte čini oko 80% deviznih prihoda u zemlji. No, kako tvrde stručnjaci,europski embargo neće slomiti Iran jer najviše nafte prodajuazijskim zemljama. “Neučinkovite sankcije Zapada protiv IslamskeRepublike nisu nam nikakva prijetnja. One su prilika i već su donijelepuno koristi našoj zemlji. Globalna gospodarska situacija nije takvada bi se jedna zemlja mogla uništiti nametanjem sankcija”, rekaoje dan nakon uvođenja sankcija Heydar Moslehi, šef obavještajnihslužbi. Ponovio je iranski stav da u uvjetima gospodarske ifinancijske krize Europska unija više treba iransku naftu, nego štosu Iranu potrebni poslovi s Europom. Glasnogovornik Ministarstvanafte istaknuo je da Iran ima puno vremena pripremiti se za sankcijei pronaći nove kupce za naftu koja je dosad isporučivana u EU.Zbog nametnutih sankcija Iran je zaprijetio zatvaranjem Hormuškogtjesnaca kroz koji prolazi petina ukupne svjetske nafte, kaoi uvođenje protusankcija Europskoj uniji. Naime, kao odgovor naembargo najavljeno je da će Iranski parlament sljedećeg mjesecarazmotriti plan zakona o zabrani izvoza nafte u Europu. U isto vrijemeSAD i zapadne zemlje upozoravaju kako neće tolerirati eventualnozatvaranje Hormuškog tjesnaca te da bi u tom slučaju moglevojno reagirati. U tom kontekstu iznimno su opasne i napete iranskei američke vojne vježbe koje se provode u Perzijskom zaljevu.Dodatnu napetost izaziva i tajni rat, koji već nekoliko godinatraje u Iranu. U Teheranu je 11. siječnja ubijen Mostafa AhmadiRoshan (32), iranski sveučilišni profesor, kemijski stručnjak i direktorpostrojenja za obogaćivanje urana u nuklearki Natanz. Dvojicanapadača na motociklu postavila su bombu na automobil u kojemse vozio Roshan. Motociklisti su se potom odvezli, nakon čega jebomba eksplodirala, a u napadu je ranjeno još dvoje ljudi. Iranskiizvori ističu da se radi o terorističkom napadu, koji uvelike podsjećana prijašnja ubojstva znanstvenika koji su radili u sklopu iranskognuklearnog programa. Roshan je četvrti iranski znanstvenik koji jeubijen u zadnje dvije godine. U izjavi sućuti porodici ubijenog znanstvenika,vrhovni iranski vođa ajatolah Ali Hamnei, rekao je da iza“gnusnog ubojstva” stoje obavještajne službe Izraela i SAD. “Ovokukavičko ubojstvo, koje su počinili oni koji se ne usuđuju da priznajusvoj užasni zločin preuzimanjem odgovornosti, izvršen je kaoi drugi zločini uz planiranje i podršku obavještajnih službi CIA i Mossada”,rekao je Hamnei, dodajući da iranski nuklearni program“ne zavisi ni od jednog pojedinca” i da će njegova zemlja “nastavitiovim putem sa odlučnošću i energijom”.24 PREPORODOV JOURNAL 137

iz svijetaSIRIJA: Na pomolu vojna intervencija?PREPORODOV JOURNAL 137Skup potpore sirijskom predsjednikuSirija se nalazi u izuzetno nestabilnom stanju. I dalje traju žestokisukobi između regularne vojske i pobunjenika (aktivista/revolucionara/prosvjednika),koji su formirali tzv. Slobodnu sirijsku vojsku. Sdruge strane, u prozapadnim medijima izvještavanje je poprimilosve elemente organizirane propagande. Unatoč velikom broju dokaza– uključujući i izjave samih naoružanih pobunjenika – pokušava sestvoriti dojam kako Assadova vojska nemilosrdno napada “mirneprosvjednike”. Od strane mnogih istaknutih pojedinaca i država traženaje vojna intervencija NATO-a po uzoru na Libiju. To se ipak jošuvijek nije dogodilo, a neki smatraju kako je u tome ključnu uloguodigrala činjenica da su ruski ratni brodovi uplovili u sirijsku vojnuluku početkom godine, kao i jako sirijsko-iransko savezništvo.U dvosatnom govoru na državnoj televiziji 10. siječnja, sirijskipredsjednik Bashar al-Assad, koji se od početka sukoba rijetkopojavljivao u medijima, izjavio je kako je njegova Vlada žrtva “stranezavjere”, uz potporu Zapada i arapskih zemalja, koje žele destabiliziratizemlju. “Postojanje vanjske zavjere je očito svima. Ali ono što jeucrtano u tami počinje izlaziti na svjetlo. Mi se bližimo kraju krize.Trebamo ostati ujedinjeni. Pobjeda je blizu. Znamo tko su naši neprijatelji”,rekao je Assad. U svom govoru najavio je daljnji “obračun steroristima” i optužio međunarodnu zajednicu za stanje u zemlji. Pritomje naglasio je da nije izdana nijedna naredba da se puca po sugrađanima.“Nitko iz vlasti nije izdao nijednu naredbu za otvaranjevatre na demonstrante”, izjavio je Assad, naglasivši da “prema zakonunitko ne može otvoriti vatru, osim u slučaju samoobrane”. Rekaoje kako je “danas apsolutni prioritet povratiti sigurnost, a to će seostvariti ako željeznom rukom udarimo na zločinačke teroriste. Netreba podnositi one koji teroriziraju ljude, niti one koji su saučesnicistrancima”. Također je obavijestio da se održavanje referenduma onovom ustavu planira u ožujku, koji će omogućiti održavanje parlamentarnihizbora u lipnju 2012. godine. Nije bilo ni spomena o namjeramada će odstupiti s vlasti kako zahtijevaju njegovi protivnici uSiriji, SAD, kao i ostale zapadne vlade. Assad se žalio na “propagandnukampanju” protiv Sirije. “Ja upravljam zato što je to volja naroda,a ako odustanem od vlasti to će također biti voljom naroda”, rekaoje Assad, te optužio “regionalne i međunarodne strane koje pokušavajuda dovedu Siriju do propasti”. Aludirao je i na nespecificiranepogreške koje je napravio, ali je upozorio na vrstu kaosa koji jeviđen u Libiji nakon pada režima Moammera el-Gaddafija. Rekao jeda Sirija “neće zatvoriti vrata” za prijedloge arapskih zemalja o rješavanjukrize, dok se god poštuje sirijski suverenitet. Ocijenio je da suarapske zemlje, koje se protive politici Sirije, izložene vanjskom pritiskukoji potkopava njihov suverenitet. “Ovo je utrka između terorizmai reforme”, naglasio je sirijski predsjednik.U međuvremenu je odbjegli sirijski potpredsjednik Abdul HalimKhaddam postao miljenik brojnih zapadnih medija, koji ga ističukao heroja koji je okrenuo leđa tiraninu Basharu al-Assadu. On jeoformio utjecajnu skupinu u Parizu, koja se zalaže za pokretanjevojne intervencije. Početkom siječnja Khaddam se pismom direktnoobratio britanskom premijeru Davidu Cameronu i urgirao zašto bržu vojnu intervenciju u Siriji. U pismu otvoreno hvali Cameronai njegove vojne partnere za ono što su napravili u Libiji i nada sekako će isto napraviti i sa Sirijom. Također piše i kako je Sirija danasglavno “oruđe u iransko-ruskoj koaliciji”. “Vaša hrabra vlada i hrabredržave, koje su svjesne te opasne iransko-ruske koalicije, morajuvojno intervenirati kako bi se srušio sirijski režim”, naveo je upismu Abdul Halim Khaddam.Vijeće sigurnosti UN-a ne može postići sporazum o rezolucijizbog oštrog protivljenja Rusije i Kine, koje su u listopadu 2011. uložileveto na europski nacrt rezolucije o Siriji kojom se osuđuje obračunAssadovog režima s demonstrantima. Rusija je nakon togapredložila svoju rezoluciju kojom se osuđuje nasilje i vlasti i oporbe.Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, izjavio je da ćenjegova zemlja spriječiti pokušaje zapadnih zemalja da Ujedinjeninarodi odobre korištenje sile protiv Sirije. “Ako neki namjeravajukoristiti silu po svaku cijenu, ne možemo to zaustaviti. Ali, neka tooni učine samoinicijativno i na vlastitu odgovornost. Neće dobitiodobrenje od Vijeća sigurnosti UN-a”, rekao je Lavrov. Njegovi komentaridošli su dan nakon što je Vijeće sigurnosti održalo pregovoreo prijedlogu ruske rezolucije o Siriji. Lavrov je rekao da ruskiprijedlog ima za cilj eksplicitno istaći da strana vojna intervencijane može biti ničim opravdana.Službeni Peking je pohvalio promatračku misiju Arapske lige,koju je više puta kritizirala sirijska opozicija. “Od početka misije,nasilje u Siriji nije sasvim zaustavljeno, ali je poboljšana sigurnost unajvažnijim područjima, što pokazuje da je misija efikasna”, rekaoje portparol kineskog Ministarstva vanjskih poslova Liu Weimin.Podsjetimo, promatračka misija nalazi se u Siriji od 26. prosinca2011. sa zadatkom da procijeni da li predsjednik Bashar al-Assadsprovodi mirovni sporazum kojim bi se okončalo višemjesečno krvoproliće.S druge strane, britanski premijer David Cameron optužioje Iran i libanonski pokret Hezbollah da pomažu Assadu, kojegje opisao kao “bijednog tiranina‟. “Britanija mora biti lider u dogovorimao oštrijim sankcijama, zabranama putovanja i zamrzavanjusirijske imovine”, rekao je Cameron u britanskom parlamentu.Ujedinjeni narodi procjenjuju da je od ožujka prošle godine, kadasu počeli prosvjedi protiv sirijskog predsjednika i režima, poginuloviše od 5.000 ljudi, dok Assadova vlada tvrdi da su nasilje uzemlji pokrenule naoružane terorističke bande uz stranu pomoć izinozemstva, te da je do sada poginulo najmanje 2.000 sirijskih vojnika.Mnogi analitičari smatraju da će u narednim mjesecima u ioko Sirije doći do žestoke medijsko-političko-vojne konfrontacijejer se radi o izuzetno važnoj strateškoj točki ka krajnjem cilju – vojnomnapadu na Iran, čemu se najviše zalaže Izrael.AFGANISTAN: Od uriniranja do pregovoraVeliku buru izazvao je video snimak objavljen na Live Leak webstranici, na kojem se prikazuju četvorica američkih marinaca kakouriniraju po trojici mrtvih talibana. Očito svjesni da ih se snima, jedanod marinaca se šali riječima: “Želim vam ugodan dan, prijatelju!”,dok drugi pravi nepristojan vic o tuširanju. Pod pritiskom užasnutejavnosti, ubrzo su američki vojni istražitelji identificirali ma-25

iz svijetaUriniranje po mrtvim talibanimarince, četvoricu snajperista iz 3. bataljuna marinaca, čija je baza uSjevernoj Karolini. Ova jedinica je bila raspoređena u afganistanskojprovinciji Helmand od ožujka do rujna 2011. godine.Afganistanski predsjednik Hamid Karzai oštro je osudio skrnavljenjeleševa prikazano na video snimku. “Vlada Afganistana je dubokopotresena video snimkom koji pokazuje američke vojnike kojiskrnave mrtva tijela tri Afganistanca. Ovaj čin američkih vojnika jejednostavno nehuman i treba ga najoštrije osuditi”, navodi se u saopćenjuiz Karzaijevog ureda. Američki marinski korpus saopćio jekako će istražiti video, te da “akcije koje su prikazane na njemu nisuu skladu s našim temeljnim vrijednostima i nisu pokazatelj karakteramarinaca u našem korpusu”. “Bez obzira na okolnosti ili tko je na videu,to je nečuveno, odvratno ponašanje, neprihvatljivo za bilo kogau uniformi. Okrenuo mi se želudac”, rekao je John Kirby, glasnogovornikPentagona. Leon Panetta, američki ministar obrane, izjavio jeda je video snimak “za krajnje žaljenje”. U saopćenju talibani su kazalida je incident “protiv svih međunarodnih ljudskih prava”, ali da“nije jedini primjer strašnih akcija koje su Amerikanci počinili u Afganistanu”.“Američki vojnici su trenirani da šire užas, a ovo je jedan odprimjera", rekli su talibani. Iz saopćenja se doznaje da incident, ipak,neće utjecati na pregovore sa SAD-om.NATO i SAD planiraju 2013. godine okončati svoje vojne misijeu Afganistanu, izjavio je krajem siječnja Leon Panetta, američki ministarobrane. Nakon što sve vojne operacije budu završene, preostaliamerički i NATO-ovi vojnici posvetit će se obuci afganistanskihsigurnosnih snaga. Ova Panettina izjava je prva kojom jedan visokiamerički dužnosnik najavljuje kraj rata u Afganistanu. “Nadamo seda ćemo u drugoj polovici 2013. moći napraviti tu tranziciju: prestatis vojnim operacijama i preuzeti ulogu savjetnika.” Inozemnivojnici u Afganistanu će biti prisutni i nakon 2013. godine, ali ćebiti povučeni s prvih crta bojišnice. “I dalje ćemo imati važnu ulogu,ali nećemo sudjelovati u bitkama. No, to ne znači da ćemo biti nespremniza rat. Uvijek smo u stanju pripravnosti jer znamo da uvijekmoramo biti u stanju da se obranimo”, rekao je Panetta novinarimau Bruxellesu, gdje je sudjelovao na NATO-summitu.Panettine izjave došle su neposredno poslije najave francuskogpredsjednika Sarkozyja o povlačenju francuskog kontingenta dokraja 2013. godine (uslijed toga što je taliban infiltriran u redoveafganistanske vojske sredinom siječnja ubio četvoricu i ranio 15francuskih vojnika), ali i nakon objave tajnog NATO-ova dokumentau kojem se tvrdi da će Afganistan, nakon odlaska savezničkihsnaga, ponovno pasti pod vlast talibana.“Talibani se uz potporu pakistanske tajne službe spremaju ponovopreuzeti kontrolu u Afganistanu nakon odlaska međunarodnihsnaga pod vodstvom NATO-a”, piše britanski Times pozivajućise na tajno američko izvješće. Potpukovnik Jimmie Cummings, glasnogovornikISAF-a, potvrdio je postojanje takvog dokumenta, alije rekao da se ne radi o strateškoj studiji već o kompilaciji iskazadobivenih od talibanskih zarobljenika. Reuters ocjenjuje da bi tajdokument ipak mogao predstavljati važan pokazatelj stava talibanskihsnaga o tome kako se razvija sukob koji traje već 11 godina i dabi mogao osnažiti mišljenje talibanske tvrde struje o tome da netreba pregovarati s afganistanskim predsjednikom Hamidom Karzaijem.U dokumentu koji citira Times, i za koji kaže da su ga sastaviliamerički vojni stručnjaci u zrakoplovnoj bazi Bagram, navodi seda pakistanska obavještajna služba ISI pomaže usmjeravati talibanskenapade na zapadne snage u Afganistanu. Times dalje prenosida talibani imaju sve više potpore među stanovništvom jer su ublažilineke svoje krute stavove. “Tek će se vidjeti može li se progresivnijitalibani održati ako cijeli pokret nastavi dobivati na snazi i popularnosti.Bez obzira na to, novi imidž već ima pozitivan učinak namoral”, piše u izvješću.Talibani su početkom siječnja 2012. objavili da planiraju uspostavitipolitičku kancelariju u Kataru, što se smatra korakom naprijed kamirnim pregovorima sa Washingtonom i njegovim zapadnim saveznicima.Oni su dodali da to ne znači da se predaju u ratu protiv koalicionihsnaga, već da će koristiti svoje političko krilo usporedo savojnim kako bi postigli svoje ciljeve. Krajem siječnja nekoliko talibanskihvisokih dužnosnika je potvrdilo kako su započeti razgovori izmeđupredstavnika afganistanskih talibana i SAD-a. Maulavi Qalamuddin,bivši talibanski ministar, rekao je kako trenutačno nema pregovorao prekidu rata, već da se za sada isključivo pregovara o mogućnostipuštanja zatvorenika koji se još uvijek nalaze u zatvoru Guantanamo.Isti izvor navodi kako bi takav čin “osnažio atmosferu povjerenja”što bi osiguralo da se ovakvi pregovori nastave i u budućnosti.Američka vlada izuzetno je štura po ovim informacijama. Očitoje kako nikome nije u interesu da Ameriku preplave novinski naslovi“SAD pregovara s talibanima”, pogotovo nakon isticanje invazijena Afganistan kao uspješne vojne misije u kojoj je poražen talibanskirežim. Glasnogovornica State Departmenta, Victoria Nuland,samo je kratko potvrdila kako je Marc Grossman, specijalni predstavnikObamine administracije za Afganistan i Pakistan, bio u Katrui kako je obavljeno “više sastanaka vezano uz Afganistan”. Aktualnaafganistanska vlada već je izrazila svoju ljutnju zbog ovihpregovora. Naime, predstavnici afganistanske vlade nisu pozvanina ove, kako ih mnogi već nazivaju, “povijesne pregovore”.LIBIJA: Postrevolucionarni kaos i anarhijaStanje u Libiji nikako se ne smiruje. Zabrinut zbog rastuće anarhije,4. siječnja 2012. oglasio se Mustafa Abdel Džalil, predsjednikNacionalnog prijelaznog vijeća (NTC), rekavši kako bi sukobi izmeđunaoružanih suprotstavljenih milicija mogli uvući zemlju u novi građanskirat. “Nalazimo se između dvije gorke opcije. Ako nema sigurnosti,neće biti pravde, razvoja, a ni izbora. Ono što zabrinjava je dasu pojedinci uzeli pravdu u svoje ruke”, zabrinuto je izjavio Džalilgovoreći na jednom skupu u Benghaziju. “Ako suparnici nastave soružanim sukobima, još je jedan građanski rat na pomolu”, zaključioje čelnik NTC-a. Poziv i upozorenje šefa Privremene vlade uslijedilisu nakon sukoba rivalskih milicija u centru glavnog grada Tripolija,u kojima je poginulo četvero ljudi. Iako je NTC započeo s izgradnjomjedinstvene armije, zbog sukoba između paravojnih skupina,koje nastoje proširiti svoj utjecaj, taj je proces znatno usporen. Nekadašnjepobunjeničke snage, dobro naoružane otetim oružjem odnekadašnje regularne vojske, koriste anarhično stanje u državi kakobi preuzele vlast prije nego što se uspostavi građanska vladavina.26 PREPORODOV JOURNAL 137

kulturaPriča o sevdalinkama: priča o sandžačkom Bošnjaku, koji odlaskom u Tursku nikada nije prebolioUmihanuMlado momće…Mlado momće za Sjenicu pitaza Sjenicu pita,jel’ Sjenicađe je nekad bila.Jel’ sjenicađe je nekad bila,đe je nekad bilajesul’ stare kule poćenare.Jesul’ stare kule poćenarekule poćenare,jel’ Mekića kafanakraj hana.Jel’ Mekićakafana kraj hana,kafana kraj hanajel’ još živa lijepa Umihana.PREPORODOV JOURNAL 137Ćazim Čolaković (u sredini)Sjenica prije 70 godinaSjenica je gradić u Sandžaku, na prostoru današnje jugozapadneSrbije, nalazi se na nadmorskoj visini 1.000-1.030 m, u sjeničkojkotlini na desnoj strani rijeke Uvac i obalama riječice Grabovice.Predstavlja sjedište poznatog stočarskog kraja Pešterske visoravni.Sjenica na staroslavenskom znači “Zemlja sijena”, a dobila je nazivpo obilju trave (sijena), koja je u okolini kosi i po tri puta godišnje.Po površini jedna od najvećih općina u Sandžaku, a oko 80% stanovništvaSjenice čine Bošnjaci. Iako se decenijama iseljavaju širomsvijeta, Bošnjaci ovog kraja nikada se nisu odrekli svoje Pešeterskevisoravni i stare kasabe koja je, prema riječima meteorologa, čestonajhladniji grad u Evropi. Rekordni minus u Sjenici zabilježen je 26.januara 1954. godine, kada se živa spustila do -38,4°C.Pjesma “Mlado momće za Sjenicu pita” nastala je u vremenu iseljavanjaBošnjaka iz Sandžaka u Tursku. Još uvijek ne postoji precizanpodatak u kojem je historijskom periodu iseljavanja Bošnjaka onanastala. Prvi i najveći val iseljavanja Bošnjaka iz BiH u Tursku bio jenakon dolaska Austro-ugarske 1878. godine. Naime, u tim turbulentnimvremenima, mnogi su mislili da sa dolaskom Austro-ugarske inestankom Otomanskog carstva sa ovih prostora nastupaju teškavremena za ovdašnji bošnjački živalj, te da je najbolje rješenje – otići.Prvi muhadžiri su krenuli iz Bosanske krajine, potom iz Hercegovine isredišnje Bosne. Na putu za Tursku dosta familija se zadržalo u Sandžaku,Makedoniji i Albaniji. Iz Sandžaka su nešto kasnije uslijedilaiseljavanja, pošto je tu Turska uprava ostala nešto duže. Iz Sandžakasu se iseljavanje nastavilo sve do današnjih dana.Najviše ih se iselilo da bi sačuvalo živu glavu. Neki su smatrali daim nije džaiz ostati izvan muslimanske jurisdikcije. Bilo je i onih kojisu krenuli u Tursku u namjeri da sačuvaju blago i poziciju. Neki sudolaskom u Tursku pokidali sve rodbinske veze. Dio braće bi ostajaou Sandžaku, a dio se skrasio u Turskoj. Danas prema procjenama uTurskoj živi oko šest miliona Bošnjaka, što je tri puta više nego u Bosnii Hercegovini. Iako je prošlo preko 120 godina od prvih iseljavanjaBošnjaka u Tursku, iako je posljednjih decenija došlo do asimilacijedijela bošnjačke populacije, ono što ih od kraja 19. do početka 21.stoljeća veže za rodne krajeve jesu sevdalinke koje su njihovi pradejdoviponijeli sa sobom. Pričali su mi Bošnjaci, koji su zavirivali u bošnjačkanaselja širom Turske, da ima Bošnjaka koji ne znaju bosanskijezik, ali da znaju stare sevdalinke i da svaku riječ iz pjesme razumiju.Razumiju šta im kažeš, šta im se pjeva, a ne znaju pričati.Tako je jedan od nekada najljepših sjeničkih momaka, nakon što jenapustio rodni kraj i skrasio se u Turskoj, vremenom postao i jedan odbogatijih ljudi u Istanbulu. Sve mu to nije značilo puno. Oženio se iz bogatefamilije, izrodio djecu... Blago se samo taložilo, a on bio siromahu duši. Često je odlazio na lokacije, gdje je znao da dolaze zemljaci izSandžaka. Dočekivao ih je, ugošćavao, para im davao... Njihova zadaćaje bila samo da mu pričaju o rodnom kraju. U tom vaktu, kad nije bilomedija, kad se teško moglo doznati šta se dešava u Sandžaku, glavniizvor informacija i glavna spona sa rodnim krajem su bili rijetki putnicinamjernici, uglavnom trgovci. I tako, pitao ih bogati Sandžaklija, nastanjenu Turskoj o svemu: koliki je snijeg u Sjenici, šta radi ovaj, štaradi onaj, tko mu je od ahbaba umro, jel’ se nešto novo sagradilo, alisvaku priču bi završavao sa posebnim pitanjem. Kako je ona? LijepaUmihana. Njegov nedosanjani san iz mladosti. Gdje je, jel’ živa, akojeste – s kim i od čega živi!? Bilo je kažu i onih hrsuza koji Umihanu nisuni poznavali, pa su mu lagali, ne bil kakve fajde od njega vidjeli, ali ih jebrzo hvatao u lažima. Hvatao, a nije im do znanja davao.Nepoznati narodni pjesnik, inspirisan ovom nevjerovatnom čežnjombogatog sjeničkog Bošnjaka iz Istanbula, skrojio je pjesmu“Mlado momće za Sjenicu pita, jel Sjenica gdje je nekad bila”. Termin“mlado momće” narodni pjesnik je prvenstveno uvrstio iz razloga štoje glavni junak pjesme, iako u odmaklim životnim godinama, ostaoda živi u svojim momačkim danima, kad je živio siromašno u Sjenici ikad je bio zaljubljen u lokalnu ljepoticu Umihanu. Za njega je sat nazidu života tad stao i zato je on ostao “mlado momće”, bez obzirašto se njegov život selidbom u Tursku promijenio, on je ostao onajmladić iz Sjenice, koji je sad u Turskoj imao sve, a nije imao ništa. Jerživot bez Umihane za njega nije postojao, on je samo pored njegaprolazio. A tamo, u Sandžak, nije smio. U Sandžaku su, za tadašnjuvlast, oni koji su otišli u Tursku smatrani neprijetaljem prvog reda.Najuspješnija izvedba ove popularne sandžačke pjesme pripisujese Ćazimu Čolakoviću. qAvdo HUSEINOVIĆ29

kulturaSjećanje na Radomira Konstantinovića, intelektualca koji je hrabro izdržao destrukcijunacionalizmaIntelektualna vertikalaRadomir Konstantinović (1928.-2011.), srpski književnik i filozof,rođen u Subotici 27. ožujka 1928., umro u Beogradu, 27. listopada2011. Bio je mudar, otmjeno povučen, objektivno-kritičkiorijentiran, univerzalno-humanistički angažiran. Kao ugledni intelektualaci prijatelj Bosne i Hercegovine, te član Akademije nauka iumjetnosti Bosne i Hercegovine, više puta je gostovao u Sarajevuna poziv bosanskohercegovačkih znanstvenih i kulturnih institucija.U uvodnom izlaganju – Vraćanje Sarajevu, na sesiji Kruga 99,održanom 23.09.2001., Konstantinović kaže: “Ali, Sarajevo, onokoje znam, Sarajevo ljudi sa kojima sam imao sreću da se družim,dakle, sreću da govorim, nikako se tim govorom ne može dokučiti.To Sarajevo koje znam, to je dr. Kasim Prohić, sjajan tumač Adornai Lukača, majstor jedinstvenog Logosa, i to je dr. Midhat Begić, prvorazredniesejista čiji je Izraz postao jedno od najvažnijih središtanaših misli, Izraz oko koga smo se okupljali kao i oko Odjeka ČedeKisića. I to je Foht, estetičar, i Huso Tahmiščić.”Konstantinovićevo kapitalno djelo Filosofija palanke (1969.), anticipiraloje ratnu destrukciju nacionalizma devedesetih godina 20.stoljeća u bivšoj Jugoslaviji. Knjiga je objavljena i u Sarajevu 2009.godine. Kritizirajući ratnu i inu destrukciju nacionalizma, branio jedostojanstvo Čovjeka uopće, a posebice dostojanstvo Čovjeka napodručju bivše Jugoslavije, uključujući i Bošnjake kao najveće ratnestradalnike tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do1995. godine. Konstantinović u Filosofiji palanke dijagnosticira svijetpalanke srpskoga društva – provincijsku svijest, uvriježenu malograđanštinu,kruti tradicionalizam, te opasnosti koje iz njih nastaju.Među njima je i srpski nacizam, za koji autor kaže da “je moguć kaoi svaki drugi nacizam. On nije delo ‘tuđinstva’...” (Filosofija palanke,Beograd, Nolit, 1981, str. 373). “Srpski nacizam nije ‘import’ iznemačkog nacional-socijalizma, kome je služio i podržavao”, ističeautor, “već je krajnji izraz duha palanke, odnosno osnovnog protivrečjanjegovog koje je protivrečje između večno-plemenskog kaoiracionalnog i prevashodno empiričko-racionalističkog njegovog stava,protivnog svakoj iracionalnosti, pa i ovoj na koju poziva njim samimovekovečeni duh plemena.” (Konstantinović, 1981:366). Svijetpalanke nije ni selo, ni grad, a njezin duh – duh je kolektivne volje,jedno-obraznosti kojom se ta volja izražava.U književnosti se prvi put pojavio zbirkom pjesama Kuća bez krova1951 godine. Poslije je došla serija romana, od kojih ističemo Daj namdanas iz 1954. i Izlazak iz 1960. godine, nagrađen NIN-ovom nagradom.Uređivao je časopise – Mladost, Književne novine i dvotjednikDanas. Više desetljeća bio je ugledni suradnik Trećeg programa RadioBeograda. Nakon Filosofije palanke, Konstantinović se, ponajviše,posvetio esejistici i filozofskim tekstovima koji su objedinjeni u osamtomova djela Biće i jezik (1983.). Osim više desetina eseja i rasprava,emitiranih na radiju i televiziji, tiskanih u listovima i časopisima, objavioje i zbirku estetsko-filozofskih rasprava Pentagram.Istinitost i aktualnost Konstantinovićeva djela najbolje potvrđujenjegovo sustavno i trajno ignoriranje. Filosofija palanke smatra senajomraženijom knjigom srpskih desničara. Oni su svjesni da je Konstantinovićprotiv njih napisao bolju optužnicu nego haški optužitelji.Povodom smrti Radomira Konstantinovića, osim ostalih, rekli su:PREPORODOV JOURNAL 137Radomir Konstantinović(1928. – 2011.)“Filosofija palanke”, kapitalnoKonstantinovićevo djeloFilip David, književnik i suosnivač Beogradskoga kruga: “Konstantinovićse suprotstavio lokalnim intelektualcima koji su se prodalipolitičkim moćnicima i širili nacionalističke strasti... Nije prihvataotezu koja je postala teza velikog broja naših intelektualaca – da jedozvoljeno lagati, ukoliko je to u interesu domovine...” jer, “ukolikoje dozvoljeno lagati, dozvoljeno je i ubijati, dozvoljeni su i ratovi.”Latinka Perović: “Znao je i govorio da ‘nacionalizam ne vodi samorazaranju, vodi naciju na groblje’. Ostavio nam je ljudskost kaozaveštanje, hvala mu na tome.”Vladimir Arsenijević: “Vest o Konstantinovićevom odlasku dočekanaje onako kako palanci jedino i dolikuje: prezrivom tišinom isuštom nezainteresovanošću. Svaki put... kad se Seki Aleksić polominokat, naša javnost snažnije rezonira.”U tekstu naslovljenom Sljepilo ulica, Vuk Perišić piše: “Teško je (uSrbiji, op.a.) zamisliti ulicu, trg ili bulevar Radomira Konstantinovića.Upravo zato što ih zaslužuje... Kada bi u takvom poretku vrijednostiRadomir Konstantinović i dobio ulicu bila bi to uvreda, licemjerna velikodušnost,alibi, ili neka nova figa u džepu. Palanka bi ga izjednačilasa svojim razbojnicima i svetim gorama. Namjernik koji se u traganjuza vrednotom ravna po uličnom nazivlju ionako će zalutati. I u tomeima stanovitog Reda. Vrlini bolje pristaje čast izopćenosti”.“Koju ulicu, koju simboliku”, pita Perišić, “podariti RadomiruKonstantinoviću?” “Njegoševu? Da se s Kur’ana spere pljuvačka.Stidno ga je (Njegoša, op.a.) citirati: Ko ne misli na Koran pljunuti /neka bježi glavom bez obzira!”Svaki narod, više ili manje, ima iskustvo vlastitoga palanačkog duha.Svaki narod mora imati i svoje pravednike, svoje Radomire Konstantinoviće– svoje hrabre i britke intelektualce, konkretnokritičke,prospektivno odgovorne – angažirane vertikale duha, koji će se odlučnosuprotstaviti svakom zlu. Svatko u svom nacionalnom dvorištu moraprevladavati vlastiti palanački duh i sijati sjeme univerzalno vrijednosneorijentacije i recepcije kakvo je posijao Radomir Konstantinović. qFahrudin NOVALIĆ31

kulturaIzašla knjiga “The Muslim 500” za 2011. godinuNajutjecajniji muslimaniKraljevski islamski centar za strateške studije u Jordanu, u suradnji snevladinim Institutom za islamsku misao “Royal Alu al-Bayt”, nastavio jenezavisna istraživanja u godišnjem projektu 500 najutjecajnijih ličnosti,između oko milijardu i 600 milijuna muslimana u svijetu (što čini 23%svjetske populacije ili više od jedne petine čovječanstva). “Kako mjeritinečiji utjecaj je, naravno, najizazovniji aspekt objave, a pogotovo kodrazličitih mišljenja. Utjecaj se ponekad može procjenjivati na kvantitativnojosnovi, ali češće se odnosi na kvalitativnu osnovu i trajan utjecajličnosti. Životna dostignuća su na većoj vrijednosti nego dostignuća usamo jednoj godini. To znači da se popisi imena u knjizi mijenjaju postupno,a ne dramatično, iz godine u godinu. Ovaj popis služi kao prilikuda osvjetljenja mnogih pionirskih koraka i izazova koje su prisutni u oblikovanjumuslimanske zajednice”, kaže se u predgovoru knjige.Publikacija “The Muslim 500” ima za cilj prikazati, pokazati iliutvrditi utjecaj koji neke ličnosti iz muslimanskog svijeta imaju uovoj zajednici ili u ime zajednice. Procjenjuje se svaka osoba kojaima utjecaj, bilo da radi u okviru kulturne, ideološke, financijske ipolitičke sfere ili na drugi način, koja doprinosi nekoj od promjenakoje će imati značajan utjecaj na suvremeni muslimanski svijet. Njihovučinak može biti pozitivan ili negativan, utjecaj može biti religijski;da se učenjak direktno obrati muslimanima da utječu na svojauvjerenja, ideje i ponašanje, ili to može biti od vladara (oblikovanjesocioekonomskih činilaca u kojima ljudi žive svoje živote), ili umjetnikakoji ima popularnost. Među 500 imena ističe se popis Top 50,gdje dominiraju vjerski učenjaci i šefovi država. Njihov dominantan itrajan utjecaj ne može se poreći, posebno vladara.Publikacija “The Muslim 500” bira muslimanske pojedince iz različitihkategorija utjecaja, sa čak 14 grupnih smjerova (znanstveni,politički, uprave vjerskih poslova, propovjednici i duhovni učitelji, filantropija/humanitarnirad i razvoj, socijalna pitanja, biznis, nauka itehnologije, umjetnost i kultura, učači Kur'ana, mediji, slavnih osobai sportskih zvijezda, radikala i pitanja dana).Među Top 50 prvih deset ličnosti su saudijski kralj Abdullahbin Abdul Aziz Al Saud, koji je na tom mjestu bio i 2010. godine,zatim marokanski kralj Mohammed VI, turski premijer RecepTayyip Erdogan, jordanski kralj Abdullah II, iranski ajatolah Ali Khamenei,katarski emir Hamad bin Khalifa Al Thani, glavni imam AlAzhar Univerziteta Ahmad Muhammad Al Tayyeb, dr. MohammedBadie, ispred egipatske Muslimanske braće, omanski sultan Qaboosbin Sa’id Aal Sa’id i iranski ajatolah Sayyid Ali Hussein Sistani.Među 50 najutjecajnijih muslimana svijeta ponovo je svrstan ibosansko-hercegovački reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, koji senalazi na 44. mjestu u okviru grupe Top 50 (2009. bio je na 19., a2010. godine na 43. mjestu). Od imena sa našeg područja na listi“The Muslim 500” iz Bosne i Hercegovine nalaze se akademici prof.dr. Enes Karić i prof. dr. Rusmir Mahmutčehajić, a u grupi učačaKur'ana nalaze se kurra hafiz Aziz ef. Alili, glavni imam MedžlisaIslamske zajednice u Zagrebu, te hafiz Senad ef. Podojak, kao ličnostiz Austrije, gdje radi kao imam.U grupi značajnih muslimana svijeta nalaze se francuski nogometašZinedine Zidane, bivši bokserski prvak svijeta Muhammad Ali,američki košarkaš Kareem Abdul Jabbar, južnoafrički igrač kriketaHashim Amla i kineski borilački majstor Ma Yue. Bez obzira na to štonjihov utjecaj proizilazi iz različitih područja, svima je zajedničko daimaju značajan utjecaj na veliki broj ljudi. qIsmet ISAKOVIĆObrazloženja – utjecajni muslimani s naših prostoraMustafa Cerić je luč vodilja islama u Europi i vodeći islamski autoritet.1993. godine postao je glavni muftija (reisu-l-ulema) Bosne i Hercegovine.Cerić se zalaže za međuvjerske inicijative u muslimanskom svijetu i smatrase jednim od najutjecajnijih muslimanskih vođa današnjice.Zagovornik međukulturnog povezivanja/angažmanaU 2006. Cerić je objavio “Deklaraciju europskih muslimana“ u Europskojuniji u kojoj se kaže da su europski muslimani predani zajedničkimnačelima zakona, tolerancije, demokracije i ljudskih prava, vrednotamaživota, vjere, slobode, imovine i časti. U svibnju 2009. Cerić je zanemarioupozorenja o mogućim nasilnim protestima i otišao u posjet Srbiji i govorećina molitvi u gradu Tutinu o potrebi da se bosanski i srpski muslimaniujedine u jedan entitet.Mirovni aktivistCerić se 2008. godine pridružio Međunarodnom savjetodavnom religijskomvijeću Fondacije Tony Blaira, te se posvetio misiji promoviranjapoštovanja i vjerskog pluralizma kroz rasprave o društvenoj nepravdi.Dr. sc. Enes Karić je profesor kur’anskih studija i povijesti tumačenjaKur’ana na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Od 1994.-1996. obnašao je dužnost ministra obrazovanja, nauke, kulture i sportaRepublike BiH. Dr. Karić je objavio brojne radove o kur’ranskim i islamskimtemama na engleskom i bosanskom jeziku.Nj. E. prof. dr. Rusmir Mahmutčehajić je predsjednik Međunarodnog bosanskogforuma i bivši potpredsjednik Bosne i Hercegovine. Odigrao je značajnuulogu u naporima da se zacijele etničke, vjerske i društvene podjele koje suse dogodile kao rezultat rata u Bosni sredinom 1990-ih. Pokrenuo je neke odnajuspješnijih projekata u istinskog zacjeljivanja rana između zajednica. Djelujeu svom rodnom gradu Stolcu, koji je jedan od najpodjeljenijih gradova u Bosni.Hafiz Aziz Alili je Makedonac koji je obrazovan u učenju Kur’ana u Sarajevu.Sve je utjecajniji zbog svojih ilahija, a još više zbog posebnog stila učenja.Trenutno je imam Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu, Hrvatska.Hafiz Senad Podojak je rođen u Bosni i dobitnik je brojnih nagrada zaučenje Kur’ana. Vrlo je aktivan u zajednici i nedavno je imenovan za islamskogvjerskog učitelja u državnim školama. Izuzetno je značajan član austrijskemuslimanske zajednice. q32 PREPORODOV JOURNAL 137

priče iz bosnenadvili crni oblaci. Safet Hadžić je okupljao oficire koji su 1991. godinebježali iz bivše JNA i uključivao ih u “Patriotsku ligu”.“Svi ti oficiri, neki sa većim, neki sa manjim činovima, pred Sajomsu stajali kao djeca mirno. On bi pričao, on je tad bio autoritet nadnjima. Bio je čovjek koji se nije plašio, a odbjegle oficire iz JNA jeuvjeravao da moraju braniti zemlju, iako su mnogi od njih vjerovalida do rata neće doći. Safet je gledao scene agresije na Hrvatsku i ljutiose na mnoge Bošnjake koji nisu to prepoznali kao agresiju nakonkoje će uslijediti agresija na Bosnu i Hercegovinu”, pričaju mi Safetovisaborci još iz vremena ilegalne pripreme otpora agresiji.U Safetovoj kući u Švarkinu selu, bio je postavljen centar vezaputem kojeg je Hadžić primao i izdavao naređenja uoči i prvih danarata. Uporedo je primao nove članove “Patriotske lige”, raspoređivaoih, dijelio zadatke, brinuo se o njima, naoružavao narod i vodiopolitičku borbu sa bivšom JNA i SDS, i to tako dobro da je nadmudrivaoi jugogenerale, a i čelnike SDS-a, pa je i jednog Momčila Krajišnika“ostavljao bez teksta”. Kad je general Enver Hadžihasanović,tadašnji komandant 49. brigade JNA iz Lukavice, izveo tenkove narezervoar Mojmilo, Safet je organizovao narod i primorao vojskuna pregovore. Ostao je zabilježen TV-snimak tih demonstracija ipregovora sa vojskom.Nekoliko dana prije četničke agresije Safet Hadžić je, vozećiratnu opremu, bio uhapšen na Ilidži. Isljednike je tako “tuširao”odgovorima da su ga, nakon devet sati ispitivanja, oslobodili. Višesu vjerovali njegovim riječima nego svojim očima.Šira javnost ne zna da je Safet Hadžić bio ključni čovjek za postavljanjesendvič-barikada koje su bile odgovor na one prve četničkebarikade u Sarajevu, 2. marta 1992. godine. Analitičari danasprocjenjuju da je to bila najznačajnija Safetova odluka jer kontrabarikadesu pokazale teroristima SDS-a, kojima je to bila generalnaproba agresije, da postoje snage koje će pružiti otpor. Tada Safet izilegalnog života ulazi u historiju.Inače, imao je i veliki krug prijatelja patriota, i onih s kojim jeradio javno i onih s kojima je radio ilegalno. Imao je i svoj mali, neformalni,operativni štab od nekoliko ljudi koji su mu bili više od saradnika.To su Suljo Kapidžija, koji je bio uz njega i kada je poginuo,pa Safet i Rahim Baltić, Suad Berbić, Ismet Čengić, tadašnji načelniksarajevske općine Novi Grad... Iako je stalno bio na žarištima, nepamte da su ga vidjeli s puškom u ruci. U prvom oružanom otporuagresiji, tokom četničkog napada na školu MUP-a na Vracama, 5.aprila 1992. godine, Safetovi saborci ga se sjećaju u bijelom mantilubez puške, rame uz rame s njima, dok pokušavaju spasiti učenikeopkoljene škole.Pogibija na kapiji “Pretisa” u VogošćiPosljednji put Safet Hadžić, posredstvom svog centra veze, izdavaoje naređenja 18. aprila 1992. godine. Mustafi Zebi i VahiduAhmetspahiću je naredio da sa četom krenu prema “Pretisu” uVogošći i zaštite ga od četnika. Onda, i posljednje naređenje NusretuPrljači da sa elitnom grupom “Patriotske lige” krene ispredopćine Novi Grad prema “Pretisu”. S tom grupom krenuo je i on.Tada je posljednji put vidio svoju majku Semizu, suprugu Džemilui djecu Almiru, Nezira i Amelu. Još ranije ih je bio pripremio da muse može dogoditi ono što mu se na kapiji “Pretisa” i dogodilo. Tog18. aprila 1992. godine, Specijalna jedinica MUP-a RBiH pod komandomKeme Ademovića, iza ponoći, iz Doma na Kobiljoj Glavikrenula je u akciju izuzimanja oružja iz skladišta vojne industrije“Pretis” u Vogošći. Specijalci su uz podršku još nekolicine pripadnikaTeritorijalne odbrane BiH bez problema, preko teretne kapijePrvi sastanak Alije Izetbegovića i Sefera Halilovića - u Hrasnici2. decembra 1991. godine (sastanak je organizirao Safet Hadžić)ušli u “Pretis” i iz njegovih skladišta izvukli dragocjene kontejneresa “Osama” i “Zoljama”. Sama akcija je tekla maestralno i završenaje bez ijednog ispaljenog metka, prije izlaska sunca. Već se bilo razvidjelo,kad je Safet Hadžić krenuo sa svojom grupom prema “Pretisu”.Iako ga je na 500 metara prije “Pretisa” Ramiz Efendić, jedanod organizatora otpora u naselju Barica, zaustavljao da mu kaže dane idu jer su u “Pretis” ušle srpske jedinice, da se vodila borba, daima već naših zarobljenih i ranjenih boraca, kombi sa Safetovomgrupom je munjevito prošao. Sa svojim saborcima upao je u zasjedu.Sa glavne kapije “Pretisa” i iz okolne šume, rafali vogošćanskihčetničkih jedinica su zasuli kombi. Četnički rafal je pokosio Safeta.Zajedno sa njim poginuli su još njegovi saborci Sead Velić i NerminZeljković. Ostali saborci su teško ranjeni, zarobljeni i odvezeni naPale, da bi kasnije bili razmijenjeni. U historiji će ostati zapisano dase život zaustavio na kapiji jednog jutra u aprilu.Simbolika je neupitna: je li to na ulazu ili na izlazu? Da li se tamo,gdje se zatvara kapija života, tamo gdje je zemaljski kraj – otvarakapija vječnosti, kapija dženneta. Safet Hadžić je bio predsjednikKriznog štaba sarajevske regije kada je 18. aprila 1992. godine poginuona glavnoj kapiji vogošćanskog “Pretisa”. Iako je, dakle, bioprvi čovjek odbrane Sarajeva, poginuo je kao običan borac. Bio jebio jedinac u majke Semize. Kad je čula za Safetovu pogibiju, majkaje tješila sve oko sebe. Ponašala se kao da je imala 10 sinova, pa nakonpogibije jednog, ima još devet. General Safet Hadžić je dobitnikZlatnog ljiljana, a posthumno je odlikovan Ordenom Narodnogheroja odbrambenog rata 1992.-1996. godine.Za rahmetli Safeta Hadžića mnogi su skloni reći da nema više takvihljudi, koji na takav način izgaraju za Bosnu i Hercegovinu. Govorioje još mnogo prije agresije: “Živote ćemo za Bosnu dati!” Mnogoje više znao rahmetli Safet Hadžić, nego što je naučio, mnogo je daljevidio nego što je gledao, mnogo je više čuo, nego što je do ušiju moglodoprijeti. Bosnu i Bošnjake čekaju još mnoge kapije... Ako budemoslijedili Safeta i njegovo nesebično djelo, pred nama će se otvoritimnoge kapije, kapije iza kojih će nas čekati nagrade, a zatvorit će semnoge kapije koje ćemo pokušati da zaboravimo.Ljudi poput Safeta Hadžića i ostalih prvih branilaca Bosne i Hercegovine,bili su ljudi čiju smo hrabrost do tada mogli samo vidjetiu akcijama naših junaka iz djetinjstva u seriji “Otpisani” i sličnimfilmovima. Na žalost, vjerovatno nikada nećemo vidjeti film “Safetbrani Sarajevo”, ali se barem možemo sjetiti naših heroja i branitelja:Fatihom ili na neki drugi način. Kad god se budemo sjećalirahmetli Safeta Hadžića i ostalih bosanskih heroja, napijati ćemose sa najčistijeg izvora. qAvdo HUSEINOVIĆ34 PREPORODOV JOURNAL 137

POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaTko nam je ukrao bereket?Čovjek koji mora prevaliti stotine ili hiljade kilometara da bi vidionešto novo već je u velikim problemima. Osoba koja je okružena sasvimprosječnim ljudima može intenzivno učiti u brojnim interakcijskimeksperimentima, studijama raznih slučajeva, prikupljanju intelektualnegrađe iz bliz-razgovora, iz fragmenata snova, slojeva ajeta,dimenzija hadisa, eha tuđih razgovora u mimohodu, savjeta koji subili upućeni drugima, igri dječjih lopti na branama gradskih rijeka,filmskih dijaloga, nebeskog reljefa, uvreda poznanika, poklona prijatelja,itd., dok učeći u samoći ili prirodi možemo puno više.Skoro dobih od prijatelja pero koje je kupio tokom svog zadnjegboravka u Rimu. Pero je sačinjeno od staklene drške obojene u višenijansi modrozelene boje i metalnog račvastog špica koji se umačeu mastilo koje je također bilo dio poklona. Pero, mastionica iprva kaplja mastila već kod prve riječi ispisane na komadu papirasu bili kodovi ili kapisle za lansiranje u prošlost i prisjećanje duhavremena u kojem su neumornim umakanjem nakon gotovo svakeispisane riječi nastajala brojna besmrtna djela. Taj poklon uzinformativno putovanje u prošlost na koje me odveo učinio je daiznova spoznam vrijednost najobičnije, svima i svugdje dostupne,kemijske olovke kojom se bez podizanja sa papira, u jednom dahu,može ispisati dva kilometra duga rečenica, 100.000 riječi ili na hiljadeskica. Međutim, pošto kvaliteta napisanog nije u nužnoj vezi sabrzinom samog procesa pisanja i sofisticiranosti pisaljki – o čemuovisi kakvoća tih riječi?Pokušat ćemo odgovoriti na ovo pitanje jednim eksperimentom.Zamislite da imate mjesec (ili puno više) dana plaćen boravaku najljepšem hotelu sa najljepšim pogledom na grad u kojem živite.Imate najbržu internet konekciju, biblioteku sa 500.000 potpunosvježih naslova iz raznih disciplina i dovoljno sredstava da dođeteu posjed željene literature. U restoranu hotela imate plaćena triobroka najkvalitetnije hrane svo to vrijeme, room-service, unaprijedplaćen satelitski telefon i vozača koji vozi na željene destinacijebez pogovora. I imate jedan jedini zadatak, a to je da dođete sanekom novom vrijednošću u smislu inovacije, novog znanja, odnosnovaših vlastitih ideja koje imaju težinu. Sad zamislite nekogaod deset vaših prisnih prijatelja u pomenutom životnom konteksturasterećenog od osnovnih egzistencijalnih problema, sa svim materijalnimdobrima i pretpostavite da li je u stanju doći sa novimvrijednostima. Anketirajući desetine ljudi u privatnim razgovorimai tražeći od njih isto što tražim i od vas u ovom eksperimentu dobiosam sumnjičava odmahivanja glavom kao izraz malene vjereu vlastite kapacitete i kapacitete svojih prisnih prijatelja. Jedni susvoju intelektualnu impotentnost skrivali pozivajući se na nepoticajnostipretpostavljene zone ugode. Drugi su okrivljavali distrakcijemodernih sredstava informisanja kroz površne socijalne mreže inekvalitet informacija, maštajući o drugom spletu za njih trenutnonedostupnih okolnosti – npr. o pustom ostrvu kao idealnom ambijentuza stvaranje. Treći su nakon vizualizacije sebe i svojih poznanikau pomenutom ambijentu odsutno ponavljali: “Tanko, tanko...”.Međutim, svi su zaključili da je nedostatak materijalnih sredstavagotovo uvijek samo isprika, dok je pravi razlog našeg intelektualnoemocionalnogsiromaštva i duhovne tromosti na potpuno drugommjestu, a to drugo mjesto kao da je prokleto. Isti eksperiment samPREPORODOV JOURNAL 137ponovio i u ramazanu, mjesecu Kur’ana, pitajući obrazovane vjernikepraktičare koji uče intenzivno Kur’an da navedu barem jednunovu spoznaju, prodiranje u nove dimenzije višeslojne kur’anskeriječi i rezultati su bili jednako obeshrabrujući. Ispitanici su nastojalipromijeniti temu razgovora, udaljiti se od mene zbunjeni ili supočeli osjećati navalu osvetoljubivosti jer se neko drznuo zaviriti umračne i prazne kutke njihovih kognitivnih odaja.Da li se radi o prokletstvu?Kur’anski kapitalacRibar sa ispravnim mrežama, kukama i udicama u pristojnombrodu i sa minimumom zdravog ponosa, neće dozvoliti sebi da ideu susret drugom ribaru, osim ukoliko u svojim mrežama ima baremjednog kapitalca iz mora koji će svjedočiti za njega da ne lunja moremuzalud, da mu mreže nisu šuplje, tehnike prevaziđene i da znašta radi. Ribarski razgovori su uvijek oko vlastitih ulova i ukolikoribar sretne kolegu praznih mreža iz sažaljenja mu udjeljuje ribu zavečeru, a njihove teme za razgovor se brzo iscrpljuju. Slično je i sadrugim zdravim međuljudskim kontaktima. Svi mi ploveći i plivajućikroz svakodnevnicu susrećemo se i mimoilazimo se sa mnoštvomdrugih prolaznika kojima, ukoliko imamo minimum zdravog ponosa,nastojim uvijek ponuditi nešto novo te na taj način dokazatisebi i drugima da još uvijek imamo živu i nekompromitiranu dušukoja opaža i stvara. Ukoliko su nam, uprkos elitnim plovilima ipristaništima, spoznajne mreže prazne ili puno svakojakog smeća(stari predmeti, otpad, strvine, itd.), a usta puna kritike ćudljivogmora, odnosno ukoliko smo toliko siromašni da je jedina vrijednostkoju imamo novac – vrijeme je da se zapitamo šta nas to sprječavada zapažamo i obrađujemo prave vrijednosti života.I Kur’an je poput nepreglednog mora prepunog najljepšim oblicimapulsirajućeg života, a koji se - kada su u pitanju njegove najvrjed-35

POVRATAK U BUDUĆNOSTu punoj jasnoći kroz analizu izbora vrste aktivnosti na koje trošimovlastito vrijeme. Pogotovo kad mislimo da nas niko ne gleda.Poznati ljubitelj životinja Steve Irwin (1962.-2006.), koji je svjetskuslavu i bogatstvo stekao uznemiravajući životinje u njihovimprirodnim staništima, skačući onako nezgrapan po krokodilima,ugrađujući implante u zabezeknute ajkule, na silu izvlačeći ucviljenemladunce iz toplih brloga da bi se slikao sa njima pred kameramai glumio zaljubljenost u ove Allahove trodimenzionalne ajete,okončao je svoju karijeru tako što ga je mudra raža kao jedna odnajstaloženijih i najstrpljivijih životinja, na opštu radost internacionalneflore i faune, svojim repom probola kroz srce.Moderna ulema prečesto uznemirava Allahove ajete na isti način,u ime istih interesa i uz iste isprike.“Ah, evo ga napokon nakon mjesec usamljenih dana i noći! Ponovome uzima u svoje naručje i to ne zato što me voli nego iz pukopotrebe jer mu je neko platio 100 KM da me uzme. Ne samo dame ne dodiruju čisti nego nastoje i mene uprljati! Takvi mogu imatimoje korice, ali ne i moju dušu”, prečesto zapomaže Kur’an.“Opet se nada mnom nadnijela ova sitna duša što je došla pookruglu cifru brzih sevapa!”, vrište mushafi od mašrika do magriba.“Spominje me u javnosti i ukiva u zvijezde, a kad smo sami kućijedva da progovori sa mnom i gazi mi bit moju!”, ucviljen je ovajzaboravljeni prijatelj.“Kaže da me voli, a nezainteresovan/a za moj jezik! Priča sa mnomcio život preko prevodioca! Gdje je tu ljubav!?”, zbunjen je Kur’an.“Svaki put kad me pogleda bezosjećajno i dodirne hladno prokunemga i zatvorim se u sebe!”, ispravno se pozicionira Kur’an.Arhitektura samopouzdanjaSavremene bošnjačke (muslimanske) kipare karaktera i potencijalanovih generacija prepoznajemo u priči o Pigmalionovom efektu,odnosno uticaju očekivanja od ciljanih grupa na rezultate rada sa istima.Vršeni su naučni eksperimenti na dva razreda učenika od kojihje profesorima jedan razred ciljano predstavljen kao “djeca od zlaoca i gore matere”, iako se u stvarnosti radilo o djeci sa najkvalitetnijimgenetskim naslijeđem iz najboljih porodica. Međutim, njihovimentori su ih tretirali na predstavljenom nivou i ta djeca su pokazalaispod prosječne rezultate. S druge strane, drugoj grupi profesora jedanrazred učenika je predstavljen kao zbir natprosječno inteligentnedjece ambasadora, naučnika i poduzetnika te su od grupe profesorabili i tretirana na adekvatan način. Ta djeca su u konačnici pokazalaiznad prosječne rezultate, iako se u stvarnosti radilo o djeci sa rubadruštva i bez razvijenih radnih navika. I ovo je priča o narodima Balkanana jednom nivou, ali i muslimanima diljem svijeta na drugom, tj.Bošnjacima na mikro nivou, odnosno bošnjačkih džematima na kojunas redovno podsjećaju mnogi predsjednici džemata i njihovi imamikad ih posjećujemo uz dušebrižno upozorenje: “Moje džematlije suuglavnom bauštelci, uprosti primjere, pohvali prisustvo, pojednostavnijezik, prouči ilahiju, ispričaj im haiku hikaju jer imaju loš vakabulari nisu u životu pročitali ni jednu knjigu!” Ovaj zid je krhak i on seprobija konstantnim pripremama uz vizualizaciju kao da ćemo imatiu auditoriju svih 27 pejgambera koje želimo ushititi, ali i pravljenjemtimova u svih tih malih/velikih džemata po raspršenoj dijaspori kojiuposleni fragmentacijama, manipulacijom emocijama, glumatanjemneutemeljenog optimizma i kozmetičkim tretmanima muslimanskogbića – od kojih su najdublji rukja i hidžama – ne iznjedriše stručnjakekoji će opsluživati potrebe svojih zajednica na globusu.Pored opisanih zidova postoje i zidovi našeg ega koji su kompleksnijiod nuklearnih štitova i vrlo često kameleonski uklopljeniPREPORODOV JOURNAL 137u kolorit naših ličnosti i neke sisteme vrijednosti kojima se jako ponosimo.Kur’an ističe jednu od takvih pogubnih prepreka u našemmentalnom svijetu kroz ovjekovječenu izjavu jedne grupe životnihgubitnika:“A kad im se kaže: ‘Dođite onom šta objavljuje Allah i Poslaniku’,govore: ‘Dosta nam je ono na čemu smo našli očeve naše.’ Zar?Iako očevi njihovi nisu znali ništa, niti su se uputili.” (El-Ma’ide, 104)Ova prepreka vrlo često stoji hermetički ugrađena u odnjegovanesisteme vrijednosti te ju je jako teško detektovati kao olovnu kočnicuu razvoju naših ličnosti. Stav – “Dosta nam je ono na čemu smonašli očeve naše.” مَا وَجَدْنَا عَلَيْهِ‏ آبَاءنَا‹)‏ ‏(‘حَسْبُنَا – bi možda i odisaoiskrenošću kada to navodno zadovoljstvo roditeljskim dometima nebi bilo ograničeno samo na skup apstraktnih metafizičkih shvatanjavezanih za određenu religijsku praksu. Ovaj tip gubitnika ne izjavljujekako im je dosta ono na čemu su zatekli vlastite roditelje u materijalnomsmislu jer tu nastoje pribaviti što je moguće više. Tako daje njihove sakrivanje iza prozirne zavjese poštivanja spram heroja izsvoga djetinjstva uz indirektno isticanje kako je neumjesno prerastiroditeljska uvjerenja i zatečene stavove, vrhunac neutemeljenogponosa, samoobmane i lažnog poštovanja. S druge strane, pogrešanroditeljski pristup pospješuje predug ostanak djece u tami roditeljskesjene, dok je sjena političkih, ekonomskih i vjerskih staracapuno mrklija i dublja. Na jednom od zidova u stoljećima građenomkompleksu niže vrijednosti naručenom za porobljavanje naroda, stojiduboko ugravirana parola stagnacije: “Bolje vrabac klasičnih interpretacijau ruci nego golub/slavuj/orao/albatros savremenih interpretacija(svetih knjiga, znanstvenih disciplina) na dostupnoj grani.”Najčešće su temelji tih mentalnih zidova udareni u našem ranomdjetinjstvu i mi smo naučili vjerovati kako im je tu prirodnomjesto te smo se emocionalno vezali za njih. Nešto poput zida izmeđudnevnog boravka i kuhinje koji jednom uklonjen ili oblikovanu šank kvalitetno povećava interakciju sadržaja ta dva prostora.Nakon njihove detekcije, takve zidove treba psihoterapeutski deratiziratiod crvi sumnje i neodlučnosti koji su se nakotili u gustojmagli našeg mentalnog ambijenta.ZaključakBereket, odnosno Allahov blagoslov, tj. dozvola da skladno rastemoje kvasac koji naše napore diže do rezultata, dok djelovanjetog kvasca osjećamo nakon upuštanja u kompleksnije formeljudskog organizovanja u želji da doprinesemo kolektivnom dobru.Rast naših duša biva kroz kompleksnije forme ljudskog organizovanja(brak, džemat, tim, firma, partija, itd.) u koje stupajući otvaramokorisne duševne procese. Što prije spoznamo da je ljubav kojunudimo kao i ljubav koju primamo nesavršena, prije ćemo osjetitiduboku žudnju za Stvoriteljem, dž.š., i većim vrijednostima. Poslanici,a.s., su ostajali britkog uma zahvaljujući kontinuiranim iskušenjimakoja su se rađala kao rezultata raznih formi međuljudskihodnosa. Nema ništa bolje za senzibilizaciju i britkost uma od raznihoblika stigmatizacije koje u naše živote unose nužne mješavine novihenergija. Allahov bereket je uvijek bio izdašan na historijskih igeografskim tačkama gdje je dolazilo do mješavine religija, struja,ruže vjetrova, arhitekture, nacija. Poput poticajnih geografskihkreativnih čvorišta koja su rezultat mješavine klima, pejzaža, voda,kamena, drveta ili mješavina arhitekture, nacija, historija, religija,tromeđa – naši životi mogu postati kreativna čvorišta za sve našesavremenike ukoliko raznolikošću naših interesovanja popločanihuzvišenim motivima zadužimo svijet. qEdin TULE37

živjeti islamIslamske teme: Poslanik islama Muhammed, a.s. (I)Poslanik za svako vrijemeUvodne napomeneNijedno se drugo ime sa toliko ljubavi i pažnje ne spominje međuljudima kao što se svakodnevno i u različitim prigodama međumuslimanima spominje ime poslanika islama Muhammeda, a.s. Upozivu na molitvu, učeći ezane sa stotina tisuća vitkih minareta diljemzemaljske kugle, muslimani pet puta na dan posvjedočuju poslanstvoMuhammeda a.s., izgovarajući Eššhedu enne Muhammedenresullulah (Svjedočim da je Muhammed Božji poslanik). Oni gai tijekom molitvi blagosiljaju i na njega donose riječi mira i spasasmatrajući to Bogu dragim djelom. 1 Muslimani blagosiljaju Muhammeda,a.s., i izvan uobičajenih molitvi, zapravo, kad god čuju ilipročitaju njegovo časno ime, obavezno izgovore i njemu namijeneriječi mira i spasa. 2 Muslimani vole Muhammeda, a.s., više negosami sebe i svoje najbliže, ali ga ne obožavaju niti mu pridaju ninajmanje atribute božanstvenosti. Sam Muhammed, a.s., osobnoje upozoravao svoje prve sljedbenike/ashabe da ne pretjeruju uveličanju njegove osobe, bojeći se da će mu kasnije generacije muslimanapripisati neke osobine koje čovjeku kao takvom nisu prirođene,makar se radilo i o najodabranijem Poslaniku. 3S druge strane, nailazimo na puno onih koji Muhammeda, a.s. nerazumiju, kleveću, otvoreno mrze, te ga vrijeđaju na najgnusnije načine,nedostojne pristojnom čovjeku, a ne kamoli vjerniku bilo kojojvjeri takav pripadao. Nažalost, Muhammed, a.s., je više od 1.000 godinau različitim napisima i umjetničkim izražajima zapadnih pisaca,svećenika i umjetnika, u današnje vrijeme i političara 4 , bio klevetankao antikrist, apostata, “netko tko je donio samo rat i krivovjerje”. Pai na početku 21. stoljeća, kada smo svi povjerovali da je sloboda darod Boga i da služi svakome pojedincu u promoviranju svega onogdobrog i lijepog te poštivanju drugog i drugačijeg, pojaviše se nesretnekarikature koje uvrijediše milijardu i pol muslimana, jer prikazašeMuhammeda, a.s., uvredljivo i nedostojno njegova lika i djela odnosnonjegove ostavštine koju muslimani smatraju svetinjom 5 . U najblažojverziji Muhammeda, a.s., se uspoređivalo sa Isusom Kristom,odnosno, davan mu je isti status kakav Isus ima u današnjem kršćanstvu,a vjera koju je naučavao umjesto islam krivo je nazivana muhammedanstvom,terminom koji je zgražao muslimane. 6Muhammed, a.s., ne samo da je svome narodu i svima onimakoji ga slijede, među koje spadamo i mi muslilimani s ovih europskihprostora, donio nove vrijednosti nego je svojom misijom, svojimposlaničkim djelovanjem koje potraja nepune 23 godine, u potpunostii za sva vremena promijenio cijeli svijet. Njegova misija,poslanstvo, pokrenula je i izmijenila ljudska srca, donijela novekvalitete, nove poglede na ovaj prolazni prizemni svijet, jasno učenjeo budućem vječnom svijetu i najvažnije za sve one koji ga dragovoljnoprihvate kao svog životnog učitelja: primjer i modelispravne vjere u Gospodara svih svjetova, Kojemu se svi mi, vjerovaliu to ili ne, jednog dana vraćamo. On, samo čovjek, Allahov rob,ali i odabrani čovjek, tj. Allahov poslanik, komu je Gospodar svjetovapreko meleka/anđela Džibrila/Gabrijela spustio Kur’an, posljednjuBožju poruku svakome čovjeku i do kraja svijeta i vijeka, nezaobilazanje i nezamjenjiv primjer za život vjernika i vjernica u svimaspektima njihova života. Muhammed a.s. je savršen spoj čovjekasa svim moralnim i ljudskim vrijednostima koji bijaše primjer lijepogponašanja i prije poslanstva i Poslanika, kojega odgoji njegovGospodar, Allah dž.š., da bude primjer za svakoga čovjeka i nakonposlanstva odnosno da bude univerzalni Poslanik za svako vrijemei svaku prigodu.Čak i oni koji su sumnjali u njegovo poslanstvo ili mu to otvorenonegiraše nisu imali nikakve dvojbe u širinu Muhammedove, a.s., humanostii njegovih najsuptilnijih ljudskih kvaliteta. Njegovi najžešćineprijatelji, koji ga pokušaše više puta i ubiti, nikada ga nisu nazvalilašcem ili varalicom. Muhammed, a.s., je savršeni primjer sveukupneskrušenosti pred Bogom i bližnjima; strog prema sebi, a darežljiv,velikodušan i samilostan prema drugima. Nikada se nije postavioiznad Zakona. Naprotiv, molio je i davao milostinju više nego drugimuslimani, bio je uvijek pravedan pa i prema najžešćim neprijateljimai zato je i uspio u svojoj misiji. Sretni su oni koji ga priznaju zaPoslanika. Još sretniji oni koji ga slijede u svakom aspektu svoga života.Oni ga vole više nego cijeli ovaj svijet i sve što je na njemu.Zašto i kako pisati o Muhammedu, a.s.?Konzultirajući relevantnu literaturu već napisanu i prevedenu oMuhammedu, a.s., čitateljima “Preporodovog Journala” pokušatću približiti razloge tolike ljubavi muslimana prema čovjeku, aliodabranom Poslaniku, i njegove važnosti za praktični život muslimanai islamske zajednice. Njegovo učenje nudi smjernice za svapodručja ljudskog života kako za duhovna tako i ona praktična: obitelj,državu, ekonomiju, politiku, znanost. Jasno, najrelevantnija literaturao poslaniku islama je sami Kur’an, kao autentično, nikadai ničim izmijenjeno Sveto štivo, jer Muhammed, a.s., je prvo samsebi bio Poslanik, pa tek onda i drugima.Podnaslovi i njihovi sadržaji koje će te imate priliku pročitati nesmjeraju iznjedriti ništa posebno novo, jer kada je u pitanju život imisija Muhammeda, a.s., ne postoji autor ili pisac o islamskim temama,a pogotovo ozbiljan autor, koji nije pisao o posljednjemBožjem poslaniku i različitim aspektima njegova života. I koliko segod autor trudio čitateljima približiti ljepotu, plemenitost i dobrotu38 PREPORODOV JOURNAL 137

živjeti islamnajsavršenijeg Allahovog stvorenja, iskreno priznaje da je nemoćanto učiniti u omjeru u kojem to Muhammed, a.s., zaslužuje. Kao štojedan poznati islamski mislilac napisa da muslimani kože svoje oderui prostru da po njima hodi Božji poslanik, ni tada mu se ne bimogli ljudski odužiti za sve ono što žrtvovao i donio čovječanstvu.Kroz 15 stoljeća islama, u različitim društveno-političkim okolnostima,brojni su muslimanski učenjaci, s puno ljubavi i vjerskogažara, pokušavali dati vlastiti doprinos što boljem rasvjetljavanju inajsitnijeg dijela odnosno svakog trenutka Poslanikovog, a.s., ovozemaljskogživota, smještajući ga u kontekst svoga/svakoga vremena,nanovo aktualizirajući njegovu misiju. O tome su napisani tomoviknjiga na skoro svim jezicima svijeta. Zato, kada je u pitanjuova tema, ne predstavlja nikakav problem doći do pouzdanih i općeprihvaćenihinformacija. Njegova biografija (ar. sira) nije poputbiografija njegovih prethodnika Poslanika. Za svakoga tko se želiupoznati sa životom Muhammeda, a.s. dostupni su povijesni podacio vremenu i okolnostima u kojima je rođen, njegovom odrastanjui mladalačkom dobu, muževnom sazrijevanju i njegovim članovimaporodice, svim iskušenjima i tegobama kroz koje je prolazio,uspjesima kao i porazima te njegovoj ovozemaljskoj smrti. Nijedandetalj njegova boravka na ovome svijetu i među njegovim najbližimprijateljima nije pao u zaborav. Sreća je da se sve zna o Muhammedua.s. i da je sve pouzdano zabilježeno, osobito onaj dionjegova života koji se odnosi na uzvišenu misiju Poslanstva, kojusamo uvjetno izdvajamo iz njegova cjelokupnog života, jer je i njegovpredposlanički život na neki način bio nadahnut Božjom providnošću.Zato u autentičnost Poslanikovog života Muhammeda,a.s. nijedan musliman nema nimalo sumnje. Kao zasebne temeanaliziralo se i pisalo o Poslanikovom, a.s., odnosu prema Bogu,odnosno vjeri islamu, porodici, prijateljima i neprijateljima ili bilokojem drugom Muhammedovom, a.s., životnom iskustvu.Prve pisane biografije, nastale stotinjak godina nakon smrtiMuhammeda, a.s., u potpunosti su temeljene na onome što je onjemu u kur’anskoj Objavi rekao Uzvišeni Bog i na prihvaćenimizrekama Muhammeda, a.s., koje je on izrekao o sebi samome, odnosnoiskazima njegovih ashaba/suvremenika koji su povjerovali unjegovo Poslanstvo i koji su ga cijelim svojim bićem slijedili. I nanašem su jeziku dostupne najpriznatije zbirke njegovih izreka/hadisa(Buhari, Muslim, Tirmizi, Davud, Nesai, Ibn Madže) te najčitanijesire/biografije koje su zadobile, slobodno možemo kazati, vlastitižanr u sveukupnoj svjetskoj književnosti, a osobito onoj islamskoj.Brojni su i autori nemuslimani koje je Muhammedova, a.s.,osobnost toliko fascinirala da su većinu svoga znanstvenog istraživačkograda i spisateljskog opusa posvetili i ispunili rečenicama oMuhammedu a.s. Spomenut ću neke od njih: Martin Lings, FrithjofSchoun, Titus Burckhardt, H. A. Gib, William Montgomery Watt,Henry Corbin, Barnaby Rogerson, Annemarie Schimmel... No, previšeje bilo i onih koji su svoje intelektualne potencijale i vičnostperu iskoristili kako bi ocrnili i diskreditirati Muhammeda, a.s., tekod čitalaca nemuslimana izazvali zgražanje i mržnju prema Allahovuposlaniku. Tako su u srednjovjekovnoj kršćanskoj Europi uslijedstalnih islamsko-kršćanskih konfrontacija (zbog najprije arapskih, apotom i osmanskih vojnih prodora, zatim križarskih ratova, a potomi uslijed europskih kolonijalnih osvajanja islamskih zemalja),nastala brojna djela o islamu i Poslaniku Muhammedu, a.s., koja suga opisivala pogrdnim i uvredljivim imenima, nazivajući ga uglavnomantikristom, ali i drugim nečasnim imenima, a ta su djela, nažalost,(nažalost po one koji ih koriste) i dan-danas temeljna literaturao Muhammedu, a.s. S generacije na generaciju, sve do danas,prenošeni su grozni stereotipi i predrasude o Poslaniku islama.PREPORODOV JOURNAL 137Zato ovaj rad, koji će biti objavljen u nekoliko nastavaka, ima zacilj podsjetiti i osvježiti najvažnije momente iz Muhammedova,a.s., života. Pokušat ćemo prikazati cjelovitu sliku čovjeka, Božjegposlanika, kojeg već 15 stoljeća slijede pripadnici islama nastojećioponašati svaki njegov korak te razbiti barem neke stereotipe oMuhammedu, a.s. Upravo iz tog življenja poslaničkog života, koji senaziva Sunnet, odnosno njegovog osobnog doživljaja i prakticiranjavjere, jer je Muhammed, a.s., bio Poslanik prvo sam sebi, pa ondaostalima, svi muslimani bez obzira kojoj pravnoj školi tumačenjaislamskog prava pripadali, crpe norme ponašanja i modele islamskogživljenja za svaku životnu okolnost. Tekst je namijenjen i našimčitateljima nemuslimanima kako bi im približio važnost Muhammeda,a.s., u životu svakog muslimana. Naravno, namijenjenje i samim muslimanima da ih iznova podsjeti na važnost slijeđenjaživotnog puta i svakovremene aktualnosti posljednjeg Božjeg poslanika.Prije nego damo kratak i sažet prikaz njegovih najvažnijihživotnih/poslaničkih iskustava u njegove 63 godine života, osvijetlitćemo kroz prizmu Kur’ana važnost slijeđenja Muhammeda a.s. kaouvjeta pripadnosti vjeri islamu. (Nastavlja se…) qBilješke1Neizostavnim dijelom dnevnih molitvi smatra se učenje salavata na Muhammedaa.s. i Ibrahima, a.s. u prijevodu glase: Bože moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov,kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov. Zaista si Ti hvaljen islavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda i rod Muhammedov, kao štosi obasuo blagodatima Ibrahima i rod Ibrahimov. Zaista si Ti hvaljen i slavljen.2Kad god muslimani spomenu ime poslanika Muhammeda redovno dodaju riječialejhisselam, (skraćeno a.s.) ili sallallahu alejhi veselem (skraćeno s.a.v.s.), što značineka je Božji mir i blagoslov na njega. Muslimani to čine i kada su u pitanju svidrugi Božji poslanici, neka im je Božji mir i blagoslov.3Ovdje prije svega aludiramo na kršćane koji su osobi Isusa Krista ili Isau a.s., kakoga muslimani nazivaju, poslije njegovog povratka svome Stvoritelju i završetku poslaničkemisije, pripisali božanske kvalitete, kao i na one židove koji su Uzejra/Ezru,dobrog čovjeka iz svoga naroda, nazivali sinom Božjim.4Kakav je nizozemski populist Geert Wilders, otvoreni mrzitelj svega što ima ikakveveze sa islamom i muslimanima.5Mislim na danskog karikaturistu Kurta Westergaarda, čije su karikature objavljeneu danskom listu “Jyllands-Posten” 2005. godine.6Jedna od najvećih podvala orijentalista, ali i drugih samozvanih “islamologa”, ješto su uporno nastojali prikazati Muhammeda a.s. kao “osnivača”, a ne obnoviteljaislama, iste vjere koju su živjeli i propovijedali i ostali starozavjetni poslanici. NikadaMuhammed, a.s., za sebe nije tvrdio da donosi novu vjeru. Naprotiv, uvijek jenaglašavao da je Allah, dž.š., slao Objavu i ranijim narodima preko izabranih Poslanikapoput Abrahama, Mojsija, Davida, Isusa i ostalih.Mirza MEŠIĆ39

TEKIJA NA VRELU RIJEKE BUNE(BLAGAJ KOD MOSTARA)