TKO JE OSAMA BIN LADEN?

SADRŽAJSADRŽAJ2JOURNALISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNALmjesečnik KDBH “Preporod”Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske“Preporod”Glavni urednik:Ismet IsakovićZamjenik glavnog urednika:Filip Mursel BegovićRedakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićFaris NanićSuradnici:Mirsada BegovićAjka Tiro SrebrenikovićEdina SmajlagićDino MujadževićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)Amel Suljović (BiH)Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 ZagrebTelefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrismet.isakovic@sk.t-com.hrweb: www.kdbhpreporod.hrŽiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185Cijena: 15 kunaPretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 E godišnjeTisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu izDržavnog proračuna RepublikeHrvatske putem Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNa naslovnoj stranici: Glavni trg u JajcuUVODNIKKako smo Zapadu prodali svoju intimu ...................................................... 3BOŠNJACI U HRVATSKOJVrsni tekstopisac zabavne muzike ............................................................. 4Roman o povijesti Bosne ............................................................................ 6Tesavufska poema iz 16. stoljeća ................................................................ 8Bošnjačka kulinarska tradicija ................................................................... 12Blagdanske poruke hidžre ........................................................................ 13Uzroci ratne tragedije u BiH .................................................................... 15Tora, Biblija i Kur’an – poziv na duhovno jedinstvo ................................. 17Oportunizam i partijski ekskluzivizam ..................................................... 21Očuvanje bošnjačkog identiteta u Crnoj Gori ......................................... 25Suprostavljanje mraku zaborava .............................................................. 29Pravednici među narodima – sjećanje na holokaust ................................. 31Geopolitički islam .................................................................................... 33Promocija islamskih moralnih vrijednosti ................................................. 37“Bulbuli” – zbor koji živi i pjeva posve u duhu sevdaha ........................... 38HRVATSKAPobjeda Ive Josipovića .............................................................................. 42Na izborima i u behutu ............................................................................ 43Presjecanje koridora u slučaju rušenja BiH .............................................. 44Dragi naši muslići i Srbi – asimilacija ili zbogom! ...................................... 46INTERVJU – NEDŽAD LATIĆFukara sam kao i moj narod – izdali su nas stari Mladi muslimani ............ 48BOSANSKI BAROMETARNajava zakona o referendumu ................................................................. 53Presuda u korist Židova i Roma ............................................................... 55Međunarodna afirmacija BiH ................................................................... 59IZ SVIJETASvitanje doba vodenjaka ........................................................................... 60Europska (kršćanska) realnost ................................................................. 66Azijska zemlja kontrasta ........................................................................... 69KULTURAU Trebinju gradu ...................................................................................... 71Kome (ne)pripada Meša Selimović? ......................................................... 72Zaljubljenik u tradiciju i islamsku vjeru ..................................................... 73“Bebanovi” ključevi .................................................................................. 75Nedjelatna tolerancija .............................................................................. 76PRIČE IZ BOSNEPriča o Aćif-efendiji .................................................................................. 79SINE IRA ET STUDIOIslamska civilizacija – što je to? ................................................................. 81ŽIVJETI ISLAMMuhammed a.s. – Poslanik islama (III) ..................................................... 83POVRATAK U BUDUĆNOSTScarborough Fair ...................................................................................... 86DIJALOG CIVILIZACIJAUniverzalni uzor ljudskih prava ................................................................ 90Tko je Osama bin Laden? ......................................................................... 92PRIKAZI I KRITIKEDžepni panislamizam ............................................................................... 94MURSELOV ŠEGISTAN(Se)kuliranje i sekularno prigovaranje ...................................................... 97ZANIMLJIVOSTIBurj al Khalifa ........................................................................................... 99

UVODNIKUvodna riječKako smo Zapadu prodali svoju intimuNedavno je u hrvatska kina stigao film “Sve što želim to siti” koji, jednostavnim riječima rečeno, govori o ljubavi lijepeameričke djevojke i lijepog američkog mladića. Ono što je u tomfilmu zainteresiralo Amerikance, pa je film na ljestvicama gledanostipretekao i blockbuster “Avatar”, jest vrijeme u koje jepriča pozicionirana – uoči 11. rujna ili nesretnog napada na tornjeveblizance u New Yorku. Ukratko, zaljubljenom paru sveide po loju, ali mladić, zbog zova patriotizma, odlazi branitiAmeriku od muslimanske prijetnje slobodnom Zapadu i tadastvari krenu krivim putem. Američki “Blek Stena” zaglavi negdjeu gudurama Afganistana, a djevojku zaprosi drugi mladić ieto ti belaja. Posve je jasno zašto je priča intrigantna Amerikancima,i zašto unosi zebnju u zaljubljena srca mladih Amera kojihrle u kina pogledati film. Razlozi se, naravno, kriju u aktualnostiteme, jer Amerikanci i dalje ratuju protiv istih muslimana, inetko bi mogao reći da je konačna poruka filma – vodimo ljubav,a ne rat s islamskim fundamentalistima. S druge strane, posveje nejasno zašto je spomenuti film postigao uspjeh u ostatkusvijeta. Kako je moguće da nam Amerikanci uspijevaju prodatigotovo sve što njihova mašta uspije presnimiti na filmsku vrpcu.Što se nas tiče intimna i nesretna ljubavna priča tamo nekihAmerikanaca koji vode rat u Iraku i Afganistanu? Tiče nas se,jer smo odavno pristali na filmske sapunice koje su nam uspješnoprodali. Nimalo slučajno, sapunica u sebi zna nositi i naokonenametljive političke poruke. Na taj način, mi ćemo patiti zajednos Amerikancima, živjeti njihove živote i s gađenjem gledatina one zlurade muslimane koji američkoj mladeži uskraćujupravo ljubav. Ti “strašni muslimani”, koji se pojavljuju u hollywoodskimfilmskim slikama, bit će, skoro po pravilu, masarazularenih, prljavih, bradatih i dugokosih ratnika željnih krvi.Istu tu sliku razularenih ratnika prenosit će iz Bosne, u zadnjevrijeme, i Hrvatska televizija. Kada je riječ o selefijama/vehabijama, čiji pokret radikalnog islama navodno buja u Bosni,tad nitko nije ravnodušan. Hrvatski građani koji gledaju Hrvatskuteleviziju uplašit će se ratobornog susjedstva i zapitati jesu litakvi i muslimani koji žive u Hrvatskoj ili u Europi. S drugestrane, bosanski muslimani će se pobojati da i njihova djeca nepopadnu pod utjecaj tih “strašnih muslimana”. Strah je prisutans obje strane. Tu intrigantnu temu će umah prepoznati nadarenaredateljica Jasmila Žbanić i snimiti film “Na putu”, koji će također,ne baš u američkom stilu, tematizirati ljubav dvoje bosanskihjunaka. Mladić će se pridružiti vehabijama i ljubav će sepod pritiskom radikalnog islama urušiti poput američkih tornjevablizanaca palih u bespoštednoj borbi kršćanskog Zapada iislamskog Istoka. Onaj koji u zagrebačkim movieplex kinimaprvo pogleda američki film “Sve što želim to si ti”, a nakon togafilm “Na putu”, možda bi mogao pomisliti da islam ima neštoprotiv ljubavi. I u jednom i u drugom filmu, islam se (u Žbanićkinomfilmu vjerujemo nenamjerno, a ona je i potvrdila da nijeradila antivehabijski ili antiislamski film) nameće kao sila kojaće razdvajati, a ne spajati i sljubljivati. Jedan je film Amerikauspješno prodala ostatku svijeta, a drugi je Bosna, s obzirom daje riječ o koprodukciji u kojoj glavne uloge imaju hrvatski glumci,neki će stoga reći i utjecajna Hrvatska, prodala Zapadu. Vehabizamće umah postati top tema u čitavoj regiji, a kada šestotinjakudruženih bosansko-hercegovačkih policajaca upadne uvehabijsku mahalu Maoča, pod sumnjom da vehabije (koji tamou izolaciji žive po šerijatskim načelima) podrivaju demokratskiustroj BiH, stvari će se dodatno zaoštriti, a Žbanićkin film dobitineočekivanu reklamu.Europski mediji će tada intervjuirati glavne glumce LeonaLučeva i Zrinku Cvitešić, koji će se učeno raspričati o islamu,vehabijama, svojim razlozima da nastupe u filmu, koliko su seuživjeli u likove itd. Dakle, baš u duhu američkih sapunica, mićemo od nemuslimana slušati što je to radikalni islam, a što nije.Opet će Zapad netko drugi učiti što je to naš islamski ahlak iedeb ili nije. Uz to, Jasmila Žbanić u Berlinu daje izjave da joj jeideju za film “Na putu” dao jedan stari znanac, koji se, nakon štoje postao uvjereni musliman vehabija, s njom odbio rukovati.Naša muslimanska/bošnjačka intima će tada usred Zapada bitiposve razgolićena. Zašto je Žbanićki, koja je odrasla u Bosnimeđu muslimanima, šerijatsko postupanje toliko čudno? Hoćemoli, po toj navadi, uskoro kršćanskoj Europi, za koju uzor ženepredstavlja pokrivena Isusova majka Marija, morati objašnjavatizašto se neke naše žene pokrivaju? Pa, naravno da hoćemo.Dokle ćemo trgovati vlastitom intimom i što to u filmskim koprodukcijamaprodajemo Zapadu baš kao što Amerikanci prodajukulturnu “kozmetiku” ostatku svijeta, pitamo se ne dovodećiu sumnju evidentni talent redateljice Jasmile Žbanić. Zašto nitkone govori o tome da je u Bosni očit, naprimjer, porast interesa zasufijsko učenje, i da puno više mladih izabire upravo taj Putljubavi, kako ga neki nazivaju? Zašto o tome netko ne snimi filmi napokon ponudi Zapadu neočekivnu i nesterotipnu sliku muslimana?Ali ne, nama će taj sufijski Put ljubavi, primjerice u glazbenomobliku, poslužiti samo kao ukrasni refren za upakirani prozapadniproizvod. Eto, sjetimo se razvikanog bosanskog filma“Nafaka”, također snimanog u koprodukciji, u kojem se u zadnjojsceni vjenčavaju američka crnkinja, koja se zaljubila iusprkos ratu ostala u Bosni, i Bošnjak, pritom se strastveno ljubećidok ih zalijevaju mlijekom, koje se u ratu i nakon njega“zlatom” plaćalo. Ne bi to bilo ništa čudno da redatelj za glazbenupotku nije izabrao dervišku ilahiju “Kad procvatu Behari”koju izvodi zbor Zagrebačke džamije. Na taj način naša intimagubi sva svoja dostojanstvena mjesta, a profanost će biti nauštrbsvetoga. Sve za novac i slavu, sve za Europu, nameće se zaključak.Uzalud onda nama Bošnjacima i muslimanima u Hrvatskojnadljudski napor da ostatku građana objasnimo da naši minaretinisu rakete, da smo miroljubiv narod, koji poštujući svoje svetinjetraži da i ostali poštuju nas. Uzalud, kada je medijska slikaveć kreirana i neizbrisiva. Sve kao da se događa mimo nas, a mismo nijemi i šutljivi svjedoci koji plešu svoj folklor, jedu svojebaklave, srču svoju kahvu i mole “svoga” Boga da nam olakšaoteščale koračaje prema naprijed. Uzalud nama svi pokušaji dase kao autentični narod integriramo u Europu, kad nas je odavnoasimilirala neka filmska koprodukcija. A vehabije, u toj uzaludnosti,ionako ostaju samo zastrašujuće i potrošne slike koje bosanskimuslimani nisu nikada smatrali svojima. qFilip Mursel Begović3JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjige i CD-a Namika TarabićaVrsni tekstopisac zabavne muzike4JOURNALSlijeva: Višnja Goljački, Namik Tarabić iSead BegovićU srijedu 2. prosinca 2009. u prostorijamaBNZH u Zagrebu, u organizacijiBošnjačke nacionalne zajednice za gradZagreb i Zagrebačku županiju i KlubaZaprešićana “Zapreščan”, održana je promocijaknjige “Mjesečeve suze” i CD-apod nazivom “Hit kolekcija” Namika Tarabića,tekstopisca čije su pjesme otpjevalebrojne zvijezde hrvatske glazbenescene. Promotori su bili Sead Begović,glavni urednik “Behara” i Višnja Goljački,glavna urednica časopisa “Zaprešićkišpigl”. U glazbenom dijelu programa nastupilisu tamburaški sastav “Savski valovi”iz Zaprešića i mlada vokalna solisticaBarbara Borovčak, koji su u svom aranžmanuizveli nekoliko skladbi za koje jeNamik Tarabić napisao stihove.Namik Tarabić je rođen u Kladnju1952. godine, a krajem 60-ih godina prošlogstoljeća došao je u Zagreb. Svaki čovjeku svom životu ima neku svoju prijelomnugodinu, a za Namika Tarabića to je1973. Te je godine, naime, upoznao skladateljaĐorđa Novkovića kojemu je ponudioneke svoje pjesme, tj. tekstove.Novković ih je “proučio” i uglazbio. Prvau nizu iz zlatne kolekcije bila je “Jesen uvrtu mom”, koju je snimila Lidija Percan,snimivši uskoro još neke Namikove hitove(“Sve su se laste vratile sa juga” i “Hiljadusuza”). Zatim dolaze “Tiho, tihosrce moje” s vokalom Duška Lokina,“Još i danas teku suze jedne žene” s MišomKovačem, te “Srce ti je kamen” i“Dal’ se sjetiš nekad mene”, koje suDžoa Maračića Makija učvrstile na toplisti kao najpopularnijeg i najprodavanijegpjevača šlagera. Tarabićeve pjesme,njih preko 200, uglazbljivali su i drugiskladatelji: Đelo Jusić, Zrinko Tutić, VanjaLisak, Rajmond Ruić, Nikola Garašić,Dane Bičanić, Zoran Jašek i Toni Eterović,a njegove tekstove, među ostalima,otpjevali su Mišo Kovač, Lidija Percan,Duško Lokin, Džo Maračić Maki, TomislavIvčić, Mladen Grdović, DaliborBrun, Vlado Kalember, Doris Dragović,Duško Jaramaz, Miro Ungar, Zdenka Kovačićek,Darko Domjan, Alaga Gagić...Nepobitna je činjenica da je svoje najboljetekstove podario zabavnoj glazbi odkojih su mnogi prevedeni i prepjevani uAustriji, Švicarskoj, Belgiji, Njemačkoj,Rusiji, SAD, Danskoj i Češkoj. Osim navedenih,Tarabić je pisao dječje, novoskladanei sakralne tekstove od kojih jeneke i sam uglazbio. Njegove pjesme suizvođene u različitim verzijama, gotovona svim radio i TV-stanicama s ovih prostora.Knjiga “Mjesečeve suze” sadrži 54teksta pjesama koje je Namik Tarabić godinamapripremao i objavljivao na raznimnosačima zvuka. Skladatelj Dane Bićaniću predgovoru knjige kaže da to nisu tipičnepjesme, poezija, iako jesu i to. To supjesme za slušanje i pjevanje. Njihovakarakteristika dolazi do izražaja tek ondakada su uglazbljene, kada su snimljene.“Kad počnete čitati ovu zbirku, pjesma ćevam se nametnuti sama – nesvjesno ćetepočeti pjevušiti njihove refrene, a muzikalnijii tzv. A koruse. Namik nije težiobogatstvu riječnika, stila i metaforike, tolikoprisutne u ‘pravoj’ poeziji – težio jemetrici i ritmu prikladnom za popularnuglazbu. To su pjesme trenutka, vremena iprostora u kojem su nastajale. Težište nijebilo na bogatstvu, nego na jednostavnostikako bi bile prihvatljivije ‘širokim narodnimmasama’. Da je Namik u tome uspio,svjedoči to što je surađivao s najkomercijalnijimi najpoznatijim skladateljima iizvođačima tog vremena”, napisao je Bićanić.CD pod nazivom “Hit kolekcija – NamikTarabić” u izdanju Croatia Recordsaje Tarabićev šesti nosač zvuka. Sadrži 40odličnih pjesama, najvećih hitova nastalihpod njegovim perom, od kojih su najpoznatije:“Još i danas teku suze jednežene”, “Sve su se laste vratile sa juga”,“Srce ti je kamen” i “Dođi bar jednom nakavu”.Namik Tarabić – jedan odvodećih tekstopisacaSead Begović, pjesnik, književni kritičari glavni urednik “Behara” je predstavioNamika Tarabića i njegovu knjigupjesama “Mjesečeve suze”, za koju jeodmah naglasio da se radi o jednoj neobičnojknjizi u kojoj se nalazi čak i notnopismo. Naglasio je da je kao tekstopisaczabavnih, odnosno, popularnih ili lakoglazbenihstihova Namik bio u posvemašnjojsjeni izvođača i skladatelja 70-ihgodina prošlog stoljeća kada se u Hrvatskojveć formira sjaj glamoura i ono štonazivamo celebrity. Njegova poezija jepitka, recitativna, u prvoj instanci poimljiva– rekli bismo na prvu loptu, što nebi čudilo jer je bio talentirani nogometaškada je iz Bosne stigao u Zagreb. Tih godina,kada Tarabić intenzivno djeluje pišući,prije svega za Đorđa Novkovića,hrvatska književnost je podijeljena na razneknjiževne pokrete i pravce. Istodobnosu agresivno ojačali tekstovi za rockglazbu, u smislu erotsko-seksualnih asocijacijai primisli te se nekretično promičetzv. urbana osjećajnost, dok na drugojstrani favorizirani književnici uvažavajusimbolističke i strukturalističke poetike,dakle, poetski import. “Kategorije srca upoeziji, pa čak i u velikog Jesenjina popraćenaje s podsmijehom i prozvana jejesenjštinom u pežorativnom smislu. Podtakvim vladajućim poetikološkim i književno-kritičkimokom, Namik nije mogaoračunati na javno uvažavanje, dok jelicemjerna publika pjevala i pjevušilanjegove stihove u Novkovićevim glazbenimaranžmanima. Posvema je sigurnoda ga u naše doba popularnost i zarada nebi mimoišli. Njegova je poezija, poezijatrenutka, kao lako pamtljiva i prijemčivaemocionalnost. Interesantno je to s kolikoon majstorstva kleše formu, s dobroraspoređenom rimom i gotovo u Matešovskimkatrenima, iako, treba priznati

BOŠNJACI U HRVATSKOJda ga ne zanima mateforika niti bujne slike– bilo kakva figurativnost, već izravnostemocionalnog stava. Uostalom, štose tiče Namika, mogli bi se zapitati: štoće nama neprohodna poezija i poezijakoju nitko ne čita, i na kraju krajeva kojase ne može uglazbiti?”, rekao je Sead Begović.Naglasio je da Tarabić zasigurno dane pripada tzv. elitarnoj poeziji i iako postojezahtjevniji čitači, uvijek će biti višeonih koji će upravo njega slušati u sklopuevergreena. Dakle, iza njega stoji većinskapublika. Begović je zaključio da jeTarabić angažiran pisac kojemu je srceomiljeni simbol. To neće biti nipošto anakronizamjer srce je središnji pojam individuumai središte svake izgrađene ličnosti,a Namik ima pošteno srce. U njemucirkulira krv i zato ne piše tamne i neprohodnepjesme. U njegovim dohvatljivimstihovima nema enigmatike. “Namik možeu čovjeku probuditi zaigrano i raspjevanodijete. On nije suspregnut i sputan, aako je već nečim onda će to biti posvemašnjaljubav. Pokušava uspostaviti nekosuglasje sa svakodnevicom i to mu nećemozamjeriti, jer riječi su teatralna strananaših misli, a baš kod njega nema teatralija,sve je transparentno. Nema tu jezičnekozmetike, a zašto? Namik privilegira živigovor ljubavi. To nije ni pučka vulgata,ni vašarski govor, ni palanački govor, pani ono što zovemo zabavna pljeva. Njegovje problem vrlo jednostavan – pjesmemu na najjednostavniji način diraju ljude.Zato što on kao čovjek ni kao pjesnik nijeodraz neke umišljene veličine, stoga ga ivolimo. Zaista, ne možemo govoriti o njihovojnaivnosti budući da je ona ponijelasve predikate ljudskosti. Nije ni bestjelesna,iako mu je erotika ograničena jer preferirasvoju prvu instancu daktilnosti isrčanosti. Rekao bih na kraju da NamikTarabić svim namjernicima preporuča –zaljubite se! Oni koji će čitati Namikovepjesme ili ih slušati svakako će to potonjepreporučiti i njemu. Dakle, Namiče zaljubise još jednom i za nas piši i dalje pjesme”,rekao je Sead Begović.Višnja Goljački, glavna urednica “Zaprešićkogšpigla” upoznala je NamikaTarabića krajem 2002. godine kada je doživjelaveliku osobnu nesreću. Tada joj jeon uputio mnogo toplih riječi utjehe. Radećikasnije intervju s Tarabićem sjetilase svoga djetinjstva i mladosti, festivalana TV-ekranima te shvatila koliko su tekstopiscizapravo zapostavljeni i pokradeni.Naglasila je da je knjiga “Mjesečevesuze” nastala iz želje da se pokuša ispravitinepravda koja se sustavno čini ovojsamozatajnoj i prešućivanoj vrsti umjetnika.Mnogi se gotovo nikada nisu zapitalitko je autor stihova neke pjesme kojusmo stotinama puta čuli na radiju u izvedbipoznatih pjevača. Goljački je istaknulada je stih, tekst pjesme ono što čini da ses pjesmom poistovjetimo, ono što postojanjupjesme daje pravi smisao. “Znajućiovo izrečeno, iznenadit ćemo se činjenicomda o piscima tekstova za pjesme, čaki od onih koje nam puno znače, koje suponekome od nas i život promijenile,znamo malo ili gotovo ništa. Ako i razmišljamoo autorima, obično podrazumijevamoda je skladatelj pjesme ujedno i pisacteksta, što u velikom broju slučajevanije istina. Vrijeme je zato bilo da saznamoda je jedan od naših vodećih tekstopisaca– Namik Tarabić”, naglasila je Goljački.Podsjetila je da je Namik rođen “onihdavnih” 50-ih u Kladnju, u Bosni i Hercegovini.Suvremenik je više slavnih hrvatskihglazbenih ličnosti poput Đorđa Novkovića,Miše Kovača i Tomislava Ivčića,s kojima je i najviše profesionalno surađivao.Rano je došao u Zagreb, gdje je uzpisanje tekstova za pjesme, a povremenoi kao skladatelj, radio mnoge druge poslove,te bio nogometna nada u “Dinamu”.Igrao je i kao dobar centar u zaprešićkom“Interu”, u doba dok se ovaj još“odazivao” na ime “Jugokeramika”.Shodno svom stvarnom životnom pozivu,postao je autor navijačke himne svog nogometnogkluba. Prisutan je na nebrojenimpločama i CD izdanjima pjevača kojimaje podario svoje tekstove. Od početkadjelovanja do danas ukupno je izdanooko tri milijuna nosača zvuka NamikaTarabića, pri čemu je teško govoriti o točnojbrojci, naročito s obzirom na brojnapiratska izdanja. “I mada se u nekom periodumožda činilo da su lakoglazbenenote i stihovi šund, u današnjoj poplavinekvalitete nužno je revidirati mišljenje.A najbolji parametar za to ima stari dobriKron, jer vrijeme je najbolji sudac. Uništisve što ne valja, a ostavi sve što je lijepo”,rekla je Višnja Goljački.Rekli su o Namiku“Namik Tarabić jedan je od onih tekstopisacakoji je već dugo i uspješno prisutanna lakoglazbenoj sceni. Rezultatikoje je postigao odraz su prirodnog talenta,volje i ljubavi prema tom poslu. Reklobi se da je on jedan od onih muzičko-spisateljskihnatruščika koji baš zato što nerobuje postojećim pravilima i akademstvu,posjeduje jedan specifičan izraz išarm. To je, po meni, i razlog njegovauspjeha.” (Đorđe Novković)“Namikova poezija puna je ljudsketopline, iskrenosti i nježnosti. Kako jekomunikativan u običnom razgovoru, takomu i pjesme, koje prosto naviru iznjega, odišu jednostavnošću i lako dopirudo najširih slojeva. Vrlo su pogodneza uglazbljivanje, pa nije čudo da tekstovimnogih hitova u našoj zabavnoj glazbinose njegov potpis. O Namiku kaosuradniku – sve najbolje.” (Stipica Kalogjera)“Suradnja s Namikom je došla samapo sebi, spontano i kreativno. Zadivila mejednostavnost, a opet ljepota u njegovimstihovima koja je do kraja izbrušena u savršenojmetrici i melodioznosti korištenihriječi. Veliko estradno iskustvo pjesnikase ogleda u svakoj novoj pjesmi, te je zadovoljstvosurađivati s generacijom kojaje napravila najveće pomake u hrvatskojpopularnoj glazbi onoga vremena, a nadamse njegovom dugom trajanju.” (ToniEterović)“Veseli me saznanje da je gospodinNamik Tarabić dobio priliku da se na jednommjestu, u knjizi, sakupe i objave njegovinajuspješniji tekstovi koji su nampoznati kroz popularnu glazbu. On je toapsolutno zavrijedio. Tražeći, a i nalazećinajintimnija razmišljanja običnog čovjeka,njegove su se teme mogle čuti naobičnim veselicama do najserioznijih radio-emisija.Pozdravljam ovu realizaciju.”(Đelo Jusić)“U povodu mogućnosti izlaska knjigeNamika Tarabića želim reći da je to jednopošteno, iskreno pjesništvo koje trebaobjaviti i kao podstrek drugima.” (ZrinkoTutić) qIsmet Isaković5JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija romana prof. dr. Enesa Karića “Pjesme divljih ptica”Roman o povijesti Bosne6JOURNALU Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine “Dr. SulejmanMašović”, 3. prosinca 2009. godine održanaje promocija romana Pjesme divljihptica, autora akademika prof. dr. EnesaKarića, dekana Fakulteta islamskih naukau Sarajevu. Promotori, eminentni bošnjačkiintelektualci čiji rad i djelovanje napolju teoloških znanosti, filozofije, lingvistike,pisane i izgovorene riječi, što jesama umjetnina, upriličiše nezaboravnupromociju, s namjerom da duhovnost kojaostaje nasušnom potrebom u svakomvaktu, a pogotovo u ovom našem dekadentnommaterijalističkom, postaneosnovno mjerilo čovjekovog postojanja.A, oni koji su te večeri bili u Zagrebačkojdžamiji, doista su mogli osjetiti obilje ljepotena izvorištu vazda prisutne Božje itople ljudske riječi što univerzalnim smislomrazdvaja dobro od zla, sreću od nesreće,sivilo od bjeline… i doista su “bilina dobitku”. O romanu su, pored autora,govorili: prof. dr. Hilmo Neimarlija, dr.sc. Dževad Hodžić, Hadžem Hajdarević,Nusret Čančar i Ervin Jahić.Prof. dr. Hilmo Neimarlija za romanPjesme divljih ptica je rekao kako je topravi bestseler, roman koji je doživio trećeizdanje. “Pred nama je roman vrlo značajnogmislioca, filozofa, esejiste, teološkogpisca, prevoditelja”, istaknuvši kakosmo često skloniji davati veće mjesto priči(književnosti) nego nauci i činjenicama.Neimarlija ističe kako su “…u širem kontekstuPjesme divljih ptica istorijski roman,radi se o vremenu s početka 16. stoljeća,ali je ovo roman koji ima perspektivudešifriranje konstanti iz kojih možemoprepoznati sebe i svoje vrijeme. Ovo nijesamo istorijski roman, nego i roman oistoriji u kojemu glavni junaci vode raspravus povijesnim vremenom, oni su ižrtve, ali i akteri koji se u vlastitoj svijestipokušavaju osloboditi. Roman predstavljarazvijanje svijesti o povijesti muslimanskihjunaka. Radnja se odvija u sjeni bitkena Lepandu kada su Osmanlije izgubileprimat na Mediteranu, što se reflektiralo ina cjelokupnu društveno političku situacijuBosne. Ovo je roman i duha. Glavni likoviromana su Skender Humo, Hasan iMustafa. Skender Humo je teolog, predavaču Gazi Husrev-begovoj medresi, ali jeon i astrolog, što znači naučnik. NjegovS promocije u Islamskom centruprijatelj, filozof Hasan predstavlja zakon,logiku, red i u svjetovnom i u vjerskomsmislu. Treći lik je Mustafa koji predstavljasvijet umjetničkog, svijet ljepote. Uromanu se kaosu uspostavlja sklad kosmosa,sivilu se uspostavlja obilje plavetnila,prikazano kroz česte kolorite plaveboje. Ovo je roman koji svjedoči ispravnostčovjekovog hoda kroz život.” Neimarlijaje pojasnio kako autorov književniprvijenac, Pjesme divljih ptica nisu slučajnonastale, upravo zbog toga što se Karićjoš u ranoj mladosti oglasio s pripovjedačkimdjelima, a kasnije sa književno-znanstvenimoblicima, prije svega sa esejom,što je, na neki način, bio prirodni put kaizražavanju i u najzahtjevnijoj književnojformi, romanu.Nusret Čančar je pozdravio ljubiteljelijepe riječi i književnosti. Za svijet ovogdjela, Čančar je rekao kako se radi o bajkovitomsvijetu ljudi Bosne iz 16. stoljećakoji se smjestio u korice romana Pjesmedivljih ptica. To je najprije istorijskiroman, literalizirana povijest stvarana namaterijalu kronika u kojima su Bosancibilježili događaje svoga vremena, svojepovijesti. Zato je ovaj roman istorijskivjerodostojan. Ivo Andrić, Meša Selimović,Nedžad Ibrišimović, Dževad Karahasanitd. postavili su u bosansko-hercegovačkomromanu standarde u čijoj formise kušaju samo vrsna pera. Očekuje se daroman Pjesme divljih ptica uskoro budepreveden na engleski, slovenački, albanskei turski jezik. Radnja romana smještenaje u Sarajevo 1585. godine kad SkenderHumo nakon školovanja u Istanbulu,gdje je izučavao teološki nauk i Firencigdje se upoznao sa zakonitostima i naukovanjuastronomije, preuzima profesuruu Gazi Husrev-begovoj medresi. To jevrijeme ekspanzije Turske na Zapad. Bosnaje tom velikom carstvu dala pet vezirameđu kojima je najpoznatiji Mehmed -paša Sokolović. Osmansko carstvo je“malim narodima”, malim ljudima saBalkana ukazalo povjerenje u vođenjuCarevinu, za razliku od kolonijalnih zemaljakoje su na koloniziranom prostoruuvodile aparthejd, rasnu diskriminacijuitd. “Ovaj roman predstavlja i roman moći,vlasti, te problem intelektualca koji seu vrlo zahtijevnim političkim i svakimdrugim previranjima dovoljno ne snalazi.Ovo je roman o kotinuitetu pamćenja, odPavlovića, Kotromanića pa sve do našegvremena. Ovo je i antiratni roman”, rekaje Čančar.Dr. sc. Dževad Hodžić je govorio okategoriji vremena u Karićevom romanu.“Roman se naslanja na bosansku tradiciju

BOŠNJACI U HRVATSKOJromana. Radnja nije samo smještena uburno povijesno vrijeme nego se govori io duhovno povijesnom vremenu, u kojemuse čitatelj kroz književni oblik suočavas različitim oblicima kriznog vremena.Nije u pitanju samo povijesno vrijeme negobilo koje drugo vrijeme pa i naše, ovosada”, rekao je Hodžić, koji je na strukturalnojrazini tumačenja prezentirao nekolikoproblema vremena prisutnih u ovomromanu. Riječ je o ispričanom vremenu,fragmentarno-refleksivnim pitanjimavremena, tematiziranju prošlosti i sadašnjostiu povijesnom ili metapovijesnomkontekstu. Humino pričanje i vrijeme okojemu priča međusobno se prepliću. Naznačenje datum Huminog dolaska u Sarajevo,to je 6. septembar 1585., da binakon toga vrijeme napredovalo u pravcusjećanja (prošlosti), ali i nadanja (budućnosti).Humo se u vremenu pisanja prisjećarazgovora s majkom Mevlijom iz1568. godgodine, dolaska Mehmeda Fatihana Konjević polje 1636. itd. Na krajuramana, Humo je blizu osamdesetih godinaživota. Priča se, možda, završava timeda Humo sav svoj imetak daje u gradnjugusulhane u Mostaru, čime se otvara metafizičkadimenzija vremena, predočenakroz vizuru glavnog junaka, priča kojaoznačava privođenje zamaljskog životakraju. “Hasan govori o povijesnom vremenu:porazu na Mohaču, porazu na Lepandu.Oduvijek živimo u zemlji gdje ratovine dozvoljavaju da se zaboravi prošlovrijeme, u ovom slučaju tematizacijavremena označena je kroz povijest muslimana,ali se govori i o instituciji vakufa.Tematizacija vremena završava odlukom.Skender Humo svojom voljom dariva savsvoj imetak za gradnju gusulhane. Da li jeto pobjeda ili poraz vremena nad čovjekomili čovjeka nad vremenom?”, rekaoje Hodžić.Hadžem Hajdarević podsjeća kakoovaj roman predstavlja nastavak autorovogknjiževnog djelovanja koji počinjejoš u srednjoškolskim danima, da bi senastavilo kroz putopisni oblik (Putopisa shadža), preko eseja do romana. Hajdarevićcitira teoretičara Rolanda Barthesa zakojega je vrsni autor onaj koji odgajasvog čitatelja. “Sami naslov ovog romanakao da hoće pobjeći, kao da lebdi… Autorje u romanu prezentirao i različite kulturološkefenomene u BiH, vremena okojemu piše npr. sadnja duhana, kukuruza,pijenje kafe, priče o Mostaru, Sarajevu,Carigradu, Firenci itd. Ovo je velikaživa priča koja na alegorijskoj razini tumačenjapredstavlja priču i o našem vremenu,o vlasti, problemu intelektualca,poltičkim problemima itd. Neki likovi nemajusvoju personalnost, nemaju svojeime ni prezime. Ovo je univerzalna pričao Bosni, o kulturalnosti Bosne koja je višemonokulturalna nego multikulturalnajer predstavlja monokulturnu zasebnost uširim aspektima. Sva bošnjačka književnostje ispovijedna književnost: Selimović,Ibrišimović, Karahasan, Čolaković…,sva povijest Bosne ima eho Lepanda.Povijesti Karić prilazi pošteno, faktografski,ali joj se ne ulizuje. Ovo je romano povijesti Bosne”, rekao je Hajdarević.Ervin Jahić ističe kako se Karić ovimromanom legitimira kao domišljat pisac.Pjesme divljih ptica je označio, ne samopovijesnim romanom, nego i romanomideje, psihološkim pa i filozofskim. “Svojomknjigom se ne nameće samo bosansko-hercegovačkojknjiževnoj sceni, negoi šire. U pitanju je tematizacija povijestikoja je gotovo ponovljena. Riječ je opovijesti koja se na ovim prostorima ponavlja.Na mnogo mjesta muderis SkenderHumo je podrugljiv, heretičan pa najednom mjestu kaže kako je gramatikaarapskog jezika otjera softe iz medrese.Ovaj roman u mnogo čemu zasijeca ispodgromada kamenja u koje smo pospremilimitološke slike. Ovo je otvorena, skoronezavršena knjiga. U pitanju je suvremenjezik i vrstan stil. U romanu susrećemoprave esejizirane dijelove kao što je pričao plavoj boji, to je estetički esej o plavojboji. Ovo je roman ideja. Karić je vrlooprezan sa fenomenom čuda. Bošnjaci ibosansko-hercegovačka književnost supreko ovog romana dobili vrlo dobru psihološku,povijesnu i kulturološku razglednicu.Karić je pokazao kako je njegovamisao i na Istoku i na Zapadu”, rekaje Ervin Jahić.Dr. Enes Karić se zahvalio svim prisutnima,promotorima te domaćinima izIslamske zajednice. Posebni izrazi zahvaleupućeni su Predragu Matvejeviću nesamo zbog veličine njegovog umjetničkogstvaralaštva, nego i veličine njegovogljudskog djelovanja. Naime, za vrijemerata, Matvejević je u Rimu jednojBošnjakinji pomogao u njenim prvimizbjegličkim danima. Danas je to vrloobrazovana i uspješna žena.Nakon izvješća o promociji romana,nisam mogla odoljeti a da ne napišem neke,po mom sudu, najbolje dijelove izPjesme divljih ptica:Idem kraj bezistana ogrijen toplinomseptembra, a preda mnom u magli pamćenjajedan drugi septembar, iz 1570. godine,kad me je do lađe u Dubrovnikupratila majka Mevlija i predala u rukesvome bratu Halidu Pavloviću, kadiji.(Moga oca Salka nije bilo, kasnio je izVenecije.) I sad, kraj bezistana, nakonpetnaest godina, vidim Mevlijinu sreću:slavna mostarska pjesnikinja i travarkaMevlija Pavlović – Humo ispraća sina ucarigradske medrese, odužuje dug Bogu,Koji se sažalio njenim suznim molitvamai dao da prestane rađati mrtvu djecu (…)Kao munjin sijev iščezlo je u vjetarsricanje kratkih poglavlja Kurana u sedrenojdžamiji na Tepi. I sjedenje na koljenimapred Alunom, hodžom pustolovom(…) U Mostaru mi je ostao zvon Kuranaiz nerazumljiva jezika, semitskog iarabljanskog, u grozdovima je stizao izviših svjetova, dalekih nedođina. U timriječima mostarsko djetinjstvo je kratakodsanjan san, ili dva sna, šetnja djetinjimnogama posred osunčanih ružičnjaka ukojima nijednom cvijetu nisam znao ime!Ramazani su se spuštali iz plavih nebeskihbezdana, cjelivali lica lijepih mladićai djevojaka, ponekada niz merdevineod mjesečine (…)Sve slike su bile moje, i bile su mi drage.Ne samo zbog mene, iako bih na tusebičnost imao pravo, jer na svakoj sambio i ja, i usrećivao najviše uramljenogprostora, već više zbog otišlog vremena ukojem su se začele malobrojne uspomenei postale oživjeli pričini, porasli u menikao nejaka bića, sa malenim glavicama isvjetlim bojama koje raduju, i sa prugamai sjenkama na licima dragih osobakoje sam nekada gledao očima djeteta imladića, pogledom koji nikada nije pokazaozlu namjeru, začetu u inatu(…)Prišao sam šadrvanu, najjačoj mlaznici,fiskija je kuljala šumećom okrijepom,rasipala je vodu snažnim mlazom,jedrim kao djevojačka ruka. Na mramornojploči sve se dijelilo u kratkotrajnomnoštvo osunčanih kaplji, kao da su bilezvijezde koje su se prolivale noćnim svodomi umirale dok svjetlost pokazuje posljednjiput. Prao sam ruke, izmio lice,mnogo puta, udisao lipov zrak i pio slasnuvodu na vrelom septembarskom popodnevu(…)Ako živ dočekam 8. januara 1637. godineotputovaću u Sarajevo, na StogodišnjicuMedrese! I softama pokloniti Pjesmedivljih ptica, moj zapis o filozofuHasanu Pruščaku. I reći ću tad samoovo: Nije Hasan htio da mišljenjem mijenjasvijet, već svoj odnos prema svijetu!Nije tražio da ljudi silom uspostavljajupravdu, već da pravedno postupaju! Nijetražio da ljudi nameću dobro, već da dobročine! qAjka Tiro-Srebreniković7JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJpriča i posebna vrsta poetske i mističke realnostiteksta. To je tekst vrlo razvijenemreže intertekstualne hijerarhije citata,aluzija i općih tesavufskih motiva. Radnjase u tesavufskoj poeziji u biti odvija u Srcuonoga koji je na putu Spoznaje. Naizgledkonkretne imenice u tesavufskom stručnomregistru čitaju se kao apstraktne imenice.Termini su zagonetke koje se sameodgonetaju i postaju odgonetkama zbiljskogsmisla tesavufskog teksta. “Svijet tesavufskihtermina nije fiktivni svijet određenogautora, već je to konvencionaliziranisistem znakova za iskazivanje određenogstava i svjetonazora”, naveo je NanićKadrićeve riječi i dodao da autor ustanovljavasemantičku neprozirnost teksta naleksičkoj razini osmanske poezije. Funkcionalnoraslojavanje leksike u osmanskomjeziku najlakše se raspoznaje kroz stručneregistre kao što su administrativno-pravni,vojni, medicinski, muzički, građevinski,astronomski, tesavufski, itd.Nanić je naglasio da Kadrić razmatrai pitanje eventualnih homoseksualnih ipedofilskih aluzija tesavufske književnosti.Pritom poriče tu mogućnost dokazujućida svi tarikati u tesavufu polaze usvojim osnovnim pravilima, zapisanim upravilnicima ponašanja “telkin-namama”,od hadisa u kojem Poslanik zabranjujepožudno gledanje u lica dječaka idjevojčica. Podsjeća na prisutnost istogmotiva, gledanja u lice lijepog dječaka, uantičkoj grčkoj te predislamskoj perzijskoji arapskoj kao i srednjovjekovnojeuropskoj književnosti gdje se javlja blagonaklonostprema takvom ponašanju, aličesto uz osude požude. Kadrić nam daje iprijevod fetve Bajezidagića kojom za homoseksualizami pedofiliju (gulāmdostluk)propisuje javno prokletstvo i kamenovanje.“Čak i kad bi se doslovnoizvan konteksta prevodio i tumačio Bajezidagićevprijevod opet bi se došlo do zaključkada poema opisuje nefizičku vrstuljubavi, osim ako se svjesno ne bi miješalorazumijevanje pojmova ljubav i seksualnost”,argumentira Kadrić. Autor jednopoglavlje posvećuje i užitku čitanja. Kadriću knjizi navodi da jezički užitak utesavufskim djelima leži u nepredvidivomsemantičkom preklapanju leksika izstručnog tesavufskog registra i općeg leksika.Nanić je dodao da je to suština dražijezika uopće gdje, naročito prelaskom uvode prijevoda, tu draž “kušamo” na nužnostvaralački način. Moćna jezična analizaje i hijal i zeuk.“Kadrić govori toposom naglašeneskromnosti znanstvenika tvrdeći za sebeda je laik u tesavufu kada stručnu hermeneutičkuinterpretaciju prijevoda tekstaprepušta stručnjacima za tumačenje tesavufskihtekstova. Čak i kada je riječ o tesavufukao predmetu znanstvenog istraživanjau cilju tumačenja značenja, a ne tekprevodilačkom pothvatu, poetskom diskursuili duhovnom iskustvu, Kadrić jedokazao da je kadar suvereno tumačiti tesavuf”,zaključio je mr. Senad Nanić.Najvrijednije u životu svom zadobro djelo potrošiNa početku obraćanja prisutnima doc.dr. Lejla Gazić, s Orijentalnog instituta uSarajevu, citirala je riječi iz predgovoraknjige gdje Adnan Kadrić kaže sljedeće:“Pošto se radi o prvom izdanju prijevoda'Muradname', koji prati arebica i transkripcijateksta poeme, odlučio sam se za'umjetnički' pomalo rizičan potez – da sedržim što doslovnijeg prijevoda, koliko jeto moguće, radi lakšeg praćenja i uspoređivanjateksta izvornika i teksta prijevoda.Mišta manje nije rizičan potez učitavanjastručnih tesavufskih termina u sami tekstprijevoda. Učitavanje termina u tekst prijevodazapravo je i svojevrsno hipertekstualnokodiranje poezije koje, zbog naravisamih termina, prijevod uzdiže na visokurazinu apstrakcije, donekle 'ubija naraciju'i čini tekst teško prohodnim za razumijevanjekod svakodnevnih čitatelja. No, to jerizik gotovo svakog visokostiliziranog iterminologiziranog tesavufskog teksta.”Gazić je rekla da je u navedenom citatuvidljiv Kadrićev način pristupanja rukopisudjela “Muradnama” Derviš-paše Bajezidagića,pri čemu se otvaraju brojna pitanja:pitanje kritičkog izdanja rukopisa (originalnitekst, transkripcija, prijevod, napomene),pitanje odnosa prevoditelja premaHafiz dr. sc. Adnan Kadrićoriginalu, te pitanje razumijevanja terminološko-stručnogtesavufskog registra udatom tekstu.Gazić je naglasila da je i sam sadržaj“Muradname” kombiniran od autorskih iprevoditeljskih dijelova. Derviš-pašaBajezidagić u uvodnim poglavljima (332njegova autorska distiha) – nakon uobičajenihformi Tevhida (pjesme jednote Božje,36 distiha), Munadžata (pjesme tihapokajanja, 41 distih), Na'ta (pjesme Vjerovjesniku,34 distiha), drugog Na'ta(pjesme Poslaniku i njegovim drugovima,40 distiha) – u dijelu Sebeb-i te'lif(povod za pisanje poeme, životopis pjesnikau 119 distiha) “svoj životni put sažetopredočava” i u svojevrsnoj autobiografskojskici daje detaljne podatke osvome obrazovanju i službovanju u Istanbuluu vremenu sultana Selima II(1566.-1574.) i Murata III (1574.-1595.).Nakon prijevoda “Sehname”, koji sapreko 1.000 distiha zauzima centrani inajveći dio rukopisa, završni dio poemeje ponovo autorski, s dva poglavlja pedagoško-didaktičkogi panegiričkog karakterate, uvjetno rečeno, pogovor s tarihom(kronogramom pisanja), koji daje godinu995. (1587.).Dr. Lejla Gazić je posebno izdvojilada je Adnan Kadrić prijevod “Muradname”posvetio rahmetli Hazimu Šabanoviću,istaknuom orijentalisti. Njegovo djelo“Književnost muslimana BiH na orijentalnimjezicima” predstavlja nezaobilazanpriručnik za sva daljnja istraživanja uovoj oblasti. Posveta je tim iskrenija jerKadrić nije upoznao Šabanovića osobno– on ga “poznaje” samo po stvaralačkomopusu u kojem “Književnost muslimanaBiH na orijentalnim jezicima” zauzimavažno mjesto.“Mi ćemo kao čitatelji ovog Dervišpašinogdjela u prijevodu Adnana Kadrićau svakom slučaju biti obradovani spoznajomda nam je jedan bosansko-hercegovačkiautor na kraju 16. stoljeća ponudiotekst poeme čija je osnovna priča o zaljubljivanjuna duhovnom putu ljubavi pretočenaiz perzijskog u osmanski turski, asada i iz osmanskog turskog u bosanskijezik. Na putu razumijevanja mističke interpretacijeljubavi, odnosno, bolje rečeno,odgonetanja teksta poeme, prevoditeljAdnan Kadrić nam je ponudio tesavufskistručan registar poeme, iz kojeg ću ovdjespomenuti poslovicu čestu u tesavufskimtekstovima: 'Ovo je karavan-saraj, odmarai prolazi.' U njoj se čovjek poredi s karavanom,a karavan-saraj s ovim svijetom,Čovjek-karavan stiže u karavan-saraj –ovaj svijet da se malo odmori i opet ode iz9JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJnjega. Poruka: ovaj svijet je prolazno odmorište.A moja poruka na kraju ovogpredstavljanja vezana je za Derviš-pašinstih: 'Najvrijednije u životu svom za dobrodjelo potroši / Ime svoje dobrim djelompotvrdi.' Vjerujem da je ovom knjigomkoja je pred nama Adnan Kadrić svojeime dobrim djelom potvrdio, a ovo prolaznoodmorište obogatio interpretacijomstihova koji vode ka boljem razumijevanjutesavufske poezije i upoznavanju njenogspecifičnog semantičkog koda”, zaključilaje dr. Lejla Gazić.Derviš-paša Bajezidagić – pjesnikpočetka osmanskog sutona10JOURNALMr. sc. Dino Mujadžević je govorio opovijesnom kontekstu razdoblja u kojemje Derviš-paša Bajezidagić živio i stvarao,nazvavši ga pjesnikom u razdobljusutona osmanske moći. Kao razloge svogaangažmana na promociji knjige naveosljedeće razloge: osoba autora ove izuzetneorijentalističke monografije, visokakvaliteta monografije dr. Kadrića i željada pripomogne upoznavanju bošnjačke išire javnosti s uglavnom nepoznatombošnjačkom književnošću na orijentalnimjezicima. “Ta vrijedna bošnjačka baštinapredstavlja vrhunski dokaz o visokojcivilizacijskoj razini osmanske Bosneu drugoj polovici 16. stoljeća te još jedanudarac onima koji osmanskoj Bosni pripisujuisključivo negativne karakteristike.Naravno, ne bih želio da se moj istupshvati kao pokušaj uljepšavanja stanjaonovremene Bosne i karakteristikaosmanske vlasti u svrhu nacionalne propagande.Svjestan sam naime da jeosmanski režim u Bosni istodobno doniocivilizacijski procvat u središnjim dijelovimaBosanskog sandžaka, kasnije ejaleta,od kojeg je najviše profitiralo urbanomuslimansko stanovništvo za čije je potrebeočito i napisano veličanstveno Bajezidagićevodjelo. S druge strane, na rubnim,zapadnim, dijelovima Bosanskogaejaleta, odnosno sandžaka - tzv. bosanskomserhatu i Vojnoj granici - osmansko-habsburški(i u manjoj mjeri mletački)rat je s manjim prekidima bjesnio dosredine 15. do početka 18. stoljeća. Tijekomovoga razdoblja veliki dijelovi Hrvatskei Bosne i Hercegovine demografskii civilizacijski su teško stradali, s velimmaterijalnim i ljudskim gubitcima naobjema stranama”, rekao je Mujadžević.Derviš-paša je rođen u Mostaru 1560-ih godina u muslimanskoj obitelji, a njegovokasnije obrazovanje i napredovanjeu karijeri u Istanbulu podsjeća na stotinesličnih sudbina bosanskih mladića, bilokršćana bilo muslimana, iz toga vremena.Naime, za vrijeme vladavine Selima II(vladao 1566.-1574.) Derviš-paša je došaokao adžemi oglan u sultanov saraj. Toznači da je prema sistemu poznatom kaodevširme u dobi od oko 10 godina moraonapustiti svoju obitelj i otići u doživotnusultanovu službu te s vremenom postatibilo vojnik, bilo dvorjanin ili birokrat. Tojobavezi u Bosni 15. i 16. stoljeća podlijegalasu kršćanska muška djeca koja suzbog toga morala preći na islam, ali i muslimanska,što je bio izuzetak prema ostalimdijelovima Carstva gdje muslimaninisu uzimani u redove tzv. “sultanovih robova”.Posebno velik broj tako unovačenedjece dolazio je u 15. i 16. stoljeću iz redovabalkanskih Slavena. Tijekom 16.stoljeća u Istanbulu, u najvišim državnimstrukturama Osmanskoga Carstva, postojaoje izuzetno utjecajni lobi ili bolje rečenolobiji koji su okupljali osobe s područjakasnijeg Bosanskog ejaleta (Bosna i Hercegovina,dijelovi Hrvatske, Srbije i CrneGore), koje se u osmanskim izvorima najčešćenaziva Bošnjacima, bez obzira nanjihovo izvorno podrijetlo. Svoje kasnijenapredovanje Derviš-paša je bez sumnjeimao zahvaliti i pripadnosti i potpori jedneod takvih skupina, no suvremeni povjesničaričešće ukazuju da su njegove vještinei osobnost više pridonijele tome. Tijekomranog boravka u carskom saraju upoznaoje i mnoge kasnije utjecajne ljude -navodi se da je primjerice službovao nasultanovom dvoru s kasnijim osmanskimbosanskim namjesnikom, slavnim HasanpašomPredojevićem – no na dvoru je stekaoi obrazovanje iz književnosti, osobitoiz perzijske sufijske književnosti. Početkomvladavine Selimova nasljednika MurataIII, koji vladao između 1574. i 1595.godine, Bajezidagić je napredovao u carskojslužbi dospjevši u Enderun, unutrašnjidio Saraja koji je na različite načine

BOŠNJACI U HRVATSKOJskrbio za potrebe sultana i njegove obitelji.Derviš-paša je isprva bio namješten uodjelu carskih sokolara, no nakon što jesvojim ranim pjesničkim radovima privukaopažnju samog vladara, ljubitelja sufijskogapjesništva, dobio je titulu dvorskogage te je ušao u Has-odasi, službu sultanovihprivatnih komornika, gdje je mogaoneprestano biti u sultanovoj blizini i nesmetanose baviti pjesničkim i prevoditeljskimradom.Razdoblje u kojem je Derviš-paša započeosvoje dvorsko obrazovanje i službuna sultanovu dvoru, tj. vladavina Selima II(1566.-1574.), poklapa se prema mišljenjusuvremenika i kasnijih autora s krajemzlatnog osmanskog doba. Zlatno osmanskodoba su onodobni i kasniji povjesničaripoistovjećivali s vladavinom Selimovadugovječnoga prethodnika, Sulejmana IIVeličanstvenog koji je vladao između1520. i 1560. godine. Sulejmanov ugarskipohod i njegova smrt pred Sigetom 1566.te osmanski pomorski poraz kod Lepanta1573. godine obilježili su početak sve većegosmanskog vojno-političkog slabljenjate pojavu unutarnjopolitičkih nemiraunutar Carstva. Slabljenje Carstva nastavilose i za Selimova nasljednika i Bajezidagićevogmecene, Murata III koji je na prijestoljedošao 1574. godine.Brojni su uzroci propadanja. U posljednjatri desetljeća 16. stoljeća i prvomdesetljeću 17. stoljeća Osmansko Carstvoprestaje sa širenjem svoga teritorija te jeprisiljeno braniti svoje stečevine, dok seistovremeno međunarodni položaj Carstvapogoršava. Osmanlije su u ovom razdobljubili prisiljeni voditi i niz iscrpljujućihratova protiv Perzije na istoku i HabsburškeMonarhije na zapadu. Krajem16. i početkom 17. stoljeća opada osmanskatrgovina na Sredozemlju, Crnom morui Indijskom oceanu te na Putu svile.Dolazi i do inflacije i devalvacije vrijednostiosmanskog novca. Prema nekim podacimaOsmansko Carstvo doživjelo je udrugoj polovici 16. st. veliko povećanjestanovništva, što je opteretilo ekonomskeresurse i uzrokovalo povećanje broja bezemljašakoji su se često upuštali u razbojništvo.Razbojništvo je u zadnjem desetljeću16. stoljeća i prvom desetljeću17. stoljeća uzelo takvog maha da su uAnadoliji postojale velike razbojničke(tzv. dželalijske) vojske koje su sijalestrah među stanovništvom i vodile pravirat sa službenom osmanskom vojskom.Osmanski kroničari u ovom razdoblju počinjuprikazivati tamnim bojama slikustanja u osmanskom društvu, za kojesmatraju da je mnogo lošije nego u dobaSulejmana Veličanstvenog. Ukazuju nanasilje, profiterstvo, korupciju, neposlušnostprema vlastima, itd. Većina suvremenihpovjesničara tvrdila je da je opasnonarušen stari osmanski pravedni poredak.Osobito su bili zabrinuti za institucijepoput timarskog sustava, kičmeosmanske vojske, te strogog razdvajanjaraje i vojno-birokratske kaste, što je nekoć,tvrdili su osmanski autori, osiguravalonesmetano funkcioniranje države.Upravo u predvečerje kulminacijeove krize Carstva Derviš-paša, koji je dotadaobavljao više dužnosti u neposrednojsultanovoj sviti, konačno se afirmirao i uosmanskom najvišem političkom vrhu.Naime, u razdoblju između 1592. i 1595.godine on se spominje kao osobni savjetniksultana Murata III, te prisustvuje svimvažnijim političkim savjetovanjimaosmanskoga vrha. Dakle, možemo reći dase Derviš-pašina karijera u osmanskojupravljačkoj eliti, koja tada započinje, upotpunosti poklapa s vrhuncem najvećedruštveno političke krize osmanske državeod prve polovice 15. stoljeća. Riječ jeo razdoblju habsburško-osmanskoga ratakoji se vodio između 1593. i 1606. godine,poznatom i kao Dugi rat, koji se u europskomdijelu Carstva vodio paralelnouz rat sa safavidskom Perzijom te sukobimas razbojničkim družinama, bolje rečenovojskama, u Anadoliji.Valja napomenuti da se glavni dio sukobau spomenutom habsburško-osmanskomratu vodio se u Ugarskoj, no značajnevojne operacije odigrale su se i nakrajištu Bosanskog ejaleta, tj. na područjudanašnje Republike Hrvatske, osobitooko utvrde Sisak, kraj koje su snage bosankogejaleta 1593. godine pretrpjeleveliki poraz. Bez obzira na težak porazkraj Sisaka koji je pretrpio Derviš-pašinsudrug iz istanbulskog saraja, Hasan-pašaPredojević, ova je utvrda ubrzo pala uosmanske ruke. Ipak, habsburške snage izHrvatske, Kranjske i Štajerske ubrzo su jepovratile u kršćanske ruke. Sukobi okoSiska zaustavili su gotovo stogodišnjekontinuirano širenje osmanskog teritorijana području bosanskog krajišta te navijestilerazdoblje sužavanje osmanske vlastina našim područjima u 17. stoljeću. Naugarskom ratištu, gdje su djelovale mnogoveće snage na obje strane, ratna srećaje također bila promjenjiva. Osmanlije supod osobnim sultanovim zapovjedništvom1596. godine izvojevali veliku pobjedukod Mezökeresztesa, no ona je bilabez trajnih učinaka te su habsburške snageubrzo počele opsjedati središte osmanskevlasti u Ugarskoj – Budim.U ovim teškim trenucima za OsmanskoCarstvo Derviš-paša je imenovan nakrucijalni vojno-upravni položaj na europskomratištu: 1599.-1600. i 1602.-1603.godine bio je bosanski namjesnik, beglerbeg,kao što kaže povjesničar Mustafa Selaniki,“u staroj domovini iz koje i samvodi porijeklo”. Derviš-paša se nije punozadržavao u Bosni. Na čelu bosanskogaodreda otišao je već 1599. godine na ugarskoratište i ostao ondje oko godinu dana.Ondje je dogovorivši se sa francuskom posadomStolnog Biograda, uspio sklopitisporazum o predaji toga grada u osmanskeruke. Nakon što je ponovo postao bosanskibeglerbeg 1602. opet je s bosanskim vojnicimaratovao u Ugarskoj. Poginuo je u srpnju1603. godine – prema sudu suvremenihpovjesničara kao junak – u okršaju shabsburškim trupama na dunavskom Margaretinomotoku u okolici Budima. Ovajrat, koji se s promjenjivo srećom vodio nabojišnicama od Karpata do Jadrana te jeodnio živote mnogo vojnika iz Bosanskogejaleta, uključujući živote dvojice bosanskihnamjesnika (Hasan-paše i Derviš-paše),završio je mirom sklopljenim u studenom1606. godine na ušću rijeće Žitve udanašnjoj Slovačkoj. Ovaj mir je i službenooznačio kraj osmanske supremacije uovom dijelu Evrope i dotada najvećiosmanski geopolitički poraz. Osmanskihteritorijalnih dobitaka nije bilo, Osmanlijesu po prvi puta priznali Habsburge sebi diplomatskimravnopravnima. Bila je to najavapotpune ili gotovo potpune propastisvijeta kakav je Derviš-paša Bajezidagićpoznavao i za koji se borio. 80-ak godinanakon njegove smrti i mira na ušću Žitveosmanska vlast, stanovništvo i kultura nestalisu u potpunosti iz Panonske nizine,osmanske Ugarske. I njegov rodni Bosanskiejalet doživio je teške, fatalne udarce.Teritorijalno se znatno smanjio, no uspioje preživjeti i opstati još nekoliko stoljeća.“Umjesto zaključka možemo jednostavnoreći da je iz povijesnoga kuta gledanjaživot Derviš-paše Bajezidagića biou potpunosti obilježen početkom i kulminacijomdotada najveće krize OsmanskogaCarstva. I sam nesretni kraj njegovogživota izravno je vezan za nju. Osmanskavojna sila više nije funkcionirala tako dobrote su pogibije visokih osmanskih dužnosnika,kao i velikog broja vojnika, uratnih sukobima na europskom ratištu postalesu u ovom razdoblju uobičajena pojava.Tako je nesretno, ali i prerano, završioživot jednog od najnadarenijih osmansko-bošnjačkihpjesnika toga vremena”,zaključio je mr. Dino Mujadžević. qIsmet Isaković11JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJKulturna manifestacija “Dani bošnjačke kulture i kuhinje” u SiskuBošnjačka kulinarska tradicija12JOURNALTradicionalna kulturna manifestacijasisačkih Bošnjaka “Dani bošnjačke kulturei kuhinje” održana je u subotu 12. prosinca2009. u hotelu “I”, u organizacijiBošnjačke nacionalne zajednice grada Siskai Sisačko-moslavačke županije, podpokroviteljstvom Savjeta za nacionalnemanjine RH i ZAMP-a Republike Hrvatske,te uz financijsku potporu Grada Siskai Sisačko-moslavačke županije. Voditeljicapriredbe bila je Karmen Valenta,novinarka županijskog Radio Quirinusa.Hotelska dvorana bila je prepuna posjetiteljai članova Bošnjačke nacionalnezajednice – ljubitelja gurmanskih užitakai bosanske sevdalinke. Program ovogodišnjih“Dana bošnjačke kulture i kuhinje”bio je raznovrstan. Vrijedne članiceUdruženja žena iz Donje Puharske kodPrijedora, na čelu s predsjednicom ZekijomBosnić, predstavile su se vrlo bogatom,raznovrsnom i atraktivnom izložbomrazličitih bošnjačkih etno ekspoata– narodnih nošnji i ručnih radova. Članicesu u Sisak donijele bosanske ćilime,nekadašnje ponjave, sedžade, male podmetače,kombinacije hekla i veza, različitevrste narodnih nošnji, te mlince, fildžanei šalice za kavu. Predsjednik KDBH“Preporod” mr. sc. Senad Nanić i ŠeherzadaOmerčehajić iz Bosanske Otokepredstavili su nova izdanja bošnjačkeknjiževnosti – “Svemirsko putovanje MalogPrinca” i “Enigmu ljubavi”. Žene izAktiva “Bošnjačka žena” iz Siska, čija jevoditeljica Merima Begić, održale su natjecanjeu spremanju slanih i slatkih jelabošnjačke/bosanske kuhinje. U glazbenomdijelu programa nastupili su vokalnisolisti Mehmed Goražda, Enisa i EmirKantarević, koji su uz pratnju “Sevdahbenda” iz Siska izveli brojne, dobro poznatesevdalinke: “Karanfile cvijeće moje”,“U đul bašči kraj šimšira”, “ProđohBosnom kroz gradove”, “U lijepom staromgradu Višegradu”, itd. Alisa Goraždaje recitirala stihove velikih bošnjačkihpjesnika – Mehmedalije Maka Dizdara(“Zapis o zemlji”) i Enesa Kiševića (“Bosana”).U kulinarskom dijelu manifestacije sisačkeBošnjakinje su izložile i stavile naprosudbu četiri slana i sedam slatkih jela:buredžike, pite maslenice, zeljanice ikrumpiruše, četiri vrste baklava, kadaje,Senad Nanić i mali Mihael Krznarevićs majkombanjalučke ružice, tulumbe i potišpanj.Četveročlanu Ocjenjivačku komisiju zaizbor najboljih jela činili su: prof. KoraljkaPorić – predsjednica (pedagoginja sisačkeSrednje škole “Viktorovac”), ŽeljkoMaljevac (novinar “Novog Sisačkogtjednika”), Danijel Prerad (novinar “Večernjeglista”) i Enis Dugonjić (član Povjerenstvaza kulturu sisačkog ogrankaBošnjačke nacionalne zajednice). U pripremanjujela bošnjačke kuhinje prvomjesto osvojila je Esada Mušić, koja jepripremila izvanrednu zeljanicu i krumpirušu.Drugo mjesto pripalo je Vahdeti Kulašić,za izuzetno ukusnu tulumbu i banjalučkubaklavu. Mejasa Sedić je zauzelatreće mjesto za izvrsnu ružicu. Članoviocjenjivačkog žirija od srca su se zahvalilidomaćinima na prekrasnom kulinarskomužitku – ukusnim i slasnim jelima.Na “Danima bošnjačke kulture i kuhinje”aktivno je učestvovao i KDBH “Preporod”.Poklonjen je veći broj “Preporodovih”knjiga i časopisa, koji su prodavanina posebnom štandu. Kao i mnogedruge bošnjačke manifestacije u Sisku iova je bila humanitarnog karaktera. Prihodod prodaje knjiga i časopisa, te dobrovoljninovčani prilozi stotinjak prisutnihsisačkih Bošnjaka namijenjeni su zaliječenje teško bolesnog sedmogodišnjegdječaka Mihaela Krznarevića iz sela Svinjičkokod Siska. Dječak je obolio od tumoraoka, imao je šest kemoterapija,ostao je bez jednog oka i ima tzv. očnuprotezu. Mali Mihael je zajedno sa svojimroditeljima bio poseban gost manifestacije,a od predsjednika KDBH “Preporod”Senada Nanića, uz želje za brzoozdravljenje, dobio je na poklon knjigu“Svemirsko putovanje Malog Princa”. qIsmet IsakovićUčesnice natjecanja u pripremanju bosanskih jela

BOŠNJACI U HRVATSKOJProslava Nove 1431. hidžretske godine u Sisku: koncert “Nek' se srca otvore”Blagdanske poruke hidžreU srijedu 16. prosinca 2009./ 1. muharrema1431. h. g. iza jacije-namaza usvim mesdžidima u Hrvatskoj priređenesu mevludske svečanosti i prigodna druženjakojima je obilježen ulazak u Novuhidžretsku godinu. U sisačkom Domukulture “Kristalna kocka vedrine” održanje koncert povodom Nove 1431. hidžretskegodine pod nazivom “Nek' se srcaotvore”. Organizator koncerta bio jeMedžlis Islamske zajednice Sisak, u suradnjisa svim bošnjačkim asocijacijamakoje djeluju na području Siska i Sisačkomoslavačkežupanije.U kulturno-umjetničkom dijelu programaprepunom ilahija, kasida, sevdahai narodnih kola nastupili su BKUD “Nur”iz Siska, muški pjevački zbor “Gazije” izBužima, ženski zbor Medžlisa Islamskezajednice Rijeka, dječja dramska sekcijaMedžlisa Islamske zajednice Sisak, te vokalnisolisti Sinanudin Bajrić, MehmedGoražda i Munib Huzeirović. Voditeljicaprograma bila je Karmen Valenta, novinarkasa županijskog Radio Quirinusa.Koncert je imao humanitarni predznak, aprikupljana su financijska sredstva za teškobolesnu zagrebačku djevojčicu AlmuBajrić.Govori uzvanikaSisački gradonačelnik Dinko Pintarićse na početku govora prisjetio 90-ih godinaprošlog stoljeća, kada su mnogi odgledatelja zbog vihora rata morali otići izsvojih domova, učiniti hidžru. “To govorimzato što svima vama, koji ste dočekalizajedno s Hrvatima katolicima rat uovome gradu i svima vama koji ste došli,mogu otvorena srca reći: dobro nam došli,ostanite s nama, Sisak je bio i ostat ćegrad otvorenih vrata. Vaša islamska vjerau svojoj suštini ima jednu krasnu poruku:poziva i zapovijeda ljubav, razumijevanje,prijateljstvo i suradnju. Vaša vjera usvojoj duši i svom srcu ima humanost.Vaša vjera nosi poruku dobra i mira. Toje ono što u ovakvim večerima nikada nesmijemo zaboraviti i moramo iznova ponavljati,jer nije dovoljno samo reći: mismo multikulturalna sredina. Potrebno jereći da ovaj grad živi sa stotinu cvijetovarazličitih kultura i da svaku od tih kulturatreba cijeniti. Nije dovoljno samo napisatida smo multikonfesionalna sredina, negotreba jasno i glasno na ovakvim večerimareći da poštujemo svaku vjeru, daćemo zajednički raditi i graditi bogomoljei da ćemo svima, bez obzira na vjeru,omogućiti pravo na različitu vjeroispovijest,što je i ustavna kategorija ove zemlje.Vi ste, dragi prijatelji muslimani,Bošnjaci, pokazali da ste ljudi. Pokazaliste da nosite dobro u sebi, pokazali ste dazajednički s nama možete dijeliti i dobroi loše – i na tome vam zahvaljujem. Želimda vam Nova 1431. hidžretska godina budebolja, uspješnija, zdravija od bilo kojedo sada”, rekao je gradonačelnik Pintarić.Glavni sisački imam Alem ef. Crnkićje rekao da je izuzetno ponosan i sretanšto se po prvi put na ovakav način u graduSisku obilježava Nova hidžretska godina,a zadovoljstvo je veće zbog učešća u organizacijisvih bošnjačkih asocijacija.“Najveća poruka i pouka hidžretske godinestane u jednoj riječi koja se zove zajedništvo.Zajedništvo u plemenitim,iskrenim i općedruštvenim projektima,ciljevima i zadacima. Za nekoliko dananastupa nova godina po miladu. Miladnas podsjeća na rođenje jednog čovjekakoji je promijenio svijet, a hidžra naspodsjeća na rađanje jedne zajednice kojalnje promijenila povijest. Prvi nas podsjećada je čovjek osoba, koja u ljubavi premaBogu i ljubavi prema čovjeku možemijenjati svijet, a drugi nas podsjeća da ječovjek zajednica, koja u zajedništvu vjereu Boga i povjerenja u čovjeka može mijenjatipovijest. Nema sreće pojedinac bezBKUD “Nur” iz Siskazdrave zajednice, ali ni zajednica ne možeopstati bez snažnog pojedinca. Stogaje važno da znakove milada i hidžre čitamootvorenog srca, jer Isa a.s. i Muhammeda.s. su znakovi za sva vremena i zatoih se ne smije udaljavati, niti prisvajati zajednoznačnu upotrebu”, rekao je imamCrnkić. Naglasio je da su najveći izazovinašeg vremena pravo pojedinca na sreću iuspjeh i pravo zajednice na vjeru i spas.Isa a.s. nas uči da je sreća i spas pojedincau ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, aMuhammed a.s. nas uči da je vjera i spaszajednice u radu i odricanju za opće dobro.Imam Crnkić je iskazao ponos i srećušto živi u gradu i državi koja prepoznajei cijeni religijsku i nacionalnu raznolikostkao svoje bogatstvo.Zagrebački imam Mirza ef. Mešić napočetku obraćanja prisutnima je rekao da jeNova hidžretska godina, uz dva Bajrama,najvažniji islamski blagdan tokom jednegodine, kojeg su muslimani ovih prostorašto iz nemarnosti što iz neznanja dugo vremenazapostavljali. Pohvalno je što se unekim sredinama sve više važnosti pridajeovom blagdanu. Mešić je naglasio da bezjavnosti nema, niti može biti afirmacijeislamskih ideja i vrijednosti. “Večerašnjeobilježavanje Nove hidžretske godine uovoj gradskoj dvorani meni osobno govorinajmanje dvije stvari. Prvo, da se vi muslimaniSiska osjećate i živite kao punopravnigrađani ovoga grada bez imalo straha,kompleksa i osjećaja manje vrijednosti, idrugo, da su vam prostorije vašega mesdžidamale i zato trebate vlastitu dvoranu u13JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ14JOURNALnovom, što skorijem, Islamskom centru uSisku. I zato ću, čestitajući vam Novuhidžretsku 1431. godinu, zaželjeti da u novojgodini započnete realizirati taj projekt.I odmah ću vam reći, iako vi to dobro znate,da to neće biti nimalo lagan zadatak.Pratit će vas puno iskušenja kao što je pratiloi Muhammeda a.s. za vrijeme njegovemisije širenja islama, kada je morao napustitisvoje rodno mjesto da bi uspio. Ja senadam da vi to nećete nikada morati, ali zatomorate razumjeti poruke hidžre koje vasmogu naučiti kako se za vjeru, kao najvažnijuvrijednost u našemu životu, treba izboritii što se sve za svoju vjeru mora podnijeti”,rekao je Mirza ef. Mešić.Istaknuo je da nas Bog na ovome svijetukuša da bi mi ljudi, Božja stvorenja,spoznali sami sebe. Pogrešno je kazati daBog kuša ljude da On vidi kako će ljudi uiskušenju i nevolji postupiti. Bog je ApsolutniZnalac, on nas kuša da mi vidimo, alii da drugi vide, kakvi smo mi. Što je većavjera, veća su i iskušenja. Mešić je podsjetioda je Muhammed a.s., iako je bio posljednjiBožji Poslanik, Božji miljenik,prolazio kroz najveća iskušenja, kroz kojajedna čovjek može proći. Bio je osporavan,vrijeđan, fizički napadan, doživljavaoje poraze, gubio vlastitu djecu, morao jenapustiti svoj grad, ali je na kraju uz Allahovuvolju i odredbu uspio. Nikada u povijestinijedan čovjek sa manje sredstava nijeviše postigao kao što je to Muhammeda.s. Uspio je zato što je istina bila na njegovojstrani. I mada bi se moglo očekivati dauspjeh i pobjeda muslimana dođe onako sneba, nezasluženo, to se nije desilo. Pomoćje, nema sumnje, došla, ali u okvirimaBožanskog poretka predviđenog za ljudskunarav. On se realizirao kao rezultatteških iskušenja i podnošenja velikih materijalnihpa i ljudskih žrtava. Ovaj put jebio potreban u cilju izgrađivanja čvrstihličnosti, sposobnih da ponesu i nose veličanstveniemanet Božjeg dina.Mešić je naglasio da o hidžri možemopromišljati kao povijesnom događaju odpresudne važnosti za islam i prve muslimane,ali i kao trajnoj inspiraciji svim muslimanimado Sudnjeg dana. Hidžra nijesamo utjecala na tadašnje odnose izmeđumuslimana i mekanskih mušrika, taj je događajsvojim posljedicama u potpunostipromijenio svijet. Poruke hidžre nisu aktualnesamo jedanput godišnje, kada obilježavamoNovu hidžretsku godinu, nego seporukama hidžre muslimani, ali i svi ljudidobre volje, mogu okoristiti svaki dan, akosu spremni otvorena srca i otvorena umarazumjeti i prihvatiti hidžretske poruke.Zagrebački imam je podsjetio da hidžraMuški pjevački zbor “Gazije” iz Bužimaoznačava selidbu Muhammeda a.s. izMekke u Medinu, koja se dogodila 622.godine, računajući vrijeme po gregorijanskomkalendaru, odnosno 13. godine odprve Objave, koju je Muhammed a.s. primiood Allaha dž.š. preko meleka Džebraila.Prije nego je postao Poslanik, Muhammeda.s. je bio omiljen među svim građanimaMekke. Svi, pa i njegovi kasniji najokorjelijineprijatelji imali su za njega samoriječi hvale. Zvali su ga El-Emin, povjerljivi,čisti. Bio je najpoštovanija osobau Mekki. Međutim, kada je Muhammeda.s. počeo propovijedati novu/staru vjeru,jer islam je vjera koju su propovijedali sviBožji poslanici, naišao je na grubo odbijanjei osporavanje onih koji su ga do jučer uzvijezde okivali. A samo je jedno tražio odsvojih sugrađana; da lažna božanstva, kipovenapravljene od blata i drveta, zamijeneza Jednoga, istinskoga Boga, TvorcaUniverzuma, Allaha dž.š. Na tu promjenuMekkanci, ali i drugi Arapi, nisu bili spremni.Odjednom je Muhammed a.s. postaonajomraženija osoba. Počeli su ga nazivatirazličitim pogrdnim i uvredljivim imenimate su ga na kraju organizirano pokušalii ubiti. Međutim, što su više nevjernici napadaliMuhammeda a.s. to su ga vjerniciviše voljeli i poštivali, spremni i vlastitimživotom zaštiti Božjeg poslanika. No, muslimanisu bili malobrojni i slabi. Da bimisija islama uspjela muslimani su moralinapustiti svoj rodni grad i otiđi u izbjeglištvou Medinu.Nakon 13 godina grubog kršenja najosnovnijihljudskih i vjerskih prava, različitihvidova maltretiranja, mučenja i ubojstavanezaštićenih muslimana te više pokušajaubojstva Muhammeda a.s., on jezajedno sa svojim najvjernijim prijateljemEbu Bekrom r.a. odlučio napustiti Mekku iotići u Medinu, nakon što su ranije to učiniliostali muslimani. Muhammed a.s. jezadnji napustio Mekku, a ne prvi kao štosu kroz povijest činili, a i danas čine, brojnidržavnici. Prije same selidbe u Medinu,Muhammed a.s. je obavio niz razgovora sprvacima dva medinska plemena Evs i Hazredž.U tadašnjoj Medini je bilo višearapskih i židovskih plemena koji su živjelijedni pored drugih više u stanju rata negomira. Mir, sigurnost i red nastupit će tekdolaskom Muhammed a.s. i prvim pisanimUstavom takve vrste u povijesti čovječanstva,poznatog kao Medinska povelja.Islam i muslimani bivaju zvanično priznati.Njihova Umma, njihova država je prvapolitička tvorevina koja nije formirana nateritorijalnom ili nacionalnom principu.To je bila nadnacionalna i multikonfesionalnadržava i zajednica, utemeljena natevhidu, vjeri u Jednoga Boga. Niti jedandrugi sustav, ni prije a ni poslije, to nijeuspio na način kako je to Muhammed a.suredio. Zato je svim istinskim muslimanskimdržavnicima Medinska država paradigmakako pokušati urediti svoju državu.U Mekki muslimani su bili proganjanamanjina. U Medini će postati važanpolitički, ekonomski i sigurnosni subjekt,najprije u okvirima Arapskog poluotoka,a ubrzo u svjetskim razmjerima. Dok su uMekki drugi o njima odlučivali, u Mediniće muslimani odlučivati sami o svojojsudbini. To je bio početak stvaranja sjajnei grandiozne kulture i civilizacije čijeje plodove uživao i dan danas uživa cijelisvijet. Hidžra je bila privremeni odlazakradi pobjedonosnog povratka. Radi hidžreza muslimane i Muhammed a.s. je ubrzočuo cijeli svijet.“Da bi i mi, ovdašnji muslimani uspjeli,hidžra se mora desiti u našim dušama.Hidžra je odluka da ćemo svoj život ureditina principima uzvišene vjere dina islama,da ćemo moralno i pošteno živjeti i biti odopće koristi svojoj užoj i široj zajednici, jeru konačnici samo se zato i isplati živjeti naovom prolaznom i nepredvidivom životu.Svaki se islamski blagdan očituje u dva vida:prihvaćanju svih vrednota islama i javnompokazivanju pripadnosti i privrženostiislamskim načelima, riječju i djelom. Istina,nema islama bez molitve, posta, zekata ihadža, ali je islam i poštivanje susjeda, poštivanjezakona države i običaja sredine ukojoj živimo. Od ljepota islama je i lijepapjesma, ilahija i recital o ljepoti života i moralnimljudskim vrijednostima koje trebapodijeliti i sa svojim susjedima, a vi, sisačkimuslimani, večeras pokazujete na koji način.Zato vam još jedanput čestitam i upućujemmolitve Uzvišenom Allahu da vasuputi na pravi put i ojača u vjeri islamu, dabudete pravi muslimani, a time i pravi susjedii građani ovoga grada”, rekao je zagrebačkiimam Mirza ef. Mešić, član redakcije“Preporodovog Journala”. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjige “Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici”Uzroci ratne tragedije u BiHU srijedu 16. prosinca 2009. godine uprostorijama Bošnjačke nacionalne zajedniceu Zagrebu, Ilica 54, u organizacijiBNZH, SABAH-a i UBBDRH, održanaje promocija knjige Bosna i Bošnjaci usrpskoj politici, autora prof. dr. Muje Demirovića.Mujo Demirović rođen je 25. aprila1950. u Klisi, općina Bihać (BiH).Osnovnu školu završio je u Kulen Vakufu,a srednju Učiteljsku školu u Bihaću.Diplomirao je na Fakultetu političkih naukaUniverziteta u Sarajevu, a studirao jei pravo. Postdiplomski studij završio je nainterdisciplinarnom studiju Univerzitetau Sarajevu i stekao zvanje magistra društvenihnauka kod mentora prof. dr. FuadaMuhića. Doktorirao je u Sarajevu i stekaozvanje doktora političkih nauka – političkasociologija kod mentora prof. dr.Omera Ibrahimagića. Rektor je na Univerzitetuu Bihaću.Predsjednik BNZH prof. dr. SeadBerberović pozdravio je prisutne, poželjevšiBošnjacima i onima koji su islamskevjeroispovijesti sve najbolje u Novoj1431. hidžretskoj godini, uz najavu promotoraknjige: akademika Dušana Bilandžića,prof. dr. Fahrudina Novalića, autorai voditelja Hamdiju Malića.Akademik Dušan Bilandžić za Demirovićevuknjigu kaže kako je to rad koji jetežak jer otvara niz pitanja: filozofska,kulturološka, politička itd. vezanih ne samoza Bosnu, nego i za šire prostore. Autorje detaljno posložio masu činjenicakoje skupljene na jedno mjesto otvarajuprimarno pitanje: Što je to čovjek? “Janemam ništa dodati niti oduzeti autorovimtezama. Narodi koji su živjeli na prostoruJugoslavije su se sukobili sa velikosrpskomhegemonijom. Postoji nekolikorješenja, jedno je dato kao odgovor naMiloševićevu politiku od strane izabranihlidera, od Titove smrti do 1990. Odgovorna Miloševićevu politiku je bio takav dalideri nisu pronašli načina da udruženodjeluju nego su svi pokušavali svoja pitanjarješiti odvojeno, čak u dogovoru saSrbijom. Npr. Slovenija je problem riješilana način da je samostalno istupila izJugoslavije, Tuđman je s Miloševićemgradio sporazum o podjeli Bosne, a i KiroGligorov je išao u Beograd riješiti svojemakedonsko pitanje. Suština Titove politikeje bila u savezu svih jugoslavenskihnaroda, a time se jedino mogla spriječitivelikosrpska hegemonija. Srbija je u povijestiizgubila svoje tri vojske, a to suvojska Kraljevine Jugoslavije, partizanskai vojska Draže Mihajlovića. Tito jegovorio kako je NOB rat protiv četnika ikralja izbjeglog u London. Velike sile sustvarale Jugoslaviju. Čerčil, Rosevelt iStaljin nisu nikog pitali u svezi s obnovomJugoslavije, a ostalo je još pitanjetko će vladati Jugoslavijom – kralj ili Tito.Tito je osjetio da se u strukturi državotvornevlasti razvila velikosrpska ideologijapa je 1962. godine podnosio ostavkujer je osjetio kako dolazi do raspada Jugoslavije.Kardelj je rekao da će Srbija izvršitiudar i zauzeti vladajući položaj, istaknuvšikako se mora nešto poduzeti. Kardeljje uvidio da je projekt stvaranja Jugoslavijepovijesno neodrživ te je predlagaosavez suverenih država. Slutnje su se obistinilejer je Srbija, kad je došao povoljanpovijesni trenutak, krenula u rat. BiH je uTitovoj politici trebala imati značajnuulogu. Tito je od 1962. do kraja životaupravljao krizom Jugoslavije. 1978. godineTitu je došao Tempo i rekao mu: Stari,učini nešto da ostaviš iza sebe ekipu projugoslavenskiorijentiranu. Tito mu je rekaoda više nema Jugoslavije, nema KPJ.Stvar je pokušao riješiti putem predsjedništva.U “Novom listu” sam napisao daje podjela Bosne i Hercegovine tragedija.Postoji glavna prepreka koju su Miloševići Tuđman trebali prijeći da bi izvršiliS promocije u prostorijama BNZHpodjelu BiH, a to je međunarodna zajednicakoja je BiH priznala kao samostalnui suverenu državu. Kad se granice ne mogumijenjati, a Tuđman je to već bio dogovorios Miloševićem, onda je Hrvatimanavučena luđačka košulja. O problemimau BiH postojat će politički sukobi od saddo vijeka”, rekao je akademik Bilandžić izaključio kako je ova knjiga ozbiljna i nakrajnje profesionalan način obrađuje problematiku.Jedan od prisutnih slušatelja iz publikeakademiku Bilandžiću je postavio pitanje:“Da li je, možda, samostalnost Kosovakompenzacija za RS?” Akademik jeniječno odgovorio: “Ne, to neće ići jer ćemeđunarodna zajednica to riješiti na načinda će sve ove državice utopiti u europskuzajednicu naroda, a nakon togaviše nema novonastalih državica.”Prof. dr. Fahrudin Novalić ističe kakoje ova Demirovićeva knjiga informativna,edukativna i poticajna. Kompozicijaje rađena po principu struke. Knjiga osimuvoda, razmatranja i bibliografskih podatakaima tri dijela: Paradigma Bosne iBošnjaštva, Doktrinirani izvori srpskognacionalizma i Instrumenti srpske politike.Izvor dokumenata o ekspanziji srpskognacionalizma vidljiv je još 1844.godine kad je Ilija Garašanin predao dokumentNačertanije knezu AleksandruKarađorđeviću. U tom dokumentu je ispoljenaneskrivena velikosrpska hegemonijana susjedne narode i njihov teritorij.Autor na str. 75 ove knjige ističe kako15JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ16JOURNALNačertanije sagledava politiku Srbijeprema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori iSjevernoj Albaniji. Zagorava jači srpskiutjecaj i upliv na Albance i na Crnu Goru:… a ovo su upravo oni narodi koji imaduključeve od vrata Bosne i Hercegovine iod samog mora Adrijatičeskog. Srbija usvemu tome Crnoj Gori pripisuje strateškuulogu u ostvarivanju globalnog ciljasrpske politike: da se Bosna i Hercegovinaod Turske odijele i Srbiji prisajedine iostvari ono što Karađorđe kao vojni vođa,nije mogao predvideti onu prevelikuvojnu važnost koju Crna Gora za Srbijuima. Da bi se pridobila Crna Gora za Srbiju,kao i suzbio ruski uticaj, Garašaninpredlaže da se ova ljubav financijski plaćacetinskom vladiki.Rezimirajući, Garašaninovo Načertanijeje imalo za cilj:a) program srpskog političkog okupljanja,nacionalne hegemonizacije i teritorijalneekspanzije čija je osnova državnojezgro Kneževine Srbije,b) da svoje nadahnuće ima u kosovskommitu, epskom stvaralaštvu, vaskrsenjuDušanovog carstva u proširenomobliku,c) Načertanije je model srbocentrizma,srpskog hegemonizma i ideološkeosnove za politiku etničkog čišćenja Bošnjaka.Načertanije predstavlja model zaizradu svih programa velikosrpske nacionalnepolitike, a posebno onih koji se odnoseprema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.Dr. Novalić u ovoj knjizi pronalazidrugi važan dokumenat za velikosrpskinacionalizam, a to je Memorandum Srpskeakademije nauka i umjetnosti (SA-NU), koja je na godišnjoj skupštini25.5.1985. donijela odluku o Memorandumuu kojem bi se javnosti naučno iznijelomišljenje o najvažnijim aktualnimpitanjima u jugoslovenskom društvu. Sastr. 111. ove knjige dr. Novalić citira: Izuzetnooštru osudu “Memoranduma” daoje tadašnji predsjednik Predsjedništva SRSrbije Ivan Stambolić (…) koji kaže daništa drugo prema Memorandumu srpskomnarodu ne preostaje nego da ustajena noge, zato što ga tobože mrze braća,što je tobože uklet da bude gubitnik, štomu je rukovodstvo kompromisno. Ukratko,tzv. Memorandum bi se mirne savestii mnogo tačnije mogao nazvati in memoriamza Jugoslaviju, za Srbiju… Sličneosude su uputili i neki drugi srpske intelektualci:Milenko Marković, DragišaPavlović, Miloš Aleksić, akademici LjubišaRakić i Ivan Maksimović, LjubišaStanković. Memorandum je prvi objaviozagrebački časopis Naše teme 1989. godine,a u lipnju 1989. beogradski časopisDuga. Ovaj dokument ima dva dijela. Prvidio je naslovljen kao Kriza jugoslovenskeprivrede i društva i drugi dio PoložajSrbije i srpskog naroda.Dr. Novalić parafrazira riječi BogdanaBogdanovića, gradonačelnika Beograda,koji je uzroke događanja na prostoru Jugoslavijepronašao u srpskoj poluinteligenciji,Srpskoj akademiji nauka i umetnosti,Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u malom Miloševićukoji je bio mali jer su drugi bilivažniji od njega. A Radomir Konstantinoviću knjizi Filozofija palanke 1983. formulirasrpski nacionalizam, gdje predviđadogađaje na prostoru nekadašnje Jugoslavijeu periodu od 1990. do 1995.Dr. Novalić na kraju izlaganja postavljapitanje: Kako prevladati to što se događalou bošnjačkom biću? Citira jednogŽidova koji je za holokausat rekao: I žrtvesu krive. “Da li su se Vukovar i Srebrenicamorali dogoditi? Ako se bošnjački, hrvatskii srpski intelektualci ne pogledajuu ogledalo i ne vide svoje pogreške teškoda se može ići dalje. Moglo bi se govoritii o moći. Oni koji su u štrajku su moć,vlade ne mogu rušiti narod, a narod možerušiti vlade. Politika, vjera itd. se pretvorilau biznis. Nigdje ni u kojoj vjeri nepiše da čovjek čovjeka ubije. Moja razmišljanjaidu u smjeru toga da se treba razvijatina načelima morala, etosa. Nemasvjetskog mira bez dijaloga. U Stocu bošnjačkai hrvatska djeca ne idu u zajedničkevrtiće i škole, a prije su išli. Pitam sekako će se razumjeti ako nemaju komunikaciju,ako nemaju dijaloga. Oko vratanose križiće ili neke druge religijskeoznake koje nemaju nikakve veze s religijom.Zato je važno da svećenici razgovaraju.Uvijek će biti krvoloka, ali dijalogpomaže da se razumijemo. Mediji trebajubiti u funkciji čovjeka i njegovog dostojnogživota. Preko 3.000 ljudi je u Cazinskojkrajni poginulo u međusobnim sukobima.Postojale su situacije gdje je otacbio na jednoj, a sin na drugoj strani, a onidrugi su stajali i gledali, komentirajući:Neka se Turci biju. Agonija Vukovara iSrebrenice je agonija za koju postojekrivci izvana, ali ima i onih iznutra”, rekaje dr. Fahrudin Novalić koji je svoje izlaganjezavršio riječima Ivana Lovrenovićakoji je rekao da se u Bosnu ne ulazi navrata politike i ideologije, nego na vratapovijesti i kulture.Šef kabineta dr. Demirovića je govorioo autorovoj biografiji, sudjelovanju uArmiji BiH, planovima za razvoj znanstvenemisli, Univerzitetu u Bihaću itd.Dao je i odgovor posjetitelju na pitanje dali je Kosovo kompenzacija za RS, komentirajućida to neće ići jer mi koji smoobranili Bosnu još smo živi.Prof. dr. Mujo Demirović se zahvaliopromotorima, istaknuvši kako se Krajišnicinikog ne boje osim Boga, priznajućikako se ipak malo pribojavao riječi akademikaBilandžića koja je uvijek pravednai znanstveno utemeljena. Za svoje životneprincipe je rekao kako je humanistpo svom životnom i idejnom uvjerenju,ne voli prebrojavati ljude, ali je ponosanna svoju vjeru i naciju. Zahvaljuje organizatorimada u centru Zagreba prirede promociju.Prisjeća se kako je “DžemaludinČaušević predstavljao instituciju izmeđuPrvog i Drugog svjetskog rata u BiH, aHamdija Pozderac je bio institucija izmeđuova dva zadnja rata. Ponosan sam naBošnjake koji su se uključili u obranuRH. A šta bi bilo da su se svi Bošnjaci,bez obzira na vjersku, političku i nacionalnupripadnost uključili u obranu BiH.Da su srbočetnici znali da ćemo branitiBiH ne bi nikad ni napali”, rekao je Demirović.Uzroke teške situacije u BiH u 90-imgodinama dr. Demirović pronalazi u dodvoravanjumeđunarodne zajednice Miloševićui njegovoj politici, nejedinstvu jugoslavenskihnaroda i opstrukciji, dolaskuMiterana koji je krenuo na BiH, u tadašnjemhrvatskom rukovodstvu, u bosansko-hercegovačkomnesnalaženju.Rezultat agresije na BiH su masovnegrobnice u Srebrenici, Prijedoru, Sani itd.Pored genocida, srbočetnička politika jeutjecala i na izmjenu demografske situacijeu Bosni i Hercegovini. qAjka Tiro-Srebreniković

BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o duhovnosti religijaTora, Biblija i Kur'an – poziv naduhovno jedinstvoProf. Filip Ćorlukić, umirovljenik, fizičar,znanstveni istraživač i publicist izPule održao je 17. prosinca 2009. u Islamskomcentru u Zagrebu, u sklopu Islamsketribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”,predavanje na temu “Duhovnostreligija”.Filip Ćorlukić (selo Vrhovi kod Dervente,1928.) je osoba izuzetne životne iradne biografije. Do sada je objavio tristručne tehničke knjige: “Mjerenje temperatureu industriji” (1966.), “Mjerenje protokafluida” (1976.) i “Tehnologija papira”(1987.). Na osnovu komparativnih istraživanjareligija, ali i drugih povijesnih događanja,napisao je knjigu “Kamo ideš čovječe”.Knjiga je prvi put objavljena 1983.u izdanju zagrebačke “Prosvjete”, a drugiput zagrebačkog “Globusa” 1990. godine.Ukupna naklada od 11.000 primjeraka rasprodanaje u samo nekoliko mjeseci nakonobjavljivanja, a do trećeg izdanja nijedošlo zbog početka rata.Nakon 20 godina usporednog rada dovršioje rukopise “Objedinjeno evanđelje”i “Kur'an – Zagrebačka recenzija redoslijedapoglavlja”. Za objavljivanje jeMinistarstvo znanosti dalo financijskupotporu. Prva je pod naslovom “Isus, Mesija”objavljena 1995. godine, a drugapod naslovom Kur'an (bez dodatnog teksta)tek 2001. godine.Nakon dugogodišnjeg rada, prije devetgodina dovršio je obimom udvostručeni tematski znatno proširen rukopis zatreće izdanje knjige “Kamo ideš čovječe”,no zbog opsjednutosti društva različitimtvrdim ideologijama, nije uspio naćiizdavača. Sada intenzivno radi na rukopisupod naslovom “Prorok prošlosti”, aobuhvaća vrijeme od 2002. godine do danas.U toj knjizi prvenstveno nastojiobjektivno prikazati okolnosti i društveno-političkuatmosferu, dok je on kaoosoba samo moderator. Ne očekuje da ćeza života naći izdavača, pa će oba rukopisapohraniti u Sveučilišnu knjižnicu – dačekaju racionalniju budućnost. Više naslovaiz tog rukopisa objavljeno je na portaluwww.croatia.ch, a nekoliko i na nekimdrugim portalima.Ljubi Boga i ljubi bližnjega svogaFilip Ćorlukić i hafiz Aziz ef. Alili“Bibliju sam prvi puta pročitao kadmi je bilo 18 godina. Iz tog obimnog i zahtijevnogsadržaja tada su mi ostala samodva važna pitanja za koja uopće nisamznao kako ih shvatiti: što je to Bog i zapovijedi'Ljubi Boga... i ljubi bližnjega svoga...'za koje Isus tvrdi da su najvažnije teda je u njima sadržano Pismo i proroci.Tek 20 godina kasnije, kad sam poslomdulje vrijeme boravio u Africi, imao samslobodnog vremena na pretek, pa sam potaknutidejama Drugog vatikanskog saboraodlučio započeti sa znanstvenim komparativnimistraživanjima svih povijesnopoznatih religija. Kao rezultat tih istraživanjanastale su knjige: 'Kamo ideš čovječe','Objedinjeno Evanđelje' i 'Kur'an –Zagrebačka recenzija redoslijeda poglavlja'.Nakon više od 40 godina tim seistraživanjima još bavim, a pitanja kojasam si postavio prije više od 60 godinapokazala su se temeljinim pitanjima kojimasu se ljudi bavili još u prapovijesti.Trajna i iskonska je želja ljudi da baremmalo više saznaju što je Bog, kako se zove,zašto nam se ne javi da ga vidimo ičujemo i konačno, što je On zapravo, zaštoga ne možemo barem donekle spoznati,pojmiti”, rekao je na početku predavanjaFilip Ćorlukić.Naglasio je da monoteizam i vjerovanjeu jednog nevidljivog Boga ne počinjes Abrahamom (Ibrahimom a.s.). Istražujućiunazad, na prvim zapisima preuzetimiz predhistorijske usmene predaje, krozbrojna mnogoboštva dolazimo do jednog,nevidljivog Boga. Tako u “Egipatskojknjizi mrtvih” nalazimo zapisano: “Bog jejedan jedini i uz njega ne postoji ni jedandrugi Bog. Bog je jedan, on je učinio svestvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv,Bog je od početka i on je bio od početka...a sve što postoji on je stvorio...” Ćorlukićje rekao da bi se ovaj tekst bez ikakvedvojbe mogao uvrstiti u Bibliju i Kur'an.Bez obzira na uobičajene tvrdnje da religijskamisao počinje s mnogoboštvom,ovakvi tekstovi, pa i usmena predaja, govoreda je jednoboštvo inicijalno, ali da jeto degradiralo u mnogoboštvo i klanjanjekipovima, tijekom vremena zaboravljajućišto oni predstavljaju. Ta ljudska potre-17JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ18JOURNALba za materijalnim predočavanjem onogakomu se klanjamo u nekakvim obredima,potječe iz predhistorije, ali se i danassnažno nameće.Začetnik jednoboštva tri današnje religijeje Abraham (Ibrahim a.s.), ali jeono u toj široj regiji od prije već postojalo,jer kad je on prolazio pored prastarogsvetišta Salema, pred njega je izašao Melkizedek,kralj salemski i svećenik Bogasvemogućeg. Riječ salem znači mir, a toje sadržano i u današnjem nazivu tog mjesta:Jeruzalem – Grad mira.Međutim, pravi početak uspostave većezajednice abrahamskog jednoboštvapočinje nekoliko stotina godina kasnije sMojsijem (Musa a.s.) na Sinaju, gdje setijekom 40 godina pokazuje sva tvrdokornostu odbijanju onoga čemu ih se poučavalo.Ćorlukić je podsjetio da su po poimanjustarih naroda ime i osoba jedno, paako nema imena nema ni osobe. Stoga jeMojsije još prije izlaska iz Egipta inzistiraoda mu Bog kaže svoje ime, na što muje Bog odgovorio: “Ehjeh ašer ehjeh.”Taj je odgovor izgovoren na hebrejskomjeziku u prvom licu jednine, što je logično.Međutim mi to ne možemo prevesti uprvom licu, a da bude potpuno razumljivo.Doslovan prijevod bio bi: “Jesam kojijesam”, što je nejasno. Bibličari to običnoprevode nedoslovno, kao: “Ja sam kojijesam”, ili: “Ja sam koji sam”, što je jezičkiproblematično, ali i još nejasnije.Međutim, ako istu rečenicu napišemou trećem licu jednine: “Jahveh ašer jahveh”,kako je Mojsije rekao svojima - naputu smo ne samo razumljivog prijevoda,nego također i približavanja shvaćanjutemeljnog biblijskog Božjeg imena: Jahveh.Riječ jahveh dolazi od glagola hajah,što znači: biti, odnosno postojati. Bitije pomoćni glagol, koji od prvog do trećeglica jednine i množine mijenja oblik:ja sam, ti si, on je, a može se izreći i uimeničnom obliku kao bitak, što je uobičajenou filozofiji, ali je za ostale značenjete imenice prilično nejasno. No istoznačnajoj je i imenica: postojanje, kojojje značenje potpuno razumljivo. Stoga rečenicikojom je Bog rekao Mojsiju svojeime u prvom licu jednine, u hrvatskomnajpribližnije odgovara prijevod: Postojanjesam koji sam Postojanje.Mojsije je to narodu mogao reći samou trećem licu jednine: Jahveh ašer jahveh– odnosno u prijevodu: On je Postojanjekoji je Postojanje. To nipošto ne može bitiime, nego nas upućuje što je Bog: BogPostojanje (Jahveh) sam po sebi, VječnoPostojanje, bez početka, Izvorište svegašto postoji. Ćorlukić je istaknuo da je Jahveh(Postojanje) temeljni naziv, a s obziromda to ni Židovi nisu mogli pojmitikao pravo ime, oni su to prihvatili kao nekakvotajno, sveto ime za Boga kojega suse tako strašno bojali. U skladu s time nikadanisu izgovarali, a kad su ga baš moralinapisati, pisali su ga poznatim tetragramomJHVH, a samoglasnike nisu usvome pismu ni imali. “Hebrejska, ali iarapska riječ kojom označavamo da setrebamo nečega bojati, je dvoznačna paznači i: biti svjestan nečega, što je potpunou skladu s tekstovima Evanđelja iKur'ana. Nažalost, u prijevodima ovihknjiga tradicionalno je zadržano značenje:strah”, rekao je prof. Ćorlukić.To Postojanje, Stvaralačko Postojanje,kojega bismo u skladu s Objavamatrebali biti svjesni, Izvorište je svega štopostoji, onoga čega jesmo, ali i onoga čeganismo svjesni. U tom su Postojanjuobuhvaćena sva imena: Stvoritelj, Svevišnji,Svevladar, Svedržitelj, Otac…;kojima Boga nazivamo. Ovako shvaćenabiblijska informacija, da je Bog Postojanjesam sebi, daje nam ključni podatakšto je Bog zapravo. No, mi smo naš misaonisustav izgradili na temelju informacijaiz svijeta izvan nas, koje primamo prekonaših čula, prvenstveno vida i sluha.Bez obzira na sposobnost intuicije i zamišljanja,čak i nepostojećeg, mi nastojimosebi barem misaono “pred-očiti” nekakaventitet koji postoji. Tako Boga najčešćepoosobljujemo, ali iz konteksta sadržaja,posebno Evanđelja (Indžil), proizilazi daBog ne može biti “osoba”.“Židovi su Boga stalno smatrali osobom,ali od toga nisu pravili nikakav nauk.Oni o Bogu ne raspravljaju u smislunekakve teologije. Islamski vjernici takođerBoga najčešće smatraju osobom. Upočetku islama bilo je čak i fizičkih obračunau raspravama o izgledu Božjeg prijestolja,no u najvišim dometima islamskemisli ne prihvaća se personifikacijaBoga, ali se o tomu i ne raspravlja. Kršćanisu na svojim Saborima Boga proglasiliosobom, i to uz vrlo složenu i neshvatljivuformulaciju teksta dogme, što je dovelodo velikih teškoća unutar kršćanstva,pa i razlaza”, naglasio je Ćorlukić.Podsjetio je da u Prologu Evanđeljapo Ivanu (Jahja a.s.) piše sljedeće: “U početkubijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga iRiječ bijaše Bog…”, što nam nudi odgovoršto je to što Postoji, ali je neodgovarajućimprijevodom višeznačne grčke riječilogos, kako piše u originalu, to zakomplicirano.Naime, logos pored ostalog značii: misao, umna misao, razum, izrijek… Uznačenju riječ, logos možemo prevestisamo posredno iz značenja: izrijek, izrečenariječ. Svako od navedenih značenjariječi logos stavljeno u gornji tekst, imamnogo više smisla. Naime, u značenju:Riječ - nameće se pitanje: A tko je izgovoriotu Riječ? Ako pak umjesto riječi:"Riječ" stavimo Misao, ili Razum: “U početkubijaše Misao i Misao bijaše u Bogai Misao bijaše Bog.” Odnosno: “U početkubijaše Razum i Razum bijaše u Boga iRazum bijaše Bog”, dobijemo jezički korektani pojmovno nedvojbeno jasniji prijevod.Čak nam i prastara poruka indijskereligijske filozofije govori da je: “Razumpreteča svih stvari.”U ovako prevedenom tekstu početkaIvanova Evanđelja sve postaje logično inema nikakve dvojbe da li tekst trebashvatiti kao metaforu, nekakvu simbolikuili doslovno. Bog je Razum, Misao, UmnaMisao. Time je istovremeno pitanje: zaštoBoga ne možemo vidjeti, ili u naivnijemobliku: zašto se Bog krije od nas? –postalo bespredmetnim. U skladu s time inaš suvremenei einsteinovski pojam: Svemirskirazum, ne možemo shvatiti da jeBog u svemiru, nego da je svemir u Bogu.I ljudska misao može obuhvatiti čak i ciosvemir, dok Misao (Bog) postvaruje neposrednou sebi ono što mi doživljavamokao stvarnost. Nasuprot, ljudskoj stvaralačkojmisli, Bog zamišljanjem, na primjer,svemira, samim time ga i postvaruje.Materijalizira taj svemir. Još je u drevnojRig vedi zapisano: “Visvakarmanstvara mišlju i snagom...”, a slavni islamskifilozof Avicena (Ibn Sina) kaže:“Stvaranje se sastoji u činu Misli, kojamisli samu Sebe…”. Veliki mislilac TomaAkvinski često je pisao da: “Bogu jeisto misliti i činiti”.“Ako prihvatimo ovo logično razmišljanje,tada je besmislemo pitati: Tko jeBog, nego u smislu: Što je Bog? Za osobupitanje postavljamo sa tko, ali što je to štočovjeka čini čovjekom? Bez ikakve dvojbe,to je razum, to je svijest, to je (za onekoji vjeruju) duša. Stoga nas svako poimanjeBoga osobom, sigurno vodi na kriveputove razmišljanja. Bez obzira na tošto se u svetim knjigama govori o Božjimimenima, iz značenja samih naziva vidljivoje da su to samo pojedina Božja svojstva,odnosno atributi. Bog nema imena.On nije osoba, niti bilo kakav izdvojenientitet. Tek kada ovo shvatimo, možemosaznati i što zapravo znače dvije zapovijedi:Ljubi Boga..., ljubi bližnjeg svoga...,odnosno na koje je značenje mnogoznačneriječi ljubav mislio Isus. Njome označavamoneke od temeljnih ponašanja premadrugima, ali i prema sebi. Duboko

BOŠNJACI U HRVATSKOJzadire u svijest i podsvijest, a izraz jeemocija, instinkta, strasti, ali i najdubljeduhovnosti i uopće ljudske filozofije življenja.Temeljem je psihologije, osobne isocijalne, ali i psihijatrije. Pod vodstvomrazuma može nas voditi Bogu, dok nasvođena raspojasnim emocijama usmjerujeneposredno vragu. Prema tome sigurnoje da to ne može biti niti jedan oblik ljubavizasnovan na instinktima, emocijama,nego da to mora biti čin razuma. Stogaje nužno potražiti neke alternativne riječii značenja”, rekao je Ćorlukić.Podsjetio je da je grčki jezik jedan odrijetkih u kojemu je opći pojam “ljubav”razlučen na tri riječi: agapa, filo i eros, a utraženju alternativnih riječi za riječ agapa,jedan od najvećih kršćanskih teologa, sv.Augustin je tu riječ razlučio na tri riječi nalatinskom: amor (ljubav), dilectio (privrženost)i caritas (dobrohotnost), a moglobi se uvjetno prevesti i kao milosrđe. Bioje na dobru putu, ali je, na žalost, odustaona samom početku. U velikim i čudnimraspravama među teolozima onog vremena,problem poimanja ljubavi bio je potpunozanemaren. “Ja sam u traženju prvodošao do riječi solidarnost, koja u sebiobuhvaća i milosrđe i koja se izvrsnouklapa kao konkretizacija u Drugu zapovijed(odnos među ljudima), ali nema nikakvogsmisla tražiti da naš odnos premaBogu bude solidarnost. U različitim prilikamaIsus je upućivao svoje učenike daneke odrednice trebaju znati rasčlanjivatipo kakvoći, ali i po stupnju intenziteta.Istražujući u tom smislu, već u starozavjetnimtekstovima nalazimo odredbu dane činimo drugomu, što ne želimo da drugiučini nama. To možemo obuhvatiti pojmomtolerancije, trpeljivosti, s time da jeto u kontekstu cijelog Evanđelja opća tolerancija,tolerancija prema svima, bezobzira na pleme, rod, naciju, rasu… To jeneosporno donja granica prihvatljivosti umeđuljudskim odnosima, a da bismo uopćenekoga mogli smatrati čovjekom, 'bićemživim' u evanđeoskom smislu. Baremdeklarativno, to je i osnova idealno proklamiranihdruštvenih usmjerenja našegsuvremenog svijeta. Toleranciju kao najnižistupanj evanđeoske ljubavi, možemonazvati i pasivnim oblikom te ljubavi”, rekaoje Ćorlukić i naglasio da se u Evanđelju,ali ne samo Evanđelju, nalazi i višistupanj Ljubavi: “I kako želite da ljudi činevama, tako činite i vi njima.” (Lk. 6,31i Mt. 7,12).Taj sam aktivni stupanj Ćorlukić je nazvaosolidarnost. Ova dva kvantitativnastupnja, ali i dvije kvalitete i dva naziva ponašanja,u potpunosti obuhvaćaju sve onošto se zahtijeva u Drugoj zapovijedi zapisanoju Evanđelju, ali su neprimjerni da isturiječ zamijene u Prvoj zapovijedi (LjubiBoga…). Do vrha ovog višeg stupnja, odnosnosolidarnosti, doseže i Budin nauk, alii mnogo stariji taoizam i staroegipatska etika.Međutim, da bi se to moglo odnositi i naPrvu zapovijed, i da bi se Isusova (Isa a.s.)tvrdnja da je: “Ljubi Boga… To je najveća…Druga je ovoj jednaka: Ljubi bližnjega…”(Mt. 22,37 – 40) imala istu logičnupodlogu, u Evanđelju mora postojati i nekitekst koji nas upućuje i na onaj najviši stupanjpojma ljubav: “Ljubi Boga…” I, zaistapostoji! Taj nam je stupanj Isus jasno izložiosvojom molitvom: “Oče sveti, sačuvajih u svome imenu koje si mi dao: da svi budujedno kao mi… da svi budu jedno, kaošto si ti; Oče, u meni i ja u tebi, neka i onibudu jedno s nama…” (Iv. 17,11 i 21).“Ovo je vrhunska informacija o našojkrajnjoj svrsi. Sve je potpuno jasno. Ovo jeistovremeno i najviši, treći stupanj ljubaviprema bližnjemu, ali je to i pravi smisaoPrve zapovijedi. Na ovom je stupnju Drugazapovijed zaista jednaka Prvoj. Zapravoje to jedinstvena zapovijed 'o kojoj visisav zakon i proroci' i '…važnije zapovijediod ovih nema'; kako je naučavao Isus. Usamo jednoj riječi: Ljubav, sadržana je bitcjelokupne Objave, od Adama, do krajaživljenja na Zemlji, ulazeći i u onostranost.Ovaj sam, najviši stupanj nazvao težnjaka sjedinjenju. Imamo, dakle, tri stupnjakojima u potpunosti definiramo evanđeoskipojam riječi ljubav: tolerancija,solidarnost i težnja, od kojih ovaj treći stupanjpotpuno objedinjuje Prvu i DruguProf. Filip Ćorlukićzapovijed. Ovime postaje jasnom i tvrdnjaapostola Pavla da bez ljubavi i najjača vjerane znači ništa. Izričito je naglašeno da jeod vjere, ufanja i ljubavi, najvažnija ljubav.U prva dva stupnja ta ljubav možebiti potaknuta vjerom, ali je to i čisto socijalna,etička kategorija, koja nije posebnovezana ni za kakvu religiju posebno. No dabi netko mogao uopće biti vjernik u smisluonoga što piše u svetim knjigama, ta dvastupnja su preduvjet. Bez toga je treći stupanjnemoguć, a bilo kakvo vjerovanje uBoga samo po sebi bezpredmetno. Ni nakoji način ne mogu težiti sjedinjenju s Bogom,sam niti sa svojim bližnjima, ako nisamprema svim ljudima barem tolerantan.Prema tomu su opća tolerancija i solidarnostuvjeti, da bih uopće mogao pomišljatina ostvarivanje trećeg stupnja – sjedinjenjau Bogu. U svome najvišem obliku; sjedinjenje,a posebno druga zapovijed nisupovijesne novine kršćanstva. Kao najvišicilj susrećemo je i u nekim najstarijim religijama.Ovo je temelj duhovnosti u sve trimonoteističke religije, koje su u tom smislujedna ista vjera u zajedničkog Boga.Pri tome ne mislim na sjedinjavanje vjerskihzajednica koje se razlikuju prvenstvenopo civilizacijskom polazištu i manifestativnomdijelu iskazivanja vjere”, rekaoje Ćorlukić.Objava razumnima i onima kojirazmišljajuPoslije nekoliko stoljeća Izraelovo jepotomstvo izraslo u narod, pa ih se tijekom40 godina na Sinaju uz obećanja, ali19JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ20JOURNALi oštra kažnjavanja uvodi u aktivno jednoboštvo.Dobili su deset zapovijedi, kojesu i osnova etičkog ponašanja uopće. Nou Mojsijevim (Musa a.s.) knjigama jošnema ni traga zagrobnom životu. O tomusu tek mnogo kasnije propovijedali proroci.Nakon 13 stoljeća uspona i padovabio je to visoko civilizirani narod, ali podrimskom vlašću. Religija im se svodila naekstremni formalizam. Proroci (poslanici)su im ranije obećali Mesiju, koji će ihosloboditi od zabluda. No, oni su očekivalikralja koji će osloboditi njihovu državu,pa kad se pojavio Isus, oni u najvećembroju nisu u njemu prepoznali Mesiju,a vjersko vodstvo ga je čak smatraloopasnim.Ćorlukić je naglasio da Isus nije došaoda uspostavi novu vjeru, nego da imukaže u čemu griješe, ali je kršćanstvokoje se ubrzano proširilo Europom, u novimcivilizacijskim sredinama dobilo odlikepotpuno nove religije, dok su Židoviprogonjeni sve do naših dana. Rimskevlasti su u prvih 300 godina oštro progonilekršćane, da bi pod carom Konstantinomkršćanstvo postalo državnom religijom.Tada je započeto s orginiziranjemvelikih crkvenih sabora, na kojima su donesenei odluke koje su u potpunoj suprotnostis Evanđeljem. Umjesto Božjejednoće proglašeno je Trojstvo, a pod državnimautoritetom proglašeno je dogmatskoustrojstvo, što je u suprotnostičak i s ljudskom psihologijom. Osobnovjerovanje u bilo što je prirodna slobodasvakog čovjeka. Nikoga se ne moža prisilitida nešto vjeruje, ali pod prisilom svatkomože slagati da vjeruje. Od tada je svekrenulo krivim putevima. Crkva se ubrzopočela dijeliti u sukobljene Crkve. U svojojknjizi “Kršćani na drugi način”, kanonikdr. Juraj Kolarić piše: “Povijest Crkvejest povijest zabluda."“U 7. stoljeću pojavljuje se Muhammed,za kojega u Kur'anu piše da je njegovdolazak najavljen u Evanđelju, a kolikosam uspio istražiti to bi se mogloodnositi na Isusovo obećanje učenicimada će im poslati Duha utješitelja koji će ihpoučiti. Taj duh je Gabriel (Džibril) kojije Muhammedu prenosio Božje poruke.Kur'an potvrđuje vjerodostojnost biblijskihknjiga, ali u cilju svoje vjerodostojnostinavodi informacije koje će se moćishvatiti tek u daljoj budućnosti. Tako naprimjer o anđelu Gabrielu (meleku Džibrilu)navodi da je on anđeo velike moćikoji silazi s velikih visina i da njegov jedandan putovanja iznosi kao 50.000 našihgodina. Sve do početka 20. stoljeća toje bilo neprotumačivo. No, stavljanjemtih brojeva u Einsteinovu jednadžbu dobijese podatak o brzini skoro jednakojbrzini svjetlosti. To znači da on nije nekakavbestjelesni duh, nego da ima fizičkotijelo koje ne može dostići brzinu svjetlosti,te da dolazi iz civilizacije koja je svladalakretanje tako velikom brzinom”, rekaoje Ćorlukić.Naglasio je da je Kur'an obimna knjiga,koja je objavljivana mnogobožačkoj ijednoj od najzaostalijih civilizacija nasvijetu i stoga sadrži i odredbe o zakonodavstvu,kao što je npr. ženidba, potpisivanjeugovora i tome slično. No u vjerskompogledu Ku'ran ne objavljuje novureligiju u odnosu na krćanstvo i judaizam:“Kuran je samo opomena ljudima.(81.27), pa ti opomeni, ti si samo opominjač,ti nisi nad njima vlastodržac.”(88,21-22). Potpuno se priznaju biblijskeknjige: “Mi smo njima poslali Isusa, sinaMarijina (Merjema), potvrđujući Toru(Tevrat) koju oni imaju kod sebe.” (5,49).“Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što jeobjavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku,Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemoonomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mine pravimo razliku između ni jednog odnjih.” (3,84 i 2,36). Ne samo da ih priznaje,nego njihov sadržaj, onakav kakav jebio u vrijeme objavljivanja Kurana, nasvojevrstan način ovjerava i proglašavase čuvarom njihove vjerodostojnosti: “Mismo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdiknjige koje su došle prije nje i da ih čuva.”(5,51).Ćorlukić je istaknuo da stoga ni jedanmusliman, koji vjeruje u tekst Kur'ana, nebi smio osporavati Bibliju. Kur'anom seosporava samo ono što je dodano, a prijesvega Božje Trojstvo: “Gotovo da se nebesaraskomadaju..., zato što svemogućemDobročinitelju pripisuju sina.” (19,91-92).No prema vjernicima drugih vjera je izrazitotolerantan, čak i prema jednobožcimaizvan kršćanstva i judaizma: “Nema strahaniti će tugovati tko vjeruje u Boga, pabio on musliman, židov, poklonik zvijezda,Sabejac, ili kršćanin.” (5,72). “Oni kojivjeruju, Židovi, kršćani, Sabejci, koji buduvjerovali u Boga i sudnji dan i činili dobradjela, imat će svoju nagradu kod svogaGospodara i za njih nema straha, niti ćetugovati.” (2,62). Muhammedu se jasnokaže da on u pogledu vjere nije vlast, negoje samo opominjač, a u slučaju pokušajasporenja oko toga čija je vjera bolja, Muhammeduse zapovijeda: “Reci: Tebi tvojavjera meni moja." Ono što je posebno važnoizričito se zapovijeda: “La ikrahi fit din- U vjeru nema prisiljavanja.” (2,256).U Kur'anu piše da je objavljuje razumnimai onima koji razmišljaju. To istovrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje jesvojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednicazapravo bi trebala biti svojevrsnadragovoljna udruga vjernika. Obredi ivanjska obilježavanja pripadnosti vjerskojzajednici može, ali i ne mora poticati duhovnost,ali to samo po sebi nije duhovnost.Duhovnost je u svjesnom osobnomobraćanju Bogu. Degradacija duhovnostiu puki formalizan jedan od velikih uzrokaje i to, što su se sve tri osnovne vjerskezajednice umjesto pravog značenja biblijskeporuke: Biti svjestan Boga, najviša jespoznaja, opredjelile zaprvotno židovskopoimanje da je Strah Božji najviša spoznaja,predstavlja apsolutnu negacijuEvanđelja, kao i svih onih tekstova o Božjojdobroti zapisanih u Kur'anu. Upravo jetaj strah osnova militantnim vjerskim vođamaza nametanje svoje vlasti.“Kur'anom je bio svima upućen pozivna duhovno jedinstvo: 'O sljedbenici Knjige,dođite da se okupimo oko jedne riječikoja je jednaka i nama i vama, da mu ništane pridružujemo...' (3,64), a umjesto odziva:neprijateljstva, križarski ratovi, međukršćanskitridesetogodišni rat u Europi, alii današnji međumuslimanski krvavi sukobi.Proglašenje ekumenizma i međureligijskogdijaloga na Drugom vatikanskom saboruprije 50 godina, bio je nakon tisućgodišnjihsukoba i osporavanja, najveći događaj,događaj koji je pružao nadu. Nažalost,konzervativni slijednici pokojnog papeIvana XXIII sve to postupno potiskuju.U katoličkom katekizmu, objavljenom poslijenjegove smrti, piše da se među sedamdarova Duha svetog nalazi i Strah Božji!?Muslimanski svijet doživljava veliku nesrećumeđusobnih sukoba. Zlobnici u imeislama propovijedaju zlo”, zaključio je FilipĆorlukić. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJBošnjačka elita između Prvog i Drugog svjetskog rata – refleksije i poukeOportunizam i partijski ekskluzivizamU Islamskom centru u Zagrebu, u skloputradicionalne Islamske tribine “Dr. SulejmanMašović”, 24. prosinca 2009. doc.dr. Adnan Jahić s Filozofskog fakulteta uTuzli održao je predavanje pod nazivom“Bošnjačka elita između dva svjetska rata– refleksije i pouke”. Tribinu su zajedničkiorganizirali Medžlis Islamske zajedniceZagreb i Bošnjačka nacionalna zajednicaza grad Zagreb i Zagrebačku županiju.Definicija eliteModerator tribine Dževad Jogunčić, potpredsjednikzagrebačkog ogranka Bošnjačkenacionalne zajednice Hrvatske na početku jerekao da se u kriznom vremenu od bošnjačkeelite očekuje dodatni angažman u davanjuideja za rješenje problema našeg naroda.“Okrenutost u prošlost će sigurno ukazati nagreške koje se nama Bošnjacima ponavljaju.Bez takvih znanja teško je znati put za izlaz,a razjedinjenost i sukobljavanje postali supravilo. Svi znamo što predstavlja elitu jednognaroda. Pojednostavljeno rečeno, to suvodeći ljudi vjere, politike, nauke, umjetnosti,izrazito angažirani pojedinci u svim sferamaživota. To su prvaci, nekada plemići, adanas vodeći menadžeri i vlasnici golemihtvrtki. Njih ima u svakom vremenu i prostoru”,rekao je Jogunčić.Citirao je Josea Ortegu y Gasseta, znamenitogšpanjolskog filozofa i esejistu, kojije dao zanimljivu definiciju elite: “Pravaelita su oni koji osmišljavaju i zadaju samisebi zaduženja, a koja se tiču i važna su zasve u zajednici.” Francuski esejista i socijalnipsiholog Gustave Le Bon je u svome djelu“Psihologija masa” napisao: “Istina je,malo je elite, u većini to su narodne mase.”Le Bon je naglasio da su elite dužne osmislitiideje jer “mase su one koje primaju zaduženja”od onih kojima vjeruju. Na krajuuvodnog obraćanja Jogunčić je spomenuofrancuskog pisca i političara Alphonse deLamartina. On je iznio primjer Muhammedaa.s., koji je u skromnim uvjetima prepoznaopotrebe zajednice i poveo je ka potpunomprosperitetu u svim sferama života.Odgovornost bošnjačke elite zastanje u naroduDževad Jogunčić i Adnan Jahić“Na početku želim reći da moje večerašnjepredavanje neće biti jedan zaokružendiskurs, nekakvo kazivanje definitivnehistorije, nego više otvaranje jednogbroja pitanja koja su relevantna po našbošnjački samouvid, po naše bošnjačkohistorijsko samorazumijevanje. Zašto?Mi, blago rečeno, ne poznajemo dovoljnonašu historiju, vremena koja su prošla,bitne događaje, njihove aktere, ličnosti,tekovine, naslijeđa ... Ovo se posebnoodnosi na ono što bismo mogli nazvatihistorijskim strukturama: pitanjima mentaliteta,psihologije, navika, sklonosti,reakcija na određene događaje, odnosapojedinačno – kolektivno, itd. Naš historijskisamouvid, zahvaljujući trendovimahistoriografije, ostao je vezan za pozitivizamdogađajnosti – politička, nacionalnai socijalna pitanja dobila su zadovoljavajućitretman u našoj historijskoj literaturi,dok su, s druge strane, pitanja duhovnosti,kulture, vjere, prosvjete - ostalauglavnom na marginama ozbiljne historiografskei naučne tematizacije”, rekaoje na početku predavanja doc. dr.Adnan Jahić.Naglasio je da historiografija bivšeJugoslavije nije imala ambiciju, ni sadržajnoni interpretacijski, da kvalitetno iobjektivno tretira bošnjačku nacionalnupovijest, naročito njen duhovno-kulturnisegment. U Bosni i Hercegovini se dogodioobrat u historiografiji, te danas postojijedna druga tendencija: o bošnjačkojnacionalnoj povijesti se piše, nastaju knjigei monografije, ali nerijetko bez naučnepodloge, s izvjesnom dozom sentimentalnosti,romantizma i nekritičke glorifikacijelikova i događaja koji su obilježilirazličita razdoblja bosansko-hercegovačkei bošnjačke povijesti. Jahić je mišljenjada to nije dobro. Smatra da Bošnjacimatreba pojačani interes za vlastitu povijest,onakvu kakva jeste, na naučnoj ikritičko-analitičkoj razini, bez sentimenata,bez uljepšavanja. Takav pristup ćepomoći da bolje shvatimo i razumijemo inaše današnje stanje, naše današnje prilikei dileme.Za nacionalni razvoj svakog narodaod vitalne važnosti je ponašanje njegoveelite. U svom izlaganju dr. Jahić je prezentiraoponašanje bosansko-muslimanske,odnosno bošnjačke elite u razdobljuizmeđu dva svjetska rata, za vrijeme KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca, odnosnoKraljevine Jugoslavije (1918.-1941.). Za ilustraciju, citirao je srbijanskogpisca Čedomila Mitrinovića, koji je1926. godine u knjizi “Naši muslimani”napisao sljedeće: “Po izvjesnim znacimau koje se ne može sumnjati, muslimanisu, izgleda, ipak shvatili bar jedan diosvoga pitanja. Poslije oslobođenja učinjenoje nešto za muslimanske žene, alito je tako malo, da se na konačno i potpunooslobođenje njihove žene ne može jošni pomišljati. Pismenost je porasla, aliminimalno. Akademska omladina njihovaradi življe nego prije, ali ipak još uvijekmalo i ne u pravcu kojim bi trebaloići. U svim kulturnim nastojanjima, njihov'Gajret' vodi prvu riječ, i s godine ugodinu, sve uspješnije. No najteži dio pitanjastoji, još uvijek, nepreciziran i netaknut.Ako, dakle, i nalazimo nešto malodobrih rezultata, oni su nedovoljni i, čininam se, postignuti su formalistički, tj.najveća pažnja posvećuje se formalnimpitanjima, kao što su npr. fes ili šešir, itd.U cjelokupnom tome radu nema sistema,dok se, međutim, kad se sva pitanja uočevidi jasno da njihovo rješavanje nije suvišeteško, ali traži jedan sistem, zaseban,temeljit, proučen.”Jahić je naglasio da su pola desetljećanakon Mitrinovićevih opservacija bošnjačkeekonomske i društvene prilike bile,još uvijek, zorno svjedočanstvo u pri-21JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJnomskih prilika Bošnjaka. U tom smislujedna od glavnih psiholoških kočnica biloje oportunističko držanje spram naroda,politika linije manjeg otpora, zašto postojebrojne potvrde iz naše međuratne historije”,rekao je dr. Jahić.U prilog tome naveo je jedan konkretanslučaj. Naime, u lipnju 1919. godineMinistarstvo vojno se obratilo Ministarstvuvjera za mišljenje u pogledu mogućnostida i oficiri muslimani, poput svojihinovjernih kolega, počnu nositi oficirskekape sa strehom kao obilježje oficirskečasti i digniteta u vojnoj hijerarhiji novedržave. Kako se radilo o osjetljivom pitanjuvjere i tradicije muslimana, ministarvjera Tugomir Alaupović uputio je2. srpnja 1919. dopis reisu-l-ulemi DžemaludinuČauševiću s molbom da se čimprije očituje o zahtjevu nadležnog ministarstvau smislu spojivosti nošenja kapesa strehom sa odredbama šerijata. Usvom dopisu Alaupović je istakao kakoje ministarstvu poznato da u ruskoj vojscimuslimani vojnici nose dotične strehepo odobrenju njihovog vjerskog poglavice,baš kao što je to slučaj u bugarskojvojsci, gdje strehe nose i vojnici ioficiri. “U ovom ratu nosila je i Turskavojska kape sa strehom tako zvane kabalakeili enverije, svakako po odobrenjušejhul-islama”, napisao je ministar Alaupović.Dotičnim primjerima ministar je,očito, ukazivao reisu-l-ulemi kakvo rješenjebi državne vlasti smatrale poželjnimodgovorom na postavljeno pitanje.Odgovor reisu-l-uleme uslijedio je dvatjedna kasnije. U njemu je istaknuto daizvorni islamski propisi ne određuju nikakvuposebnu kapu koja bi vrijedila zamuslimane, niti pak zabranjuju nošenjekape sa strehom. Otuda, što se šerijatatiče, nošenju kape sa strehom od stranemuslimana nema zapreke. Obični muslimanskisvijet, međutim, kapu sa strehomne bi primio blagonaklono. Uslijed višestoljetnihratova između muslimana i kršćana,kod muslimana se uvriježilo mišljenjeda je svaka kapa sa strehom inovjerskiznak i obilježje, čemu se nisumogli oteti niti neki muslimanski vjerskipravnici, “nego su polazeći sa gledištamase označivali nošenje kape sa strehomkao znak inovjerstva ondje, gdje muslimanskinarod tu kapu smatra inovjerskimobilježjem”. Prelazeći na drugu argumentaciju,ne bez proturiječja s iznesenimobrazloženjem, reis Čaušević jeistakao kako je jedan od glavnih razlogasmatranja kape sa strehom inovjerskimobilježjem njena nepraktičnost pri obavljanjusvakodnevne molitve, “jer ne možemusliman obaviti namaza u kapi sastrehom, pošto mora u znak poniženjapred Svemogućim panuti čelom na zemlju”.Pa ipak, dodao je, islam je dalekood toga da bi pitanjima odjeće i obućepripisivao toliko značenje. Nijedna molitvau islamu, dapače, nije uslovljena naročitimmjestom niti odijelom. Ali u dotičnomslučaju, konkretizirao je svojeočitovanje Čaušević, valjalo bi voditi računao praktičnim efektima uvođenja kapesa strehom - država bi imala odjevnujednoobraznost u kraljevskoj vojsci, ali inaglašeno neraspoloženje brojne muslimanskepopulacije protiv njene politike:“Pripomenuti mi je da sam ja o ovom pitanjustanovište Islama i bivšoj austrougarskojupravi podastirao, kako se tomože vidjeti iz priloženog prijepisa; ukom sam rekao: 'Premda dakle po samimvjerskim propisima ne bi bilo zapreke,da muslimani vojnici mjesto fesa noseobičnu vojničku kapu, ipak ja ne bih mogaosa svoje strane pristati na to, da se tapromjena odmah naprečac provede...' Tusam onda nabrojio razloge, koji me silena uskraćenje privole. Među tijem razlozimanajglavniji je konzervativnost našemase i smatranje rečene kape znakominovjerstva. Obzirom da se ni do sada touvjerenje muslimanske mase ni za dlakunije promijenilo, te obzirom da o tomuvjerenju muslimanske mase i mnogokulturniji narodi kao Francuzi i Engleziozbiljno vode računa - po mom mišljenju- ne bi bilo oportuno istupiti sa tom novotarijomi uvesti je u našu mladu vojsku,u kojoj će dosta velik postotak muslimanaslužiti.”Koliko je bio jak oportunizam unutarbošnjačke elite pokazuje činjenica da jereisu-l-ulemi Čauševiću trebalo skoro cijelojedno desetljeće da izađe sa svojimreformatorskim izjavama potkraj 1927.godine. Nema nikakve sumnje da su ga utome spriječavalo strahovanja od narodnereakcije, a veliko je pitanje da li bi do tihizjava uopće i došlo da sredinom 20-ihRepublika Turska nije bila poprište modernizacijei sekularizacije pod vodstvomMustafe Kemal-paše. Za bolje razumijevanje,važno je napomenuti da Čauševićposjetio Tursku uoči svojih reformatorskihistupa.Dr. Jahić je podsjetio da je bošnjačkapolitička elita svoj oportunizam pokazalajoš za vrijeme austro-ugarske uprave1911. godine. Naime, tada je na inzistiranjeMuslimanskog kluba u Bosanskomsaboru u Zakon o obligatnom osnovnomobrazovanju umetnut famozni član 12 kojimsu muslimanska ženska djeca izuzetaod obaveznog upisivanja i pohađanjaosnovnih škola. “Kao zaključak možemoreći da su narodni obziri i narodna nezadovoljstvabili vječita opravdanja za tromosti neodlučnost u hitnoj i efikasnojdruštveno-prosvjetnoj akciji. Inzistiranjena trivijalnim temama, davanje prioritetatradiciji i običajima bili su ozbiljna smetnjausmjeravanju pažnje na mnogo važnija,goruća narodna pitanja u tom vremenu”,rekao je dr. Adnan Jahić. Naglasio jeda je za mnoge Bošnjake veći problembila transformacija Bahrije Nuri-Hadžićiz stidljive djevojke patrijarhalnog odgojau znamenitu opersku pjevačicu, nego ličinjenica da su Bošnjaci bili ekonomski iobrazovno najzaostaliji element u Bosni iHercegovini.Partijski ekskluzivizam bošnjačkeeliteDr. Jahić je naglasio da je druga karakterističnaslabost bošnjačke elite izmeđudva rata bila partijski ekskluzivizam.Pod ovim se ne podrazumijevaju stranačkiraskoli i podjele, već nesposobnost dase prevladaju političke, ideološke i nacionalnerazlike u cilju zajedničke akcije zadobrobit cijelog naroda – u kojoj bi učestvovalinajbolji, bez obzira kojoj opcijipripadali.Jahić je naveo nekoliko karakterističnihprimjera. Tako npr. na kongresu Muslimanaintelektualaca 1928. godine, kojeginicira Glavni odbor “Gajreta”, nemabitnih ljudi iz najjače bošnjačke strankeJMO. Kada se ukida autonomija Islamskezajednice 1930. godine, slijedi čišćenjeorgana i tijela tadašnje Islamske zajedniceod članova i simpatizera JMO.Dr. Avdo Hasanbegović, predsjednikGlavnog odbora “Gajreta” i podbanDrinske banovine Kraljevine Jugoslavijepiše Milanu Srškiću da se u novu upravuimenuju samo kadrovi odani novom, tj.šestojanuarskom poretku. Tako je u BosanskomNovom umjesto šerijatskog sudijeHazim ef. Hodžića za povjerenikapredložen šerijatski vježbenik MehmedIbišević, a obrazloženje je bilo “jer jeHodžić jedan veoma otrovan tip, nijeodan današnjem poretku, a i u nacionalnompogledu je veoma nastran”. U Zenicije za povjerenika predložio Hasan ef.Beširovića, “jer je on čovjek u svakompogledu na svom mjestu; potpuno jeodan kralju, državi i današnjem poretku;veoma je ugledan i nema mu se što prigovoriti”.Šest godina kasnije, kad je nakon sporazumaSpaho – Stojadinović, ukinut Za-23JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ24JOURNALkon i Ustav Islamske zajednice iz 1930.godine, raspušteno vjersko rukovodstvona čelu s reisu-l-ulemom Ibrahimom Maglajlićem,ban Drinske banovine je napisaopismo Milanu Stojadinoviću u Beograd.Dopis je datiran 24. lipnja 1937. inalazi se u zbirci Milana Stojadinovića uArhivu Jugoslavije u Beogradu. U tomdopisu se navodi sljedeće: “Ova grupanaročito napada prvu grupu – Spahinovce,iznoseći da se njihovi ljudi nemilosrdnoproganjaju, a kao dokaz navode: hafizIbrahim Maglajlić, reisu-l-ulema, svrgnutje s položaja protiv svih propisa islama;Salem ef. Muftić, smijenjen je s položajapredsjednika Ulema medžlisa u Sarajevukao suradnik i pratilac misli umrlogOsmana Đikića; Muhamed Kurt, muftijabanjalučki, svrgnut je s toga položaja kaoSrbin nacionalista; Džabić Muftija iz Mostara,rođak bivšeg muftije Džabića, svrgnutje s položaja kao pokretač i vođaautonomnog pokreta muslimana u BiH;hafiz Hasan Odžečkić, imam matičar,premješten je iz Zavidovića u Kupres kaopredsjednik imama matičara, pa je i nakonpremještaja opet Skupština imamamatičara izglasala istome povjerenje, a onje premješten bez ikakvoga razloga samozato što je kao predsjednik štitio intereseudruženja; Džemal Hulusić, takođerimam matičar, premješten je iz Zvornikau Misnicu...”Iz navedenih primjera vidljivo je dasu ljudi smijenjivani s funkcija samo zatošto se radi o drugoj političkoj opciji. Da linetko od tih ljudi nešto vrijedi i treba daradi taj posao, to tadašnju politiku nije interesiralo.Stranačka lojalnost je dalekobitnija od kvalitete ljudi, od njihovih sposobnosti.Iz obilja arhivske dokumentacije, novinskihtekstova i napisa, vidi se da jebošnjačko društvo između dva rata patilood karakterističnih boljki – nehaja, neodgovornosti,nesistematičnosti – koja seodražavala na različitim poljima. Kakvoje bilo stanje u Islamskoj zajednici moženam poslužiti izvještaj Vakufsko-mearifskogsaborskog odbora za 1922./1923.godinu, gdje na prvoj stranici stoji sljedeće:“Vakufska povjerenstva, koja bi trebalada budu u najužem kontaktu sa Vakufsko-mearifskimsaborskim odborom,zatezala su sa svojim izvješćima tako često,da su bila nužna bezbrojna požurivanja,koja su uredu saborskog odbora oduzimalamnogo vremena. Iskreno valjapriznati da se ni sam Vakufsko-mearifskisaborski odbor nije mogao pravovremenosastajati, jer je veća polovica članova Vakufsko-mearifskogsaborskog odbora bilaDoc. dr. Adnan Jahićzaposlena u Narodnoj skupštini, pa se raditog, istom u dokolici, mogli prisustvovatisjednicama Vakufsko-mearifskogsaborskog odbora.”“Stječe se dojam da je bošnjačka elita,bošnjačko vodstvo, uglavnom reagiralakad neki problem postane tako evidentanda se više jednostavno nije mogao ignorirati.Postavlja se pitanje: zašto je prosvjetnaakcija uslijedila 30-ih, a ne 20-ihgodina, zašto je pokret za autonomiju Bosnei Hercegovine zaživio kad je već potpisansporazum Cvetković – Maček, zaštone ranije?”, zapitao se Jahić.Osvrnuo se i na vazove i hutbe. Još je1919. godine Velija Sadović kritiziraovazove u džamijama ističući da su onedaleko od vjerskih i kulturnih potrebaBošnjaka u novoj državi. 1933. godineHazim ef. Muftić, šerijatski sudija iz Žepča,o vazovima piše sljedeće: “Kod nas uBosni je vrlo čudno mišljenje o vazu.Kod nas se misli da smije vaziti samoonaj koji nosi hodžinsko odijelo, te da čestoupotrebljuje dosta arapskih i turskihriječi i da vazi u džamiji. Osim toga, svijetse je naš priviknuo na to, kao na praviloda vazovi moraju biti nejasni i nerazumljivi,te obično reknu za onoga koji zavijenoi nerazumljivo kazuje vaz, da jevelik i dubok hodža (valjda stoga jer muse ne može ništa razumiti), a za onoga,koji nešto razgovjetno kaže, obično se velida nije nikakav hodža, 'jer sam i ja onosve znao'.” Nakon takvih stavova Ulemamedžlis je donio odluku da se hutbe iz“Glasnika” moraju širiti među narodomkako bi se suzbila improvizacija lokalnihimama.U odsustvu sistema i konkretne akcijeinicijativa je veoma često bila na pojedincimai malim grupama odlučnih i poduzetnihljudi. Tako je po okončanju nijabetaSalih Safvet ef. Bašić poklonio ukupno100.000 dinara na sljedeći način: polovinusvojih prinadležnosti tokom naibskefunkcije (50.000 dinara) dodijelio je Vakufskomženskom sirotištu u Sarajevu, apreostalih 50.000 dinara namijenio je izgradnjimektebske zgrade u rodnom TomislavGradu. Poznati su napori i uspjesihafiza Salih ef. Sivčevića na preporodu imodernizaciji Behram-begove medrese uTuzli. Dr. Jahić je posebno spomenuo entuzijazambošnjačke elite i Bošnjaka Konjica,koji su sredinom 30-ih godinauspjeli staviti na stabilne noge medresu uKonjicu, koja je bila pred rasulom.Uspjeh je ostvaren zahvaljujući posebnomfondu za održavanje medrese, kao idrugim korisnim poduzećima.“Danas kada razmišljam o tom vremenuizmeđu dva svjetska rata ne mogu,a da se ne sjetim da su godine o kojimsam govorio prethodile godinama stravičnihzločina nad Bošnjacima, u Drugomsvjetskom ratu, u Podrinju, istočnoj Hercegovinii drugim krajevima Bosne i Hercegovine.Postavlja se pitanje: snosi limeđuratna bošnjačka elita odgovornostza stanje u kojem su se Bošnjaci našli spočetka Drugog svjetskog rata? Ne znamodgovor na to pitanje ali sam siguran daiz tog, kao i drugih razdoblja naše historije,možemo izvući mnoge pouke za današnjevrijeme. Neke slabosti su prevladane,neke nisu. Ovdje bih naveo samodvije karakteristične slabosti koje opterećujubošnjačko društvo u današnjem vremenu:primat individualnog nad kolektivnimi institucionalna autarkija. Kolikoljudi je izgurano na marginu društvausljed ljudi koji su politiku i javne poslovevidjeli kao poligon za realizaciju svojihindividualnih ciljeva i interesa? Kolikoimamo institucija koje su spremneotvoriti vrata drugima, u kojima ljudi nemisle da su Bogom dati, gdje se teži principu– neka najbolji upravljaju? Ostavljamodgovor svima vama. Ne bih želiodavati neki konkretan zaključak. Samobih volio podsjetiti sviju nas da će i o današnjojbošnjačkoj eliti, i o svima nama,historija reći svoje – dolazeće generacijeće pisati knjige, analize i monografije.Zato mislim da nikome ne bi trebalo bitisvejedno kakvo mjesto ćemo u toj literaturizauzeti”, bile su riječi kojima je zaključioizuzetno predavanje doc. dr. AdnanJahić. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJXV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: Udruženje “Almanah” iz Crne GoreOčuvanje bošnjačkog identiteta uCrnoj GoriU Islamskom centru u Zagrebu, u okviru“Preporodove” manifestacije XV Bošnjačkeriječi u Hrvatskoj i Islamske tribine“Dr. Sulejman Mašović”, 14. siječnja 2010.predstavljeno je Udruženje i časopis za proučavanje,zaštitu i prezentaciju kulturnopovijesnebaštine Bošnjaka/Muslimana CrneGore “Almanah”. Gosti na tribini bili suakademik prof. dr. Šerbo Rastoder, AtvijaKerović, akademik Zuvdija Hodžić, dr.med. Asim Dizdarević i Esad Kočan. Moderatortribine bio je mr. sc. Senad Nanić,predsjednik KDBH “Preporod”.Udruženje “Almanah” je osnovano ustudenom 1993. godine. Osnivači i glavninositelji rada u “Almanahu” su poznatistvaraoci iz oblasti kulture, nauke i umjetnostis južnoslavenskih prostora. Ciljudruženja je proučavanje, očuvanje i prezentacijakulturno-povijesnog naslijeđa igraditeljske baštine, povijesti, kulture,običaja, tradicije i društveno-ekonomskogpoložaja Bošnjaka/Muslimana radiočuvanja njihovog nacionalnog, vjerskogi kulturnog identiteta. Osim toga, jedanod primarnih zadataka je okupljanjestručnih i kreativnih kadrova koji se bavezaštitom kulturno-povijesnog naslijeđa ikulturom i naukom uopće, čiji radoviimaju kulturnu i naučnu vrijednost i odinteresa su za Udruženje, kao i za bošnjački/muslimanskinarod. Udruženje“Almanah” ima lijepo dizajniranu webstranicu:www.almanah.co.me.Brojna “Almanahova” izdanjaBrojnim posjetiteljima u Kongresnojdvorani “Hadži Salim Šabić” prvi se obratioakademik prof. dr. Šerbo Rastoder, profesorna tri fakuleta: Filozofskom falkultetu uNikšiću (Odsjek za povijest i geografiju),Pravnom fakultetu u Podgorici (pravno-političkistudiji i poslijediplomski studiji –Centar za europske i jugoistočnoeuropskestudije) i Filozofskom fakultetu u Tuzli (poslijediplomskistudiji - Odsjek za povijest).Osnovni predmet njegovog znanstvenog interesaje povijest Crne Gore i Jugoslavije u19. i 20. stoljeću i teorijsko-metodološkiproblemi historiografije. Autor je i koautorSlijeva: Atvija Kerović, Šerbo Rastoder i Senad Nanićviše znanstvenih monografija, preko 100znanstvenih priloga, članaka i rasprava ipreko 100 prikaza, priloga, bilješki i osvrta,kao i više od 150 enciklopedijskih jedinicaza “Enciklopediju Crne Gore” i “Crnogorskuenciklopediju”. Od brojnih funkcija trebanavesti da je od 2004. godine redovničlan Dukljanske akademije nauka i umjetnosti,prvi predsjednik Foruma Bošnjaka/Muslimana Crne Gore (2002.-2004.), glavnii odgovorni urednik “Almanaha” od1999. godine i predjednik Bošnjačkog savjetaCrne Gore, najviše institucije bošnjačkognaroda u Crnoj Gori.Rastoder je rekao da su u Zagreb došlisa kulturom, knjigama i dobrom voljom.Udruženje “Almanah” je do sadaobjavilo oko 80 knjiga i 46 brojeva istoimenogčasopisa, pri čemu je časopis “Almanah”u bosansko-hercegovačkim kulturnimkrugovima, prigodom gostovanjana tribini u Sarajevu, ocijenjen kao najboljibošnjački časopis u Jugoistočnoj Europi.Naglasio je da je grupa ljudi okupljenihoko Udruženja “Almanah” u manjeod 20 godina uradila više nego generacijeu zadnjih 300 godina. “To ne govorim dabih istaknuo naše zasluge, nego kako bihvam ukazao na usud, apsurd i udes narodakojem pripadamo, na nemogućnost daspoznamo sebe na jedan civiliziran i optimističkinačin”, rekao je akademik Rastoder,koji je zatim predstavio dio književnihdjela u izdanju “Almanaha”. Naglasioje su autori djela sa svih strana, te da je uizboru bilo bitno znanje, a ne nacionalnipredznak autora – bilo je bitno da poznajebošnjačku naciju i može pridonijeti bošnjačko-muslimanskojsehari kulture.Poznata orijentalistkinja Olga Zirojevićje napisala knjigu “Konvertiti – kako su sezvali?”, koja se bavi složenim pitanjem islamizacijena južnoslavenskom prostoru. Riječje o dokumentiranoj studiji o identifikacijiobraćenika na islam s ciljem da se utvrdiu kojoj mjeri i na koji način uključivanje unovu religijsku, ali i sociokulturnu grupupodrazumjeva napuštanje dotadašnjeg kršćanskogidentiteta i prihvaćanje novogmuslimanskog identiteta i s tim u veziimenskog sustava i repertoara.“Istraga poturica – mit ili stvarnost”Vojislava Nikčevića dovodi u sumnju postojećeinterpretacije istrage poturica, događajas početka 18. stoljeća koja je poslužilakao povijesna osnova čuvenogNjegoševog spjeva “Gorski vijenac”. Autordovodi u sumnju izvornu osnovu ovogadogađaja dajući mu sasvim drugačijepovijesno značenje i kontekst.25JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ26JOURNALSemiha Kačar, značajna intelektualkai aktivistkinja s prostora Novog Pazara, uknjizi “Zarozavanje zara – ženske ispovijesti”bavi se problemom skidanja zare iferedže poslije Drugog svjetskog rata, uvrijeme komunističke vladavine.“Almanah” je objavio kapitalnu edicijuod pet romana osnivača udruženja HuseinaBašića, za koga Rastoder smatra da je najvećeime bošnjačke književnosti uopće.Romani imaju sljedeće nazive: “Tuđe gnijezdo”,“Kapija bez ključa”, “Kosti i vrane”,“Pusto tursko” i “Bijeli azijati”. Romanisu rijetka priča koja prati sudbinu bošnjačkogstanovništva, njegove dileme i traume,putove stradanja i uzdizanja.Bajro Agović, sekretar Islamske zajednice,napravio je monografiju “Džamijeu Crnoj Gori”, koja je koncipiranatako da prati i razmatra tri važna segmentaislamskog naslijeđa na tlu Crne Gore –historijat Islamske zajednice, džamije iimame. Autor je dao iscrpne podatke s fotografijama106 džamija u Crnoj Gori,kao i podatke o porušenim džamijama stačnim lokacijama gdje su nekada nalazilei snimljenim mjestima na kojima su senalazile. Zanimljivo je da se radi o prvojknjizi u izdanju “Almanaha”, koja je izdanau teškim ratnim vremenima.Muharem, Asim i Haris Dizdarević napisalisu djelo “Pamćenje i sjećanja – muslimansko/bošnjačkabratstva u bjelopoljskomkraju, I-II”, gdje su u dvije knjige, na1.190 stranica prezentirali kratku povijestbijelopoljskog kraja, biografije najpoznatijihkulturnih stvaratelja počevši od 17. stoljećado naših dana, rodoslove 128 muslimansko/bošnjačkihbratstava, te povijestvjerskih škola s biografijama vjerskihslužbenika bijelopoljskog kraja.Bošnjaci Crne Gore imaju svoju knjiguo čojstvu i junaštvu, koju je napisaoČedo Baćević, pod nazivom “O merhametui gaziluku – muslimanski primjeričojstva i junaštva”. Iz 150 priča i anegdota,pored sjajnih primjera čojstva i junaštva– žrtvovanja za čast, obraz i zadaturiječ – ponekad isijava tragika jednogmukotrpnog življenja, ali i nemirenje sazlom koje je prisutno svuda oko čovjeka,pa i u njemu samom. Radi se o rijetkojknjizi anegdotskih zapisa sabiranih godinamau kojima se na uvjerljiv i autentičannačin govori o tradicionalnim moralnimosobinama koje su krasile muslimanskisvijet na području Crne Gore i šire.“Kad su gorjele Božije kuće”, zbirkapjesama Huseina Bašića, inspirirana jeratnim događanjima u BiH. Knjiga donosijednu sasvim novu dimenziju pjesnikovadoživljaja svijeta i poetskog izraza.Kataklizmično prijeteći svijet mitskihpredstava o zlu dobio je jezivo stvarnosnouobličenje u neposrednim iskustvima zločinanad Bosnom i Bošnjacima u poslednjemorgijanju velikosrpskih i velikohrvatskihgenocidnih nakana i ostvarenja.Dušica Minjović je napisala knjigu“Avdo Međedović na raskršću reprodukcijei kreacije”, koja govori o epskom pjesništvuAvde Međedovića, kojeg mnogi zovu CrnogorskiHomer. Međedovićev ep “ŽenidbaSmailagić Mehe” matricu je našao u nekolikoverzija istoimene pjesme, ali pjesnik-pjevačAvdo Međedović nasumljivo jestvorio djelo zavidne umjetničke vrijednosti.Nalazeći se na raskršću reproduktivnogi kreativnog Avdo Međedović se kreće usmjeru samosvojnosti, kreativnosti, uz povremeniblagi osvrt na ono u epskoj pjesničkojtradiciji već utemeljeno, a za jednogpjesnika-pjevača reproduktivno.Knjiga “Usud imena” Rifata Rastodera,obima oko 180 stranica osnovnog tekstai jos oko stotinu stranica autentičnihdokumenata, rijetka je ljudska priča i,istovremeno, rijetka zbirka autentičnihsvjedočenja i svjedočanstava o najdrastičnijimzločinima nad Bošnjacima naprostoru Srbije i Crne Gore tokom prvepolovine 90-ih godina prošlog stoljeća.Okosnicu knjige čini otmica najmanje 20putnika iz vlaka Beograd-Bar, 27. veljače1993. godine, na željezničkoj staniciŠtrpci kod Priboja. Osim toga, ilustrativnosu obrađene i otmice stanovnika selaSeverin (Priboj) i stanovnika Bukovicekod Pljevalja, kao i deportacija izbjeglicaiz Crne Gore tokom 1992./1993. godine.U posebnom indeksu imena na kraju knjigeevidentirano je nekoliko stotina licakoja se po raznim osnovama pominju uknjizi.Jakub Durgut je napisao knjigu “Bukovica1992.-1995. – Etničko čišćenje,zločini i nasilja”, potresnu i dokumentiranupriču o etničkom čišćenju, nasiljima izločinima nad stanovnicima Bukovice,sela u blizini Pljevalja. Knjiga je potkrijepljenaizjavama očevidaca, stradalnika,fotografijama i dokumentima koji uvjerljivosvjedoče o ovom zločinu. PreživjeliBukovičani danas imaju status raseljenihlica i žive u nadi da će država Crna Gora,koja je bila obavezna pružiti im zaštitu,konačno smoći snage da im omogući povratakna svoja ognjišta, kazni zločince,pravedno nadoknadi materijalnu štetu iomogući obnovu popaljenih domova.Kao prilog knjizi, objavljena su imena557 Bukovičana, nad kojima je u veljači1943. godine izvršen genocid od stranečetničkih jedinica Pavla Đurišića.Jedno od najvažnijih izdanja “Almanaha”je kapitalna četverotomna “Antologijaknjiževnosti Bošnjaka Crne Gore iSrbije”, čiji je priređivač jedan od najboljihpoznavatelja ove problematike akademikHusein Bašić. Antologiju čine četiriknjige – usmena lirika, usmena epika,usmena proza i o usmenoj književnosti.Knjiga Mustafe Memića “Bošnjaci(Muslimani) Crne Gore” je prvi pokušajcjelovitog prikaza Bošnjaka/MuslimanaCrne Gore. Autor je pokušao izložiti dosadašnjaznanja o ovoj temi, koja je rijetkobila predmetom znanstvenih istraživanja.U kronološkom rasponu od prvihpočetaka islamizacije do današnjih danaizložene su najbitnije činjenice povijesnograzvoja bošnjačkog naroda. Studijaje plod višegodišnjih istraživanja jednogod najboljih poznaatelja ove problematike.Uz veliki broj izvora i literature, knjigaobiluje velikim brojem mapa i fotografija,te imenskim i geografskim registrom.Živko M. Andrijašević i Zoran Stanojevićnapisali su knjigu “Pokrštavanje muslimana1913.”. To je prva cjelovita historiografskastudija o nasilnom pokrštavanjuoko 13.000 muslimana tokom Balkanskiratova 1913. godine u plavsko-gusinjskomi pećkom kraju. Prvi put je objavljeno 111originalnih povijesnih izvora, koji nauvjerljiv način svjedoče o ovom fenomenu.Knjiga posjeduje i registar imena, aobjavljeni dokumenti su za vječna vremenasačuvani od eventualnog uništenja.Knjigu “Mrtva glava jezik progovara”napisali su Zlatan i Marina Čolaković.Specijalista u proučavanju starogrčke tragedijei Aristotela, dr. Zlatan Čolaković jenastavio svoje studije epike na UniverzitetuHarvard, kao dobitnik Fulbrightove stipendije(1984.-1988.). Na Harvardu, Marinai Zlatan Čolaković temeljito upoznajukolekciju Milmana Parrya iz 1933.-1935., te zbirku bošnjačke epike AlbertaBatesa Lorda. Nakon četvorogodišnje saradnjes Albertom Lordom, Čolakovićisakupljaju bošnjačku epiku Murata Kurtagićaiz Rožaja, posljednjeg velikog tradicionalnogbošnjačkog pjevača. Uz pomoćZaima Azemovića i Mehdije Husića, Čolakovićiu Rožajama prvi put na filmu bilježeduge bošnjačke epske pjesme. Bilježenjeepike suvremenom audio-vizuelnomtehnologijom, te kompjuterskom pripremomi obradom tekstova predstavlja novinačin očuvanje bošnjačke epike kao muzeološkogmaterijala. Tako prezervirani tekstoviujedno pružaju potpuno nove mogućnostii principe istraživanja. Na 670stranica ove knjige nalaze se najljepše epskepjesme Murata Kurtagića iz zbirke

BOŠNJACI U HRVATSKOJZlatana i Marine Čolaković, te Avda Međedovićaiz harvardske zbirke Parry.Osim gore navedenih djela, akademikŠerbo Rastoder je predstavio i brojna drugadjela u izdanju Udruženja “Almanah”,od kojih izdvajamo: “Crna Gora u egzilu,I-II”, “Muslimansko/bošnjačko stanovništvoonogoškog-nikšićkog kraja 1477.-2003.”, “Skrivana strana istorije – crnogorskabuna i odmetnički pokret 1918.-1929., I-IV”, “Husein-pašina džamija”,“Tragovima orijentalno-islamskog kulturnognasljeđa u Crnoj Gori”, “EpikaAvda Međedovića – The epics of AvdoMeđedović, I-II”, “Legenda o Ali-paši”,“Gusinjska godina”, itd.Brojni planovi u 2010. godiniNakon akademika Rastodera prisutnimase obratio Atvija Kerović, izvršni direktorUdruženja “Almanah”, član redakcijeistoimenog časopisa i predsjednikOdbora za kulturu Bošnjačkog savjeta CrneGore. Podsjetio je da je kataklizmične1993. godine književnik Husein Bašić javnodao ostavku na članstvo u Odboru zaknjiževnost Crnogorske akademije nauka iumjetnosti, te došao do ideje da osnuje“Almanah”, udruženje za očuvanje kulturno-historijskebaštine Bošnjaka u CrnojGori. Rezultat te ideje su brojne knjige uizdanju “Almanaha”, koje su imovina svihcrnogorskih Bošnjaka. Knjige su svojemjesto našle u brojnim sveučilišnim bibliotekamaširom svijeta, svugdje gdje živibošnjačka dijaspora. “Ovu misiju ne bismou takvom obimu mogli realizirati današ naum nisu podržali obični ljudi širomCrne Gore i dijaspore, koji su prepoznalivažnost misije te nas podržali svojim donacijama.Spisak donatora objavljujemona našem siteu, kao i svakom broju časopisa'Almanah'”, rekao je Kerović.Naglasio je da su Crnu Goru u posljednjih15-ak godina pohodili brojnipostdiplomci i doktori nauka iz Zapadne iIstočne Europe, pri čemu su mnogi odnjih došli do prostorija “Almanaha”. Onisu došli sa željom da proučavaju pitanjemanjinskih naroda u Crnoj Gori, ali kadasu se susreli s brojnom literaturom koju jeproducirao “Almanah” većinom su seopredjelili na izradu znanstvenih radovaiz kulturno-historijske baštine Bošnjaka/Muslimana Crne Gore.Planovi “Almanaha” u 2010. godinivezani su uz objavu romana najpoznatijihautora srednje generacije – Fajka Softićai Safeta Sijedića. Planirano je i izdavanjemonografije o Muhamedu Hadžismajloviću,učesniku Drugog zasjedanja AV-Slijeva: Esad Kočan, Asim Dizdarević i Zuvdija HodžićNOJ-a. Namjeravaju objaviti dvije knjigeautora Uzeira Bećovića i dr. MiodragaBojovića o kulturno-historijskoj baštiniBošnjaka pljevaljskog kraja. Objavit ćese i dvojezična knjiga imama newyorškedžamije Bajrama ef. Mujića s islamskomtematikom. Planirano je izdavanje zbornikaradova o događajima u Šahovićima1924. godine, zatim tematski broj “Almanaha”posvećen radu Nusreta i MurisaIdrizovića, koji će nastati u suradnji sKDBH “Preporod” iz Zagreba.Zbog lošijeg tonskog zapisa nismo umogućnosti interpetirati obraćanje akademikaZuvdije Hodžića prisutnima u Islamskomcentru. Hodžić je književnik, osnivač“Almanaha” i član redakcije istoimenogčasopisa od osnivanja. Redovni ječlan Dukljanske akademije nauka i umjetnostido 2004. godine, dobitnik Nagradeoslobođenja Titograda, Nagrade oslobođenjaPlava, trostruki pobjednik jugoslavenskogfestivala mladih pjesnika “Majskarukovanja”, te pobjednik jugoslavenskihfestivala poezije u Beogradu, Kumanovu,Prilepu i Nikšiću. Hodžić je poznat i kaouspješan crtač, grafičar i ilustrator.Zločin u Šahovićima 1924. godineDr. med. Asim Dizdarević, član redakciječasopisa “Almanaha”, takođerima impresivnu biografiju. Pored liječničkogangažmana, predsjednik je OpćineBijelo Polje od 1989.-1990. i potpredsjednikSkupštine Crne Gore od 1990.-1992. Bio je poslanik u Skupštini CrneGore i Vijeću Republika Skupštine SRJ,gdje je bio predsjednik Odbora za rad,zdravstvo, boračko-invalidsku zaštitu isocijalno osiguranje. Predsjednik je crnogorskogCrvenog krsta i Udruženja pedijataraJugoslavije i sekcije pedijatara CrneGore. Član je Senata Univerziteta CrneGore. Dobitnik je niza priznanja zasvoju humanitarnu aktivnost. Predsjednikje Kulturnog centra Bošnjaka/MuslimanaCrne Gore, koji je osnovan 13. svibnja2007. godine u Podgorici.Dizdarević je govorio o dvije teme:dugu crnogorskih Bošnjaka prema spisateljskomdjelu Nusreta i Murisa Idrizovića,te probuđenom sjećanju na tragičnedogađaje 1924. godine u selu Šahovići.Dio duga prema braći Idrizović ispunjenje homageom, okruglim stolom 2009. godineu Bijelom Polju, na kojemu je aktivnoučestvovao KDBH “Preporod”. Osimtoga, planirano je posebno izdanje “Almanaha”o njihovom radu, koje će doćido većeg broja čitatelja. O događajima odprije 85 godina u selu Šahović, općina BijeloPolje, koji ima sve odlike genocidnogpostupanja, pisano je u dvobroju 45-46 “Almanaha”. U toku jedne noći i jednogdana pobijeno je između 350 i 700Bošnjaka i Bošnjakinja (brojke su različite,ovisno o povijesnom izvoru). “O pokoljuu Šahovićima bilo je zabranjenogovoriti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,te za vrijeme SFRJ. U slobodnojCrnoj Gori smogli smo snage da o tomejavno progovorimo”, rekao je Dizdarevići posebno istaknuo dvojicu Crnogoracakoji su prvi javno progovorili o toj nesrećibošnjačkog naroda – prof. Vujaševića sUniverziteta u Podgorici i publicistu PeruRadovića. Planirana je posebna publikacijao tom nesretnom događaju.Dizdarević je izrazio želju za nastavkomsuradnje između KDBH “Preporod”i Udruženja “Almanah”. Za kratko vrijemeje uočeno da je korist velika i obostrana.Suradnja je značajna jer crnogorski27JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ28JOURNALBošnjaci praktično vraćaju i ponovo otkrivajusvoj nacionalni identitet, pri čemuim mnogo pomažu iskustva iz razvijenijihsredina.Poetika Avde MeđedovićaPosljednji se prisutnima obratio EsadKočan, član redakcije “Almanaha”. Kaonovinar počeo je raditi 1980. u dnevnomlistu “Pobjeda”, gdje je bio suradnik uunutrašnjo-političkoj redakciji i slobodnireporter. Bio je novinar i zamjenik odgovornogurednika Informativno-političkogprograma Televizije Crne Gore. Jedan jeod osnivača crnogorskog nezavisnog tjednika“Monitor”, gdje je u različitim periodimabio redaktor, autor analitičkih članaka,uvodnika, a sada je odgovorni urednik.Predsjednik je Upravnog odbora Institutaza medije Crne Gore i član Savjeta RadiotelevizijeCrne Gore. Tekstovi su muobjavljivani i prenošeni u vodećim listovimau zemljama bivše Jugoslavije, kao i ustranim analitičkim revijama i biltenimaposvećenim zbivanjima na Balkanu. Predavaoje u školama novinarstva koje je uCrnoj Gori organizirala Alternativna informativnamreža (AIM). Član je stalnogkora predavača Instituta za medije CrneGore. U okviru programa koji organiziraMeđunarodni centar za novinarstvo uWashingtonu završio je 2002. u Washingtonui New Yorku program specijalizacijekoji obuhvaća izučavanje profesionalnihnormi u suvremenom novinarstvu imetodologiju obuke novinara.Kočan je naglasio da su “Monitor” i“Almanah” mozaik jedne te iste, one najboljeCrne Gore. Prve tri godine postojanja“Monitora”, do osnivanja “Almanaha”1993., stvorile su jedno čudesno iskustvo– opstati usprkos svemu, upustiti se u bitkuza koju se moralo računati da može biti izgubljena.“Sve je govorilo da će ta bitka u'Monitoru' biti izgubljena. 1990. godine jebio veliki val mržnje. Crna Gora je bila nemoćnada se odupre talasu mržnje koji jeprijetio da je poklopi. Svi mediji su klicaliMiloševiću. Službena politika, službenigovor je bio govor mržnje. I nas nekolikoje reklo: 'Mi na ovo pristati nećemo. CrnaGora će postojati dok je nas.' To je graničnoiskustvo. Jedino u toj bitci imalo je smislaučestvovati”, rekao je Esad Kočan. Trigodine nakon toga do njega je stigao glasda Husein Bašić, zajedno sa ZuvdijomHodžićem, pokreće “Almanah”. To je bilojoš veće granično iskustvo, jer u zimu1993. godine nijedan Bošnjak u Crnoj Gorinije bio siguran da će u svome domu dočekatiproljeće. U tom trenutku bilo je najvažnijeskupiti rasuto bošnjačko-muslimanskobiserje, pri čemu je Husein Bašićpokazao čudesnu hrabrost.Kočan je rekao da je “Almanah” prvoorganizirano sjećanje Bošnjaka u Crnoj Gori.“Vijekovima je trajalo organiziranje zaboravakao važnog društvenog zadatka. Zamislitesudbinu narod koji je stvorio 'Omerai Merimu', 'Žute dunje' i 'Hasanaginicu', kojije imao Avdu Međedovića, za kojega je znalomanje od 1% Bošnajka u Crnoj Gori. Uukupnoj crnogorskoj populaciji u promilimasu se mogli mjeriti ljudi koji su čuli za njega.Zamislite da netko od vas kaže: skupit ćemomi to rasuto biserje. I mi smo se organiziralikako bismo vratili naše prvo pamćenje”, rekaoje Esad Kočan i naglasio da je bilo veomabitno kulturološki pripremiti Crnu Goruza takvo nešto. Da nije bilo “Monitora” i tadašnjihantiratnih poketa i udruženja, CrnaGora nikada ne bi bila spremna primiti u sebeAvdu Međedovića, vratiti ga kući. Velikoiskustvo je bilo otkrivanje svijesti štoučiniti kada se počne otkrivati velika bošnjačkakulturna baština. To je bio izazovkako otkriti i zaštititi vlastitu kulturu, kakozapravo zaslužiti da naslijede veliku kulturnubaštinu. Stvaranje “Almanaha” je bio jedandivan kreativni osjećaj.Drugo važno iskustvo je iskustvo višeslojnosti,kulturalnosti svakog identiteta. Uratnim vremenima bilo je teško, ali i časnobiti Bošnjak u Crnoj Gori, pripadnik jednogmalog naroda koji broji 70.000 do 80.000ljudi. “Biti Bošnjak i musliman u Evropidovodi nas do jednog divnog paradoksa: štosi manji i malobrojniji, baštiniš više pluraliteta.Moj je, istovremeno, i Sokrat i Rumi iIbn Arebi i Kierkegaard. Moji su i Jesenjini Lorka. Kao europejci, muslimani, Slaveni,Bošnjaci i crnogorski građani imamo pravobaštiniti sve što stvaraju narodi s kojima živimo.Ta ljepota pluralnog identiteta nasobavezuje da idemo prema vlastitim vrhovima.Kao žute dunje otkrivali su kulturniidentitet Bošnjaka u Crnoj Gori – ne da gasakrijemo od drugih, ne da ga pozicioniramonaspram drugih. Mi smo ga zaista odsrca darovali svojoj Crnoj Gori. I najboljaCrna Gora je to otvoreno primila”, rekao jeKočan i naglasio da se kao važno trajnoiskustvo iskristaliziralo tzv. iskustvo vrhova.Bošnjaci Crne Gore su doprli do AvdeMeđedovića, za čiji pjesnički rad je Kočanrekao da nikada ljepšu poetiku nije pročitao.Poznato je da Avdo Međedović bio nepismenčovjek. Kod njega su došli profesori,istraživači s američkog Sveučilišta Harvardkako bi pokušali dešifrirati kako jenastala Homerova 'Ilijada'. A ostali su zadivljeninjegovom poezijom, za koju nisuvjerovali da je Avdo njezin autor.“Naš zadatak je bio da vratimo Avdu,da kulturološki opremimo Crnu Goru injegovo djelo učinimo našim malim Olimpom,gdje će dolaziti ljudi i gdje će generacijedjece učiti kako razumjeti Avdu Međedovića.To ne možemo ako ne naučimoCrnu Goru da bude pluralna, da bude otvorenaza drugo i drugačije. Kod nas Bošnjakanajviše mi se sviđa složenost identiteta.Uzmimo za primjer sevdalinku, koja jenajljepši susret svijetova. Ona je na nekinačin oživljeni Ibn Arebi, srce koje se pretače.To će oplemeniti Crnu Goru u 21.vijeku, a nas će obraniti od nečega što jevrlo važno za nas. Teška je bila sudbinanas Bošnajka u 20. vijeku, nisam siguranda će biti mnogo lakša i u 21. vijeku. Mićemo sigurno ličiti na svoju sevdalinku –kada budemo pjevali, kroz našu pjesmu ćebiti i doza plača”, rekao je Kočan.Naglasio je da Bošnjaci nikada ne smijusebi dozvoliti da budu pod dvostrukom opsadom.Ako nas drugi marginaliziraju, akogovore jako ružno o našoj religiji – mi setrebamo prkosno suprostaviti tome, ali nikakone zatvoriti u sebe. U ovome vremenusamo onaj tko može dati, može i primiti.Zbog ogromne tragedije koja je zadesilabošnjački narod, ne smijemo zadobiti ideologijui psihologiju žrtve. Psihologija žrtveje priznanje da smo objekt povijesti, objekttuđe mržnje. Samo ako budemo na sebe primjenjivalinajstrožije kriterije, imamo šansuza opstanak. Kao suprotnost psihologijižrtve, Kočan je predložio stvaralačku ideologijui hedonizam prvog reda – uživanja usvakom trenutku slobode, prihvatiti da seSudnji dan sastoji od mnogo sudnjih dana.Empatija ili suosjećanje s Bošnjacimaje uvijek skupo plaćeno. Tko god je u CrnojGori gajio takve osjećaje prema Bošnjacima,nije mu bilo lako. Jedan od takvihljudi koji godinama istrajno svjedoči o deportacijibosanskih izbjeglica i ima velikihproblema zbog toga je Slobodan Pejović,bivši policajac. U Herceg Novom ga neštite novinarska udruženja i javno ime – onje progovorio kada nitko nije smio. Zahvaljujućinjemu zločin nad bosanskim izbjeglicamanije zaboravljen. Imena ljudi kojisu ubijeni, koji su trebali nestati, postala sustvarnija nego što bi ikada postala da suživjela normalnim životom. “Oni koji subili toliko silni i moćni skrivaju svoja imena,šapuću i umanjuju svoj značaj. Da bi seto desilo, da bi se taj preokret napravio, dabismo mogli pogledati u oči vlastitoj djecimorali su postojati ljudi kao što je SlobodanPejović, taj znak najljepše Crne Gore”,zaključio je Esad Kočan, uz velikiaplauz odobravanja prisutnih. qIsmet Isaković

Tribina o genocidu u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na Bosansku krajinuBOŠNJACI U HRVATSKOJSuprostavljanje mraku zaboravaOmladinski klub muslimana u suradnjis Islamskim centrom u Zagrebu, usklopu tradicionalne Islamske tribine“Dr. Sulejman Mašović”, 21. siječnja2010. upriličio je predavanje na temu“Genocid u Bosni i Hercegovini s posebnimosvrtom na Bosansku krajinu”. Nastupilisu gosti iz Bosne i Hercegovine:Murat Tahirović, Sudbin Musić, AdnanBajrić i Hilmo Kozlica.Činjenica da je u Bosni i Hercegovini1991. godine prije rata bilo 4,377.033 stanovnika.Za vrijeme rata od 1992. do1995. bilo je 657 logora i koncentracijskihcentara. Po broju ljudi koji su bili unjima, a računajući to po presudama kojesu donesene, u logorima je po neslužbenimpodacima, koje je je iznio Murat Tahirovićbilo preko 200.000 ljudi. Službenipodaci govore o 50.000 ljudi. Pa da je ičetiri puta manji broj za tako malu zemljukao što je Bosna i Hercegovina, to je demografskislom koji nije ravan niti onomešto su radili nacisti za vrijeme Drugogsvjetskog rata.Kada su pitali našeg uvaženog predavača,predsjednika Saveza logoraša Bosnei Hercegovine Murata Tahirovića dali bi preživjeli logoraši mogli prihvatitiizvinjenje koje bi ima njihovi mučiteljidali za pretrpljenja zlodjela, ali onakoiskreno u duši da li bi mogli oprostiti, rekaoje svoj stav, ali vjerojatno stav većineljudi koje su preživjeli put do pakla i nazad– da ne bi. Ali da unatoč tome ta manjinane može držati cijelu Bosnu zbogtoga u zatočeništvu i prošlosti, već daipak očekuju iskreno izvinjenje agresorakako bi se stvari i odnosi među narodimapoboljšali.SilovanjaŽrtve silovanja su u najvećoj mjeri bilemlade djevojke, maloljetnice od 12 iviše godina, zatim žene bez obzira na starosnudob, ali isto tako i muškarci, kojimaje pored silovanja odrezivan i spolni organ.Silovanje se odvijalo, kada su u pitanjuvojnici i paravojne formacije, uglavnompred masom (pretpostavlja se sa ciljemda bi se dokazala hrabrost), dok suvisoko rangirani oficiri to činili uglavnomdovođenjem mladih djevojaka usvoje prostorije.Tjeranje logoraša na međusobni seksualniodnos je isto tako oblik silovanjakoje je trajno prouzrokovao poremećajemeđu rodbinom. Takav oblik nasilja zabilježenje u većini logora gdje su starci prisiljavanina seksualni odnos s malodobnombliskom rodicom, kao npr. u logoruOmarska.Trenutno stanjeS tribine u Islamskom centruKažu da statistika nikad ne pogađa čovjekatoliko koliko tragedija jednog pojedinca.Tako smo uz ove podatke imali prilikučuti i neka osobna razmišljanja i stavovedrugog velikog borca, mladog, aliozbiljnog Sudbina Musića iz Savez logoraša“Prijedor 92”. On je preživio pakaologora, zajedno sa svojim sestrama i majkom,a otac mu je poginuo u pokušaju borbeprotiv srbočetničke agresije na Prijedor.Nisu u tom manijačkom pohodu stradavalisamo Bošnjaci već i svo ostalo stanovništvo,dakle i hrvatske nacionalnosti. Čak jeglavni zapovjednik obrane tog područjabio Hrvat katoličke vjeroispovijesti –Slavko Hećimović. Uz kratki osvrt kojinam je Musić dao o tome kako je došlo dosituacije pokolja u tom kraju, te nažalostneuspjele obrane, stvaranja koncentracijskihlogora Omarska, Trnopolje i Keraterm,Sudbin je još više želio dati informacijeo trenutnom stanju u tom kraju, konkretnoPrijedoru. Svima nam se u glavi prispomenu “logora” vrte slike logora uOmarskoj, te izgladnjelih tijela koje naslonjenina bodljikavu žicu svojim pogledimaočajno traže pomoć i spas. Činjenica je daje Omarska bila jedna od najvećih klaonicau Bosni i Hercegovini, da je u njoj pobijenopreko 1.000 ljudi, pretežno muškaraca.Omarska je predstavljala raj svim vrstamapsihopata kako bi se na jadnim ibespomoćnim žrtvama mogli iživljavati sasvim svojim bijednim naumima. Jedan odprimjera je da su nakon mučenja ljude trpaliu velike automobilske gume, polijevalibenzinom te nakon toga palili tako da odnjih ne bi ništa ostalo. Metak je tamo predstavljaomilost. Danas je rudnik Omarskau vlasništvu tvrtke “Arcelor Mittal”, jedneod vodećih svjetskih tvrtki za područje crnemetalurgije, tj. proizvodnje željeza ičelika. Nije to nimalo slučajno jer se natom području nalaze bogata nalazišta željeznerude.Da li je bilo u interesu naroda da semeđusobno kolju i ubijaju i mrze? Sigurnone. Kome odgovara zavađenost naroda,oslabljena zemlje? Očito nekom trećem.Što taj postiže time? Lako dolazi dosirovina koje ga interesiraju. Da li su tu upitanju države ili možda neke treće organizacije,multinacionalne kompanije, međunarodneorganizacije? To zasigurnonije lako odgovorit jer je to usko poveza-29JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ30JOURNALno, jedno drugo podržava. Najjače naftnekompanije, svih 13 koliko ih ima u svijetu,pretežno su u vlasništvu države ili državaima znatni udio u vlasničkom udjelu.To im omogućava da slobodo koristeprednosti privatnog i državnog sektora.Tako je bilo i za vrijem otvorenog imperijalizma,no sad je samo vrlo perfidnimsredstvima tako da se ne usudimo ni pomislitida bi to mogli biti tako.. Jer tko bibio lud pa reći – hej, Bosna leži na bogatimležištima nafte, a to nam govore istraživanjekoja vrše već od 1973. svjetskekompanije i Energoinvest s projektom"Sjeverna Bosna” te “Dinaridi” koji je,vidi slučajnosti, obustavljen početkomrata u Bosni i Hercegovini. Osim toga,posve je poznato da Bosna i Hercegovinauz Hrvatsku obiluje zalihama pitke vode,i po tome je treća zemlja u Europi. Zaštoda se Bošnjaci obogate i ojačaju, ni slučajno.Svakako do tih resursa se mora doći,a uz to riješiti “muslimansko” pitanjekoje je trn u oku mnogima u Europi iostatku Zapada. Nadam se da su mojarazmišljanja kriva, iskreno se nadam…ali bojim se da je puno gore od ovoga. Patko bi bio tako zao? Vjerojatno onaj komeje samo ovaj svijet mjerilo svega, komeljudski život ne vrijedi ništa, a ne gledakojim sredstvima će doći do svoga cilja.Naravno uz sve to pravno je reguliranoi rečeno Daytonskim mirovnim sporazumompravo svakog da se vrati na svojaognjišta. Ono što treba i što je stvarnostuvijek je daleko jedno od drugoga. Jedanod razloga što je prva stvar koju su agresorinapravili jeste ubijanje elite, intelektualnesportske i svake druge koja je moglapružiti otpor i napravi neku vrstu organizacije.U prijedorskom kraju uništilisu 33 džamije te još mnoge druge vjerskeobjekte, a do sad nisu ništa uložili u njihovuobnovu. Otežano je zaposlenje bošnjačkomstanovništvu.Ove sve činjenice, a i mnoštvo drugiho kojima bi mogli pisati govore jadno uprilog da je u Bosni i Hercegovini izvršengenocid – kao namjerni čin sa ciljem djelomičnogili potpunog uništavanja jedne etničke,vjerske, nacionalne skupine, a metodamapreseljavanja stanovništva, ubijanjem,silovanjem žena i djevojčica te prisiljavanjemda rađaju takvu djecu, prihvaćajudrugu vjeru, bave se seksualnim zadovoljavanjemsvojih mučitelja i predstavljajuseksualno roblje, dakle potpunim uništavanjemdostojanstva osobe. Kad se onouništi tada čovjek više nije čovjek jer nasjedino izbor – da li ćemo čuvati svoju častili ćemo slijepo slijediti svoju strast činirazličitim od životinje. Kad se to uništi tadčovjek postaje gori od životinje jer ona nikadne ubija, a da nije gladna.Uspostave suradnjeKako ne bismo bili gluhi, nijemi i slijepi,kako je rekao treći uvaženi gost, AdnanBajrić iz Instituta za istraživanje zločinaprotiv čovječnosti i međunarodnogprava Univerziteta u Sarajevu, pozvao jesve, a pogotovo mlade na suradnju i posjet,učenje i ozbiljno proučavanje svegašto se dogodilo bošnjačkom narodu s ciljemda nam se prošlost više nikada neponovi. Osim toga, moramo biti sjesnisvojih posebnosti kako bi bili jači u odupiranjuasimilaciji koja nam se nameće.Moramo se svim silama potruditi i uspostavitimeđusobnu suradnju, te posebnoporaditi na osvješćivanju mladih ljudi igeneracija koje tek sazrijevaju, koje surođene poslije rata i koje o ratu znaju samoono što ih uče u školi i što pričajuodrasli o tome. Nastavni program povijestiu Bosni i Hercegovini konstruiran jetako da se mladi uče kao da rata nije nitibilo, a nema ni govora o tome da se kažetko je započeo sa agresijom na ovu predivnuzemlju. Na globolnom planu Međunarodnisud za ratne zličine na područjubivše Jugoslavije u Haagu ima za konačnicilj da uspostavi sistem krivnje svihstranaka, dakle da relativizira samo pitanjakrivnje, agresije i pitanje tko je uopćebio agresor. Pravo koje je konstuirano isile koje pdružavaju tu svjetsku silu nemajuza cilj uspostavu pravde i pravednogkažnjavanja zločinaca, a u prilog tomegovori činjanica da je još uvjek naslobodni najveći od svih ratnih zločinacaRatko Mladić, koji je glavni sprovoditeljsrbo-četničkih nauma i genocida u Srebrenicii drugdje u Bosni i Hercegovini.Put do pakla i nazad“Put kroz pakao” je naziv djela koje jenapisao posljednji gost te večeri, HilmoKozlica. Iako čovjek izgledom koji ne odajepisca, već više borca, tko uzme u ruke ipočne čitati njegovo djelo teško će ga pustitiz ruku i prevarit će se glede svih predrasuda.Njegova priča oko rata u Bosni za nasobičan svijet posve je nezamisliva. Prošaoje tri logora –Prekaju, Kozile i Kamenice.Djelo je potresno jer obiluje faktografskimpodacima te kad ga čitate imate osjećaj dasve to možete vidjeti i zamisliti – naravnoda je to samo nama u glavi, a opet čovjekostane šokiran i zapita se koja je to sila gonilaljude, kakva je to zlo u ljudima bilo dasu išli jedni na druge planirano s oružjem,uništavajući i paleći njihove kuće, separiralimuške i ženske te muške odvodili u logore,gdje su s njima postupali na najnehumanijenačine – tjerajući da brat s bratom međusobnospolno opći pred svim svijetom, tukućiih do smrti, a prije toga goneći ih dasami sebi iskopaju grobove. Ne, osobno nemog prihvatiti da su ljudi tako sami po sebizli, već vjerujem da je razlog tome vanjskifaktor – sotona. Šejtan kako god ga zvaliima istu svrhu – da ljude međusobno zavadi,razdvaja i da na temelju toga vlada nadnjima. Shodono tome najbolje govore riječisamog autora u uvodu koje ću citirati: “Teku zatočenju čovjek najdublje spozna sebe,upozna se sa samim sobom i najviše se približiistini. Ako je svjestan svog fizičkogzatočenja, ako ga duboko i svjesno proživljava,ako vjeruje u pravdu i u sebi samomtraži izlaz, ako mu je u mislima jedino našStvoritelj, ako nađe snagu da prvo pobijedisebe, pa i ledenu jezu zatočenja, nikad čovjekne biva zatočen, on je slobodan i u zatočenju.”A o plemenitom motivu pisanja knjigesam autor jeste njegova želja da sačuvaod zaborava ljude koji nisu imali tesreće da prežive. Hoće da svjedoči o jednomužasnom vremenu i zlim ljudima.Želi da nikad nijedan čovjek na svijetu nepati, želi da svi ljudi žive u slobodi i miru.Na ovo samo mogu reći da mu Stvoriteljprimi njegovu želju jer sve nas gonika zaboravu kao što su filmovi koje osvajajusvjetske nagrade, kao što su “Ničijazemlja” , iako jako kvalitetan film , u konačnicidaju pouku da nitko nije kriv ilida su sve strane jednako krive za rat uBiH. Naš narod bosanski ima strašnuboljku koje sa zove zaboravnost i što lakosve vole i pretvaraju u šalu, tako valjdabježeći od sumorne realnosti u kojoj senalaze, pa se kulturološki genocid i daljenastavlja u obliku folk-hitova koje su sržvećine mladih Bosanaca danas, a međukojima je većinom srpska glazba u pitanjuod kojih ima “pevaljki” koje su biležene i ljubavnice samih ratnih zločinaca.Zbog svega toga nužno je govoriti, upozoravatii raditi sve na tome da se ne zaboravitko je započeo rat, tko je kriv zaratne zločine, tražiti pravnu sankciju zazločince, tražiti izvinjenje cijele zemljeprema Bosni i žrtvama rata i njihovim porodicamakao oblik zadovoljštine, te raditina jačanju naše zemlje, kulture, lijepogsevdaha, religije, uspostave suradnje sasvima na ravnopravnoj, a ne položajuovisnosti spram drugoga. Prije svega poraditina sebi samima te ujedinjenim snagamasuprostaviti se mraku zaborava. qMirsad Dubravić

BOŠNJACI U HRVATSKOJ32JOURNALjeva širom Bosne i Hercegovine – od Mostara,preko Doboja, Tuzle i Prijedora, doBanja Luke. Ljudi su se počeli javljati –gledajući TV-spot, čitajući seriju mojihnatpisa koji su se iz nedjelje u nedjeljuobjavljivali u sarajevskom 'Oslobođenju'.Rezultati su fantastični, priče su toliko dirljive,toliko nestvarne. Ne možete vjerovatikoliko su ljudi bili spremni žrtvovati se jedniza druge. U knjizi ima priča o jednomčovjeku koji je spasio židovsku porodicu,međutim netko ga je izdao i on je završio ulogoru u Jasenovcu. Ili, čovjek spasi svogprijatelja, a njegovu sestru odvedu u Jasenovac.To su priče kojih se trebamo uvijekpodsjetiti – kako su ljudi bili spremni bezrezervnose žrtvovati. Ove priče su meponukale da napravim jednu novu knjigu,koja je u pripremi. Ona neće govoriti ne samoo pravednicima, već o ljudima Bosne iHercegovine koji su spašavali Jevreje narazličite načine, riskirajući često i vlastitiživot”, rekao je Eli Tauber.Naglasio je da su vrlo teški i oštri kriterijikako bi netko dobio Medalju pravednikameđu narodima. Kriteriji su limitirajući,koji ne dozvoljavaju da svatkotko je spasio Židova dobije ili bude kandidiranza Medalju pravednika među narodima,nego samo onaj nežidov koji jebez ikakvog osobnog interesa riskiraovlastiti život. Komisija za dodjelu Medaljeradi izuzetno tešku selekciju. Tauberje naveo primjer Schindlera, po kojemu jenastao poznati, Oscarom nagrađeni film“Schindlerova lista”. “Schindler je dobioMedalju pravednika među narodima, alizbog određenih svojih neetičkih ponašanjanije mu dozvoljeno da zasadi drvo uAleji mučenika. Bez obzira što je spasiotolike živote. Medalju ne bi dobio dapredsjednik Komisije za dodjelu Medaljepravednika među narodima nije bio onajkoga je spasio”, rekao je Eli Tauber.Yad Vashem i Pravednici međunarodimaEli TauberU Memorijalnom muzeju holokaustau SAD-u je napisano da je holokaust biosustavno, birokratsko, od države odobrenoprogonstvo i ubojstvo približno šestmilijuna Židova, koje su počinili nacističkirežim i njegovi kolaboracionisti tijekomDrugog svjetskog rata. Holokaust jeriječ grčkog porijekla i znači žrtva vatre.Nacisti, koji su na vlast došli u siječnju1933. godine, vjerovali su da su Nijemcirasno superiorni, a da su Židovi osuđenina “život nedostojan života”. Za vrijemeholokausta nacisti su također ciljali nadruge skupine ljudi zbog, kako su smatrali,rasne inferiornosti: Rome, invalide ineke od slavenskih naroda (Poljake, Rusei druge). Druge skupine su proganjanezbog političkih razloga ili ponašanja, međunjima i komunisti, socijalisti, Jehovinisvjedoci i homoseksualci.“Yad Vashem” u Jeruzalemu zauzimaposebno mjesto među muzejima holokaustau svijetu. Očuvanjem židovskog karakterana dostupan način i podržavanjemautentičnog izraza sastavljenog od svjedočenja,dnevnika, artefakata i drugih dokumenata,“Yad Vashem” trasira put zabolju budućnost. 1963. godine “Yad Vashem”je uspostavio program dodjele titulemeđu narodima nežidovima, koji su zavrijeme holokausta riskirali svoje životeda spase Židove. Za ostvarenje projekta,“Yad Vashem” je uspostavio javnu komisijupod rukovodstvom Vrhovnog sudapravde, koji je bio odgovoran za dodjelupriznanja Pravednika. Ovo je jedinstvenprojekt ove vrste u svijetu da se oda priznanje,koristeći određene kriterije, djelimakoja su učinili pojedinci spašavajućiŽidove tijekom Drugog svjetskog rata.Program Pravednika i zasađivanje drvetau Aleji Pravednika među narodima dobioje podršku u svijetu, a koncepr Pravednikai odlikovanje prema pravilima “YadVashema” postao je univerzalni koncept ivažan simbol. Do siječnja 2008. godine“Yad Vashem” je prepoznao skoro22.000 osoba kao Pravednike među narodima.Park Pravednika među narodima, ukojem su na mramornim pločama ugraviranaimena spasioca i države izkoje potječe,uspostavljen je 1966. godine. Ceremonijadodjeljivanja počasti Pravednikameđu narodima održava se u Parku.Trenutno je u Bosni i Hercegovini registrirano47 Pravednika među narodima,među kojima su 23 iz bošnjačkog naroda,i to: Begić Midhat, Beširević Zekira, FazlinovićHasija, Fazlinović Sulejman,Hardaga Bahrija, Hardaga Izet, HardagaMustafa, Hardaga Zeineba, HatibovićRezak, Hatibović Sulejman, KapetanovićEsma, Kapetanović Hasna, KapetanovićSultanija, Kapetanović Šemso, KapetanovićVasva, Korkut Derviš, Korkut Serveta,Pozder Salih, Sadik Ahmed Saralop,Sarčević Elza, Sarčević Emira, SarčevićFerid i Sarčević Sead.Među brojnim primjerima navedenimna izložbi “Kada su komšije bile ljudi”izdvojit ćemo samo jedan primjer pravednikameđu narodima iz Bosne i Hercegovine:obitelj Kapetanović iz BosanskogNovog (Sultanija i njena djeca Šemso,Hasna, Vasva i Esma). Na prigodnom panounavedeno je sljedeće: “Sultanija Kapetanovićje pozvala jevrejsku porodicuSonnenschein u svoju kuću. Grad (BosanskiNovi) je bio mali, ništa se nije moglosakriti, pa su obavijestili susjede da suugostili jednu slovensku obitelj. Hinko,njegova žena i dvije kćeri, Fanika i Vera,živjeli su s Kapetanovićima kao jednaobitelj. U jesen 1942. situacija se pogoršala,pa je Hinko tražio način da stupi ukontakt sa Švicarskim konzulatom u Zagrebu.U tome mu je pomogao Šemso,izlažući se velikoj opasnosti. Za nekolikodana iz Konzulata su stigli papiri za svečlanove jevrejske obitelji i oni su otišli uŠvicarsku. Tako su izbjegli svoju propast.Ali nakon toga su došli teški trenuci zaobitelj Kapetanović: majka Sultanija idvije kćeri, Esma i Vasva, protjerane su uPrijedor, a treća kćer, Hasna, uhapšena jeu Petrinji. Odatle je odvedena u Zagreb,pa u Staru Gradišku...” qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o geopolitičkoj važnosti islamskog svijeta u 21. stoljećuGeopolitički islamU Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, 28. siječnja 2010. geopolitologi publicist Jure Vujić održao jepredavanje o geopolitičkoj važnosti islamskogsvijeta u 21. stoljeću. Vujić je diplomiraopravo na Pariškom sveučilištu prava,društvenih i gospodarskih znanosti. Postruci je odvjetnik i član Pariške odvjetničkekomore. Kao prvi civilni polaznik,2006. godine je diplomirao na Ratnoj školiOružanih snaga Republike Hrvatske “BanJosip Jelačić”. Autor je nekoliko knjiga:“Fragmenti geopolitičke misli”, “Trg MaršalaTita – Mitovi i realnosti titoizma”,“Nord-Sud l'honneur du vide”, “Eloge del'esquive – Hvalospjev izmicanju”, “Intelektualniterorizam – Heretički brevijar” i“Hrvatska i Mediteran – geopolitički aspekti”.Također je u hrvatskim i međunarodnimznanstvenim časopisima objaviostotinjak znanstvenih članaka iz područjugeopolitike, sociologije i filozofije. U pripremije njegova nova knjiga “Euroazijanizamprotiv atlantizma”.Uvodna razmatranjaNa početku predavanja Vujić je rekaoda je, ako zanemarimo vjerski fenomenna geopolitičkom planu u Srednjem vijekuili za vrijeme križarskih ratova, vjerskigeopolitički čimbenik reaktualiziran pobjedomizraelskog Likuda 1970., izborompape Ivana Pavla II 1978. i Islamskomrevolucijom u Iranu 1979. godine.Često se taj fenomen preklapa s identitarnomtematikom, a on nastaje kao reakcijana materijalističku društvenu anomiju kapitalizmai komunizma, a ponekad je biopotaknut od strane velesila tokom hladnograta (SAD su podržavale talibane uPakistanu i Afganistanu).Vujić je naglasio da vjerski militantizamnije isključivo muslimanski fenomen, onobuhvaća i druge religije: protestanski engleskiintergizam u Ulsteru (Sjevernoj Irskoj),kršćanska socijalna demokracija uSrednjoj Americi, katolički integrizam uEuropi, a postoji i integrističko pravoslavljepoput velikosrpskog Svetosavlja. Vjera jeuvijek bila skup vjerovanja i ideja koji homogenizirajui povezuje jedno društvo, akao takva ona je tretirana kao sastavni diointegracionaističkih ideologija. Realističkageopolitička škola smatra da je vjera ideologijakoja maskira druge društvene i političkeinterese. “Kod geopolitičkog pristupa islamu,teško je razumijeti islamsku vjeru kaogeopolitički čimbenik ako se prije toga nestavi na stranu intelektualni etnocentrizamkoji može dovesti do krivih lektira i solucija.To je zamka konfesionalizacije 'drugog' ili'različitog' jer taj proces konfesionalizacije'suparnika' dovodi do istih kontraproduktivnihreakcija kao što su dikotimije ili pakstvorene jednadžbe koja poistovjećuje islams terorizmom”, rekao je Vujić.Kad je riječ o islamu kao vjeri i geopolitičkomčimbeniku, onda treba reći da sevjera ne određuje samo po doktrinama iobredima, već i u odnosu na njezinu teritorijalnostkoja se iskristaliziruje sa ili bezpolitičkih moći. Teritorijalizacija vjereomogućuje geopolitički pristup kako bi razumijelinjezinu genezu i moguću geopolitičkudinamiku i ekspanziju. Što se tiče trijumonoteizama, vjerska geopolitika počivana jednom paradoksu: kao proizvod vjere ujednog Boga, njihova geografska ekstenzijatokom povijesti je proizvela niz različitihoblika političke i teritorijalne organizacijekoje su se često sukobljavale ili prožimale.U tom pogledu francuski geopolitičar FrancoisThual govori u “fragmentiranom Bogu”.Od 11 rujna 2001. vjerski čimbenikpoprima veliki značaj u formuliranju vanjskihpolitika, a posebice na temelju Huntingtonovihteza o sukobu civilizacija.Iranska geopolitikaIvan Vujić i Mirza ef. MešićVujić je naglasio da geopolitika Iranaduboko zadire u domenu šiitske regionalnegeopolitike, tzv. Šiitski luk. Iransko područjeje na raskrižju arapskog, turskog,indijskog i ruskog područja, posredničkiprostor dodira i komunikacija. Iran kao jedinaislamska šiitska država, ima pristupprirodnim i energetskim resursima Perzijskogzaljeva i kaspijskog bazena, a prva jemuslimanska nacija Srednjeg istoka kojaje doživjela revoluciji u 20. stoljeću. Njezinaje geopolitika zbog takvog policentričnogsmještaja uvijek bila pragmatična,što objašnjava njezinu volju za regionalnimhegemonom u regiji naspram panturanističkimturskim aspiracijama u SrednjojAziji. Međutim, iranska geopolitika se znatakođer približavati ruskoj geopolitici, kadje riječ o zajedničkim euroazijatskim interesima.U tom pogledu gospodarska i geopolitičkaos Moskva-Teheran-New Delhije dobra ilustracija takve euroazijatske geopolitičkesinergije. Današnja je geopolitikaIrana suočena s demografskim rastomšiita u srednjezapadnom dijelu SrednjeAzije, tako da je broj šiita u toj regiji postaoveći nego na Srednjem istoku. Deplasiranjegravitacijskog središta šiitskog svijeta,koji ostaje “iransko predvorje”, moglobi prouzročiti i povećanje geopolitikeprema istočnom boku u smjeru pacifikacijete regije i zbog zaštite šiitske regije Pakistanai Afganistana.Krajem 20. stoljeća u Iranu (šijitskomjoš od 16. stoljeća), nova imperijalna moćje uspostavljena tokom vladavine dinastijePahlavi. Tada je šah Reza Pahlavi zemljulaicizirao, odbacio ime Perzija i umjestonjega nazvao je Iran – “zemlja arijevaca”.Reza Šah je modernizirao zemlju, te organiziraovojsku pomoću pruskih časnika.Uništio je i kontrolirao vjerske muslimanskevlasti, promijenio perzijski kalendar,33JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ36JOURNALce geopolitičara Henrija de Grossouvrea,čije je djelo “Pariz-Berlin-Moskva” konkretni,čvrsti geopolitički temelj i nacrt zatrajni savez između Pariza, Berlina i Moskve.Takav jedan neophodan savez defanzivneje naravi i predstavlja prvu etapuu smjeru proširenog euroazijstakog projektajer teritoriji takve “Triplice” ili“Troike” bili bi lišeni hinterlanda, grudobranaSrednje Azije nakon raspada SovjetskogSaveza kao sljedbenika CarskeRusije. Kako bi taj savez bio kompletan idovršen, potrebno je obuhvatiti Iran, Indiju,Kinu i Japan, jer tako bi američkatalasokracija imala velike poteškoće kontroliratipomorske “rimlande” i slabitiiznutra kontinentalne imperijalne kohezije.Pet sila (od sedam sila euroazijskogsaveza) indoeuropske su, iako postoji kršćanskii islamski supstrat, te ako uzmemou obzir da je budizam specifična emanacijaindoeuropske psyche Indije.Vujić je naglasio da suvremeni euroazijanskipokret iznosi sedam osi budućeggeopolitičkog djelovanja, i to: ostvaritineovisnu mrežu naftovoda i plinovoda dapodručju Euroazije; ostvariti prometnu iželjezničku prometnu mrežu između Rusije,Kine, Koreje i Japana, te između Rusijei Indije - povezati prometno i uspostavitiželjeznički promet; u okviru EUVelika euroazijanska alijansa trebala bise konstituirati oko projekta “Galileo”,koji je odgovor američkoj dominaciji usvemiru i na području telekomunikacija;podržati projekt plinovoda na Baltikuzbog stvaranja germansko-ruske osi, kojatakva oslabljuje atlantske strategije “cordonsanitaire” satelitskih proameričkihdržava između Njemačke i Rusije (tajprojekt bi ostvario Haushoferov san “euroazijansketrojke”: EU, Rusija i Japan);uništiti savez Ankare i Washingtona, savezkoji blokira Europu na Balkanu, te jezadržava u Beogradu, na toku Dunava,onemogućuje direktni zemaljski put izmeđumađarske “haze” doline i Egejskogmora, ali zadržava i Rusiju na Crnom morui Kavkazu; potpuna potpora Armenijikoja je enklavirana u Kavkazu; organiziratiprostor (pontique) priobalnih zemaljaCrnog mora (velike riječne osi poput Dunava,Dnjepra, Dona, putem kanala Don-Volga i Kaspijski bazen, trebaju biti komplementarnei reorganizirane tako da isključujuTursku); potpora zajedničkiminteresima drugim komponentama euroazijanske“Velike Alijanse” u LatinskojAmerici, te potpora venecuelanskompredsjedniku Chavezu.Euroazijanska Konferencija o transportimai komunikacijama, održana 12. i13. rujna 2000. u Sankt Petersburgu, iniciralaje izgradnju komunikacijskih infrastrukturai koridora od velikog značaja zapovezivanje euroazijskog prostora: Sjevernikoridor, koji polazi od Europe, natranssibirskoj trasi do Kine u dva smjera,prema Koreji i Japanu; Središnji koridor,koji polazi od južne Europe, preko Turske,Irana i Srednje Azije do Kine; Južnikoridor, koji prolazi od Irana, pa do jugoistočneAzije preko Pakistana i Indije;koridor TRACECA koji seže od istočneEurope, na istočnoj obali Crnog mora doKaspijske regije, pa sve do Srednje Azije;Novi koridor Sjever-Jug koji polazi odSjeverne Europe, prolazi kroz Rusiju, doKapijske regije i do Indije.Ruski predsjednik Putin je uvijek inzistiraona snažnoj i modernoj željezničkojpolitici u sklopu transsibirske željeznice teje svoja stajališta predstavio japanskimgospodarskim krugovima, upravo zbognjihovog sudjelovanja u realizaciji te željeznice.Linija BAM (Baika-Amur-Magistral)paralelna je s transsibirskim smjeromte predstavlja temeljni element komunikacijakoji bi omogućio maksimalnu eksploatacijusirovina krajnjeg ruskog istoka.Također je razmatrano ponovno pokretanježeljeznice “Puta svile”.Korejski i ruski predsjednik usuglasilisu se u lipnju 2000. godine s namjerom dase obnovi i stavi u funkciju transskorejskaželjeznica te da se poveže s transsibirskomželjeznicom, a to mogu omogućiti tri komunikacijskihsmjera: veza Seoul-Valdivostok,veza Pousan-Pyongyang-Sin Ouidjou-Chenyeng-Datong-Erenhot,i takosve do transmongolske željeznice i Ulan-Batora, što povezuje Koreju s Moskvom iBerlinom; veza je to Pousana do Pekinga,putem Ouroumtchija i Aktogaija, do Moskvei Berlina. Jedna od ključnih komunikacijskihstrateških euroazijanskih projekataje povezivanje otoka Sakhalina i Japanas čitavim Euroazijskim kontinentom,te je 2001. godine odlučeno da će se graditimost dug 8 kilometara.U svibnju 2001. godine održan je takođeri tzv. Rusko-japanski forum tokomkojeg su razmatrani zajednički euroazijskiprojekti. 12. rujna 2000. godine ruski,iranski i indijski ministri komunikacije(pregovarači) su potpisali povijesni sporazumo izgradnji koridora Sjever-Jugkoji povezuje Europu sa sjevernom Indijom,izbjegavajući pritom Sueski kanal.Utemeljen je EATU (Eurasian TransportUnion) kao institucija koja će nadgledatiizgradnju koridora i ostalih projekata.Iran će biti ključna geostrateška komunikacijskatočka povezujući Sjever i Jug,Europu s Azijom, dajući Rusiji i SrednjojAziji prisutnost iranskim lukama, Perzijskomzaljevu i Arabijskom moru. Predstavljenje i projekt izgradnje transsibirskemreže naftovoda. Taj bi naftovod polaziood sibirske regije Tomsk premasjevernoj Kini, od otoka Sakhaline do Japana,od sjeveroistoka Azije od sjevernogPacifika, od Turkmenistana do Kine, Korejei Japana, od Malezije do Vijetnama iKine, te bi povezivao s Australijom i jugoistočnomAzijom.Takvi prometni euroazijski projektiključni su za ostvarivanje homogenog geopolitičkogeuroazijskog bloka putempribližavanja Rusije sa Kinom. Isto tako iTurskoj izgradnja mreže brana u Anadolijipredstavlja golemi euroazijski geopolitičkii gospodarski projekt. Sustav branana rijekama Eufrat, Tigris, Harcik i Munzur,u svrhu irigacije i stvaranje hidroelektranau Velikoj Mezopotamiji nazvanje “Great Anatoly Projekt” te predviđaizgradnju 32 brane i 27 hidroelektrana uistočnom dijelu Anadolije, što bi ojačalogeopolitičku poziciju Turske u euroazijskomprostoru, a posebno na područjuMezopotamije i prema unutrašnjostiSrednje Azije.Zaključak“Kad je riječ o islamu kao vjerski pokretačgeopolitičke dinamike onda trebaizbjegavati simplističke i meniheističketeze tzv. imaginarnog islama, koje se provlačekroz medije i koji doprinose širenjuislamofobije u svijetu. Radikalni islam nesmije biti poistovjećen s pluralnim islamom,a Huntingtonove teze služe u izgradnju'imaginarnog osvajačkog islama'kao vektor istrumentaliziranja nove 'figureneprijatelja' koje je nakon raspada komunističkogbloka i nestanka 'komunističkogneprijatelja' trebalo nadomjestiti snovim simboličnim agonističkim surogatom.Suočeni s 'epistelomoškim vakuumom'demonizacija islama je znantnoposlužila za homogeniziranje zapadnoatlantskogbloka. Evolucija geopolitikeislama će znantno ovisiti o susretu i reartikuliranjalokalnih islama, posebice napodručju Srednje Azije i Kavkaza, azijatskogislama, s uvoznim i vanjskim islamom,vehabitske ili salafističke provenencije.Veliki je također izazov 'globaliziranogislama', odnosno kakapcitetadaptiranja islama s modernim ili boljerečeno postmodernim globalnim gospodarskim,političkim i kulturološkim stremljenjima”,zaključio je Jure Vujić. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija časopisa “Semerkand” na tribini “Večer Kur'ana i džemata”Promocija islamskih moralnihvrijednostiU subotu, 30. siječnja 2010. godine uIslamskom centru Zagreb, u sklopu redovnetefsirske tribine “Večer Kur'ana idžemata”, održana je promocija časopisa“Semerkand” te je održano prigodno predavanjena temu “Aktualizacija čitanja izaboravljena vrijednost nauke kod muslimana”.Predavači i ujedno promotori spomenutogčasopisa bili su uvaženi alimi,mladi intelektualci iz Sarajeva, dr. sc. AlmirFatić, predavač Tefsira na Fakultetuislamskih nauka i hfz. Nedžad ef. Ćeman,glavni urednik “Semerkanda”.Hafiz Ćeman je kao prvi predavač igovornik prisutnim zagrebačkim džematlijama,ali i gostima iz Tešnja, Bihaća,Cazina i Ljubljane, koji su ciljano došliposlušati predavače, pojasnio što je to zapravo“Semerkand”. Samo ime označavasadašnji grad u Uzbekistanu. Nekada jebio prijestolnica islamske znanosti, kulturei civilizacije i baštinik, ali i rasadnikmuslimanskih intelektualaca poput EbuMensura El-Maturidija, našega imama uAkaidu. “Semerkand” je i naziv za Udruženjegrađana, utemeljenom prije šest godinau Sarajevu, s brojnim aktivnostimakojima je glavni cilj reafirmacija islamskihporodičnih vrijednosti među Bošnjacimai drugim muslimanima. Pored Sarajeva,Udruženje “Semerkand” svoje aktivnostiorganizira i provodi putem 15podružnica diljem Bosne i Hercegovine.Promoviranje vrijednosti islamske porodicejedan je od ključnih ciljeva časopisa“Semerkand”, kazao je hafiz Ćeman.Koncipiran na način da sadrži samo afirmativnetekstove, što znači da u sebi nesadrži polemičke stranice, nudi čitateljimaraznolike tekstove iz područja Akaida,Ahlaka, Povijesti islama, Tefsira, Hadisai drugih korisnih islamskih znanstvenihdisciplina te korisne prijevode sa različitihstranih jezika s posebnim temamaza naše majke i sestre.“Semerkand” okuplja mlade i ambiciozneljude, samosvjesne islamskih vrijednostii važnosti širenja Allahove riječi nablag i jednostavan način. Poslanički primjeripozivanja u vjeru okviri su djelovanjai za članove redakcije “Semerkanda”.S promocije časopisa “Semerkand”Blagost, strpljivost i ustrajnost bili su naređeni,a ne samo preporučeni, svakome Poslaniku.Za primjer hafiz Ćeman je naveoMusaa a.s., kojeg poznamo kao pomaloagresivnog zagovaratelja pravoga puta(naravno, u pozitivnom smislu agresivnog),kojemu Allah dž.š. naređuje da faraonu,koji je sebe proglasio božanstvom,govori blagim i umiljatim glasom ne bi lipovjerovao u Istinu. “Semerkand” upravonastoji biti literatura koja odgaja i kojapromovira predivne primjere edeba BožijihPoslanika u njihovim odnosima s drugimljudima, zaključio je glavni urednik.Nakon glavnog urednika hafiza Ćemana,predavnje na temu “Aktualizacijačitanja i zaboravljena vrijednost naukekod muslimana” održao je dr. sc. AlmirFatić. Kazao je kako statistika o mjestuknjige, čitanja i istraživanja danas u muslimanskomsvijetu nije na našoj strani,ali zato jeste vjera. Mi smo specifičanUmmet po mnogo čemu, a jedna od tihodlika je da smo, ili bi trebali biti, zagovorniciIstine putem znanja, čitanja, proučavanja,istraživanja, dokazivanja, argumentiranja,a sve nabrojane ljudske odlikesadržane su u riječima IKRE' BISMIRABBIKE, prvoj Objavi časnome PoslanikuMuhammedu a.s. I zato što smo zanemariliprvu Objavu, naš Ummet dugovremena proživljava dekadencu na mnogimpoljima ljudskih djelatnosti. Muslimanijoš uvijek nemaju izgrađenu kritičkui analitičku misao kakvu su razvili europskinarodi. Na rješavanju tog nedostatkamoramo svi poraditi.Dr. Fatić se također osvrnuo na ciljevečasopisa “Semerkand”. Svojim tekstovima“Semerkand”, širi i promovira moralnevrednote u vremenu sveprisutnostigrijeha. Naša civilizacija je civilizacijimultipliciranja grijeha. Moral je na Zapaduizgubljena vrijednost. Postao je stvarmode. Mi muslimani možemo zapadnomčovjeku pomoći da ga opet pronađe, jersamo mi imamo pravu Istinu i još uvijekdonekle imamo sačuvanu porodicu. Naravno,prvi uvjet je da prvo sebi pomognemoi to ponovnim aktualiziranjemiščitavanja, tumačenja i primjene Kur'anai Sunneta u svakodnevnom život, a to jejedan od zadataka i “Semerkanda”. Zatonam je potrebna i sasvim nova metodologijatumačenja vjere i veća doza odgovornostiu tumačenju svetih tekstova. Tumačitivjeru ne može svatko, a to nam se,nažalost, danas često događa. Ako bi semogli ukratko definirati ciljevi “Semerkanda”onda bi se oni mogli sažeti u nekolikotočaka: promoviranje znanja, ibadeta,zikra i edeba, zaključio je dr. AlmirFatić. qMirza Mešić37JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJReportaža o entuzijastičnim i raspjevanim članicama ženskog zbora “Bulbuli”“Bulbuli” – zbor koji živi i pjevaposve u duhu sevdahaŽenski zbor “Bulbuli” već petnaestak godina djeluje u sklopu KDBH “Preporod”. Nedavno su pod vodstvom glazbenikai voditelja zbora Ismeta Kurtovića snimile prvi CD pod nazivom “Bulbuli”, a zbor se može pohvaliti i multietničnimsastavom.Filip Mursel Begović38JOURNALNekada je KDBH “Preporod”, barempo pričanju starijih članova, bio centarokupljanja zagrebačkih Bošnjaka. Nekiće reći da je to zato jer je 90-ih godinabošnjačka kulturna scena bila kudikamomanje razvijena. Danas se možemo pohvalitis mnoštvom bošnjačkih kulturnihudruga i asocijacija. Neki će reći da je“Preporod” okupljao ljude zbog nekadašnjegpredsjednika Ibrahima Kajana, kojije znao animirati i zainteresirati pridošlice.U svakom slučaju, prostor zagrebačkog“Preporoda”, kada nema događanja,promocija i sastanaka nažalost počestozjapi prazan. Jedina osoba koju ćete uradnom vremenu naći je ljubazna tajnica“Preporoda” Ajka Tiro Srebreniković.Ona će vas srdačno ponuditi kahvom ipožaliti se da je jedan od razloga slabeposjećenosti nedostatak knjižnice, kojuima, recimo, srpska “Prosvjeta”. Tako jedok u “Preporod” petkom ne stigne ženskipjevački zbor “Bulbuli”, koji već 15-ak godina djeluje pod kapom KDBH“Preporod”. Naime, Bulbulice petkom, uvečernjim satima, održavaju probe, a odnedavno će se moći pohvaliti prvim snimljenimCD-om. Riječ je o dvanaest antologijskihsevdalinki, koje su Bulbuliceotpjevale pod vodstvom glazbenika i voditeljazbora Ismeta Kurtovića. Kurtović,osim što se proslavio kao gitarist i pjevačpop-rock grupe “Drugi način”, do sadaima veliko iskustvo u komponiranju, snimanju,produciranju i aranžiranju zborskogpjevanja. Kurtović je godinamauspješno vodio ženski zbor Zagrebačkedžamije “Arabeske”, s kojima je snimionekoliko nosača zvuka. Naravno, ilahije isevdalinke nisu ista glazbena vrsta, ali,primijetit ćemo, pripadaju istom emotivnomsustavu bošnjačkog naroda. Onaj tkovoli sevdalinke, u pravilu će voljeti i ilahije,i obrnuto. “Arabeske” su, pod vodstvomIsmeta Kurtovića, postigle regionalnuprepoznatljivost, stoga, realno jeočekivati da će isti uspjeh postići i Bulbulice.Štoviše, sevdah je glazbeni sustavkojeg će svojatati svi narodi BiH, a od nedavno,i ostali narodi širom svijeta koji supostali zaljubljenici u tu bosansku narodnupjesmu. Da sevdalinka nije ekskluzivnopravo samo bošnjačkog naroda, dokazujei sastav ženskog zbora “Bulbuli”kojem bi se uz pridjev ženski slobodnomoglo dodati multietnični.Hvalevrijedan glazbeni eksperimentSlušajući prvi CD “Bulbula” ostat ćemozapanjeni kvalitetom snimljenog materijala.Nitko od “amaterskog” zbora nijeočekivao da će postići razinu koja možekonkurirati bilo kojem razvikanom zboruu Hrvatskoj i šire. Nadamo se samo da takvaliteta neće ostati nezapaženom i da ćeBulbulice, bez profesionalne podrškemarketinga i PR-a, uspjeti skrenuti pozornostna sebe. Oni koji se neće moći pohvalitiglazbenim sluhom i znati točnoocijeniti zašto neka glazba tako dobrozvuči, moći će, za razliku od glazbenogkritičara, puno jednostavnije objasniti dobarzvuk. Ako neki CD slušate iznova iiznova, ako vam se na njemu svidi više odjedne pjesme, znate da taj CD uistinu vrijedi,da nije za jednokratnu upotrebu.Upravo je tako kada je riječ o pjevanjuBulbulica. Jednostavno, njihov CD nećeteprestati slušati. Ismet Kurtović nam jerekao da je s Bulbulima želio napravitidrugačiji CD i stilski je radio kompromisizmeđu etno zvuka i tradicionalnog sevdaha,onako kako ga nosi od rođenja, prilagođenmogućnostima pjevačica. “Mojzaključak je da sam u većini pjesama utome i uspio, a neki aranžmani su mnogeljubitelje sevdalinke oduševili. Slijedećiput ćemo ići u još veće eksperimente. Zarazliku od prije, dogodilo mi se da sam odrazličitih ljudi čuo da im se sviđaju različitepjesme. To smatram uspjehom. Aranžmanisu pitki, teku kao med i mlijeko, avolio bih napraviti spot barem za jednupjesmu. Vidjet ćemo nakon promocijekoju uskoro spremamo u jednom velikomprostoru”, rekao je Kurtović koji se s Bulbulicamadružio godinama i dugo pokušavaorealizirati CD. “To traje 15 godina.Moji stalni pokušaji da se stabilizira ekipai stalne smjene generacije napokon suurodile plodom. Taman nešto uhodaš, anetko iz čistog mira nešto razbuca”,objašnjava Ismet i dodaje da zbor postoji15 godina, a par cura je kao ekipa postojalai prije. Ismet je došao 1995./96. napoziv Ibrahima Kajana, koji je tada biopredsjednik. “On je imao fin odnos premameni i uspješno smo surađivali. Tada samu raznim prostorima puno više svirao negosada. Godinama smo pokušavali naćizajednički jezik sa vodstvom 'Preporoda'i to nije bilo uvijek uspješno. Nakonmnogo godina uspjeli smo snimiti prvi cdi nazvali ga jednostavno Bulbuli. Pošto jeovo amaterski zbor, upustio sam se u eksperimentza koji nisam znao kako će završiti.Ne mogu svi pjevači otpjevati sve,moraš razumjeti ljude i njihove mogućnosti,a poklopilo se da sam uspio upotrijebitičetiri različita solo glasa.”Ovaj projekt ne bi uspio da Ismet nijeizabrao kvalitetne suradnike i instrumentaliste.Ismet će prvo spomenuti DragomiraHerendića Dragiannija, bivšeg gitaristu“Zabranjenog pušenja”. “Druženje snjim i njegova bezrezervna podrška je biojedini način da uspijemo. Proveli smobezbroj sati u Kloštar Ivaniću, gdje se na-

BOŠNJACI U HRVATSKOJlazi njegov studio, i treba za to imati živaca.Devet mjeseci smo snimali i više nismoračunali sate, a projekt smo radili odproljeća do Nove godine. Dragomir je izvrstanmuzičar i krasan čovjek. Našli smozajednički jezik i napravio je krasan mixte iskoristio maksimalno od svog studija.”Kurtović će hvaliti i slavnog člana“Novoga kvadrata”, poznatog strip crtačaIgora Kordelja, koji je napravio izvrsnolikovno rješenje i dizajn CD-a. Učinio jeto potpuno besplatno, kao poklon staromprijatelju, jer je s Ismetom surađivao još uDrugom načinu. “Edin Džaferagić, stalničlan 'Bulbula' i moj dugogodišnji suradniku raznoraznim muzičkim kreacijama,prekrasno je svirao harmoniku na ovomalbumu i bez njegovog osjećaja to ne bibilo to. Snimit ćemo mi još toga”, uvjerenoje uskliknuo Ismet Kurtović, a Edinovosviranje hvale i ostale Bulbulice kojimaovaj mladi profesionalac pratnjompomaže da se ne izgube u zahtjevnijojsevdalinci. Edin Džaferagić se nedavnooženio, te je u zbor uveo svoju supruguSelmu. Ismet Kurtović hvali i klarinetistaza kojeg kaže da je maestralno odsvirao.“To su bili pravi trileri, nisam ga uopćeposebno pripremao, samo smo uz kavicuokvirno dogovarali u kojem smjeru trebaići i Imanće Kadrijev – Štip je krasno odsvirao.”U realizaciji CD-a glazbeno jepomogao i profesor violine Bruno Urlić,bivši član “Zabranjenog pušenja”, koji je,po riječima Ismeta Kurtovića, osjetio sevdahi uvijek uspijevao napraviti mali originalnipomak u vlastitoj interpretaciji, ada odgovara zamisli interpretacije “Bulbula”.Urlić je na CD-u odsvirao sve gudače.Paul Kemph – Pavo je na klavirutakođer maestralno odradio sve što jeKurtović od njega tražio. “Posebno bi naglasioKemphov solo klavir na pjesmiKad ja pođoh na Bembašu. Uz ostale,hvala Safiudinu Alimoskom - Safiju, nakrasnom kaval (naj) solu u pjesmi Jutrosmi je ruža procvjetala. Htio sam više koristitinaj, ali ga je teško tehnički iskoristitijer ornamenti u sevdalinkama ne dopuštajunjegovu izvornost pa funkcionirakao flauta. Šalio sam se da ćemo drugiput više koristiti naj i egipatsku lutnju”,završio je Kurtović, dok su članice zboras interesom slušale što priča.Živim da pjevamŽenski pjevački zbor “Bulbuli” (foto Radomir Sarađen)Članice zbora: Sabina Abdurahmanović, Vesna Brlek, Hasiba Čaušević, Ajša Dedić,Nađa Dervić, Nada Domazet, Meliha Đenđo, Sanela Đuhera, Selma Džaferagić,Božica Grahovac, Elza Hasanamidžić, Mitheta Ibrahimpašić, Gordana Kram, AzraČimić, Ajša Manoković, Elena Paškvan, Marijana Pavlović, Majda Rožmarić, SabinaSoftić, Žana Stanzl, Svjetlana Šalaj, Enisa Travljanin, Izeta Velagić, Edin Džaferagić(harmonika), Ismet Kurtović (dirigent i voditelj)Najstarija članica “Bulbula” je MithetaIbrahimpašić, koja je zboru pristupila1998. godine. Nekad su “Bulbuli” nosilipridjevak djevojački, ali dolaskom ženarazličitih godišta, naziv zbora je promijenjenu ženski. “Nekada je zbor bio punonediscipliniraniji, danas su cure redovitijena probama, nema prodavanja zjake,telefoniranja i brbljanja dok se vježba.Razlika je u ozbiljnosti kojoj pristupamopjevanju, a za razliku od nekada Ismet jeuspio stvoriti veliki autoritet, bolje se postavio,što je rezultiralo novim članicamai sada ponosno možemo reći da imamomultietnički zbor.” Mitheta objašnjava daje razlog njenog dugog članstva u zborukontinuitet pjevanja koje seže u djetinjstvo.“Rođena sam sa sevdalinkom, odmalena pjevam, a posebno volim način nakoji Ismet pristupa sevdalinci. Od nas izvlačimaksimalno. Za razliku od voditeljaostalih bošnjačkih zborova, on naprostoradi drugačije aranžmane, prilagođava senama, a nas je 24. Ismetu također imponiranaša ozbiljnost pa se probe znaju produžitido u ponoć.” Mitheta je ponosnašto su u nekim pjesmama uspjele postićidvoglasje, a glasovi su posve različiti, solisticene imitiraju nikoga, jednostavno,ono što pjevaju to su samo one. Uvjerenaje, a to govore i reakcije onih koji su slušaliCD, da se Bulbulicama piše svjetlabudućnost.Jedna od Bulbulica, koja će svakakoplijeniti pažnju svojom duhovitošću, nametljivošćui neposrednošću je EnisaTravljanin. Ona bez ustezanja zna reći“živim da pjevam i kada ne bi pjevala nebi živjela.” Tolika želja za pjevanjem rijetkose viđa pa će Enisa, više pjevati negogovoriti. Ako ju nešto pitate uvijek ćenaći odgovor pjevajući neku sevdalinku.Ta neumorna zaljubljenica u sevdah pozvatće vas u stranu i na uho, samo za vas,otpjevati neku nepoznatu ili rijetku sevdalinku,koju je nedavno otkrila. Neizostavnije dio zbora, a često je u prvomplanu na putovanjima i u druženjima, teće se nerijetko, iz velike želje za pjevanjem,otimati za mikrofon. Uz Nadu Domazet,Mithetu i Enisu na CD-u se kaosolistica (uz Mithetu je otpjevala najvišesolo dionica) ističe se i Sabina Softić.Članica “Bulbula” je 10 godina. Ljubavprema sevdalinki rodila se u rodnom Kozarcu,a od pete godine živi u Zagrebu.Njeni roditelji su oduvijek slušali i pjevalisevdalinke. “Otac nije znao pjevati, alinas je volio slušati, a majka je pjevala isvirala usnu harmoniku. Nikada mi nedosadi sevdah koji mi se od djetinjstvaneizbrisivo usadio u srce. Trnci me prolazekada pjevam za 'Bulbule', potpuno seuživim. Nije bilo zahtjevno snimati CD,makar smo kao zbor prvi put susreli sa39JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ40JOURNALstudijom. U početku sam imala tremu, jerne znaš kako ćeš na koncu zvučati. Mojmuž Ismal preselio je na ahiret prije 12godina i uvijek je govorio kako moja ženalijepo pjeva, čak me je prijavljivao na natječajeradio postaje Karlovac, gdje samtri puta osvojila nagradu. Upravo mi jepjesma i druženja sa ženama iz zbora pomoglada izdržim onaj najgori period žalostiza suprugom. Liječila sam se pjesmom.”Sabina ima dva sina, Alena i Armina,i bili su presretni kada su čuli CD iu svakom smislu je podržavaju. “NakonCD-a očekujem da se malo više čuje za'Bulbule' jer naš višegodišnji rad je ponekadmukotrpan i treba imati volje. Kad biizostala koji petak s probe nedostajala bimi ta navika. Sa ženama iz zbora, koje nisumuslimanke i Bošnjakinje, slažemo seodlično i nama je cilj da nam pristupe ženekoje cijene i vole sevdalinku i koje zaistaznaju pjevati. Pritom nam nije važnokoje su vjere ili nacionalnosti. One suunijele i svježinu u zbor. Nemamo nikakvihproblema s njima, ni one s nama, jersevdah je pjesma svih naroda Bosne i šire,svugdje tamo gdje ga vole”, rekla namje Sabina.Vraćanje u Bosnu u kojoj nemamržnjeJedna od članica zbora koja nije Bošnjakinjaje Nada Domazet, po nacionalnostiSrpkinja, a gaji otvorenost premasvima onima koji su dobri. “Kod žena uzboru 'Bulbuli' prepoznala sam tu dobrotu.Nikad nisam mislila da ću ponovo naćisnage za pjesmu, s obzirom na rat i nato da sam došla iz Banja Luke 1993. godines mužem Tonkom. Ali, dobra prijateljicame je pozvala u 'Bulbule' i meni sesvidjela atmosfera koje kreiraju žene idjevojke iz zbora. Svidio mi se njihovduh i otvorenost. Nikada nisam doživjelanešto ružno, dapače, svakim danom mi jesve draže što sam pristupila zboru. Kadsam vidjela Ismeta, podsjetio me na mojufamiliju jer se nikada ne ljuti, uvijek jeiskren i sve što kaže u dobroj je namjeri.Onda i nemaš izbora nego lijepo pjevati.Ismet je pokretačka snaga zbora, ali zborfunkcionira i zbog cura, svake ponaosob,i zbog svake bi se isplatilo doći na probe.Uvijek ću pjevati i željeti drugima da pjevajujer je to prelijep osjećaj.” Nada, kojaje ujedno jedna od solistica na CD-u, nikadprije 'Bulbula' nije pjevala u nekomzboru, ali u njenoj obitelji svi vole pjevati,a sevdalinka je na prvom mjestu. “Zamene je sevdah vraćanje u prošlost, u onuBosnu u kojoj nema mržnje, u kojoj su svidobri komšije i gdje se jednostavno družii pjeva. To zajedništvo živi i danas, ali nažalost nije u prvom planu. Eto, upravo su'Bulbuli' dokaz tome i na tome ćemo i raditi– pjevati i održavati duh pozitivnosti,izvlačiti nešto dobro iz ljudi. To se, međuostalim, može sevdalinkom. Kad pjevašsevdalinku ne možeš misliti na ništa drugo,jednostavno je pjevaš, pa makar onanekima i bila u drugom planu.” Dokaz tojtvrdnji je i njen sin Danijel Domazet kojise također pridružio zboru i svira džembebubanj.Pjevanje je antistresna terapijaPrije dvije godine u “Bulbule” je pristupilaDalmatinka Svjetlana Šalaj, kojaje svojom strastvenom i entuzijastičnompojavom, ali i glasom, obogatila zbor.Svjetlana u mnogome doprinosi veselomduhu zbora, pa ćete upoznavši ju, uživatiu njenom energičnom govoru s dalmatinskimnaglaskom i zapanjiti se koliku odanosti ljubav pokazuje prema djevojkamai “Preporodu”. Zagrepčanka GordanaKram profesorica je njemačkog jezika uosnovnoj školi, u “Bulbulima” pjeva trigodine, a u zbor ju je dovela najbolja prijateljicaNađa, također članica “Bulbula”.“Došla sam samo poslušati pjevanje i tolikosam se oduševila da sam ostala. Prijenisam posebno slušala sevdah i znala samsamo nekoliko najpoznatijih pjesama.Oduševilo me je to što sevdah, osim štoima dušu, ima i priču, lijepu ili tužnu, punuživotnih momenata koje možemo prepoznatiu svakodnevnom životu. Uistinu,“Bulbuli” u Kutini 2007. godinekroz neke pjesme proživljavam i nekesvoje životne situacije. Kada sam kućidonijela CD 'Bulbula' i poslušala ga, naoči su mi navrle suze - toliko mi je lijepozvučao i nisam mogla vjerovati da je mojglas njegov dio. Ponosna sam na sebezbog toga.” Gordana će dodati da ju sevdahopušta, smiruje i oslobađa svih negativnihemocija. Šaljivo će reći da je to jenjena antistresna terapija. Gordana nijeBošnjakinja, a već u prvom kontaktu sazborom osjetila je toplinu jer su sve curebile kompletna pozitiva. “Trebalo mi jevremena da skužim bosanske fore i u početkunisam znala što je zezancija, a štoozbiljno. Prvi dan probe Enisa mi se potužilada ju bole koljena, a Ajša joj je odgovorilada mora uzeti hrvatsku domovnicui staviti ju na bolno mjesto, ali da biprošlo ne smije biti kupovna, nego onaprava. Eto, tako se mi zezamo”, dočaratće Gordana atmosferu u zboru. Sve ćeBulbulice potvrditi da je Ismet Kurtovićodličan voditelj, stručan, pun razumijevanjai strpljenja.Blaženi među ženamaAjša Dedić Bulbulima je pristupilaprije tri godine, otkada je otišla u penziju.“Za jednu umirovljenicu sudjelovanje uzboru je zaista važno, nešto posebno. Toje i zbog putovanja, ali najviše zato što miljubavlju i radošću ispunjava dušu i slobodnovrijeme, jer, mi smo kao jedna familija.I moj muž Mustafa me često pratina nastupima i dolazi na probe. Moj Mustafaje vrckav i zabavan čovjek, diže

BOŠNJACI U HRVATSKOJnam atmosferu, zeza se i sve nas bodri.”Njene riječi možemo apsolutno potvrditijer Mustafa je pun dosjetki, viceva i šala,a kada je riječ o Bulbulicama, možete gaprobuditi usred noći i on će ih svojimkombijem odvesti i na kraj svijeta. Ajšakaže da nikad prije nije pjevala, ali njenotac jest, zajedno s braćom. “Ma svi smomi u obitelji vazda pjevali. Kada samdošla u Bulbulice bila sam oduševljena iželjela sam sudjelovati, a Ismet mi je ujednom trenutku rekao da imam dobarglas i da mogu ostati. Bulbulice mi značene samo zbog pjesme, nego i zbog druženja,a bez sumnje Ismet je glavni motorpokretač. Znali smo se zezati da je Ismetblažen među ženama, ali imamo u zboru iEdina i Danijela, već trojicu blaženih”,veselo poručuje Ajša.Nađa Dervić je četiri godine članica“Bulbula”. Voli svu muziku, zapravo,ovisi o tome kako je raspoložena, a pjevasvu narodnu glazbu. “Uz neke se pjesme,posebno sevdalinke, rasplačem. SvakiBajram otplačem uz sevdalinke. Nevjerojatnoje da uz istu pjesmu ponekad plačem,a ponekad se veselim, zavisi oddruštva i prigode. Otkako sam ostala bezrahmetli majke, koja je jako lijepo pjevalai igrala kola, kao i nena koja je uz tosvirala i harmoniku, posebno me u srcedirne sevdalinka. Mamina obitelj je bilanadarena za pjevanje. Što sam starija sveme više vuku sevdalinke. Volim 'Bulbule'i 'Preporod' i dovodim dosta prijateljicana pjevanje. Jako su sretne i zadovoljne isada nas ima dosta za jedan kvalitetnizbor. Nije mi važna nacionalnost, ne gledamtako ljude, samo da su dobri u duši”,tvrdi Nađa za koju je sevdalinka tradicijakoju poštuje, ali pripada nekom drugomvremenu kojeg se nažalost samo s nostalgijomsjećamo i teško ga je živjeti. Međutim,osjećaji ljubavi koje ona proizvodiuvijek su isti. “Očekivala sam da će nasnimanju CD-a biti puno teže, ali nije –bilo mi je super. Muž Asim, ili moj dragiAsko, me podržava u pjevanju. I on lijepopjeva, a znamo zapjevati i u duetu. Znabiti pravi dernek sve do ujutro. Patim zaBosnom, a kada pjevam sevdah sve mevraća u nju iako u Zagrebu živim već 38godina”, naglašava Bulbulica Nađa.Ismeta smo prihvatile kaoposlušna dječicaNađa nije jedina koja dugo živi u Zagrebu.Majda Rožmarić pjeva u “Bulbulima”već šestu godinu, a u Zagrebu živi31 godinu. “Kada je Fudo Ahmetspahićosnovao Bosanu i pozvao me sebi, nekovrijeme sam pjevala u njegovom zboru,ali ja sam čula za Preporod, to jest da seovdje njeguje sevdalinka u pravom smislu,onako na starinski način, pa sam tudošla i ostala. Pritom ne mislim da Fudoradi loše, meni ovaj zbor jednostavno višeodgovara. Tu je u početku bilo jakopuno mlađih djevojaka kojima sam pogodinama mogla biti majka, i nakon nekogvremena počeli smo se pomalo osipatite su ostale pretežno gospođe u godinama.S onim mlađima dobro se slažemo.Tu smo prvenstveno zbog druženja iljubavi prema pjesmi. Ne umišljam si dasmo postale neke zvijezde nakon snimljenogCD-a. To je bio mukotrpan radi naša dugogodišnja želja, od traženjapjesama do traženja sponzora, što iziskujepuno novaca i vremena koje mikao zbor nemamo. Kada bi imali boljasredstva zasigurno bi mogli napraviti ibolji CD. Problem nam je organizacijapromocije CD-a, jer sve je vezano uz novac.”Majda nam je otkrila da je njenmuž Zagorac i da su joj djeca odrasla uovom podneblju, ali njen muž ju prati ipodržava te uživa u toj vrsti glazbe.“Ismetu je bilo puno teže kada je bilo višemlađih djevojaka od kojih je moždaimao i bolje glasove, ali ovo su sada zrelijiglasovi. Bojao se starijih, jer nijeznao kako ćemo prihvatiti njegov autoritet,ali mi smo ga prihvatile kao poslušnadječica”, objasnila je Majda.Za nas ne postoje graniceBulbulice ne bi uspjele snimiti CD danije bilo pomoći brojnih sponzora od kojihtreba ponajprije izdvojiti PoglavarstvoGrada Zagreba. Bulbulica Božica Grahovacradi kao menadžer “Dado Toursa”,turističke agencija koja je sponzorirala“Bulbule”. Naime, svu vožnju vezanu uzsnimanje CD-a “Dado Tours” je besplatnoodradio. Direktor i vlasnik ĆazimAsović je veliki poklonik “Bulbula”.“Jednom smo u Rijeku vozili 'Bulbule' isvidjela mi se atmosfera te način na kojione interpretiraju sevdah. Ja sam kaoosnovnoškolka plesala u folkloru, a i uobitelji, koja vuče korjenje iz HrvatskogZagorja, pjevale su se pjesme, izmeđuostalog i sevdalinke, jer je moja obiteljprirodno muzički nadarena. Pjevali smocijelu Jugoslaviju, a Bulbulice su me prihvatile,kao i ja njih, jer za nas ne postojegranice, a pjevati kajkavsku popijevku isevdalinku kod mene izaziva iste emocije.Meni je prekrasan bosanski mentaliteti oduševljena sam, recimo, Sarajevom izaista volim upoznavati druge narodnosti.”Božica misli da Hrvati vole sevdalinku,a njen sin Nenad i snaha Jasminka suoduševljeni te i druge pokušavaju zainteresiratiza sevdah i Bulbule. “Snaha menazove i kaže: Hej, Božica, imamo tulum,a ja u pozadini čujem cd Bulbula. Zar tonije uspjeh?”, pita Božica, a mi potvrdnoodgovaramo.Među zadnjima koja je došla u “Bulbule”,prije godinu dana, je Izeta Velagić.“Porijeklom sam iz Tomislavgrada, gdjesam bila aktivna u kulturnim društvima.Na folkloru su tada djelili nošnje, a meneje uvijek zapala srpska. Neću lagati, bilaje lijepa ta nošnja, a Hrvati bi razgrabiliostale. Tada nisam znala zašto. Nemampredrasuda, imam dosta prijatelja iz miješanihbrakova, moji sinovi imaju djevojkedruge vjere i ja sam ih prihvatila. Svimoji prijatelji Hrvati slušaju naš CD i svisu oduševljeni. U Tomislavgradu su serijetko svirale sevdalinke, svirale su seneke druge pjesme, a pravi sevdah samtek doživjela s 'Bulbulima'. I moji sinovitakođer. Ponekad me pitaju što znače nekeriječi u pjesmama, a ja im ne znamprevesti pa me bude sram.” Izeta nam jeobjasnila da Bošnjaci u Tomislavgradukao da nisu pripadali Bosni i kao da subili više Dalmatinci. “Nismo išli u Sarajevo,išli smo u Split. Meni je zanimljivo damoj sin, koji baš nije slušao sevdalinku,kada je čuo cd, ponudio se da besplatno'Bulbulima' napravi web stranicu.” Izetaje zajedno s mužem u Zagreb došla prijerata, a suprug, koji je bio dragovoljac Domovinskograta, razbolio se i umro 2005.godine.Na kraju treba napomenuti da nismorazgovarali sa svim članicama zbora. Tonije zato što to ne zaslužuju ili su manjevažne, već zato što, za vrijeme posjetenovinara “Journala” opravdano nisu bileprisutne na probi. Uvjereni smo da će bitijoš prilika, a ostaje nada da se ni jednačlanica neće osjetiti zanemarenom. Jer,više je nego jasno da su Bulbulice pjevačkizbor koji je ne samo ponos KDBH“Preporod”, već i čitave bošnjačke zajedniceu Hrvatskoj. Zbor je to koji svojomotvorenošću i multietničnošću dokazujeda je glazbena, ali i svaka druga komunikacijameđu narodima južnoslavenskogprostora itekako moguća. Zbor je to kojeg,što je više nego vidljivo ili bolje rečenona prvom CD-u poslušano, čeka blistavabudućnost. Jer, ako blistavost sevdalinkenije ishlapjela usprkos zubu vremenai svih nesretnih događanja na našimprostorima, ni oni koji poput Bulbula napravi način i u potpunosti njeguju njenduh – nisu manje blistavi. q41JOURNAL

HRVATSKAIzabran novi predsjednik Republike HrvatskePobjeda Ive Josipovića42JOURNALIvo Josipović novi je predsjednik RepublikeHrvatske i na tom položaju ostatće barem slijedećih pet godina. On je kaokandidat SDP-a u drugom krugu izboraza predsjednika Republike Hrvatske porazionezavisnog protukandidata MilanaBandića. Josipović je dobio 60,26% glasova,a Bandić 39,74%, s tim da ovdjetreba reći da je u samoj Hrvatskoj Josipovićdobio preko 62%. Bandić je, naime,pokupio glasove dijaspore (uglavnom izBiH). Da podsjetimo, nakon prvog izbornogkruga Josipović je osvojio 32,44%glasova, dok je Bandić (zagrebački gradonačelniki donedavni visokopozicioniraniSDP-ovac) osvojio 14,84% glasova.Josipovićeva prednost prevelikaNo, ako je kampanja u prvom krugu bila,barem što se tiče njih dvojice, nenapadačka,Bandić je već nakon objave prvih rezultatau prvom krugu najavio da neće štedjetiJosipovića, čime je napravljen radikalan zaokretu odnosu na dotašanju kampanju. Onje napao Josipovića da će sa njim upravljatipredsjednik SDP-a Zoran Milanović daljinskimupravljačem i nastavio tako sve do krajakampanje u drugom izbornom krugu.Ipak, koliko god bio uporan da ga se ne bismjelo tek tako otpisati, trezvenim razmišljanjembilo je jasno da je razlika iz prvogkruga toliko velika da Bandić nije imao šanse.Osim toga, raspored snaga od preostalihkandidata dao je naslutiti da Bandić baš nećeimati njihovu potpunu podršku.Gotovo svi pristojni kandidati poraženi uprvom krugu dali su potporu Josipoviću, odVesne Pusić do Nadana Vidoševića. DraganPrimorac se nije izjašnjavao, ali je i njegovašutnja sugerirala podršku Josipoviću, a najzanimljivijeje da se ni HDZ kao vodeći članvladajuće koalicije nije izjašnjavao u koristni jednog kandidata, iako pripada desnici nakoju je računao Bandić. Čak što više, predsjednicaHDZ-a i hrvatske Vlade JadrankaKosor svojom je šutnjom zapravo sugeriralapodršku Josipoviću, što je bilo jasno čitajućinjene izjave između redova, a i samom činjenicomda jedna desna stranka nije dala otvorenupodršku desnom kandidatu.Još na samom početku drugog krugaprema istraživanju koje je agencija Pulsprovela za Novu TV, SDP-ov kandidat dobivaoje 56,3% glasova, dok je nezavisniMilan Bandić dobivao 31,60% glasova, štoje manje nego je Josipović dobio u prvomkrugu. Teško je reći kome bi se priklonililijevi, a kome desni birači, no iz istraživanjase moglo vidjeti da su birači Nadana Vidoševićai Vesne Pusić naklonjeniji Josipoviću.Ovo dvoje kandidata su ionako vrlo brzonakon završetka prvog kruga dali otvorenupodršku Josipoviću. Čak 50% biračaAndrije Hebranga naklonjeno je MilanuBandiću, dok su birači Dragana Primorcapodijeljeni, iako blago naginju Bandiću.Josipović je tako već tada bio u velikojpsihološkoj prednosti. Imao uvjerljivuprednost na cijelom istoku. U Slavoniji zanjega su glasali i u sredinama gdje je HDZna vlasti ili gdje su lokalni čelnici podupiraliBandića. Bio je u prednosti i u mjestimasredišnje Hrvatske, izuzev Gospića, tena sjeveru i Istri (osim Pazina), čak i Zadrui Splitu, iako je splitski gradonačelnikŽeljko Kerum dao podršku Bandiću. A uZagrebu, u kojem je Bandić na vlasti 10godina i gdje je na prošlim lokalnim izborimaponovno izabran za gradonačelnika,dobio je 15,64% glasova, dok je Josipovićosvojio glasove 34,57% građana.21 istražna radnja protiv BandićaVrlo precizni rezultati objavljeni su inešto kasnije, u Novoj godini Josipović jei dalje imao veliku prednost pred protukandidatomMilanom Bandićem. No,istraživanje Cro demoskopa, koje je 28. i29. prosinca 2009. provela agencija “Promocijaplus” na 1.500 ispitanika, pokazalaje da među biračima koji će izaći naizbore Josipović sada ima nešto manjupodršku, 53,5%, dok je Bandiću potporamalo porasla, na 33,7%. Čak je 12,9% biračabilo neodlučno, tako da su u preostalih7 dana dvojica kandidata imali zadatakda potaknu neodlučne i apstinente daizađu na izbore i glas daju upravo njima.Ovo istraživanje javnog mnijenja pokazaloje kako će glasati i birači poraženih kandidataiz prvog kruga. Formirane su tri skupineizborne podrške. Prvu skupinu činili suglasači kandidata koji su se priklonili na stranuMilana Bandića i nju su činili birači AndrijeHebranga, Miroslava Tuđmana i VesneŠkare-Ožbolt. U drugoj su skupini znatanbroj glasača Vesne Pusić i Damira Kajinapodržavali su Josipovića. Posljednju skupinučinili su glasači kandidata iz prvog kruga kodkojih nema izrazitije potpore niti jednom odova dva kandidata, međutim i tu je bilo vidljivoda biračko tijelo Vidoševića blago naginjena stranu Josipovića, dok biračko tijeloDragana Primorca i Josipa Jurčevića blagonaginje na stranu Milana Bandića.Tako su se birači trećeplasiranog AndrijeHebranga u drugom krugu u 56,8%slučajeva opredjeljivali za Milana Bandića,a u 12,7% za Josipovića. Birači nezavisnogkandidata Nadana Vidoševića neštočešće birali su Josipovića (40,2%) negonezavisnog Milana Bandića (33%), a čak72,5% birača Vesne Pusić opredijelilo seza Josipovića, a 8,8% za Bandića. Od Primorčevihglasača njih 38,2% podržavaloje Bandića, a Josipović je dobivao 29,1%.Više od pola glasača Miroslava Tuđmana(51,6%) u drugom će krugu bilo je za Bandića,dok ih je 9,7% bilo za Josipovića.Kajinovi glasači uglavnom su bili za Josipovića(73,3%), a za Bandića 10%.Tako je pobjedom Josipovića završenautrka za Pantovčak. Ovdje ostaje još jednopitanje: “Zašto se Bandić odlučio upustiti uutrku za predsjednika Republike kad je jasnoda je pozicija gradonačelnika Grada Zagrebadaleko unosnija i jedna od takođerutjecajnijih u državi?” Financijski, pa i utjecajnou nekim sferama, isplativije je biti zagrebačkigradonačelnik nego predsjednikRepublike koji baš i nema velike ovlasti.Unutarnju politiku vodi premijer po Ustavu,a to je opet, ako ćemo po tome mjeriti, područjei gradonačelnika, barem u gradu ukojem vlada. Međutim, protiv Bandića jepokrenuta 21 istražna radnja za korupciju ikriminal u Gradu Zagrebu (primjerice izgradnjajavnog WC-a plaćena je 11.000 eurapo kvadratnom metru), a koju vodiUSKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranogkriminala). Kako su USKOK tetajne službe po Ustavu i pod ingerencijompredsjednika Republike, da je Bandić izabranza predsjednika, mogao je lako utjecatina tok istrage. Zato se i kandidirao za predsjednika,inače je suludo napustati tako unosnufunkciju zagrebačkog gradonačelnika.Prema reakcijama iz svijeta, izbor Josipovićadočekan je blagonaklono i u nadida će Hrvatsku nastaviti voditi u smjerukojeg je zacrtao njegov gotovo odličniprethodnik Stjepan Mesić. qEdis Felić

Razriješen najveći misterij predsjedničkih izbora – Bošnjak na izborima, musliman u behutu i Nur na putuNa izborima i u behutuHRVATSKAZašto su “šejh” Ševko Omerbašić i narodni tribun Šemso Tanković te cijela regimenta njihovih adlatusa, baš po uzoruna Katoličku crkvu, podržali stanovitog Milana Bandića u utrci za predsjednika Republike, Tanković i izrijekom?Faris NanićNa pitanje iz podnaslova, na prvi pogledprostodušni je odgovor dao saborskizastupnik svih Bošnjaka i ostalih ex-YUmanjina koji je pred TV kamerama iskrenoizjavio kako podržava Bandića jer jeon muslimanima dao igralište za Nur krajdžamije. Nakon te, pokazalo se analfabetimapoput Vašeg autora, politički osviještene,uravnotežene, zrele izjave, nadasveutemeljene na faktima i baš u kontekstuizbora za šefa države, Bandićevim su segradom, poput munje, dakle brzinomsvjetlosti, proširila pitanja, tajanstvena,zastrašujuća: Što je to, tko je to Nur, daprostiš? Čime to prijeti Šemso? Znači lito da će, ne izaberemo li Mikija, strašniNur svoje igre s igrališta kraj džamijeprenijeti, o nesreće li, na igrališta širomgrada i države nam jedine? Ima li kakveveze taj Nur s ratničkom igrom Hrvata naKorčuli koja pokazuje borbu protiv Turaka,a izvodi se pod nazivom Moreška nemuslimanskimturistima za vrućih ljetnihnoći? Strah koji se proširio glavnim gradom,dodatno je pojačan dirljivom scenomkada, okupljene hodže, Milanu Bandićuu biblioteci Islamskog centra u Zagrebu,pod budim okom predsjednikaMedžlisa Islamske zajednice Zagreb,Mirsada Srebrenikovića, s neskrivenimdivljenjem upućuju stidljive poglede, dolijevajućimu kahvu u findžan, nadajućise da će ih njegov čvrst, ali sanjiv, malomutan pogled Vođe, inače uvijek usmjerenu pravcu budućnosti, oplaviti svojomblagošću. Prenijeti dio bereketa na njih,skromne Božije sluge. Znali su, pri tom,ovi alimi, da je najjača vjera ona novoprobuđena,da je najintenzivnija vjera onabivšeg člana i sekretara Saveza komunistai da se i oni s tog čistog izvora mogunapojiti i trajno napajati. Još ako tako mislii Kaptol...Panika i strahPočeli su prvi znakovi panike u Bandićevugradu. Nepoznat netko naredio jeistragu. Kako nisu pronašli profesora Baltazara(navodno na odmoru u Dubaiju, štoje već pobudilo dodatne sumnje i strahove,zašto baš Dubaiju), aktivirali su moćnu, adomoljubnu obavještajnu zajednicu.Ta je sablasna zimska, duga noć intenzivnepredizborne kampanje protekla ugrozničavom obavještajnom radu koji jepred jutro donio plodove. Otkriveno je štoje to Nur. Prije svega, nije riječ o osobi nititajnoj organizaciji, a ponajmanje o kakvojterorističkoj ćeliji Al Kaide. Hrvatskeobavještajce, sve rasne, nepolitizirane specijalcekoje je uzgojio sam Tomislav Karamarkodok je šefovao obavještajnim službama,ispočetka je zbunjivao akronim NKispred naziva Nur. Preciznom i munjevitomakcijom, do značenja toga akronimadošli su uvidom u rezultate treće zagrebačkenogometne lige, što je bio doista divljenjavrijedan poduhvat. Jasno vam je, naravno,kao što je bilo jasno i vrijednim hrvatskimobavještajcima, riječ je o nogometnomklubu Nur iz Zagreba, čiji je osnivačIslamska zajednica, a dugogodišnjidužnosnik je i Šemso Tanković, klubu kojise već godinama priprema za diverzantskuMilan Bandićakciju zauzimanja Dinamovog statusa ipoložaja u glavnom gradu svih Hrvata isvih hrvatskih Bošnjaka i muslimana. Mamiću,usprkos i njegovim vezama s Bandićemusprkos. Bandić izdajnik Dinama? - unevjerici se pitaše Zagrepčani. Bandić promotornogometne konkurencije s Borovja?Je li to moguće? Quo vadis, Croatia?Zagrepčani su odgovorili promptno.Umjesto u Rim, poput Gospodina i ŠimunaPetra, krenuše na drugi krug predsjedničkihizbora. Unatoč smanjenju cijenesata parkiranja, ustrašeni napredovanjemNura prema prvoj ligi i ugrozom jedinogim Dinama, većinom glasaše za nevjernika,agnostika, agenta centara moći, čovjekakoji nije iz naroda, pa čak niti bošnjačkog.Okrenuše leđa Bandiću jer se Dinamudrznuo prijetiti Nurom i to, posredstvomŠemse koji je nekada bio strastveni hajdukovac.Neoprostivo, pa čak i Milanu. Iakosu s mimbera odjekivali pozivi muslimanimada se glasa za prijatelja koji se takvimdokazao (vjerojatno igralištem na gradskomzemljištu kojim se može služiti cijelamjesna zajednica), a šejhu-š-šujuh u43JOURNAL

HRVATSKA44Hrvata, Ševko Omerbašić, ukazao se predTV kamerama kako na nogama dočekujeGradonačelnika i uz širok osmijeh, uvodiGa u odaje, na kahvu. Iako je, prije toga,pomno osluškivana jeka s Kaptola i dobrose čulo kako od tamo podržavaju Milanajer je vjernik, domoljub, zaštitnik Domovineod crvene opasnosti i tome slično. I navijaza Dinamo, a najradije bi se prerušio ukonja. A, bogme, govori i engleski. Ke?Taj vražiji engleski drag je velikoj većinibošnjačkih lidera u Hrvatskoj jer ga i onigovore tečno i tako komuniciraju s cijelimsvijetom. Kroejša spiking. Ili Bosnia, svejedno.Da te ceo svet razume.Agnostik na potezuNakon pijane izborne noći, ujutro suse stekli uvjeti i za neke ozbiljne raščlambe.Tako su punditi došli do zaključka daje jedan od najvažnijih razloga Bandićevaporaza u Njegovom gradu, što je odlučiloukupni poraz na izborima, bio bijes Zagrepčanakoji su, ponovo preslušavajućiŠemsinu vješto sročenu izjavu, shvatili daBandić gradske pare, umjesto za Dinamovstadion, daje za igralište NK Nur. Toje bila kap, tvrde, upućeni, koja je prelilačašu. Za hrvatski, domoljubni Dinamovstadion prijeti nekim referendumima, adiverzantskom, niželigaškom Nuru, zapar glasova, daje igralište i to kraj džamije.A gdje je crkva kraj maksimirskog stadiona?– pitali su se. Ili, gdje je maksimirskistadion kraj crkve? Paradoks. Glasalisu za agnostika jer im vjernik nije jamčiozaštitu od muslimanske nogometne diverzije,čak ju je i podržavao. No, povijest jepuna pradoksa. To samo potvrđuje da jeovaj neobični i tajanstveni niz događajaprovocirao promjenu kvalitete, paradigmedruštvenih odnosa u Hrvatskoj. Našiće potomci biti ponosni da je jedan ŠemsoTanković bio pokretač kotača sudbinei to mudrom, ali opet pažljivo balansiranom,iako donekle politički provokativnomizjavom s dalekosežnim posljedicama.Aferim, saborski zastupniče.Na novom je predsjedniku, Ivi Josipovićuda smiri strasti i dadne odgovore naneka postavljena, a presudno važna pitanja.Prvo je, zasigurno, može li se, i pod kojimuvjetima, dozvoliti oporbena nogometnasituacija u glavnom gradu. Drugo, kako ćesada funkcionirati kohabitacija jer su, znase, Bošnjaci, preko Tankovića, jedan odnajvažnijih stupova vladajuće koalicije.Treće, i možda najvažnije je kako reguliratinogometnu vjersku zajednicu, po uzoruna status ostalih vjerskih zajednica u Hrvatskoj.Ovo potonje čini se teškim zadatkom,čak i za vrhunskog pravnog stručnjakapoput novog predsjednika. Naime, zarazliku od tradicionalnih vjerskih zajednicakoje, u to smo se uvjerili, ne daju podrškupolitičkim kandidatima i ne miješaju se upolitiku, nogometna vjerska zajednica imapolitičkih, uglavnom oporbenih pretenzija.Time direktno ugrožava stanje stvari, ali ijednog Mamića, jednu instituciju, te neugodnoi nelegitimno propitkuje domoljubljei rodoljublje Kluba, Svetinje, neplatišeporeza za kojim se ide i u nebo i u pakao.Odgovore na ova prevažna pitanja odnosacrkve i države, Josipović je dužan Zagrepčanimakoji su mu, više nego svom Gradonačelniku,poklonili povjerenje. Jer, dok jesrca, bit će i Kroacije, ili Dinama. A Josipovićne želi, poput njegova prethodnika,polemiku s crkvom. Za polemiku, a moždai dogovor s nogometnim vjernicima, moždabi bio spreman. Bandić, koji je vjerojatnosvjestan kardinalne greške, Zagrepčanimaje dužan objašnjenje svog nečuvenogponašanja, nezapamćene podrške nečemušto je nogometno, a nije Dinamo. Sva sreća,pa ostaje šef grada i ima prilike sve toispraviti. Možda, na koncu Bošnjaci budusebebom dovršetka maksimirskog stadionakad Mile odustane od referenduma. Bogme,postadosmo politički faktor u zemlji.A posebno nogometni. qPredsjednik Republike Stjepan Mesić uzburkao Balkan u predvečerje svoga mandataPresjecanje koridora u slučajurušenja BiHJOURNAL“Kada bi Dodik u RS eventualno raspisaoreferendum o odcjepljenju od BiH,odmah bih vojskom prekinuo koridor uBosanskoj Posavini”, izjavio je u siječnju2010. na jednom neformalnom razgovorusa novinarima predsjednik Republike HrvatskeStjepan Mesić i time izazvao burnereakcije u Dodikovom entitetu, Srbiji,ali i Hrvatskoj te BiH. Koridor o kojemuMesić govori 15-ak je kilometara širokteritorijalni pojas sjever-jug, koji kodBrčkog povezuje istočni i zapadni dioDodikovog entiteta, a od hrvatske granicekod Županje udaljen je 30-ak kilometara.I dok se reakcija velikosrba mogla iočekivati, pomalo je iznenadila ista takvau nekim hrvatskim krugovima, prije svegaonim zagovornicima tzv. Herceg-Bosne,ali i nekim bosanskim dušebriznicimaiz SDA.Reakcije velikosrba bile su očekivane.Tako je jedan od njih, član PredsjedništvaBiH Nebojša Radmanović istakaokako je Mesićeva izjava “ratnohuškačka”i dodao da ga ona nimalo ne iznenađuje.“U deset godina svog predsjedničkogmandata Mesić je dao nebrojeno provokativnihizjava kojima se direktno miješaou unutarnje odnose BiH, uglavnom naračun RS, zbog čega su mu aplaudirali udrugom entitetu BiH, ali ova posljednjadana na kraju mandata tek nam otkrivapravog Mesića kao političara i državnika”,kaže Radmanović.“Mesić se svojevremeno javno hvalioda je razbio Jugoslaviju, a sada bi sa vojskomi ratovao u BiH. Malo mu je što jeregularna hrvatska vojska u proteklom ratuokupirala dio BiH, ubijajući Srbe uMrkonjić Gradu i drugim mjestima RS,uništila njihovu imovinu, već sada fantazirao navodnim odcjepljenjima i novimratnim sukobima. On je spreman i NATOuvući u rat u BiH, samo da bi izliječiosvoje političke frustracije.”Osuđujuće reakcijesamoproglašenih mirotvoracaRadmanović je dodao da će Mesić ubudućnosti biti “samo politički penzio-

HRVATSKAner”, pa se “ništa neće pitati u Hrvatskoj,a još manje u BiH, gdje su Hrvati biračipokazali što misle o njemu i njegovompredsjednikovanju”. Mesić je na krajumandata, po njemu, iskreno priznao štomisli o RS i BiH, “iako smo to”, kaže,“znali i ranije”, ujedno optuživši predsjedavajućegPredsjedništva BiH Željka Komšićada ne osuđujući Mesićevu izjavupokazuje “da su oni tako nešto zajedničkii planirali”.“Na sreću, novoizabran predsjednikRepublike Hrvatske najavljuje novi, smirenijipristup u odnosima između RepublikeHrvatske i BiH, daleko od konfliktnihi zapaljivih izjava svoga prethodnika”,rekao je Radmanović.I u Srbiji su bile slične reakcije. “NamjeraSrbije je da upozori da opasne riječii izjave nisu dobrodošle u regionalnompolitičkom govoru. Srbija ne želi poremetitisvoje bilateralne odnose s Hrvatskomi vjerujemo da s novim predsjednikom ivladom Hrvatske možemo postići konstruktivandijalog i riješiti niz otvorenihpitanja koja se tiču naših sunarodnjaka utoj zemlji, zaštite kulturnog blaga”, kazaoje predsjednik Boris Tadić.On je dodao kako će Srbija nastavitikonstruktivan dijalog s Hrvatskom, ali daslužbeni Beograd ima “odgovornost upozoritina izjave koje dolaze iz drugih zemalja”.To je i učinio na sjednici Vijećasigurnosti UN-a na kojoj se razmatralonajnovije izvješće o radu misije UN-a(UNMIK) na Kosovu.No, od velikosrba se to i moglo očekivati.Pomalo su bile iznenađujuće reakcijei u Hrvatskoj i BiH gdje nisu bili ništanježniji prema predsjedniku Mesiću. Radise o onima koji su podržavali paradržavnutvorevinu tzv. Herceg-Bosnu i zapravonije ni čudo da su stali na stranuvelikosrba. No, ovdje je licemjerno odnjih što su se predstavljali kao mirotvorci,a krajem prošlog stoljeća bili su ratni huškači.Prema njima, sada je predsjednikMesić postao problem, iako je samo htiozaštititi Bosnu i Hercegovinu, iako su onizapravo bili cijelo vrijeme problem inzistirajućina podijeljenoj BiH. Tako je zamjenikpredsjednika HDZ BiH Niko Lozančićocijenio da izjave koje zaoštravajuodnose na ovim prostorima nisu dobrodošlei da ne doprinose razvijanju dobrihodnosa među državama u regionu, ali ni uBiH. “Iracionalno je komentirati izjavebivšeg predsjednika, jer novi šalje porukesuradnje i dogovaranja. Prijetnje bilo kojevrste, od bilo koga, nisu dobre. Ne podržavamnikakve radikalne poteze ni od koga”,naglasio je Lozančić.Stjepan MesićZar i ti, sine Bakire?Član Predsjedništva SDA BakirIzetbegović bio je, tako se htio pokazati,iznenađen Mesićevom izjavom i poručioje da u BiH nijedna vojska, osim Oružanihsnaga BiH, nije dobrodošla. “Ne dolaziu obzir da Mesićeva vojska, bez obzirana njegove dobre namjere, dolazi u BiH,niti Dodik može imati svoju vojsku”, rekaoje Izetbegović i poručio kako Mesićne treba braniti BiH od Dodika. “Znat ćemose mi sami braniti od njegovih avanturau koje se on, ustalom, neće ni upustiti.Ovo je sve predizborna kampanja”,kazao je Izetbegović. Ipak, bez obzira kakoIzetbegović obrazlagao svoj stav, pametnijemu je bilo da barem šuti kad većnije stao u Mesićevu obranu, jer je timesamo dao doprinos hajci na hrvatskogpredsjednika. Jedini koji je dobro razumiopredsjednika Mesića bio je, čini se,Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, rekavšida je izjava Stjepana Mesića potvrdada ovakva BiH nije održiva i da onapredstavlja stalnu prijetnju kako za unutrašnjutako i za stabilnost u regionu. “Zatoje nužno provesti temeljitu ustavnu reformuu BiH”, kaže Ljubić.U priopćenju iz Ureda predsjednikaRepublike Hrvatske jasno se obrazložiloo čemu je riječ. “Dakle, spekulirao je onečemu što bi se moglo dogoditi, kada bise dogodilo nešto drugo - konkretno odcjepljenjeRepublike Srpske od neovisnei međunarodno priznate Bosne i Hercegovinei njezino pripojenje Republici Srbiji.”Ured smatra kako predsjednikove riječiu osnovi treba shvatiti kao radikalnoformulirano upozorenje da svijet ne bismio zatvarati oči pred Dodikovom politikomi mogućim učincima te politike,kao što je predugo zatvarao oči pred politikomSlobodana Miloševića koja je dovelado dezintegracije bivše Jugoslavije ukrvavim ratovima. “U isto vrijeme predsjednikMesić je želio krajnje jasno rećikako bi raspad nama susjedne i prijateljskeBosne i Hercegovine za Hrvatsku bioapsolutno neprihvatljiv. Predsjednik je,naravno, svjestan činjenice da samo Hrvatskisabor može odlučiti o angažiranjuOružanih snaga RH, što nikada i ni na kojinačin nije dovodio u pitanje.”Što se pak tiče stabilnosti i normaliziranjaprilika u regiji, Ured predsjednikapodsjeća kako je napredak što je u proteklomedesetljeću postignut na tome područjuu dobrome dijelu rezultat dosljednihnapora predsjednika Mesić. “Na žalost,ti napori u posljednje vrijeme ne nailazena odjek kod nekih od onih koji su unjima prirodni partneri i koji sada, bezikakve stvarne osnove, žele optužiti RepublikuHrvatsku i njezinoga predsjednikakao one koji dovode u pitanje, ili ugrožavajusigurnost u jugoistočnoj Europi”,stajalo je u priopćenju.I sam predsjednik Mesić pojasnio jesvoje stajalište koje je, ako ćemo gledatiistini u oči, od početka svakom normalnomi onom tko voli BiH bilo jasno. “Hrvatskaje jamac Daytonskog sporazuma.Kada bi Dodik referendumom o odcjepljenjusrušio Daytonski sporazum, RepublikaSrpska odmah bi morala nestati, izato bih vojno prekinuo koridor”, objasnioje novinarima Stjepan Mesić.“Nevjerojatno je koliko Dodik varameđunarodnu zajednicu. On igra na kartuzamora: misli da će se svijet umoriti odBiH, a on će tada raspisati referendum oodcjepljenju, netko će se nekoliko danabuniti, a onda će sve splasnuti i velika Srbijabit će ostvarena”, kazao je Mesić.Upitan je li to svoje mišljenje izniopredstavnicima međunarodne zajednice,Mesić je odgovorio da jest, ali nešto blažimriječima.Iako je izazvao reakcije velikosrba,ali i desničara ljubitelja paradržave, tzv.Herceg-Bosne, predsjednik Mesić je jedinipolitičar koji je jasno pokazao, bez pretjeranogfilozofiranja kako treba riješitiDodikov šovinizam. Time je uprkos svimaonima koji su ga proglasili ratnohuškačempokazao zapravo da paradržavnetvorevine na tlu BiH konačno treba eliminirati.Baš one koje su stvorili samoproglašenimirotvorci. qEdis Felić45JOURNAL

HRVATSKAJe li Hrvatska samo katolička zemlja?Dragi naši muslići i Srbi –asimilacija ili zbogom!Ja JESAM imala problema i u osnovnoj školi, i u srednjoj, a i na fakultetu zbog vjerovanja u Allaha dž.š. “Ja nisam!”,kažu neki moji prijatelji, sekularni muslimani. Drago mi je zbog njih. Jasno da je tako kada su oni svoje vjerovanjeskrivali ili za gutljaj, dva pive s radošću zatomili. Samo privremeno, jer bilo je ionako svejedno. Na neobične načinehrvatski nacionalni čistunci uvijek su uspjeli otkriti skrivene muslimane, ali i Srbe. Uzalud vam je bio trud asimilacije,međunarodno ili promijenjeno ime, kada su neki željeli da vas jednostavno nema. Jednom musliman, uvijek musliman– govorili bi kao da je riječ o narkomanima, sifilitičarima, gubavcima.Mirsada Begović46JOURNALKažu da su prava manjina u Hrvatskojna visokoj razini. U pravu su ti statističarikoji priželjkuju europsku budućnost Hrvatske,ako ta prava uspoređujemo sa statusommanjina u susjednim državama, primjericeSloveniji, ali i u nekim drugim europskimzemljama koje nama postavljaju uvjete zaprimitak u tu istu Uniju. Na toj razini pravatrebamo biti zahvalni, no, iz generacije ugeneraciju ponavljaju se isti problemi i činise kao da se vrtimo u začaranom krugu. Kakoimplementirati nešto što po demokratskimnačelima nalaže zakon, ako neki šovinistiuporno raspolažu jednakom razinomvjerske i nacionalne netrpeljivosti, isključivosti,mržnje i mnoštva drugih predrasuda.Vjeronauk u školama, da ili ne? – nezahvalnaje tema za pisanje. Vjerska obilježja udržavnim institucijama ovom prigodom nećemoni spominjati, jer vidjeli smo što sedogodilo kada je to učinio sada već bivšipredsjednik Stjepan Mesić. Zamislite kadabi građani Hrvatske islamske vjeroispovijesti,po pravilu jednakovrijednosti, počeli nasvojim radnim mjestima vješati zvijezde ipolumjesece, bismille, kada bi djecu u školeispraćali uz tekbire i pod maramama. Dakle,nećemo biti protiv ukoliko bi sve vjeroispovjestibile jednako zastupljene kao štonalaže zakon. Po tome bismo u školama iostalim državnim institucijama vjerojatnoimali: Isusa na križu u katoličkoj i pravoslavnojlikovnoj interpretaciji, Gospu odKamenitih vrata, mjesec i polumjesec i židovskuDavidovu zvijezdu. Međutim, tu jei mnoštvo drugih religioznosti pa bi moralipo tome dodati i Budu, Šivu, Krišnu, raznegurue, avatare i druge osobe koje neki građaniobožavaju. U tom slučaju, dakle, vjerskejednakovrijednosti po zakonu, mi u razredune bi imali mjesta za ploču pomoćukoje mališani stječu svoje znanje, jer dolaskomnovih new age religija zid bi iscurio izučionice. Članak 41, Ustava Republike Hrvatskekaže kako su sve vjerske zajednicejednake pred zakonom, da su odvojene oddržave. Ali, na žalost činjenice danas govoresasvim suprotno. Možda na papiru jestetako, ali zasigurno ne i u praksi. Nedavno jegradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandićsvečano i ponosno otvorio osnovnu školuu Sesvetama. U njoj se, a vjerujemo i umnogim drugim diljem Hrvatske, direktnokrši Ustav.Moj brat Senad i ja, kao djeca išli smou mekteb u Tomašićevoj ulici, još dok nismoimali lijepu Zagrebačku džamiju spripadajućim učionicama, klupama, stolcima,fontanom, nogometnim igralištem...Na pauzi smo dobivali polovice somuna sasirom ili mljevenim mesom u saftu, po izboru.Mehmed ef. Sarajlić, Asim ef. Badić,Muhammed ef. Salihbegović i drugitadašnji vjeroučitelji, bili su naši neprikosnoveniheroji. Pod njihovim smo vodstvomizgovarali prve bismille, subhaneke,fatihe, učili pravilno klanjati, učili kakosu svi ljudi jednaki, kako ne smijemomrziti nikoga, na mevludima izvodili ilahiju“Ja sve ljude volim, to su braća moja..”,družili se s ostalom djecom i uživaliu tome. Majka nas je i po najvećem snijeguvodila subotama i nedjeljama ujutro, inije joj bilo teško. A ni nama. U početkusmo se, ruku na srce radovali tim porcijamamirisnog somuna, a kasnije i dobrimporcijama imana. Senad, Mirsada, Zemira,Muhamed, Adnan, Tarik, Harun, Fatimanisu bila “čudna imena”. Čudna su bila Elvis,Denis, Damir, Edita, pa i Filip, djecaonih “modernijih” muslimana. U školi, akasnije i na fakutetu bilo je drugačije. Sjećamse pitanja svojeg nedavno preminulogprofesora fonetike Ive Škarića, pokoj muduši, koje i nije bilo vezano uz ona ispitna,“Kakvo vam je to ime, Mirsada? Muslimansko?”ili “Vjerujete li vi Mirsada uAllaha? Sad ćemo vidjeti hoće li vam pomoći.”Naravno, nije mi pomogao, na načinna koji je to on mislio. E, pa, izgleda dase ništa nije promijenilo u toj, za manjine“obećanoj” zemlji. Je li Hrvatska samo katoličkadržava? Bivati ili ne bivati u njojodzvanja kao eho pitanja koja se ponavljajuiz generacije u generaciju.Ja JESAM imala problema i u osnovnojškoli, i u srednjoj, a i na fakultetu zbogvjerovanja u Allaha dž.š. “Ja nisam!”, kažuneki moji prijatelji, sekularni muslimani.Drago mi je zbog njih. Jasno da je takokada su oni svoje vjerovanje skrivali, ili zagutljaj, dva pive s radošću zatomili. Samoprivremeno, jer bilo je ionako svejedno.Na neobične načine hrvatski nacionalni čistunciuvijek su uspjeli otkriti skrivenemuslimane, ali i Srbe. Uzalud vam je biotrud asimilacije, međunarodno ili promijenjenoime, kada su neki željeli da vas jednostavnonema. Jednom musliman, uvijekmusliman – govorili bi kao da je riječ onarkomanima, sifilitičarima, gubavcima.Moj brat Senad imao je problema i u vojsci,radi vjerovanja u Allaha dž.š. Nismojeli svinjetinu ni ispijali pive u društvu. Toje bio problem. Ne nama, naravno. DanasSenadova kćerka Dalila ima problema, veću prvom razredu, jer su današnja katoličkadjeca u kvartu “naprednija” od nas u njihovimgodinama. Ili je razlog tomu što dolazeiz “katoličkije” države, prostora neka-

INTERVJUNedžad Latić, publicist, književnik i predsjednik Narodne bošnjačke stranke za “Preporodov Journal” govori oAliji Izetbegoviću, generaciji Mladih muslimana, izdajama, sufizmu, razlazu sa SDA, odnosu s bratomDžemaludinom, bh-filmu, jugonostalgiji Bošnjaka, vrijeđanju islama u Bosni, Ivi Andriću, Nedžadu Ibrišimoviću,Enesu Kariću, Ivanu Lovrenoviću…Fukara sam kao i moj narod –izdali su nas stari Mladi muslimaniNemaju Bošnjaci jugonostalgiju, imaju samo neokomunisti koji nikad nisu voljeli Bosnu koliko Moskvu. Oni, posebnointelektualci i novinari, svete se strankama i političarima koji su srušili komunizam i Jugoslaviju.Razgovarao: Filip Mursel Begović48JOURNALProšle godine gostovali ste u Zagrebačkojdžamiji na predstavljanju knjige“Tarihi” rah. hafiza Kjamila Silajdžića.No, čini se da je tamošnju publiku višezanimala turbulentna društveno-političkasituacija u Bosni, posebice odnos medijaprema islamu i međubošnjački odnosiu Bosni, nego Vaš govor o rahmetlihafizu Silajdžiću. Na Vaš vrlo izravni,“nediplomatični” govor mogle su se čutireakcije poput “Sačuvaj, Bože!”. Vašukupni intelektualni angažman, čini se,gdje god da gostujete, izaziva počestodisonantne tonove: od onih puni divljenjai hvale do osporavateljskih. Recite,što to kao publicist i političar govorite ipišete da tako često izazivate polemičnereakcije?Moje ideje i stavovi su “malo ukoso”,u smislu da ih ne iznosim na stereotipannačin. Nastupam pred publikom otvoreno,temperamentno, čak i nedisciplinirano, unajmanju ruku neobično, i stoga dojmovi omeni osobno mogu biti tako oprečni. Negovorim diplomatsko intelektualnim diskursom.Volim, zaista volim svoju publiku,a većinom su to ljudi džematlije i vjernici.Cijenim svakog posjetitelja svoje tribinei promocije, samim tim što pokazujeinteres za kulturu i vjeru, što su, opet, mojenajčešće teme. Ali, nije mi primarno stalodo mišljenja publike o meni, jer mene, akoBog da, vjernik ne može mrziti. Takva jemoja percepcija moga okruženja. Vjerujemu imansku inteligenciju furkan, te takvukonekciju među srcima vjernika. Kakoje lijepa dova da nam Svevišnji objedinisrca navinuvši ih na elif, kao bobe tespihana konac! Hoću reći da mi je veomastalo do reakcija na moje ideje i stavove.Haman da govorim i pišem tako se na njihNedžad Latić rođen je u Pridvorcima1959. godine. Živi i radi u Sarajevu od1973. godine. Do sada je objavio:“Večernja kravata”, 1997., proza;“Rat u Srednjoj Bosni”, 1998., publicistika;“Boja povijesti” (Izetbegovićevegodine 1983. do 2003.), 2003., publicistika;“Dženneta”, 2004., proza;“Zlatni bejt”, 2006., proza. Po priči“Večernja kravata” snimljen je dugometražniigrani film “Tunel”. Nekadjedan od prvih SDA-ovaca, a danaspredsjednik Narodne bošnjačkestranke, radi kao direktor izdavačkekuće Bosančica print i bavi se publicistikom.Tekstove objavljuje u sedmičniku“Global” i dnevnom listu “Avaz”,a trenutačno je jedan od najaktivnijihpolemičara o turbulentnim društveno-političkimdogađanjima u BiH.mora reagirati, pozitivno ili negatvno, nemaneutralnosti! U publicističkim tekstovimai kolumnama, stil mi je takav da savtekst zvoni. Tako da tekst mora privući pažnjučitatelja. Tužno bih se osjećao kad bihsaznao da mi se ne čitaju tekstovi. Samoćaje velika tuga. U pisanim medijima vrločesto i sam reagiram polemično. Ne libimse voditi polemiku ni sa kim. Najčešće sebranim od ljevičara, i to su, po pravilu, ateistikoji imaju dijametralno suprotna stajalištaod mojih. Ali i reagiram na objede,uvrede, blasfemiju prema islamskim stavovimai muslimanima. Odatle toliko polemičnihreakcija na moje pisanje.Nakon mnoštva polemika koje ste pokretaliili im bili sudionikom u posljednjevrijeme, jeste li posumnjali u njihovu svrhuili smisao? Je li Vam to nanosi štetu kao piscui građaninu? Koliko su se uopće Bošnjacispremni suočiti sa stvarnošću, a koliko,kako bi rekli neki dobronamjerniji, s Vašimnacionalnim i vjerskim idealizmom? Oni,međutim, koji su Vam neskloni nazvat ćeVaše djelovanje radikalizmom, nacionalizmom,fundamentalizmom…Prvo, nikad nisam imao ambiciju bavitise pisanjem. Mene je sudbina uvuklau sve to, bez moje volje. Mislim na 1983.godinu, kad sam, kao najveseliji mladić uSarajevu, saznao da mi je brat uhapšen.Od tada mi je nestalo osmijeha s lica, pamožda i idealizma uopće, ne samo vjerskogi nacionalnog idealizma. Skoro permanentnoratujem, sa radikalno groznomživotnom stvarnošću i okruženjem, tebranim fundamentalna prava na svoj načinpromišljanja te stvarnosti (fundamentalist),odnosno branim i borim se za kolektivnaprava naroda kojem pripadam(nacionalizam)! Koliko sve to nanosi šte-

INTERVJUtu meni kao piscu i građaninu?! Vjerujemda sam pretrpio ogromnu materijalnu štetuu smislu komfora života. Jer da samkarijerist, s obzirom da sam pripadao najužemjezgru formiranja političke strankekoja je srušila komuniste i zavladala punedvije decenije, sigurno bih bio bogat, kaoi mnogi drugi, ili postao nekakav funkcioner.Ili da sam Jevrejin, po tome kakocijenim da Jevreji cijene sebe i svoje ljude,a da sam se ovoliko žrtvovao za svojnarod, bio bih obilato nagrađen i veomapriznat u društvu. Ovako, bez demagogije,ja sam fukara kao i moj narod. Kakoživi tri trećine moga naroda? Ko im priznaježrtvu kroz povijest? Ko sankcionirazločin i genocid nad njima? Koliko je donesenoRezolucija u UN-u o osudi zločinanad Bošnajcima po raznim osnovama?Ko im priznaje toleranciju i plemenitostkoju su pokazali prema drugima u agresijina BiH? Ko im priznaje zasluge da suspasili Titov pokret, i to baš muslimanisela Gornjevrbaške doline i sela Neretvice?Ko uopće priznaje pravo građanstvanjihovim političkim nacionalnim idejama,pokretima i strankama? Ko im priznajepravo na povijest, a kamo li pravona budućnost? Ko im priznaje i prepoznajekulturno-povijesne tradicije u kojimanikad nisu vezali zastavu sa zločincima ifašistima, a nemaju niti jednog književnogdjela u kojem se vrijeđa druga religijai svetinje drugih, poput Njegoša, Mažuranića,Andrića, pa, u novije vrijeme,Aralice i Ćosića?! Šta ja, onda, osobnomogu očekivati kao pisac, ako su mojusabraću pjesnike i pisce hapsili, protjerivalii ubijali tokom cijelog prošlog stoljeća,kao što to danas čini sa bošnjačkimpiscima i knjigama sarajevska književnacosa nostra?! Razumiju li to Bošnjaci?Veoma, veoma malo. Ali, isto tako vidimda svakim danom dobivam nove fanovekoji me čitaju i podržavaju.Bili ste dugogodišnji suradnik rahmetliAlije Izetbegovića i član Stranke demokratskeakcije. Što se dogodilo da ste odlučiliosnovati novu stranku i napustitiSDA? Možete li nam usporediti SDA danasi SDA u vrijeme Alije Izetbegovića?Pošto govorim za “Journal”, koristitću terminologiju koju upražnjavam saprijateljima. U pitanju je bio šehadet, očitovanjei posvjedočenje! Kao vjernik nemogu samo izgovoriti frazu očitovanjapripadnosti islamu u kojoj priznajemAllaha, dž.š., za jedinog Boga, i Muhammeda,a.s., za poslanika. Moram se skorosvakodnevno očitovati i izjasniti da pripadamideji islama. Dakle, moja procjenaje bila da je SDA, pod rukovodstvom SulejmanaTihića, postala kvazinacionalnastranka, koja manipulira političkim naslijeđemAlije Izetbegovića, kao i nacionalnimi vjerskim simbolima koje bošnjačkavjernička populacija prepoznaje kao garancijuidentiteta i slobode. Tihić je bioiznuđeno rješenje od strane nedobronamjernihkrugova međunarodne zajednicekoji su htjeli preko takvog poltronskogrukovodstva politički kontrolirati Bošnjake.Upravo stoga što sam imao imidž, prvenstvenozbog prezimena, čovjeka bliskogpredsjedniku Izetbegoviću, preuzeosam drugu stranku, koja je već bila formirana.Nisam Tihićevom rukovodstvu dozvoliomanipuliranje prvenstveno mojimprezimenom, ali i imenom. Zatim, veomasam ponosan da sam reaktivirao rad Narodnebošnjačke stranke, u vrijeme kad jekidnapirana tzv. Alžirska grupa i poslatau Guantanamo, a bosanski vojnici poslatiu Irak. Jedini sam reagirao i protestiraoobučen u narančastu pidžamu, s lancima iKur'anom u rukama usred Sarajeva. Nakoncu sam izišao kao pobjednik, i moždajedini bošnjački političar koji je imao takvestavove. Možda je još samo ponekiintelektualac dijelio moje stavove i kritiziraotakav postupak bosanskih i američkihvlasti. Eto moga fundamentalizma iradikalizma čiju ispravnost stavova potvrđujesvjetsko javno mijenje, kao i svipozitivni pravni sustavi o ljudskim pravima.U tome je razlika između mene i Tihića,odnosno moje stranke i SDA!Autor ste knjige “Boja povijesti”(Izetbegovićeve godine 1983.-2003.).Možete li, s vremenske distance, ukratkoocijeniti politički i vojni doprinos rahmetliAlije Izetbegovića u stvaranju suvremeneBiH, osobito njegovo mjesto uintegralnoj bošnjačkoj povijesti? Zamjerateli mu štogod i što mislite o tezamaonih koji radikalno osporavaju njegovlik i djelo?Imao sam poseban odnos prema tomčovjeku. Iako sam se u knjizi trudio izbjećijeftinu patetiku i apologetiku te svjedočioo nekim događajima bitnim za njegovupolitičku ideju, pisao sam o njemu savrlo jakim emocijama. Zapravo to i nijeknjiga o njemu, već o mojim godinamakoje je obilježio Izetbegović. To je knjigao nama, jednoj studentskoj generaciji obilježenojkroz skupljanje u Tabačkommesdžidu. Mi smo bili grupa mladića sarajevskogduha koja se ispoljavala krozmlade pjesnike, rock bendove poput “Bijelogdugmeta” ili “Nadrealista”. S tomrazlikom da su oni bili pod kontrolomUDB-e, kako to ovih dana javno otkrivajedan pripadnik Državne sigurnosti. Taoperacija kontrole omladine imala je kodnoime “Miljacka”. A operacija DB-anadzora Tabačkog mesdžida imala jekodno ime u “Trebević”. Mi smo bili grupakoja je djelovala kao kakav bend. HasanČengić me uistinu podsjećao na JohnaLennona; nosio je bradu, bio je mršav,nosat. Bio je karizmatičan i lider grupekao i Lennon. U smislu načina ispoljavanjasvojih ideala i htijenja, ništa se nismorazlikovali od svoje generacije u Sarajevu.Volio sam, naravno, i Beatlese stogašto ih komunisti nisu voljeli. A kritiziralismo rock kao ideologiju koja zagovaraupražnjavanje poroka droge, seksa i alkohola.Ali, najviše smo voljeli svoju sevdalinkui ilahije. Pišem o tome u “Boji povijesti”,da nisam volio Safeta Isovića jer jepjevao preglasno za moj ukus.No, volio sam pjesmu “Ruse kose curoimaš”. Sjećate se da je melodiju te pjesmepreuzela i grupa “Bonnie M” u pjesmi“Rasputin”, koja je bila svjetski hitkoncem sedamdesetih. Baš za tu pjesmu,za koju vjerujem da je ispjevao jedanmladi Bošnjak poput mene, otimali su sesvi; Turci, Srbi, Makedonci, Škoti, pa čaki Malajci. Na svim jezicima spomenutihnaroda postoji verzija te pjesme. E, ondaje UDB-a optužila Džemu kako je nacionalistjer je na časovima književnosti tvrdioda je sevdalinka najbolja pjesma nasvijetu. Pošto je Džemo prepjevao ilahiju“Amberom ti cvali puti”, koristili smo jeu mevludskom programu, povodom1.400 godina islama. Bio je to, u stvari,koncert našeg benda. Nikad toliko ljudinije bilo na mevludu u Carevoj džamiji.Sjećam se, iznad mihraba smo ispleli velikivijenac bijelih ruža sa imenom Allah!E, onda su Hasan i Džemo uhapšeni. Džemije isljednik rekao kako će i dalje bitipjesnik, ali da neće pisati pjesme kakvemu Hasan poruči, već kako mu oni kažu!Evo, ove godine je trinaest stoljeća od dolaskaislama u Evropu. Da li imate ikoga,osim nas dvojice, da je podsjetio na tu činjenicu?Ali, mi nismo više mladi, nismozanesenjaci, i nismo, nažalost, odgojiligeneraciju sličnu sebi. Neosporno je da jeAlija bio čovjek posebnih ljudskih kvalitetai vrlina, te da je bio izuzetno obrazovan,čak obrazovaniji od mnogih svjetskihpolitičara s kojima se susretao u svojojkarijeri, te da je njegov doprinos kaopredsjednika Predsjedništva BiH, te Vrhovnogkomandanta Armije BiH, u odbranii izgradnji BiH, ogroman. Ali, njegovaje ideja u samrtnom hropcu i bit ćeje veoma teško regenerirati i oživjeti. Za-49JOURNAL

INTERVJUto nisam eksplicite u “Boji povijesti”ustvrdio da se Alija priklonio nama, mismo mu bili udarna snaga, generacija izTabačkog mesdžida, da formira stranku iosvoji vlast. Možda će Džemo, na koncuon je i pozvaniji, u svojim memoarima“Šetnje sa Alijom”, ustvrditi da nas jeAlija ostavio na cjedilu izabravši Tihićaza svog nasljednika. Zapravo, izdali sunas stari Mladi muslimani!Nedžade, hoće li opet biti rata i hoćeli se Bosna, na koncu, ipak podijeliti?U Sarajevu će se, ako Bog da, na stogodišnjicuPrvog svjetskog rata, dakle2014. godine, organizirati veliki summit,ili tako nešto. Teferič, rekli bi Bošnjaci,evropskih lidera radi proslave i obznanjivanjanovog perioda i epohe mira na Balkanuu narednih stotinu godina. To Vamtvrdi predsjednik Narodne bošnjačkestranke! Nažalost, ne vjerujem da će todoživjeti SDA, kao uspomena na njenogprvog lidera, jer ju je zahvatila gangrenakorupcije od koje se neće izliječiti.50JOURNALPod duhovnim imenom (neki bi reklipseudonimom) Nedžmudin Nesuh objaviliste knjigu “Zlatni bejt” – iz životopisahadži hafiza Halida Hadžimulića.Osim što u njoj upućujete čitatelje naneke zanimljive detalje iz života toga poznatogabosanskog mesnevihana i alima,spominjete i brojne nesretne sudbinebosanskih muslimana u prošlosti.No, Vaša knjiga naišla je na otpor jednogdijela tzv. čaršijske kritike. Da li zatošto ste dotakli neka zabranjena mjestaili zato što ste nešto krivo interpretirali?“Zlatni bejt” je djelo moje rane ushićenostisufizmom. Nakon godina depresije,razočarenja u ideale raspirivane u ratnompatriotizmu, odnosno u ljude, posebnopolitičke prvake, a zatim i smrću AlijeIzetbegovića, mene je Milostivi Allah počastioda posjetim ostarjelog i jedinogmesnevihana (predavača “Mesnevije”,Dželaludina Rumija Mevlane), hadži hafizaHalida Hadžimulića. Od tada, pa dodanas, hvala Allahu, ushićeno slušam iiščitavam taj i takav diskurs islama. Većbih danas pisao drugi “Zlatni bejt”, ne dabih nešto mijenjao u prva dva izdanja,već zbog drugih i viših spoznaja, kako osamom glavnom junaku, tako i njegovomnauku. Ne znam za neki ozbiljan otpormojoj knjizi u čaršiji. Ali, u Sarajevu imadosta šejhova, a malo derviša. Nažalost,postoje rivaliteti i ljubomora među derviškimsoframa, a uz to se baš ne bi rekloda svi derviši imaju sklonost i kulturu čitanja,te njihov otpor nije utemeljen. Usvakom slučaju to je jedini autentični životopisjednog bošnjačkog duhovnog prvakado sada. U najmanju ruku iz te knjigečitalac može vidjeti i spoznati jedanprilično autentičan, topao i unikatan svijetoko derviške sofre. I to je veoma potrebnou vremenu kad su u opticaju raznepredrasude, napadi, pa i novi spektakularnisufijski trendovi koji se ne temelje natradiciji bosanskih derviških usula.Jednom čuh da su turbeta velikih bosanskihalima, šejhova i mumina duhovničuvari Bosne. Kada pišemo o takvimosobama, možemo li uopće do kraja pojmitinjihovu veličinu ili smo tek osuđenina viđenje njihova života iz svog rakursa?Koliko ljudi poput hafiza Hadžimulićaznače za Bosnu?Mislim da je J. L. Borhes, u jednojsvojoj priči, mistike i duhovnjake opisaokao tajne nosače svemira. Bosanska povijestje puna takvih ljudi, i stoga je bosanskaduhovnost so njene opstojnosti iljepote, (su)života i ljubavi među ljudima.Na prsima takvih ljudi griju se bosanskeplanine. To je moja imaginarna, ali isasvim iskustvena i intimna vizija Bosne.Osobno nikad nisam upoznao čovjekasličnog hafizu Hadžimuliću u smislukompletnosti njegovog obrazovanja. Onpoznaje, služi se i govori šest jezika, poznajeKur'an napamet, ali i klasičneislamske znanosti poput tefsira, hadisa ifikha, ali i njegove opće kulture i obrazovanja.Čini to čitanjem, prevođenjem iuopće bavljenjem velikim piscima i misliocimaislamskog istoka poput hazretiMevlane, hafiza Širazija, ali i Tolstoja.On je, po meni, oličenje bosanskog alimana način da spaja duhovnost i znanost, usmislu da je mesnevihan, kao i hafiz i hatib.Uz sve to, doživljavam ga kao čovjekakoji je velikim odricanjem i besprijekornomoralnim stavovima održao dostojanstvovjerskog prvaka, koji nosi ahmediju,ne podliježući nikakvim trendovima,ni pritiscima. Samo kod njega, barem štose mene tiče, u njegovom halvatiću možetese nadnijeti nad čisti izvor islama uSarajevu.U “Zlatnom bejtu” osjeća se jasanotpor i neskriveno gađenje prema nekadašnjojkomunističkoj vlasti. Također,autor ste romana “Krv bijelog horoza” ukojem su opisane ključne dionice životnogaputa rah. Saliha Behmena, jednogod osuđenih članova organizacije Mladimuslimani, ali i čitava tragedija obitelji

INTERVJUBehmen. Što mislite o ponovo oživljenoji sve izrazitijoj nostalgiji nekih Bošnjakaprema bivšoj Jugoslaviji i Titu? Eto, nedavnoje jedan takav, tobože beniganfikcionalni lik, čiji svjetonazorni profiluprizoruje Mustafa Nadarević u kvazihumorističnojseriji “Lud, zbunjen, normalan”,klanjao dženazu krmetu?Dakle, napisao sam tri knjige, žanrovskirazličite, ali u biti iste jer su to biografijetrojice mojih učitelja – Alije Izetbegovića,Saliha Behmena i h.h. HalidaHadžimulića. Biografiju Saliha Behmenasam ispisao u formi ljubavnog romana.Salih je islamski heroj i veliki patnik zasvoje ideale. Vjerujem da će se mladiBošnjaci podučavati stavovima i idealimageneracije Saliha i Alije. Nemaju Bošnjacijugonostalgiju, imaju samo neokomunistikoji nikad nisu voljeli Bosnu kolikoMoskvu. Oni, posebno intelektualci i novinari,svete se strankama i političarimakoji su srušili komunizam i Jugoslaviju.Nešto, zbog bosanske multietičnosti, zaneokomuniste u Bosni ima od njihovihspaljenih iluzija o Jugoslaviji. I oni se boreda to reinkarniraju u bosansko tkivoprepakirano u reafirmaciju multikulturalnostii multietičnosti. Tako su se rehabilitiralipred zapadnim političkim elitama, azapravo su neokomunisti. Njihova inteligencijakoja zagovara militantni ateizamje ozbiljna smetnja političkoj toleranciji ikoegzistenciji ideja. Među prvima samreagirao na blasfemiju iz spomenute serije.Scenarista tvrdi da je ateista i time prestajesva njegova odgovornost. On nesmatra da je ikoga uvrijedio. Tako se oniponašaju; ono što ne poznaju i u što nevjeruju, za njih ni ne postoji. Ne znaju,niti imaju kulturu da poštuju nešto svetoza pojedince i narode. Za njih ništa nijesveto! U sarajevskim medijima, posebnou formi karikatura, komedija ili rap pjesama,sve vrvi od blasfemije i objede religijskihsimbola i svetinja.Što mislite o novijem bosanskom filmui mladim bosanskim umjetnicimakoji su postigli slavu i u Europi? Možeteli nam komentirati zadnji film JasmileŽbanić “Na putu”, koji je zbog izboraprovokativne teme izazvao zanimanje čitaveregije?Još nisam gledao Žbanićkin film, stogane mogu dati komentar. No, dopustite mida o bh-kinematografiji kažem sljedeće:Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevuproslavila je 20 godina postojanja. U dvadesetgodina redateljice i redatelji osvojilisu preko 250 stranih i domaćih nagrada ipriznanja za filmove i predstave. Zaistaimpozantno, i osim onih najhrabrijih kojisu svoje živote dali za ovu zemlju, nemaesnafa i struke da se po značaju može poreditisa ovom plejadom filmskih i pozorišnihradnika, profesora i njihovih studenata.Njihovi kolege pisci, na primjer, moglibi se postidjeti filmadžija. Sama činjenicada možete birati među filmovima i dateško određujete koji je bolji ili draži publiciveliko je kulturno bogatstvo koje sunam podarili. Tako da su sami redatelji,možda, veći likovi i junaci od njihovihglavnih junaka iz filmova. Scene podizanjaruku Danisa Tanovića i Jasmile Žbanić,kao i njihovi usklici i poruke koje suizgovorili prilikom primanja nagrada, fascinantnijesu od bilo koje scene iz njihovihfilmova. Tako se može reći da su, porednjih dvoje, redatelji Pjer Žalica i Aida Begićjunaci iz našeg grada. A meni najomiljenijilik, sa kojim sam imao čast samojedanput časkati uz kahvu, pravi autentikumnaše generacije, je Srđan Vuletić.Njega bih izvodio po ljudskim osobinama,kao što bih izdvojio lik Alme, iz filma“Snijeg”, kao jedan od najuspješnijih likovakoji se pojavio, bolje reći ostvario, ubosansko-herecegovačkoj umjetnosti, nakonmožda sedam ili osam decenija. LikBošnjakinje nikad nije tako čisto i lijepopredstavljen na platnu.Dodamo li ovim mlađim junacima ijunakinjama još dva gospodina; HarisaPašovića i Ademira Kenovića, dobili smopravi savršeni krug. Nedostatak ovoj plejadibosanskih redatelja je odsustvo filmskihkritičara. Čini mi se da “Kameni spavač”,Maka Mehmedalije Dizdara ne bibio tako lijep bez eseja Kasima Prohića.Stoga je prava šteta da nemamo eseje ikritiku ovih filmova. E, ovi pozitivni junacinašeg doba iz filmskog svijeta, ne bise mogli takvima izvoditi ako ne bismospomenuli i negativne junake. Dovoljnoje prikazati samo jednog. Ako biram ja,onda je to Dino Mustafić. Režirao je parfilmova, profesor je na ASU-u i direktorje MESS-a. On je zakašnjeli izdanak socrealističkogtrenda kakav je bio u vrijemeDerviša Sušića, poznatog po udbaškompamletu “Parergonu” iz koje je serija“Tale”. Stoga sam u jednom tekstu “NašiParergo(v)naši” prozvao Mustafića kaonasljednika militantnog ateizma sušičevskogprofila. On mi je odgovorio u intervjuuza Avazovu Sedmicu, kako ja smatrampozorište šejtanskom umjetnošću.Tipično je za zagovornike miltitantnogateizma da lažu u oči, kako u novinamatako i na filmskom platnu. Ja ne znam daje tako nešto netko u ovom gradu izjavio.Jer ne postoji šejtanska umjetnost, ali postojeredatelji koji kroz umjetnost poturajui iskazuju šejtanske ideje, pune animozitetai blasfemije prema religiji.Kakav je Vaš odnos s pjesnikom,znanstvenikom i prevoditeljem, Vašimbratom Džemaludinom? Dijelite li s njimepolitička i životna uvjerenja i kolikosu se vaše sudbine ispreplitale? Primjerice,što osjećate kada Vaš brat odmjeravaargumente u polemici s pjesnikomŽeljkom Ivankovićem?Dugo smo obojica izbjegavali odgovaratina ovakva pitanja. U posljednjevrijeme sve češće se moramo izjašnjavatijedan o drugome. Između nas bilo je čak inekih nesporazuma političke naravi. Togovori da se ne lažemo, da smo u najmanjuruku različiti ljudi. Ja sam njegovučenik, ali nisam baš njegov istomišljenik.Džemo je ambiciozniji od mene, teiza sebe ima mnogo ozbiljnije naučne ispisateljske reference. Njega će zbog togapovijest tretirati i definirati kao velikogalima i pjesnika. On je već ušao u školskelektire. Sa mnom će sve biti jednostavnijei lakše. Lakše će me se definirati, lakše ćemoja djela čitati, pa i lakše me zaboraviti.Vrlo rijetko jedan drugog javno podržavamokada su polemike u pitanju; on vodisvoje, a ja svoje. U biti, imamo identičnestavove i poglede, ali nam je stil drugačiji.Malo stoga što je svaki izgradio svojstil, a više stoga što smo različite naravi.Poznato je da ste prijatelj hrvatskognaroda i da ste Vi i brat i dan-danas radoviđeni u Hrvatskoj, osobito u krugovimahrvatskih proljećara. Kako to da, s jednestrane, imate toliko prijatelja u Hrvatskoj,a da Vas, s druge, Hrvati u Bosni,uostalom kao i brata, često optužuju zaradikaliziranje bošnjačkoga korpusa imedijsko huškanje protiv Hrvata?Rođen sam među Hrvatima i dobropoznajem njihove kulturne i vjerske običaje.Imam vrlo pozitivnu reakciju na slikehrvatskih narodnih nošnji. Moje seloje primalo na konak grupe katolika kojisu, u vrijeme Gospojine, hodočastili svojasveta mjesta. Sjećam se malih križićana rukama i njihovih bosih nogu dok bi,kad su žita zrela, hodili do Svetog Ive kodJajca. To su za mene autentične slike Bosnei Hercegovine koje je mogao naslikatijedan Van Gogh! Pa, ko je izdao Jajce?Ko je razbio tu sliku? Mislim da je prvotnisastav HDZ-a i SDA u svojim redovimaimao dovoljno probosanske supstance.Kako se HDZ haveoizirala, tako se iradikalizirala hrvatska politika u BiH! Načelo te stranke je doveden KOS-ov agent,51JOURNAL

INTERVJU52JOURNALpa zatim i zločinac Mate Boban. Isti kao iFikret Abdić. Gdje je tu moja odgovornost?U pravu ste, postoji jedna solidarnostizmeđu Maspokovaca i Mladih muslimana,jer smo bili komunističke žrtve.Ali, mi smo se okuražili da dignemo glavuna iskustvu hrvatskih proljećara. Meneosobno vrbovao je Nikola Muslim, tajdivni i plemeniti advokat i hrvatski domoljub.I? Šta je bilo sa tom inteligencijomu takmičenju sa Tuđmanovim nacionalizmom?Nas su, zapravo, prvi izdali iizručili u naručje Tuđmanu poražena elitaMaspokovaca, od pokojnog Mike Tripalado Dražena Budiše! Nema sličnija dvapolitička profila na Balkanu od pokojnogVlade Gotovca i Alije Izetbegovića. Imaosam čast biti sa obojicom. Kako netko kose oduševljava idejama i personom Gotovcai Izetbegovića, može djelovati nahuškanju protiv Hrvata? Osim posjetakardinala Rodea BiH, nisam nikad kritiziraokatoličku crkvu. Provjerite ko je ovajkardinal. A nedavno sam napisao tekst ukojem tvrdim da je oprost pape Ivana Pavlasvom atentatoru Ağci jedan od tri-četirinajveća događaja u prošlom stoljeću!Nedavno ste reagirali vrlo oštro u vezinagrade za esej koja nosi ime Ive Andrića.“Bosanski muslimani u Andrićevusvijetu”, lucidna knjiga ponajvećega modernogabosansko-hercegovačkog književnogpovjesničara, rah. Muhsina Rizvića,prije 20-ak godina matematski preciznorasvijetlila nam je što se krije iza Andrićevapogleda na Bosnu i Bošnjake.Sjećam se, kada sam je čitao, da sam biofasciniran akribičnošću i preciznošću tenesentimentalnošću Rizvićevih nalazakoji raskrinkavaju pozadinske motive našeganobelovca. Kako je moguće da senakon mitskih razaranja Bosne i stradanjaosobito bošnjačkoga naroda, tisućepobijenih i silovanih, danas prešućujuandrićevske falsifikacije? Kako je mogućeda mnogi viđeniji Bošnjaci šute o recentnimlažima i potvorama genijalnogRizvića, da je tobože bio etnički uskogudani nacionalistički paranoičan?Da, na nagrađeni esej Ivana Lovrenovića“Paradoks šutnje Ive Andrića” reagiraosam tekstom “Ikona mržnje u hramudobrih Bošnjana”, u kojem sam ocijenioda Lovrenović prelazi preko bošnjačkogmišljenja o djelu Ive Andrića, kakvo je idjelo rahmetli Muhsina Rizvića, kao gavranpreko rujine. Veoma sam ponosan nataj svoj tekst koji je naišao, bez samohvalisanja,na prave ovacije među bošnjačkomelitom. Nažalost, osim dr. Esada Durakovića,koji se branio od Lovrenovićevih vrlonipodaštavajućih kvalifikacija jednognjegovog teksta o Andriću, nitko se višenije uključivao u ovu polemiku. Ivan Lovrenovićje moje najveće razočarenje uopćeu Sarajevu. Poznajem ga već skoro tridesetgodina. Vjerovao sam da je on jedanintelektualni stup bosanstva. Međutim, onje pred mojim očima razbio one vangoghovskeslike mog i njegovog zavičaja izsrednje Bosne. Postao je guru jednoj intelektualnojgrupaciji okupljenoj oko magazina“Dani”, koje je pretvorio u razbojničkujazbinu. Njegov stav prema Andriću ipromoviranje njegovih ideja otkriva Lovrenovićevuambiciju da ostavi Bošnjakebez njihove duhovne povijesne matrice!Radite na knjizi o Lavu NikolajevičuTolstoju. Dokle ste došli u dokazivanjuTolstojeva muslimanskog identiteta?Mislite li da ćete moći njome išta dokazatinavodno civiliziranim narodima noveeuropske uljudbe u kojoj ne dopuštajuminarete, u kojoj se zabranjuje odijevanjažena po šerijatu i zadire u ljudskuintimu, u kojoj se o Božjem poslaniku,Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., objavljujumrziteljski pamfleti?Po nagovoru hafiza Hadžimulića prošlegodine sam putovao u Jasnu Poljnu i zijaretiomezar Lava Tolstoja. Pošto je ovo godinastogodišnjice Tolstojeve smrti, imao samideju da napišem knjigu o nama muslimanimanepoznatom Tolstoju. Nakon povratka izJasne Poljane posjetio sam svoje rodno seloPridvorce. Pridružio mi se Džemo i noćilismo u planini. Uz vatru, pod vedrim nebom,sami u noći, razmijenjivali smo ideje. Pričaosam mu o Tolstoju. Nakon toga on je u emanetpreuzeo da napiše tu knjigu. Mislim daje Džemo sve iščitao što smo mu iskupiliŠaban Gadžo i ja, tako da vjerujem da ćeknjiga biti napisana i objavljena uskoro.Što mislite o romanu “Vječnik” NedžadaIbrišimovića , a što o “Pjesmamadivljih ptica”, romanu Enesa Karića?Što je, po Vama, vrhunac novije bosansko-bošnjačkeproze?Postoja dva pisca čija me je djela strahčitati. To su Nedžad Ibrišimović i ŠejhMuhjidin Al Arebi. Tako Ibrišimovićev“Vječnik” i Arebijev “Kešaf”, jedan tompreveden na bosanski jezik, stoje skupa narafi. Bio sam jedan od recenzenata jednomizdanju Ibrišimovićevog romana “Braća iveziri”. Nakon čitanja rekao sam mu dabih se lakše popeo na Jekovac, to je visokalitica iznad Benbaše, nego još jedanputpročitao taj roman. Tako Ibrišimović, pomeni, piše romane teške za čitanje. Moždasam još samo tako teško čitao Joyceovog“Uliksa”. E sad, da bih pročitao “Vječnika”,trebam uložiti umni napor ravanonom fizičkom koji bi mi bio potreban dabih se popeo na planinu Ararat. Uspeo samse donekle, i osjetio sam da mi trebaju visinskepripreme da bih se uspeo do vrha.Ako bi se okrenuo i dao osvrt na dosadašnjeiskustvo čitanja “Vječnika”, prepast ćuse i strmoglaviti kao pisac. Ništa slično jane bih znao niti mogao napisati. Zato, nemogu o “Vječniku” govoriti nikako drugačijenego kao čitalac, koji se pokušao uspetina vrhove “Vječnika” i, još uvijek nisamuspio. Tako isto odgađam čitati Arebijevadjela, jer se bojim da mi se pamet neshoronda u okeanske dubine njegove misli.A kad ih iščitam, sumnjam da ću imatihrabrosti ikada napisati i objaviti svoj komentarove dvojice spisateljskih gromada.Također, iz više razloga, odlažem čitanjeknjige “Pjesme divljih ptica”, dr. EnesaKarića. Po onome što sam pročitao u prikazimaromana, koje su istaknuli Ivan Lovrenovići Miljenko Jergović kao književnuvrijednost, u meni izaziva osnovanu sumnjuda nešto ozbiljno ne valja u tom romanu.Radi se o njihovoj pohvali Karićevekritike ulemanskog mišljenja, tamo u nekomstoljeću kad se pojavio kukukurz te seulema razišla u poimanju sa šeriatskog aspekta,o tome da li je džaiz (dozvoljeno) sijatii uzgajati tu žitaricu. Mislim da je bosanskaulema bila zaista veoma obrazovana,pa sigurno čak obrazovanija od suvremenesarajevske uleme, od velikana Ajvazdedea do Muhamed efendije Pašića, te danikako ne stoji tako nipodaštavajući prikazstare bosanske uleme u Karićevom romanu.Imali smo ulemu koja je uvijek, do sada,stajala rame uz rame sa svjetskom inteligencijomi islamskom ulemom! Taj problemupotrebe naučne književne građe, baškada je u pitanju kukuruz, netačno upotrebljavaIvo Andrić, što je dobro uočio SejidKorkut u jednom svom kraćem osvrtu. E, toLovrenović u svojim hvalospjevima o Andrićuprešućuje, a ističe kod Karića. Stoga,pošto zaista imamo oskudnu književnu ponudu,posebno u moderno vrijeme, te i onošto imamo haman bi bolje bilo da nemamo,bojim se da moje kritizerstvo ne preraste unihilizam. Barem za sada odgađam čitatiKarića. Po meni najbolji bošnjački pisac, ito je moj uzor, je Hamdija Kreševljaković.Nije prozaist već historiograf. Ali, njegovstil pisanja i ljepota teksta, te upotreba historijskegrađe je nenadmašan u bošnjačkojliteraturi. Njegov biografski tekst o GaziHusrev-begu je ljepši od svake prozaističkeforme napisane do sada. Kamo pusta srećada se nikad nije napisao roman o Gazi Husrev-begu!q

BOSANSKI BAROMETARMilorad Dodik krenuo u novo provociranjeNajava zakona o referendumuStara priča o referendumu ponovo se aktualizirala. No, čini se da je Dodik odlučio ići i korak dalje, donoseći zakono referendumu kojim bi jednog dana otvorio put kao razbijanju BiH. Profesor Ustavnog prava dr. Kasim Trnka kažeda je ovaj zakon neustavan.Edis FelićBosna i Hercegovina kontinuiranoima problema s Miloradom Dodikom kojisvako malo krene u antibosansku hajkučim se umire stranci, a domaći političaripognu glavu i čekaju da im stranci odradeposao. Već stara priča o referendumu uposljednje vrijeme je aktualizirana, odnosno,ono što je Dodik već godinama najavljivao,sada se privodi kraju.Priča se zahuktala krajem prosinca2009., protegla se kroz cijeli siječanj, avidjet ćemo kako će biti u veljači. Da bikoliko toliko smirio javnost, Dodik je pokušaoobjasniti da neće biti referendumaza odcjepljenje tzv. RS, odnosno, kako jerekao, referendumsko pitanje neće bitiusmjereno protiv Daytonskog sporazuma.Pitanje na referendumu glasit će:“Podupirete li Daytonski sporazum i protivitese njegovu kršenju?”, precizirao jeDodik te objasnio da će se time eliminiratisvaki mogući prigovor da je to antidaytonskičin.Govoreći o referendumu, izrazio jeuvjerenje da narod u Republici Srpskojpodupire Daytonski sporazum, što, smatra,ne bi trebao biti problem i drugima uBiH. “Ako odgovor naroda bude - ne, ondamoramo sjesti i na temelju toga koncipiratipolitiku koja treba biti transparentnai bazirana na takvoj volji ljudi”, rekaoje Dodik.Tvrdnje da priprema referendum zaodcjepljenje RS-a Dodik je odbacio rekavšida mogući referendum o odcjepljenjuod BiH trenutačno nije na dnevnomredu, da će se vidjeti kako se razvija situacijai da je, koliko je moguće da se referendumne održi, toliko moguće i njegovoraspisivanje. No, taj čovjek ne samo dabezobrazno pokušava uništiti RepublikuBosnu i Hercegovinu, već i bezobraznolaže, što je odmah nakon tih riječio i pokazaosam sebi skočivši u usta. Naime,prisutni novinari su ga podsjetili da je srbijanskipredsjednik Boris Tadić takođerrekao da je protiv referenduma u RS, našto je Dodik rekao kako se drugačije stajališteod Srbije nije ni moglo očekivatijer je ona jamac Daytonskog sporazuma.“Uostalom, kako bi Srbija mogla kazati -ne može Kosovo iz Srbije, a može Srpskaiz BiH”, rekao je Dodik.Međutim, sam je sebi ovdje skočio uusta. Naime, najprije je rekao da referendumao otcjepljenju neće biti, nego samoo tome da li se podržava Daytonski sporazum.Međutim, da je ipak mislio na otcjepljenjepotvrđuje to što je Tadić protivreferenduma jer bi Srbija to pravo trebalaonda dati i Kosovu.Jednog dana referendum ootcjepljenjuDodik smatra kako bi dobitna kombinacijaza BiH bila da se prihvati realnostDayonskog sporazuma o BiH kao dvoentitetskojdržavi, a da se na državnoj raziniprovodi ono što je dogovoreno konsenzusom,rekavši da je opredijeljen europskiput zemlje i članstvo u NATO-u. Istaknuoje da za BiH ključnu važnost ima početakdijaloga i otklanjanje svih preostalih zaprekaza liberalizaciju viznog režima.On je istovremeno rekao kako smatrada se Ustav BiH treba uskladiti s Europskomkonvencijom o ljudskim pravima teje pozvao je vođu Stranke za BiH HarisaSilajdžića, čelnika SDA Sulejmana Tihića,vođu HDZ BiH Dragana Čovića te svedruge političke lidere u BiH, da to učine.No, da Dodik ima neki crv koji ga tjerada se odaje pokazuje i njegova izjavapočetkom siječnja 2010., kada je rekao daće se sigurno jednog dana održati referendumo tome hoće li Srpska biti u okviruBiH ili izvan nje. “To ne mora biti sporno,ali da bismo to učinili moramo legaliziratipravo na referendum, a da bismo toučinili, moramo donijeti zakon o referendumu”,rekao je Dodik.Iako je istaknuo da na tome ne trebaraditi brzo i neozbiljno, izrazio je uvjerenjeda će se zakonski uvjeti za provođenjereferenduma osigurati u prvoj polovici2010. godine. Ponovio je i da je referendumozbiljna stvar, da se o toj temi prijetri godine nije smjelo pričati u Srpskoj, ada je sadašnja vlast odlučila donijeti novizakon o referendumu. “Odlučili smo legaliziratipravo na samu priču o referendumu,a druga faza je da se on institucionalizirakroz dogradnju sadašnjeg zakonai zatim provede na nekom od pitanja kojeu određenom trenutku bude važno”, rekaoje Dodik.A da bi opravdao svoj plan s referendumom,Dodik se latio i pera, pa već duževrijeme ima i svoju kolumnu u nekad naprednim,a danas stranačkim (SNSD) “Nezavnisnimnovinama”. Tako Dodik pišekako njegov entitet poštuje Daytonski sporazumi vladavinu prava i ima pravo i obavezuda traži to i od drugih. Licemjernonam pojašnjava kako će referendumskoizjašnjenje o obavezi poštivanja Daytonskogsporazuma biti doprinos demokratskomi europskom putu BiH. U svojoj kolumniocjenio je da se referenduma bojeoni koji krše i ruše Daytonski sporazum isanjaju unitarnu bošnjačku BiH. “Snovinisu zabranjeni”, veli, “ali u stvarnosti uvijekće postojati Republika Srpska potvrđenameđunarodnim pravom, kao i prava trikonstitutivna naroda. Izražavanje voljegrađana putem referenduma spada u korpusosnovnih demokratskih prava.”Podsjetio je da na osnovu referendumamnoge zemlje utvrđuju ispravnost političkihstavova ili predloženih odluka –od izgradnje minareta u Švicarskoj, kaovišenacionalnoj državi, do pitanja vraćanjadugova na Islandu. “Nigdje nije sporanreferendum, osim u BiH. Prava histerijaje stvorena već od najave usklađivanjapostojećeg zakona o referendumu uRepublici Srpskoj sa Ustavom i praksomevropskih država. Normalna ustavompredviđena zakonodavna aktivnost unaprijedse osuđuje kao antidejtonski čin,53JOURNAL

BOSANSKI BAROMETAR54JOURNALiako se ne navodi propis i odredba za takvuosudu”, ističe Dodik.Raspisani tumač društvenih pojavaU daljnjem obrazlaganju svoje politikenavodi da su u BiH najbrojniji narodBošnjaci, koji su kao i druga dva narodaSrbi i Hrvati, konstitutivni elementi zajedničkedržave koja se sastoji od dvijesastavnice - Federacije BiH i RepublikeSrpske. “Na primjeru BiH može se veomajasno sagledati situacija postkonfliktnogi podijeljenog društva, kakvim semogu ocijeniti i društva u nekim drugimevropskim državama. Po tome BiH nijeunikum, jer u nekim državama ni vjekovnozajedničko postojanje nije izbrisalonacionalne razlike, nego ih čak i pojačalo.Ni članstvo u EU nije zauvijek odredilopostojanje Belgije, Velike Britanije, Španije,pa i nekih drugih, u sadašnjemustavnom i teritorijalnom ustrojstvu. Tose već i dešavalo, pa je Belgija od unitarnedržave postala federalna, a Škotskoj iVelsu su data autonomna politička pravaformiranjem i izborima za regionalni parlamenti vladu”, podsjeća Dodik.On upozorava da BiH ima nešto štonijedna druga država nema - neproglašeniprotektorat koji je čini bolesnim i propadajućimdruštvom, ponajviše zbog ključneuloge takozvane međunarodne zajednice,zapravo Kancelarije visokog predstavnika.“Polazeći od vlastite odgovornosti,Savez nezavisnih socijaldemokrata(SNSD) kao politička stranka koja je navlasti u Republici Srpskoj i učestvuje uvlasti na nivou zajedničke države, prijedvije godine, u februaru 2008. godine,predložila je da se u Parlamentarnoj skupštiniBiH donese deklaracija o odgovornostikojom bi svi politički predstavnicikoji čine parlament, potvrdili svoju trajnuopredijeljenost za Daytonski sporazum iustavno uređenje BiH”, navodi Dodik idodaje da deklaracija nije usvojena zbogodbijanja bošnjačkih predstavnika.U predloženom tekstu deklaracije stojida je BiH zajednička država tri konstitutivnanaroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata iostalih naroda i građana, a njena ustavnastruktura će se razvijati na osnovu dogovorai konsenzusa kao temeljnih vrijednostisvake višenacionalne države. Neprikosnovenitemeljni principi postojanjaBiH su njen suverenitet, politička nezavisnostu skladu s međunarodnim pravom iteritorijalni integritet uz nepovredivostmeđunarodno priznatih granica. BiH moguočuvati i učiniti demokratskom i prosperitetnomsamo njeni narodi i građani,neposredno i putem dijaloga političkihpredstavnika izabranih na slobodnim idemokratskim izborima. Samo tako usaglašenarješenja su garancija njihove provodivosti.U deklaraciji koja je predloženai odbijena navodi se i neophodnostprestanka institucije Visokog predstavnikai potpuno prerastanje u Specijalnopredstavništvo EU, te ocjenjuje da EU zaBiH nije samo politički cilj, već uslov dugoročnestabilnosti, pa je u skladu s timnezamjenljiva uloga evropskih institucijaputem razumijevanja i svakog vida podrške.“Da je usvojena predložena deklaracijai da je BiH krenula putem evropskogpartnerstva bez OHR-a, situacija bidanas bila daleko mirnija, kako za unutrašnjeodnose, tako i na spoljnopolitičkomplanu. Nisu htjeli, ali SNSD nije povukaosvoj prijedlog. Bošnjački poslanicisu neprihvatanjem deklaracije o odgovornosti,potvrdili antidejtonske namjere”,zaključuje Dodik.Prema njemu, demokraciji i vladaviniprava prijetnjama se suprotstavlja OHR,čime potvrđuje da je BiH protektorat i zarobljenadržava. “Nastavak agonije kojuprodukuje OHR i njegovo nepravno djelovanje,svakim danom doprinosi produbljivanjupodjela, onemogućava vraćanjemeđunacionalnog povjerenja, sprečavaevropski put BiH”, navodi Dodik.U svom poširokom obrazlaganju Dodikje tako došao do zaključka da njegoventitet po svom ustavu ima nadležnost dadonosi zakone i da raspisuje referendum.“To pravo nema nijedan organ na nivouBiH, jer to nije izričito predviđeno UstavomBiH, pa ustavno i zakonsko uređivanjei raspisivanje referenduma pripada entitetima.Ustav Republike Srpske je pregledalai Venecijanska komisija SavjetaEvrope i nije imala nikakvu primjedbu nanadležnost i ovlaštenje za raspisivanje referenduma”,objašnjava Dodik.Na zapadu ništa novoMeđutim, profesor Ustavnog prava naPravnom fakultetu u Sarajevu Kasim Trnkaupozorio je da političari iz manjeg bhentitetau posljednje vrijeme sve glasnijegovore kako je tog entiteta omogućenoraspisivanje referenduma, kao i to da je tamošnjaSkupština usvojila zakon o referendumu.Pri tome navodi da u UstavuBosne i Hercegovine nema odredbi koje seodnose na referendum. Profesor ustavnogprava Kasim Trnka napominje da različitinivoi vlasti mogu raspisivati referendum orazličitim pitanjima, ali isljučivo iz svojenadležnosti. “Pitanja o opstanku RepublikeSrpske, prihvatanju Daytonskog sporazuma,te angažmanu stranih sudija, nisu unadležnosti entiteta nego države BiH”, kažeTrnka i zaključuje: “Država, ako želi, otome može raspisati referendum.” Državniorgan i vlasti, naglasio je Trnka, mogu donijetiOdluku o raspisivanju referendumabez obzira što u Ustavu BiH ništa ne piše oreferendumu, jer to ne znači da je referendumustavom zabranjen. Zato on smatrada bi bilo dobro donijeti Zakon o referendumuBiH, ali i da kantoni mogu donijetitakav zakon ukoliko kantonalne vlastismatraju da se o određenim pitanjima iznadležnosti Kantona građani trebaju izjasnitina neposredan način.I iz Ureda Visokog predstavnika zaBiH stiglo je priopćenje na Trnkinom traguu kome je stajalo da planirani referendumizlazi izvan djelokruga ustavnihnadležnosti ovog entiteta, u suprotnosti jes njegovim obavezama prema Ustavu Bosnei Hercegovine i, kako je visoki predstavnikveć jasno stavio do znanja, kršiDaytonski sporazum.Međunarodna zajednica odlučila je pomnopratiti razvoj situacije, ma što to zapravoznačilo. Ipak, predstavnici bosanskihSrba doživjeli su neugodno iznenađenjena sastanku u State Departmentu kadaih je američka administracija oštro upozorilazbog najava da će organizirati referendumza odcjepljenje tog entiteta od Bosnei Hercegovine. Zamjenik pomoćnika državnetajnice SAD-a Stuart Jones izrazioje u razgovoru s predsjednikom entitetskeskupštine Igorom Radojičićem “ozbiljnuzabrinutost američke administracije” zbogdonošenja zakona, a poglavito odluke oeventualnom referendumu u RepubliciSrpskoj. Radojičić je izvijestio Jonesa oproceduri donošenja zakona o referendumušto ga je entitetska vlada uputila u parlament.Dodik je ipak najavio da bi se referendumu tome entitetu mogao održati tokomveljače ili u ožujku 2010. kako bi seosporile ovlasti međunarodne administracijeu BiH i nametanje odluka. Dužnosniku State Departmentu Stuart Jones pozvaoje političare u BiH na nastavak razgovorao ustavnim promjenama nakon izbora2010. Na tom tragu dvojica američkih senatora,John McCain i Joseph Liebermannedavno su u Sarajevu istaknula da će SjedinjeneDržave nastaviti snažno podupiratiteritorijalnu cjelovitost i suverenitet Bosnei Hercegovine, no očekuju da se unutar tezemlje postigne suglasnost o reformamakoje je nužno provesti kako bi se ubrzalonjezino približavanje euroatlantskim integracijama.Dakle, kao što bi rekao BoraĐorđević, “na zapadu ništa novo”. q

BOSANSKI BAROMETAR“Nekonstitutivni elementi” čeznu za promjenama Ustava Bosne i HercegovinePresuda u korist Židova i RomaDervo Sejdić i Jakob Finci državljani su BiH, posjeduju iskustvo najviših državnih dužnosnika, ali budući da se izjašnjavajukao osobe romskog odnosno židovskog porijekla, tvrde da su im uskraćena sva prava da se kandidiraju na izborimaza Dom naroda i Predsjedništvo. Godine 2006. tužili su BiH tražeći da Europski sud utvrdi da su diskriminirani uostvarenju pasivnog biračkog prava. Sud je 22. prosinca 2009. presudio u njihovu korist.Amina AlijagićUstav Bosne i Hercegovine nalazi se uAneksu 4. Općeg okvirnog sporazuma zamir u Bosni i Hercegovini (Daytonski mirovnisporazum) koji je parafiran 21. studenog1995. u Daytonu, tek nakon vojničkogporaza srpskih snaga, a službeno potpisan istupio na snagu 14. prosinca 1995. u Parizu.Sporazum je sklopljen između predsjednikaRepublike Hrvatske, predsjednika RepublikeBosne i Hercegovine i predsjednika SavezneRepublike Jugoslavije, uz sudjelovanjepredstavnika konstitutivnih naroda BiH:Bošnjaka, Hrvata i Srba, te veoma aktivnosudjelovanje američkih dužnosnika. Budućida je Ustav dio mirovnog sporazuma, onnikad nije prošao parlamentarnu procedurukoja bi mu osigurala demokratski legitimitet,niti je objavljen u Službenom glasnikuBiH i preveden s engleskog jezika na službenejezike.BiH se u Daytonu nije niti konfederalizirala,niti federalizirala do kraja na Washingtonskimnačelima (kantoni kao federalnejedinice bez nacionalnog imena, s većinomjednog od konstitutivnih naroda ilimješovitim kantonima; koncept koji bi značioukidanje Republike Srpske, HrvatskeRepublike Herceg-Bosne i kantonizacijuBiH u cijelosti). Umjesto toga, priznata jeRepublika Srpska i stvorena ultrakomplicirana,asimetrična državna struktura koja se isama može smatrati (quasi) federacijom oddvije federalne jedinice – dva entiteta 1 , odkojih je jedan entitet i sam federacija kojanosi isto ime kao i cijela država.Problem međuentitetske crte razgraničenjau području Brčkog stranke su pristaleriješiti arbitražom (članak 5., Aneksa 2.Daytonskog mirovnog sporazuma) čijim jepravorijekom 5. ožujka 1999. stvoren DistriktBrčko pod isključivim suverenitetomdržave. Dana 26. ožujka 2009. Parlamentarnaskupština BiH je po prvi put uspješnoizvršila izmjene u Ustavu u skladu s procedurom,a koje su se odnosile na status DistriktaBrčko. Bitno je naglasiti da nadležnostVisokog predstavnika (međunarodnogadministratora za BiH) obuhvaća mijenjanjesamo entitetskih ustava, ne Ustava BiH.U uvodnom dijelu Ustava Bošnjaci,Hrvati i Srbi opisani su kao “konstitutivninarodi”. Na razini države uvedeni su mehanizmipodjele vlasti, koji onemogućavajuusvajanje odluka protiv volje predstavnikabilo kojeg “konstitutivnog naroda”,kao što su npr. veto za zaštitu vitalnog interesa,entitetski veto, dvodomni sustav 2(Parlamentarna skupština sastoji se odPredstavničkog Doma i Doma naroda -koji se sastoji od pet Bošnjaka i istog brojaHrvata iz Federacije BiH i pet Srba iz RS),kao i kolektivno Predsjedništvo 3 od tri člana,od kojih je jedan Bošnjak i jedan Hrvatiz Federacije BiH i jedan Srbin iz RS.Konvencija i sudEuropski sud za ljudska prava ustanovljenje Europskom konvencijom zazaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(dalje: Konvencija) i djeluje u okviru najstarijeeuropske organizacije, Vijeća Europe.Sjedište Europskog suda je u Strasbourgu,u Francuskoj, a službeni jezicisu engleski i francuski.Nakon što je BiH postala članicom VijećaEurope, ratificirala je i Konvenciju2002. godine. Treba istaknuti da je obvezapoštivanja prava i sloboda garantiranihHuman RightsKonvencijom i njenim protokolima u BiHnastala već stupanjem na snagu Ustava BiH(14. prosinca 1995.) koji u članku II. proglašavaKonvenciju izravno primjenjivomu BiH, dajući joj prioritet nad svim ostalimzakonima. Međutim, tek činom ratifikacijeKonvencije kao međunarodnog ugovoraBiH je prihvatila nadležnost Europskog sudada odlučuje o zahtjevima bilo koje fizičkeosobe, nevladine organizacije, skupinepojedinaca ili druge države članice koji tvrdeda su žrtve povrede prava utvrđenih uKonvenciji što ih je počinila BiH.Ratifikacijom Konvencije BiH se obvezalai da će se podvrgnuti konačnojpresudi Europskog suda u svakom sporuu kojem sudjeluje kao stranka. Presuda ukojoj Sud utvrdi da je došlo do povredeprava predstavlja uputu državi na koju seodnosi da osigura poduzimanje određenihkorekcijskih mjera kako bi se utvrđenapovreda prava ispravila, oštećenom isplatilanaknada i spriječilo ponavljanje istihili sličnih povreda u budućnosti.BiH se također 2002. godine obvezalada će “u roku od godinu dana, uz pomoćEuropske Komisije za demokraciju krozpravo (Venecijanska komisija) preispitatiizbornu legislativu u svjetlu normi VijećaEurope i izvršiti izmjene tamo gdje je topotrebno”. Nakon toga, Vijeće Europepovremeno je podsjećalo BiH na ovupost-pristupnu obavezu i urgiralo da do-55JOURNAL

BOSANSKI BAROMETAR56JOURNALnese novi ustav prije listopada 2010. kakobi “mehanizam etničke zastupljenosti zamijenilizastupljenošću po građanskomprincipu, prvenstveno tako što će se ukinutiustavna diskriminacija 'ostalih'”.Nadalje, BiH je 2008. godine potpisala iratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanjus EU i time se obavezala na ispunjavanjeprioriteta iz Europskog partnerstva,od kojih je jedan od glavnih bio “izmjenaizborne legislative u pogledu broja članovaPredsjedništva BiH i broja delegata Domanaroda kako bi se osigurala puna usklađenosts Europskom konvencijom i post-prijemnimobvezama prema Vijeću Europe”.Činjenica da, usprkos preuzetim obvezama,BiH još nije ispoštovala iste, ukazuje da uvezi s tim ne postoji konsenzus među vodećimpolitičkim strankama.(Zlo)kobna presuda?Jakob FinciDervo Sejdić i Jakob Finci državljanisu BiH, posjeduju iskustvo najviših državnihdužnosnika, ali budući da se izjašnjavajukao osobe romskog odnosno židovskogporijekla, tj. ne izjašnjavaju sekao pripadnici nekog od “konstitutivnihnaroda”, tvrde da su im Ustavom i Izbornimzakonom BiH uskraćena sva pravada se kandidiraju na izborima za Dom narodai Predsjedništvo. Godine 2006. tužilisu BiH tražeći, između ostalog, da Europskisud utvrdi da su zbog etničke pripadnostionemogućeni ostvariti pasivno biračkopravo, što je, po njihovom viđenju,predstavljalo diskriminaciju. Sud je 22.prosinca 2009. presudio u njihovu korist.U podnescima koje je Sud uzeo u obzirnalazi se i Mišljenje Open Society JusticeInitiative prema kojem je ograničenjeprava građanina da glasa, da se kandidiraza visoku državnu poziciju i da budebiran, posebno po sumnjivoj osnovi kaošto je rasna i etnička pripadnost, ne samodiskriminatorno, nego i podriva sam smisaodržavljanstva: “Pored toga što predstavljavažno pravo povezano sa državljanstvom,politička zastupljenost je odposebne važnosti za etničke manjine i suštinskaza prevladavanje njihove marginalizacijei vraćanje u glavne tokove.”Sud je primijetio da se pravilom isključivanja“ostalih” postigao bar jedan cilj koji jeopćenito kompatibilan sa općim ciljevimaKonvencije, a to je uspostava mira. “Kad susporne ustavne odredbe donesene, na terenuje došlo do vrlo krhkog primirja. Cilj ovihodredbi je bio da se zaustavi brutalni sukobobilježen genocidom i etničkim čišćenjem.Priroda tog sukoba je bila takva da je biloneophodno pristati na “konstitutivne narode”kako bi se osigurao mir. Ovo, i bez neophodnogopravdanja, može objasniti odsustvopredstavnika ostalih zajednica (kao štosu lokalne zajednice Roma i Židova) na mirovnimpregovorima i preokupaciju sudionikastvarnom ravnopravnošću među “konstitutivnimnarodima” u post-ratnom društvu”.No, budući da je Sud jedino kompetentanistražiti razdoblje nakon što je BiH ratificiralaKonvenciju i Protokole, izričito je naznačioda “ne treba odlučivati da li podržavanjeosporavanih ustavnih odredbi nakonratifikacije Konvencije služi “legitimnomcilju” jer održavanje ovakvog sustava ne zadovoljavauvjet proporcionalnosti”.Kao prvo, suci su zapazili “značajanpozitivan razvoj u BiH od potpisivanjaDaytonskog mirovnog sporazuma” i kronološkiga poredali: “2005. godine su stranekoje su ranije bile u sukobu predalekompletnu kontrolu nad oružanim snagamai transformirale oružane snage u maluprofesionalnu vojsku; 2006. BiH je pristupilaNATO Partnerstvu za mir; 2008. potpisalaje i ratificirala Sporazum o stabilizacijii pridruživanju sa EU; u ožujku 2009.,uspješno je izvršila dopune državnogUstava po prvi put i nedavno je izabrana začlanicu Vijeća sigurnosti UN na razdobljeod dvije godine, s početkom od 1. siječnja2010. Nadalje, iako prisutnost međunarodneuprave kao provedbene mjere u skladusa Poglavljem VII. Povelje UN podrazumijevada situacija u regiji još uvijek predstavlja“prijetnju međunarodnom miru isigurnosti”, izgleda da su pripreme za prestanakmeđunarodne uprave u tijeku.”Pored toga, iako se Sud složio s VladomBiH da nijedna odredba Konvencije ne tražipotpuno napuštanje mehanizama podjelevlasti koji su svojstveni BiH i da možda jošuvijek nije sazrjelo vrijeme za politički sustavkoji bi bio samo odraz načela vladavinevećine, Mišljenja Venecijanske komisije(savjetodavnog tijela Vijeća Europe zaustavna pitanja) “jasno pokazuju da postojetakvi mehanizmi podjele vlasti koji ne vodeautomatski do potpunog isključenja predstavnikaostalih zajednica”. Slijedom navedenog,Sud je zaključio da “dugotrajna nemogućnostaplikanata da se kandidiraju zaDom naroda BiH nema objektivno i prihvatljivoopravdanje i stoga krši čl. 14. uvezi sa čl. 3. Protokola br. 1.” (paragraf 50.presude). Ustavne odredbe koje čine aplikantenepodobnim da se kandidiraju na izborimaza Predsjedništvo “također se morajusmatrati diskriminatornim i kao takvepredstavljaju povredu čl. 1. Protokola br.12., a Sud ne smatra da u tom smislu postojibilo kakva bitna razlika između Domanaroda i Predsjedništva BiH.” (paragraf 56.presude). Sud je naredio da BiH isplati1.000 eura Sejdiću (koji je zastupan pro bono)i 20.000 eura Finciju kako bi namirilisvoje troškove i izdatke.S obzirom na to da je ovo prvi predmetkoji se odnosi na opću zabranu diskriminacijesadržanu u čl. 1. Protokola br. 12, te daje riječ o predmetu koji zadire u suštinuunutrašnjeg uređenja BiH, javnost je od ovepresude očekivala mnogo. Tim očekivanjimaje u znatnoj mjeri doprinijela i činjenicada je ovaj predmet istovremeno i prvi ovevrste u praksi Europskog suda koji bi mogaodovesti do ozbiljnih poremećaja i izmjenau ustavnopravnom poretku jedne oddržava članica Vijeća Europe. Specifičnekarakteristike ne samo nastanka, već i prijemaBiH u Vijeće Europe uvjetovale su daljnjiporast značaja ovog predmeta. Moglo bise reći da su se sve slabosti državnosti BiH,očite ali ignorirane u trenutku njenog pristupanjaVijeću Europe, u ovom predmetuiskazale u svom punom obujmu.Izdvojeno mišljenje MijovićkeSudac Khanlar Hajiyev pridružio se mišljenjusutkinje Ljiljane Mijović, u kojem jeizrazila različit stav o pitanju mogućnostikandidiranja za Dom naroda, dok je s drugimdijelom presude, da su ustavne odredbekoje se odnose na strukturu PredsjedništvaBiH u suprotnosti sa zabranom diskriminacije,u načelu suglasna s većinom sudaca,uz rezervu u pogledu obrazloženja. Onasmatra da je Sud drugi dio podneska tretiraokao manje važan, stvorivši na taj način utisakda je čl. 1. Protokola br. 12 primijenjensamo zato što se nije mogao primijeniti čl.3. Protokola br.1., što potkrjepljuje činjenicomda je relevantno obrazloženje povredečl. 1. Protokola br. 12 dato u svega dva paragrafa,u kojima je Sud došao do zaključkada ne postoji “bitna razlika između Domanaroda i Predsjedništva BiH” u pogledu diskriminatornihustavnopravnih rješenja.

BOSANSKI BAROMETARPo njenom mišljenju, ključno pitanjekoje je zahtijevalo odgovor u ovom predmetubilo je pitanje opravdanosti uvođenjatripartitne strukture Predsjedništva, kao injenog sadašnjeg postojanja. Umjesto zauzimanjastava, Sud je ponovio argumenteveć upotrijebljene pri primjeni testova u[prvom] dijelu presude, što je razočaravajuće.“Hipotetički govoreći, kada se ne biradilo o državi nastaloj na ruševinama,masakru i krvoproliću, bila bih mišljenjada je već sama obveza pojedinca na nacionalnoizjašnjavanje u pravcu ostvarenjauvjeta za kandidiranje na javnu poziciju,neprihvatljiva i sasvim dovoljna za postojanjepovrede zabrane diskriminacije zasnovanena etničkoj pripadnosti.”Prvi dio presude srušila je rečenicom:“Bili oni direktni ili indirektni, neophodnoje pojasniti da u BiH izbora za Dom narodajednostavno nema”. Naime, članoviDoma naroda se imenuju od strane entitetskihparlamenata (od strane većine u Narodnojskupštini RS ili od strane većine uKlubovima Bošnjaka i Hrvata u ParlamentuFederacije BiH). Budući da je originalnaverzija Ustava na engleskom jeziku,čak i lingvistički pristup ovom pitanju potvrđujeda se ne radi o izborima, već o imenovanjima.Tako čl. IV. Ustava predviđada se Dom naroda sastoji od 15 delegata,te da se određeni delegati odabiru od straneodgovarajućih entitetskih parlamenata. 4Pitanje koje se nameće jest da li bi se, ukolikose za ovakav postupak može tvrditi daje diskriminirajući, onda isti kriteriji diskriminacijemogli primijeniti i na one parlamentarnesustave u kojima je određenoda se mjesta u drugom domu parlamentanasljeđuju (kao što je slučaj u britanskomHouse of Lords) ili su uvjetovana prethodnomjavnom funkcijom (kao što je to slučaju njemačkom Bundesratu)?Potvrdan odgovor na ovo pitanje u odnosuna takve sustave bio bi podjednakoneprimjeren kao što je neprimjeren i u odnosuna BiH. Činjenica da se jedini formalniuvjet koji članovi Doma naroda morajuispuniti odnosi na njihovu etničku pripadnostukazuje na to je Dom naroda upravotako zamišljen da bi se osigurao etnički balansu zakonodavnoj vlasti. “Još utemeljenijaje činjenica da su mehanizmi ove vrstei omogućili postizanje mira u BiH, kao štoje očito i da [petnaest godina kasnije] ne postojijedinstven i zajednički pristup eventualnimustavnim promjenama u toj državi.”Doista, pokušajima da se Daytonski ustavnadomjesti nekim primjerenijim rješenjemveć godinama se, bez ikakva pomaka vrijednapozornosti, bave političke strukture imeđunarodni predstavnici u BiH.Drugi element neslaganja sutkinje Mijovićs prvim dijelom presude tiče se shvaćanjaSuda da je Dom naroda drugi (gornji)dom 5 Parlamentarne skupštine BiH. Naime,iako je gornji dom u pravilu tijelo koje predstavljaadministrativne ili federalne jedinice,u BiH Dom naroda predstavlja ne samo entiteteBiH, nego i konstitutivne narode. Obadoma Parlamentarne skupštine su ravnopravnai predstavljaju dva organizacijskadijela koja ne mogu funkcionirati samostalno.Svaki nacrt zakona prolazi kroz raspravui zahtijeva “odobrenje oba doma”, mada sespecifičnim zadatkom Doma naroda smatrazaštita “vitalnih nacionalnih interesa”.Jedinstvena struktura Parlamentarneskupštine BiH ne dozvoljava bilo kakvukategorizaciju u skladu s općeprihvaćenimakademskim modelima. Dodatno, čl.X. Ustava predviđa da se “Ustav možemijenjati odlukom Parlamentarne skupštine”,tj. odlukom oba doma Skupštine.Budući da oba doma Skupštine imaju istenadležnosti, podnosioci imaju potpunootvorenu mogućnost da postanu članoviPredstavničkog doma, u kojem članstvone zavisi od njihove etničke pripadnosti.Izdvojeno mišljenje BonellaSudac Giovanni Bonello u svojem Izdvojenommišljenju, primjerku literarnoneuobičajenog izričaja u pravu, smatra dane postoji povreda Konvencije, već štoviše,da je ova presuda upravo “razvela BiHod realnosti njene vlastite nedavne prošlosti”naloživši joj “da odbaci Daytonskimirovni sporazum, samelje ga i onda počnetražiti neko novo rješenje”. On uspoređujeDayton s filigranskom konstrukcijomkoja “možda nije bila najbolja konstrukcija,ali je bila jedina koja je natjeralasuparničke strane da oružje zamijenedijalogom” tako što su “apotekarskompreciznošću dozirane točne etničke proporcijerecepta za mir”. Prema njemu jeSud zapravo rekao “i bivšim zaraćenimstranama i kreatorima mira i dobročiniteljimada su sve uradili pogrešno. Trebalobi sve ponovo početi. Daytonska formulaje neprikladna, njeno mjesto od sada preuzimane-formula iz Strasbourga. Trebase ponovo vratiti na tablu za crtanje.” Međutim,da li neograničene ovlasti Suda uosiguranju pravnog lijeka za utvrđene povredeljudskih prava uključuju i razvrgavanjejednog međunarodnog sporazuma,čak i ako su takav sporazum izgradile državei međunarodna tijela, od kojih nekinisu ni potpisnici Konvencije niti optuženiciu ovom slučaju? Konkretnije, ima liSud pravo da, pružajući pomoć, potkopavasuvereno djelovanje EU i SAD, koji suzajednički stvorili Daytonski sporazum?Bonello nastavlja s postavljanjem pitanja:“Jesu li prava dvojice aplikanata da sekandidiraju na izborima tako neograničenai primoravajuća da ponište mir, sigurnost ijavni red uveden za cijelu naciju – uključujućii njih same? Je li Sud svjestan svojeodgovornosti u ponovnom otvaranjuDaytonskog procesa kako bi ga uskladio sasvojom presudom? I hoće li se Sud suočitisa grozotama promašaja, ako se novi početaknakon Strasbourga ne bude mogaouskladiti sa svojim obavezama? Kandidatina izborima, čak i po cijenu Armagedona?”Tvrdi da je Sud kanonizirao vrijednosti jednakostii nediskriminacije, a odbacio mir ipomirenje u državi. “Uz dužno poštovanjeprema Sudu, ova presuda izgleda kao građenjekula u zraku ne vodeći računa o tomeda se ona može srušiti u rijeku krvi iz kojeje iznikao Daytonski ustav. Ona preferirasvoju sterilnu nezainteresiranost više odotvorenog susreta sa bijednim vanjskimsvijetom. Možda to objašnjava zašto, usvom nabrajanju činjenica, presuda odbijada čak i u sažetom obliku podsjeti na tragedijukoja je prethodila Daytonu i koja jeokončana isključivo zahvaljujući Daytonu.Sud je, namjerno ili ne, iz svog viđenja, isključione površinu, nego samu srž povijestiBalkana. Sud se osjećao primoranim da baciu nemilost Daytonski ustav, ali se nijeosjetio primoranim da na njegovo mjestostavi nešto što isto tako može očuvati mir.”Na kraju je sudac Bonello taksativnonaveo (i potkrijepio primjerima iz bogatesudske prakse) najširi spektar opravdanjakoji je Strasbourg godinama olako prihvaćaoprilikom ograničavanja izbornih prava(pravo glasanja i pravo kandidature): od nepoznavanjajezika do boravka u zatvoru ilizbog kazne ranije izrečene za učinjeno teškokazneno djelo; od nepostojanja uvjeta od“četiri godine stalnog mjesta boravka” douvjeta za dobivanje državljanstva; od togada je netko član parlamenta druge države dotoga da netko ima dvostruko državljanstvo;od predstavljanja prijetnje za stabilnost demokratskogdruštva do davanja zakletvekod preuzimanja dužnosti na određenomjeziku; od uvjeta u pogledu godina do togada je neka osoba državni službenik; oduvjeta da se budući kandidati ne mogu kandidiratidok ne skupe određen broj potpisaglasača do uvjeta pod kojima se polaže zakletvana vjernost monarhu. “Ali Sud nijeutvrdio da rizik od građanskog rata, izbjegavanjepokolja ili očuvanje teritorijalnogjedinstva, ima dovoljnu društvenu vrijednostda opravda izvjesna ograničenja pravaova dva aplikanta. Ja ne dijelim ovakvo mi-57JOURNAL

BOSANSKI BAROMETAR58JOURNALšljenje. Ja ne mogu podržati Sud koji sijeideale, a žanje krvoproliće.”Izvršenje presudeVijeće Europe nije prepustilo državamačlanicama da presude izvršavaju ili ne, negoje razvilo mehanizam nadzora izvršenjapresuda u skladu s Konvencijom. Izvršenjepresuda nadzire Odbor ministara VijećaEurope, koji je radi lakšeg rada osnovaoOdbor za izvršenje. Odbor ministara prilikomprovedbe nadzora nad izvršenjem ispituje:je li plaćena pravična naknada dodijeljenaod Suda, jesu li poduzete individualnemjere radi osiguranja prestanka povrede iradi vraćanja oštećene strane u položaj ukojem je bila prije povrede Konvencije tejesu li usvojene opće mjere radi sprječavanjanovih sličnih povreda ili radi prestankapovreda koje traju (Pravilo 3.b). Opće mjereza državu najčešće znače usvajanje novesudske prakse (u državama case law sustava)ili promjene u zakonodavstvu (u državamakontinentalnog sustava), iako u njihtreba ubrojiti prijevod presuda i njihovo dostavljanjedomaćim nadležnim tijelima.Presuda je još u početnoj fazi izvršenja:prevedena je, objavljena na internet straniciUreda Vijeća ministara BiH pred Europskimsudom, te je kao informacija s prijedlogomzaključka proslijeđena Vijeću ministaraBiH, ali i bez prijedloga zaključkaPredsjedništvu BiH, sudovima i Parlamentarnojskupštini BiH. U roku od pola godineBiH je dužna Odboru ministara Vijeća Europedostaviti Akcijski plan s mjerama zaizvršenje presude i rokovima za izvršenjetih mjera. “S obzirom da informacija još nijebila na sjednici Vijeća ministara BiH, neznamo šta će se dalje dešavati, šta će Vijećeministara odlučiti i koga će konkretno zadužitiza izradu tog Akcionog plana”, izjavilaje Monika Mijić, zastupnica Vijeća ministaraBiH pred Europskim sudom.Odbor ministara Vijeća Europe redovnoće na sva svoja četiri godišnja sastankapratiti izvršenje ove presude i izražavatisvoje ocjene, zadovoljstvo ili zabrinutostovisno o tempu kojim se presuda bude izvršavalai donositi instruktivne odluke.Ako država ne izvrši presudu u roku Odborministara donosi interim resolution(privremenu rezoluciju) (Pravilo 7.), a nakonšto država poduzme sve potrebne mjereu cilju podvrgavanja presudi donosi sefinal resolution (konačna rezolucija) (Pravilo8.). Međutim, da li je realno očekivatida će bh. vlast poduzeti konkretne korakeu izvršenju presude u izbornoj godini? qBilješke:1Riječ entitet dolazi od latinskog ens, biće; essere,biti. Entiteti nisu određeni kao države niti su posebnodefinirani u Ustavu, iako, kao i kantoni koji ihsačinjavaju, imaju svoje ustave. U tom kontekstutreba spomenuti važnu odluku Ustavnog suda BiHod 1. srpnja 2000. godine kojom je ukinuto nizodredbi Ustava RS i Ustava Federacije BiH, kojimasu ti entiteti, posebno Republika Srpska, bili određenikao suverene države.Entiteti imaju pravo sklapati međunarodne ugovore(uz suglasnost Parlamentarne skupštine) i uspostavljatiposebne usporedne odnose susjednim državama(sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetuBiH). Entiteti raspolažu oružanim snagama, aline smiju prijetiti drugima, bez pristanka vlade drugogentiteta ući s vojskom na njegovo područje, nitiugrožavati suverenitet i teritorijalno jedinstvo BiH.2Dvodomni sustavi tipični su za federativne države,te stoga i ne iznenađuje da se Ustav BiH opredijelioza dva doma. Međutim, uobičajena svrha drugogdoma u federativnim državama je da se osigura jačazastupljenost manjih entiteta. Jedan dom sastavljenje na osnovu broja stanovništva, a u drugom svi entitetiimaju isti broj mjesta (Švicarska, SAD) ili subarem manji entiteti sa većom zastupljenošću (Njemačka).U BiH je ovo sasvim drukčije: u oba domadvije trećine članova dolaze iz Federacije BiH, s razlikomda su u Domu naroda iz Federacije zastupljenisamo Bošnjaci i Hrvati, a iz RS Srbi. Prematome, Dom naroda nije odraz federativnog karakteradržave, već je to dodatni mehanizam koji ide u koristinteresa konstitutivnih naroda. Osnovna funkcijaDoma naroda po Ustavu je da, ustvari, bude domgdje će se koristiti veto za zaštitu vitalnog interesa.Nedostatak ovakvog aranžmana je da Predstavničkidom postaje dom gdje se obavlja zakonodavni rad idonose neophodni kompromisi da bi se postigla većina.Uloga Doma naroda je posebno negativna kao domaveta, gdje njegovi članovi vide obranu interesasvoga naroda kao svoj isključivi zadatak, bez sudjelovanjau uspjehu zakonodavnog procesa. Stoga izgledada bi bilo bolje premjestiti ostvarivanje prava veta zazaštitu vitalnog interesa u Predstavnički dom i ukinutiDom naroda. Ovo bi uskladilo procedure i omogućilousvajanje zakona bez ugrožavanja legitimnih interesabilo kojeg naroda. To bi riješilo i problem diskriminatornogsastava Doma naroda. (Venecijanska komisija(savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja),Mišljenje o ustavnoj situaciji u BiH i ovlastima Visokogpredstavnika, dokument CDL-AD (2005)004, 11.ožujka 2005., točka 35. i 36.)3Kolektivno predsjedništvo je izuzetno neuobičajenorješenje. Što se tiče predsjedničkih funkcija šefa države,to obično lakše vrši jedna osoba. Na vrhu izvršnevlasti već je jedno tijelo tipa kolegija, Vijeće ministara,i drugo takvo tijelo ne djeluje kao pogodno za efikasnodonošenje odluka. To stvara rizik od dupliciranja procesaodlučivanja i postaje teško razlučiti ovlaštenjaVijeća ministara i Predsjedništva. Uz to, Predsjedništvoili nema potrebno tehničko znanje kakvo je dostupnokroz ministarstva, ili mu treba takvo ključno osoblje,čime se stvara dodatna razina birokracije.Kolektivno predsjedništvo, prema tome, ne djelujeni funkcionalno, ni efikasno. U kontekstu BiH, njegovopostojanje djeluje, opet, motivirano potrebomda se osigura sudjelovanje predstavnika svih konstitutivnihnaroda u svim bitnim odlukama. Izgledazaista teško predvidjeti u BiH jednog predsjednikasa značajnim ovlastima.Najbolje rješenje bi, prema tome, bilo da se izvršnavlast koncentrira na Vijeće ministara kao tijelo tipakolegija, u kojem su zastupljeni svi konstitutivni narodi.Onda bi jedan predsjednik kao šef države bioprihvatljiv. S obzirom na multietnički karakter zemlje,posredni izbor predsjednika u Parlamentarnojskupštini sa većinom koja osigurava da će predsjednikuživati šire povjerenje među svim narodima,djeluje kao opcija koja bi se preferirala u odnosu naneposredne izbore. Mogla bi se dodati i pravila orotaciji, uz uvjet da novoizabrani predsjednik nemože biti pripadnik istog konstitutivnog naroda kaoi njegov prethodnik. (Venecijanska komisija (savjetodavnotijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja),Mišljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovinii ovlastima Visokog predstavnika, dokument CDL-AD (2005)004, 11. ožujka 2005., točke 38.-40.)4Radi se o distinkciji između termina “election” i“selection”; jezično promatrano, dok termin “election”podrazumijeva mogućnost neograničenog izbora,termin “selection” podrazumijeva preferirani/ograničeni ne izbor nego odabir.5Uopćeno govoreći, gornji dom parlamenta se razlikujeod donjeg u jednom ili više aspekata: ima uženadležnosti od donjeg doma, uključujući i one koje seodnose na mogućnost stavljanja rezervi na odlukedonjeg doma; nadležnosti su mu ograničene i često setiču davanja suglasnosti na određene ustavne amandmane;predstavlja konzultativno ili tijelo “revizije”tako da su mogućnosti njegovog direktnog djelovanjačesto reducirane u određenom smjeru; predstavljaadministrativne ili federalne jedinice; ukoliko se sastojiod predstavnika plemstva, mandat članova jedoživotan, a ukoliko se radi o izbornom tijelu, mandatnjegovih članova je često dužeg trajanja od mandatačlanova donjeg doma, tj. članovi se češće birajuu različitim periodima nego istovremeno. U pogleduinstitucionalne strukture, postoje brojni varijeteti upogledu načina konstituiranja gornjeg doma. Članovimogu biti birani direktno ili indirektno, mogu bitiimenovani, članstvo može biti nasljedno, ili se pak,može raditi o mješavini svih ovih sustava.

BOSANSKI BAROMETARBosna i Hercegovina postala nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-aMeđunarodna afirmacija BiHProšlogodišnja diplomatska ofanziva urodila je plodom, pa je BiH u listopadu izabrana za nestalnu članicu. Na prvojsjednici, na kojoj je prisustvovao ambasador BiH u UN-u, generalni sekretar pozdravio je članstvo BiH.Od 1. siječnja 2010. godine Bosna iHercegovina postala je nestalna članica Vijećasigurnosti UN-a sa dvogodišnjim mandatom.Tako je ova zemlja preuzela mjestodotadašnje nestalne članice Hrvatske, aosim BiH, koja je u Vijeće izabrana kaopredstavnica zemalja istočne Europe (kojučine 23 zemlje), dvogodišnji nestalni mandatpočeo je i Brazilu, Libanonu, Gabonu iNigeriji. Tako se, osim ovih zemalja, BiHnašla u društvu stalnih članica SAD-a, Rusije,Kine, Velike Britanije i Francuske, atokom ove godine s njima će biti još i Austrija,Japan, Meksiko, Turska i Uganda,kojima je dvogodišnji mandat počeo 2009.Ambasador BiH u UN-u Ivan Barbalićizjavio je da je to sada prilika za pokazivanjeda i BiH može biti dio onih tijelakoja odlučuju o svjetskim, europskim iregionalnim pitanjima. “Naše članstvo uVS-u je znak povjerenja i sposobnosti.Vjerujem da će se na taj način naši puteviprema NATO-u i EU otvoriti puno prijenego što se završi naš mandat u Vijećusigurnosti. Ovaj mandat u VS-u nam nemože odmoći i nadam se da ćemo ga pozitivnoiskoristiti", istakao je Barbalić.Na prvoj sjednici VS UN-a generalnisekretar Ban Ki-Moon je prije početkasjednice poželio ambasadoru Barbalićuuspješan rad u okviru Vijeća sigurnosti saželjom da Bosna i Hercegovina postanekoristan član svjetske organizacije. Sjednicaje bila posvećena situaciji u Afganistanu,a ambasador Barbalić je naglasiokako Bosna i Hercegovina u potpunostipodržava nastojanja Ujedinjenih nacijana smirivanju situacije u toj zemlji. Barbalićje tom prilkom posebno naglasioproblem izbjeglica. “Stanovnici Bosne iZgrada UN-a u New YorkuHercegovine, bolje nego itko drugi, razumijus kakvim se sve nedaćama suočavajuizbjegli i protjerani iz svojih domova”,rekao je tada Barbalić.Još u ljeto 2009. godine predsjedavanjemHarisa Silajdžića okruglim stolomUN-a o afričkim razvojnim problemimaiskorištena je prilika za bilateralne susretes velikim brojem šefova afričkih državnika,od kojih je dobijena podrška za izborBiH u Vijeće sigurnosti. Također,Silajdžić i ministar vanjskih poslova SvenAlkalaj dobili su podršku i od nekolikolidera islamskih, zapadnoeuropskih i balkanskihdržava. Jedini protukandidat BiHbila je Poljska, no, njena diplomacija nijebila toliko uspješna kao bosansko-hercegovačka,što je i priznao poljski ambasadorRadoslaw Sikorsk.U listopadu 2009. godine sa 183 glasa“za” Generalna skupština Ujedinjenih narodaveć u prvom krugu izabrala je Bosnui Hercegovinu za jednu od pet novih nestalnihčlanica Vijeća sigurnosti. Kako sujoš tada zaključili predsjedavajući PredsjedništvaBiH Željko Komšić i ministarvanjskih poslova BiH Alkalaj, izbor za nestalnučlanicu Vijeća sigurnosti UN-apredstavlja nesumnjivo najveće vanjskopolitičkodostignuće Bosne i Hercegovineod njenog osamostaljenja 1992. Ovom rezultatuprethodio je čitav niz višemjesečnihkoordiniranih diplomatskih aktivnostis osnovnim ciljem da se BiH prepozna kaovjerodostojan partner kojem se može povjeritičlanstvo u Vijeću sigurnosti OUNa.“Nestalno članstvo BiH u Vijeću sigurnostiUN-a ima neprocjenjiv značaj, a BiHće u toku dvije godine biti među onim zemljamakoje će odlučivati o svim najvažnijimpitanjima svjetske politike”, rekao jeministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalajkoji je prisustvovao glasanju.Dodao je kako će se bosansko-hercegovačkistavovi i glas čuti ne samo uzgradi UN-a u New Yorku, nego i šire.“Upješno obavljen mandat nestalne članiceVijeća sigurnosti ojačat će imidž,ugled i utjecaj BiH u svijetu i otvoritinam mnoga politička i ekonomska vratakoja bismo inače veoma teško otvarali”,zaključio je Alkalaj.Na kraju kažimo, bez obzira kakavefekat članstvo u VS-u BiH polučila,možda je puno važnije istaći da je diplomatskaofanziva BiH prilikom lobiranjaza nestalnu članicu pokazala da BiH možeuraditi za sebe mnogo kada joj ne smetajuneprijatelji koji su dio nje. To je ujednoi poruka međunarodnoj zajednici dazaključe da ta zemlja može za sebe učinitimnogo kada ne postoje prepreke i da jeveć vrijeme da i međunarodna zajednicaprihvati odgovornost za stanje u BiH. Ta,ona je i sama skrojila Daytonski ustav dase probosanske snage ama baš ništa nemogu dogovoriti s neprijateljima BiH. qEdis FelićNestalne članice Vijeće sigurnosti biraju se po geografskom ključu. Državama europskog istokapripada jedno mjesto (sada BiH). Izbor se vrši glasanjem na sjednici Generalne skupštine UN-a. UVijeće sigurnosti izabrana je ona država koja osvoji dvije trećeni glasova, po potrebi u više krugova.Odluka se donosi većinom od 9 glasova “za”. Stalne članice Vijeća sigurnosti ne moraju glasatiza neku odluku, ali da bi odluka bila usvojene ne smiju glasati protiv. Samo jedan glas “protiv” bilokoje stalne članice Vijeća sigurnosti dovoljan je da anulira sve druge glasove “za”. To, međutim, neznači da su glasovi nestalnih članica u Vijeću sigurnosti nevažni, jer se ipak golema većina odlukadonosi bez (zlo)upotrebe veta.59JOURNAL

IZ SVIJETAVijesti iz svijetaSvitanje doba vodenjakaPotres otkrio razmjere bijede60JOURNALNajsiromašniju državu zapadne hemisfere,frankofoni Haiti koju su osnovalioslobođeni crni robovi iz SjeverneAmerike prije 200 godina, 12. siječnja2010. pogodio je potres vrlo jake magnitudeu epicentru i katastrofalnih posljednicarazaranja. Prema procjenama, poginuloje više od 200.000 ljudi, uglavnom uprijestolnici, gusto naseljenom Port auPrinceu. Nešto manji broj ljudi poginuoje u ostatku zapadnog dijela zemlje koji jetakođer osjetio potres. Posljedice su razotkrilepotpun kaos koji u toj zemlji vladaveć desetljećima. Vlada se danima nijeoglašavala, sve javne službe su kolabrirale,a sustavnije se raščišćavanje ruševina,pokop mrtvih i zbrinjavanje ranjenih iosoba bez krova nad glavom počelo dešavatinakon ulaska UN-a i ostalih stranihagencija i vladinih institucija, a posebnoameričke vojske koja je uvela kakakv-takavred, spriječila pljačke i ubojstva i osiguralamanje-više nesmetanu dostavuhrane, lijekova i ostale opreme. No, izgubljenoje nekoliko ključnih dana, odmahnakon potresa, posebno u spašavanju preživjelihiz ruševina. Kako su mnogi leševiviše dana ležali na ulicama i ispod srušenihzgrada, zbog opasnosti od zaraza, velikbroj poginulih sahranjen je u masovnegrobnice, čak bez identifikacije.Unatoč pomoći koja je počela sustavnijepristizati, oko 200 preživjelih, spašenihi izvučenih ispod ruševina, zemlja je idalje u rasulu, glad je sve prisutnija, djecabez nadzora bivaju plijenom trgovaca bijelimrobljem, vrlo često pod krinkomusvajanja, a vlast je tek počela izvršavatineke od svojih funkcija. SAD će s haićanskomvladom i međunarodnim te privatnimorganizacijama raditi kako bi zaštitilidjecu Haitija koja su u opasnosti zato štosu ostali siročad ili su razdvojeni od roditelja,rekli su iz State Departmenta. “Zabrinutismo zbog trgovine djecom i zbogpedofila. Imali smo nekoliko takvih slučajevau zadnjih nekoliko dana. To je neštona čemu radimo zajedno s drugim organizacijamakoja pomažu djeci, a ljudena terenu upozoravamo na ovaj problem”,rekao je glasnogovornik State DepartmentaP. J. Crowley. Grupa misionarajedne od bizarnih američkih crkava pokušalaje 31. siječnja 2010. prokrijumčaritiodređen broj haićanske djece u susjednuDominikansku Republiku, što je spriječenona granici. Dužnosnici State Departmentate Ministarstava domovinske sigurnostii zdravstva, zadnjih tjedana radezajedno kako bi osigurali da haićanskavlada da odobrenje prije nego što se haićanskadjeca posvoje u SAD-u. Od potresanaovamo, oko 500 djece iz Haitija posvojenoje u SAD-u. Haićanski premijer,Jean-Max Bellerive u intervjuu CNN-urekao je kako je nakon potresa ilegalnatrgovina djecom “jedan od najvećih problema”.“Dodatni problem je trgovina organima,dječjim i odraslim, jer ljudi trebajusve vrste organa”, rekao je Bellerive.Donacije, obećane ili već skupljene,za pomoć stradalima u potresu koji je pogodioHaiti 28. siječnja 2010. iznosile suukupno 2,02 milijarde dolara, prema procjenamaUN-a. Donacije dolaze od država,nevladinih organizacija, zaklada, tvrtkiili pojedinaca, prema listi donatora kojusu sastavile UN i objavile na svojojstranici za koordinaciju humanitarne pomoći.Te donacije obuhvaćaju i one kojisu se odazvali na poziv UN-a od 15. siječnjaza hitno skupljanje pomoći u visini575 milijuna dolara, što je ispunjeno u visini77%, prema Uredu za usklađivanjehumanitarnih poslova UN-a.Međutim, samo jedan cent od svakogdolara koji SAD troše na pomoć unesrećenimau Haitiju, ide haićanskoj vladi, rezultatje revizije vladinih izvještaja koju jeproveo Associated Press. Američka vladadosad je dala 317 milijuna dolara pomoći,što je malo više od dolara po glavi stanovnika.Stručnjaci su upozoravali da bi slanjenovca haićanskoj vladi bilo pogreška, sobzirom na stanje u kojemu se ona trenutačnonalazi, kao i na povijest korupcije inesposobnosti u toj državi. Vlada je novacusmjerila u druge kanale. Četrdeset centisvakog dolara odlazi na američku vojskukoja se brine za sigurnost i potrage i zamornarički brod bolnicu USNS Comfort.36 centi ide USAID-u, koji novac troši nasve, od generatora vrijednih 5.000 dolarado higijenskih paketa za obitelji vrijednih35 dolara. Oko 10 centi od svakog dolarapotrošeno je na hranu, preko 200 milijunakilograma graha, riže, soje i ulja. Dostavahrane ljudima, plaćanje vatrogasaca, kamionai distribucijskih centara, uzima dodatnih10,5 centi od svakog dolara. Američkavlada u bližoj budućnosti želi trošitioko 1,5 cent od svakog dolara na direktnoplaćanje Haićanima za obavljanje poslova.Jedan takav program, u kojemu se možezaraditi tri dolara dnevno za 20 dana čišćenja,zapošljava 40.000 stanovnika. Konačno,pola centa ide za financiranje triju bolnicau Dominikanskoj Republici, u kojeidu izbjeglice.Američka državna tajnica HillaryClinton reagirala je na kritike SAD zbog

IZ SVIJETAreakcije na potres na Haitiju. "Dubokozamjeram onima koji napadaju našu zemlju,našu velikodušnost i vodstvo našegapredsjednika koje čini sve da pomognestradalima u katastrofi", rekla je Clinton ugovoru u State Departmentu. Latinoameričkedržave s lijevim vladama, Venecuela,Bolivija i Kuba kritizirale su SAD,tvrdeći da je američka vojska došla u tuzemlju da je okupira, a ne da pomogne.Visoki predstavnici talijanske vlasti izrazilisu nezadovoljstvo manjkom usklađenemeđunarodne pomoći Haitiju, tvrdećida SAD ondje ima previše vojske bezpravoga vođe. Nered i neorganiziranost upružanju pomoći pokazali su UN-ovi liječnicikoji su se u jednom trenutku naprostopovukli i prestali ukazivati liječničkupomoć.Posrtanje diva – bankrot JapanAirlinesaJapan Airlines, jedna od najvećihsvjetskih i najveća azijska avio-kompanijaje proglasila bankrot, nakon višemjesečneposlovne agonije. Time će tvrtkazapočeti program reorganizacije poslovanja.Avio prijevoznik će u bankrot ući s16,5 milijardi dolara duga te će tako bitizabilježen kao jedan od najvećih gubitnikau suvremenom japanskom gospodarstvu.Istovremeno, zračne linije koje JapanAirlines drži u svojim rukama, neprocjenjivosu bogatstvo za strane avio prijevoznikečime se pojačava nervoza konkurenataza partnerstvo. Japan Airlines je,unatoč bankrotu, meta preuzimanja korporacijaDelta Airlines i American Airlines,prenosi AFP. Nakon proglašenjabankrota, u Japan Airlinesu će biti aktiviranplan restrukturiranja u sklopu kojegće otkaze dobiti 15.600 zaposlenih, a japanskavlada je obećala pomoć za oporavaki tekuće poslove.Curi kroz prste – obuzdavanjedeficitaAmerički predsjednik Barack Obamaje 24. siječnja 2010. naglasio da se zemljasuočila s “ozbiljnom fiskalnom situacijom”koja je proizašla iz recesije koju jenaslijedio i godina “neplaćanja za novepolitike”. Demokratski senator KentConrad i republikanski senator Judd Greggzalažu se za zakonske odredbe kojimabi se osnovala skupina za donošenje preporukaza smanjenje proračunskog manjkakoji je u 2009. narastao na 1,4 bilijunadolara, a u projekciji ovogodišnjeg iznosi1,65 bilijuna. Američka fiskalna godinapočinje 30. rujna kalendarske. Bude li povjerenstvoosnovano, razradit će preporukekoje će biti predstavljene Kongresu.Tada bi zastupnici razmotrili hoće li ihprihvatiti u cijelosti ili djelomično. Obamaje izjavio da podupire zakonskuodredbu o kojoj se raspravlja u Kongresute je zatražio od “senatora obiju stranakada glasuju za osnivanje statutarnog, dvostranačkogfiskalnog povjerenstva”.Četiri dana kasnije, na skupu građana uTampi, Obama je predstavio plan izgradnjeviše pruga za vlakove velikih brzina naFloridi i diljem SAD, u koji će vlada uložitiosam milijardi dolara. Plan za Floriduuključuje brzu prugu Orlando-Miami, kojombi vlakovi vozili brzinom do 270km/h, za koju je iz paketa gospodarskihpoticaja izdvojeno 1,25 milijardi dolara.“Stvaranje radnih mjesta mora biti našprioritet broj jedan u 2010.”, rekao je Obama,ponavljajući glavnu poruku iz svoggovora o stanju nacije prethodne večeri.U Floridi, dužnosnici procjenjuju daće željeznički projekt otvoriti 23.000 radnihmjesta tijekom izgradnje, te 600 stalnihradnih mjesta kada se pusti u promet2015. godine. Kalifornija bi trebala dobitijoš veća savezna sredstva, 2,25 milijardidolara za planirani projekt povezivanjaLos Angelesa i San Francisca, vlakovimakoji će voziti brzinom do 350 km/h. Sličniplanovi postoje i za regije Srednjeg zapadai Sjeveroistoka SAD.U državama Illinois i Missouri bit ćeuloženo 1,1 milijardi dolara za poboljšanježeljezničke pruge između Chicaga iSt. Louisa, tako da vlakovi mogu putovatibrzinom do 180 km/h. U državamaWashington i Oregon predviđeno je 590milijuna dolara za dogradnju pruge odSeattlea do Portlanda.Neupitna američka podrška IzraeluAmerički predsjednik je u Tampi govorioi o vanjskopolitičkim pitanjima, naglasivšikako radi na tome da se obnovemirovni pregovori Izraelaca i Palestinaca.Unatoč pitanjima okupljenih, Obama jeodbio osuditi Izrael za akcije protiv Palestinaca.Kazao je da je Izrael jak američkisaveznik i da nikad neće posustati u pomaganjuIzraelu da osigura svoj narod u neprijateljskomokruženju na Bliskom istoku.Međutim, Obama je kazao i da situacijau kojoj se nalazi palestinski narod “zaslužujepažnju”(!). Rekao je da traži rješenjeu kojem bi ta dva naroda mogli živjetijedni uz druge u miru. Ali obje se stranemoraju vratiti za pregovarači stol, a na tomeObama i američka administracija, kakoje rekao, rade. “Radimo na tome da pokušamoojačati sposobnost obiju stranaka dasjednu za pregovarački stol”, rekao je.Managerima i parlamentarcimaiste plaćeAmandman izglasan 27. siječnja 2010.u talijanskom Senatu, koji je predložio senatoriz oporbene stranke Italija vrijednosti,Elio Lannutti, ograničava na 350.000eura godišnje bruto plaće čelnika bogatihtvrtki, što odgovara plaći parlamentarca, izabranjuje raspodjelu dionica po povoljnojcijeni čelnicima velikih banaka. Najboljeplaćeni direktori tvrtki u Italiji zarađujutrenutno sedam ili osam milijuna eura godišnje,prema podacima financijskogdnevnika Sole 24 Ore. “Sve je učinjenotransparentno i uz podršku vlade. Radi se opovijesnoj odluci”, kazao je Lannutti.U istom dnevniku od 17. siječnja 2010.intervju je dao talijanski ministar privredeGiulio Tremonti. On je neizravno potvrdioda je njegov američki kolega, Timothy Geithnerodbio prijedlog novog međunarodnogBretton Woods sporazuma jer bi “on uključioparlamente”. “Kada važan političar kažeda je sporazum odbijen jer bi morao pro-61JOURNAL

IZ SVIJETA62JOURNALlaziti kroz dugu parlamentarnu proceduru,to izražava stav različit od moga”, rekao jeTremonti, na direktan upit novinara o istinitostinavoda o Geithnerovoj izjavi. Na početkukrize, tvrdi Tremonti, kristalizirale suse i suprotstavile dvije ideje: politički konceptNovog Bretton Woods sporazumapravnih standarda, u suprotnosti s tehnokratskimkonceptom Foruma i Vijeća. Dosada,scenom dominiraju instrumenti potonjegkoncepta, naglasio je, i nastavio kakoje riječ o proizvodima dvojbene upotrebljivosti,lijekovima kojima je istekao rok trajanja.Na upit o ispravnosti vladinih paketapomoći bankama i financijskim institucijama,Tremonti je odgovorio da je alternativabila u čuvanju dijela financijskog sektorakoji je vezan za realni ekonomski, za industriju,tvrtke i kućanstva, a da je trulu aktivutrebalo pustiti da istrune. On je pozvao Europuda ne ustrajava na Lisabonskoj agendi,već da se okrene prema pristupu Euratom,prema modelu industrijske suradnje Europskezajednice za ugljen i čelik iz 1957. godine,i to na zajedničkom razvoju nuklearnetehnologije između Francuske, Njemačke,Italije i zemalja Beneluxa.Dosta laganja – kome prijeti Obama?Komentator John Hoeffle, Obamineprijetnje bankama uspoređuje s popustljivimroditeljem koji djecu kvari ispunjavajućiim svaku želju i koji, odjednom,odluči govoriti strogo kada dječje ponašanjepostane posramljujuće. Roditelj znada blefira, a djeca pogotovu. Unatoč poziranju,ništa se neće promijeniti, a djeca ćei dalje određivati pravila igre. Sredinomprosinca 2009., Obama je prijetio “debelimmačcima” i pozvao uprave velikihbanaka na sastanak u Bijelu kuću kako biim prenio oštre stavove, što nije urodiloplodom, a neki se nisu niti odazvali. Mjesecdana poslije, izjavio je kako je riješenda vrati svaki cent duga američkom narodu.Potpredsjednik Joe Biden razaslao jee-mail u kojem tvrdi da će Obamin prijedlogPoreza na odgovornost u financijskojkrizi vratiti svaki peni posuđen Wallstreetu za vrijeme krize i zaustaviti neodgovornezlouporabe i pretjerivanja koji suzamalo uzrokovali kolaps financijskogsustava. “Zar ti pajaci zaista očekuju daim vjerujemo da će Obamina administracija,nakon što se stalno povijala zahtjevimabankara, nakon što je doprinijela kolapsufizičke ekonomije SAD, uz trošaknovih izgubljenih zaposlenja, novih zapljenaimovine građana, nove bijede, sadavratiti svaki peni?” pita se Hoeffle inastavlja, “Misle li da smo toliko glupi dane shvaćamo da je financijski sustav i daljena aparatima za održavanje života Federalnihrezervi koji nastavlja pretvorbuprivatnih u javne dugove na hipotekarnimi derivativnim hipotekarnim tržištima?”Obama je održao press konferenciju 21.siječnja 2010., na kojoj je izjavio da je odlučanreformirati financijski sustav koji i daljefunkcionira po istim pravilima koja su gadovela na rub kolapsa. Time je, implicitepriznao da nije učinio ništa da riješi problemjer pravila nisu promijenjena, a sistemje dobio javnu podršku i ogromna sredstvada nastavi po starom. Administracija je prikazalasvoj posljednji paket reformi u duhuGlass-Steagall zakona koji je 1933. godinedonijela Rooseveltova administracija u borbiprotiv ekonomske krize uzrokovane financijskimspekulacijama i koji je jasnorazgraničio komercijalno od investicijskogbankarstva i spriječio spekulacije na štednimulozima i računima tvrtki realnog sektora.Taj je zakon ukinula Clintonova administracija,lobiranjem tadašnjeg ministra financijaLarrya Summersa koji je danasObamin glavni ekonomski savjetnik! Prijepress konferencije, viši Obamini dužnosnicipokušali su pojasniti novinarima da adminsitracijanema namjeru oživjeti Glass-Steagalov zakon, a kamoli reorganiziratibankarski sustav, po standardu iz tog zakona.No, za populističke svrhe, invokacijavrlo dobrog zakona, vrlo dobro služi. Samarasprava u Zastupničkom domu pokazala jeda i od razvodnjenog zakona neće biti ništa.Obama jest ljut na banke, ali teško je očekivatiod zmije otrovnice da te ne ugrize nakonšto si ju izliječio, zaključuje Hoeffle.Zanemareni genocid u SrebreniciOdvjetnik koji zastupa obitelji žrtavau Srebrenici izjavio je 29. siječnja 2010.pred nizozemskim sudom da Ujedinjeninarodi moraju preuzeti odgovornost zamasovni pokolj Bošnjaka tokom rata uBosni i Hercegovini od 1992. do 1995.Haški sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslavijiocijenio je srebrenički pokolj u kojemje pobijeno preko 8.000 Bošnjaka,genocidom. Članovi obitelji srebreničkihžrtava tražili su 2008. ukidanje imunitetaUN-u i tužili su međunarodnu organizacijui Nizozemsku jer nisu spriječile pokoljkoji se dogodio u srpnju 1995. OdvjetnikMarko Geritsen koji zastupa 6.000 članovaobitelji žrtava rekao je na Haškom sududa rođaci ubijenih traže istinu, priznanjei odštetu za posljednjih 15 godina ikritizirao je UN jer se nije pripremio zaobranu na sudu. “Ovakav pristup UN-adokaz je nedostatka poštovanja prema tisućamažrtava koje se zlostavljalo, protjerivaloi ubijalo, usprkos nazočnosti UNovihvojnika", rekao je Geritsen. Kritiziraoje Nizozemsku, optuživši ju da "igradvostruku ulogu". On je kazao da Nizozemskas jedne strane tvrdi da ju se nemože držati odgovornom za događaje uSrebrenici i prebacuje odgovornost naUN, a istodobno se zauzima za imunitetmeđunarodne organizacije. Odvjetnicičlanova obitelji srebreničkih žrtava zalažuse za presudu da UN nema imunitet ida je odgovoran za genocid. Žele slučajpredati Europskom sudu pravde, ako gane riješi nizozemsko pravosuđe.Iranski nuklearni krug kredomIran je pismeno odbio najvažnije dijelovesporazuma o slanju materijala koji semože koristiti za izradu nuklearnog oružjana obradu u inozmemstvo. Diplomatisu izjavili da iransko stajalište, predano upisanom obliku Međunarodnoj agencijiza atomsku energiju (IAEA), ponavlja“dva mjeseca verbalnih iranskih zahtjeva

IZ SVIJETAza amandmanima na sporazum koje suzapadne sile odbile”, ali, dodali su, nijepredstavljalo konačni odgovor. Premasporazumu, Iran bi trebao prebaciti zalihesvog osiromašenog urana u inozemstvo, au zamjenu bi dobio gorivo za njegov reaktorza medicinska istraživanja. Tim bise sporazumom trebao minimalizirati rizikda Iran obradi svoj materijal za razinukoja je potrebna za proizvodnju oružja. UWashingtonu je glasnogovornik StateDepartmenta P. J. Crowley izjavio da jeodgovor nedostatan. “Nisam siguran dasu predali formalan odgovor, ali je to očitonedostatan odgovor”, rekao je novinarima.“Nisam siguran da je, što god da suučinili danas, bilo kako drukčije od onogsu činili ranije”, dodao je. “To pisano stajalištenije bitno jer ono nije ništa novo,samo čini službenim ono što Iranci govorepreko medija”, rekao je. Iz IAEA-e uBeču javili su da je Iran dao pisani odgovorIAEA SAD-u, Francuskoj i Rusiji,drugim strankama u nacrtu sporazuma,nakon tri mjeseca odgode.Gotovo istovremeno, jedan je ključniiranski nuklearni fizičar ubijen u Teheranu,a drugi otet na području druge zemlje,Turske. Navodno je, nakon otmice, taj fizičariznio neke detalje iranskog nuklearnogprograma, što je nagnalo izraelsku vojskuna dodatne pripreme za napad na iranskepogone već u svibnju. Napad bi trebao bitiiznenadan, zračni i koncentriran na pretpostavljenepogone za proizvodnju nuklearnogoružja, uz istovremene jasne znakoveHamasu i Hizbullahu da će ih se vojno poraziti,ako reagiraju. Teško je dokučiti da licurenje ovakvih podataka iz samog Izraelaima svrhu zastrašivanja i prevencije ili niMossad nije što je nekad bio. Ili činjenicada je jedan fizičar otet pred nosom turskimobavještajcima ponešto govori o specijalnimodnosima Ankare i Tel Aviva, baš ukontekstu navodnih priprema za izraelskinapad na Iran.Obama predlaže poticanjenuklearnog programaU nadi da će nagovoriti republikance iumjerene demokrate da prihvate njegovezakonske prijedloge o klimi i energiji,američki predsjednik Barack Obama podupirenuklearnu energiju kao nikad ranije.U redovnom obraćanju o stanju nacijeizdvojio je nuklearnu energiju, a u planbudžeta za fiskalnu 2010./2011. uključioje značajna sredstva za nove nuklearnereaktore. U kampanji je podupirao nuklearnuenergiju daleko opreznije, ističućiprije svega probleme odlaganje radioaktivnogotpada. Njegova administracija seobavezala zatvoriti Yucca Mountain, odlagalištenuklearnog otpada u pustinji Nevada.No nakon što je Bijela kuća izdalalipanjski zakon koji bi po prvi put trebaoograničiti emisiju tzv. stakleničkih plinovadošlo je do revolta republikanaca uSenatu, u kojem, poslije smrti Teda Kennedyai izbora svoga predstavnika,Scotta Browna iz Massachussetsa imaju41 zastupnika i mogu proceduralno blokiratisve zakone jer za donošenje nekih iprekid rasprave potrebna je tropetinskavećina od 60 senatora. Obama se zato uobraćanju naciji okrenuo nuklearnojenergiji zahtijevajući “gradnju novih generacijasigurnih i čistih nuklearnih elektrana”.Da bi to omogućio očekuje se daće zatražiti 54 milijarde USD dodatnihkreditnih garancija za nuklearne elektraneu budžetu.Trenutno na području SAD-a radi 104nuklearne elektrane koje proizvode tek20% potrebne električne energije. No onesu odgovorne za 70% energije iz izvorakoji ne proizvode stakleničke plinove ukoje su uključeni i vjetroelektrane, solarneelektrane i brane. Nekoliko analiza pokazaloje da bi SAD do 2050. morale izgraditi180 novih reaktora – žele li omogućiti80% smanjenje stakleničkih plinova kakoje trenutna administracija predložila.Istovremeno, Južna Koreja, Rusija,Kina i Indija ubrzano završavaju planoveo izgradnji znatno većih nukelarnih kapaciteta,samostalno i kroz bilateralnu suradnju,s posebnim akcentom na izvoztehnologije u treće zemlje. Tako je korejskikoncern dobio natječaj za izgradnjučetiri nuklearna reaktora u UjedinjenimArapskim Emiratima. U Europi zasadanema pomaka, pa je ovisnost o uvoznimenergentima i dalje visoka.Neobična mjerilaHamas tvrdi da je troje izraelskih civilaubijenih u raketnim napadima te islamističkeskupine tokom izraelske agresijena Gazu prošle zime pogođeno pogreškom,a da su ciljevi bili vojni, odbacivšioptužbe za ratni zločin u izvještaju UN.Hamas je dodao da je to dio odgovora naizvještaj UN-ova povjerenstva koje predvodijužnoafrički pravnik Richard Goldstone,koje je istraživalo sukob u Gazi.“Ubojstvo troje izraelskih civila koje navodiIzrael i koje se spominje u Goldstoneovuizvještaju bilo je rezultat pogreškei cilj su bila vojna postrojenja u cionističkimgradovima”, rekao je 29. siječnja2010. Salah al-Bardaweel, Hamasov čelnik,koji je istakao da su “borci pokretaotpora upozoreni da ne gađaju civile”.Human Rights Watch (HRW) je odbaciotvrdnje da civili nisu namjerno gađanii podsjetio na izjave Hamasovih vođau vrijeme trotjednog sukoba koji surekli da su napadi na izraelske ciljeve prihvatljivi.Yigal Palmor iz izraelskog ministarstvavanjskih poslova rekao je da jeHamasovo tumačenje “apsurdan pokušajda se obmane svjetska javnost”. Ovo jeprvi put da je jedan vođa Hamasa napadeu kojima su ginuli izraelski civili označiokao pogrešku. Hamas je odgovoran zaubijene izraelske civile u bombaškim napadima1990-ih. On i druge naoružaneskupine u Gazi ispalili su stotine raketana izraelska naselja tokom sukoba u Gazi.U Goldstoneovu izvještaju obje sestrane optužuju za ratne zločine i mogućezločine protiv čovječnosti u sukobu kojije počeo 27. prosinca 2008., u kojemu jepoginulo 1.387 Palestinaca, među kojimagotovo tisuću civila i 13 Izraelaca, međukojima i troje spomenutih civila. UN-ovo63JOURNAL

IZ SVIJETA64JOURNALpovjerenstvo je oštrije kritike uputiloIzraelu koji također odbacuje optužbe zaratni zločin, tvrdeći da je nastojao umanjiticivilne žrtve. Krajem siječnja 2010.,izraelska je vojska kaznila opomenom (!)svoje oficire koji su uporabom fosfornihbombi protiv civilnog stanovništva u Gaziprekršili čitav niz odredbi međunarodnogprava. O nesrazmjerima, dovoljno.Demokratska zabranaPosebna parlamentarna skupina 26. siječnja2010. je objavila izvještaj u kojempreporučuje potpunu zabranu pokrivanjalica u žena na javnim mjestima u Francuskoj,a od parlamenta traži da usvoji rezolucijupa zatim i zakon o zabrani. Nakonšest mjeseci istraživanja, 32-člana skupinafrancuskog parlamenta objavila je izvještaju kojem piše da “cijela Francuska kaže'ne' potpunom pokrivanju lica i traži da setakva praksa zabrani na teritoriju Republike”.Izvještaj sadrži 18 prijedloga o zabranipokrivanja lica na javnim mjestima ikaže da je to “protivno vrijednostima Republike”,“neprihvatljiva praksa” kojaugrožava “žensko dostojanstvo”.U izvještaju se preporuča i odbijanjeboravišne dozvole i državljanstva svakojosobi koja na “radikalan način prakticiravjeru”, u što se ubraja i pokrivanje glave ilica (!). Francuska ima najveću muslimanskupopulaciju u zapadnoj Europi, oko 5milijuna, a u zemlji manje od 2.000 ženazastire lice nikabom koji prekriva nos iusta, ali ne i oči. Rasprava u parlamentu otom pitanju bila je burna jer je desnica podijeljena,a socijalisti zahtijevaju prekidrasprave o francuskom nacionalnom identitetu,koju je vlada također pokrenula i učemu ljevica vidi rasistička zastranjenja.Konačni izvještaj tijesno je usuglašen jerse parlamentarci nisu mogli dogovoriti opotpunoj zabrani pokrivanja lica na javnimmjestima te očekuju da bi zabrana moglastupiti na snagu krajem 2010. godine.Nekoliko sati nakon objavljivanja izvještaja,predsjednik Nicholas Sarkozy jerekao da se u Francuskoj, uz ostale vrijednosti,brani “nepobitno dostojanstvo osobei apsolutna jednakost muškarca i žene”.Prema anketi 56% Francuza želi zabranupokrivanja lica na ulici, a 62% njih želi tozabraniti u javnim ustanovama. Sve demokratski,kao i s munarama u Švicarskoj.Danska vlada odlučila je ograničitinošenje na javnim mjestima burke i nikabakojima muslimanke pokrivaju lice, aliih nije potpuno zabranila, već je odlukuprepustila školama, javnoj upravi i poduzećima.“U danskome društvu nema mjestaburki i nikabu i vlada je odlučna boritise protiv takve koncepcije i takva shvaćanjažene”, objavio je Ured premijera.Vlada je odluku donijela na preporukuposebnog povjerenstva, no nije izreklaopću zabranu jer bi to bilo protivno ustavu.“Škole, sveučilišta i druge obrazovneustanove imaju puno pravo zahtijevati odnastavnica i učenica da ne pokrivaju licekako bi komunikacija u obrazovanju i naispitima bila otvorena i jednaka za sve”,navodi Ured danskog premijera. Jednakesu preporuke upućene tvrtkama i javnimustanovama. Danska je svoju odlukuobjavila dva dana nakon preporuke francuskogparlamentarnog tijela.Osama bin Ladin – eko teroristNavodni prvi čovjek fantomske el-KaideOsama bin Ladin je optužio razvijenezemlje da su odgovorne za klimatsko zatopljenjeu svijetu i pozvao je na bojkot dolarakako bi prekinuo “robovanje Americi”'.“Sve razvijene zemlje posebice velike,su odgovorne za klimatsko zatopljenje”,rekao je Osama bin Ladin u novojaudio poruci, drugoj u pet dana. “Moramoprestati koristiti dolar. Znam da će to imatiogromne posljedice, ali to je jedini načinda se čovječanstvo oslobodi robovanjaAmerici i njezinim tvrtkama”, poručio je.Pametnomu dosta. Glupomu, vjerojatno ipremalo. Doista zanimljivo, Bin Ladin, AlGore i Zelena akcija na istom fonu lupetanjao globalnom zagrijavanju.Bin Ladin je 24. siječnja 2010. u kratkojaudio poruci preuzeo odgovornost zaneuspjeli atentat u američkom avionu naBožić i zaprijetio SAD novim napadimaako nastave podržavati Izrael. On je odaopočast “junaku” Umaru Faruku Abdulmutalabu,Nigerijcu koji je 25. prosinca2009. pokušao izazvati eksploziju u avionuna letu iz Amstardama u Detroit, auhvaćen je na detroitskom aerodromu.Zanimljivo je da su ovo prve poruke većdulje vrijeme nestalog Saudijca, a da selik ovog sisavca ne vidi, već “vjernici”samo čuju njegov glas. Ako je uopće njegov.Obavještajni krugovi već dulje vrijemesmatraju kako je Bin Ladin najvjerojatnijemrtav ili barem teško bolestan. Noekološki osviješteni terorist nije napomenuonekoliko zanimljivih činjenica vezanihza “junaka” kojeg hvali. Umar FarukAbdulmutallab, ako je suditi po različitimizvještajima u britanskoj štampi, najvjerojatnijenije niti namjeravao izazvati eksplozijuaviona tokom leta, već samo pojačatipropagandni efekt straha od stalnoprisutnog terorizma i zahvalnost stalnobudnim čuvarima, antiterorističkim agencijamakoje niču kao gljive poslije kiše.Londonski Telegraph naglašava kako jeObamina administracija imala dokaze odbritanskih izvora da je detroitski incidentsamo predstava, s uključenim dijelomobavještajnog aparata SAD, bliskog Bijelojkući. Da je Abdulmutallab htio dignutiavion u zrak, učinio bi to na letu iz Amsterdama.Bijela kuća je odlučno zanijekala,pa poslije ublažila demanti da jeikada dobila upozorenje iz Londona.Dok Obama razmišlja o novoj ratnojavanturi u Jemenu, na press konferencijiu Sana'ai, jemenskoj prijestolnici 7. siječnja2010., zamjenik jemenskog premijeraal-Alimi iscrpno je izvijestio kako je Abdulmutallabpostao terorist, ne u Jemenu,već u Londonu, rekavši kako je “pristupioel Kaidi u Londonu”. “Ovaj Nigerijac jeboravio u Jemenu 2004. i 2005. kako bistudirao arapski jezik. Živio je u Jemenu

IZ SVIJETAjednu godinu i za to vrijeme nije imao ekstremističkeveze. Od 2005. naovamo,dok je studirao strojarstvo u Londonu, vrbovanje od ekstremista u Britaniji”, izjavioje al Alimi za CNN. On je potvrdio daJemen nije bio obaviješten ni od Britanijeni od SAD da postoje određene zabrinutostiza tog čovjekaNe damo više vojnika – sumrakAfganistanaFrancuski ministar vanjskih poslovaBernard Kouchner rekao je da njegova zemljaneće slati nove vojnike u Afganistan.Nove vojne snage za ratni Afganistan posljednjihmjeseci pokušava skupiti američkipredsjednik Barack Obama. Kouchnerje CNN-u tokom siječanjskog sastankapredstavnika preko 60 zemalja u Londonurekao kako Francuzi ne žele poslati viševojnika u borbu. Francuski ministar nijeisključio mogućnost slanja novih instruktorakoji bi vježbali afganistansku vojsku ipoliciju. U Afganistanu se trenutno nalazioko 3.500 francuskih vojnika, što je čak triputa manje nego što ih je poslala VelikaBritanija. SAD će poslati dodatnih 30.000vojnika, a NATO i druge partnerske zemljeobećale su dodatnih 7.000.Slanje dodatnih snaga je dio Obaminenove strategije za zaštitu Afganistanacaod talibana koji već organiziraju akcije usamom Kabulu, a ovladali su nad znatnoviše od 50% teritorija. “Mi smo zabrinutipozicijom Afganistanaca i legitimno izabranevlade Afganistana”, kazao je Kouchner.Ministar je kritizirao afganistanskogpredsjednika Hamida Karzaija kojaje zatražio da međunarodne snage u njegovojzemlji ostanu još 10 do 15 godina.“Nećemo prihvatiti tako dugo ratovanje”,kazao je Kouchner i dodao kako se onižele boriti protiv siromaštva te za razvojAfganistana.Ne baš legitimno ponovo izabrani afganistanskipredsjednik Karzai imao jevelikih problema pri sastavljanju vladejer mu je parlament odbio potvrditi čak17 predloženih ministara zbog korupcije.Na kraju je uspio sastaviti krhku vladukoja nema gotovo nikakvu podršku u narodui javnosti, a talibani sve više napreduju.Uz potpuno destabilizirani susjedniPakistan, crni scenario iz 2002. o osnivanjuPaštunistana, razbijanju međunarodnopriznatih država Srednje Azije, Afganistanai Pakistana, pa kasnije i ostalih, teuz stalne prijetnje Iranu zbog njegova nukelarnogprograma, ovaj dio svijeta činise vrlo vjerojatnom pozornicom početkavelikog svjetskog sukoba.Eurozona pred raspadom?Europska komisija je ozbiljno zabrinutaza opstanak monetarne unije i zajedničkevalute, a zabrinutost je potaknuta sve većimrazlikama u konkurentnosti pojedinih članicai neravnotežom koja iz toga proizlazi. Toje mišljenje, kako piše portal Spiegel Online,izneseno u dokumentu Generalne direkcijeekonomije i financija, pripremljenom zaministre financija Eurogrupe, a u njemu seiznosi strahovanje ekonomista da razlike izmeđupojedinih zemalja koje su uvele euro“slabe povjerenje u zajedničku valutu iugrožavaju opstanak monetarne unije”. Posebnozabrinjava situacija u Španjolskoj, Irskoji Grčkoj, koje su proteklih godina imaleznačajne proračunske deficite, zadužile suse velikim brojem kredita, a sada ne znajukako izaći na kraj s ogromnim manjkom udržavnim blagajnama. Ekonomski stručnjaciEU predlažu tim zemljama hitnu sanacijuproračuna i gospodarske reforme, koje ćeobuhvatiti mjere poput usklađivanja plaćasa smanjenom produktivnošću i manjomkonkurentnošću, a jedna od opasnosti na kojutreba računati je porast nezaposlenosti. Sdruge strane, od nekoliko se ekonomskiuspješnijih zemalja, Njemačke, Austrije iNizozemske, traži da potaknu potražnju nadomaćim tržištima, ali i povećaju konkurencijuu sektoru usluga te provedu porezne reformei bolju kreditnu politiku. EK upozoravada članice eurozone nemaju alternativu ida se sve reformske mjere moraju poduzetišto je prije moguće, jer su one “od životnogznačaja za dugoročno funkcioniranje monetarneunije”. Grčki ministar financija GeorgesPapaconstantinou oštro je demantiraomedijske spekulacije prema kojima će ta zemljabiti prva koja će napustiti eurozonu iodreći se eura kao zajedničke valute.Grčka vlada je u teškim problemima, jerzemlja prolazi opasnu financijsku krizu. IzEuropske središnje banke stižu oštre kritikezbog loše situacije u državnom budžetu, aulice grčkih gradova blokirali su nezadovoljnifarmeri, koji traže isplatu punog iznosadržavnih poticaja, koji kasne više od dvatjedna. Kašnjenje je uzrokovano blokadomisplate od strane Europske unije, koja odGrčke zahtijeva da konačno sredi baze podatakao poljoprivrednim proizvođačima. Javnisektor u Grčkoj tokom 2009. godine zabilježioje deficit od 12,7% bruto društvenog proizvoda,što je četiri puta više od zadanog limitaod 3% za zemlje članice EU, po Maastrichtskomsporazumu iz 1992. godine.Prvi puta od kada je zajednička europskavaluta predstavljena 1999. godine, nezaposlenostu 16 zemalja koje koriste euroje dosegla 10%, u prosincu 2009. godine.Već je u studenom objavljeno kako nezaposlenostu eurozoni iznosi 10%, no taj su podatakstatističari kasnije spustili na 9,9%.Oko 15,8 milijuna ljudi je nezaposleno uzemljama eurozone, izvijestio je Eurostat.U svih 27 članica Europske unije ima oko23 milijuna nezaposlenih. Najvišu stopu od22,9% nezaposlenih ima Latvija. Među državamaeurozone listu predvodi Španjolskas 19,5% u prosincu što je za 0,1% više negou studenom. Najnižu stopu nezaposlenostiod 4% drži Nizozemska, a iza nje je Austrijas 5,4% nezaposlenih. Zabrinjava što čak21% mlađih od 25 godina nema posao u državamaeurozone. U Španjolskoj je taj podatakjoš porazniji, čak 44%. Tokom prosinca2009. je u državama eurozone posaoizgubilo oko 87.000 radnika, što je najmanjimjesečni porast još od ožujka 2008. godine.Stručnjaci predviđaju kako bi se rast nezaposlenostiu državama eurozone mogao nastavitikroz cijelu 2010. godinu.Svjetska banka upozorava da će financijskatržišta i dalje biti turbulentna, a privatnapotrošnja usporena uslijed visoke nezaposlenosti.Bez fiskalnih poticaja, u drugoj polovici2010. usporit će se i ekonomski rast. “Nažalost,iz ovako duboke i bolne krize ne možemoočekivati oporavak preko noći jer ćetrebati godine za ponovnu izgradnju ekonomijai radnih mjesta”, kazao je Justin Lin,glavni ekonomist Banke, u najnovijem izvještajupod naslovom Globalni ekonomskiizgledi za 2010. Banka upozorava kako trebaimati na umu da kriza ima za posljedicu stvaranjepotpuno izmijenjenog okruženja za financijei rast u idućih 10 godina, te zbog togaoporavak ostaje krhak, piše “Jutarnji list”.Globalni BDP, koji je lani pao 2,2%, ovebi godine trebao porasti za 2,7%, a u 2011. za3,2%. Istodobno, obujam svjetske trgovine,nakon prošlogodišnjeg snažnog pada za14,4%, ove i iduće godine trebao bi porastiza 4,3% i 6,2%. Oporavak će se odvijati udvije brzine. Zemlje u razvoju, ponajprije uAziji, trebale bi zabilježiti rast od 5,2% dokće bogate zemlje imati skromnih 1,8%. Uzemljama istočne Europe koje su bile najtežepogođene krizom oporavak će posebno bitiprigušen. “S obzirom na prezadužen privatnisektor regije, slabost bankovnog sektora i zaduženostkućanstava, oporavak osobne potrošnjebit će i dalje slab”, napominje se uizvještaju. Rast izvoza kočit će skromna potražnjaiz Zapadne Europe, glavnog trgovinskogpartnera regije. Stoga se u Istočnoj Europiove godine očekuje rast od 1,3%, a uidućoj nešto brži od 3,5%. Pritom će najboljeproći Rusija, izvoznica energenata. Svjetskabanka očekuje da će novih 64 milijuna ljudipasti u ekstremno siromaštvo. qPripremio: Faris Nanić65JOURNAL

IZ SVIJETATragom zabrane izgradnje minareta u ŠvicarskojEuropska (kršćanska) realnost“Oni žele promijeniti naš način život, naše vrijednosti, sve ono što mi jesmo”, rekao je George W. Bush, dan nakonterorističkih napada na SAD. Gotovo isto ponavljaju europski desničari obilazeći udaljena švicarska, skandinavska ilifrancuska sela.Amel Suljović66JOURNALNedavna dešavanja oko zabrane izgradnjeminareta u Švicarskoj, zasigurno još nisudobila svoj epilog. To je jedino što sa sigurnošćumožemo kazati, nakon ove prvejasnije poruke europske kršćanske zajedniceupućene narastajućoj muslimanskoj zajednici.Zašto nije dobila svoj epilog? Jereuropski “problemi” sa šarolikom muslimanskomzajednicom tek dobijaju svojupotrebnu scenografiju. Dakako, vrijedi raščlanitidvije veoma bitne činjenice: Europaje do početka novoga stoljeća svoj konkretnianimozitet prema muslimanima ispoljavalau sredinama koje nisu bile nužno – europske;Balkan je najočitiji primjer tog bezočnogodnosa prema muslimanskoj zajednici.Druga je daleko složenija: europska(kršćanska) realnost viđena na švicarskompitanju, po prvi puta je intervenirala na vlastitomepodručju. Pitanje je – zašto baš sada?Nije li europska zajednica, u jeku američkeantiislamske groznice, i sama moglazapasti u tu vrstu depresije. No, s rijetkimiznimkama, Europa je ostala pribrana, tretirajućipitanje “islamskog terorizma”, višekao američku ideološku plijesan. Prezirfrancuskih intelektualaca prema teoriji zavjerenije bio daleko od zvaničnog stavaukupne europske javnosti. Kada se zapravotaj odnos tako dramatično promijenio? Odsiline američke buke, nije se izgleda čulosve glasnije komešanje kršćanske Europe.Zabrana nošenja marame u Francuskoj,svoju kulminaciju je doživjela u skandinavskimantimuslimanskim strip-crtačima čijiepilog, s karikaturama poslanika Muhammedaa.s. – predstavlja više nego jasnu poruku:islam se mora prilagoditi, tačnije dopustitida ga se potpuno “demistificira”.Puzlli antimuslimanskog mozaikaReferendumski plakatProblem je zapravo nastajao posljednjihdvedeset godina, tijekom kojih se većinamuslimana veoma dobro integrirala u europskadruštva. “Novi” europski muslimaniveć duže vrijeme nisu imigranti; to su europskigrađani s jasnom socijalnom profilacijom.Posljednji balkanski ratovi, gdje seznačajna ex-socijalistička populacija višenego lako uklopila u europski pluralističkikontekst, dodatno su taj problem iskristalizirali.Ma koliko da su promućurni europljaniex-jugoslavensku muslimansku populacijuhtjeli poistovjetiti s Alžircima iliMarokancima, to jednostavno nije davalorezultate. Europa je u svom perfidnom pokušajustvaranja religijskoga antipoda, zaboravilana značajne kulturološke razlikemeđu sve brojnijom muslimanskom populacijom.Ma koliko da su francuski intelektualci,premoćno uspijevali prezrijeti američkuintelektualnu kliku okupljenu oko,sada već pokojnog, harvardskog emeritusaHuntingtona, i njegovog zloslutnog “kolapsadijaloga”, sami su podlegli apsurdu, Sarkozijevenihilističke politike. Dakako, onaje iz vremena njegovog ministrovanja (unutrašnjimposlovima), iz pozicije otvoreneagresije prema sjevernoafričkim emigrantima,prešla na nivo prijemčive kleronacionalističkeretorike – po kojoj pokrivena žena– ne može biti Francuskinja. U čemu je zapravorazlika između švicarskih minareta,francuske burke ili nizozemske pseudoklerikalneironije? Nema ih, sve su to zapravopuzzli istoga mozaika, čija konačna slikasve više podsjeća na platna srednjovjekovnihcrkvenih inkvizitora.Pluralizam, taj vrhovni postulat europskihintelektualaca na pragu novogamilenija, metafora je za pajaca koji umjestoda nagoni na smijeh, uveliko izazivapodsmijeh. Ako je nešto dosljednosti iostalo, nalazim je kod Pascala Brucknerakoji je u svojoj knjizi “Sjeta demokracije”zapravo narisao cijeli proces depluralizacijeEvrope. U tom grčevitom opiranjuameričkom definiranju novoga svjetskogaporetka s muslimanskim Istokom i militantnomKinom kao zamjenama za boljševičkuRusiju, Europa je i sama podleglaapsurdu dopustivši da se ta vrsta antagonizama– pojavi unutar nje same.Hegemonija je uvijek aktualna kaosvjež kolač, dok je pluralizam bajata kraljevskatrpeza jer su njegovu visočanstvu– dosadile blagodati. Bruckner je jedini

IZ SVIJETAdoista razumio da je apsurd jednak jeftinimideološkim slatkišima. Ma koliko dasu Fukujama, Huntington ili BernardLewis prokazivani kao trećerazrednaznanstvena scenografija, europska javnostse sporo, ali sigurno preustrojavala u pravcuantimuslimanske depresije. Možda jeupravo plestinski kršćanin Edward Saidponajbolje objasnio taj “utjecaj užasa” natvrdolinijaška stajališta rekavši, kako jeBusha na pijedestal dovela upravo tiha, isposničkazlovolja intelektualaca koji nećeda žive u dosadnom, savršenom svijetu.Vjerujem da bolju metafora za ono štose dogodilo Europi ne treba tražiti. Krizaidentiteta je zapravo čista intelektualnadosada. Raspredati beskrajne priče o pluralizmuna račun američke globalne hegemonijeviše nije bilo dovoljno. Ulje navatru je dakako dodao i izbor kardinalaRatzingera, koji je u nepunih godinu danauspio dezavuirati i raskinuti ono što jenjegov prethodnik teškom mukom uspiodržati na jednoj prihvatljivoj razini. Zapravo,kardinal Ratzinger je samo odgovoriona sve glasnije zahtjeve kršćanskeEurope koja je “sve potrebnijeg neprijatelja”,kakav paradoks, pronašla u narastajućojeuropskoj muslimanskoj zajednici.Katolički sveti otac je sve češće napadao“militantne osnove islama”, citirajućiodređene ajete (dijelove) iz Kur'ana, koji suu očima prosječnog europskog katolika trebalibiti adekvatna potvrda za sve otvorenijukleronacionalističku diplomaciju, koja je,suština paradoksa, dolazila iz vodećih zemaljaEuropske unije. Ukratko, švicarskiminareti ili francuska burka su posljednjafaza “podgrijavanja” novoga europskogafantazma koji dakako, kao i prethodni, nećedobro završiti. Ako muslimane, zamjenimoŽidovima, vidjet ćemo da je europska uobraziljaoduvijek bila dovoljno aktualna.Točnije, europski intelektualci su izpozicije neoliberalizma, došli u pozicijuneorasizma, što je stvar, vrhunac apsurda,čistoga pomodarstva. No nije sve ipak tolikonaivno, iako se ta gradacija socijalnogaukusa želi prikazati kroz činjenicu da europski(prevashodno kršćanski) kontekstzapravo ovakvim mjerama hoće pomoćimuslimanskoj zajednici – da valjda završisvoj proces tranzicije. Ono što je enfanteteribble Žižek perfidno nazivao “opravdanimnasiljem” zapravo je šaljivo mistificiranirasizam… No, istina je zapravo da jeu europskoj svijesti konstantan jedino –monizam, čija je osnova rasna, vjerska, pai nacionalna u smislu da se nacija gotovopoistovjećuje s vjerom. Kao što u SAD-ucrnci nikada nisu bili dovoljno “nacionalnoosviješteni”, tako ni europski muslimaninisu dobri “Europljani”. Ono što su decenijamazamjerali “turskom nacionalizmu”,koji je otomanski bajrak (samo) privremenoobojio u crveno, sada se doslovnodešava u Europi. Švicarski minaretijednostavno ne mogu biti dijelom europske(kršćanske) scenografije. No valjalobi, ne samo za potrebe ovoga teksta, jednomzauvijek, prokazati jednu vrstu intelektualaca,koja je za muslimansku zajednicuu Europi pogubnija od svih ultradesničarskihjunoša, kontroverznih biskupaili križarskih pajaca čija ikonografija bezuvjetnozabavlja dokonu javnost. To su, onipomenuti neoliberalisti, čija umjerenostzapravo samo zaziva “nesreću”. Oni ćeuvijek biti deklarativno protiv svake zabrane,pozivajući se na taj isti dotrajali,bljutavi pluralizam, pa i protiv segregaciješvicarske muslimanske zajednice, no svojim“filipikama” oni prosječnog europskogkršćanina ostavljaju u onoj vrsti nedoumicekoja samo pojačava bojazan od“nedužnog islama”. To je zapravo suštinaukupne europske smicalice s “muslimanskimpitanjem i pratećom ikonografijom”;švicarski “pasivni huškači” će svojom pomirljivošćusamo dodatno afirmirati, probuditi,pokrenuti starozavjetne katolike izudaljenih švicarskih sela. Minareti su, (zatose i pišu te “pomirljive filipike”) prilikada incestuidna, pedofilijska, predemokratizirana,homoseksualna, kršćanska stvarnost– barem nečemu protivriječi, kada sepri iole objektivnijoj analizi, više ne možesvesti ni pod fantazmu ili pseudoreligijskiigrokaz.Getoizacija bosanskih muslimanaJedna stara istočnjačka priča, poučnakao i sve druge mudrosti koje su nastajaleiz nužde, govori kako je razlika izmeđutiranina i potlačenih, neznatna, “kolikosječivo noža” jer će svo to vrijeme kojeprovedu u mrkloj jazbini, sužnji misliti onačinu da i sami postanu tirani, a ne ouskraćenoj im slobodi. Dakle, sužanj nezaziva slobodu, već novu tiraniju. Primjeraje napretek. Najsviježiji je ovaj sa Židovimakoji su svoju nesreću učinili obvezujućomza narod Palestine. Suštinapriče koju su, kao pokvarenu fonografskutraku, ponavljali europski intelektualci,stala je u jednu arapsku hikaju. Zabranaizgradnje švicarskih minareta nije u službidezavuiranja religijskoga diskursa, azarad jačanja svjetovnoga građanskogadruštva. Naprotiv, time se samo želi dodatnoistaknuti graciozna ljepota crkvenihtornjeva, koji bi bez ove rigidne komparacije,i dalje memljivo šutjeli u zaleđu(europske) građanske nezainteresiranosti.No, kakva je korist od švicarske ideološkelarme balkanskim “europejcima”?Značajna, jer su švicarski minareti, francuskamarama te skandinavski “crtačistripova” dojmljiva prilika za spoznajuneetičke uloge Europe u genocidu nadbosansko-hercegovačkim građanima, dakakou najvećoj mjeri – muslimanima.Da nova europska politika prema muslimanima,najveći dio svojih ideoloških “su-67JOURNAL

IZ SVIJETA68JOURNALflera” ima upravo na Balkanu, svjedoči sveprijemčivija getoizacija bosanskih muslimana,kojima je, nakon “očevida”, i daljeostavljen - vizni harač. Dakako, u skladu sfrancuskim političkim mainstreamom, Srbijai Crna Gora su trajno amnestirane započinjeni genocid nad (pseudo)europskommuslimanskom zajednicom. Na primjerutakve europske politike prema Bosni i Hercegovini,koja je išla u pravcu dezavuiranja“muslimanske pozicije žrtve”, možemo dalekojasnije tumačiti cijeli proces “otimanjavremena”. Politička kultura koju Srbija zapravojedina i ima na Balkanu, te nejasnaorijentacija novopečene bošnjačke nacije zakoju će se na kraju “puta” ustvrditi da je čistaideološka jeres, rezultirali su stvaranjem– muslimanskog geta na nemirnom “europskomKavkazu”. U tom procesu “otimanjavremena” koji je bio moguć samo u uvjetimadaytonske političke (luđačke) košulje,koji su dakako kreirali europski mainstreamideolozi, bosanska muslimanska zajednicaje doživjela sudbinu sjevernoameričkih Indijanaca;prepolovljena je, diskriminirana,getoizirana (u rezervatu), te prepuštena političkihskorojevićima koji su, zajedno s“brojnim europskim stručnjacima” od njenačinili – najrigidniji oblik “banana konfederacije”.Za što dosljednije “markiranje” neprihvatljivogislama, iskorišteni su, kao i uslučaju brojnih zajednica na zapadu,sljedbenici vehabijsko-selefijskog učenjakoji sa tradicijom bosanskih muslimananemaju gotovo ništa zajedničko.Zapravo ti “novi i drugačiji muslimani”postali su suština odnosa koji Europaima prema muslimanskoj zajednici danas.Opasnost paradoksa leži u činjenicida će svaki musliman u Europi, uskoromoći biti potencijalni terorist, prikrivenisljedbenik Al-Qaide. Za jednu pluralističkieuropski prihvatljivu “kristalnu noć”nedostaje još samo jedan korak; da se naruku ili prsa onih muslimana u Europi,koji su se uspjeli zaodjenuti šinjelom lordaCastelroya, stavi žuta traka s polumjesecom,kao posljednji korak u ovoj kršćanskojpotrazi “za neprijateljima”. Geto,vizni harač i žute trake s polumjesecomčine jednu sasvim razumljivu cjelinukoja, po potrebi, uvijek može biti pravdana– židovskim naputkom.Ako prosječan europski građanin danastako pasionirano učestvuje u raspravio načinu oblačenja muslimanskih žena iliizgledu njihovih bogomolja, zašto već sutra,(s još većim žarom) ne bi nadahnutoiznosio razloge – za i protiv – žute muslimansketrake na grudima naših majki,očeva, djece ili nas samih?To je realan proces kojemu na rukuidu brojna muslimanska krizna žarišta,odakle se, po svaku cijenu želi izmijenitilice kršćanske Europe i njenih autohtonihvrijednosti. “Oni žele promijeniti naš načinživot, naše vrijednosti, sve ono što mijesmo”, rekao je George W. Bush, dannakon terorističkih napada na SAD. Gotovoisto ponavljaju europski desničariobilazeći udaljena švicarska, skandinavskaili francuska sela.Minareti i žute trake – nemagrižnje savjestiJednako glasan u svojim litanijama jei bosanski kardinal Vinko Puljić koji godinama“ukazuje” na vjersku diskriminacijukoja se provodi nad katolicima uBiH. Odnos prema kršćanima u “muslimanskomSarajevu” Puljić nerijetkokomparira s pozicijom muslimana u Europi.Muslimani su tako veoma “glasni utraženju prava gradnje džamija u europskimzemljama, a ovdje u Sarajevu topravo drugima perfidno ne daju”.Teme o “švicarskim minaretima”, dotakaose i paroh sarajevski, otac VanjaPopović, rekavši da je to pojava koja bibila identična kako u drugim zapadnimzemljama, tako i u istočnim. Otac Popovićporučuje Švicarcima da nemaju razloga“za grižom savjesti” jer zapravo ukupnoeuropsko društvo misli – to isto, samoih još niko nije javno “testirao”.Čak i tradicionalno umjereni franjevciimaju riječi podrške za “švicarsku inicijativu”.Jedan od njih, fra Daniel, na svojemublogu ističe kako se u modernim demokratskimdruštvima uspostavlja voljavećine, dok manjina ima pravo civiliziranoi argumentirano izlagati svoje zahtjeve.Zabraniti nešto da zaštitiš svoju kulturu– opravdano je djelo demokracije – kažefra Daniel, i ne šali se, niti najmanje.Minareti su simbol džamija u islamskomsvijetu, nastavlja dobri fratar, ali jednostavnone postoji teološki razlog zbog kojegbi muslimanske kuće molitve na Zapadutrebale imati takve tornjeve. Da bipostali “domaći” u novom ambijentu,muslimani jednostavno ne smiju nametatikulturno nasljeđe svoje pradomovine.Oni bi trebali prakticirati švicarski islamkoji se, jednostavno rečeno, ne protividruštvu u koji su došli.Tako se prema fra Danielu, Švicarskase sad zapravo samo pridružuje SaudijskojArabiji i Afganistanu u zabrani gradnjevjerskih objekata onih religija koje su umanjini. Kad europski muslimani mehaničkipodržavaju ovu deformiranu vehabijskuteologiju, koja kamenovanjem nasmrt, krvavim osvetama, prisilnim brakovimai separatizmom svoje sljedbenike želivratiti u mentalnu prapovijest, izazivajuantiislamski osjećaj. Kad europski muslimaniveličaju određene islamske praksekao što je nikab (pokrivanje lica velom),oni se automatski isključuju iz europskogmainstreama. Još kada bi dobri bosanskipastir muslimanima podastrao formulacije“švicarskog islama i europskog mainstreama”,onda bi se cijena muslimanskog prisustvau Europi mogla trajno vezati uzsimboliku žute trake na kojoj bi valjda trebalopisati: “I’m muslim, don’t panic.”No, da drugi dio nakaradnog medaljonačine sami muslimani potvrđuje i tekstDževada Hodžića, kumordinara sarajevskemahalske uleme, koji inzistira na definicijida u europskom aktualnom diskursuriječ stranci znači - muslimani. Porukašvicarskog referenduma prema Hodžićuanalogna je stajalištu švicarskih desničara:“Tko gradi minarete, taj hoćeovdje ostati.” Prema tome, zaključujebošnjački epikurejac - poruka referendumaje da muslimani treba da odu.Švicarski minareti, oni preostali kao ioni koji se više nikada neće napraviti, jezivasu poveznica sa žutom mizogenom (europskom)trakom koja je predviđena za svakumuslimansku djevojčicu koja posegne zamahramom, nečijom kćeri koja u istospolnojljubavi ne prepoznaje novi europski mainstream.Švicarski minareti, dobro ih zapamtite,oni su početak jednog žutila kojeod skora svi pomalo osjećamo na svojimgrudima, bez obzira na kulturu, boju kožeili sredinu u kojoj nas zatiče ova priča.Neka europski ideološki huškači namojoj traci ostave prazno mjesto, sam ćunapisati: “I’m muslim, and I’m proud.” q

IZ SVIJETAŽivot i islam u SingapuruAzijska zemlja kontrastaMedijska sloboda ili sloboda govora su vic stoljeća. U cijeloj zemlji postoje četiri časopisa koji su ustvari jedna novinau četiri jezika (engleski, mandarin, malezijski i tamil), potpuno pod kontrolom Vlade. Urednici su bez novinarskogznanja, ali s debelom pozadinom u tajnim službama.Dr. sc. Ahmed PašićRiječ Singapur je malezijskog porijeklai znači “grad lava”. Otok je dobio imepogrešnim tumačenjem. Naime, kada jejedan indonezijski princ, Sang Nila Utama,posjetio Singapur, on je vidio velikumačku za koju je mislio da je lav pa jeostrvo po njemu dobilo ime Singapur,međutim lav nikada nije živio u jugoistočnojAziji. Životinja, koju je vidioprinc, bila je malajski tigar. U sjećanje naovaj događaj, singapurski grb danas imasliku kako tigra tako i lava.Dugo vremena je bio taj otok pod ingerencijomindonezijskih malih državica imalezijskih sultanata, a kasnije je pao podokupaciju britanskih vlasti. DolaskomStamforda Raflesa u Singapur 1819. godine,otok postaje britanska kolonija, što jedovelo hiljade indijskih i kineskih migranata.Ekonomija je procvjetala, pogotovosu se razvijale banke, koje i danas predstavljajunajbitniju granu privrede.Britanci su tek u februaru 1942. godineizgubili Singapur, kada ga sa sjevera umunjevitoj akciji za samo sedam danauzimaju Japanci. Winston Churchill jeizjavio da je pad Singapura najveći porazu britanskoj historiji. Japanski okupatorje počinio strašne ratne zločine nad kineskimstanovništvom. Desilo se nekolikopokolja na obalama gdje su pobili hiljademuškaraca, dok su većinu bijelog stanovništvazatvorili u zloglasni logor Changina istoku. U septembru 1945. Japanci suporaženi i Britanci se vraćaju kao pobjednici,međutim bilo im je jasno, da će političarijugoistočne Azije, pa i Singapura uskoroj budućnosti tražiti nezavisnost. Kadaje Malezija 1965. godine konačno postalanezavisna, Singapur je bio u federacijis njom, a konačno je postao samostalanza samo dvije godine kasnije.Ekonomija i politikaNova vlast se u potpunosti posvetilarazvoju zemlje. Fokus na razvoj je bio tolikojak da se recimo danas u medijima apsolutnonikada ne spomenu japanski ratnizločini, već se s Japanom održavaju jakiekonomski odnosi. Japanski proizvodi sucijenjeni i traženi u cijeloj Aziji, tako da sevlast ne želi opterećivati prošlošću. Ovdjeje na vlasti poludiktatura već 50 godina,sve konce u rukama drži PAP (People'sAction Party), gdje funkcija premijera prelaziod oca (Lee Kwan Yew) na sina (LeeHsien Loong). Boja stranke je bijela kojaoznačava “čistoću od korupcije”, premariječima ustanovitelja Lee Kwan Yewa.Singapur je danas jedna visoko razvijenazemlja koja ima 200 milijardi USD urezervama, a prema GDP prihodu na stanovnikau samom je svjetskom vrhu, zajednos Luksemburgom. To je jedan od“azijskih tigrova”. Uzimajući u obzir danemaju vode, šume, rude, agrikulture, a isama produkcija je slaba, onda se insanupita, od čega žive? Od usluga. Ovdje sustacionirane sve veće svjetske banke iPoslovno središte Singapuraosiguravajuće kuće, dok multikorporacijeimaju svoje sjedište za Aziju upravo uSingapuru zbog političke i ekonomskestabilnosti.Kriminal je na niskom stupnju, prvenstvenozbog sveprisutne policije i rigoroznihkazni. Ovdje je sasvim normalno daspecijalci sa puškama hodaju poslovnimdijelovima grada usred dana. Singapurima smrtnu kaznu, koju često uvažavajuza preprodavače droge. Ako uhvate dileras više od 15 grama droge, on ide na suđenjeveć nakon 14 dana. Ako mu se dokažekrivnja, smrt se obavi vješanjem u zatvorskimprostorijama. Ovo je glavni uzrokda je droga vrlo slabo prisutna na otoku,što ne znači da je nema. Zarade su visoke,tako da u časopisu često možete pročitatio policijskim racijama koje rezultirajuuhapšenim dilerima. Žvakaća je zabranjenau Singapuru i u slučaju da je konzumirateu javnom prostoru, može vas doletjetikazna od 500 eura.69JOURNAL

IZ SVIJETA70JOURNALMeđutim, nije sve tako sjajno u “azijskomtigru”. Kao svaka zemlja, ima pozitivnihi negativnih osobina. Pogledajmonegativne strane života u Singapuru.Zdravstvo se plaća, od lijekova do pregleda.Rođenje djeteta će vas koštati oko3.000 eura, a nakon rođenja vi nemate nikakvepodrške od države, što daje odgovorna pitanje zašto je singapurski natalitet jedanod najnižih u svijetu. Dječji doplatakje nepoznat pojam, dok je dopust za porodiljesamo 4 mjeseca (u augusta 2008. produženje s tri na četiri). Visoko školstvo jerezervirano za bogate (čitaj: Kineze) štoobjašnjava činjenicu, zašto tako malo Malezijacai Indijaca ima završen fakultet.Godina studija košta otprilike 6.000 eura.Medijska sloboda ili sloboda govora suvic stoljeća. U cijeloj zemlji postoje četiričasopisa koji su ustvari jedna novina u četirijezika (engleski, mandarinski, malezijski itamil), potpuno pod kontrolom Vlade. Urednicisu bez novinarskog znanja, ali s debelompozadinom u tajnim službama. Čovjeksa dobrim znanjem ili iskustvom u novinarstvuće prilikom čitanja singapurskih časopisaodmah shvatiti o čemu je riječ.Singapurska Islamska zajednicaDžamija Darul GufranKakvo je stanje muslimana u Singapuru?Islam je u došao u Singapur prekoarapskih trgovaca i misionara već u 17.stoljeću. Danas u Singapuru živi oko 5milijuna ljudi, od čega je 16% muslimana.Skoro 85% muslimanske populacijepredstavljaju Malezijci, dok su ostali Indijci,Arapi, Šrilančani, konvertiti. Na čitavomotoku imaju 69 džamija i 6 medresa,a ezan je dozvoljen u samo tri mesdžida.Najveća džamija je Sultan džamijakoju je 1824. godine projektirao Britanac,a u njezinoj neposrednoj blizini nalazi seobnovljena Arapska ulica, veoma popularnaturistička destinacija. Uvjeti za životsu ugodni i muslimani imaju potpisanihnekoliko sporazuma sa vladom. Interesantnoje recimo da su svi proizvodi uMcDonald'su i Burger Kingu halal.Balwi džamijom već decenijamaupravlja i održava arapska porodica Alatas.Porodica Alatas je veoma utjecajna ipoznata porodica u Singapuru. Oni su potomciArapa koji su došli na otok iz Jemenaprije nekoliko stoljeća. Trenutniimam je Hassan Alatas koji je nadalekopoznat po svom gostoprimstvu pa niječudno, što su taj dan na džumi, kada samse i ja našao tamo, bili malezijski ministarza turizam i ambasadori Malezije i Bangladešau toj zemlji. Kada smo se upoznali,bilo im je veoma drago što sam porijeklomiz Bosne, a odmah nakon toga sume pitali za dr. Mustafu Cerića.Ekonomski i sociološki gledano, muslimanisu na dnu privredne i društveneljestvice. Obavljaju najslabije plaćeneposlove, u Vladi ih skoro nema, dok supolitika, ekonomija, kultura i mediji potpunopod kontrolom većinske etničkegrupe. Muslimanska zajednica se ovdjesuočava s problemima droge, razvodabrakova (svaki treći brak se završi razvodomnakon pet godina), kriminalom (većinazatvorenika u državi su muslimani),slabim obrazovanjem itd.Muslimani u saradnji s Vladom u zadnjevrijeme organizuju brojne aktivnosti,kako bi širu javnost upoznali sa islamom.Tako je Islamska zajednica u Singapuru(MUIS) npr. u utorak 27. novembra 2009.organizirala konferenciju na temu “Perspektiverazumijevanja radikalne ideologije”,koja se održala u Grassroots klubu uelitnom dijelu grada. Glavni predavači subili dr. Gerges Fawaz, Arap, kršćanin iz Libanonakoji već godinama živi i djeluje uSAD i Sidney Jones, koja važi za ekspertaDžamije Islamije u Indoneziji. ProfesorFawaz, autor osam knjiga je izjavio da Al-Kaida nazaduje jer nije uspjela pridobitimuslimanska srca, ali je očito da u muslimanskomsvijetu muslimani još uvijek tragajui žude za liderom. On smatra da sumudžahedini koji su došli u Bosnu bili “goodguys” jer su bili pod utjecajem dr. AbdullahaAzzama, dok su dobrovoljci koji dolazeu Irak “bad guys” jer su pod utjecajemekstremnih osoba poput Zawahirija. SidneyJones tvrdi da je Džamija Islamija veomaoslabila u zadnje vrijeme, međutim još uvijekje u stanju napasti, što je dokazala prošlegodine s napadima u Džakarti. Omar BakirAl Bašir, vođa spomenute organizacije,skoro je izašao iz zatvora i nema više utjecajakao prije, tako da je bio prema mišljenjuJonesove veća prijetnja Nurudin MohammedTop, drugi čovjek organizacije kojije prošle godine ubijen u akciji indonežanskepolicije. Poslije jednosatnog izlaganjauslijedila je prilično žestoka rasprava. Naime,učesnike je zanimalo, zašto se u konteksturadikalnih ideologija spominju samomuslimani, kada znamo da postoje i Tamilskitigrovi, židovski ekstremisti iz pokretaLubovitch, IRA itd. Na pitanje jednog odučesnika, da li je cionizam radikalna ideologija,dr. Fawaz je odgovorio da je sve do2004. godine cionizam u dokumentima UNimao status rasizma. SAD su 2004. godineuspjele izlobirati da se taj termin izbaci izupotrebe, kada se govori o cionizmu. Nadrugo pitanje slušatelja, da li je američkavanjska politika radikalna ideologija, profesorje odgovorio da je u današnje vrijememali, ekstremni dio američkih političarapreuzeo kontrolu nad američkom vanjskompolitikom, tako da oni dominiraju bez obzirašto ih je malo. Prema njegovim riječima,očevi američke države bi se okrenuli u grobukada bi vidjeli šta se danas dešava u njihovojzemlji i političkom sistemu.Singapur ima dobru i lošu stranu. Onošto se može naučiti od njih, je svakakoekonomija. Ako hrvatski privrednici želenaučiti, kako se privlači strani kapital nekaposjete ovu zemlju, biće im od velikekoristi. A ja se nudim za vodiča. q

KULTURAPriča o sevdalinkama: Fata Zupčević umrla četiri dana prije nego što su svatovi došli po njuAvdo HuseinovićU Trebinju graduSevdalinku je teško svrstati u formalneokvire, ona nije odreden tip pjesmekao što je to, npr. pjesma uz svatovskokolo, obredne uz krnanje, uspavanke, itd.Sevdalinka može biti svaka pjesma ljubavnogsadržaja: sve zavisi od toga kakose ona izvodi, ali i pored toga sevdalinkaima svoje muzičke karakteristike po kojimaje ona nedvojbeno baš sevdalinka iništa drugo. Prije svega prekomjerna sekundaje onaj čudesni interval koji pjesmidaje specifičnu težinu sevdaha, slikovitostdalekih horizonata i nepoznatih predjela,nemir neostvarenih snova, bol čežnje,i mnogo toga što nije lahko iskazati.Ja bih to ukratko nazvao “moć prekomjernesekunde”.Muzičke karakteristike sevdalinke su:prekomjerna sekunda, miksolidijska, durskai harmonska molska ljestvica sa završetkomna II stupnju, alteracija, melizmatikate rečenice širokog daha i raspona. Uprvi plan je stavljena prekomjerna sekunda,jer ona udara neobičnom snagom nasluh slušaoca, nameće se njegovoj pažnjii zarezuje u njegovu svijest; ona karakteriziramelodijski tok sevdalinke i dajepjevanju orijentalnu boju; ona je faktorkoji objedinjuje sve pjesme sličnog muzičkogsadržaja na području levantskogkulturnog kruga.Sevdalinka može postojati kao melodijai kao auditivni fenomen, ali tek ondapostaje ono što jeste kada je zapjeva pravipjevač. Nije svačije da pjeva sevdalinku,jer nije dovoljno biti dobar pjevač s lijepimglasom, nego takav pjevač mora prijesvega biti umjetnik, a umjetnika međupjevačima je malo, kao što ih mnogo nemani medu slušaocima. Zaista, slušanjeprave pjesme i pravog pjevača je posebandoživljaj, neobično psihičko stanje, nabijenovelikim naponom čiste emocije isenzibliteta, napisao je Vlado Milošević1964. godine u Banja Luci.U ovom broju bavimo se poznatom ijednom od najtužnijih sevdalinki, pjesmom“U Trebinju gradu”, koja je u interpretacijirahmetli Zaima Imamovića i rahmetliHimze Polovine dostigla ogromnupopularnost prije nekih 30-40 godina.“U Trebinju gradu, vel'ka žalost kažu”je istinita pjesma, koja je opjevalaU Trebinju gradu, vel'ka žalost kažu,gdje umrije mlada Zubčevića Fata.Na umoru Fata majci govoriladobro moje majko svate dočekajte.Svakom svatu majko po baščanluk dajtemome drago majko vezenu mahramu,neka suze briše, za mnom nek’ uzdiše.ljubav i smrt Fate Zubčević, najstarije, odukupno troje djece poznatog trebinjskogtrgovca Sadika Zubčevića, koji je živio u19. stoljeću. Njegova kćer Fata nije dočekalasvoje prosce koji su trebali doći izStoca. Naime, Fata je umrla vrlo mlada(bilo joj je svega 16 godina) od tada neizliječivetuberkuloze. Fata je umrla u nedjelju,nedočekavši svoje svate iz Stoca,koji su trebali doći u četvrtak. I doistaprosci su došli u četvrtak, ali je Fata većbila umrla. Međutim, ispunjena je Fatinaposljednja želja sa samrtne postelje da senjeni svati lijepo dočekaju, da im se podijeleboščaluci, a njemom nesuđenome supruguvezena mahrama. Vjeruje se da jeFata Zubčević umrla oko 1880. godine, teda je joj sve do početka Drugog svjetskograta postojao mezar u Trebinju.Vehid Gunić u svojoj knjizi “Bilješkauniverzalnog neznalice” navodi činjenicuda nije bilo potomaka Sadika Zubčevićaprije agresije na Bosnu i Hercegovinu1992. godine, ali je u Trebinju postojalakuća Sadika Zubčevića. Inače je ovu pjesmuprvi put zabilježio poznati češki melografi slikar Ludvik Kuba, koji je boraviou Trebinju 1893. godine. Verzija kojuTrebinjeju on objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja1910. godine je autentična i vjerodostojna,i djelimično se razlikuje od skraćeneverzije koja se danas obično pjeva.Uvijek je u svojoj dugostoljetnoj historijiTrebinje bilo rasadnik umnih i u svijetunauke, kulture ekonomije, umjetnosti,književnosti, slikarstva, biznisa poznatih ipriznatih ljudi. Oni su uvijek, bez obzira,živjeli u Trebinju, Sarajevu, Beogradu,Zagrebu, Tuzli, Beču, New Yorku, Ljubljani,Mostaru, Banja Luci, svom gradudjetinjstva darivali ono najljepše, potrebuda se živi bolje, sretnije i zadovoljnije.Stotinama godina trebinjski Bošnjacisnažno su i višestruko svojim znanjemparticipirali u napretku i afirmaciji voljenoggrada. I sada bez obzira što žive rasutipo svim strananama ovog dunjaluka, živeza svoj grad, a u tom gradu postoji jedna ijedina pjesma, koja je čuvar svih sjećanja,koja je himna grada, koja je svjedok postojanja,koja će biti spona sa budućnošćunekih novih Bošnjaka porijeklom iz Trebinja,koji se rađaju od Sidneya do Čikaga.Ta pjesma, koju Trebinjci uče kao uspavankuu bešikama, bila je, jeste i ostaće“U Trebinju gradu, vel’ka žalost kažu”. q71JOURNAL

KULTURA100 godina od rođenja Mehmeda Meše Selimovića (Tuzla, 1910. – Beograd, 1982.)Kome (ne)pripada Meša Selimović?Amel Suljović72JOURNALObljetnice rođenja velikih pisaca nigdjenemaju takvu scenografiju, i nisu praćenesa više uzbuđenja kao na Balkanu.Dijelom zbog našeg mentaliteta u kojemriječi imaju “prejako značenje”, i nerijetkoznaju da osakate – neoprezne, ali izbog naše iskonske potrebe da jedni drugimaotimamo sve, pa i prošlost. Previranjaoko Meše Selimovića, nauštrb njegovogdjela (pa i njega samoga) nisu do danasprestala, i tko zna hoće li uopće?!Danas opet, svjedočit ćemo, osporavajuse prava na te idilične proslave. Tako jeproslava stogodišnjice rođenja pisca“Derviša i smrti”, legitimna valjda samou Beogradu, u krugovima SANU-a, kaoda su ti “srpski besmrtnici”, u najmanjuruku čuvari duša svakome koji je ičemuvrijedio na ovim prostorima?! A nije tako,mada će, čini se, iznova sve leći – nasvoje mjesto.“Bosna je u meni kao krvotok. Nije tosamo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja,već i koloplet naslijeđa, istorije,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg,dalekog, koje je postalo moje. Viđenaizvana i bez ljubavi, Bosna je gruba iteška, viđena iznutra i sa ljubavlju, kojuzaslužuje, ona je ljudski bogata iako i usebi nesaznana potpuno”, rekao je MešaSelimović u jednoj od brojnih lamentacijanad svojim zavičajem, u kojemu je danas,nakon ratnog i poratnog ideološkoguskrsnuća, njegov “kult ličnosti” polakovraćen u realne (prvotne) osnove. Ponajprijeu vrijeme kada je Selimović, nakon(ne)očekivanog uspjeha svojih romanabio sve više izložen javnim (političkim)pritiscima. Pisac “Derviša i smrti” se doslovnoužasnuo nad zlovoljom sarajevskečaršije koja je oduvijek uzimala za sebeulogu “vrhovnog arbitra”, tvrdeći, u slučajuglasovitoga romana – da to jednostavnone može biti njegovo djelo.Selimović je do tada bio poznat tek pobljedunjavim, socijalističkim pripovjetkamakoje nisu imale značajniju literarnuvrijednost. Već krajem šezdesetih godina,sarajevska javnost je sve glasnija govorilao Selimovićevom odlasku u Beograd.Nikada neće biti posve jasno je li upravotim povodom iz Beograda (te) 1968., uDarka i Mehmed Selimovićpohode Selimoviću i njegovoj Darki, došaoi sam Andrić (u pratnji svojega posilnogLjube Jandrića), donoseći mu “zvaničnistav” beogradske čaršije, po kojemusu mu vrata prijestolnice – širom otvorena,no dakako pod određenim uvjetima.Bilo bi posve prazno i neumjesno, da naovim stranicama iznova podastiremo ona“opća mjesta” u kojima se zavode biografskipodaci, kratki isječci iz djela ilifantaziraju neke (ne)slućene, naučne tezekoje ne služe ničemu i nikome, osim fakultetskimrelikvijašima, ideološkimkonvertitima koji za potrebe određenogideološkog obrasca, povremeno “kidnapiraju”nekog pisca, izvrćući njegove riječi,tačnije ne prihvatajući iste, kao štoiluzionisti stvarnost zastiru – maglom.Ovdje ćemo se radije pozabaviti timpasioniranim odnosom dvaju balkanskihčaršija (sarajevske i beogradske) spramSelimovića, odnosa koji su podobro zamračilistvarni značaj skorašnjeg jubileja.Duhovni testament“Ja sam srpski pisac muhamedanskevere”, i ovo je rekao Meša Selimović, ranihsedamdesetih, prilikom “isleđivanja”na sjednici Upravnog odbora Srpske književnezadruge, odgovarajući na optužbeda su taj Odbor i njegov predsjednik DobricaĆosić - leglo srpskih nacionalista.Upravo će taj isti “odbranjeni” Ćosić,pročitati njegov “duhovni testament” ukojem, pored ostalog, “naš” Selimovićzapisuje: “Kako u našim književnim prilikamanaglo dolazi do novih momenata iolakih odluka, a ja ne mislim mijenjati nisvoja uvjerenja, ni stečeno mjesto u književnostikojoj pripadam - može se dogoditida ja, ili moja porodica, i dalje budemoizlagani neprijatnostima nečijih upornostii nerazumijevanja. Da bih zaštitiosvoj lični i književni integritet, ja se obraćamSrpskoj akademiji nauka i umetnosti,čiji sam redovni član, s molbom da se unjoj nađe i sačuva ova moja pismena izjava.Potičem iz muslimanske porodice, izBosne, a po nacionalnoj pripadnosti samSrbin. Pripadam srpskoj literaturi, dokknjiževno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini,kojem takođe pripadam, smatramsamo zavičajnim književnim centrom, ane posebnom književnošću srpskohrvatskogjezika… Pripadam, dakle, naciji iknjiževnosti Vuka, Matavulja, Sremca,Borisava Stankovića, Kočića, Ive Andrića,a svoje najdublje srodstvo s njima nemampotrebe da dokazujem.”Paradoks nastale sitaucije je vjerovatnonajbolje izrazio Alija Isaković, koji jeprimijetio da je “ironično što najveći srpskiroman 20. vijeka počinje islamskimvjerskim očitovanjem, Bismillom”. Isakovićevaironija nije ničemu doprinijela,dapače, samo je uvećala svu gorčinu izrečenoga“paradoksa”.U djelu “Ruhani i šejtani kao inspiracija”,pred sami početak političke i vojneagresije na Bosnu i Hercegovinu, književnikNedžad Ibrišimović, ponovo će sevratiti ovome Selimovićevom “paradoksu”,no ovoga puta iz jednog potpuno intimnijegugla: “Mehmedu Selimovićujedna djevojčica, muslimanka, Sabiha,haman, nacrta svoju ruku, metne šaku napapir, raširi prste pa onda olovkom okružiprste, a on ode u Beograd pa sastavi cedulju:Ja sam, napiše, srpski pisac. A Srbi tojedva dočekaju, umjesto da ga ti mudri

KULTURAljudi, sijede glave Srpske akademije lijepo,ljudski nasavjetuju i reknu mu: Idi ti,Meša, u svoju Bosnu, tamo je tvoj narod,grehota je i sramota to što radiš, tvoje jeime sada čuvenije od svakog drugog imenamuslimanskog, tvome se uspjehu tvojnarod obradovao. Takvih pisaca kao štosi ti, mi, Srbi, imamo barem dvadeset, amuslimanski narod samo jednog, tebe.”Jednu godinu ranije, dok se ratna stihijasve neumitnije nadvijala nad Selimovićevimzavičajem, zaslugom, ponajprije,onih kojima je ovaj Tuzlak zavještao svoj“duhovni testament”, pod okriljem sarajevskeizdavačke kuće “Svjetlost”, aprila1991. godine, bila je donešena odluka opokretanju edicije pod nazivom “Muslimanskaknjiževnost 20. vijeka”, unutarkoje je trebalo da nađu mjesto i Selimovićeviromani.No, začuđujuće brzo, gotovo ishitreno,na savjet SANU-ovih spin-doktora,Selimovićeva supruga Darka, upućujeodgovornima u “Svjetlosti” svoje protivljenjetome: “Žao mi je što moram da vasobavestim da ne mogu da vam dam saglasnostna objavljivanje romana 'Derviš ismrt' u ediciji 'Muslimanska književnost'.Moj muž, Meša Selimović, ostavio je testamentkoji se čuva u SANU i kojim onizjavljuje da pripada srpskoj književnosti,i ja moram da poštujem njegovu volju.Zato i nisam mogla da potpišem ugovor.”Ignoriranje činjenicaMožda najinteresantnija Selimovićevanefikcionalna knjiga “Za i protiv Vuka”,u kojoj autor raspravlja o ulozi VukaKaradžića u reformi srpskog jezika, ponajboljei osvjetljava ideološki obrazacpo kojemu je Selimović bespogovornodjelovao. Ona je ujedno i potvrda onogtestamenta kojim je Ćosić slavodibitnomahao svebošnjačkim epikurejcima.Za čitatelja vrijedi podcrtati, da to djeloposredno ruši mit o “srpskohrvatskom”jeziku, jer je sasvim ograničeno na “srpskusituaciju”, dok o hrvatskoj prošloj, ani onodobnoj (Ilirski pokret) jezičkoj tradicijinema ni slova. O bošnjačkom stvaralaštvuna narodnom jeziku (alhamijadoknjiževnost) nema niti riječi. Selimović jeu tom dijelu srpskiji povjesničar jezika iod zagriženih velikosrpskih propagandistaiz SANU-a.Paradoks sa Selimovićem nije usamljen,ali je najsnažnije prisutan u svijestibošnjačke kulturne zajednice koja pod cijenugotovog podsmijeha ne odustaje odamnestije “deklariranog srpskog pisca”.Otuda se Dušan Stanković s pravomizruguje potrebi da se “sporovi oko Selimovićaiz sfere kulture prenose na političkuravan”. “Kada je o Selimoviću reč”,nastavlja Stanković, “takvi sporovi uveksu se pokazivali kao nedostojni. Pre svega,sa stanovišta vrednosti njegovog dela,kao i zbog univerzalnosti poruka njegoveumetnosti kojima se nadmaša svaki lokalnihorizont. Uostalom, i sam pisac razrešioje eventualne nedoumice svojom konačnom,testamentarnom voljom.”Otuda, nije li vrijeme da se jednomzauvijek paradoks oko Selimovića trajnodemistificira. Meša Selimović je pisac očijem bi nacionalnom identitetu svi mogliispredati priče danima, no čija djelaneosporno pripadajhu kulturnom identitetuBosne i Hercegovine. Selimović jemogao sebe “pokloniti” drugačijemukulturološkom (ideološkom) obrascu, nosvoje djelo, bez obzira na želju, nije mogao.qBošnjački književnik Musa Ćazim Ćatić (1878.- 1915.)73Zaljubljenik u tradiciju i islamsku vjeruMusa Ćazim Ćatić je rođen 12. ožujka1878. u Odžaku kod Modriče, gdje je pohađaoosnovnu školu. U Tešnju izučavabrijački zanat i upisuje se u medresu gdjeproučava arapski, perzijski i turski jezik.1898. godine odlazi u Tursku. Na licejuSultanija upoznaje Osmana Đikića i AvduKarabegovića. Zbog materijalnih neprilikakoje su ga pratile cijeli život, moraose vratiti u Tešanj. Nakon dolaska, trigodine je bio u vojsci u Tuzli i Budimpešti.1902. ponovno odlazi u Istanbul i upisujese u medresu. Ali neimaština ga ponovnoprisiljava da napusti Istanbul i vratise u Sarajevo, gdje se uz pomoć AdemageMešića upisuje Šerijatsku sudačkuškolu, koju nije redovno završio. Neobuzdanimnačinom života (boemština)nije se mogao uklopiti u strogo određenekalupe života i živjeti onako kako se živi,misliti onako kako se misli…, Ćatić je isključeniz školskog internata i šerijatskeškole. Peti razred je polagao privatno. Polaganjediplomskog ispita odobreno muMusa Ćazim Ćatić (1878.-1915.)1908. od strane Zemaljske vlade, uz Ćatićevupismenu suglasnost da se neće koristitidiplomom koju je stekao. (Koji cinizammoćnika!)Suradnik je brojnih časopisa, a ponajvišese javlja u Beharu. 1907. godine preuzimauredništvo Behara. Dolaskom u Zagrebna studij prava, upoznaje Matoša, akasnije i Tina Ujevića u čijem se društvukreće sve dok se ponovno ne bude vratio uBosnu 1910. godine bez ikakve materijalnesigurnosti. Bankarski poslovi koje jeobavljao u Tešnju nisu bili primjereni njegovomnemirnom duhu, kao i poslovi pisarau bijeljinskoj gruntovnici, pa ubrzodobiva otkaze. 1912. odlazi u Mostar i postajeurednik i suradnik u Biseru. U tomperiodu piše pjesme, eseje, kritike, s turskogjezika prevodi knjige za KalajdžićevuMuslimansku biblioteku. Najviše jeprevodio pjesnike nove generacije, a posebnoTeufika Fikreta, čiji je duhovni svijetbio vrlo blizak Ćatićevom, pa zbog togase neke od Fikretovih pjesama doimlju kaoda su Ćatićeve. Ponovno je bio mobilizirani upućen u Mađarsku. Teško bolestan,vraća se u Tešanj i 6. travnja 1915. godineumire. Sahranjen je u tešanjskom haremu.JOURNAL

KULTURA74JOURNALŽivotna priča ovog našeg znamenitogBošnjaka označena je tragedijom od samogrođenja do smrti. Godina u kojoj serodio je godina okupacije Bosne, u mladalačkimdanima ga mobiliziraju za vojne dase bori za tuđe interese, a kad je prošao ratištavratiše ga kući bolesnog da umre navlastitoj grudi. Za sebe je govorio: “Sirotan,bježe i djevojke od sirotinje.”Po sjećanju Saliha M. Efića iz Mostara,čije je kazivanje zabilježio AbdurahmanNametak, potvrđuje se Ćatićev stavkako je cijeli život ostao zaljubljenik unarodnu tradiciju, pogotovo u narodnupjesmu, sevdalinku, baladu i romancuodakle je crpio životnu i umjetničku snagui kreativnost. “Pred Drugi balkanskirat 1913. godine ili odmah u prvim danimarata sjedio sam sa Ćazimom i Salih–begom Bakamovićem u bašti kafaneEvropa. Pod lipom. Bašta je bila punaoficira, većinom Mađara, koje je Austrijamobilisala. Ćazim je vrlo živo razgovaraona mađarskom o ljepoti naše narodne poezije.Bio se toliko zanio da je i ne osjećajućito uzviknuo na bosanskom jezikumađarskom oficiru kojega je bio zagrlio:Ama, bolan, ti ne možeš ni osjetiti kolikoje tu bogatstvo izraza i slikovitosti u stihovimaĐulbehara pod đulom zaspala,đul se truni, đulbeharu budi…”U Ćatićevim stihovima odslikava sesnaga narodnog duha, naslijeđe pjesnikaIstočnog parnasa, ali i duh novog vremenajer su Matoševe, Ujevićeve i Kranjčevićeveideje moderne bile toliko dominantne da suse reflektirale i u Ćatićevom stvaralaštvu.Na tragu iznesenog, mogli bismo zaključitikako je Ćatićev, ne samo život, nego iumjetnički svijet predstavljao susretališteZapada i Istoka. U njegovim stihovima ravnopravnoobitavaju islamsko-mistična ideja,slobodarsko domoljubni zanos i socijalnatematika. Naravno, u vremenu turbulentnihpovijesnih vremena za jedan život tonije bilo sretno rješenje. Ćatić je svoju širinumorao platiti vlastitim životom.Bio je vrlo suptilan pjesnik, u tematiziranojljubavi i slikama pejzaža pronalaziljepotu, smisao života i postojanja u njemu.Ćazim, bez obzira na svoju boemštinu,ostaje zaljubljenik u tradiciju i svoju islamskuvjeru. U skoro svakom stihu Ćazim seoslanja na islamski svjetonazor, pa i ondakad pjeva o Kranjčeviću. Duša je bila ispunjenaislamom, a stihovi su samo govorili oonome što je duboko nosio u sebi kao skrivenikandilj vjere svojih pradjedova. Njegovistihovi o Bogu puni su topline i veličajneljepote Njegove Milosti i Sveprisutnosti.Stihovi Ćatićevi odzvanjaju u kosmičkomskladu s pjesnikovim titrajimaMusa Ćazim Ćatićduše, spoznajući Veličinu Božjeg postojanja.Zašto li se onda pjesnik odao boemskomživotu? Možda iz prkosa prema onimakoji su glumatali prave vjernike, a uduši nisu posjedovali iskru pravednosti nitiLjubavi, voljeli su samo sebe. To je biobunt prema samome sebi i svima onima kojisu u vremenskom kovitlacu ostali anonimni,ali u Ćatićevom vremenu bili presudniza formiranje životnog puta, njegovog isvih onih poznatih i nepoznatih mladića kojipokušaše slobodno misliti život i njegovečari. Lažni principi koje je Ćatić vlastitimživotom romantično zanesen pokušavao razoriti,postavljajući se na samo kormilo životnebujice, čijoj silini duša njegova nemogaše odoljeti. Borio se profinjenom suptilnošću,oslikavajući tihe večeri, sutone iljepotu beskrajnih pejzaža što su stvoreniod Svemogućeg da čovjeku budu utjeha imir za svagda. Ćazim je to osjetio, za razlikuod onih kojima nije dano ili ne želeosluhnuti treptaje proljetnog jutra, skrivenogu krilu nemirne ptice. Ćatić nije samonesretan zbog sebe i svog života. Ćatića boliljudska bezosjećajnost i ograničenost, kojau svakom trenu polučuje potrebu za vlastitomkoristi. A toga bivalo u svakom vaktu,u ovom našem pogotovo. Neshvaćenipjesnik jedino imade beskrajnu toplinu dušekoja i danas pohodi one koji mogu bezuvijetnoosjetiti Ljepotu kandiljskog žiška naminaretu džamije iz djetinjstva ili onog prvog,prvotnog na tamnom plaštu nebeskedaljine. Spoznao izopćeni pjesnik neizmjernuBožju Dobrotu, Istinu, Pravdu i Razum,i vlastitu spoznaju pretočio u žubor i treperenjestihova, ostavljajući u amanet onimašto će doći najljepše stihove o Stvoritelju:Slava Tebi, u vječnosti Vječni/ Slava Tebi,Tvorče vasione!/ Tvoj rob kao mali prašak,evo/ U besrajnost Tvoga dobra tone.Pa onda, tko je bio neposlušni sin,izopćenik i nesretnik? Ćazim zasigurnone! Stihovi Teubei – nesuh (Pokajanjejednog griješnog pjesnika) su stihovi kojeje pjesnik ovjekovječio da u tišini tešanjskogharema, pod rascvalim trnom, svakogproljeća, odjekuju, ko opomena, zasve one koji su griješni prema njemu (čovjekui pjesniku) i Bogu.Gospode, evo na sedždu ti padam,/Pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom/I molitve ti u stihove skladam,/ Proseć:”Oh, daj mi smisao za ljepotom!”/Gospode, evo na sedždu ti padam. (…)Gospode, razum prosvijetli mi sada/ I dajmi snage, daj mi volju jaku,/ Demone svešto može da savlada…/ Nek tvoja milostsvijetli mi u mraku,/ Gospode, razum prosvijetlimi sada!Muhsin Rizvić je utjecaj Orijenta uĆatićevom pjesništvu objasnio na načinkako je turska poezija i njen mistični zanos,naslijeđen iz perzijske poezije, utjecaliu prvom periodu njegovog stvaralaštva.“Pravi domen Ćatićevog stvaranjanalazi se u čistoj poeziji, onoj koja se nepiše za svijet već za sebe, u poeziji kaoaktu rasterećenja i blaženstva. Život ga jestalno vraćao na zemlju. Zato njegova poezijai jeste stalni nemir i dramatičnostkako doživljajne tako i kompozicionestrukture. Pjesnikova lična drama životnihneispunjenja, promašaja i protivriječnostinikad se nije završila. Izlazi su bilisamo prividni i privremeni. A ostajale suoscilacije i dileme kao uvijek prisutnaforma života, razorna i neumitna.”Tin Ujević je za Ćatića rekao: “Svakogsam gledao kao tuđeg. Pred njega, svejedno,morao sam osjetiti žaljenje i ljudski bol.Iz njega je izlazi osjećaj Tuge, kao naličjeosjećaja goleme životne radosti. Tu su počeci,možda i čitavo objašnjenje najgoretragedije, u ovoj tuzi koja rastvara i razara.Ćazima sam najprije shvatio kao jednuopreku. No onda je ta prepona savladana, ion je bio samo drug. Samo čovjek, jer niknjiževnik, što je nešto određeno, nije htiobiti. Ili, ako je bio pjesnik, značilo je da hoćeda pjesnički živi. No, što je to pjesničkiživot? Bijeda? Dozvolite da posumnjam.Zavladala je Tuga. Tu sam ga razumio drugačije,bez ograničenja. Je li u životu svesaopćivo, ili ljude spaja samo muka?”A. G. Matoš je za Ćatića rekao: “Ćatićje iskren, životan, prirodan… On je odmnogih nas bliži zemlji, tradiciji, ukusunaših sredina. On je čovjek zemlje i krvi,a mnogi su ovi mladići spiritualna bića.Ćatić je istinitiji, on više odgovara jednompojmu o narodu i rasi.” qAjka Tiro-Srebreniković

KULTURAAgram je više od četiri desetljeća i u mom, bošnjačkom, srcuEdina Smajlagić“Bebanovi” ključeviTrećinu života sanjamo. Zagreb, kao isvi stari gradovi, napučen je dušama mrtvih,a diše s onim živim. Pomisli li tkogodtaknuti u te snove pune patine, provalitivandalski u njih, srušit će i grad u komenjegovi žitelji – snivaju. U današnjesu nam vrijeme tek snovi i ostali. Oteli sunam milijune kuna, rasprodali tvornice,bacili tisuće na ulicu, čak su otimali i –žito. Dostojanstvo i sjećanja, naše šarenesnivane laže (našu “tvrđavu sa zastavomsrca”, kako je pjevao Jure Kaštelan) bogmeim nećemo dati.Na Tinovu korzu: auto-garažaDrobilica je u iverje skršila drvenogtrojanskog zeleno-akcijskog konja na Trgupjesnika ilirca, hrvatskog preporoditeljaPetra Preradovića uoči drugog vikendaveljače 2010. godine. Žbirski je zdrobilaUstavom RH zagarantirana pravagrađana i Zagreba da protestiraju protivbahatosti krupnog Horvatinčićeva kapitalai gradskih potkupljivih birokrata. Odnesenisu ti naši Danajci (uglavnomglumci, zeleni akcijaši), pod punom spremomspecijalne policije (“k'o lopovi”,kazao bi jetko A. G. Matoš) u reštu i to navišesatno propitivanje i zastrašivanje. Potvrdivšinam tako da su nalogodavci tegnjusne “akcije” uistinu – “uski ljudi”, anjihovo viđenje ovog grada kao “uske varoši”.U sitne, sleđene, noćne ure, dok jenebom ponad Cvjetnog (Preradovićeva)trga na nebu “mjesec pliv'o i poskaki'vo”iza fantomskog prozora (već srušenezgrade u kojoj je živio) bodrio je protestante“kao iz šake prosutim pijeskom”zvonkim glasom pjesnik buntovnik VladimirVidrić: “Zdravstvuj(te)!”Opskurna scena. Protestante, u uzama,“k'o tatove” policajci “žustro” skidajus kontejnera na koje su se popeli da bispriječili nastavak gradnje, skidaju i gurajužurno u policijski auto.Kako to ugledni, skromni glumci zagrebački“postadoše meso koje pomrčinajede”, pitao se ispod klobuka (kao u “Pobratimstvulica u svemiru”) i Tin Ujević.Hrabreći ih riječima “crnim od dubine”,iz zasniježene Varšavske, iz spomeničkebronce, gordo dovikujući im: “Ne boj se!nisi sam! ima i drugih nego ti/ koji nepoznatiod tebe žive tvojim životom.”Tko to hoće na Tinovu korzu, pred kinematografom,postavljati brklje i graditigrotla podzemnih garaža!?Sve to gornje lamentiranje, kamo nasto stanje “s ruba pameti” – vodi? Plamtećije, odozgo, s Gvozda, grmio i MiroslavKrleža. “Kak' muž pravzaprav živi, ak' seprav zame?” “Furt smo do sad čkomili!” Ito kojekakvim “ordonancima”, “raubšicimai oslima”. “Nemre dale tak!”Mili bože, kud sam zaš'o?Ljudi božji! Dobri moji! Je li to onajnaš Agram? Koga smo to pustili da namupravlja njime? Nisu to šarene, bučnemaškare, iako im je sada vrijeme! Kometo dadosmo ključe ovog Grada? Pa nas,evo, zastrašuje i hapsi, gazi! Pa se još iglupavo “pravda” da je to – bilo nužno!Ključevima otvaramo i zatvaramo,katkad stežemo; u glazbi zadajemo – violinskiključ. Ključevi su, metaforički, inačini, šifre ili upute kako valja riješitineki problem, kako se nešto može gonetatii odgonetati, oni – ključevi – pomažuu razumijevanju.Kada primite svakog dana u ruke snopključeva (od svega i svačega) shvatite,ipak, da su i – teret. I da nas ključevi i smućuju.Suluda navika. Opterećujuća i iritantna.Sve i pred svima – zaključati. Prevažnisu postali politički ključevi koji nam zagorčavaju,a ne olakšavaju svakodnevicu.Čuli jeste, nudi naša Vlada mladimljudima i “ključ u ruke”. Potiče ih da uleteu šake bankarskim špekulantima i građevinskojmafiji, pa ih, po kvadratu stana –te doživotne omče oko vrata – namjeravai stimulirati sa po 200 eura. Ne znamo jedinos čijih 200 eura!? Onih što ih sadaubire haračem zaposlenima. Ili? 310.000nezaposlenih je na burzama rada diljemHrvatske. Kojim se to mladim ljudima ijoš zaposlenima, onda, nudi famozne“specijalne” ključeve povoljnih stanova?Neće se tim ključevima moći otključati,slažu se i brojni tržišni analitičari, sadazamrznuto tržište nekretnina.Birokratskom se nevjerojatnom lakoćommijenjaju kod nas zakoni! Grozničavose, eto, “nudi i ključeve” pa, navodno,i otvaraju njima vrata za kupnju “prezačinjene”korupcijskim aferama koprivničke“Podravke”. Gas, gas… a papučica ne radi!Prodavači i serviseri Hyundaia iToyote panično traže ključeve rješenja zasvoje neispravne zračne jastuke i ubacujudodatne čelične pločice na papučice gasau automobilima. Ludilo se tržišnog karuselaubrzalo do pogibelji!Ključevi barbarstvaGradonačelnik nam zagrebački, predajućiključeve Zagreba maškarama, izjavljuje– somnambulno – i pred novinarima(komentirajući, uz besramni smiješak Karamarkovepolicijske “aktivnosti”), da jeon, Bandić, uvijek “podupirao svaku akcijukoja je u interesu građana ovoga grada”.Pokušao je nedavno saborski zastupnikSDP-a Nenad Stazić uljudno zamolitipredsjedavajućeg toga dana u našemnajvišem demokratskom domu, Luku Bebića,da mu dopusti završiti diskusiju.“Beban” ga je – ušutkao! Ta, nisu li njegovina vlasti! Takve, kao Bebića, često“karakteriziramo” kao konzervativce, patrijarhalnetipove… i slično. Nazivamo ihi: gedžovanima, glavonjama, krkanima,sirovinama, nekulturnim… Ama, primitivcima.Previše je tih ružnih riječi, a itakvih “bebana”, nek' ih mutna voda nosi!Za uvijek im moramo, što prije, zalupitiili zaključati vrata, makar neka vrata.Agram je imao, kao i drugi stari srednjoeuropskigradovi, dugu tradiciju mitnicai gradskih vrata kroz koja su se, uzobvezne takse, puštali u grad tek po nekomkodeksu prihvatljivi i putnici namjernici,i trgovci, i kmetovi koji bi dolazilitržiti. Zagrebački turistički vodiči (ivodičice) obvezno vode grupe turista dokipa isklesanog po Šenoinom romantičnomliku iz romana “Zlatarevo zlato”,djevojke Dore Krupićeve na gornjoj straniKamenitih vrata, a kojima se stiže ucentar starog Gradeca. Pa i do još jednoggornjogradskog spomenika pjesniku kojise odmara na klupi i promatra naš uzavreligrad, kipa pjesnika koji je sam sebe nazivao“zagrebačkim fakinom i priležnimđačetom”, do A. G. Matoša. “Ko istinu75JOURNAL

KULTURAgudi” (i Gustlov je životni “ključ”!) “poprstima gudalom ga biju”.I ključevi sjećanjaI mene ovih dana “ubi” jedan ključ!Otuđen mi je u zbornici škole u kojoj radim.Ili se, naprosto, negdje zametnuo.Ne znam. No, kako je izrađen u nekommutnom poslovnom aranžmanu upraveškole i obrtnika-ključara (iako je interni ine “čuva” prostorije s nikakvim vrijednostima,nego otključava tek jedan profesorskikabinet i 5 ili 6 učionica) dobio jeprevažnu “ulogu”. Ključ ima tzv. barkod,“specijalni”, i evo već desetak dana ija, a i moji učenici, sa zakašnjenjem ulazimou učionice i započinjemo s nastavomjer svaki puta moramo pronaći “odgovarajuću”spremačicu da nam otključavrata. I strpljivo čekamo “proceduru”izrade kopije tog famoznog ključa. Izluđujeme to, ali se makar djeca vesele.Upravo – “proključaju”. Tako je to u nas,“ključa” nam jedino gdje ne bi smjelo: nalotu, na bingu, na kenu. Stružemo, grebemo…A vjerojatnost za dobitak gotovoništavna.Ipak, “zagrebem”, ponekad i ja sjetno,usprkos svemu, u nježna mladalačkasjećanja: seminar iz Filozofije književnostikod pokojnog profesora-pjesnikaJure Kaštelana. Nestrpljivi studenti čekajunjegove predavačke “ključeve” zaknjiževna djela… Nije nam ih “dijelio”,ali naučio nas je nečemu za život važnijem,neprocjenjivom: da na svoje tvrđavestavljamo, hrabro izvjesimo, zastavesrca!Ne dirajte, zato, ni moja sjećanja, nitimoje pjesnike. Ni krhke moje kružnicesnova. Agram je duboko u mojoj bošnjačkojduši. S Mihalićevim stihovima vijorim:“Ugasite (i) svijeću, majstore, (ako)došla su ozbiljna vremena!” qU drugom smo desetljeću 21. stoljeća, a još uvijek nam čak i neki učitelji toleranciju “sole” mržnjom, nerazumijevanjemdrugog i drugačijegNedjelatna tolerancijaNeznanjem - otvaramo širom vrata netrpeljivosti i neuvažavanju različitostiEdina Smajlagić76JOURNALMonstruozna opaska majci jednogučenika (još u povjerenju!) izvjesne profesorice:“da joj se zacrni kada uđe u učionicujer tamo sjedi i nekoliko učenikaRoma!”, zgrozila me, užasnula. Rastužila.Ista je gospođa profesorica, što je najgore,i sama imala u životu podosta traumatičnihdoživljaja, od progonstva u vrijemeDomovinskog rata iz provincijskesredine u glavni grad, pa rastave, samohranogmajčinstva i dr., tako da je za očekivatida je upravo ona trebala razviti ipodići prag tolerancije, biti osjetljivija narasne, nacionalne, vjerske razlike! Nisuništa manje šokantni niti vulgarni “komentari”(koji bi da su duhoviti), intelektualaca(sic!) i to još učitelja - profesorada “sada čak niti - ,oni' (tj. muslimani) nemajuza uzdržavanje dvije, tri žene u ovovrijeme recesije”! Po gluposti, neznanju iprimitivizmu – podjednako su zli ili nekulturniu svojoj stereotipnoj neinformiranostio drugome i tvrdokornosti i zatucanostistajališta. Takvi stavovi rijetko ilinikada ne bivaju prokazani niti sankcioniranimoralnom opomenom. (Nikakonismo za bilo kakvo ograničenje ili, nedaj Bože, kažnjavanje za sve kreativne,duhovite kritike, pa i najciničnije. Govorimoo odgoju mladih ljudi!) Netolerancija“legne”, ponekad se i razvije, na plodnomi zaraslom tlu gluhih i slijepih duša…Djetetu, pogotovu manjinskom djetetu,moraju strašno i isključivo, upravo“crno”, zazvučati takve “kvalifikacije”njegova učitelja? (Ili se i ono, s vremenom,radi česta ponavljanja sličnih stavova“navikne” na njih, očekuje ih!). Upitajmose: Zašto je tako?Sve gornje, za nevolju, nekako je umom iskustvu koincidiralo i s 27. siječnjemkada je obilježavana 65. godišnjicaholokausta, odnosno prodora Crvene armijei oslobađanja preostalih logoraša izkoncentracijskog logora Auschwitz. Čuhtada, istina, u javnim komentarima na TVi radiju, i da nam je školski sustav počestoopterećen stereotipima, da se ne uči i neobilježava to strašno iskustvo…Kako to da s takvom lakoćom prelazimopreko i udžbeničkih i pojedinačnih,nastavničkih, upitnih, isključivih i neljudskihuvjerenja? Toleriramo ih, prešutno,ne komentiramo glasno? Povjesničari,pisci udžbenika… korigiraju sve češće,pod pritiskom javnosti, makar i zakašnjelo,pisanu riječ, poruke iz udžbenika. Oneporuke, koje mi se čine pogubnijim, a“sugestivnijim”, jer su izrečene u direktnomkontaktu s djecom od ljudi u kojeučenici imaju povjerenja budući da su imto učitelji, rijetko kada komentiramo…Tu i tamo, slučajno, progovori, eto, pokoji od roditelja… Sramežljivo, rezervirano,bojeći se posljedica za dijete… Ilise, a tako je i najlakše, sve uopći i “svali”na tzv. školski sustav!Špiljsko nasljeđeZanimljivo objašnjenje eventualnih razloganetolerancije prema drugom i drugačijemdala je TV gledateljima, a prigodomsvečanosti obilježavanja strašnog genocidanad Židovima u Drugom svjetskom ratupsihologinja dr. Mirjana Krizmanić. Strahod drugoga i drugačijega, parafraziramo,nosimo od špiljskih vremena. Drugačiji čovjekje drugačije mirisao, izgledao…Je li moguće i spomenutu našu, s početkateksta, profesoricu “pravdati” i takvom– atavističkom – argumentacijom?Velika je uloga svih javnih osoba;one, jednostavno, moraju znati provoditiono što je ozakonjeno. Ili ih drugi odgovornimoraju na to upozoriti. Puno je primjerai u školama te nekakve nedjelatnetolerancije, šutnje i okretanja glave odonoga što nije niti moralno, ni časno, a niodgovorno. Nema ni usmjeravanja, pisanihsadržaja, kojima bi se u nastavi u školamamladim ljudima neke teme naglasile…Ovih je dana, kada smo se prisjećali

KULTURAholokausta prigovoreno odgojno-obrazovnimvlastima, ipak, da je iz školskihlektira “nestao” “Dnevnik Ane Frank”,dnevnik koji govori ne samo o zlu i mržnjiprema drugome (a koje je “porodilo”,i tada, najciviliziranije europsko društvo40-ih godina 20. stoljeća), nego i o ljubavi,prijateljstvu, suosjećanju…Na tom tragu možemo, ne bez gorčine,pitati i koliko se govori, koliko sustavnoprenosi mladim ljudima iskustvo tisuća žrtavagenocida s naših, južnobalkanskih prostora?Neposrednih svjedoka je na tisućemeđu nama. I spremnih na svjedočenje, valjaih samo organizirati, osmisliti kontakte snjima… Uostalom, u školama to mogu bitibake i djedovi, majke i očevi, rođaci… učenika.Nije nužno niti da u dnevnike čitanja(lektiru) uvrštavamo isključivo visoku literaturu(valoriziranu od stručne kritike). Takvihpokušaja već ima, ovisno o pripremljenosti,slobodoumnosti učitelja.Vidjela sam nedavno u jednoj dječjojbolnici plakat koji je sugerirao roditeljimai dr. koji uzimaju malenu djecu – dasu krhka i da ne drmaju s njima. Moglibismo slično reći i učiteljima – da ne “drmaju”pred mladim dušama svojim predrasudama,klišejima. Mogle bi se one(znam da zvuči grubo a i nas) danas, sutra- razbiti! Nasilje, koje se raširilo i u odgojno-obrazovnimustanovama posljedicaje i loših uzora, nekulture i netolerancijekoje ponekad “demonstriraju”, nonšalantnikao profesorica s početka teksta,dok mi drugi okrećemo glave od toga, nesuočavamo se s takvim “pomaknutimsvjetonazorima”. I tako (ne ponovilo se!)možda planiramo neke nove genocide,nova masovna nasilja, “utemeljujemo”nove zločince i nova nečovještva!Ozbiljnijim se, odgovornijim angažmanom:ne samo govorenjem i slikovnimprikazima o grozotama holokausta ibalkanskog genocida i svih naslaga nečovječnih“uvjerenja” iz povijesti (onih kojasputavaju druge, a zatoče i dušu krvnika),već i dekonstrukcijom svakodnevice– moraju nužno afirmirati i – kreativnuneposlušnost krivim autoritetima. Činjenjedobra drugom i drugačijem jedini jeput da kao ljudi uopće preživimo!Ministarstvo – ne educira!Na tom tragu možemo zato i pitati kolikogovorimo, koliko se sustavno trudimoprenositi istinu mladim generacijama,institucionalno, o nedavnim klanjima,koncentracijskim logorima, rušenjima ipljački za trajanja rata na tlu bivše Jugoslavije?Sve je “prepušteno” civilnim organizacijama.S najviših se državnih mjestapočesto tolerancija spram drugačijeg idrugog još uvijek kvalificira kao – suživot,trpeljivost, ne i kao pravo na ravnopravnost.Nije još bilo volje u Ministarstvuznanosti, obrazovanja i sporta RH dase, primjerice, organizira i niz edukativnihseminara na tu temu za učitelje.Interpretacija i selekcija vrijednosti stvaranovu kulturnu tradiciju, teorijsku, a ipraktičnu. Tako i institucije koje skrbe okulturi, započinjući nove ili nasljedujući starevrijednosti, uvijek kreiraju nove složenevrijednosti. Sa spomenutim perpetuiranjemizbora i reizbora nasljeđa predaka suočavajuse i učitelji pri izboru lektire a time i stvarnimnaravima izbora te građe. Tako, akodjela podupiru kulturni razvoj i našeg vremena,oni koji ih “biraju” potrudit će se daon za suvremeni kulturni razvoj, a time i zapojedince i skupine, bude u svrhu evolutivnograzvoja čovjeka, civilizacijskih dosega.U radnoj sredini, iz koje je spominjanaprofesorica, dugo godina šutke se prelazilopreko niza zastranjivanja. Otkazi su uručivaniljudima druge nacionalnosti, nepotističkise zapošljavalo djecu zaposlenikauprave, rođake, kumove i slično, tzv. tehnokracijau potpunosti je odredila “kriterije”programskog rada škole. Nije podupiranvannastavni rad, ni financijski, a niti riječima.Tehničko osoblje je za rad u učionicamai radionicama, kabinetima sebi nabaviloradne kute, profesori općih predmeta nisu ihdobili. Podobnima su uređeni i računalimaopremljeni kabineti, a i “isposlovana” uObrtničkoj komori unapređenja. Podjele sutemeljito provedene u svakom pogledu, čaki po starosti, rodu. Nagrađivalo se i financijskizaposlenike prema “simpatijama”. Čak iu uređenju prostora škole, primjerice, demonstriranaje moć i sila: ružičnjaci i malafontana (uobičajena za firme, pa i škole usocijalističko vrijeme kada su takvi detaljioplemenjivali radni prostor) asfaltirani su,jer je – “uzmanjkalo” parking-prostoraupravi škole. Naprosto, stvorila se, taložilagodinama, ne/kultura: netolerantnost premamnogočemu, neuvažavanje drugačijeg, nepoticanjekreativnog… A nagrađivala servilnost,osrednjost. Šutnja!I zato pitamo: Znamo li pjevati slobodidanas? Ljubimo li je u (takvim) školama?Uči li se mlade da je slave i pjevajujoj? U “uzbuđenju” (strci) da se doznanovo, “opskrbi” školarce nizom informacija,zapostavlja se i najvažnije – praktičnodemonstriranje toga što jest, međuostalim, pravo značenje latinskih riječi:kompromis, koegzistencija, tolerancija…Onoga što je osnova za slobodu! Ili se,kako je simpatično, narodnom poslovicom,komentirao taj “trend” nezamjeranja,u jednom nedavnom istupu, predsjednikRH Stjepan Mesić “lajemo (zavijamo),jer smo s vukovima”.77JOURNAL

KULTURA78Mediji čine dostaNe može se reći da tim pojmovima umedijima nije dano dovoljno pozornosti.Slušali smo tako, u istu tu srijedu, 27. siječnja2010., na Međunarodni dan holokausta,i to na nacionalnom Prvom programuHTV inspirativnu, edukativnu emisiju novinaraAugustina Bašića “Ekumena”.Ugledni teolozi, raznih konfesija, razgovaralisu o temi “Vjerska tolerancija u sekularnomdruštvu”. Debatiralo se o odnosusekularnog i sakralnog u suvremenom hrvatskomdruštvu. I često su uz tolerancijuspominjane i riječi: strah, politička država,nadmoć kolektiviteta nad pojedinačnim.Ponavljam jedan od niza komentara, a kojije i odgovor, čini mi se, na moje dvojbe inelagode u svezi sa školom: Kada ne znamo,otvaramo vrata predrasudama! U traženjimaistine na odgovore u postizanjusklada između duhovnosti i materijalnogsvijeta – nikada se ne bi trebalo ništa nametati.Valja činiti dobro, harmonično gapromicati. Zagovarati pluralitet.Poruke koje današnje generacije ponekad,na nesreću, čuju u nekim od učionicapadnu na njih, sruče se na njih kao kamenje.Daleko su od snošljivosti, prihvaćanja drugačijihobičaja, uvjerenja, mišljenja. Miljamadaleko od pomirljivosti i liberalnog stava,vode u nepomirljivost, netrpeljivost inesnošljivost i počesto zagluše. Vrednote,koje se djelatno živi i svjedoči daju namidentitet, dostojanstvo, pravo da se nazovemoljudi. Vokacijom, učitelji svoja uvjerenjademonstriraju pred mladim ljudima.Velika je to obveza, zahtjev, odgovornost. Iponos, čast, najljepša nagrada. Živi li sekreativno i to najbolje što se zna, vidjet će iprepoznati upravo ti mladi u školama, napojitće se tada tom čistoćom, jasnoćom.Nudi li im se mržnja, netolerancija, uvrede iponiženja zauvijek će se zagaditi bistradječja duša! Bezidejnost, blokada i “geto uglavama” potaknut će u tim dušama umjestoželjene tolerancije: ksenofobiju, rasizam,sebične interese, pohlepu… Možda igurnuti u neki novi genocid!Krajnje je vrijeme da slučajevi kojespominjemo ostanu rijetkost, nešto što pripadaraspadnutoj, teoretičar kulture R. Williamsbi kazao - selekcioniranoj - prošlosti!Tolerancija i jest ispitivanje granicapodnošljivosti, snošljivosti nečega ili nekoga– drugačijeg, drugog. Naučiti valjatolerirati i radovati se pomicanju granicaslobode. Mladi ljudi će spoznavanjem otrpljenju grubosti, poniženja, zvjerstavakoje su prije nepuna dva desetljeća izdržalemnoge od žrtava balkanskog ratnog klanjai ubijanja, shvatiti da su jednako užasnekao i holokaust. Valja umnogostručitinapore da se razotkriju “strategije” sile,uzurpacije, barbarstva i na njima gradi (poWilliamsu) novi “osjećaj vremena” kojimora biti humaniji, tolerantniji.A zbog kojekakva “čitanja” realiteta,eto, vidimo i neki učitelji čak i tolerancijidodaju “amalgame” mržnje, nasilja (pokazivanjamoći!) pa se, umjesto da se širegranice slobode, tolerancija deformira, postajesvoja suprotnost. Jest atak na Drugogai Drugačijega. Jest otrov koji nemilice,bez osude, na žalost, siju čak i - učitelji.Carstvo umaFrancuski simbolistički pjesnik PaulValery je ushićen zapisao:”Ni budućnostnije što je nekoć bila!” Sigurno tada nijeni mogao, među ostalim, slutiti ni retrogradnii razorni zamah divljanja nacionalizmau 20. stoljeću.Futuristi počesto ističu da će se u našemstoljeću intenzivirati (zbog porasta migracijasvjetskog stanovništva), a i multipliciratiproblemi nacionalizma. Ne bi nas to trebalozaskočiti nepripremljene. Materijalno – onošto posjedujemo, usrećuje sve manje ljudi.Političke strategije usrećivanja masa,usmjeravat će se na rekreaciju, obiteljskevrijednosti, očuvanje okoliša. Ipak nas, optimističnoi doduše kontradiktorno gornjimstavovima, promicatelji budućnosti “uvjeravaju”da će taj futur biti – “carstvo uma”!Time se i školama i učenju daje iznimnovažno, počasno mjesto. A što sve danas možemočuti, pokatkad, i od učitelja u školi,napisah u uvodu! (Destrukciju, nehumanost,zagovor “sortiranja” ljudi). Koraknulismo u drugo desetljeće 21. stoljeća, a u glavamaje nekih još, kao u glavi Marije Terezijeu 18. stoljeću, “mutno” čime to valjanahraniti buduće generacije. Tim mladim,gladnim znanja dušama, a koje moramo nahranitikruhom, dobrotom i jednostavnošću,nudimo industrijski proizvedene ili bajatekolače, trujemo ih predrasudama i pogubnomnetolerancijom.Naš, ljudski, egocentrizam i uvjerenje dasmo najumniji na planetu postat će upitni buduli sateliti “otkrili” negdje, u prostranstvimatame i beskraja svemira, nešto ili nekogaumnog! Tako nas “tješe” proricatelji budućnosti.Ipak, kada ono, što nam je Bog darovao– hormon ljubavi kojim majke ljube svojunovorođenčad - budemo “stimulirali” i uradu u školama s mladim ljudima te ih znalinaučiti dobroti, multikulturalnosti, toleranciji…preživjet ćemo kao vrsta! I “vidjeti” tuobećavanu, bolju, ljepšu – budućnost. To takopriželjkivano “carstvo uma”. qJOURNALTeoretičar kulture Raymond Williams (u knjizi naslovljenoj “The Long Revolution” u poglavlju “Analysis of Culture”) još namje krajem 70-ih godina 20. stoljeća ponudio tri definicije u kategoriziranju kulture. Jedna je kultura koja se definira kao “procesčovjekova usavršavanja”. Druga definicija, tzv. “dokumentarna”, neka je vrst po Williamsu, “detaljne evidencije misli i iskustavaljudi kroz povijest”. Treću, pak, definiciju taj teoretičar kulture drži “posebnim načinom života koji saživljava ne samo u umjetnostii mišljenju, nego i u institucijama i svakodnevnom ponašanju”. Ili, na drugom mjestu, “proučavanjem odnosa između sastavnicačitavog načina života”. Kada govori o učenju i to o učenju poštovanja kulturnih vrijednosti, ali i svih vrijednosti nekog vremena,Wiliams zagovara učenje na primjerima koji će nadilaziti vlastiti kontekst i tako osvijestiti širenje prostora opće ljudskosti.Za primjer, književni i školski (!), nudi, uz ostale, i Sofoklovu tragediju “Antigona”. Napominje da je moguće vidjeti i potrebubuduće publike za osobnim tragedijama lica u toj starogrčkoj drami… (Opća su to mjesta, učitelji ih moraju poznavati, zapisanisu im i u razradi te nastavne jedinice u udžbenicima.) Iz tog konkretnog primjera R. Williams sažima konstataciju da je Sofoklovaporuka – djelatna i to u različitim vremenima i društvima. Bez poznavanja umjetnosti i teorija neće se moći upoznati niti zajednica,društvo u kojemu živimo. (Zasebno promatrane djelatnosti: ekonomski ustroj, tj. industrijski razvoj, društvene vrijednosti,vrste vlasništva…, tehnički napredak, pravni sustav, pa i institucije novinstva, nakladništva, kazališta…, tvrdi Wiliams, imaju podudarnosti.No, one ponekad ukazuju i na neočekivana razilaženja. Prošlost se “rekonstruira” apstrakcijom, nataloženo iskustvopostaje sastavnicom aktualne stvarnosti. Sadašnjost se, pri dekonstrukciji, nekako otapa i ne čini složenom cjelinom.S novom generacijom započinje i novi postupak selekcije pojavnosti, a on (postupak selekcije) mijenja i vrednovanje, odstupanjeod ranijih vrijednosti. Uvijek će se starije generacije pitati zašto mladi – primjerice – ne čitaju ono što su oni čitali. Bilješkeo prošlom, doprinos prošlog, ali i odbacivanje nekoć življene kulture “formiraju” novu strukturu osjećaja.

Rehabilitiran sandžački heroj iz Drugog svjetskog rata: Aćif-efendiju strijeljali partizani zato što je narod spasiood četničkog pokoljaAvdo HuseinovićPriča o Aćif-efendijiPRIČE IZ BOSNEAćif Hadžiahmetović, u narodu poznatkao Aćif-efendija, jedan je od najuglednijihbošnjačkih političara izmeđudva svjetska rata. To je čovjek koji je bionajzaslužniji za obranu sandžačkog glavnoggrada Novog Pazara od četnika.Aćif-efendija je rođen 1887. godine uNovom Pazaru, gdje mu se otac EminagaBljuta doselio iz Đakovice. Završioje tursku Vojnu akademiju u Bitolju, istuonu na kojoj je studirao i turski predsjednikMustafa Kemal Atatürk. Po završetkuakademije stiče čin kapetana. U novojdržavi, Kraljevini Jugoslaviji, Aćif-efendijapostaje jedan od inicijatora za formiranjebošnjačko-muslimanske strankeDžemijet-el-islami. Ova stranka je okupljalaBošnjake i Albance - muslimane izSandžaka, Kosova i Makedonije. Poštonije htjela da se potčini diktaturi kraljaAleksandra i Nikole Pašića, Džemijetu je1924. godine zabranjen rad. Od tada, pado pojave SDA (Stranke demokratskeakcije) krajem 1990., Bošnjaci muslimanisa prostora Sandžaka nisu imali svojustranku. Sandžački narod mu je posebnozahvalan zbog njegovog angažiranja uzaustavljanju masovnog iseljavanja muslimanskogživlja iz Sandžaka u Tursku,izmedu dva svjetska rata.Rahmetli Aćif-efendija, centralna figuramuslimanskog političkog i vojnogorganiziranja u novopazarskom kraju,bio je meta tri neuspjela politička atentata.Za prva dva neuspjela atentata odgovornisu velikosrpski nacionalisti iz Beograda,a za treći su odgovorni lokalnikomunisti koji su za egzekutora biliodredili Hasa Rožajca, ali se na kraju odtoga odustalo.Krajem 1941. Aćif-efendija organiziraobranu Novog Pazara od napada četnikakoji su krenuli iz pravca grada Raške.Četnička taktika Draže Mihailovića je bilada Sandžak pritisnu sa svih strana: prvoiz pravca istočne Bosne, zatim pravcaCrne Gore, a sa srbijanske strane iz pravcaIvanjice i Raške. Cilj četničkih komandanatabio je zauzeti Novi Pazar, anjegovo stanovništvo pobiti i protjerati.Međutim, događaji su pokazali da je najžešćiotpor četničkim bandama pružiloAćif efendija, lijevo (1887.-1945.)baš stanovništvo Novog Pazara, potpomognutojedinicama s Peštera i jedinicamakosovskih Albanaca, koje je predvodiolegendarni Šaban Poluža. Na planinamakoje okružuju Novi Pazar polovicom1941. se formiraju četnički odredisastavljeni od Srba iz deževskog i moravičkogsreza. Planine Kopaonik, Rogozna,Golija, Javor, kao i dolina rijeke Ibrau pravcu Raške i Kraljeva, vrvjeli su odbradatih zločinaca.Istog dana kada je kapitulirala KraljevinaJugoslavija, 17. aprila 1941., njemačkavojska je ušla u Novi Pazar. StanovniciPazara nisu skrivali zadovoljstvozbog dolaska Nijemaca, jer su se nadalida će u okviru nove vlasti vratiti autonomijuSandžaku koju su dobili Berlinskimkongresom 1878., a koja im je ukinutasrpsko-crnogorskom okupacijom u novembru1912. godine. Poštujući historijskopravo na autonomnost ove regije,njemačka komanda je dozvolila i omogućilasandžačkim prvacima da povratevlast koja im je oduzeta nakon Prvog balkanskograta. Na savjetovanju u KosovskojMitrovici, koje je njemačka Krajskomanda organizirala 19. aprila 1941.,politička vlast i upravljanje se predajesandžačkim muslimanima. Ključne funkcijeu glavnom gradu Sandžaka - NovomPazaru preuzimaju Aćif-efendija, AhmetDaca i Behrija Abdurahmanović. Dalekovidnosti preventiva Aćif-efendije pokazalesu u kasnijim događajima kao potezkoji je spasio Novi Pazar, a time i cijeliSandžak, jer ključ obrane nalazio se uovom gradu. Za komandanta žandarmerijepostavljen je Azem Hadžović. U rednajuglednijih Pazaraca tog vremena, poredAćif-efendije ulazili su slijedeći prvaci:Ahmet Daca, sreski načelnik i predsjednikOpćine Novi Pazar, Ejup-agaLjajić, hafiz Ibrahim Riđanović, šerijatskisudija, Murat-efendija Sukić, muftija,Džemail-aga Bošnjović i Mahmut-efendijaElfić.Četničke zvijeri neprestalno su kidisalene bi li rastrgale srce sandžakog otpora- Novi Pazar. Tada se na čelu Odboraza odbranu Pazara nalazio Aćif-efendija.Aćif je potpuno kontrolirao situaciju ugradu i okolini. Odmah je mobiliziraocjelokupno vojno sposobno stanovništvoi podijelio mu oružje i municiju, te istovremenoposlao tri delegacije da u pomoćpozovu albansku braću s Kosova i Bošnjakesa Peštera i drugih srezova. Aćifefendijaimao je odlične veze s kosovskimAlbancima koji su držali skoro svuvlast na Kosovu. Zahvaljujući svom utjecajukod albanskih prvaka, kao što su biliDžafer Deva, Bujazit Boljetinac, AdemVoca i drugi, Aćif-efendija je na vrijemenaoružao Pazarce. Po dobijenom pozivu3.200 kosovskih Albanaca, neviđenombrzinom preko planine Rogozne stiže uNovi Pazar. Jake četničke snage samouvjernosu nadirale i već počele ulaziti upazarska naselja. Odjednom su se sa brdaokolo Pazara prolomili gromoglasni povici:“Mulje, mulje!” (na albanskom znači"Juriš, naprijed"). Istovremeno, izpravca Dohovića (danas prekršteno u Dojevice)i Ribarića pristižu Pešterci, Biševcii borci Džemaila Koničanina. Četnicisu se dali u panično bjekstvo u pravcuRaške, odakle su i došli. Međutim, njih suu povlačenju dočekali tek pristigli Albancii kod Novopazarske Banje ih potpuno79JOURNAL

PRIČE IZ BOSNE80JOURNALrazbili. Kod ubijenih zločinaca su u njihovim“janđicima” (torbama) nalazili velikeeksere “ćuprijaše” kojim su htjeli daMuslimane zakivaju na krstove kadaosvoje grad. Pešterci, koji su došli izpravca Jasenovka, Požege i Vareva suprotjerali četnike preko sela Vojnica i Vidovau pravcu Raške. Hrabre Albance jetada predvodio legendarni Šaban Poluža,koji je sa svojim ljudima zaduzio Bošnjakeovog kraja za sva vremena.Nažalost, o ovome čovjeku se danasu Pazaru malo zna, izuzimajući starijePazarce koji se sjećaju tog vakta. U bitciza slobodu Novog Pazara pala su 144 Albanca.Mezarevi ovih šehida i gazija nalazese na najvećem pazarskom mezarjuGazilaru. Sa junačke Pešteri stiglo je oko2.000 naoružanih Bošnjaka koje je predvodiočuveni Mula-Jakub iz junačkogBiševa. Četnici su u toku ovih 65 dana(od 2. oktobra do 7. decembra 1941.) organiziralitri napada na Pazar, a Muslimanskamilicija, na čelu sa Aćif-efendijom,izvela je jedan jak kontranapad nagrad Rašku. Tada se u bitkama kod Raškeistakao “junak na bijelom konju”,Džemail Koničanin koji je predvodioborce tutinskog kraja. Treći napad naNovi Pazar je bio specifičan. U njemu suučestvovali i Njemci, koje su četnici prevarilijer su ih obavijestili da grad držekomunisti. Čim je napad počeo, oko devetsati 4. decembra 1941. godine, Njemcisu otkrili prevaru i vratili se u Raškuzajedno s četnicima.Nakon što su prestali četnicki napadina Pazar, Sandžak i njegov glavni gradpostaju područje veće aktivnosti srpskih icrnogorskih komunista koji za partijskogsekretara Oblasnog komiteta KPJ za Sandžakpostavljaju čuvenog Rifata BurdževićaTrše, koji je uživao povjerenje partijskogrukovodstva iz Beograda. Međutim,protiv njega su bili crnogorski komunistikojima nije odgovarala Rifatovaborba za bolji položaj Bošnjaka-muslimanau poslijeratnoj Jugoslaviji. Bio jejedan od glavnih zagovornika autonomijeSandžaka. Crnogorski komunisti gaproglašavaju "Turčinom, izdajnikom revolucije".Oni su se plašili da bi Rifatsvojim uticajem mogao stvoriti pokrajinuSandžak nakon rata, što njima nije nikakoodgovaralo, pa su ga u saradnji sačetnicima likvidirali zajedno sa VladimiromKneževićem Volođom i TomašemŽižićem, 2. oktobra 1942. godine u seluTrnovu kod Mrkonjić-Grada.Kako se rat približavao kraju, a njemačkavojska doživljavala poraze nasvim frontovima, tako i Muslimanskamilicija u Sandžaku doživljava kraj. Ali,treba istaći da dok su postojale ikakvešanse i mogućnosti da se brani Sandžak,njeni pripadnici su pružali otpor. Krajem1944. vođene su žestoke borbe sa partizanimakoji su ojačani krenuli da definitivnoslome otpor sandžačke Milicije.Partizanske divizije prodiru krajem 1944.dublje u Sandžak i uspjevaju poraziti pripadnikeMilicije u svim većim gradovima:Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Prijepolju,Bijelom Polju i Priboju. Prvihdana augusta 1944. godine, partizani PekeDapčevića prelaze iz Crne Gore uSandžak i u selu Lukare i na planini Rogozniubijaju 200 albanskih vojnika(žandara). Pekini partizani su isključivonapadali na pripadnike Muslimanske milicije,dok su izbjegavali četnike koljačePavla Đurišića. Zbog velike koncentracijenjemačke vojske u Novom Pazaru krajemrata (masovno su se povlačili iz Grčke),saveznici ga bombarduju tri puta.Međutim, tada je poginulo preko 200Bošnjaka. Istovremeno, potpomognutasavezničkom avijacijom, Pazar napadajupartizanske Druga proleterska, V, XII iXXII divizija. Nakon žestokih borbi partizaniIbarskog odreda (u čijim redovimaje bilo mnogo četnika-pokajnika) i Golijskečete napadaju Nijemce kod sela Prčenove,i sutradan, 28. novembra 1944.,Pazar je bio opkoljen, a Nijemci se, zajednosa pripadnicima Muslimanske milicije,povlače u pravcu sela Vidovo, jedinimslobodnim putem koji vodi ka Sjenici.Na putu od Pazara ka Sjenici, nekiborci su se izdvajali i odlazili u pravcuKosova, Grčke i Albanije.Poslije 1.290 dana partizani su ušli ugrad. Ovim putem su se povukli braćaBiko i Deko Drešević i Hasan-aga Zvizdić,prvak iz Sjenice. Sa braćom Dreševićje pošao i Aćif-efendija, ali je premapriči preživjelih očevidaca, promijenioodluku i u zadnjem trenutku riješio da sevrati u Pazar. Tada se Aćif obratio Bikuriječima: “Ja se u Pazar vraćam, pa nekbude šta će biti.” “Nemoj Aćife, ubiće tekomunisti!”, upozoravao ga je Biko.“Ako sam kriv, nek me ubiju, ali ja se neosjećam krivim, ni pred Allahom dž. š.,ni pred narodom”, bile su Aćifove zadnjeriječi pred rastanak sa svojim borcimakoji su krenuli ka Grčkoj. U Đakovici sepredao partizanima, odakle su ga sproveliu Novi Pazar. Aćif-efendija, sandžačka-bošnjačkalegenda, strijeljan je 1945.na Hadžetu, mjestu gdje je pogubljenopreko 1.500 uglednih i nevinih Bošnjaka.Sa Aćif-efendijom je strijeljan i AhmetDaca, predsjednik pazarske općine.Aćif-efendija Hadžiahmetović nijeiza sebe ostavio potomstvo. U braku sMahijom-hanumom nije imao djece, pasu usvojili malog Ćamila i Mejremu izĐakovice. Partizani su strijeljali sve najuglednijePazarce toga vremena i mnogeBošnjake iz drugih sandžačkih gradovakoje su dovodili u Pazar. Među nevinoubijenim Sandžaklijama nalazio se i rahmetliOsman Zvizdić. Ovaj čovjek senikada nije bavio politikom, svi su toznali u Sjenici. Međutim, partizani su gaubili jer je Osman posjedovao velikuimovinu, a nije im odgovarala ni činjenicašto je upravo Osman bio rođeni bratčuvenom Hasanu Zvizdiću, koji im je tolikomuke nanio tokom rata. Kada su četniciprestali sa klanjem, započeli su partizanida se obračunavaju sa Muslimanima.Oni su ubijali samo odrasle, umne,viđene ljude, one koji se nisu slagali sakomunističkom ideologijom. Njih suubijali po jednostavnom postupku. Odvodilisu ih iza kuće, hapsili na brzinu,saslušavali “sudili”, osudili i strijeljali...Ovaj komunistički genocid je znatno manjegobima, ali po kvalitetu daleko teži.Tako je na Hadžetu u Novom Pazaru ubijenveliki broj šehida, ljudi koji su nedužnoplatili ceh zato što su se borili protivčetnika. Četnike su partizani Peke Dapčevićahvatali, iz šume dovodili, saslušavalii dobro im prstom priprijetili da sene šale i ne vraćaju u četnike. Njima jebio oprošten svaki grijeh! Jer, novembra1944. godine su amnestirani četnici, aline i Bošnjaci.Pazarcima je trebalo skoro 50 godinada smognu snage i rehabilituju Aćifaefendijukoji predstavlja jedan od najsvijetlijihlikova novopazarskog kraja. Muslimanskinarod je to učinio preko svojihpredstavnika u Muslimanskom nacionalnomvijeću Sandžaka 11. maja 1991. godine.Zvanična historija je skoro 50 godinanamjerno prešutkivala istinu i zlonamjernoprikazivala bošnjački muslimanskinarod kao izdajnički i zločinački.Godinama su nam nametali osjećaj krivice.Prezirali su nas i ponižavali, a mi smošutjeli. Željeli su izbrisati svaki trag islamau Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas kulturno potčine (asimiliraju). Zatoje ova historijska Odluka o rehabilitacijiAćifa-efendije definitivno razbila svakiosjećaj krivice i izazvala pravu euforijumeđu Bošnjacima Sandžaka i Bosne.Aćif-efendiji i svim sandžačkim braniteljimaizginulim u Drugom svjetskom ratudanas se redovno u Pazaru i drugim sandžačkimgradovima bez straha prouči Fatiha.q

SINE IRA ET STUDIOBez bijesa i pristrasnostiIslamska civilizacija – što je to?Dino MujadževićŠto je zapravo Islamska civilizacija?Dopustite mi da prvo razjasnim što značitermin civilizacija, kao i njemu značenjskisrodan termin kultura, kako bih mogaotočno omeđiti sadržaj ove sintagme.Važno je napomenuti da je pojam civilizacijeimao svoju vlastitu povijest te daje u različitim razdobljima različito upotrebljavan,no da zbrka bude veća ponekadje u istom razdoblju, pa i kod istihautora, ovaj pojam upotrebljavan u različitimznačenjima. Moguće je da ćete uliteraturi i drugdje nailaziti na različituupotrebu toga termina. U doba prosvjetiteljstvau Europi (18. stoljeće) termin civilizacijase pojavljuje za označavanjeonoga što je suprotno neprosvijećenosti imračnjaštvu, nešto čemu treba težiti. Takoshvaćena civilizacija se vezuje za znanosti napredak, poboljšanje naravi i običajate unapređenje načina života iupravljanja državom. U 19. stoljeću naZapadu pak Civilizacija (često upotrebljavanas velikim početnim slovom i ujednini) označuje najviši stupanj materijalnogi duhovnog razvoja – onaj koji je,kako se mislilo, postigla samo ZapadnaEuropa i Anglo-Amerika (tzv. Zapad), zarazliku od drugih područja svijeta. Sviostali trebali su učiti od njih Civilizaciju.S tim su se mišljenjem slagala i većinamodernizatora, zagovornika modernizacijeprema zapadno-europskom modelu,na područjima izvan Zapadne Europe iAnglo-Amerike (primjer Ataturka). Međutim,u 20. stoljeću, osobito u njegovojdrugoj polovici, zbog utjecaja novih sociološkihi antropoloških istraživanja tepromjene duhovne klime na Zapadu idrugdje, širi se značenje i upotreba pojmacivilizacije. Naime, tijekom 20. stoljećapopušta svijest o apsolutnoj duhovnojnadmoći Zapada te znanstveni krugovina Zapadu i drugim dijelovima svijetauočavaju vrijednost duhovnih dostignućai načina života nezapadnih naroda, uključujućii onih tzv. primitivnih s nižimstupnjem materijalnog razvoja. Istodobnosu se počeli kritizirati razni aspektiklasičnog i modernog Zapada, tj. njegovecivilizacije. Zbog toga se u drugoj polovici20. stoljeća u zapadnoj znanstvenojliteraturi umjesto jedinstvene zapadne civilizacijepočelo govoriti o civilizacijama(plural) naroda koji su donedavnosmatrani “neciviliziranima”, termin civilizacijase širi i na njih čime se željeloizraziti poštovanje prema dignitetu njihovihdruštava. Sada se govorilo i pisaloo “plemenskoj civilizaciji”, “primitivnojcivilizaciji”, “pretpovijesnim civilizacijama”te naposljetku i o “islamskoj civilizaciji”,pri čemu se riječ civilizacijeobično upotrebljavala za opisivanje ukupnihmaterijalnih i duhovnih proizvoda idostignuća prošlih i sadašnjih pripadnikanekog društva.Uzevši u obzir ovaj razvoj trebalo bipojasniti što danas točno sadržaj pojmacivilizacija, kako ga treba definirati? Valjanapomenuti da većina suvremenih teoretičarauočava da je ta riječ višeznačna idan-danas te da se ponekad potpuno ilidjelomično preklapa s riječju kultura. Zapadniteoretičari u 20. stoljeću obično definirajukulturu kao oblik života ljudskegrupe koji uključuje prisutnost oblika organizacije,upotrebu jezika, simbola,Mapa - muslimanska populacija u svijetustandardiziranog ponašanja – jednostavnorečeno kultura predstavlja razliku humanogod animalnog ponašanja. Sve štosu ljudi stvorili ili stvaraju je dio kulture.Uzevši u obzir ovu definiciju kulture možemoizdvojiti dva najčešća oblika upotrebepojma civilizacije danas:1. U 20. stoljeću pojam civilizacija senajčešće upotrebljavao za označavanjevišeg, složenijeg oblika kulture. Teoretičarii istraživači koji se služe ovakvomdefinicijom civilizacije ukazuju da je civilizacijafaza kulture koja dolazi nakonrazdoblja “divljaštva” i “barbarstva”. Civilizacijabi ovdje označavalo društvo ukojem se javlja pismo, razvoj gradova,država, klasne podjele, umjetnost i filozofija.Pojednostavljeno rečeno svaka civilizacijaje kultura, ali svaka kultura nijecivilizacija. Plemenska društva su takokulture (tuareška, beduinska), no gradskekulture su i civilizacije (mezopotamijska,egipatska, hetitska, grčka, islamska itd).Takvu upotrebu prihvaća najveći autoritetza povijest civilizacija Fernand Braudelte je i ja prihvaćam.81JOURNAL

XXXX SINE IRA ET STUDIO82JOURNAL2. Neki autori u 20. stoljeća, osobito sengleskog i francuskog govornog područja,smatrali su da su kultura i civilizacijasinonimi. Nema nikakve razlike izmeđusadržaja tih dvaju termina. Među ovimautorima prednjače kulturni antropolozi.3. Neki filozofi povijesti iz 20. stoljećasmatraju da je civilizacija negativanpojam koji označava dekadentnu, propadajućufazu povijesti nekog društva, dokje kultura pozitivan pojam koji označavacvatuće razdoblje tog društva.Također bih želio spomenuti još jedanoblik upotrebe pojmova civilizacija i kulturakoji se nalazi izvan gore navedenesheme U literaturi se naime riječ civilizacijačesto koristi za označavanje materijalnihtemelja neke zajednice, dok se kulturaupotrebljava kao zajednički terminza skup duhovnih vrijednosti neke zajednice.Takav način upotrebe riječi kulturaje vrlo čest u hrvatskom jeziku: npr. uskoznačenje riječi hrvatska kultura (isključivonematerijalna baština). Prema takvomshvaćanju islamska kultura obuhvaćala biduhovno nasljeđe islamskih naroda (religiju,filozofiju, književnost, umjetnost),dok bi termin islamska civilizacija označavaomaterijalnu stranu njihovih dostignuća(graditeljstvo, državu, vojsku,oblike privređivanja, tehnologiju, kvalitetusvakodnevnog života).Imajući u vidu definiciju kulture i civilizacijemožemo pojednostavljeno rećida je cilj proučavanja islamske civilizacijestjecanje osnovnog znanja o duhovnomi materijalnom nasljeđu i suvremenostimuslimanskih naroda i muslimani ili jošjednostavnije osnovnih podataka o onomušto su na različite načine stvorili istvaraju pripadnici muslimanskih naroda(etničkih zajednica) i muslimani. Mislimda je važno razlikovati ova dva pojma:pripadnici muslimanskih naroda i muslimani(sljedbenici religije islama). Naime,muslimanski narodi (etničke zajednice)su oni u kojima je islam dominantna religijate su svi njihovi pripadnici, bez obzirana svoju religiju ili filozofska uvjerenjahtjeli-ne-htjeli civilizacijski vezani uzislam. S druge strane, muslimani su prisutnii kao manjina u drugim narodimagdje islam nije dominantan. Izučavanjeislamske civilizacije bi trebalo, barem načelno,obuhvatiti i jedne i druge. Važno jenapomenuti da neki autori upotrebljavajuriječ islam, koji inače označava islamskureligiju, kao sinonim za sintagmu islamskacivilizacija. Također, dobro je znatida neki razlikuju između pridjeva “muslimanski”i “islamski” u sintagmama poputislamski/muslimanski svijet, islamska/muslimanska zemlja. Tako bi pridjev“muslimanski” u ovim sintagmama označavada je riječ o zemljama gdje su muslimanivećina bez obzira na stvarni utjecajreligije islama, a pridjev “islamski” biznačio da je religija islam, obično njenakonzervativna praksa, prevladava. Primjerice,moglo bi se reći da su Turska iAzerbajdžan muslimanske, ali ne islamskezemlje. Iran i Afganistan su pakislamske zemlje. Međutim, ovi se atributidanas najčešće upotrebljavaju kao sinonimi,npr. Organizacija islamske konferencijekoja obuhvaća zemlje različitog stupnjautjecaja religije islama.Uz spomenute pojmove važno je spomenutijoš jednu sintagmu: islamski (ilimuslimanski) svijet. Ta sintagma obuhvaćasve države gdje muslimani tradicionalnožive u većini ili značajnom broju.U širem značenju može značiti sva područjana kojima žive muslimani, dakle iona gdje su oni manjina ili zanemarivaskupina – što danas predstavlja veliki dionaseljenog područja na zemlji. Za globalnuzajednicu muslimana upotrebljava sekur'anski arapski termin umma (ummet).Arapi – tko su oni?Budući da je arapski jezik idiomKur'ana, Hadisa te jezik islamskih vjerskihznanosti dan danas, zatim jezik prirodnihznanosti u islamske civilizacije do19. st. - ali i jezik državne uprave multietničkogIslamskoga Carstva koje je nastalou 7. i 8. stoljeću kao prva islamska država– arapski jezik je stekao primat međujezicima muslimanskih naroda te jeobilježio svojim utjecajem sve druge jezikeislamskih naroda. Arapsko pismo jedanas pismo većine (ali ne i svih) islamskihnaroda. Arapska materijalna kultura,književnost i sekularna znanost su takođerimali velik utjecaj na kulture islamskihnaroda te je to vidljivo i na jezičnomplanu.Pripadnicima arapskog naroda običnose smatraju svi oni kojima je arapski materinjijezik (i muslimane i kršćane), uzizuzetak Židova i Druza, kojima je arapskimaterinji, ali se računaju kao posebneetničke zajednice. Arapi su većinsko stanovništvoSirije, Jordana, Iraka, Egipta,Libanona, Sudana, Libije, Tunisa, Alžira,Maroka i Mauritanije te Saudijske Arabije,Jemena, Omana, Katara, Bahreina,UAE i Kuvajta. U tim zemljama arapskije službeni jezik. Pripadnici arapske manjinesu prisutni u Izraelu, Turskoj, Iranu,Afganistanu, Indoneziji, Etiopiji, Džibutiju,Somaliji, Senegalu, Maliju, Nigeru,Čadu, Nigeriji, Ugandi, Keniji, Tanzaniji,Madagaskaru te Europi. Broj Arapa premaovoj definiciji procjenjuje se na 175milijuna, što predstavlja najveću islamskuetničku skupinu na svijetu. Porijekloovako shvaćenih Arapa je mješavinaizvornih Arapa s Arapskog poluotoka idomorodačkog stanovnika na područjimakoja su Arapi osvojili te doseljenika izdrugih područja. Arapi prema toj definicijisu dosta inkluzivna etnička zajednicajer vrlo lako u svoju zajednicu asimilirajuna područjima gdje su većina pripadnikedrugih etničkih zajednica koji govorearapski. Npr. Crnci, muslimanski doseljenicis Kavkaza, dio berberskog stanovništvate se može reći čak da su Arapi višerasnaetnička zajednica. Velik je i broj ljudina svijetu koji se arapskim služi kao drugimjezikom, najčešće kao službenim ilijezikom komunikacije: irački Kurdi, Berberiu Sjevernoj Africi, Crnci u Sudanu.Najšira definicija pojma Arapin obuhvaćazapravo sve stanovništvo država u kojimaje arapski službeni – prema toj definicijiBerberi i Kurdi su također Arapi!Neki pripadnici tih skupina (najčešće uSjevernoj Africi prihvaćaju takvu identifikaciju).Ipak, postoji i postoji i konzervativnijadefinicija Arapa. Arapima uužem smislu smatraju se samo izvorni,domorodni, stanovnici Arapskoga poluotoka(Džezirat al-arab, “Otok Arapa”) i,ponekad, potomci iseljenika s Arapskogpoluotoka u drugim zemljama u kojimase govori arapski. Ti su iseljenici većinomnapustili Arapski poluotok u vrijemeširenja islama i islamske države tijekom7., 8., 9. stoljeća, ali i kasnije. q

ŽIVJETI XXXX ISLAMIslamske temeMuhammed a.s. – Poslanik islama (III)Mirza ef. Mešić(...) U kasnim tridesetim godinamasvoga života, Muhammed a.s. je običavaoprovoditi mjesec ramazan u osami, dalekood gradske vreve mekkanskih trgova.Najčešće je boravio u pećini Hira, na brdukasnije nazvanom i danas poznatom kao“Džebelun-Nur”, što na arapskom znači“Brdo svjetlosti”. U potpunom miru, saskromnim zalihama hrane i vode, tragaoje za pravim odgovorima o počelu, smislui konačnici ovoga svijeta. Nastojao je, poputIbrahima a. s., razmišljanjem o nebeskimprostranstvima i prirodnim pojavamadokučiti mudrost upravljanja univerzumomi približiti se izvoru bezgraničneBožje stvaralačke moći. Taj je periodMuhammedova a.s. života predstavljaonajbolju duhovnu pripremu njegova bićaza “teret” Poslanstva kojeg je tek moraoponijeti, a kojeg tada uopće nije bio svjestan.Sve je češće imao i snove koji bi seubrzo potpuno na javi ostvarivali. Kasnijeće snovi postati jednim od nekoliko načinaprimanja kur'anske Objave. 1Prva ObjavaDa će ga Dragi Bog odabrati za Božjegposlanika, Muhammed a.s. nije imaonikakve predodžbe sve do kraja mjesecaramazana 610. godine, po rođenju Isaa.s., kada će se u potpunosti promijenitine samo njegov osobni život te životi stanovnikaMekke, nego i cjelokupni hodljudske civilizacije. Kur'an je kasnije potvrdioda Muhammed a.s. u tim periodimaosame nije znao kakvu će misiju imatiu budućnosti: “Ti nisi očekivao da će tiKnjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljenakao milost Gospodara tvoga; zatonikako ne budi nevjernicima suučesnik!”(Al-Qasas, 86). U stanju pune kontemplacije,u ramazanskoj noći poznatoj uislamskim vrelima kao Lejletu-l-Qadr iliNoć sudbine, Muhammedu a.s. se iznenadajavio glas neviđena i nepoznata bićakoje je tražilo od njega da uči, da recitira.On, neka mu je Božji mir, u potpunomstrahu za osobni život, kao što je kasnijepriznao, odgovorio je da ne zna čitati nitizna što treba recitirati. Glas mu je još nekolikoputa ponovio da čita, a zatim jeMuhammed a.s. osjetio takav stisak da jebio uvjeren da mu duša napušta tijelo.Uslijedilo je ponavljanje naredbe:U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga, kojistvara,2. stvara čovjeka od ugruška!3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,4. koji poučava peru,5. koji čovjeka poučava onome što nezna.Bilo je to prvo, za Muhammeda a.s.ne baš ugodno, upoznavanje s njegovimbudućim vjernim prijateljem, melekomDžibrilom, koji će ga u iduće 23 godinečesto posjećivati i donositi mu po Božjojnaredbi kur'anske riječi. 2 Bila je to prvaObjava Časnoga Kur'ana, prvih 5 ajeta/rečenica poglavlja Aleq. Sav u strahu iizgubljen Muhammed a.s. je otišao svojojvjernoj supruzi Hadidži ispričati joj svoječudno i zastrašujuće iskustvo. Bojao seda ga nisu opsjeli demoni/džinni. Stalnoje odzvanjalo u njegovoj glavi “Ti si Božjiposlanik”, riječi s kojima se nepoznatoBiće rastalo od njega. Vjerna supruga jeohrabrila svoga muža da njemu demonine mogu zlo nanijeti; on je uvijek pomagaoslabe i nejake, održavao rodbinskeveze, uvijek je govorio istinu… Zato gaDragi Bog nikada neće prepustiti zlimutjecajima demona. No, ipak je, bojeći seza psihofizičko stanje svoga muža, otišlado svoga rođaka Vereke ibn Nofela, dobrogpoznavatelja Starog i Novog Zavjetai ispričala mu sve o neobičnim iskustvimasvoga muža. Hadidžin je rođak događaj izpećine Hira protumačio kao siguran znakPoslanstva, a za Biće koje se javilo Muhammedua.s. je rekao da se radi o melekuDžibrilu. Na isti su način i ostali Poslanicidoznavali za svoju buduću misiju.Iskazao je i zabrinutost da će ga njegovisunarodnjaci proganjati i da mu neće povjerovati,što je Muhammedu a.s. biločudno, s obzirom kakav je status i ugleduživao među tadašnjim Arapima. 3 No,Muhammed a.s. je mogao zauvijek zaboravititu fazu svoga života. Ovdje trebanaglasiti da je Hadidža, r.a., Muhammedovavoljena supruga, bila prva osoba kojaje Muhammedu a.s. povjerovala i priznalaga Poslanikom. Bilo je to jako važnoza Muhammedovo a.s. samopouzdanje.Sve uvrede koje je morao slušati odsvojih sugrađana ona mu je blažila svojimohrabrivanjem i bodrenjem. 4 Netko možepomisliti ako je Muhammed a.s. Božjiposlanik, zašto mu je potrebna potporasupruge? To samo govori da Muhammeda.s. nikada nije prestao biti običnim čovjekomako je postao Božjim poslanikom.Za uspjeh svoje misije morao se izboritizemaljskim zakonima, a ne čudimasa nebesa. Jedino čudo koje je imao bio jeKur'an – Riječ Božja i čvrsta vjera. O tomegovori i Časni Kur'an u poglavlju El-En'am u 50. ajetu: “Reci: "Ja vam ne kažem:’U mene su Allahove riznice’ , niti:’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , nitivam kažem: ’Ja sam melek’ - ja slijedimsamo ono što mi se objavljuje." Reci:"Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zaštone razmislite?"Međutim, bez živih ljudi, bez sljedbenika,njegova misija nije mogla uspjeti.Uz Hadidžu, islam je primio i malodobniAli r.a., Muhammedov a.s. rođak, koji ćekasnije postati četvrti halifa. Bili su to prvimuslimani.Početak poslaničke misije/mekkanski periodSa saznanjem da je odabran za Božjegvjerovjesnika, Muhammeda a.s. je čekalai potpuno drugačija, puno burnija i dinamičnijufaza njegova života. Sve što jestekao do tada, sav ugled i mir, mogao jezaboraviti. Sada je trebao primiti i ponijeti“teret” Objave, posljednjeg Božjegobraćanja ljudima, te bez oklijevanja jesaopćiti svakome čovjeku. Sve što je odtog trenutka uradio postajalo je živi pri-83JOURNAL

ŽIVJETI ISLAM84JOURNALmjer i obaveza za njegove sljedbenike.Muhammed a.s. je nakon prvog Džibrilovogjavljanja morao čekati u neizvjesnostinajmanje šest mjeseci, po nekim komentatorimačak i dvije godine, da mu semelek Džibril ponovno javi. Prvu Objavunije zaboravio, ali je kao čovjek sve višesumnjao – ne u Boga, nego u samoga sebe.Živio je teško razdoblje. Svoje iskustvosusreta s melekom donositeljemObjave je krio bojeći se kako će ljudi reagirati,hoće li mu povjerovati? To ga jedovodilo do očajanja; čas je vjerovao daje žrtva obmane vlastitih čula, a čas da gaje napustila Sila za koju je bi uvjeren daće ga voditi. Muhammed a.s. je želio brzorazrješenje svoje teške psihološke situacije.U međuvremenu je svoje iskustvo susretasa Džibrilom ispričao i svojemuvjernom prijatelju Ebu Bekru r.a., bogatomi uglednom mekkanskom trgovcu,čovjeku od autoriteta u Mekki. Znajući daMuhammed a.s. nikada ni u šali nije izgovoriolaž, bez ikakvih je dodatnih pitanjapovjerovao Muhammedu a.s. i posvjedočionjegovo poslanstvo. Bio je prvi punoljetnimuškarac koji je ušao u islam. ZaMuhammeda a.s. je to više vrijedilo negocijeli svijet. Zato će ga kasnije Muhammeda.s. nazvati Es-Sidikom, što u prijevoduznači istinoljubivi, a za njegoviman/vjeru će kazati da je veća nego vjeracijelog njegovog ummeta.Ubrzo se i situacija sa Objavom razrješuje.Najpesimističnije Muhammedovea.s. misli Allah dž.š. razgoni kur'anskomObjavom poglavlja Ed-Duha. 5 U toj ga suriUzvišeni podsjeća na njegov težak životniput i na blagodati s kojima ga dariva:U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!1. Tako mi jutra2. i noći kada se utiša -3. Gospodar tvoj nije te ni napustio niomrznuo! 64. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebeod ovoga svijeta,5. a Gospodar tvoj će tebi, sigurno,dati, pa ćeš zadovoljan biti!6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočištepružio,7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te jena Pravi put uputio,8. i siromah si bio, pa te je imućnimučinio.9. Zato siroče ne ucvili,10. a na prosjaka ne podvikni,11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj!Nakon ovog kur'anskog poglavlja,Muhammed a.s. je počeo govoriti svojimnajbližim rođacima, onima u koje je imaopovjerenja, o svome poslanstvu i pozivatiih u novu vjeru. Misija je započela i više senije moglo nazad. Muhammed a.s. je počeodobivati prve sljedbenike. Vijest o novojvjeri brzo se širila. Ubrzo su pojedincipočeli dolaziti iskazati Muhammedu a.s.vjernost. Međutim, to nije bilo ni tako masovnoni tako lako, kako je Muhammeda.s. u početku mislio. Kur'anskim ajetima:“Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređujei mnogobožaca se okani! (El-Hidžr, 94)i “Opominji rodbinu svoju najbližu i budiljubazan prema vjernicima koji te slijede!Ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja samojasno opominjem.'” (Eš-Šu'ara, 214),Allah dž.š. je naredio Muhammedu a.s.javno pozivanje u islam.Reagiranje Mekkelija naMuhammedovo, a.s., poslanstvoUbrzo je postalo jasno da Muhammedovaa.s. misija neće biti još jedna avanturanekog lokalnog kahina (proricatelja),niti šaira (pjesnika), koji je želio pobratimalo slave i dobiti koji novčić od lokalnihmoćnika za umiljati stih o njihovojvelikodušnosti. Bile su to plemenite riječikoje su plijenile i osvajale ljudska srca.Ni najvještiji arapski pjesnici nisu moglinačiniti ništa slično onome što je Muhammeda.s. citirao. U isto vrijeme, Muhammeda.s. postaje najomraženija osoba uMekki. Više ga nisu njegovi sugrađaničastili nadimkom El-Emin/pouzdani, povjerljivi,nego su ga počeli nazivati raznimružnim imenima: zabludjelim pjesnikom,plagijatorom, vračem, varalicom,a sve kako bi u korijenu sasjekli bilokakav uspjeh Muhammedove a.s. misijepozivanja u novu vjeru, vjeru u samo JednogaBoga. Na te uvrede Džibril Muhammedua.s. donosi sljedeće kur'anske ajete:“Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitomPoslaniku, a nije govor nikakvapjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! IPoslanikova džamija u Medininisu riječi nikakva proroka - kako vi malorazmišljate! Objava je on od Gospodarasvjetova!” (Al-Haqqa, 40-44).Mekkanska se sredina nije mogla takolako pomiriti s novom vjerom koja je dokidalaskoro sve običaje Arapa povezanihza religiju njihovih predaka. Arapima jebilo nelogično zamijeniti mnoštvo božanstavaza “samo” Jednoga Boga. Najglasnijiu blaćenju Muhammeda a.s. bit ćemekkanski oligarsi i najbliži Muhammedovia.s. rođaci. Oni su zarađivali velikobogatstvo od organiziranja hodočašća zarazličita arapska plemena iz unutrašnjostiArapskog poluotoka. Muhammedovima.s. negiranjem ispravnosti njihovih običajataj biznis je bio ozbiljno narušen. Joši gore; Muhammed a.s. je u potpunostinovim učenjem negirao njihovu vjeru…Progoni prvih muslimanaUslijedili su veliki pritisci na prve muslimane.Nezaštićeni su muslimani podvrgavanibrojnim mučenjima. Pale su i prvežrtve/šehidi. Sam Muhammed a.s. je bio zaštićensvojim plemenskim vezama, no moraoje trpjeti razne uvrede i osporavanja i tonajvećim dijelom od svojih najbližih rođaka.Lokalni su moćni pokušali i preko Muhammedovoga.s. strica Ebu Taliba utjecatina Muhammeda a.s. On, neka je s njimBožji mir i blagoslov, na molbu svog dragogstrica da se okani negiranja arapskihbožanstava te na prijedlog Kurejšija da ćemu dati najveće počasti i veliko bogatstvoako prestane propovijedati novu vjeru, odgovorioje: “Amidža, tako mi Allaha, kadabi mi oni Sunce stavili u moju desnicu, aMjesec u ljevicu, ne bih napustio ovu misijusve dok mi Allah ne dadne punu pobjedu ilidok ne poginem izvršavajući je..!” 7 Čvrstoje odlučio da neće napustiti poslaničku misijuni pred narušenim interesima svoje porodice,prijetnjama moćnih Kurejšija, pa ni

ŽIVJETI ISLAMpred preklinjanjem svoga časnoga amidžeEbu Taliba, koji, nažalost, nikada nije postaomusliman, iako je sve do svoje smrtisvim sredstvima štitio svoga sinovca.Muhammed a.s. nije imao drugogoružja osim Istine, a to i jeste najmoćnijeoružje. Neki koji su u početku bili žestokineprijatelji islama postajali su njegovigorljivi sljedbenici kada su bez predrasudaposlušali kur'anske riječi. Takav je bioslučaj i sa Omerom r.a. U početku je spadaou red najžešćih neprijatelja islama, akasnije je zbog svojih zasluga za širenjeislama izabran za drugog halifu. Njegovprelazak na islam je toliko ohrabrio Muhammedaa.s. da je odlučio svima ponuditiislam, kako Mekkelijama tako i plemenimaizvan Mekke.Svi se slažu da nitko u povijesti s manjesredstava i za kraće vrijeme nije postigaoveći uspjeh nego je to učinio Muhammeda.s. Tim više, jer je Muhammed a.s.propovijedao novu vjeru u sredini potpunozatvorenoj za nove ideje, s krutim plemenskimuređenjem, u kojoj različiti misionari,pa i židovski i kršćanski, nikadanisu uspjeli proširiti svoje vjersko učenje.Ono što je privuklo prve muslimane uislam svakako je i Muhammedova a.s.osobnost. Znali su dobro prije početkanjegova propovijedanja o svim njegovimplemenitim osobinama. Kur'anske teme očistom monoteizmu, moralnim zakonima,Sudnjemu danu i potpunoj jednakostiljudi privlačilo je Mekkelije u novu vjeru.Međutim, broj novih muslimana još uvijekje bio zanemariv.No, tek su uslijedila prava iskušenja zamalu grupicu muslimana. Mušrici su postalisve agresivniji u vrijeđanju i mučenju prvihMuhammedovih a.s. sljedbenika. Nekisu morali iseliti u Abesiniju, današnju Etiopiju,gdje su naišli na gostoprimstvo pravednogkršćanskog vladara Negusa. Iako sumekkanski bogataši sve učini da im Negusvrati, kako su oni rekli odbjegle robove, onna to nije pristao. Oni koji su ostali s Muhammedoma.s. u Mekki suočili su se s općimsankcijama koje su nametnuli Mekkelijesvima koji su imali ikakve veze s Muhammedoma.s. Tako je stanje potrajalo tri godinekroz koje muslimani nisu mogli ni trgovati,ni prodavati, ni kupovati, niti se ženiti,pa ni komunicirati s ostalim Mekkelijama.Sve se više pokazivalo da misija u Mekki stvrdoglavim Mekkelijama neće imati većeguspjeha. Zato Muhammed a.s. pokušava spripadnicima drugih plemena i stanovnicimadrugih mjesta. U Taifu, gradiću udaljenomosamdesetak kilometara od Mekke,Muhammed a.s. je pokušavao prezentiratisvoju misiju tamošnjim stanovnicima, alidoživljava pravi debakl. Gomila ga dočekujepsovkama, najružnijim uvredama i kamenicama.Samo što ga nisu i ubili. No, i zataj slučaj se veže jedno fantastično svjedočenjeo Muhammedovoj a.s. osobnosti. Nakonneuspjeha misije u Taifu i potpunograzočarenja u svoje sugrađane, Muhammmeda.s. izriče poznatu molitvu: “Kod Tebetražim utočište Bože moj protiv svoje slabostii nemoći. Ako nisam izazvao tvojgnjev, ja se ne bojim. Tražim utočište usvjetlosti Tvoga lica kojim razbijaš tmine iuspostavljaš dobro na ovom i drugom svijetu.Samo je u Tebi snaga i moć.” Poslanikua.s., koji je bio izložen raznim uvredama,neki su muslimani predlagali da na mušrikeprizove Allahovu srdžbu, odbijajući to, kazaoje: “Ja nisam poslat kao onaj koji proklinje,već kao milost svjetovima!”U takvom stanju Muhammed a.s. sevraća u Mekku i zatiče na samrtnoj posteljisvog voljenog strica i štićenika EbuTaliba. Muhammed a.s. se zgražao na pomisaoda njegov stric odlazi na drugi svijetkao nemusliman. Svim je srcem moliostrica da ga se odrekne predislamskih božanstavai prihvati islam, no bez uspjeha.Ebu Talib je pravi primjer kako Muhammeda.s. nije mogao nikoga osobno uputitina pravi put, pa ni najvoljenijeg strica.Njegova je obveza bila opominjanje i savjetovanje,a dragi Allah je Onaj kojiupućuje ljudska srca pravoj vjeri, a prviuvjet za pravi put je čovjekovo htijenje.Od kako je Muhammed a.s. počeo propovijedatiislam, Ebu Talib je stao u njegovuobranu, ali se, nažalost, po njega, niježelio odreći svoje mnogobožačke vjere. 8U kratkom vremenskom periodu umrlisu Muhammedovi a.s. najvjerniji štićenicisupruga mu Hadidža i stric Ebu Talib. Njihovomsmrću izgubio je čvrst materijalni imoralni oslonac svoje misije. Ovaj dvostrukigubitak razdirao je Muhammedovaa.s. osjećanja i direktno ugrozio njegovumisiju u Mekki, pa i sam život. U isto vrijemeAllah dž.š. časti svoga miljenika putovanjemu nebeske sfere poznatijem kaoMi'radž, kada se naređuje namaz u formi ukojoj ga muslimani danas obavljaju.Mi'radž je predstavljao Allahovu potporu iohrabrenje svome Poslaniku.Nakon što je Muhammed a.s. ostao bezstrica Ebu Taliba, a za vođu plemena izabrannjegov drugi stric i najveći njegovneprijatelj Ebu Leheb, mušrici će još agresivnijenasrnuti na Muhammeda a.s., kakobi zaštitili svoje političke i ekonomske intereseupakirane u plašt obrane njihovekrive vjere. Sada su išli do kraja. Po svakusu cijenu Muhammeda a.s. željeli mrtvog.Uvidjeli su da se njegova misija polakopočela širiti i izvan mekkanskog područja.Ako u Taifu nije imao uspjeha u jednomdrugom gradu će doživjeti puni i konačniuspjeh svoje misije! Nekoliko je hodočasnikaiz Jesriba, kasnije Medine, saslušaloMuhammeda a.s. prilikom njegovih stalnihpropovijedanja za vrijeme hodočašća iodlučili ga priznati Poslanikom. I ne samoda su ga priznali nego su ga sljedeće godinepozvali u svoj grad, zaklevši mu se daće ga štititi vlastitim životima, a sav svojimetak staviti na raspolaganje za misiju širenjaislama. Sve je bilo spremno da senapusti Mekka. No dok su ga čekali njegovinovi sugrađani, oni stari su sve isplaniralida ga ubiju. (...) qNastavlja se...Bilješke1Allah dž.š. je Poslanicima Objavu slao na šest načina:istiniti snovi, koji su se potpuno na javi ostvarivali;Melek Džibril bi dostavio u Poslanikovo srceObjavu; Džibril bi dostavljao Objavu kao čovjek ilibi se Poslaniku pojavio u svom naravnom liku; Poslanikbi čuo glasove za druge ljude nečujne, koji su poriječima Muhammeda a.s. zvučali poput zvonjavezvona; Razgovor Allaha s Poslanikom bez posrednika,što su iskusili samo Musa a.s. na Sinaju i Muhammeda.s. na Miradžu. Vidjeti: Mehmed Handžić,Islamske teme, Knjiga III, Urednik i priređivač EsadDuraković, Sarajevo, bez godine izdanja, str. 12-13.2Prema svjedočenju Muhammeda a.s. tom je prilikomvidio meleka Džibrila u njegovom izvornomstanju. On mu je tada rekao: “Muhammede! Ti siBožji Poslanik, a ja sam Džibril”. Samo ga je jošjedanput vidio u takvom stanju i to prigodom putovanjau nebeske sfere, poznatijem kao Mi’radž, kadaje Allah dž.š. objavio muslimanima obavljanjemolitve/namaza.3Muhammed a.s. će nakon nekoliko dana osobnosusresti Vereku ibn Nofela kod Kabe i ispričati mušto je sve doživio. Vereka je tada izrekao: ‘’Tako miOnoga u čijoj je ruci moja duša, ti si doista poslanikovoga naroda! Tebi je došao odabrani melek, istionaj koji je dolazio Musau. Ti ćeš sigurno u laž bitiutjerivan, sigurno ćeš biti vrijeđan, prognan i napadan!Ako ja dočekam taj dan, ja ću sigurno Allahapomoći; On zna kako.” Pogledati: Ibn Hišam, Poslanikovživotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. str. 44.4Muhammed a.s. je često znao naglasiti svoju ljubavprema Hadidži. Zato će Muhammed a.s. godinuu kojoj je umrla njegova vjerna supruga nazvati“Godinom tuge”. Dok je Hadiža bila živa, nije seženio s drugim ženama.5Mufesiri, komentatori Kur’ana, kao i poznavaociMuhammedovog a.s. život razilaze se oko toga kojaje druga Objava spuštena Muhammedu a.s. neki sumišljenja da je to bila El-Fatiha, a drugi da je poglavljeEd-Duha. Vjerojatno je da su obje sureobjavljene u jako kratkom vremenu.6Mnogobošci su se rugali Muhammedu, a.s. kadamu po nekoliko dana ne bi ništa bilo objavljeno govorećida ga je njegov Gospodar napustio i omrznuo.Zato je objavljen ovaj ajet.7Ibn HIšam, str. 50.8Prenosi se da je Ebu Talib kao opravdanje zaštoneće primiti islam izrekao sljedeće: “Sine brata moga,rado bih ispunio tvoju želju kad se ne bih bojaosramote, ali ja ne želim da Kurejšije povjeruju dame je strah od smrti natjerao da prihvatim islam.”Pogledati: Malik ibn Nebi, Kur’anski fenomen, Sarajevo,1989. Str. 76.85JOURNAL

POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologija – analiza narodne keltske pjesmeEdin TuleScarborough Fair86JOURNALAre you going to Scarborough Fair?Parsley, sage, rosemary and thyme,Remember me to one who lives there,For she/he once was a true love of mine.Da li ćeš poći u Scarborough na sajam?Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,Spomeni me onoj koja živi tamo,Jer je ona jednom bila moja istinska ljubav.Keltska pjesma Scarborough Fair bilježirazgovor između mladića i djevojke vođenogpreko posrednika koji je krenuo naveliki trgovački sajam u priobalnom engleskomgradiću Scarboroughu. Taj gradić je udalekoj prošlosti bio impozantno okupljalištetrgovaca iz mnogih država srednjovjekovneEurope. Bio je poznat po visokomnivou organizacije srednjevjekovnog međunarodnogtrgovačkog sajma koji je trajaocijelih 45 dana, ali i po strogim kaznama zalopove i druge prijestupnike. Scarboroughje i danas poznato turističko odredište skeltskom aromom u zraku i ponudama kojenose duh vremena kada je život bio prirodniji,a koncept ljubavi mnogo dublji.U pjesmi mladić želi uspokojiti svojesrce spoznajom da je jednom bio istinskivoljen, tražeći od svoje nekadašnje ljubavida obavi određeni broj nemogućih zadataka.Nakon toga se stavlja na raspolaganjeza uzvraćanje usluge djevojci ispreman je izvršiti sve što mu ponudi kaozadatak s ciljem da uspokoji i njeno srce.Dubljom analizom tih zadataka vidjećemokako su shvatali jedno drugo, kolikosu se poštovali, koliko su poznavaliživot i njegove nijanse, da li su se voljelibezuslovno, kako su zamišljali vlastitubudućnost, čega su se bojali, itd.Pjesma Scarborough Fair krije u sebiviše mudrosti nego što se može naći u hiljadamaknjiga. Uzimajući u obzir izbormetafora, kao i ogroman prostor ostavljenza promišljanje autor pjesme je morao bitikrajnje zanimljiva osoba. Šteta što jenepoznat. Ili je, možda, upravo zbog togajoš zanimljiviji.Tell her to make me a cambric shirt,Parsley, sage, rosemary and thyme,Without any seam nor needlework,And then she'll be a true love of mine.ScarboroughReci joj da mi načini košulju od cambrica,Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,Bez ijednog šava niti ručnog rada iglom,I tada će biti moja istinska ljubav.Prvi zadatak koji traži mladić od djevojkeje da mu načini košulju od posebnoskupocjenog i rijetkog platna koje je načinjenood egiptskog pamuka ili lana. Platnoje dobilo ime cambric po svom izumiteljuJean-Baptiste Cambraiu.Zanimljiviji dio tog zadatka slijedi unastavku iste strofe – nakon refrena –gdje se ističe da ta košulja mora biti skrojenabez ijednog šava i bez bilo kakvogručnog rada iglom. Međutim, i sam refren– u kojem se spominju četiri biljke popreciznom rasporedu – je ključ za razumijevanjeporuka u pjesmi, tj. dešifriranjezagonetki. I svaka biljka spomenuta upjesmi mimo refrena, bilo to direktno iliindirektno, još je jedan ključ za pronicanjeu bit zadatka.Tako na primjer, zadatak s posebnomkošuljom koju treba načiniti bez šava iigle upućuje djevojku na potragu za timposebnim materijalom i njegovom analizom.Ukoliko se djevojka potrudi, saznaće,na primjer, da sjeme lana, koje je indirektnospomenuto u pjesmi, sadrži visoknivo biljnih estrogena, tj. ženskih spolnihhormona koji koriste srcu, utiču na razvojspolnih organa i uvjetuju reprodukciju.Dodano k tome, sjeme lana reducirasimptome menopauze, reducira kardiovaskularnebolesti, tumor, ima antikancerogenodejstvo, itd.Vidimo da mladić ustvari prvim zadatkomporučuje djevojci da želi da mu rodidjecu kao zdrava žena i da joj nudi ulogusupruge i majke njegove djece, te da je pomenutiodjevni predmet samo polazna tačkaza promišljanje ili paravan za očuvanjenepatvorenog stida jedne i druge strane.Ovo što smo upravo izrekli glasno uovoj analizi odjeknulo je melekanski suptilnoi čisto u glavi djevojke koja je prozrelaindicije prvog zadatka, tj. želje iočekivanja ovog mladića.Tell her to wash it in yonder dry well,Parsley, sage, rosemary and thyme,Which never sprung water nor rain everfell,And then she'll be a true love of mine.Reci joj neka je opere na tamošnjemsuhom izvoru,Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,Iz kojeg nikad nije poskočila voda niti jeu nj pala kiša,I tada će biti moja istinska ljubav.Drugi zadatak upućen djevojci je daopisanu košulju opere na potpuno suhomizvoru/bunaru iz kojeg nikad nije poskočilani kap vode niti je u nj pala kiša.Ovaj zadatak iziskuje novu potragu iistraživanje. Nova pitanja i odgovore.Mladić upućuje voljenu djevojku na pojaveu prirodi koje najbolje slikaju čežnjivasrca spremna da dočekaju i upiju najmanjukap ljubavi.Suha zemlja u obliku izvora/bunarapriziva nebo i kišu vapeći za sadržajemkoji će nositi mnoge forme života. Postojesrca koja su potpuno izgrađeni duhovnimegapolisi, s unutarnjim svijetom i cijelominfrastrukturom, duhovnim zgradama,uređenim vrtovima, veličanstvenimčetvrtima profinjenih osjećaja, oazama zaputnike, nevoljnike i potlačene. Isto kaošto postoje srca zapuštena poput urušenihdvoraca i napuštenih bunara po čijim ćoškovimavisi paučina, s koje bespomoćni

POVRATAK U BUDUĆNOSTkukci posmatraju otrovnice u mračnimkraterima mrtvoga srca.Strah da se bit čovjeka jednog dana nepretvori u urušenu i napuštenu građevinunije samo individualna strijepnja, nego irealna civilizacijska opasnost.“I koliko smo gradova Mi razorili zatošto su bili utonuli u zlo – i sada oni ležezapušteni, s urušenim krovovima! I kolikobunareva leži napušteno, i koliko dvoracakoji su (nekad) stajali visoko.” (Kur’an,022:045).Druga biljka spomenuta u refrenu jekadulja (sage), biljka koja često raste okogomila kamena napuštenih dvoraca i okourušenih bunarova – tih blijedih uspomenana nekadašnji luksuzan život aristokratijei okupljanja sirotinje pri pojenju,igri i ašikovanju oko izvora vode.Kadulja je izdržljiva na velike suše,oskudice vode i baš poput sasušenogizvora strpljivo i dostojanstveno čeka milosts neba. Dodano k tome, kadulja simbolizirasnagu kojom mladić želi oplemenitidjevojku upućujući je na promatranjebiljaka koje rastu u sasušenoj zemlji, dalekood vode, a ipak nikad ne prestaju širitisvoj lijep miris. Štoviše! Samo je kaduljakoja raste u vodom oskudnom kamenjaruljekovita za razliku od šumskekadulje ili kadulje sa livade koja služi samokao ukras u bašči, tj. posjeduje pukudekorativnu vrijednost.Ta dekorativna uloga – u braku i širemdruštvu – na koju pristaje i modernažena najslikovitije govori o njenim mentorima,ali i njenoj nesposobnosti razumijevanjagovora biljaka koje joj ti isti mentori(ne)uručuju.Naredna simbolika spomenute kaduljeu refrenu je u njenim srcolikim listovimi dvousnatim cvjetovima koji nosealuziju na poljubac, upućen drugim žednimusnama, kao najbolje mjerilo za dubinuosjećaja između muškarca i žene.Poljubac je prva točka susreta dva različitasvijeta i svojim intenzitetom, frekventnošćui spontanošću govori o stanjuljubavi kod parova više od spolnog odnosa,koji se sveo na skup mehaničkih radnjiza zadovoljavanje tjelesnog. Stoga je ijedna od mnogobrojnih funkcija kadulječišćenje usne šupljine tj. tople tvorniceglasnika ljubavi – riječi i poljubaca.Važnost poljupca treba iznova učitiod djece koja doživljavaju poljubac kaoneponovljiv pečat na licu kojeg treba pustitida se osuši inače je uništen. A što jegore nego da se isti nikako nije ni desio.Tell her to dry it on yonder thorn,Parsley, sage, rosemary and thyme,Which never bore blossom since Adamwas born,And then she'll be a true love of mine.Reci joj neka je osuši na tamošnjem trnu,Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,Koji nikad nije izrodio cvat od Ademovogrođenja,I tada će biti moja istinska ljubav.Treći zadatak upućen od strane mladićadjevojci je da pomenutu košulju osušina tamošnjem trnu (thorn) koji nije nosiocvat još od kako je prvi čovjek na Zemljistvoren. Naći takav trn zahtijeva ponovoistraživanje i kretnju po surovim dijelovimazemljine kore koji su oskudijevali vodomi njegom.Upućujući djevojku na traženje specifičnogtrna, mladić poručuje djevojci dashvata ljubav kao trajno kruženje sokovaljubavi u svim porama ljudskog bića. Jer,ukoliko se to ne desi čovjek neminovnopostaje emocionalno krut poput trna, kojije nastao transformacijom nerazgranatestabljike u šiljasto i kruto tkivo. Trn jeznak u prirodi koji upozorava da i najvećeljubavi – ako se uzmu zdravo za gotovo– mogu biti ugašene.Upućujući djevojku na promatranjetrna mladić je upoznaje i sa obrambenomfunkcijom trna putem koje se biljke štiteod stranih ruku, skrećući joj pažnju napotrebu izgradnje sličnog obrambenogmehanizma kada je i ona u pitanju u odnosuna znatiželjene strance različitihmotiva.Dokaz istinske ljubavi muškarca premaženi je u nuđenju sigurnog okvira zanjeno djelovanje. Dokaz Božje ljubaviprema ženi je u konceptu hidžaba, tj. zaštitifizičkog tijela unutar odjeće čednostiuz prvenstveno isticanje njenog intelektakroz uokvireno lice kao ogledalo, nadamose, njegovane duše.Ask her to do me this courtesy,Parsley, sage, rosemary and thyme,And ask for a like favour from me,And then she'll be a true love of mine.Upitaj je da mi učini tu ljubaznost,Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,I upitaj je za sličnu uslugu od mene,I tada će biti moja istinska ljubav.Nakon ponuđenih, zlata vrijednih životnihnaputaka, slikanja vlastitih želja,motiva i strahova u najljepšem stilu – uformi zagonetnih zadataka sa svojim metaforičkimekstenzijama koje izviru iz početnihtačaka za promišljanje, mladićočekuje sličan odgovor od djevojke putemkojeg će vidjeti da li ga razumije, imali jasne životne prioritete i da li je evoluiralaintelektom i duhom.Ask him to find me an acre of land,Parsley, sage, rosemary and thyme,Between the salt water and the sea-strand,For then he'll be a true love of mine.Zamoli ga da mi nađe jutro zemlje,Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,Između slane vode i morske obale,Zbog tog će biti moja istinska ljubav.Djevojka traži od mladića da joj nađejutro obradive zemlje, a koja će biti smještenaizmeđu slane vode i morske obale.Što znači ni manje ni više nego na neobradivommorskom pijesku. Dok je mladićsvoje testove za ispitivanje ženskepromućurnosti sakrio iza jedne košulje,djevojka se odlučila za metaforu zemljekoja simbolizira ženu i otkriva odnosmuškarca prema njoj.Sličnu metaforu koristi i najbolji Poznavalacžene: “Žene vaše su njiva vaša...”(Kur’an, 002:223).Briga o ženi kao simbolu osjetljivosti ikrhkosti zahtijeva krajnji nivo senzibilnostii duboke pažnje. Islam naučava ljude daje žena sa svojom prirodom i psihologijompoput krivog rebra koje zahtijeva preciznukombinaciju nježnih i čvrstih dodira, inačeće to rebro pući ili ostati krivo.Zemlja, ukoliko želimo iz nje iscrpitiono najbolje, zahtijeva veliku ljubav,obradu, napajanje, zaštitu, toplotu, tj. cijeloživotnubrigu.Ask him to plough it with a lamb's horn,Parsley, sage, rosemary and thyme,And sow it all over with one peppercorn,For then he'll be a true love of mine.Zatraži da je uzore janjećim rogom,Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,I posije je cijelu jednim zrnom bibera,Zbog tog će biti moja istinska ljubav.Djevojka iz pjesme je potpuno svjesnapomenute psihologije žene. Međutim,želi ispitati spremnost muškarca da se nosis njenom iznad opisanom prirodom, patraži od njega da se pokuša nositi s izazovompretvaranja neobradivog slanog pijeskau obradivu i plodnu zemlju. Mudradjevojka ističe – spominjanjem oranja zemljejanjećim rogom - da zemlja bez obzirakoliko bila pjeskovita i udaljena odslatke vode, zahtijeva strpljenje i nježanpristup. Slično je i sa ženom bez obzira87JOURNAL

POVRATAK U BUDUĆNOST88JOURNALkoliko bila hirovita ili bez potrebnog odgoja.Nakon što je naglasila kako sebe vidiu pojedinim trenucima i kakav pristupočekuje od muškarca, djevojka ističe štacijeni kod muškarca spominjanjem sijanjazemlje zrnom bibera (peppercorn)koje je simbol oštrog i snažnog mirisa iokusa.Biber je odličan začin prvenstveno zameso kao glavni sadržaj jelovnika jednogmuškarca. Biber je u srednjovjekovnojEuropi bio zlata vrijedan i samo su gamogli priuštiti sebi bogati i trgovci koji suisti uvozili iz daleke Indije.Spominjnjem zrna bibera, koji se inačepojavljuje u različitim bojama i zahtijevapreciznost pri upotrebi, djevojka ističeda cijeni kod muškarca spremnost napokret, međunarodno iskustvo, raznovrsnostinteresovanja, ekonomsku neovisnost,hrabrost, snažan duh i pedantnost.Ask him to reap it with a sickle of leather,Parsley, sage, rosemary and thyme,And gather it up with a rope made ofheather,For then he'll be a true love of mine.Pitaj ga da je pokosi srpom od kože,Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,I pokupi je konopcem načinjenim od vrijeska,Zbog tog će biti moja istinska ljubav.Nakon sijanja slanog i pjeskovitog tlajednim zrnom bibera djevojka traži odmladića da pokosi posijano srpom od kože(a sickle of leather), ponovo ističući kolikojoj je bitna nježnost u pristupu njoj.Srp od kože ne može porezati ni povrijediti.I djevojka želi ispitati da li jenjen mladić spreman pokazati blagost inježnost, čak i onda kada se pokaže potpunoneplodnom i/ili izrodi gorke plodove.Na ovom primjeru je jasno naslikanstrah žene od reakcije supruga ukolikomu ne bude sposobna roditi djecu i podcrtanaje njena strijepnja u pogledu sudbinenjihove ljubavi u datom slučaju.Ovo je, naravno, realna životna strijepnjasvake djevojke koja odluči postatisuprugom i majkom te prepoznavanje testrijepnje i njen nježan tretman od stranenjenog izabranika ona opravdano smatradokazom njegove zrelosti i veličine.Potreba za emocionalnom pripremomna pomenutu životnu situaciju – radilo seo muškarcu ili ženi – dodatno je pojačanačinjenicom da takve situcije nije propustioistaknuti Uzvišeni Svjedok: “...Darujekome hoće žensko, a daruje komehoće muško;Ili ih udvaja, muške i ženske, a kogahoće - učini ga neplodnim. Uistinu! On jeZnalac, Moćni.” (Kur’an, 042:049 i 050).Naredna zagonetka govori o kupljenjupokošenog ploda konopcem načinjenimod vrijeska (heather). Djevojka jesada u ulozi mudre savjetnice koja želi odmladića napraviti društveno odgovornogmuškarca, pošto je vrijesak biljka kojasvojim korijenskim sistemom čuva tlo odraslojavanja oborinama. Ali je i u ulozibrižne supruge usmjerene na zdravljesvog muškarca, pošto mu skreće pažnjuna biljku koja čisti mokraćne kanale, jačaspolni nagon i liječi nesanicu.Ženama laska da ih se promatra kaoradine i samoinicijativne pčele, a vrijesakje jedna od najbogatijih pčelinjih ispaša.Ovim je djevojka iz pjesme jasno poručilada želi kraj sebe muškarca koji će bitikvalitetnom ponudom poput vrijeska, kakome se rado leti i koji medu daje nezamjenjivokus.When he has done and finished his work,Parsley, sage, rosemary and thyme,Ask him to come for his cambric shirt,For then he'll be a true love of mine.Kada obavi i završi njegov posao,Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,Zamoli ga da dođe po njegovu košuljuod cambrica,Zbog tog će biti moja istinska ljubav.Djevojka je svojim zagonetnim zahtjevimajasno dala do znanja da je zrela,da razumije prirodu muškarca i žene te dazna svoje slabosti i prioritete. Pa poručujemladiću – ukoliko shvaća i prihvaća njenastajališta – da je spremna biti majkomnjegove djece i da će u porodici širiti ljubav,uprkos iskušenjima života te da nikadneće uzeti njihovu ljubav zdravo zagotovo, uvijek čuvajući svoju privatnost ičast od radoznalih stranaca.Jedna od biljaka spomenuta u refrenuje i ružmarin (rosemary) koji simboliziravjernost, ljubav i uspomene. To je mirisnazimzelena biljka osjetljiva na mraz ikao takva predstavlja ljubav sa svojimstubovima i slabostima. Ružmarin je korištenkao ukrasni detalj za kolijevke,bračne parove, ali i grobove, te i na tajnačin simbolizira nezaobilazan faktor usvim periodima ljudskog života, pa i poslije.Ružmarin poput kadulje zahtijeva punosunca, opojnog je mirisa i odličan jezačin. Začin je po definiciji usputno dobrou kulinarstvu jer se jelo može spravitii jesti bez njega, ali je sa začinom svemnogo ukusnije. Jedna od funkcija spomenutihbiljaka u refrenu pjesme jeste dase sve četiri koriste u malim preciznimkoličinama tokom cijelog života. Ukolikose konzumiraju u većim količinama nanoseštetu organizmu. Tako da refrenommladić i djevojka indirektno podučavajujedno drugo da se promatraju kao usputnadobra. Jer su samo potpuno izgrađeneosobe zrele za takav odnos prema voljenojosobi, darujući joj dovoljno slobodnogprostora, uvažavajući njene ambicijei velikodušno potičući daljnji razvoj jednezasebne ličnosti.Nezrele ličnosti voljenim osobamapristupaju posesivno, nametljivo, nezgrapnogušeći njihovu slobodu te žrtvujućivlastitu i tuđu individualnost neposjedovanjemvećih životnih ciljeva kojima supotpuno predani.Ako odlučimo iščitati refren iz pjesmeu ovom ključu, vidjećemo tajnu za ljubavnusreću uklesanu u znakovima u prirodi,a koja glasi: volite manje, ali volitedugo!If you say that you can't, then I shall reply,Parsley, sage, rosemary and thyme,Oh, Let me know that at least you will try,Or you'll never be a true love of mine.Ako kažeš da to ne možeš, tad je mojodgovor,Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,Oh, reci mi da ćeš barem pokušati,Ili nećeš nikad biti moja istinska ljubav.Najveći strah zaljubljenih je odustajanjedruge strane od posijane ljubavi. Prethodnastrofa je vrlo realistična i daleko odlahko datih obećanja o ljubavi koja nemagranica ili koju nitko i ništa ne možeugroziti.Ukoliko osoba koju volimo u jednomtrenutku odustane od duhovno-intelektualnekretnje, oplemenjujućeg traganja inesebičnog stvaranja prilika za vlastitiduhovni razvoj i razvoj onih koje voli, otpočinjeproces transformacije listova ljubavi– uslijed nedostatka sočnih životnihsokova – u šiljasto i kruto tkivo koje jeteško prigrliti jer se trajno zatvara zauzimajućiobrambeni stav.U tom kontekstu je zanimljivo obratitipažnju na simboliku zadnje biljke iz refrenapjesme – majčine dušice (thyme).Majčina dušica je u Srednjem vijeku bilasimbol hrabrosti i njome su bili ukrašavaniborbeni štitovi vitezova. U ljubavi, kaoi u ratu, svatko otvaranje nosi sa sobomveliku dozu rizika jer nikad sa sigurnošćune znamo kako će druga strana primiti na-

POVRATAK U BUDUĆNOSTtračak ljudske dobre namjere koju uočavasvojim oštrim okom kroz brojne ljudskenespretnosti i maske.Love imposes impossible tasks,Parsley, sage, rosemary and thyme,But none more than any heart would ask,I must know you're a true love of mine.Ljubav postavlja nemoguće zadatke,Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,Ali ništa veće od zahtjeva bilo kojeg srca,Moram znati da si moja istinska ljubav.še potpuno otvoreno i razgolićeno srce.Stoga istinski i dosljedno voljeti mogu samodovoljno hrabri koji se ne plaše boli.Sva mrzovoljna lica, sve grube riječi,svi ljudski napadi su samo paravani i maskeza vlastiti kukvičluk, tj. strah od bolikoja može nastati izlaganjem nježnijestrane vlastitog srca.Strah od smrti jednom oživljene ljubavije toliko izražen kod ljudi da bi mnoginajradije trajno konzervirali ljubav kojunude i primaju u želji da ona ostanetrajno istog intenziteta te da se nikad nepokvari i ne splahne. Otud i izjava da sunajljepše ljubavi neostvarene ljubavi, tj.one veze koje su stale s razvojem kod prvihiskri i nikad nisu iskusile istinskaotvaranja, a koja neminovno nose određenedoze boli i razočarenja.Prečesto je ljubav roditelja, ljubavbračnog druga, ljubav djeteta, ljubav prijatelja,nakon određenih iskušenja, stala srazvojem i završila preparirana na zidumemorije ili konzervirana i odložena unekom od ćorsokaka neizbrušene duše.Majčina dušica je također, kroz svojuizraženu antiseptičku moć i specifičanmiris, vrlo zdrav i prirodan konzervans.Tom svojom osobinom biljka u pjesmiukazuje na određene krize u ljubavi mladićai djevojke iz pjesme, i njihovu željuda u takvim trenucima djeluju antiseptičkii sačuvaju barem ono što imaju dok nesmognu snage i hrabrosti da drvo ljubavisvesrdno zalijevaju – ne bojeći se njegovoggorostasnog rasta.Duša kao Stvoriteljeva tajna je najzagonetnijientitet našeg života i ljudi proveducijele živote otkrivajući nove dimenzijevlastite duše da bi na kraju ispustiliiz sebe tu veliku nepoznanicu. Svakaduša je unikatna poput otiska prsta s razlikomu slojevima i varijacijama. Šanse dačovjek u prosječnom životnom vijeku nađesebi srodnu dušu su proporcionalnenjenom nerazvoju. Što znači, što je dušazapuštenija to je manje osjetljiva, manjepati i lakše se potpuno konformističkiuklapa u zatečene društvene okvire.Osobe sa unutarnjim svijetom izbrušenimživotnom boli i marljivo građenimu impresivno zdanje duhovne arhitektureupuštaju u svoje prostrane duševne odajerazne kategorije ljudi – ne očekujući daim se desi ljubav nego istu aktivno nude.Shodno tome, drugi dio prethodnestrofe, Oh, reci mi da ćeš barem pokušati,govori o osobi koja je dovoljno emocionalnozrela da zna kako je nemogućezadovoljiti sve dimenzije jedne izgrađenei njegovane duše te jedino očekuje iskrenpokušaj.Čovjek od rođenja do smrti prolazi raznemale škole ljubavi učeći svaki naredniput da voli dublje, iskrenije i bogatije,sve dok se duhovno ne uzdigne do čežnjeza ljubavlju Stvoritelja i gledanjem Njegovoglica neiscrpne ljepote.Zanimljivo je da Stvoriteljevu naklonosti bolju vječnost ne možemo steći našimdjelima nego iskrenim pokušajimanesavršene duše koja na taj način ulazi uproces vlastitog brušenja. I to iz prostograzloga što rezultati naših djela nikada nemogu biti toliko impresivni da bi biliekvivalent neizbrojivim Božjim darovimanama.Završavanjem viših školi iskrene ljubavi,kroz dinamičan život, čovjek evoluirai uči prepoznati i vrednovati najmanjiNaravno da prava ljubav postavlja nemogućezadatke jer želi podstaći duhovnirazvoj voljene osobe. Dokaz najveće ljubavije kada vas voljeno Biće upućuje naput pun trnja u želji da se okitite najljepšomljudskošću i ojačate. Ljudi koji tvrdeda nas vole su obično kratkovidni i slabiza jedan takav rizik. Zato nam Gospodaršalje ljude koji nas mrze da pokrenu pomenuteprocese koji mimo njihove vlastitevolje, i ponovo, iz puke kratkovidnostidaruju našim dušama alate i vatru za brušenjenajljepših duševnih formi.“A pleli su spletku i pleli smo spletku,a oni ne opaziše.” (Kur’an, 027:050).Ljubav kao proces omogućavanja vlastitogi tuđeg duhovnog razvoja i rastapodrazumijeva spremnost na trajno otvranjesrca i duše ka spoljnom svijetu. Ljubavpoput peršuna (parsley) s početkarefrena otklanja gorčinu iz grudi i usta,pomaže pri probavi svih žilavosti života,idealizira rad shrvanog srca i umiruje prenadraženinervni sistem.Stari Grci su koristili peršun da biokrunili pjesnike, pobjednike na Olimpijskimigrama, ali i ispratili svoje umrle –čineći ga na taj način vjernim pratiocemljudi u važnim trenucima njihovog života.Nemogući zadaci koje iz ljubavi šaljemojedni drugima moraju imati edukativno-pedagoškikarakter. Jer iskrena ljubavkao ogromna energija mora da grije, ali ida odgaja, širi vidike, ohrabruje, duhovnoobogaćuje, povećava neovisnost o stvorenjima,budi oprez i djeluje korektivno.Želja svakog ambicioznog čovjek jeda iza sebe ostavi jasan trag. Da zna da jeobilježio određenu epohu i svojim dobromzadužio naredne generacije. Najvećiporaz za senzibilnu osobu je kad osjetida uspomena na nju blijedi čak i u srcimaza koje je njegovo ili njeno srce najjačekucalo. Otuda i analizirani zadaci u pjesmi- ali i uvijek novi zadaci i izazovi unašim životima – koji nas uče razumjetiigru najljepših životnih suprotnosti i učenas rasti u ljubavi. q89JOURNAL

DIJALOG CIVILIZACIJAAhdnama – najstariji dokument o ljudskim pravima u povijestiUniverzalni uzor ljudskih pravaAlem ef. Crnkić90JOURNALU skladu sa ustanovama islamskog ratnogprava i propisa šerijata, od davnina jepostojao običaj da muslimanski zapovjednikili sam vladar, kad jedno mjesto bezjačeg otpora i velikih žrtava zauzme, građanimakršćanske i jevrejske zajednice, anaročito posadama tvrđava i braniocimakoji se predaju na vjeru, izda pismenu poveljuzvanu Emānnāma, Muāheda ili Ahdnama.Tako je drugi halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., prilikom zauzimanja Jeruzalema15/637. godine, predstavnicima kršćanskevjere izdao Emānnāmu u kojoj imje garantirao sigurnost života, imetka, crkvei slobode vjeroispovjesti, pod uvjetomda daju džizju i ne skrivaju neprijatelja(Hāzā mā a‘tā ‘Abdullāh ‘Umer, emīru-lmu’minīneehle Īljā mine-l-emāni, a‘tāhumemānen li enfusihim ve emvālihim ve likenā’isihim ve sulbānihim ve sekīmihā veberī’ihā ve sā’iri milletihā...)Prilikom zauzimanja Carigrada (1.6.1453.), sultan Mehmed II Fatih izdao jesličnu povelju (Ahdnamu) carigradskompatrijarhu i stanovnicima kvarta Galate uCarigradu. Njome je sultan patrijarhu garantirao“da ga niko neće uznemiravati niremetiti, da je nepovrediv, neoporeziv, nepotresivod svih protivnika i da je sa svimsebi potčinjenim svećenicima za sva vremenaslobodan od poreza i danka”.Kada je, deset godina kasnije (1463.),ovaj isti sultan Mehmed II osvojio Bosnui pogubio posljednjeg bosanskog kraljaStjepana Tomaševića, predstavnik bosanskihfranjevaca fra Anđeo Zvizdović izašaoje 28. svibnja 1463. godine pred sultanaMehmeda II Fatiha na Milodraževopolje kod Fojnice, priznao ga za novoggospodara Bosne i zamolio da njegovimredovnicima dā vjersku i imovinsku slobodudjelovanja. Iako su pripadnici ovogreda od samog svog osnutka (1209.) djelovalikao ”pučki propovjednici, papinskiposlanici, misionari na Bliskom istoku iAfrici, propovjednici križarskih ratova...,a u Bosni kao propovjednici i inkvizitoriprotiv bogumila” (vidi: Opća enciklopedijaJLZ, Svez. III, Zagreb, 1977., str. 57-58), sultan Mehmed Fatih im je, da bispriječio njihovo iseljavanje iz Bosne ipodstakao na povratak one koji su se većbili iselili, izdao Ahdnamu (Povelju).Ahdnama je, s povijesnopravnog gledišta,imala veliki značaj, jer je bosanskim franjevcimaod samog početka turske vladavineu Bosni osiguravala, ne samo osnovnaljudska prava: slobodu ličnosti, vjere,imovine, kretanja i udruživanja, već i sloboduvizitacije franjevačkih ustanova odstrane njihovih starješina izvana.Tim dokumentom Mehmed II je katolicimagarantirao slobodu ispovijedanjanjihove vjere i pravnu sigurnost, a izbjegliceje pozvao da se slobodno vrate. Izdata326 godina prije Francuske buržoaske revolucije1789. godine i 485 godina prijemeđunarodne deklaracije o ljudskim pravima1948. godine, predstavlja najstarijipisani dokument o ljudskim pravima u povijesti.Fra Luka Markešić izdavanje Ahdnameocjenjuje jednim od značajnijih događajaiz prošlosti BiH, koji ima svojumračnu stranu jer je Bosna pala, ali i plemenitujer osvajači nisu progonili ljude ipozvali su ih da ostanu. “Za to vrijeme onaje bila znameniti čin kada su u pitanju ljudskaprava i zato na nju treba pozitivno gledati,a ova povelja još više znači danas, jerje dala ljudima pravo na život, dom, sigurnostimovine i slobodu vjere”, kaže fra Luka.Predsjednik Udruženja turskih intelektualacaprof. dr. Mustafa Erdem ističe daAhdnama pokazuje da moć Osmanskogcarstva nije bila samo njena vojna sila, negoi izgradnja zajedničkog života.Na manifestaciji “Dani Ahdname Milodraže2009”, kojom se obilježavala546. godišnjica Ahdname, fra Luka Markešićje imao interesantno izlaganje. “Poznatonam je svima da je Milodraže u historijiBiH poznato prije svega kao mjestosusreta dvojice značajnih ljudi za historijuBiH. To je susret sultana MehmedaFatiha i fra Anđela Zvizdovića. Milodražeje po najprije značajno po tome štosu se ovdje susreli ovi ljudi, susreli su seosobno, susreli su se u svoj svojoj različitosti.Već taj susret te vrste je posebnozanimljiv. Razlika je također tog susretašto su to ljudi različite kulture, različitevjere, različitih viđenja o životu ali oni suse susreli i taj susret je sam po sebi značajan.Taj susret je bio pretpostavka nečegjoš značajnijeg, oni su tu počeli razgovarati.Druga stvar koja je značajna za Milodražei koja ostaje značajna stvar, osimovog da je to sustret, ovo je mjesto susreta,ovo je mjesto dijaloga i to je ta drugastvar koju želim naglasiti kao značajnostovog mjesta Milodraže. Tu su se sastalaova dvojica ljudi da razgovaraju, da imajudijalog. A u tom dijalogu šta je važno,važno je ponajprije da jedan drugog slušaju.Sultan je bio spreman da sluša ovogsasvim običnog malog čovjeka i još redovnika.Isto tako i ovaj fratar redovnikbio je spreman da sluša tog čovjeka kojije došao tu da osvaja Bosnu ali dakle onje bio spreman da sluša, da sasluša tog čovjeka.A zatim u tom slušanju jedan drugogaodmah su našli i razumijevanje jedanza drugog, da prihvate i tako se rodiloi ono šta mi danas ovdje posebno obilježavamokao Dan Ahdname. Ahdnama jeznačajna upravo po dijaloškom karakteruljudi da u razgovoru nađu međusobno pozitivnorješenje u datoj situaciji. Ono počemu je Milodraže značajno i ostaje značajnoi nadam se postati još aktualnije izovog susreta, iz ovog dijaloga, u Bosni setada stvara jedna nova geopolitička situacijau kojoj ljudi traže međusobno pomirenjei mir. Pomirenje i mir u kojem će semoći izgrađivati BiH u okviru tadašnjegOsmanskog carstva. Mir i pomirenje jebila ta vrijednost koja se tada počela graditiu BiH u jednoj novoj geopolitičkojsituaciji. Kao simbol tog početka jednognovog vremena, jedne nove civilizacije uBiH, plašt kojim je sultan Fatih ogrnuofra Anđela Zvizdovića se sa Ahdnamomčuva u Franjevačkom samostanu u Fojnicikojeg fratri čuvaju kao vrijednost, kaoamanet. Historija je karakteristična što sevremena i ljudi mijenjaju. Trebamo čuvativrijednosti koje su vječne u povijesti,ono što bi želio istaknuti mislim da suvječne vrijednosti ljudi i da to treba čuvati,njegovati i predavati drugima. Da seljudi znaju susresti, međusobno razgovarati,da se ljudi znaju pomiriti i graditimir. Mir je djelo pravde, mir je djelo istine,to u svetim knjigama piše, mir i pomirenjese temelje na istini, na pravdi. Milodražetreba da postane simbol BiH, evo

DIJALOG CIVILIZACIJAda ne kažem da ne pretjerujem pa i simbolsvijeta kao što je i BiH simbol svijetapo svojim različitostima, po svojim težnjama,po ljudskim i civilizacijskim karakteristikama,po onome što Bosna jebila i po onome što želi danas postati.”Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u prošlogodišnjojhutbi na prvi petak u mjesecujulu u Kamengradu kod Sanskog Mosta,gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fatiha,Ahdnamu je predstavio kao prototip iparadigmu bosanskog života. “FatihovaAhdnama nije napisana iz straha, nije iznuđenazbog interesa, i nije obajavljena iz potrebeza pokazivanje. Ona je napisana izuvjerenja da je svako slobodan u svojoj vjerii svojoj domovini; ona je objavljena dasvjedoči o jednom vremenu i jednom čovjekukoji je znao da je prava moć u poštivanjuljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnamapovijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjećenazato što uvijek koristi ljudima.Ona je i nama korisna, jer u njoj možemoprepoznati razliku između istine i neistine– istine koja traje i neistine koja nestaje ubujici koja nosi otpatke što plivaju na površinipovijesti. Ona je korisna da nas podsjetina trajnu vrijednost bosanskog života kojije nezamisliv bez suživota i tolerancije, kojutreba pokazati baš onda kad se ima moć ivlast, baš onda kad drugom i dugačijemmožemo pružiti ruku prijateljstva.”Sadržaj AhdnameTekst Ahdname u prevodu HazimaŠabanovića glasi:“On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra)Mehmed, sin Murad-hanov, vazdapobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenogsultanskog nišana (znak) i svijetle carsketugre, osvajača svijeta je slijedeće:Ja, sultan Mehmed-han, stavljam doznanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima)da se prema posjednicima ovogcarskog fermana bosanskim redovnicimapojavila moja velika milost, pa zapovijedamslijedeće:Neka niko spomenutim (kaluđerima) injihovim crkvama ne pravi smetlje i nekaih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižnostanuju u mome carstvu. A oni koji suizbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodnii sigurni. Neka dođu i neka bez strahastanuju u zemljama moga carstva. Nekase nastane u svojim manastirima i nekaniko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko odmojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojihpodanika, niti iko od stanovnika mogacarstva - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute.Neka im ne upada i neka ih neugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihoveSultan Mehmed II Fatihduše (živote), ni njihov imetak, niti njihovecrkve. Isto tako neka im je dopuštenoda dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) uzemlje moga carstva. Zbog toga spomenutimveledušno podarujem carsku zapovijedi zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama:Tako mi Stvoritelja zemlje ineba, koji hrani sva stvorenja, i tako misedam mushafa, i tako mi našeg velikogvjerovjesnika (Muhammeda), i tako misablje koju pašem, - niko se neće protivitionome što je napisano sve dokle god mioni budu služili, dok se budu pokoravali idok budu odani mojoj zapovijedi.Napisano 28. maja u stanu Milodraž”U Šabanovićevu prijevodu zakletva:“i tako mi 124.000 poslanika” je izostavljena.Iako su o ovoj Ahdnami kod nasmnogi pisali (Ć. Truhelka, G. Elezović,S. Kemura, Knežević, K. Gujić, J. Matasović,H. Šabanović i drugi), nama se činida je po pitanju njene originalnosti najbližeistini mišljenje rahmetli Hazima Šabanovićakoji kaže: “Original je, kako će seto iz objašnjenja koje dolazi iza teksta vidjeti,nestao nešto prije 1654. godine, jerje u međuvremenu od 1654. do 1669. nastaoonaj primjerak Ahdname za koji sedrži da je original i koji se kao takav čuvau muzeju Franjevačkog samostana u Fojniciuokviren pod staklom. Taj primjerak,međutim, nije ništa više nego dosta neuspjelaimitacija originala.”Što se, pak, sadržaja Ahdname tiče, onje, po svoj prilici, autentičan. Tome ide uprilog činjenica da je Fatihov sin, sultanBajezid II (vl. 1481.-1512.), beratom iz1483. godine upućenim sandžak-bezima ikadijama bosanskog, hercegovačkog izvorničkog sandžaka, a potom i fermanomod 17. augusta 1498. godine upućenimkadijama Novog Brda i Srebrenice,praktično obnovio Ahdnamu svoga ocaMehmeda II Fatiha i potvrdio njenu autentičnost.Original berata iz 1483. godinenije sačuvan, ali postoji ovjeren prepiskoji se čuva u Franjevačkom samostanu uFojnici, dok je original fermana iz 1498.godine sačuvan i nalazi se u arhivu Franjevačkogsamostana u Fojnici.Isto tako treba napomenuti da je i Fatihovpraunuk, sultan Ahmed I (vl. 1603.-1617.), fermanom iz 1607. godine obnovioAhdnamu svoga pradjeda, za vrijeme upraveprovincijala fra Jakova Slapnice. Originalniferman pronašao je u Sarajevu 1937.godine sarajevski trgovac starinama UzeiragaHadžihasanović i poklonio ga tadašnjemnadbiskupu Ivanu Šariću, koji ga je uaugustu iste godine dao objaviti u “Hrvatskomdnevniku” u Zagrebu. Postoje i četiriovjerena prepisa ovog fermana, od kojihse po dva čuvaju u Makarskoj i Zaostrogu.Prepisi AhdnameŠabanović navodi i deset poznatihprepisa Ahdname, od kojih se pet čuva uarhivu Franjevačkog samostana u Fojnici,dva u Franjevačkm samostanu u KraljevojSutjesci, jedan u Franjevačkomsjemeništu u Visokom, jedan u arhivuSrpske akademije nauka u Beogradu ijedna u Kadićevoj hronici u Gazi Husrevbegovojbiblioteci u Sarajevu. PrepisAhdname koji se čuva u Fojnici pod br.1253 ima tri ovjere: es-Sejjida Abdulmedžida,kadije u Bosna Brodu (Travniku),Muhameda, kadije u Bosna Brodu(Travniku) i vojnog kadije Muhamedaibn Balije. Prepis pod br. 2956 iz Fojniceovjerio je Muhamed ibn Ali, kadija u Dimitrovici,a prepis pod br. 1255 MuhamedEmin, kadija u Sarajevu. Jedan prepisAhdname, koji se čuva u KraljevojSutjesci, ovjerio je Fazli ibn Ahmed, vršilacdužnosti kadije u Banjoj Luci, a drugiDavud, vršilac dužnosti kadije u Sarajevu.Prepis Ahdname koji se nalazi u Beograduovjerio je Omer ibn Emrullah, kadijau Tuzli. Ostali prepisi nisu ovjereni.To što je Ahdnama često osporavananavodima da o njoj u zapadnim izvještajimai kronikama nema pomena može seobjasniti nastojanjem da se od javnosti zatajepovlastice koje su njom stečene, timprije što su te izvještaje pisali ljudi kojimaiz vjersko-političkih razloga nikako nije išlou prilog da ističu naklonost i tolerancijusultana Mehmeda II Fatiha, koji je bio pregaziotolike kršćanske zemlje i postao strah91JOURNAL

DIJALOG CIVILIZACIJAi trepet čitave srednje Europe. Sve kad bifojnička Ahdnama i bila historijska patvorina,a što se nikako ne može dokazati, gorespomenutim Bajezidovim beratom iz 1483.i fermanom iz 1498., kao i Ahmedovimfermanom iz 1607. godine, ona je sa najvišegmjesta ozakonjena, te je kao takvapredstavljala veliki list slobode za franjevcei katolike u Bosni. Prema tome, sultanuMehmedu II Fatihu i njegovoj Ahdnamitreba zahvaliti što se u tim krajevima svedo danas održao znatan broj Bosanaca katoličkevjeroispovjesti. Za žaljenje je to štou zadnje vrijeme obilježavanje ovog datumanosi uglavnom bošnjačko-tursko-muslimanskipredznak i što u njemu, ni duhomni tijelom, ne učestvuju i bosanski franjevci.U neku ruku za to odgovornost snose isami organizatori i sudionici, koji skup namilodraškom polju sve više pretvaraju uteferič nabijen mitološkim imaginacijamao osmanskom periodu. Naravno, u takvojatmosferi se niti od bosanskih franjevacane može očekivati da osjećaju žal za vremenomu kome su bili sluge okupatora,niti da slušaju priče o Ahdnami, kao univerzalnomuzoru ljudskih prava. qPriča o najtraženijem čovjeku na svijetuMirza ef. MešićTko je Osama bin Laden?92JOURNALDanas je najtraženija osoba na svijetu.Sa svojim istomišljenicima, većinom ratnimveteranima iz Afganistana, koje susvojevremeno obostrano izdašno financiralii službeni Rijad i Washington, oformioje najzloglasniju terorističku mrežudanašnjice, poznatu kao Al-Qaida (baza).Njegova je glava ucijenjena na 25 milijunadolara. Zbog njega su SjedinjeneAmeričke Države, najjača vojna sila nasvijetu, pokrenule svoju ratnu mašinerijui okupirale dvije zemlje Irak i Afganistan,te izvele brojne udare u nekim islamskimzemljama poput Somalije i Sudana. Jedanod najvećih kritičara američke vanjskepolitike, Noam Chomski, takvu američkepoteze smatra najkrućim međunarodnimterorizmom; takvim da se druge grupe idržave koje primjenjuju terorizam uostvarenja svojih interesa mogu sakriti umišju rupu. 1 U rečenicama koje slijedepokušat ću pojasniti tko je zapravo Osamabin Laden, osoba koja je svojim izjavamai djelovanjem izazvala opću pomutnjuu međunarodnoj zajednici.Za vrijeme sovjetske okupacije Afganistana1979.-1988. godine, jedan od nekolikotisuća stranih dragovoljaca, koji su pristizalina afganistansko-pakistansku granicuu vojne logore, nadgledane i financiraneod američkih, pakistanskih i saudijskih tajnihslužbi, bio je i Osama bin Laden. Njegovotac Muhammed, porijeklom iz Jemena,bio je jako blizak sa saudijskim kraljemFejsalom, koji mu je omogućio da se obogatikao građevinski poduzetnik. (Navodnoje nakon abdiciranja kralja Sauda saudijskadržavna blagajna ostala prazna te je Muhammedšest mjeseci financijski izdržavaokralja Faisala i praktički cijelo kraljevstvo.U znak zahvalnosti, kralj Faisal je donio dekretkojim su svi građevinski radovi bili povjereninjegovoj tvrtki.) Njegova je građevinskatvrtka, danas poznata kao GrupacijaBin Laden, dogradila i proširila džamije uMekki i Medini, najsvetijim mjestima uislamu te učestvovala u najunosnijim graditeljskimpoduhvatima u Saudijskoj Arabijisredinom 20. stoljeća. Muhammed bin Ladenje postao i ministar javnih radova uVladi Saudijske Arabije.Obitelj bin Laden velikim novčanimiznosima podupirala je afganistanske borceu ratu protiv Sovjeta. Uz sve navedeno,za rat protiv Sovjeta prijavio se i Osama,sedamnaesto od 57 djece, koliko jenjegov otac Muhammed imao sa nekolikosvojih supruga. Iako nijedan saudijskiprinc nije želio osobno učestvovati u ratu,bin Ladenov odlazak u Afganistan na samompočetku sovjetske okupacije, a zbogbliskosti između dvije obitelji, tumačio sekao privrženost džihadu same obitelji Saud.Njemu su se pridružili i radnici iz očevetvrtke, koji su teškim strojevima iskopavalitunele ispod pakistansko-afganistanskihplanina u kojima su izgrađivaliskladišta za oružja i medicinsku pomoć.Jedno takvo skladište u pokrajini Host upotpunosti je financirala američka obavještajnaslužba CIA. U brojnim bazama,uzduž afganistansko-pakistanske granice,uz pomoć američkog oružja i stručnjakate saudijskog novca obučavani su najelitnijiborci za rat protiv Sovjeta. 2Bin Laden će postati predstavnik saudijskihdragovoljaca, a nakon ubojstvanjegovog duhovnog učitelja AbdullahaAzama 3 preuzet će vodstvo nad svim arapskimdragovoljcima u Afganistanu. Ubrzoje osnovao i Al-Qaidu, vojnu organizacijuili bolje rečeno vojnu bazu, u koju je primaodragovoljce iz više arapskih zemaljakoji su pristizali u Afganistan sa svojimobiteljima kako bi se borili protiv Sovjeta.I sam je sudjelovao u nekoliko bitaka,uključujući opsadu Jalalabada, koja jeoznačila kraj sovjetske okupcije Afganistana1989. godine. Zbog svojih zaslugabin Laden je slavljen kao heroj i u Afganistanui u svojoj domovini Saudijskoj Arabiji.Često optuživan od domaćih mudžahedinaza ekstremno tumačenje islama terazočaran međusobnim obračunima afganistanskihvojnih zapovjednika, odlučio je1990. godine napustiti Afganistan i vratitise u Saudijsku Arabiju. Tamo je osnovaodobrotvornu humanitarnu organizaciju kojaje pomagala veteranima afganistanskogarata. Međutim, Sadamova okupacijaKuvajta 1990. godine i njegove prijetnjeda će okupirati Saudijsku Arabiju, ponovnoće aktivirati Osamu bin Ladena.Predložio je saudijskom kralju Fahduda sa svojim ratnim veteranima te ostalimSaudijcima predvodi obranu zemlje. No,preduhitrili su ga njegovi dojučerašnji saveznicii pomagači Amerikanci. Ni tri dananakon Sadamove okupacije Kuvajta uRijad je doputovao američki potpredsjednikCheyni kako bi sa Fahdom dogovorioobranu Saudijske Arabije nazvanu “Pustinjskištit”. Ubrzo su počeli stizati američkivojnici čiji je broj do kraja vojnihoperacija narastao na više od 500.000. Toje razbjesnilo Osamu bin Ladena koji jejavno počeo kritizirati politiku kraljevskeobitelji, jer je u zemlju pozvala nevjerničkuvojsku. Pokušao je utjecati i na službenuulemu da donesu fetvu o zabrani staci-

DIJALOG CIVILIZACIJAoniranja nevjerničkih vojnika na saudijskotlo, no bez uspjeha. Vijeće Šure je, na velikobin Ladenovo razočarenje, donijelo fetvuo slobodnom stacioniranju američkihvojnika. Njegova se kritika pojačala nakonzavršetka Pustinjske oluje kada je nekolikotisuća američkih vojnika ostalo u SaudijskojArabiji, kako bi nadgledali zabranuletova za iračke borbene avione. To je bioargument kojim je bin Laden dokazivaosvoju tvrdnju kako je Sjedinjenim Državamastalo samo do očuvanja njihovih naftnihinteresa na Srednjem Istoku te kako ćeameričke trupe tamo zauvijek ostati. 4Osama bin Laden 1992. odlazi u Sudani pridružuje se islamskim revolucionarimapredvođenim Hasanom Turabijem. U Sudanuje uspio okupiti većinu afganistanskihveterana koji su bili razočarani ponašanjemsaudijske vladajuće obitelji i ostankomameričkih vojnika na svetoj zemlji nakonzavršetka Pustinjske oluje. U međuvremenusu mu saudijske vlasti oduzele državljanstvo,što je nezabilježen slučaj u povijestiove države, a njegova najuža obitelj javnoga se odrekla. Uslijed konstantnog saudijskogpritiska, Sudan je morao otkazatigostoprimstvo bin Ladenu. Sredinom 1996.godine odlazi ponovo u Afganistan i po prviputa javno objavljuje džihad protiv SjedinjenihAmeričkih Država, koje su za njega injegove sljedbenike okupirale SaudijskuArabiju i ostale muslimanske zemlje, kakobi crpili prirodna bogatstva koja pripadajusvim muslimanima. Clintonova administracijakao odgovor njegovoj objavi rata SADudonijet će Protuteroristički akt, dokumentkojim će zamrznuti sredstva svih arapskihhumanitarnih organizacija koje su surađivalesa Osamom bin Ladinom. Proglasili suga najvećim financijerom terorističkih aktivnostiu svijetu. 5Američka je vlada početkom 1997.godine preko CIA-e započela lov na Osamubina Ladena, ali bezuspješno. U to suvrijeme u afganistanskom građanskomratu sve više jačali talibani koji su pružilipunu zaštitu bin Ladenu. Čak su ga odbiliizručiti i Saudijcima, koji su uz Amerikancei Pakistance najviše financijski pomagalitalibansku vladu. Do 2001. godine,bin Laden uspijeva ponovno okupitioko sebe nekoliko afganistanskih oružanihgrupa, sada zajednički povezanih uAl-Qaidu, i osnovati organizaciju pod nazivom“Međunarodna islamska fronta zadžihad protiv Židova i križara”. Ovo ćebiti argument američkoj vladi da nakon11. rujna 2001. optuži bin Ladena i njegovesljedbenike za organizaciju terorističkihnapada na SAD i druge zapadne zemljete njihove ciljeve svuda u svijetu teOsama bin Ladenzapočne vojnu kampanju protiv talibanskogrežima kojeg će na kraju i srušiti, aline i uništiti. 6Neprijateljstvo između bin Ladina i SjedinjenihAmeričkih Država kulminiralo jekada je u kolovozu 1998. godine u terorističkimnapadima na američko veleposlanstvou Keniji i Tanzaniji poginulo 220 civila.Američka je vlada odmah za napade optužilabin Ladena za kojim je raspisala imeđunarodnu tjeralicu te nagradu od 5 milijunadolara za njegovo uhićenje. Za svaneprijateljstva od ranih 90-ih i sve pogibijeameričkih vojnika optužen je Osama binLaden. Jasno da je postojalo i među američkimstručnjacima dosta sumnje oko njegovogsudjelovanja u organizaciji svih terorističkihnapada protiv SAD-a. 7Washington je optužio Osamu bin Ladenada u muslimanskom svijetu predvodiglobalnu urotu protiv Sjedinjenih Država.Ono što Washington nije htio priznatijeste da je upravo njihova administracijapredvođena stručnjacima CIA-edobrano pomagala organiziranje militantnihskupina širom islamskog svijeta kojeće se nakon pobjede nad Sovjetima u Afganistanuokrenuti protiv nje i arapskihkorumpiranih vladara.U pokušaju da ulove bin Ladena američkaje administracija velike nade polagalana Pakistan i Saudijsku Arabiju. Novjerojatno je bin Laden toliko bio povezansa pakistanskom vladom preko tajneslužbe ISI-ja, a pogotovo sa članovimasaudijske kraljevske obitelji, da niti Pakistancimaniti Saudijcima nije bilo u interesuda bin Ladena ulove Amerikanci. Uzsve to bin Laden je zadobio snažnu potporutalibanskog režima predvođenogmula Omerom koji ni po koju cijenu niježelio izručiti Osamu. Čak je jedne prigodei izvrijeđao saudijskog princa Turkija,šefa saudijske tajne službe, koji je došaou Afganistan kako bi s mula Omerompregovarao o bin Ladenovom izručenje,optuživši ga da je izaslanik američke vlade.Nakon tog slučaja Saudijska Arabijanije više tako zdušno pomagala talibane,a diplomatske je veze svela na najniži stupanj.Osobna uvreda princa, a ne posebnastrategija, oblikovala je saudijsku vanjskupolitiku prema talibanskom Afganistanu.U međuvremenu američka je vladauspjela uspostaviti kontakte sa mulaOmerom kojeg je uspjela uvjeriti da afganistanskogostoprimstvo najtraženijemteroristi neće donijeti ništa dobro. Navodnoje uslijed američkog pritiska mulaOmer uspio nagovoriti bin Ladina da napustiKandahar i odseli najvjerojatnije nasamu afganistansko-palestinsku granicu. 8Uslijedio je 11. rujna 2001. i globalnirat protiv terorizma kojeg su pokrenuleSjedinjene Američke Države. Od tada seOsami bin Ladenu gubi svaki trag. U nekolikoje navrata arapska televizija Al-Jeziraemitirala njegove snimke i poziv muslimanimana sveopći džihad protiv SjedinjenihDržava. Kako vrijeme prolazi imediji sve manje pažnje posvećuju Osamibin Ladenu. qBilješke:1Pogledati: Noam Chomsky, Gusari i carevi, stari inovi, Izvori, Zagreb, 2004. str. 136-163.2Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta i nova velikaigra u Srednjoj Aziji, Tamaris, Zagreb, 2001. str.199-204.3Abdullah Jusuf Azam, rođen je u Palestini 1941.godine. Stekao je diplome na poljoprivrednom fakultetute na islamskim fakultetima u Kairu. Nakonizraelsko-palestinskog rata 1967. godine, nastaniose u Jordanu gdje je predavao islamsko pravo na tamošnjemuniverzitetu. Iz Jordana je protjeran zbogkritiziranja jordanske politike prema Izraelu. Nastaniose u Saudijskoj Arabiji gdje je propagirao džihadprotiv Sovjeta. I sam je odselio u Pakisatan teosnovao organizaciju pod nazivom Bayt al- Ansar.Naslijedit će ga Osama bin Ladin na kojeg je izvršionajveći utjecaj. Pogledati: Stephen Schwartz, Dvalica islama, str. 222.4Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta, i nova velikaigra u Srednjoj Aziji, str. 206.5Craig Unger, House of Bush, House of Saud, NewYork, 2004. str. 174-175.6Osama bin Laden će sa svojim istomišljenicima donijetifetvu (iako to nije imo pravo jer niti poznaje dovoljnoučenja islama niti je islamski pravnik), kojomse muslimanima dozvoljava ubijanje Amerikanaca injihovih saveznika, bilo civila ili vojnika bilo gdje ibilo kada. Na Zapadu su njegove fetve i više nego ozbiljnoshvaćene tako da su izazvale pravu antiislamskuhisteriju u mnogim zemljama, osobito nakon terorističkihnapada na SAD te London i Madrid. Ove fetvekod drugih muslimana nemaju nikakvu obvezujućutežinu. Na Zapadu se islam sve više izjednačavao sabin Ladinovim tumačenjem. Pogledati: Craig Unger,House of Bush, House of Saud..., str. 176-189.7Po mnogima Clintonova je vlada iskoristila slučajbin Laden kako bi oči javnosti preusmjerile sa slučaja“Monika Levinski” i imala naprosto opravdanjeza sva teroristička djela koja nisu predvidjeli nispriječili8Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta, i nova velikaigra u Srednjoj Aziji, str. 207-216.93JOURNAL

PRIKAZI I KRITIKEAmir Karić: “Panislamizam u Bosni”, Connectum (2006.)Džepni panislamizamKako je u bošnjačkom identitetu odrednica islam više od vjere, odnosno, on nosi i brojne druge kulturno-civilizacijskeaspekte narodnog i nacionalnog identiteta, panislamski diskurs je pomogao sprečavanju asimilacije Bošnjaka i čuvanjuposebnosti do suvremenog doba kada se nacionalna posebnost konačno mogla formalno iskazati i legitimirati.Senad Nanić94JOURNALU okviru biblioteke Dialogos, sarajevskije nakladnik Connectum u proljeće2006. objavio djelo Amira ef. Karića “Panislamizamu Bosni”. Autor uvodno naglašavačinjenicu zloupotrebe pojma panislamizamu cilju diskreditacije političkihtežnji Bošnjaka i jugoslavenskih muslimanau drugoj polovici 20. stoljeća.Smatra da se trend nastavlja i poprimadodatne negativne aspekte u kontekstuglobalnih odnosa danas.Ovako uveden u problem, čitatelj očekujeanalizu optužbi koje prate muslimanskudruštvenu misao navedenog razdoblja.Nove kontekstualizacije Izetbegovićeve“Islamske deklaracije” i drugih djela, suđenja,borbe za opstanak Bosne i Bošnjaka,ratnih stradanja i genocida, mudžahedina,Alžiraca, takozvanih vehabija i mnogihdrugih tema o nepravedno optuženim ijoš nepravednije osuđenim pojedincima inarodima, dobro bi nam došle. Jer sad se,ipak, mnogo više može slobodno reći.No autor želi nešto drugo. Cilj mu je najednom mjestu razmotriti ukupnu temu panislamizma,od političkih sustava kroz povijestislama do refleksije globalnih povijesnihkretanja na bosanski muslimanski diskursdo kraja Drugog svjetskog rata. Imamoli pojašnjenu povijesnu sliku shvaćanjaislamskog jedinstva u Bosni kroz povijest,lakše ćemo valorizirati i razumjeti nedavnupovijest i suvremeni kontekst. Autor nastojiobjediniti sve relevantne misli o ovoj temi.U tome uspijeva oblikovavši djelo koje širokutemu panislamizma smješta u praktičanformat džepnog izdanja. Koristi do sadaobjavljene riječi o ovoj temi koje nalazimou okviru studija drugačije poslaganih prioriteta.Autor naročito ističe suvremeni doprinosFikreta Karčića i Šaćira Filandre.Kolektivni osjećaj pripadnostizajedniciU prvom poglavlju, autor analizirapanislamizam i pojam duhovnog jedinstvakao nedjeljiv od pojma ummet i odnosnogbratstva među svim muslimanima(el-uhuvve el-islamijje). Koncept islamskogbratstva nadilazi sve “geografskoteritorijalnei etničko-lingvističke” partikularneidentitete, ali ih ne negira jer “različitostje princip univerzalne harmonijei rezultat je same Božje volje.” No 20.stoljeće u muslimanskom svijetu dovodiu sukob univerzalni islamski s lokalnimnacionalnim identitetima u kontekstuoslobađanja od kolonijalne vladavine europskihdržava. Nacionalisti, smatrajućida se samo nacionalnom državom moguosloboditi kolonizatora, islam vide tekkomponentom nacionalne kulture, dokpristalice islamskog jedinstva nacionalizamsmatraju “odgovornim za fragmentacijuummeta”. Autor ustvrđuje da unatočpostojećoj podijeljenosti ummeta, kolektivniosjećaj pripadnosti muslimana jednojbratskoj zajednici ostaje i dalje snažnoizražen te utječe na političko ponašanjevlada muslimanskih zemalja. Očitujese u “raznovrsnim panislamističkim gibanjima,najsnažnije u domenu religije, ali ina socijalnom i kulturnom te ekonomskomi političkim planu”, smatra autor.Razmatrajući pojam ummeta u Medinskomustavu, autor naglašava njegoverevolucionarne republikanske aspekte usmislu ustavnosti, jednakopravnosti svihčlanova, kao i podređenosti vladara ustavu.Jedinstvo ummeta kroz povijest očitujese u instituciji hilafeta. Hilafet podrazumijevaislamski politički poredak kojese ostvaruje u vjerskim (din) i svjetovnim(dun'ja) pitanjima. Halifa nije baštinikvodstva samo u sferi religijskog, već,istovremeno, i religijskog i političkog.Hilafet je isprva bio republika. Prvi halifaEbu Bekr izabran je, a on je Omera ibnHattaba imenovao drugim halifom, što jeomogućilo kasnijim pravnicima legitimacijudinastičkog nasljeđivanja položajahalife Emevija i Abbasija. Nasilnim uspostavljanjememevijske dinastičke vlastiizgubljena je suština hilafeta, naglašavaautor. Institucija dinastičkog halife imalaje stvarnu moć u razdoblju Emevija i uprvoj etapi vladanja Abbasija, odnosnodo polovine 9. stoljeća, otkada stvarnuvladarsku moć vremenom preuzimaju regionalnizapovjednici - emiri. Položaj halifeprolazio je etape posjedovanja velikemoći i autoritativnosti, kao i potpune razvlaštenosti.Vremenom se legitimira uspostavljanjeviše islamskih državnih zajednica.Bez obzira na politički predak ukojem žive, slijeđenje je ono što ujedinjujemuslimane, zaključuje autor.Duhovni i politički panislamizamU drugom poglavlju autor razmatranastanak i razvoj panislamizma u kontekstukolonijalnog širenja europskih sila.Na prijelazu 19. na 20. stoljeće postojalesu samo tri međunarodno priznate muslimanskedržave: Osmanska carevina, Per-

PRIKAZI I KRITIKEzija i Afganistan. Uspjesi koje su muslimaniostvarili od 7. do 16. stoljeća i njihovadominacija svjetskom političkomscenom u tom razdoblju, smatra autor,doprinijeli su njihovom uvjerenju kako jehistorijska realizacija islama samo znaknjegove metafizičke ispravnosti, te da suuspjesi posljedica njihove pravovjernosti.Uspjesi europskih zemalja u kolonijalnompohodu na istok i potčinjavanje muslimanskihzemalja poljuljali su uvjerenostmuslimana u vlastitu superiornost isnažno potakli potrebu za samopropitivanjem.Pojavljuju se obnoviteljski pokreti.Zajednička karakteristika predmodernističkihreformskih pokreta 18. i 19. stoljeća(vehabije, idrisije, senusije, fulanije,mehdije) sadržana je u pozivu na povratakobrascima života iz Poslanikova vremena.Inzistiraju na doslovnom čitanjuKur'ana i hadisa, te zanemaruju interpretacijekoje su nastajale kroz stoljeća. Ovipokreti su u literaturi označavani kao puritanskipo karakteru svoje prakse i funadamentalističkipo karakteru ideologije.Moderni reformistički diskurs vezan jeuz znamenite pojedince na prijelazu iz 19.u 20. stoljeće, prvenstveno DžemaludinaAfganija i njegovog učenika MuhamedaAbduhua. Cilj je bio je politički – oslobađanjemuslimana od kolonijalizma. Zalagalisu se istovremeno za jedinstvo muslimanskogsvijeta i jačanje država pojedinačno.Reformatori su pozvali muslimaneda reinterpretiraju temeljne izvore islamskogučenja prakticirajući idžtihad. Dekolonizacijaje moguća samo reformom političkih,pravnih i socijalnih institucija, sumiraautor reformistički diskurs.Autor upozorava da je u zapadnojakademskoj javnosti izraz panislamizamprvi put upotrebljen 1887. analogno pokretimapangermanizma, panslavizma isličnima. Konstituiranje pokreta vezujese za pokret Mlade osmanlije koji jeosnovan 1865. U istanbulskom listu Hurijet1868. prvi put je upotrijebljena sintagma“itihhad-i islam” (islamsko jedinstvo),što je ekvivalent izrazu panislamizam.Mlade osmanlije su naglašavali dasamo islamsko jedinstvo može sačuvatiOsmansko carstvo.Ishodište panislamizma kao političkogdjelovanja, mirovni je ugovor iz 1774. kojidaje Osmanskom sultanu duhovnu jurisdikcijunad muslimanima, koji su povlačenjemOsmanske države ostali živjeti podruskom upravom. Panislamizam je postaozvanična ideologija Osmanske države dolaskomna prijestolje sultana AbdulhamidaII. U pogledu pružanja materijalne podrškepanislamskoj politici, najveći značajimalo je osnivanje Osmanskog društva Crvenipolumjesec 1887. i pokretanje izgradnjeHidžaske pruge. Propagiranje panislamizmakao ideologije integralizma nastavljenoje i poslije uvođenja parlamentarizma1908. i svrgavanja sultana AbdulhamidaII 1909. U razdoblju poslije Mladoturskerevolucije panislamsku ideju promicalisu brojni autori, kao i tokom Prvogsvjetskog rata. Legitimitet pretenzijaosmanskog sultana na univerzalni hilafet,u uvjetima britanske okupacije, potvrđuje iulema Indije.Autor razlikuje “duhovni panislamizam”kao koncept duhovnog jedinstvaummeta i “politički panislamizam” kojipredstavlja pokret za ujedinjenje muslimanskogsvijeta i oslobađanje od kolonijalnevlasti. Smatra da je OrganizacijaIslamske konferencije suvremeni moduliranioblik panislamskog pokreta. OIC jeosnovan s ciljem promoviranja i razvijanjasolidarnosti i međusobne suradnjemuslimanskih država na svim društvenimpoljima. Strukturirana je kao asocijacijasuverenih nacija. Ustanovljavanje OIC-aautor shvaća kao isntitucionalno rješenjekrize nastale ukidanjem hilafeta 1924. iniza konferencija koje su se vodile na temuobnove hilafeta.Panislamizam u bošnjačkoj praksiU trećem poglavlju autor razmatra panislamizamu praksi Bošnjaka. Austrougarskaokupacija Bosne značila je naprasniprekid mnogih oblika funkcionalnepovezanosti Bošnjaka s Istanbulom idrugim središtima muslimanskog svijeta,ustanovljava Karić. Stanje dvojnog suverenitetaje kod Bošnjaka podgrijavalo romantičarskunadu u skori povratak Turske.Austro-ugarska okupacija vremenskikoincidira s nastojanjima osmanske vlastida ponovno ujedini islamski svijet, kao isa djelovanjem nosilaca panislamske ideje.Panislamska ideja svoju refleksijuimala je u idejnim gibanjima u Bosni iHercegovini.U prva dva desetljeća austro-ugarskeuprave, jedini referentan pokret koji sejavio među Bošnjacima bio je pokret iseljavanjau Tursku. Nakon toga 1895. javiose pokret reformama oštećenih i nezadovoljnihzemljoposjednika. Prvi značajnipolitički pokret bio je Pokret za vjerskui vakufsko-mearifsku autonomiju, koji sepočeo formirati 1899. On je istovremenopredstavljao svojevrsnu prethodnicu modernompolitičkom organiziranju Bošnjaka,koje je počelo osnivanjem Muslimanskenarodne organizacije 1906.U pogledu useljavanja muslimana s izgubljenihosmanskih teritorija u unutrašnjostOsmanske države, Vlada u Istanbuluje zauzela kurs i institucionalizirala podrškuemigriranju muslimana. Iako je bilo autorakoji su podržavali ideju da je vjerski nedopustivoživjeti u takozvanom daru-l-harbu,odnosno pod austrijskom vlašću, te da jenužna hidžra u takozvani daru-l-islam, odnosnoTursku, brojni su autori argumentiralida ne postoje razlozi za hidžru u uvjetimagdje je prakticiranje islama omogućeno.Uskoro u Bosni više nije bilo utjecajnih autorakoji su podržavali iseljavanje u Tursku,pregledno će Karić.Odmah nakon okupacije Bosne i Hercegovine,austro-ugarske vlasti su poveleintenzivne aktivnosti na odvajanju Bošnjakaod autoriteta halife-sultana, pripremajućiformiranje autonomne vjerske organizacijeBošnjaka. Do sukoba, koji trajusve do 1909., dolazi zbog problemanespojivosti izdavanja šejhul-islamovemenšure reisu-l-ulemi s carskim ovlastimaimenovanja. Taj čin imenovanja nijeimao nikakvu praktičnu funkciju, ali ukazujena potrebu održavanja barem simboličkeveze s halifom, kao duhovnom vertikalommuslimana.Unutar bošnjačke publicistike, temapanislamizma bila je prisutna sve do1945. Analizirajući im karakter, autor zaključujeda je prvobitan cilj tekstova opanislamizmu bio predstavljanje pokreta,njegova nastanka, ciljeva i glavnih nosilaca.Predstavljanje muslimanskih narodabila je druga bitna karakteristika većinebošnjačkih listova. Na taj su način razvijaliduhovnu vezu bosanskih muslimana sdrugim muslimanskim narodima, odnosnosvijest o duhovnom jedinstvu ummeta.Treća karakteristika je razvijanje duhovnogi odsutnost političkog panislamizmau kontekstu političke i državnopravnesituiranosti Bošnjaka.Brojni tekstovi objavljeni u časopisimakao što su “Behar”, “Biser”, čak i“Gajret”, kao i u knjigama iz “Biserove”Muslimanske biblioteke, aktualni su i danas,rekao bih. Tako Fehim Spaho još1906. u “Beharu” inzistira na vjerskojfunkciji hilafeta, ali podrazumijevajući iodređeni stupanj političke vlasti. Halil Halidu knjizi “Borba polumjeseca i krsta”razmatrajući temu kolonijalizma ističe daje pored fraza o “civilizatorskoj dužnosti”,“unošenju kulture”, “kulturnom poboljšanju”i sličnih, europska javnost silno upozoravanana “opasnost od panislamizma”.Svaki pokušaj osvještavanja muslimanskihnaroda i razvijanja njihove samosvijestiprezentirani su kao panislamska opa-95JOURNAL

PRIKAZI I KRITIKE96JOURNALsnost koja ugrožava sigurnost i intereseEurope. Refik-beg Azm Zade u knjizi“Panislamizam i Europa” ističe da je apsurdnošto Europa muslimanske narodestigmatizira i unaprijed označava svojimneprijateljima zbog toga što pozivaju najedinstvo zasnovano na religijskom identitetu,dok nastojanja europskih naroda zaujedinjenjem zasnovanom na rasnoj osnovismatraju sasvim prirodnim i korisnim.Analizirajući unutrašnje razloge slabostimuslimanskog svijeta, on identificira nekolikofaktora. Prvi čine razjedinjenost iunutrašnji antagonizmi muslimanskogsvijeta. Apsolutistički način vladavinemuslimanskih vladara označava kao razlogte razjedinjenosti. Redukcionistički ikonzervativni odnos prema novim idejamavidi drugim faktorom slabosti. Treći jeizloženost Osmanskog carstva, kao najmoćnijemuslimanske zemlje, čestim unutrašnjimnemirima, te iscrpljivanje u njihovugušenju. “Znajte da je vaš moralniživot u znanju i nauci, a politički pak uustavnoj vladavini”, ističe Azm Zade.Dželal Nuri u knjizi “Panislamizam, islamu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” iznosihipotezu po kojoj je islam izgubio političkumoć, odnosno politički je dezintegriran,ali nije stagnirao kao duhovna i moralnasnaga. Važnost islama raste proporcionalnointenzitetu prodiranja europskihzemalja u muslimanski svijet i pitanje jevremena kada će ta duhovna snaga dobitisvoje ostvarenje u materijalno-civilizacijskojformi. Nuri smatra bitnim razlogomnazadovanja muslimanskog svijeta njihovonerazumijevanje činjenice da prihvaćanjematerijalne civilizacije ne znači promjenuduhovne supstancije. Drugi razlogstagnacije muslimanskog svijeta Nuri vidiu neodgovarajućoj interpretaciji islama.On kritizira ulemu što u interpretaciji islamane razlikuje nepromjenjiva načela odvremenski ograničenih pravila koja suustanovljavana u prvim stoljećima islama.U kasnijem periodu, kojeg karakteriziraintelektualna atrofija, ta pravila su prihvaćenakao načela i primjenjivana u sasvimnovim okolnostima, što je paraliziralo civilizacijskii društveni razvoj muslimanskogsvijeta. Treći razlog stagnacije je izdajapolitičkih načela islamske vlasti, a tosu podjela vlasti na izvršnu, sudsku te zakonodavno-nadzornu(tešri' ve murakabe),republikanski oblik vlasti, odnosno izborhalife, te obaveza sudjelovanja svih građana(mukellef) u političkim poslovima (elemrubi-l-ma'rufi ve-n-nehju 'ani-l-munkeri).Apsolutistički način vladanja doveoje muslimanski svijet u inferioran položaji stanje potčinjenosti.Interes Bošnjaka za pitanje hilafeta iodržavanje veze s halifom nastavio se inakon formiranja jugoslavenske države,potvrđuje autor. Jugoslavenska muslimanskaorganizacija ugradila je u svojprogram stav po kojem će se od jugoslavenskevlade zahtijevati da osigura vezejugoslavenskih muslimana s hilafetom,jednako slobodne kao što imaju i katolicis papinskom stolicom. Nakon što je mladoturskirežim, na čelu sa Mustafom Kemal-pašom1924. ukinuo instituciju hilafeta,to pitanje postalo je jedno od najaktualnijihmeđu muslimanskim znanstvenicimaširom islamskog svijeta. Povedenesu rasprave o potrebi sazivanja “sveislamskogkongresa” na kojem bi se, nabazi usuglašenosti stavova predstavnikasvih muslimanskih naroda, riješilo pitanjeizbora halife, odnosno restituirala institucijahilafeta. Pogledi na ukidanje hilafetakreću se od odobravanja do oštrogkritiziranja. Svi su bošnjački autori jednoglasnida bi obnova hilafeta bio poželjančin, ali mišljenja o ulozi i organizacijite institucije u novim okolnostima bilasu sasvim različita, objašnjava autor.Karić navodi Karčićevu klasifikacijubošnjačkih reformističkih tendencija u tritoka: svjetovni modernizam, vjerski modernizami tradicionalizam. Navedeno ilustrirapolemikama u listu “Gajret” iz 1932.gdje Mustafa Mulalić promičući progresivnostsvjetovne nacionalno usmjereneMr. Amir ef. Karićinteligencije optužuje ulemu za konzervativnost,inertnost, mračnjaštvo i autizam,a Malik Kulenović iznosi stav da je panislamskidiskurs onemogućavao nacionalnoosvještavanje, naravno, u starojugoslavenskomkontekstu. Edhem Miralem tvrdida političkih panislamista zapravo i nema,a da je “duhovna sveislamska veza” poželjna.Derviš A. Korkut negira prisutnostpolitičkog panislamizma kod uleme.Karić zaključuje da je u okolnostimanacionalne neartikuliranosti Bošnjaka,panislamski diskurs osiguravao nadnacionalnupoziciju u odnosu na tadašnje“tendencije srbiziranja i kroatiziranjaBošnjaka”. Dio inteligencije deklariraose u jednom od dva nacionalna pravca, aautori koji su promovirali gledišta panislamizmanaglašavali su važnost islamskogidentiteta relativizirajući pitanje nacionalnosti.Drugim riječima, kako je u bošnjačkomidentitetu odrednica islam više odvjere, odnosno, on nosi i brojne drugekulturno-civilizacijske aspekte narodnogi nacionalnog identiteta, panislamski diskursje pomogao sprečavanju asimilacijeBošnjaka i čuvanju posebnosti do suvremenogdoba kada se nacionalna posebnostkonačno mogla formalno iskazati ilegitimirati. U shvaćanju ove važne dimenzijeoblikovanja bošnjačkog nacionalnogidentiteta, Karićev džepni “Panislamizam”nezaobilazno je štivo. q

MURSELOV ŠEGISTANO sekularnim muslimanima(Se)kuliranje i sekularnoprigovaranjeJedno sasvim obično negodovanje jednog običnog nefundamentaliste, nedžihadiste i što je najvažnije muslimanskognesekularisteFilip Mursel BegovićU tijeku medijskog govora o vehabijskompokretu u Bosni i svijetu, u tijekuanatemiziranja muslimana u Europi i ukidanjanaših osnovnih vjerskih prava, u tijekupriča o činjenici da su muslimani vjerskaskupina koja najviše pati po raznimzatvorima od Afganistana i Kine do Guantanama,digao se jedan mali glasić protestakoji također traži neotuđivo pravo na ispovijedanjesvoje verzije islama. To su uznicikoji pate. Oni zahtijevaju svoja prava itraže zaštitu. Traže zaštitu i utočište odostatka muslimana, koji ih navodno zanemaruju,proganjaju i osuđuju. Riječ je osekularnim muslimanima. Koliko god naprežemosvoj mozak i preispitujemo svojesrce, mislim da još uvijek nije točno jasnošto to znači - sekularni islam. Da li je toonaj islam koji potiče ispijanje alkoholaumjesto crnog čaja, boze, limunade i hladnogjogurta s metvicom? Da li je to islamkoji preferira joging i yogu umjesto klanjanja?Da li je to, u turskoj verziji, islamkoji neće dati osnovna prava Kurdima ilišutjeti o masovnom ubijanju Armenaca?Da li je to onaj islam koji će slaviti Bajramuz pivu, šljivovicu ili skupocjeno vino, teorganizirati votka partyje? Tko će znati.Problematične su tri teze (ima ih još podosta)koje će sekularisti učestalo nametati.Prva je da između tzv. prvih muslimana,dakle konzervativaca ili džihadista, i onihdrugih, dakle sekularista, ne postoji sredina– oni treći muslimani. Druga teza je daislam treba preporoditi da bi bio funkcionalanza novo moderno doba, jer onakavkakav je “izmišljen” u Poslanikovo a.s.doba ne može biti prihvatljiv suvremenomnačinu života. Treća teza je da su upravosekularisti ti koji će voditi nekakvu preporodnurevoluciju islamskog svijeta, ujedinitisve muslimane i na koncu pobijeditiradikalizam.“Ja ću klanjati i ispovijedati islamonako kako sam naučio od svoga babe, ionako kako je on naučio od svoga i svetako redom do u doba kada je sultan Fatihhodio po Božjoj zemlji Bosni i točka!”– čut ćemo od bosanskog muslimana,koji se buni od raznih vjerskih novotarijai sugestija. Bit će to prvi znak otporakoji neće tražiti posebne dopune, obrazloženjai točka. Ako ćemo se ravnati ponavedenim tezama pitat ćemo se tko suuopće bosanski muslimani, ako nisu bilii većinom nisu sekularisti, i ako zasigurnonisu džihadisti. Zaboga, zamislite jednognašeg dobrog Bošnju koji izmeđusrkanja mirisne kahve, pjevušenja sevdalinkeMehe Puzića i odlaska u džamijusmišlja kako dignuti u zrak ekspresnivlak München – Sarajevo. S druge strane,zamislite ga kako kao pravi sekularist,umjesto odlaska u džamiju, kupujeturističku maketu džamije koju će postavitiu vitrinu svoje dnevne sobe uz imitacijusablje kapetana Huseina Gradašćevića,uz ofucani fes sa zlatnom hadžijskomčalmom svoga dide, čibuk i kuburu svogababe koji je davno preselio na boljisvijet, a s njim preselila u mezar i abdesthana,divanhana, sabahana i musafirhana– i hanuma Hana, koju je slatko ljubioispod pendžera u svom rodnom Konjicudok joj je na uho šaptao sve redom hairlistvari. Za tog pripadnika “naprednog”sekularnog islama, koji bi nam trebaodonijeti neku novu vjersko-sekularnu revoluciju,sve ono do čega su držali dido inena ionako postaje samo folklor ili muzejskiartefakt, smješten u vitrinu dnevnesobe. Međutim, on se neće odricati islama,a ne! On će i dalje tražiti pravo da seodređuje muslimanom i pripada islamskomcivilizacijskom krugu, ali ne biklanjao i išao na džumu, ili sačuvaj Božepostio! Tražiti će svoja prava i glasnogovornika,buniti se protiv onih čije ženenose mahramu na glavi, jer, to nije slikakoja nam treba kada se predstavljamoEuropi. Zalagat će se i za prava homoseksualaca,koji organiziraju svoje povorkeu Sarajevu usred ramazana, jer, i toje europski običaj i to govori o tome kolikosmo napredni.Mi bi morali biti sekularni, jer po nekimasamo tako možemo održati slikueuropskih muslimana, a hanuma Hana izKonjica više neće tražiti nježna šaputanjaispod pendžera. Njene tajne nećemotek nazirati i pažljivo otkrivati ispodskromne šamije, jer ona će umah otkritisvoj ispirsani pupak, bedro s tetovažom,tangicu marke Calvin Klein i napućenausta u koja stane čitava kolekcija kremica,šminke, mobitela, disko rekvizita... iostale silikonske mase, koja će stidljivuerotičnost zamijeniti za golu seksualnost.Sekularni musliman će braniti pravasvoje žene jer ne želi biti poput konzervativca,koji doslovno čita Kur'an, isvoju ženu tretira kao kakvu oranicu injivu koje treba orati kad god mu seprohtije. Takav sekularni probisvijet,odmah ćemo primijetiti, nije nikadaobrađivao njivu. Jer da jest, tupan biznao da uzgojiti biljku uopće nije lahko.Treba uzorati ledinu, ognojiti ju, usitniti,posaditi, zalijevati, plijeviti, pa opetokopavati, štititi plodove rada od nametnika,tepati joj, jer biljke vole pažnju, dabi ju na kraju ubrao i na koncu sezonepojeo. A da ne govorimo o žuljevima ibolnoj zemljoradničkoj kičmi, jer nekebiljke zahtijevaju puno više pažnje odostalih. Tek onda možemo reći da imamodobar urod i plod, tek onda stvaramopretpostavke da i u narednoj sezoni sveponavljamo kao što su radili naši dido inena. Dakle, razlika je u shvaćanju i odnosuprema rodnoj poljoprivredi i plodukoji je produkt našeg naslijeđa i rada.Stoga, to je i bitna razlika između pristupasekulariste i onog konzervativca. Prvomiz probušenog ženskog pupka raste97JOURNAL

MURSELOV ŠEGISTAN98JOURNALminđuša, a drugom procvjeta behar. Tolikoo tome i točka.Primijetit ćemo da za sekulariste počinjuvelike nevolje kada se počnu otvaratipitanja identiteta. Ovog puta ne trebadvojiti i dijeliti muslimane na polove sekularistai džihadista, odnosno konzervativaca.Tu nametnutu i izmišljenu međuprazninupopunjavaju, recimo, običnimuslimani bošnjačke, albanske ili romskenacionalnosti, koji pripadaju zagrebačkomdžematu kao i pisac ovih redaka.Nisu ni džihadisti ni sekularisti, oni sujednostavno muslimani. Treba reći daoni koji redovno održavaju svoje vjerskeobaveze i podnose sve muke svakodnevnogživota, uopće nisu zbunjeni kada je upitanju nacionalni identitet. Njima nećebiti problem reći – ja sam Bošnjak, Albanacili Rom, ali prije svega musliman.Uostalom, za ovu priču pitanje nacionalnostije manje važna stvar. Kada danasna Zapadu javno kažete da ste muslimani kada to potvrdite svojim načinom života– jednostavno nakon nekog vremenanemate što izgubiti. Umah će se naći grupaonih koji će vas poprijeko gledati kaonazadnog i čudnog. Umah će vam bitinedostupna neka radna mjesta, odmah ćevam postavljati pregršt pitanja nakon kojihćete morati objašnjavati zašto se muslimanišiiti u Iranu bičuju, zašto se ženemuslimanke pokrivaju, da li je Poslanika.s. bio ženomrzac i da li je volio snubitidjevojčice. Nadalje, što znači džihad izašto se muslimani po autobusima raznoseu zrak, zašto muslimani mogu imativiše žena, a ti imaš samo jednu, zašto volimodeve više od sobova, nargile umjestofilter cigareta, da li vam je ćuna obrezanado kraja ili samo do pola, zašto peremostražnjice kada ih je dovoljno obrisatimekanim i kvalitetnim Paloma wcpapirom. Neprestano ćemo slušati rafalepredrasuda i frustracija koje uporno proizvodiuplašeni Zapad. Musliman koji uspijesve ovo saburli izdržati i održati svojuvjeru živom zaista više nema što izgubiti.Što ne bi bio i Bošnjak, Albanac iRom kada mogu biti musliman? Što mimogu, kada biti muslimanom možeuključivati sve moguće negativne konotacije?Ma, ništa nam ne mogu jer nas popravilu demokratičnosti moraju prihvatiti.Nemaju izbora, ali mi moramo osaburitite bez imalo mržnje i izolacionizma,po pravilu islama, prihvatiti i njih, poštivatiih, ne zadirati u njihovu vjeru ili nevjeru.Rekli bi sekularisti skulirati se i neloviti ribe u mutnom. Na kraju, a to je idokazano, kada shvate da je islam porukamira i ljubavi, većina počinje cijeniti muslimanai njegovu predanost vjeri i JednomBogu.S druge strane sekularist je u ozbiljnimproblemima. On bi želio biti nevidljiv,ne bi želio da ga netko smatra drukčijimi boji se svih onih predrasuda kojezapadnjaci, posredstvom medija, gajeprema muslimanima. Boji se poput oneispirsane djevojke, s golim pupkom, stangicom i poslovnim mobitelom kadaugleda, recimo, vehabiju. Boji se i boji.Jede ga strah, uvuče mu se u polove stražnjicepoput loše skrojene tangice. Bojise i zapadnjaka i muslimana, tuži se i najedne i na druge. Ne zna kuda bi. Eto, nekebudale sruše tornjeve u Americi i sekularistna Zapadu, koji se do sadauspješno skrivao u masi, odjednom jeoznačen kao musliman džihadist, jer, paranojai manija ne razlikuje nijanse. Svikoji su druge boje kože i čudnih imenapostaju sumnjivi. I što tada? Nema mrakau koji se može sakriti, jer svijetli kaoiračka neonska reklama ili radioaktivnimaterijal iz nekog skrivenog arapskognuklearnog postrojenja. Tada sekularistpočinje pričati svakojake gluposti, jer serazočarao ne u loše djelo zabludjelogmuslimana teroriste, nego u islam. Tadaprodubljuje svoje gađenje prema svemušto je sveto u islamu i zagovara islamskipreporod na osnovama prerade Kur'anaČasnog.Uzalud mu i to, jer svejedno nemapomoći kada vlada paranoja, a represivniaparat, koji se počesto krije iza demokracije,počne vaditi svoje pendreke i tučepo stražnjici Hanu hanumu bez tangice ionu s tangicom. Ozljede su istog intenziteta,međutim, manje boli biljčicu koja jerasla na njivi islama. Reći ćemo da je utakvoj situaciji jedini preostali način borbeonaj koji vodimo znanjem o našoj kulturii vjeri. Ne daj Bože da ga vodimoeksplozivnim napravama ili puškama.Da bi razbili brojne predrasude činimo toupornom prezentacijom islamske kulture.Kada svi frontovi budu probijeni, kadasva naša uporišta budu srušena ostajenam kao zaštita bogato kulturno naslijeđena koje se možemo pozvati, kao i lijepiislamski odnos prema svakom živombiću. Ovdje sekularisti potpuno zakazuju,jer onaj koji se uporno želi asimiliratiili ljepše rečeno “utopiti” u sredinu, nećemoći u obranu koristiti bogate islamskekulturne resurse, upravo zato što ih višene baštini. A što to dijeli Bošnjake od Srbai Hrvata u Bosni? Zar to nije upravobogata islamska kultura koja se živi pomuslimanskim kućama, a ne kao suvenirdrži u vitrinama. Na kraju treba reći da jepodjela na džihadiste i one sekularne muslimanene samo netočna klasifikacijaummeta već potpuna budalaština. Ustvrditćemo sasvim suprotno, da postoje onisekularni (tradicijski pripadaju islamu,ali ne poštuju osnove postulate vjere kojisu nepromjenjivi do Sudnjeg dana) i onikoji su muslimani bez obzira na pravce ipodvrste. Zapad je davno odvojio Crkvuod države, vjersko od svjetovnog, a mićemo shodno tome odvojiti muslimaneod sekularista i, nadamo se, ne spajatipod isti nazivnik nespojivo. Ako netkoželi biti sekularan - bujrum, slobodna muje volja i to ne po demokratskom pravuZapada, nego po principima Allahovevolje koja je svakom čovjeku dala pravoizbora i u njega ne zadire. Onaj tko topravo prekrši i mimo Allaha ukida čovjekovopravo na izbor, taj je zabludio ili nezna što je islam. U islamu nema prisile.Ako sekularist želi postati muslimanom,mašallah, ali prije toga mora napustititzv. šejtanov sunnet i prihvatiti neke odgovornosti,koje nosi vjerovanje u Allahadž.š. Da bi se mogao smatrati muslimanomne uzima se od islama samo onolikokoliko ti odgovara već onoliko koliko tije propisano. Treba dodati da nisu ni svisekularisti isti. Najopasniji među njimasu intelektualci koji promišljaju svoj sekularizami od njega rade životno uvjerenjeili znanost, da ne kažemo zasebnureligioznost. Oni običniji, svjesni su svojegpada u sekularno, ali to i priznaju ineće poput nekih intelektualaca čitatiKur'an i hadise da bi im našli greške i rupe.Imamo, dakle, sekulariste posvađanes Bogom i one posvađane sa samim sobom.Međutim, možemo se bez obzira narazlike voljeti, jer muslimansko srce volicijeli svijet – od Melbourna do New Yorka,od Južnog do Sjevernog pola, od sekularnogdo bipolarnog. Voli katedralu uZagrebu jer u nju idu oni koji poštuju ivole Isu Pejgambera, voli sinagogu u Parizu,jer u nju idu oni koji vjeruju u JednogBoga. Volimo mi cijeli od Allahastvoreni svijet kao što ga je volio naš PoslanikMuhammed, neka je Allahov blagoslovna njega i njegov ummet. A naposeban način, mi bosanski muslimani,volimo svoje hanume. Volimo im u polumrakušaputati sve redom hairli stvari,preselivši ispod ašikli pendžera u toplusobu, na njivu. Jer, kada bosanski muslimanšerijatski liježe uz svoju hairli hanumu,da bi zaorao njivom ljubavi, uz Bismillunaravno, ne postaje sekularan, ontada postaje onaj koji putuje sa Zapadaravno u bračni džennet. Pa vi birajte. q

ZANIMLJIVOSTIU Dubaiju svečano otvoren najviši neboder na svijetuBurj al Khalifa4. siječnja 2010. godine u Dubaiju jeotvoren najviši toranj na svijetu, superneboderod čelika i stakla visine čak 828metara. Svečanom inauguracijom nebodera,kojoj je prisustvovalo više od60.000 uzvanika i novinara iz cijelog svijeta,Arapi se po prvi put nakon 1311. godinemogu pohvaliti najvišim zdanjem nasvijetu. Burj Dubai ili Burj al Khalifa jepodignut između mora i pustinje kao arhitektonskočudo vidljivo u krugu od 100klometara. Na njegovu 124. katu nalazi sevidikovac s kojega se pruža pogled čak naIran. Neboder je težak oko 500.000 tona,a u njegovu gradnju utrošeno je 330.000m³ betona i 31.400 tona čeličnih šipki.Neboder ima 120.000 m² stakala i 45.000m² panela od aluminija i nehrđajućeg čelika.Ima 169 katova, te više od 500.000m² površine za urede i 1.044 stana. Stanovise nalaze između 19. i 108. kata, a njihovaje cijena između 740.000 i 12,3 milijunaeura. Uredi su raspoređeni na 49katova. Očekuje se da će u Burj al Khalifiživjeti više od 12.000 ljudi.Kao inspiracija za tlocrt nebodera poslužilaje biljka himenokalis koja je vrloraširena u Dubaiju. Jedna od specifičnostigrađevine je i asimetrični oblik tornja, zahvaljujućikojem se blokiraju snažniudarci vjetra. Tijekom dana toranj se moženagnuti za metar, a predviđeno je da semaksimalno nagne za 1,82 metra. Burj alKhalifa ima ukupno 57 liftova, od kojihsvaki može primiti 25 ljudi do visine od504 metra, odnosno do 138. kata. U slučajuda netko želi pješačiti do vrha tornjamora svladati 3.000 stepenica. Na 158.katu nebodera nalazi se džamija. Zgradase može pohvaliti i s dva bazena na otvorenome:jedan se nalazi na 43., a drugi na76. katu, odnosno na visini od 153 metra.Na 38. i 39. katu smješten je elegantni hotel“Armani” sa 160 soba i apartmana,wellness centarom, dva restorana i noćnimklubom. Hotel je dizajnirao poznatitalijanski modni kreator Giorgio Armani.Mediji su objavili vrlo različite cijenekoštanja nebodera – od 1,6 do 4,1 milijardedolara (u svakom slučaju ogromaniznos). U njegovu gradnju bilo je uključenomnogo izvođača iz cijeloga svijeta,uključujući korejski “Samsung”, belgijski“Besix”, emiratski “Arabtec” i američki“Turner”. Organizacije za zaštituNajviši neboder na svijetuljudskih prava u više su navrata prosvjedovalezbog “robovskog rada”. Naime,većina radnika bili su imigranti iz Pakistana,Indije i Bangladeša, čije su se nadnicekretale oko pet dolara na dan. Niekologisti nisu mirno promatrali kako seu Dubaiju podiže divovski neboder. Onisu optužili investitore i projektante zboggolemog utroška energije. Primjerice,rashladni sustav Burj al Khalife ekvivalentanje topljenju 12.500 tona leda dnevno,što iziskuje potrošnju milijuna litaradesalinizirane vode. U doba ekološkeosviještenosti nije nevažno spomenuti daDubai već ima najveći ugljični otisak poglavi stanovnika.“Toranj je globalna ikona. On predstavljaupornost i optimizam Dubaija kaoistinskog svjetskog grada. Istodobno, toje moćan simbol cjelokupnog arapskogsvijeta”, rekao je Mohammed Alabbar,čelni čovjek “Emaar Properties”, glavnoginvestitora Burj al Khalife. Spektakularnineboder je simbol moći šeikaMohammeda bin Rashida, 62-godišnjegvladara Dubaija, najvećeg grada UjedinjenihArapskih Emirata. Idejni autor togsupernebodera je poznati američki arhitektAdrian Smith, dok je projektantskatvrtka “Skidmore, Owings i Merill” izChicaga. Gradnja nebodera počela je2004. godine, a trebala je biti gotova do2008. Naime, kada je prije šest godinapočela gradnja, Dubai je bio jedan odnajprosperitetnijih gradova na svijetu.Međutim, u međuvremenu je gospodarskakriza teško pogodila i Dubai. Cijenenekretnina su pale za pola od ljeta 2008.,a sam investitor “Emaar Properties” priznaoje da ima gubitke od 350 milijunadolara u drugom tromjesječju 2009. godine.Posljednjih mjeseci ubrzani su radovikako bi se neboder što prije otvorioi tako počeo vraćati investicije.Rast i razvoj Dubaija je svjetski fenomen.Od malog i siromašnog pustinjskoggrada postao je međunarodno središte zapreko dva milijuna ljudi iz oblasti turizma,medija, financija, obrazovanja, trgovine,tržišta nekretninama, sporta, zabavneindustrije i tehnologije. Dubai je i mjestogdje su poduzeti najodvažniji svjetskiprojekti civilnog inženjeringa. Burj alKhalifa je centralni element divovskogprojekta od 20 milijardi dolara – nove četvrti“Downtown Burj Dubai”, kojauključuje 30.000 stanova i najveći trgovačkicentar na svijetu. Svakako trebapodsjetiti na dosadašnje najveće arhitektonskepoduhvate u ovome gradu: umjetniarhipelag u obliku palme Palm Jumeirai njegove rezidencijalne otoke, supermodernisustav gradskog prijevoza DubaiMetro, luksuzne hotele Burj al Arab iAtlantis te poslovni distrikt Dubai Marina.U izgradnji su Laguna, Dubailand iDubai Riva.Superneboder Burj al Khalifa jedan jeod najvećih simbola moći šeika Mohammedabin Rashida, a 4. siječnja izabran jeza svečano otvorenje nebodera jer se poklapas četvrtom godišnjicom šeikoveinauguracije za vladara Dubaija. Istodobno,Mohammed bin Rashid je premijerUjedinjenih Arapskih Emirata. Pohađaoje arapske škole u Dubaiju, a kao mladićje neko vrijeme proveo u Velikoj Britaniji,gdje je usavršio engleski jezik. Imadvije žene i 19 djece (osam sinova i 11kćeri). Njegova druga žena je princezaHaya, kći pokojnog jordanskog kraljaHuseina i polusestra kralja Abdulaha II.Šeik Mohammed poznat je diljem svijetapo svojim projektima u Dubaiju, a uislamskom svijetu po svojem humanitarnomradu, posebice u kampanji čiji je ciljomogućiti obrazovanje milijunima siromašnedjece. qPripremio: Ismet Isaković99JOURNAL

Z A G R E B A Č K A D Ž A M I J AFOTO: PATRIK MACEK • WWW.PATRIK-MACEK.COM