NA ANGELINE JOLIE DVIJE DUHOVNO-INTELEKTUALNI STVARANJE

KOL’KO NAS, BA, IMA!?A GDJE SMO MI?INTERVJU: DŽEVAD HODŽIĆMILANOVIĆ NE ŽELI BITI TUTOR, ALI…NA TRAGU FILMA ANGELINE JOLIEDVIJE NEPOMIRLJIVE PARADIGME?DUHOVNO-INTELEKTUALNI WELLNESSSTVARANJE I PRIRODA ČOVJEKA

UVODNIKUvodna riječKol’ko nas, ba, ima!?Jeste li znali da je popis stanovništva u Indiji pokazao da više kućanstavaima telefon nego WC? Prema podacima Državne agencijeza statistiku, 47% indijskih kućanstava ima WC, a 63% posjedujetelefon, uglavnom mobilni. Posebno su kritične tri najnerazvijenijeindijske regije – Jharkhand, Orisse i Biharu, u kojima između 75-77%stanovništva nema kupatilo i toalet. “Obavljanje nužde na otvorenomje veliki problem jer to radi gotovo polovica stanovništva. To jeposljedica kulturnih i tradicionalnih običaja, kao i nedostatak obrazovanja”,rekao je službenik zadužen za popis novinarima, kojima jetaj podatak bio posebno zanimljiv i indikativan. Popis je pokazao dase indijska telekomunikacijska revolucija brzo raširila kroz društvo,dok su glavni proizvodi neophodni za očuvanje zdravlja i održavanjehigijene i dalje rijetkost. I pored toga, samo 3% domova imaju računalas pristupom internetu. Nadalje, popisom je utvrđeno da 30%kućanstava nema struju, a 36% vodu u kući, pa je moraju donositiizvana, često i s udaljenih mjesta. Oko 63% Indijaca koristi štednjakena drva za kuhanje. Najpopularniji oblik zabave je gledanje TV-programa,pri čemu samo 47% kućanstava posjeduje televizor.Možda se pitate zašto su ti podaci toliko važni da se nađu napočetku uvodnog teksta “Preporodovog Journala”. Za bošnjačkunacionalnu manjinu vjerojatno previše nisu, ali su zanimljivi kaokomparacija ozbiljnosti pristupa popisu stanovništava i kućanstavau Hrvatskoj koji je održan prije skoro godinu dana, u travnju 2011.A on je za Bošnjake u RH bio izuzetno važan. Popis stanovništvau Indiji je također održan prošle godine – rezultati su obavljeni,predmet su brojnih analiza i podloga za strateško planiranje razvojaindijskog obrazovnog sustava, industrije i tko zna čega sve ne.Iako Indija ima čak oko 1,2 milijarde stanovnika i oko 330 milijunakućanstava, popis je uredno napravljen, a rezultati u primjerenomroku obrađeni i prezentirani javnosti. A kakva je situacija u Hrvatskoj,zemlji koja ima oko 300 puta manje stanovnika i barem 220puta manje kućanstava – i u kojoj su miševi počeli vršiti “statističkuobradu podataka”. Ne radi se o metafori, već o golim činjenicamakoji, između ostaloga, pokazuju odnos države Hrvatske – prijašnjei sadašnje vlasti – prema tako važnom projektu. Pođimo redom…Krajem svibnja 2011. Državni zavod za statistiku RH objavio jepreliminarne rezultate koji su pokazali da u Hrvatskoj živi oko 4,29milijuna stanovnika i malo više od 1,5 milijuna kućanstava. Tadaje ravnatelj DZS-a najavio da će konačni rezultati, koji će pokazativjersku, etničku, obrazovnu, demografsku i drugu strukturu (brojčlanova kućanstava, opremljenost stanova i slično), biti objavljenitokom sljedeće godine. Posebno je istaknuto da će nacionalna ivjerska struktura stanovništva, koja je politički najzanimljivija, bitiobjavljena u prvoj polovici 2012. godine. Već su tada hrvatski novinari,uspoređujući preliminarne rezultate s popisom birača iz siječnja2010. godine, iz drugog kruga predsjedničkih izbora, uočili značajnebrojčane nelogičnosti: država od 4,29 milijuna stanovnika ima čak4,09 milijuna birača. To znači da maloljetnika i osoba s oduzetomposlovnom sposobnošću ima samo 200.000, što je i na prvi pogledapsolutno netočan i nelogičan podatak. Pritom je u čak osam županijabroj birača veći od broja stanovnika. Bilo je potpuno jasno da subirački popisi nepouzdani i netočni ili, kako reče jedan novinar, “urasulu i potpunom kaosu”. O kakvim se problemima radi ne mali brojPREPORODOV JOURNAL 138pripadnika bošnjačke nacionalne manjine mogao je na svojoj kožiosjetiti prilikom prethodnih parlamentarnih izbora, kada nisu mogliglasati za svoga kandidata u XII manjinskoj izbornoj jedinici.Bošnjaci su, sigurni smo, grupacija stanovništva u Hrvatskoj kojas najvećim nestrpljenjem očekuje cjelovite rezultate popisa stanovništvaiz 2011., ponajviše stoga kako bi vidjeli koliko je (i da li je) smanjendebalans iz popisa od prije 10 godina: Bošnjaci (20.755) / “Muslimani”(19.677). A mogli bismo se itekako načekati, bez obzira štose prema Zakonu o popisu stanovništva svi prikupljeni statistički materijalimoraju obraditi i objaviti do kraja 2012. godine. Iako je velikopitanje, što ističu dobri poznavatelji materije, čemu i kome podacistari godinu i pol ili dvije uopće mogu služiti. Kao svojevrsna bombaodjeknuo je članak u riječkom “Novom listu” i nekoliko TV-prilogaobjavljenih tokom veljače 2012. o problemima s uskladištavanjempopisnih obrazaca i obradom podataka. Strukturnu analizu podatakaprošlogodišnjeg popisa stanovništva, koji je koštao oko 175 milijunakuna i odvijao se pod geslom “Jer zemlju čine ljudi”, ozbiljno ugrožavaju,bolje rečeno, grickaju – miševi. Ali, nisu oni jedini problemanalize popisa stanovništva, jednog od temeljnih dokumenata zasvaku državu, na osnovu kojega se planiraju različiti aspekti razvoja.Naime, obrada podataka, koja se obavlja u kasarni u Jastrebarskom(da li je moglo na nekom primjerenijem mjestu), teče,najblaže rečeno, usporeno. Posao obavlja 60-ak radnika ili sedamputa manje od potrebnog broja, pri čemu 41 radniku zadnjeg danaveljače istječe ugovor za rad na određeno vrijeme. Dakle, nakontog datuma za obradu popisnih podatak ostaje samo 20-ak radnika.Navodno, Državni zavod za statistiku “intenzivno radi” na zapošljavanjunovih 400 radnika kako bi se posao u zakonskom rokupriveo kraju. Zanimljivo je da su o manjku radne snage i potrebizapošljavanja većeg broja ljudi mediji pisali još u rujnu prošle godine,ali nikakvi konkretni koraci nisu napravljeni. Sada se najavljujeintenziviranje aktivnosti, a za izgubljeno vrijeme sigurno nitko nećeodgovarati. Osim malog broja zaposlenih, radnicima su u proteklomperiodu probleme stvarali neadekvatni radni uvjeti: nisketemperature u radnim prostorima zbog neispravnog centralnoggrijanja i najezda miševa u prostorijama gdje se čuva popisna dokumentacijaiz cijele zemlje. Kako bi se spriječilo “haračenje” ovihglodavaca po papirima na kojima je napisana “krvna slika države”,DZS redovno provodi “sve potrebne preventivne mjere dezinfekcije,dezinsekcije i deratizacije u objektu u Jastrebarskom”, kako jeistaknuto u jednom priopćenju.Da li su u pravu oni koji iz stanja u DZS-u i premalog broja ljudiangažiranih na obradi rezultata popisa stanovništva – najvažnijeg inajskupljeg statističkog projekta desetljeća – zaključuju da popisnirezultati zanimaju samo medije, a da država za njih uopće nije zainteresirana!?Neka za kraj ove postpopisne priče, za koju su Bošnjaciu RH, sigurni smo, itekako zainteresirani, posluže riječi jednogočito razočaranog čitatelja koji je na internet forumu napisaosljedeće: “Hrana za miševe – 175.000.000 kn; uvođenje OIB-a kojine služi ničemu – 110.000.000 kn; Mucalove p…darije – 5.000.000kn… Živjeti u ovakvoj močvari od države u kojoj je sve to moguće =neprocjenjivo!” Ovim riječima nikakav komentar nije potreban. qIsmet ISAKOVIĆ3

BOŠNJACI U HRVATSKOJProf. dr. sc. Zlatan Bajraktarević, paleontolog na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu uZagrebuOtac bi bio ponosan na meneU naše vrijeme, kroz Spielbergove filmove, prikazuje se znanstvenikekao nadljude koji mogu “probuditi” mezozojske gmazove.Trgovački marketi organiziraju Dane dinosaura. U potrazi za obrascimau popularnim znanstvenim časopisima, a zdvojna zbog onihzastarjelih koje u školama primjenjuju učitelji, našla sam u časopisu“Geo” ime prof. dr. sc. Zlatana Bajraktarevića, paleontologa na Geološko-paleontološkomzavodu Geološkog odsjeka Prirodoslovnomatematičkogfakulteta, na zagrebačkom Horvatovcu 102 a.Brijunski dinosaurU listopadu 2011. godine o Vama i suradnicima pisalo se kaoo timu koji na otočju Brijuni istražuju otiske stopa dinosaura.Naš projekt traje 20-ak godina i rezultat je uspješnog timskograda prvenstveno geologa – paleontologa sa stručnim voditeljimaNacionalnog parka “Brijuni”. Naši nacionalni parkovi, od kojih je 8nacionalnih i 11 parkova prirode, hrvatski su brand! Rezultate radapredstavit ćemo široj publici postavljanjem informativnih pločakoje na četiri svjetska jezika informiraju o povijesnim, arheološkimi prirodoslovnim vrijednostima i zanimljivostima NP “Brijuni”. Doprinosje to kvalitetnijem znanstvenom turizmu.Službeno ćemo ovoga proljeća u naravnoj veličini “otkriti”skulpturu dinosaura alusauridskog tipa, sličnog ‘popularnom’ mesojedudinosauru T-rexu. Uz njega je postavljeno i improviziranognijezdo s jajima. Na taj način bit će rekonstruiran i i posjetiocimaprikazan život na tom području od prije 125 do 130 milijuna godina.Prije dvije godine krenuo sam u realizaciju te ideje s asistentomA. Mezgom i suradnicima. Želja nam je oživjeti taj fenomen dragocjenihpaleontoloških nalaza otisaka stopa dinosaura koje je 1925.prvi uočio austrijski industrijalac Bachofen Echt, a kasnije nastaviliuspješna istraživanja ljudi od struke. Skulpturu je izradio poznatikipar prof. Stjepan Gračan, u mjerilima 4,40 m dužine i 2,70 m visine.Prvo od kiparske gline, dimenzija 80 cm, a potom od stiropora,u naravnoj veličini, uz angažman kiparice doc. Božice Matešić.Skulptura je izlivena i obojana u radionici plastičnih čamaca u Sv.Nedelji i postavljena na Velom Brijunu – Rt Pogledalo/Barban, u jesenprošle godine. Od vrle suradnice iz NP “Brijuni”, Mire Pavletić,profesorice arheologije, čujem da je “naš” dinosaur preživio svenedaće bure i zime, obzirom da je postavljen neposredno uz obalumora. Akademski slikar i scenograf prof. Z. Kauzlarić Atač se uzkonzultacije ilustratora B. Kržića i anatoma s Veterinarskog fakultetaprof. Z. Kozarića, pobrinuo da sve djeluje što prirodnije.Svoju ste organiziranost izbrusili u profesuri?Sustavnost se stekne u stalnim kontaktima s mladim ljudima:studentima i asistentima. Profesorski posao zahtjeva svakodnevno“peglanje”. Čar života, odnosno struke i jest u tome da ništa nijejednostavno, a taj feedback-kontakti s mladim ljudima – korigiračovjeka! “Nabijam” im profesorski tempo, iako ga možda osobnoniti sam ne mogu izdržati, ali ga anticipiram prema njihovim mogućnostima.Dok moji studenti poštuju moj trud, dobar sam učitelj.Za prirodne znanosti, kao i u drugim strukama, nužna je velikaProf. dr. sc. Zlatan Bajraktarevićustrajnost i radni kontinuitet. Moja mi je mentorica pokojna prof.Vanda Kochansky Devidé, akademkinja – druga žena akademik, nakonIvane Brlić Mažuranić – i nadaleko poznata paleontologinja podarilanajveći kompliment: “da se može pouzdati u mene”! Velikoje i zadovoljstvo i privilegija baviti se znanošću i raditi s mladim ljudima.Osjećate da s njima govorite istim ili barem sličnim jezikom.Nema starih i mladih profesora. Moram primijetiti da danas ima,kako u društvu, tako i po fakultetima, tzv. revolveraša – srećomsu u manjini – kojima smetaju stariji i iskusniji. Bitno je raditi nadobrim idejama – bez toga ništa.Tata mi je puno pružioSvoje podrijetlo ne možemo zanijekati, vidim na Vašem radnomstolu fotografiju Vašeg oca!Moj tata, Sulejman Bajraktarević (3.9.1896.-20.3.1977.) kojise rodio u Gornjem Vakufu, lijep je primjer darvinističkog principagledanja: jači su ostajali na zemlji, a nježniji, poput njega, išli naškolovanje. On je iz Bosne otišao kao šestogodišnjak u Istanbul kodstrica, suca. Omogućio mu je da završi gimnaziju, pa još i francuskikoledž St. Michel. Planirali su da nastavi studij orijentalnih jezika uParizu. Prvi svjetski rat ga je onemogućio. Otac se vraća u Bosnu,završava Trgovačku akademiju u Sarajevu. Kao mladi vojnik prevodis arapskog, turskog, francuskog, engleskog, njemačkog, ruskog,na frontovima od Galicije do Piave. Po završetku rata studira u Bečusvjetsku trgovinu i postaje uspješni biznismen. Od 1948. radiprvo kao kustos, a pri završetku radnog vijeka i kao rukovodilacOrijentalne zbirke u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnostiu Zagrebu. Od 1965. do 1969. radi i dalje honorarno. Bio je iputopisac, pjesnik i prepisivač Kur’ana. Umire u Zagrebu dočekavšida završim studije, oženim se, dobijem kćerku Maju. Ovaj sam razgovorza “Preporodov Journal” i shvatio kao sjećanje na njega. Smojoj majkom Zlatom, rođenom Zagrepčankom, dobio me kad jeveć bio u poznim godinama. Dvije sestre su starije od mene 14 i 18godina. Mlađa, Lela, nastavnica povijesti umjetnosti i likovnog živi4 PREPORODOV JOURNAL 138

BOŠNJACI U HRVATSKOJu Kanadi od 1966., a starija, Senka je umrla; predavala je njemačkijezik i glazbu i živjela u Travniku.Otac se brinuo da neće dočekati kraj mog školovanja. Nije bašrazumio moju strast prema sportu, ali me i u tome podržavao. Kadaje pročitao u novinama da sam 1964. godine postao prvak Zagrebaza srednjoškolce u veleslalomu, i to na posuđenim skijama,preko prijatelja Seada Đonlagića u Stuttgartu kupio mi je prave hokejke,CCM, i tako omogućio meni kao studentu treniranje i igranjehokeja u HK “Mladost” u tadašnjoj Prvoj jugo-ligi. Volio sam i volimsport. Njegova je dobra procjena bila i da ću kroz uporno treniranjespoznati kako gubiti, dobivati, a pri tome ostati fer. Donedavnosam vodio skijaške tečajeve po terenima Austrije, Italije. Na fakultetusam se sa svojim kolegama okušavao i u sveučilišnom veslanjuna Jarunu. Redovito skijam s obitelji i prijateljima, a teniski mečeviu parovima s prijateljima na Šalati i danas su “žestoki”.Jednom sam upitao oca: “Imponiraš mi u svemu, kojim si seti sportom bavio u Gornjem Vakufu?” Odgovorio je da su se dečkinadmetali na Vrbasu u “žabici” – bacanju plosnatog kamena popovršini vode. “Mogu misliti!”, ironično sam i nepravedno komentirao.Kada bi se s posla umoran vratio kući, otac bi me pozvao napartiju šaha. Gledam, klone mu glava od umora. “Tata, ti spavaš?”Ja sam sav bio u igri, a on je mehanički povlačio poteze. “Ne, sine,odmaram oči!” Tada nisam bio svjestan koliko je želio biti samnom. Izuzetan čovjek! U vrijeme kad je bio biznismen školovao jei dobar broj djece svojih rođaka i prijatelja, iako ga neki baš i nisubili dostojni.Ne volim nametati svoje mišljenje, uvijek nalazim s ljudima neštozajedničko. Naučio sam to od mog starog. Uputio me na riječ izBosne: sijedi! Valja otvoriti um i naći ćemo putove suradnje i razumijevanja.Nastojim, kao i on, biti u tome pravedan. Ništa ekstremnonije dobro. Otud sebe doživljavam kao kozmopolitu, Europejca,prirodoslovca. Kolege i prijatelji mi kažu da imam visoki pragtolerancije, no nisam baš indiferentan kada ga se pređe. Bio je takavi moj stari. Sjećam se njegovih istraživanja turskih dokumenatau Dubrovačkom arhivu. Putovali bismo vlakom do Rijeke, hvatalibrod MB “Partizanka” do Dubrovnika. Odsjeli bismo u Akademijinojvili Sorkočević na Lapadu. Tata bi prevodio turske dokumente,a ja sam uživao u kupanju na Dančama, plivalištu dubrovačkogkluba “Jug”. Bio sam mršavko, morao je ispuniti mamine naredbeda dijete dobro jede i oporavi se do početka škole. Bio sam željansvega: naranči, limuna, čokolade. Tata bi se i inače na razne načinesnalazio za novac, prodavali bismo tepihe itd. Patila bi mama jerje udovoljavao rodbini, prijateljima, djeci. Rekao bi: “Ako nekomenešto možeš pomoći, učini to! Stavi se u poziciju tog drugog, ondaprocijeni čovjeka!” Ljudi više nemaju vremena tako razmišljati.Duh kozmopolitizmaPREPORODOV JOURNAL 138Vaš amidža dr. Fehim Bajraktarević (1889. – 1970.) bio je filologi svjetski orijentalist.Predavao je orijentalistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu,doktorirao u Oxfordu, organizator svjetske orijentalistike. Njega,strogog i ironičnog i njegove supruge sjećam se za njihovih povratakas ljetovanja na Bledu. Razgovarao bi dugo s ocem o orijentalistici.Odabrao sam drugačije zanimanje, slobodnjak sam, kozmopoliti prirodoslovac. Nosim, vjerujem, posebnu tatinu toplinu. Alii majčinu upornost, njen odgoj. Otac joj se zvao Ferdinand Kuder,bila je vanbračno dijete. Ponosim se njenom borbom za mjesto podsuncem. Kad je navršila četiri godine moja se baka Lujsa udala zaMađara Tichya, šefa Zagrebačke željeznice. Po penzioniranju majčinogočuha, baka i on odselili su u Budimpeštu. Majka je pričala ovandalizmu sovjetske vojske 60-ih godina kada su tenkovima u Budimpeštizaorana groblja. Teško je ustvrditi razmještaj kostiju bakei djeda po tamošnjim crkvama. Ipak, sjećanja na roditelje, mene- njihovog neplaniranog sina – ispunjavaju toplinom, zahvalnošćui pijetetom.Moji su korijeni i bosanski i hrvatsko-zagrebački. Iz braka koji jebio iznad onog vremena, iz braka kojeg je grijala različitost i dubokaljubav, razumijevanje i istinska rodna ravnopravnost. Odlučio samprihvatiti ovaj razgovor za “Journal”, jer želim apokrifno afirmiratioca! Tata je imao sreću u životu da i pored neostvarene želje zaParizom otiđe na studij svjetske ekonomije u Beč. Tamo je stanovaokod poznate bečke obitelji Sommer s čijim potomcima i danasprijateljujem. Vrhunski su to znanstvenici koji su se bavili kemijom,radili u laboratoriju s Marie Curie. Prigrlili su mog oca. Sin, RolfSommer, završio je kemiju, doktorirao, radio godinama na Asuanskojbrani. Njegov sin Dieter, stariji je nešto od mene, također jegeolog, u ÖMV-u. Kada sam se upisao na studij odlazio sam k njimana studentsku praksu i prakticiranje njemačkog jezika. I moja kćerMaja koja je završila Pravni fakultet u Zagrebu, a poslijediplomskistudij u Grazu – Southeastern European Law odlazi u Beč k vršnjacimaiz obitelji Sommer.Rođen sam u rodilištu u Petrovoj bolnici, stanujem u Voćarskoj.Mama mi je pričala o odlascima očevoj rodbini u Gornji Vakuf. Srdačnobi bila dočekivana od muslimanskih žena, ipak, bila je za njih- inovjerka! Tata je radio prije rata u Tomašićevoj broj 8, zastupaonjemačku firmu “Meto-cyklop” i tada je sagradio modernu kuću uGornjem Vakufu, koja je još tamo. Kao predškolsko dijete išao bihs njim u Gornji Vakuf, no kasnije nisam. Poslije Drugog svjetskograta bilo nam je teško, tati je sve bilo oduzeto. Sačuvan je tek jedanstan i neke stvari. Prije samog početka rata sa svojim ortakom otacje bio pripremio veliki posao opločenja luka Port Said i Alexandriau Egiptu. Supruga Tajana je iz vodičke obitelji Čičin Šain. Po ocu jeDalmatinka, a po majci Nevenki Böhm, Goranka. Rado se sjećamkako je moj otac njenom ocu Šimi, profesoru Medicinskog fakultetau Zagrebu i predstojniku radiologije na “Rebru” na zgodan načinobjašnjavao porijeklo riječi Šain: od turskog šahin, što znači sokol.O europskim projektimaU tijeku je neka vrsta nove reforme studijskih grupa na Zagrebačkomsveučilištu?Nije lako udovoljiti zahtjevima svih fakulteta, tolikim različitimstrukama i ljudima, poštovati različite mentalitete, načine gledanja.Današnjeg rektora dr. Aleksu Bjeliša, mojeg prijatelja i kolegus PMF-a, poznam kao izuzetnog stručnjaka i vrsnog profesorateorijske fizike i poštena čovjeka. Bili smo zajedno u timu PMF-a,kao prodekani: on za znanost, a ja za nastavu. Nažalost, loša iskustvas tzv. bolonjskim načinom studiranja, da je i bacalaureat jošneprihvaćen na hrvatskom tržištu rada i ti će prvostupnici i dalje“morati” nastavljati studiranje.Mora se, zato, u ovim vremenima biti i dobar menadžer. Uzneizostavno poštenje! I opet se sjećam riječi svog oca: Valja naučitijezike u mjeri da se može misliti na njima, što je itekako važno dase mogu pratiti svjetska tehnološka zbivanja i iskustva. Umješnostje pronaći i dobiti međunarodne projekte. Primjera radi, kao suvoditeljmeđunarodnog znanstvenog projekta Swiss InternationalScience Foundation shvatio sam svu strogoću i zahtjevnost pri apliciranju.Stoga stalno učenje i usavršavanje jedini su pravi put. qEdina SMAJLAGIĆ5

BOŠNJACI U HRVATSKOJDruge Republike, najsvježije članice Europske unije. Posebno akose ta razglednica još može uokviriti u vedutu Zagrebačke džamije spokojom ahmedijom u pozadini.Opet o neprincipijelnostiZašto o ovome zborimo sada, u doba opreznog optimizma i inicijalnogpovjerenja u novu vlast koja treba zemlju izvući iz dubokoggliba u koji ga je, s dobrim dijelom krivice, gurnula bivša vlast. Prijemnogo godina, autor ovog teksta napisao je jedan drugi tekst ozamkama neprincipijelnosti one prastare, Tuđmanove vlasti koja jeza Hrvate u Bosni tražila status konstitutivnosti koji nitko nije nitidovodio u pitanje, tada kao niti sada, zahtijevala etno-teritorijalniprincip garancije ravnopravnosti, koji je nužno vodio u zlo etničkogčišćenja, odnosno genocida, ali i de facto status manjine kojoj ćeim moći, mimo državnih budžeta Bosne i Hercegovine udijeljivatinovčana sredstva za koješta, posred zemlje Bosne organiziratinjihove izlaske na izbore za hrvatski parlament i to bilo gdje i bezkontrole vlasti BiH. Istovremeno, taj isti Tuđman nije htio niti raspravljatio statusu manjine za Bošnjake u Hrvatskoj, već je 1997.godine, uz podršku tadašnjih srpskih i ostalih manjinskih zastupnika(među kojima, naravno, nije bilo Bošnjaka) u Saboru, isposlovaopromjene preambule Ustava iz koje su Bošnjaci i Slovenci brisani.Tuđmanovi parahistoriografski košmari otišli su s njime u grob,Bošnjaci su napokon priznati izmjenama Ustava i izbornih zakonaza vrijeme koalicijske vlasti 2000.-2003., a prvi izabrani Bošnjak uSaboru, Šemso Tanković čak je sklopio koalicijski ugovor s Vladompremijera Sanadera koji Bošnjacima nije donio ništa, osim uhljebljenjaveć spomenutog konzula i velike sramote tokom njegova dva zastupničkamandata. No, suštinski, u smislu reintegracije Bošnjaka uhrvatski javni život, nije se dogodilo ništa. Čekala se nova koalicijskavlast. Ona ista, čiji je prvi čovjek zamjerao sestrinskoj stranci u BiH daneravnopravno tretira Hrvate u toj zemlji, zato što je istakla svogakandidata, Hrvata Željka Komšića za člana Predsjedništva jer drugihargumenata za takvu optužbu nije bilo, osim pristajanja na idiotskuraspravu tko je legitiman Hrvat, a tko nije, za popunu mjesta u svimmogućim vladama u zemlji napaćenoj Daytonom. Naravno, bez RepublikeSrpske jer tamo takozvani legitimni Hrvati nemaju pretenzijana učešće u vlasti. Za Hrvate se tamo, naime, brine Milorad Dodik,pa, uz blagoslov najlegitimnijeg Hrvata, Dragana Čovića, sam postavlja,valjda HDZ-ovima legitimne, hrvatske kadrove po funkcijama umanjem entitetu, po vlastitoj diskreciji.Pri tome nije hrvatskim lijevim liberalima upala u oči sitnica dajedini pravi legitimni Hrvati, tj. dva HDZ-a, nikada i ničim nisu doveliu pitanje izborni model dok su njihovi kandidati pobjeđivali. Tekkada se SDP dosjetio jadu i kandidirao svoga Hrvata koji je po tom,dotada od legitimnih Hrvata neosporavanom, izbornom modelu,glatko postao član Predsjedništva, digla se sva larma legitimnihHrvata, uz prigodničarsko sekundiranje iz Zagreba, prvo od sestrinskogHDZ-a, a onda i od lijevoliberalnih kibicera. Znači, makar i urukavicama i diplomatski, što reče jedan liberalni Hrvat, Milanovićevaće vlada miješati se u unutrašnje stvari BiH jer joj to, eto dopuštanjezin Ustav pod firmom brige za Hrvate u rasejanju (dijaspori).To što se takve stvari kose s nekim odredbama međunarodnogprava, a posebno s činjenicom da BiH Hrvati nisu u rasejanju, a nitirasejani, već su konstitutivni narod u toj zemlji, ne brine previšeeuropsku Hrvatsku. No, inkluzija Bošnjaka na odgovorne pozicijeu zemlji, na temelju njihova relativnog učešća u stanovništvu, nepada joj na pamet. Baš principijelno, nema šta. qFaris NANIĆPREPORODOV JOURNAL 138Stanje u Islamskoj zajednici17. veljače 2012. u Zagrebu je održana sjednica Mešihata Islamskezajednice u Hrvatskoj, prva u tekućoj godini. Brojne točke Dnevnogreda uglavnom su se odnosile na izvješća o radu i aktivnostimaMešihata, Centra za halal certifikaciju, Vakufa-Zaklade, Islamske gimnazijei 15 Medžlisa na području RH.U Islamskoj zajednici u Hrvatskoj ima 4.531 obitelj, a članarinu jeplatilo 4.227 obitelji, što se može smatrati dosta uspješnim, s obziromda je prethodnih godina razlika između broja članova i broja plaćenihčlanarina bila puno nepovoljnija. U 2009. godini u kartotekama je bilo7.118 upisanih članova, ali nakon što je na Saboru usvojen novi Pravilniko članarini iz kartoteka su izbrisani svi oni koji su zadnju članarinuplatili 2006. godine. Takvih je bilo preko 3.000.Najviše članova ima Medžlis u Zagrebu (2.542), ali članarinu je platilosamo njih 950. Nakon Zagreba je Rijeka sa 645, Pula sa 566, doknajmanje ima Zadar 43 i Vinkovci 43. Prema blagajničkom izvješću tijekom2011. godine u Medžlisima je naplaćeno 1.601.163 kune članarine,što je nešto više nego prethodnih godina. Temeljem financijskog izvješćaMedžlisa konstatirano je da je njih 7 poslovalo s gubitkom, ali su tigubici pokriveni iz rezervnih fondova koji postoje pri svim Medžlisima.Prošle godine brak su zaključili 84 mladih, a imami su vjenčali 51par. Tijekom 2011. godine imami su zabilježili rađanje 283 djece u muslimanskimobiteljima, a od toga samo njima 103 imami su obavili akiku.Poseban problem u muslimanskim obiteljima predstavljaju imena novorođenedjece jer većina imena nije u skladu s islamskim odredbama.U prošloj godini umrlo je 288 muslimana i muslimanki. Pretežitiuzrok smrti su karcinom i infarkt. Od spomenutog broja umrlih njih 39nisu sahranjeni po šerijatskim propisima, a najviše njih su kremirani.Islam ne dopušta obred dženaze onima koji se spaljuju.U hrvatskim zatvorima nalazi se 169 muslimana na izdržavanjukazne. Velika većina osuđenika nisu iz Hrvatske nego iz okolnih zemalja,a većina njih su osuđeni zbog dilanja droge i sitnih lopovluka. Imamiu okviru dušobrižničkog plana obilaze osuđenike, a jednom mjesečnou Lepoglavi se klanja i džuma-namaz.Na hadž je 2011. godine u organizaciji Mešihata putovalo 40 muslimankii muslimana, te još osam njih obavili su hadž u organizacijiIslamske zajednice u Makedoniji i Kosovu. Što se namaza u mesdžidimai džamijama tiče, zabrinjavajući je podatak da svega 1.561 muslimanobavlja džumu-namaz. To je tim više zabrinjavajuće jer ih višeklanja teraviju nego džumu.Stanje vjeronauka u Hrvatskoj, u školama i mektebima, nije dobro.Školski vjeronauk pohađa 2.947 učenika, a u mektebima 1.410,što sveukupno iznosi 4.357 djece. U školama je u 2011. zabilježeno282 djece manje nego 2010. Iz izviješća se nije moglo zaključiti razlogovakvom padu, pogotovu što je prošle godine vjeronauk održavan u212 osnovnih i srednjih škola, te što je broj vjeroučenika u mektebimaveći nego 2010. godine.Nakon izvješća ravnatelja Islamske gimnazije konstatirano je da jepotrebno ulagati napore u upoznavanju učenika osmih razreda osnovnihškola o školskom programu i vršiti agresivniju promidžbu međunjima. Ove godine u osmim razredima u Hrvatskoj ima 313 učenika iučenica iz islamskih obitelji te se očekuje da će određeni broj nastavitiškolovanje u Islamskoj gimnaziji.U Islamskoj zajednici stalno su zaposlena 44 imama i muallime tedva umirovljena imama, od čega je njih 19 na platnoj listi Ministarstvaobrazovanja. Prosječna plaća imama i muallima iznosi 5.702 kune, štoje nešto veći iznos od prosječnih primanja u zemlji. U Mešihatu je stalnozaposleno šest osoba i dvoje u Centru za halal certifikaciju. UIslamskoj gimnaziji stalno ili honorarno radi 23 nastavnika i radnika,od kojih je 14 na plaći Ministarstva obrazovanja.Mešihat je potvrdio stajališta Povjerenstva na amandmane UstavaIslamske zajednice u BiH. Predsjedniku Sabora predloženo je dasazove proljetno zasjedanje Sabora IZ u Hrvatskoj 17.3.2012. i predlažeSaboru da raspiše izbore za predsjednika Mešihata za 9.6.2012. uZagrebu. Članovi Mešihata odlučili su da se Godišnja skupština Islamskezajednice u Hrvatskoj održi 14.4.2012. godine u Zagrebu. ČlanoviMešihata odgodili su usvajanje prijedloga budžeta za 2012. godinu,kako bi isti detaljno proučili i tek nakon toga usvojili. qIzvor: web-stranica Islamske zajednice u Hrvatskoj7

BOŠNJACI U HRVATSKOJIzložba “Martirij Srebrenice – Memento” (Pula, 31.01. – 07.02.2012.)Srebrenički genocid“Šesnaest i pol godina prošlo je od srebreničke tragedije – jednogod najvećih zločina i genocida 20. stoljeća, za vrijeme kojega jenaočigled čovječanstva prolivena nedužna krv 9.000 Bošnjaka, i tosamo zato što su bili muslimani”, rekao je Adamir Jerković, direktorArhiva Federacije Bosne i Hercegovine, na svečanom otvorenjuizložbe “Martirij Srebrenice – Memento” u Domu hrvatskih braniteljau Puli. Organizatori prigodne izložbe (od 31. siječnja do 7. veljače2012.) autora Edisa Mesihovića, na kojoj je fotografijama predstavljenastvarnost i povijest Srebrenice, bili su Državni arhiv FederacijeBiH, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Istarske županije, KUD“Bosna” Istarske županije i Matica hrvatska – ogranak Fažana.Obraćajući se uzvanicima i posjetiteljima izložbe pulski gradonačelnikBoris Miletić izrazio je zadovoljstvo da je Pula domaćinizložbe, grad u kojem se već desetljećima njeguje međusobno uvažavanje,poštovanje različitosti i razumijevanje. “To su univerzalnevrijednosti po kojima grad Pula može biti uzor mnogima. Činjenicaje da čovjek zna učiniti teška djela, ali je veličina čovjek upravo uoprostu i treba smoči snage i oprostiti, praštati se mora ali ne izaboraviti. Izražavamo suosjećanje žrtvama i onima koji su ostaliiza njih i reći samo ne ponovilo se”, rekao je pulski gradonačelnik.Naočigled čovječanstva prolivena nedužna krv“U svega nekoliko dana u julu 1995. godine u Srebrenici je nadivljački način ubijeno skoro 9.000 Bošnjaka. Zločin planetarnihrazmjera koji moramo, nažalost, da dokazujemo i danas, iako jesvakom na ovoj planeti potpuno jasno što se dogodilo, tko je krivi zašto je kriv. Srebrenica je zapravo vrh spirale zla koja je započelaimplementacijom velikosrpskog projekta čiji su korijeni staristoljeće i pol i, nažalost, oživotvoreni u Republici Srpskoj. Zločin uSrebrenici, za koji je Međunarodni sud pravde u Haagu rekao da jegenocid, biće opomena za sve slobodoljubive ljude u Bosni i Hercegovinii svijetu što se može dogoditi kada se dozvoli zločincimada pričaju o slobodi, pravdi i pravu, i kada ih se ne spriječi u suludojnakani da uređuju svijet po svojim običajima i svojim zakonimarata. Glavni dželat tog strašnog zločina u Bosni i Hercegovini, kaoi u Republici Hrvatskoj, đeneral Ratko Mladić je uhapšen i nalazise u Haagu gdje mu se sudi. Iako znamo da je tadašnji cijeli srpskisistem zapravo kriv za zločin u BiH i Srebrenici, moramo se, živećiu nepravednom svijetu, zadovoljiti da su odgovorni tek pojedinci iztog establišmenta.Ali, želim ovdje reći, da je presudom Međunarodnog sudapravde u Den Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije trijumfovala,zapravo, nepravda. Oni koji su bili pozvani i nadležni dapresude po pravdi oglušili su se o zahtjev žrtve – Bosne i Hercegovine,koja je tražila sankcioniranje državnog terorizma Srbije i CrneGore. Možemo govoriti o civilizacijskom posrnuću, slomu morala ipotpunom kolapsu pravde. Ovom sramnom presudom afirmisan jei podstaknut najcrnji državni terorizam protiv malih naroda i sugeriranoje da će biti nagrađena državna otimačina, ponižavanje žrtava,poginulih i osakaćenih. Bojim se da je nakon ove presude datozeleno svjetlo budućim agresorima da slabijim tumače ovaj pojampo vlastitoj makijavelističkoj logici, koja podrazumijeva osvajanjeOtvorenje izložbe o srebreničkom genocidu u Puli(u sredini Adamir Jerković i Aziz ef. Hasanović)tuđih teritorija, mijenjanje granica, zatiranje malih naroda, uništavanjekulturnog i svakog drugog nasljeđa.Vi vidite da smo mi u Bosni i Hercegovini ponovno izloženi napadimastarog neprijatelja, koji sada drugim metodama pokušavauraditi ono što nije pošlo za rukom Karadžiću i Mladiću. Oni danastumače kako je Bosna i Hercegovina prosti zbir Federacije BiHi Republike Srpske, kako da je ona nastala udruživanjem entiteta,a ne obratno, pri čemu je zanemarena činjenica da je RepublikaSrpska nastala u ratu na krvi, teroru i genocidu i da je međunarodnazajednica nametnula daytonski sporazum kako bi spriječila daljaratna krvarenja. U Daytonu je prihvaćeno da se jedinstvena državapodijeli na dva entiteta udružena u suverenu cjelovitu Bosnu iHercegovinu. Mi znamo da u Republici Srpskoj čine sve da pokažusvijetu kako je Bosna i Hercegovina – ‘država invalid’, nemoćna dabilo što uradi. Nama je poznato da oni samo čekaju povoljnu prilikuda se svijet umori, pa da oni izvrše secesiju, a da se to dogodi potrebnoje da međunarodna zajednica ode iz Bosne i Hercegovine,na čemu oni insistiraju. Uz sve to su obezbijedili i politički podrškujedne hrvatske stranke koja se izdaje da radi u ime trećeg naroda, aradi, zapravo, za treći entitet. Mi u Bosni i Hercegovini, hvala Bogu,znamo da oni nisu ekskluzivni Hrvati, već da ima hrvatskih stranakakoji participiraju u Vladi Federacije BiH i rade punim kapacitetomda sačuvaju državu Bosnu i Hercegovinu. To nas ohrabruje jer smouvijek vjerovali da hrvatski narod, koliko god voli svoju RepublikuHrvatsku, toliko je u svom dobrom dijelu za nezavisnu državu Bosnui Hercegovinu.8 PREPORODOV JOURNAL 138

BOŠNJACI U HRVATSKOJZato treba još jedanput ponoviti: napadnuti smo od istog neprijatelja,borili smo se protiv njega, ratovali smo za jedan bolji ipravedniji sistem i suživot. O tome uostalom svjedoči otpor HOS-a,u čijim postrojbama su se rame uz rame borili Hrvati i Bošnjaci ikoji je priznat sastavnim dijelom Armije Republike BiH. Ali, moramda kažem da smo ponegdje u Oslobodilačkom ratu dovedeni u neočekivanesituacije, da su vjekovni prijatelji uperili oružje jedni nadruge. Na sreću, to nije dugo trajalo premda je nanijelo ogromnuštetu. Danas treba pošteno reći da je to bila naša najveća nesreća izkoje moramo izvlačiti pouke. Historija nas je naučila da naši narodiu Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj mogu zajedno hoditi,ali samo kao ravnopravni partneri i kao nezavisni međunarodnopriznati subjekti. Uostalom, svijetla povijest nas je naučila da smonajbolje rezultate polučivali onda kada smo dobro surađivali i kadanismo potpadali pod utjecaj nekih partikularnih interesa.Dragi prijatelji, svjedočili smo proteklih mjeseci, najprije u turskomgradu Bursi, pa u Kairu, Zadru, u Rijeci, Gospiću i, evo , danasu Puli, a tako ćemo činiti diljem svijeta. Jer, u Srebrenici i Vukovaru,kao i drugim bosanskim ili hrvatskim gradovima, Srbi su digli rukuna čovječanstvo. Ma koliko nam se činilo da je odmak vremenaučinio svoje, ipak zamah te ruke osjećamo i danas. Posebno mi uBosni i Hercegovini. Nakon gubitka Kosova, imperijalni apetit Beogradaprema Bosni i Hercegovini snažniji je no ikada. Oni žele dase namire za izgubljene teritorije. To dakako u Bosni i Hercegovininikada neće proći. Ako smo mogli preživjeti Otomansku imperijui biti tretirani kao jedna cjelina ili ostati ‘Corpus separatum’ u Austro-ugarskojmonarhiji, zašto ne bismo mogli biti nezavisna država,kada gledajući u povijest imamo duži državno-pravni status odSrbije. To je naša sudbina i bolje bi bilo da shvate ovo što prijeneprijatelji BiH, jer Bosna neće pasti ni tiho ni šutke, već bi moglobiti mnogo bolnih jauka. I dopustite da kažem kako mi se ponekadčini da je sve ovo što se dogodilo u Srebrenici samo ružan san, alisvaki put srpsko skandiranje na nekoj fudbalskoj utakmici ili manifestaciji‘Nož – žica – Srebrenica’ podsjeti nas da fašizam stanujejoš uvijek tu među nama i da nisu umrli srpski imperijalni snovi. Nonajstrašnije u svemu jeste ipak to da se sve dogodilo pred licemsvijeta, koji je gledao direktan prijenos zločina iz svojih udobnih domova,a ništa nije učinio da zaustavi poplavu krvi. I zbog toga kolikagod bila odgovornost zločinaca koji su masakrirali nedužno stanovništvoSrebrenice tolika je i odgovornost međunarodne zajednice,Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, svih velikih sila. Niko tu nijeostao nedužan. Sjećajući se žrtava srpskog fašizma, mi ponavljamoda ne možemo zaboraviti ali i to da želimo živjeti i graditi jedan noviljepši i pravedniji svijet. Pozivam vas da pogledate ove fotografijeužasa kako Bosnu i Hercegovinu i Srebrenicu nikad iz pamćenja nebiste pustili”, poručio je Adamir Jerković.Srebrenica je zvijezda koja budi savjestDoc. dr. Aziz ef. Hasanović, Srebreničanin, zamjenik zagrebačkogmuftije Ševke ef. Omerbašića, te porečki i pulski biskup IvanMilovan pomolili su se s prisutnima i istaknuli važnost opraštanja.“Međutim, preduvjet za oprost te nastavak poticanja mira i tolerancijeje priznavanje krivnje”, dodao je Hasanović izražavajući žaljenjezbog toga što otvorenju izložbe nisu prisustvovali predstavnicipravoslavne vjeroispovijesti.“Naša vrijedna voditeljica me je najavila u nekakvoj dvostrukojulozi. Najavi me kao zamjenika muftije i predstavnika Islamskezajednice u Republici Hrvatskoj, ali isto tako i kao Srebreničaninakoji je od 38 muških glava izgubio 36. Svjestan sam da se obraćamPREPORODOV JOURNAL 138ovdje u Puli, gradu kulture i multikulture, tolerancije, uvažavanjai otvorenosti. U molitvi smo se prisjetili i onih Hrvata koji su poginulizajedno sa svojom subraćom Bošnjacima. Jedan je lani pokopan,a drugoga još nismo pronašli. Uvaženi biskup Milovan učinioje molitvu i na taj način, u ime svoje, ali i u ime Katoličke crkvepokazao kako se uvažava žrtva. No, bio bih još sretniji da se je večerasu ovom našem okruženu našao pravoslavni svećenik. Ali očitoda nemaju snage da se suoče sa istinom, a da bi bilo povjerenjemeđu ljudima mora se istini pogledati u oči bez obzira kakva onabila. Slažem s uvaženim gradonačelnikom da se praštati mora, jeronoliko koliko je čovjek spreman oprostiti drugom, toliko je Bogspreman oprostiti njemu. Za oprost ima jedan uvjet i taj se uvjetmora prihvatiti, a nažalost mi danas svjedočimo da oni koji su počinilikrivnju ne priznaju je i to je jedan od problema za normalani funkcionalan rad cijele države Bosne i Hercegovine, a poglavitoonih sredina poput Srebrenice gdje je počinjen genocid, a po pravuMeđunarodnog suda u Haagu u Srebrenici je bio genocid.Svi mi čelnici u vjerskim zajednicama, svi čelnici na različitimpozicijama i položajima, svi čimbenici, svi subjekti društva dužnismo raditi na promicanju mira, ljubavi i tolerancije svakako argumentirajućipovijesne činjenice koje ne smijemo skrivati poradinaše djece. Želimo i večeras s ovom izložbom – na čemu se zahvaljujemsvima koji su dali doprinos, na bilo koji način – želimo jasnoi glasno ovdje i sada, poručiti cijelom svijetu, ovdje iz ovog prelijepogistarskog grada Pule, da se nikada i nikome i nigdje ne dogodiSrebrenica. Zato smo mi ostali da živimo i naša je zadaća po Božjemodređenju da promičemo da se Srebrenica ne smije zaboraviti, alii da se Srebrenica nikome ne smije dogoditi. Ako ne pogledamoistini u oči i ako ne stavimo sve karte na stol i ako o njima ne budemoistinski i otvoreno razgovarali, bojim se da se opet negdje neponovi Srebrenica. Stoga vjerske, političke i sve vlasti dužne su dana tome rade i ovu večerašnju noć doživljavam u tome pravcu radai promicanja suživota, tolerancije i sjećanja na Srebrenicu, kojaje oličje genocida u 20. stoljeću na očigled čitavog čovječanstva,Europe i međunarodne zajednice. Srebrenica je zvijezda koja budisavjest. Zahtijevamo ljubav, jer srce vjernika samo njome može bitiispunjeno. U suprotnom on nije vjernik, bez obzira na to kako senazivao”, poručio je Hasanović.Putem fotografija popraćenih tekstovima izložba svjedoči ostrahotama kojima je bilo podvrgnuto stanovništvo u takozvanoj“zaštićenoj zoni” – muškarci, dječaci, žene, pa čak i trudnice. AutorEdis Mesihović dao je povijesni presjek ljeta 1995. godine, iza kojegasu ostale brojne masovne grobnice, mnoge od kojih još uvijeknisu otkrivene, te beskrajno mezarje u Potočarima. qAsim ČABARAVDIĆ9

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjige “Glavne teme Kur’ana” Fazlura RahmanaKur’anske temeEnes Karić, Hilmo Neimarlija i Zlatko HasanbegovićU Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine četvrtkom“Dr. Sulejman Mašović”, 16. veljače 2012. predstavljenaje knjiga prof. dr. Fazlura Rahmana “Glavne teme Kur’ana”. Knjigusu promovirali akademik prof. dr. Enes Karić, prof. dr. Hilmo Neimarlijai dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Prošle su 42 godine otkakoje Fazlur Rahman (1919.-1988.) napisao “Glavne teme Kur’ana”.Široj čitateljskoj publici na našim prostorima knjiga je predstavljenau drugoj polovici 2011. godine zahvaljujući prevoditeljskomangažmanu akademika Enesa Karića, te bosansko-hercegovačkimnakladnicima Centru za napredne studije i “El-Kalemu”.Tokom 20. stoljeća na zapadu je stasala generacija univerzitetskihprofesora za pamćenje, plejada muslimanskih i islamskih autora,koja je na jezicima tog dijela svijeta objavila djela epohalne važnostio Kur’anu, islamu i poslaniku Muhammedu, a.s. Među njima sunajznačajniji Seyyed Hossein Nasr, Muhammed Hamidullah, IsmailRagi Faruqi i Muhammad Naquib al-Attas. Na polju suvremeno koncipiranihislamskih studija u drugoj polovici 20. stoljeća njima se pridružujei Fazlur Rahman. Njegovi studenti i proučavatelji njegovogdjela odaju mu duboko priznanje za znanstveno “strogo” i lucidnomišljenje o važnim pitanjima islamske suvremenosti. Prema Rahmanovommišljenju, sunovrat muslimanskih društava začeo se u intelektualnomnaslijeđu islama, a ne počinje sa zapadnim prodorom umuslimanska društva do kojeg je došlo u 18. stoljeću. On smatra daje do propadanja, odnosno intelektualnog okoštavanja došlo iz nekolikorazloga. Prvo, zbog uklanjanja obrazovanja koje se temeljilona izvornom mišljenju i zamjene s obrazovanjem koje se temelji nakomentarima i natkomentarima. Drugo, zbog zatvaranja vrata kreativnom,neovisnom i emancipiranom mišljenju (idžtihad), te zasnivanjuislamskih metoda samo na slijepoj imitaciji (taklid).Fazlur Rahman je iznimno značajan muslimanski mislilac u drugojpolovici 20. stoljeća. Za života od nepunih 68 godina dao je velikoi zanimljivo naslijeđe iz islamskih studija obilježeno suvremenošću ukojem živimo. Osmislio je novu i svježu metodologiju čitanja, razumijevanjai tumačenja islamskih vrela i tradicije, koju je učinio sredstvomu proučavanju kako Božanskih izvora islama, tako i povijestiislamske vjere, kulture i civilizacije. Napisan je znatan broj knjiga iveliki broj eseja, enciklopedijskih priloga, studija i osvrta. Rijetko semože naći suvremeni muslimanski autor koji je tako jasno i uvjerljivimjezikom iznio uvjerljive stavove o islamskoj vjeri, kulturi i civilizaciji,te ponudio konzistentno razumijevanje njihove ukupne povijestiiz perspektive suvremenosti i modernosti. Osim toga, Fazlur Rahmanje bio profesor i mentor velikom broju studenata koji su pred njimdoktorirali na Univerzitetu u Chicagu. Oni su kasnije ostavili značajanznanstveni i intelektualni trag u zajednicama i institucijama gdje sudjelovali. Na primjer, jedan od nastavljača njegovih ideja u Bosni iHercegovini je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić.Fazlur Rahman se strastveno interesirao za sadržaj Kur’ana – njegoveideje, historijske navode, moralna i etička učenja. To su bile temekoje su poticale njegov znanstveni rad tokom posljednjeg desetljećanjegovog života. Generacije naučnika su se koristile njegovim pionirskimznanstvenim radom, preuzimajući pitanja koje je postavljaoi smjerove koje je zadao za nove destinacije. Do izučavanja Kur’anadošao je nakon što je znatan dio svoje karijere posvetio istraživanjumuslimanske filozofije i teologije kako bi se uhvatio u koštac s intelektualnomhistorijom islama. On smatra da pravilno razumijevanjeKur’ana zahtijeva poznavanje i razumijevanje socijalnog i historijskogkonteksta arapskog društva iz vremena Objave. Kur’an je objavljen uodređenom historijskom kontekstu i u određenoj kulturi, a čitalac ihmora poznavati kako bi stekao ispravno razumijevanje samog teksta.Središnje Fazlur Rahmanovo djelo o Kur’anu nosi naziv “Glavneteme Kur’ana” (“Major Themes of the Qur’an”), a objavljeno je 1980.godine. Knjiga pripada poznoj i najzrelijoj etapi njegovog spisateljstva.Nakon dugotrajnog rada na klasičnim komentarima Kur’ana i proučavanjamnogih metodoloških manjkavosti koju je raskrio u sistemskojfilozofskoj i ‘ilmu l-kalamskoj verziji tumačenja islama, shvatio je daKur’anu danas treba prići drugačije. Naime, i u ovome vremenu izvornostKur’ana može se kušati i dušom i srcem i umom. Fazlur Rahmanovje zahtjev da to činimo na temelju samog Kur’ana i detaljnog uvidau život Božjeg poslanika Muhammeda, a.s. To je, ukratko rečeno, smisaonjegovog zahtjeva za nasušnom potrebom uvijek svježeg kontekstualiziranjaKur’ana, pri čemu u knjizi obrađuje sljedećih osam glavnihtema: Bog, čovjek kao pojedinac, čovjek u društvu, priroda, poslanstvoi Objava, eshatologija, šejtan/sotona i zlo, te pojava/nastanak muslimanskezajednice. Pod glavnim temama Fazlur Rahman je imenovaoone najčešće, najfrekventnije teme u Kur’anu, pri čemu nije smatraoda u njemu ima nešto što je sporedno. Osim toga, u dodatku je obradiojoš dva poglavlja: “Vjersko stanje muslimanske zajednice u Mekki”i “Narod Knjige i raznolikost religija”.Fazlur Rahman smatra da je “Kur’anu dopušteno da govori o sebi”,te je iz tog razloga autor za tumačenjem (komentarima/tefsirima)posezao “samo kao nužnim za objedinjavanje ideja”. Vrijednostdjela “Glavne teme Kur’ana” je njegovo sintetičko bavljenje ključnimtemama. Autor je duboko uvjeren da je “sintetičko izlaganje jediniput da se čitatelju da izvorna aroma Kur’ana – Božje zapovjedi čovjeku”.Fazlur Rahman tematski organizira ajete, nudeći vlastito tumačenjesvakog od kur’anskih koncepata. Osjećao se obaveznim učinitiKur’an osnovom i izvorom svih muslimanskih učenja, posebno kadaje riječ o potvrđivanju reforme i društvene promjene. U ovom djelupokazuje sve karakteristične osobine jednog moderniste: vrednujeslobodu iznad hijerarhije i lokaliziranih veza, priključuje se znanstvenomnapretku i ekonomskom boljitku i, što je najvažnije, odbacujeideje prošlosti koje se ne slažu s pričom o progresu. qIsmet ISAKOVIĆ10 PREPORODOV JOURNAL 138

BOŠNJACI U HRVATSKOJProslava Dana nezavisnosti BiH u ZagrebuSmijeh za praznikPREPORODOV JOURNAL 138“Uloga života” u izvedbi teatarske grupe “Face” iz SarajevaU organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za grad Zagrebi Zagrebačku županiju u srijedu, 29. veljače 2012. u dvorani BNZ uZagrebu, povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine gostovalaje teatarska grupa “Face” iz Sarajeva, koja je odigrala predstavu“Uloga života”.U uvodnom dijelu svečanosti prisutnima se obratio prof. dr. SeadBerberović, predsjednik zagrebačkog ogranka BNZH. “Okupili smo sekako bismo obilježili važan datum iz naše novije historije: 1. ožujak1992. godine. Datum je to kada je narod Bosne i Hercegovine, nareferendumu, izglasao svoju nezavisnost u tadašnjoj SR Jugoslaviji.Tome je točno 20 godina. Na preporuku Arbitražne komisije Međunarodnekonferencije SR Jugoslavije u fazi disolucije bivše SFRJodržan je 1992. godine referendum o nezavisnost BiH. Provedbireferenduma prethodilo je usvajanje Deklaracije o nezavisnosti BiHu Skupštini ondašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.Pretpostavljam da se stariji sjećaju te dramatične sjednice koja jepotrajala do kasnih noćnih sati. Na njoj je tadašnji lider SDS-a, a današnjihaški zatvorenik, Radovan Karadžić otvoreno zaprijetio muslimanskomnarodu nestankom: ‘Nemojte da mislite da nećete odvestiBosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak,jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako ovdje buderat.’ Unatoč tim otvorenim prijetnjama, referendum o nezavisnostije proveden. Sve do javne objave, rezultati referenduma su bili neizvjesni.Naime, osim što je bio očekivani bojkot, na koji je Srpskademokratska stranka pozvala bosanske Srbe, neposredno prije referendumavodstvo tadašnje Hrvatske demokratske zajednice u Bosnii Hercegovini, po preporuci iz Zagreba, javno je počela iskazivatidvojbe oko pozivanja Hrvata na izjašnjavanje, a pod izlikom da nemagarancija za opstojnost Hrvata u novonastaloj državi BiH. Na sreću,te politikantske pokušaje, a koji su očito imali podlogu u podjeli BiH,osvijetlila je Katolička je crkva u Bosni i Hercegovini i neupitno podržalaodržavanje referenduma i apelirala na bosansko-hercegovačkeHrvate na odaziv”, rekao je prof. Berberović. Podsjetio je zahvaljujućitome 64% građana BiH pozitivno odgovorilo na referendumskopitanje koje je glasilo: “Jeste li za to da Bosna i Hercegovina budenezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda?”Komentirajući daljnji slijed povijesnih dramatičnih događanja uočii nakon referenduma o neovisnosti BiH, Berberović je rekao: “Prijetnje,međutim, Radovana Karadžića nisu bile isprazna retorika. Egzibicionistiiz SDS-a su postavili barikade na ulicama Sarajeva i uslijedioje krvavi i bespoštedni rat, agresija i sukob u kojem je ubijeno više od100.000 ljudi, od toga najveći broj civila. Više od milijun ljudi je raseljeno,a BiH je razorena. Sistematski je četiri godine uništavana i njenanajveća vrijednost: vjekovni suživot njenih stanovnika. Ratnim genocidomnepovratno je izmijenjena demografska struktura BiH, ali strašneprijetnje Radovana Karadžića izrečene za skupštinskom govornicom,na sreću, nisu se ostvarile. Danas je BiH samostalna, suverena i nezavisnadržava. Istina, u mnogim problemima. Kada s historijske distancedanas analiziramo te sudbonosne dane, bez dvojbe možemo zaključitida je održavanje referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine bilahistorijska i neizbježna nužnost. Alternativa je bila ostati u krajnjepodčinjenom položaju u krnjoj Jugoslaviji. Unatoč tome što je Vijećeministara Europske unije 6. travnja 1992. godine u Bruxellesu donijeloOdluku o međunarodnom priznanju Republike BiH, a Ujedinjeni narodi22. svibnja BiH primaju u Međunarodnu skupštinu, međunarodnazajednica još nije ispunila mnoge svoje obaveze prema Bosni i Hercegovini.Ovih dana obilježavaju Dan nezavisnosti BiH ne samo tamošnjigrađani, već i Bosanci i Hercegovci širom svijeta kojima je ona u srcu.Svima njima, svima nama ovdje prisutnima, u ime BNZ grada Zagrebai Zagrebačke županije, čestitke za taj veliki dan – Dan nezavisnosti!”,rekao je prof. Berberović.Smijehom protiv iskušenjaOsnivači sarajevske kazališne grupe “Face”, glumci Nela Đenisijević,Lana Stanišić i Mirza Mušija, predvođeni režiserkom MirelomTrepanić, predstavili su se zagrebačkim Bošnjacima komedijom“Uloga života”. Sadržaj ove urnebesne suvremene komedije govorio svojevrsnoj kazališnoj recesiji, o današnjoj situaciji u kazalištu,ali i situaciji iza scene. Pratimo dvije glumice i pisca koji u nemogućnostida se bave svojim poslom traže posao izvan svoje struke,pristaju na različite “biznise” koji počesto graniče s kriminalom inemoralom. Preispitujući svoju vokaciju, talente i karakter u svojevrsnukrizu dovode i svoje najdublje osjećaje i ljubav prema svojojobitelji. Okrutna utrka s licemjerjem svakodnevice nemilosrdnourušava i najveće vrijednosti. Iskrenim se smijehom, poručili suovi veseli i talentirani histrioni, može prevladati i najgore vrijeme inajteža iskušenja. Svojom su mladalačkom dinamikom na sat i polodmorili svoje zagrebačke domaćine i tako im na najljepši načinčestitali zajednički praznik – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.Nezavisna teatarska produkcija Udruženje Eksperimentalnagrupa “Face” djeluje pune tri godine. Radili su sljedeće predstave:“Bliže” (Patricka Marbera), autorski projekt “Brak ili mrak” (nagradaza najbolju glumicu, najbolju predstavu u cjelini i najbolji originalnikostim na srbijanskom “Trema festu” 2008.) i “Uloga života”(prema motivima Mirjane Bobić Mojsilović). Osim toga, napravili sui tri predstave za djecu, gdje su autori kompletnog teksta: “Osmijehje najbolji poklon”, “Prijateljstvo iznad svega” i “Princeza na zrnubibera” (nagrada za najbolju predstavu u cjelini na 1. SMIF festivaludječjih pozorišta, Sanski Most 2010.). qEdina SMAJLAGIĆ11

hrvatskaDobrodošli u EU: Hrvatska uvela sankcije SirijiDeficit veći od planiranog?Još nismo službeno ni postali dio Europske unije, a već igramo podiktatu najjačih igrača u toj asocijaciji. Dojam je to značajnog dijelajavnosti nakon što je INA prekinula svoja bušenja u Siriji kao hrvatskiprilog sankcijama EU toj zemlji. INA u Siriji sudjeluje u velikim istraživačkimi razradnim aktivnostima na bloku Hayan u središnjem dijeluzemlje. Istraživačke aktivnosti koje su započele 1998. završene su2007. godine, što je rezultiralo otkrićem šest plinskih, kondenzatnihi naftnih polja (Jihar, Al-Mahr, Palmyra, Jazal, Mustadira i Mazrur).Zbog sve kompliciranije situacije u toj nesretnoj zemlji INA injezina tvrtka za naftni servis “Crosco” morali su početkom veljače2012. povući svoje radnike radi sigurnosti. Preporuku za povlačenjesvih radnika koji nisu sirijski državljani dali su Amerikanci i EUjoš u studenom prošle godine, a do početka veljače ostalo je teknekoliko radnika iz Hrvatske na ovim bušotinama.Hrvatska Al-Assadu “pokazala mišiće”U tom trenutku još nije bila donesena odluka o povlačenju jersu u INA-i rekli da se radnici nalaze na lokacijama koje nisu izravnougrožene sukobima. Poručivali su da kontinuirano i na dnevnojbazi motre razvoj situacije u Siriji i da su sukladno tome spremniprilagoditi svoje daljnje korake. “U direktnom smo kontaktu s našimradnicima kojih je na našim postrojenjima ostalo tek nekoliko.Imali smo ih više od 100, ali smo ih postupno izvlačili prema potrebi.Zasad nije bilo potrebe za poduzimanjem izvanrednih mjera.Prilagođavamo se situaciji na terenu, a sigurnost naših radnika jeprioritet”, poručivali su iz INA-e. Naglasili su da se nekoliko radnika“Crosca”, koji ne rade, nalazi na sjevernom djelu Sirije na granici sTurskom, te da je i za njih razrađen plan izlaska iz zemlje u slučajupotrebe. To područje nije bilo u izravnoj opasnosti, kao ni ostalelokacije na kojima su bili radnici INA-e. Tada je također potvrđenokako postrojenja nisu bila ugrožena i da se proizvodnja nastavila.U medijima se potom pojavila informacija da se u Siriji dogodiooružani napad na radnike, zbog čega su evakuirani u Hrvatsku kako sene bi dogodio alžirski scenarij kada su Hrvati ubijeni na spavanju. No,iz INA-e su to demantirali poručujući da nije bilo ozbiljnih napada naINA-ine ili “Croscove” zaposlenike u Siriji. “Želimo ponovno istaknutida je sigurnost naših zaposlenika apsolutni prioritet. Stoga INA pažljivomotri razvoj događaja u Siriji te tome prilagođava svoje aktivnosti. Sobzirom na to da su se sigurnosni uvjeti u Siriji pogoršali, INA je krajemsiječnja odlučila povući većinu svojih zaposlenika. Navedeno je učinjenokako bi se minimizirali svi mogući sigurnosni rizici. Osim PredragaPremužića, ostali izvori spomenuti u medijima više nisu INA-ini zaposlenicite njihove izjave ne prikazuju trenutno stanje i smatramo damogu navesti na pogrešne zaključke vezane uz situaciju u Siriji i sigurnostnaših zaposlenika”, poručivali su tada iz INA-e.Naglasili su da nije bilo ozbiljnih napada na INA-ine ili “Croscove”zaposlenike u Siriji, već da je došlo do manjih incidenata, poputonog kada je ukradeno “Croscovo” vozilo, tijekom kojeg sigurnostINA-nih zaposlenika nije bila dovedena u pitanje. “INA-na proizvodnjaplina u Siriji i dalje je u tijeku i odvija se bez većih poteškoća.Glavninu proizvodnih aktivnosti preuzeli su lokalni djelatnici”,poručili su iz INA-e, te su dodali da je “INA spremna za donošenjedaljnjih odluka sukladno razvoju situacije u Siriji”.INA-na bušotina u SirijiProizvodnja se tako nastavila pomoću lokalnih radnika, iako su uINA-i bili svjesni da im situacija izmiče kontroli. No ne toliko zbog razvojanasilja: glavni problem INA-i postala je hrvatska Vlada koja je očitoodlučila da ne talasa te da prihvati bez imalo suzdržanosti sankcijeprotiv Assadovog režima, a što je uključivalo i prekid svih gospodarskihaktivnosti prema Siriji i u njoj. Tako je krajem veljače, poštujući Vladinuodluku o provođenju sankcija protiv Sirije, INA obavijestila sirijskunacionalnu naftnu kompaniju General Petroleum Company (GPC) dazbog nastupanja “više sile” privremeno napušta sve poslovne aktivnostiu toj zemlji. “Temeljem Odluke Vlade Zorana Milanovića, ali i ukupnesigurnosne situacije u Siriji, INA nije u mogućnosti nastaviti svojeredovne poslovne aktivnosti u Siriji zbog razloga koji su izvan kontrolekompanije. Stoga su se ispunili uvjeti predviđeni gore spomenutimUgovorima o proglašenju ‘više sile’, odnosno o privremenom obustavljanjusvih poslovnih aktivnosti u Siriji do daljnjeg, odnosno do prestankaokolnosti ‘više sile’”, stajalo je u priopćenju INA-e.Viša sila je pravni institut previđen ugovorom koji omogućujesuspenziju ili privremenu obustavu obveza i aktivnosti po ugovoruuslijed događaja koji su izvan kontrole ugovornih stranaka poputpoplave, potresa, pobune, nemira, ratnog stanja i slično. Pozivanjena višu silu je regularan mehanizam koji ne znači raskid ugovorai automatski izlazak iz projekta. Radi se o zaštitnom mehanizmuza ugovorne strane, ukoliko su nastupile nepredviđene okolnosti,kako bi se po proteku predmetnih okolnosti moglo nastaviti s izvršavanjemugovora bez štetnih posljedica po ugovorne strane.Dnevni gubitak 13,5 milijuna kunaS obzirom da je gotovo cjelokupna dobit INA-e, koja je u prošlojgodini iznosila dvije milijarde kuna, dolazila iz Sirije, u ovoj godinimogu se očekivati znatno slabiji poslovni rezultati. U INA-i paknaglašavaju da su u poslovnom planu “konzervativno” procijeniliprihode iz Sirije te da izostanak prihoda neće ugroziti realizacijudrugih planiranih investicijskih projekata za ovu godinu. “Sirija jejedan od INA-nih najznačajnijih projekata. No zbivanja u toj zemljiveć dulje vrijeme utječu na redovite poslovne aktivnosti i mogućnostnaplate naših potraživanja. Cilj je ove odluke očuvati INA-ina12 PREPORODOV JOURNAL 138

hrvatskaugovorna prava i obveze i u potpunosti se pridržavati Odluke Vlade”,poručio je predsjednik Uprave INA-e Zoltan Aldott.On je tih dana odgovarao medijima i na kretanje cijena goriva,jer su u veljači u Hrvatskoj u nekoliko navrata poskupila, a javnostje zanimalo da li će i povlačenje iz Sirije imati posljedice na cijene.“Nažalost, trend pokazuje da se cijena benzina povećava. Cijene naftesu trenutačno nestabilne i osim poslovnog, diktira ih i psihološkifaktor. Cijene nafte ovise i o mediteranskom tržištu, ali i o odnosukune prema dolaru”, kazao je Aldott, a što se tiče Sirije, jasno je rekaoda je INA bila dužna poštovati odluku Vlade o povlačenju iz tezemlje. “Vlada je odlučila primijeniti sankcije prema Siriji i mi smoodmah potvrdili da ćemo poštivati hrvatska i europska pravila. To jeza nas bila teška odluka”, rekao je Aldott. Naglasio je da INA nije moglasvoje aktivnosti u Siriji prepustiti drugima jer je “dužna poštivatine samo riječi, nego i duh sankcija”. Za sada je, kako je rekao Aldott,došlo samo do suspendiranja aktivnosti i proglašenja “više sile”, štone znači da se INA zauvijek misli povući iz Sirije. Ovo potonje Aldottje naglasio jer se već zadnjih godinu dana špekulira da INA planiraprodati svoja polja u Siriji. Koliko će zamrzavanje operacija u Sirijinaškoditi naftnoj kompaniji govore i riječi Aldotta, koji je kazao daINA već od rujna prošle godine ima poteškoća s ostvarivanjem prihodau toj zemlji. “S proglašenjem ‘više sile’ mi zadržavamo investicijeu tvornice, ali nećemo primati nikakve prihode”, zaključio je Aldott.Osim INA-e, mnoge kompanije sa zapada trpe goleme štete jer jeEU uvela sankcije Siriji. INA dnevno gubi 2,42 milijuna dolara (13,44milijuna kuna), jer je obustavila proizvodnju 22.000 barela nafte dnevno.Bez obzira na Aldottove riječi da se INA planira vratiti u Siriju čimse situacija smiri, pojavile su se špekulacije da će INA-i biti oduzetopravo na bušenje ukoliko Al-Assad ipak ostane na vlasti. No, dr. VlatkoCvrtila, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, smirujesituaciju jer iako je Hrvatska uvela sankcije Siriji, to ne znači nužno dasu INA-i zauvijek zatvorena vrata na tom tržištu. “Sirija je s INA-ompotpisala međunarodni ugovor i njegovo jednostrano raskidanje nosisa sobom određene penale. INA će se vratiti na naftna polja, prijeili kasnije”, rekao je Cvrtila i dodao da je ipak teško očekivati nakonsvih ovih zbivanja opstanak Assada na čelu zemlje. “Ne vjerujem da ćeAssad i dalje izdržati, smatram da će prije ili kasnije odstupiti te da ćese povesti razgovori između svih frakcija sirijskog društva, uključujući ipobunjenike. Ni najava State Departmenta da Sjedinjene Države nećenaoružavati sirijske pobunjenike ne znači napuštanje Slobodne sirijskevojske. Ni u drugim zemljama u kojima se razvijalo arapsko proljećeSAD nije aktivno sudjelovao jer nije htio otvarati prostor za optužbeda se miješa u unutrašnje stvari pojedinih zemalja. Slična je situacija iu Siriji. Procjene govore kako sirijski pobunjenici imaju otvorene kanaleopskrbe oružja kroz Tursku te im pomoć SAD-a nije neophodna, aWashington će diplomatskim putem raditi pritisak na Assadov režimi na taj način davati svoj doprinos. Ujedno, opasnost da bi dio oružjamogao završiti kod Al-Qa’ide doista je realna”, smatra Cvrtila.S druge strane, povjesničar i analitičar dr. Tvrtko Jakovina s Filozofskogfakulteta u Zagrebu smatra da situacija s INA-om nije baštoliko izvjesna. “Hrvatska će, pa tako i njezine tvrtke među kojima jei INA, dijeliti sudbinu ostalih zemalja EU koje su proglasile sankcije”,kaže Jakovina koji smatra da SAD ne želi naoružavati sirijske pobunjenikejer je potpora Rusije i Kine Assadovu režimu previše jaka. “Daje postojala želja za stvarnim rješenjem, uključili bi otpočetka Rusijujer je Sirija još prije 30-ak godina bila najveći saveznik Sovjetskog Savezana Bliskom istoku, a takav odnos s Moskvom i danas njeguje.Rusija i Kina vidjele su što se događa u drugim zemljama arapskogproljeća i imale su vremena razraditi taktiku kojom će nastupati kadase borbe preliju na Siriju”, zaključio je Jakovina.PREPORODOV JOURNAL 138Slavko Linić, ministar financijaSve u svemu, hrvatski interes je da što prije prestanu sukobi uSiriji i da se INA vrati svojim naftnim poljima. Za svaku godinu kojubi Assad ostao na vlasti INA bi u Siriji gubila gotovo pet milijardi kunaprihoda, po današnjim cijenama barela nafte od oko 110 dolara.Proračun manji za 3,4 milijarde kunaNekoliko dana prije odluke o prekidu bušenja, Hrvatski je sabors 82 glasa za, 41 protiv i jednim suzdržanim izglasao proračun za2012. godinu. Premijer Zoran Milanović je rekao da u Vladi računajuda je proračun manji od lanjskog za četiri milijarde kuna jeročekuju 600 milijuna kuna više bespovratnih sredstava iz programaEU. Ne računajući ta sredstva, državni će proračun za 2012. ipakbiti manji za 3,4 milijarde kuna u odnosu na godinu prije, a ne 4,6milijardi kuna kao što je Vlada u siječnju najavljivala u smjernicamana osnovu kojih se proračun i radio.Proračun je podržala većina klubova, odnosno potporu su uz vladajućukoaliciju dali SDSS i Klub nacionalnih manjina, dok su zastupniciHDSSB-a, HDZ-a i Hrvatski laburisti glasali protiv. Vlada je 76 oporbenihamandmana vrijednih nešto više od tri milijarde kuna odbila, au Sabor je uputila tri svoja, kao i prijedlog da se Hrvatskim vodamaosigura 10 milijuna kuna za vodoopskrbu Hrvatskog zagorja i 20 milijunaza regionalni vodovod istočne Slavonije. Proračunom se predviđajuprihodi u iznosu od oko 109 milijardi kuna, te rashodi od 118,8milijardi kuna. Prema novome proračunu većina korisnika raspolagatće s manje novca nego prošle godine, a među većim su gubitnicimaministarstva financija, zdravlja, poljoprivrede, prometa i obrazovanja.Vlada je odbila amandmane na Zakon o Poreznoj upravi koje supodnijeli Hrvatski laburisti i HDSSB-ov Boro Grubišić, a ministar financijaSlavko Linić je obrazložio da su oba neprihvatljiva. Većinom glasovaSabor je izglasao Zakon o poreznoj upravi i Zakon o prestankuvaženja Zakona o Financijskoj policiji te konačni prijedlog Zakona o posebnojmjeri naplate poreznog duga uzrokovanoga gospodarskom krizom.Time je uveden novi model naplate poreznog duga te se onimakoji su prošle godine kasnili s plaćanjem, a u mogućnosti su podmiritidug, omogućuje otpis kamata ako u roku od 30 dana taj dug podmire.Za one koji niti uz otpis kamata ne mogu platiti svoje dugove, sve neizvršeneobveze do 31. siječnja ove godine mogli bi refinancirati na rokod 36 mjeseci. Nakon toga svako neplaćanje poreza ili neizvršavanjadrugih obveza značit će blokadu i otvaranje stečaja.U svakom slučaju, proračun je takav kakav jeste, veći nego se uprvi mah činilo. Međutim, Vladina odluka o sankcijama Siriji moglabi utjecati na veći deficit nego što je planirano. qEdis FELIĆ13

hrvatskaPovodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaustŠoa akademijaDva dana prije ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog danasjećanja na holokaust njemački tjednik “Stern” objavio je anketuprema kojoj 21% građana u dobi od 18-29 godina nije svjesno da jeza vrijeme Drugog svjetskog rata Auschwitz bio logor za istrebljenjeŽidova niti da se nalazio na teritoriju susjedne države, Poljske. Tomese istovremeno pridružilo i priopćenje njemačkog Bundestagaprema kojem je petina građana antisemitski raspoložena. Velika jevjerojatnost da bi se i u drugim europskim državama provođenjemtakve ankete dobili slični rezultati, možda je jedina razlika u tome dali bi se oni odnosili samo na Židove ili bi i neki drugi etniciteti i rasemogle doći u pitanje. Drugi i drugačiji na europskom tlu uz svu proklamiranutoleranciju i demokraciju uvijek nalaze svoje oponente.Plamen antisemitizma i mržnje prema drugom uvijek tinja.Republika Hrvatska ove je godine Međunarodni dan sjećanjana holokaust, u spomen na 27. siječnja 1945. kada je Crvena armijaoslobodila najveći nacistički logor Auschwitz-Birkenau, obilježilavrlo jasnim istupima samog državnog vrha koji je pored osude holokaustai izražavanja pieteta prema žrtvama ponudio i određenariješenja koja se trebaju ugraditi u sustav obrazovanja, kako se tomoglo čuti na skupu “Poučavanje o holokaustu i sprječavanje zločinaprotiv čovječnosti”. Vodeći ljudi Ministarstva znanosti, obrazovanjai sporta, ministar Željko Jovanović, te Agencije za odgoj iobrazovanje, ravnatelj Vinko Filipović, najavili su izmjene kurikulumakako se “o holokaustu ne bi učilo samo u određenom razredu iodređenom predmetu, nego bi to trebao biti temeljni vrijednosnipristup na svim odgojno-obrazovnim razinama”. Ministrica kultureAndrea Zlatar Violić je također najavila da će MZOS-u predložiti dase u postojeće školske programe uključi i upoznavanje učenika sdjelima domaćih i stranih pisaca koji su pisali o holokaustu, poputImre Kertesza, Prime Levija do Ilije Jakovljevića, Slobodana Šnajderai Daše Drndić.Zlo holokaustaDvorana imena, Međunarodni centar Yad Vashem, JeruzalemNo, posebna pažnja javnosti povodom obilježavanja Međunarodnogdana sjećanja na holokaust bila je ove godine usmjerenana svečano otvorenje Šoa akademije (hebrejski naziv za holokaust,shoah – uništenje, katastrofa) održano u Židovskoj općini u Zagrebu.Prema riječima idejne začetnice projekta Sanje Zoričić Tabaković,predstavnice židovske nacionalne manjine u gradu Zagrebui potpredsjednice Židovske općine Zagreb, cilj Akademije je daedukacija o holokaustu bude stalna s nadom da će hrvatski školskisustav uključiti Akademiju u obrazovanje o holokaustu. Pored toga,Akademija će osim zla holokausta razmatrati i pitanja rasizma, ksenofobije,netolerancije i ljudskih prava te omogućiti da se većinaupozna s tim kako je biti manjina u nekome društvu.Namjera je Šoa akademije sagladati strahote Drugog svjetskograta sa stanovišta različitih znanstvenih disciplina: povijesti, povijestiumjetnosti, političke filozofije, pravo s posebnim naglaskomna ljudska prava, psihologije i propagande. Poseban značaj Šoaakademiji daje činjenica da su se oko ovog projekta okupili vrhunskihrvatski znanstvenici i stručnjaci koji većinom nisu židovskogporijekla: povjesničar i profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetuNeven Budak, profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskeumjetnosti Zlatan Gelb, povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević,psihologinja Mirjana Krizmanić, sociolog Renato Matić, filozofi profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Žarko Puhovskii predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić. Kakose očekuje, jednom mjesečno po jedan od predavača Šoa akademijeodržat će jednosatno predavanje, a tijekom godine biti ćeorganizirane dodatne radionice s različitim temama. PsihologinjaMirjana Krizmanić je ispred predavača istaknula da je cilj Akademijeobrazovati mlade u Hrvatskoj, koji gotovo ništa ne znaju o holokaustu,a ni o društvenom kontekstu u kojemu je nastao, i tako ihosposobiti da prepoznaju društvene skupine i procese u kojima semože uništiti jedan narod.Važno je istaknuti da je Šoa akademija nastavak dosadašnjihzalaganja Židovske općine Zagreb na implementaciji programa obrazovanjao holokaustu i ljudskim pravima koji se kontinuirano provodiod 2004. godine, a u kojem godišnje sudjeluje više od 3.000učenika osnovnih i srednjih škola te visokih učilišta iz Hrvatske,Slovenije i Austrije. Pored toga, Židovska općina Zagreb svake godineorganizira niz predavanja i okruglih stolova o temi holokaustakoji su jako dobro posjećeni što je znak da ljudi nisu ravnodušniprema ovojj temi. Edukaciju o holokaustu podržava i Ministarstvoznanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) koje u suradnji s Međunarodnimcentrom za istraživanje, dokumentaciju, obrazovanje i komemoracijuholokausta Yad Vashem u Jeruzalemu od 2005. provodiprogram stipendiranja nastavnika osnovnih i srednjih škola. Toje samo dio aktivnosti koje MZOS provodi o temama vezanim uzedukaciju o holokaustu, a kroz aktivno sudjelovanje u radu Radneskupine za međunarodnu suradnju u području obrazovanja, sjećanjai istraživanja o holokaustu. Radna skupina djeluje od 1998. idanas okuplja dvadeset i šest zemalja iz cijeloga svijeta, a Hrvatskaje njezina punopravna članica od 2005. godine.Posebnu potporu osnivanju Šoa akademije dao je predsjednikRH Ivo Josipović koji je naglasio nedostatnost postojećih udžbenikaiz kojih se ne može naučiti istina o Drugom svjetskom ratu, holokaustui Jasenovcu, te izrazio potporu izradi jednog takvog udžbenka.“Na nama je pak”, zaključio je, “da učinimo sve da se u Zagrebuizgradi sinagoga na mjestu na kojemu je ona i bila - u Praškoj ulici -kako bismo i time rekli da je zlo holokausta definitivno iza nas.” qSena KULENOVIĆ14 PREPORODOV JOURNAL 138

intervjuProf. dr. Dževad Hodžić, profesor etike i ahlaka na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu,govori o aktuelnim političkim pitanjima u BiH, važnosti međunacionalnog dijaloga, opasnostiekstremnih ideologija, odnosu Evrope prema BiH i Bošnjacima, mogućnosti secesije RepublikeSrpske, procesu sekularizacije i demokratskoj svijesti mladihNeprincipijelna evropskapolitika prema BiHRazgovarao: Bedrudin BRLJAVACDževad Hodžić je rođen 1960. godine u mjestu Pokrivenik u općiniRogatica. Osnovnu školu završio u Međeđi kod Višegrada 1975.godine, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1980. godine. Utoku svoga bogatog univerzitetskog života studirao je Islamski teološkifakultetu u Sarajevu i diplomirao 1986. godine. Također, završioje postdiplomski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevui magistrirao 2004. godine. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevudoktorirao je 2008. godine. Glavne oblasti naučnog interesovanja dr.Hodžića su Filozofija, Etika, Bioetika, Međureligijski dijalog, Religija idruštvo. Do sada je kao novinar, imam, nastavnik i profesor sudjelovaoje na više različitih međunarodnih skupova i naučnih konferencijau BiH, Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Makedoniji,Australiji i SAD. U različitim tiskanim i elektronskim medijima dao jeznačajan broj intervjua o pitanjima odnosa religije i društva. Do sadaje također objavio velik broj naučnih radova i knjiga na teme kaošto su islamska etika, Islamska zajednica, pojam odgovornosti, ahlak,zapadno etičko mišljenje, primijenjena etika, itd. Dr. Hožić je koautori glavni urednik enciklopedijskog “Atlasa islamskog svijeta”, koji je2004. godine izdalo Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH.Razgovor sa prof. dr. Dževad Hodžićem vođen je nedugo poslijeprihvaćanja Rezolucije od strane Evropskog parlamenta gdje su seprethodno vodile žustre debate vezano oko tzv. pitanja vehabizmau BiH, a na inicijativu i uz podršku parlamentarne izvjestiteljiceDoris Pack i holandskog evroposlanika Bastiana Beldera. U jednomdijelu intervjua, prof. Hodžić se dotiče i ovog pitanja koje je izazvalovelike rasprave kako u BiH, tako i u široj regiji zapadnog Balkana.Bez međunacionalnog dijaloga, alternativaje novi sukobiKako vjerovati u ideju demokratske Bosne i Hercegovine kadasu već godinama na djelu procesi etnonacionalne segregacije, pačak i aparthejda u nekim dijelovima u BiH?Neki negativni politički procesi zaista su na djelu već godinamau Bosni i Hercegovini. Možda se mogu nazvati i tako kako ste ih vinazvali. Mada mislim da bi to bilo preoštro i ne bi odgovaralo društvenojstvarnosti. Ali, u osnovi, vaše pitanje stoji. Temeljna ustavnopravnakonstelacija iz koje se generiraju takvi negativni političkiprocesi u Bosni i Hercegovini posljedica je nedopustivih političkih imoralnih kompromisa koje je u odnosu prema ovoj zemlji i njenojideji napravila Evropa i međunarodna zajednica. Ali, moramo vjerovatiu ideju demokratske i pluralne Bosne i Hercegovine, jer zatakvu ideju ne postoji razumna, prihvatljiva alternativa.PREPORODOV JOURNAL 138Prof. dr. Dževad HodžićKako je moguće surađivati i očekivati dijalog među etničkimgrupama u Bosni i Hercegovini dok i danas značajan broj Srbaslavi “svoje heroje”, koji su osuđeni za gnusne ratne zločine nasudu u Haagu?Da. To jeste veliki problem. Mada, u Bosni i Hercegovini, kakose to u političkom diskursu voli kazati, postoje tri različita pogledana rat u BiH, i, ruku na srce, svi slave svoje heroje, pa i one koji su,neki u većoj, neki u manjoj mjeri, počinili ratne zločine i za njihosuđeni. Ali, znam da zvuči paradoksalno, i u toj okolnosti moramonalaziti razlog, možda najozbiljniji, možda najurgentniji, da razgovaramo,da vodimo dijalog. Ako ne bude dijaloga, alternativa je ponovnisukobi. Samo, ja mislim da bosanskohercegovački društveni,15

intervjupolitički, pa i religijski dijalog moramo pokušati na nekim drugačijimosnovama, premisama, motivima i ciljevima do kojih ćemomožda lakše dospjeti, ako i kada uđemo u Evropsku uniju.Vjerujte li da se pitanje vehabizma u Bosni i Hercegovini previšepotencira kao velika sigurnosna prijetnja, dok u isto vrijeme skoronikako se ne spominje opasnost od raznoraznih četničkih, ustaškihi fašističkih organizacija koje slobodno egzistiraju širom zemlje?Da, vjerujem. I, još nešto. Iako ne mislim da bilo koju od opasnostikoje ste spomenuli ne treba podcjenjivati, također vjerujemda se sve prenaglašavaju. Ili, da budem možda i precizniji i da nekakoslojevitije postavim stvar. Koliko brzo uspijemo izaći iz ekonomskekrize, koliko brzo uspijemo riješiti socijalne nevolje mnogih ljudi,koliko brzo uspijemo uspostaviti pravne standarde i izgrađivatipravično društvo toliko brzo ćemo isušiti tlo na kojem bujaju manje-višesve ekstremne ideologije i ekstremistički pokreti i struje.Odnos Evrope i međunarodne zajedniceprema BiHKako komentarišete izjavu izvjestioca Evropskog parlamenta zaBiH Doris Pack na sastanku Spoljnopolitičkog komiteta (AFET), kojaje tražila da se u izvještaj unese poziv Islamskoj zajednici BiH da se“jasno negativno izrazi o rastu vahabizma”, skoro i ne spominjućiproblem četničkih, ustaških i ostalih fašističkih organizacija u BiH?Iako je kasnije izvještaj usvojen u značajno izmijenjenom i političkikorektnijem obliku, ponovio bih ono što sam nedavno napisaou sarajevskom “Oslobođenju”. Poziv Islamskoj zajednici u BiHda se “jasno negativno očituje o rastu vehabizma”, iza kojeg stojiDoris Pack, predstavlja koliko zabrinjavajući momenat za sagledavanjeevropskih politika i političkih taktiziranja prema Bosni i Hercegovini,toliko i ironičnu činjenicu licemjerstva i neprincipijelnostievropske politike prema budućnosti BiH predstavljene u ovakvomdjelovanju njene izvjestiteljice Doris Pack. Ova gospođa, kao i “gospođaEvropa”, trebali bi se odlučnije zauzeti za to da neki političkikrugovi u Bosni i Hercegovini prestanu negirati genocid počinjennad Bošnjacima u Srebrenici. To bi bio njen posao.Kako i na koji način bi po vašem mišljenju se moglo postići istinskopomirenje i dijalog među narodima u Bosni i Hercegovini?Tako što bi međunarodna zajednica, u prvom redu Evropa, bezkalkulacija prihvatila ideju multietničke i multireligijske Bosne iHercegovine.Vjerujete li da bi se povećanim uključenjem običnih građana ujavni diskurs, kroz društveni angažman ili civilne inicijative, moglodoprinijeti snažnijim procesima pomirenja i izgradnje demokratskihideja, umjesto postojećim diskursom dominacije političkih elita?Vjerujem. I to će se, procjenjujem sve više i sve intenzivnije događati.Koliko zaista vjerujete u dobre i iskrene namjere međunarodnezajednice, u generalnom smislu, u kontekstu njihove posvećenostirješavanju političkih problema u Bosni i Hercegovini?Nažalost, iskustvo nam ne daje dovoljno razloga da vjerujemou valjane namjere značajnog dijela međunarodne zajednice u njenomodnosu prema Bosni i Hercegovini. Ali, međunarodni odnosi ipolitički procesi, svugdje, manje više, pa i u BiH nisu zbir ili rezultatovih ili onih namjera. Uvijek su posrijedi interesi koje ponekada nijetako jednostavno balansirati. Evo, kada je, naprimjer, riječ o Bosnii Hercegovini: nekim značajnim političkim krugovima u međunarodnojzajednici nije prihvatljivo da BiH bude jedinstvena država ukojoj bi muslimani predstavljali većinu, drugima nije prihvatljivo daSrbija prelazi preko Drine, treći bi htjeli nekako Srbiji kompenziratiKosovo, četvrti se prema BiH odnose imajući u vidu svoje intereseu muslimanskom svijetu. Bosna i Hercegovina nije jednostavan slučaj.U tome je njen udes, ali i njena prednost.Vjerujete li da međunarodna zajednica može riješiti političke idruštvene probleme u Bosni i Hercegovini ili je to moguće samodogovorom domaćih političkih elita?Da, to je ta fraza koju često koriste zvaničnici međunarodnezajednice kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Kao, odgovornost jena domaćim političarima, oni su tu samo da nam pomognu. Međunarodnazajednica je odgovorna za Daytonski ustav koji blokirapolitički život u BiH, ali nije odgovorna za posljedice tog Ustava.Dakle, međunarodna zajednica ne može rješavati političke i društveneprobleme u BiH, ali može i morala bi preuzeti odgovornostza političke pretpostavke koje u sadašnjoj ustavnoj i političkoj arhitekturiBiH ne omogućuju političku protočnost i funkcionalnost.Da li vjerujete u projekat evropskih integracija i u kojoj mjeri sezaista može očekivati da takav projekat osnaži i istinske procesepomirenja i izgradnje demokratskog društva u Bosni i Hercegovini?To mnogi očekuju. I realno je očekivati da Bosna i Hercegovinadobije mnogo više u Evropskoj uniji od drugih zemalja iz regiona. ZaBiH je od jednake, ako ne i veće važnosti, članstvo u NATO-u. Hoćukazati, neka u BiH i na BiH niko ne poseže oružjem – i stvari će se posložiti.Trebat će nam malo vremena i strpljenja jer procesi se odvijajupresporo. U ovoj zemlji svi imaju stoljećima razvijanu sposobnostda se dugo inate, ali životni interesi ljudi moraju nadvladati inat. Podjednim uvjetom: da nam oružje ne bude na dohvat ruke.Koliko pojačani ekonomski i diplomatski angažman Turske naBalkanu može doprinijeti jačanju međuetničkog povjerenja i međureligijskogdijaloga u Bosni i Hercegovini?Za sada se čini da se u Bosni i Hercegovini na ekonomski i diplomatskiangažman Turske na Balkanu gleda različito: jedni u tomangažmanu vide interes, mislim na Srbiju; drugi prijetnju, mislimna Republiku Srpsku; treći, možda pomalo i romantičarski, šansu,mislim na Bošnjake. Vjerujem da će se stvari mijenjati na bolje i daće svi vidjeti i naći svoj interes u suradnji s Turskom.O mogućnosti dezintegracije BiHKoliko vjerujete u tezu da bi Republika Srpska jednog danamogla postati nezavisna i samostalna država?Ne vjerujem. U koordinatama u kojima uopće možemo iz našegpovijesnog iskustva sagledavati i predviđati budućnost BiH takvasolucija nije moguća. Jer, ni drugi ne bi prihvatili Srbiju 40-akkilometara daleko od Zagreba. I, što je najvažnije, Bošnjaci su setoj opciji suprostavili kada je to bilo najteže. I opet bi to učinili.Zato ponekad u nekim neformalnim i neobaveznim razgovorimao Dodikovim izjavama o otcjepljenju Republike Srpske, kažem kakobi mu trebalo kazati: “Zanemari to kako je bilo kada smo se misuprotstavili silnim korpusima JNA koje ste imali na raspolaganju,koji su Sarajevo držali pod najdužom opsadom u povijesti ratova uEvropi. Evo, zamisli nezamislivo, da se sada mi nećemo suprotstaviti.Slažemo se da se RS otcjepi. Izvoli, učini to odmah!” Znam, onna to odgovara da je svjestan da to ne može učiniti u datoj konstelacijiregionalnih i međunarodnih odnosa, da će on čekati, da ćeRS čekati. Ali, to čekanje stoljećima i vekovima, taj srednjovjekovnipolitički mesijanizam, to “ćeraćemo se još” puno košta, a ničemune vodi. Ja se nadam da će to ovdje ljudi, posebno mladi prozrijeti.16 PREPORODOV JOURNAL 138

intervjuImajući u vidu sve prisutniju koaliciju Dodik – Čović za rušenjeBosne i Hercegovine, koliko vjerujete o ideji stvaranja i tzv. trećegentiteta ili je to samo obična politička retorika?Nije obična politička retorika, ali nije ni realna politička opcija.Uostalom, ako takva koalicija Dodik – Čović postoji, ona bi prvomorala jasno kazati, gdje je problem Hrvata: u Bosni i Hercegoviniili u Federaciji BiH?Vjerujete li da još uvijek postoje ozbiljne namjere određenihpolitičkih i intelektualnih krugova u Srbiji koji “sanjaju” o ideji tzv.Velike Srbije, u kojoj bi ako ne cijela Bosna i Hercegovina, ondabarem jedan njen dio, bio pripojen?Vjerujem da ima ljudi koji svašta sanjaju. Ali ne vjerujem da suto ozbiljni snovi. Vjerujem, također, da u Srbiji preovlađuju političkesnage koje Srbiju vide u zajednici evropskih država zajednosa Bosnom i Hercegovinom kao prijateljskom susjednom državom.Vjerujem da će Srbija smoći snage da se, nakon što je u ratovimana području bivše Jugoslavije iskusila sve same poraze, sada u mirui u Evropskoj uniji posveti pobjedama.Nedostatak kritičke svijesti u BiHImajući u vidu visok procenat nezaposlenosti, veliki ekonomskijaz između političkih elita i običnih građana, visok stepen korupcije,nepotizma u državnim ustanovama i drugih problema uBiH – da li se u budućnosti može očekivati sličan scenario tzv. bosanskogproljeća, poput onog u nekoliko arapskih država?Scenariji iz arapskih država nisu mogući u Bosni i Hercegovini.BiH je zemlja sa višestranačkim političkim sistemom, slobodnim izborima,demokratskim procedurama i sve snažnijim nevladinim icivilnim društvom. Sve to ne funkcionira na najbolji način, mnogotoga se mora poboljšati, ali, u Bosni i Hercegovini, kao i u drugimdržavama u regionu, ne vladaju diktatori.Koliko su mladi ljudi u BiH uopšte spremni za kritički osvrt i najavne proteste gdje bi na demokratski način iskazali svoje nezadovoljstvoi gnjev?Još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri. Ali očekujem da će to sve više biti.Koliko danas demokratija u BiH ima smisla i efekta ako imamou vidu da skoro isti političari i iste političke elite dolaze navlast od prvih poslijeratnih izbora da danas?Prvo, nije baš tako da isti političari i iste političke elite dolaze navlast svih ovih poslijeratnih godina. Neke se političke opcije smjenjujuna vlasti. A, drugo, ako i u kojoj mjeri jeste tako, to onda nijeproblem koji se može pripisati političarima. Onda je do građanaili je možda do demokratskog političkog sistema i stranačkog političkogživota koji su, općenito uzevši, u krizi. Ali, to je tema kojaprevazilazi okvire i mogućnosti ovog razgovora.Nacionalizam i sekularno društvoKako uspostaviti harmoničan balans između vjerskih ubjeđenja,u ovom slučaju islamskih, i nacionalizma?Događa se da islamska vjerska i politička uvjerenja, tu i tamokroz povijest i danas, kod nas i u svijetu, u manjoj ili većoj mjeri,iskliznu u neke druge opasnosti i nedosljednosti. Međutim, teškose može dogoditi i rijetko se događa, zbog univerzalističkog i humanističkogduhovnog i povijesnog potencijala islamske kulture icivilizacije, da se bilo gdje, pa ni kod nas, nacionalizam hrani naislamskim uvjerenjima.PREPORODOV JOURNAL 138Kako vi percipirate pojam sekularne države i koliko bi zagovaranjei jačanje sekularne države doprinijelo razvoju demokratskogdruštva u Bosni i Hercegovini?Načelo odvojenosti države i vjerskih zajednica i crkava, odnosnoinstitucionalna odvojenost politike i religije, kao značajna tekovinaevropskog političkog i državnopravnog moderniteta predstavlja, siguransam, temeljno i čvrsto političko uvjerenje i opredjeljenje u Bosnii Hercegovini. Država vlast treba da vrši na svjetonazorno neutralannačin. Da bi građani jedne države, u našem slučaju BiH, koji pripadajurazličitim religijskim i svjetonazorskim tradicijama bili u toj državiravnopravni, država mora biti svjetonazorno neutralna, ne smije sepriklanjati bilo kojem religijskom svjetonazoru. Mogli bismo kazati, štoje jedno društvo svjetonazorski i religijski pluralnije, to je veća obavezadržave da bude svjetonazorno neutralna. U svjetonazorno neutralnojpoziciji liberalne države sadržano je i temeljno značenje principa sekularnostidržave koja se očituje u svjetovnom, a to znači svim ljudima natemelju “zdravog razuma” prihvatljivom formuliranju odluka kroz kojese vrši vlast. Od sekularne države zahtijeva se jasna i stroga nepristranostu odnosu prema crkvama i vjerskim zajednicama.Ako se pođe od danih činjenica, onda je gotovo samorazumljivo daBosna i Hercegovina mora biti svjetonazorno neutralna i sekularna država,prije i više od mnogih drugih. S druge strane, pitanje sekularizmana društvenoj ravni, u nekom kulturnom i, ako hoćete, ideologijskomsmislu, ostavio bih otvorenim. Možda onako kako ga iznova postavljaHabermas. A to znači: kako se danas, nakon sloma komunizma, uvrijeme velikih migracijskih pomjeranja i kretanja, u društvenim okolnostimasve većeg pluraliziranja, ali i globalizacijskog unificiranja, uvrijeme kada smo suočeni sa, manje ili više neočekivanim “povratkomreligijskog” u društvenu ali i političku sferu, konačno u biotehničkojeri u kojoj se kroz sve dublje zadiranje u do sada neraspložive, odnosno“prirodne” subtrate ljudske osobe instrumentalizira sam čovjeku svojoj ljudskoj prirodi. Kako se, dakle, u takvim okolnostima mogukulturnohermeneutičke i empirijske perspektive metodički povezati snormativnim načinima postavljanja pitanja o sekularizmu?Vjerujete li da je nepotizam i politički kriminal među najvećimproblemima s kojima se suočava bh-društvo, imajući u vidu da setako nalazimo u začaranom krugu u kojem najbolje prolaze podobnii lojalni, a ne sposobni i uspješni?Vjerujem. Ali, ne vjerujem da je rješenje u apstiniranju iz političkogživota.Društvena pozicija intelektualaca u BiHSmatrate li da je i intelektualna elita u Bosni i Hercegovini podjakim utjecajem etno-nacionalne politike, što ograničava njihovangažman i kritički pogled u javnome diskursu?Slažem se sa onim što Vaše pitanje sugerira. Mnogi nemaju snageza kritički odnos, ali ne samo i ne prvenstveno zbog toga što se nalazepod jakim uticajem etno-nacionalne politike, kako vi kažete. Intelektualcisu priča za sebe. Oni su najviše pod uticajem vlastitih slabosti.Može li se uopšte kazati da danas postoji istinska intelektualnaelita u BiH koja djeluje po liniji univerzalnih vrijednosti i borbeza istinu, pravdu i za opšti napredak društva i zajednice u kojoj senalazimo?U BiH postoje i djeluju značajni intelektualci. Koliko mogu učinitikod nas kao i u svijetu to je drugo i složeno pitanje. Da li postojiintelektualna elita u BiH – ne znam. I ne volim riječ elita. Mislim daje potrošena. Ako je ikad nešto značajno vrijedila? Gdje i kada suse u novijoj ili bližoj povijesti intelektualci izborili za neku istinu,pravdu? Ali, da ne otvaramo sada tu temu. q17

osanski barometarU sjeni posjete hrvatskog premijera sukobi unutar krajiškog SDP-aMilanović ne želi biti tutor, ali...Bosna i Hercegovina je prva zemlja koju je posjetio hrvatski premijerZoran Milanović nakon što je imenovan za predsjednika Vlade.Odjeci posjete u hrvatskim medijima i među građanima BiH kojislijede separatističku politiku dvaju HDZ-ova bili su pozitivni, dok sunešto rezerviranije bile stranke Platforme (SDP, SDA, HSP i NSRzB).Ministar vanjskih poslova i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija sapremijerom u Federaciji BiH Nerminom Nikšićem izbjegao je svečaniručak, čime su, smatraju hrvatski mediji, izazvali diplomatskiincident izražavajući prosvjed zbog Milanovićeva sastanka s čelnicimaHrvatskog narodnog sabora, stranaka okupljenih oko dva HDZau BiH koji ne priznaju vlast u Federaciji BiH koju predvodi SDP.“Što se mene osobno tiče, nije bilo ničega zakulisnoga. I više samnego zadovoljan sadržajem razgovora s hrvatskim premijerom, skojim sam razgovarao o vrlo pragmatičnim pitanjima”, rekao jepredsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda nakon ručkana kome su, osim predstavnika države BiH, bili i predstavnici tzv.RS-a. Bevanda nije htio nagađati zašto Lagumdžija i Nikšić nisu došli,rekavši da je to osobna stvar onih koji su donijeli takvu odluku.Bacili se na rješavanje problemaVečer prije dolaska hrvatskoga premijera u Sarajevo Federalnatelevizija objavila je da neće doći do susreta lidera dvaju SDP-a “zbogsastanka Milanovića s predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora,koji opstruiraju federalnu vlast te zagovaraju daljnje podjele BiH”. Pritome su oštro kritizirali mogućnost da Milanović posreduje u eventualnomzagovaranja ulaska dvaju HDZ-a u vlast u Federacije BiH, apojedini sugovornici procijenili su to miješanjem hrvatskog premijerau unutarnja pitanja BiH. Milanović je pak demantirao nakane dase bavi unutarnjopolitičkim pitanjima u BiH. “Prvim vanjskopolitičkimposjetom želim stvoriti prostor za rješavanje otvorenih pitanja”,izjavio je premijer Milanović, a Bevanda je dodao da su na prvomslužbenom sastanku razgovarali o temama koje dugo vremena tišteBiH i Hrvatsku i koje se ne rješavaju već 15-20 godina. Prema njegovimriječima, dogovoreno je da se uspostavi novi način komunikacijeizmeđu BiH i Hrvatske kako bi se na transparentan način rješavaliproblemi. “Dogovoreno je da resornu suradnju dignemo na puno višurazinu i da jednostavno kroz resore rješavamo stvari”, objasnio jeBevanda i ocijenio da će biti dobro ako od 20-ak otvorenih tema zanjihova mandata bude riješeno 30-40%.Navodeći da je u zadnjih 20 godina bilo uspona i padova u odnosimaBiH i Hrvatske, Milanović je rekao da u BiH nije došao poglasove, nego isključivo kako bi u razgovoru i zajedničkoj suradnjibila tražena rješenja. “Ne dolazim ni kao mentor jer to ne volim.BiH je imala prilično mentora u zadnjih 20 godina i vrijeme je dastane na svoje noge. Kako, to će odlučiti BiH”, istaknuo je Milanovići dodao da su tijekom njegova posjeta namjerno predviđeni sastancis institucijama demokratske vlasti BiH.Hrvatski premijer precizirao je da su otvorena pitanja infrastrukture,prometnih pravaca, poslovanja hrvatskih poduzeća, graničnihprijelaza, mosta u Bosanskoj Gradiški, rafinerije u Bosanskom Brodu,za koju je rekao da predstavlja važno ekološko pitanje za Hrvatsku,te tzv. schengenskog koridora koji bi preko BiH povezao južni dioDubrovačko-neretvanske županije s Hrvatskom. “To su problemi kojise neće riješiti sami od sebe”, kazao je Milanović dodajući da je razgovaranoi o luci Ploče, za koju je rekao da je na hrvatskom teritorijui većinom u hrvatskom vlasništvu, ali da nema smisla bez BiH.Čudan protokolDoček hrvatskog premijera u Sarajevu(Zoran Milanović i Vjekoslav Bevanda)Navodeći da mu je hrvatski predsjednik Ivo Josipović svojimdjelovanjem olakšao posao, Milanović je kazao da je odgovornostVlade za rješavanje ovih pitanja velika, ali da su veliki i instrumentikojima ona raspolaže. “Tražit ćemo putove da se za Hrvate u BiHnađe nešto što je fer odnos, fer aranžman, nešto što nije samo formalno-zakonski,nego što odražava i duh zakona”, rekao je Milanovići dodao da samo ravnopravni Hrvati mogu biti spona BiH premaEuropi. Prema njegovim riječima, ako BiH ne uđe u Europsku unijui ne bude uređena, onda ni Hrvatskoj neće biti dobro jer ni onane može profitirati od nestabilnog susjeda, što je loše za Hrvatsku.Zaključio je kako tijekom posjeta Mostaru neće razgovarati o rekonstrukcijiVlade Federacije BiH, jer to bi bilo tutorstvo.Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarneskupštine BiH Denis Bećirović (SDP) kazao je da BiH i Hrvatskaimaju niz otvorenih pitanja. Jedno je od njih svakako i pitanjegranice koja je između dviju zemalja duga više od 1.000 kilometarai ovo pitanje, rekao je, treba biti riješeno u svjetlu ulaska Hrvatskeu EU. Na pitanje novinara zašto Milanović ide u posjet samo gospodarstvenicimau Mostaru, Vitezu i Širokom Brijegu, Bećirović jekazao da to pitanje treba postaviti onima koji su kreirali protokol.“Ovaj protokol očigledno ima manjkavosti”, rekao je Bećirović.Osim Sarajeva, premijer Milanović posjetio je još i Vitez, ŠirokiBrijeg i Mostar, gdje se sastao s hrvatskim predstavnicima ulokalnoj vlasti i gospodarstvenicima te predstavnicima Hrvatskognarodnog sabora u Mostaru. Prilikom posjete Širokom Brijegu domaćinisu ga dočekali sa zastavom Republike Hrvatske, obilježjimaopćine i, bez ikakve sumnje nimalo slučajno, kvislinške i zločinačketzv. Herceg-Bosne. Na pitanje zašto nije bilo zastave Bosne i Hercegovine,Milanović je nemušto, na granici bezobrazluka, odgovorio:“Imate pravo, možda je trebala biti, nisam je vidio.”Previše retorike o narodimaLagumdžija i SDP od početka su bili protiv ovakvog protokola.Lagumdžija je u telefonskom razgovoru rekao Milanoviću da njegov18 PREPORODOV JOURNAL 138

osanski barometarsusret s predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH nosi potpunopogrešnu poruku, koja je suprotna poruci koja je svima u BiHpotrebna. On je još jednom napomenuo da BiH nije prosti zbir trietničke grupe, nego se osim od tri konstitutivna naroda sastoji i odčetiri milijuna građana. “Za moj ukus previše je bilo retorike o narodima,a čovjek se tu baš puno nije vidio. Nadam se da ćemo se štoprije okrenuti pitanjima Luke Ploče, koridora kroz Neum, ekonomskerazmjene, koridora 5c, graničnim pitanjima”, kazao je Lagumdžija.Odgovarajući na pitanje zbog čega se kao ministar vanjskih poslovaBiH nije susreo s hrvatskim premijerom, Lagumdžija je objasnio daje na tom sastanku bila zamjenica ministra vanjskih poslova Hrvatske,pa je zbog toga red bio da mu prisustvuje Lagumdžijina zamjenica AnaTrišić-Babić sa bosansko-hercegovačke strane. Najavio je da će se onuskoro susresti sa šeficom hrvatske diplomacije Vesnom Pusić. “Veomaje dobro što je Milanović u svojoj prvoj posjeti došao upravo u BiHi što je konačno s dnevnog reda skinuo pitanje uplitanja Hrvatske uunutrašnje stvari BiH. Njegova izjava, da on nije ni tutor ni mentor, bilaje više nego jasna. Impresionirala me izjava da mu ne pada na pametda se petlja u rekonstrukciju Federalne vlade, jer bi to bio svojevrstandržavni udar”, istakao je predsjednik SDP BiH.Pad Lipovače u Bosanskoj krajiniNo, Lagumdžija je baš u vrijeme Milanovićeve posjete imao problemai u svojoj stranci – SDP-u. Predsjednik Kantonalnog odboraHamdija Lipovača, do 21. veljače neprikosnoveni vladar u KrajiškomSDP-u senzacionalno je smijenjen na sjednici održanoj u Cazinu. OsimLipovače smijenjeni su članovi i svih kantonalnih organa. Za smjenu jeglasalo 61 delegat, dok su protiv bila 31. Dva su listića bila nevažeća.Obzirom na broj delegata, smjenu KO SDP USK izveli su uglavnom članoviove političke stranke iz Bihaća, Cazina i Sanskog Mosta.Lipovača je još 2003. teško porazio SDA u Bihaću i od tadaneprikosnoveno vlada gradom, a s tadašnjim predsjednikom KOaMahmutom Alagićem bio je u tihom sukobu. Prije nekoliko godinaAlagić je odstupio, a Lipovača je preuzeo i Kantonalni odborte je nakon posljednjih izbora i pobjede SDP-a postao kantonalnipremijer. Protiv njega su bili sadašnji predsjednik bihaćkog SDP-ai njegov stari protivnik Mahmut Alagić, te šef cazinskih SDP-ovacaEkrem Prošić Maršal. Njihovi su istomišljenici smijenili Lipovaču uzobrazloženje da nije puno uradio da implementaciji izbornih rezultata,odnosno bio je optužen da je fotelje podijelio SDA-ovcima, ada SDP-ovci nisu dobili onoliko koliko su trebali.Izglasavanje nepovjerenja rezultat je višesatne rasprave o izvještajuo radu Kantonalnog odbora i drugih organa stranke te opće ocjenekako nisu implementirani izborni rezultati. U SDP su javnost uvjeravalida se smjena neće reflektirati na rad izvršnih i zakonodavnih organavlasti u kojima su zastupljeni upravo smijenjeni članovi. Prošić je rekaokako se radi o demokratskom činu i volji većine. “Nakon što su podneseniizvještaji od strane predsjednika KO, predsjednika Foruma ženai mladih i Nadzornog odbora, pristupilo se tajnom glasanju i izvještajKantonalnog odbora nije dobio podršku jednostavno zato što delegatinisu bili zadovoljni radom kantonalne organizacije u proteklomperiodu. Mi smo pobjednici samo na papiru, a najveći dio vlasti držepartneri koji su i ranije bili na vlasti, tako da je došlo do nezadovoljstvau većini organizacija”, objasnio je stav Prošić.Očekivali da će oni vladatiPREPORODOV JOURNAL 138Zoran Milanović, premijer RH iVjekoslav Bevanda, predsjedatelj Vijeća ministara BiHDodao je da cazinski SDDP-ovci nakon godinu dana od imenovanjaVlade nisu dobili nijednu poziciju na nivou kantona, ni jednoradno mjesto. “Imamo informacije da je zaposleno blizu 500 radnikai funkcionera od strane SDP-a i SDA, a neki nisu ni članovi našestranke. Sve su to iznijeli članovi i predsjednici općinskih organizacijakoji su govorili od srca”, rekao je Prošić.Hamdija Lipovača napustio je sjednicu prije glasanja o izvještajimai samog izglasavanja o nepovjerenju nazvavši sve farsom, a oglasiose sutradan Saopćenjem za javnost u kojem navodi kako kao članSDP BiH poštuje svaku odluku legitimnih organa partije donesenuu skladu sa Statutom SDP BiH i kongresnim rezolucijama. “Do zvaničnogočitovanja Predsjedništva SDP BiH o radu izvještajne konferencijeSDP Unsko-sanskog kantona u Cazinu na kojoj je zatraženoizjašnjavanje o povjerenju Predsjedništvu KO SDP USK pozivam svečlanove SDP USK-a na jedinstvo i dalji aktivan rad u cilju što kvalitetnijepripreme za predstojeće izbore u BiH”, stajalo je u priopćenju.Dva dana kasnije u intervju jednom lokalnom portalu Lipovača jerekao da je to bilo iznenađenje samo za vanjske promatrače, ali ne iza one koji su bili uključeni u rad SDP-a u Krajini. Razloge vidi u tomešto je SDP dugo bio u opoziciji, a kad su zajedno sa SDA i NSRzB formiraliVladu, tada su, tvrdio je u intervjuu, članovi koji su ga i smijenili,očekivali da će ustvari oni vladati, donositi odluke o zapošljavanju,kao i njihove porodice. “Mislili su da ćemo morati izbaciti sve oni kojirade i dovesti svoje ljude, ali država tako ne funkcionira. Moj sistemrada nije takav. Ja sam premijer svih građana, ja sam SDP-ov premijersvih građana i ja ću se boriti za SDP u sistemskim rješenjima, alida ćemo ja i moji ministri kršiti zakon, ‘silovati’ sistem da bi zaposlilinekoga nečijeg, to neće moći”, rekao je Lipovača.Smjena nelegalna?Pojavila su se i tumačenja da je iza svega stajao Lagumdžija komese nimalo nije sviđao rastući utjecaj Lipovače u Krajini, pogotovo poznataLipovičina bahatost. Međutim, kako je kazala poslanica u Domunaroda Parlamenta F BiH Mira Ljubijankić, odluka koju su donijelidelegati na Izvještajnoj konferenciji u Cazinu nije u skladu sa Statutomstranke te ona ne može biti uvažena. “Kongres je dao mandatKantonalnom odboru do 2015. godine. On ne može biti smijenjen naizvještajnoj konferenciji”, dodala je Ljubijankić koja je prisustvovalaizvještajnoj konferenciji. Ona je istakla da su mnogi bili iznenađeniovakvim razvojem događaja te da je bilo toliko kaotično da nije moglavidjeti tko je inicirao smjenu, ali nije bilo nikakvih ružnih riječizbog čega joj je sve još čudnije. Napomenula je da su radom Kantonalnogodbora SDP-a bili nezadovoljni članovi Općinskih odbora.O nelegalnosti je govorio i Lipovača dodavši da je očigledno da jerazličito tumačenje vlasti. “Vlast je kod mene najava restrikcije, najavaumanjenja plaća, najava stezanja kaiša, a kod pojedinaca je očiglednoda je vlast samo da se okoriste oni i uži članovi njihove porodice. Nakraju krajeva, kako god da odluči Kantonalni odbor, bilo da ja budempredsjednik Kantonalnog odbora ili ne budem, bilo da budem premi-19

osanski barometarRekao je da se osjeća odgovornim zbog toga što ni on, a ni drugikoji su bili zaduženi, nisu bili dovoljno prisutni u Bosanskoj krajini.“Postoji odgovornost Lipovače kao najodgovornijeg čovjeka u Krajini,ali i svih nas koji smo funkcionalno za to bili zaduženi. Preuzimamodgovornost zato što organi SDP-a nisu dovoljno učinili da seovo spriječi na vrijeme, ali sljedeći put ja neću biti kriv”, rekao jeLagumdžija.Hamdija Lipovačajer ili ne budem zajedno sa Vladom, bilo da se Sarajevo odredi o nečemu,ja ću to poštovati jer ja sam na kraju krajeva ponikao iz SDP-ai mislim da će se pokazati da će ovo što je sinoć bilo koštati SDP nalokalnim izborima u listopadu ove godine”, rekao je Lipovača.Kako su dani prolazili, grogirani Lipovača počeo je dolaziti sebii uzvraćati udarac. Smjenu je počeo nazivati političkim pučem(mada bi kao magistar društvenih znanosti makar morao znati dasintagma politički puč nema smisla, već se može raditi samo o protustatutarnomdjelovanju većine) za koji je okrivio Alagića i ProšićaMaršala. “Radi se o tome da su spomenuta dvojica i njihovi istomišljenicismatrali da izvještaje o svom radu treba da podnosim direktnonjima, a ne legalnim političkim organima”, istakao je Lipovača.Drugovi, ja nemam ništa s tim!Alagić je rekao da su netočni navodi kako je upravo on jedanod glavnih zagovornika smjene Hamdije Lipovače. “To ste sigurnopročitali na USK portalu koji je pod kontrolom Hamdije Lipovače.Kako mogu ja biti razlog nečemu za što se odlučilo više od dvijetrećine članstva stranke? Rukovodstvo je smijenjeno po najvišemdemokratskom principu, tajnim glasanjem i lični obračuni tu nemajuniti mogu imati neku ulogu. Ovdje je ključno to što je većinačlanova SDP-a odlučila izglasati nepovjerenje svom rukovodstvu.To nije mala stvar”, rekao je Alagić. Dodao je da će Općinski odboriodabrati svoje delegate i predložiti ih kao nove članove odbora,ali je podsjetio da dosadašnji članovi odbora imaju pravo na žalbuGlavnom odboru u Sarajevu.Prošić je dodao da se, ukoliko im žalbe ne budu prihvaćene, svi smijenjeničlanovi imaju pravo ponovo kandidirati. Smatra da situacija nijetoliko dramatična koliko su to mediji prenijeli. “Naravno, to znači da ćevrlo vjerovatno doći do nekih kadrovskih izmjena, ali trenutno zaista nemamodgovor na to ko će biti članovi novog Odbora”, rekao je Prošić.Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP BiH, bioiznenađen ovom informacijom koju nije mogao komentirati, aPredsjedništvo SDP-a imenovalo je grupu predvođenu AlijomBehmenom koja je trebala pripremiti odluku o Izbornoj konferencijiu Unsko-sanskom kantonu.Predsjednik Zlatko Lagumdžija kazao je da će onaj tko dobijemandat da vodi kantonalnu organizaciju u Unsko-sanskom kantonuimati mandat i da vodi SDP u izvršnoj, odnosno zakonodavnojvlasti. “Iz ovoga treba izvući pouke. Ovo je rezultat naraslih socijalnihi ekonomskih problema koje imamo u tom kantonu i odnosaunutar tih problema koji su doveli do toga”, navodi Lagumdžija.Koalicija funkcioniraHamdija Lipovača je rekao da još ne zna da li će se kandidiratiza mjesto predsjednika KO SDP USK i da zavisi od stava njegove porodiceda li će biti u stanju izdržati ovakve torture, ali zavisi i od članovaSDP-a i razgovora s ljudima koji su mu izglasali nepovjerenje.U SDP-u su istakli da sa koalicionim partnerima u vlasti, SDAi Narodnom strankom Radom za boljitak, neće biti problema daprihvate novog kandidata za premijera ako bude potrebe za tim,s obzirom na to da se i Lipovača može kandidirati. Da neće pravitiprobleme s eventualnim imenovanjem rekli su i u SDA. “Kadrovekoje ponudi SDP mi ćemo prihvatiti. Žao nam je što je došlo donesporazuma unutar SDP-a i nadamo se da će ih prevazići”, kazaoje Amir Zukić, generalni sekretar SDA.Upravo su se pojavile špekulacije da u novoj situaciji SDA otvaraširom vrata Lipovači te bi mogao čak preuzeti i čelno mjesto u USK-u.Isto mu nude i u Savezu za bolju budućnost, koja također ima nekolikozastupnika u Skupštini USK-a. Bile istinite ove najave ili ne, vrloje moguće da su čelništvo SDP-a pomalo uznemirile jer bi odlaskomLipovače, bez obzira što mu je pala popularnost (po Krajini se pričauvelike o tome kako je korumpiran), dio birača sigurno izgubili. Radise o kantonu koji je među najjačim SDP-ovim uporištima u zemlji.Zbog toga je krajem veljače, čini se tajnom diplomacijom, a kakojavljaju naši izvori iz Krajine, razgovarano sa svim ovim akterima ipostoji mogućnost da se Lipovača ponovo izabere za prvog SDP-ovcaKrajine. Pitanje je, naravno, što će na ovo reći Maršal. qEdis FELIĆNe pada Hamdija daleko odPozdercaLipovača je već godinama jedan od čelnih ljudi stranke, a zamjeramu se samovolja koju je provodio u kantonu gdje je bio predsjednikVlade, bliske veze sa SDA, katastrofalnu ekonomsku situaciju u kantonu,milijunska dugovanja koja je ostavio u općini, ali i koketiranje sIslamskom zajednicom, odnosnom reisom Mustafom Cerićem. Naime,iz budžeta je, umjesto za ekonomiju, izdvajao ogromne svotenovca za vjerske ustanove. “Ako je u SDP-u zamjerka meni to što samja imao dobre odnose sa Islamskom zajednicom, sa Katoličkom i Pravoslavnomcrkvom, onda se SDP mora upitati da li je to stranka u kojojvjerske slobode imaju mjesta”, odgovorio im je Lipovača.Bez obzira kakvo mišljenje imali o političkom angažmanu Hamdije Lipovače,mnogi će se složiti da SDP BiH za svoj izborni uspjeh u Krajini najvišemože zahvaliti bivšem načelniku Bihaća i, još uvijek, premijeru USK-a.U narednom periodu vjerojatno će se pojaviti razne špekulacije o razlozimaove političke krize i zbog čega se Lipovača našao u nemilosti svojihpartijskih drugova. U prilog tim analizama “Preporodov Journal” podsjećana video snimak govora Hamdije Lipovače na Vanrednom kongresu SDPBiH. U svom govoru Hamdija Lipovača javno je prozvao premijera NerminaNikšića i ministre u Vladi Federacije BiH da nisu posvetili dovoljno pažnjeKrajini. Uvijeno, ali ništa manje precizno, prozvao je i lidera SDP-a ZlatkaLagumdžiju da “ne ponovi grešku SDA”. Podsjetio je drugove da on nijeprvi iz njegove porodice koji je morao otići iz politike zbog Krajine, aludirajućina njegove rodbinske odnose s obitelji Pozderac. q20 PREPORODOV JOURNAL 138

osanski barometarOdjeci filma “U zemlji krvi i meda”Na tragu filma Angeline JolieOno što se dogodilo s djelom Ive Andrića poslije njegove smrtiigra je nepredvidljivih tokova svijeta pred kojima se čovjek osjećanemoćno. Slične tokove dijele balkanski narodi koji u ratovima ikrvi sanjaju vlastitu slobodu, a da bi po prestanku ratova njihovusudbinu bitno odredile velike sile svojim interesima. Bez obzira štomislimo da sve možemo podvesti pod racionalne standarde interpretacijeili procjenjivanja, ipak preostaje nešto što se uporno otimanašim “objektivnim” objašnjenjima i nepovratno klizi iz našihgrabežljivih ruku. Ovu racionalističku naivnost dijele historičari, politolozi,antropolozi i tradicionalni filozofi. U takvoj nemoći evropskamoderna je udarila u strašnu prepreku koja izaziva noćnu moruzbog gubitka izvjesnosti. Pisac od ugleda, Ivo Andrić, bosanski sin,zasigurno nije ni sanjao da će poslužiti velikosrpskim ideolozima danjime odstrijeljuju mrske Turke zbog neke davne bitku iz 1389. nakojoj su napravili temeljni srpski mit. Ako se književno djelo koristiza političke ciljeve koji uključuju osvajačke ratove i zločine, onda jeto nasilje nad našim nobelovcem. Zagovornici ovakve interpretacijejednog književnog djela vrše siledžijsko privođenje Andrićeveknjiževnosti svojoj velikosrpskoj ideologiji. Njegove literarne opiseuzimaju kao da se radi o utvrđenim znanstvenim istinama. Andrićje u toj velikosrpskoj matrici junak iz kosovskog mita koji listomtamani neprijatelje golemim buzdovanom i uzdiže se do svetosavskogneba gdje ga čeka knez Lazar da nazdrave uz pehar rujnogvina. Naravno, ova slika iz časa u čas muti historijski vidik.Nacionalizam – vrsta religijske svijestiKorištenje umjetnosti od strane politike nije započelo sa velikosrpskiminstrumentaliziranjem Andrićevog djela u kojem su “velikiinterpretatori” pronašli argumentaciju za vlastite religijske, etničkei nacionalne projekte. Da bi u balkanskom prostoru nacija održalasvoju atemporalnost – a to uključuje poimanje nacije, ustvari narodaili etnije koji hoće da ogradi svoje parče svijeta, kao vječne iuvijek prisutne ili, kako Maria Todorova govori, pristupanje nacijikao nečemu što je organsko i što traje od prastarih vremena – potrebnoje žrtvovati, ubijati, ratovati, voditi tzv. svete ratove i osveteda bi se na taj način kao uronilo iza ovosvjetovne prolaznosti ucarstvo istine. Dakle, nacionalizam je jedna vrsta religijske svijesti.Nacionalizam, s druge strane, kao “bog modernosti” u balkanskojkrčmi, zloupotrebljava bez ostatka sve što mu dolazi do ruke. Podsjećana dangubu koja se ušunjala na ozbiljnu predstavu života ionako neotesano i neodgovorno izazvala opći užas. I nigdje taj duhnacionalističke isključivosti, čini se, kao ovdje nije tako bez milostii tako barbarski. Andrić je njegova kolateralna šteta! Nije ni slutioda će jednoga dana biti bačen u kaljugu balkanskog palanačkogvelikosrpstva kao najstravičnijeg izraza izgubljenosti jedne kulture.Socijalni i kulturno-povijesni kontekst zločina nad Bošnjacima devedesetihgodina prošlog stoljeća, podrazumijeva elemente duhovnostinaroda koji napada i naroda koji se brani (Esad Ćimić). U sklopusrpskog naroda pokazuje se kuda vodi zloupotreba i nekontroliranodjelovanje religije na jednu kulturu. O tome filozofski inspirativno pišeJacob Burckhardt u knjizi Weltgeschichtliche Betrachtungen. On kažeda bi svaka religija, kad bi je pustili da radi šta hoće, natjerala državu iPREPORODOV JOURNAL 138Angelina Joliekulturu da joj potpuno služe. U velikosrpskom barbarastvu i svetosavljumože se govoriti o reduciranom sadržaju koji se prelio u “primitivnimentalitet i zgrušao u obličju religije ponižene svetosvaljem”, kako touočava Ćimić u knjizi Iskušenja zajedništva. Na toj osnovici pravoslavljeje kod Srba, transformirano u svetosavlje, postalo jedna neartikuliranai kruta ideologija koja je napustila određenje religije kao ljubaviprema Bogu. Ljubav je zamijenjena mržnjom i žudnjom za osvetom.U ljudima svetosavske tradicije, između ostalog, nabrekla je neugaslačežnja, prema Ćimićevom uvidu, “da se šire ubijajući, osvajajući, uništavajućii silujući”. Velikosrpski ideolozi nikada nisu željeli razumjetikako je jedan stari evropski narod, Bošnjaci, mogao prihvatiti islam iostati odani muslimani. Oni su to smatrali izdajom i tu počinje trajnamržnja, njegoševska mržnja u kojoj “zaudara zemlja Muhamedom”.Tu počinje veliko zlo i proizvođenje neprijatelja. A neprijatelji su muslimani/Bošnjaci.Njima se prigovara da su, kao jedan od slavenskihnaroda, izdali “pradedovsku veru”. Hasan, lik iz romana MehmedaMeše Selimovića Derviš i smrt, kazuje da su Muslimani/Bošnjaci najzamršenijinarod, da su stali na pola puta, zabezeknuti, da ne moguviše nikud, da su ortrgnuti, da se stide zbog porijekla i krivice zbog otpadništva,da neće da gledaju unazad, a nemaju kuda naprijed. Ovo jeliterarni odjek drame jednog naroda naspram njihove neprijateljskeideologije koja je nastojala “nacionalizirati” Muslimane/Bošnjake u20. stoljeću. Selimović, zapravo, umjetnički oslikava nespokojstva, tostrašno iskustvo da Muslimani/Bošnjaci nose egzistencijalnu strepnjupred nagoviještenim zločinima.Velikosrpska slika o Turcima/muslimanima i kosovski mit postalisu kočeći faktor normalnog života na prostoru bivše jugoslavenskedržave. Ali, i Albanci imaju svoj kosovski mit. Ana di Leliou knjizi Kosovska bitka u albanskom mitu govori o tome. Kosovskimit je predtekst djelovanja i ništa nije proželo ljude ovih područjatako duboko kao taj mit. U filmu Angeline Jolie U zemlji krvi i meda/ In the Land of Blood and Honey ulogu čuvara kosovskog mitskogviđenja svijeta nosi general Vučković (glumac Rade Šerbedžija). Udesetak filmskih rečenica porušena je kosovska kula. Mit se raspaopred našim očima. Postao je zločin – kosovski mit je lažna slika. Uvelikosrpskom “junačkom pohodu” rat je pokrenut kao rat protivcivila koji su mučki pobijeni ili protjerani iz svojih kuća, stjerani ukoncentracione logore i dehumanizirani. Sav je kosovsko-svetosav-21

osanski barometarPrizori iz filma “U zemlji krvi i meda”ski mit, zatočen u prokletstvu dehumanizacije vlastitosti i drugosti– bosanstva/bošnjaštva, muslimanstva – sadržan u osveti premanekome ko simbolizira turski vakat u velikosrpskoj svijesti.Silovanje – velikosrpska ratna strategijaVelikosrpski etnicizam počiva u unutarnjem osjećanju zaostalostii zapuštenosti, tj. velike naracije o “nacionalnom pitanju” kojesrpstvo nije još uvijek riješilo na zadovoljavajući način. A kako ćeriješiti taj problem? Jednostavno: pobiti, poklati i etnički očistitisve one druge koji se nalaze na zacrtanima velikosrpskim “etničkimprostorima”. Angelina Jolie pokazuje da je bila vrlo dobro pripremljenaza obavljeni posao. Filmska priča je izraz njezinog studioznogbavljenja ovim prostorima. A filmska industrija traži i hoćeprofesionalce, mada mislimo sa strane da je to lahka i zabavna igra.Ono što izaziva negodovanje i gnjev velikosrpskih grupa s balkanskogpodručja jeste istina, tačnost ispričane priče, odnosno da Jolievazna o čemu priča, da zna šta je to bilo u Bosni: ko je to silovaoi zašto. Zato ta velikosrpska galama. Jolie je uspjela izbjeći holivudizacijubosanske nesreće. Jer, ne može se reći da to nije važna filmskapriča o zločinu i nadi. To je ono što smeta barbarima u ovomefilmu koji je umjetnička naracija o jednoj strašnoj pojavi – silovanjužena kao velikosrpskoj ratnoj strategiji. A to je dio projekta istrijebljenjaBošnjaka i razaranja bosanskohercegovačke države.Mnoge su silovane žene pronašle hrabrost i progovorile o strašnomzločinu silovanja. Nikada ne smijemo zaboraviti Karamanovukuću u Miljevini i desetine drugih mjesta u kojima su zlostavljanežene Foče, Višegrada, Rogatice, Vlasenice, Srebrenice, Prijedora,Sarajeva... Jasmila Žbanić je u Grbavici, s upečatljivom glumomMirjane Karanović, filmski otvorila bolnu bosansku ranu. A onda sepojavila slavna Angelina Jolie, kao rediteljka i scenaristica, i pokazalada zna bit bosanske tragedije – žene su silovane od strane prvihkomšija, od ljudi koji su ih poznavali, koji su do jučer živjeli s njimau istom gradu, selu, ulici ili zgradi. Ti ljudi počeli su ubijati, progonitii silovati zarad nacije i pravljenja velike Srbije. Prve komšije postalesu ratni zločinci. Navedimo primjer iz proteklog rata: stari nastavnikMarko Samardžija ubija u julu 1992. godine svoje đake iz školeu Biljanima kod Sanskog Mosta. Dželat zna svoje žrtve. To je stravičnaspoznaja pred kojom gubimo dah. Takvi ljudi zla su “pokazali”kojom lahkoćom se postaje monstrum, ubica, siledžija, silovatelj,zločinac, ali nisu uspjeli skriti da su duboko u nutrini kukavice i jad.Angelina Jolie pokazuje defektnost jedne kulture koja je u svojojvelikosrpskoj ideologiji opasnost i zlo za druge i prema kojoj sezato moramo odnositi vrlo ozbiljno i odgovorno. Sama velikosrpskakultura je postala stroj za ubijanje drugih i drugačijih. Na ovomemjestu susrećemo intencije kritike “palanačke svijesti” RadomiraKonstantinovića. Prije dolaska do te “palanačke oholosti” u kojojdominira polusvijet, zatočen između plemenskog i svjetskog, moramose uvezati u jednu liniju na kojoj je Kantovu kritiku saznanja(“čistog uma”) Cassirer pretvorio u kritiku kulture i pokazao različiteforme duha kroz koje čovjek kao animal symbolicum konstruirasmisao svijeta. Angelina Jolie, slijedeći svoje simbole, vjeruje dasvijetom trebaju vladati ljubav i pravda. To je poruka njezinog filmau mutnim vodama današnje kulture površnosti i zaborava.Film može pomoći u liječenju višestruko traumatiziranog bošnjačkogbiću u postgenocidnoj egzistenciji. On je za tren deblokiraobosanski um i razbio informativnu blokadu o ratnim zločinimai genocidu u Bosni koje su izveli velikosrpski osvajači i Srbija predočima UN, SAD i EU. Istina o Bosni je blokirana od 1995. godine,dakle, poslije Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je agresorudato sve što je vojnički osvojio. Richard Holbrooke je priznao daje pogriješio s imenom entiteta RS i entitetskim unutrašnjim uređenjemRepublike Bosne i Hercegovine. Film skreće pozornost naveliku bošnjačku, ljudsku traumu i stoga je ovo ozbiljan film. Zatomnoštvo interpretacija mora ići uz njega – od zanatsko-majstorskogdo filozofsko-estetičkog horizonta. One se ne trebaju “slagati”prema nekom politikantskom ili etnoorganskom principu. Ljudskatrauma ne smije biti iskorištena ili zloupotrijebljena u prvom reduod Bošnjaka. To bi bilo zatvaranje bosanskog uma (the closing ofthe bosnian mind), odnosno reduciranje bosanskog komunikativnogdjelovanja na politikantske ili svešteničke narative koji propisuju“mogućnosti spoznaje i njezine granice”. Tragedija Bosne jeuniverzalna, ona je tragedija savremenog čovječanstva.Metoda ponižavanja ljudskog bića ibošnjačkog narodaŠta je uradila Angelina Jolie? Ona je progovorila o strašnoj dramisilovanih žena, o onome što je gotovo najbolnija rana ljudskogbića, to da ga neko može oskrnaviti i uništiti. Povrijeđena svetostljudskog bića, silovana Bošnjakinja, uznemirava horizont savremenogsvijeta, bez obzira što su UN, Evropa i velike sile savremenosti,čekale dok srpska vojska “dovrši posao” u tišini balkanskih brda.Svi su oni znali šta se događa i zato su odgovorni. Također i političkilikovi poput Botrosa B. Ghalija, Yasushija Akashija, Philippea Morillona,Cyrusa Vancea, Davida Owena i desetina drugih. Silovanežene, dovršetak bosanskohercegovačkog genocida u Srebrenici,negiranje zločina, poricanje bošnjačkog naroda, pokušaj razaranje22 PREPORODOV JOURNAL 138

osanski barometarbosanskohercegovačke države ili ubijanje djece u Sarajevu pod opsadom,sve to je teško svjedočanstvo o nemoralu savremene ljudskezajednice. Velikosrpsko barbarstvo moglo je biti zaustavljenou nekoliko dana – to je danas jasno, ako se sjetimo Kosova 1999.godine. Osjećanje izdaje izaziva gađenje. Najteže je ljudski mislitistanje u kojem se jesmo našli. Jasno je danas zašto se Bošnjaci osjećajuizdanim od međunarodnih institucija koje su bile dužne da ihzaštite, a koje su im onemogućile da se brane i nametnule im embargona naoružavanje. Neko je bio osudio Bošnjake na nestanak!To je strašna spoznaja koju danas Bošnjaci nose.U patološkom stanju modernosti dezavuiran je logički apsolutizam,predstava o redu ili znanstvena potreba da se posebno (nekidogađaj) podvede pod univerzalno ili uključi u njegov poredak.Izgleda da nije dovoljno znanstveno obuhvatiti strašne društvenedogađaje, primjerice silovanje žena i ubijanje zatočenih ljudi ukoncentracionim logorima, i iskazati o njima stavove koji ih opisujui objašnjavaju. Svođenje genocida na statističke pokazatelje nanovi način skrnavi žrtve. Znamo da je stradanje Bosanke, zapravo,stradanje žene ili univerzalno stradanje žene. Pojavljuju se drugi“metodi” duha ili ljudske kreativnosti koji nam omogućavaju ne daodražavamo svijet, nego da konstruiramo značenja u tom svijetu.Filozofsko-estetička dimenzija filma ne dopušta da se ostane na nivoumizerne svijesti koja se još nije uzdigla nad vlastitim pepelompređašnje egzistencije neznanja. Ne odražava film neku neupitnuzbilju nego predstavlja umjetničku formaciju simboličkog kapacitetakoju mi kao ljudi razumijevamo i interpretiramo. Film je umjetničkakonstrukcija jednog svijeta u kojem se prepoznaju značenja– on se ne bavi dokazivanjem zločina. Dakle, film nije sud ili sudskainstitucija, već umjetnička tvorba par excellence.Etnicizam i velikosrpska bolest su metastazirali i svi mi u Bosniživimo pravi pakao. Bošnjaci nemaju prava i pravde, a velikosrpskimonstrum nema krivnje i osjećaja odgovornosti za počinjene zločine.Iz toga ne može slijediti dobro. Nikome! Toga je svjesna AngelinaJolie. Ali, ona je imala hrabrost o tome govoriti. Bosna je tako ponovnou svjetskim tokovima, preko svijeta filma i umjetničkog odnosaprema strašnom ratnom zločinu koji je počinila srpska vojska silujućižene iz bošnjačkog naroda. Zato Angelinin film prolazi kroz mračnehodnike velikosrpske ideologije u kojoj žive balkanski zatočenici čistogužasa. Film nije osuda jednog naroda kao takvog, što podmećuvelikosrpski bukači. On priča o jednoj “metodi” ponižavanja ljudskogbića u sklopu šireg ratnog projekta iza kojeg stoje intelektualci, sveštenici,političari i obični ljudi: elita, ideologija, organizacija i izvršioci.Velikosrpski monstrum je isprojektovao da uništi Bosnu i Bošnjake.Jučer agresijom i zločinima, a danas nastojanjem da ušutkasvaki govor o uništavanju Bosne, o zločinima i genocidu koji su zbogtoga počinjeni, nastoji prikriti glavne ideologe, naredbodavce i ubice,te izvršiti falsificiranje povijesnih činjenica. A iz zaborava istinei neispunjavanja pravde dolazi novi zločin. Perverzija je cjelovitakada se pomisli na sve one u Bosni i van nje koji su se digli protivumjetničke nakane Angeline Jolie da snimi film o sudbini bošnjačkežene koja biva dehumanizirana od strane agresorskih vojnika. Onisu varanjem prikrivali svoje niske motive i mogućnosti razumijevanja,pa se nije znalo zašto su protiv snimanja ili šta oni znaju, a mine znamo o onome što se dešava iza snimanja ili zahtjeva da neštotakvo uopće bude snimljeno. Ali, filmska ekipa se okupila te u Mađarskojsnimila film uz nešto kadrova iz Bosne.Na kraju, film Angeline Jolie U zemlji krvi i meda/ In the Land ofBlood of Honey treba sačuvati od površnog žurnalističkog shematizmai politikanstva u kojem se gubi komunikacijski um. qSenadin LAVIĆPREPORODOV JOURNAL 138Reakcije na filmSvjetska premijera filma “U zemlji krvi i meda” održana je 14. veljače2012. u olimpijskoj dvorani “Zetra” u Sarajevu, pred više od5.000 gledatelja. Publika je redateljski i scenaristički prvijenac slavnehollywoodske glumice i dobitnice Oscara ispratila ovacijama. Film nesamo da je ostvario nenadmašan uspjeh u BiH (najbolje otvaranje filmaotkada se prate rezultati Box officea), već je i najbolje kino otvaranjeove godine u Hrvatskoj. “U zemlji krvi i meda” je izazvao brojnereakcije, a ovom prigodom donosimo neke od njih.Enisa Salčinović, predsjednica Udruženja logorašica Kantona Sarajevo:“Teško mi je da govorim. Film je prekrasan i predobro je urađen.Samo bih željela da ovaj film pogleda svaka opština, svaki grad,svaka naša susjedna republika.”Dragiša Andrić, predsjednik Udruženja logoraša Višegrad: “Ovo jenajteži film koji sam ja ikada u životu gledao. Ja sam jako potresen,svaka me scena uzbudila. Ovog momenta se osjećam kao bokser nakonborbe, nakon izlaska iz ringa.”Janko Velimirović, direktor Centra za istraživanje ratnih zločinaRepublike Srpske, rekao je da je film postigao politički cilj i da je iskrivioistinu, a da su scene nasilja nerealne. “Kada bilo tko pogleda ovajfilm van naših prostora, Srbi će mu se zgaditi vječno. Nije to jedini filmkoji tako prikazuje događaje na ovom prostoru.”Miroslav Ilić, historičar i predsjednik Međunarodne inicijative zapraćenje antisrbizma iz Srbije (MIPA), rekao je da preliminarni rezultatianalize filma, koju je sprovelo ovo udruženje, pokazuju da su svi ratnizločinci Srbi, a da su sve civilne žrtve Bošnjaci. “U filmu su prikazanasrpska zvjerstva: zatvaranja u logore, napad na konvoj Crvenog krsta,protjerivanje i zapljenjivanje imovine, nasumično ubijanje prolaznika,masovno pogubljenje na ivici masovne grobnice i bacanje bebe sa zgrade.Priča prati sudbinu 46 muslimanskih žena zatočenih u srpskom logorugdje ih tuku, siluju i ponižavaju. Ovakvi nalazi nisu u skladu sa činjenicama…Prema Jolievoj, namjera filma je bila da oda poštovanje žrtvama.Međutim, postignuto je upravo suprotno: žrtve su diskriminisane,prećutane, okrivljene i učinjene još ranjivijim. Redateljka i članovi glumačkeekipe su u više navrata negirali optužbe za antisrbizam, insistirajućina svojoj korektnosti i objektivnosti. Naše istraživanje, međutim,otkriva nesumnjivu antisrpsku pristrasnost, do te mjere da u filmu nijeprikazana nijedna srpska žrtva i nijedan ratni zločinac, a da nije Srbin. Upoređenju sa činjeničnim stanjem, ovakav prikaz se čak ne može nazvatini pristrasnim – on je sasvim jednostran.”Boro Medić, potpredsjednik Saveza logoraša Republike Srpske,rekao je da je film namijenjen islamskom svijetu, te da ima klasičnupropagandnu poruku da su svi Srbi zločinci, a svi muslimani žrtve.Allan Little, ratni novinar BBC-a: “Mislim da je film beskompromisankada je riječ o tome kako se odnosi prema samoj prirodi rata, bezpokušaja da se prave lažni balansi ili neka ravnoteža ili izjednačavanjeuloga. Nema dileme oko toga odakle rat dolazi i što je njegova osnovnadinamika. Upravo zbog toga što je u međunarodnoj zajednici tokomrata bilo jako mnogo pokušaja da se strane izjednače, da se rat prikažekao neka balkanska specifičnost gdje su svi podjednako krivi i da se takoizbjegne bilo čija odgovornost... Po reakcijama ljudi koje sam sretao nasarajevskoj premijeri, izgleda da je film prihvaćen i da je njena naracijaprimljena sa odobravanjem. Ljudi sa kojima sam razgovarao nakon premijere,osjećali su se kao da su dobili neki poklon. Podsjetilo me to nanešto čega se sjećam iz rata. Dok sam radio kao novinar u ratu, sjećamse da je ljudima bilo stalo da svijet zna za njihovu patnju. Jolie je na nekinačin učinila javnom činjenicu da se ta patnja, kroz koji su prošli ljudi uratu, razumije, da se ta se patnja tiče drugih, da svijet nije ravnodušanprema onome što se dogodilo. Za mene je ovo dragocjen trenutak.”Julian Borger, ratni izvjestitelj britanskog “Guardiana”: “Ja sampod snažnim dojmom filma, posebno nekih kadrova. Pored te ratneljubavne priče, autentična je kreacija ratne atmosfere, moćni su eksterijeri,scene brutalnog rata. Mogla se osjećati hladnoća ratne zimei stepena očajanja koji proizvodi rat. Film predstavlja veoma snažnurekreaciju tog ratnog vremena. Bilo mi je teško zamisliti kako će rat uBosni izgledati u nekoj američkoj ili zapadnoj optici, ali je Jolie ispričalapriču na lokalnom jeziku iz perspektive ljudi u Bosni. Mislim da je tourađeno tako da ostavlja dubok dojam.” qPripremio: Ismet ISAKOVIĆ23

osanski barometarEvropa i islam nakon Rezolucije o BiHDvije nepomirljive paradigme?Evropski parlament je velikom većinom glasova prihvatio Rezolucijuo Bosni i Hercegovini u kojoj je istaknuto da je za podnošenjekredibilnog zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji potrebno imatifunkcionalnu državu i vladu. Za Rezoluciju je glasalo ukupno 557poslanika, protiv ih je bilo 40, a 37 suzdržanih. U njoj je pozdravljenoi konačno formiranje Vlade na državnom nivou te izraženanada da će taj korak potaknuti potrebne i dugo očekivane ustavnei druge reforme na putu integracija u EU. Također, Evropski parlamentje pozvao vlasti u BiH da se snažno “bore protiv ekstremizma,vjerske mržnje i nasilja u tijesnoj suradnji s međunarodnom zajednicom”.Isto tako se poziva na “svijest, istragu i eliminaciju ekstremističkihprijetnji svih vrsta u cijeloj regiji zapadnog Balkana”.Međutim, prije samog usvajanja Rezolucije vođena je velikarasprava o nacrtu izvještaja koji je sastavila njemačka parlamentarnaizvjestiteljica Doris Pack, u kojem je otvoreno uputila pozivIslamskoj zajednici u BiH da se “jasno negativno izrazi o porastuvehabizma”. Ona je prihvatila inicijativu holandskog evroposlanikaBastiana Beldera, naglašavajući da “BiH nije prostor gdje je fundamentalizami vjerski ekstremizam dobrodošao”. I pored činjeniceda je u finalnom i izglasanom tekstu izbačeno spominjanje vehabija,ne možemo ignorisati ovaj slučaj i ne postaviti pitanje koliko suEvropa i Evropska unija zaista spremne da prihvate ideju multikulturalizma,kao i multinacionalnu i multireligijsku BiH u kojoj skoropolovinu stanovnika čine pripadnici islamske vjeroispovijesti?Islamofobija i ksenofobija u EUZa mnoge danas pojam Evrope ili Evropske unije predstavljaotvorenu zajednicu koja snažno i odlučno gaji demokratske i liberalnevrijednosti i principe, ideju pravne države ili pravne zajednice,otvorenog i tolerantnog društva u koje su pripadnici različitihnacija, rasa, vjera, kultura, i svjetonazora dobrodošli i kao takvijednako tretirani. Ovakva tendencija se jasno nazire posebno uperiodu poslije Drugog svjetskog rata i osnivanja Evropske zajednice,koja se čvrsto suprostavila fašističkim i nacističkim političkimkonceptima dominacije svijetom jedne nacije ili jedne rase. Naime,ideja evropskih integracija je u normativnom i političkom smisluu velikoj mjeri institucionalni odgovor na prijetnje i opasnost kojedolaze od ekstremističkih i rasističkih strujanja u multikulturalnomevropskom društvu. Naprimjer, značajna evropska legislativa jeposvećena pitanjima spriječavanja i sankcionisanja raznih vidovaekstremističkih djelovanja u zemljama Evropske unije. Međutim,i pored činjenice da već nekoliko decenija traje proces evropskihintegracija, kojim se proevropske političke i društvene snage pokušavajusuprotstaviti ekstremističkim tendencijama, još uvijek su utim društvima duboko prisutne ideje neonacizma, fašizma, rasizmai desnog ekstremizma.Možda najbolji primjer ovoj tezi su učestala neonacistička ubistvausmjerena protiv Turaka koji žive u Njemačkoj. Činjenica da suovakva ubistva najprije okarakterisana kao “pojedinačni slučajevi”jasno pokazuje da su rasizam i ksenofobija u Njemačkoj još uvijekvrlo rasprostranjene društvene tendencije. Također, retorika ekstremističkihpokreta u Evropi je u velikom broju i antiislamska štoDoris Packstvara vrlo negativno okruženje za mogućnost suživota i multikulturalizma.Isto tako, vrlo dobro nam je poznata Slobodarska strankau Nizozemskoj i njezin lider Geert Wilders koji se otvoreno boriprotiv migracija i multukulturalizma tvrdeći da Evropa prolazi krozopasan proces islamizacije. Nadalje, Marine Le Pen, vodeća političarkafrancuske stranke Front National, na sličan način iskazujeneprijateljstvo prema strancima i prema migrantima. Isto tako jošuvijek svježa sječanja o odluci predsjednika Francuske Sarkozyja daukloni divlja naselja Roma i protjera ih iz ove zemlje, kao i planoviza oduzimanje državljanstva pojedinim kriminalcima stranog porijekla,najjasnije potvrđuju žalosnu činjenicu da je Evropa još uvijeksuočena sa ozbiljnim problemima ksenofobije, islamofobije, i različitihvidova desničarskog ekstremizma. Štaviše, u Evropi danaspostoje i određene formalne organizacije, kao što su Evropski nacionalnifront ili Alijansa evropskih nacionalnih pokreta, koji pokušavajuda stvore neku zajedničku akciju nacionalističkih i ultrapatriotskihpokreta. Stoga, evropski zvaničnici, koji vide vehabizam kaoveliku sigurnosnu prijetnju, morali bi prvenstveno da se fokusirajuna rješavanje problema u svojim državama u kojima se zasigurnokriju kojekakvi Breiviki spremni na sličan pokolj poput onog uNorveškoj. Ozbiljan problem predstavlja činjenica da je kompletnaantiteroristička i sigurnosna strategija fokusirana na muslimanskezajednice i zajednice stranaca, a manje na desničarski ekstremizamkoji se obično doživljava kao amaterski pokret nesposoban za napadevećih razmjera.Šta je stvarna namjera?Ipak, i pored sve ozbiljnijih i učestalijih slučajeva ksenofobičnihdogađaja i ekstremističkih tendencija širom Evrope, pojedinizvaničnici i poslanici iz zemalja članica Evropske unije poručili suIslamskoj zajednici u BiH da se poduzmu određeni koraci kako bise, prema njima, konačno riješio tzv. problem i prijetnja vehabizmau BiH i na zapadnome Balkanu. Naime, zvuči paradoksalno,ali pojedini političari u EU su odlučili da pokušaju stvoriti demo-24 PREPORODOV JOURNAL 138

osanski barometarkratsko, otvoreno i tolerantno društvo na zapadnome Balkanu i uEvropi ističući i fokusirajući se uveliko na tzv. prijetnju vehabizma.Ovakvim djelovanjem i izjavama, koje u velikoj mjeri demonstrirajusvu nemoć, licemjerstvo i nejasnu viziju Evropske unije kada jeBiH u pitanju, na eksplicitan način se, nažalost, potvrđuje teza da uEvropi postoje značajne političke i društvene strukture koje ne želemuslimane u njihovim zajednicama. Isto tako, ovakvim izjavama igeneralizacijama šalje se poruka građanima u zemljama EU da sumuslimani u BiH velika sigurnosna prijetnja i opasnost za demokratijui mir u EU. A povrh svega, najžalosnija je činjenica da su političarikoji ističu problem vehabizma u BiH još jednom izmanipulisaniod strane medija i antiislamskih političkih i medijskih krugova naBalkanu i u drugim zemljama Evrope, kao što se desilo u ranim 90-im kada su prosrpske struje širom Evrope pokušavale da dokažu dabosanski muslimani imaju za cilj da formiraju tzv. islamsku državuu srcu Evrope. Da li će muslimani u BiH opet biti shvaćeni kao potencijalnaprijetnja za regiju i ostatak Evrope i pored činjenice da suplatili najveće ljudske i materijalne žrtve u toku rata!?Također, zbunjujuće djeluje cijela reakcija političara u Evropskomeparlamentu koji su, još uvijek nije baš najjasnije na koji načini na osnovu kojih konkretnih dokaza, donijeli zaključak da je tzv.vehabizam ili vehabijski pokret opasnost i prijetnja za sigurnost imir na zapadnome Balkanu i u Evropi. Kada su već odlučili da tumačei donesu ocjenu koje su to ekstremističke i fundamentalističkesnage i kako ih prepoznati u jednom demokratskom društvu, ondasu mogli obratiti pažnju i na značajnu prisutnost velikog broja četničkih,ustaških i fašističkih pokreta koji na slobodna i otvoren načindanas djeluju i organizuju se širom BiH. Naprimjer, Ravnogorskičetnički pokret u Republici Srpskoj djeluje uglavnom slobodno ineometano od tamošnjih vlasti, organiziraju se okupljanja, zborovanjai slične ekstremističke aktivnosti. Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskogčetničkog pokreta, na nedavnom skupu ovog pokreta,pojasnio je kakvo je viđenje ovoga pokreta na cjelokupnu situacijuu BiH: “Za nas je rat izazov, i ako Bog da, bit će rata. Nemojte mislitida se ovdje išta može riješiti lijepim metodama... Nije istina danema vojske. Ravnogorci su na vrijeme prepoznali kamo sve ovoide i formirali vojsku, tako da danas postoji srpska vojska i ona ječetnička 100%. Mi smo u Republici Srpskoj snaga koja je spremnaboriti se za srpstvo... Agresivna borba mora biti i na radnom mjestui u selu i općini, i mi to činimo. Znači, na svakom mjestu agresivnaborba i protiv političke vlasti, međunarodne zajednice, vehabitskogpokreta...”Nadalje, srpski desničarski ekstremizam i ultrapatriotizam sevrlo često ispoljavaju širom BiH i organiziraju se akcije podrškeosuđenim ili optuženim ratnim zločincima ili akcije podrške “srpskojbraći na Kosmetu”, na javna događanja donose transparentetipa “Nož, žica, Srebrenica” i slično. Najsvježiji takav dokaz su i nedavniskup sljedbenika Draže Mihailovića koji su s već prepoznatljivomikonografijom, zastavama i četničkim uniformama ponovomarširali kroz Višegrad, poručujući tako bošnjačkim povratnicimai žrtvama genocida da nisu poželjni na “njihovoj teritoriji”. ParadaRavnogorskog pokreta RS organizirana je na dan kada je 1946. godineuhapšen đeneral Mihailović, za ravnogorce heroj, a za historičarei žrtve četničkih pokolja izdajnik i jedan od najvećih ratnihzločinaca Drugog svjetskog rata. Također, poznato je da su pripadnicitakvih i sličnih četničkih pokreta počinili strašne ratne zločineu prethodnom ratu u BiH. Međutim, izgleda da takva činjenica nijedovoljan dokaz kako bi se evropski zvaničnici počeli baviti problemomstvarnog ekstremizma i militantnog nacionalizma koji ugrožavasigurnost, mir i demokratski poredak u BiH. Kao što ističe BilalPREPORODOV JOURNAL 138Memišević, predsjednik SO Višegrad: “Jesu li četnici manje opasniod ljudi u Maoči? Pa, ovdje danas nisu policijske snage, specijalci,koje smo imali priliku gledati drugdje!”Dijalog ili sukob civilizacijaMeđutim, raduje činjenica da još uvijek u Evropi postoje političkestruje i značajan broj običnih građana koji vjeruju u idejusuživota sa drugim i drugačijim, pa i sa muslimanima i pripadnicimadrugih vjera, nacija i svjetonazora. Naime, poslanici u Evropskomparlamentu, koji imaju takva razmišljanja i poglede, jasno su sesuprostavili ksenofobičnim i islamofobičnim političkim stajalištimaiskazanima u kontekstu tumačenja vehabizma kao velike prijetnjepo sigurnost i mir na Balkanu i Evropi. Tako je nizozemska poslanicaturskog porijekla Emine Bozkurt, članica evropskih socijalista,izjavila da pitanju vehabija ne treba pridavati preveliku pažnju, aistovremeno zaboravljati na “ekstremističke i nacionalističke tendencije”u cijeloj regiji Balkana i Evropi. Također, slovenski liberalniposlanik Ivo Vajgl vjeruje da ne treba prenaglašavati neke fenomenepoput vehabija jer to nije tipično za BiH i njen društveni kontekst,ni za njezinu evropsku budućnost. Jelko Kacin, slovenski liberalnievroparlamentarac, izjavio je da je za njegovu političku grupuprihvatljiv kompromisni amandman, ali je osudio činjenicu da sevehabijama posvećuje velika pažnja, ističući da je BiH kompliciranazemlja te da se treba biti osjetljiv i odmjeren: “Dvije trećine uvodnerasprave posvećene su vehabijama, a to je previše jer je ta pojavavrlo izolirana. BiH nije Saudijska Arabija, nego je zapadnobalkanskademokratija s vrlo jasnom evropskom perspektivom. Dvije trećinerasprave posvetili smo vehabijama, a kada se negira genocid u Srebrenicionda predstavnici međunarodne zajednice šute.”Kao zaključak, usvajanje Rezolucije o BiH u Evropskom parlamentu,gdje su pojedini poslanici na čelu sa Doris Pack otvorenouputili poziv Islamskoj zajednici u BiH da se “jasno negativno izrazio porastu vehabizma”, nedvosmisleno demonstrira prisutnost političkihstruja u Evropi koje imaju negativne i neprijateljske stavoveprema islamu i prema muslimanima. Isto tako, imajući u vidu ičinjenicu da je u velikoj mjeri njihov stav i mišljenje o tzv. prijetnjivehabizma na Balkanu rezultat masovne medijske kampanje kojase vodi protiv muslimana na Balkanu, a i u Evropi, može se zaključitida u Evropi postoje vrlo jaki medijski krugovi koji su otvoreno protivdijaloga civilizacija i ideje multikulturalnog društva. Međutim,kao što ističe i Jelko Kacin, u evropskim zemljama postoji veliki brojpolitičkih predstavnika, diplomata, aktivista u nevladinim organizacijama,univerzitetskih profesora, novinara, običnih građana imnogih drugih koji čvrsto odbacuju Huntingtonovu tezu o sukobucivilizacija i vjeruju da je moguće uspostaviti zdrav dijalog i suživotsa pripadnicima drugih nacija i vjera.Ako su pojedini politički predstavnici u Evropskom parlamentusvojim ksenofobičnim izjavama i generalizacijama pokušali poslatiporuka građanima u zemljama EU da su muslimani u BiH sigurnosnaprijetnja i opasnost za demokratiju i mir u EU, onda bi immi trebali odgovoriti da iskreno želimo da vjerujemo da u Evropipostoje i istinski demokratski političari i obični građani sa kojimaželimo da gradimo sigurniji i demokratičniji svijet u kojem osuđujemosvaki oblik ekstremizma, ksenofobije i fundamentalizma. Našatemeljna poruka bi bila neka u ova turbulentna vremena pobijediargument razuma, umjesto argument sile i radikalizacije. Ili će ipakzakazati multikulturalizam u Evropi, kao što je to prošle godine izjavilai njemačka kancelarka Angela Merkel!? qBedrudin BRLJAVAC25

iz svijetaIran i Sirija – ključne točke globalne konfrontacijeZona sumrakaIRAN: Ekonomske sankcije, vojne prijetnje inapredak u nuklearnom programuPored prošlomjesečnog EU-embarga na uvoz iranske nafte isankcija Iranskoj centralnoj banci, SAD i Europa razmatraju dodatnokažnjavanje Irana, tako što će ga izbaciti iz SWIFT-a (Društvo zasvjetske međubankarske financijske telekomunikacije), nezavisnefinancijske bankarske mreže preko koje se obavlja prodaja iranskenafte u inozemstvu. SWIFT omogućava međunarodne transferenovca i sigurnu razmjenu financijskih podataka za više od 10.000financijskih institucija i kompanija u 210 zemalja. Više od 40 iranskihbanaka i institucija koriste usluge ove međunarodne mreže.Neki stručnjaci, vjerojatno pretjerujući, smatraju da bi izbacivanjeiz SWIFT-a dovelo do financijskog sloma Irana. Međutim, sigurnobi takva odluka naštetila iranskim građanima jer bi istovremenodošlo do znatnog povećanja cijene potrošačkih dobara i pada vrijednostiiranske valute. U tom smislu, zanimljiva je izjava Jahijaal-Ashaka, predsjednika Privredne komore Teherana, koji je izjavioda Iran ima 120 milijardi dolara i 907 tona zlatnih rezervi, testoga nema nikakvog manjka stranih valuta ili zlata kada se radio domaćoj potražnji. Posljednjih godina Iran je zlato kupovao poprosječnoj cijeni od 600 dolara po unci, a trenutna cijena je gotovoutrostručena.19. veljače Iran je poduzeo preventivnu akciju kao protumjeruEU-embargu, zaustavivši izvoz nafte u Veliku Britaniju i Francusku,a najavljen je prekid izvoza u još neke druge europske zemlje. Iranoko 20% svoje nafte prodaje zemljama Europske unije, prvenstvenoItaliji, Španjolskoj i Grčkoj, dok oko 70% izvozi u azijske zemlje.20. veljače Europska komisija je objavila da su Belgija, Češka i Nizozemskaprestale kupovati iransku naftu, a Grčka, Španjolska i Italijavraćaju naručene pošiljke. Analitičari smatraju da u ovoj fazi sankcijenanose veću štetu onome tko ih je nametnuo jer je sredinomveljače cijena nafte porasla na 119 dolara za barel (sa 107 dolarapočetkom 2012. godine). S druge strane, EU-embargo na uvoz iranskenafte mogao bi ubrzati zatvaranja europskih rafinerija. “Azijskezemlje koje ne primjenjuju ovaj embargo mogle bi kupovati iranskunaftu po sniženim cijenama i rafinirane proizvode jeftino prodavatinama. U Italiji je već pet rafinerija suočeno s rizikom zatvaranja, ana razini Europe govorimo o 70 mogućih zatvaranja. Iran će moratinekome prodati svoju naftu i siguran sam da će naći kupca.Zadnja stvar koju trebamo je još nepoštena konkurencija. Ili ćemoučiniti nešto po tom pitanju na razini Europe ili riskiramo da mnogeeuropske rafinerije dožive strmovit pad sličan 'Petroplusovu'”,rekao je De Simone, glavni direktor “Unione Petrolifera”, čelnik talijanskografinerijskog lobija. Naime, švicarski “Petroplus”, najvećinezavisni europski lanac rafinerija, najavio je proglašenje stečajazbog nesolventnosti planira. Osim toga, “BP” i “Shell” smanjili suprerađivačke kapacitete jer su rafinerijske marže pale, a potražnjaza gorivom prestala rasti. De Simone smatra da će manje i starijerafinerije, specijalizirane za specifičnu tešku iransku naftu, biti najtežepogođene.Usporedo s ekonomskim sankcijama nastavljaju se i ratne prijetnjeu kojima prednjači Izrael. Prema pisanju novinske agencijeRatne pripreme - dio iranske vojne moći(rakete domaće proizvodnje Qadr)The Associates Press, neimenovani visoki dužnosnik američkihobavještajnih službi rekao je da su izraelski premijer BenjaminNetanyahu i ministar obrane Ehud Barak u više navrata izjavilivisokopozicioniranim američkim dužnosnicima kako nikoga nećeobavještavati ukoliko donesu odluku o “preventivnom” napaduna Iran. Izraelci neće obavještavati SAD unaprijed iz razloga kakoAmerikanci ne bi bili okrivljen što nisu na vrijeme reagirali ipokušali spriječiti napad. Drugim riječima, izraelski dužnosniciovom odlukom poručuju SAD-u kako će ih spasiti od loše reputacije.Zanimljivo kako vijest dolazi u vrijeme kada mnogi analitičarispekuliraju kako si Obama ne može “priuštiti” još jedanrat zbog činjenice da se nalazi u izbornoj godini. AP prenosi kakose po ovoj informaciji do sada Bijela kuća, Pentagon i Izraelskaambasada nisu željeli očitovati. Međutim, i u Americi su sve glasnijipovici za vojnim rješenjem. Premda je SAD zadnjih 10 godinaratovao ili još uvijek ratuje u dva skupa i nepopularna rata, uIraku i Afganistanu, američka javnost nije izgubila apetit za novirat. Prema najnovijem istraživanju centra Pew Research, čak 58%Amerikanaca smatra da bi Washington trebao vojno interveniratiako Iran pokušava proizvesti nuklearno oružje. Samo ih je 30%protiv vojne intervencije.Rusija je upozorila Izrael (a time i SAD) da ne napada Iran zbognjegova nuklearnog programa, dodajući da bi svaka vojna akcijamogla imati katastrofalne posljedice. “Naravno, svaka mogućavojna akcija protiv Irana mogla bi imati katastrofalne posljediceza regiju i čitav sustav međunarodnih odnosa. Zbog toga se nadamda je Izrael svjestan svih tih posljedica i da će sami razmislitio posljedicama takvog napada”, rekao je Genadij Gatilov, zamjenikministra vanjskih poslova.Iran se užurbano priprema i za ratnu opciju: proizvode se itestiraju nova oružja, te izvode pomorski vojni manevri u Perzijskomzaljevu. Početkom veljače Ahmed Vehidi, iranski ministarobrane, izjavio je da je njegova zemlja proizvela topništvo s laserskimnavođenjem velike preciznost, koje je u cijelosti djelo iranskihstručnjaka. Time je Iran postao jedna od rijetkih zemalja u svijetukoja posjeduje tzv. pametne bombe navođene na ciljeve laserom.26 PREPORODOV JOURNAL 138

iz svijetaOsim toga, admiral Farhad Amiri je rekao kako Iran posjeduje najnaprednijedizelske podmornice na svijetu, u potpunosti dizajniranei izgrađene od strane iranskih stručnjaka, koje su u stanjugađati američke nosače zrakoplova sa samog dna Perzijskog zaljeva.“Iranske podmornice rade 'bez zvuka' i gotovo ih je nemogućedetektirati sonarom. Također su u stanju lansirati torpedo i raketesimultano. Naše podmornice u Perzijskom zaljevu s lakoćom mogugađati nosače zrakoplova i ostale brodove", pojasnio je admiralAmiri.15. siječnja mediji su objavili da je Iran napravio pomak u svomnuklearnom programu izgradnjom novih centrifuga za obogaćivanjeurana (centrifuge tzv. četvrte generacije) i proizvodnjom vlastitihploča goriva (nuklearnih gorivih šipki) za nuklearne reaktore.Pomoću domaćih nuklearnih gorivih šipki Iran sada može samostalnoproizvesti gorivo neophodno za rad nuklearnih reaktora.Premda s vojnog gledišta proizvodnja gorivih šipki ne predstavljaprijetnju niti jednoj zemlji, riječ je o značajnom koraku koji bi mogaododatno zakomplicirati spor između Irana i zapadnih sila. Iranskiznanstvenici su trenutno sposobni proizvesti 20%-tni uran,dok je za proizvodnju nuklearne bombe potreban 90%-tni. Objavomnovog nuklearnog postignuća Iran je poslao poruku Zapaduda ga sankcije neće zaustaviti u svome cilju. Istog dana iranskevlasti poslale su pismo Catherine Ashton, visokoj predstavnici EUaza vanjsku politiku i sigurnost, u kojem izražavaju spremnost zapregovore sa svjetskim silama – skupina “P5+1”.Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, sredinom veljačeje izjavio da je iranski nuklearni program miroljubiv te da njegovazemlja ne namjerava proizvesti nuklearno oružje. Istaknuo jeda se nuklearna politika Irana neće promijeniti bez obzira na svenapore međunarodne zajednice. “Pritisci, sankcije i atentati nećeuroditi nikakvim plodom. Iranski nuklearni program ne može zaustavitiniti jedna prepreka”, izjavio je ajatolah Hamnei.SIRIJA: Geopolitička šahovska partijaNa zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a, održanog 4. veljače 2012.,Rusija i Kina uložile su veto na UN-ovu rezoluciju o Siriji. Odbacujućirezoluciju koju je podržalo 13 od 15 članica, čini se da su podsvaku cijenu htjeli onemogućiti bilo kakav scenarij koji bi mogaootvoriti put vojnoj intervenciji poput one u Libiji. “Usvajanje prijedlogarezolucije Zapada i Arapske lige značilo bi zauzimanje strana ugrađanskom ratu”, rekao je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskihposlova, naglasivši da je rezolucija postavljala zahtjeve pred sirijskuvladu i vojsku, ali je tražila malo od nasilnih oporbenih elemenata.Takav stav izazvao je bijes američke državne tajnice Hillary Clinton,koja je izjavila da će SAD zajedno sa saveznicima “stvoriti neizdrživpritisak” na sirijskog predsjednika Bashara al-Assada da siđe svlasti. “Assad mora otići. SAD će također uložiti trud da se učvrstesankcije protiv sirijske vlade, ali također ćemo i prokazati sve onekoju su pomagali Assadovom režimu”, rekla je Clinton. Britanskiministar vanjskih poslova, William Hague, izjavio je kako će “sirijskirežim sigurno pasti” i kako se Vijeće sigurnosti UN-a “mora vratitina pitanje nasilja u Siriji”. “Ovo je propali režim, ubilački režim, nikadaviše neće povratiti kredibilitet”, rekao je Hague.Analitičari ocjenjuju da se rusko “pokazivanje mišića” u sirijskomslučaju, odlučnije nego prilikom libijske krize, može gledati ikroz prizmu predsjedničkih izbora u Rusiji. Oni smatraju da je ruskiveto manje izraz ruske privrženosti Assadu ili nade da bi se stanjemoglo vratiti na ono prije pobune, a više Putinovo nastojanje dauoči predsjedničkih izbora početkom ožujka pokaže da Zapad nePREPORODOV JOURNAL 138Doček ruskog ministra Lavrova u Damsku nakonrusko-kineskog veta u Vijeću sigurnosti UN-amože poticati političke promjene u zemljama regije u kojima i Rusijaima jake strateške interese. Nakon uloženog veta Rusija je krenulau diplomatsku ofenzivu pokušavajući Siriju “izbiti iz zapadnihruku”. S tim u vezi, predsjednik Medvedev je izjavio: “Rusija moračvrsto djelovati u brzoj stabilizaciji Sirije. Vrijeme je da se provedui sve nužne demokratske reforme.” 7. veljače Sergej Lavrov, ruskiministar vanjskih poslova, doputovao je u Damask na sastanaksa sirijskim predsjednikom Bashar al-Assadom, na kome se dogodiloupravo ono zbog čega su zapadne sile najviše strahovale: nesamo da Lavrov nije pozvao Assada da odstupi, već je naveo kako jesirijski predsjednik ključna osoba za trajni mir u zemlji. Neposrednonakon razgovora ministar Lavrov je dao intervju za rusku novinskuagenciju Interfax, gdje je, između ostaloga, rekao: “PredsjednikAssad je odlučan i on će zaustaviti nasilje u Siriji, iz kojeg godpravca ono dolazilo.” Ruski premijer Vladimir Putin je komentirajućisirijsku situaciju rekao: “Moramo dopustiti sirijskom narodu daodluče sami o svojoj sudbini.” Uputio je i kritiku zapadnim silamakoje jedino rješenje vide u vojnoj intervenciji: “Naravno, osuđujemosvako nasilje, s koje god strane ono dolazilo, ali ne možemo seponašati kao slon u staklarnici.”24. veljače 2012. u glavnom gradu Tunisa je održana konferencijapod nazivom “Prijatelji Sirije”, na kojem su predstavnici 70-akzapadnih i arapskih zemalja raspravili daljnje korake po pitanjusirijskog konflikta. Analitičari smatraju da je uzrok skupa što anti-Assad koalicija, na čelu sa SAD-om, jednostavno nije bila sposobnaprogutati “gorku pilulu” i prihvatiti činjenicu kako je njihov planza Siriju doživio debakl nakon rusko-kineskog veta na UN-ovu rezolucijuu Vijeću sigurnosti. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozyje idejni tvorac tog projekta, čiji je cilj, zapravo, zaobići UN. Konferencijaje u deklaraciji zatražila trenutni prekid nasilja, omogućavanjedostave humanitarne pomoći stanovništvu i nove sankcijeprotiv sirijskog režima, među kojima su zabrana putovanja pojedinimfunkcionerima, zamrzavanje financijskih sredstava, prekidsnabdijevanja naftom, smanjivanje diplomatskih veza sa Sirijom,kao i sprječavanje isporuke oružja. U deklaraciji je navedeno da seglavna sirijska opozicijska grupa – Sirijsko nacionalno vijeće, tretirakao legitimni predstavnik Sirijaca koji traže mirnu demokratskupromjenu u zemlji, ali nije izričito rečeno da se ona i priznaje. Američkadržavna tajnica Hillary Clinton izjavila je kako međunarodnazajednica mora raditi na mijenjanju stava Rusije i Kine. Rekla da će27

iz svijetarežim predsjednika Bashara al-Assada platiti “visoku cijenu” zbogkršenja ljudskih prava u Siriji. “Ako Assadov režim spriječi dopremupomoći civilima, imat će još više krvi na svojim rukama. Isto vrijedii za države koje nastavljaju štititi i naoružavati režim. Zemlje koje idalje isporučuju oružje kojim se ubijaju civili pozivamo da s tim odmahprekinu. Platit ćete veliku cijenu zbog ignoriranja volje međunarodnezajednice i kršenja ljudskih prava svoga naroda”, poručilaje Hillary Clinton.Dva dana kasnije, 26. veljače, održan je referendum o novomUstavu, čiji je prijedlog podržalo više od 89,4% Sirijaca s pravomglasa (oko 7,5 milijuna), dok je 9% bilo protiv, a 1,6% listića bilo jenevažećih. Odaziv na referendum je bio 57,4%. Prema prijedlogu unovom Ustavu, Assadova stranka Ba'ath više se ne bi spominjalakao vođa države i društva, te bi se dopuštao politički pluralizam.Predsjednik Sirije još uvijek bi imao ovlasti da imenuje premijerai Vladu, te da, u nekim slučajevima, ulaže veto na određene zakone.Predložena su ograničenja trajanja predsjedničkih mandata– maksimalno dva mandata po sedam godina. Sedmogodišnji predsjedničkimandati bili bi uvedeni tek nakon sljedećih predsjedničkihizbora, 2014. godine.Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je kakoRusija pozdravlja održavanje referenduma u Siriji i kako je novisirijski Ustav “važan korak prema demokraciji i nužnim reformama”.“Održavanje referenduma o prihvaćanju novog Ustava u Sirijisastavni je dio procesa koji će dovesti do demokracije. Kraj jednostranačkogsistema u zemlji je dobrodošao", rekao je Lavrov.Pozvao je sve svjetske sile da daju svoj ujedinjeni i nedvosmisleniznak odobrenja da sve sirijske političke opcije sjednu za stol i krozdijalog riješe aktualnu krizu u zemlji. S tim u vezi, nužno je da svakonasilje prestane, bez obzira iz kojeg pravca ono dolazilo. Takođerse osvrnuo i na summit “Prijatelji Sirije”, kojega je nazvao “sastanakjednostrane potpore”.Referendum o novom Ustavu u Siriji “teško da može biti vjerodostojan”,saopćili su Ujedinjeni narodi. “I dok bi novi Ustav ikraj monopola nad vlašću stranke Ba'ath mogli biti dio političkogrješenja u Siriji, bilo koji referendum se mora održati u uvjetimabez nasilja i zastrašivanja. Teško da bi mogao biti vjerodostojanu kontekstu prevladavajućeg nasilja i masovnog kršenja ljudskihprava”, rekao je Eduardo del Buey, glasnogovornik UN-a. I SAD sunegativno ocijenile referendum. “Odbacujemo ga, jer je on apsolutnicinizam”, izjavila je Victoria Nuland, glasnogovornica StateDepartmenta.Vjerojatno nikada nećemo saznati što je sve rečeno na sastankuruskog ministra i sirijskog predsjednika 7. veljače, ali mnogianalitičari smatraju kako je tada Moskva dala “zeleno svjetlo” zašto brže gušenje vojne pobune, u isto vrijeme osiguravajući Vladiu Damasku zaštitu od bilo kakve vojne intervencije zapadnih sila.Naime, na osnovu informacija s terena postalo je jasno da je sirijskavojska, nakon sastanka Assad – Lavrov, krenula u odlučujućuofenzivu protiv pobunjeničkih/revolucionarnih elemenata u zemlji.Rezultat toga je oslobađanje/pad grada Homsa, centra pobune, zadnjegdana veljače. Prilikom ulaska u Homs, nakon 27 dana intenzivnihborbi i slamanja otpora u četvrti Baba Amr, prema navodimasirijske vojske, uhićeno je preko 100 plaćenika strane nacionalnosti.Izvori govore kako su većina uhićenih Francuzi, dok su ostali iznekoliko arapskih zemalja.Krajnje su zanimljive i intrigantne informacije o angažmanu pojedinihzemalja u sirijskoj krizi. Tako jedan od najutjecajnijih izvoraza vojne i obavještajne informacije, izraelski DEBKAfile, navodi da“britanske i katarske trupe upravljaju dostavom oružja i vojnomtaktikom u sirijskom gradu Homs”. Izvor prenosi kako je britanskišpijunski aparat MI6 organizirao četiri operativna centra u Homsu,pri čemu se strane trupe već nalaze na terenu. Izvor ističe kako jeglavni cilj operacije potajno dovoditi tursku vojsku na teritorij Sirije.DEBKAfile također navodi kako je u destabilizaciju Sirije direktnoumiješan turski državni vrh. Prema njima, premijer Tayyip Erdoganveć je predstavio članovima parlamenta opsežan plan kojim bi turskavojska ulazila u Siriju i stacionirala se u pobunjenim gradovima.Izvor također ističe kako su britanske i katarske snage na terenuisključivo s ciljem da turskim vojnicima “otvore vrata”. No, taj jeplan u više navrata propao: “Svaki puta kada su pokušali realiziratitakav plan, Assadove snage su pojačavale svoje kontingente na turskojgranici, postavljajući protuzračnu i kopnenu obranu. Assadovavojska je jasno poručila Turskoj: prvi Turčin koji pređe granicu bitiće početak otvorenog rata.” DEBKAfile tvrdi kako imaju detaljneinformacije sa sastanka Assad – Lavrov. Navodi se kako je sastanakbio “buran i napet”, a glavna tema bila je pobuna u gradu Homsui strane trupe koje se tamo nalaze. Prema izvorima, raspravljalose o pokušajima Assadove vojske da slomi pobunu. Upravo zbogtoga uz Lavrova bio je prisutan i Mikhail Fradkov, šef ruskih tajnihslužbi (SVR).Ruska postaja RT prenosi informaciju jordanskog medija “Al-Bawaba” u kojem se navodi kako se čak 10.000 pobunjenika iz Libije,koji su sudjelovali u građanskom ratu, trenutačno nalazi naposebnoj izoliranoj lokaciji na prostoru Jordana od kuda će biti poslaniu Siriju da se bore protiv sirijske vojske. U izvještaju takođerstoji kako Saudijska Arabija i Katar plaćaju po 1.000 dolara svakomanti-Gaddafi plaćeniku da se ode boriti protiv Bashara al-Assada uSiriju. Nadalje, RT prenosi informaciju, objavljenu u nekoliko iranskihmedija, koji javljaju kako su 50-ak turskih oficira, zarobljenihod strane sirijske vojske, priznali da su bili trenirani od strane izraelskihspecijalnih snaga i poslani u Siriju kako bi destabilizirali aktualnuvlast.Informacije o plaćenicima i naoružanim skupinama koje se ubacujuu Siriju dolaze sa svih strana i iz raznih izvora. Podatak o aktualnimzbivanjima potvrdio je i pripadnik FBI-a, “zviždač” po imenuSibel Edmonds. Prema njemu, NATO već duže vremena trenira pobunjenikeu gradu Hakkari na jugoistoku Turske. Edmonds takođernapominje kako SAD krijumčari veće količine oružja u Siriju putemturske vojne baze Incirlik. Nadalje, ruski dnevni list “Kommersant”također navodi kako se oružane operacije poduzimaju iz smjeraTurske. U kojoj mjeri je Turska operativna baza za anti-Assad naoružaneskupine pokazuje i činjenica da je pobunjenička organizacijaSNC - Sirijsko nacionalno vijeće, organizirana u Istanbulu ukolovozu 2011. godine.“Na Bliskom istoku trenutačno postoje tri važna žarišta kojaSAD nastoji destabilizirati još od prvog dana tzv. arapskog proljeća– Libanon, Siriju i Iran. S time da je Iran 'zadnja stanica' ove širokeoperacije. Napad na Iran dok Damaskom vlada Bashar al-Assad gotovoje nemoguć. Zapravo, moguć je, ali neučinkovit i potpuno bezvrijedan.Ako ovo žele izvesti točno prema planu, Sirija će moratipasti prva”, riječi su jednog vojno-političkog komentatora. Uzevšigore navedene riječi u obzir, onda ne trebaju čuditi informacije dase i Iran aktivno uključio u rješavanje sirijske krize, što su sredinomveljače potvrdili i navodi sirijske opozicije. Kako prenosi britanskilist “The Telegraph”, prema riječima opozicije, zapovjednik iranskeelitne postrojbe “Kuds”, Kassem Suleimani, već direktno savjetujesirijske vlasti po pitanju kako “uništiti” pobunjenički element. “TheTelegraph” također javlja kako su snage “Kuds” već uspostavili“najmanje jednu bazu blizu glavnog grada Damaska”. Prema pi-28 PREPORODOV JOURNAL 138

iz svijetasanju izraelskog dnevnog lista “Haaretz”, ova elitna vojna skupinaima oko 15.000 vojnika koji su već ratovali na stranim ratištima,uključujući i u Iraku. Isti izvor navodi kako je jedinica ključna u financiranjui naoružavanju Hezbollaha.Zanimljive su riječi vođe libanonske vojne organizacije Hezbollah,generalnog tajnika Seyyeda Hassana Nasrallaha, koji je 24. veljačeizjavio da pojedine arapske zemlje financiraju i dovode teroristeu Siriju kako bi se isti borili protiv predsjednika Bashara al-Assada.Napomenuo je kako je njihova prisutnost glavni razlog zašto jošnije došlo do dijaloga između sirijske vlade i legitimne opozicije uzemlji. “SAD i zapadne sile još uvijek ne žele ući vojnim trupama uSiriju, trenutačni plan im je izazvati veliki rasni, plemenski i sektaškisukob unutar zemlje”, ističe Nasrallah. U svojoj izjavi optužio jeZapad za licemjerni stav po pitanju prosvjednih pokreta koji se događajudiljem Bliskog istoka: “Dok se u Bahreinu zagovara dijalogkao jedini način okončanja nemira, u Siriji se protive svakom oblikupolitičkog rješenja i podupiru nasilje.” Nasrallah također ističe kakoSAD, zajedno s Izraelom, želi “uništiti cijeli Bliski istok na način dase razjedine stanovnici i stvori kaos”. U više navrata je napomenuokako SAD i njihovi saveznici ne žele nikakve reforme u Siriji, većgrađanski rat pod svaku cijenu.AFGANISTAN: Sukobi nakon spaljivanjaKur'anaPREPORODOV JOURNAL 138Antiamerički prosvjedi u Afganistanu nakon spaljivanja Kur’ana21. veljače 2012. pokrenut je 10-dnevni val nasilnih antizapadnihprotesta širom Afganistana u kojima je poginulo najmanje 30ljudi (uključujući i šestoricu američkih vojnika) i preko 200 ranjeno.Neredi su počeli kada su afganistanski radnici u američkoj vojnojbazi Bagram, koja se nalazi 60-ak kilometara od glavnog grada Kabula,primijetili spaljena četiri primjerka Kur'ana i veći broj drugihislamskih rukopisa u jami u kojoj se spaljuje smeće. Povici “SmrtAmerici”, uz upotrebu kamenja i molotovljevih koktela, bili su uobičajenina demonstracijama, na kojima su neki od učesnika podignulii bijelu talibansku zastavu.General John Allen, američki zapovjednik NATO-a u Afganistanu,odmah je naredio istragu kojoj se treba utvrditi jesu li vojnicizračne baze Bagram “nepropisno odložili veliki broj islamskih religijskihmaterijala koji uključuju i primjerke Kur'ana”. Najavio je daće sav pronađeni materijal primjereno zbrinuti vjerski autoriteti.“Temeljito istražujemo incident i poduzimamo korake kako bismobili sigurni da se takvi postupci više nikada ne ponove. Obećavamvam da ovakvo postupanja ni na koji način nije bilo namjerno”,naglasio je general Allen i dodao da je “suradnja s afganistanskimvodstvom jedini način za ispravak ove velike pogreške i osiguranjeda se više nikada ne ponovi”. Američki čelnici u Washingtonu surekli da je nekoliko primjeraka Kur'ana spaljeno zato što su u njimaskrivane poruke koje su razmjenjivali afganistanski zatočenici u zatvoruu nadležnosti baze u Bagramu. Predsjednik Barack Obama jeu pismu isprike afganistanskom predsjedniku Karzaiju rekao da jespaljivanje Kur'ana bilo “nesmotreno i pogrešno”.Trećeg dana demonstracija javili su se i talibani, koji su u svompriopćenju pozvali Afganistance da svim dostupnim sredstvimanapadaju strane vojne baze i ubiju što je više moguće zapadnjakakako bi se osvetili za paljenje Kur'ana. “Naš hrabri narod mora napadatibaze stranih osvajača, njihove konvoje i zavojevačke baze.Narod mora ubijati zapadnjake, uhvatiti ih žive, prebiti i naučitiih lekciju kako im nikada više ne bi palo na pamet još jednomoskvrnuti sveti Kur'an. Kako je zaštita života i dobara muslimanazadaća svih muslimana, prosvjednici se moraju okomiti na osvajačkesnage i njihova postrojenja, a ne na imovinu naroda”, navodi seu priopćenju.Krajem veljače oglasili su se i Ujedinjeni narodi, koji su podržalizahtjev afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija upućenameričkoj vojsci da poduzme disciplinske mjere protiv onih kojisu učestvovali u spaljivanju Kur'ana u NATO bazi Bagram, uz ocjenuda taj incident predstavlja “ozbiljnu grešku”. “Nakon upućivanjaduboke isprike što je bio prvi korak, mora da uslijedi i drugi, ato je disciplinski postupak. Tek poslije takvih disciplinskih mjera,međunarodne snage mogu da kažu 'da, iskreno se ispričavamo'”,rekao je Jan Kubiš, specijalni predstavnik generalnog sekretaraUN-a u Afganistanu. Izrazio je žaljenje zbog napada demonstranatana kompleks zgrada UN-a u provinciji Kunduz, nakon čega seosoblje preselilo. “Mi nismo učestvovali u skrnavljenju Kur'ana.Mi duboko i iskreno poštujemo islam. Povrijeđeni smo time štosu međunarodne vojne snage dozvolile skrnavljenje Kur'ana. Odbacilismo i osudili ovaj čin bez obzira što je okarakteriziran kaogreška”, rekao je Kubiš u jednom od najoštrijih obraćanja predstavnikaneke međunarodne organizacije povodom spaljivanjaKur'ana.Ryan Crocker, američki veleposlanik u Afganistanu, rekao jeda SAD trebaju odoljeti želji da prije roka povuku svoje vojnike izAfganistana zbog nasilja protiv Amerikanaca izazvanog paljenjemKur'ana. “Napetosti su ovdje vrlo snažne. Mislim da trebamo pustitida se stvari smire, vratiti se normalnom ozračju i onda nastaviti sposlom. Ovo nije vrijeme za odlučiti da smo ovdje završili. Moramoudvostručiti naše napore. Moramo stvoriti stanje da se Al-Qa'idane može vratiti. Ako odlučimo da smo se zamorili ovime, Al-Qa'idai talibani zasigurno neće”, rekao je Crocker.Najnoviji slučaj tek je jedan u nizu učestalih incidenta koji jerazljutio afganistansku javnost. U siječnju je na internet “procurio”video snimak u kojem četvorica američkih marinaca uriniraju poubijenim talibanima, te fotografija američkih vojnika koji razvijajuzastavu zloglasnih nacističkih SS jedinica. Osim toga, u još uvijeksvježem sjećanju su potresne snimke iz iračkog zatvora Abu Graibaili svjedočenja iz Guantanama. Mnogi analitičari ističu da je paljenjeKur'ana nanijelo neprocjenjivu štetu međunarodnim snagama injihovom ugledu u zemlji. qPripremio: Ismet ISAKOVIĆ29

kulturaPriča o sevdalinkama: Husaga Ćišić od zaborava otrgnuo jednu od najstarijih hercegovačkihsevdalinkiAlaj-beg se na jezero spremaAlaj-beg se na jezero sprema,da ulovi utvu zlatna perja!Neko mu se sa jezera javlja:“Ne striljaj me, beže, Alaj-beže,nisam vila da imam krila,neg’ djevojka, koja gleda momka!”Susret s djevojkom u “Evinom kostimu”Evo zanimljive priče o porijeklu sevdalinke “Alaj-beg se na jezerosprema”, koju je zabilježio Husaga Ćišić.“Na primjer, ova pjesma ‘Alaj beg se na jezero sprema’ ima svojduboki smisao i svoju historiju, a naoko je bezazlena. Tiče se nekogAlaj-bega Ajanovića i lijepe šćeri siromašnog ribara i njihovog slučajnogpoznanstva. Alaj-beg se rado vozao po jezeru u kajaku. Djevojkaga je iz svog skloništa posmatrala, i kako je on bio mlad i lijep, onase zagleda u njega. Ali, kako da mu se predstavi? Ta misao joj nije izglave izlazila. Narod kaže da ženski šer znade biti teži od šejtanskoga,a to će reći da žena znade biti dosjetljivija i od samoga šejtana. Lijeparibareva šćer, odluči da upeca momka koji joj nije dao mira. Ona jeveć davno doznala da ima naročitu privlačnu silu i daj joj ljudi podilazeupravo zbog njene ljepote. A, da li će isto biti i sa mladim begom?Nije bila sigurna da će ga očarati ako mu se pokaže u siromašnimprnjama, pa odluči da mu se pokaže u Evinu kostimu!Uz obalu jezera nalazile su se ogromne naslage kamenja, međukoje se moglo uroniti samo s morske strane i među kojima je imalasklonište. Prema tim naslagama u jezeru se nalazila jedna ogromnastijena koja je stršila uvis, a sve to došlo joj je kao naručeno. Jednoglijepog dana ona otpliva na stijenu. Tu rasplete zlatne kose do peta,zaogrnu kosama tijelo da joj ga sunce ne bi opalilo i tu ostade da čeka.S nekom je sigurnošću računala da će on doći! I on se, zbilja, pojavi.Ona ga pusti da joj se primakne, onda se, kao bajagi, iznenađena njegovomblizinom brzo podiže, začas se zagleda u njega, zatrese zlatnomkosom, baci se naglavce u vodu, otpliva prema svom skloništui iščeznu pod stijenama! Čim se od prvog iznenađenja malko pribra,mladić instinktivno zavesla prema mjestu na kojem je neznanka iščezla.Uze ispitivati obalu. Iziđe iz čamca da nađe ulaz među stijene gdjeje neznanka iščezla, ali njegovo nastojanje ostade bez uspjeha. On je,međutim, sam sa sobom razgovarao, pitajući se ko je to mogao biti?‘Da je vila’, veli, ‘u gori bi bila, ili bi se poslužila zlatnim krilima, pabi tamo odletjela. A da je utvara, sjeknula bi kao oko i, jednostavno,iščezla! Međutim, jasno sam vidio nagu ženu sa zlatnim kosama. Vidiosam kako se bacila u vodu, kako je doplivala do obale. Ko bi to mogaobiti?’ Kako ne nađe nikakva odgovora, on sjede u čamac i odveze sekući. Ali mu to nije dalo spavati cijele noći. Zato se pri osvitu ponovnonađe na mjestu na kojem mu se jučer prikazala neznanka. Vrljao jecijeli dan po jezeru da vidi neznanku, no bez uspjeha. Dođe na misaoda bi neznanka mogla biti ona utva zlatna perja, koju niko nije vidio, alikoja živi u narodnoj fantaziji i koju narod u pjesmama spominje!Idućeg dana Alaj-beg se pojavi na jezeru naoružan do zuba da ulovineznanku. Kad ga cura iz skloništa opazi, kako se strjelicom u ruci zvjerana sve strane, ona mu se iz skloništa javi: ‘Ne striljaj me, beže Alaj-beže.Nisam ja, ni vila, ni utvara, nego sam djevojka koja gleda momka.’Husein Husaga Ćišić (1878. – 1956.)I u tome je, eto, sva zagonetka! Ovu je zgodu naš narodni genijes nekoliko zgodnih poteza opjevao i ovjekovječio.”Jedna od najstarijih sevdalinkiSve ovo zapisao je rahmetli Husaga Ćišić, velikan koji spada ured najistaknutijih Bošnjaka u historiji Hercegovine, za kog se danasčesto može čuti konstatacija da je baklja bošnjačkog dostojanstva,u svom kapitalnom djelu “Mostar u Herceg Bosni”. Mada Ćišić neprecizira vrijeme i mjesto u kojem se dešava radnja ove sevdalinke,može se naslutiti da se događa u blizini njegovog rodnog Mostara.Ćišić također spominje izvjesnog Kerima, kao tada najboljegpjevača bosanskih pjesama, kojeg su često salijetale djevojke da imsvojom pjesmom dušu razgaljuje. Pa, i kad mu nije bilo do pjesme,nije mogao odoljeti djevojačkim nagovaranjima. Kerim je poredpjevanja, radoznalim djevojkama tog vakta, morao često i objašnjavatiodređene događaje u pjesmama koje je izvodio. Da li je tajslavuj sevdalinki tog vakta, sa nekom od radoznalih hercegovačkihdjevojaka, znao imati nešto više osim pjevanja, ne zna se.Dobri poznavaoci sevdalinke slažu se da “Alaj-beg se na jezerosprema” spada u red najstarijih sevdalinki uopšte. Ono što je karakteriše,jeste podatak da je rijetko zabilježena na nosačima zvukai da joj se rijetko gdje može pronaći pristojan audio zapis. S drugestrane, vrlo malo je danas izvođača sevdalinki koji je uopšte znajuinterpretirati. Još je samo poneka starija Bošnjakinja u Hercegovinizna otpjevati onako izvorno, kako je naučila od svojih predaka. Nekoje zapisao da su, između ostalih, i ovu sevdalinku najčešće izvodilemajke i nane kao uspavanku, dok su u bešikama ljuljale djecu. qAvdo HUSEINOVIĆ30 PREPORODOV JOURNAL 138

kulturaNova knjiga u izdanju BNZH i Islamske zajednice u HrvatskojVrijedna monografijaU veljači 2012. godine objavljena je knjiga dr. Denisa Bećirovića“Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevskeJugoslavije (1945-1953)”, koja predstavlja prerađenu doktorskudisertaciju pod naslovom “Islamska vjerska zajednica u Bosni iHercegovini 1945.-1953. godine”, koju je autor obranio na Odsjekuza historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 14.siječnja 2010. godine. Bećirovićeva knjiga predstavlja svojevrstannastavak knjige dr. Adnana Jahića “Islamska zajednica u Bosni iHercegovini za vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918-1941)”,koja je prošle godine dobila Nagradu “Hasan Kaimija” za najboljedjelo bosanskih autora objavljeno u 2010. godini iz humanističkihi društvenih znanosti. Dva hvalevrijedna kapitalna historiografskadjela dvojice Tuzlaka, u kojima se čitateljima pokazuje povijestIslamske zajednice u BiH u vremenskom periodu od 1918. do1953. godine, tiskana su u Zagrebu, u nakladi zagrebačkog ogrankaBošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske i Medžlisa Islamskezajednice Zagreb.Knjiga “Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijemeavnojevske Jugoslavije (1945-1953)” ima 628 stranica, a podijeljenaje u sedam poglavlja, koje čine koherentnu logičku i organskucjelinu. Prvenstveno je zasnovana na neobjavljenoj arhivskoj građirazličite provenijencije iz Sarajeva, Beograda, Zagreba, Bihaća iTuzle, od kojih su najznačajniji iz fondova Arhiva Jugoslavije, Bosnei Hercegovine i Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Uknjizi se može pročitati Bećirovićeva analiza i rekonstrukcija mjesta,uloge i razvoja Islamske zajednice u poslijeratnoj BiH, te odnosajugoslavenske države prema njoj. Autor je prikazao opći pregledrazvoja Islamske zajednice u BiH u prvim godinama komunističkogrežima, ukazujući na glavne elemente i povijesni kontekst. Razdobljeod 1945. do 1953. godine jedno je od najdramatičnijih i najznačajnijihu novijoj povijesti BiH. To je period kada svi subjektidruštveno-ekonomske stvarnosti, među kojima i vjerski, ulaze uproces složenih i specifičnih promjena, kako na unutarnjem, takoi na međunarodnom planu. Pritom 1953. predstavlja razgraničavajućugodinu u kojoj je uobličen politički sustav Jugoslavije, teusvojen prvi zakon kojim je reguliran položaj vjerskih zajednica uposlijeratnom periodu.U recenziji prof. dr. Ismet Bušatlić, dekan Fakulteta islamskihnauka u Sarajevu, kaže da je knjiga utemeljena na prvorazrednimizvorima: bogatoj objavljenoj i neobjavljenoj arhivskoj građi,službenim publikacijama, raspravama, člancima, studijama i knjigama.Tekst je pisan jasnim jezikom i stilom, te obiluje detaljnimanalizama događaja, vjernim prikazima aktera i likova. Bušatlićnaglašava da se ovom knjigom autor predstavio kao neumoranistraživač, objektivan promatrač i znanstvenik s darom i dostatnomhrabrošću da se okuša s izazovnom temom. “Zaslužan je daje jedan važan period u historiji BiH općenito, a Islamske zajedniceposebno, temeljito istražen, studiozno proučen i adekvatnopredstavljen. Siguran sam da je knjiga dr. Denisa Bećirovića‘Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevskeJugoslavije (1945-1953)’ značajan doprinos nauci općenito, bosanskohercegovačkojhistoriografiji posebno, od velikog interesaza akademsku zajednicu i bosanskohercegovačko društvo”, kažeBušatlić.Prof. dr. Zijad Šehić, sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u svojojrecenziji piše da je tema obrađena u knjizi do sada u bosanskohercegovačkojhistoriografiji dodirnuta samo fragmentarno, uokviru izučavanja pojedinih aspekata historije BiH u naznačenomperiodu. Bećirovićeva knjiga popunjava krajnje oskudan prikaz duhovnihkretanja tog vremena u historiografiji. Pritom su rezultatiistraživanja dokumentirani obimnim prilozima koji su značajandio autorovih razmatranja. “Dr. Denis Bećirović je za izradu knjigekoristio široku izvornu bazu najbolje kvalitete i uspješno obaviopostavljeni istraživački zadatak. Pokazao je veliku sposobnost uobradi složene teme, u korištenju i interpretaciji izvora i literature,formiranju naučnog aparata i u donošenju zaključaka zasnovanihna provjerenim činjenicama”, napisao je Šehić.Ismet ISAKOVIĆO autoru…Denis Bećirović je rođen 1975. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1998. naFilozofskom fakultetu u Tuzli, a postdiplomske studije završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2002. godine.Magistrirao je iz područja historijskih nauka u lipnju 2004., a doktorirao u siječnju 2010. godine. Predmet njegovogznanstvenog istraživanja je historija BiH i jugoistočne Europe, a posebno se bavi odnosima države i vjerskih zajednicau 20. stoljeću. Surađivao je s raznim znanstvenim časopisima, a objavio je i više izvornih znanstvenih članaka uraznim zbornicima sa znanstvenih skupova. Autor je knjige “Informbiro i Sjeveroistočna Bosna”, koja je objavljena2005. godine. Docent je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.Od 1998. godine aktivno učestvuje u društvenom životu Bosne i Hercegovine, kada je izabran za zastupnika uPredstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Od 2000. do 2002. obnašao je funkciju delegata u Domu narodaParlamenta Federacije BiH i zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona. U periodu od 2002. do 2006. bio je zastupniku Skupštini Tuzlanskog kantona, a od 2006. do 2010. zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštineBiH. U svibnju 2011. godine izabran je za predsjedavajućeg ovoga doma.Zbog angažmana na promoviranju i razvoju ljudskih prava i građanskih sloboda, te razvoja nauke i obrazovanjau BiH, dr. Denis Bećirović je dobitnik brojnih priznanja i nagrada: Nagrada za afirmaciju građanske hrabrosti “DuškoKondor” (2008.), Nagrada “Najbolji zastupnik u 2008. u Bosni i Hercegovini” (2009.), “Povelja za izuzetno angažovanje i doprinos u zaštiti i čuvanuantifašističkih tekovina i vođenju borbe za suverenu, nezavisnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu” (2009.) i plaketa “Najbolji zastupnik u Bosni i Hercegoviniod 2006. do 2010. godine” (2010.). qPREPORODOV JOURNAL 13831

kulturaTjedan iranske kulture u Zagrebu (4.-12. veljače 2012.)Ljepota iranske umjetnostiU organizaciji Iranskog kulturnog centra pri Veleposlanstvu IR Iranu Zagrebu, od 4. do 12. veljače 2012. godine održan je Tjedan iranskekulture, koji se sastojao od izložbe slika i koncerata iranske tradicionalneglazbe. Kulturna događanja odvijala su se na tri lokacije u Zagrebu:u Muzeju “Mimara”, Kulturnom centru Dubrava i prostorima Bošnjačkenacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebačku županiju.Izložba slikaOvogodišnji Tjedan iranske kulture započeo je 4. veljače otvorenjemizložbe slika dr. Seyeda Hassana Soltanija u Muzeju “Mimara”.Suvremeni umjetnički pokret u Iranu bilježi svoje začetke kasnih 40-ihi ranih 50-ih godina 20. stoljeća, nakon smrti slikara Kamal al-Mulka.Moderni duh u iranskom slikarstvu simbolički predstavlja kraj ere krutompridržavanju normi akademskog izraza, čime je omogućeno preispitivanjeautoriteta na bilo kojoj razini umjetničkog promišljanja, štorezultira stvaranjem vrlo uspješnih djela koja zbog izražene autoroveindividualnosti predstavljaju jedinstven iranski moderni izričaj.Dr. Seyed Hassan Soltani rođen je u Yazdu 1964. godine. Dodiplomskistudij slikarstva završava na Sveučilištu u Isfahanu, a diplomskistudij u Teheranu, na Sveučilištu Tarbiat Modares. Doktorat iz likovnihumjetnosti, specijalnost animacija, obranio je na Sveučilištu VKIG uMoskvi. Bio je zamjenik dekana te voditelj dodiplomskog i diplomskogstudija slikarstva na umjetničkom sveučilištu. Danas je član znanstvenogodbora Sveučilišta Tarbiat Modares. Djelovao je i kao član Vijećaumjetnika animacije, te Vijeća za donošenje odluka 8. Iranskog slikarskogbijenala. Do sada je sudjelovao na preko 30 domaćih i inozemnihizložbi, od kojih osam samostalnih. Bio je član žirija na nekoliko slikarskihi grafičkih natjecanja, te nekih natjecanja u animaciji. Sudjelovaoje, kao predavač i autor znanstvenih članaka, na više od 20 domaćihi inozemnih seminara. Kao filmski redatelj, dosad je režirao četrnaest15-minutnih epizoda animiranog serijala “Priče pravednika” te animiranefilmove i serijale “Zauvijek”, “Ilustrator”, “Anđeo dobrote” i “Dugovratagazela”. Izložba slika iranskog likovnog umjetnika dr. SeyedaHassana Soltanija bila je otvorena do 12. veljače.Koncerti tradicionalne glazbeU Muzeju “Mimara” održana su i dva koncerta tradicionalneiranske glazbe – 7. i 9. veljače, u izvedbi glazbenika Adela Tajika iSayeda Mansoura Daryabaria. Iranski glazbenici su u Zagrebu održalijoš dva koncerta, i to 6. veljače u Kulturnom centru Dubrava i 8.veljače u prostorijama zagrebačkog ogranka Bošnjačke nacionalnezajednice Hrvatske, Ilica 54.Adel Tajik, izvođač na tombaku, rođen je 1968. u Teheranu. Nakonzavršenog školovanja počinje učiti svirati tombak, te se 2002.godine pridružuje tombak ansamblu. Učio je i daf, te danas radikao učitelj tombaka i dafa.Seyed Mansour Daryabari, glazbenik i učitelj santura, rođen je1964. u Teheranu. Nakon završenog školovanja 1989. godine počinjeučiti santur, a pet godina kasnije pridružuje se velikom majstorusantura Payvariju.Iranci su veliki zaljubljenici u glazbu, te su tokom 25 stoljeća svojepisane povijesti razvili ne samo vlastiti vrlo specifičnu glazbu, većKoncert iranske tradicionalne glazbe u dvorani BNZ u Zagrebusu i neki njihovi muzički instrumenti prototipi modernih muzičkihinstrumenata današnjice. Santur je perzijski muzički instrument izfamilije cimbala, trapezoidnog oblika, kutije izrađene od orahovogili nekog drugog drveta, npr. polisandrovne. Prednji i stražnji dio instrumentapovezani su zvučnim stupovima čije pozicije imaju bitnuulogu u kvaliteti zvuka ovoga instrumenta. Originalni santur ima 72žice s dva seta mostova raspona otprilike tri oktave. Žice s desnestrane izrađene su u kombinaciji bakra i mjedi, a one s lijeve straneod nehrđajućeg čelika. Santur je odijeljen u tri pozicije putem karaka– dva reda s po devet članaka. Svaki članak dovodi četiri unitone žicena desnu i lijevu stranu instrumenta. Santur se svira udaraljkama.Tombak je perzijski glazbeni instrument u obliku bubnja, izrezbareniz jednog komada dudova drva, keramike ili lakih metala, dimenzijaoko 43x28 cm. Zatvoren je ovčjom ili kozjom kožom. Tehnika izvođenjase sastoji od valjanja i pucketanja prstima po bubnju na različitenačine, koristeći obje ruke. “Tom” i “bak” je onomatopeja za dva osnovnapoteza: niske – u centru (“tom”) i visoke – sa strane membrane(“bak”). Zanimljivo je da je tombak jedini udarački instrument nasvijetu koji se može u potpunosti svirati sa svim prstima obje ruke.Na priredbi u BNZH 8. veljače 2012., nakon pozdravnih govoraprof. dr. Seada Berberovića, predsjednika zagrebačkog ogrankaBNZH i Reze Jamshidija, savjetnika za kulturu pri Iranskom kulturnomcentru u Zagrebu – “potekla” je glazba. Iranski umjetnici SeyedMansour Daryabari i Adel Tajik izvodili su prekrasnu glazbu na tradicionalnimiranskim instrumentima santuru i tombaku, koja je vrloosobna i intimna. Glazbenici su počastili zagrebačku publiku vrlosuptilnim, pomalo nastalgičnim taktovima koji su u slušatelju budilirazličite osjećaje i predodžbe o vlastitom postojanju u svijetu, asocirajućina davna jutra iz djetinjstva okupana prvim proljetnim kapljicamakiše koje se gube u neprekidnoj igri nastajanja i nestajanja, kaotalasi u oceanu. Publika je mogla osjetititi izuzetno iznijansiran tonsantura i tombaka (tarbuke) kao da su slušali improvizaciju pisanepoeme života. To je glazba koja je uzburkana, ponekad oštra, ali fleksibilnai puna čežnje. Upravo zbog prirodnog izvođenja i slobodnogodnosa prema ritmu, pubika je osjećala poštovanje prema svakomtaktu, šapatu duše, umjetnosti koja ne zna ni za kakve namjere, osimda bude suputnik sličnoj duši na beskrajnom putu Ljepote. qAjka TIRO SREBRENIKOVIĆ32 PREPORODOV JOURNAL 138

priče iz bosneNarodni heroji iz Bosne i Hercegovine: Mehdin Hodžić – u danu pogibije puškama je zaustaviočetničke tenkoveCrni labudPredosjećao je oluju u Bosni. Mehdin Hodžić, sredinom 1991.godine, odlučio je napustiti ugodan život u Makarskoj, gdje je službovaokao pripadnik MUP-a Hrvatske, i vratiti se u Tuzlu. U narodupoznat kao Kapetan Senad, sin Selme i Hurije, rođen je 15.10.1957.godine u Tuzli. Nakon završene Pedagoške akademije, zaposlio se uSekretarijatu unutrašnjih poslova SR Hrvatske u Dubrovniku, a potombiva službeno premješten u Makarsku. Dok je čekao rješenjeza prijem u policijsku službu u Tuzli, postalo mu je jasno da se nadrodnim gradom nadvila tama ratnog vihora, koji prijeti uništavanjembošnjačkog naroda. To ga je navelo da se od septembra 1991.godine angažuje u organizovanju naroda protiv brojnih projekatanestanka BiH i Bošnjaka. Osjećajući neizmjernu ljubav prema zemljiiz koje je ponikao i prema Bosancima među kojima je rođen i sakojima je odrastao, shvatio je da se mora pronaći rješenje za opstanakzemlje i naroda, pa je početne pažljive korake pripremao ipreduzimao u Patriotskoj ligi Bosne i Hercegovine. Atletski građen,inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama,Mehdin se odmah nakon uključenja u Patriotsku ligu BiH svim žaromposvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeći nanjihovom naoružavanju.Simbol borbe za opstanakZajedno sa Hasetom Tirićem otišao je četnicima na megdan veću prvoj njihovoj operaciji, 1. aprila 1992. godine, kad su krenuli uzauzimanje Bijeljine. U toku borbi u Bijeljini imali su trojicu poginulih.Borili su se po bijeljinskim gradskim avlijama, ali nisu dugoizdržali. Zbog izdaje političara, prvenstveno onih iz tuzlanskog kraja– morali su se povući. Poslije Arkanovog zauzimanja Bijeljine iprvih javnih zločina nad Bošnjacima pred kamerama TV Novi Sad,Mehdin Hodžić i Hase Tirić, sa malobrojnom grupom branilaca Bijeljine,odlaze u Brčko, a poslije toga na područje Sapne i Teočakau namjeri da prvo pomognu Kapetanu Almiru u odbrani Kule gradau Zvorniku. Do Kule grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali saHajrudinom Mešićem, legendarnim Hajrom kapetanom. Tada su seova trojica udružili i formirali zajedničku komandu. Komandant jebio Mehdin Hodžić – Senad, zamjenik Hajrudin Mešić, pomoćnikHase Tirić. Senadova dužnost u Patriotskoj ligi nakon njenog formiranjase odnosila na obavještajno-sigurnosne poslove do 8. aprila1992. godine, kada je postavljen na dužnost pomoćnika komandantaza obavještajno-sigurnosne poslove u okružnom štabu Teritorijalneodbrane Tuzla. Na toj dužnosti je ostao do 25. aprila, odkada preuzima dužnost komandanta Taktičke grupe Zvornik 1, podčijom komandom su trebale biti općine Zvornik, Ugljevik i Kalesija.Narednih dana oni će voditi žestoke bitke sa četnicima na širokomprostoru Teočaka, Sapne, Nezuka, Vitnice i Međeđe, tj. teritorijaopćina Zvornik i Kalesija.Sve slobodne teritorije na zvorničkoj opštini pad Kule gradateško su podnijele. Preteške slutnje uselile su se u ljude, sa pitanjemtko je sljedeći, jer je jasno da se agresor neće zaustaviti usvojim zločinačkim namjerama. Mještani Vitinice u velikom brojukrenuli su prema Tuzli. Narod saznaje, i sa velikim oduševljenjemPREPORODOV JOURNAL 138Mehdin Hodžić – Crni labud(1957. – 1992.)Spomenik na mjesto pogibije uselu Zaseokprihvata, da je došla grupa dobrovoljaca na čelu sa Hasetom i Senadomkoji će ih braniti od četnika, kako onih iz Srbije, tako i domaćihiz Zvornika. Kapetan Senad je u početku uspio okupiti samo desetaksaboraca i to većinu od onih koji su preživjeli pokolj i stradanjau Bijeljini. U takvom metežu “rađani” su pojedinci i stvarane grupebranilaca u Bosni i Hercegovini, pa i na prostoru Sapne, a dolazakKapetana Senada i Hajre sa svojim saborcima, podigao je nivo odbrambenesnage koja je usporila i zaustavila agresora, čime su Bošnjaciu zaleđu Sapne dobili na vremenu za kvalitetniju pripremuodbrane. Doprinos Kapetana Senada na prostoru Sapne ne ogledase samo u organizaciji i ustrojstvu jedinica, već je njegova pojavapsihološki uticala na običan svijet, posebno na bespomoćne, kaošto su starci, žene i djeca. Svi su osjetili i shvatili da je sa Senadovimdolaskom, omogućen produžetak bitisanja na opkoljenom i skučenomprostoru, a time su konačno odbacili sve sumnje i prihvatili suvjeru u sopstvenu snagu.Dakle, Senad i Hajro vratili su narodu samopouzdanje i uvjerilisu ih da se oružanom borbom kao posljednjim načinom protivkolektivne smrti, koja je agresoru bila prvi prioritet, može, ako nepotpuno, a onda bar djelimično odbraniti bošnjački narod. Miniranjembrane u Đulićima, nedaleko od Zvornika, i prijetnjom da će jedići u vazduh, Senad je uspio da zaustavi prodor četnika sa tenkovimaiz Karakaja prema Đulićima. Nažalost, kratkovidno rukovodstvosela Đulici i Klisa, dva dana kasnije, potpisuje lojalnost četničkojvlasti, što je bila česta pojava u Podrinju i što je skupo plaćeno bošnjačkomkrvlju. Četnici stižu u ovo selo i vrše masovni pokolj nadBošnjacima. Jedinica pod Hodžićevom komandom, tada je izvršilaprodor ka selima Zaseok i Nezuk. Ali, četnici dovlače jake snageu želji da unište ovu jedinicu. I zato će na slobodnim zvorničkim iteočanskim prostorima narednih nekoliko dana borci pod komandomMehdina Hodžića voditi bitke za život i smrt. Ova slobodnateritorija bila je u totalnom okruženju. Ali, ratnici sa Mehdinom,Hajrom i Hasetom na čelu, uspjeli su da odbiju više žestokih četničkihnapada, a zatim da u kontranapadima oslobode više sela,te tako i naoružaju nove borce koji su im stalno pristizali. Četnici,33

priče iz bosnemeđutim, u selu Kobilići 5. maja vrše novi masakar. Pobili su 17Bošnjaka i njihove leševe poredali u obliku polumjeseca i zvijezde.U selo istog dana stiže Senad sa borcima i poslije višesatne borbe,otjerao je četnike i spasio preživjele mještane.Pogibija u selu ZaseokPosljednja dva dana života komandanta Mehdina Hodžića proteklasu u velikim bitkama, u kojima je ovaj prekaljeni ratnik pokazaonevjerovatnu hrabrost i prisebnost, odigravši važnu ulogu u odbranizvorničke i teočanske enklave. Vezu sa opkoljenim selima održavajukuriri koristeći samo njima znane “staze i bogaze”. 9. maja Hodžićeviborci, u paklenoj bici, oslobađaju jako četničko uporište Baljkovica,mjesto gdje će se 16. jula 1995. godine preživjeli iz srebreničke kolonesmrti spojiti sa pripadnicima Armije BiH. U toj bitci, međutim,teže je ranjen kapetan Hajro. Narednog dana, 10. maja 1992. godinečetnici kreću u opšti napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo,bitka za Zaseok, u kome su se nalazili komanda i borci MehdinaHodžića. U jednoj šumi nalazili su se, takođe, ranjenici i izbjeglostanovništvo. Već na početku bitke teže je ranjen i Hase Tirić, koji sezajedno sa Hajrudinom Mešićem liječio u poljskoj bolnici u šumi. Naratištu je sa borcima, tako, ostao samo komandant Hodžić. A četnicisu napadali sa desetak tenkova i više transportera. Obruč oko bosanskihratnika, ranjenika i civila se stezao, a četnici su putem megafonapozivali borce da se predaju. Ali, ulazeći dublje u selo, četnici nisuznali da su, zapravo, ulazili u klopku koju im je pripremio MehdinHodžić. Tada su se začule “Ose” i već je nekoliko tenkova izgorjelo.Onda je Mehdin Hodžić naredio kontranapad i njegovi heroji su razbiličetnike. Zarobili su i prvi tenk i samohotku. Tako je, zahvaljujućikomandantu Mehdinu Hodžiću i njegovim borcima, prvi put sačuvannarod ovog kraja, cijela slobodna teritorija Teočaka i Zvornika i spriječenčetnički otvoreni pohod na Tuzlu.Nažalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodžić. U željida četnike protjera što dublje, pada smrtno pogođen. Bio je to posljednjijuriš “Crnog labuda” Mehdina Hodžića – Kapetana Senada.Četnički snajperista pogodio ga je tačno u srce. Bilo je to u predvečerje10. maja 1992. u selu Zaseok. Istog dana, sa još sedam boraca,ukopan je na mjestu gdje je i poginuo. Na mezarju u Zaseoku su ukopani:Mehdin Hodžić “Crni labud”, Ismet Garibović, Šefik Garibović,Ramiz Memić, Hasan i Adin Salihović, Zahid Avdulahović i Bahrija Karabegović.Neuništiv, hrabar i nepokolebljiv bio je rahmetli MehdinHodžić. Neobjašnjivo je kako je grupa slabo naoružanih Bošnjaka,predvođena Mehdinom, 10. maja 1992. godine, u bosanskom seluZaseok, četnike sa tenkovima natjerala puškama u bijeg.Rahmetli Mehdin Senad Hodžić posthumno je odlikovan ordenomHeroja oslobodilačkog rata i promoviran u čin brigadnog generalaArmije Republike Bosne i Hercegovine za zasluge u pripremanjuodbrane zemlje od agresora. Dobitnik je i najvećeg ratnog priznanja“Zlatni ljiljan”. Iz Senadove vještine i umijeća vođenja oružane borbeprenijete na saborce, izrasle su četiri brigade Armije Republike BiH,čiji su se saborci zavjetovali da će slijediti svog komandanta, nosećislobodu zemlji i narodu. Zbog izuzetnog doprinosa u odbrani BiH zaslužnosu dobile i nosile priznanja “Viteške” i “Slavne”.Kao komandant jedinice svojih dobrovoljaca Mehdin Hodžić jeimao tajni znak “Kapetan Labud”. Kada je poginuo, Hase Tirić i njegoviborci kao uspomenu na njega svojoj jedinici su dali naziv “Crnilabudovi”. “Kada je počeo rat, onda smo se mi služili sredstvimaveze koje je bilo vrlo lahko ‘provaliti’. Senad rahmetli tokom korištenjatih sredstava predstavljao se kao ‘Kapetan Labud’, a nerijetkosu ga tako i četnici prozivali. Kada je on poginuo, mi smo odlučiliTenk kojeg je Mehdin Hodžić zarobio nekoliko sati prije pogibijeda jedinici damo naziv, po nadimku njenog prvog komandanta, alisa dopunom ‘crni’ jer su crni labudovi endemska vrsta i mnogo suljepši od bijelih. I tako je došlo do imena jedinice ‘Crni labudovi’.Mehdin Hodžić je zaista bio rijetka vrsta među najvećim bosanskimherojima”, kaže Hase Tirić, ratni komandant proslavljene elitne jedinice“Crni labudovi”.“Crni labudovi” će u mjesecima i ratnim godinama, postati jednaod najelitnijih jedinica Armije BiH. Bili su strah i trepet za četnikeBrčkog, Tešnja, Maglaja, Olova, Vlašića, Sarajeva, Igmana, Goražda,Trnova, Vozuće... Jednom prilikom je Robert Botteri, prvi čovjekljubljanske “Mladine”, primajući tekst od svog bh-dopisnika bio nemalozačuđen kada je pročitao da se radi o priči o ovoj jedinici. “Jaovo ne razumijem. Svugdje su specijalne jedinice najrazličitijih armijasvijeta nosile nazive nekakvih zmija, mački, pasa. Samo tamou Bosni, to su neke ptice sasvim pristojne i miroljubive. Ja ovo nerazumijem”, kazao je Botteri.Teško je to reći da li su Kapetan Hajro, Crni labud i ostali herojistvarali vrijeme ili je situacija stvorila njih. Oni se najprije pojavljujukao ljudi koji okupljaju oko sebe slične sebi. Često neprihvaćeni odonih koji nisu, u prvi mah, svjesni šta se oko njih dešava. A poslijeod istih bivaju kovani u zvijezde i iskovani u zvijezde. Pogibija KapetanaSenada u selu Zaseok podsjeća na srednjovjekovne dobreBošnjane, koji su za svoju državu i narod na ovom istom mjestuu srednjovjekovnoj župi Sapna polagali živote, grčevito se borećiza narodni opstanak. Očuvani stećak iz 13. ili 14. vijeka i na njemunatpis, star preko 600 godina, opominje nas i upozorava, kaoi današnji natpisi na šehidskim nišanima. Dakle, iz vremena srednjovjekovneBosne imena dobrih i hrabrih Bošnjana, a posebnoBraje Tvrdojevića i kapetana Mehdina Hodžića – Senada, dobrogi hrabrog Bošnjaka, upravo potvrđuju da se Bosna kroz historijuuvijek morala braniti i da je opstala zahvaljujući nesebičnoj borbinjenih sinova koji su u nju utkali svoje živote. Nadgrobni natpisiBrajini i Senadovi u Zaseoku, ostaće zajedno sa Bosnom kao životnaopomena svim Bosancima. Mudro je, još davne 1890. godine,Vatroslav Jagić upozorio “da će ovi epitafi rješavati budućnost Bosanaca”.U selu Zaseok u općini Sapna i Sapanjskoj dolini, kao i ucijeloj BiH uvijek se treba prisjetiti i vratiti našim precima, posjećujućinjihove nekropole, ali i mezarja. I danas, u seharama bosanskihratnika, na amblemima “Crnih labudova”, jedan crni labud stražarinad Bosnom i Hercegovinom, a njene granice čuvaju dvije sablje.Dok je sjećanja na Mehdina Hodžića i ostale “bosanske labudove”,koji padoše za slobodu Bošnjaka, te sablje neće dozvoliti dušmanimada ovladaju Bosnom. qAvdo HUSEINOVIĆ34 PREPORODOV JOURNAL 138

POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaDuhovno-intelektualni wellnessPREPORODOV JOURNAL 138“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje,jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16 – B. Korkut)“A doista smo stvorili čovjeka i znamo šta mu došaptava dušanjegova, a Mi smo mu bliži od vratne vene.” (Kaf, 16 – M. Mlivo)U ovom ajetu se Gospodar čovjeka predstavlja čitaocima Knjigekao temeljit poznavalac brojnih procesa unutar duše te da je On, dž.š.,Svjedok čovjekovih unutarnjih dijaloga u svoj njihovoj raznolikosti i intenzitetu.Ističu se slojevi misaonih aktivnosti u nepreglednom intrapersonalnomsvijetu gdje je svaki impuls, ma koliko slab i kratak bio,uredno dokumentovan. Kad Allah, dž.š., kaže: وَ‏ نَعْ‏ لَمُ‏ مَا تُوَ‏ سْ‏ وِسُ‏ بِهِ‏ نَفْسُهُ‏ – i“znamo šta mu došaptava duša/nefs njegov/a”, tj. time ističe zasebanmisleći entitet sa nevjerovatnom sposobnošću proizvoljne mutacijekoji od nas zahtijeva uspostavu snažnih diplomatskih odnosa ukolikoželimo ispregovarati rast vlastitih ličnosti. Nefs iz svoje kasarne šaljemisli kao naoružane vojnike u specijalnom psihološkom ratu protivsvog nosioca/razuma. Kakve šanse ima jedna plemenita misao na kojujuriša pet negativnih naoružanih vatrenim oružjem užarene pohlepe?Nekada je potrebno da plemenita misao odglumi slabost pred nečasnimmislima – povlačeći se pred njihovim sugestijama – da ih zavara ilakše ih se riješi. Nefs je najsigurnija Iblisova ispostava u našim ličnostima,kasarna snažnih saveznika na koje računa, a koji ne moraju nužnoraditi za njega. Na poligonu naše duhovne čaršije ishod svake bitkeovisi o moralnim gojzericama naših njegovanih misli i emocija koji suodraz naših neuronskih aktivnosti kao najvažnijeg živog kapitala kojistvara nove vrijednosti. Kako oploditi tu investiciju (neurone) u ciljuuspostavljanja kontrole na pomenutnim ispostavama i kasarnama?Paralelno s temom unutarnjih dijaloga, u kratkom ajetu spočetka Stvoritelj istovremeno ističe i izuzetno bitan dio ljudskeanatomije od čije elastičnosti ovisi cirkulacija krvi u ljudskom organizmu– vratna vena ili žila kucavica بْلِ‏ لْوَ‏ رِ‏ يدِ)‏ ‏.(حَ‏ Zašto Gospodarističe da je bliži čovjeku od njegove vratne žile kucavice? Mogao jereći da nam je bliži od naših očiju ili naše kože, krvi ili koštane srži,naprimjer. Međutim, cilj je bio ponuditi mislećem čitaocu početnutačku za promišljanje i detekciju najvitalnijih tačaka jednog organizmau najširem smislu riječi organizam.Vratna žila kucavica je tačka u organizmu na kojoj se puls –zbog oku vidljivog pulsiranja istaknute žile na vratu – može izmjeritipukim gledanjem, odnosno bez potrebe za dodirom kao što jeslučaj sa mjerenjem pulsa u predjelu zglobova, naprimjer. Zbogvažnosti tog krvnog kanala za cjelokupni organizam često se koristikao metafora u različitim životnim kontekstima. Kaže se da supriče žila kucavica života i svijeta. Žila kucavica nekog sportskogtima je igrač koji ima najviše asistencija, dodavanja, zakucavanja,golova odnosno najveću i najefikasniju kretnju preko sportskog terena.Žila kucavica nekog grada je glavna saobraćajnica, a nekadaplaža, muzej ili džamija. Drugim riječima, vratna žila kucavica krozsvoju elastičnost, tj. (ne)zakrečenje taloženjem krečnjačkih soli nazidovima te arterije nudi ključne informacije o vrsti života koju vodiosoba: koliko se kreće, kako se hrani, kakvim porocima je odana(npr. nikotin, alkohol), kakav zrak udiše, koliko vježba, da li živi razuzdanoili moralnim životom, itd.Sve te informacije o jednoj osobi može do velike preciznostida dobije prosječan ljekar posmatrajući vratnu žilu kucavicu svojimstručnim okom. U isto vrijeme, ta vratna vena je najslabija vitalnatačka preko koje se jednim udarcem može usmrtiti i fizičkinajspremnija osoba. Kada Stvoritelj čovjeka istakne da je On, dž.š.,bliži svojoj kreaciji od njegove najvitalnije tačke onda ističe i svedimenzije čovjekove ovisnosti o svom Stvoritelju, ali i Stvoriteljevnajposredniji uvid u čovjekova biološka, emocionalna i intelektualnastanja i svjetove. Svjetove djelimično izgrađene ili samo započete,dotjerane ili urušene. Dodano k tome, ako je Stvoritelj bližičovjeku od vratnog klanca kroz koji krv nosi hranjive materije u sveperiferije ljudskog organizma, ta informacija nas, pored ostalog,opskrbljuje osjećajem prijateljskog prisustva koje grije i usrećuje.Međutim, ukoliko smo se svrstali u robove niskih strasti, Njegovoisticanje svoje blizine čovjeku kroz direktno imenovanje čovjekovihvitalnih/slabih tačaka može da ledi krv u žilama.Intelektualna žila kucavicaGospodar svemira nakon uloge Stvoritelja čovjeka prilazi tomstvorenju u svom svojstvu Veličanstvenog Učitelja koji spominjućirazličite dijelove ljudske anatomije u vrlo različitim kontekstimakoji variraju u lepezi od hladnih konstatacija, preko intrigirajućihteza, pa sve do nedvosmislenih prijetnji – pokreće u mislećim čitaocimacijele duge razvojnih/misaonih procesa.“Nikako! Ako ne prestane, zaista ćemo ga ščepati za kiku. Kikulažnu, grješnu,...” (El-Alaq, 15, 16)Poput navedene vratne vene čije spominjanje je, naprimjer,dovoljno da zaljubljenik u Gospodara sazna sve najsitnije pojedinostio svim vitalnim tačkama ljudskog organizma i razvije sistemsamozaštite od eventualnih napadača, progresivni umovi će dešifriratii lažnu kiku te je raščlaniti do iscrpnosti. Spomenuta kika odnosnoprednji dio glave koji se ističe u prethodnom ajetu izrečenje prijetećim tonom, ali iza toga tona je skrivena ljubav Stvoriteljakoji voljenim stvorenjima skreće pažnju na čeoni dio velikog mozgai orbitofrontalni korteks očekujući od nas da se posvetimo razumijevanjufunkcija tog dijela i naše fiziološke psihologije. Divan li jeUčitelj koji i dok prijeti podučava, koji i kad je ljut ne prestaje davoli, nego ljutnjom podcrtava važnost pojma ili trenutka.Duhovna žila kucavicaZdrav i disciplinovan život čini glavne arterije organizma izvoromnašeg zdravog rumenila koje svjedoči da znamo njegovati našeorgansko tijelo. Međutim, organski zdrava tijela ne reflektirajunužno karizmu i jaku auru, odnosno privlačno zračenje duha, pamakar ta tijela imala najskladniju simetriju. Stvoritelj čovjeka svojuljubav prema svom stvorenju upotpunjuje mimo skladnog stvaranjai nuđenjem jasne formule za postizanje slojevite ljepote i tokroz idealan spoj njegovanog fizičkog tijela ukrašenog privlačnimzračenjem živog duha. Kako biste se osjećali da vam neko kasnokaže, tj. tek nakon preseljenja kako su alati za drastično povećanjevaše atraktivnosti i simpatičnosti cijelo vrijeme bili u vašim dometima,da je postojala formula za postizanje atraktivnosti neovisno onaslijeđenim genima i nesimetričnim crtama lica?Allah, dž.š., tretira fenomen ljudske ljepote u brojnim ajetima,ali nigdje tako izravno kao na primjeru najljepšeg čovjeka Jusufa,35

povratak u budućnosta.s., koji je zbog te ljepote bio iskušenje i iskušani. Pitanje kojimćemo se zabaviti u nastavku glasi – da li je Jusuf, a.s., obarao žene snogu samo perfektnom simetrijom vlastitog tijela i savršenim crtamalica ili je daleko snažniji efekat ostavljalo njegovo zračenje kojeje bilo rezultat duhovno-moralnog rasta njegove raskošne ličnosti?“Pa pošto je čula spletku njihovu, posla po njih i pripremi za njihnaslonjač, i dade svakoj od njih pojedinačno nož i reče: ‘Izađi prednjih!’ Pa pošto ga vidješe, zadiviše mu se i posjekoše ruke svoje i rekoše:‘Hašelillah! Nije ovo čovjek! Ovo je jedino melek plemeniti.’”(Jusuf, 31 – Mlivin prijevod)Ajet iznad nudi nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Žena(Zulejha) koja je bila snažno privučena Jusufovom, a.s., ljepotom,a o čemu je procurila vijest među zlurad svijet, odlučila je opravdatisvoju slabost spram Jusufa, a.s., time što je grupu žena suočilasa njegovom pojavom. Pored zabezeknutosti, trenutačnog gubitkakonekcije između centara u preneraženom ženskom mozgu i njihovihudova, izuzetno je zanimljiva verbalna reakcija ovih žena na Jusufovu,a.s. pojavu. Uzvišeni Svjedok nam prenosi precizno – poredtjelesne – i njihovu verbalnu reakciju na Jusufovo, a.s., pojavljivanje:إِنْ‏ هَذَآ‏ إِلاَّ‏ مَلَكٌ‏ كَرِ‏ يمٌ‏ – “Ovo je jedino melek plemeniti.”Melek/anđeo u svijesti čovjeka ne budi asocijacije na seksipilili erotiku nego na svjetlost, produhovljenost, nevinost, mudrost,izvanzemaljsku čistoću i samopouzdanje koje je rezultat nevjerovatnogzrijenja i rasta zbog blizine Gospodaru. Ove asocijacije nameleka su dodatno podcrtane epitetom “plemeniti” يمٌ)‏ ‏(كَرِ‏ koji takođerističe njegovane duhovne vrijednosti koje su u formi aureizbijale iz Jusufove, a.s., ličnosti. Ajet iznad, pored ostalog, ističenevjerovatnu pronicljivost ženskog oka, izvanrednu intuiciju kojane pogađa daleko od istine ni u afektivnim stanjima žene.Jasno je da je Jusufova, a.s., ljepota dolazila iznutra i da je rezultatispravno posloženih stvari u njegovom slojevitom unutarnjemintrapersonalnom svijetu. Osoba koja svoju duhovnu arhitekturuodnjeguje na čvrstim temeljima, zaštiti njene potporne skele odbujice bludnih misli, izloži kristale vode naših bića idealnim poticajima– može da oslobodi svjetlost poput najsjajnije zvijezde na nebu.Slojevitost i zrijenje Jusufove, a.s., raskošne ličnosti koja je ostavljalavanzemaljski dojam na posmatrače istaknuto je i u slijedećem ajetu:sagla- “Pa pošto ga odvedoše i فَلَماَّا ذَهَبُوا بِهِ‏ وَ‏ أَجْ‏ مَعُوٓ‏ ا أَن يَجْ‏ عَلُوهُ‏ فِى غَيَبَتِ‏ لْجُبِّ‏siše se da ga smjeste na dno bunara, i objavismo mu: ‘Sigurno ćeš ihobavijestiti o odluci njihovoj, a oni neće opaziti.’” (Jusuf, 15)Dno ili dna bunara (množina riječi ‏(غَيَبَتِ‏ kako se čita po Varšovomkiraetu, simboliziraju brojne slojeve zrijenja Jusufove, a.s., ličnostiodnosno penjanje i prerastanje prepreka koje su mu vrijemei okolnosti nosili. Neatraktivnost savremenih muškaraca ili blijedaimpresija koju ostavljaju na okolinu leži u nedozrelosti odnosno uzaglavljenosti u određenim razvojnim fazama duha, uma, ali i tijela.Pored Jusufovog, a.s., fizičkog napuštanja svih dubina bunara,on je iz tog ponora izašao u potpunosti i sa svim ostalim komponentamavlastitog bića te se otisnuo u nova iskustva. To vrlo čestonije slučaj sa ljudima koji dožive neugodna iskustva, pa, naprimjer,emocionalno nikad ne ustanu od stola za kojim ih je neko ponizioili povrijedio uprkos tome što se fizički od njega udalje te kao takviostavljaju dojam ucvijeljenih ličnosti, a da često toga nisu ni svjesni.Slično je sa ratnim iskustvima kao velikim životnim prekretnicamakoja znaju zaustaviti razvoj mnogih ličnosti na nekom svomdnu. Ili, mnogi muškarci, uprkos borama na licu i sijedoj kosi, u seksualno-emocionalnomrazvoju ostanu na dnu puberteta, cijelog životajurcajući za neostvarenim maštarijama i osjećajući samo golustrasti spram žena, nastavljajući uproštavati ženu na nešto mehkosa rupom u sredini. Dna životnih moralnih bunara kriju mnoge moralnekepece do kojih dopire samo jezik novca i niskih strasti. Ilizaglavljenost u slojevima intelektualnog dna koje oduzima zaglavljenimadostojanstvo i bilo kakvu atraktivnost uprkos eventualnojfinansijskoj raskoši.Jusufov, a.s., izlazak iz bunara je bilo i probijanje kroz gustu šumuiluzija u pogledu idealizacije porodičnog ambijenta ili rodnogkraja koji većinu ljudi zarobi u neku od svojih zamki mrcvareće nostalgijekoja usisava dragocjeno vrijeme i slabi fokus i intelektualnumoć. Kao takav bio je spreman da u potpunosti prihvata nove učiteljeu svom životu, razvija tehnike razmišljanja odnosno deduktivno-induktivnogtumačenja događaja i dobije na zrelosti, slojevitostii atraktivnosti. Zvuk loma dugogodišnjih iluzija ili predrasuda na vatriobjektivnoga uma najljepša je simfonija čije smisleno pucketanjeosnažuje i podmlađuje naše neurone.Ljepota i nemoralne ponudeDa li je Jusufova, a.s., atraktivnost porasla nakon odbijanja Zulejhe?Definitivno! Svaka nemoralna ponuda, odnosno mogućnostda realiziramo sve svoje sladostrasti, putene naslade koje su namna dohvat ruke uz naše potpune mentalno-fizičke i materijalne mogućnostida idemo do kraja, jača naše ličnosti i priskrbljuje namnajljepšu svjetlost ukoliko ipak odlučimo da sve te ponude stavimou orbitu prolaznih čestica koje seciramo i analiziramo u laboratorijiAllahu, dž.š., podređenog raz(uma) i srca.Adekvatno odgovarajući na nemoralne ponude u najširem smislute riječi imamo priliku podići nivo vlastite atraktivnosti i simpatičnostido neslućenih visina. Prava karizma, odnosno višeslojni magnetizami atraktivnost je rezultat ispravno posloženih stvari u našojduhovnoj galaksiji uz proaktivan život i ulazak u žižu zbivanja. Podpristajanjem na nemoralnu ponudu ne mislimo samo na odazivanjena seksualne pozive nego i, naprimjer, prihvatanje društvene pozicijekojoj nismo dorasli, pristanak na putovanje preko određene institucijekoje nismo realno zaslužili niti ćemo ga pri povratku ponuditiširem društvu u formi raznih oblika kompresovanih utisaka, itd. Nitijedna “beneficija” proistekla iz koketiranja s nemoralnim ponudamanije isplativa jer servilno-ulizivački odnos spram pretpostavljenimakvari liniju naših usana, a zatim blago krivi crte našeg lica pokrećućiproces naše zombifikacije, odnosno uništava nam postepeno duh.Možemo li zračiti zračenjem Jusufa, a.s.? Ubijeđen sam da možemo,ali samo ako napustimo sva dna različitih životnih bunara i sveslojeve moralno-intelektualnih ponora te dođemo do vrha svih izborai izaberemo najbolje. Ne treba ispustiti iz vida da na svakoj stepe-36 PREPORODOV JOURNAL 138

POVRATAK U BUDUĆNOSTnici na putu do vrha stoji nekoliko lovaca na ljudske duše i čovjekovdignitet. Jusufovu, a.s., odbranu vlastitog digniteta pratila je stopostotnaspremnost da na tom putu plati najveću cijenu bez i najmanjeprimisli na bilo kakav nedostojan kompromis. Ako se ne budemo penjalii težili najvećim naučnim ili društveno-političkim vrhovima timeograničavamo i naše unutarnje sazrijevanje, odnosno preskačemosve one fine radove na našoj duhovnoj arhitekturi koji krase našuličnost. U ekonomskom smislu, nakon uspona do određenog nivoaekonomskog blagostanja sve je više materijalnih blagodati i uslugado kojih dolazimo besplatno. Naša veća kupovna moć u trgovačkimcentrima biva nagrađena određenim poklonima/besplatnim artiklimakojima nas trgovci nastoje pridobiti za stalne mušterije. I baš kaošto milionerima prijatelji ili poslovni partneri poklanjaju skupocjenelipicanere ili old-timere, tako i duhovno-moralno usavršavanja injegovanost podrazumijeva najveća iskušenja, odnosno frekventnenemoralne ponude kao konstantne razvojne prilike i mogućnosti dapovećamo domete vlastite aure i simpatičnosti.Nemoralne ponude poput provokacija nude idealne mogućnostida potaknemo i pokažemo svo bogatstvo njegovane ličnosti iveličinu koju javno priznaju i ponuđivači nemoralnih ponuda beskrajnopoštujući činjenicu da nisu tretirane kao objekat za jednokratnuupotrebu: “Žena Azizova reče: ‘Sad će se pokazati istina. Jasam nastojala da ga zavedem, a uistinu, on je od istinitih.’” (Jusuf,51). Ovu rečenicu je izjavila ista ona žena koji je tako vješto žongliralaulogama gorde ali moralno poklekle gospodarice, zavodnicekoja poput divlje mačke trga odjeću sa leđa Jusufa, a.s., pokoravajućise diktatu Iblisove ispostave u sebi, i neumoljive tužiteljice kojazbog povrijeđene sujete ne preza od potpune eliminacije Jusufa,a.s. Ova maratonska smjena različitih uloga – fascinantni stari-novimultitasking – desila se u svega nekoliko minuta u jako afektivnomstanju jedne uzbuđene žene. Međutim, Jusuf, a.s., je ponovo isplivaoispod gustih slojeva mreža jednog životnog konteksta, razviose i podigao sebi vrijednosti u očima svih posmatrača, dokazujućipokoljenjima da ajet “...a imaju muškarci nad njima stepen...”– el-Beqare, 228) – nije samo konstatacija nego ۗ وَ‏ لِلرِّجَ‏ الِ‏ عَلَيْهِناَّ‏ ۭ دَرَجَةٌ‏ (i imperativ od čijeg razumijevanja ovisi dugoročna sreća žene kojaće radije biti u poticajnoj istospolnoj vezi – neuvjetovanoj bilo kakvimhormonalnim poremećajima – nego sa pripadnikom muškogroda koji se ne penje uz moralne, naučne, političke, ekonomskestepenice nego je sveo vlastitu ličnost na zadnje dno, tj. hornogmužjaka.Tajne Jusufove, a.s., ljepote krije se u najvažnijem polju njegovoginvestiranja – njegovim neuronima. Svaki čovjek zrači shodnosastavu vlastitih misli dok na njihove sastojke i boju neizbježno utičubrojni životni dodaci. Misli su poput nanorobota koji crtaju naše crtelica iznutra, grade naše ćelije kože od početnog tkiva, vlaže naše očivraćajući im zdrav sjaj ili pretvaraju cijelu kožu u pustinju iz koje dlakeniču poput bodlji kaktusa, sa svakom dlakom kose izbija u pratnjidesetine razbludnih misli koje brišu auru, krive crte lica i mute dubinupogleda. Jusufovi, a.s., nanoroboti su u potpunosti završavalisvaku fazu njegovog života potpuno se usredsređujući na naredninivo njegove duhovne arhitekture. Fascinantna slojevitost njegoveličnosti u cjeloživotnoj gradnji je oduzimala dah posmatraču.Teški osjećaj krivice koji izjeda grudi nakon nepravde ili bluda, krivilice i tupi pogled počinitelja. Kao što san, kojem je prethodio jak osjećajsažaljenja kao rezultat uvida u širu sliku i razumijevanja prema unesrećenima,aktivira naše unutarnje nanorobote koji djeluju poput silau prirodi posvećenih neumornom tkanju kore stasitog drveta. Osjećajpraštanja proljepšava čovjeka pogotovo ako uslijedi nakon planiranei djelimično realizirane odgojno-edukativne osvete koja je dala životPREPORODOV JOURNAL 138licu i žar očima. Snažna zbunjenost negativaca, čiju gustoću kao da jemoguće rezati nožem, pobuđena neočekivanom dobrotom izgrađenihličnosti harmonizira molekule vazduha pretvarajući ih u najhranjivijumasku naše kože i obraza. Taj duhovni wellness ili alhemija visokogmorala, pod čijim uticajem duša kuha najhranjivije sokove čije ključanjedaje najljepši sjaj očima, neodoljiv miris tijelu, podatnu mehkoćukoži i živopisnost kosi, priskrbila je prepoznatljiv biljeg Jusufovom, a.s.,duhu. Na dnu životnih bunara takve prilike su minimalne jer je i našpuls usporen muljem ambijenta.ZaključakZdravost i elastičnost mreže raznih isprepletenih životnih žilakucavica, odnosno plodna delta mreže arterijskih sistema kojimpulsiraju naša fizička, intelektualna, duhovna ili ekonomska tijela,održavamo konstantnom kretnjom i odvažnim hvatanjem u koštacsa svim segmentima aktivnog života. U nepreglednim okeanimanaše duhovne arhitekture svaki socio-psihološki val podiže i odvlačisve ono što se nije uhvatilo za čvrsta moralna sidra. Ukoliko vam seprevrne čamac ploveći po prostranstvima vlastitih unutrašnjih horizonata,uzmite brzo sa dna neki oblik plutajućeg života i iskoristitesnažne noge kao opruge za odbacivanje u nove visine. Sjaj vaših očijuizvire iz skladnih duševnih pokreta baš kao što je izvor sjaja najljepšihnebeskih zvijezda u užarenoj jezgri. Život se rađa iz jajeta pod djelovanjemsile iznutra koja pravi pukotinu u ljusci, a u dubinama našihličnosti svaku pukotinu nastanjuje određeni oblik primitivnog životakojeg treba istisnuti van. Neumorno plivajte kroz slojeve predrasudasve dok vam oči ne ugriju sunčeve zrake. Naučite kidati sputavajućemreže lažnih mentora i neiskrenih dušebrižnika koji za vas imaju nedostojneživotne uloge koje su daleko ispod vašeg stvarnog potencijala.Jusufova, a.s., braća su za njega imala ulogu čuvara njihovihstvari dok se oni takmiče – “...mi smo išli da se utrkujemo, a ostavilismo Jusufa kod opreme naše...” (Jusuf, 17), baš poput savremenekadrovske politike lažnih vjersko-političkih lidera koji nastoje samimasebi dodijeliti uloge igrača, a svojoj mlađoj braći ulogu pasivnihposmatrača. Igrajte svoju igru i zasjenite lažnjake karizmom i zračenjemkoje dolazi iz vaših njegovanih dubina.Druga uloga koja je bila skrojena za Jusufa, a.s., u bratskoj kuhinjije bila uloga žrtve porodičnog nasilja i računali su da će gapretvoriti u emocionalnog bogalja, koji će se svijetu predstavljatiucvijeljen i oštećen kroz svoju privatnu patnju. Jusuf, a.s. je 40 godinastrateški ćutao o pomenutom porodičnom nasilju ne dopuštajućisebi niti jednog trenutka da nastupi iz pozicije žrtve – ne želećisvoje žile kucavice zakrčiti talozima usporavajuće negativnosti nitiispuniti vlastite arterije zlom krvlju koja muti bistar um i unižavaplemenitu dušu.Profitirajte u dragocjenim trenucima besanih noći navikavajući seuredno obrađivati i slagati sve datosti života. Naša pokajanja nemajudjelovanje brisača naših grijeha iz naše memorije, kao što ni hadž nijeprogram za kompletno brisanje naše nemile prošlosti. Djela iz našeprošlosti za koja se kajemo mogu biti izbrisana samo iz knjige našihdjela, ali ona zauvijek ostaju u našoj memoriji i ukoliko ih ne obradimou cilju skladne ugradnje u našu sadašnjosti mogu narušiti ritamnašeg hoda i odlučnost našeg pogleda ka budućim ciljevima. Svejednoradilo se o neprerađenom porodičnom nasilju, čedomorstvu, nekomvelikom grijehu ili nekom drugom segmentu iako okajane, ali neprerađenevlastite prošlosti. Kad sretnete osobu koja zrači nadzemaljskomenergijom budite uvjereni da provodi ogromne količine vremena uređujućienterijer vlastite ličnosti dok svjetina spava. qEdin TULE37

živjeti islamIslamske teme: Poslanik islama Muhammed, a.s. (II)Stvaranje i priroda čovjekaMuhammed, a.s., jeste posljednji, ali svakako nije bio prvi čovjeks iskustvom dobivanja Allahovih, dž.š., Riječi i Uputa. Premavećini islamskih učenjaka, prvi stvoreni čovjek na zemlji, Adem,a.s., ujedno je bio i prvi Poslanik koji je primio Objavu od Allaha,dž.š. Kao poslanik djelovao je među svojim potomcima, prvim generacijamaljudi, muškaraca i žena, uspostavljajući Allahov, dž.š.,Zakon među njima. Prije nego elaboriramo potrebu slanja Allahovih,dž.š., Objava ljudima, počevši od prvog čovjeka, te ljudskuizvanrednost Njegovih odabranika/Poslanika, nužno je osvrnuti sei na pitanje stvaranje čovjeka i nastanka ljudske vrste promatranoiz vizure temeljnih islamskih vrela, a sve kako bi razumjeli važnost ipuninu poslaničke misije Muhammeda, a.s.Ljude stvara Allah, dž.š.Islam naučava da čovjek nije i ne može biti plod evolucijskihprocesa, osobito ne krajnji rezultat teorije evolucije 1 koja čovjekadegradira naučavajući da potječe od majmuna, niti je rezultatpuke slučajnosti prirodnih sila, nego je plod apsolutne i čovjekuneuhvatljive Božanske stvaralačke Sile, Znanja, Mudrosti i NjegoveMilosti koja djeluje po principu budi i ono biva.“To je Onaj (Allah) Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače– a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim musavršeno udove uobliči i život mu udahne – i On vam i sluh i vid ipameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!” (As-sedžda, 6-9)Zato se islam ne slaže ni sa jednom ideologijom koja isključujeBoga iz stvaralačkog procesa prirodnih zakona, odnosno upravljanjaovim svijetom. 2“Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, iiz živa neživo – to vam je , eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?”(Al-An’am, 95)Islamsko učenje je jednostavno: Allah, dž.š., Jedan i Jedini Bog,stvorio je čovjeka od zemlje kao što je meleke stvorio od svjetlosti,a džine i šejtane od vatre. Allah, dž.š., je ujedno i izvor i cilj ljudskogživota. 3 Svojim Zakonima, nevjernici ih nazivaju prirodni zakoni,odredio je da novi život nastaje od jednog muškarca i jedne žene,što znači da Uzvišeni Allah čovjeka kao i sve drugo na zemlji i na nebesimastvara od para i svemu određuje spol te u stvaranju pokazujeraznolikost vrsta i boja nudeći dokaze ljudima o Svojoj Egzistenciji.“Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome što izzemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!” (Jasin, 36)“Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vasčini muškarcima i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi, a dato On ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježenou Knjizi; to je Allahu, uistinu lahko!” (Fatir, 11)“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i nanarode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najuglednijikod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nijeMu skriveno ništa.” (Al-Hugurat, 13)Za jedino čovjekovo stanište na ovome prolaznome životuAllah, dž.š., je odredio planet Zemlju. Najbolji dokaz Allahova postojanja,Njegove stvaralačke Sile i Mudrosti, a ljudske nemoći i nesavršenstvajeste upravo odabir Zemlje za život čovjeka. Koliko godčovjek pokušavao pronađi uvjete za život izvan ove naše planete tozasigurno neće moći učiniti, usprkos vidnom tehnološkom napretku.Na Zemlji je život za čovjeka u svojoj punini započeo i tu će gasvaki čovjek i okončati prije nego bude proživljen i doveden predKonačni Sud. Brojni su kur’anski ajeti koji opisuju odabir Zemlje zaegzistenciju čovječanstva.“On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svojuvolju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svezna.” (El-Bekara, 29)“Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebnoza život dali. – A kako vi malo zahvaljujete!” (Al- A’raf, 10)Čovjekova prirodaČovjek kao najsavršenije Allahovo dž.š. stvorenje, stvoren od bitizemlje, idealni je spoj duha i materije, u isto vrijeme sposoban začinjenje i dobra i zla. Iako puno pažnje posvećuje oplemenjivanjuljudske duše, koja je besmrtna i Božanskog porijekla, islam nikadanije zanijekao niti obezvređivao čovjekovu materijalnu komponentu,koja je stvorena i prizemna. To što je čovjek stvoren od biti zemljetrebalo bi predstavljati branu protiv osjećaja lažne veličine ili prekomjernogponosa, što se kod čovjeka može pojaviti ako se poremetiravnoteža između tijela i duha. Upravo islam, kao nijedna druga religijaili filozofsko učenje, nudi smjernice čovjeku kako da pronađeidealnu ravnotežu, balans, između tijela i njegovih potreba i duha iliduše i njenih potreba, balans između prolaznoga/sadašnjega i vječnoga/budućegasvijeta. Jedino pokornošću svome Stvoritelju, Allahu,dž.š., odnosno Objavom i razum/umom može i postići idealnu ravnotežu.Opasno je za čovjeka, ali i za društvo, ako čovjek u životu zanemarijednu, a naglašava drugu komponentu svoga bića. Islam ne želimonahe/pustinjake, koji zanemaruju svoje tijelo, a uzdižu samo dušu,ali ni one pojedince i skupine ljudi koji cijeli svoj život usmjeravajuka hedonističkim/tjelesnim užitcima, a radi ostvarivanja svojih ciljevane prežu poniziti i povrijediti druge ljude. Jedino uravnoteženošćumaterijalnog i duhovnog čovjek može ostvariti sreću i dosegnuti38 PREPORODOV JOURNAL 138

živjeti islamistinski cilj svoga kratkotrajnog obitavanja na ovom svijetu. Zato jeAllah, dž.š., čovjeku propisao islamske obveze poput namaza, posta,zekata i hadža te postavio zabrane kada je u pitanju hrana, oblačenje,seksualni život, trgovina, međuljudski odnosi i slično. Čovjek nijemelek/anđeo, samo duhovno biće koje je u stalnoj pokornosti Allahudž.š., niti životinja bez razuma, a niti stijena bez osjećaja. Čovjek jepo mnogo čemu jedinstveno biće. Allah dž.š. ga je oblikovao od zemljei udahnuo od Sebe život u njega.“I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: ‘Stvorit ću čovjeka odilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu sepoklonite!’” (Sad, 71-72)Nijedno se drugo biće ne može toliko približiti svome Gospodarukao čovjek, poput Musa, a.s., na Sinaju ili Muhammeda, a.s., naMi’radžu, u isto vrijeme, nijedno drugo biće u Svemiru ne može učinititoliko zla kao čovjek. Prije nego je Allah, dž.š., stvorio čovjeka, znanje onovom stvorenju, sklonom, između ostalog, i činjenu najgnusnijih grijehai zločina, imali su i duhovna bića meleki/anđeli, odnosno džini/demoni. Zbog te sklonosti ka grijehu, čovjek nije naišao na dobrodošlicukod duhovnih bića, kada ih Gospodar svjetova obavijesti o SvomeNaumu da će upravo čovjeka učiniti Svojim namjesnikom (halifom) naZemlji. Duhovna bića, predvođena melekima/anđelima, požuriše ukazatina tu čovjekovu sklonost ili slabost i ne pogriješiše, jer meleki negriješe, no, Gospodar svjetova dade im do znanja da samo On zadržavaza Sebe Apsolutno Znanje i da samo On pozna krajnje kvalitete Svojihstvorenja. 4 Zato Gospodar Svjetova duhovnim bićima otkri sposobnostčovjeka koju ne posjedovaše čak ni najodabraniji meleki. Ta prednostčovjeka nad ostalim bićima ogleda se u mogućnosti imenovanjaili definiranje pojava oko sebe, sposobnost korištenja simbola, te otvorenostkonstantne spoznaje, istraživanja i proširivanja znanja. Bez navedenihsposobnosti, život na Zemlji za čovjeka ne bi bio moguć. Sposobnostda opiše stvari i pojave, odnosno sposobnost služenja jezikom,govorom i pismom je unikatna čovjekova odlika među svimAllahovim stvorenjima. 5 Islam kao nijedna druga religija glorificiraznanje te uzdiže čovjeka upravo radi njegove inteligencije. Zato Allahdž.š. i naredi melekima i ostalim duhovnim bićima da sedždom 6 pozdraveNjegovo najsavršenije stvorenje: čovjeka. I svi Allaha dž.š. poslušaše,učiniše Ademu sedždu, osim Iblisa, koji pripadaše džinnima.On oholost pokaza te odbi izvršiti Allahovo naređenje, smatrajući da jeplemenitiji od čovjeka, jer stvoren je od vatre, za razliku od čovjeka,koji je stvoren od “ustajale gline”. 7 Zbog odbijanja poslušnosti Gospodarusvjetova, Iblis, tj. šejtan biva proklet i prognan iz Dženneta, notada se javlja i šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku koje će trajatisve do Sudnjega dana. Kur’an nam govori da je šejtan zamolio Allahadž.š. da ostane u Džennetu, odnosno uz Adema, do Konačnog obračuna.Toj želji je udovoljeno. Šejtan obeća da će većinu ljudi vezati zasebe i tako ih odvratiti s pravoga puta. Stvaranje čovjeka opisano je ubrojnim kur’anskim ajetima. U tim ajetima naglašen je odgovor na pitanjetko je stvorio čovjeka i od čega, a ne kada i kako.“A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnikapostaviti!’ – oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njojnered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebidolikuje, štujemo.’ On reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate.’ I pouči OnAdema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ‘KažiteMi nazive njihove, ako istinu govorite!’ ‘Hvaljen neka si’ – rekošeoni – ‘mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući iMudri.’ ‘O Ademe,’ – reče On – ‘kaži im ti nazive njihove!’ I kad im onkaza nazive njihove, Allah reče: ‘Zar vam nisam rekao da samo Jaznam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite iono što krijete!’ A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ –oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I MiPREPORODOV JOURNAL 138rekosmo: ‘O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemukoliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujtepa da sami sebi nepravdu nanesete!’ I šejtan ih navede da zbog drvetaposrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. ‘Siđite!’ – rekosmo Mi –‘jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do rokaodređenoga živjeti!’” (El-Bekara, 30-36) (Nastavlja se…) qBilješke1Charles Robert Darwin, (Shrewsbury, Shopshire, Engleska, 12. veljače 1809. –Downe, Kent, Engleska, 19. travnja 1882.), engleski znanstvenik i prirodoslovac.Darwin je autor prve moderne teorije o evoluciji živih bića pomoću koncepta razvijanjasvih životnih oblika procesom prirodnog odabira. Ta teorija je po njemu dobilai naziv darvinizam. Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi(Adam Sedgwick i John Stevens Henslow) spočitavali su Darwinu kako ne može dokazatisvoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitihvrsta iz jedne. Međutim, najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenikaveć od strane vjerskih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnojselekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinusa životinjama. Preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/Charles_Darwin2Različite ideologije, koja su u srži ateističke, nikada nisu mogle značajnije pustitikorijena u islamskom svijetu. Nijednu od ideologija 20. stoljeća, koje su u smrt odnijelestotine milijuna ljudi, nisu muslimani projicirali. Nažalost, među muslimanimasa ovih prostora bilo je puno i onih koji se napustili svoju vjeru kako bi dokazali privrženostkomunističkoj ideologiji.3Koristan pregled islamskog učenja o čovjeku nudi Marcel A. Boisard u svojoj knjiziHumanizam islama, El-Kalem, Sarajevo, 2002. godina, str. 89-102.4U islamskoj literaturi možemo pronaći tisuće stranica posvećenih ovome pitanju:zašto su i što meleki prigovorili ili konstatirali , no u našemu konteksti ono nije tolikovažno. Možemo samo spomenuti da su meleki na neki način očekivali da upravo onibudu postavljeni za namjesnike na Zemlji, jer samo oni Allaha dž.š. obožavaju i štujukako Njemu dolikuje. No, pokorili su se Allahovoj naredbi i učinili sedždu čovjeku.Meleki su duhovna nevidljiva bića koja mole Allaha za vjernika pokajnika. Oni ni ukoje m slučaju nisu posrednici između čovjeka i Allaha, dž.š.5Više vidjeti: Ahmed Behdžet, str. 258.6Sedžda je najuzvišeniji i najvažniji dio molitve koju muslimani obavljaju pet puta naDan. Sedžda je spuštanje svoga lica na tlo (dodirivanjem čela i nosa) i simbol jeobožavanja Allaha, dž.š. Po islamu čovjek je dužan samo Allahu, dž.š. činiti sedždu inikome drugome. Sedždu koju su meleki učinili Ademu nije simbolizirala obožavanje,nego sedždu pozdrava. Preporučujem tekst o sedždi kojeg je napisao akademikEnes Karić pod nazivom “Sedžda u namazu”, vidjeti na: http://www.rijaset.ba/index.php?Itemid=76&catid=245:namaz&id=1940:sedzda-u-namazu&option=com_content&view=article7Allah dž.š. Kur’anu koristi više termine za zemlju kada ukazuje na stvaranje čovjeka.A o etapama stvaranja čovjeka Allah, dž.š. govori na sljedeći način: “O ljudi, kakomožete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena,potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vampokažemo moć Našu! A u materice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatimčinimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate;jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju onošto saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepćei uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno. Zato što Allah postoji, i što jeOn kadar mrtve oživiti, i što On sve može.” (El-Hadž, 6-7)Mirza MEŠIĆ39

Novi PazarFoto: Nedžib Vučelj i Bošnjačko nacionalno vijeće iz Novog Pazara