BEHAR

ČASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVIII • 2009. • BROJ 87/88 • CIJENA 30 KNBEHARSIMPOZIJ:Tragomuspješnog radadr. AhmedaSmajlovića(1938.–1988.)Islamski centar Zagreb(24.4. – 26.4.2008.)

BEHARBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopis zakulturu i društvena pitanjaNakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆIzvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆUredništvo:Senad NANIĆ, Ervin JAHIĆ,Sena KULENOVIĆ, Zlatko HASANBEGOVIĆ,Dino MUJADŽEVIĆ, Azra ABADŽIĆ NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hrseadbegovic@yahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hrCijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,godišnja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,godišnja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36),€ 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36);Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)Tiskano uz financijsku potporu iz državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.KAZALOPRISTUPNI GOVORIMuftija Ševko ef. Omerbašić: Umjesto uvodnika .................................................. 3Prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Parić: Tragom uspješnog radadr. Ahmeda Smajlovića ................................................................................... 4IZLAGANJAAdnan Omanović: Doprinos prof. dr. Ahmeda Smajlovića realizacijiideje izgradnje Islamskog centra u Zagrebu .................................................... 6Murat Hadžismajlović: Zagrebačka medresa s ponosom nosi imedr. Ahmeda Smajlovića ................................................................................. 11Hafiz Aziz Alili: Rahmetli doktor kao brižni zaštitnik ........................................... 13Vahid ef Hadžić: Zaslugom dr. Ahmeda Smajlovića otvoren jeMedžlis IZ Split ............................................................................................. 14Mevludin ef. Arslani: Orijentalizam kao misaona pojava .................................... 17Muallima Ela Porić: Tragom uspješnog rada dr. Ahmeda Smajlovića– Novi detalji za biografiju ............................................................................ 20Dr. Ahmeda Smajlovića: Fotodokumentacija .................................................. 23Muallima Lamija Alili: Uloga vjere u svakodnevnom životu ................................ 30Jasminka Domaš: Religija u svakodnevnom životu ............................................. 32Mr. Aziz ef. Hasanović: Islamska zajednica u viziji dr. Ahmeda Smajlovića ......... 34Saudin ef. Subašić: Doprinos dr. Ahmeda Smajlovića znanosti akaida ............... 39Ahmed Salihbegović: Životno djelo prof. dr. Ahmeda Smajlovića u trokutnomkontekstu suvremene Europe ........................................................................ 44ZNANSTVENI RADOVIProf. dr. sc. Šemso Tanković: Bošnjački identitet danas ...................................... 50Dr. sc. Tarik Kulenović: Europski muslimani ........................................................ 56Mr. Senad Nanić: Muslimani Hrvatske – Razlozi visokog stupnja društveneafirmiranosti ................................................................................................. 60Dr. sc. Fahrudin Novalić: Od tradicije prema modernosti – izazov razvojaislamskog svijeta ........................................................................................... 65Prof. dr. Esad Ćimić: Uloga islama u oblikovanju etničkog identiteta ................. 77Prof. dr. Ružica Čičak-Chand: Indijski muslimani – manjina izmeđumarginalnosti i participacije .......................................................................... 83Dr. Ahmeda Smajlovića: Fotodokumentacija .................................................. 89DR. AHMED SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEDr. Ahmed Smajlović: Islam i Zapad ................................................................... 93Dr. Ahmed Smajlović: Filozofsko razmišljanje o islamu ....................................... 97Dr. Ahmed Smajlović: Džemaludin Afganija (1839.-1897.) ............................... 105Dr. Ahmed Smajlović: Muhmud Ebu-l-Fajd El-Menufi: “Filozofija islama“ ........ 109Dr. Ahmed Smajlović: Islam kultura i socijalizam .............................................. 111ZAVRŠNA RIJEČ ............................................................................................... 113PROGRAM SIMPOZIJA ..................................................................................... 114POVIJESNA PJESMARICAAdem-Idris: U posjetu Zagrebačkoj džamiji ...................................................... 115Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvimmu je urednikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik AdemagaMešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvornei prijevodne književne priloge bosanske i islamskeobojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopitiu bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992.godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen “najboljim štosu Bošnjaci dosad imali”. On je najbolji izraz poveza nostina cionalne manjine sa životnom sredinom, dijaspo rom usvijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjemrazdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorniurednik zagrebačkog izdanja bio je književnik Ibra him Kajan,a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji jetu službu obnašao do ljeta 2006. godine.1 BEHAR 87-88

Umjesto uvodnikaPRISTUPNI GOVORIObraćanje učesnicima Simpozija u povodu 20. obljetnice smrti dr. Ahmeda Smajlovića i21. obljetnice radnog otvorenja Zagrebačke džamije u Zagrebu 24.04.2008.Poštovanim učesnicima simpozija! Cijenjenim gostima!Sestrama, braći!Najsrdačnije Vas selamim i pozdravljam u ime organizatorasimpozija. Ovogodišnji, već tradicionalni, znanstvenisimpozij povodom 21. obljetnice radnog otvorenjaZagrebačke džamije posvetili smo uspomeni na čovjekakoji je napustio ovaj svijet prije dvadeset godina, a koji jeIslamsku zajednicu u Hrvatskoj, a posebno ovu u Zagrebu,uvelike zadužio svojom brigom i pažnjom. Ovih dana bitće dosta govora o rahmetli prof. dr. Ahmedu Smajloviću,predsjedniku Starješinstva Islamske zajednice u BiH, Hrvatskoji Sloveniji. Na simpoziju će biti dosta svjedočenjao njegovim zaslugama za očuvanje i izgradnju islama iIslamske zajednice u Hrvatskoj. U znak zahvalnosti za onošto je učinio za našu Zajednicu dok je bio predsjednikStarješinstva, Zagrebačka medresa, i od ove školske godinei Islamska gimnazija, ponosno nose njegovo ime.Nas muslimane u Hrvatskoj mnogo toga podsjeća narahmetli doktora Smajlovića. Teško je reći što je od togabilo značajnije. Ipak mislim da treba apostrofirati njegovozauzimanje za izgradnju Zagrebačke džamije te podrška ipomoć koju je pružao tijekom njene gradnje. Ja sam imaosreću biti đak Medrese u Sarajevu kada je i on bio. Kadasam 1975. godine završio studije na islamskom misionarstvuu Libiji, odmah mi je ponudio imamsko mjestu u Gračaniciili Zagrebu, dajući prednost Zagrebu jer je očekivaoda će uskoro početi izgradnja džamije.Rahmetli dr. Smajlović je bio zahtjevan kada su u pitanjubile imamske obveze, ali im je pružao neograničenupomoć i zaštitu. Stalno je razmišljao o profilu imam kojiće moći odgovoriti na brojne izazove. On je već tada smjelotvrdio da o imamima ovisi kakva će biti budućnostIslamske zajednice. Naročito je veliku brigu posvećivaoulozi glavnog imama u sustavu Islamske zajednice.Godinu dana prije završetka gradnje Zagrebačke džamije,rahmetli doktor je u Sarajevu organizirao skup najodgovornijihpredstavnika Islamske zajednice na područjutri tadašnje republike. Prije toga mene je zadužio da napišemelaborat o radu i aktivnostima Zagrebačke džamije, sposebnim osvrtom na mjesto i ulogu imama. Ne bi prošloni mjesec dana, a doktor bi iznenada došao poslovnimvlakom u Zagreb da bi se uvjerio kako teku radovi i da liima teškoća. Kada se dogodio požar na kupoli džamije,istoga je dana bio u Zagrebu, a nekoliko dana poslije doveoje i generalnog tajnika Rabite dr. Omera Nesifa dajućitako obnovi džamije snažnu podršku. U dva navrata on jeosobno predvodio delegaciju Islamske zajednice iz Zagrebau posjet islamskim zemlja u cilju lobiranja za pomoćnjene izgradnje, što dokazuje koliko je podržavao ovajprojekt. Na veliku žalost prije otvorenja Zagrebačke džamijeiz političkog vrha Hrvatske jasno nam je stavljeno doznanja da je doktorova nazočnost na svečanom otvorenjudžamije nepoželjna. Unatoč svemu tome mi smo ga pozvalina otvorenje i on se odazvao. Zagreb je preko svojihpredstavnika u tijelima Islamske zajednice osudio njegovusmjenu nazivajući je miješanjem politike u autonomnostIslamske zajednice.Ovaj simpozij posvećen i Zagrebačkoj džamiji i rahmetlidr. Ahmedu Smajloviću dobra je prilika da se osvrnemona stanje Islamske zajednice i pokušamo odrediti njen budućirad. Islamska zajednica spada u red najznačajnijihinstitucija kod muslimanskih naroda. U Domovinskom ratui agresiji na Bosnu i Hercegovinu Zajednica je svojimhumanitarnim i duhovnim radom i djelovanjem stekla nepodijeljenesimpatije i autoritet kod naroda. Pomažućisvima kojima je pomoć bila potrebita, Islamska zajednicanije samo stekla autoritet kod muslimana nego i drugih,bez obzira na vjeru i nacionalnost. Nakon što je rat završio,pojavila se opasnost da ono što smo stekli mukotrpnimradom upropastimo pogrešnim postupcima i djelovanjem,jer mnogi su počeli snagu misijske riječi i djelova-BEHAR 87-88 3

PRISTUPNI GOVORInja mijenjati za konformizam. To se naročito vidi kod nekihimama koji umjesto da žive za islam, udobno žive odislama. Vjerski ljudi u Islamskoj zajednici ne smiju nikadamaterijalno pretpostaviti vjerskom i moralnom. Onog trenutkakada smo odlučili biti službenici naše uzvišene vjere,tada smo prihvatili neke uvjete koje moramo ispunjavatiako želimo biti autentični predstavnici naše struke.Ono od čega vjerski ljudi ponajviše boluju jeste da nas imapuno “nezamjenjivih” i “neuklonjivih”. Ima nas koji nepodnosimo zajedništvo i timski rad, a u džamijama imesdžidima zagovaramo jedinstvo i slogu. Vremena su sepromijenila kada je u pitanju autoritet i ugled vjerskih ljudi.On se teško stječe među vjernicima. Autoritet se nestječe ni po funkciji ni po kompetenciji nego po stvarnomdoprinosu očuvanju i izgradnji vjere i osvjedočenom životuu njoj.Već odavno se govori o nužnosti duhovne i vjerske obnoveIslamske zajednice i njene prilagodbe potrebama iznakovima vremena u kojem živimo. Za tu obnovu potrebnoje stvoriti novu strukturu imama i muallima, ali tonikako ne znači omalovažiti one koji su u prošlosti bilipozitivni i značajni, a takvih je bilo mnogo. Islamska zajednicamora doraditi svoj identitet i viziju same sebe isvoga poslanja, ali i preispitati svoje dosadašnje djelovanje.Danas svi shvaćaju da kvaliteta društva ovisi o kvalitetinjegove javnosti, pa tako i Islamska zajednica. Njenaotvorenost i transparentnost mora biti naš prioritetan zadatak.Nažalost netransparentnost i zatvorenost u samusebe značajno je obilježje naše Zajednice. To donosi mnogeprobleme među muslimanskim odnosima, a ponajvišenepovjerenje, koje kako vidimo postaje jedan od najvećihprobleme muslimana u svijetu.Izlazak Islamske zajednice u javnost veliki je izazov kojisa sobom nosi mnoge protivurječnosti. Od nas se tražiprije svega umijeće djelovanja u takvim uvjetima i promjenusadašnjeg mentaliteta. Iako je javno mnijenje predmetistraživanja sociologije i sociologa, ono treba biti predmeti religijskog istraživanja. Do dijaloga se može doći samopreko utjecaja na javno mnijenje. Na to nas upozoravajubrojni kur’anski ajeti i hadisi Božjega poslanika. Nedostatakjavnog mnijenja nije samo problem muslimana nego idrugih religija, a za to su najodgovorniji vjerski ljudi. Danasnam je potpuno jasno da nema islamizacije bez javnogamnijenja. Nezainteresiranost za vjeru i događaje unjoj izravna je posljedica nedostatka javnoga mnijenja.Komunikacija mora naći mjesto i u religiji i zadnji je trenutakstvaranja teologije komunikacija kako Kur’an kaže:“Da si ti (Muhammede) prema njima bio grub, oni bise od tebe razbježali, pa zato im praštaj i traži za njih (odBoga) oprosta i s njima se savjetuj.”Kako naprimjer promijeniti u društvu svijest da religijanije samo obred, nego i učiteljica. Ako želimo dobroIslamskoj zajednici, mi stalno moramo propitivati utjecajnašeg djelovanja na oblikovanje muslimana. Zato ako želimostrukturalnu obnovu Islamske zajednice, potrebno jemnogo više dijaloga kojeg u našoj Zajednici nedostaje.Muftija Ševko ef. Omerbašić,predsjednik MešihataTragomuspješnog radadr. AhmedaSmajlovićaIz obraćanja sudionicima Simpozija.prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Parić,predsjednica Organizacijskog odbora Simpozija(...) Svake godine obilježava se obljetnica radnog otvaranjaIslamskog centra, znanstvenim skupom ili okruglim stolom.Ove godine obilježavamo i jednu tužnu godišnjicu: 11.kolovoza 1988. (ili 28. zulhidža, prije 21. godine) na ahiretje preselio naš dr. Ahmed Smajlović, čije ime s velikim ponosomnosi Zagrebačka medresa koja ove godine ispraća 13.generaciju maturanata. Danas bi dr. Ahmed Smajlović imao70 godina. U Sarajevu, na gradskom mezarju “Bare” nišanje dr. Ahmeda Smajlovića s tarihom (epitafom) na arapskomjeziku, na kojem, između ostalog, stoji:Sve što je na Zemlji, prolazno je,Ostaje samo Gospodar Jedan.Merhum dr. hadži Ahmed Smajlović,Predsjednik Starješinstva Islamskezajednice BiH,Tek što se snagom opasa, preseli uvječnost.Muderis na Islamskom teološkomfakultetu:Pisac i vaiz, mnogo je obećavao,A nagrada kod Allaha je neizmjerna inajljepša.Njegov tarih sadržan je u doviUpućenoj Allahu ebdžedom:Uvedi u Dženet, Milostivi Bože,Svog roba Ahmeda, 1408. h. g.(napisa hafiz Kamil Silajdžić)4 BEHAR 87-88

Ideju da se 21. obljetnica Isl. centra obilježi Simpozijemdao je muftija, uvaženi Ševko ef. Omerbašić, koji je isam profesor u Zagrebačkoj medresi i Islamskoj gimnaziji.Snagama koje smo imali u našoj školi – i uz pomoć Izvršnogodbora Medžlisa IZ u Zagrebu i Mešihata – pripremilismo Simpozij: “Tragom uspješnog rada dr. AhmedaSmajlovića”. Želja nam je skrenuti pažnju kulturnoj i znanstvenojjavnosti na veliko djelo i značajan rad dr. AhmedaSmajlovića, koji je bio:– uvažen i cijenjen univerzitetski profesor(akaida i isl. filozofije)– naučnik – erudita 20. stoljeća – onog klasičnogenciklopedijskog modela obrazovanja(i danas tako rijetkog)– pedagog– prevoditelj (preveo “Derviš i smrt” i “Hasanaginicu”s bosanskog na arapski), R.Garodija (“Islam, kultura i socijalizam”),Mustafu Mahmuda (“Dijalog s prijateljem”),Taftazanija, AbdullazizaKamila i druge (...).– član mnogih međunarodnih institucija,sudionik internacionalnihskupova (doprinosio je reputacijuFIN-a, čiju je znanstvenu fizionomijugradio, i muslimana u Europi...)predavač na arapskom i engleskom– vanrednog oratorskog dara, a pritome se: svakodnevno susretao sljudima iz vjere, znanosti, kulture,umjetnosti kao nesvakidašnji lider,i individualni i timski radnik, značajan zaIZ i muslimane ne samo na prostorimabivše Jugoslavije (posebno BiH, Hrvatske,Slovenije, Kosova, Balkana) već i mnogošire – postavljajući visoke standarde u IZ igradeći reputaciju europskih muslimanau svijetu.Simpozij se sastoji iz 2 dijela.Prvi dio Simpozija posvećen je upravo – životu i radudr. Ahmeda Smajlovića. Njegovo djelo je obimno (sadržioko 260 bibliografskih jedinica, preko 5.000 stranica (...).djela originalnog naučnog diskursa, preglednih radova,članaka, prijevoda, prikaza, ogleda...); sama doktorska disertacija,tekst izvornog naučnog diskursa, ima 780 stranica(obranjena je na arapskom jeziku prije 34 godine, jošneprevedena, a i danas je udžbenik na nekim univerzitetimau svijetu)...U ovom trenutku predlažem da njegova škola, uz pomoćMinistarstva znanosti i kulture u RH i Visoke školearapskog jezika u osnivanju, bude inicijator prevođenja iPRISTUPNI GOVORIizdavač doktorske disertacije dr. A. Smajlovića, odbranjenena Al-Azheru 1974. – prije 34 godine...Suglasnost za to imamo od gospođe Munire Smajlović,supruge dr. Ahmeda Smajlovića.Drugi dio Simpozija nosi naslov: Islamske zajednice imuslimani danas.Sve teme – o kojima će biti riječi u toj sesiji – bliske suradu dr. A. Smajlovića, na tragu su njegovih vizija, planovai ostvarenja: njegov dopinos IZ i muslimanima je velik,kao i doprinos modernosti i afirmaciji tzv. manjinske religije(a svaka je religija negdje manjinska), vjerske slobode,slobode identifikacije...Živimo u svijetu – nemirnom, nesigurnom, neurednom.Vjeruje se da je u posjedu znanosti – moć, ali i odgovornost:moć da kaže što će biti ‘istine’, moć da kažetko ima pravo istine postaviti i odlučiti što one znače i tkoistine ima pravo učiti i gdje...; i odgovornost za to hoće lise znanje i moć dijeliti ili nepravično i nehumano, da parafraziramoDe Beaugrandea, gomilati najednom mjestu,ostajući u posjedu samo jednih.Živimo u svijetu – nemirnom, nesigurnom,neurednom. Vjeruje se da je u posjedu znanosti– moć, ali i odgovornost: moć da kaže što ćebiti ‘istine’, moć da kaže ko ima pravo istinepostaviti i odlučiti što one znače i ko istineima pravo učiti i gdje... R. de Beaugrande; iodgovornost za to hoće li se znanje i moć dijelitiili nepravično i nehumano, da parafraziramoDe Beaugrandea, gomilati na jednom mjestu,ostajući u posjedu samo jednih.O dr. A. Smajloviću mladi malo znaju. Neka vrsta velašutnje obavila je ime ovog velikana... Među onima koji suga znali, s njim surađivali, od njega učili, na njemu gradilisvoj dio ovozemaljskog dobra... obeveza je još veća daupoznaju suvremenike sa životom i radom dr. AhmedaSmajlovića.Ne misilim da ćemo rasvijetliti sve ono što bi, u ovomkontekstu, moglo zanimati nauku i muslimane u Hrvatskoji šire – hrvatsku javnost. Oslanjajući se na domaćemlade istraživače i kroničare (što s posebnim zadovoljstvomističem), i na drage nam goste iz kruga uvaženihznanstvenika u Republici Hrvatskoj (sociologe, politologe,filozofe, povjesničare, kulturologe, analitičare...) –želja nam je bila skrenuti pažnju na dr. Ahmeda Smajlovićai njegov konkretan doprinos IZ i muslimanima uHrvatskoj (i Sloveniji), te kulturi dijaloga, religijskoj kulturii znanosti. Simpozijem želimo podsjetiti na značajovog velikana i skrenuti pažnju naučne, kulturne i društvenejavnosti – na jedno VELIKO i ZNAČAJNO djelo kojeje naglo prekinuto... Podsjetiti na potrebu njegove valorizacijei revalorizacije.Uime Organizacionog odbora – svima se zahvaljujemna odazivu, i želim uspješan rad i ubuduće.BEHAR 87-88 5

IZLAGANJADoprinos prof. dr. AhmedaSmajlovića realizaciji ideje izgradnjeIslamskog centra u ZagrebuPiše: Adnan Omanović (član Odbora za izgradnju zagrebačke džamije 1979. godine)Kada slavimo 21. godišnjicu radnog otvorenja Islamskogcentra Zagreb u čijem sklopu je i Zagrebačka džamija,ukazuje se prilika i obveza da osvijetlimo ulogu rahmetliprof. dr. Ahmeda Smajlovića u realizaciji ideje izgradnjeIslamskog centra u Zagrebu. Svaki broj današnjeg “Preporoda”objavljuje na nekoliko stranica upečatljive reportažeo svečanostima polaganja kamena temeljaca u džamijamaširom Bosne i Hercegovine, svečanim otvorenjimadžamija, simpozijima, natjecanjima u vjeronauku itd., anismo niti svjesni veličine Božje milosti time spuštene nanas.Samo nekoliko desetljeća ranije situacija na prostorimabivše države bila je bitno drugačija, a izgradnja džamijabila je rijetka i društveno daleko manje eksponirana.Prostornim izlaskom iz Bosne i Hercegovine ideja izgradnjedžamije poprimala je isključivo hipotetičko značenje, anije bilo potrebe dokazivati notornu činjenicu da su Hrvatskai Slovenija unutar nominalno ateističke Jugoslavijebile realno republike sa jasno profiliranim većinskim katoličkimkorpusom stanovništva. U njima je ideja izgradnjedžamije bila suočena sa problemima sa kojima je bila suočenai Katolička crkva pri izgradnji svojih bogomolja, a tiproblemi bili su u bitnom uvećani dodatnom nedefiniranommješavinom odbojnosti prema islamu, nepovjerenjemi nerazumijevanjem svrhe izgradnje džamije, jer tovaljda pripada tamo negdje prostorima u Bosni ili Turskoj,ali ne u europskoj zemlji itd.Poseban problem bilo je pitanje osoba koje bi bile nositeljiideje izgradnje džamije. Desetljeća sustavnog sekularnogodgoja, indoktrinacije djece, omladine i studenatakroz marksističko-ateistički svjetonazor imala su za posljedicuobjektivnu snažno prisutnu alijenaciju mlađih generacijaod islama. Džamije su bile prepuštene srednjim istarijim generacijama vjernika, vjeronauk je objektivnobio slabo posjećen i na rubu gubitka svakog značaja zaprosječne roditelje, a održavanje postojećih džamija predstavljaloje ozbiljan teret za aktivne članove džemata. Izgradnjanovih džamija predstavljala je često znakove vjerskogushita pojedinih džemata koji su time iskazivali svojuhrabrost razmišljajući različito od prosječne svijesti. Zbogsvih iznijetih razloga ukazao se fenomen da je izgradnjadžamija u Bosni i Hercegovini pretežnim dijelom bila realiziranau ruralnim područjima, dok su nove džamije u većimgradovima bile rijetkost. Sociološki promatrano ovapojava bi se mogla protumačiti kao pokazatelj snažnijegvjerovanja u ruralnim sredinama nego u gradu, no precizinijaanaliza ukazuje da je uzrok toj pojavi ležao u dalekoorganiziranijim neformalnim pritiscima organa države navjernike u gradovima nego na selu. Upravo zbog toga samaideja izgradnje džamije u Zagrebu kosila se sa svimnaprijed naznačenim preprekama. Zagreb je bio prostornoudaljen od Bosne i Hercegovine iz koje je porijeklombio pretežit dio njegove populacije muslimana. Dapače,Zagreb je bio iznad svega centar Katoličke crkve u cijelojdržavi, slijedom čega se u prosječnoj laičkoj svijesti činiloinkopatibilnim da upravo u Zagrebu bude izgrađena džamija.Nakon II. Svjetskog rata socijalno-obrazovna strukturazagrebačkih muslimana je tradicionalno bila radničkoobrtnička,a svijetli primjeri intelektualaca vjernika bili suviše izuzetak no pravilo. Bolna je činjenica da je pretežitavećina intelektualaca koji su porijeklom bili muslimanisvoj obrazovni uspon doživljavala kao utemeljen razlogda se udalje od praktičnog manifestiranja svoje vjere teodlazaka u džamije kao centra iskazivanja iste. Još uvijekse sjećamo poluglasnih priča da nije preporučljivo ići nadžumu, na bajram namaz ili na teravih-namaz, jer to “oniprate”, a žalosna je istina da su te priče bile istinite. Javnomanifestiranje vjere značilo je povlačenje pitanja odgovornostiu poduzeću, nepodobnost za više funkcije u službiitd. Tješila nas je pomisao da su slične tegobe imali inaši susjedi katolici, no korist od te spoznaje je bila mala.Kao posljedica ateističkog svjetonazora tijekom tri desetljećaporatnog perioda intelektualci su u značajnom brojudistancirani od Islamske zajednice. Posljedica toga bila jeniska obrazovna strukture džemata koja je već zbog togabila objektivan uzrok nesposobnosti džemata za značajnijeprojekte.No, vrijeme je činilo svoje, a objektivni razlozi o kojimaće biti kasnije riječi djelovali su kao škare na džemat uZagrebu: s jedne strane pritiskao ga je sve veći broj vjernikakoji fizički nisu mogli stati u prostorije mesdžida u Tomašićevoj12, a s druge strane pritiskali su ga objektivniorganizacijski, financijski i tehnički razlozi koji su izgradnjudžamije činili nemogućom. U stvari, objektivne dimenzijetog zadatka mogu se danas najupečatljivije sagledatiako sami sebe danas, ovdje, na ovom mjestu zapitamo:“Da kojim slučajem, Bože sačuvaj, sada nemamo Islamskicentar u Zagrebu i da smo, pretpostavimo, još uvijek ustotinjak kvadratnih metara mesdžida u Tomašićevoj ul.12, tko bi danas među nama bio spreman prihvatiti se6 BEHAR 87-88

zadatka izgradnje Zagrebačke džamije i ostalih objekatakoji zajedno čine Islamski centar Zagreb? “Na ovo hipotetičko pitanje teško da bismo dobili konkretanodgovor. Daleko je vjerojatnije da bismo umjestoodgovora bili zasuti stotinama protupitanja i tvrdnji odkojih bi vrlo vjerojatno na prvom mjestu bila ona da nikadanismo bili u težoj socijalnoj situaciji, da je velik brojdžematlija bliži siromaštvu no skromnim materijalnim prilikama,da je nezaposlenost strahovito raširena, da suušteđevine odavno iscrpljene, da ona šaka bogatih kojaraspolaže velikim novcem nije pripravna platiti zekjat kaoelementarnu vjersku obvezu, a kamo li da je raspoloženaPoseban problem bilo je pitanje osoba koje bi bilenositelji ideje izgradnje džamije. Desetljećasustavnog sekularnog odgoja, indoktrinacijedjece, omladine i studenata kroz marksističkoateističkisvjetonazor imala su za posljedicuobjektivnu snažno prisutnu alijenaciju mlađihgeneracija od islama. Džamije su bile prepuštenesrednjim i starijim generacijama vjernika,vjeronauk je objektivno bio slabo posjećen i narubu gubitka svakog značaja za prosječneroditelje, a održavanje postojećih džamijapredstavljalo je ozbiljan teret za aktivne članovedžemata.pomoći Islamskoj zajednici i svoj novac uložiti u “neprofitabilan”projekt kao što je izgradnja džamije, da je zbogniza vanjskopolitičkih razloga naša zajednica podozrivopromatrana od šire javnosti, da nije trenutak da sada pokrećemotakav velik projekt, da bismo trebali razmisliti onečem skromnijem i primjerenijem našim mogućnostima.Ako bismo pri tome samo površno pokrenuli elementarnopitanje zemljišta na kojem bismo gradili Islamski centarZagreb, lavina pitanja bi bila još veća, počev od toga tkouopće može sanjati da kupi česticu veličine desetak tisućačetvornih metara po današnjim vrtoglavim cijenama pado toga gdje uopće naći takvu česticu na donekle užempodručju grada.Iako opisana hipotetička situacija danas može djelovatikao nepotrebno pretjerivanje, stvarna situacija tijekomosamdesetih godina prošlog stoljeća nije bila nimalo povoljnijaod opisane za izgradnju džamije, a kamo li za izgradnjuIslamskog centra u Zagrebu. Na području gradaZagreba djelovao je Mesdžid islamske zajednice smještenu Tomašićevoj ulici 12 u prostorijama manjim od onih kojedanas koristi Mešihat Islamske zajednice. U naravi to subila dva stana na 1. i 2. katu ukupne površine oko 150četvornih metara. U donjem stanu obavljao se namaz, agornji stan korišten je kao društvene prostorije. Potrebnoje ukazati da je tijekom sedamdesetih godina Medžlis uZagrebu prolazio brojna unutarnja previranja i dileme gledenačina daljeg razvoja zajednice, a osobito u pogledurealizacije ideje izgradnje džamije u Zagrebu.IZLAGANJANastavljajući održanje islamskog života u Zagrebu kojije nakon II svjetskog rata bio sveden na krajnji minimum,imam Hifzija ef. Alagić je ulagao velik osobni napor u vođenjuvjerskog života, održavanju vjerske nastave itd. Izdanašnje perspektive nije vidljiva dimenzija osobne hrabrostii spremnosti na žrtvu osobe koja je tada bila spremnaobavljati posao imama u Zagrebu. U tu svrhu dovoljnoje podsjetiti na tragičan kraj imama r. ef. Muftića kojije smaknut bez suđenja nakon oslobođenja Zagreba 1945.g. pa da se shvati utemeljeni oprez kod naših džematlijakoji su teške poratne godine provodili traumatizirani nasilnimprestankom rada džamije smještene na Trgu žrtavafašizma, simboličnim rušenjem njenih trijumunara, obavljajući temeljne vjerske dužnostiu zamjenskim prostorijama u Tomašićevoj12. Tragovi tih olovnih vremena osjećali su sedesetljećima kasnije, a Islamsku zajednicu seprešutno teretilo za nešto nikad konkretnoizrečeno.Ustavne promjene 1971. g., široki društvenii kulturni pokret kasnije nazvan “Hrvatskoproljeće” i vjetrovi promjena koji su nezaustavljivodolazili iz Europe probuđenesnažnim studentskim buntom 1968. g. stvorilisu u Hrvatskoj preduvjete za promjene naplanu vjerskog života neočekivane za tadašnjusocijalističku državu. Sredinom sedamdesetihgodina ta klima promjena iznjedrila jesve glasniju artikulaciju želja ka konačnoj realizacijiizgradnje džamije u Zagrebu. U goreopisane društvene promjene tijekom 70-ihgodina prošlog stoljeća Medžlis u Zagrebu se uklapaobrojnim unutarnjim promjenama koje su tridesetak godinanakon rata napokon zajedno predstavljale onu kritičnumasu nužnu za značajan iskorak zajednice.Na prvom mjestu potrebno je ukazati da je tada Zagrebpredstavljao drugo po veličini studentsko središte ucijeloj državi. Cijeli grad bio je u znaku Sveučilišta u Zagrebu,koje je tada uživalo neprijeporno najveći stručni ugledtisuća domaćih i inozemnih studenata. U tom vremenusnažnog razvoja pokreta nesvrstanih države tzv. trećegsvijeta svake godine su odašiljale desetke tisuća svojihstudenata u našu državu, a među njima je bio pristupanznačajan postotak studenata iz islamskih zemalja. Usporednos time u Zagreb su dolazile tisuće studenata iz manjihgradova Bosne i Hercegovine, slijedom čega je Zagrebpoprimio jedan kozmopolitski “štih” kojeg danas samodjelomično odražava.Tu očito prisutnu energiju velikog broja studenata željnihznanja, pa tako i znanja o vlastitoj vjeri islamu, na najboljinačin je kanalizirao rahmetli prof. dr. Sulejman Mašovićkoji je prije četiri desetljeća ustanovio tribinu četvrtkom.U početku zamišljena kao ders za studente željne suvremenihspoznaja iz islamskih znanosti, tribina je ubrzo poprimiladimenzije redovite tjedne manifestacije na kojoj sutemeljito prezentirana temeljna načela vjere, analiziranibezbrojni elementi fikha i akaida, držana putopisna predavanja,a osobitost su bili gosti predavači koji su držali predavanjao temama iz prirodnih i društvenih znanosti kojeBEHAR 87-88 7

IZLAGANJADr. Smajlović je bio svjestan da značajan dioproblema leži na plećima uleme koja se trebalaprilagoditi novome vremenu ukoliko želi sačuvatidžemat, a to je značilo na prvom mjestupromicati istovremeno sekularno i vjerskoobrazovanje. Taj paralelizam obrazovanja bio jetemelj stvaranja novih generacija džematlijasposobnih ponijeti teret zajednice i očuvanjavjerskog identiteta.nisu uvijek nužno morale biti vjerske, no služile su širenjuobrazovanja slušateljstva. Odaziv na tribinu je bio fantastičan,a naše društvene prostorije na drugom katu Tomašićeve12 bile su četvrtkom pune kao kutija šibica. Za potrebedžuma namaza, bajram namaza i mevluda ove prostorijesu također prekrivane i korištene kao prostor za klanjače.Polako, neprimjetno i bez jasne namjere, u okrilju ovakvogmesdžida stasala je generacija studenata Bošnjakakoja je u sebi osjetila poziv da zauzme mjesto u zajednicikoje je bilo njima suđeno, a oni su imali hrabrosti da gapreuzmu. Upravo ova generacija studenata predstavljalaje onu kritičnu masu potrebnu da se u džematu razmišljanjeo izgradnji džamije artikulira u konkretnu akciju. Naime,tadašnji predsjednik odbora bio je rahmetli Asim Šaćiragić,uspješan privatni poduzetnik koji je u zajednicuunio duh poduzetništva. U svrhu prikupljanja novčanihsredstava za izgradnju džamije organizirao je po prvi putu bivšoj državi snimanje gramofonskih ploča od kojihspominjemo Mevlud, Ilahije i kaside itd., a kao kuriozitetnavodimo da je jedan od izvođača bio današnji reis-ululemadr. Mustafa Cerić. U vrijeme djelovanja odbora podpredsjedanjem Asima Šaćiragića tribina dr. SulejmanaMašovića je doživjela puni procvat, a razmišljanja značajnogdijela džemata koji su predstavljali naši studenti tepodrška ideji izgradnje džamije od strane brojnih našihčlanova obrtnika i slobodnih zanimanja konačno je imalaza posljedicu burnu razmjenu mišljenja po tom pitanjuizmeđu članova starog odbora.Tijekom 1974. g. izabran je novi odbor koji je još odlučnijeprostupio realizaciji ideje izgradnje džamije. Ovaideja imala je dvije komponente :– prva je bila kadrovska, organizacijska i tehnička, anjezin teret pao je na medžlis u Zagrebu, prije svegana tadašnjeg imama Ševku ef. Omerbašića, SalimaŠabića kao predsjednika Odbora za izgradnju džamijei Mustafu Pličanića kao predsjednika Izvršnog odbora.Potrebno je naglasiti da je to rukovodstvo imalopunu potporu svih članova Izvršnog odbora medžlisakoji su istovremeno bili i članovi Odbora za izgradnjuzagrebačke džamije. Njihov zajednički idealizami entuzijazam kroz osobni angažman u vremenskomperiodu od desetak godina u konačnici sudoveli do ostvarenja postavljenog cilja.– druga komponenta bila je idejno koncepcijska, a onaje pala na teret onog malog broja ljudi koji su trebaliraspoznati dugoročne ciljeve rada Islamske zajednice inačin kako ih ostvariti kroz rad buduće Zagrebačkedžamije. Potrebno je naglasiti da je ova komponentau vrijeme o kojem govorimo bila razvijena do nivoaobjekta koji se radno i službeno zvao Zagrebačka džamija,a kojeg je Božjom voljom vrijeme i objektivni radpreimenovao u Islamski centar u Zagrebu. Danas smosvjesni da nikakav rad i kreativnost imama i džematlijane bi bili dovoljni da objekt transformiraju iz džamijekao sakralnog objekta u Islamski centar kao kompleksnicentar svekolikih aktivnosti islamskog sadržaja, ada u vrijeme samog začetka realizacije projekta isti nijebio koncipiran na pravilan način.Uloga prof. dr. Ahmeda Smajlovića bila je neporecivo velikaupravo u vremenu kad je džemat u Zagrebuprolazio kroz vrlo burno vrijeme donošenjaodluke o izgradnji Zagrebačke džamije. Važnostnjegove uloge bila je razmjerna teškoćamau kojima se nalazio džemat u Zagrebu, ariječ je o okolnostima koje je teško, ako ne inemoguće razumjeti iz današnje perspektive.Ideja izgradnje džamije nije bila nova, njenikorjeni sežu sve do daleke 1930. godine kadaje uprava grada Zagreba podržala inicijativuza izgradnjom džamije. Do realizacije nije nikadadošlo, a vihor II svjetskog rata je sve baciou zaborav. U vrijeme NDH Meštrovićev paviljonje preuređen u džamiju kojoj su dozidanetri munare, a nakon II svjetskog rata objekt je preuređenu Muzej revolucije, a munare su srušene. Zatišje u realizacijiideje trajalo je sve do šezdesetih godina kada je prof.Neihart izradio idejni projekt Zagrebačke džamije koja jetrebala biti smještena na Zelengaju. Njegov projekt je značajanutoliko što predstavlja odraz jedne idejne koncepcijeu kojoj je objekt džamije limitiran na svoju temeljnu vjerskufunkciju. Vizualno rješenje objekta je bilo vrlo nekonvencionalnoi hrabro, što ne čudi imajući u vidu da je zagrebačkaškola arhitekture u šezdesetim godinama slijedila u koraknajsuvremenije trendove svjetske arhitekture. Odsječcielipsoidnih kupola i ovalni tlocrt objekta predstavljaju temeljneznačajke projekta koje su preuzete i razrađene ukasnijem idejnom projektu prof. dr. Džemala Čelića. Naravno,ovakvo hrabro arhitektonsko rješenje objekta džamijeimalo je vrlo visoku cijenu građenja koja je svojim predviđenimiznosom objektivno djelovala obeshrabrujuće.Sredinom sedamdesetih godina novi Izvršni odbormedžlisa Zagreb ocijenio je da je vrijeme došlo za početakkampanje na izgradnji džamije. Upravo u tim trenutcimapojavila se paralelna ideja u džematu da se prostornaoskudica medžlisa u Tomašićevoj ulici riješi kupnjom prostraneobiteljske kuće u Zvonimirovoj ulici u kojoj je danassmješten Nogometni savez Hrvatske. Uspoređujući dimenzijete kuće sa korisnim prostorom u Tomašićevoj ulicidoista se moglo ocijeniti da bi u dogledno vrijeme svevjerske potrebe mogle biti zadovoljene kupnjom te kuće.Međutim, toj ideji se suprotstavila koncepcija izgradnjepotpuno nove džamije koja bi imala velik molitveni prostorkao srce objekta, ali jednako važne prostorije namijenjenevjeronauku za djecu, predavanjima i vjerskom obra-8 BEHAR 87-88

zovanju odraslih, društvene prostorije, knjižnicu, restoranitd. Zbog objektivnih dimenzija objekta nije ga bilo mogućesmjestiti u užem centru grada Zagreba, što je značilolociranje na relativnoj periferiji.Ideja je bila prividno megalomanska, a realno je predstavljalavraćanje korjenskoj koncepciji džamije iz doba Muhammedaa.s. tj. džamije kao centra duhovnog života kojiistovremeno zadovoljava brojne socijalne i obrazovne potrebezajednice. U situaciji kad je džemat trebao odvagnutiobje ponuđene koncepcije od presudnog značenja bila jemoralna snaga autoriteta koji su stajali iz tih koncepcija.Dr. Smajlović je odlučno i bez rezerve stao na stranudruge koncepcije, iako je to bio stav koji nije bio u skladusa tadašnjom stvarnošću u Islamskoj zajednici bivše države.Sredinom sedamdesetih godina nigdje u cijeloj državinije postojao projekt izgradnje islamskog centra ovakvevrste i dimenzija, a bilo je očito da u samom Rijasetu IZ-enije bila potpuno sigurna spoznaja da li medžlisu u Zagrebuobjektivno treba džamija odnosno islamski centar takvihdimenzija. Uspoređujući veličinu projekta sa veličinommesdžida u Tomašićevoj ulici nametao se zaključak oneobjektivno velikom megalomanskom projektu za kojine postoji objektivna potreba, a koji džemat u Zagrebuneće financijski moći podnijeti, tako da je bilo sasvimizgledno da će cjelokupan projekt stati na pola puta kaoinvesticija koja može financijski ugroziti cjelokupnu IZ.Dodatni razlog za skepsu glede projekta bila je činjenicada u kadrovskom smislu mesdžid u Zagrebunije imao nikoga osim jednog imama i nekolikodžematlija koji su djelovali kao muallimivolonteri, dok je budući objekt zahtijevaobarem desetak puta brojniji stučni kadar. Problemprivlačenja imamskih kadrova u Zagrebbio je vrlo ozbiljan, što je najbolje dokazaoperiod u proteklih dvadeset godina. Kadroviiz Bosne i Hercegovine dolazili su rijetko, umalom broju, a fluktuacija je bila česta. Kroničninedostatak imamskog i muallimskog kadraugašen je tek nadolaskom generacija maturanataMedrese “Dr. Ahmed Smajlović”, ato se dogodilo u posljednjih desetak godina.Kao predsjednik Starješinstva Islamske zajednicedr. Ahmed Smajlović je imao viziju kojase kosila sa svim gore naznačenim skeptičnim prognozamai koja je ustrajavala na stavu da Zagrebu treba upravoovakav islamski centar.Moguće je spekulirati o razlozima radi kojih je ocijenioda je baš Zagreb grad povoljan za takav vjerski centar, nosigurno je na njegovu ocjenu pozitivno djelovalo njegovoosobno iskustvo kao softe Gazi Husrev begove medresetijekom Ramazana u našem mesdžidu. Imao je prilikuupoznati liberalni duh Zagreba, toleranciju društvene zajedniceprema vjeri koja je bila na zamjetno višem nivouprisutna no u ostalim dijelovima države, niz studenstkih iomladinskih listova koji su kao alternativna štampa obrađivalii teme vjerske problematike itd. Ne treba zaboravitida je tadašnji SSRN Zagreba bio organizacija koja je kanaliziraladruštvena kretanja čiji sadržaj nije bio na liniji SKJ,ali koja su bila društveno prihvatljiva. Upravo su odnosi sIZLAGANJAvjerskim zajednicama ulazili u takvu kategoriju kretanja, aZagreb je tada dopuštao osjetno veći stupanj slobode djelovanjavjerskim zajednicama no službeno Sarajevo. Uostalom,povijesna činjenica glasi da je Državni sabor Hrvatske,Dalmacije i Slavonije još prije 80 godina priznaoislam kao službenu vjeru, postavši time drugi parlament uEuropi koji je priznao islamu status službene religije.Kao student, diplomant i doktorant svjetski poznatogsveučilišta u Kairu Al Azhar, dr. Smajlović je imao dubokai opsežna neposredna saznanja o tadašnjem reformističkompokretu diljem islamskog svijeta. Problemi su posvudabili sadržajno bliski i razumljivi, a svodili su se na alijenacijunominalnim muslimana od praktične vjere, neukostili slabu vjersku obrazovanost širokih narodnih masa, neprepoznavanjenužnosti redovitog svjetovnog obrazovanjakao sastavnog dijela izgradnje vjernika, pogrešnu interpretacijupoložaja žene u svjetovnom životu, zanemarivanjenjezinog školovanja itd. Problem je bio općepoznat,a ponuđena rješenja su se razlikovala s jedne straneod prijedloga za odbacivanjem stečevina Zapada i povratkomka početnim zasadama islama do reformističkih zahtjevakoji su inzisitirali na temeljitoj obrazovnoj preobrazbiislamskog svijeta sa ciljem integriranja spoznajasuvremenih znanosti s temeljnim načelima islama.Dr. Smajlović je bio svjestan da značajan dio problemaleži na plećima uleme koja se trebala prilagoditi novomevremenu ukoliko želi sačuvati džemat, a to je značilo naMoguće je spekulirati o razlozima radi kojih jeocijenio da je baš Zagreb grad povoljan za takavvjerski centar, no sigurno je na njegovu ocjenupozitivno djelovalo njegovo osobno iskustvo kaosofte Gazi Husrev-begove medrese tijekomRamazana u našem mesdžidu. Imao je prilikuupoznati liberalni duh Zagreba, tolerancijudruštvene zajednice prema vjeri koja je bila nazamjetno višem nivou prisutna no u ostalimdijelovima državeprvom mjestu promicati istovremeno sekularno i vjerskoobrazovanje. Taj paralelizam obrazovanja bio je temeljstvaranja novih generacija džematlija sposobnih ponijetiteret zajednice i očuvanja vjerskog identiteta. S obziromna složenost zadataka suvremenog života bilo mu je potpunojasno da moderna islamska zajednica može uspješnodjelovati ukoliko u svoj rad uključuje laike kao jednakovrijedne suradnike imamima i muallimima. Zadaci su postalisuviše brojni i kompleksni da bi ih mogli obavljati isključivoimami, a granica sakralnog i sekularnog iz dana udan postaje sve više isprepletena. Time se već sedamdesetihgodina jasno ukazala potreba za redefiniranjem pozicijedžemata u islamskoj zajednici, i to na način da iz pozicijeprimatelja ili korisnika vjerske usluge džemat prerasteu subjekt koji aktivno sudjeluje u donošenju odlukakoje određuju vjerski život. Ovakav odnos suradnje izme-BEHAR 87-88 9

IZLAGANJADr. Ahmed Smajlović je imao jasnu spoznaju onužnosti ovih korjenitih promjena kao uvjetudaljeg napretka zajednice, a džemat u Zagrebu jeocijenio kao povoljnu sredinu za realizacijutakvog ambicioznog projekta. Njegova je osobnazasluga da tijekom vrlo mukotrpne faze izgradnjeobjekta podrška Starješinstva Islamske zajednicenikada nije prestala te da je slijedom togatadašnji reis-ul-ulema Naim Hadžiabdić pružiomoralnu i materijalnu podršku izgradnji džamijeu kritičnim trenutcima plaćanja dospjelegrađevinske fakture za zidarske radove.đu imama i džemata zahtijeva značajnu izmjenu u načinudonošenja odluka, utvrđivanju djelokruga rada imama iIzvršnog odbora kao predstavnika džemata itd.Dr. Ahmed Smajlović je imao jasnu spoznaju o nužnostiovih korjenitih promjena kao uvjetu daljeg napretka zajednice,a džemat u Zagrebu je ocijenio kao povoljnu sredinuza realizaciju takvog ambicioznog projekta. Njegova jeosobna zasluga da tijekom vrlo mukotrpne faze izgradnjeobjekta podrška Starješinstva Islamske zajednice nikada nijeprestala te da je slijedom toga tadašnji reis-ul-ulema NaimHadžiabdić pružio moralnu i materijalnu podršku izgradnjidžamije u kritičnim trenucima plaćanja dospjelegrađevinske fakture za zidarske radove. S vremenske udaljenostiod preko dvadeset godina vidljivi su dosadašnji rezultatirada Islamskog centra u Zagrebu. Redoviti vjerskiživot u vidu pet dnevnih namaza, proslava svih mubarekdana, teravih namazi i tri dnevne mukabele tijekom Ramazana,vjerska vjenčanja itd. predstavljaju kičmu rada.Vjeronauk djece školskog uzrasta u početku se obavljaoisključivo u našem mektebu, no vrlo brzo je obuhvaćaoosnovne i srednje škole u Zagrebu, s time da danasmožemo s ponosom naznačiti da naši imami i muallimidrže vjeronauk u 61 osnovnoj i vjerskoj školi. Tribina “dr.Sulejman Mašović” nakon četiri desetljeća kontinuiranograda doživljava novi procvat zahvaljujući novim generacijamavoditelja i predavača. Omladinski klub je zahvaljujućidugogodišnjem zalaganju naših imama nizom obrazovnihpredavanja, kino projekcija i kulturnih manifestacija,organizacijom i velikim brojem sekcija te okupljanjem našemladeži iz cijele Hrvatske razvio aktivnost kakvu nismodo sada nikada imali u Zagrebu. Vijeće žena svojim radomnastoji reaktivirati ženski dio džemata i uključiti ga u nizobrazovnih programa te organiziranih oblika druženja.Kao posebnu vrijednost objekta Islamskog centra Zagreb,naglašavamo Medresu i, pod nedavno, Islamsku gimnaziju“Dr. Ahmed Smajlović” koja je iznjedrila novegeneracije naših muallima i imama, čime je već zaslužilaznačajnu ulogu u razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj.Njen rad stvara kadrovski temelj za nove generacije imamai muallima koji u Zagrebu nisu gosti ili došljaci, većpripadaju ovoj sredini, razumiju je i žele njoj dati svoj pozitivandoprinos. Nadalje, njezin rad trajno rješava pitanjestvaranja kadrova potrebnih za sve brojnije medžlise u Hrvatskoj,a obrazovni sustav ima neprekinuti trend sve većihobrazovnih kriterija na nastavnom kadru. To je kvalitetao kojoj smo prije dvadeset godina mogli samo sanjati,a danas naši učenici imaju obrazovne programe temeljemkojih im po završetku gimnazije stoje otvorena vrata svihfakulteta u Hrvatskoj i inozemstvu.Konačno, nije potrebno prikrivati činjenicu da je Islamskicentar u Zagrebu postao za širu islamsku javnostobrazac kakve islamske objekte treba graditii kakvu koncepciju rada usvojiti. Brojni suprimjeri u Bosni i Hercegovini arhitektonski sličnihobjekata džamija poput naše, ali još viševeseli prihvaćanje koncepcije izgradnje ovakvihmultifunkcionalnih islamskih centara. Njihovomizgradnjom nužno se uvodi rad na temeljimasuvremenog obrazovanja imama, a slijedomtoga i suvremenog njihovog rada sa džematom.Time se otvaraju objektivne mogućnostikvalitetne komunikacije s društvom u kojemživimo i djelujemo, a slijedom toga i boljeg međusobnograzumijevanja i tolerancije. Upravona planu međureligijske tolerancije i razumijevanjaovaj Islamski centar u Zagrebu odigrao jeveliku i pozitivnu ulogu. Stotine tjednih tribina,deseci simpozija, brojne svečanosti, sve su toprigode za bolje međusobno upoznavanje i razmjenu misli,a time se u korijenu uklanjaju razlozi nepovjerenja i sumnje.Mi svojim gostima kažemo da postoji simbolika u činjenicida je naša džamija otvorena za vjernike klanjače i za sve gostetijekom cijelog dana svih sedam dana u tjednu. To je jedinadžamija u kojoj se vrata ne zaključavaju nakon obavljenognamaza, a ne otključavaju deset minuta prije sljedećegnamaza. Ona je otvorena svima, jer džamija je mjesto duševnogodmora, razmišljanja i pozitivnih misli.Tu otvorenost ima cijeli Islamski centar u Zagrebu.Objekt otvoren na sve četiri strane, bez visokih ograda iteških vrata. Objekt uz koji postoji sportsko igralište za djecucijelog naselja i zelene površine koje služe svima. Objektkoji je za vrijeme Domovinskog rata za vrijeme zračnih uzbunau svojem skloništu primao stanovništvo Folnegovićevognaselja. Objekt u kojem se održavaju tribine na kojimagostuju predstavnici sve tri velike monoteističke religije.Objekt u kojem je odrastao prvi hrvatski hafiz. Objekt ukojem pjevaju naše “Arabeske”. Objekt u kojem se godišnjeuplati preko 600 kurbana i čije bajram-namaze pohodi preko5000 vjernika. Objekt koji stoji iza vjeronauka za 1500dječaka i djevojčica. Objekt kojeg su Bošnjaci dragovoljciDomovinskog rata izabrali da uz njega bude spomenik za800 Bošnjaka poginulih za neovisnost Republike Hrvatske.Objekt koji nije strano tijelo u gradu Zagrebu, već objektkojeg su izgradili ljudi koji su rođeni i žive u ovom gradu ikoji sebe smatraju dijelom ovog grada. Objekt koji voliprošlost, a usmjeren je na budućnost.Nadam se da smo izgradili Islamski centar onakvim kakvimga je zamislio dr. Ahmed Smajlović, uz obveznu iprioritetnu konstataciju "Innellahu meana (a Allah dž. š.zna najbolje)".10 BEHAR 87-88

Zagrebačka medresa s ponosomnosi ime dr. Ahmeda SmajlovićaPiše: Murat Hadžismajlović, ravnatelj Medrese i Islamske gimnazijeIZLAGANJALik dr. Ahmeda Smajlovića kao čovjeka, islamskog radnika,rukovodioca, suradnika i znanstvenika, u svakom odnas, pobuđivalo je uvijek duboko poštovanje, uvažavanje irespekt. Iako, danas 20 godina, nakon preseljenja na Ahiret,imamo skromne zapise o njegovom životnom putu,plodnom radu i djelovanju u Islamskoj zajednici i uspjesima,za koje je itekako zaslužan, kratka biografija njegovogživotnog puta od 50 godina zasigurno je potrebna, da bisve nas još jedanput podsjetila na ovog velikana riječi, perai djela. Svoje velike ideje nikada nije sumirao, kao ni životnodjelo. To je prepustio pokoljenjima koja nadolaze. .Dr. Ahmed Smajlović se rodio 1938. godine u Tokoljcimakod Srebrenice. Osnovnu četverogodišnju školu završioje u Krnjićima. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu jezavršio 1958. i bio jedan od najboljih učenika, koje je ovamedresa upamtila. Vojni rok je služio u Ljubljani1959. i 1960., gdje je vanredno upisao Pravnifakultet i kao vojnik položio prvu godinuprava. 1962. je otišao na studij u Egipat, u prvojgeneraciji studenata IZ bivše Jugoslavije.Nakon završenog kursa arapskog jezika na prestižnomislamskom sveučilištu Al Azhar upisaoje fakultet arapskog jezika i književnosti. Studijje završio u redovnom roku i odmah se upisaona postdiplomski studij. Titulu magistra stekaoje 1970., a titulu doktora arapskog jezika i književnostiu rujnu 1974. Ustvari, to je titula prvogdoktora islamskih nauka u Europi. Za vrijeme dvanaestogodišnjegstudiranja i boravka u Kairu, dr. Smajlović jeodržavao kontakte s istaknutim kulturnim, javnim i znanstvenimradnicima Egipta. Deset godina je bio profesor sociologije,filozofije i logike na Jugoslovenskoj dopunskojškoli od čega je pet godina bio i njen direktor.Godine1975. stupio je u službu IZ, najprije kao šef kabinetaReis uleme, a zatim kao predsjednik Starješinstva IZBiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Na ovoj dužnosti ostaoje punih 10 godina, a kada je godine 1977. otvoren Islamskiteološki fakultet (ITF) bio je jedan od osnivača. Izabranje za vanrednog profesora na predmetima akaid i islamskafilozofija i te je poslove obavljao usporedno s dužnošćupredsjednika Starješinstva IZ. Godine 1981. odlikovan jeordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. Osnivačje “Islamske misli”, časopisa za islamske znanosti ipraksu. Kao glavni urednik listova “Preporoda” i “Islamskemisli” utjecao je na kvalitetu tih listova. Nemjerljiv je njegovdoprinos u otvaranju ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begovemedrese, kao i doprinos na planu osuvremenjivanja radaIZ. Posebno je vodio računa o restauraciji i sanaciji starijihi vremenom oštećenih vjerskih objekata koji su u vlasništvuIZ. Imao je glavnu ulogu u pomoći kupovine mesdžidau Ljubljani, Puli, Splitu, kao i izgradnji Zagrebačke džamije;zatim sanacije Gazi Husrev-begovih i drugih vakufa.Godine 1985. je potpuno prešao na ITF (današnji FIN) iuskoro izabran za redovnog profesora. Tu dužnost je izuzetnodobro obavljao sve do svoje iznenadne smrti 1988.godine. Njegova superiornost zasmetala je, kako tadašnjemkomunističkom režimu, tako i nekim osobama unutarIZ. Uslijedile su opstrukcije, podmetanja i na kraju postupakza njegovu smjenu. Zahvaljujući kukavičkoj šutnjivećine onih koji su ga znali, izuzev neznatnog broja časnihizuzetaka, dr. Smajlović je smijenjen i ponižen. Smetalaim je i njegova katedra na fakultetu, pa su ga namjeravalismijeniti i s mjesta profesora. Preduhitrila ih je njegovazagonetna smrt 11. 8.1988. godine.Za svog kratkog života, u 255 objavljenih radova,članaka, originalnih ili prevedenih, na različiteislamske teme kao i nekoliko brošura i knjiga,kako na materinjem tako i na arapskom, ogledaose njegov uspješni znanstveni i stvaralački rad.Godine 2001. u Istanbulu je u Enciklopediji islamana 133. i 134. str. našla svoje mjesto i plodnaživotna djelatnost dr. Smajlovića.Kada ovlaš pogledamo bibliografiju radova prof. dr.Smajlovića, koje je sredio i objavio njegov dugogodišnji šefureda mr. Muharem Omerdić, vidimo da se radi o 255 radovau rasponu od 1957. (njegovi srednjoškolski radovi)do 1988. Vidimo da od 1970. godine radi intenzivno naizdavačkoj djelatnosti, prevođenju sa arapskoga jezika,kao i na arapski jezik. Puno je bisera toga rada, a tu svakakospadaju i prevedena “Hasanaginica" kao i roman MešeSelimovića “Derviš i smrt" u suradnji s Egipćaninom dr. HusejnomAbdul Latifom. Doktorska disertacija, napisana naarapskom 1974. godine, imala je oko 780 stranica i nažalost do danas nije prevedena, niti objelodanjena kodnas. Iz ove plodne bibliografije radova vidimo da je nasvim područjima stvaralačkog djelovanja, dr. Smajlovićostavio duboko pozitivne tragove imamsko-muallimske,govorničke, prevodilačke i znanstvene djelatnosti, o kojimaće biti detaljnije razmatrano na ovom simpoziju.Za svog kratkog života, u 255 objavljenih radova, članaka,originalnih ili prevedenih, na različite islamske temekao i nekoliko brošura i knjiga, kako na materinjem tako ina arapskom, ogledao se njegov uspješni znanstveni istvaralački rad. Godine 2001. u Istanbulu je u EnciklopedijiBEHAR 87-88 11

IZLAGANJAislama na 133. i 134. str. našla svoje mjesto i plodna životnadjelatnost dr. Smajlovića. Stoga doista čudno zvučikonstatacija nekih današnjih alima, da na naš poziv sudjelujuna ovom Simpoziju; odgovorili su da nisu našli dovoljnomaterijala u njegovom djelu za relevantan rad na Simpoziju.Izuzetno je važno istaći zasluge na polju novije isuvremenije interpretacije islamske vjerske misli i tumačenjašerijatskih propisa u duhu vremena i prostora u kojemživimo. Brojne akcije koje je IZ vodila, pa i dan-danas vodi,i bez kojih se ne može zamisliti njezin efikasan rad i postojanje,vezane su uz njegovo ime ili ih je zatekao pokrenute,pa ih je razvio i dao im nove podsticaje da bi stekle masovnosti pokazale značajnije rezultate. Veliki bi bio grijeh ipropust ne istaknuti povijesnu ulogu dr. A. Smajlovića urazvijanju islamskog vjerskog života na ovim prostorima.Prirodni dar za govorništvom, elokvencija, umješnost iogromno znanje krasili su njegov lik i kao takav ostati će zapamćenu povijesti naše IZ. Očekivao je da u svakom čovjekuprogovori njegova islamska svijest i savjest, onako kako jejednom kazao: “Jednostavno rečeno, jedinstvenost, otvorenost,realnosti na ličnost su osnovne komponente rada narješavanju raznih pitanja a ne razjedinjenost, zatvorenost,subjektivnost i ignorantnost koje razaraju i iscrpljuju svakoga."Smatrao je svojom velikom obavezom u IZ dovesti štoviše stručnih ljudi s visokom naobrazbom, kako u institucijetako i u džemate. Znao je da islamska zajednica može ićinaprijed samo ako ima dobar vjersko-prosvjetni kadar, dokraja islamski opredijeljene službenike i dobru slogu.Shvaćajući pravilno njegove misli i ideje , Mešihat IZ HR1992. god. osniva Medresu i daje joj naziv Zagrebačkamedresa “Dr. Ahmed Smajlović" i za glavni zadatak imastvaranje stručnog kadra za potrebe IZ RH. Do sada je unašoj medresi radilo ili radi 9 doktora znanosti, 4 magistra,muftija i drugi visoko obrazovani kadar. Ove školskegodine imamo u nastavnom procesu 2 doktora znanosti,2 magistra, muftiju, i ostale profesore sa VSS. Pitamo se:Što je bio motiv ovakvog angažmana visoko kvalitetnogkadra? Sigurno je jedan od motiva bio lik i djelo dr. Smajlovićai želja navedenih profesora da IZ RH dobije što kvalitetnijivjerski kadar. Našu medresu pohađali su učenici izBiH, HR, Slovenije, Makedonije, Njemačke, Švicarske... Svršenicinaše medrese studirali su i završavali razne studije uHR, BiH, Sloveniji, Njemačkoj Austriji, Egiptu, Turskoj, Maleziji,Cipru, Katru, UAE, i tako dalje. Medresa je danas jedanod stupova IZ RH i do sada njezina jedina obrazovnaustanova koja postiže zapažene rezultate u odgoju i obrazovanjusvojih učenika.O dr. Smajloviću, kao velikom znanstveniku i alimu,najbolje govore njegova djela, njegov doprinos i njegovabogata (a na žalost nedovoljno istražena) znanstvena zaostavština.Stoga, jednoglasni zaključak Mešihata IZ RHod 1992., da naša medresa dobije ime “Dr. Ahmed Smajlović"jer je bio veliki prijatelj ove IZ te je stalno pomagaonjen razvoj. Međutim, činjenica je da brojni poštovaci njegovihmisli i djela iz IZ HR nikada nisu mogli zaboraviti,niti htjeli izgubiti iz vida njegovo znanje, zasluge, zalaganjei žrtvu koju je učinio za islam i islamsku zajednicu ucjelini. Njegove riječi i djela ne umiru nikada u našim srcimai očima. Stoga, ova medresa s ponosom nosi ime dr.Ahmeda Smajlovića.12 BEHAR 87-88

IZLAGANJARahmetli doktor kao brižnizaštitnikPiše: hafiz Aziz Alili, profesor u MedresiSretni smo što je Zagrebačka džamija uspjela realiziratilik i sadržaj suvremenog Islamskog centra. Postalaje prepoznatljiva kao mjesto održavanja međunarodnihsimpozija povodom obljetnice radnog otvorenja.Ostala je dosljedna samoj sebi u održavanju tradicijenatjecanja učača Kur'ana povodom svečanog otvorenja.Na taj način pokazuje da je dostojna svoje misije,te da je opravdala povjerenje onih koji su pomogli njezinuizgradnju. Značaj i veličina ove obljetnice ogledase u veličini rezultata koje je ovaj Islamski centar ostvario,povijesnim okolnostima u kojima je djelovao, burnimvremenima, teškim i složenim iskušenjima na širemdruštvenom planu kroz koja je prošao. A upravo takobi se, kada dublje promislim, mogaookarakterizirati život i vrijeme rahmetlidoktora Ahmeda Smajlovića.Organiziranjem Simpozija kojimoživljavamo uspomenu na lik i djelomojeg učitelja, profesora, brižnog zaštitnika,rahmetli doktora, oživljavamouspomene na teška i burna vremenau kojima je djelovao, ali i naizvanredne ljudske kvalitete i vrlinekoje je posjedovao taj čovjek po imenuAhmed! Sjećam se našeg prvog susreta, davne1978. godine, kada sam kao desetogodišnji dječak, upratnji oca i muhafiza došao u Sarajevo, kako bih tijekommjeseca Ramazana učio mukabele. Primio nas jeu svom uredu i pomalo s nevjericom predložio da počnemučiti. Sumnjao je da desetogodišnjak, koji je upravozavršio hifz, može učiti nekoliko mukabela u Sarajevu.Počeo je stranicu, a ja sam ju nastavio. Ubrzo reče:Možeš, možeš, učiti mukabele!Svi oni koji su barem jednom čuli njegovo predavanje,posvjedočit će da su to dersovi koji zauvijek ostajuurezani u srcu. Stoga i nije bilo iznenađujuće što bihučiteljima, po povratku iz Sarajeva, na pitanje što ćuupisati poslije osnovne škole, odgovarao: “Znam samoda ću biti kao doktor Ahmed Smajlović”. Budući da jebio i prvi doktor islamske teologije u bivšoj Jugoslaviji,bio je čuven i izrazito cijenjen i među Albancima. Unjegovim predavanjima, kao i životu uopće, posebnoje bila primjetna zabrinutost za stanje muslimana; brinuloga je ponašanje omladine, njihov odgoj, konzumiranjealkohola i vulgarni rječnik. Posebna njegovabriga bila je kako Bosni i Hercegovini vratiti tradicijuhifza s obzirom na slabljenje ove tradicije po završetkuDrugog svjetskog rata. Stoga je planski i osmišljenoradio na poticanju učenja i izučavanja Kur'ana, a osobitonjegovog memoriranja.Njegova ideja je bila da se tijekom mjeseca Ramazanaugoste hafizi iz Makedonije, da učenici Medresekoji uče hifz imaju posebne olakšice te, naposlijetku,da hafiska diploma mora biti najveća i najljepša međudiplomama. Kao predsjednik Starješinstva prvu diplomuje dodijelio hfz. Bajramu Ajetiju, a posljednju meni.Allahovom voljom najprije, ali potom i njegovomzaslugom, već 1987. god., u mojoj je generaciji bilonas šest hafiza.Svi oni koji su barem jednom čuli njegovopredavanje, posvjedočit će da su to dersovi kojizauvijek ostaju urezani u srcu... Volio je hafize i sposebnim pijetetom se prema njima odnosio...Nudio bi nam svoj status doktora znanosti, za našhifz! Mi smo svi potajno vjerovali da je i on hafiz.Ajete bi citarao jasno i tečno, bez pogreške!Volio je hafize i s posebnim pijetetom se prema njimaodnosio. Sjećam se da je nama hafizima nakon predavanjaakaida na Fakultetu često predlagao čudnu trampu.Nudio bi nam svoj status doktora znanosti, za naš hifz!Mi smo svi potajno vjerovali da je i on hafiz. Ajete bi citaraojasno i tečno, bez pogreške! Kako je život proveo iposvetio islamu i razvoju islamske misli, učeći i proučavajućiKur'ani kerim, ne čudi što je i svoju milu, vjerničkudušu predao Allahu upravo u trenutcima učenjakur'anskih ajeta. Život je završio onako kako je počinjaosvaki dan – Kur'anom, koji je te večeri, na njegovom radnomstolu ostao otvoren na 84. ajetu sure Kehf! (Innamekkena lehu fil erdi ve atejnahu min kulli šejin sebeba)“Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu daizvrši ono što želi. I on pođe.”Te je ajete učio u svom novom stanu. Dova za useljenjeje bila planirana za 13.08.1988. Bio je to, međutim,dan njegove dženaze. “A ti, o dušo smirena, vratise Gospodaru svome zadovoljna, a i On s tobom zadovoljan.Pa uđi među robove Moje. Uđi u džennet Moj!“(El-Fedžr, 27-30).Amin!BEHAR 87-88 13

IZLAGANJAZaslugom dr. Ahmeda Smajlovićaotvoren je Medžlis IZ SplitPiše: Vahid ef. Hadžić, glavni Imam Medžlisa IZ SplitPrema saznanjima do kojih sam došao pripremajućiovo izlaganje, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća,Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenijeje uvidjelo potrebu osnivanja mesdžida u Splitu. Ponajprijeih je na to ponukao, po svemu sudeći, izbor Splitaza održavanje Mediteranskih igara 1979. godine, a timei sigurno učešće mnogobrojnih sportaša-muslimana izraznih većinski muslimanskih mediteranskih država. Međutim,u tom periodu kod muslimana Splita nije bilo dovoljnosazrela svijest i potreba za tim i ta tadašnja inicijativaje ostala neostvarena. Do ponovne inicijative dolazipočetkom osamdesetih godina prošlog stoljeća ponajvišeod strane jedne grupe muslimana, Albanaca i Bošnjaka.Adem ef. Smajić, dugogodišnji gl. imam u Rijeci, svjedočida je 1983. godine dobio poziv od Bakira Sidki u vezis pomoći osnivanja Odbora Islamske zajednice u Splitu iželjom da ih s tim povodom posjeti. Zamolio je tadašnjegčlana Sabora Islamske zajednice za Hrvatsku i Slovenijurah. dr. Sulejmana Mašovića da skupa s njim izvrše tu posjetu,međutim, dr. Mašović je bio spriječen jer je moraou vrijeme kada je posjet bio zakazan, biti u Dubrovniku.Adem ef. je izvijestio Starješinstvo Islamske zajednice uSarajevu o tome i dobio je suglasnost i jasnu podršku oddr. Ahmeda Smajlovića, tadašnjeg predsjednika Starješinstvai njegovih suradnika, da napravi uviđaj o stanju muslimanau Splitu. Preporučeno mu je što je sve bitno da sautvrdi u cilju ispunjavanja uvjeta za osnivanje Odbora IZ uSplitu.Posjet i uviđaj je bio 17.10.1983. godine. Ja ću vampredočiti samo neke dijelove, odnosno zaključke, iz togzaista veoma bitnog dokumenta za osnivanje sadašnjegMedžlisa IZ Split.“Mogu slobodno da izjavim, a to konstatiram i činjenicama,kako i sam već tri godine radim u dijaspori, izuzetnosam oduševljen entuzijazmom muslimana Splita u njihovimželjama” – započinje rezime posjete Adem ef. inastavlja: “U Splitu je već odavno trebalo osnovati OdborIZ-e, ako se uzme u obzir veličina grada, broj gradova naobali u blizini Splita i otoka, te mnogobrojnost muslimanakoji su moralno i materijalno zainteresirani za to. Smatramda bi što prije trebalo osnovati Odbor IZ-e.”Na osnovu ovoga i svega ostalog rečenog u detaljnomizvješću Adem ef., Starješinstvo na čelu sa dr. AhmedomSmajlovićem, poduzima daljnje korake u cilju osnivanjaOdbora. Dr. Ahmed Smajlović 15.11.1983. kao odgovorna izvješće Adem ef., uputio je dopis na više adresa, a izmeđuostalih i Sadiji Lukanić, koja je bila jedna od inicijatoraosnivanja Odbora. U dopisu stoji sljedeće:LUKANIĆ SADIJAŽidovski prolaz 258002 -SPLITU vezi sa izvještajem riječkog imama ADEM ef. SMAJ-IĆA, koji se odnosi na formiranje Odbora IZ-e u Splitu,Starješinstvo Vas obavještava o slijedećem:1. Pozdravljamo ideju i napore koje ste sa ostalimdžematlijama učinili da se iznađu mogućnosti da se formiraOdbor IZ-a u Splitu i da se poradi na tome da Splitdobije imama, koji će pružati sve vjerske usluga kakomuslimanima u Splitu tako isto i muslimanima u okolnimmjestima, kao što su: Šibenik, Biograd, Trogir, Makarskarivijera, Primošten, Rogoznica, Sedam Kaštela,Omiš, te ostrva: Hvar, Kor čula i Vis, i drugdje, gdje živi iradi veći broj muslimana, stalno nastanjenih, koji su zainteresiranida se što prije i bez odugovlačenja formiraOdbor IZ-e.2. Potrebno je, u ovom slučaju, da Starješinstvo doneseodluku o formiranju odbora IZ-e i da se, nakon toga,imenuje Odbor IZ-e u Splitu.3. Odluku o formiranju Odbora IZ-e u Splitu, Starješinstvoće dostaviti SO-e Split – Komisiji za odnose savjerskim zajednicama i zatražiti da se registrira OdborIZ-e, sa sjedištem u Splitu.4. Biće potrebno izraditi žigove i to: dva /2/ okrugla– veći i manji i jedan /l/ četvrtasti za protokol.5. Uputstvo oko veličine i sadržaja žigova dobit ćeteod Starješinstva IZ-e.6. Starješinstvo će Vam obezbijediti imama, po mogućnosti,sa završenim Islamsko-teološkim fakultetomza čiji se smještaj trebate pobrinuti.7. Starješinstvo će zakazati jednu posjetu Skupštiniopštine Split, o ćemo ćete biti obavješteni.8. O drugim detaljima, dogovorit ćete se sa našimpredstavnicima, prilikom njihovog boravka kod Vas.Zahvaljujemo se na saradnji, uz m. selamPredsjednikProf. dr. Ahmed Smajlović16.11.1983., dakle samo dan iza toga, StarješinstvoIslamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije,na preporuku svog predsjednika, donijelo je pozitivnuodluku o osnutku Odbora IZ Split i o tome izvješćuje tadašnjenadležne institucije kao i samo Vrhovno starješinstvoIslamske zajednice u Sarajevu. U toj odluci stoji sljedeće:14 BEHAR 87-88

IZLAGANJAStarješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine,Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, rješavajući po zahtjevupripadnika islama nastanjenih u Splitu dana 16. 11.1983.godine, donijelo je slijedećuODLUKUU cilju organizovanog zadovoljavanja vjerskih potrebapripadnika vjere islama koji žive napodručju grada Splita i njegove bližeokoline, osniva se Odbor Islamske zajedniceu Splitu.Nedugo nakon toga, točnije 28.12.1983., dr. AhmedSmajlović upućuje po prvi put dopis od strane Starješinstvanaslovljen sa Odbor Islamske zajednice Split. U njemuisti obavještava da je Sabor Islamske zajednice na svojojsjednici 27.11.1983. donijelo odluku o imenovanju članovaprvog Odbora Islamske zajednice u Splitu, nakon štosu im bila dostavljena imena osnivača i onih koji su spremnipreuzeti tu obvezu. Prva sjednica novog odbora održanaje 08.01.1984. Već tada je uočeno da je najveći problemnedostatak prostorija za rad, a poglavito molitvenogprostora – mesdžida i o tome su izvijestili dr. AhmedaSmajlovića. Upravo u tom segmentu, pored već spomenutogzalaganja oko osnivanja Odbora IZ u Splitu, dr.Ahmed Smajlović je učinio neprocjenjiv doprinos. Naime,bez ikakve dvojbe, njegovom zaslugom su izdvojena prijekopotrebna sredstva iz tadašnjeg fonda za dijasporuStarješinstva IZ-e. Tim sredstvima kupljena je zgrada zaObrazloženjeVeć duže vremena kod StarješinstvaIslamske zajednice u SR BiH, Hrvatskoji Sloveniji u Sarajevu proučavanoje pitanje formiranja Odbora IZ-eSplit, a sve u cilju zadovoljavanja vjerskihpotreba pripadnika vjera islamakoji žive na području ovog grada i njegoveokoline. U ovom pravcu u perioduoktobra mjeseca ove godine Starješinstvoje zadužilo Adem ef. Smajića,vjersko-prosvjetnog referenta u OdboruIZ-e Rijeka da snimi situaciju u pogleduvjerskog života objektivnih idrugih uslova za formiranje OdboraIZ-e Split. Prema izvještaju koji je imenovaniuputio ovom Starješinstvu, asve u vezi sa njegovim boravkom medupripadnicima vjere islama u Splitu izapažanjima do kojih je došao u razgovorimas njima, evidentno je da naovom području živi veliki broj muslimanasa svojim porodicama, da im jeneophodno čim prije formirati Odbor iposlati imama koji će im obavljati vjerskeobrede i pružati potrebne vjerskeusluge, kako u samom Splitu, tako istoi u drugim priobalnim gradovima, gdjeima nastanjenih muslimana.Uvažavajući potrebe vjernika pomenutihmjesta, kao i nalaze u izvještajuAdem ef. Smajića, Starješinstvo ja odlučilokao u dispozitivu ove Odluke.PredsjednikProf. dr. Ahmed Smajlovićsjedište Odbora Islamske zajednice u Splitu i ujedno prvimesdžid u Dominisovoj 1. Bitno je reći i to da su muslimaniSplita učestvovali i novčano pomogli kupovinu zgradeali i da je to bilo više simbolično i ni blizu dostatno zasumu od sedam milijuna tadašnjih dinara.Ovim je, bez ikakve sumnje, osiguran temeljni uvjet započetak, te daljnji, nekada više a nekada manje, uspješanrad Odbora IZ Split. Pitanje je, a samo dragi Bog zna nanjega odgovor, koliko bi u tadašnjim uvjetima i kako, egzi-BEHAR 87-88 15

IZLAGANJAstirala i opstala IZ u Splitu, da nije mudrošću i dalekovidnošćudr. Ahmed Smajlovića ostvareno sve navedeno. Nažalost,usprkos trudu i nastojanjima nisam uspio da pribavimbilo kakvu fotografiju iz tog perioda. Na kraju, ne mogu ada ne spomenem još dvije po meni bitne stvari: Prva je, danažalost, niti jedan od predočenih dokumenata vezanih zaosnivanje Islamske zajednice u Splitu nije sačuvan u arhivuiste, već je, Allahovomdž. š. milošću,autor ovog izlaganjado njih došao posveslučajno, kroz razgovors gospođom ZuhromLukanić; kćerkomrah. Sadije Lukanić,tajnice prvog Izvršnogodbora IZ uSplitu. Gospođa Zuhra živi u Rimu i između ostalog od svojerah. majke sačuvala je i ove za nas veoma bitne dokumente.Prije desetak dana kopije mi je poslala e-mailom, aoriginale je obećala pokloniti našoj Zajednici prilikom narednogdolaska u Split.Drugo, ovo izlaganje bi za mene bilo nepotpuno kadane bih spomenuo i svoje kratko, ali meni bitno sjećanje nalik dr. A. Smajlovića. Dobro se sjećam, da sam kao učenikGazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, imao prigodu uviše navrata čuti samo pozitivne stvari o dr. Smajloviću ikao alimu, ali kao i insanu. I upravo o tom dobrom insanskomaspektu ličnosti dr. A. Smajlovića treba nešto reći.Jednog dana, sada daleke 1985. godine, vraćajući se izpošte i razgovora s roditeljima, koji su mi veoma nedostajali,a pored toga i zaokupljen problemima privikavanjana Medresu, baš negdje u ulici između Sahat-kule i Begovedžamije, ugledah, kako u susret meni, onako korpulentan,s aktovkom ide,...pored već spomenutog zalaganja oko osnivanjaOdbora IZ u Splitu, dr. Ahmed Smajlović je učinioneprocjenjiv doprinos. Naime, bez ikakve dvojbe,njegovom zaslugom su izdvojena prijekopotrebna sredstva iz tadašnjeg fonda za dijasporuStarješinstva IZ-e.utonuo u svoje misli,dr. Ahmed Smajlović.Nazvah mu selam,a on mi kao dase i sam iz bremenavlastitih briga prenuo,odgovori najljepšena selam i reče:“Kako si momak,kako ide?” Meni je to, zaista, u tom momentu, bilo velikoi kao tako je ostalo i ostat će zapamćeno do kraja mogživota. Nazivao sam ja selame profesorima i alimima i prije,a i poslije toga, ali malo, malo tko od njih je na takolijep i ljudski način odgovorio.Zato, na kraju, molim Uzvišenog Allaha da podari najljepšiDžennet svom dobrom robu dr. Ahmedu, nagradione koji čuvaju lik i djelo tog, bez ikakve sumnje, velikogalima ovog podneblja kao i organizatore i učesnike ovogsimpozija kao i sve vas prisutne.16 BEHAR 87-88

IZLAGANJAOrijentalizam kao misaona pojavaJoš neprevedena doktorska disertacija dr. Ahmeda Smajlovića: “Filozofija orijentalistike injen utjecaj na suvremenu arapsku književnost”Piše: Mevludin ef. Arslani, profesor u Medresi i Islamskoj gimnazijiGovoriti o dr. Ahmedu Smajloviću, za kojeg sam ja prviput čuo kad sam upisao skopsku Isa-begovu medresu,sada već davne 1987. godine, velika je čast. No, uvijekkada spominjem rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića, ne mogua da se ne prisjetim i jednog od mojih muderisa u medresi,a sada gostivarskog muftije mr. sc. Shaqira Fetahua,koji je uvijek, skoro na svakom satu akaida, spominjaoime dr. Ahmeda Smajlovića. Pogotovo riječi dr. Smajlovića:Uči, uči i samo uči. I eto, koja koincidencija! Te godineupišem se u prvi razred medrese, čujem za to veliko ime ida se otvara Zagrebačka džamija, koja je postala simbolomIslamske zajednice u tadašnjoj Jugoslaviji. I samo nekolikogodina kasnije, pod njenim krovom, nikla je medresa,s imenom tog velikana i u kojoj ću i sam imati častbiti jednim od njenih profesora, a istovremeno i jedan odimama ove lijepe Zagrebačke džamije.Moje izlaganje nosi naslov: “Još neprevedena doktorskadisertacija dr. Ahmeda Smajlovića: Filozofija orijentalistikei njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost”,koja je obranjena 1974. godine na najvećem inajprestižnjem islamskom sveučilištu El-Azhar u Kairu(Egipat). Prije nego što kažem nešto o ovom velikom djelu,dopustite mi da još jednom podsjetim, na sljedeće:da bi netko napisao ovakvo djelo, treba biti, doista, velikipoznavatelj arapskog jezika, zasigurno jednog od leksičkinajbogatijih i gramatički najčišćijih jezika na svijetu.Od svih semitskih jezika ima najrazvijenu morfologiju isintaksu, te najbogatiji vokabular. No, naš rahmetli doktorSmajlović bio je veliki poznavatelj, ovog, za muslimanevjerskog jezika.Da je uistinu bio vrsni poznavatelj arapskog jezika(gramatike, retorike...) svjedoči i činjenica da je preveonekoliko stotina članaka s arapskog i na arapski, kao i nekolikoknjiga i brošura. Od toga treba istaći prijevod bosanskohercegovačkogromana Derviš i smrt velikog piscaMehmeda Meše Selimovića kao i čuvenu usmenu bošnjačkubaladu Hasanaginica, koja je svojom dirljivom ljepotomi suptilnošću zadivila čitav svijet, kako stoji u člankuo Hasanaginici objavljen u Takvimu IZ-e iz 1976. godine.Evo kako dr. Ahmed Smajlović prevodi na arapski prvekitice Hasanaginice:Što se b'jeli u gori zelenoj?Al' su sn'jezi, al' su labutovi?Da su sn'jezi već bi okopnuli,Labutovi već bi poletjeli,Nit su sn'jezi, nit su labutovi,Nego šator age Hasan – age. 1 2. No, njegovo najznačajnije životno djelo iz znanstveno–istraživačkog rada jeste njegova doktorska disertacija, koja,nažalost, još nije prevedena kod nas s arapskog, nakojem je pisana i branjena. Inozemna javnost, međutim,odavno ju ima na raspolaganju, a koristi se kao sveučilišniudžbenik. Bila je to prva doktorska disertacija nekoga iztadašnje Jugoslavije na Al-Azharu. Knjiga sadrži 780 stranica.Počinje predgovorom dr. Mustafe Mahmuda 3 , kojiizmeđu ostalog naglašava da je pisac ove knjige pročitaoviše od 600 knjiga i da nam je u ovoj knjizi pokušao sažetiono što je najzanimljivije. Dr. Smajlović na početku svojeknjige objašnjava zašto je izabrao baš ovu temu:"Orijentalizam je misaona pojava koja je odigrala značajnuulogu u arapskoj misli (filozofiji) i književnosti uprošlosti i sadašnjosti. U prošlosti, zato što je orijentalizamuzeo sve znanosti, književnosti i umjetnosti od Arapai prenio ih na Zapad gdje je uspostavio svoju silovitu renesansuna svojim osnovama i uspjeli su zapadnjaci dosegnutveliki napredak, razvitak i procvat. U sadašnjosti,orijentalizam je uzeo ideje (misli), teorije i zapadnjačkamišljenja koje se baziraju na kulturi Arapa i vraća im nazadi na taj način žestoko utječe na njihov suvremeni preporod.Ova zadnja činjenica je ono što sam ja izabrao zanaslov svoje doktorske disertacije, kojoj sam dao naslov:"Filozofija orijentalistike i njen utjecaj na suvremenu arapskuknjiževnost". 4Knjiga se sastoji od triju dijelova, a svaki dio od petpoglavlja. U prvom poglavlju prvog dijela govori se o orijentalizmui njegovom njegovanju arapsko-islamskog nasljeđa,gdje pisac definira pojmove: orijentalizma (el-istisšrak),arabiziranje (el-isti'rab), europeiziranje (el-istigrab) inavodi mišljenja zapadnih i arapskih znanstvenika o ovimBEHAR 87-88 17

IZLAGANJAterminima. U drugom poglavlju prvog dijela govori se oorijentalizmu kao pokretu. Tu se navode i motivi orijentalizmapočevši od psihološkog, povijesnog, gospodarskog,ideološkog, religijskog, kolonijalizacijskog i znanstvenog.Zatim govori o nastanku orijentalizma, gdje pored mišljenjaarapskih i zapadnih znanstvenika, daje i svoje vlastito.Nadalje, u ovom poglavlju govori se i o nastanku znanstvenihinstitucija koje izučavaju Orijent, o važnosti događajana Istoku za orijentalizam, o raznim skupovima i konferencijamaorijentalista, o pravcima orijentalizma (vjerskim/dogmatskimi znanstvenim), kao i o specifičnostimaorijentalizma.U trećem poglavljudr. Ahmed Smajlovićgovori o odnosima izmeđuorijentalizma, sjedne, i kolonijalizma,kršćanskog misionarstvai cionizma, s drugestrane. Četvrto poglavljeprvog dijela knjigegovori o brizi orijentalizmaza arapsko-islamskonaslijeđe kao štosu: islam, Kur'an, Poslanikovsunnet, Poslanika.s., islamsko pravo,Arapi i njihova povijest,islamska filozofija,arapsko-islamska civilizacija,prirodne znanostiArapa, arapskoislamskaumjetnost,humanističke znanostiArapa, arapski jezik iarapska književnost,kao i o brizi orijentalizmao zapadnjačkomnaslijeđu.U petom poglavljuprvog dijela, nakon štodr. Smajlović definirapojam filozofija, govorio filozofiji orijentalizma.Zatim navodi sklonostiorijentalizma kaošto su: nadmoć, analiza,specijal(izira)nost,teologija i politika. Nadalje,nabraja i govori o francuskoj, engleskoj, njemačkoj,ruskoj, talijanskoj, španjolskoj i američkoj školi orijentalizma,kao i o drugim školama među kojima i o jugoslavenskojškoli orijentalizma. Na kraju ovog poglavlja navodivjersku, znanstvenu, povijesnu, misaonu, civilizacijsku,humanu i političku vrijednost ove filozofije.U drugom dijelu knjige govori se o arapskoj književnostiizmeđu orijentalista i arapskih znanstvenika. Nakonuvoda, dr. Ahmed Smajlović u prvom poglavlju govori ozagonetkama književnog istraživanja gdje objašnjava zapadnjačkii arapski način istraživanja. U drugom poglavljudrugog dijela govori se o intenciji starih arapskih znanstvenikakao što su Muhammed ibn Selam el-Džumehi,Ebu Osman el- Džahiz, Muhammed ibn Kutejbe, Muhammedibn Tabataba, El-Kadi Ali el-Džerdžani, Ebu-l-Kasimel-Amidi, Abdu-l-Kahir el-Džerdžani i Dijauddin ibn el-Esir,da postavljaju posve nova mjerila u književnosti i na tajnačin daju svoj doprinos arapskoj književnosti.U trećem poglavlju drugog dijela govori se o tendencijamaorijentalista kao što su: Karl Brukelman, Carlo Nallino,Reynold Alan Nicholson, Blasher, Sir Hamilton Gibb,Ignatius Krachkovski,Gustav E. von Grunebaumi Charles Adamskao i o njihovim zaslugama.Četvrto poglavljedrugog dijela govorio pravcima suvremeniharapskih znanstvenikakao što su: Džordži Zejdan,Mustafa Sadik er-Rafi'i, Abbas Mahmudel-Akkad, Ibrahim Abdu-l-Kadirel-Mazini,Mihail Ne'ime, TahaHusejn, MuhammedHusejn Hejkel, AhmedHasan ez-Zejjat, MuhammedMendur i Eminel-Havli.Treći, i zadnji dioknjige govori o orijentalizmui njegovomutjecaju na arapskuknjiževnost. Nakon uvoda,u prvom poglavljugovori se o renesansi usuvremenoj arapskojknjiževnosti, o misaonomi znanstvenom buđenju,o renesansi kaoknjiževnoj – stilskoj formaciji,njenim značajkama,o renesansi pjesništva,o razdobljimakroz koja je renesansaprolazila sve dok nijedošla do perioda konsolidacijei uvjerenja.Piše dr. Smajlović: "To je razdoblje čiji su se predznaci pojavilis Palestinskom katastrofom ( ) 1948. godine, kadasu se Arapi uvjerili u zapadnjačku izdaju i ozbiljno shvatilida se ne mogu ponovo vratiti svojoj slav, a da se ne oslanjajuna sebe i na načela koja su slijedili njihovi preci kadasu osnovali Veliku islamsku državu. Na tim tragovima razbuktalase prva iskra Velike arapske revolucije". U ovompoglavlju također se govori i o renesansi proze.Što se drugog poglavlja zadnjeg dijela tiče, tu se govorio zanimanju orijentalizma za staru i suvremenu arapsku18 BEHAR 87-88

IZLAGANJA )“To je razdoblje čiji su se predznaci pojavili s palestinskom katastrofom (1948. godine, kada su se Arapi uvjerili u zapadnjačku izdaju i ozbiljno shvatili dase ne mogu ponovo vratiti svojoj slav, a da se ne oslanjaju na sebe i na načelakoja su slijedili njihovi preci kada su osnovali Veliku islamsku državu. Na timtragovima razbuktala se prva iskra Velike arapske revolucije”...ova doktorskadisertacija zauzima iznimno visoko mjesto u znanstvenim krugovima i ubraja se uvrlo važne izvore za proučavanje nastanka orijentalizma, njegove filozofije,pravaca, ciljeva, predstavnika, kao i njegovog utjecaja na suvremenu arapskoislamskumisao, književnost i filozofiju.književnost. U trećem poglavljutrećeg dijela govorise o načinima utjecaja orijentalizmana arapsku književnostkao što su: slanjaarapskih izaslanstava po Europi,sudjelovanje Arapa nakongresima orijentalista, traženjepomoći od orijentalistada podučavaju po arapskimsveučilištima i prevođenjedijela orijentalista naarapski jezik, kao i o područjimanjegovog utjecaja.U četvrtom poglavlju zadnjegdijela govori se o orijentalizmui arapskom mentalitetu,o arapskom nacionalizmu,o arapskom jezikukao i o sumnjama u arapsko-islamskojbaštini te osuočavanju Arapa s orijentalizmom,gdje se najvišeistiću: Muhammed Abduhu,Ferid Vedždi, muhammeHusejn Hejkel, Nedžibel-Akiki, Abbas Mahmud el-Akkad, Malik ibn Nebijj,Muhammed el-Behi, MuhammedMuhammed Husejn,Mahmud Muhammed Šakir,Enver el-Džundi i EnverAbdu-l-Melik.U petom poglavlju trećeg i zadnjeg dijela govori se oonome što je orijentalizam dodao u suvremenu arapskuknjiževnost. Također, govori se i o zapadnjačkom definiranjuarapsko-islamskog naslijeđa, o njihovom istraživanjuu tom naslijeđu, o pokušaju vrednovanja arapskoislamskognaslijeđa, o kritici metode istraživanja u arapsko-islamskomnaslijeđu i, na kraju, o vrednovanju položajaarapsko-islamskog naslijeđa u kontekstu svjetskihnaslijeđa. Knjiga završava s pogovorom, gdje pisac ističeglavne crte koje sačinjavaju ovaj vrlo korisni rad.Na kraju, mogu konstatirati da ova doktorska disertacijazauzima iznimno visoko mjesto u znanstvenim krugovimai ubraja se u vrlo važne izvore za proučavanje na-stanka orijentalizma, njegovefilozofije, pravaca,ciljeva, predstavnika, kao injegovog utjecaja na suvremenuarapsko-islamskumisao, književnost i filozofiju.Ova studija dr. AhmedaSmajlovića također govorio zaslugama orijentalistana planu izučavanjaislama ali istovremeno navrlo objektivan način kritiziraorijentalizam s obziromda su upravo orijentalisti,tijekom povijesti, vrločesto pogrešno, tendecioznoi neznanstveno govorilii pisali o islamu, što jestvaralo velike teškoće iprobleme na putu razumijevanjaZapada i islama.Moram konstatirati daje žalosno što se znanstveneinstitucije Islamske zajedniceu Bosni i Hercegovini,pa ni Fakultet islamskihnauka, do danas nisu potrudilida ova, vrlo važnaknjiga, ni nakon 35 godina,od kad je objavljena naarapskom jeziku, nije prevedenana bosanski jezik ina taj način ugledala svjetlostdana na ovim prostorima. U nadi da će se naći netkoda iz ljubavi prema ovom velikanu, ali i zbog značaja kojidisertacija ima, učini napor da ova knjiga bude prevedenana bosanski ili možda na hrvatski jezik (možda ovdje u Hrvatskoj,u njegovoj Medresi), zahvaljujem na pozornosti.BILJEŠKE:1Takvim, Hasanaginica, 1976. god., str. 162.2Ibid, str. 170.3Mustafa Mahmud kod nas je poznat po vrlo čuvenoj knjizi “Dijalog sprijateljem ateistom”, koju je, također, s arapskog preveo i predgovorjoj napisao rah. dr. Ahmed Smajlović.4Felsefetu-l-istišrak we eseruha fi-l-edebi-l-arebijji-l-mu’asir, str. 7.BEHAR 87-88 19

IZLAGANJATragom uspješnog radadr. Ahmeda Smajlovića:Novi detalji za biografijuPiše: Ela Porić, muallima (bivša učenica Medrese)Euzubillahimineššejtanirradžim bismillahirrahmanirrahim.Zahvala pripada Uzvišenom Bogu, dž.š., salavat i selamdonosimo na posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s.IIzuzetna mi je čast što sudjelujem na ovom Simpozijuposvećenom rahmetli dr. Ahmedu Smajloviću. Kao učenicaMedrese koja nosi njegovo ime često sam razmišljala onjemu i pitala se zašto Medresa nosi baš njegovo ime.Zato sam pred kraj svoga školovanja odlučila, uz pomoćprof. Remzije Hadžiefendić-Parić, da svoj maturalni radposvetim njemu. Kada sam počela prikupljati literaturuuvidjela sam da nedostaju određeni detalji u njegovoj biografiji.Pogotovo oni iz njegovog privatnog života. Stogasam odlučila da posjetim njegovu suprugu Muniru Smajlović.Nakon nekoliko telefonskih razgovora uputila samse u Sarajevo. Moram priznati da sam osjetila neki nemiru sebi kada sam došla pred zgradu s brojem tri u ulici IsabegaIshakovića. Dočekala me je prijatna gospođa s tužnimosmjehom na licu. Kada sam ušla u dnevni boravakna regalu je stajala neuokvirena fotografija dr. AhmedaSmajlovića, formata za dokumente. Izgledalo mi je to kaoda je jučer uslikana i stavljena na to mjesto. Nažalost, slikaje bila stara oko šestnaest ili više godina. Nisam znala kakoda započnem razgovor. Šutjela sam. Gospođa Munirapočela je priču o dr. Ahmedu Smajloviću. Nakon nekolikominuta pustila je suzu niz lice. Ukočeno sam gledala bezikakvog komentara. Pokušavala sam zapisati ono što mi jegovorila, ali se nisam mogla skoncentrirati. Nakon što sesmirila, zamolila sam je da mi u početku kaže kako su seupoznali. Kazala mi je slijedeće:“Ja sam imala komšiju Halida, koji je također studiraou Kairu, kao i moj Ahmed. Jedne večeri, u Kairu, sjedili suAhmed, Halid i ostali mladići. Zapričali se o curama. Halidje rekao Ahmedu da on zna jako lijepu djevojku, svojukomšinicu. Ahmed je tražio od njega moju adresu i nakonnekog vremena ja sam dobila prvo pismo. Nedugo zatimstiglo je i drugo pismo i ja sam odgovorila na njega, alisam mu dala do znanja da ne želim imati s njim ništa, jerga ne poznajem. Slijedeća pisma bila su uvjeravajuća kakoon ne misli ništa loše. Ja sam ipak popustila i dopisivanjeje počelo. U to vrijeme bila sam studentica Ekonomskogfakulteta u Sarajevu. Bilo je to razdoblje pred ispitetako da sam dosta vremena provodila u sarajevskoj Vjećnicii učila. Jednoga dana udubila sam se u čitanje i najednomosjetila da je netko stavio ruke na moj stol. Bio je toon i to je bio naš prvi susret .”Vjenčali su se na Skenderiji 16. kolovoza 1975. i proživjelitrinaest godina sretnog braka. Usprkos teškim situacijamakoje su prošli, gđa Munira je istakla da se nikadnije pokajala što je s njim stupila u brak! Opisala ga je kaojako čistog i urednog čovjeka.“Kada bi došao s posla, nikad ne bi skinuo odjelo ibacio ga na krevet ili bližnju stolicu, nego ga je uvijekstavio na ofinger i iznio ga na balkon da se izrači”.Gospođa Munira ispričala mi je da u početku brakanije bila vješta kuharica pa bi im Ahmed donosio hranu izgrada. Zajedno s njima su živjela i dva Ahmedova sestrićakoji su studirali u Sarajevu. Jednom je napravila meso kojepo njenom sudu nije bilo baš ukusno, a u gostima kodnjih je bila i njegova majka. ''Ahmed je primijetio mojureakciju pa je na to rekao: 'Pa dobro je, daj mi još!' Ohrabriome. Nakon što bi se klanjao bajram-namaz, po običaju,Ahmed je posjećivao ljude i u svakoj kući bio bi ponuđenbaklavom. Kada je došao kući, rekao bi svojoj supruzi:'Tvoja baklava je najbolja!'“Bio je građanski čovjek i pored koga god bi prošao, ada ga zna, selamio bi ga. Bio je plemenit, tolerantan, posebnonadaren i, jednostavno, kompletan čovjek. Svakuminutu u danu iskoristio je – pisao je i prevodio. Znali smodo kasno, zajedno, pisati i prevoditi knjige”, prisjećala sesa sjetom gospođa Munira.Govorila mi je i o njegovim poslovnim problemima. Tomi je bio najteži dio razgovora. Govorila je to kroz suze.Osjetilo se da joj je vidno teško i veoma žao što se je svetako tužno završilo. “Ljudi su izmišljali svašta. Pripisivalisu mu dosta stvari – od toga da je imao kuće na nekolikomjesta, fabrike i mnogo toga za što on nije znao. Mnogiljudi zaboravili su koliko im je pomogao. Često je znaoponavljati: Neka ih Allah na pravi put okrene, hvala Bogupa ja nikome ništa nisam učinio!”, kazala je Munira. Prilikomposjete gospođi Muniri Smajlović, imala sam čast iprivilegiju da vidim ogromnu biblioteku dr. AhmedaSmajlovića, koju supruga Munira njeguje i čuva. Hvala jojza to.U nastavku istraživanja stupila sam u kontakt sa mr.Muhamremom Omerdićem, koji ga je poštovao na posebannačin. Ahmed Smajlović je bio njegov profesor naIslamskom teološkom fakultetu, predavao mu je Akaid.Kada je završio studije, odabrao ga je za svog asistenta na20 BEHAR 87-88

IZLAGANJASvi smatramo da je dr. Smajlović umro rano i iznenada. Bio je još uvijek mlad, životan izdrav. Bilo je to 11. kolovoza 1988. kada je naš dr. Ahmed Smajlović preselio na Ahiret. Dr.Ahmed Smajlović je sa svojom suprogom Munirom tih dana preseljavao u novi stan. I ovajbolni događaj opisala mi je gđa. Munira Smajlović. Taj dan imali su puno posla, a dr. Smajlovićje radio nešto oko knjiga. Odjednom je zamolio suprugu da odu prošetati. Ona jeuporno govorila da ne mogu ići jer ih čeka puno posla, ali on je inzistirao na tome. Izlazilisu iz stana i, kao po običaju, dr. Smajlović je zaključavao vrata. Gđa. Munira pošla je postepenicama prema izlazu. Dr. Smajlović je stao i uhvatio se za glavu, a gđa Munira je utrenu pomislila da je nešto zaboravio. Pao je na stepenicama. Probudio se tek u bolnici,na Koševu. Uspjela je malo razgovarati s njim i uvjeravala ga da nije ništa ozbiljno i da ćebrzo ozdraviti. On nije ništa govorio, samo je pustio suze koje su polako tekle niz lice. Udva sata ujutro dr. Smajlović je preselio na Ahiret 13. kolovoza, a taj dan je planirano dase održi mevlud povodom preseljenja u novi stan u užem krugu obitelji i prijatelja. Nažalosttaj dan bio je dan njegove dženaze.tom predmetu i dao mu mnoge ovlasti u tom pravcu. Zavrijeme njegovih putovanja, povjeravao mu je katedru.Također je bio šef njegovog kabineta, dok je bio predsjednikMešihata Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu,Hrvatsku i Sloveniju. O njemu mr. Muharem Omerdić kaže:“Imao je veliko povjerenje u ljude, posebno mlađe,forsirao ih je i bodrio. Ja mnoge projekte ne bih smio započetida me on nije bodrio, jer su oni bili teški, a njihovaizvedba neizvjesna. Bio je markantna figura, poznata pocijelom svijetu. Bio je zaljubljenik pisane riječi, pa je zasvoga mandata osigurao štampanje preko sto naslova,što originalnih djela, a što prijevoda. U njegovo vrijemena našim prostorima dogodila se renesansa. Volio je ljude,a nije se bavio onima koji su ga ogovarali i na raznenačine ometali njegove aktivnosti. U naravi je bio povučen,veoma pobožan, nikoga nije odbacivao, opraštao jei najveće uvrede na njegov račun.”Opće je poznato da je dr. Smajlović poznavao mnogoljudi diljem cijelog svijeta. Akademik u mirovini Luka Kurilićpoznavao je dr. Smajlovića više od trideset godina. Onjemu nam priča s posebnim osjećajem i posebno odabranimriječima koje su pratile veliko poštovanje prematom čovjeku: “Bio je striktan vjernik, zapravo, neupitnovjernik, i nije bilo te stvari radi koje bi on prestao vjerovati.Nikome ni u snu ne bi uradio ništa krivo. Bio je prepunznanja te je smatrao da ne širiti ga na svoje bližnje, isto jekao svijeća koja gori sama sebi. Bio je jako točan, precizan,vjerodostojan i nije govorio neistinu”. Za vrijemesvog mandata dr. Ahmed Smajlović bio je poznat po tomešto je insistirao na doškolavanju imama. Luka Kurilić otome kaže: “Inzistirao je na obrazovanju, a posebno imama.Bio je prvi koji je zahtjevao fakultetsko obrazovanje.Zašto je tražio školovanost? Shvatio je da je zapadnaEvropa pod kršćanstvom napredovala, jer je svećenik unekom selu bio pravnik koji je zastupao selo pred državom,bio agronom, liječnik, bili su sve i na tome je stekaougled, a radi toga ugleda su i cjenili vjeru. A šta je s našimhodžom?”Istakao je da je Ahmed za neke ljude bio nedohvatljiv ida je malo ljudi koji su ga mogli razumjeti i diskutirati snjim. “Mnogi su ga osuđivali, jer ga nisu razumjeli. Čovjekkad završi srednju školu raspolaže s deset do dvanaesthiljada riječi, kad završi fakultet poznaje dvadeset hiljadariječi, a možda i više. Običnom čovjeku za dnevnu komunikacijudovoljno je petsto riječi i u tom pogledu bio jenedokučiv. To je i jedan od razloga zašto je zahtjevao školovanost”.Za vrijeme moje posjete Luki Kuriliću posebnomi je ostao u sjećanju odgovor na moje zadnje pitanje.Zanimalo me je što će mu najviše ostati u sjećanju na dr.Ahmeda Smajlovića. Na nekoliko trenutka spustio je glavui kad su nam se susreli pogledi, njegove oči su bile prepunesuza i žalosno mi je tad rekao da će mu njegova vjeraostati najviše u sjećanju.Slično mišljenje o dr. Smajloviću ima i h. Ahmed Ikanović(tajnik Mešihata IZ Hrvatske) koji za njega kaže da jebio “odmjeren gospodin, ali poslovan, ozbiljan i da su takveosobe rijetke”. Istakao je još “da je dr. Smajlović radiou vrlo teškom vremenu, političke prilike bile su teške, pritisakje bio sa svih strana, ali je on ipak, usprkos svemu,uspio preći preko toga i uspjeti u svom poslu. Mišljenjasam da je jako teško iznijeti sva mišljenja o dr. AhmeduSmajloviću. Činjenica jeste da je u društvu bio prihvaćenna poseban način, a o tome nam mnogo ljudi svjedoči.Koliko god se trudili da o njemu kažemo što više i na štoljepši način – riječi su malo da bi to mogle prenijeti i opisati”.Očito je da je dr. Ahmed Smajlović bio karizmatičnaličnost.DŽENAZA DR. AHMEDA SMAJLOVIĆA“Rijetko se takvi rađaju, stotine godina treba čekati takvogčovjeka”, ponosno ali i s bolom uzdahnula je gđaMunira. Mnogi su ga poštovali i voljeli iako to nisu smjelireći i izjasniti se. To se vidi iz dva primjera prema priči gđeMunire: “Bila je zima i te noći padao je snijeg. Ujutro sampoželjela otići na njegov mezar, jednostavno osjetila samtu potrebu. Kada sam došla na mezarje, pribojala sam seda neću moći naći i prepoznati Ahmedov mezar od tolikogsnijega. Išla sam putem i zagledala jedan mezar koji je bioočišćen i put doveden do njega. Bio je to njegov mezar. KoBEHAR 87-88 21

IZLAGANJA“Ljudi su izmišljali svašta. Pripisivali su mu dostastvari – od toga da je imao kuće na nekolikomjesta, fabrike i mnogo toga za što on nije znao.Mnogi ljudi zaboravili su koliko im je pomogao.Često je znao ponavljati: Neka ih Allah na praviput okrene. Hvala Bogu pa ja nikome ništa nisamučinio!” (Munira Smajlović)je to uradio ni dandanas ne znam. Jednomdrugom prilikomkada sam otišlana mezar, primijetilasam grupu ljudi kojisu stajali kod njegovogmezara. Pomalome je bilo strah približitise, jer nisamznala tko su. Kada sam stigla do mezara, grupa mladihljudi zastala je, iznenadili su se mom dolasku. Zamolili sume da nikom ne kažem da su bili na mezaru. Bili su toAhmedovi studenti”.Iz ova dva primjera očito je koliko su ljudi imali poštovanjeprema njemu, a koje nisu smjeli iskazati. Munira mije potvrdila ono što sam znala: koliko je u očima studenatauživao posebne simpatije. Bili su oduševljeni predavanjima,a još više porukama koje im je upućivao putempredavanja. Studentima je dosta pomogao i stalno im jeposuđivao knjige. Dr. Ahmed Smajlović puno je toga ostavioiza sebe i nakon njegove smrti napredovanje je zaustavljenoi nije toliko aktivno kao u njegovo vrijeme. Poshvaćanju “drugih” (a i takvih je bilo nažalost) dr. Smajlovićnije ostavio iz sebe drugo do svoje supruge i bezbrojtekstova i knjiga potpisanih njegovim imenom .VEZA DR. AHMEDA SMAJLOVIĆA SA SLOVENIJOMPo mojim podacima prva veza dr. Ahmeda Smajlovićasa Slovenijom bila je 1958. godine, kada dolazi služiti vojnirok u Ljubljanu. Tokom istraživanja željela sam saznativiše, a prvenstveno detaljnije podatke o njegovom služenjuJNA u Ljubljani. Uputila sam se u Arhiv Republike Slovenijenadajući se da ću dobiti bilo kakav podatak vezanza njegovo služenje vojnog roka u Ljubljani. Kazali su mida Arhiv Republike Slovenije nema nikakvih dokumenatao JNA. Zatim sam kontaktirala Ministarstvo odbrane RepublikeSlovenije. Tu sam dobila informaciju da je u bivšojdržavi bilo pravilo da se svakih pet godina arhiv slao uBeograd. Stoga, Ministarstvo odbrane Republike Slovenijenema nikakvih podataka o služenju vojnoga roka nesamo dr. Ahmeda Smajlovića, već i svih ostalih koji su služilivojsku u Sloveniji. Preporučili su mi da kontaktiramVojnoistorijski institut u Beogradu. Prvo sam stupila ukontakt sa Ministarstvom inozemnih poslova Srbije, a zatimi Vojnoistorijskim institutom. Uputila sam im molbu itražila bilo kakve podatke vezano za služenje vojnog rokadr. Ahmeda Smajlovića. Nažalost, do danas nisam dobilaodgovora. Nadam se da ćemo u narednim govorima o dr.Ahmedu Smajloviću moći govoriti i o tom segmentu iznjegove biografije.Pretpostavljam da se je dr. Ahmed Smajlović upoznaosa slovenskim jezikom dok je služio vojsku. Stoga je redovnoupisao prvu godinu Pravnog fakulteta u Ljubljani,akademske 1960./61. godine. Uspješno je položio prvugodinu i upisao drugu godinu studija. Nažalost, zbog veomastrogog zakona o čuvanju osobnih podataka u RepubliciSloveniji, nisam uspjela dobiti više podataka od Pravnogfakulteta u Ljubljaniosim potvrdeda je bio redovanstudent prve i drugegodine. Po dostupnimpodacima Islamskezajednice u Sloveniji,počeci aktivnogorganiziranjamuslimana u Slovenijikroz instituciju Islamske zajednice datira od 1967. godine.Okupljanja muslimana odvijala su se u privatnimkućama. U vrijeme predsjedavanja Starješinstvom IZ-e Bosnei Hercegovine, Hrvatske i Slovenije dr. Ahmeda Smajlovića,muslimani u Sloveniji uspjeli su u septembru 1979.godine kupiti prvi objekat za potrebe IZ-e. Pri tome jemnogo pomogao dr. Ahmed Smajlović. Bezbroj puta jedolazio u Ljubljanu tim povodom. Mnogo je vodio računao adaptaciji kupljenog objekta, što se vidi iz dopisa br.3356/81, u kojem upozorava donatora za izradu fasadena objektu da ista mora biti urađena po važećim standardima.Prilikom pregledavanja arhiva IZ-e naišla sam na interesantandetalj kada rahmetli Adil Begović, kao predsjednikOdbora IZ-e Ljubljana, piše pismo jednom imamu skojim dogovara njegov angažman u džematu Ljubljana. Ujednom momentu kaže da ipak ništa neće učiniti bezAhmeda, što nam govori o velikoj lojalnosti i poštovanjuspram dr. Ahmeda Smajlovića.ZAKLJUČAKŽivot dr. Ahmeda Smajlovića, iako kratak, bio je veomabogat i zanimljiv. Potrudila sam se unijeti neke nove detaljeu njegovu biografiju. Nadam se da je ovaj rad tek početakistraživanja o životu i radu dr. Ahmeda Smajlovića.Bilo bi vrijedno proučiti i objaviti mnoge neotkrivene tajneiz njegovog života. Sigurna sam da bismo iz svega togaizvukli veliku pouku, a mnogi bi dobili pravu sliku o dr.Ahmedu Smajloviću. On zaslužuje našu pažnju s obziromna to koliko se žrtvovao za muslimane u ovoj regiji. Posvetioje svoj cijeli život islamu i muslimanima, obrazovanju iprosvjećivanju. Istraživanje o radu i životu dr. AhmedaSmajlovića nije bilo jednostavno, jer ne postoji mnogo literatureo tome.Iskoristila bih priliku i zahvalila se supruzi dr. AhmedaSmajlovića, cijenjenoj Muniri Smajlović. Sve vrijeme bilami je na raspolaganju i ponudila mnoge informacije kojenisam pronašla u nijednom objavljenom članku o njemu.Zahvaljujem se i prof. dr. Remziji Hadžiefendić-Parić kojame je ohrabrila i pomogla prilikom pisanja maturskog rada,ali i poziva da sudjelujem na ovom Simpoziju. Posebnose zahvljujem vodstvu Islamske zajednice u Slovenijikoje mi je omogućilo uvid u arhiv IZ-e Slovenije. Zahvaljujemse i svim ostalim koji su mi pomogli u pronalaženjunovih detalja iz života dr. Ahmeda Smajlovića. Pisati i govoritio ovako velikom čovjeku bila mi je velika čast i zadovoljstvo!Ponosim se s činjenicom da sam bila učenik školekoja nosi njegovo ime.22 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAdr. Ahmed Smajlović (1938. – 1988.)BEHAR 87-88 23

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAIz školskih dana (dr. A. Smajlović, gornji red, prvi s desna)24 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAPisanje disertacijeBEHAR 87-88 25

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAKuća dr. Smajlovića, Isa-bega Ishakovića 3, Sarajevo26 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJASa skupinom uzvanika u posjeti kod Josipa Broza TitaEla Porić u biblioteci dr. SmajlovićaBEHAR 87-88 27

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJA28 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAS jednog od mnogobrojnih radnih putovanjaBEHAR 87-88 29

IZLAGANJAUloga vjere u svakodnevnomživotuPiše: Lamija Alili, muallima, profesorica u MedresiAllah dž.š. kaže: “Zato svoje lice ka vjeri svojoj okreni, kao pravovjerni Allahovoj prirodi,prema kojoj ljude stvori. Nema promjene onome što Allah stvori. To je vjera prava, ali to nezna većina ljudi”. (Er-Rum, 30).Psihologija nam je već odavno otkrila da čovjekova misaoi vjerovanje formiraju njegovo ponašanje i osjećaj. Sobzirom da unutrašnji čovjekov osjećaj biva klesan vjerom,jasno je da je vjerovanje čovjekova zvijezda vodiljaka prosvjetljenju i radosti. Čovjek se sastoji od materije iduše. Da bi mogao normalno živjeti, čovjek je dobio zadatakda konstantno održava ravnotežu između duše i tijela.Međutim, zbog različitih okolnosti, u čovjeku prevladašepotrebe tijela, a duša osta gladna, izgubljena i usamljenakako to Gospodar u suri Ed-Duha veli: I našao te je izgubljenog,pa te je uputio! Dakle, ukazala se velika potrebaza vjerom, uputom, bez koje čovjek teško može otkritisvoju ulogu i pronaći smisao života. Korijen riječi vjera nalazimojoš kod starih Slavena koji su govorili virja. Talijanisu opet govorili vierie. Korijen tih riječi nosi sljedeće značenje:drveni ili željezni obruč nabiti na držak srpa ili posude,kako ne bi došlo do pucanja.Pa kakve veze to značenje ima sa onim što mi podrazumijevamopod vjerom? Itekako ima! Čovjek bez vjere,htio to priznati ili ne, biva slomljen, potišten, dezorijentiran,izgubljen, uvijek nečega žedan. Vjera je stvar ljudskogsrca u kojem stanuje dobrota kao uvjet moralnogživota koji se temelji na principu širenja dobra i suzbijanjazla. Poslanik Muhammed a.s je rekao: Vjera je savjetovanje,vjera je ponašanje. Riječ koju Poslanik koristi kadanavodi da je vjera savjetovanje u svome korijenu znači:uzeti dva komadića platna i sastaviti ih. Stoga bi, preokupacijačovjeka koji slijedi vjeru slobode i jednakosti svihljudi bila spajanje rastavljenog, povezivanje srca.Vjera je samokontrola. A mi plaho volimo kontroliratituđa ponašannja. Kažemo: ja sve pišem i pratim! Sve osimsvojih djela! Jer tobože, kod nas je sve u redu! Umjesto dase pozabavimo revizijom svoga života, mi smo revizoridrugih. Vjera je obračun sa samim sobom kod svake misli,riječi i djela. Pazite, vjera zabranjuje da se loša misao nastaniu nama. Pa gdje tu onda ima mjesta terorizmu! Razmislimoo rječima: Tko bude imao loše mišljenje o bratu,ima loše mišljenje o Gospodaru! Vjera je potom obračunsa svakom riječi! Ne zaboravimo da smo vlasnici svojihriječi dok ih ne izgovorimo! S jedne strane, vjera od ljudizahtijeva da se udalje od nemorala, krađe, laži, oholosti,strasti, materijalizma, nacionalizma, rasizma, netolerantnostii svega onoga što vodi grijehu, a s druge strane, odnjih traži da ojačaju duhovne vrijednosti i moralne vrline,prezirući silu, teror, mržnju, sumnju, uhođenje i osvete.Islam za izgradnju zdrave društvene sredine i međuljudskihodnosa daje precizna objašnjenja i uputstva tepoziva ljude da prvi kontakt započnu sa riječima mira,odnosno selamom i da iskažu ljubaznost i prijateljstvo kasugovorniku. Jedna od uloga vjere jeste pomoći čovjekuda se pobrine za sebe i spozna koja je njegova uloga naovome svijetu. Da odredi kategoriju kojoj pripada. Je limusliman ili pak mu'min, ili je muhsin – dobročinitelj, ilije možda muttekija, onaj koji je stalno svjestan Allaha. Ilije najzad šakir – onaj koji je Bogu zahvalan na svakomstanju! Ili, još nije ništa od navedenog! Uloga vjere u svakodnevnomživotu ogleda se i u dobročinstvu roditeljima,jer onaj tko ne brine za roditelje, ne voli nikoga; onajtko njih ne poštuje, ne može poštovati ni susjede; onajtko ne prizna pravo roditeljima, ne može priznavati pravoprijatelja.Vjera potiče mlade da se žene i udaju, da imaju dostadjece, jer Poslanik kaže da će se ponositi našom djecomna Danu suda. Uzvišeni Allah kaže: “Nemojte ubijati djecusvoju iz straha od siromaštva, jer Allah i Vas i njih hrani”.(Kur'an, 5:152). Upravo vjera sprječava puteve koji vodeharamu. Kur'an kaže: “Nemojte činiti nemoral ni javno nitajno”. Onaj koji čini nemoral uništava okolinu od kojeovisi duhovno zdravlje cijelog društva. Vjera uči da jeubojstvo nevinog čovjeka ravno ubojstvu cijeloga svijeta,a da je spašavanje jednog života, ravno spašavanju istog.Vjerski imput je “...ne uzimati hakkove jetima”, jer uzimanjeprava siročeta, jedan je od najtežih grijeha prema Bogui prema čovjeku. Vjera nas uči da kad mjerimo, mjerimopravedno, jer bez pravde društvo je bolesno, a kada jedruštvo bolesno onda nema sreće pojedinca.Kada govorite govorite pravo, pa makar se radilo ovašem rođaku, riječi su Kur'ana Časnog. Ako ste potpisaliugovor, poštujte njegovo slovo, jer nepošten čovjek nijenikome drag i nije nikuda pristao. U svakodnevnom životunam valja poslušati huk vjere koja nas uči da je vjeranaših susjeda Božja volja; da je njihova sloboda nepovrediva;da je njihov imetak neotuđivo pravo. Uloga vjere jeda osvijesti čovjeka kako bi spoznao da se sloboda ne poklanja,već osvaja, da se od straha ne bježi, već se strahsavladava vjerom u Boga i borbom za istinu i pravdu. Me-30 BEHAR 87-88

đu vjernicima ne smije biti osvete niti pohlepe, ne smijebiti izdaje. Svi se moramo držati jednog užeta oko kojegima mjesta za svakoga. Vjera podstiče i traži povjerenje.Međuljudski odnosi se među vjernicima grade, održavajui njeguju povjerenjem. Prijateljstvo se rađa, njeguje i opstajemeđu čestitim insanima.Prava pobožnost i odanost prema Bogu ispoljava seisključivo kroz korisnu društvenu aktivnost. Islam traži dasvaki posao i svaka aktivnost počinje s Božjim imenom, ida se preduzima u ime Njega. A što to ustvari znači? Značili to izgovoriti formulu Bismillah i ništa više? Mnogi zaistatako misle i tako se ponašaju. Mnogi otvaraju i zatvarajudućane izgovarajući Bismillah, iako tijekom čitavogdnevnog poslovanja nisu mislili na Boga i na obvezu kojusu mu dali pri izgovaranju Bismille. Mislili su na osobniinteres, pa se nisu ustručavali, ako je to interesdiktirao, da zakidaju, lažu, pa čak i da se ikrivo kunu. S Božijim imenom počinjati posaoi u ime Njegovo ga raditi, ne znači ništadrugo nego rukovoditi se najplemenitijimpobudama i najuzvišenijim motivima, isključujućisvaku sebičnost, gramzivost, spekulativnei licemjerne namjere. I posebno isključujućizavist! Muhammed a.s. kaže: Vjernikima pet neprijatelja, a prvi mu je neprijateljdrugi vjernik koji zavidi!Danas, usprkos mnogim školama i diplomama,usprkos stalnoj intenciji vjere da odgojii učvrsti, sve je više nepouzdanih, nepovjerljivih,nestabilnih i dvoličnih ljudi. Širokogrudnosti ljubaznost su zaboravljene osobine.Ljudi bi možda željeli znati koji su uzrocitakvog stanja. Glavni uzrok je što zaboravljamougovor sa Allahom, a sve činimo da ojačamoveze sa ljudima, dok slabi naša veza saAllahom. Jedan od značajnih uzroka je i trendzadovoljavanja strasti na nedozvoljen način. Iako nam jeAllah propisao dozvoljene načine udovoljavanja strastima,ljudi pribjegavaju izvanbračnim odnosima, homoseksualizmu,pedofiliji i drugim nastranostima i devijacijama.Itekako je dominantna želja za dokazivanjem i položajem.Postajemo robovi forme i teoretiziranja. Duša nam je raspravljati,raščlanjivati, biti u teoriji... a u praksi se slabopokazujemo.Ne mogu, a da se ne zapitam: zašto narodi čija je molitvačišćenje i koja je vezana za stalno praćenje vremenanisu primjer čistoće i točnosti? Zašto narodi koji se tridesetdana u godini lišavaju hrane i pića nisu postali primjerdiscipline? Kako im, nakon 14 stoljeća, ove ponekad surovei stroge prakse, čistoća, točnost i disciplina nisu postalidruga priroda ili čak opsesija? Nažalost, svoju pripadnostislamu shvaćamo olako, jer zaboravljamo da od svojevjere možemo imati koristi samo ako se za njezine interesezalažemo na svakom koraku. Od islama možemo imoramo imati sigurnu i trajnu korist samo onda kada postupamopo propisima što nam ih daje za svaku prilku.Drsko je od nas tvrditi da smo muslimani, a naši su postupcipotpuno protivni islamu. Vjeri treba biti odan uvijek.I onda kada zbog te odanosti trpimo, kao i onda kadaIZLAGANJAod toga imamo korist. Svaka ljubav traži požrtvovnost,ustrajnost, darežljivost i iskrenost, pa od tog zahtjeva neodstupa ni vjera. U svom osjećanju za vjeru moramo bitiustrajni, a dužnost nam je buditi taj osjećaj riječima i djelomkod svakog muslimana.S druge strane, islamska obveza nam je osuđivanje svakogtko islamu i islamskoj zajednici nanosi štetu i nakonupozorenja. Pa makar to bili i ljudi od vjere! Takvi, bez obziratko su, moraju biti poniženi, prezreni i odbačeni.Vjera nas uči da svaki pokušaj da se pod njezinom krinkomili krinkom njezina učenja učini bilo kakav grijeh, bilokakvo nevaljalstvo, kao i pokušaj prikazivanja da islam todozvoljava ili preporučuje, treba odlučno osuđivati i odbacivati.No, lahko je kazivati i savjete dijeliti. Ali kako ihprihvatiti, osjetiti, razumjeti, primjenjivati i uskladiti sa... mlade da se žene i udaju, da imaju dosta djece,jer Poslanik kaže da će se ponositi našom djecomna Danu suda. Uzvišeni Allah kaže: “Nemojteubijati djecu svoju iz straha od siromaštva, jerAllah i Vas i njih hrani”. (Kur’an, 5:152). Upravovjera sprječava puteve koji vode haramu... Nemogu, a da se ne zapitam: zašto narodi čija jemolitva čišćenje i koja je vezana za stalno praćenjevremena nisu primjer čistoće i točnosti? Zaštonarodi koji se trideset dana u godini lišavaju hranei pića nisu postali primjer discipline? Kako im,nakon 14 stoljeća, ove ponekad surove i strogeprakse, čistoća, točnost i disciplina nisu postalidruga priroda ili čak opsesija?svojim nefsom, njegovim složenim zahtjevima i željama?Kako ih uskladiti s krutim zakonima dunjalučkog življenjaskrojenim po mjeri moćnih? Često moramo sebe pitati iprovjeravati, obuzdavati moramo i koriti svoj nefs plahoviti.Ustrajnošću u molitvama, u tevbama, u činjenju dobrihdjela, s čvrstim uzdanjem u svemilost Božiju, uspijevajubogobojazni obuzdavati strasti svoje i snažiti ruhsvoj. I uspravni tako uspijevaju opstati u svijetu krutih dunjalučkihzakona.Mudri Hasan el-Basri veli: Čovječe, ne sastoji se vjerovanjeu tome da se svijetu pokazuješ vjernikom, a završišsa pustim željama. Istinsko je samo ono vjerovanje kojese urezalo duboko u srcu i koje potvrđuje čovjekova dobradjela. Uzmite pouku iz dobrih djela ljudskih, jer Allahnije dao ni jednu riječ, a da joj nije dao dobro djelo kaopotvrdu. Samo djelo pobija ili potvrđuje istinitost nečijihriječi! Allah dž.š. kaže: “Zato svoje lice ka vjeri svojojokreni, kao pravovjerni Allahovoj prirodi, prema kojojljude stvori. Nema promjene onome što Allah stvori. Toje vjera prava, ali to ne zna većina ljudi”. (Er-Rum, 30).Završit ću s mišlju da život muslimana u njegovoj vjerinije put u daljinu, život vjernika je putovanje u visine,njegov život je uspinjanje!BEHAR 87-88 31

IZLAGANJAReligija u svakodnevnomživotuPiše: Jasminka DomašVeliki je broj ljudi koji sebe nazivaju vjernicima ili sebarem tako izjašnjavaju, bilo da je riječ o nama koji živimona ovim prostorima ili u drugim zemljama. Što nas povezuje? Misao: " Ja vjerujem “. Ali, u svakodnevnom životunije velik broj onih koji odu korak dalje od toga. Svijest otome nekako se istopi u dnevnim politikama, u svakodnevicibremenitoj različitim brigama i problemima koja nije ibez predrasuda i zabluda. No, ako čovjek doista jest nastambaza Svjetlo onda ono u nama osvjetljava ono što jedobro, ali i ono što nije i ne dopušta nam da pobjegnemosami od sebe i kao u knjizi o proroku Danijelu bojimo seda ne bude prema onom “ izmjerio sam te i izvagao i našaote nelaganim". Svakoga dana vjernik u prvom redumora preispitivati sam sebe, jer zna da je sve do časa svojesmrti pod “ulivenim motrenjem".Muči ga i misao kako stići do kraja svog ovozemaljskogputovanja pa da Sveti, blagoslovljeno Njegovo Ime,Da je Bog želio da postoji samo jedna religijaonda bi tako i bilo. Jednom davno Svemogući jedao čovjeku svoje zakone, rekao mu što je dobro išto nije i da ljubav prema Njemu proizlazi izodnosa čovjeka prema čovjeku koji živeći svojusadašnjost živi i svoju budućnost. Podarena namje istina bez koje je sve bezvrijedno, i ne bismo setrebali udaljavati od Izvora koji nam je daomogućnost susreta i nikada nam nije obećao daćemo se u životu susretati samo sa sebi sličnima.bude zadovoljan putnikom kojem na moru života nije lakoni jednostavno ploviti. Ponekad još samo tinja misao okorablji i onima u njoj koji su unatoč potopu, preživjeli.Tako se i čovjek našeg vremena odupire nevoljama, a vjernikse i danas spašava arkom, no ne onom koja je izvannjega nego u njemu. Ta korablja nije zapečaćena vremenomi poviješću nego je bezvremena kao što je i SvemogućiVječan i u njenom središtu i žarištu je ljudska sposobnostdosezanja viših sfera duhovnosti u kojima se zrcalismisao života svakog pojedinca. To je zapravo sposobnostpronalaženja u sebi snage koja dolazi iz nečeg štonadilazi ego, sebičnost i preokupaciju samo svojim interesima.Riječ je zapravo o duhovnoj inteligenciji koja predstavljaunutarnju mudrost, sposobnost razmišljanja i doživljavanjadruge osobe pa i druge religije, izvan ustaljenihokvira, jer učenje o drugom uvijek jest i učenje o sebi.Prisutna je svijest o tome da nema slučajnosti i da naš životi onda kada ne prepoznajemo Božju providnost imasmisla, jer On jest smisao i planovi Gospoda su iznad svihnaših ljudskih okvira i znanja. Slijedom toga i religija usvakodnevnom životu uključuje uvijek iznova pitanje:“Tko sam Ja i koja je svrha mojeg života?” Pitanje o tome,ne samo gdje pripadam nego i kome pripadam?Ovo naše 21. stoljeće mnogi su najavljivali, puni nade,stoljećem duhovnosti, ali događaji oko nas, bilo oni kojidolaze iz područja politike ili ponekad crkvenih, vjerskih isličnih sfera pokazuju nažalost nešto drugo. Da je tomudoista tako potvrđuju počesto i poruke koje dopiru donas poput ove: “Židovi samo istrebljuju, muslimani provodedžihad, a mi smo drukčiji”. Riječ je o vrlo opasnomfundamentalizmu koji isključuje sve ono što podrazumijevamopod svetosti dijaloga. U tom kontekstu rastužuie izabrinjava i uputa pape Benedikta XVI, da se na VelikiPetak u liturgiju uvrsti molitva sa sljedećim riječima: "Pomolimose za Židove. Da naš Gospodin rasvijetlinjihova srca kako bi spoznali Isusa Krista,Spasitelja svih ljudi". To ukratko znači da nekatolicine mogu pronaći vlastitu istinu unutarsvoje vjere. To je porazno za ovo naše vrijeme,porazno i za ono što nazivamo kršćanskožidovskim dijalogom i poštivanjem drugihreligija, vjerovanja i uvjerenja, porazno zaono što podrazumijevamo pod vjerskom tolerancijom.No, Onaj koji je Vječan jest i Prisutan.Promatrač i promatrani nisu razdvojeni iodvojeni, u ovom našem svijetu nema nezavisnihdijelova. Svaki dio predstavlja cjelinu, jersve je u Jednom, Jedan je u svemu.Da je Bog želio da postoji samo jedna religijaonda bi tako i bilo. Jednom davno Svemogući je daočovjeku svoje zakone, rekao mu što je dobro i što nije i daljubav prema Njemu proizlazi iz odnosa čovjeka premačovjeku koji živeći svoju sadašnjost živi i svoju budućnost.Podarena nam je istina bez koje je sve bezvrijedno, i nebismo se trebali udaljavati od Izvora koji nam je dao mogućnostsusreta i nikada nam nije obećao da ćemo se uživotu susretati samo sa sebi sličnima. Unutar judaizma,posebice se napominje važnost susreta sa strancem, drukčijim,i čovjeka se uči da Bog vidi suze stranca koje miponekad ne vidimo. Riječ je o razvijanju svjesnosti da usvakome postoji onaj tamni kut duše i da i njega trebarasvijetliti kako bismo mogli i znali prihvatiti onog kojimoli i vjeruje drugačije nego što mi sami vjerujemo.U imenu Boga, Elohim jest množina u kojoj smo sviobuhvaćeni, a ne samo neki. Njegove riječi “Ja jesam" nemajupredznak, znak privilegiranosti, naprotiv svi pripa-32 BEHAR 87-88

IZLAGANJAdamo jednoj cjelini. Onakvi kakvi jesmo obuhvaćeni smosvakoga dana nizom isprepletenih mogućnosti u spoznajidjelovanja živućeg Boga u našem životu i životu ljudi kojinas okružuju. Na tom putu čovjek vjernik ne otima se i negrabi za titulama, osobnim probicima i uskogrudnim interesimakoji jedne uzvisuju, a druge ponižavaju. Jer Bog,je Bog svakog čovjeka ili nijednog. Na svakom pojedincu,onom čije ime znamo kao i onom bezimenom, ogromnaje odgovornost da svakoga dana, u svakom postupku i posvojim riječima i djelima budemo sustvaratelji Gospoda,da budemo oni koji će tamo gdje se zateknemo iscjeljivatiovaj svijet koji je naš zajednički dom. Prepoznati mjestona kojem nas Vječni treba, najsavršeniji je način služenja iBogu i čovjeku. Sve ostalo, ništavno je u usporedbi s tomljubavi. Slijedom toga , onaj koji uistinu jest vjernik pružatće i osjećati otpor prema svemu što je protiv Božjeg naumai Njegovih zakona koji su vječni. Rabin Moshe Leib jegovorio: "Ljubav prema Božjim stvorenjima počinje timeda se spozna bol i da se shvate potrebe drugih ljudi". Svešto nije dano izgubljeno je.Naime, moramo u sebi razvijati sposobnost da vidimodušu drugog čovjeka i da se pokušamo uživjeti u njegovživot. Samo na taj način moći ćemo pomoći potrebitome,a da ga ne povrijedimo. Naš život pritom i nije drugo negoneprekidno ispravljanje, popravljanje, transformacija,svijest o neprekidnoj borbi između onog Gore i ovog Dole.I kao u ratu, ponekad gubimo, ponekad dobivamo. Išto više čeznemo biti duhovno savršeniji, uvjeti koje Gospodstavlja pred nas, sve su zahtjevniji. Bitke su sve teže.Riječ je o ratu koji ne prestaje. I tu se ponovno vraćamoonom ulivenom motrenju. Jer, dok ovi naši zemaljski sudovipovremeno zasjedaju, onaj nebeski je uvijek tu. Istinaje i to da nitko ne postaje pravednikom preko noći, nodane su mogućnosti da putnik stigne do svog cilja na kojemće Onaj koji nas prati i očekuje znati kako i na kojinačin smo koristili Njegove darove i riječi koje nam jeostavio kao znakove na putu u vremenu i nevremenu.Jednoga dana kada stignemo na cilj upitat ćemo sami sebešto smo uradili s poniznosti, molitvom srca, jesmo liživjeli u tišini Njegove zaštite i jesmo li proživjeli svoje putovanjeu miru i svetosti.Upravo na ovom mjestu iz sjećanja izviru riječi pjesnikaKonstatina Kavafija: “Poželi da dug to bude put. Svitanjaljetnih neka bude mnogo kada ćeš radosno i zadovoljnoulaziti u luke prvi put viđene... Ali, ne požuruj nikakvoputovanje. Bolje je da mnogo godina traje i da kaostarac pristaneš na otok, bogat onime što si na tom putustekao". Sjećamo li se dana kada smo upitali Boga: “Smijemli voljeti stranca?” i Njegova odgovora: “Ti vidišstranca Ja ne.”BEHAR 87-88 33

IZLAGANJAIslamska zajednica u vizijidr. Ahmeda SmajlovićaPiše: mr. Aziz. ef. Hasanović, profesor u MedresiUVODGovoriti o dr. Ahmedu Smajloviću, a pri tome isključitiemocije koje čovjeka vezuju za duhovnu, intelektualnu alii zavičajnu povezanost gotovo da je nemoguće. Tim višešto je riječ o čovjeku koji je prošao sve golgote vremena isustava u kome je djelovao. Najviše pogađa činjenica da ježrtva vlastite (Islamske) zajednice u kojoj pojedinci željnimoći i vlasti u Zajednici, a u nedostatku stručnih sposobnostiuzimaju za partnera komunističku vlast i time stajuna put dobro osmišljenom i razrađenom planu rada dr.Ahmeda Smajlovića – predsjednika Starješinstva Islamskezajednice BiH, Hrvatske i Slovenije. No, bilo je kako je bilo.Taj događaj zasigurno je crna mrlja na Islamskoj zajednicii čelništvu Zajednice u to doba. Ovozemna sramota, a ahiretskakazna sigurna je svima koji su na bilo koji način sudjelovaliu uništenju dr. Ahmeda. Njegov lik, djelo i karizmakoju je postigao među bošnjačkom – muslimanskompopulacijom, i šire, neizbrisivi su u hodogramu Islamskezajednice BiH, bez obzira ako to kome nije odgovaralo.VIZIJA ISLAMSKE ZAJEDNICEMlad, perspektivan, prvi doktor islamskih znanosti utadašnjoj Jugoslaviji, nadahnut idejama Muhammeda Abduhuana kome je magistrirao 1970. godine u Kairu adoktorirao 1974. godine isto u Kairu, dr. Ahmed Smajlovićvraća se u svoju domovinu kako bi stečeno znanje preniona druge a istovremeno probao podići razinu organiziranostiIslamske zajednice u BiH. Sa pozicije šefa kabinetareis-ul-uleme Sulejmana ef. Kemure (1975) uviđa potrebeali i složenost rada i funkcioniranja Zajednice. Svojimidejama biva prepoznatljiv unutar Zajednice i iste godinebiva izabran za predsjednika Starješinstva Islamskezajednice u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji. Dolaskom na čeloIslamske zajednice postavlja jasnu viziju koju možemo sažetiu 5-I. (pet I). To je: ISLAM, INSTITUCIJE, INFRASTRUK-TURA, INVESTICIJE I INOVACIJEISLAMIslam je bio, jeste i ostat će univerzalna i trajna vrijednostmuslimana. Za čelnike zajednice poput dr. AhmedaSmajlovića islam predstavlja misiju kojoj sve treba podrediti.Za realizaciju istinske misije islama nužno je imatipravu strategiju i viziju koja može doći samo od osobekoja je vizionar. Što je to vizionar? Riječ vizionar je latinskogpodrijetla, a označava osobu koja ima slike budućihdogađanja, osobu koja ima vrijedne zamisli, dalekosežneplanove ili plemenite ciljeve, katkada teško ostvarive. 1Dr. Ahmed Smajlović, bez sumnje, spada u red vizionarabošnjačkih muslimana. Za njega i rahmetli Husejna Đozumožemo sigurno kazati da su bili VIZIONARI NAŠEGADOBA.INSTITUCIJESve institucije Islamske zajednice bile su pod budnimokom Komunističke partije Jugoslavije. Rad na polju islamai zajednice bio je mukotrpan, tim više što nikada nisteznali tko je u sustavu zajednice plaćenik obavještajnihslužbi. Prokazivanja i zatvaranja onih koji su imali svojstav i vlastito mišljenje u Islamskoj zajednici karakteristikasu vremena u kojem je odrastao, školovao se i radio dr.Ahmed Smajlović. To stanje najbolje oslikava inženjer TeufikVelagić u radu “Glavni nacionalni i vjerski problemibosanskih Muslimana” objavljenom u Oslobođenju kojeje izlazilo u Londonu 1968. On proziva vrh Islamske zajednicezbog suradnje s Partijom pa kaže: “Kemura je bezikakvih nužnih kvalifikacija došao na položaj rejsa. Zapravoje stekao zasluge, one negativne. Odani je suradnikkomunista i mnogi smatraju da je bio član Partije. KaoRejs nije ništa drugo nego reklama režimu u prikazivanju“vjerskih sloboda” koje vladaju u domovini. Na drugojstrani djeluje štetočinski, kočeći i onemogućavajući vjersketežnje i djelovanje koje niče u narodu. Kad se ipakmora nešto dozvoliti onda on svemu kumuje hvaleći “narodnuvlast”. 2Kvalifikacija koju izriče Velagić odraz je mlado-muslimanskegnjevi, boli i patnje. Za sve što su pretrpjeli dijelompripisuju vrhu Islamske zajednice. Od tada pa do skorijihdana odnosi između Mladih muslimana i Islamskezajednice su napeti, vlada nepovjerenje, u najmanju rukuodnosi su bili hladni.Ogorčenje na vjerske vlasti iz tog perioda i prozivkeslične sadržine i taksativnog nabrajanja propusta koji setada čine susrećemo u Otvorenom pismu koje je22.10.1966. godine uputio Alija Nametak rejsu Kemuri ijoš na nekoliko adresa u strukturama vlasti. Pozivajući rejsada raspiše izbore za Sabor i novog rejsa, profesor Nametakzavršava ovako: “Ovo što Vam ja kažem u ovomotvorenom pismu, ovo svi govore i još više mnogi muslimaniintelektualci, svjetovna i vjerska ulema, a to dobroznaju i svi sugrađani naše zemlje”. 3Ne bih želio da na osnovu navedenih citata temeljitesvoj sud i mišljenje o rejsu Sulejman ef. Kemuri. O njegovommandatu može se govoriti i s jedne druge distancekoja bi bila afirmativna i pozitivna. Najviše normativnihakata i propisa nastalo je u mandatu Sulejman ef. Kemu-34 BEHAR 87-88

e. Model hutbe koju i danas prakticiramo nastala je nanjegovu inicijativu 1959. godine.Sve navedeno, a više toga ne navedenog ima za cilj danam ukaže na poljuljali ugled Islamske zajednice i čelnihljudi u Zajednici kojoj se dr. Ahmed Smajlović stavlja naraspolaganje i biva izabran za jednog od čelnih ljudi. Kakopopraviti ugled Zajednice, zaštiti je od nutarnjeg razaranja,profilirati njezinu ulogu i značaj u društvu, kadrovskiosnažiti institucije, sebe sačuvati od zatvora, pitanja su skojima se susreo rahmetli dr. Ahmed Smajlović.Prvi koraci u jačanju institucija bili su programskareforma Gazi Husrev-begove medresete otvaranje Islamskog teološkog fakultetakasnije Fakultet islamskih nauka i ženskemedrese u Sarajevu. Otvaranjem ITF-a ostvarujuse decenijske želje svih muslimana saovih prostora jer je u periodu Austro-Ugarskevladavine na ovim prostorima egzistiralo viševisoko-obrazovnih zavoda: Mektebi Nuvab(14.05.1887.), Daru-l-muallimin (16.05.1891.),Viša islamska teološka škola (1935./1936.).Datum 29. rujna 1977. godine jedan je odsvijetlih datuma hodograma Islamske zajednicejer je ona institucionalno ojačala saITF-om, a svi koji su tome doprinijeli na čelu sa dr. A. Smajlovićem– predsjednikom Starješinstva Islamske zajedniceBiH, Hrvatske i Slovenije obilježili su ovo razdoblje. Vjernicisu prepoznali značaj visoko obrazovne institucije i svojimvelikim prilozima utkali sebe i uvakufili u ITF. U znak zahvalnostisvim vakifima iznad 50.000 (pedeset tisuća dinara)dodijeljena je vakufnama, a imena uklesana na pločiFakulteta. Oko 600 uzvanika i veliki broj delegacija iz cijelogarapsko-islamskog svijeta taj je dan proslavilo otvaranjekuće znanja i mudrosti u Sarajevu. Referati koji su setaj dan mogli čuti počev od reisu-l-uleme H. Naima ef.Hadžiabdića preko dr. Hamdije Čemerlića, AbdurahmanaHukića, Husejn ef. Đoze do Šejh Muhameda Ali Harekana,izaslanika kralja Saudijske Arabije, ispunjeni su oduševljenjemi posebnim čestitkama na uspjehu dr. A. Smajlovićukoji je sve govore sa Bosanskog jezika direktno prevodiona Arapski, a govore s Arapskog prevodio na Bosanski jezik.Fakultet postaje njegova preokupacija. Osobno seuključuje kao predavač, ali i okuplja ekipu vrhunskih predavačaa istovremeno vodi računa o podmlatku. Mladistudenti vrlo brzo postaju asistenti i oni danas čine okosnicuintelektualnog miljea Islamske zajednice. Napominjemsamo neke od njih: akademik Enes Karić, prof.dr. RešidHafizović, Adnan Silajdžić, Ismet Bušatlić i dr.Drugi vrlo značajan projekt u mandatu dr. Smajlovićajeste otvaranje ženskog odjeljenja medrese. To je plod velikognastojanja uključivanja žene u rad i aktivnosti Islamskezajednice. U izvodu iz zapisnika sa sjednice SaboraIslamske zajednice iz 1980. godine vidljiva je intencija dr.Smajlovića za rješavanje ovog pitanja. Donosimo dijelovetoga zapisnika: “Na dva posljednja zasjedanja Vrhovnogsabora posebno je akcentirana želja i namjera da se ženamuslimanka što više i što potpunije uključi u rad Islamskezajednice. Očito je, a to je na mnogim zvaničnim skupovimaposebno istaknuto, da je žena veoma malo ili nikakoIZLAGANJAuključena u proces razvoja Islamske zajednice, odnosno,da je njeno prisustvo ponajviše izvanjsko, kao posjetiocaodređenih predavanja, svečanosti i sl., što je samo po sebiapsurdno kada se zna kakvu i koliku ulogu žena mora odigrati,jer je ona danas, sasvim sigurno, temeljni faktorobrazovanja pa i obrazovanja djeteta, te njena iskustvamogu da budu dragocjena i u drugim oblastima.Međutim, bar po sadašnjem stanju stvari, želje su ostalesamo želje jer vrlo malo podataka govori da se na tom“Očito je da je žena veoma malo ili nikakouključena u proces razvoja Islamske zajednice,odnosno da je njeno prisustvo ponajvišeizvanjsko, kao posjetioca određenih predavanja,svečanosti i sl., što je samo po sebi apsurdnokada se zna kakvu i koliku ulogu žena mora daodigra, jer je ona danas, sasvim sigurno, temeljnifaktor vaspitanja pa i obrazovanja djeteta, tenjena iskustva mogu da budu dragocjena i udrugim oblastima.”planu nešto značajnije uradilo. Tu i tamo uvedena su predavanjaza žene i to najviše uz Ramazan kada žena ostajei dalje pasivni posmatrač, i sve se na tome završava. Naravno,a to se mora imati na umu, nije glavni uzrok u organimaIslamske zajednice, odnosno službenicima na terenukoji bi trebali da se ovim pitanjem malo dublje pozabave.Velike teškoće predstavlja i sama žena zbog tradicionalnenjene ukorijenjenosti u dom i u porodicu, pogotovukada se radi o nešto zaostalijim i patrijarhalno konzervativnijimsredinama. Uz to žene koje bi se na neki načinmogle angažirati, većinom su zaposlene, a uz posao morajuraditi i mnoge porodične obaveze, pa bi svaki dodatnirad bio isuviše veliko opterećenje. Međutim, glavni jeuzrok, po svemu sudeći, što se na ženu još uvijek, sa časnimizuzecima, gleda na biće koje ne može nešto posebnodoprinijeti i u onim djelatnostima koje su tradicionalnomuške. No, nadati se je da će se stanje umnogome izmijenitikada prva generacija svršenica Gazi Husrev-begovemedrese napusti školske klupe i ode u različite krajevekao vjerski službenici. Uz žene koje će se profesionalnobaviti vjerskom djelatnošću svakako će biti lakše da i drugežene prihvate određene poslove i što je najvažnijeshvate smisao i svrhu sudjelovanja u njima. 4Iz mnogobrojnih zapisnika iz vremena dr. Smajlovićakao i velikog broja održanih govora jasno su potenciranejake institucije posebno odgojno obrazovne. Uspješan idjelotvoran rad Islamske zajednice bez cjelovitog vjerskogobrazovanja ne da se ni zamisliti, sa svim njegovim komponentamakoje uvjetuju primjenu islamske misli. Islamskoobrazovni piramidalni oblik, od baze do vrha, morabiti kompletan, kontinuiran i programski tako postavljenda i organizaciono i odgojno – pedagoški mora odgovaratiodređenim željama i ciljevima. Svjesna ovih zakonitostiIslamska zajednica je od prvih dana njezinog izdvajanjaiz Osmanskog Carstva nastojala, skladno sa svojim eko-BEHAR 87-88 35

IZLAGANJAnomskim i drugim mogućnostima, da organizira institucionalniodgoj i obrazovanje koji će zadovoljiti potrebe našegpodneblja uvijek vodeći računa o sintezi naprednog iislamskog. Iz takvog ozračja gradi se i Alaudin medresa uPrištini, uz velike poteškoće s vlastima u Skoplju gradi se imedresa u Skoplju. Na tragovima ove vizije, danas Islamskazajednica ima: Karadžuz-begovu medresu u Mostaru– muško i žensko odjeljenje, Islamsku pedagošku akademijuu Mostaru, Elči Ibrahim- pašinu medresu – muško, aod prošle godine i žensko odjeljenje, medresu DžemaludinČaušević u Cazinu – muško i žensko odjeljenje, medresuOsman ef. Ređović u Visokom – muško i žensko odjeljenje,Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu – muško ižensko odjeljenje, Gazi Isa – begova medresa u NovomPazaru – muško i žensko odjeljenje, Behram – begova medresau Tuzli – muško i žensko odjeljenje, medresa dr.Ahmed Smajlović u Zagrebu – kombinirano muško-ženskoodjeljenje Fakultet islamskih nauka u Bihaću, Zenici,Sarajevu i Novom Pazaru.Statistički gledano, trenutno u navedenim medresamapohađa 2012 učenika razvrstani u 73 odjeljenja. Od togaje 1018 muških i 994 djevojke. Na izvedbi nastavnog programaangažirano je 223 profesora od toga 117 profesionalno,a 106 honorarno. Kako su medrese internatskogtipa, angažirano je na poslovima odgajatelja 61 osoba.Ovome svemu dodajemo i uslužno prateće osoblje (158osoba). Iz svega navedenog vidljivo je da su 442 osobeangažirane na odgojno obrazovnom procesu naših medresa.Pregled po fakultetima je sljedeći: FIN-a u Sarajevu ima342 studenta što redovno što izvanredno od toga je 73djevojke, a to je 21,3%. Fakultet u Zenici ima 450 redovnihi izvanrednih studenata, od toga su 269 žene, a to je59,7%. Fakultet u Bihaću ima 154 studenta od toga 46žena što je 29,8%. Fakultet za islamske studije u NovomPazaru ima 150 studenata od tog su 62 žene što je 41,3%.Ukupan broj studenata u okrilju Islamske zajednice danasje 1096, a od toga je žena 450 što je 41,05%. 5INFRASTRUKTURA I INVESTICIJEPreuzimanjem dužnosti predsjednika StarješinstvaIslamske zajednice za BiH, Hrvatsku i Sloveniju uviđa velikinedostatak infrastrukturnih resursa. Za uspješno djelovanjeIslamske zajednice neophodni su uz džamije pratećiobjekti: mektebske učionice, uredski prostori, imamskistanovi, gasulhane, omladinski prostori. Potrebe takve vrsteprimjetne su u Bosni i Hercegovini, a posebno u zajednicamaizvan Bosne i Hercegovine, Hrvatskoj, Sloveniji icijeloj dijaspori. Djelatnici i namještenici Islamske zajednicebili su najčešće podstanari jer je imovina Islamske zajednicebila nacionalizirana od strane tadašnjih vlasti.Svjestan takve situacije, a i sama spoznaja da samo statusnozadovoljan djelatnik polučuje rezultate, daje maksimalandoprinos, dr. Ahmed Smajlović kreće u kupovinustanova u Sarajevu koje dodjeljuje profesorima u Medresi,na Fakultetu, namještenicima Starješinstva. Takve i sličneupute daje odborima i džematima na terenu kako bi najlakšei najbrže riješili stambeno pitanje imama po džematimai odborima. Isti program provodi se i na opremanjumektebskih prostorija i osuvremenjivanju rada na vjerskojpouci. U odlukama Vrhovnog sabora Islamske zajednicese kontinuirano u njegovom mandatu proteže odluka:“Nastojati da se vjerski život i rad u džamiji osavremenjujei koristi daleko više za sve oblike islamske aktivnosti. U tusvrhu pri gradnji novih i adaptacijama postojećih džamijai mesdžida prostore i opremu prilagođavati potrebamadžemata.” 6Statusno pitanje imama kao nosioca glavnih procesaunutar Islamske zajednice je bilo je vrlo složeno. Imami smalim ili nikakvim plaćama, plaćama u naturi bez socijalnogi zdravstvenog osiguranja zatečena su realnost s kojomse dr. Ahmed uhvatio u koštac. Sama ideja i želja dase to pitanje riješi kod imama je izazvala oduševljenje, adr. Smajlović je dobio naklonost svih imama. Na jednoj odsjednica Vrhovnog sabora njegovu prijedlogu usvojena jeova odluka: “Odbori kao i starješinstva dužni su usklađivatilične dohotke vjerskih i ostalih službenika sa rastomtroškova života. Posebno treba nagrađivati one koje dajuizvanredan doprinos u svome radu a one koji ne izvršavajusvoje radne obaveze disciplinski goniti i kažnjavati:” 7Dr. Smajlović po svojoj funkciji, ali i po vlastitom uvjerenju,izašao je iz okvira Bosne i Hercegovine. Njega ćesigurno po mnogo čemu pamtiti i dijaspora. Analizirajućiizvode iz zapisnika koji su vođeni pod njegovim presjedanjem,vidljiva je stalna i kontinuirana strateška briga o dijaspori.Tu je imao potporu viših organa Islamske zajednice,reis-ul-uleme i Vrhovnog sabora. Prvi službeni kontaktIslamske zajednice sa Europom ostvaruje dr. Hamdija Čemerlići Husejn ef. Đozo, a na poziv Vatikanskog Sekretarijataza nekršćane koji se održao od 19. do 21. 11. 1976.godine u Beču na temu “O muslimanima u Europi”. Tadaje javno izložena problematika muslimana u Europi i uzpotpunu podršku i solidarnost svih prisutnih prihvaćenisu zaključci:1) da se muslimanima pruže mogućnosti čuvanja i slobodnogobavljanja svoje vjere,2) da imaju škole prilagođene njihovoj djeci s proučavanjemKur'ana časnog,3) da budu priznati kao religiozna zajednica s javnimpravom koje bi se konkretno ispoljile kroz mogućnost djelovanjapreko mass medija (radio i televizija), te da seomogući odgajanje muslimanske djece tamo gdje zakonpriznaje religiozni odgoj kao i da im se priznaju sva ljudskaprava kao i kod drugih građana.Sljedeći korak kojeg je poduzela Islamska zajednica biloje formiranje komisije koja će obići zapadnu Europu isnimiti stanje o broju i potrebama muslimana. Delegacijusu sačinjavali Abdurahman Hukić, Jetiš Bajram i Tahsin Teufik.Oni su u periodu od 07. do 19.02. 1977. godine posjetiligradove Austrije i Njemačke u kojima je koncentracijamuslimana bila najveća. Izvješća s tih putovanja protkanasu emocijama muslimana i posebnim zahvalamaIslamskoj zajednici da se netko o njima brine. Zanimljiv jeprijedlog Vrhovnom starješinstvu kojeg podnosi imenovanakomisija uz prioritet formiranja džemata u dijaspori.On izgleda ovako: Salzburg, Linc, Beč, Frankfurt, Krefeld,Minhen, Štutgart, Hamburg, Berlin.36 BEHAR 87-88

IZLAGANJAU periodu od 21. do 26. 04. 1977. godine, reis-ul-ulemah. Naim Hadžiabdić sa dr. Hamdijom Čemerlićem i dr.Ahmedom Smajlovićem boravili su službeno u gradovimaZagrebu, Rijeci, Puli i Ljubljani. Iz pisanih tragova ove posjetevidljivi su sljedeći podaci:– na prostorima R Hrvatske i Slovenije tada je živjelooko 200000 muslimana s intencijom porasta posebnou industrijski razvijenim mjestima,– postoje već odbori u Rijeci, Puli, Sisku, Karlovcu i Ljubljani,a ispunjeni su uvjeti za formiranje odbora uJesenicama, Kopru i Splitu,– konstatirana je činjenica da je dato zeleno svjetlo izgradnjeIslamskog centra u Zagrebu, ali niže razineto još osporavaju, a utvrđeno je zemljište za izgradnjuIslamskog centra u Ljubljani,– delegacija je imala susret s predsjednikom Komisijeza odnose sa vjerskim zajednicama u Hrvatskoj g.Ivanom Lalić kao i susret sa svim predsjednicima općinanavedenih gradova.Od tada pa sve do kraja 1985 godine kroz odluke najvišihorgana Islamske zajednice proteže se neka od vrlovažnih i značajnih odluka za dijasporu. Ono što posebnoističem jeste apel i poziv svim organima Islamske zajedniceda se uključe u izgradnju Islamskog centra u Zagrebu.U cilju pregleda ove povijesne akcije donosimo odluke ipreporuke vrhovnih vjerskih organa Islamske zajedniceBiH, Hrvatske i Slovenije:1) “Daleko veću brigu posvetiti unapređivanju vjerskogživota u dijaspori, provoditi u djelo zaključke savjetovanjaod 17.03.1979. godine u Sarajevu, poduzimajućiefikasne mjere da se sakupe veća sredstva za potrebeislamskih objekata u dijaspori. Budući da su pri kraju pripremeza početak gradnje džamije u Zagrebu, kao objektašireg značaja za cijelu dijasporu, pozivaju se svi odboriIslamske zajednice da se odazovu ovom zadatku i materijalnopomognu vjernicima iz svih naših krajeva koji žive uSR Hrvatskoj i SR Sloveniji, gdje su im mesdžidi najpotrebniji.”82) “Pozivaju se svi odbori Islamske zajednice i vjerskislužbenici da kontinuirano nastave s materijalnim pomaganjemdovršenja džamije u Zagrebu, naročito oni kojinisu dali svoj doprinos”. 93) “Vrhovni sabor izražava zadovoljstvo s izgradnjommedresa u Skoplju i Prištini kao i kompleksom džamije uZagrebu, te odaje puno priznanje svim pregaocima na timposlovima. Ujedno Vrhovni sabor apelira na sve koji jošnisu poslali svoju pomoć da to učine što prije.” 104) “Vrhovni sabor apelira na sve organe Islamske zajedniceda Odboru Islamske zajednice u Zagrebu ukažuhitnu financijsku pomoć u svrhu što bržeg dovršenja džamijei njenog otvaranja”. 11Pisani tragovi iz ovog perioda govore da je StarješinstvoIslamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u ovomperiodu imalo (kontinuirano) neke točke prisutne na svimsjednicama koje su aplicirane i na Vrhovni sabor koji jeobjedinjavao Islamsku zajednicu u SFRJ. (StarješinstvoIslamske zajednice Srbije, Starješinstvo IZ Makedonije,Starješinstvo IZ Crne Gore i Starješinstvo IZ BiH, Hrvatske iSlovenije). To su: Izvješće o aktivnostima između dvijesjednice i analiza učinka, Izgradnja zavoda i planiranje novihvjerskih objekata, Izvješće vjersko-prosvjetne komisijes analizama i komentarima te prijedlozima za poboljšanjeaktivnosti žene u vjerskom životu Zajednice, Usklađivanjenormativnih akata, aktivnosti u dijaspori, Vakufi i modeliuvakufljavanja, permanentno usavršavanje imama i vjerskihdjelatnika i organa Islamske zajednice te statusno pitanjei standard imama, suradnja i jačanje jedinstva Islamskezajednice, izdavačka djelatnost, izvještaj o radu ITF-a iGHB medrese. Svaka od nabrojanih tema može se zasebnoobraditi i iz njih sagledati istinsko stanje i probleme skojima su se suočavali članovi Starješinstva na čelu s dr. A.Smajlović.Završavajući ovo poglavlje želim istači da je u naznačenomperiodu vidljivo strateško planiranje i jasno definiranjepotrebe muslimana na ovim prostorima. Svakako darealizacija u svim slučajevima nije završena, ali je jasnodefinirana. Investiranje u naznačene projekte bilo je prioritet.INOVACIJESama riječ inovacija u tom periodu, pa čak i danas njezinizričaj unutar vjere i vjerske organizacije, predstavljanekakve 'bid'ate' – novotarije na što su muslimani posebnoosjetljivi. Često se poseže i za hadiskim argumentimau kojima se 'bid'at' osuđuje i prezire. No, ovdje treba istačida se ne radi o tome, već je riječ o novim misijskim oblicimadjelovanja do tada nepoznatim u radu Islamske zajedniceili vrlo malo zastupljenim. Pokušava se primijenitiono što se objektivno može s obzirom na političko okruženje.Navodim samo neke od redovnih modela u kojimase osobno uključio i sam dr. Ahmed Smajlović, a isto jezahtijevao i od svih svojih suradnika. To su:Redovna javna tribinaSvima koji su u tom periodu navraćali u Sarajevo, nedjeljomposlije podne namaza u Begovoj džamiji, predavanjeje održao dr. A. Smajlović. Kako je ozvučenje prenosiloi izvan džamije, moglo se primijetiti da je harem i ulicabila zakrčena od posjetitelja. Bilo je ljudi koji su iz raznihkrajeva BiH dolazili redovno da ga slušaju a često su seorganizirali i autobusi džematlija koji su željni lijepe i aktualneriječi iz raznih krajeva BiH.Vjerske svečanosti u funkciji misije islamaSve svečanosti u Zajednici od akike preko mevluda,tevhida, dženaza, raznih dova, mektebskih svečanosti,otvorenja džamija i sl. imale su zadaću da promovirajuuniverzalne poruke islama i da jačaju islamsku svijest kodmuslimana. Jasnim naputkom koji je upućen od straneStarješinstva svim imamima dane su smjernice kako sve tostaviti u službu misije islama. Dr. Smajlović se osobno angažiraona tom polju i svi njegovi suradnici, profesori FINai medrese. U izvješću za 1981. godinu stoji da je dr. A.Smajlović prisustvovao za proteklu godinu 1980. na 55različitih svečanosti.BEHAR 87-88 37

IZLAGANJAPromocija islama putem vlastitih medijaPreporod, Glasnik i Takvim su obogaćeni mnogim zanimljivimsadržajima, neobrađenim temama, raznim kompetentnimautorima, ali dr. Smajlović osniva list Islamska misaokojoj biva i prvi urednik. To je revija za islamistiku, teologijui informatiku. Osniva i Zbornik radova ITF-a. I Islamskamisao i Zbornik daju mogućnost našim najeminentnijimalimima da pišu na različite teme kojima će se islampribližiti čovjeku, tom čovjeku kojem fali racionalno i intelektualnotumačenje islama. Ako danas analiziramo teme,autore i strukturu ovih izdanja vidjet ćemo da je riječ zaistao pravom pristupu približavanja islama razumljivim jezikom,običnom čovjeku ali ništa manje i intelektualcima.Izdavačka djelatnostIzdavačka djelatnost bukvalno je doživjela svoj procvatdolaskom dr. Smajlovića na čelo Starješinstva. Kako je potrebavelika za pravim štivom Starješinstvo se odlučilo daizdaje mnoga izdanja koja su nastajala od naših autora aliisto tako i prevođena s raznih jezika, a najčešće s Arapskog.Da je riječ o pravim izdanjima govori i činjenica dase većina djela danas reprintira više puta na našim prostorima.Prevodilačka djelatnostDr. Smajlović je veliku pozornost posvetio prevođenju.Svi koji su mogli prevoditi bili su angažirani na tom poljuu cilju da se što više i što raznolikije iz svih krajeva svijetaiznese mišljenja i stajališta na ovim prostorima. Osobno jemnogo prevodio s Arapskog i tako je nastalo preko 5000stranica u 256 radova, ali je i Arapskoj javnosti približiodjela Derviš i smrt i Hasanaginicu koje je preveo.Stručno ekipiranje radnih timova iz različitihoblasti odlika je dr. A. SmajlovićaČesto je uključivao i znanstvenike nemuslimane da pišuo svojim postignućima koja su komplementarna s islamomi koja osvjetljavaju određenu dimenziju islama krozprizmu znanosti i nauke. Najčešće su to bili doktori liječnicikoji su medicinski argumentirali propise islama.Otvorenost u dijalogu s drugim konfesijamaDr. Smajlović je imao izoštrenu dijalošku nit s predstavnicimadrugih konfesija. Njegove govorničke sposobnostii vještine plijenile su sve slušatelje bez obzira kojojvjeri pripadali. Zagovarao je dijalog na ravnopravnojosnovi i uvijek je polazio od prihvatljive platforme socijalističkogporetka, jedinstva i ravnopravnosti među ljudima.Vjera je ono što srce ćuti. Poznavanje drugog i drugačijegdoživljavao je bogatstvom. Želja da intelektualnoparira svima u društvu bila je njegova opsesija. To ga jeponukalo da pošalje dr. Adnana Silajdžića i dr. Rešida Hafizovićada studiraju na KBF – (Katoličkom Bogoslovnomfakultetu) u Zagrebu. Dimenzije njegova djelovanja prelazeu internacionalno, inter-kluturalno, inter-religijsko, inter-disciplinarno.Tu činjenicu temeljim na Islamskoj enciklopedijiobjavljenoj 2001. godine u Turskoj u kojoj se odr. A. Smajloviću govori na pune dvije stranice sa svimreferencama koje prate jednu enciklopediju.ZAKLJUČAKDanas nakon dvadeset godina od preseljenja na ahiretdr. Smajlovića, možemo slobodno kazati da se još nisu realiziralemnoge vizije i ideje Islamske zajednice na ovim prostorimakoje je on postavio još tada. Zasigurno da vizija Islamskezajednice koju je imao dr. Smajlović može i danas poslužitikao platforma u osmišljavanju pozitivnih koraka i djelovanjaIslamske zajednice u budućnosti. Otvaranje Islamskogcentra u Zagrebu je dočekao, ali još nema Islamskog centrau Ljubljani nema ni po drugim većim mjestima Europe. Akoizuzmemo Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i Sloveniji ostalesve zajednice rade po istom modelu još iz njegovog vremena.Današnji pokušaju muslimana – Bošnjaka u Njemačkoj,Australiji, SAD, da se organiziraju kao Mešihat, na tragu suvizije dr. Smajlovića. To je model održivog integriranog opstankau tim zemljama i putokaz drugim da krenu istim putem.Pozivajući se na svoju autohtonost, dobrom organizacijomnajljepše se može prezentirati islam i jačati zajednica.Pokušaji da se institucionalno prizna islam u Europi ne moguse realizirati sve dok se zajednica ne uredi iznutra. Sve dok seto ne dogodi muslimansko pitanje u Europi neće biti riješeno,a svoje vjerske potrebe zadovoljavat će po neuvjetnimpodrumima, organizirani kao razni klubovi i udruge, a nekao medžlisi, džemati i mešihati.Odnos Islamske zajednice u BiH prema dr. Smajloviću,usuđujem se reći je maćehinski. Jedina institucija koja nosinjegovo ime je Zagrebačka medresa i Islamska gimnazijadr. Ahmed Smajlović u Zagrebu. O njemu se niti pišeniti govori niti, valorizira njegov rad. Mislim da ima tolikonjegovih studenata danas, vrhunskih alima, koji bi o njemumogli puno više i kompetentnije reći od mene ali samsretan da sam živio u vremenu dr. Smajlovića i da danasmogu nešto reći o njemu i njegovom bogatom životu.Hvale je vrijedan ovaj Simpozij koji svjedoči da Islamskazajednica u Hrvatskoj na čelu sa uvaženim muftijom Ševkomef. Omerbašić zna vrednovati svačiji doprinos i zna seodužiti i ovjekovječiti imena onih najzaslužnijih. Nedvojbenoje da je dr. Ahmed Smajlović jedan od najzaslužnijih i damu Islamska zajednica u Hrvatskoj zna uzvratiti.BILJEŠKE:1Veliki školski leksikon, Školska knjiga – Naklada Leksikon, Zagreb, 2003.str. 1046.2Velagić, Teufik, Glavni nacionalni i vjerski problemi bosanskih Muslimana,Oslobođenje, broj 195, London, 1968.3Isto4Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, str. 177. – 178.5Izvještaj o radu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, godina1427. – 1428.h. /2007. Sarajevo, rebi’u-l-ewel 1429.h. /mart 2008.6Glasnik Vrhovnog Islamskog Starješinstva u SFRJ, god. 1980. str. 195.7Glasnik VIS u SFRJ, god. 1985. str. 309.8Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, god. 1980. str. 195.9Isto, god. 1983. str. 603.10Isto, god. 1984. str. 257.11Isto, god. 1985. str. 196.38 BEHAR 87-88

Doprinos dr. Ahmeda Smajlovićaznanosti akaidaPiše: Saudin ef. Subašić (bivši učenik Medrese)IZLAGANJA(Izvadak iz diplomskog rada, Fakultet Islamskih nauka, Sarajevo, 2004.)Kada sam 1995. godine upisivao medresu u Zagrebukoja nosi ime “Dr. Ahmed Smajlović”, nisam ni slutio daću jednog dana pisati diplomski rad o ovom velikomislamskom znastveniku. Zapravo, tada sam, kao softa,malo znao o dr. Ahmedu Smajloviću. S vremenom, počelome zanimati tko je ovaj čovjek i po čemu je bio toliko velikda ga i danas mnogi pamte po veličini njegovih djela.Mojim dolaksom na Fakultet islamskih znanosti u Sarajevumoje interesiranje za dr. Smajlovića još se više intenziviralo,pogotovo zbog činjenice da je on predavao natom istom fakultetu i bio omiljen, među studentima i međukolegama profesorima. U razgovorima s njegovim suvremenicimai najbližim suradnicima te njegovim studentimakoji su danas i sami profesori na Fakultetu, osjećaosam posebnu obvezu da dam svoj skromnidoprinos u rasvjetljavanju ove velike islamskeličnosti. No, već sam se u početku susreo sodređenim poteškoćama, zbog nemogućnostida dođem do Smajlovićevih djela, i zbogčinjenice da se na njegovu personu baca sjemezaborava. Očito da je nekima stalo da sedr. Ahmed Smajlović potpuno zaboravi i daljudi nikada ne saznaju istinu o grandioznosti njegove ličnosti.Dr. Ahmed Smajlović je rođen 17. lipnja 1938. godineu Tokoljacima kod Srebrenice kao najmlađe, sedmo dijeteuglednog alima toga kraja Ali-efendije Smajlovića. Osnovnuškolu je završio u Krnjićima (Srebrenica), zatim GaziHusrev-begovu medresu u Sarajevu 1959. godine. Potomje studirao pravo u Ljubljani (Slovenija) i na kraju je odstrane Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice bio upućenna studij islamskih znanosti na Sveučilište El-Azhar uKairo 1962. godine.Na ovom Sveučilištu studirao je arapski jezik i studij jeuspješno okončao 1967. godine na Odsjeku za književnosti književnu kritiku, koji po El-Azharovom programu pružanajširi uvid u više islamskih znanstvenih oblasti (arapskogjezika, arapske književnosti, Kur'ana, filozofije i dr.).Slijedeće, 1968. godine, na istom Sveučilištu upisujepostdiplomski studij, te potom magistrira 1970. godinena temu Muhammed 'Abduhu i njegov utjecaj na modernuknjiževnu arapsku renesansu. Stepen doktora islamskihnauka, prvog na prostorima bivše SFR Jugoslavije,stekao je 1974. godine odbranivši doktorsku tezu pod naslovomFilozofija orijentalistike i njezin utjecaj na suvremenuarapsku književnost.Početkom 1975. godine dr. Ahmed Smajlović se uključiou rad Islamske zajednice obnašajući dužnost šefa Kabinetareisul-uleme hadži Sulejman-efendije Kemure, anedugo iza toga od strane Vrhovnog sabora Islamske zajedniceizabran je za predsjednika Starješinstva Islamskezajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištemu Sarajevu. Na toj dužnosti je ostao punih desetgodina, unaprijedivši u tom razdoblju rad Islamske zajednicena mnogim poljima djelatnosti. Nakon otvaranjaIslamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. godine,za čije osnivanje je imao velikih zasluga, izabran je za vanrednogprofesora na predmetima Akaid i Islamska filozofijai te je poslove obavljao uporedo s dužnošću predsjednikaStarješinstva.Kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci i vjerskiljudi i dr. Smajlović je bio ucjenjivan i proganjanod strane tadašnjeg komunističkog režima samozato što je promicao ideje islama i slobodevjeroispovijesti.Godine 1985. potpuno se posvećuje profesuri na Islamskomteološkom fakultetu. Studentima i ovom Fakultetu nepoštednoje davao sebe kao profesor, znanstveni radnik i pedagog.Nije samo vodio i održavao svoju katedru na potrebnojvisini, nego je svestranim zalaganjem sudjelovao u podizanju,konsolidaciji i preoblikovanju cjelokupne znastvene fizionomijeovog fakulteta i doprinosio njegovoj reputaciji.Za vrijeme predavanja bilo mu je stalo najviše do togada svojim studentima probudi želju za pronicanjem u neizmjernedubine vjere i islamskog naslijeđa. Godine 1986.izabran je za redovnog profesora na toj jedinoj visokoškolskojustanovi Islamske zajednice.U naponu snage, kada je najviše obećavao na poljuznanosti, islamskog rada i djelovanja, od posljedica srčanogudara, umro je 11. kolovoza 1988. godine u Sarajevu.Dr. Ahmed Smajlović je bio jedan od zaslužnijih ljudiBosne i Hercegovine XX. stoljeća na polju islamskog rada.Imao je veliku energiju i takt u radu. To potvrđuje na tisućeodržanih vazova i predavanja, svakodnevni obilascidžemata i islamskih institucija na terenu, susreti s ljudimaiz krugova znanosti, vjere, kulture i umjetnosti, učešća nabrojnim znastvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, napisanii objavljeni mnogi radovi i knjige, te prijevodi saarapskog na bosanski jezik i obrnuto.BEHAR 87-88 39

IZLAGANJADr. Ahmed Smajlović je mnogo htio, mnogo započeo, alimnogo i uradio. Njegova biografija govori o uzoritom čovjeku,muslimanu, znanstvenom radniku i nepokolebljivomislamskom borcu. Kada je stao na pozornicu vjerskog liderabosanskih muslimana i Bošnjaka te svojim vanrednim oratorskimsposobnostima zapalio žar vjere na ovoj balkanskojvjetrometini, počeli su skoro svakodnevni njegovi sudari skomunističkom vlašću, politikom i ideologijom 1 .Kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci i vjerski ljudi idr. Smajlović je bio ucjenjivan i proganjan od strane tadašnjegkomunističkog režima samo zato što je promicao idejeislama i slobode vjeroispovijesti. Mnogi naši muslimanski ibošnjački intelektualci su prijevarama i ucjenama bili primoravanidavati kojekakve informacije i odlaziti na nekakve razgovorekoji su imali za cilj inkriminiranje svega muslimanskogi bošnjačkog, jer je muslimansko i bošnjačko stanovništvouvijek za režim predstavljalo stanovitu “sigurnosnu prijetnju”.Dr. Ahmed Smajlović je imao dosta neprijatelja uvlasti, ali i u samim redovima Islamske zajednice čiji je jedandio bio u direktnoj svezi s tadašnjim režimom 2 .Od 1985. godine, do iznenadne smrti, dr. Ahmed Smajlovićse posvetio svojim studentima koji ga se idanas rado sjećaju. Jedan od njih pripovjeda kakoih je bilo stid izaći pred svog dragog profesora,a da ne nauče i ne pripreme se za ispit. Pričase da je bio izvrstan pedagog i da je studenteučio i prilikom polaganja ispita 3 .Mudrim i promišljenim koracima dr. Smajlovićje izbjegavao razapete zamke i nezaustavljivoišao naprijed. Zahvaljujući njegovom radu i inicijativi,pokrenuta je mjesečna revija za islamistiku, teologijui vjersku informatiku pod naslovom Islamska misao,kojoj je jedno vrijeme bio glavni urednik. Oko ovog listaokupila su se najbolja pera bošnjačkog i uopće muslimanskognaroda. Samo u ovom časopisu napisano je preko50 obimnih radova i prijevoda iz akaida, islamske filozofije,islamske književnosti, tesavvufa i drugih oblasti. Takođerje jedan od pokretača Zbornika radova Islamskog teološkogfakulteta, u kome je također surađivao. Njegoviradovi su objavljivani i u drugim časopisima i publikacijamana bosanskom, arapskom i engleskom jeziku. Zapaženisu mu znastveni radovi u Glasniku Vrhovnog islamskogstarješinstva, u Preporodu – islamskim informativnim novinama,u kojima je također bio urednik, te u Takvimu,godišnjaku Udruženja Ilmijje Bosne i Hercegovine. 4Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radova kojisvojim obimom prelaze pet tisuća stranica. Njegovo najpoznatijei najobimnije djelo je Felsefetul-istišraki ve eseruhafil-edebil-'arabijjil-mu'asiri, objavljeno na arapskom jeziku. Idanas je univerzitetski udžbenik u svijetu. Na bosanski jezik,između ostalog, preveo je i objavio od dr. Mustafe MahmudaDijalog s prijateljem, od Rože Garodija Islam, kulturai socijalizam, od Ebu Vefa Taftazanija Filozofija Ihvanussafai njihov doprinos islamskoj filozofskoj misli, od dr.'Abdulaziza Kamila Islam i rasna diskriminacija, od dr. IbrahimaMakdura Islamko-arapski utjecaj na evropsku renesansuna polju filozofije, Dijalog islamskih i evropskih naučnika,od dr. Muhammeda Halefullaha Ahmeda Islamskoarapskiutjecaj na evropsku renesansu, od dr. Muhammedael-Behija Ahmed ibn Tejmijje, Muhammed ibn 'Abdulvehhabi Muhammed ibn Ali es-Senusi.Također je preveo Međunarodni kongres o islamskomradu, od Ebul-Dža'fera et-Tahavija Tahavijev akaid, odImama Ebul-Hasana el-Eš'arija Vjerovanje ehlus-sunneta,ehlul-hadisa i ehlus-selefa, od Dželaludina es-Sujutija Naukao osnovama vjere, od Imama Ahmeda ibn HanbelaOdgovor džehmijama i zindicima, od Imama Ahmeda ibnTejmijje Kitabu et-tevhid, od Imama Muhammeda ibn Jusufaes-Senusija Ummul-barahin i mnoge druge. Na arapskije s bosanskog jezika preveo, zajedno sa dr. HuseinomAbdullatifom, poznato djelo bosanskohercegovačkog piscaMeše Selimovića Ed-Dervišu vel-mevtu (Derviš i smrt)koje je objavljeno u Kairu 1970. godine i u Tripoliju 1981.godine. Također je na arapski jezik preveo poznatu poemuHasanaginicu. U njegovoj ostavštini ostalo je nekolikoknjiga pripremljenih za tisak od kojih je najznačajnija Historijskirazvoj akaidske nauke i njezini glavni predstavnicii Hrestomatija akaidskih tekstova.Svojim pregalačkim radom dr. Ahmed Smajlović je želiooživjeti neke od klasičnih obrazaca nekadašnjih velikih,Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radovakoji svojim obimom prelaze pet tisuća stranica.Njegovo najpoznatije i najobimnije djelo jeFelsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-'arabijjilmu'asiri,objavljeno na arapskom jeziku.univerzalnih ličnosti, pomiriti politiku i znanost, pisanje ioratorstvo, rukovođenje i neposrednu djelatnost i sve toobjediniti u svojoj ličnosti. U velikoj mjeri on je u tomeuspijevao, a to je mogao postići zahvaljujući snazi i erudicijinjegovog duha i tjelesnoj kondiciji. Njegov znastveniopus ugrađen čvrsto u temelje bosanskohercegovačke isvjetske islamologije i islamistike uvrstio ga je u red velikanaovih prostora i šire. U bosanskoj i muslimanskoj povijestidr. Ahmed Smajlović će ostati neprolazan i nazaobilazanzahvaljujući čvrstini građe od koje je satkao svojedjelo i bogatsvo misli koje ono sadrži.On predstavlja simbol stvaralačkog rada znastvenikakoji je cijeli svoj život uložio u otkrivanje, traganje, proučavanjei nalaženje. On simbolizira univerzalnog islamskogborca kakav se jednom u sto godina rađa.Njegova velika želja za islamskim radom ogleda se i u činjenicida je on jedan od nazaslužnijih ljudi za izgradnju Zagrebačkedžamije i Islamskog centra u Zagrebu. Također jeposebno zaslužan za organiziranje i kupnju mnogih vjerskihobjekata Islamske zajednice u Hrvatskoj, posebice mesdžidai prostorija u Splitu, Dubrovniku, Puli i dr. Neosporna je činjenicada je dr. Smajlović ovim zadužio muslimane i Islamskuzajednicu u Hrvatskoj i oni su mu zbog toga zahvalni.Veličinu lika i djela dr. Smajlovića potvrđuje i činjenicada je on jedan od rijetkih bosanko-hercegovačkih alima čijasu biografija i životno djelo našli mjesta u kapitalnim biografskimdjelima kao što je Ziriklijev Al-A'lam. Također, imedr. Smajlovića se našlo i u Islamskoj enciklopediji koju je2001. godine izdao Mešihat Republike Turske. Tu se na dvijestranice govori o životu i djelu dr. Ahmeda Smajlovića.40 BEHAR 87-88

IZLAGANJAZNANSTVENI OPUS DR. SMAJLOVIĆAMožemo slobodno zaključiti da je dr. Ahmed Smajlovićtijekom svoga života doista mnogo toga napisao i uradio.Iako je on među svjetom bio poznat i kao vrstan va'iz,govornik i orator, njegovo pisano naslijeđe govori o čovjekuširokih nazora i iznimno velikog iluma.Dr. Ahmed Smajlović napisao je stotine tekstova, znanstveniheseja, komentara iz različitih oblasti islamske znanosti,islamske kulture i civilizacije, tekstove o odnosimaIstoka i Zapada, odnosa kršćanskog i muslimanskog svijeta.Također je pisao o fenomenu orijentalizma i njegovimreperkusijama na razvoj suvremenog islamskog mišljenja,kako u svijetu tako i kod nas.O velikom znanstvenom opusu dr. Smajlovića najboljesvjedoče njegovi radovi, objavljeni u našoj domaćoj,islamskoj periodici i u međunarodnim znanstvenim časopisima.Mi ćemo usmjeriti našu pažnju na autorska djela dr.Smajlovića iz oblasti akaida i islamske filozofije. Zato ćemoih i kraće predstaviti:1. Muhammed Abduhu ve eseruhu fin-nehdati'ledebiyyetil-hadisetiMagistarska teza dr. Ahmeda Smajlovića na 140 stranicanaslovljena Muhammed 'Abduhu i njegov utjecaj namodernu književnu arapsku renesansu. Disertacija nijeobjavljena. Primjerak ove disertacije se nalazi u njegovojprivatnoj biblioteci u Sarajevu čiji je vlasnik njegova suprugaMunira Smajlović.2. Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-'arabijjil-mu'asiriDoktorska disertacija dr. Ahmeda Smajlovića pod nazivomFilozoija orijentalizma i njeni tragovi u suvremenojarapskoj književnosti. Knjiga je na araspkom jeziku tiskanau Kairu 1980. godine i još uvijek nije prevedena nabosanski jezik. Prijevod knjige se uskoro očekuje u izdanjuFakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Mi u svojoj privatnojbiblioteci imamo primjerak ove disertacije do kojesmo također došli uz velike mapore.3. Historijski razvoj akaidske nauke i njeziniglavni predstavnici 5Ovaj materijal dr. Smajlovića predstavlja zbir njegovihpredavanja studnetima Islamskog teološkog fakulteta uvrijeme kada je on bio profesor akaida. Materijal je biopripremljen za tisak. Ima 200 stranica A4 formata. Originalnirukopis nalazi se u njegovoj privatnoj biblioteci čiji jevlasnik njegova supruga Munira Smajlović koja živi u Sarajevu.Materijal pripremljen za tisak nalazio se u Vjerskoprosvjetnojslužbi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu 6 .4. Hrestomatija akaidskih tekstovaOva hrestomatija akaidskih tekstova je u potpunostiobjavljena. Tekstovi su objavljivani većinom u Glasniku,službenom glasilu Islamske zajednice i u reviji Islamskamisao. Tematika ovih tekstova je prikaz velikana islamskemisli i njihov doprinos islamskoj kulturi i civilizaciji 7 .5. Muhammed Ibn Abdulvehhab 8Dr. Smajlović Muhammeda Ibn Abdulvehhaba stavljau grupu novostoljetnih tvoraca islamskog buđenja ili reformatorstvau islamu 9 .6. Abbas Mahmud el-Akkad i njegovo poimanjeAllaha, dž.š. 10U današnje vrijeme El-Akkad predstavlja, kako ističedr. Smajlović, jednu od najinteresantnijih osoba za istraživačesuvremene islamske misli.Ako tomu još dodamo njegov buran znanstveni život,samoobrazovanje, podneblje i vrijeme kada je djelovao, ondaje sigurno da se susrećemo s jednom od naprivlačnijihosoba našega doba, jer pred sobom imamo izuzetnog pjesnika,povjesničara, filozofa kritičara, akademika i znanstvenikadvadesetog stoljeća. El-Akkad je iza sebe ostavio prekodevedeset djela iz različitih oblasti svoga interesiranja 11 .7. Muslims in Yugoslavia 12(Muslimani u Jugoslaviji) 138. Vjerovjesništvo i vjerovjesnici 149. Fahrudin Er-Razi 15Dr. Smajlović Fahrudina Er-Razija ubraja u obnoviteljeislamske misli (mudžeddidud-din) po hadisu Muhammeda,a.s., u kojem je rekao da će se svakih stotinu godinapojavljivati po jedan čovjek koji će svojim radom i zalaganjemzaslužiti naziv “obnovitelj vjere”.Također, Smajlović navodi broj od 119 do sada otkrivenihdjela Er-Razija te da je njegovo djelo od povijesnogznačaja za cjelokupnu islamsku misao.10. Maturidi – povjesnost i aktuelnost njegovemisli 16Kako ističe dr. Smajlović Imam Maturidi se ubraja ured velikih islamskih mislitelja akaida, zagovarateljasunneta i branitelja Šerijata. Po dr. Smajloviću Imam Maturidije jedan od velikana islamske akaidske misli koji nesamo da je tu misao obogatio, razradio i unaprijedio, negoju je i inaugurirao u posebnu akaidsku školu poznatupod imenom Maturidijska akaidska škola, kojoj pripadajusvi muslimani hanefijskog pravca u fikhu, a među njimasvoje mjesto su našli i muslimani naših krajeva.11. Djela Ebu Dža'fera et-Tahavija ponovo u žižinaučnih interesa 17Učenjaci su naslijednici božijih poslanika, kako kažeMuhammed, a.s. Stoga su se islamski mislioci nastojalipotvrditi upravo na polju istraživanja imana (vjerovanja),objašnjavajući ga, prenoseći i utemeljivajući ga. Jedan odBEHAR 87-88 41

IZLAGANJAtih velikih učenjaka po dr. Smajloviću je svakako i ImamEbu Dža'fer Ahmed b. Selame el-Ezdi, el-Hanefi, et-Tahavi,čija je selefistička akaidska misao ponovo postalapredmetom mnogih proučavanja, a Tahavijevo djelo El-Akidetut-Tahavijje je doživjelo mnoga nova otkrovenjaprivlačeći tako muslimane našega vremena željne da seupoznaju s istinskim islamskim vjerovanjem i njegovimtemeljima.12. Temelji islamskog vjerovanja od Imama EbuDža'fera et-Tahavija 18Proučavanjem Et-Tahavijevog djela i njegovih komentara,dolazi se do zaključka da se radi o sistematiziranom i izvornomakaidskom djelu koje je proizašlo iz autorovog promišljanjakur'ansko-sunnetskih odrednica vjerovanja i njegovog prezentiranjana temeljima osnivača hanefijske tendencije.13. Imam Ebu el-Hasan ibn Ismail el-Eš'ari 19Rijetka su imena u islamskoj povijesti koja zauzimajutakvo mjesto kakvo zauzima Imam Eš'ari. Po dr. SmajlovićuImam Eš'ari je neupitni Imam ehli-sunnetskog i džemaatskogakaidskog učenja.14. Osnovni dokazi islamskog vjerovanja 20U ovoj studiji objavljenoj u Zborniku Islamskog teološkogfakulteta dr. Smajlović prvenstveno govori o šehadetu.Islamsko vjerovanje i islamsko postojanje se potvrđujuriječima šehadeta15. Imam Ahmed ibn Hanbel 21U plejadi velikih islamskih znanstvenika, imama i učenjakaImam Ahmed b. Hanbel zauzima posebno mjesto,na području fikha i hadisa i u oblasti zuhda i tesavvufa, aposebno na polju akaida. Njegovo imamsko opredjeljenje,fikhska principijelnost i akaidsko učenje odigrali su,po dr. Smajloviću, odlučujuću ulogu u očuvanju izvornostiehlisunnetskog i džema'atskog vjerovanja, što nepobitnosvjedoče povijest islama i povijest njegove misli.16. Akaid – definicija, uzroci nastanka i discipline 22BILJEŠKE:1Muharem Omerdić, Ibid2Prof. dr. Jusufa Ramića u tekstu Bošnjaci na El-Azheru, objavljenom uGlasniku, Rijaset, LIX/97., br. 1-2., str. 151-156., kaže da je početkom1985. godine pokrenut postupak za smjenu dr. Ahmeda Smajlovića spoložaja predsjednika Starješinstva Islamske zajednice. Dr. Ramić tvrdida se radi o montiranom procesu. Optuživali su dr. Smajlovića za garancijuStarješinstva Islamske zajednice Odboru Islasmke zajednice Zagrebza dobivanje kredita za izgradnju džamije u Zagrebu. Dr. Ramić navodičinjenicu da je garancija bila fiktivnog karaktera, jer nije bila potvrđenaod poslovne banke kod koje je Starješinsvo držalo svoja sredstva.Druga optužba koju navodi dr. Ramić jeste tiskanje doktorskih disertacijaAhmeda Smajlovića i Jusufa Ramića u Kairu. Sredstva jesu išla prekoStarješinstva, ali Starješinsvo nije bilo opterećeno tim troškovima. Troškoveoko tiska ovih disertacija snosila je organizacija Rabita iz Mekke,kaže dr. Ramić.3Iz sjećanja njegovih suvremenika doznajemo da je dr. Smajlović svakenedjelje iza podne-namaza držao predavanja u Begovoj džamiji u Sarajevu.Priča se da je Čaršija zastajala kako bi slušala predivne pouke i poruketog izvrstnog vaiza.4Muharem Omerdić, Ibid.5U razgovoru s mr. Muharemom Omerdićem saznao sam da je jediniprimjerak ovog rada bio pripremljen za tisak na ITF-u u Sarajevu. Odatleje taj primjerak otišao u ruke dr. Ismeta Kasumovića na recenziju. Međutim,nakon njegove smarti gubi se svaki trag ovom materijalu tako da ondo dan danas nije vidio svjetlo dana.6Jedno poglavlje ovog djela je objavljeno: Akaid – definicija, uzroci nastankai discipline, Takvim, Rijaset IZ BiH, Sarajevo, 1998., str. 277-308.7Prijmerak pripremljen za tisak ima 140 stranica formata A4 i nalazi seu Vjersko-prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu. Mićemo u redovima koji slijede reći ponešto o svakom od ovih tekstova.8Glasnik, XXXIX/1976., br. 6, str. 580-5929Kako ističe dr. Smajlović Abdulvehhab je sve svoje snage usmjerio kaprvom principu vjere islama, prema šehadetu “la ilahe illallah”, kojem supozivali svi božji poslanici, a zadatak Muhammeda, a.s., je bio da dokraja objasni i to prenese ljudima. Po Abdullvehhabu ono što je doveloda islamski svijet skrene s “pravog puta” a ujedno u ruci ima knjigu kaošto je Kur’an je mnogoboštvo ili politeizam. Po njemu muslimani su sesve više okretali evijama, tražeći od njih pomoć i potporu, sve je više biloturbeta koje su ljudi obilazili. Drugi razlog je bio zatvaranje vrata idžtihada,carevala je imitacija, oponašanje ili taklid je zagospodarilo a slobodoumnostje gušena svugdje gdje god je to bilo moguće.Muhammed Ibn Abdulvehhab je za ove probleme imao rješenje, a to jepotpuno i bezpogovorno vraćanje kur’ansko-sunetskim načelima, otvaranjei oživljavanje idžtihada. Po Abdulvehhabu, treba naučiti i usvojitinekoliko osnovnih pitanja, a to su: upoznati Boga, dž.š., Muhammeda,a.s., i vjeru islam; raditi po islamu; pozivati u islam; biti strpljiv u teškoćamana ovom putu. To su bili principi koje je zastupao i čvrsto propagiraoveliki islamski učenjak i reformator Muhammd Ibn Abdulvehhab.10Islamska misao, I/1979., br. 2, str. 14, 15 i 2011U ovom radu dr. Smajlović pojašnjava El-Akkadove pokušaje da čovjekupomogne u razumijevanju Allaha, dž.š. jer je on smatrao da je čovjekuvijek okrenut, okupiran i naklonjen Bogu. Po Akkadu najveći problemdanašnjice je vjerovanje, čovjekovo negiranje Božjeg postojanja i autoriteta.To je i zbog toga, kako on ističe, što su se neki ljudi previše oslonili naum vjerujući da če snagom njega naći odgovore na sva pitanja i rješenjeza sve probleme. Ljudi promatraju Allaha, dž.š. kao “predmet”, a ne kaoBiće. Otuda Akkad zagovara “apsolutnu individualnost” Allaha, dž.š., kojipredstavlja vrhunac ljudske spoznaje. Kod Akkada ez-zatijjatu je vrhunacsavšenstva u svako pogledu, kako i treba biti po dr. Smajloviću.12Journal-Institute of Muslim minority affairs, King Abdul-Aziz University,II, No. I, Jeddah, 1980., str. 132-14413Dr. Ahmed Smajlović je za svoga života imao priliku i učestvovao naraznim stručnim i znanstvenim seminarima i simpozijumima diljemarapsko-islamskog svijeta. Na tim skupovima iluma on je sretao mnogeislamske učenjake i prenosio im prikaz stanja islama i muslimana u tadašnjojSFRJ. Takav je i ovaj prikaz dr. Ahmeda Smajlovića o položaju istanju muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji. Tekst je objavljen u časopisuInstituta za manjinska pitanja muslimana, Sveučilište Kralj Abdul-Aziz, uDžeddi, Kraljevina Saudijska Arabija, 1980. godine na 12 stranica. Tekstje objavljen na engleskom jeziku i preveden je i objavljen na bosanskijezik u Glasniku VIS-a XLI, br. 6, 1978. godine, strana 548 do 582.14Ovaj tekst predstavlja prikaz djela pod istoimenim naslovom od prof.Adema Abdullaha el-Elurija koje je izdano 1983. godine u izdanju nakladničkekuće “Vehbe” u Kairu. Djelo je prikazano u nekoliko brojeva revijeIslamska misao i prikazuje razmišljanja jednog od najznačajnijih i najplodnijihsuvremenih nigerijskih islamskih znanstvenika. On u ovom djelu pokušavarazmotriti i prezentirati jedno od najaktuelnijih pitanja cjelokupnogislamskog i moglo bi se s pravom reći orijentalističkog razmišljanja.Djelo je prevodio Ibrahim Omerdić, a fragmente je u Islamskoj misli prikazaonaš dr. Smajlović. Islamska misao, VI/1984., br. 68, str. 8, 9 i 1015Islamska misao, VI/1984., br. 70, str. 3 i 416Poslije prikaza života i djela Imama Maturidija, dr. Ahmed Smajlovićgovori o njemu kao o jednom od trojice genijalnih islamskih istraživačakoji su djelovali na polju akaida.Glavna znanstvena preokupacija Imama Maturidija bila su akaidska pitanjai on je činio sve, kako ističe Smajlović, da sačuva izvornost, čistoći i42 BEHAR 87-88

IZLAGANJAoriginalnost islamskog vjerovanja. Na tom zadatku Maturidi se sukobios mnogim sektama, posebice mu’tezilijama, keramijama, rafidijama idrugim. Imam Maturidi proučava mnoga akaidska djela, podučava drugeosnovama islamskog učenja i vjerovanja, participira u znanstvenimdijalozima svoga vremena ubacujući se tako u žarište znanstvenih rasprava,dijaloga i proučavanja, prateći sva misaona kretanja svoga vremena.Sve će ovo, kako kaže dr. A. Smajlović, omogućiti Maturidijevomgeniju da napiše djelo Kitabut-tewhid koje s pravom predstavlja temeljnodjelo proučavanja maturidijske akaidske škole. Na kraju dr. Smajlovićističe da je Imam Maturidi bio ne samo racionalniji, nego i bliži ehlisunnetskomi džema’atskom vjerovanju islamskog poimanja imana odImama Eš’arija što je po njegovom mišljenju i uočljivo i razumljivo.Islamska misao, VII/1985., br. 76, str. 13-1817U ovom tekstu dr. Smajlović prvo govori o životu, misli i djelu ImamaTahavija (kako je on poznatiji kod nas pod ovim skraćenim imenom,nap. autora.) napominjući kako je Imam Tahavi u svojom velikoj žeđi zaznanosti učio pred tri stotine šejhova, muderrisa i predavača. Kako ističedr. Smajlović veliki znanstveni opus Tahavija, a posebice njegovo djeloAkidetut-Tahavijje, je okupirao pažnju i nekih naših alima poput u svjietučuvenog Hasan Kjafije El-Akhisarija Prušćaka. Dr. Smajlović potomnavodi djela Imama Tahavija, posebnoTahavijev Akaid, koji se, kako kaže,djelomično izučava na našem Islamskomteološkom fakultetu iako je tadapo Smajloviću bio ponovo u žižiznanstvenih interesiranja.Kasnije će dr. Smajlović u narednomgodištu Islamske misli donijeti i prijevodi komentar Tahavijevog Akaida,kako smo i naveli u njegovoj bibliografijina kraju našega rada.Islamska misao, VII/1985., br. 77, str.15-1718Govoreći o djelu i doprinosu ImamaTahavija akaidskoj znanosti dr. Smajlovićističe da je on naveo šest temeljaislamskog a i svakog drugog vjerovanja.Da bi netko uopće bio musliman,po Imamu Tahaviju, on mora pojedinačnoi zbirno vjerovati u ovih šest temelja.O ovim temeljima svakako govorii Kur’an a i Poslanik, a.s., u svojimhadisima. Prvi temelj i osnova je vjerovanjeu tewhid – Allahovo jedinstvo ikompletna islamska vjera zasniva se naovom temnelju. Imam Tahavi tewhidgrana na nekoliko grana, a to su: tewhidur-rububijjeti– kategorički vjerovatida je samo Allah Rabbul-alemin i nitkodrugi; tewhidul-uluhijjeti – kategoričkivjerovati da se samo Allahu može klanjatii pokoravati; tewhidu esmaillahive sifatullahi – kategorički vjerovati dasamo Allahu pripadaju svojstva savršenstvai čistoće i da samo Allah imapotpuno savršena Imena.Nasuprot kategoričkog vjerovanja uove vrste tewhida, musliman po Tahavijumora kategorički poricati širk –politeizam, koji također ima nekolikovrsta: širku rububijjetu, širku uluhijjetui širku esmaillahi ve sifatullahi.Na kraju ovoga rada dr. Smajlović ističeveliku zaslugu Imama Tahavija, velikogselefističkog znanstvenika, u zaštiti muslimanaod krivovjerja, griješenja i zabluda.On je, neosporno, po dr. Smajlovićuu ovome imao veliku ulogu. Islamska misao,VIII/1986., br. 85 i 86, str. 3-519Znanosti je naučio kod i’tizalskogimama Džubbaija, koji mu je pomogaoda izraste ne samo u jednog od najvećih mislioca svoga doba, negoi da postane jedan od najvećih islamskih teoretičara svih pokoljenja. Poriječima dr. Smajlovića teško je proniknuti u prave razloge njegovog prelaskaiz mu’tezilizma u ehli-sunnet i džemaat, ali je taj prelazak snažnoutjecao na kasnije tokove islamske filozofske i akaidske misli.Navodeći djela Imama Eš’arija dr. Smajlović navodi da mu njegovi učenicipripisuju više od tri stotine djela, drugi mu pripisuju pedeset i pet, ačuveni Ibn Asakir devedeset i devet djela teološkog i dijalektičkog karaktera,koja je u najviše slučajeva pisao kao odgovore mu’tezilijama razotkrivajućitako njihova akaidska zastranjivanja. Dr. Smajlović u ovom prikazuposebno ističe neka od Imamovih djela, kao što su: El-Mudžez, Kitabel-Lumma, Kitab Idah el-Burhan, El-Ibana an usuli dijana, El-Muhtazen,Maqalat el-islamijjin i druga. Islamska misao, IX/1987, br. 101 i 102,str. 13 i 1420Zbornik radova, ITF, Sarajevo, 1987., br. 2, str. 59-7421Islamska misao, IX/1987, br. 105 i 106, str. 14-1822Ovaj tekst predstavlja jedno poglavlje Smajlovićevog djela Historijskirazvoj akaidske nauke i njeni glavni predstavnici. Tekst je objavljen uTakvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH u 1998., str. 277-308. Tekst jepripremio mr. Muharem Omerdić.BEHAR 87-88 43

IZLAGANJAŽivotno djelo prof. dr. AhmedaSmajlovića u trokutnomkontekstu suvremene EuropeIzmeđu muslimanskog vala, kršćanske obnove i religije sekularizmaPiše: Ahmed Salihbegović, novinar iz ZagrebaZašto religija sekularizma? Zato jer jesekularnost, dakle samosvjesno svjetovnjaštvo,sazreli laicitet – prvotno čeznutljivi zovprevladavanja rigidnokonfesionalnihuskogrudnosti, prema svjetonazorskojpluralizaciji i uzajamno plodnojkomplementarnosti sličnih i različitihmiroljubivo koegzistirajućih odgovora naključne izazove svijeta i čovjeka...Predlažem da moju naslovnu temu – o suvremenoj Europiizmeđu muslimanskog vala, kršćanske obnove i religijesekularizma, sagledamo kroz prizmu i kontekst naslovneteme ovog simpozija, dakle i prema odrednicamaživotnog djela, svjetonazora učenja rahmetli AhmedaSmajlovića, uz kratki komparativni uvid u nekoliko razdjelničkih,a sada jubilarnih godina u njegovu kratkom aliplodnom životu – podrobno i zajednički istražimo.Najprije, ukratko, o tri naslovna pojma. Zašto muslimanskival? Muslimanski jer se radi o ljudima muslimanskogpodrijetla, koji su često ali ne uvijek muslimanskepripadnosti, što je točnije nego govoriti o islamskome,dakle o pojmu s više duhovne, vjerske, svjetonazorske, a smanje demografske, migrantske i asimilacijske dimenzije.Zašto val? Zato jer je tako viđen u mnogim zabrinutimkomentarima na Zapadu, i u ponekom euforičnom osvrtus useljeničke strane, kao i stoga što nešto smireniji analitičaricijeli trend masovne muslimanske imigracije u južnu,zapadnu i sjevernu Europu promatraju kao privremenorastuću, a potom stagnirajuću i opadajuću pojavu.Zašto kršćanska obnova? Zbog pokušaja katoličke i nekihdrugih vodećih Crkava da zaustave i preokrenu tendencijusve praznijih bogomolja većinske europske vjeroispovjedi,i sve manjeg zanimanja za svećenićki poziv. Takođeri zbog utjecaja emocionalno energičnih i novčanopotentnih protestantskih i drugih kršćanskih pokreta, čestos ishodištem u Americi, koji plodno tlo nalaze u dijelovima"stare" i (bivše komunističke) "nove" Europe. Posljednje,ali i najvažnije, zbog pojava na najvišim i ostalim hijerarhijskimrazinama Katoličke crkve, najbrojnije kršćanskedenominacije u Europi i u svijetu, koje uvelike umrtvljujuentuzijazam te kongregacije i njezinog klera za produbljivanjeekumenizma i međuvjerskog dijaloga.Zašto religija sekularizma? Zato jer je sekularnost, daklesamosvjesno svjetovnjaštvo, sazreli laicitet - prvotnočeznutljivi zov prevladavanja rigidnokonfesionalnih uskogrudnosti,prema svjetonazorskoj pluralizaciji i uzajamnoplodnoj komplementarnosti sličnih i različitih miroljubivokoegzistirajućih odgovora na ključne izazove svijeta i čovjeka,uz autonomiju i načelnu jednakovrijednost gotovosvake verzije teizma, ali i agnosticizma, ateizma i vjerskeravnodušnosti - počesto "ukrivo izrastao", razočaravajućezaživjevši kao ništa drugo do još jedna opsjena parareligijskenetolerancije i hipokrizije. To ipak ne znači da i takav,s jedne strane moralno relativistički a s druge eklezoidnozadrti pristup, može ili treba jednostavno biti odbačen izadrt, jer je i sa sekularizmom, kao i s npr. parlamentarnomdemokracijom, razvijenim kapitalizmom,vladavinom prava ili centrističkim liberalizmom,poteškoća u tome što je loše, ali najmanje lošerješenje do kojeg smo došli.Kako taj trokut kriptoreligijskog sekularizma,forsirane revitalizacije institucionalnog kršćanstvai muslimanske ekspanzije ili "infiltracije", još iuvezati s vodećim motivom ovoga simpozija – životomi djelom dr. Ahmeda Smajlovića, pa i s obziromna dodatnu poteškoću činjenice da je životnivijek rahmetli Smajlovića već udaljavajućaprošlost, dok se o mnogim izazovima navedenatri djelomično kolidirajuća fenomena suvremeneEurope još ne može znati u kojem će smjeru krenuti,s obzirom na to da i se dalje odvijaju, pa predviđanjamogu biti svakakva, od krajnje katastrofičnih do romantičnoidealizirajućih?Kako je već u prvoj rečenici naznačeno, moguće je topokušati učiniti i kroz nekoliko po nečemu odredišnih akoveć ne i posve prijelomnih godina u životu prof. Smajlovića,a koje su sada, u 2008. godini, u okvirima naše dekadnememotehnike, svaka na svoj način jubilarne. Neka todakle budu najprije 1938., zatim 1958., potom 1978. inaposlijetku 1988. godina, dakle godišta prije točno sedam,odnosno pet, te tri i na koncu dva desetljeća.44 BEHAR 87-88

Što se u tim godinama zbivalo s Ahmedom Smajlovićem,o čemu ćemo podrobnije i više zacijelo doznati iznekih drugih izlaganja na ovome skupu, pa stoga ovdje otome samo ukratko i u osnovnim obrisima? On se 17. lipnja1938., dakle 18. rabbiul-ahira 1357., rodio u Tokoljacimakod Srebrenice u obitelji Aiša-hanume i imama Alijaefendije.Nakon osnovne škole u rodnome kraju, u seluKrnjićima, upisuje sarajevsku Gazi Husrev-begovu medresu,koju kao odličan učenik završava 1958. godine. Nakonkorištenja vojnog roka za studiranje prvih dviju godinapravnih znanosti u Ljubljani i Beogradu, odlazi na studijarapskog jezika i književnosti pri znamenitoj kairskoj univerzial-Azhar, povijesno najprestižnijem sveučilištu arapskog,a u nekim razdobljima i muslimanskog dijela svijeta.Poslije magisterija i doktorata, a i uz vođenje jugoslavenskedopunske škole u Egiptu, gdje i predaje filozofiju, logikui sociologiju, vraća se u Sarajevo i postajeprofesorom akaida i islamske filozofije u sklopunovootvorenog Islamskog teološkog fakulteta(današnjeg Fakulteta islamskih nauka).A što Ahmed Smajlović čini godinu potom,sedamdeset i osme, spomenute u uvodnom dijeluovog izlaganja? Ono u čemu se najbolje možesublimirati njegov životni put, težnje njegovograda i karijere, odnos prema sebi i drugima, vlastitoji tuđim zajednicama, njegovo neumornoprosvjetiteljstvo u otkrivanju, potvrđivanju i slobodnomrazmatranju istine u raznim njezinimaspektima – pokreće časopis Islamska misao, kojiće najprije uređivati on, zatim njegov rođak i takođerdivan čovjek, Mesud Hafizović, kojeg sam imao časti sreću poznavati, a koji je u međuvremenu i sam ranopreselio na ahiret, te zatim još neki umni ljudi, među kojimajoš jedan čestiti intelektualac, Enes Durmišević, čijimse poznanstvom ponosim.Deset godina nakon pokretanja Islamske misli, 11. kolovoza1988., odnosno 27. zul-hidžeta 1408., AhmedSmajlović, odnosno njegova duša za koju se s obzirom štoo njemu znamo imamo pravo nadati, vjerovati i moliti daje "smirena, zadovoljna Gospodarom i On njome", napuštadunjaluk, odnosno ovu dimenziju postojanja.A što se navedenih godina događalo u ostalim područjimanaslovne teme ovoga izlaganja? U godini rođenjaAhmeda, najmlađeg, sedmog djeteta u obitelji Smajlović,dakle 1938. godini, vatikanska država priznaje režimFrancisca Franca u Španjolskoj, nastao kroz fašističku pobunuprotiv republike u kojoj je bilo socijaldemokratskih,autonomističkih, regionalističkih, liberalnih, sekularnih,anarhističkih i donekle komunističkih tendencija, ali suove posljednje nastale ponajprije kroz reakciju na frankističkupobunu. Rat je Francovim trijumfom, za koji suizravnu ratnu pomoć dali i Mussolini i Hitler ali i oklijevanjeposlovično kukavičkih i kalkulantskih velesila "slobodnogsvijeta", dovršen je tek iduće godine, ali Sveta Stolica,eto, nije htjela čekati, nego je odmah pokazala sklonostrežimu protkanom njezinim predstavnicima (i članovimaOpusa Dei), režimu čiji je poklič bio "Pobjeda ili smrt", ačija je pobjeda zapravo značila smrt mnogima, počevši odslobode i prava na kritičku misao.IZLAGANJAKao što 90-ih godina, pa sve do danas,zapadnoeuropski i svjetski diplomati uglavnomnisu pokazivali prema Bošnjacima i uopćemuslimanima drugo do onoga što je u tovrijeme bez oklijevanja kao "bigotnostukorijenjenu u europskom identitetu i povijest"osudio tadašnji američki senator a sadašnjipotpredsjednik SAD-a, čestiti ameroirski lijeviliberal Joe Biden...Za osobu 1938. američki časopis Time izabrao je krajemte godine Adolfa Hitlera, što je bio ispravan odabirnajutjecajnijeg pojedinca na svijetu, jer su se nacističkomdiktatoru svih mjeseci te godine sklanjali, udovoljavalimu, molili ga za kompromis, davali mu ustupke, te premazlu pokazivali poštovanje, a prema žrtvama prezir i bezobzirnostkakve će pet i pol desetljeća kasnije, sedamgodina nakon smrti Ahmeda Smajlovića, bolno iskusiti injegova zavičajna Srebrenica ali i velik dio njegove domovineBosne i Hercegovine.Kao što 90-ih godina, pa sve do danas, zapadnoeuropskii svjetski diplomati uglavnom nisu pokazivali premaBošnjacima i uopće muslimanima drugo do onoga što jeu to vrijeme bez oklijevanja kao "bigotnost ukorijenjenu ueuropskom identitetu i povijest" osudio tadašnji američkisenator a sadašnji potpredsjednik SAD-a, čestiti ameroirskilijevi liberal Joe Biden, tako i tijekom 1938. nije biloempatije i interesa za sudbinu austrijskih Roma, čiji su pogromipočeli odmah uz pripajanje Trećem Reichu (Anschluss).Podjednako je malo ili nimalo bilo i sućuti i solidarnostiza njemačke Židove, koji su praskozorje holokaustaosjetili u studenome te godine u "kristalnoj noći", a nijebilo germansko-romanske volje za pomoć ni razmjernomalom češkom narodu, čija je domovina raskomadanaprvo oduzimanjem najšire shvaćenog sudetskog područja,a zatim i potpunom okupacijom, pa dok je HermannGoering grmio da su Česi "morbidna pigmejska rasa", britanskiveleposlanik u Njemačkoj, Nevile Henderson, nutkaoje nacistima konzorcij za upravljanje znatnim dijelomAfrike, britanski premijer Chamberlain s gađenjem jeignorirao preklinjanja pojedinih njemačkih egzilanata utajnim misijama da se protiv Hitlera što prije stvori odlučanblok, a iz francuske vlade počišćeni su svi koji su seprotivili dodvoravanju najgorim izdancima 20. stoljeća.Vrijedi ipak za tu, 1938. godinu, zabilježiti nekolicinuosoba koje su se tada rodile, te godište dolaska na ovajsvijet dijele s Ahmedom Smajlovićem. Jedan od njih je JuanCarlos, koji će kao španjolski kralj izvesti sljednicu nekadašnjegandaluškog sjaja ali i inkvizicijske reconquisteiz sumraka post-frankizma prema svjetlima pluralizma,tolerancije i socijalnosti.Drugi je Rudolf Nurejev, grandiozni baletan čiji osobnii porodični primjer oslikava kako mnogi europski muslimani,od ruskih Tatara nadalje, prolaze i kroz asimilaciju ipostupno se, čak neosjetno, utapaju u većinski kršćanskiBEHAR 87-88 45

IZLAGANJAkontekst, što je suprotno strahovima jedne i euforijamadruge strane o nekakvom nezaustavljivom islamskom tsunamijukoji bi treći put, ovaj put konačno, da poklopi Europu,nakon nekoliko stoljetnih pokušaja najprije "Saracena"alias "Maura", a zatim seldžučkih i potom osmanskihTuraka da to ostvare.Treći je Kofi Annan, rođen te 1938. godine u Gani, bivšojengleskoj koloniji "Zlatnoj obali", čiji kasniji dolazak namjesto glavnog tajnika UN-a će biti simbol postupne afirmacijeprazavičaja svih nas, Afrike, te dodatnihiskoraka prema stvarnoj jednakosti svih ljudskihrasa i inih skupina.Na koncu, 1938. su rođena i dva pojedincakoji će kasnije na prilično različite načine biti povezanis teškom sudbinom Bosne i Hercegovine90-ih godina 20. stoljeća. Jedan od njih je MartinBell a drugi je Wim Kok. Bell je profesionalno ikorektno radio svoje izvještaje za BBC i kasnijedjelovao kao zastupnik u britanskom parlamentu,iako je u novinarskom radu, možda i zbog sameprirode javne radio-televizije, bio manje strastvenona strani žrtava nego što je bio primjericenjegov 16 godina mlađi kolega Aernout Van Lyndeniz konkurentske privatne TV postaje SkyNews. Kok je vodio nizozemsku vladu u vrijemevelikosrpskog genocida nad Bošnjacima srebreničkeregije, i sedam godina kasnije njegova jevlada nedugo prije izbora podnijela ostavku kaoodraz posredne moralne odgovornosti za nedjelovanjenizozemskih mirovnih postrojbi u tomepodručju protiv Ratka Mladića i njegovih zlikovaca. Pritomne treba zaboraviti da je nizozemski zapovjednikKarremaans nazdravio Mladiću na "pobjedi", da su nekiholandski vojnici ispisivali rasističke i šovinističke uvredena račun srebreničkih Bošnjak(inj)a, ali i da su neki njihovikolege kasnije odbili primiti odličja za tu sramotnu epizodu,umjesto čega su rekli da se stide svoje vojske i zemljete svake godine tiho i spuštenih glava dolaze na komemoraciježrtvama.To je ta bolja strana ljudskosti u koju, i kod svojih bliskihsuradnika i kod pojedinih čelnika tadašnjeg jugokomunističkogrežima, i kod suvjernika ili inovjeraca iz susjedstvai iz dalekih krajeva, Ahmed Smajlović nikad nijeprestajao vjerovati i pokušavati ju poticati, pa i kada je bioizložen osporavanjima, progonima i sumnjičenjima. A pritomje, savjesno predan svojim zadaćama i uvjerenjima,pribrano koračao sredinom staze, u čemu je sličio svojemvršnjaku, spomenutome bourbonsko-borbonskom kraljuJuanu Carlosu Prvome.Za 1938., rodnu godinu prof. dr. Smajlovića, trebaspomenuti još dvije osobe koje su tada preminule, a svakasu na svoj način važne za odnos muslimana prema samimasebi i prema ostatku svijeta. Jedan je bio alama MuhammedIkbal, potomak kašmirskih brahmina, veliki mislilac,erudit i pisac indijskog potkontinenta, čije su idejeugrađane u samostalnost Pakistana do koje je došlo nepunodesetljeće kasnije. Drugi je Mustafa Kemal-paša,"otac Turaka" (Ataturk), koji je posrnulu poluteokratskumonarhiju i hilafet "bolesnika na Bosporu" pretvorio umodernu tursku republiku, u kojoj su na smanjenom ozemljuostali gotovo samo muslimanski stanovnici, ali je udržavni ustroj strogo ugrađeno odvajanje vjere od politikepa i od mnogih drugih aspekata društvenog života. Jošdanas je, na tragu zasada Kemalovih i njegovih bliskih suradnikai nasljednika, Turska uz Francusku najradikalnijesekularna država Europe. No, u Ankari koju je glavnimgradom proglasio Kemal, sada uspješno vlada post-islamističkaili umjereno islamistička stranka Ak. To pravoZa 1938., rodnu godinu prof. dr. Smajlovića,treba spomenuti još dvije osobe koje su tadapreminule, a svaka su na svoj način važne zaodnos muslimana prema samima sebi i premaostatku svijeta. Jedan je bio alama MuhammedIkbal, potomak kašmirskih brahmina, velikimislilac, erudit i pisac indijskog potkontinenta,čije su ideje ugrađane u samostalnostPakistana do koje je došlo nepuno desetljećekasnije. Drugi je Mustafa Kemal-paša, "otacTuraka" (Ataturk), koji je posrnulupoluteokratsku monarhiju i hilafet "bolesnikana Bosporu" pretvorio u modernu turskurepubliku...islama na društvenu afirmaciju, bez potrebe da parlamentili sud sluša džamiju za svoje odluke, ali i da joj namećenjezine ideje, i bez obostrano riskantnog preplitanja osobneukorijenjenosti u jedan identitet i šireg društvenog crpljenjaiz različitih identitetnosti, zacijelo je na tragu i mislidr. Smajlovića.Druge od ovdje odabranih četiriju godina, 1958., biloje obilje američkih (Explorer 1, 3 i 4, Vanguard 1) i sovjetskih(Sputnik 1, 2, 3) lansiranja i povrataka letjelica i satelitaiz svemira, više ili manje uspješnih, neke i s vrlo lošimishodom, a još se grozniji događaj, ali s puno sreće u velikojnesreći, zbio u Mars Bluffu, u američkoj saveznoj državiJužnoj Karolini, kada je bombarder B-47 tamo greškomu letu ispustio atomsku bombu, no ipak nije došlo do nuklearneeksplozije. Sve to, međutim, kao i prvi prolazakneke podmornice (USS Nautilus) kroz more ispod Sjevernogpola, kao i brzinski rekord lovačkog zrakoplova oružanihsnaga SAD-a (F-104, letio 2.260 km na sat), bile sunove naznake rastućih moći dviju sila Sjevera – SjedinjenihDržava i Sovjetskog Saveza.Tome se donekle još uvijek povremeno priključivalaEuropa, koja se pak i zapletala u nove ispade predrasudai netolerancija, pa su se tako te godine u londonskomNotting Hillu, koji je našem naraštaju poznatiji po nedavnojfilmskoj romantičnoj komediji, dogodili žestoki međurasnisukobi crnaca i bijelaca, a bilo je to, valja podsjetiti,prije nego što su muslimanski useljenici postali pitanje nabritanskom otočju. U nekoj je mjeri i smrt velikog austrijskogfizičara Wolfganga Ernsta Paulija, krajem te godine,46 BEHAR 87-88

ila simbolični podsjetnik da su pred Europom još mnogislavni dani, ali i da je vrhunac njezine moći, kada je vladalasvim drugim kontinentima i kada su na njezinu tlu počinjaleznanstvene, tiskarske, industrijske i ostale revolucije,ipak sve više samo dio povijesti.U muslimanskome dijelu svijeta, te je 1958. godineosnovana Teheranska politehnika, današnje Amir-Kabirtehnološko sveučilište, što je bila naznaka novog buđenjacivilizacijske, inženjerske i kulturnjačke samosvijesti drevnePerzije i njezinih srodnica. U arapskom svijetu, u koji ćese uskoro potom na vrlo uspješno školovanje zaputitimladi Ahmed Smajlović, te su 1958. Tunis i Maroko pristupiliArapskoj ligi, a zemlji koja je među tim dvjema,Alžiru, te se godine počela smiješiti skora neovisnost, iakoto tada još nije odmah bilo posve poznato, jer se na vlastu Parizu vratio Charles de Gaulle, da presječe gordijskičvor "najvažnije kolonije", koji ni dotadašnja brutalnafrancuska represija nije znala raspetljati.A i mnogi drugi dijelovi arapskog svijeta sličili su te1958. onome što su i danas – zona nestabilnosti, oprečnihtežnji i zapetljavanja u vazda slične kovitlace. Te su segodine Sirija i Egipat formalno objedinili u UjedinjenuArapsku Republiku, a Jordan i Irak ustrojili dvojnu ArapskuFederaciju, no kada je u Iraku izvršen prevrat i ubijenidotadašnji poglavari, u Jordan na poziv amanskog monarhadolaze britanski vojnici, dok su se u Libanonu, štoće se i kasnije događati, iskrcali američki marinci.Izgledalo je te 1958. da komunizam nezaustavljivomaršira. Doduše, Nikita Hruščov koji se te godine okitio ititulom sovjetskog premijera nije uspio u ultimatumu dase zapadni Berlin evakuira u šest mjeseci, jer je naišao naodlučnost ujedinjenog Zapada. No, Sovjeti su uMađarskoj zbog "veleizdaje" objesili Imru Nagya(kojeg im je ranije izručila jugoslavenska diplomacija,kojoj se bio predao kao utočištu, ne slutećida se prepustio povremeno huljskom režimu),a Castrovi pobunjenici nastavili su s uspjesimana Kubi. Tako je i onim doajenima zapadnjačkogelitnog mnijenja, poput Bertranda Russella,koji su se samo desetljeće ranije bili zalagali čak iza preventivne nuklearne udare po SSSR-u, bilopreostalo samo da te 1958. još odlučnije ali i podjednakoneuslišano zagovaraju potpuno nuklearnorazoružanje.Vjerojatno djelomice i pod utjecajem tako narogušene"crvene opasnosti", ali zacijelo i na tragunajplemenitijih tendencija koje su u okriljuCrkve oduvijek postojale, makar prečesto bilegurnute na marginu, počima te 1958. novi zaokret u vrhurimske Kurije. Umire papa Pio XII., toliko konzervativanpoput prethodnika Pija XI. da nije uočavao ni fašiste i nacistekako divljaju po Europi, nego se vazda klonio samonekakvih komunističkih, masonskih i sličnih ugroza. Zanjegovog nasljednika odabran je već vremešni i viškomtjelesne mase zdravstveno opterećeni kardinal AngeloRoncalli, koji za svoje pontifsko ime odabire Ivan XXIII., as pravom će biti zapamćen kao "dobri papa".On će na samom vrhu goleme i precizno ustrojene crkvenehijerarhije poživjeti samo pet godina, ali će dotadIZLAGANJAuspjeti pokrenuti potencijalno najvažniji događaj u eklezijalnojpovijesti u proteklih tisuću i pol godina – Drugi vatikanskikoncil, čiji će trogodišnji rad kraju privesti kardinalGiovanni Montini (papa Pavao VI.), a s toga rimskogsabora bit će pružena ruka pomirbe ne samo ostalim kršćanima(uz zagovor ekumenizma), nego i ostalim vjeramai njihovim pripadnicima (kroz dijalog i inzistiranje napodudarnostima a ne razlikama), ali i bezvjercima i nevjernicima.Bit će to i vrijeme suzbijanja latentnog i nikadposve nadiđenog iako neizgovorenog rasizma, eurocentrizma,socijalne neosjetljivosti, i povratak iskonskim vrednotamaranog kršćanstva, a to je trend koji nažalost unaše doba iznova posustaje.A da će biti zlokobnih pokušaja i "izvana" da se ti pozitivnitrendovi u najvećoj grani kršćanstva i najorganiziranijojvelikoj svjetskoj religiji zaustave, pokazalo se i dva ipol desetljeća kasnije, kada je grozni turski teroristMehmet Ali Agca – rođen 1958. – izvršio atentat na papuIvana Pavla II., koji je kao i njegov kratkotrajni ali vrlo dobronamjerniprethodnik Ivan Pavao I., nastavljao u ponečemukročiti plemenitom stazom kojom su išli Pavao VI. iosobito Ivan XXIII.Pa iako je Mehmet Ali Agca činio zla i u svojoj zemlji iza njih bivao osuđen, iako u Rim nije išao ubiti papu Poljakakao Turčin ili musliman nego kao bešćutni ubojicakoji je vjerojatno radio za sovjetski KGB (preko spominjane"bugarske veze"), te iako nije u tome zlodjelu uspio(iako su komplikacije od zadobivene ozljede mogle kasnijeskratiti životni vijek Karola Wojtyle), jasno je da njegovodvratni čin nije koristio poboljšanju odnosa islama i kršćanstva,muslimana i katolika, Turaka i Poljaka.A i mnogi drugi dijelovi arapskog svijeta sličilisu te 1958. onome što su i danas – zonanestabilnosti, oprečnih težnji i zapetljavanja uvazda slične kovitlace. Te su se godine Sirija iEgipat formalno objedinili u UjedinjenuArapsku Republiku, a Jordan i Irak ustrojilidvojnu Arapsku Federaciju, no kada je u Irakuizvršen prevrat i ubijeni dotadašnji poglavari, uJordan na poziv amanskog monarha dolazebritanski vojnici, dok su se u Libanonu, što ćese i kasnije događati, iskrcali američki marinci.Kako su preostala dva za ovu temu odabrana godišta,1978. i 1988., razmjerno nedavna prošlost i mnogi od nasih pamte i iz vlastitog iskustva i kroz medije, o događajimaiz njih, važnima za komparaciju s djelom i životom dr.Smajlovića, evo samo nekoliko kratkih natuknica, da ovajveć predugi rad ne bismo dodatno pretjerano širili.Poneki europski iskoraci u 1978. godini bili su plod tuđemilosti, a poneki vlastitog truda. Primjer prve skupineje to što je Vladimir Remek iz Čehoslovačke postao u Sojuzu-28prvi državljanin neke treće zemlje (mimo SSSR-a iSAD-a) koji je putovao izvan Zemljine atmosfere, a primjerBEHAR 87-88 47

IZLAGANJAdruge kategorije je rađanje prve svjetske "bebe iz epruvete",u Britaniji, te Volkswagenovo pokretanje proizvodnjevlastitih automobila i u Sjedinjenim Državama (drugi takavslučaj s vanameričkim tvrtkama, prvi je bio Rolls-Royce).Europom je u to doba divljao terorizam i povremenadržavna represija, ali bez (anti)muslimanskog predznaka:u Italiji je otet i ubijenpremijer Aldo Moro, uSjevernoj Irskoj je otkrivenoda vlasti učestalozlostavljaju političkezatvorenike, uParizu je ubijen komunističkičelnik Henri Curiel(rodom iz Egipta,talijansko-židovskogpodrijetla). Da je jednakostspolova razmjernonova pojava ina Zapadu, koji se sadadiči time, pokazuje ičinjenica da je tek1978., izborom DianneFeinstein, na čelo nekoggrada u najmnogoljudnijoji najrazvijenijojameričkoj saveznojdržavi, Kaliforniji,došla žena.U područjima s muslimanskomvećinomili brojnim autohtonimmanjinama nije ni 1978.nedostajalo nereda istradanja. Izraelska vojskaprodrla je na jug Libanona, a uskoro su se raspršili izglediarapsko-izraelskog mira i unatoč Nobelovoj nagradi kojusu za sporazum Egipta i židovske države dobili Sadat i Begn.Etiopija i Somalija ratovale su u području Ogadena iEritreje. Šahov režim masakrirao je prosvjednike u Teheranu.Prevratnički general Zia ul Hak smaknuo je prethodnika,proglasio predsjednikom Pakistana samog sebe i uveo svojuverziju šerijata, koja nije donijela stabilnost zemlji. Ubijenje u vojnom udaru i predsjednik Afganistana, zemlje koja jetada klizila prema sovjetskoj invaziji. Na čelo Alžira umjestopreminulog Huari Bumedijena dolazi Šadli Bendžedid, kojiće dodatno birokratizirati državu i neće uspjeti suzbiti korupciju.Da svaka zemlja, pa i drevna civilizacija, ima faze bizarnihrepresija i rigidnosti, vidjelo se tih godina i u Kini, kojase oporavljala od "kulturne revolucije" i 1978. ukinula zabranudjela skupine pisaca među kojima su bili – Aristotel,Shakespeare i Dickens. Nešto južnije, komunistički Vijetnamte godine vojnom intervencijom kreće u obračun snajgorim od svih komunističkih režima, crvenokmerskim uKambodži, koji velikim silama nije smetao, kao što im kasnijebarem neko vrijeme neće smetati miloševići, karadžićii mladići.Kako se barem kroz književnost čuvaju zatrti zavičaji ikulture pokazuju i knjige I. B. Singera, koji je za priče opoljskim aškenazima te 1978. nagrađen Nobelom za književnost,a kako se dodvorava bivšim kolonijalnim gospodarimapokazao je te godine brak jordanskog kralja Huseinas Lisom Halaby, koja se nazvala kraljica Nur, i bila jednaod njegovih supruga "uvezenih" sa Zapada. U Smajlovićevojzemlji, Jugoslaviji,te je godine JosipBroz Tito dobio funkcijudoživotnog predsjednika,samo dvijegodine prije isteka njegovedoživotnosti. NaZapadu se počela širitinelagode zbog knjigeu kojoj je David Rorviktvrdio da se već počinjeeksperimentirati skloniranjem ljudi, štoje vjerojatni novi poligonza zloporabu znanosti.A u Rimu su tegodine bila čak trojicapapa – nakon što jepreminuo Pavao VI.,naslijedio ga je IvanPavao I., ali poživio samo33 dana, te je izabrani Ivan Pavao II. Jošsu to bila vremena kadse čuvao pozitivni duhII. vatikanskog sabora,koji je u naše vrijemeveć zapostavljen.A 1988. godine Austrijuje potresala "afera Waldheim", primjer kako se Europejcirado upuštaju u guranje nelagoda iz prošlosti i vlastitih(su)odgovornosti "pod tepih", SSSR je prolazio krozuznapredovalu "perestrojku" i "glasnost" koja će godinupotom otpuhati Berlinski zid i oktroirane komunističke režime,a nedugo kasnije doći i do samog Kremlja te raspadaSovjetskog Saveza, uz popratne krvave rasplete u bivšojJugoslaviji. Na palestinskim područjima širila se intifada,koja će dovesti do izraelsko-palestinskih pregovora injihovog kolapsa svaki put kad je dogovor već naizgledposve nadomak. Irački tiranin Sadam Husein ubijao je tisućeKurda u Halabdži i drugdje kemijskim oružjem koje jedobio i od Zapada i od Istoka za obuzdavanje Irana i ostalihdestabilizatora dogovora najvećih sila. U Pakistanu jeubijen šijitski čelnik Arif Husein Huseini, čime su dodatnopogoršani odnosi sunita i šijita. Ultrakonzervativna katoličkafrakcija pod vodstvom francuskog reakcionara Lefebvreabila se oglušila o upozorenja Vatikana te sama zaredilačetiri biskupa, zbog čega su izopćeni, a danas, dvadesetljeća kasnije, novi papa pruža im ruku pomirbe iakonisu promijenili svoja krajnje desničarska uvjerenja. Dok seCrvena armija u to vrijeme povlači iz Afganistana, u drugojmuslimanskoj zemlji s početnim slovom A, Alžiru, buk-U područjima s muslimanskom većinom ilibrojnim autohtonim manjinama nije ni 1978.nedostajalo nereda i stradanja. Izraelska vojskaprodrla je na jug Libanona, a uskoro su seraspršili izgledi arapsko-izraelskog mira iunatoč Nobelovoj nagradi koju su za sporazumEgipta i židovske države dobili Sadat i Begn.Etiopija i Somalija ratovale su u područjuOgadena i Eritreje. Šahov režim masakrirao jeprosvjednike u Teheranu. Prevratnički generalZia ul Hak smaknuo je prethodnika, proglasiopredsjednikom Pakistana samog sebe i uveosvoju verziju šerijata, koja nije donijelastabilnost zemlji. Ubijen je u vojnom udaru ipredsjednik Afganistana, zemlje koja je tadaklizila prema sovjetskoj invaziji koja je uskorouslijedila. Na čelo Alžira umjesto preminulogHuari Bumedijena dolazi Šadli Bendžedid, kojiće dodatno birokratizirati državu i neće uspjetisuzbiti korupciju.48 BEHAR 87-88

ti krvavi rat najekstremnije i vrlo verzije islamista i podjednakonetransparentne vojne vlasti, rat u kojem umjereniislamisti ali i posve nedužni civilni uzgrednici bivaju ubijaniu tisućama.Pa dok je u Pakistanu te 1988. izabrana žena na vrhvlasti, Benazir Bhutto, englesko sveučilište Cambridge tekte godina dopušta ženama da studiraju u sklopu koledžaMagdalene, i to još i tada izaziva ljutnih muškaraca, kojina predavanja dolaze s crnim florom. A kada je pet milijunaljudi u Bangladešu ostalo u udaru ciklona bez doma,nisu imali previše pomoći od razvijenih zemalja, kako nemuslimanskihtako i naftnim obiljem prebogatih nekihmuslimanskih, nominalno čak islamskih zemalja.Među ohrabrujućim vijestima nekoga novog mogućegpreporoda u muslimanskom dijelu svijetabili su dovršetak velebnog Sultan Mehmet Fatihmosta u Istanbulu, još jednoga koji preko Bosporapovezuje Europu i Aziju, kao i kraj iransko-iračkograta (ako ičega dobrog može biti nakon milijunnepotrebno poubijanih ljudi), a također i Nobelovanagrada za književnost, koju te 1988.dobiva Nagib Mahfuz, pisac iz Egipta, zemlje ukojoj je Ahmed Smajlović diplomirao, magistriraoi doktorirao.Danas, dva desetljeća nakon što nas je AhmedSmajlović napustio voljom Svevišnjeg (ili prirodnimtijekom, za one koji u nadnaravno ne vjeruju),u Europi živi sve više muslimana, kako autohtonihi onih koji vlastitom odabirom izaberuislam, tako ponajviše (u zapadnim zemljama)onih koji tu doseljavaju ili se u doseljeničkim obiteljimarađaju. Najviše ih je, i u postotku i u broju,u Francuskoj, gotovo šest milijuna odnosnooko devet posto pučanstva te zemlje. Računa se da ih jeoko pet posto i u Austriji (400 tisuća) i Nizozemskoj (višeod 850 tisuća), oko četiri posto u Njemačkoj (3,3 milijuna),Belgiji (400 tisuća), Švicarskoj (320 tisuća) i Švedskoj(360 tisuća), te oko tri posto u Britaniji (1,7 milijuna) iŠpanjolskoj (1,35 milijuna). Tome treba pridodati i okomilijun muslimana u Italiji, gdje se kao i drugdje gradedžamije, što izaziva negodovanje dijela kršćanske većine.Zazor od islama i muslimana, katkad uz pozivanje na ljudskopravnei sigurnosne pobude, pokazuje se sve češće iprema dobrovoljnom pokrivanju ženske kose, u Francuskoji Turskoj to se čini uz pozivanje na sekularizam, a uBavarskoj i Austriji uz pozivanje na katolički identitet tihkrajeva s kojim da je to u nesuglasju.Islam i muslimani danas se počesto na Zapadu vezujuuz terorizam, čega nisu pošteđeni ni primjerice Bošnjacii ostali starosjedilački muslimani iz bivše Jugoslavije, iakosu oni sami posljednjih godina žrtve a ne počiniteljisvakovrsnog terora. Muslimani, s druge strane, pod rastućimsu utjecajem petrodolarno izdašnog i pojednostavljujućezavodljivog vahabizma, i sličnih svjetonazorakoji od njih traže da eventualnu diskriminaciju i nepravdekojima su izloženi pretoče u mržnju prema kršćanima,židovima i ostalim inovjercima, prema sekularizmu iliberalizmu, prema svim drukčijim tumačenjima i življenjimaislama. To je još opasnija pojava od dugoročnoIZLAGANJA...u Europi živi sve više muslimana, kakoautohtonih i onih koji vlastitom odabiromizaberu islam, tako ponajviše (u zapadnimzemljama) onih koji tu doseljavaju ili se udoseljeničkim obiteljima rađaju. Najviše ih je, iu postotku i u broju, u Francuskoj, gotovo šestmilijuna odnosno oko devet posto pučanstvate zemlje. Računa se da ih je oko pet posto iu Austriji (400 tisuća) i Nizozemskoj (više od850 tisuća), oko četiri posto u Njemačkoj(3,3 milijuna), Belgiji (400 tisuća), Švicarskoj(320 tisuća) i Švedskoj (360 tisuća), te oko triposto u Britaniji (1,7 milijuna) i Španjolskoj(1,35 milijuna).također vrlo zabrinjavajućih pojava u evangelističkompokretu američkih kršćanskih zajednica, katkad dobronamjernihi ekologistički usmjerenih ali češće isključujućihi netolerantnih.Dodatnu zabrinutost izazivaju naznake iz rimske Kurijeda se pod palicom pape Benedikta XVI., ranijeg kardinalaJosefa Ratzingera, zaoštrava odnos prema nekatoličkom,nekršćanskom i osobito muslimanskom svijetu,uz odbacivanje ključnog iskoraka Drugog vatikanskogkoncila prema gledištu drugih religija da su najbolje aline i jedine (dotadašnja formulacija "Nema spasa osimkroz Crkvu", bila je zamijenjena naizgled sličnim ali zapravosilno umjerenijim geslom "Potpuni je spas samokroz Crkvu").I u židovskim i u kršćanskim i u muslimanskim krugovimasve se češće zaboravlja i potcjenjuje vrijednost božanskihvrlina koje i ljudi trebaju slijediti, a o kojima samosobno slušao jednu davnu propovijed sada već pokojnogkatoličkog svećenika Tomislava Šagija Bunića (sudionikaDrugog vatikanskog sabora), koji je u zagrebačkojcrkvi Gospe lourdske zborio kako je "Bog u judaizmupravda, u islamu milosrđe, u kršćanstvu ljubav". Sve namte bitne značajke trebaju i u današnjem vremenu u međuljudskimodnosima, u suočavanju s izazovima klimatskihpromjena, siromaštva, predrasuda, najopasnijih bolestii oružja, u borbi za opismenjavanje i bolje razumijevanje.U svemu tome silno bi dragocjen bio rad dr. AhmedaSmajlovića, njegovi tekstovi i govori, susreti i putovanja,da nam i dalje može pružati. Ali kako više nije među nama,i neće se vratiti do Sudnjeg dana, a tada je prekasnoda učinimo svoj dio misije zbog koje smo tu (a koja nije umržnji i zlu nego u njihovoj negaciji), ostaje nam proučavatinjegova djela, tragove njegovih misli, i truditi se i poticatida i ubuduće, od danas nadalje, budu školovani ali ikroz odgoj i međuljudske kontakte uzgajani takvi velikani,skromni, marljivi i korisni svima dobronamjernima, bližnjimai daljnjima.BEHAR 87-88 49

ZNANSTVENI RADOVIBošnjački 1 identitet danasPiše: prof. dr. sc. Šemso Tanković, saborski zastupnik (profesor u Medresi)1. Uvodne napomeneU ovom radu analizira se nacionalni, kulturni i religijskiidentitet bošnjačkog naroda u državama bivše državnezajednice nakon njezina raspada, odcjepljenja i nastankanovih država Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske,Makedonije, Slovenije i Srbije.Povijesna je činjenica da je u gotovo svim republikamabivše SFR Jugoslavije egzistirao permanentan model destrukcijebošnjačkog naroda najčešće iskazivan kroz registrei popise stanovništva. Gubitak političkog identitetaneumitno je vodio gubitku nacionalnog i kulturnog identiteta.Bošnjaci su bivali prisiljeni opredjeljivati i pridodavatise korpusima drugih naroda. To opredjeljivanje neumitnoje vodilo rasapu bošnjačkog bića tako da nisu bilirijetki slučajevi da “Bošnjak – Srbin” proziva “Bošnjaka –Hrvata” ili pak obratni slučaj za “izdaju nacionalnog bića”.Pri tome, više su se trudili, dokazivati svoju vjernost“srpstvu” ili pak “hrvatstvu” no što su bili spremni graditii njegovati svoja kulturna, nacionalna ili pak religijska obilježja.Odgovor na upit “Bošnjački identitet danas” odnosi sesamo na Crnu Goru, Hrvatsku, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.Popis stanovništva nije obavljen u najnovijoj državinastaloj raspadom Jugoslavije Kosovu tako da nema vjerodostojnihpokazatelja o broju bošnjačke manjine u tojdržavi. Isti je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom kojoj takođernedostaje popis stanovništva. Osim toga, treba uočiti,da su Bošnjaci u Bosni i Hercegovini temeljni konstitutivninarod, da su najbrojniji i da nemaju status manjinskognaroda poput Bošnjaka u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji,Sloveniji i Srbiji.Nacionalni identitet u ovom radu definira se imenomBošnjak kod iskazivanja nacionalne pripadnosti prigodompopisa stanovništva. Uporaba nekih drugih imena poputMusliman, Hercegovac, Krajišnik, Goranin, Jugoslaven,Crnogorac, Srbin, Hrvat itd. smatramo nastavkom političkedestrukcije bošnjačkog nacionalnog bića. U posebnuskupinu destrukcije našega nacionalnog identiteta ulaze ineki modaliteti poput “Bošnjak-Musliman”, “Bosanac”itd. Premda se u posljednjim iskazima nacionalnog imenanalaze imena koja asociraju na pripadnost bošnjačkomnacionalnom biću, uporabu dodatnih nacionalnih indikatorasmatramo nepotrebnim i, u konačnici, samo služedodatnoj “igri” oko našega nacionalnoga imena.Kulturni identitet definiramo imenom materinskog jezikaprigodom popisa stanovništva. Odgovor da je materinskijezik Bošnjaka “Bosanski jezik” znači jasnu i nedvojbenukulturološku odrednicu koju su nam, u jednoj dugotrajnojvremenskoj fazi destrukcije, drugi narodi uskraćivali.Bošnjaci 2 su svoj jezik uvijek zvali bosanskim. U srednjemvijeku taj je jezik jedinstveno nazivan slavenskim,ponekad ilirskim, a kasnije u pravilu bosanskim. Prvi poznatispomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskomspisu grada Kotora iz 1436., što znači da je taj nazivi ranije morao biti u upotrebi. U opću upotrebu naziv bosanskijezik ulazi u XVII i XVIII stoljeću.Ime bosanskog jezika ima svoje autohtone bosanskekorijene, dugu tradiciju i upravo je bosanski jezik bio iostao temeljni izvor ne samo za naš jezik nego i za jezikenaših susjeda Crnogoraca, Hrvata i Srba. Očito su toganaši susjedi itekako svjesni tako da u popisima stanovništvau Crnoj Gori i Hrvatskoj može se uočiti nastavak destrukcijebošnjačkog kulturnog bića jer, u popisima stanovništva,umjesto imena “Bosanski jezik” koriste pogrešannaziv “Bošnjački jezik”. Naravno da ovakav pristupkreatora popisa stanovništva u Crnoj Gori i Hrvatskoj imajasan politički 3 predznak.Religijski identitet, barem na prvi pogled, je najmanjesporan. Iskazuje se imenom vjeroispovijedi kojoj određenipojedinac pripada. Povijesni prikaz gubitka političkoggospodstva i sukladno s time nacionalnog i kulturnogidentiteta proizveli su nespornu činjenicu da su pripadnicibošnjačkog naroda u Islamu imali neupitnu bazu “obrane”svih obilježja koja su im drugi uporno uskraćivali. Stogaje logično da je religijski identitet i pripadnost uzvišenomdinu Islamu neupitna i barem sa stajališta popisastanovništva najmanje sporna. Popisi stanovništva u državamanastalim rasapom bivše državne zajednice to nedvojbenopotvrđuju.2. Povijesna razmeđa destrukcije bošnjačkognacionalnog bićaSuton Osmanskog imperija i austro-ugarska okupacijeBosne i Hercegovine 1878. pokreću dalju razgradnju bošnjačkogbića koju je davno ranije uočio naš pjesnik HevaiUskufi: u “Pozivu na vjeru”:Ja, Kauri, vami veljuHodte nami vi na viru.Po neviri što se kolju?Hodte ami vi na viru.Nismo vami mi zlotvoriBog nas jedan jer satvori,Budte Bogu bogodvori,Hodte nami vi na viru.Jedno čudo razrodi se,Naopako jer hodi se,Ter na jedno navodi se.Hodte nami vi na viru.Možda niti jedan povjesničar nije na tako koncizan inadasve jasan način prikazao što se počinje događati u50 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIBosni i Hercegovini. Jedan narod koji odvajkada krasi raznolikostu vjerskom poimanju života polako ali sigurnopočinje preuzimati politička obilježja susjednih naroda.Uočavajući mogućnost stvarnog sučeljavanja pjesnik pozivana dogovor (Hodte nami vi na viru). I premda je uvrijeme austro-ugarske vlasti bilo jasnih pokušaja da segradi bosanska samobitnost proces dekompozicije bošnjačkognaroda u “srpstvo” i “hrvatstvo” nezaustavljivonapreduje u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine.Dramatične promjene bilježi Safvet-beg Bašagić u svojojčuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku” koju tiska u listu “Bošnjak”1891. godine:Znaš Bošnjače, nije davno bilo,Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,Kad u našoj Bosni ponositoj,I junačkoj zemlji Hercegovoj,Od Trebinja do Brodskijeh vrate,Nije bilo Srba ni Hrvata.A danas se kroz svoje hire,Oba stranca ko u svome šire.[...]Oba su nas gosta saletila,Da nam otmu najsvetije blago,Naše ime ponosno i drago.I premda ova pjesma ukazuje na stvarno stanje stvari ugotovo svim režimima ona nije imala pravo živjeti u školskojliteraturi jer je bila zabranjivana.Slijedi razdoblje trajne borbe za opstanak bošnjačkogidentiteta ali istovremeno i vrijeme “opredjeljivanja” zasrpsku odnosno hrvatsku opciju. Intelektualci srpske orijentacijenapadaju intelektualce hrvatske orijentacije iobratno. I jedni i drugi vjeruju da su “na pravoj strani” adruge nazivlju izdajicama. Tako, bošnjački pjesnik “hrvatskog”predznaka Musa Ćazim Ćatić napada drugog Bošnjaka“krive” orijentacije stihovima,JA SAM BOŠNJAK!...(Izdajici Avdi S Karabegoviću)Ja sam Bošnjak – dičan junak:Vjeran svetom domu svome,Vjeran slavi svojih djedaI narodu Bosanskome!Njegov ponos na mom srcuKo amanet sveti stoji;Ponos koji nigdje ne da, da se Bošnjak lava boji!...Majka me je BošnjakinjaZaklinjala svojim mlijekom,Za čast ove časne grude,Da proljevam krvcu r`jekom;(…)Abdulah Sidran 4 1985. godine piše svoje remek djelopjesmu “Mora” u kojem daje povijesni prikaz stradanjabošnjačkog narodaŠta to radiš, sine?Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?O čemu, u snu, pjevaš, sine?Pjevam, majko, kako sam imao kuću.A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.A sad ni glasa, ni jezika nemam.Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,o kući koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.Razdoblje Drugog svjetskog rata i uključivanje Bosne iHercegovine u kvislinšku tvorevinu Nezavisnu Državu Hrvatskujest također razdoblje u kojem sve bošnjačke vrijednostipostupno poprimaju protubošnjačka obilježja. Utrenutku kada se Hrvatski sabor donio Uredbu o službenomukinuću imena Bosna javlja se pjesnik Enver Čolakovićkoji u pjesmi “Bosni” izreče osudu takvoga čina:(Povodom Uredbe o ukidanju službenog naziva – Bosna)Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoše osudu.Tebe više ne smije biti.I uspomenu valja čak kritina tebe.O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja,majko i nano i neno!Zemljo, ti crna oranice prhkaiz koje niče snijetljivo klasjei nekad – kad su opake sušestabljike krhke, žute, polusvele –namjesto bujnih i zelenih šumakukuruza...Bez obzira na tragičnost nastanka te uredbe, pjesnikoptimistički završava pjesmu stihom “Bosno živa, Bosnovječno živa”.Neki drugi pisci i pjesnici poput Meše Selimovića u svojimdjelima ugrađuju razmišljanja o Bosni i Bošnjacima. Udjelu “Derviš i smrt” Meša Selimovića kaže:A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek nečijimiraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećimami se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati nitko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi namcine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo,mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo,najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi nasvijetu, gubimo svoje lice, a tuđe ne možemo da primimo,otkinuti, a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smorod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedisvjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivinekome. Na nama se lome talasi historije, kao na grebenu.Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu:postali smo pametni iz prkosa.BEHAR 87-88 51

ZNANSTVENI RADOVIU istom djelu nastavlja svoja razmišljanja,Šta smo onda mi? Lude? Nesretnici? Najzamršeniji ljudina svijetu. Ni s kim historija nije napravila takvu šalukao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas dazaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smona pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnutismo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujicaodvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suvišemalen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije.S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbogotpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamoda gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, ustrahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci,a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da sesačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni štasmo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemoiz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mislučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježenii tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimosvakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav,jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razlogapuštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razlogauništavamo, drukčije nego Đemail, ali isto tako sigurno.A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. Akad nam nije svejedno onda svaka čast našoj ludosti.I doista Meša Selimović bio je potpunoma u pravu.Bošnjaci su na različite načine čuvali svoju samobitnost. Unekim povijesnim trenucima iznalazili su “saveznike” najčešćemeđu hrvatskim kulturnim miljeom koji je opet, izsvojih razloga, imao interesa graditi zajedništvo sa Bošnjacima.Tako je bilo do devedesetih godina prošloga stoljećakada su Bošnjaci prijelomne trenutke dočekali oblikovanjemsvoje vlastite političke vizije 5 i povratkom bošnjačkog6 imena u službenu primjenu.3. Bošnjački identitet u zemljama nastalimraspadom SFR JugoslavijeRaspad Jugoslavije i nastanak novih država otvarabrojna pitanja i dileme kako dalje graditi svoju nacionalnu,kulturnu i vjersku opstojnost u novim uvjetima. Svipopisi stanovništva u bivšoj državnoj zajednici imali su,između ostalog, jasan cilj: destruirati bošnjačko nacionalnobiće i pridodati ga drugim nacionalnim korpusima. Zailustraciju ovog fenomena poslužit će nam tabela iz Popisastanovništva SFR Jugoslavije iz davne 1948. godine,dakle neposredno nakon Drugog svjetskog rata.Tablica 1. Dekompozicija bošnjačkog nacionalnog bićaprema popisu 1948. godineNarodnaUdio Bošnjaka u narodnim republikamarepublikaUkupno Srbi Hrvati Makedonci “Neopredijeljeni”Srbija 100.0 83.2 0.4 - 16.4Hrvatska 100.0 6.0 70.4 - 23.6Slovenija 100.0 21.2 23.0 - 55.8Bosna iHercegovina100.0 8.1 2.9 - 89.0NarodnaUdio Bošnjaka u narodnim republikamarepublikaUkupno Srbi Hrvati Makedonci “Neopredijeljeni”Makedonija 100.0 0,9 0.1 95.0 4.0Crna Gora 100.0 63.5 21.1 - 34.4FNR Jugoslavija 100.0 15.5 2.8 3.6 78.1Izvor: Stanovništvo po narodnosti, knjiga IX, Državni zavod za statistiku,Beograd, 1954. str. XVII.Podaci Državnog zavoda za statistiku u Beogradu nedvojbenopotvrđuju da je čak 15.5 % ukupnog bošnjačkogkorpusa pridodano srpskom, 2.8 % hrvatskom i čak 3.6 %makedonskom nacionalnom biću. Takva je situacija bila upopisima provedenim 1953., i 1961. godine. Tek od 1971.godine Bošnjaci se religijskim imenom (Muslimani) iskazujukao zaseban narod. Ista se situacija ponavlja u popisima1998. i 1991. godine. Ne ulazeći u razmatranje uporabeimena Musliman kao nacionalne odrednice valja uočitida se u to vrijeme javlja novi model destrukcije bošnjačkognacionalnog bića sve većom primjenom imenaJugoslaven. Zanimljivo je da su najveći udjeli Jugoslavenazabilježeni u bosansko-hercegovačkim gradovima gdjeBošnjaci čine zamjetnu 7 većinu.Popisi stanovništva u državama nastalim raspadomSFR Jugoslavije odvijali su ovim redom: Hrvatska (2001.godina), Makedonija (2002. godina), Slovenija (2002. godina),Srbija (2002. godina) i Crna Gora (2003. godina).Na Kosovu i Bosni i Hercegovini nije bilo popisa stanovništvatako da se danas može govoriti samo na osnovu rezultatapopisa iz 1991. godine ili na temelju vlastitih ili paktuđih procjena. U ovom radu daje se prikaz spomenutihpopisa stanovništva s naglaskom na politički, kulturni ivjerski identitet temeljem Bošnjaka u tim zemljama. BrojBošnjaka koji žive u državama nastalim raspadom Jugoslavijeiznosi oko 300 tisuća. Najviše ih je u Srbiji 45.6 %,zatim slijedi Crna Gora s 21.2 % pripadnika bošnjačkognaroda itd. Najmanji broj bošnjačkog nacionalnog bićaživi u Makedoniji s 5.7 %. U tabeli 2 dajemo pojedinačniprikaz broja Bošnjaka u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji,Sloveniji, Srbiji i Kosovu.Tabela 2. Bošnjaci u državama bivše SFR JugoslavijeDržava Godina popisa U postotku Broj BošnjakaSRBIJA 2002. 45.6 136087CRNA GORA 2003. 21.2 63227SLOVENIJA 2002. 7.2 21542HRVATSKA 2001. 7.0 20755MAKEDONIJA 2002. 5.7 17018KOSOVO * 13.4 40000UKUPNO – 100.0 298629* Autorova procjenaU nastavku analizira se Za svaku državu daje se tabelarniprikaz koji sadrži slijedeće podatke:• Ukupni broj stanovnika jedne pojedine države,• Broj Bošnjaka,• Broj Muslimana,• Broj Goranaca,52 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVI• Broj Bosanaca,• Broj Ostalih,• Broj islamskih vjernika,• Broj građana kojima je materinski jezik Bosanki jezik,• Broj Bošnjaka na 100 Muslimana,• Udio Bošnjaka u postotku u Ukupnom stanovništvuzemlje,• Udio Islamskih vjernika u Ukupnom stanovništvu zemlje,• Udio Bosanskog jezika među Bošnjacima,• Stvarni broj Bošnjaka (Bošnjaci, Muslimani, Goranci,Bosanci zajedno)• Stvarni udio Bošnjaka u Ukupnom stanovništvu zemljeu postotku.Uporaba pojedinih indikatora pokazuje nacionalnu,kulturni i religijski identitet bošnjačkog naroda u zemljamagdje žive kao manjinske zajednice.Nacionalni identitet mjeri se brojem Bošnjaka iskazanihna popisu stanovništva u odnosu na broj Bošnjakakoji su koristili stari (i nepostojeći) naziv Muslimani. Suštinskito je relativni broj koordinacije 8 i računa se uporabomformule:BošnjaciNacionalni identitet = × 100MuslimaniKulturni identitet mjeri se brojem građana koji su kaosvoj materinski jezik iskazali Bosanskim jezikom u odnosuna broj pripadnika bošnjačkog naroda. U ovom slučajutakođer se koristi formula relativnog broja koordinacijekoja glasi,Bosanski jezikKulturni identitet =× 100Broj BošnjakaReligijski identitet mjeri se brojem islamskih vjernika upopisima pojedinih zemalja. U kojoj mjeri su Bošnjaci nositeljitog identiteta u ovom radu može se samo fragmentarnonaslućivati iz razloga što u gotovo svim zemljamaegzistira veći broj naroda (Albanci, Turci, Romi, itd.) međukojima također ima islamskih vjernika.4. Bošnjaci u Hrvatskoj (popis 2001.)Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj je živjelo4437460 stanovnika od toga svega 20.755 Bošnjaka,19677 Muslimana i 21810 “ostalih”. U rubrici “Ostali europskinarodi” bilo je cca 95 % pripadnika bošnjačkog naroda.Popis je znatno reducirao skoro sve nacionalne manjinea najviše srpsku, crnogorsku, bošnjačku i slovenskumanjinu. Samo kod dvije manjine, albanske i romske zabilježenoje povećanje pripadnika tih manjina.Nacionalni identitet pripadnika bošnjačkog naroda jena izuzetno niskoj razini. Na 100 stanovnika koji su sekoristili starim nazivom za nacionalnu identifikaciju “Musliman”dolazi svega 105 Bošnjaka.Kulturni identitet Bošnjaka u republici Hrvatskoj takođerne zadovoljava jer, kako pokazuju podaci u tabeli 3,na 100 pripadnika bošnjačkog naroda svega 47 smatrasvojim materinskim jezikom – bosanski jezik. Očito je došlodo kratkog spoja među Bošnjacima Hrvatske koji se lakoodriču svojih povijesnih odrednica – bošnjačkog imenai imena svojega materinskog jezika.I konačno religijski identitet iskazujemo brojem građanakoji su svoju vjersku pripadnost iskazali islamskom vjeroispovijedi.Tabela 3. Bošnjački identitet u HrvatskojHRVATSKA (popis 2001.)Ukupni broj stanovnika 4 437 460Bošnjaci 20 755Muslimani 19 677GoranciBosanciOstali 21 801Broj islamskih vjernika 56 777Bosanski jezik 9 197Bošnjaka na 100 Muslimana 105Udio Bošnjaka u ukupnomstanovništvu zemlje……0.47 %Udio islamskih vjernika u postotku 1.28 %Bosanski jezik među Bošnjacima 44.31%Stvarni broj Bošnjaka 40 432Stvarni udio Bošnjaka u postotku 0.91 %5. Bošnjaci u Sloveniji (popis 2002.)Popis stanovništva proveden u Sloveniji 2002. godinipokazuje za nijansu jače iskazan nacionalni identitet u odnosuna Hrvatsku. Na 100 pripadnika našega naroda kojisu se u Sloveniji pisali starim imenom Musliman dolazidvostruko veći broj Bošnjaka. Kulturni identitet Bošnjakapokazuje zadivljujuće rezultate jer na 100 pripadnika bošnjačkognaroda dolazi čak 146 građana koji bosanski jeziknazivaju svojim materinskim jezikom. Ovaj svojevrsni statističkiparadoks valja pripisati bosanskim Srbima i bosanskimHrvatima koji, u situaciji kada mogu sasvim slobodnoiskazati svoju pripadnost Bosni i Hercegovini, jasnoizrekli da im je materinski jezik – bosanski jezik.BEHAR 87-88 53

ZNANSTVENI RADOVITabela 4. Bošnjački identitet u SlovenijiSLOVENIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnika 1 964 036Bošnjaci 21 542Muslimani 10 467Goranci…Bosanci 8 062Ostali 1 548Broj islamskih vjernika 47 488Bosanski jezik 31 499Bošnjaka na 100 Muslimana 206Udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemlje 1.10 %Udio islamskih vjernika u postotku 2.42 %Bosanski jezik među Bošnjacima 146.22Stvarni broj Bošnjaka 40 071Stvarni udio Bošnjaka u postotku 2.04 %6. Bošnjaci u Srbiji (popis 2002.)Popis stanovništva u Srbiji pokazuje da je nacionalni,kulturni i religijski identitet Bošnjaka u toj zemlji nespornonajbolji. Prema tom popisu na 136087 Bošnjaka dolazisvega 19503 Muslimana i 4581 Goranaca. Na 100 Muslimanadolazi skoro 700 Bošnjaka što je daleko najboljeiskazani nacionalni identitet našega naroda u jednoj zemljigdje živimo kao manjinska zajednica. Još je bolji rezultatiskazan kod kulturnog identiteta jer na 100 Bošnjakadolazi čak 99 građana koji svojim materinskim jezikomnazivaju bosanski jezik.Tabela 5. Bošnjački identitet u SrbijiSRBIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnika 7 498 001Bošnjaci 136 087Muslimani 19 503Goranci 4 581Bosanci…Ostali 11 711Broj islamskih vjernika 239 658Bosanski jezik 134 749Bošnjaka na 100 Muslimana 698Udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemlje 1.81 %Udio islamskih vjernika u postotku 3,2 %Bosanski jezik među Bošnjacima 99.0 %Stvarni broj Bošnjaka 160 171Stvarni udio Bošnjaka u postotku 2.14 %7. Bošnjaci u Makedoniji (popis 2002.)Rezultat popis stanovništva u Makedoniji ne omogućavajunam cjelovitu analizu jer nedostaju podaci o građanimakoji su svoju nacionalnu pripadnost iskazali starimnacionalnim imenom Musliman. Stoga možemo ostatisamo na pokazatelju vezanom za kulturni identitet.Rezultat nije zadovoljavajući jer svega 50 % pripadnikanašega naroda iskazuju bosanski jezik svojim materinskimjezikom.Tabela 6. Bošnjački identitet u MakedonijiMAKEDONIJA (popis 2002.)Ukupni broj stanovnika 2 022 547Bošnjaci 17 018Muslimani…Goranci…Bosanci…Ostali 20 993Broj islamskih vjernika 674 015Bosanski jezik 8 560Bošnjaka na 100 Muslimana…Udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemlje 0,8Udio islamskih vjernika u postotku 33,3Bosanski jezik među Bošnjacima 50,3Stvarni broj Bošnjaka…Stvarni udio Bošnjaka u postotku…8. Bošnjaci u Crnoj Gori (popis 2003.)Popisu stanovništva u Crnoj Gori prethodila je strahovitakampanja snaga destrukcije koje su na svake načine nastojalidestruirati bošnjačko nacionalno biće u toj zemlji. Sdruge pak strane niti nova crnogorska politička elita nijeprepuštala Bošnjacima da sami odrede model iskazivanjasvojeg nacionalnog imena i materinskog jezika. Ovakav pristupjest svojevrsni paradoks jer je više nego očito da suupravo pripadnici nacionalnih manjina Bošnjaci, Albanci iHrvati donijeli odlučujuće glasove neophodne za njezinmirni izlazak iz velikosrpskog zagrljaja. Paradoksalno aliistinito u Crnoj Gori su ustavno ravnopravno zastupljeni iBošnjaci i Muslimani kao i to da su ravnopravno u statisticiiskazuju Bosanski jezik i Bošnjački jezik. Ovaj dualizam kojiu crnogorskom ustavu ima svoje pisane temelje dugoročnoće opterećivati pripadnike bošnjačkog nacionalnog bića usmjeru pune nacionalne i kulturne identifikacije.Tabela 7. Bošnjački identitet u Crnoj GoriCRNA GORA (popis 2003.)Ukupni broj stanovnika 620 145Bošnjaci 48 184Muslimani 24 625Goranci…Bosanci…Ostali 6 346Broj islamskih vjernika 110 034Bosanski1 jezik 34 078Bošnjaka na 100 Muslimana 196Udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu zemlje 7.77 %Udio islamskih vjernika u postotku 17.74 %Bosanski jezik među Bošnjacima 70.72 %54 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVICRNA GORA (popis 2003.)Stvarni broj Bošnjaka 72 809Stvarni udio Bošnjaka u postotku 11.74 %9. Umjesto zaključkaPopisi stanovništva nedvojbeno potvrđuju da je nacionalni,kulturni ali i religijski identitet pripadnika bošnjačkognaroda u državama nastalim raspadom SFR Jugoslavijepodložan mnogim faktorima među kojima je autohtonostsasvim sigurno najznačajnijom odrednicom ponašanjaprigodom popisa stanovništva.U tom kontekstu najbolji rezultati nacionalnog i kulturnogidentiteta zabilježeni su u Srbiji gdje pripadnici našegnaroda žive stoljećima kao bošnjačka zajednica. Zanimljivse fenomen iskazao u popisu stanovništva gdje je, više noočito, znatan broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata svojimmaterinskim jezikom smatra bosanskim jezikom.Popisi stanovništva u Makedoniji, Hrvatskoj i Crnoj Goripotvrđuju snažnu nacionalnu i kulturnu destrukcijubošnjačkog naroda koji žive u tim zemljama.Popisi stanovništva u Hrvatskoj i Crnoj Gori pokazujuda unutar bošnjačkog nacionalnog bića ima snaga koje seopiru punoj afirmaciji našeg naroda s “bošnjačkim” predznakom.Pri tome ne mislimo na uobičajen postupak kojiegzistira u svim sredinama gdje žive pojedine etničke ilipak religijske manjine a to je fenomen asimilacije. U slučajuHrvatske i Crne Gore u pitanju su političke igre dalesnažan ton ovakvim pokazateljima. Posebno valja uočitirezultate popisa u Crnoj Gori i Hrvatskoj gdje su kreatoripopisa pod svaku cijenu nastojali umanjiti broj pripadnikanašega naroda. Određene ustavne odrednice u crnogorskomustavu mogu zabrinuti pripadnike našega naroda.Na isti način su svojevremeno (1997. godine) i Bošnjaciizbačeni iz preambule hrvatskog ustava. Paralelizam dvostrukogiskazivanja u Crnoj Gori i Hrvatskoj dosiže takverazmjere koji bitno smanjuju manjinska prava koja imbrojnošću pripadaju. U tom kontekstu sve bošnjačke asocijacijeali i matična država moraju objediniti sve snage dakako bi na valjan način pripremili naše ljude na sljedećipopis stanovništva koji će biti 2011. godine.LITERATURA:Imamović, M. (1993) Osnovne historijske naznake bosansko-muslimanskognacionalnog identiteta: SarajevoPurivatra, A. (2000) Povodom popisa stanovništva u Hrvatskoj:ZagrebTanković, Š. (1997) Bošnjaci u Hrvatskoj: SarajevoTanković, Š. (2000) O autohtonosti Bošnjaka u Hrvatskoj:ZagrebZulfikarpašić, A. (1982) Sudbina muslimana u Hrvatskoj iSrbiji: Bosanski pogledi, Vol. VII, No 16-17.*** (2002) Popis pučanstva Republike Hrvatske, 2001*** (2005) Popis stanovništva Crne Gore, 2003*** (2004) Popis stanovništva Republike Makedonije,2002*** (2003) Popis stanovništva Republike Srbije, 2002*** (2003) Popis stanovništva Republike Slovenije, 2002BILJEŠKE:1Rad prezentiran na međunarodnom simpoziju u Zagrebu.2Atif Purivatra je za potrebe Popisa stanovništva u Hrvatskoj 2001. godinenapisao članak u kojem je pojasnio nacionalne, kulturne i religijskeodrednice bošnjačkog naroda.3Dalibor Brozović je jasno i javno izrekao tvrdnju da se “ne smije dozvolitiuporaba imena “bosanski” nego isključivo”bošnjački” jezik. Ova, suštinski,prijetnja govori o panici nekih ljudi koji očito žale za vremenimakada su nam “dozvoljavali” isključivo opredjeljivanje za “hrvatsko” ili“srpsko” nazivlje našega materinskog jezika.4Zanimljivo je istaknuti da je autor pjesme u svojem nastupu u Hrvatskojteleviziji kao gost “Nedjeljom u 2” podvukao da mnogi ovu pjesmu vezujuza novije vrijeme, vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine i veličanstvenu obranu Bošnjaka da ostanu živjeti u svojojdomovini Bosni i Hercegovini.526. svibnja 1990. godine utemeljena je Stranka demokratske akcije načelu sa Alijom Izetbegovićem kao njezinim prvim predsjednikom.6U okruženom Sarajevu Bošnjaci su 1993. godine vratili u uporabu svojepovijesno ime Bošnjak, Bošnjaci.7Udio Jugoslavena u Tuzli, Mostaru, Banja Luci znatno je premašivaosličnu opredijeljenost u gradovima izvan Bosne i Hercegovine.8Ovaj statistički pokazatelj dobiva se stavljanjem u odnos dvije koordiniraneveličine. U ovom slučaju koristi se formula Bošnjaci/Muslimanipomnoženo sa 100.9Bosanski jezik broji 14172 a Bošnjački jezik čak 19906 građana. Sveukupnoto iznosi 34078 osoba.BEHAR 87-88 55

ZNANSTVENI RADOVIEuropski muslimaniPiše: dr. sc. Tarik Kulenović, Institut za antropologijuGovoriti o islamu u Europi, pogotovo o muslimanimaEuropljanima, sugrađanima drugih Europljana, na prvi jepogled zbunjujuće. Mogu li uopće pojmovi islam i Europaići zajedno? U tradicionalnom poimanju europskog identitetaislam predstavlja susjeda, protivnika, prijetnju, žrtvu,doseljenika..., no, ne i sastavnicu europskog identiteta.Muslimani su neki drugi, islam je religija drugih. Ako su imeđu nama, tu su privremeno. Ako to privremeno razdobljetraje i 500-600 godina, nema veze. I dalje je privremeno.Logičan zaključak takvog načina razmišljanja je kakomuslimani nisu Europljani, a njihova religija, islam, nije europskareligija. No, danas muslimani čine između 4 i 8%europske populacije i činjenica su europske stvarnosti 1 .U tri europske države 2 , Albaniji, Bosni i Kosovu, muslimanisu apsolutna većina stanovništva. U Bugarskoj, Makedonijii Srbiji postoje velike muslimanske populacije. UEuropskoj Uniji 3 muslimanske su populacije uglavnom posljedicaglobalizacije, ekonomskog razvitka Europe, ali ieuropske kolonizacije svijeta u 18. i 19. stoljeću. Značajnemuslimanske manjine u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkojpodrijetlom su iz bivših europskih kolonija. Nekadašnjidragulji u kruni britanskog i francuskog kolonijalnogcarstva, Indija, Pakistan i Alžir, postali su rezervoariljudstva koje s više ili manje uspjeha imigrira u EuropskuUniju, u nekadašnje kolonijalne metropole čemu su pridonijelipoznavanje jezika i višegeneracijske veze.Uz imigrante iz nekadašnjih kolonija, imamo veliki imigracijskival Turaka u Europsku Uniju, većinom u Njemačkui germanofone zemlje. Nakon razdoblja ratova za prevlastu Podunavlju (15-18. stoljeće), u 19. i 20. stoljećunjemačko-turska suradnja intenzivira se, a savezništvo u1. svjetskom ratu i val gastarbajtera nakon 2. svjetskograta su to potvrdili.Turci predstavljaju i poveznicu između europskih narodakoji su primili islam. No, ne gastarbajteri, poput onihkoji su ginuli po Zagorskoj magistrali jer bi zaspali za volanom,pokušavajući što prije doći kući. Balkanski su narodiprimili islam u razdoblju ekspanzije i najveće slaveosmanskih Turaka. Preko Turaka primili su islamsku kulturui civilizaciju u razdoblju uspona Osmanskog carstva.Stoga nije čudno što u nacionalnim mitologijama europskihmuslimanskih naroda, vrijeme ekspanzije Osmanskogcarstva predstavlja zlatno doba nacionalne povijesti.Narodna izreka glasi: Drumovi će poželjeti Turaka, aTuraka neće biti. Turci jesu otišli, no islam, turska vjera, jeostao. Bosna, Sandžak, Kosovo, Albanija, Makedonija iBugarska, države su i regije u kojima postoje značajne populacijemuslimana i tradicionalne islamske zajednice, kojesu ujedno i jezgre europskih muslimanskih nacija i etničkihzajednica u Europi. Riječ je o Albancima, Bošnjacima,Torbešima/Pomacima, poljskim Tatarima, balkanskimTurcima, Romima i Goranima. Današnje nacije jugoistočneEurope također su posljedica osmanske vladavine utim prostorima. Naime, osmanski sustav milleta, u kojemje svaka vjerska zajednica tvorila zaseban millet, koji jeimao upravnu autonomiju u unutarnjim poslovima, bio jeosnov formiranja balkanskih nacija. Sporovi između pripadnikarazličitih milleta, rješavali bi se na upravnom vrhudržave, u osobi sultana. Nacije nastale iz milleta možemonazvati i vjeronacije. Koliko god se njihovi pripadnici pozivalina etničku ili kulturalnu autohtonost, primarni je kriterijnacionalnog okupljanja bila religijska pripadnost 4 .Tako su npr. katolici nacionalizirani u Hrvate, pravoslavniu Srbe, Bugare, Grke i Makedonce u koje su nacionaliziranii pravoslavni Vlasi i Cincari.Razdoblje razdvajanja poimanja islama od Turaka 5 uEuropi protezao se kroz 18., 19. i 20. stoljeće. To je i vrijemestvaranja nacija-država, vrijeme u kojem se dominantneetno-religijske grupe transformiraju u nacije i za sebetraže određeni teritorij. Prisustvo islama i muslimana uzemljama poput Hrvatske, Srbije, Bugarske, Grčke i Rumunjskesvelo se na minimum. Vjerski objekti, stambenezgrade, naselja i muslimanske populacije su uništavane iprotjerivane. U tim procesima koriste se metode kasnijeimenovane etničkim ćišćenjem i genocidom, a rezultiralisu raspadom Osmanskog carstva i stvaranjem nacija-državana njegovom teritoriju. Tako su muslimani postaliproblem. I nakon velikih iseljeničkih valova iz Bosne, Srbije,Crne Gore, Makedonije i Bugarske ostale su značajnepopulacije muslimana, etničkih Slavena islamske vjere.Otuda i stoljetni pokušaji njihovog nacionaliziranja u Srbe,Hrvate i Bugare. Prisilno nacionaliziranje i protjerivanjemuslimana, kao i otimanje teritorija nalazi se u temeljimasrpskih ustanaka, Balkanskih ratova, 1. i 2.svjetskograta na ovim prostorima, kao i u ratovima za jugoslavenskonaslijeđe 1991. - 1999. godine.Rekompozicija stanovništva uvjetovana ratovima i ekonomskimmigracijama dovela je do toga da danas većinaod oko 22 miliona europskih muslimana živi u zemljamaEuropske Unije u kojima tradicionalno nije bilo muslimanskihpopulacija.U prvom desetljeću 21. stoljeća, europsku muslimanskupopulaciju možemo svrstati u dvije skupine:1. autohtoni europski muslimanski narodi,2. imigranti i njihovi potomci u prvoj i drugoj generaciji.U prvoj su skupini europski narodi i etničke skupinekoje ispovijedaju islam. Riječ je o kolektivima koje islamispovijedaju stoljećima i za koje je islam danas nacionalnareligija.Albanci, Bošnjaci, Pomaci/Torbeši, Gorani, balkanskiTurci, Tatari i Romi su narodi i etničke skupine koje ispovijedajuislam u Europi i smatramo ih autohtonim europskimpopulacijama. Njihovo postojanje ujedno poništavatvrdnju o islamu kao neeuropskoj religiji.56 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIU drugoj su skupini useljeničke populacije. U njih ubrajamoArape, Turke, Pakistance, muslimane iz subsaharskeAfrike i s indijskog potkontinenta, kao i njihove potomke.Kod svih uočavamo tendenciju da se grupiraju prema etničkojpripadnosti.Kako je to moguće kad je religija islama nadnacionalna?Islam jeste univerzalna, eksteritorijalna religija, otvorenaza ljude oba spola i svih rasa, bez obzira na njihovoetničko podrijetlo. No, džemati 6 su većinom nacionalni. Iu zemljama u kojima su svi muslimani imigranti, postojitendencija da se muslimani okupljaju na nacionalnoj/etničkojosnovi. Na takvo grupiranje utječu zajednički jezik izemlja porijekla. U situacijama gdje je jedna etnička grupadominantna, kao što su npr. Bošnjaci u Hrvatskoj i Slovenijiili Turci u Austriji i Njemačkoj, zajednica se oblikujeprema obrascima oblikovanja religijske zajednice u matičnimzemljama. Sredina u kojoj se stvara i živi islamskazajednica takođe utječe na nju i zajednice poprimaju iodređene karakteristike dominantnih populacija u tim zemljama.Istovremeno, u imigrantskim se islamskim zajednicamaodvija proces akulturacije i nove sinteze. Muslimanirazličitog etničkog podrijetla, okupljeni u islamskim zajednicama,kreiraju novu potkulturu. Pogrdni naziv BBCP(British Born Confused Paki – Zbunjeni Pakistanac rođen uBritaniji) pokazatelj je tog novog naraštaja. Riječ je o generacijiBritanaca pakistanskog etničkog podrijetla, čiji suroditelji imigrirali u Veliku Britaniju. Kao rođeni Britancidijele osjećaj zavičaja sa svojim vršnjacima, etničkim Englezima.,Škotima, Velšanima i Ircima. No, ne bivaju prihvačenikao ravnopravni niti u zemlji rođenja niti u zemljipodrijetla. Britanci europskog etničkog porijeklaa ne prihvaćajuih jer su fenotipski (tamnija boja kože, različitecrte lica) i kulturalno (obiteljski odgoj koji podražava tradicionalnupakistansku obitelj) različiti. Iako često predmetstigme (rasistički ispadi, napadi skinheada) BBCP suse generacijski uspjeli izdići tako da su neki njihovi pripadnici,poput pisca Hanifa Kureishia i glazbenih skupina AsianDub Fundation i Fundamental, prihvaćeni kao dio britanskemainstream kulture. Ulazak muslimana u visokubritansku kulturu obilježili su i drugi događaji, poput pogibijebritanske princeze Diane i njenog ljubavnika Dodijaal-Fayeda. Da bi jedan musliman bio u intimnim odnosimas ljubimicom Britanije, majkom prijestolonasljednikatrona, bilo je nezamislivo generaciju ranije. No, Muhammedal-Fayed, Dodijev otac, bio je vlasnik Harrodsa, jednogod najpoznatijih britanskih trgovačkih lanaca i pripadnikbritanske visoke klase.I druge zemlje Europske unije doživljavaju identitetskutransformacilu svojih muslimanskih populacija. Tako mlademuslimanke, srednjoškolke, svoj mladenački bunt iskazujunošenjem marama (hidžaba), kao javne oznake njihovogidentiteta. Neredi u pariškim predgrađima, ubojstvo nizozemskogrežisera Thea van Gogha (2004.), teroristički napadina madridsku željeznicu (2004.) i javni prijevoz u Londonu(2005.), samo su neki od iskaza promjene.Tijekom 2000-tih, ratovi u Afganistanu i Iraku radikaliziralisu odnose i među muslimanima i drugim populacijamadiljem svijeta. Istovremeno su potaknuli samosvijestTABLICA 1: Muslimansko stanovništvo u Europi7DržavaStanovništvoUkupnoAlbanija 3 619 7781 2 533 845 (70%)Austrija 8 102 600 300 000 (3,7%)Belgija 10 192 240 370 000 (3,6%)Bugarska 8 487 417 1 110 295 (13%)BiH 3 922 205 2 340 000 (59%)Crna Gora 620 1452 110,034 (17.74%)Danska 5 330 020 150 000 (2,81%)Finska 5 171 302 20 000 (0,38%)MuslimanaFrancuska 56 000 000 4 000 000 (7,1%) – 5 000 000 (8,9%)Grčka 10 000 000 370 000 (3,7%)Hrvatska 4 437 0003 56.777 (1.27%%)Italija 56 778 031 700 000 (1,2%)Kosovo 1 900 000 1 700 000(88-90%)Luxemburg 435 000 3 800 (0,87%)Madžarska 10 043 000 20 000 - 30 000 (0,19-0,29%)Makedonija 2 038 5144 672 705 (33%)Nizozemska 15 760 225 695 600 (4,41%)Njemačka 82 000 000 3 040 000 (3,7%)Poljska 38 667 000 15 000 (0,03%)Portugal 9 853 000 30 000 – 38 000 (0,30 -0,38%)Rumunjska 22 500 000 60 000 (0,26%)Slovenija 2 051 333 49 231 (2.4%)Srbija 5 10 159 046 489 664 (4,82%)Španjolska 40 202 160 300 000 - 400 000 (0,74-0,99%)Švedska 8 876 611 250 000 - 300 000 (2,81-3,37%)Švicarska 7 304 109 310 000 (4,24%)Velika Britanija 55 000 000 1 406 000 (2,55%)UKUPNO: 479 450 736 21 102 951 – 22 270 951 (4,4-4,6%)europskih muslimana. Procesi poput protesta za pravo dase nosi hidžab u javnosti, kao i demonstracije izazvanekarikaturama poslanika Muhammeda i izjavom pape BenediktaXVI o islamu kao religiji nasilja pokazale su sposobnostmuslimana na skoro trenutnu, masovnu, mobilizacijuza obranu svojih prava i kulturalnih posebnosti.“Ratobornost” tj. spremnost muslimana da na uvrede inasilje nad religijskim identitetom odgovore istom mje-BEHAR 87-88 57

ZNANSTVENI RADOVIrom, pokazala je kako se muslimani razlikuju od drugiheuropskih manjinskih religijskih zajednica spremnošću nareakciju. Na taj su način europski muslimani napraviliiskorak u javnost iz medijske tišine. Današnjih oko 5% stanovnikaEurope predstavlja znatno veću snagu nego štobi se zaključilo iz njihovog broja. Iz Tablice 1 vidljivo jekako u Europi živi 21-22 miliona muslimana. Žive diljemkontinenta u manjim i većim zajednicama, u skoro svimeuropskim državama.ETNIČKE (STARE) ISLAMSKE ZAJEDNICEGeografski smještaj etničkih (starih) muslimanskih zajednicau Europi govori nam da su one većinom lociraneu područjima u kojima je vladalo Osmansko carstvo. Riječje o muslimanskim populacijama u BiH, Srbiji, Crnoj Gori,Kosovu, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, Rumunjskoj iGrčkoj. Izuzetak od ovog obrasca je muslimanska populacijau Poljskoj. Nju čine etnički Tatari koji su naselilipodručje velikog vojvodstva Litvanije u 14. stoljeću gdje ukontinuitetu žive do danas.Europa sa islamom ima dodira od samih početaka tereligije. Dapače, poslanik islama Muhammed, još je zaživota uputio poslanicu bizantskom caru Herakliju tražećiod njega da prihvati islam. Arapi su vrlo rano opsjedaliKonstantinopolis (674.-678., 717.-718.), no zidine ovoggrada predstavljale su nepremostivu prepreku. Arapskival prodora islama u Europu svoj je vrhunac doživio osvajanjemSicilije, Južne Italije i Španjolske koja je preko 6stoljeća predstavljala vrhunac svjetske civilizacije.Rekonkvista i Križarski ratovi koji su vođeni od 11 do15. stoljeća imali su za cilj povratiti Južnu Europu i SjevernuAfriku pod kršćansku vlast koja je predstavljala temeljeuropskog identiteta. Novi vijek, uz pad Kordovskog kalifatai otkriće Amerike 1492. godine na povijesnu pozornicudovodi novu silu: osmanske Turke. Carstvo koje su stvorilistoljećima za Europu simbolizira islam, a na svom sevrhuncu protezalo na tri kontinenta. Od pobjede naMohačkom polju 1526. godine, kada je osvojenaMadžarska i izvršena prva opsada Beča, do posljednje, jedanaeste,pod vodstvom velikog vezira Kara-Mustafe Koprolija1683 godine koju je razbio poljski kralj Jan Sobjeski,Osmansko carstvo je predstavljalo ravnopravnog sudionikau europskim odmjeravanjima moći.Kroz 18. i 19. stoljeće Osmansko se carstvo povlači izEurope ostajući nakon Balkanskih ratova samo malim dijelomna Europskom kontinentu. U novostvorenim nacionalnimdržavama, ostale su velike muslimanske populacijeautohtonog stanovništva čiji se proces nacionaliziranjaodvijao kroz 19. i 20. stoljeće. One inzistiraju na svomzasebnom grupnom identitetu koji iskazuju i privatno ijavno. Albanci i Bošnjaci realiziraju se kao nacije i stvarajunacionalne države, dok etničke grupe poput Pomaka/Torbeša i Gorana uspijevaju obraniti svoj zasebni identitetsuočeni s dva paralelna procesa asimilacije. Pomaci i Goranipredstavljaju dvostruku manjinu. Oni su manjina uodnosu na većinsku naciju u državama u kojima žive, amanjina su i u odnosu na većinsku muslimansku populaciju.Bugarska je dobar primjer za to. Pomaci su, kao Slavenibili izloženi asimilaciji u bugarsku naciju (muslimanskiBugari), a kao muslimani bili su izloženi asimilaciji većinskemuslimanske zajednice bugarskih Turaka.Ratovi za jugoslavensko naslijeđe dovršili su procesformiranja nacija na Balkanu, pa tako i muslimanskih nacijaBošnjaka i Albanaca. Kao osnovna obilježja možemoizdvojiti teritorijalnu ukorijenjenost, postojanje seoskih igradskih naselja, kao i izgrađenost osnovnih društvenihinstitucija i običajnog prava.IMIGRANTSKE ISLAMSKE ZAJEDNICEDrugu skupinu muslimanskih zajednica u Europi činezajednice nastale u zemljama Europe koje tradicionalnonisu imale muslimansku populaciju. Njih nazivamo imigrantskimislamskim zajednicama. One se nalaze u zemljamadanašnje Europske Unije, nekadašnjoj zapadnoj isjevernoj Europi. Pravci njihove imigracije slijede obrazacnekadašnjih europskih kolonijalnih carstava. Tako pripadnicirazličitih etničkih skupina teže ka imigraciji u nekadašnjekolonijalne metropole. Tako Arapi, Indijci i Pakistanciuseljavaju u Veliku Britaniju kao nekadašnju kolonijalnumetropolu. Arapi i podsaharski narodi useljavaju uFrancusku, a Turci migriraju ka sjevernoj Europi, u Njemačkui sjevernije zemlje. Migracijski pravci otvaraju sekrajem 19. stoljeća da bi se migracije intenzivirale poslije1. i 2. svjetskog rata. Veliki gubici europskih radno sposobnihmuškaraca u tim ratovima doveo je do pojačanepotrebe za radnom snagom koja se zadovoljavala uvozomradnika iz nekadašnjih kolonija i Turske. Prvi muslimaniuseljenici u današnju Europsku Uniju bili su radnici,trgovci i mornari i vojnici, uglavnom muškarci. Učvršćivanjemekonomskog statusa, za njima su slijedile obitelji ilisu sklapali brakove s domaćim stanovništvom. Muslimaniiz europskih kolonija sudjeluju u europskim ratovima, aratvoi za kolonijalno oslobođenje i lokalni ratovi koji suuslijedili nakon njih pridonijeli su priljevu imigranata izmuslimanskih zemalja u Europu.Kod imigranata, ekonomskih, političkih i ratnih, ostanakje uglavnom planiran kao privremen. No, ekonomskakriza 1970-ih godina i nova generacija, europskih muslimanaprivremeni boravak pretvaraju u trajni. Imigrantskezajednice su izrazito urbanog karaktera, nastaju i koncentrirajuse u i oko velikih urbanih središta. Otvaranje vjerskihobjekata pomoglo je većoj koncentraciji muslimananastanjenih oko njih. Tako nastaju cijele gradske četvrtiTuraka, Pakistanaca, Arapa, muslimana...Narastanje muslimanskih populacija utjecalo je nastvaranje islamskih zajednica u zemljama poput Engleske,Francuske, Njemačke, Nizozemske, Austrije... u kojimatradicionalno nije bilo muslimana. I otvorilo nove probleme.Prije svega riječ je o pravnoj integraciji muslimana.Unutar toga javljaju se brojna pitanja socioekonomskog isociokulturnog karaktera, zdravstvene i socijalne skrbi,kao i pitanja političke reprezentacije muslimana.Neki gradovi, npr. francuskih poput Pariza i gradovana Mediteranu poput Marseillessa imaju velike koncentracijemusliamsnkog stanovništva (neslužbene su procjeneda je u Marseillessu oko 10% stanovništva muslimansko58 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIarapskog podrijetla). Kako je uglavnom riječ o imigrantimaslabijeg obrazvnog statusa, njihov izbor rubnih dijelovavelikih urbanih cjelina je logičan. U velikim urbanimcjelinama veće su šanse za nalaženje posla, a u naseljimana rubovima gradova niže su režije i troškovi života.ETNICITET, RELIGIJA I IDENTITETMogu li muslimani uopće izražavati etnički osjećaj ili jenjima primaran religijski osjećaj? Gledajući europske muslimaneprimjećujemo kako je njima podjednako bitan ietnički i religijski osjećaj. Naime, kod imigrantskih islamskihzajednica religijska pripadnost je javno naglašenija.Etnička pripadnost je izražena u prenošenju i upražnjavanjuobrazaca ponašanja. Javno isticanje vjerske pripadnostii vjerskih simbola upućuje na korištenje religije u borbiza politička prava.S druge strane pripadnost manjinskoj zajednici u Europistoljećima razvija osjećaj sumnjičavosti kod većinskogstanovništva neke države. Pokolj katara* u Monsegiru(1244) i Bartolomejska noć (24.8.1572.) samo su neki odprimjera takve prakse. U 19. stoljeću kada se formira većinaeuropskih nacija-država manjine, poput katolika u Njemačkoj,židova i protestanata u Francuskoj i Austro-Ugarskojmonarhiji bivaju “sumnjivima” jer se smatra kakonjihova različita religijska pripadnost ne može osiguratipotpunu lojalnost naciji-državi. Tako je bilo upitno hoće linjemački katolici kao prvu lojalnost izabrati odanost papii rimokatoličkoj crkvi ili njemačkoj naciji? Protestantske,pravoslavne i muslimanske nacije imale su nešto lakši zadatak,jer su organizirane na nacionalnom principu, tj.Pripadnici nacije uglavnom su pripadnici iste religijske zajednice(crkve). Holokaust nad Židovima i rasistička politikanacističkog Trećeg Reicha prema “nearijevskim” narodima(Romi, Židovi, Slaveni) nažalost ne predstavlja iznimkuili devijaciju, već vrhunac tradicionalnog europskogodnosa prema manjinama.Dualizam etničkog i religijskog identiteta prisutan je usvim svjetskim religijama. Kroz razrješenje tog dualizmadanas prolaze muslimani. To ne znači da se pitanje prvenstvaetničkog ili religijskog identiteta nije javljalo ranije upovijesti. Rješenje te dileme bilo je primjereno vremenimau kojima se javljala. Stoga je potrebno iznaći rješenje kojeje primjereno vremenu u kojem živimo.Danas, u moderno doba, svijet je organiziran u nacijedržavei svaki stanovnik planeta je, voljno ili prisilno, pripadnikneke nacije. Kasna moderna ili postmoderna,oživjela je pitanje identiteta i učinila javnim mnoštvo identitetakoji su se skrivali iza suprotstavljenih identitetskihblokova moderne. Biti moderan ili biti tradicionalan? Bitiateista ili vjernik? U modernom dobu nije bilo mogućebiti moderan i religiozan ili tradicionalan i ateista. U postmodernomsvijetu u kojem živimo takve su kombinacijenaizgled nespojivih identiteta ne samo moguće nego i stvarne.Tako i “muslimani Europljani” ne samo da sumogući, nego su i dio naše stvarnosti.Kad govorimo o europskom islamskom identitetu, uanalizi tog fenomena trebamo istaći kako je riječ o primarnourbanom fenomenu. Gledamo li etničke (stare)islamske zajednice uočiti ćemo njegovo postojanje i u ruralnomi urbanom stanovništvu što je pokazatelj njihoveautohtonosti u europskom prostoru. Imigrantske (nove)islamske zajednice su izrazito urbanog karaktera. Nastajuu gradovima, čiji su stanovnici njihovi članovi. Gradskasredina diktira i načine njihove organizacije. Islamizamkao ideologija odgovara na njhove potrebe koje se ne zadovoljavajuna neki drugi način. Humanitarni rad, briga odjeci i starijim osobama, izdavaštvo, obrazovanje neki suod pravaca u kojima se razvijaju islamske zajednice u EuropskojUniji. Tu je i međusobna pomoć i potpora zajednice,kao i komunikacija.Povećanje stalno nastanjenih muslimana u Europi, ujedinjavanjeobitelji i generacije njihovih potomaka – muslimanirođeni Europljani – otvara brojna pitanja zabudućnost. Procjene su demografa da će do 2050. godinemuslimani činiti četvrtinu stanovništva Europe. Takveprocjene su pretjerane, no sve brojnija muslimanska populacijaza sebe traži izjednačavanje u pravima s drugimgrađanima i religijama Europske Unije, kao i poštivanjekulturalnih i životnih specifičnosti muslimana. Odnos premaislamu i muslimanima svakako je veliki test za EuropskuUniju. Može li Europa prihvatiti islam kao dio europskogidentiteta, u kojoj će se mjeri muslimani prilagoditičinjenici života u Europi, pokazati će vrijeme.BILJEŠKE:1Dostupni podaci govore kako muslimani čine 4,4 – 4,6 % stanovništvaEurope. Neslužbene procjene govore kako je postotak muslimana u europskomstanovništvu dvostruko veći. Točni podaci vjerovatno su negdjeizmeđu.2U razmatranju smo uzeli u obzir europske zemlje, članice EU i ostale,osim Turske, Rusije, Bjelorusije i Ukrajine.3Iznimka su Bugarska i Poljska koje imaju autohtone muslimanske populacije.U Bugarskoj je riječ o približno 1,1 milion Turaka i Pomaka/Torbeša(muslimanskih Slavena), U Poljskoj je riječ o populaciji Tatara (cc. 70000)koji su stalno nastanjeni u današnjoj Poljskoj od 14. stoljeća.4Iako Hrvatska nije u cjelini bila pod vlašću Osmanskog carstva, ukorijenjenostreligijskog identiteta vidi se u oblikovanju hrvatskog nacionalnogidentiteta. Ideje Ante Starčevića, njegov «integralni» hrvatski nacionalizamu kojem su bosanski muslimani «cvijet hrvatskog plemstva», asrpska dinastija Nemanjića ustvari «stara hrvatska dinastija» nisu bileprihvaćene u masama. Tek Stjepan Radić sa sintagmom «Hrvat i katolik»uspijeva pridobiti mase i pretvoriti ideju hrvatske nacije u masovni pokret.5U razdoblju 15-19. stoljeće islam je bio poznat kao turska vjera, muslimanisu automatski bili nazivani Turcima, a u narodnom govoru, prelazakna islam nazivan je poturčivanje.6Džemat je osnovna organizacijska jedinica islamske zajednice i predstavljaekvivalent župe u Katoličkoj crkvi. Džemati su pretežno nacionalnii teritorijalni. Džemati se formiraju na teritoriju gdje živi potreban brojvjernika. Kako često na određenom teritoriju žive pripadnici jedne etničkegrupe i džemati su sastavljeni od njih. Tako sastav džemata nije uzroknego posljedica teritorijalnog grupiranja jedne etničke skupine.7Podaci u tablici prikupljeni su iz različitih izvora pri čemu smo najvišekoristili dostupne popise stanovništva pojedinih zemalja i procjene izstatističkih godišnjaka, CIA World Factbook i slične izvore. Kako su popisii procjene stanovništva po europskim zemljama rađeni u rasponu od2001. do 2008. godine, podatke treba uzeti ilustrativno8Procjena srpanj 2008., CIA World Factbook9Popis stanovništva Crne Gore 2003. godine10Popis stanovništva 2001. godine11Procjena 2006., CIA World Factbook12Procjena 2008., CIA World Factbook,BEHAR 87-88 59

ZNANSTVENI RADOVIMuslimani Hrvatske:Razlozi visokog stupnjadruštvene afirmiranostiPiše: mr. Senad Nanić, profesor u Medresi i Islamskoj gimnazijiUVODS obzirom na relativno maleno učešće u hrvatskomstanovništvu i činjenicu ratnih sukoba s kraja 20. stoljeća,muslimani Hrvatske privlače pažnju svojom neobičnoafirmiranom pozicijom muslimanske manjine u Europi.Zašto, naime, unatoč hrvatskoj agresiji na muslimanskinarod Bošnjake u Bosni i Hercegovini 1993., okončanojodlučnim političkim i vojnim otporom te pritiskom hrvatskih,bosanskih i međunarodnih faktora, muslimani uHrvatskoj imaju status znatno višeg stupnja uređenostiod drugih muslimanskih manjinskih zajednica u Europi?Zašto tako mnogo muslimana u Hrvatskoj dostiže razinupriznatih vrhunskih znanstvenika, umjetnika i društvenihdjelatnika? U vremenu izgradnje novog identiteta ujedinjeneEurope, pitanje pozicije vjere i islama u novoj Europipostaje izazov, jer nas društvena stvarnost upućujena to.TEMELJNE STATISTIČKE ČINJENICEMUSLIMANA HRVATSKEPrema Popisu stanovništva iz 2001. godine, RepublikaHrvatska ima 4,437.460 stanovnika. Popis određuje i religijskupripadnost. Tako muslimana ima 56.777, što iznositek 1,28% ukupnog broja stanovnika. Muslimani su jednaod rijetkih statističkih kategorija koja u odnosu na Popisstanovništva iz 1991. godine bilježi rast. Tada je RepublikaHrvatska imala 4,784.265 stanovnika, a muslimana jebilo 54.814, odnosno 1,15%. Intenzivan rast muslimanibilježe kroz cijelo 20. stoljeće, naročito u Zagrebu. 1919.u Hrvatskoj je popisano 3.145 muslimana sa stalnim boravkom,a 1931. popisano ih je 4.750.Muslimani danas žive u sva 122 grada u Hrvatskoj tena području 344 od ukupno 423 općine. U svim gradovimai općinama u četiri od dvadeset hrvatskih županija popisanisu građani kojima je vjera islam. Najveći broj muslimananalazimo u industrijskim i kulturnim središtima kaošto su Zagreb, Rijeka, Sisak, Dubrovnik, Pula.Socijalne pokazatelje muslimana u Hrvatskoj nije mogućeistražiti na osnovi Popisa jer su izvorni dokumentijavnosti nedostupni te nemamo vezu religijskih sa socijalnimpokazateljima. Ovo pitanje zaslužuje posebno sociološkoistraživanje.STOLJEĆE PRIZNATOSTI ISLAMAKAO DRŽAVNE RELIGIJEIslam je kao državna religija priznat u Hrvatskoj još1916. kada je Sabor potvrdio odluku Austrougarske monarhijeod 1912. godine. Nigdje drugdje u Europi, sve dodruge polovice dvadesetog stoljeća u Španjolskoj i Belgiji,islam nije institucionaliziran kao religija. Od vremena priznanja,Islamska zajednica u Hrvatskoj ima institucionaliziranikontinuitet svog djelovanja. Njena jednost i identitetnikad poslije nisu ugrožene kakvom paralelnom ili alternativnomislamskom institucijom, što je olakšalo institucionalnodjelovanje Islamske zajednice i u najtežim trenucima20. stoljeća.Do priznanja islama došlo je zahvaljujući činjenici austrougarskeokupacije Bosne i Hercegovine 1878. i aneksije1906. čime su muslimani Bosne i Hercegovine postaliprvi islamski entitet u modernom europskom društvu.Osmansko carstvo nije poznavalo vrhovnu vjersku institucijumuslimana jer je političko i vjersko bilo ujedinjeno uosobi Halife, odnosno, islamski propisi bili su dijelom općegpravnog sustava. S druge strane, Austrougarska nijepoznavala multikonfesionalnost na državno-pravnoj razini,odnosno, pripadnost Katoličkoj crkvi bila je ujedno iodrednica državljanstva. Muslimani Bosne i Hercegovinestoga su borbu za svoju afirmaciju tražili najprije u oblikuvjerske afirmacije koja bi jamčila stjecanje elementarnihgrađanskih prava uz očuvanje vjerskog identiteta. Kako jeBosna i Hercegovina nakon okupacije aneksijom 1906.očuvala svoje jedinstvo kao upravna jedinica, pristupilo seprocesu važnom za sve tadašnje i buduće muslimane Europe,a to je priznanje islama kao državne religije i osnivanjeinstitucije za vjerske potrebe muslimana. Priznanjemje predviđeno uređenje prema vjerozakonskom ustrojstvuu Bosni i Hercegovini koje nastavlja hanefijsku vjerozakonskutradiciju Osmanskog carstva.Danas Islamska zajednica ima s Vladom Republike Hrvatskesklopljen Ugovor kojim se određuje i državna financijskapotpora. Određuje se obveza omogućavanjavjeronauka, koji se uspješno provodi u brojnim školama imedžlisima još od osamostaljena Hrvatske i gdje se brojpolaznika već broji u tisućama, kao i vojno, policijsko, bolničkoi zatvorsko dušobrižništvo. U okviru Islamske zajednicedjeluje Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet.1993. osnovana je Zagrebačka medresa i reformira-60 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIna Islamska gimnazija “Dr. Ahmed Smajlović”. U pripremije osnivanje Fakulteta islamskih znanosti.STOLJETNA TRADICIJA OBRAZOVNE I RADNEIMIGRACIJEPo okupaciji Bosne i Hercegovine Bošnjaci počinju intenzivnijenaseljavati Hrvatsku čime se obnavlja višestoljetnapovijesna prisutnost muslimana u Hrvatskoj iz srednjegvijeka. Započinje proces doseljavanja Bošnjaka u potraziza visokim obrazovanjem i boljim poslovnim mogućnostimašto će predstavljati ključ tradicije hrvatskih muslimanau nadolazećem 20. stoljeću i biti jednim od uzrokanjihove društvene afirmiranosti. Suvremena prisutnostmuslimana u Hrvatskoj traje mnogo dulje od prisutnostimuslimana u zemljama zapadne Europe, pa je i stupanjintegriranosti i institucionaliziranosti znatno viši. MuslimaniHrvatske odavno ne spadaju u kategoriju radne iobrazovne imigracije.Imajući u vidu tek više od stoljeća dugu obnovljenuprisutnost muslimana u Hrvatskoj, riječ je o dinamičnojzajednici čiji članovi nisu vezani uz zemljišnu imovinu većžive od rada uz mjesto rada trajno naseljavajući nova područja.Može se zaključiti kako su muslimani Hrvatske više zastupljeniu gradskom stanovništvu od hrvatskog prosjeka,što bi moglo upućivati na nadprosječno industrijski iuslužni karakter muslimanskog stanovništva kao jedan odvjerojatnih faktora nadprosječne prisutnosti muslimana udruštvenom i kulturnom životu Hrvatske.Značajnu ulogu odigrala je ekonomska imigracija, jerZagreb je bio središte industrijskog razvoja i međunarodnetrgovine u Kraljevini Jugoslaviji. K tome, Zagreb je najstarijisveučilišni centar južnoslavenskih naroda. Sarajevonije bilo suvremeni univerzitetski grad, pa je mnogo ljudiželjnih obrazovanja svoje visokoškolsko obrazovanje postizalou Zagrebu, gdje je velik broj i ostao zbog boljihmogućnosti zapošljavanja, profesionalne i društvene afirmacije.Alternativa studiju u Zagrebu u to je vrijeme biosamo Beograd, no Bošnjaci su uvijek u znatno većem brojuodlazili u Zagreb jer su taj grad doživljavali kao centarotpora srpskom unitarističkom jugoslavenstvu i sredinugdje su bili prepoznati kao narodna zasebnost. O visokojobrazovnoj strukturi muslimana Hrvatske tog doba govoripodatak o popisu intelektualaca muslimana za potrebeEuropskog kongresa muslimana u Ženevi 1933. gdje supobrojana 72 visoko obrazovana čovjeka /1,51% postotada ukupnog muslimanskog stanovništva Hrvatske/. Muslimanisa značajnim doprinosom razvoju hrvatske znanostii umjetnosti u tom vremenu bili su dr. Ibrahim Ruždić,akademski slikar Omer Mujadžić, književnici SafvetbegBašagić i Alija Nametak te Musa Ćazim Ćatić koji je djelovaojoš u austrougarsko doba.Grad Zagreb, kao industrijsko i univerzitetsko središteJugoslavije u 20. stoljeću, nastavio je privlačiti velik brojmuslimana u potrazi za visokim obrazovanjem te profesionalnomi društvenom afirmacijom sve do dugo iza Drugogsvjetskog rata kada Sarajevo, kao i drugi značajnigradovi Bosne i Hercegovine, postaje razvijeni univerzitetskii industrijski centar. Stoga učešće gradskog te visokoobrazovanogi industrijskog stanovništva u bošnjačkojmanjini u Hrvatskoj nadmašuje hrvatski prosjek.Snažan planski razvoj industrije u Jugoslaviji dovodi doznačajne promjene u strukturi stanovništva. Cilj jugoslavenskogvodstva bio je dostići industrijsku razinu koja setrebala nositi s političkim okružjem Europe i omogućitiuvjete za sliku vlasti radničke klase. Sve je više bilo industrijskihradnika, što je pratilo i sve razvijenije i dostupniješkolstvo. Snažan industrijski razvoj u Jugoslaviji bio jeoznačen i razlozima više nego li je to bio slučaj u ostalimzemljama socijalističkog bloka. Sukob Tita sa Staljinom1948. bio je na liniji imperijalnih interesa Sovjetskog Savezakoji je želio industriju socijalističkih zemalja specijaliziratiu svega nekoliko polja, dok su Jugoslaveni čvrsto stajalina poziciji ekonomske suverenosti i samodostatnosti,što je iziskivalo velika ulaganja u industrijski razvoj. Ova jeodluka kasnije podržana i od strane zapadnih sila putemosiguranja odgovarajućih kreditnih linija. Stoga je značajanpriljev muslimana u Hrvatsku kao radne snage za velikepotrebe industrije, naročito u krajeve gdje je industrijskirazvoj jak, kao što je ukupna industrija u Zagrebu kaoindustrijskom središtu Jugoslavije ili Sisak za potrebe tamošnjeŽeljezare i Rafinerije nafte i druge gradove kao štosu Osijek, Dubrovnik, Karlovac te u ona središta gdje jeosim razvoja industrije potreba za radnom snagom bilauvjetovana i velikim demografskim poremećajima izazvanimiseljavanjem stanovništva, naročito talijanskog. Takose mnogo Bošnjaka trajno naselilo u Rijeku i Pulu radeći utamošnjim lukama, brodogradilištima i drugoj industrijite u Labin radeći u kompleksu rudnika. Konstantan je priljevkvalificirane građevinske radne snage iz Bosne.Iako je vremenom osnovana većina fakulteta na Sarajevskomuniverzitetu čime je priliv studentske muslimanskeimigracije u Zagreb postupno opadao, veliko je učešćevisokoobrazovanog stanovništva među Bošnjacima Hrvatskedoprinijelo neobično značajnom doprinosu Bošnjakahrvatskoj znanosti, umjetnosti i gospodarstvu što ukazujena kulturni i znanstveni potencijal Bošnjaka u Hrvatskoj ikulturološku bliskost Bošnjaka i Hrvata. Navest ćemo samoneke u javnosti najpoznatije djelatnike bošnjačkogporijekla kao što su osnivač satiričkog kazališta Kerempuh,književnik i redatelj Fadil Hadžić, karikaturist IsmetIco Voljevica, poznati dramski umjetnici Mustafa Nadarević,Izet Hajdarhodžić, Amir Bukvić, Zijad Gračić, SemkaSokolović Bertok, baletna prvakinja Almira Osmanović,književnici Nusret Idrizović, Feđa Šehović, Enes Kišević,Ibrahim Kajan, Sead Begović, Ervin Jahić, Tahir Mujičić,jedan od osnivača Fakulteta političkih znanosti i autor kapitalnihdjela islamistike Nerkez Smailagić, liječnik AsimKurjak, slikari Mersad Berber, Izet Đuzel, Munir i Fadil Vejzović,profesori tehničkih znanosti Zijad Haznadar i OsmanMuftić, sociolog religije Esad Čimić, Sulejman Mašović upolju socijalnog rada, novinar Hidajet Bišćević, glazbeniumjetnici braća Đelo i Ibrica Jusić, Husein Hasanefendić imnogi drugi.Zanimljiva je činjenica da uopće nema muslimana uhrvatskoj političkoj eliti toga doba, unatoč očitoj sposobnostikoju zajednica pokazuje u pojedinačnim ostvarenji-BEHAR 87-88 61

ZNANSTVENI RADOVIma. Tu možda treba tražiti dio odgovora za velik brojuspješnih pojedinaca u stručnoj afirmaciji. Muslimani Hrvatskesu mahom bili svjesni da ih unatoč proklamiranojideologiji politička elita neće propustiti do vrha jer sve tovrijeme nisu imali nikakav formalan ili neformalan lobi kojibi ih kao grupu protežirao. Stoga se snažnije okrećuonom od čega jedino mogu živjeti, a to je kvaliteta pojedinačnograda kao jedino jamstvo društvenog opstanka.Osjećaj da kao muslimani vjernici neće zadovoljiti partijskekriterije moralne podobnosti za imenovanja na višimrazinama političkog odlučivanja, vodio ih je k stručnomusavršavanju. Učešće muslimana u visokoobrazovanoj iznanstvenoj populaciji Hrvatske višestruko nadmašujeučešće u ukupnom stanovništvu. 75 sveučilišnih djelatnikamuslimana bilo je na Sveučilištu u Zagrebu prije posljednjegrata.Dio ovih ljudi deklarirao se muslimanima, neki su i značajnodoprinijeli razvoju institucija muslimana i Bošnjaka.Neki, s druge strane, nisu se željeli tako izjašnjavati nitiučestvovati u radu navedenih institucija, no nikad nisu nijekalisvoje porijeklo.KULTURNA BLISKOST U ZAJEDNIČKOMPOVIJESNOM ISKUSTVUPribližno dvije trećine muslimana Hrvatske su Bošnjaci,a ostali su uglavnom Albanci i Romi. Pregledom profesionalnihimenika i enciklopedijskih priručnika u Hrvatskojvidi se da su Bošnjaci društveno znatno prisutniji od Albanacai naročito Roma. Za razliku od drugih muslimanskihmanjinskih i većinskih naroda i zajednica u Europi, Bošnjacisu kulturno izuzetno bliski susjednim narodima. Jezikje praktično isti, porijeklo je zajedničko južnoslavensko,a višestoljetno je povijesno iskustvo zajednički životpod stranom imperijalnom upravom različitih kulturnihkrugova, osmanskom i austrougarskom. Kulturni fenomeniobaju kulturnih krugova, u većoj ili manjoj mjeri,žive i u bošnjačkom i hrvatskom narodu. 18. i 19. stoljećepredstavljaju tek nasilni prekid bošnjačke i muslimanskeprisutnosti u Hrvatskoj. U 16. i 17. stoljeću veći dio današnjeistočne i južne Hrvatske bio je dijelom Bosanskog pašalukapod osmanskom upravom. Istočni i zapadni kršćaniimali su zaštićena vjerska prava i institucije koje su umodernom dobu značajno utjecale na razvoj nacionalnihinstitucija i njihovih identiteta. U uvjetima navedene kulturnebliskosti, islam će postati najvažnijom komponentomnacionalnog identiteta Bošnjaka, za razliku od drugihmuslimanskih naroda Europe, Turaka i Albanaca, čiji sejezici i kulture značajno razlikuju od susjednih.U osmanskim osvajanjima najveću ulogu imao je bosanskisandžakbeg Gazi Husrevbeg, utemeljitelj najvažnijihgradskih institucija Sarajeva putem vakufa, koji je uadministraciju osvojenih područja odmah upošljavao domaćeljude što će imati značajne posljedice na budućnostsuživota u našoj zemlji. Prvi suradnik bio mu je MuratbegTardić iz Dalmacije čiji je brat tada bio šibenski biskup.S obzirom na složenost vjerskog pitanja, odnosno učestalostporicanja prava vjeroispovjednih zajednica kojenisu rimokatoličke, u Slavoniji je kao i u Bosni islamizacijatekla vrlo brzo i uz izvještaje o masovnom prelasku naislam. Muslimani ubrzo postaju većina stanovništva umnogim sredinama Slavonije, posebno gradskim. Stoganije bilo niti većeg naseljavanja ovog područja osim Bošnjacima,jer su, kao i u Bosni, sustav u dobrom dijelu održavalidomaći muslimani. U Lici i Dalmaciji nije bilo takobrojnog prelaska na islam kao u Slavoniji, te su muslimaniu ovim pokrajinama bili manjina.Društvene novine koje donosi osmanska uprava i pravoizuzetno su značajne kada se gledaju kroz prizmu feudalizmau Europi toga doba. Osmanska uprava, slijedomislamskog prava utemeljenog Kur'anom i prvom republikomuspostavljenom Medinskom poveljom MuhammedaBožjeg poslanika, prepoznaje načelo slobode vjeroispovijestii odgovarajuća prava vjerskih zajednica. Za naše zemljeposebno je važno istaći pravo Rimokatoličke crkveputem franjevaca Bosne Srebrene definiranim čuvenomAhdnamom sultana Mehmeda Fatiha, ali i pravo Vatikanana imenovanje biskupa u osmanskoj carevini te pravimaSrpske pravoslavne crkve. To su svakako začeci kolektivnihpolitičkih prava što će kasnije imati ključnog utjecajana razvoj građanskog društva u vrijeme austrougarskevlasti i konačno na oblikovanje nacionalnih identiteta. Kakoeuropska državna tradicija nije poznavala načelo multi-konfesionalnostido mjere da su građanska prava dodjeljivanjaisključivo po upisu u državnu religiju, u našemslučaju Katoličku crkvu, borba za političko priznanje i afirmacijumuslimana Bosne i Hercegovine započetu austrijskomokupacijom Bosne krajem 19. stoljeća postat će temeljprocesa nacionalne afirmacije.Osmanski feudalizam imao je važno pravno ograničenjeu usporedbi s europskim. Garantirao je, naime, seljakuminimum za život u obliku kuće, okućnice i broja grla štomu se nije moglo oduzeti niti u slučaju nemogućnosti otplateduga. Možda su, između ostalog, i tragovi tog ekonomsko-financijskogmentaliteta doprinijeli širokoj prihvaćenostisocijalističkih gospodarskih vrijednosti u Hrvatskoji Bosni u dvadesetom stoljeću i oblikovali izražajnijeneraspoloženje prema načelima liberalnog kapitalizmakoje danas svjedočimo.Važna je društveno-politička činjenica i pozicija jezika.Dok u Hrvatskoj traje višestoljetna borba za priznanje hrvatskogjezika, bosanski je jezik bio jedan od službenihosmanskih jezika te je shodno tome slobodno korišten usvim institucijama države u Bosni, dakle i u Slavoniji i Lici.Koliko je važno pravo na slobodnu upotrebu svog jezika upercepciji priznatosti vlastitog naroda od vlasti, ne trebanaglašavati. Možda je i to doprinijelo odluci nacionalnopreporodnog Ilirskog pokreta u 19. stoljeću da se za jezikjužnih Slavena odabere upravo ono narječje koje je bilomeđunarodno priznato kao jezik upotrebom u diplomacijiosmanskog dvora i Dubrovačke republike, dakle bosanskijezik i hrvatski jezik u obliku kakav je bio korišten uDubrovniku. Konačno, najviši državni upravitelji osmanskogcarstva u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenogbila su tri velika vezira Mehmedpaša Sokolović, Alipaša iPertuvpaša, svi iz područja ondašnje Bosne, odnosno današnjeBosne ili Hrvatske. Mehmedpaša Sokolović služioje i sultane Selima i Murata i smatra se najboljim velikimvezirom u osmanskoj povijesti.62 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVINajznačajniji osmanski gradovi na području RepublikeHrvatske su Osijek i Požega, svaki sa više tisuća stanovnika,većinom muslimanskog. Brojne su građevine osmanskearhitekture krasile gradove na istoku i jugu današnjeHrvatske. Najznačajniji je bio, svakako, drveni most sultanaSulejmana Veličanstvenog preko rijeke Drave u Osijeku,tada najveći u Europi, dug osam kilometara. Projektiraoga je čuveni osmanski arhitekt Mimar Sinan, utemeljiteljklasičnog osmanskog graditeljskog stila.Na područjima Hrvatske pod osmanskom upravom biloje 189 džamija. Samo u Osijeku bilo je šest džamija, dokih je u drugim većim gradovima bilo po tri. Izgrađene sudesetine medresa i mekteba, velik broj hammama, upravnihzgrada, tržnica, mostova i putova. Ovaj period predstavljasnažan razvoj gradova i gradske kulture na cijelompodručju što najbolje ilustrira putopis čuvenog osmanskogspisatelja Evlije Čelebija koji opisuje i brojne osmanskegradove s područja tadašnje Bosne, današnje Hrvatske.Takav razvoj trajno je utjecao na ljude toga prostorai njihovu kulturu.Austrijskom i mletačkom okupacijom Slavonije, Like iDalmacije krajem 17. i početkom 18. stoljeća gotovo svimuslimani su protjerani, a oni malobrojni preostali nasilnosu kristijanizirani /slučaj Perušić/. Svaki materijalni dokazprisutnosti muslimana i osmanske vlasti su izbrisani.Svi objekti osmanskog graditeljstva su srušeni. Preostalaje samo Ibrahimpašina džamija u Đakovu koja je preoblikovanau crkvu Sv. Jurja, sa sačuvanom izvornom osnovnomkonstrukcijom i kupolom. Pored đakovačke džamijeostaci džamija vidljivi su još samo u Klisu i Drnišu. Sačuvanoje turbe u Iloku, te nekoliko nišana i tariha.Unatoč tome, sačuvani su brojni toponimi, u gradovimai selima, kao i nazivi sela. Sačuvani su brojni kulturniobrasci, jer nisu bili sustavno uništavani kao što je to bioslučaj s materijalnom civilizacijskom osmanskom prisutnošću,od glazbe do odijevanja, od zanata i graditeljstvado povrtlarstva i voćarstva. Mnogo se turcizama održalou jeziku Slavonije i Like što pokazuje da su preživjeli imnogi kulturni fenomeni koje te riječi imenuju. Tolerantnostprema drugačijem preživjela je i posebno je vidljivakod starosjedilačkog slavonskog stanovništva.Dodatna je nevolja što je proces nacionalnog preporodahrvatskog naroda, u uvjetima teške jezične diskriminacijeshodne kulturnoj monolitnosti europskih režima togadoba, tekao u smjeru naglaska južnoslavenske pripadnostite romantičarskog mita o vječnoj borbi protiv Turakakoji su prikazivani u mnogo gorem svjetlu od drugih stranihvladara /Mlečana, Ugara, Austrijanaca/. Pojam Turčinprenesen je i na Bošnjake, čime se naglašava i zloupotrebavjerskih razlika ovdašnjih naroda. Ovo je ostavilo nepovoljnogtraga na percepciju hrvatskog stanovništva o muslimanimaBosne i gubitak svijesti o uništenju muslimanskognaroda Hrvatske krajem 17. stoljeća.Hrvatska historiografija iz navedenih romantičarskoideološkihrazloga sustavno je izbjegavala istraživanjesvoje povijesti u periodu Osmanlija. Slično tome, Zagrebačkosveučilište predstavlja rijedak nepovoljni izuzetaknacionalne središnje visokoškolske institucije u Europigdje ne postoji odjel islamistike, arabistike i sve do nedavnoturkologije ili povijesti osmanske uprave u Hrvatskoj.Jedina historiografski sustavna istraživanja osmanskihizvora referentnih za osmansku upravu u Hrvatskoj provodiposljednjih petnaestak godina prof. dr. Nenad Moačanins Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Ponovno zbližavanje naroda Hrvatske s muslimanimazapočinje muslimanskom imigracijom nakon austrijskeokupacije i aneksije Bosne. Od tada, Hrvatska i Bosna usastavu su istih država gdje se obnavljaju i intenzivirajumeđusobni kulturni, politički i gospodarski odnosi, unatočpromjenama režima kroz 20. stoljeće. Obnovom državnostiBosne i Hercegovine u okviru socijalističke Jugoslavijei priznanje narodne posebnosti bosansko-hercegovačkihmuslimana, značajno su doprinijeli učvršćenju javnepercepcije u Hrvatskoj i Jugoslaviji o autohtonosti, integriranostii ravnopravnosti muslimana i Bošnjaka.Afirmaciji muslimana u socijalističkoj Jugoslaviji sedamdesetihgodina 20. stoljeća dijelom je doprinijela ivažna politička posebnost Jugoslavije u međunarodnimodnosima. Napustivši istočni blok još 1948. Jugoslavija jepočela graditi put protiv blokovske podjele i ovisnosti oimperijalnim ciljevima centara dvaju blokova. Postala jepredvodnicom Pokreta nesvrstanih koji je okupljao najznačajnijidio zemalja takozvanog Trećeg svijeta, međukojima su bile i gotovo sve muslimanske zemlje svijeta.Ovo nije Jugoslaviji donijelo samo velik međunarodni političkii moralni ugled, već i značajan utjecaj u međunarodnojtrgovini što je ojačalo industrijske kapacitete. Vrloje značajan bio industrijski izvoz Jugoslavije u muslimanskezemlje. Brojni su hrvatski ljudi radili na tim poslovimau muslimanskim zemljama gdje su se približili i tamošnjojkulturi. Sveučilišta su otvorila vrata studentima nesvrstanihzemalja među kojima su dominirali arapski studenti izPalestine, Sudana, Libije i drugih zemalja. Mnogi od njihostali su živjeti u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavijeafirmiravši se kao stručnjaci i približivši domaćemsvijetu i svoju kulturu. Ova lijepa tradicija nažalost uništenaje uspostavom samostalnih država gdje je, primjericena Sveučilištu u Zagrebu, postavljen visok financijski kriterijza strane državljane što je sve potencijalne strane studenteotjeralo. Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinuzaustavlja i sve značajnije ekonomske tokove, kako unutarzemalja bivše Jugoslavije, tako i sav izvozni potencijal. Odovog udara gubitka zajedničkih ekonomskih entiteta i tržištaširom svijeta, zemlje bivše Jugoslavije ne mogu senikako oporaviti niti imaju objektivnog izgleda imalo sepribližiti predratnoj uspješnosti.SUKLADNOST CILJEVA NACIONALNOGOSLOBOĐENJARazdoblje između dva svjetska rata politički obilježavaborba južnoslavenskih naroda za afirmacijom u centralističkojKraljevini Jugoslaviji pod vlašću srpske dinastije.Muslimani, naročito u Hrvatskoj, podržavaju hrvatskuborbu za nacionalnom afirmacijom i preferiraju Zagreb uodnosu na Beograd kao sredinu gdje su dobrodošli i prepoznatikao suradnici u borbi za nacionalnom afirmacijom.BEHAR 87-88 63

ZNANSTVENI RADOVIKako broj muslimana u Hrvatskoj i Zagrebu nije mogaopredstavljati značajniju grupaciju neposredno zanimljivuza političke stranke kao što je bila Jugoslavenskamuslimanska organizacija, muslimani su u Hrvatskoj nastaviliizgrađivati svoju afirmaciju putem izgradnje vjerskihinstitucija kao i građanskih udruga koje su sve imalei dobre odnose i suradnju s Jugoslavenskom muslimanskomorganizacijom i vjerskim institucijama u Bosni i Hercegovini.Građanske udruge muslimana Hrvatske slijedilesu stvarnost i interese hrvatskih muslimana. 1923. osnovanoje Muslimansko kulturno društvo Narodna uzdanica.Sarajevska uprava društva značajno je utjecala na profilacijuzagrebačkog u smislu promicanja političkih i društvenihciljeva Jugoslavenske muslimanske organizacijekoja je putem ovog društva mogla slobodnije zagovaratiautonomiju muslimana i sklonost hrvatskim nacionalnimciljevima u borbi protiv srbijanske hegemonije.Negacija narodne posebnosti bosanskih muslimana inedjeljivosti Bosne i Hercegovine kod dijela hrvatskih političkihsnaga uzrokom je političkih sukoba s muslimanima,odnosno Bošnjacima, koji su kulminirali uspostavomBanovine Hrvatske 1939. te ustaškog režima 1941. godinekao i ratnim sukobom 1993. No Bošnjaci su uvijek uvećem dijelu hrvatskog naroda bili i ostali prepoznati iuvaženi kao prijateljska narodna zasebnost zahvaljujući iobnovi današnjih nacionalnih država kao federalnih republikau socijalističkoj Jugoslaviji, iako se bošnjačka nacionalnostpriznaje tek sedamdesetih godina 20. stoljeća i topod kompromisnim imenom Musliman.Muslimani Hrvatske su agresiju na Hrvatsku doživjelikao agresiju na svoju domovinu i svoj opstanak. U velikombroju pridružili su se obrani Hrvatske i to nekolikoputa većim učešćem u oružanim snagama od učešća ubroju stanovnika. Vjerovali su da ništa ne može dovesti upitanje prirodno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u obraniHrvatske i Bosne od agresije Jugoslavenske armije i četničkihparavojski. No ubrzo je postalo jasno da tadašnji hrvatskirežim nema namjeru neposredno pomagati ArmijuBosne i Hercegovine vršeći pritisak prema unutrašnjemuređenju Bosne i Hercegovine čak ponegdje i surađujući sokupatorom u cilju sloma jedinstvene bosanske države.Otpor takvoj politici u redovima vladajućeg establišmenta,nažalost bio je nedovoljno jak da brzo promijeni stanje,ali je reakcija današnjeg predsjednika Stjepana Mesićakoji je sa sumišljenicima napustio vlast zbog državnepolitike prema privatizaciji nacionalnog dobra i premaBosni i Hercegovini značila početak prevladavanja takvogstava i mogućnost političke i kulturne reafirmacije muslimanai Bošnjaka u Hrvatskoj.Političku afirmaciju Bošnjaka u Hrvatskoj započela jeStranka demokratske akcije Hrvatske, sestrinska bosansko-hercegovačkojmatici, osnovana 1990. Stranka ima14 ogranaka u Hrvatskoj u mjestima s većim brojem bošnjačkogstanovništva. Njena borba tokom devedesetihgodina 20. stoljeća bila je usmjerena najprije ka kritici hrvatskedržavne politike prema Bosni i Hercegovini ranihdevedesetih, a potom borbi za priznavanje bošnjačkognaroda i njegovog punog manjinskog statusa. Ostvarenaje participacija u nekoliko lokalnih skupština /Labin, Raša,Gunja, Rijeka/ gdje su zastupnici Stranke uspjeli ući krozmanje ili više uspješne koalicijske odnose s drugim hrvatskimstrankama. Ostvareno je predstavljanje Bošnjaka uHrvatskom Saboru putem institucije manjinskog zastupnikapobjedama predsjednika Stranke Šemse Tankovića.Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod osnovanoje 1991. Preporod, putem časopisa, izdavaštva i kulturnihaktivnosti, nastoji afirmirati veliki potencijal kulturnogstvaralaštva Bošnjaka Hrvatske kao izvorne posebnostiu hrvatskoj kulturi gdje se višestrukim kulturnim iskustvomobogaćuje ukupna kulturna javnost novim vrijednostima.1993. osnovana je Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatskes ciljem borbe za zaštitu prava građana bošnjačkenacionalnosti kao građana i kao manjinskog kolektiviteta.Bošnjačka nacionalna zajednica osnovala je devet županijskihorganizacija i desetu Zagrebačku.U Hrvatskoj djeluje Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskograta Hrvatske, Sabor bošnjačkih asocijacija HrvatskeSabah kao i niz lokalnih udruga i kulturnih društava.Prema novoj manjinskoj regulativi usklađenoj s europskommanjinskom regulativom osnovana su Vijeća nacionalnihmanjina kao savjetodavna tijela lokalnoj samoupravi.Neovisno o institucijskom razvoju muslimana i Bošnjaka,u novim se uvjetima u javnosti ponovo afirmirajuuspješni pojedinci bošnjačkog porijekla, kao što su gradonačelnikOpatije Amir Muzur, poduzetnik Enver Moralić,glumci Tarik Filipović, Zlatan Zuhrić i Amar Bukvić, kazališnaredateljica Aida Bukvić, balerina Edina Plićanić, rukometnireprezentativac Mirza Džomba, glazbenici braćaAhmetašević i Edo Maajka, novinarka Lamija Alečković,nakladnici Uzeir Husković i Mustafa Cero. Pojedinci afirmiraniprije rata uspijevaju unaprijediti svoj doprinos kaošto su Osman Muftić, bivši ministar znanosti i bivši ambasadorHrvatske u Iranu, Hidajet Bišćević, državni tajnik zavanjske poslove, Esad Prohić i Izet Aganović, savjetniciPredsjednika Republike Stjepana Mesića, i tako dalje.PRIMARNA LITERATURA:ČELEBI Evlija, Putopis – odlomci o jugoslavenskim zemljama,prijevod i komentar Šabanović Hazim, Sarajevo:IRO Veselin Masleša, 1979, naslov izvornika: Evliya ÇelebiSeyahatnamesı, Istanbul: 1896.-1900.HASANBEGOVIĆ Zlatko, Muslimanska zajednica u Zagrebu1918.-1945., neobjavljen magistarski rad, Zagreb:Sveučilište u Zagrebu – Filozofski Fakultet, 2005.IMAMOVIĆ Mustafa, Pravni položaj i unutrašnji političkirazvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914., Sarajevo:Svjetlost, 1976.MOAČANIN Nenad, Turska Hrvatska, Zagreb: Matica hrvatska,1999.OMERBAŠIĆ Ševko, Islam i muslimani u Hrvatskoj, Zagreb:Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, 1999.Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, materinskomjeziku i vjeri, Popis stanovništva, kućanstava istanova 31. ožujka 2001., Zagreb: Državni zavod zastatistiku, 2003.64 BEHAR 87-88

Od tradicije prema modernosti– izazov razvoja islamskogasvijetaPiše: dr. sc. Fahrudin NovalićZNANSTVENI RADOVI“Moderno društvo nije ono koje poništava prošlost i vjerovanja, nego ono koje preobražavastaro u moderno ne razarajući ga.”Alain TouraineSAŽETAKSuvremeni islamski svijet je veoma difuzan, različit i razjedinjen. Atribut 'islamski' u sintagmi 'islamski svijet' podrazumijeva,ponajprije, osebujnu kulturu i civilizaciju. Tijekom modernizacije Zapada islamski svijet je stagnirao.U najboljem slučaju je, postupno, napredovao. Spektar suvremenih društava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan– od tradicionalnih do demokratskih. Tradicija i modernost mogu zajedno, ukoliko je moderniziranje autonomnodjelo i ako se staro ne uništava, nego preobražava. Bez vlastite refleksivnosti i autonomne modernizacijeislamski svijet i sve tzv. zemlje u razvoju, u uvjetima planetarne dominacije neoliberalizma i mondijalizacije zapadnogmoderniteta, te u uvjetima islamskoga konzervativizma – biti će osuđeni na siromaštvo i nerazvijenost. Autonomnimmoderniziranjem, islamski svijet će postati moćniji i respektabilniji subjekt međunarodnih odnosa, što biutjecalo i na prevladavanje islamskoga konzervativizma. Govoreći općenito, u islamskome svijetu sve je više spoznajeda njegova budućnost ovisi o ljudskim resursima, znanju, inovacijama, štednji, investicijama, institucionalnimpromjenama koje potiču razvoj, a manje o prirodnim bogatstvima. U kojoj će se mjeri sadašnje, više ili manje, fragmentarnoi površno moderniziranje islamskoga svijeta u budućnosti razviti u mnogostrano i respektabilno moderniziranje,pokazat će vrijeme.Ključne riječi: Islamski svijet, modernizacija, razvoj, tradicija.Tradicija i modernost mogu, ali ne moraju biti isključivedruštvene pojave. Od rigidne konzervativnosti premamodernosti, dug je i proturječan put na kojem se pojavljujui izazovi razvoja. Pred tim izazovima nalazi se i suvremeniislamski svijet, koji je veoma difuzan, različit i razjedinjen.Ne može se ograničiti samo na zemlje sa islamskomvećinom – muslimanske i arapske zemlje, etnije ikulture. Arapski ili arabizirani narodi samo su manji dionjegove cjeline. 1 Atribut 'islamski' u sintagmi 'islamski svijet'podrazumijeva, ponajprije, posebnu kulturu i civilizaciju,a manje kompaktnu zajednicu i religiju.'Modernost' je odnos, prije svega, spram vremena, novasvijest o vremenu, kao i refleksivno stajalište spram vlastitepozicije u povijesti. Modernizacija znači usmjerenostna industrijalizaciju, urbanizaciju – što na ekonomskoj razinipodrazumijeva porast proizvodnje i potrošnje, porastpismenosti i obrazovanja, porast znanstvenih i tehnološkihpostignuća, porast imetka, socijalne pokretljivosti,složenije i raznolikije strukture zaposlenosti, te medijskogi kulturnog rasta i razvoja. U konačnici, sve to moralo bina političkoj razini imati značajne pomake u porastu izborapolitičkih alternativa i demokratskoga razvoja pojedinihdruštava.U vrijeme modernizacije Zapada islamski svijet je stagnirao,u najboljem slučaju, postupno je napredovao.Nerkez Smailagić primjećuje “da je cijela historija Islama,zapravo, borba između sunne i bid’e, između tradicije iinovacije” (Smailagić, 2006a:18). Uzroci stagnacije islamskogasvijeta su međusobno uvjetovani – unutrašnji ivanjski činitelji – rigidna konzervativnost, spoznajna pasivizacija,pohlepa, korupcija 2 , razjedinjenost i nesloga, 3posebice, vladajućih elita, te kolonijalna i neokolonijalnaekspanzija i hegemonija imperijalnih sila u islamskomesvijetu 4 . “Abasidski je kalifat propadao i pao kad su Mongoli1256. razorili Bagdad” (Russell, 2005:151). Smail Balićpotsjeća da se “s rastućim utjecajem mistike, koja jepočela jačati u 13. stoljeću, raspadom Abasidskoga Carstva,širila pesimistička filozofija” (u: Leksikon..., 2005:177).Usto, i “trijumf rigidne interpretacije islama u arapskomesvijetu”, zapaža Lino Veljak, “rezultira marginalizacijomarapske sastavnice filozofije na Mediteranu, od koje searapska filozofija nije oporavila do naših dana” (Veljak,BEHAR 87-88 65

ZNANSTVENI RADOVI2007:526). 5 O civilizacijskom zaostajanju islamskoga svijetaza Zapadom, Ziauddin Sardar kaže: “Naša nedavnaprošlost, dakle posljednja četiri stoljeća, kao i naša sadašnjost,priznajem, malo služe na čast islamskim idealima –a još manje odražavaju civilizaciju koja je nekoć određivalabrzinu napretka čovječanstva” (u: Sim, 2006:212).Krajem 18. stoljeća slobodoumni pojedinci islamskeprovenijencije u Sredozemlju zastupali su ideje islamskogareformizma i nastojali oponašati Zapad. U tome se,ponajviše, isticao Muhamed Ali – potkralj Egipta. U 19. i20. stoljeću glavni predstavnici islamskoga reformizma(modernizma, op. a.) bili su Muhamed Abduh i Rašid Rida(Opći religijski leksikon, 2002). I Smailagić smatra da je“XIX. stoljeće vrijeme kada se začinje i oblikuje islamskimodernizam... čiji je temeljni princip – paralelno evropskomprotestantizmu – sloboda ispitivanja tradicionalnihvrela i primjena moderne misli pri njihovom tumačenju,bez oslona na idejne konstrukcije prvotnih znalaca” (Smailagić,2006a:19).Na istom mjestu Smailagić pojašnjava da se islamskimodernizam pojavljuje, prije svega, kao potreba za novomspoznajom koja tek omogućuje da se islam nanovo protumačii potvrdi. Pritom islamski modernizam ima za cilj prevladatidvije jednostranosti islamskoga učenja i prakse –tradicionalizam i mistički intuitivizam. 6 Islamski modernizamkao intelektualni pokret nije imao masovni učinak, jerse, pretežito, ograničio na obrazovaniju mladež i srednjugeneraciju (Smailagić, 2006a:19). U tekstu koji slijedi razmotritćemo: doprinos islamske kulture svjetskoj kulturi;autonomna modernizacija islamskoga svijeta – izazov njegovarazvoja; modernizacija, promjena vrijednosti i demokratizacijapotiču ljudski razvoj.“Islamska civilizacija klasičnoga razdoblja u svojim bitnimdoprinosima i tvorbama, stvara se do kraja XIV. stoljeća”(Smailagić, 2006:12). Razmotrimo neke pojedinostidoprinosa islamske kulture, klasičnoga razdoblja, svjetskojkulturi, koje i danas mogu biti izazov modernizacijiislamskoga svijeta. Ponajprije, izazov okorjelim pripadnicimaislamskoga tradicionalizma koji se licemjerno pozivajuna tradiciju, robuju islamskome fundamentalizmu imističkom intuitivizmu, a ne štuju njezinu najvredniju kulturnubaštinu.DOPRINOS ISLAMSKE KULTURE SVJETSKOJ KULTURIŠireći se na područja helenističke i perzijske kultureislam je naslijedio njihova dostignuća, te upoznavao dostignućakineske, bizantske i indijske kulture. Prema Garaudyju,arapska ekspanzija “je stvorila (kulturno-, op. a.)duhovne uslove za renesansu. Ona je bila ta koja je, prijesvih, stvorila mogućnost oživljavanja stare kulture, posebnohelenističke” (Garodi, 1981:16). Garaudy nas, sažeto,potsjeća na to oživljavanje (Garodi, 1981, 17-18). Skorosva djela Platona, Aristotela, Galena, Ptolomeja, Euklida,Arhimeda, mehanika Herona, te poznato djelo Forme lijekova,prevedena su na arapski jezik do kraja 9. stoljeća.Kulturno-duhovni doprinos islamske kulture obratu u europskojkulturi ostvaren je posredstvom nekoliko prevodilačkihsredišta. Halifa al-Me’mūn, angažirajući skupinuprevoditelja, osnovao je u Bagdadu 832. akademiju kojuje nazvao Bayt al-hikma – Škola mudrosti (Corbin,1977:28). Prema Ibn Khaldunu ova je akademija početakcvjetanja arapske (islamske, op. a.) kulture. Prema DanieluBučanu najznačajnije prevodilačko središte bilo je u Toledu(Bučan, 1985:321). U prevodilačkim središtima nalatinski su se prevodila najznačajnija arapska znanstvena ifilozofska literatura što je presudno utjecalo na bitni preporodsrednovjekovne europske filozofije i znanosti. Otom svjedoči i Stjepan Antiohijski – jedan od najranijihprevoditelja s arapskog. Prema vlastitoj izjavi naučio jearapski kako bi proučavao “skrite tajne filozofije” 7 (Bučan,1985:321). I poslije kršćanske reconquiste u Španjolskoj,prevodilačke škole, poput toledanske, te brojni prevoditelji,poput Adelarda iz Batha, Hermana Dalmatinca,Michaela Scotta, Gerarda iz Cremone i drugih, značajnosu pridonijeli kontinuiranom transferu islamske kulture uEuropu i spajanju mediteranske antike s europskim srednjimvijekom (Bučan, 1985:321-322).“Ako su u pravu oni koji kao bitni koordinatni sustaveuropske duhovnosti i kulture što je iz nje proizašla prepoznajubaštinu grčke filozofije i semitsku objavu (to jestreligijski monoteizam izražen u kršćanstvu)”, primjećujeBučan, “onda valja reći da je islam prvi uspio izvesti sintezutih dvaju elemenata mediteranske baštine. U tom smislumože se zajključiti da bez islama – bez te sinteze kojuje izveo kao jedna od velikih kultura na Mediteranu, ne bibilo ni Evrope kakva se razvila crpeći (baštinu, op. a.) izsvoje mediteranske kolijevke” (Bučan, 1985:322).Abū Yusūf ibn Ishāq al-Kindī, matematičar, astrolog ihelenistički inspirirani filozof, prenio je Aristotelovu kosmološkuteoriju i napisao najveću enciklopediju koju jepoznavao svijet prije Zbirke teologije Tome Akvinskog. “Uvrijeme kada u Maroku halifa Ibn Nasir raspravlja sa IbnRušdom o Aristotelu i Platonu”, Garaudy primjećuje,“prinčevi Zapada ponose se time što ne znaju ni da čitaju...U Kairu, Karavijunu i Fasu, kraljevske porodice dajuneograničenu podršku književnosti, nauci i umjetnosti.Oko 980. godine Hugo Kabije povjerava svoga sina navaspitanje svešteniku Džerberu, (2. travnja 999. godinepostao je papa, poznat kao Silvestar II., u: Tomašević,2003:107, op. a.), koji je studirao matematičke znanostina arapskom univerzitetu u Kordobi. U Kordobi je u todoba bio na vlasti Al Hakem, učenjak, čija će bibliotekabrojati više od 100.000 djela, dok nakon puna četiri stoljećafrancuski kralj Šarl V., prozvan mudracem, neće moćida sakupi ni 1.000 djela” (Garodi, 1981:17-18).Nakon arapskih osvajanja i stvaranja kulturno-duhovnihuvjeta za renesansu, i ekonomija u osvojenim zemljamadoživjela je značajne promjene. O tome Žan Beran kaže:“Arapska ekspanzija je prouzrokovala istinsko oživljavanjesvjetske ekonomije” (u: Garodi, 1981:14). To potvrđuje ipoznati talijanski orijentalist Francesco Gabrieli u poglavljunapisanom za kolektivno djelo – The Legacy of Islam 8 :“Utjecaj islama, osobito se očitovao u ekonomskim i društvenimpromjenama koje je izazvao” (u: Bučan, 1985:320).“Glasovita tkaonica u Palermu snabdijevala je evropske kućevladarskom odjećom, prvi talijanski tekstilni obrtnicisvoje su zanate dobili od muslimanskih zanatlija na Siciliji.66 BEHAR 87-88

Po mnogim talijanskim gradovima vrlo su dugo radili orijentalnimajstori, a tragovi i utjecaj istočnjačkog umjetničkogobrta vrlo su vidljivi u kasnijim razdobljima, naprimjer,u venecijanskom zlatarstvu, itd. (...) Arapi su bitno unaprijedilipoljoprivredu uvodeći sustavno navodnjavanje, novisustav zemljišnog posjeda i nove kulture – limun, pamuk,šećernu trsku i rižu. U maurskoj Španjolskoj rascvjetali su sebrojni novi obrti i industrija – tekstil, lončarstvo, proizvodnjapapira, svile, rafiniranje šećera... Razvila se vrlo obimnavanjska trgovina s Istokom i snažna trgovačka sredozemnaflota” (Bučan, 1985:320-321).Snažan razmah trgovine imao je za posljedicu do tadaneviđen razvoj gradova. Kordoba je bila jedinstven grad Europei imala je milion i po stanovnika... U 15. stoljeću u Europinije bilo grada ni blizu slična Granadi. Kada je pala uruke Španjolaca imala je pola milijuna stanovnika. Tada uEuropi nije bilo ni jednoga glavnoga grada koji bi imao polovicutoga broja stanovnika, a Alhambra (El-Hamra), u Granadi,je do danas ostala bez takmaca (Arslan, 1995:58).Islamska kultura nije samo oživljavala stare, zaboravljenekulture. Ona je svojim velikim stvaralačikimdjelom dala izvorni doprinos svjetskojkulturi u prirodnim i humanističkim znanostima,te u umjetnosti.Prirodne znanosti. Praktična i teorijskaotkrića helenističkoga doba oplodila su novuislamsku kulturu i svakodnevni život ljudi.Znanja iz geografije postala su osnovnom inužnom životnom potrebom, osobito za onekoji su putovali pustinjom i plovili morem.“Arapi su bili prvi koji su u svijetu osnovaliopservatorije: u Semerkandu, Bagdadu, Damasku,Kairu, Kordobi... Još oko 860. godineAhmed Al Fergali napisao je poznato djelo oastronomiji koje će predstavljati osnovni naučniizvor Evrope slijedećih sedam stotinagodina” (Garodi, 1981:18-19). Spoznaja daZemlja ne miruje i da je okrugla, pojavila se iu Indiji, a i u islamu ovoga razdoblja. Spisiučitelja Europe iz geografije – najvećeg geografa i kartografasrednjega vijeka – al-Idrisija potvrđuju to otkriće.Otkriće arapskih brojeva 9 i nule, na kojima se temelji decimalnisustav, dovelo je do druge revolucije u matematičkimznanostima poslije Feničana. Od imena arapskogamatematičara “iz 9. stoljeća, Al-Khwarizmija (Al-Hvarizmija,op. a.), potječe naziv 'algoritam'; naziv 'algebra' dolaziiz njegovog djela Al-Jabr wa al-Muqabalah” (Sen,2007:74).Muslimanski su intelektualci, u tom razdoblju, bili međunajodanijim širiteljima znanosti na svijetu, posebicediljem Europe. O tome Amartya Sen piše: “Decimalni sustavi neki rani rezultati u trigonometriji došli su iz Indijedo Europe ranih godina drugoga tisućljeća, prenošenikroz djela arapskih i iranskih matematičara. Isto tako latinskeverzije matematičkih rezultata indijskih matematičaraAryabhate, Varahamihire i Brahmagubte, iz njihovihrasprava na sanskrtu, nastalih između 5. i 7. stoljeća, pojavilisu se u Europi u dvije verzije: najprije su prevedeni sasanskrta na arapski, a onda na latinski” (Sen, 2007:75).ZNANSTVENI RADOVIPo mnogim talijanskim gradovima vrlo su dugoradili orijentalni majstori, a tragovi i utjecajistočnjačkog umjetničkog obrta vrlo su vidljivi ukasnijim razdobljima, naprimjer, u venecijanskomzlatarstvu, itd. (...) Arapi su bitno unaprijedilipoljoprivredu uvodeći sustavno navodnjavanje,novi sustav zemljišnog posjeda i nove kulture –limun, pamuk, šećernu trsku i rižu... Islamskakultura nije samo oživljavala stare, zaboravljenekulture. Ona je svojim velikim stvaralačikimdjelom dala izvorni doprinos svjetskoj kulturi uprirodnim i humanističkim znanostima, te uumjetnosti.U 11. stoljeću, Ahmed Musa je pronašao geometrijskii analitički način rješavanja jednačina drugoga stupnja. U12. stoljeću njegovo je djelo prevedeno na nekoliko europskihjezika, a europska sveučilišta upotrebljavala su gakao osnovnu i izvornu literaturu sve do 16. stoljeća. HasanMarakeši sastavio je prve logaritamske tablice i tablicetangentnih lukova 1229. godine... (Garodi, 1981:20).U kemiji mnogi termini, kao alkaloid, alkohol, alimpik,aliksir... podsjećaju nas na doprinos Arapa europskoj isvjetskoj znanstvenoj baštini. Arapski istraživači su otkrilimetode destilacije, sublimacije, kristalizacije i kaogulacije,te proizvode kao što su putazijum, nišador (salmijak,amonijev klorid, op. a.), dušična kiselina, razlike izmeđukiselina i alkaloida,... (Garodi, 1981:21).Arapi su bili na prvom mjestu u medicini više od petstotina godina – od 700. do 1200. godine. Ibn Razi jenapisao poznatu medicinsku enciklopediju. Samo u Engleskojje, između 1458. i 1866. godine, doživjela preko40 izdanja. U Beču je tiskana 1520., u Frankfurtu 1588.godine. Arapi su razvili i usavršili vakcinaciju protiv variole,koju su poznavali perzijski ljekari. U farmaciji, Arapi supoznavali veliki broj medicinskoga bilja. Za liječenje otvorenihrana upotrebljavali su pencilinov plijesan (kvaščevegljivice, op.a.) i gljive kao meleme... (Garodi, 1981:21).Potsjetimo da su arapski i berberski inženjeri zaslužniza razvoj i upotrebu tehnologije navodnjavanja u “oblikuacequias (kanala) u Španjolskoj, koristeći inovacije koje suprije primijenili u Srednjem istoku. To je omogućilo, prijeviše od tisuću godina, uzgoj kultura, voća i povrća i ispašuživotinja na onome što je prije bilo potpuno suho europskotlo” (Sen, 2007:75).Razvoj prirodnih znanosti i ekonomije utjecao je na razvojhumanističkih znanosti i obratno. Potsjećamo samona tri velikana islamske humanističke misli – Ibn Sinu (Avicenu)/(980-1037),Ibn Rushda (Averroesa)/(1126-1198) iIbn Khalduna (1332-1406).Ibn Sina – filozof, pjesnik, prirodoznanstvenik, liječnik,predstavlja univerzalni um srednjega vijeka. Bibligrafijamu bilježi 242 naslova koja pokrivaju čitavo područje filozofijei znanosti koje su postojale u njegovo vrijeme. Svo-BEHAR 87-88 67

ZNANSTVENI RADOVIjim neortodoksnim stavovima izazivao je mržnju teologa.Značajan je predstavnik arapskoga aristotelizma. Pokušaoje uskladiti Platona s Aristotelom (Russell, 2005:151). Unekim svojim manjim djelima približava se i misticizmu,pokušavajući neoplatonizam spojiti sa islamskim vjerskimpredodžbama (Grlić, 1982:28). Ono što su “skolastičarilatinistisamo djelomično spoznali, odnosi se na monumentalnodjelo Šifā, koje uključuje logiku, fiziku i matematiku;ali konačni cilj njegovih traženja trebao je biti,...ono što on sam naziva 'istočnjačkom filozofijom'” (Corbin,1977:187-188). O njegovu djelu Istočna filozofija, odkojeg su sačuvani samo dijelovi, A. M. Goichon piše: 'Njegovabi nam Istočna filozofija razotkrtila nesumnjivo misao,koja je neobično bliska našoj renesansi'” (u: Veljačić,1982:70). Ibn Sinaova teorija spoznaje, pod vidom općeteorije Hijerarhijskih inteligencija, predstavlja se kao angelologijau kojoj je začetak kozmologije, i u kojoj je smještenaantropologija (Corbin, 1977:188). Avicena smatrada nema spoznaje bez kozmičkoga aktivnog uma, koji jejedinstven u svih ljudi; niti bez osjetilnoga iskustva.Ibn Rushd – “...najistaknutiji predstavnik onoga što sezove 'arapskom filozofijom', značio je njezin vrhunac i njezinkraj” (Corbin, 1977:260-261). Uz filozofiju proučavateologiju, pravne znanosti i medicinu. Ibn Rushdove riječi:“O ljudi! Ne kažem da je znanost koju vi nazivate božanskompogrešna, no ja znam za ljudsku znanost”, bile sukarakteristične za njega i potaknule su tvrdnju da je “otudaproizašlo novo čovječanstvo koje je procvalo u renesansi(Quadri)” (Corbin, 1977:268). Ibn Rushd je jedan odnajvećih komentatora Aristotelovih djela s naglaskom namaterijalističkoj orijentaciji, te jedan od osnivača učenja odvostrukoj istini, čija je intencija – stanovita emancipacijaznanosti – davanje znanosti određenoga stupnja autonomijei slobode od dominacije religije. 10 Zato što se držaofilozofskih stavova, umjesto da se zadovolji religijom, prognanje iz Španjolske u Maroko (Russell, 2005:151). Njegovoučenje osudilo je Parisko sveučilište 1240. i papaLeon X., 1519. godine (Grlić, 1982:28).Ibn Khalduna – učenjaka, filozofa, pravnika, diplomata,vojnog zapovjednika, uspoređuju s europskim velikanimarenesanse. Povijesnu znanost shvaća kao samostalnuznanost čiji predmet nije pripovijedanje događaja iponašanje prinčeva, nego analiza, objašnjenje i razumijevanjekultura i civilizacija. Smatra se jednim od osnivačaznanstvenoga shvatanja povijesti i sociologije. Otkriva raznovrsnostpovijesnih razdoblja, dijalektičko shvaćanjedruštvenih pojava – njihove uzročno-posljedične odnose,razvoj i nestanak. O ibn Khaldunu kao renesansnom misliocui vizionaru, Garaudy kaže: “Kada čovjek Zapada čitaIbn Haldunovu 'Mukaddimu', on pred sobom još u četrnaestomstoljeću vidi Dekarta i Monteskjea, koji su prestignutiza puna tri stoljeća” (Garodi, 1981:33).Prema Garaudyju, islamska kultura je cjelovitom razvojudruštva dodala i etičku dimenziju koja se zasnivala na:“toleranciji, zatim racionalistički elemenat koji se zasnivaona kritičkom duhu i suprotstavljanju tiranističkom i dogmatskomšovinizmu. Zbog toga Engels tvrdi da su arapskimislioci daleke preteče francuskih enciklopedista izosamnaestoga stoljeća” (Garodi, 1981:14). Raspravljajućio renesansi, u Dijalektici prirode, Engels piše: “Romanskinarodi imaju čistu i slobodnu ideju uzetu od Arapa i zadojenugrčkom filozofijom. Kasnije je ona sve više jačala pripremajućina taj način rađanje materijalizma osamnaestogvijeka” (u: Garodi, 1981:14).Islamska je umjetnost, zbog religijskoga svetonazora,osiromašena za dvije umjetničke grane – slikarstvo i kiparstvo,ne uključujući u to ornamentiku. Međutim, islam se“odužio bogatim i osebujnim graditeljstvom, te pjesništvom.A pod utjecajem sredina u koje je islam došao biloje i rijetkih slikarskih i kiparskih djela (islamski slikari znalisu ih 'prošvercati', barem ilustrirajući stara djela)” (Kale,1981:157). Osim svjetovne arhitekture u islamu se razvilabogata arhitektura religijske namjene (džamije, medrese,mektebi, grobne mošeje). Džamija predstavlja središtegdje se susreću sve vrste islamske umjetnosti – sve umjetnostivode u džamiju, a ona vodi na molitvu (Garaudy).Garaudy ističe tri osnovna obilježja islamske umjetnosti –funkcionalnost, apstraktnost i jedinstvo između vjerskog isvjetovnog elementa (Garodi, 1981: 24-27).Obzirom da sunitski islam zabranjuje prikazivanje životinjskogai ljudskog lika, islamska umjetnost je u likovnimumjetnostima razvila prvenstveno arhitekturu i dekoraciju.Arhitektonski se kostur, u prvom redu, pokorava funkciji,a sve vrste dekoracije opet njemu. Geometrijska preokupacijaislamske umjetnosti uvjetuju bogatstvo formi.Arapska rezbarija je osobena forma i čisto islamska (E.Kuhnel). U šijitskom islamu, u kojem navedena zabrananije stroga, razvilo se i figurativno slikarstvo u minijaturi itapiseriji. Garaudy primjećuje da islamski umjetnik ne interpretirastvarnost bića i stvari... “u njihovoj subjektivnojindividualnosti, već kao slike, odnosno kopije. Na taj načinse arapska (islamska, op. a.) umjetnost odlikuje dvjemaosnovnim karakteristikama”: “a) islam nije protiv slika,nego protiv idola; b) islam više određuje stil umjetnosti,nego njen predmet” (Garodi, 1981:23).U islamskoj umjetnosti razlikuje se nekoliko stilova. 11Oni nose obilježje kultura i civilizacija s kojom je islam dolaziou doticaj. Govoreći o simbiozi islamske 12 i lokalne kultureu zemljama koje su osvojili Arapi, unatoč njihovommiješanju i snažnom preplitanju, Garaudy smatra da suone sačuvale svoju originalnost koja je postala temelj zabuduću nacionalnu umjetnost i kulturu (Garodi, 1981:15).To potvrđuje i poznati španjolski pisac Blasko Ibanez usvom djelu U sjeni katedrale: “U Španiju renesansa nijedošla sa Sjevera, sa varvarskim najezdama, već sa Juga, saarapskim osvajačima... Ova mlada i snažna kultura nosila jesa sobom elemente indijske i perzijske tradicije, te mnogousvojenog iz nepoznate Kine... Španija je prije toga bila uokovima crkvenih vladara i ratobornog sveštenstva. U gradovimau kojima su gospodarili nisu dirali kršćanske crkveniti židovske hramove. Od osmog do petnaestog stoljećanastala je najljepša i najbogatija kultura koju je Evropa imalau srednjem vijeku... sve vrste umjetnosti, nauke, industrije...Sa ... Istoka je došla svila, pamuk, limun, kafa, narandža,šipak, tepisi, tkanine, šifon (tanko bijelo platno, op.a.), rude, puderi i slično. Zahvaljujući Arapima, upoznatisu... i metričko pjesništvo... Grčki filozofi, poslije dugog zaborava,ponovo su oživjeli” (u: Garodi, 1981:15-16). 1368 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIPrijelaz islamske civilizacije i kulture u Europu nije biosamo preko Španjolske. O tome Bedevi Abd Al Latif, rektorSveučilišta Al Azhar u Kairu, kaže: “Neki naučnici smatrajuda je arapska civilizacija prešla u Evropu putem četirikanala ili mosta: Španija, Sicilija i Južna Italija, Bliskiistok i krstaški ratovi” (u Garodi, 1981:44).Zaključimo, islam je apsorbirao 'glavne stvaralačkesnage' drevnih civilizacija i kultura, “onog što se”, primjećujeEnes Karić, “kako bi kazao Tomas Man, u 'dubokomzdencu prošlosti', naziva Stari svijet. Grčka filozofija, babilonskaastronomija i matematika, perzijska književnost,indijska samozatajnost, rimsko pravo..., sve je to, tvrdiNerkez Smailagić, dobilo šansu opstanka u 'apsorpcionimsnagama islama'” (Karić, 2006:54). Važno je znati damnogi doprinosi islamske kulture svjetskoj kulturi, nisusamo doprinosi arapskih i muslimanskih znanstvenika, filozofa,umjetnika, obrtnika, nego i doprinosi pripadnikadrugih naroda i religija koji su živjeli i radili u zemljamaislamskoga svijeta.Europsko se novovjekovno prosvjetiteljstvo, posebicenakon renesansnih i humanističkih polazišta, oslobađanjemod crkvenih te općih religioznih spona, pojavljujekao različito vrednovan proces sekularizacije. Danas “dioislamskoga svijeta”, smatra njemački ministar unutrašnjihposlova Wolfgang Schäuble, “tek treba usvojiti prosvjetiteljstvo.Konačno, i kršćani su vodili ratove sve dok ononije zaživjelo” (Metro express, 2007:6). Slažemo se da dioislamskoga svijeta tek treba usvojiti prosvjetiteljstvo, ali sene slažemo s tvrdnjom da kršćanski svijet, i nakon zaživljavanjaprosvjetiteljstva, ne vodi ratove. Naprotiv, mnogisu kršćani i nakon zaživljavanja prosvjetiteljstva do današnjihdana, opterećeni predrasudama i pohlepom orijentiranina podčinjavanje i hegemoniju – vodili i vode, eksplicitnei implicitne, ratove sa svim oblicima i posljedicamaširokoga spektra zločina, pljačke i sveopće ratne destrukcije.To su nepobitne povijesne činjenice.Neznanje, nekritičnost, površnost, fragmentarnost,nerazlikovanje pojave i biti, opterećenost predrasudama imitovima, neobjektivnost, zatvorenost i nekomunikativnost– samo su neki od uzroka nepotpune ili iskrivljenespoznaje i razumijevanja identiteta civilizacija i kultura, au okviru njih i identiteta islamske civilizacije i kulture. 14Različiti identiteti i oblici subjektivnosti uvjetuju i različitenačine moderniziranja. Spektar identiteta suvremenihdruštava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan – odtradicionalnih do demokratskih. S obzirom da je odlikasuvremene globalizacije i komprimiranje vremena – sve sezbiva u sve kraćem vremenu, u uvjetima neizbježne globalizacije,tko u islamskome svijetu ne želi stagnirati i nazadovati,autonomno moderniziranje mu postaje, ili možepostati, izazov razvoja.AUTONOMNA MODERNIZACIJA ISLAMSKOGASVIJETA – IZAZOV NJEGOVA RAZVOJAZapadni, racionalistički model modernizacije, s endogenimi kontinuiranim tijekom modernizacije, korjenito jeuklanjao tradicionalna vjerovanja i oblike društvene organizacije.Zato je opravdana zabrinutost autentičnih kulturatzv. Trećeg i Četvrtog svijeta 15 , uključujući i islamskisvijet, o zatiranju njihovih povijesnih korijena i iskonskihidentiteta sadržanih u vjeri, običajima i tradicionalnomnačinu života. Zapad tako učvršćuje svoje vrijednosti, anezapadnjačka društva suočavaju se sa izazovima novihvrijednosti. Govoreći općenito, svijet je sve moderniji i svemanje zapadnjački (Huntington, 1997:103). Pritom, moćse premješta sa Zapada prema nezapadnjačkim civilizacijamai kulturama (Kina, Rusija, Indija, Brazil...)Različiti oblici subjektivnosti – kolektivni, tradicijski,kulturno-religijski, stratifikacijski – jesu ono po čemu serazlikuju društveno-modernizacijski putovi. Modernost jejedna, a putovi modernizacije su različiti (Touraine, 2007).Moderno društvo, smatra Touraine, nije ono koje poništavaprošlost i vjerovanja, nego ono koje preobražava starou moderno ne razarajući ga. To je društvo koje djelujetako da je religija sve manje komunitarna vezanost, a sveviše obraćanje savjesti – društvo koje dokida prisile i obogaćujetokove subjektivnosti. Jedno od osnovnih obilježjaHegelovog poimanja moderne polazi od misaone figure– 'apsolutno samoodnošenje subjekta' koji je pomoću svojesamosvijesti orjentiran na prevladavanje subjektnocentriranogauma. Takvu strukturu samoodnošenja u modernomvremenu Hegel naziva subjektivnost (u: Habermas,1988). Za njega je subjektivnost, ponajprije, princip modernogasvijeta, a objašnjava ga 'slobodom' i 'refleksijom'.Iz tog principa objašnjava nadmoćnost modernoga svijetai njegovu kriznost. Prema Hegelu, izraz subjektivnostsadrži, prije svega, četiri obilježja: individualizam, pravokritike, autonomija djelovanja i idealistička filozofija (u:Habermas, 1988:21-22).Nije najmodernije ono društvo koje je u svemu ravnodušnoprema religiji, niti ono društvo koje je posve slobodnood svetoga. 16 Najmodernije je ono društvo, smatraTouraine, koje jača istodobno postojanje osobnog subjektai odupire se uništenju osobnih i kolektivnih identiteta(Touraine, 2007:245). Ideja je modernosti neodvojiva odideje racionalizacije 17 , subjektivacije i demokracije. Racionalizacijaje vezana za pojavu subjekta, koji je i zahtjev zaslobodom i afirmacija osobne i kolektivne povijesti. Racionalizacijai subjektivacija dva su lica modernosti koja se“pojavljuju u isto vrijeme, kao renesansa i reformacija, kojese više nadopunjuju nego što proturječe jedna drugoj”(Touraine, 2007:168). Tourainovo poimanje demokracijenajsnažnije je iskazano u tezi da subjekt, socijalni pokreti18 i demokracija čine neodvojive teme. Ustrajnoizjednačavanje modernosti sa samom racionalizacijom,reducira Subjekt samo na Um s nakanom nametanja depersonalizacije.S takvom radikalnom redukcijom Subjektaizostaje dijalog između Uma i Subjekta, a prvospomenutipostaje instrument moći. “Pojedinac je subjekt” smatraTouraine, “samo po upravljanju vlastitim djelima, koja muse odupiru” (Touraine, 2007:172). Biti Subjekt znači bitiodlučno orijentiran na osvajanje slobode u stalnoj borbiprotiv postojećega poretka, društvenih determinizama idominacije. Pojedinac koji se ne konstituira kao subjektbiti će konstituiran kao Sebstvo od centara moći kojiodređuju i odobravaju njegove uloge. Pojmovi subjekta iaktera su nerazdvojni. “Pojava subjekta... znači da pojedi-BEHAR 87-88 69

ZNANSTVENI RADOVInac, naprotiv, mora prepoznati u sebi i prisutnost Sebstvai volju da bude subjekt – subjekt je volja pojedinca dadjeluje i da bude priznat kao akter” (Touraine, 2007:170).A inteligencija, za koju Hegel kaže da “određuje sadržaj,koji je isto tako njezin kao što je određen kao bitkujući,jest volja” (Hegel, 1987:400). Ali, “akter nije netko tkodjeluje u skladu s položajem koji zauzima u društvenojorganizaciji, nego netko tko mijenja materijalno i pogotovodruštveno okruženje u kojem se nalazi, mijenjajućipodjelu rada, načine odlučivanja, odnose dominacije ilikulturne (vrijednosne, op. a.) orijentacije” (Touraine,2007:170).Možemo zaključiti: biti akter znači biti, pravovremeno,sposoban i odlučan upravljati raspoloživim izvorima moći ivlastitim djelima s namjerom djelotvornog ostvarivanja voljeu međusobno složenim odnosima snaga – otpora drugihsubjekata, kao i unatoč otporu vlastitih djela. Zato “dosubjektivacije dolazi kada Subjekt prodre u pojedinca, (kadavolja pojedinca ovlada njime, op. a.), i preobrazi – uodređenoj mjeri – pojedinca u Subjekt (koji mijenja postojećedruštveno stanje, op. a.)” (Touraine, 2007:171).Sekularizacija religije je sastavni dio modernizacije, ačini je “proces rastvaranja, rastavljanja i raspadanja tradiconalnereligije, ali istodobno kao postupak ponovnogslaganja, sastavljanja i stvaranja nove religije... Modernadruštva podjednako sekulariziraju religiju i oživljavaju je unovim sadržajima” (Mardešić, 2007:436). “Sekularizacijase ne može izbjeći” citira S. P. Huntington Daniela Pipesakoji smatra da “suvremena znanost i tehnologija zahtijevajuusvajanje misaonih procesa koji će ih pratiti; isto je is političkim institucijama... Tek kad muslimaniizričito prihvate zapadnjački model, bit ćese u stanju tehnološki unaprijediti i zatim razvijati”(u: Huntington, 1998:97-98). Zapadnjačkije model modernizacije, u svemu, zaveliku većinu islamskoga svijeta neprihvatljiv.Akbar S. Ahmed, pakistanski znanstvenik iprofesor na Selwyn Collegeu, Sveučilišta uCambridgeu, ističe da je tradicionalno orijentirani islamskisvijet isključiv prema razuzdanoj potrošačkoj kulturiZapada – promiskuitetu, drogi, alkoholu; prema modernimzapadnim medijima zbog njihove moći, prodornostinjihovih razornih slika, zlobe i neprijateljstva prema islamu.“Muslimani se boje” izričit je Ahmed, “da je din (religija)u opasnosti da bude sasvim podvrgnuta duniji (svijetu)”(Ahmed, 1999:39).Smail Balić potsjeća da fundamentalistički utemeljenislam odbacuje misao i “praksu povezanu sa sekularizacijom,primjerice, (odbacuje, op. a.) demokraciju i slobodnoočitovanje mišljenja” (Leksikon..., 2005:435). Ortodoksnimuslimanski konzervativci odbacuju prirodne, tehničke,društvene i humanističke znanosti, odbacujuumjetnost, čak i zanatsku djelatnost, te robuju tradicionalizmu.Više štete islamu nanose oni koji rade i djeluju izneznanja ili fanatizma, nego tzv. nevjernici. Njihov rigidnivjerski tradicionalizam vodi ih u fundamentalizam. “Fundamentalizamse”, suglasan je i Ernest Gellner, “najboljemože razumjeti po onome što odbacuje” (Gellner,2000:11). “Talibanski su pobunjenici stanovnicima jedneafganistanske pokrajine blizu Kabula zapovijedili da prestanugledati televiziju jer postaje emitiraju neislamskeprograme. Ta je zapovijed posljednja u nizu zabrana kojusu pobunjenici proglasili u područjima koja kontroliraju.Talibani su posljednjih mjeseci također upozorili djevojkeu nekim područjima južnog i istočnog Afganistana da neidu u školu” (“Talibani zabranili televiziju”, 2008:21). Najekstremnijifundamentalisti, bilježi Huntington, “bacajutelevizore u rijeke, zabranjuju ručne satove i odbijaju strojeves unutrašnjim sagorijevanjem... 'Fanatizam', kako bito rekao Toynbee, 'jednostavno nije održiva opcija'” (u:Huntigton, 1997:97).Kao suprotnost talibanskom i svakom fundamentalizmu,spoznajnom pesimizmu i spoznajnoj pasivizaciji, navodimoimpresivan prizor prenošenja Averroesovog pepelau Kordobu, kojemu je prisustvovao i Ibn'Arabī 19 . Sjedne strane, stajao je lijes, a s druge Averroesove knjige:“Paket knjiga kao protuteža posmrtnim ostacima čovjeka!Da bismo shvatili potku misaonog i znanstvenog životatradicionalnog islamskog Istoka”, kaže Corbin, “trebasačuvati u sjećanju ovu sliku kao simbol njegovih težnji iopredjeljenja: 'Božanska znanost' odnosi pobjedu nadsmrću” (Corbin, 1977:270).Sekularizacija islamskoga svijeta ne smije imati agresivnazapadnjačka obilježja. Za razliku od ortodoksnoga islama,koji se zatvara u sebe, postoji liberalni islam, otvorenprema svijetu koji traga za novim perspektivama. Njegovepristaše ne shvaćaju učenost samo kao zbir 'mudrosti', negopostavljaju nova pitanja svijetu i povijesti, preobražavajustaro u moderno, prihvaćaju izazove razvoja vlastitihSekularizacija islamskoga svijeta ne smije imatiagresivna zapadnjačka obilježja. Za razliku odortodoksnoga islama, koji se zatvara u sebe,postoji liberalni islam, otvoren prema svijetu kojitraga za novim perspektivama.društava. Jedan od primjera sekulariziranja na državnoj razinije Republika Turska – “izgrađena na načelu odvojenostireligije od države (laicizam)” (Leksikon..., 2005:435). 20 Misaoosnivača moderne Turske – Kemala Mustafe Ataturka:“Znanost je najbolja čovjekova prijateljica u životu” (Leksikon...,2005:435), stoji na ulaznim vratima Sveučilišta uAnkari, kao poticaj mladim naraštajima. 21I u drugim dijelovima islamskoga svijeta – u Indoneziji,Tunisu, Indiji, Alžiru, (Maleziji, Ujedinjenim arapskim emiratima,...op. a.), postupno i fragmentarno stvaraju sepretpostavke sekularizacije (Leksikon..., 2005:435). Zaspecifičnu islamsku sekularizaciju angažiraju se: “na Zapaduškolovane, ali i pod snažnim utjecajem islama oblikovaneosobnosti kao što su Muhammad Talbi, ‘Ali Merad,Bassam Tibi, Hasan al-Hanafi, Muhammad Arkoun idrugi” (Leksikon..., 2005:435). Makar se tradicija, u svemu,temeljito pokušala prikazati kao preobražena modernasvijest, podsjeća S. Balić, ona se ne može (u svemu, op.a.) zastupati u naše vrijeme (Leksikon..., 2005:435). Ali,možemo se složiti s Balićem, u svemu, kada kaže da “smoskloni vidjeti u sekularizaciji jednu šansu za budućnost.70 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVISekularizacija ne znači areligioznost. To s njom povezanopuštanje i oslobađanje latentnih sila, koje drijemaju u masamavjernika, može imati ljekovit učinak ne samo zaislam, već jednako tako i za sve druge religije” (Leksikon...,2005:435). Stoga je iznimno vrijedna pažnje opaska Tourainea“da bi Europljani, zajedno s Turskom, trebali stvoritinovi model suradnje s islamskim svijetom, model kojibi bio različit od američko-arapske solucije koja naglasakstavlja na zemlje koje u mnogim aspektima nikada nisubile države i nacije. Zato je veliki promašaj Europe što takoolako pušta Tursku, umjesto da se posveti stvaranjunovih odnosa između Zapada i islamskih zemalja” (Devčić,2008:35). “Sekularizacija je moguća jedino”, smatraTouraine, “ako je riječ o naciji. To je bio slučaj s Turskom,...Drugo, mnogo je lakše ako je riječ o zemlji koja nije bilakolonizirana, a Turska nije bila, dapače Turci su bili osvajači”(u: Devčić, 2008:35).Hoće li se procesi modernizacije u islamskome svijetupojavljivati i u obliku “zamišljanja nacije: nacionalne demokracijekao prepolovljene moderne”? (U. Beck). “Nacije se”,citira U. Beck E. Gellnera, “zamišljaju ondje gdje ih prijenije bilo” (u:Beck, 2001:120). “No to je zamišljanje nacije'(Benedict Anderson) egzemplaran proces, čin utemeljenjaujedno modernog i protumodernog industrijskog društva.Tu su se – što su povjesničari uostalom dobro istražili – proturječjamoderne i protumoderne – demokracija i narod –gotovo savršeno spojili u modelu 'nacionalne demokracije','vladavine naroda', i još i danas se spajaju. To umjetničkoremek-djelo prepolovljene moderne danas se rastvara sglobalizacijom” (Beck, 2001:120-121).Danas kulture postaju osnovom nacije-države, “ali nacije-državekoje ih unatoč svemu transcendira” (Eagleton,2002:75). “Crtica u pojmu 'nacija-država'” pozivajući sena Katea Sopera, pojašnjava Eagleton, “strogo označavavezu između kulture i politike, etničkoga i proizvedenog”(Eagleton, 2002:74). Koegzistencija nekoliko nacija unutarjedne države nužan je uvjet civiliziranoga života poputkoegzistencije ljudi u jednom društvu. “Tamo gdje se političkei nacionalne granice podudaraju” smatra PierreTrudeau, “društvo prestaje postojati, nacija se vraća nastanje koje odgovara stanju čovjeka koji se odriče odnosas drugim ljudima” (Trudeau, 1999:106).Kad je riječ o autonomnoj sekularizaciji i modernizacijiislamskoga svijeta, slično Touraineu misli i Stuart Sim:“No bar u teoriji”, primjećuje Sim, “islam bi se mogaoprilagoditi tim vrednotama, samo što ta promjena moraproisteći iz same njegove nutrine – nju ne može nametnutiZapad, a da na sebe ne navuče optužbu za imperijalističkifundamentalizam, čime bi samo dodao još više uljana vatru općeg nepovjerenja, tu glavnu značajku međusobnihodnosa tih dvaju svjetova” (Sim, 2006:212).Realno je očekivati da će i tzv. islamsko bankarstvo postupnopoticati autonomno moderniziranje islamskogasvijeta. Bankari iz Zaljeva, koji rade po islamskim financijskimprincipima, nadaju se da će afrička srednja klasa,posebice na muslimanskome sjeveru, okrenuti tzv. islamskimfinancijama, te da će kompanije sve češće trgovatitzv. islamskim obveznicama, poznatijim kao sukuk (“Financijskisafari”, 2008:26).U 2007. godini u Keniji su izdane licence za rad dvjemaislamskim bankama (Gulf African Bank i First ComunityBank). 22 “Standard Bank South Africa za upravljanje sredstvima,vrijedna 45 milijardi dolara, sa sjedištem u Johanesburgu,osnovala je šerijatski kapitalni fond namijenjenAfrici... Fond, osnovan na neodređeno vrijeme, u Irskoj ćeuložiti u dionice u skladu sa Šerijatom širom Afrike... Fondima za cilj ostvariti povrat između 15 i 20 posto i ne namjeravanaplaćivati naknadu za usluge” (“Šerijatski kapitalnifond za Afriku”, 2008:26). Graditeljstvo i nekretninejesu poslovanje koje najbrže napreduje. Bum graditeljstvau Ujedinjenim Arapskim Emiratima otvorio je neslućenemogućnosti bankarskome sektoru. Dubai Islamic Bank(DIB) – pionir i lider u globalnoj oblasti islamskih financija,ustanovljena 1975. godine, prva je banka koja je usvojilaislamske principe poslovanja i primjenjivala ih u cijelosti.To je prepoznao i ugledni Global Finance Magazine, te jeu 2007. godini u području poslovanja sa stanovništvom,proglasio “Islamskom bankom godine” (“DIB – lider uislamskim financijama”, 2008:26). DIB je bila među prvimbankama koje su prihvatile najnovije informacijske tehnologijeu islamskom bankarstvu. “Danas DIB klijentima nudičitav spektar mogućnosti za upravljanje bankarskimtransakcijama, uključujući Al Islami telefonsko bankarstvo,mobilno bankarstvo, internet bankarstvo...” (“DIB –lider u islamskim financijama”, 2008:26).Bez društveno-ekonomske modernizacije islamskogasvijeta, bez promjene vrijednosnog sustava s naglaskomna 'ekspresivne vrijednosti', bez demokratizacije nema ninjegova razvoja.MODERNIZACIJA, PROMJENA VRIJEDNOSTI IDEMOKRATIZACIJA POTIČU LJUDSKI RAZVOJModernost možemo shvatiti kao pluralnost njezinihrazličitih oblika, ovisno o specifičnostima tradicijskih i općekulturološkihobilježja pojedinih zemalja, uključujući izemlje islamskoga svijeta. 23 Bez autonomne modernizacijeislamskome bi svijetu bio nametnut podanički oblik tzv.zavisnog kapitalizma – oblik industrijalizacije koji počinjes onim granama industrije koje su se najkasnije razvile usredištu kapitalističkoga svijeta, što bi zadovoljavalo interesei potrebe moćnih i bogatih zemalja.Autonomnost modernizacije podrazumijeva i autonomnostvrijednosnog sustava društava koja se moderniziraju– autonomiju vrijednosnog izbora pojedinaca, društvenihskupina, institucija. Promjene vrijednosti uzrokujui način upravljanja društvima, jer izazivaju ravnopravnostrodova, demokratske slobode, prava i nove potrebe ljudi.Ronald Inglehart i Christian Welzel, temeljem istraživanjačiji su podaci prikupljeni od 1981. do 2001., provedenogu osamdeset jednoj zemlji koje obuhvaćaju 85 postosvjetskog stanovništva, pokazuju da su “(1) društvenoekonomskamodernizacija, (2) kulturni pomak prema svevećem naglasku na ekspresivne vrednote i (3) demokratizacija,sastavnice jednog jedinog procesa: ljudskog razvitka”(Inglehart i Welzel, 2007:18).Društveno ekonomska modernizacija povećavajući materijalne,spoznajne i društvene izvore ljudi, smanjuje vanj-BEHAR 87-88 71

ZNANSTVENI RADOVIska ograničenja čovjekova izbora. To upućuje građane naorijentaciju i recepciju sindroma koji nazivamo 'ekspresivnevrijednosti' – građanskih i političkih sloboda, ravnopravnostrodova i demokratski odgovornu vladu. Sve to zahtijevauspostavljanje i razvijanje institucija koje su sposobnemaksimirati autonomiju čovjekova izbora – demokraciju.Na mikro razinama u takvim se uvjetima kulturni fenomenpremješta s razine kolektivne discipline na razinu individualneslobode – s prilagodbe skupini na ljudsku raznolikost,s razine državne vlasti na autonomiju pojedinca. To građane,dodatno, potiče na orjentaciju i recepciju ekspresivnihvrijednosti. Demokratski dosljedna recepcija ekspresivnihvrijednosti pretvara modernizaciju u autonomni procesljudskoga razvoja. Otvoren i uljuđen dijalog između zagovornikamodernizacije i zagovornika rigidne konzervativnostimože utjecati i na političke institucije koje potiču nastanaki razvoj ekspresivnih vrijednosti, a one potiču nastanaki razvoj demokratskih institucija.Kad je riječ o odnosu liberalizma i demokracije, Touraineprimjećuje: “Liberalizam nije demokracija” (Touraine,2007:263-265). Touraine misli da demokracija ne jača kadje političko društvo slabo i podređeno ekonomskim interesimaili zahtjevima (bogatih, op. a.) manjina. “Kako možemogovoriti o demokraciji” pita Touraine, “kad je stvarnavlast u službi bogatih manjina i na štetu siromašnevećine? U svim zemljama povećava se jaz između 'uključenih'i 'isključenih', kako u zemljama gdje uključeni čine80% stanovništva tako i u onima gdje čine samo 20 do40%, kao što je područje subsaharske Afrike ili andskihzemalja Latinske Amerike. Čisto liberalna koncepcija demokracijejednostavno je neprihvatljiva, iako treba priznatida endogeni razvoj omogućuje najčvršće temelje za demokraciju”(Touraine, 2007:265). 24Razum i subjekt mogu biti u opreci, ali i ujedinjeni.Glavni činitelj njihova ujedinjenja je socijalni pokret. Osimpokreta žena i ekoloških pokreta, povijesni akteri su mladež,imigranti, pripadnici manjina. 25 Oni svojom upornomvoljom nastoje promijeniti postojeće društveno stanje itako se legitimitirati kao subjekti. Prema istraživannju Inglehartai Welzela, unatoč globalizaciji svijeta kulturnetradicije ne nestaju, a ljudski razvoj je “koncentriran napostindustrijska društva, a u društvima u razvoju (siromašnimdruštvima, op. a.) pojavljuje se jedino ako imajuodrživ gospodarski rast... Vrijednosni sustavi tih društava,(a njima pripada i velika većina društava islamskoga svijeta,op. a.), i dalje nameću snažna ograničenja čovjekovojekspresiji” (Inglehart i Welzel, 2007:19).Prema rezultatima istraživanja, ne samo Ingleharta iWelzela, vrijednosti građana bogatih zemalja brzo se mijenjaju,a one u društvima niskoga dohotka mijenjaju semnogo sporije ili se uopće ne mijenjaju. 26 Društveno-ekonomskirazvoj čini snažan pomak na ekspresivne vrijednosti,a kulturna promjena je ključna u prelasku s vrijednostiopstanka na ekspresivne vrijednosti koje utječu i na prisutnosti na kvalitetu demokracije (Inglehart i Welzel,2007:140).Ako je znanje moć, onda odričući se znanja, odričemose i moći. Više zaposlenih ne znači uvijek i više proizvedenihroba i usluga. I više učinkovita znanja proizvodi višeroba i usluga. Stoga svaka spoznajna pasivizacija i spoznajnipesimizam – ravnodušan i isključujući odnos premaznanju, a to znači i prema moći – sužavaju mogućnostirazvoja, osvajanja slobode, nezavisnosti, demokracije, suvereniteta.Sve vrijednosti koje se grade na tuđoj moći –nametnute su, diktirane i nadzirane vrijednosti, ili imajuvelike izglede da takvima postanu. Međunarodni, nadnacionalnii nacionalnu subjekti koji izvoze znanje, najčešćesu i najmoćniji i najuspješniji. Ratovi budućnosti vodit ćese ne samo zbog posjedovanja i nadzora teritorija, prirodnihresursa – posebice izvora energije, hrane, pitke vode,nego i zbog nadzora nad znanjem. 27Conditio sine qua non strategije razvoja islamskogasvijeta je i nužnost orjentacije na ekosocijalni model razvoja,što podrazumijeva i prospektivnu odgovornost –odgovornost za budućnost, a ne samo retrospektivnu odgovornost– odgovornost za prošlost. Ključ za ubrzanjeekonomskoga razvoja ne nalazi se, prije svega, u iskorištavanjuprirodnih izvora, u primanju i korištenju ekonomskojpomoći, nego u obrazovanju i odgoju, 28 u inovacijama,štednji, ulaganjima, institucionalnim promjenamakoje potiču razvoj. To trebaju biti i obilježja modernizacijeislamskoga svijeta.E. Gellner smatra da “Slučaj islama dokazuje kako jemoguće razviti, ili barem razvijati modernu, primjerenimtehnološkim, obrazovnim te organizacijskim načelimaopremljenu ekonomiju usporedno sa snažnim, sveprisutnimi do kraja internaliziranim muslimanskim uvjerenjemi identifikacijom. Modernitet ne vodi nužno propadanjučistunske i skripturalističke svjetske religije. Naprotiv, činise, da bi joj mogao biti čak i naklonjen” (Gellner, 2000:32).S druge strane Daniel Pipes 29 primjećuje da “modernizacijazahtijeva pozapadnjačenje” (u: Huntigton, 1998:97).Svoju tvrdnju da je zapadnjačenje preduvjet modernizacije,Pipes obrazlaže ukazivanjem na sukob između islama imodernizacije “u gospodarskim pitanjima, poput kamata,nasljednih zakona i sudjelovanja žena u radnoj snazi.Međutim, on potvrdno citira Maxine Rodinson kad kažeda 'nema ničega što bi uvjerljivo pokazalo da je muslimanskavjera spriječila razvoj muslimanskoga svijeta premamodernome kapitalizmu” (u: Huntington, 1998:102).Pipes svoju tezu o nesukobljavanju islama i modernizacije,u većini slučajeva, koji nisu gospodarske naravi, obrazlažeovako: “Pobožni muslimani mogu njegovati znanost,djelotvorno raditi u tvornicama ili se služiti složenimoružjem. Modernizacija ne zahtijeva određenu političkuideologiju ili skup institucija: izbori, državne granice, građanskoudruživanje i ostala obilježja zapadnjačkoga životanisu nužni za gopsodarski rast. Kao vjera, islam zadovoljavaposlovne ljude jednako kao i seljake. Šerijat ništane govori o promjenama koje prate modernizaciju, poputpomaka od poljodjelstva na industriju, sa sela u grad iliod socijalne stabilnosti u socijalnu pokretljivost; on ne zabranjujedjelatnosti poput masovnoga obrazovanja, brzihkomunikacija, novih oblika prijevoza ili zdravstva” (u:Huntington, 1998:102).Da tradicija i modernost mogu zajedno, uvjerljiv je iprimjer Japana. Japanski su reformatori, kritički prihvaćaliod Europe i Sjedinjenih Američkih Država najbolja civiliza-72 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIcijska postignuća. Navodimo tekst koji je Emir Šekib Arslanprenio iz časopisa Jurnal de Geneve: “Japanci su,kroz jedva šezdeset godina, postali od srednjovjekovnogfeudalnog naroda jedan od najvećih naroda svijeta... Nemanikakve sumnje da je japanska vjera imala veliku uloguu japanskoj politici... Savremeni Japanac se prilagodiosvim savremenim životnim potrebama, ali je sačuvao stalnutežnju obraćanja svojoj prošlosti... Japanci su preziraliputovanje u daleke zemlje i sprečavali su ulazak stranacau njihovu domovinu, ali to je savremeni napredak zbrisao...Rezultati su pred nama, ali je prošlost Japancimasvih slojeva i sada sveta i uzvišena, jer oni u ovoj svetojprošlosti nalaze spoznaju svoje suvremene vrijednosti. Miih vidimo kako se bore najsavršenijim sredstvima modernecivilizacije, bez kojih u naše doba nema života, odbacujućisvako okcidentaliziranje (zapadnjačenje, op. a.),samo zato što su svjesni da im nije potrebno...” (u: Arslan,1995:45-46).I u islamskome svijetu, osobito u 19. i 20. stoljeću, tijekomsusreta islama sa zapadnjačkim svjetovnim društvompojavljuju se težnje za poboljšanjem postojećeg stanja– težnje za reformom (işlāhom). “Glavni su predstavniciMuhamed Abduh i Rašid Rida. Islamski reformisti nastojezadržati dogmatski i bogoštovni dio islama a prihvatitimodernu znanost i islamske države prilagoditi svjetovnomupravu. Šerijatsko pravo ostalo bi na području bračnoga,obiteljskog i nasljednog prava” (Opći religijski leksikon,2002:368).Sve to ukazuje na mogućnost autonomne modernizacijeislamskoga svijeta, ali kako se odnositi prema njezinimnajjačim otporima – prema okorjelim konzervativcima.O tome Emir Šekib Arslan kaže: “Okorjeli konzervativacradi iz neznanja i fanatizma... Pripravio je teren neprijateljimaislamske civilizacije da se protiv nje bore, navodećida je zaostalost u kojoj se nalazi islamski svijet plodislamske doktrine. Okorjeli konzervativac je uzrok siromaštvuu koje su pali muslimani, jer je učinio islam samovjerom onoga svijeta, a islam je, uistinu, vjera ovoga ionoga svijeta... Okorjeli konzeravativac je onaj koji je navijestiorat prirodnim, egzaktnim i filozofskim naukama,umjetnosti i zanatima, navodeći da su to nauke nevjernika.Time je lišio islam plodova tih nauka, prouzrokovaonjegovim sljedbenicima siromaštvo u kome se nalaze, itime im podrezao krila, jer su prirodne nauke one kojeistražuju zemlju, a zemlja otvara svoje riznice samo onomekoji je istražuje. Ako bismo cijelog života govorili samoo stvarima koje se odnose na onaj svijet, zemlja binam dobacila: 'Hajdete direktno na onaj svijet, jer kodmene za vas nema ništa'” (Arslan, 1995:49-50).Max Horkheimer i Theodor Adorno u Dijalektici prosvjetiteljstvapišu: “Vjera je,... uništena ukoliko bez prestankane ističe svoju suprotnost ili podudaranje sa znanjem. Timešto ovisi o ograničavanju znanja, vjera je i sama ograničena....objektivno priznavanje da onaj tko samo vjeruje,upravo time više ne vjeruje. Nečista je savjest njezina drugapriroda” (Horkheimer i Adorno, 1989:32-33). Protivnicimodernizacije, pa i one autonomne, u islamskome svijetuignoriraju i to da je u Kur , anu zapisano: “Zaista, Allah nećepromijeniti stanje jednoga naroda, sve dok taj narod nepromijeni sebe”... “Tražite nauku, pa makar u Kini”. Te porukeukazuju i na nužnost subjektivacije i spoznajne motivacijeu islamskome svijetu. Potsjetimo li i na Muhamedovuizreku: “Znanje je dužnost i obveza svakoga muslimana” –shvaćena u užem smislu, odnosi se samo na vjeru, a u širemsmislu na sveukupno znanje, postoje i temeljne religijskepretpostavke za moderniziranje obrazovanja u islamskomesvijetu. Obrazovanje je zapostavljeno i postalo značajnimproblemom, posebice u ruralnim dijelovima islamskogasvijeta. Zapostavljenost osnovnog obrazovanja, prijesvega se odnosi na žensku populaciju. U dijelu svijeta kojise obično naziva 'zemlje u razvoju', nepismene su tri četvrtinežena starije od 25 godina. Žene čine dvije trećine ukupnogbroja nepismenih u svijetu.Islam, kao sustav osebujne religije, civilizacije i kulture,stila života i svjetovne zajednice temelji se na konkretnimdruštvenim normama i vrijednostima. Bez kvalitativnogapomaka u razvoju tih normi i vrijednosti nema ni autonomnemodernosti niti društvenoga razvoja. A što je “pravazajednica”? “'Prava zajednica' je”, primjećuje Vjeran Katunarić“zapravo, dosta stari ali nedovršeni projekt budućnosti,kojeg je Castells opisao terminom 'projektni identitet',oblik udruživanja i javnog djelovanja koji loše kvalitete postojećegdruštva zamjenjuje boljima” (Katunarić, 2003:314).'Projektni identitet' u islamskome svijetu, kao i svaki drugi'projektni identitet', razvija se iz aktualnoga 'identiteta otpora'– kad subjekti obezvrijeđeni i nezadovoljni logikomdominacije i učmalosti u društvu – kao akteri, traže i preobražavajusveukupnu društvenu strukturu.Globalizacija i modernizacija ne mogu se izbjeći. Očekivatije da će protivnici modernizacije u islamskome svijetu,tijekom vremena, slično kao na Zapadu u europskomvisokom srednjem vijeku s kršćanskom crkvom kao integrativnomustanovom u društvu, prihvaćati moderniziranje.Potsjećamo, tezu o mogućnosti, prije svega, autonomnogamoderniziranja islamskoga svijeta zastupa višeautora. Navodimo neke od njih: A. Touraine, E. Gellner, D.Pipes, S. Huntington, E. Š. Arslan, M. Abduh, R. Rid, M.Ali, S. Sim, M. Talbi, A. Merad, B. Tibi, H. al-Hanafi, M.Arkoun, S. Balić, N. Smailagić... Nasuprot njima postoje iautori koji zastupaju stajalište monopoliziranja zapadnogamodela modernizacije. Među najradikalnijima su A.Vamberij i H. Mejer. Kod A.Vamberija, prema H. Sušiću,pojavljuju se duhovno militantne tvrdnje iz kojih izbija čaki mržnja prema istočnim narodima koje on naziva 'azijatima'.“Izuzev Japanaca, ni jedan od azijatskih naroda nemože samostalno stupiti na put napretka i obnove. Azijatimogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajemEvrope”, smatra Vamberij (u, Sušić, 1977:292-293). HansMejer je još radikalniji. On “tvrdi da čak postoji nepomirljivostizmeđu istočne i zapadne kulture, smatrajući dakršćanska kultura po svom duhu, protivrječi istočnjačkim,i da je nemoguća njihova koegzistencija” (Sušić, 1977:293).Za razliku od njih, R. Inglehart i D. Oyserman u istraživanjuindividualizma, autonomije i samo-ekspresije s aspektasindroma ljudskoga razvoja, 30 kažu: “Ali mi ne nalazimonepremostivu prepreku između islamskih društava iostatka svijeta. Najrazvijenija od islamskih zemalja, Turska,sada je u prijelaznom stadiju zajedno s takvim ze-BEHAR 87-88 73

ZNANSTVENI RADOVImljama kao što su Južna Afrika i Slovenija. Javnost... Iranaiskazala je neočekivanu pro-demokratsku političku kulturuna dva posljednja nacionalna izbora. Velika većina iranskejavnosti glasovala je za reformski orjentirane vlade”(Inglehart i Oyserman, Individualism, autonomy...:34).Govoreći općenito, nepremostive se prepreke izmeđuislamskih društava i ostatka svijeta postupno smanjuju, ilinestaju, i kad je riječ o ravnopravnosti žena, odnosu premaseksualnim manjinama, pobačaju.Otvorenim i kritičkim intersubjektivnim komunikativnimdjelovanjem moguće je oslobađati razum brojnih zaprekai manipulacija – političkih, ekonomskih, kulturnoduhovnih,administrativnih, te tako krčiti put modernizaciji.Autonomnim moderniziranjem, koje podrazumijeva iselektivnu primjenu iskustava zapadnoga modela moderniziranja,islamski svijet će postati moćniji i respektabilnijisubjekt međunarodnih odnosa, što bi stvaralo pretpostavkei za njegovo planetarno uvažavanje, te prevladavanjevlastitoga religijskog konzervativizma – antimodernizma.Pritom, prije svega, Zapad – bogate i moćne zemlje,moraju prestati podizati nove vidljive i nevidljive zidovekako bi zadržale “navalu barbara” u njihova elitističkacarstva; moraju prestati prezirati i marginalizirati siromašnezemlje, uključujući i zemlje islamskoga svijeta, a islamskisvijet mora prestati demonizirati Zapad.U islamskome svijetu, iako postoje značajne razlike,sve je više spoznaje da njegova budućnost ovisi o ljudskimresursima, znanju, inovacijama, štednji, investicijama, institucionalnimpromjenama koje potiču razvoj, a manje oprirodnim bogatstvima. U kojoj će se mjeri sadašnje, višeili manje, fragmentarno i površno moderniziranje islamskogasvijeta u budućnosti razviti u mnogostrano i respektabilnomoderniziranje, pokazat će vrijeme.LITERATURA:Agamben, Giorgio (2006): Homo sacer : suverena moć igoli život, Zagreb, Arkzin.Ahmed, S. Akbar (1999): “Medijski Mongoli na kapijamaBagdada”; u: Gardels, P. Nathan (ur.), (1999): Na krajustoljeća, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk; Hrvatskosociološko društvo.Arslan, Emir Šekib (1995): Zašto su muslimani nazadovali,a drugi napredovali, Zagreb, Visoki saudijski komitetza pomoć Bosni i Hercegovini.Beck, Ulrich (2001): Pronalaženje političkoga, Zagreb,Naklada Jesenski i Turk.Beck, Ulrich (2004): Moć protiv moći u doba globalizacije,Zagreb, Školska knjiga.Bučan, Daniel (1985): “Islam i Mediteran”; u: ZbornikTrećeg programa radio Zagreba (1985), br. 12.Castells, Manuel (2002): Moć identiteta, svezak II., Zagreb,Golden marketing.Cifrić, Ivan (2000): Moderno društvo i svjetski etos : perspektivečovjekova naljeđa, Zagreb, Hrvatsko sociološkodruštvo i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta.Corbin, Henry (1977): Historija islamske filozofije, I., Sarajevo,Veselin Masleša.Despot, Blaženka (1995): “New age” i Moderna, Zagreb,Hrvatsko filozofsko društvo.Devčić, Karmela (2008): “Dolazi vrijeme rasta kulturalnihpokreta”, razgovor s Alainom Touraineom, Jutarnjilist, prilog Magazin, 8. ožujka.(“DIB – lider u islamskim financijama” (2008); Preporod,12/878, 15. lipnja.Eagleton, Terry (2002): Ideja kulture, Zagreb, Naklada Jesenskii Turk.Engdahl, F. William (2008): Stoljeće rata 2 : tajni geopolitičkiplan američke Vlade, Zagreb, Detecta.Ferić, Ivana (2007): “Univerzalnost sadržaja i strukturevrijednosti : podaci iz Hrvatske”, Društvena istraživanja,god. 16 (2007), br. 1-2 (87-88).“Financijski safari” (2008); Preporod, 12/878, 15. lipnja.Garodi, Rože (1981): Islam, kultura i socijalizam, Sarajevo,Starješinstvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegocini,Hrvatskoj i Sloveniji.Gellner, Ernest (2000): Postmodernizam, razum i religija,Zagreb, Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološkodruštvo.Gibran, Kahlil (1994): Glas učitelja, Zagreb, Zagrebačkanaklada.Grlić, Danko (1982): Leksikon filozofa, drugo proširenoizdanje, Zagreb, Naprijed.Habermas, Jürgen (1988): Filozofski diskurs moderne, Zagreb,Globus.Halder, Alois (2002): Filozofijski rječnik, suutemeljiteljMax Müller, novo prerađeno izdanje, Zagreb, NakladaJurčić.Haralambos, Michael; Holborn, Martin (2002): Sociologija:teme i perspektive, Zagreb, Golden marketing.Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (1987): Enciklopedija filozofijskihznanosti, 2. izdanje, Sarajevo, “Veselin Masleša”.Horkheimer, Max; Adorno, Theodor (1989): Dijalektikaprosvjetiteljstva : filozofijski fragmenti, 2. izdanje, Sarajevo,“Veselin Masleša” – “Svjetlost”.Huntington P. Samuel (1997): Sukob civilizacija i preustrojsvjetskog poretka, Zagreb, Izvori.Inglehart, Ronald; Welzel, Christian (2007): Modernizacija,kulturna promjena i demokracija : slijed ljudskograzvitka, Zagreb, Politička kultura.Inglehart, Ronald; Oyserman, Daphna: Individualism, autonomyand self-expression : the human developmentsyndrome, sitemaker.umich.edu/daphna.oyserman/files/inglehartoyserman.pdf,9. 10. 2008.Kalanj, Rade (1994): Modernost i napredak, Zagreb, Antibarbarus.Kalanj, Rade (2007): Pogovor, u: Touraine, Alain (2007):Kritika modernosti, Zagreb, Politička kultura.Kale, Eduard (1981): Povijest civilizacije, Zagreb, Školskaknjiga.Karić, Enes (2006): “Vraćanje dostojanstva islamskom nauku”,Behar, br. 76-77, god. XIV.Katunarić, Vjeran (2003): Sporna zajednica : novije teorijeo naciji i nacionalizmu, Zagreb, Naklada Jesenski iTurk; Hrvatsko sociološko društvo.Khoury, Adel Theodor (2005): Islam, u: Leksikon temeljnihreligijskih pojmova: židovstvo, kršćanstvo, islam74 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVI(2005); Zagreb, Svjetska konferencija religija zamir:Prometej.Kler, Mičel (1975): Rat kome nema kraja : američko planiranjenovih vijetnama, Beograd, Vojnoizdavački zavod.Izvornik: Michael, T. Klare (1972): War without End,New York, Alfred A. Knopf.Krivak, Marijan (2000): Filozofijsko tematiziranje postmoderne,Zagreb, Hrvatsko filozofsko društvo.Leksikon temeljnih religijskih pojmova: židovstvo, kršćanstvo,islam (2005); Zagreb, Svjetska konferencija religijaza mir:Prometej.Lipovecki, Žil (1987): Doba praznine : ogledi o savremenomindividualizmu, Novi Sad, Književna zajednicaNovog Sada.Maalouf, Amin (2002): U ime identiteta : nasilje i potrebaza pripadnošću, Zagreb, Prometej.Mardešić, Željko (2007): Rascjep u svetome, Zagreb, Kršćanskasadašnjost.Metro express (2007), 12. siječnja.Miščević, Nenad (2008): “Sirotinja na udaru globalnogzatopljenja”, Novi list, prilog Pogled, 7. lipnja.Opći religijski leksikon (2002); Zagreb, Leksikografski zavodMiroslav Krleža.Paić, Žarko (2005): Politika identiteta : kultura kao novaideologija, Zagreb, Antibarbarus.Russell, Bertrand (2005): Mudrost Zapada, Split, Marjantisak.Sen, Amartya (2007): Identitet i nasilje : iluzija sudbine,Zagreb, Poslovni dnevnik, MASMEDIA.Shahak, Israel ((2006): Židovska povijest, židovska religija: tri bremenita tisućljeća, Zagreb, Naklada Jesenski iTurk.Sim, Stuart (2006): Svijet fundamentalizma : novo mračnodoba dogme, Zagreb, Planetopija.Smailagić, Nerkez (2006): “Klasična kultura islama : teologija,filozofija, znanost””, knjiga I., Behar, br. 76-77,god. XIV – ulomak iz istoimene knjige, vlastito izdanje,Zagreb 1973.Smailagić, Nerkez (2006a): “Uvod u Kur’an”, Behar, br.76-77, god. XIV – ulomak iz knjige Uvod u Kur’an, vlastitoizdanje, Zagreb, 1976.Supek, Ivan (2003): “Humanistička načela i demokratskiprincipi”, u: Prilogu: “Suživot različitosti”, Novi list,17. 10. 2003.Sušić, Hasan (1977): “Pogovor”, u: Corbin Henry (1997):Historija islamske filozofije, I., Sarajevo, Veselin Masleša.Šarčević, Abdulah (1986): Pogovor, “Samorazumijevanječovjeka u modernom svijetu: kriza moderne i mogućnostnove i kritičke antropologije”, u: Filozofija modernogdoba : filozofska antropologija (1986), Sarajevo,Veselin Masleša.“Šerijatski kapitalni fond za Afriku” (2008); Preporod,12/878, 15. lipnja.“Talibani zabranili televiziju” (2008); Večernji list, 14.svibnja.Todd, Emmanuel (2004): Kraj imperija: ogled o raspaduameričkog sustava, Zagreb, Masmedia.Tomašević, Silvije (2003): Pape kroz povijest, Rijeka, Adamić.Touraine, Alain (1995): Critique of modernity, Cambridge,Massachuttes USA; Oxford, UK, Basil Blackwell Limited.Touraine, Alain (2007): Kritika modernosti, Zagreb, Političkakultura.Trudeau, Pierre (1999): “Protiv nacionalizma”, u: Gardels,P. Nathan (ur.), (1999): Na kraju stoljeća: razmišljanjavelikih umova o svom vremenu, Zagreb, Naklada Jesenskii Turk; Hrvatsko sociološko društvo.Veljačić, Čedomil (1982): Filozofija istočnih naroda, II, Zagreb,Nakladni zavod Matice Hrvatske.Veljak, Lino (2007): “O korijenima marginalizacije filozofijena Mediteranu”, Zagreb, Filozofska istraživanja,107, god. 27, sv. 3 (523-528).BILJEŠKE:1“Suvremeni islamski svijet obuhvaća pet (osnovnih, op. a.) kulturološkihzona: arapsku (arapske zemlje i narodi), tursku (Osmanlije, Azerbajdžanci,Turkmeni i dr.), iransko-indijsku (Iran, Afganistan, Pakistan, Bangladeš,muslimani u Indiji), malešku (Malezija i Indonezija) i crno-afričku(Eritreja, Nigerija, Sudan i dr.) zonu” (Opći religijski leksikon, 2002:373).Ne treba zaboraviti i značajne dijelove islamskoga svijeta izvan navedenihkulturoloških zona – u Europi, ostatku Azije, Sjevernoj Americi i Australiji.Neki od njih su se modernizirali i integrirali, neki asimilirali udruštva zemalja u kojima žive, a neki getoizirali i čine zajednice koje, višeili manje, žive ili oponašaju tradicionalni način života svojih predaka.2Pragmatično načelo imperijalnoga podčinjavanja i dominacije bilo jepoznato i Rimljanima, a prihvatila su ga mnoga sekularna carstva. Najboljega je opisao lord Cromer: “Mi ne vladamo Egiptom, mi vladamovladarima Egipta” (Shahak, 2006:154).To se načelo ne odnosi samo navladare, nego na svaku nacionalnu hijerarhiju – njezine korumpirane političke,gospodarske, financijske, znanstvene i ine dužnosnike.3Poslije smrti Muhamedova zeta Alija, 661. godine, islamski vjernici suse podijelili na sunite i šijite. Razjedinjenost i nesloga u islamskome svijetu,čiji su uzroci brojni, a ne samo navedena podjela, traju sve do danas.4Osnovni vanjski uzroci stagnacije i opadanja islamske kulture bila sumongolska, turska i europskia imperijalna osvajanja. Španjolsko i portugalskoosvajanje u Latinskoj Americi također su uništila najbolja umjetničkai humanistička ostvarenja Inka, Maja i njima sličnih kultura.5Umjesto termina ‘arapska filozofija’, sve se više upotrebljava termin‘islamska filozofija’. I Henry Corbin, autor Historije islamske filozofije,govori o ‘islamskoj filozofiji’, a ne o ‘arapskoj filozofiji’, kako se to običnogovorilo još od početka srednjega vijeka (Corbin, 1977:7). Također,mnogi islamski znanstvenici i islamolozi, najčešće, upotrebljavaju termin‘islamska kultura’, a ne ‘arapska kultura’. Tako i Bint al Šatii u dijalogu sRogerom Garaudyjem, povodom predavanja potonjeg na temu Doprinosislamske kulture svjetskoj kulturi, tijekom kojega je ponekad upotrebljavaotermin ‘arapska kultura’, a ponekad ‘islamska kultura’, kaže:“Želim ovdje da potvrdim da je ova kultura islamska i da je historijadrugačije ne poznaje. Sami Arapi nisu počeli ostvarivati svoju ulogu uhistoriji prije pojave i dolaska islama” (u: Garodi, 1981:53).6Prema tradicionalizmu smisao spoznaje nije istraživanje nepoznatoga,nego mehaničko skupljanje činjenica znanog i o znanom – spoznaja jedana ukupnost znanog, a ne promjenljiva i razvojna pojava. Na toj osnovise razvio islamski fundamentalizam, koji je spriječio intelektualnu radoznalostislamske filozofije u Srednjem vijeku, a svo znanje je staviopod pečat starih i novih autoriteta. Mistički intuitivizam je idealiziraoIslam. Svojim hijerohistorijskim alegorijskim vertikalama gubio je smisaoza vitalno i opstojeće. Islamski modernizam je nastojao tradicionalističkudisciplinu vjerovanja zamijeniti znanjem o Bogu, svijetu i čovjeku –znanjem kojeg osigurava, nudi i razvija moderna znanost; a isto tako,mistički subjektivni idealizam, koji nije lišen snage ali ni iluzije – utemeljivanjemjednog promišljajućeg sistema. U tom smislu, islamski se modernizam,iako to nije doveo do kraja, pojavljuje kao svojevrsna sintezaznanosti i religije, razuma i vjere (Smailagić, 2006a:19).BEHAR 87-88 75

ZNANSTVENI RADOVI7N. Daniel, The Arabs and Mediaeval Europe, London, 1979., 268 (u:Bučan, 1985:321).8The Legacy of Islam, Oxford, 1974. (u: Bučan, 1985:321).9“Muslimanska je kultura niknula u Siriji, ali su joj središtima uskoropostale Perzija i Španjolska. U Siriji su Arapi naslijedili aristotelske tradicijekojima su bili skloni nestorijanci u vrijeme kad se ortodoksni katolicizamdržao neoplatonskog učenja. ...U Perziji su muslimani upoznaliindijsku matematiku i uveli arapske brojeve koji bi se zapravo trebalizvati indijski” (Russell, 2005:151)10Među pravcima suvremenoga tumačenja Kur’ana Smailagić navodi ikomentar pakistanskog pisca Abu ‘l-Kalam Azada iz 1930. godine koji se“temelji na smionom traženju odgovora na pitanje o odnosu znanosti ireligije – mogućnosti njihova miroljubivog supostojanja; a jednako se unjemu promišlja ideja Univerzalne religije” (Smailagić, 2006a:21).11To su omejidski stil, abasidski stil, seldžučki stil, mamelučki stil, maurskistil, perzijsko-mongolski stil, sefevidski stil, mogulski stil, osmanlijskistil. Više o njima i objektima koje ovjekovječuju, vidjeti u: (Opći religijskileksikon, 2002:374).12“Bez obzira da li se radilo o uzbečkoj, perzijskoj, sirijskoj, egipatskoj,marokanskoj, andaluzijskoj, itd. (kulturi. op a.)”.13Društveni sustav u Španjolskoj, prije arapskih osvajanja, bio je utemeljen“na ropstvu, otjelovljen u učmalosti i letargiji koje su nametnulerimska i vizantijska vladavina” (Garodi, 1981:14).14“Četiri su izvora islama: 1. kur’anska objava (Kur’an), 2. Muhamedoveupute i praktični primjeri (suna), 3. jednodušna suglasnost velikih islamskihzakonoznanaca (idžma), i 4. teološko razmišljanje, logičke prosudbepo analogiji (kijas)” (Opći religijski leksikon, 2002:368). “Islam razumijesebe kao ključnu točku u proročkoj povijesti, kao konačni oblikobjavljene religije, kao čisti oblik monoteizma, ali i kao jedan sveobuhvatnimodel života koji sva područja života uređuje prema religioznoautoriziranim načelima. Kao objavljena religija islam se posebice opredjeljujeza biblijsku tradiciju” (Khoury, 2005:29). “Islam predstavlja i vjerui svjetovnu zajedncu i kulturu; a znači i jedinstvo svega toga” (Kale,1981:150). U klasično doba islama “(IX-XI. st.) nastalo je više teološkihškola (džebarizam, kadarizam, murdžijizam, mutezilizam, ašarizam, maturidizami gazalizam) sa svojim predstavnicima (Ašari, Maturidi, Gazzali)...I danas su ašarizam i maturidizam osnove službene islamske teološkeizobrazbe. U XI. stoljeću te je dvije teološke škole produbio Gazzali, au XIX. st. muslimanski reformistički teolozi nastoje to učenje prilagoditinovom vremenu” (Opći religijski leksikon, 2002:370-372).15“Četvrti svijet” je dio “trećeg svijeta” – integralna struktura prirode ikulture. Njegovo se značenje može prepoznati u: (1) prirodnim izvorima– raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, ekosustavi, genetski potencijali,(2) kulturnim izvorima – znanjima i praktičnim iskustvima autohtonihskupina stanovnika sjedinjenih s prirodom koje koriste i proizvode teizvore, i (3) održivom jedinstvu prirodnog i kulturnog svijeta. Iskustvanjegova jedinstva iznimno su važna za održivi razvoj. Dugoročni profitniinteres međunarodnih korporacija za prirodne izvore je raspolaganje“četvrtim svijetom” kao prirodnom osnovom za proizvodnju novih genskihmanipuliranih proizvoda i njihovo patentiranje. Više o “četvrtomsvijetu” vidjeti u: (Cifrić, 2000:193-207).16Za autonomnu modernizaciju islamskoga svijeta može biti zanimljivHabermasov pojam moderniziranja koji se, osim ostalih obilježja odnosii na oblikovanje nacionalnih identiteta; na proširenje političkih pravasudjelovanja, urbanih oblika života, formalne školske izobrazbe; na sekulariziranjevrijednosti i normi itd. (Habermas, 1988:8).17Max Weberovo shvaćanje racioanliziranja, naprimjer, nije samo procesprofaniziranja zapadne kulture – slabljenje i napuštanje sakralnih sfera iorijentacija na profane sfere, nego ponajprije razvoj modernih društava.18Touraineova zaokupljenost socijalnim pokretima prepoznaje se i u pažnjikoju poklanja ulozi i značaju ekoloških pokreta. Zbog fundamentalnostinjihovih ciljeva bilo bi ispravnije tretirati ih kao kulturne pokrete(Touraine, 2007). Tipovi socijalnih pokreta prema Giddensu: radnički pokreti,pokreti za slobodu govora/demokratski pokreti, mirovni pokreti,ekološki pokreti (kontrakultura); (u: Haralambos i Holborn, 2002:646-647). Ovi su pokreti postojali tijekom cijeloga modernog razdoblja. Radničkipokreti obilježili su rano razdoblje modernosti, a mirovne i ekološkepokrete, čiji je cilj promicanje mira i ekološke svijesti, Giddens svrstavau “novije”, jer postaju sve važniji.19Ibn’Arabī (1165-1240) je u ranoj mladosti upoznao Averroesa (ibnRoshda)/(1126-1198). “(...) zadnji decenij našeg XII. stoljeća znači graničnuliniju: s jedne strane, na kršćanskom Zapadu, razvijat će se aleksandrinizami politički averroesizam; s druge strane, na islamskom Istoku,posebno u Iranu, Suhrawardījeva teozofija svjetlosti, čiji se utjecaj,potkripljen Ibn’Arabījevim djelom nastavlja i do naših dana” (Corbin,1977:269).20Obzirom na geopolitički položaj Republike Turske kao sekularne državei višegodišnje članice NATO-a, kompetentne europske institucije griješes odgađanjem njezina prijema u Europsku uniju. Turska treba Europii svijetu kao kozmopolitska država bez imperijalnoga nacionalizma –kao most preko kojega se susreću različiti narodi, rase, religije, kulture.21Međutim, svaka znanost ne donosi dobro prirodi, čovjeku i čovječanstvu.Tako se znanstvena racionalnost kao racionalni rigorizam najsnažnijeiskazuju u scijentizmu kao perfekcionističkom mitu znanstvene racionalnostikoji smatra da apsolutno i za sva vremena rješava problemečovjeka i čovječanstva. U tom smislu antropocentrički svjetonazor i (ne)odgovornost postali su kulturno-duhovni izvor ekološke krize. S njihovompojavom i širenjem napredak sve više postaje mit.22“Stručnjaci za islamske financije smatraju da bi Nigerija, u kojoj živioko 70 miliona muslimana i koja doživljava bankarski bum, mogla bitiplodno tlo za islamsko bankarstvo, te ističu kako je sad najpotrebnije dabanke u Africi donesu propis koji će biti referentna točka za poslovanjepo islamskim principima” (“Financijski safari”, 2008:26).23Iz raznolikoga kulturološkog supstrata suvremenoga islamskog svijetapojavljuju se, ili se mogu pojaviti, četiri shvaćanja odnosa tradicije i modernosti– četiri vrijednosne orijentacije: ortodoksno-konzervativna (narcističkiopsjednuta tradicionalnim islamskim identitetom); indiferentnokonformistička(manje ili više ravnodušna i prema tradiciji i prema modernosti);ciljno-racionalna (orijentirana na cjeloviti napredak i razvojdruštva) i dijalektičko-dijaloška vrijednosna orijentacija (orijentirana nadijalog između Uma i Subjekta). U ovom radu autor neće ekspliciratinavedene orijentacije.24Više od milijardu ljudi u svijetu živi s manje od jednog dolara dnevno;više od trideset tisuća djece umire svakoga dana zbog siromaštva, aistodobno je oko tri stotine milijuna pretilih u svijetu koji muku muče sviškom kilograma. ‘Prosječna’ Japanka živi 84, a Bocvanka jedva 39 godina.25Emancipacija žena je mjera demokratizacije i emancipacije društva ucjelini i nesumnjivo jedna od značajnih pretpostavki modernizacije i razvojaislamskoga svijeta. U pitanju je prevladavanje patrijarhalnog centralizma– prevladavanje paradigme reprodukcije i hijerarhijske dominacijepatrijarhalnih vrijednosti.Takvi su procesi u islamskome svijetu fragmentarnii marginalni, a s moderniziranjem postali bi masovniji i učinkovitiji.Unatoč primjerima postojanja dijelova civilnoga društva,značajniji razvoj i nedostatak njegovih učinkovitih institucija nenadoknadivje gubitak demokratskoga razvoja islamskog svijeta.26Vidjeti: Held, David, et al. (2003): Global Transformations : Politics,Economics and Culture, London: Polity.27William F. Engdahl u knjizi Stoljeće rata 2: tajni geopolitički plan američkeVlade, otkriva da je Pentagon službenu američku vojnu strategijudefinirao kao doktrinu ‘Dominacije punog spektra’, koja među osamprioriteta podrazumijeva djelovanje sa zemlje, iz svemira, iz međunarodnihvoda, zračnoga prostora i cyberspacea (Engdahl, 2008:56). Realnesu i mogućnosti oružanih sukoba gladnih i siromašnih sa sitima i bogatimoko temeljnih dobara o kojima ovisi zdravlje i puka egzistencija.Vijeće sigurnosti UN-a je krajem 2007. upozorilo na rizik građanskihratova. “Na West pointu već uče o tome i pripremaju se” (Miščević,2008:19).28Prema stupnju obrazovanja, islamski je svijet veoma različit. U pojedinimarapskim i muslimanskim zemljama, ili njihovim pojedinim dijelovima,stopa pismenosti je veoma niska, a u Maleziji je, primjerice, osobitovisoka – 88% u 2000. godini (Todd, 2004:44).29Pipes, Path of God, str. 197-198 (u: Huntington, 1998: 401).30Autori su se usredotočili na skup mjera vrijednosti preživljavanja/samo-ekspresije,zbog Anketa svjetskih vrijednosti i Anketa europskihvrijednosti koje su mjerene vrijednostima preživljavanja/samo-ekspresijeu mnogostrukim vremenskim jedinicama tijekom 20 godina, od1980-2000. Ove ankete obuhvaćaju 80 društava koja sadržavaju gotovo85 posto svjetske populacije (Inglehart i Oyserman, Individualism,autonomy and self-expression: the human development syndrome,sitemaker.umich.edu/daphna.oyserman/files/inglehartoyserman.pdf:4-5).76 BEHAR 87-88

Vjera mu je dala svu sadržinu i on je živo osjećao zajednicus milionima Muhamedovih sljedbenika i u toj se zajednicii privrženosti dizao i gubio. Jer čovjek mora imatineku misao, ideal, osjećanja u kojima se izgubi. Ali ja nemam,osim vjere koja me ispunjava svega, ništa drugo.Nemam nijednog prijatelja s kojim bi se u svemu složio.Ja samo imam želju da s drugima pjevam, da plačem sdrugima, s nepoznatima, zbog sreće i nesreće, uspjeha ilineuspjeha, koji nisu baš neposredno moji osobni. Mojaneizvjesna i bespredmetna ljubav je dublja od ove vjere išira od bosanskih granica”.“...Ja eto, gospodine, tako propadam bez volje ...I turobansam i bijesan kao pas, i nezadovoljan sam sa sobomi sa svijetom... tako i ne znam zapravo čiji sam i komepripadam. Da se kaže da budem Turčin. Ne more nito. Jer se ne razumijem ni s majkom, ni saženom, ni s daidžama, ni s amidžama. I jesamTurčin i nisam, i vaš sam i nisam. Njih jane mogu a vi mene ne možete...” Gdje jeizlaz?“...Ja nijesam bio nikada pravi Srbin ili Hrvat,htio sam samo silom da budem ali meoni nijesu nikada smatrali za pravog, za svog,pa sam naposljetku i sam uvidio da imajupravo.”Zašto? Evo objašnjenja:“...I u redovima ja sam bio čvrst, odlučan igotov na žrtve. Ali, nasamo, zaronivši u sebe, ja sam čestoprezao od pustoši u srcu. Bojao sam se od sebe, nijesamimao nepokolebljivu vjeru u sebe. I to me je jako kinjilo, izato sam bježao od sebe, hitao u društvo da ojačam unjemu”. Da li je stvarno u tom društvu ojačao, da li seosjećao svoj? Mnogo je bilo tema koje smo mi, štedeći seuzajamno, izbjegavali. O čitavoj srpskoj prošlosti nijesmorado govorili. Ako se spomenuo Kosovski boj, hajdučkeborbe, petstoljetna mučeništva i oslobođenje Srbije, jasam morao da se uživljavam kako bih dočarao sebi oduševljenjei ono “mi” akcentovao sam obzirno, gotovo strašljivo.U guslarevim pjesmama o mejdanima i Azijatima,uživao sam iskreno samo kao estet. Dublje nisam saosjećaos njima. No intelektualno sam prisvajao sve, i svjesnočinio žrtve”.Ako je točno da se nacija ne može administrativnostvoriti, isto tako je točno da se njeno formiranje, njenodovršavanje u modernom smislu riječi ne može administrativnospriječiti. Postoje naime procesi koji idu mimonaših formalnih, pravnih i drugih struktura i odredaba,koje treba pratiti, istraživati, razlagati i objašnjavati. Crtakoja nacionalno pitanje čini osobitim u našem društvu sadržanaje, pored ostalog, u činjenici da su socijalno – političkipreokreti koji su se odigrali na našem tlu – u bilokojoj oblasti i u bilo kojoj povijesnoj etapi – ostali, najčešće,nedovršeni: jedan preokret ostavljao je drugome uamanet pregršt vlastitih problema. To je slučaj i sa našomsocijalističkom revolucijom, koja je imala sudbinu da rješavamnoge probleme i realizira programske elementeranijih epoha, a prije svega – građanske revolucije. Možese to ilustrirati i ovim primjerima: ona je morala da rješavaagrarno pitanje, da odvoji državu od crkve, i slično. IstoZNANSTVENI RADOVItako, mi živimo u društvu koje se u mnogo čemu tek sadaemancipiralo u građanskom smislu riječi: sve od formalnihsloboda do uspostavljanja urbanih struktura. To, dakako,daje poseban pečat i osobitosti međunacionalnimodnosima u nas. Za razliku od Srba i Hrvata koji potiču izdvije konfesije iste vjere, Bošnjaci sadrže još izraženiju razlikuna vjerskom planu: islam nije samo druga konfesija,kao katolicizam i pravoslavlje, nego i druga religija. Razlikaizmeđu konfesije i religije koju ovdje podrazumijevamoznači ovo: religija pretpostavlja jedinstven model unutarkoga mogu postojati sekte koje prerastaju u posebnekonfesije.Poznato je da, uz katolicizam i pravoslavlje, idu i dvasamostalna općekulturalna modela, koji neposredno moguutjecati na formiranje nacije. Onda je, već samo poAko je točno da se nacija ne možeadministrativno stvoriti, isto tako je točno da senjeno formiranje, njeno dovršavanje u modernomsmislu riječi ne može administrativno spriječiti.Postoje naime procesi koji idu mimo našihformalnih, pravnih i drugih struktura i odredaba,koje treba pratiti, istraživati, razlagati iobjašnjavati.sebi, razumljivo da je drugačiji religijski model (ovdje orijentalno– islamski) bio osnovica drugačijem kulturnommodelu i time još intenzivnije utjecao na nacionalnu samobitnost.Postoje sfere individualnog i društvenog životau kojem su sadržani elementi od značajnog – što posrednogšto neposrednog utjecaja na javljanje i intenziviranjeetničke kohezije socijalnih grupa. To su, prije svega,tip ekonomskog života, struktura ishrane, običajno moralnenorme, kultura stanovanja, stav prema ženskomspolu, tretman generacijskih razlika, odnos prema sudjelovanjuu javnom životu itd. Ako je islamska religija nesamo odnos prema transcedentnom (Bogu – Allahu) negosistem sveukupnog života, što je izgleda nedvojbeno,onda nije teško sagledati opseg i snagu utjecaja njenog udomenu uspostavljanja onih razlika koje su relevantne zaproces nacionalnog oblikovanja. Svedeno: kad je govor oBošnjacima, bitna razlika je potekla od religije koja je unijelanove elemente u civilizaciju i kulturu i mogla da posluži– u zavisnosti od ponašanja njihovih sunarodnjaka –kao čvršća osnova narodnosnog, a kasnije sve više nacionalnogdiferenciranja. Ti različiti elementi temelje se nane maloj udaljenosti u mnogim značajnim točkama teološkogkoncepta svijeta između kršćanstva i islama. Uostalom,dovoljno je podsjetiti na neke od njih koji su višeili manje prisutni u našem domaćem islamu.Premda je preuzeo neke elemente drugih religija, islamje ipak osobita religija – i po teološkom učenju i po svojojetici i po specifičnoj strukturi svoje transcendencije. PojamBoga je konzekventno monoteistički i on podrazumijevaapsolutno transcendentno shvaćanje božanstva. Ni u jednojdrugoj religiji svijet i čovjek nisu toliko ovisni o Bogukao apsolutu, kao apsolutnoj moći. Islam, dakako, ne pri-BEHAR 87-88 79

ZNANSTVENI RADOVIhvaća mogućnost inkarnaciji Boga, nego to smatra blasfemijom,degradacijom božanstva. U islamu ima znatno manjeostataka idolopoklonstva – on ne trpi čulno predstavljanjeBoga. (Ne bez razloga, mnogi u tome vide uzrok nedovoljnograzvitka islamskog slikarstva). Napokon, apsolutnotranscendentno shvaćanje Boga ne dopušta tretiranje džamije– kao što je slučaj s crkvom – kao doma Božjeg: ona jejednostavno mjesto okupljanja vjernika.Fundamentalno izvorište islama je dakako Kur'an, ali utoku je ponekad i izvan njega, u realnim povijesnim tokovima,koji idu mimo religioznog etosa. Premda je ponikaoiz užih prilika arapskog svijeta, islam se javlja kao nekavrsta sintetičkog faktora koji svojom univerzalnom etikomobuhvaća sve profete i sva ranija učenja. Islamska civilizacijaje po svojoj genezi i po svom vremenskom razdobljuPoznato je da, uz katolicizam i pravoslavlje, idu idva samostalna općekulturalna modela, kojineposredno mogu utjecati na formiranje nacije.Onda je, već samo po sebi, razumljivo da jedrugačiji religijski model (ovdje orijentalno –islamski) bio osnovica drugačijem kulturnommodelu i time još intenzivnije utjecao nanacionalnu samobitnost.medijevalna civilizacija. Mnogi poznavaoci islama nalazeda je povijesna prednost njegova u tome što je on, za razlikuod europskog srednjeg vijeka, imao bogatu i razuđenucivilizaciju. Prvotno, islam je bio okrenut svom ishodištu,traženju prekoračenja vremena u procesu ponovnogbeskrajnog povratka u narod. Kada je, međutim, jednomprevladala kao univerzalna ideja islamskog društva uodređenim društveno – povijesnim uvjetima postala jedominantna. Premda je misaono, znanstveno, umjetničkostvaranje bilo mnogovrsno, zahvaljujući religijskoj eticikoja je usmjeravala čovjeka prema suprahistoriji, kao jedinojrealnosti, ipak nije bilo renesanse, znatno se suzilopodručje filozofskog koncepta svijeta... To sve izrasta izsloženog kompleksa socijalno – povijesnih uvjeta koji sudeterminirali pojavu islamske mistike. Ona je, njegujućiintuitivno doživljavanje svijeta, iznova poticala stremljenjeka bezvremenoj budućnosti. Sve ovo će doći posebnodo izražaja na našem tlu, koje će još više suziti povijesnemogućnosti islama, i u to vrijeme kada su se one počelesužavati i u njegovoj autentičnoj postojbini. Tu, a ne prijesvega u činjenici egzistiranja muslimanskog otoka u morukršćanske Europe treba tražiti razloge povijesne usporenostiu javljanju nacionalne samosvijesti Bošnjaka, baronoliko koliko je islam poslužio kao relativno dovoljno isolidna osnova narodnosnog, odnosno nacionalnog oblikovanjaBošnjaka. A svaka religija na ovom socijalno – povijesnomprostoru odigrala je nemalu ulogu, jer se njenaprisutnost izravno ili posredno, osjećala u svim ili gotovosvim sferama društva.Postojeće razlike, kad je govor o Srbima, Hrvatima iBošnjacima, znatno su konfesionalno determinirane. Utemeljenistav mogao bi se ukratko ovako formulirati: pogrešnoje te razlike okamenjavati, jednako kao što ih ještetno potpuno ignorirati. Jer, kako vidimo, u područjumeđunacionalnih odnosa snažno je prisutna tradicija, kojase s vremena na vrijeme iskazuje kao tradicionalizam.Povijest nas nije konzultirala o tome kako će situirati ulogubilo kog činioca pa i religiju, u nacionalnom konstituiranju.Ona nas je u izvjesnom smislu već dovela pred gotovčin. A svaka svijest koja svoj sadržaj crpi samo iz povijesti,dakle, koja nema interes za budućnost, za nadilaženjevlastite ograničenosti, ima teološki karakter., Ona polaziod principa: “Mi smo ono što smo bili”, a ne principa:”Mi smo ono što ćemo biti”. Inzistiranje na prošlosti najboljije indeks da se nacija zatvara. U svim revolucionarnimtrenucima historije prevladava budućnost, što nijeslučajno. Npr. građanstvo svuda tamo gdje je bilo snažnije,nije se koristilo religijom kao konstituentomnacije. Naime, njemu je bilo znano daCrkva sa svojim teološkim dogmama, sa svojomorijentacijom na ono što je bilo (jer Bogse objavio i rekao istinu kojoj se svako i zauvijekmora povinovati) nije u tom trenutkubila na istoj strani sa građanstvom, kome suse otvorile nove razvojne perspektive i koje jesa nadom gledalo u budućnost.Islamska civilizacija utjecala je i na kršćanena prostoru Bosne i Hercegovine, kao što jekršćanska civilizacija utjecala na karakter Bošnjaka.Evo kako o tome piše Nedim Filipović: “Nedostatakjedne ili više uglednije vjersko-crkvene organizacije sve trikonfesije slabi i posebno i uzajamno položaj svake od njihu pogledu vezivanja njihovih pripadnika za jedno unutrašnjemoralno vjersko uvjerenje i u pogledu stvaranja onogposebnog medija utjecaja vjere na socijalno i političkoopredjeljenje pripadnika. Kada se ima u vidu teška prošlostbosanske kraljevine: njene unutrašnje borbe dinasta, velmožai plemićkih grupacija, vjerske borbe između katolikai bogumila, udari protiv bogumila, težak položaj bosanskogseljaštva... onda se može shvatiti da se ta crkvena neorganiziranostsve tri konfesije... mogla u praksi života provoditiu činjenicu da se osjećanje pripadnosti jednoj konfesijitoliko istanjilo da je u njemu dominantan značaj imaosocijalno politički moment opredjeljenja u tekućoj klasnoj ipolitičkoj borbi... Nepostojanje jedne jedinstvene, kompaktnei autoritativne crkve koja oličava moralnu, pa i političkui društvenu koheziju naroda u ideološkom postupku doveloje do toga da nijedna od konfesija, sama po sebi, ako seizostavi pomoć intervencija izvana, nije imala svoju stvarnusamostalnost kao organizirana vjerska snaga. Iako su prolazilastoljeća, proizvodi duhovne kulture – uključujući tu imanifestacije religioznog duha i religioznog kulta ipak suimali određen, ograničen utjecaj.Književnost na orijentalnim jezicima nije prelazila granicuobrazovane i privilegirane bošnjačke manjine.Tu je, između ostalog, bila brana opća upotreba materinjegjezika kod bošnjačkih masa, koji je bio jezik narodauopće, a ne samo Bošnjaka. Proces europeizacije koji jekasnije zahvatio ove krajeve potencirao je unutar muslimanskeetničke grupe izvornu južnoslavensku komponentui time doprinio nadrastanju etničkog pojma koji sve80 BEHAR 87-88

više transcendira povijesne, geografske i vjerske graniceBosne i Hercegovine. Vrijeme austrougarske vladavine uBiH obilježeno je začetkom rušenja feudalnih struktura, avrijeme formiranja kapitalističke društvene formacije kaofaza niihovog – negdje većeg, negdje manjeg – temeljnogugrožavanja. U okviru postojećih nacija rađala se i postupnojačala – buržoazija. Njoj je, kako znamo, već sam ekonomskiinteres nalagao da u svojim težnjama i poslovnimpothvatima proširuje pa, štoviše, i razgrađuje nacionalnei državne granice namećući i vlastitu hegemoniju. U BiHse ne može govoriti o razvijenoj buržoaziji. Jer, ona nijeizlazila iz čaršijskih, sitno posjedovnih i seljačko – posjedničkihokvira. To je izvan svake dvojbe važilo za sve trinacije, čija je buržoazija još bila zainteresirana za prvobitnuakumulaciju. Tu se korijeni njena sklonost ka administrativnimmetodama skupljanja kapitala za kakve takveinvesticije, jednako kao što je na tome izrastala težnja kaprivilegijama koje su svagda predstavljane kao interes nacionalnograzvoja.Tu i takvu buržoaziju ekonomski interes je silio da sebori za vodstvo na nacionalnom planu. Stoga su sve buržoazijetriju nacija pokušavale da istaknu svoju povijesnunadmoć po kojoj je svaka vrijednost stvorena u vlastitomnacionalnom okrilju tobože izvornije i univerzalnije. Uskladu s tim, s još više žara i siline, svaka buržoazija dovodilaje u pitanje vrijednosti stvorene u okviru druge i drugihnacija.U mjeri u kojoj su njihovi kršćanski sunarodnjaci višegravitirali svojim vjerskim odnosno nacionalnim centrima(Zagreb i Beograd) u toj mjeri su j Bošnjaci svoju združenostintenzivirali i produžavali tako što su sezatvarali u svim ili gotovo svim društvenimsferama. A to je pak bio oblik samoobrane,zatvaranja u džemate, u kojima se često bezdovoljno samosvijesti žrtvovao brži napredakzarad posebnosti. Tako ih je neriješeno nacionalnopitanje, čak ni na razini građanskogdruštva u bivšoj Jugoslaviji, iznova bacalo uokrilje religije, koja je tada bila i još je dugoostala surogat nacije. Danas postoji nemalozanimanje za pitanje identiteta. Laici i znanstvenicise gotovo natječu tko će reći nešto posebno irazličito u pojašnjenju pojma identitet. Npr. Manuel Castellskaže “pod identitetom podrazumijeva proces stvaranjasmisla na temelju kulturnog atributa ili srodnogniza kulturnih atributa kojima je dana prednost premadrugim izvorima smisla”. Treba naglasiti da identitet nemau svakodnevnoj primjeni samo jedno značenje. Zbogsloženosti njegove primjene susrećemo se s različitimoblicima pa govorimo o osobnom, pojedinačnom, kolektivnom,grupnom, nacionalnom, koroporacijskom i drugimidentitetima.Identitet danas, spoznajno više nego ikad, postajesnažno središte otpora bilo kojem obliku unifikacije. Strahod nestanka vlastite kulture i njezine baštine, pod bilokakvom, javnom ili tajnom izlikom, identičan je strahu odneprepoznatljivosti. Svaka unifikacija nastoji transcendiratirazličitost, postati kreator neke nove društveno – kulturnei historijske svijesti, upotrebljavajući raspoloživuZNANSTVENI RADOVINi u jednoj drugoj religiji svijet i čovjek nisu tolikoovisni o Bogu kao apsolutu, kao apsolutnoj moći.Islam, dakako, ne prihvaća mogućnost inkarnacijiBoga, nego to smatra blasfemijom, degradacijombožanstva. U islamu ima znatno manje ostatakaidolopoklonstva – on ne trpi čulno predstavljanjeBoga.moć preobražavanja, težeći zatvaranju kulturnog krugaforsiranom diferencijacijom, ne obazirući se na povijesnuopomenu empirijske tradicije, koja uvijek nanovo svjedočida ideju o poretku u državi, društvu, ako su represivni,najprije zamjenjuje idejom o slobodi, dakle o ravnopravnostii solidarnosti, koje uvijek stoje u težištu identiteta.Valja primijetiti da identitet ne postoji sam za sebe i nemože se definirati jednom zauvijek. Kultura, identitet i etničnostžive i mijenjaju se, njihov kontinuitet ne značiokovanu istost već dinamičku transformiranu osebujnost.Vjerojatno je najbolji način fokusirati se na očitovanje kojese postavlja u formi: Tko sam ja? Ali se na ovo pitanjene može nužno odgovoriti dajući ime i genealogiju kaoodgovor. Što čini odgovor na ovo pitanje za nas je razumijevanjeonoga što je od krucijalnog značenja. Znati tkosam ja je vrsta poznavanja onoga što ja zastupam. Mojidentitet je definiran obavezama i prepoznavanjima kojiosiguravaju okvir horizonta unutar kojeg ja pokušavamodrediti, od slučaja do slučaja, ono što se mora uraditi, iliono što ja odbacujem ili mu se suprotstavljam. Drugimriječima, to je horizont unutar kojega sam ja u stanju zauzetistajalište o nečemu.Moja početna teza je da postoji bliska povezanost izmeđurazličitih stanja identiteta ili onih koji nečijem životudaju smisao. Netko bi to mogao reći na ovaj način:pošto se mi ne možemo drugačije orijentirati nego premadobrome, i dakle, odrediti naš relativni položaj prema njemui tako odrediti smjernicu našeg života, mi moramoneizostavno shvaćati naš život u narativnoj formi, kao pitanje.Netko bi možda mogao krenuti od drugog stajalištajer mi smo odredili naše mjesto u odnosu prema dobromei odatle ne možemo postojati bez usmjerenosti nanjega i nadalje moramo gledati na život kao na priču. Bezobzira iz kojeg kuta promatrali, ja vidim ova stanja kaopovezane strane iste stvarnosti, neizbježne strukturalnezahtjeve ljudskog djelovanja. Usporedo s mnogim oblicimanarativnosti idu nova razumijevanja društva i oblikazajedničkog života. U suglasju sa slobodnim, neangažiranimpojedincem, pogled na društvo je stvoren konsenzusomslobodnih pojedinaca i, sukladno ovome, stvoren jepogled na društvo sačinjeno od nosilaca individualnihprava. Ovo je možda jedna od najukorijenjenijih predstavkio društvu koju je na površinu izbacila moderna civilizacija.Moderni identitet je nastao zbog promjena u samorazumijevanjepovezanih sa širokim rasponom djelovanja– religijskih, političkih, ekonomskih, obiteljskih, intelektualnih,umjetničkih – konvergirajući i snažeći jedni dru-BEHAR 87-88 81

ZNANSTVENI RADOVIge da bi stvorili identitet: djelovanja, npr. vjerske molitveili rituala, duhovne discipline kao člana vjerske kongregacijeili samoispitivanja kao regeneracije, politike konsenzusa,obiteljskog života udruženog braka, odgoja novogdjeteta (što se razvija od osamnaestog stoljeća),umjetničke kreacije kao rezultata, zahtjeva za originalnošću,razdvajanja i obrane privatnosti, tržišta i ugovora, ilidobrovoljnih udruga, kultiviranja i izražavanja osjećaja,napretka znanosti... Sve je ovo povezano sa etičkim problemima.Mi se bavimo moralnim intencijama koje suneobično duboke, moćne i univerzalne. One su tolikoduboke da smo mi u iskušenju da razmišljamo o njimakao o onima ukorijenjenim u instinktu, nasuprot drugimmoralnim reakcijama koje se u velikoj mjeri čine posljedicomodgoja i obrazovanja.Izgleda da postoji prirodni,urođeni osjećaj krivice da se izazove smrt ili povrijedinetko drugi, sklonost da se pritekne u pomoć ozlijeđenomili onome u opasnosti. Kultura i odgoj mogu pomoćida se definiraju granice relevantnih “drugih” ali izgledada oni ne tvore samo osnovnu reakciju. Zbog toga sumislioci osamnaestog stoljeća, poglavito Rousseau, moglivjerovati u prirodnu sklonost suosjećanja za druge.Ako bi ikada netko tako predložio, mi bi se odmah trebalizapitati što razlikuje one unutra od onih koji se nalazevani. I mi bi se trebali usredotočiti na ovu karakteristikurazličitosti kako bi pokazali da to nema ništa zajedničkogsa nametnutim uvažavanjem. To je ono što mi radimo sarasistima. Boja kože ili fizičke osobitost nemaju ništa zajedničkogs onim čime ljudi izazivaju naše poštovanje.Zapravo nijedna ontološka pretpostavka nije u suglasnostis ovim. Rasisti moraju tvrditi da su neke od ključnihmoralnih osobina ljudskih bića genetski uvjetovane: dasu neke rase manje inteligentne, manje sposobne daimaju visoku moralnu svijest, i slično. Logika argumentaih primorava da traže uporište za svoju tvrdnju na terenugdje su oni empirijski najslabiji. Logika čitave ove raspraveuzima unutarnju deskripciju za ozbiljne opise predmetanaših moralnih odgovora čiji su kriteriji neovisni odnaših de facto reakcija.Moralnost, naravno, može biti i često jeste definiranačisto kroz pojmove uvažavanja drugih. Ova kategorijamorala je zamišljena da usmjerava upravo naše obvezeprema drugim ljudima. Ali, ako usvojimo ovu definiciju,onda moramo dopustiti mogućnost postojanja drugihočitanja iznad morala koja su od središnjeg značaja zanas, i koja uvode na scenu bitnu evaluaciju. To su pitanjao tome kako ću živjeti svoj život, a to se dotiče pitanja –koja vrsta života je vrijedna življenja, ili koja vrsta života biostvarila obećanje implicitno mojim osobnim talentima,ili zahtjevi nametnuti nekome s mojim mogućnostima, ilišto tvori bogat, smislen život – nasuprot onome koje setiče sporednih stvari ili trivijalnosti. U najširem smislu, etnospodrazumijeva skup svih osobina koje jedan narodčine posebnim . Po Širokogorovu etnos predstavlja grupuljudi koji govore istim jezikom, a povezuju ih zajedničkoporijeklo, običaji, smisao života, tradicija koja ih odvajaod drugih sličnih grupa. Acaves pak smatra da etničkotreba definirati u smislu kulturnih etnosa grupe koja imazajedničku genetiku ili jezičko, religijsko, nacionalno i socijalnoporijeklo.SAŽETAKZa razliku od Hrvata i Srba koji potiču iz dvije konfesije iste vjere, muslimani sadrže još izraženiju razliku navjerskom planu: islam nije samo druga konfesija, kao katolicizam i pravoslavlje, nego i druga religija. Razlika izmeđukonfesije i religije koju ovdje podrazumijevamo znači ovo: religija pretpostavlja jedinstven model unutarkoga mogu postojati sekte koje prerastaju u posebne konfesije. Poznato je da, uz katolicizam i pravoslavlje, idui dva samostalna općekulturna modela, koji neposredno mogu utjecati na formiranje nacije. Onda je, već samopo sebi, razumljivo da je drugačiji religijski model (ovdje orijentalno-islamski) bio osnovica drugačijem kulturnommodelu i time je još intenzivnije utjecao i na nacionalnu samobitnost. Svedeno: kad je govor o Bošnjacima,bitna razlika je potekla od religije koja je unijela nove elemente u civilizaciju i kulturu i mogla da posluži – u zavisnostiod ponašanja njihovih sunarodnjaka – kao čvršća osnova narodnosnog, a kasnije sve više nacionalnogdiferenciranja.Postojeće razlike kad je govor o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima znatno su konfesionalno determinirane. Utemeljenstav mogao bi se ukratko ovako formulirati: pogrešno je te razlike okamenjavati, jednako kao što ih ještetno potpuno ignorirati.Identitet danas spoznajno više nego ikad postaje snažno središte otpora bilo kojem obliku unifikacije. Strahod nestanka vlastite kulture i njezine baštine, pod bilo kakvom izlikom, identičan je strahu od neprepoznatljivosti.Svaka unifikacija nastaje transcendirati različitosti, postati kreator neke nove društveno-kulturne i historijskesvijesti, upotrebljavajući raspoloživu moć preobražavanja, težeći zatvaranju kulturnog kruga forsiranom diferencijacijom,ne obazirući se na povijesnu opomenu empirijske tradicije, koja uvijek nanovo svjedoči da ideju o poretku,državi, društvu, ako su represivni, najprije zamjenjuje idejom o slobodi, dakle o ravnopravnosti i solidarnosti,koje uvijek stoje u težištu identiteta. Čovjek je po sebi i na izravan način svijet trancendentnog i, nastoji ličovjekom biti, nužno mora transcendirati. Svoje transcendiranje čovjek ostvaruje kako kroz religiozno življenjetako i kroz kulturno pripadanje i ponašanje. Ovo, dakako, na osobit način vrijedi za umjetnost, filozofiju i religiju,odnosno umjetnička, filozofska i religiozna transcendiranja. I dok umjetnik ima osjećaj da on stvara svijet,homo religiosus može misliti da je cijeli svijet stvoren zbog njega i darovan upravo njemu.82 BEHAR 87-88

Indijski muslimani: manjinaizmeđu marginalnosti iparticipacijePiše: prof. dr. Ružica Čičak-Chand, Institut za migracije i narodnosti, ZagrebZNANSTVENI RADOVISAŽETAKPredmet razmatranja rada jest položaj muslimanskezajednice, najveće manjinske religije u nezavisnoj Indiji – inajveće manjine u svijetu – s obzirom na ulogu muslimana/islamau podjeli Indijskog potkontinenta i nastankuPakistana, te posljedice koje je dioba Potkontinenta ostavilana status danas muslimanske manjine u suvremenomindijskom društvu. Temeljeći se na nedavnom Izvještajuvladinog komiteta o socioekonomskom i obrazovnom položajumuslimanske zajednice u Indiji i drugim istraživanjima,tekst ukazuje na uzroke marginalnosti ove skupineali i na paralelne pojave i procese vezane uz nastojanjeuključivanja muslimana u tokove indijskoga društva. Tekstse, također, rubno dotiče i nekih specifičnosti indijskogislama nastalih iz bliskog dodira s hinduizmom. Kako jednaobuhvatnija razrada teme uvelike nadilazi okvir ovogarada, to treba reći da je namjera tek naznačiti neke (bitne)aspekte problema.* * *Indijski islam manjinska je religija na periferiji velikeislamske tradicije. Osobito nakon podjele Indije, 1947.,indijski islam postaje religija u dijaspori koja u suočavanjus hinduističkom većinom traži i brani svoj identitet. Naprotiv,u svojim pučko-religijskim obilježljima indijskiislam rezultat je stoljeća duge koegzistencije s hinduizmom.Ova obilježja vidno razlikuju indijsku varijantu islamaod islama drugih regija Bliskog i Srednjeg istoka. Činjenicada su indijski muslimani (čiji se vladajući sloj sastojaood predstavnika turkijskih i drugih naroda iz SrednjeAzije, zatim Iranaca, Afganistanaca, Arapa i domaćihobraćenika) politički i vojno stoljećima nadzirali središnjeregije Indije priječila je da njihov brojčano manjinski statuspostane problem. Tek raspadom mogulskoga carstvai neuspjelom pobunom protiv Britanaca 1857. dolazi dokrize identiteta vladajućega muslimanskog sloja koja sezaoštrava konfrontacijom s engleskom kolonijalnom silomte s jednom vitalnom i na prilagodbu spremnom hinduističkomvećinom (Schwerin, 1978: 308).Danas najveća indijska manjina, muslimanska zajednica,s gotovo 140 milijuna pripadnika (13,4% ukupnogstanovništva), ujedno treća najbrojnija populacija muslimanau svijetu, poslije Indonezije i Pakistana, i druga najbrojnijaskupina šiita, (iza Irana), rijetko dobiva neku većupažnju u medijima, bilo u Indiji ili šire. Ako, onda se radiili o viktimizaciji muslimana od strane hinduističkih nacionalista– primjerice, Guđarat (Gujarat), 2002., Mumbai(Bombay) između 1992-1993. – ili, češće, o islamskoj prijetnjiindijskoj unutrašnjoj stabilnosti i sigurnosti – na primjer,ekplozije bombi u trgovačkom centru Delhija, uožujku 2008., bombaški napad na "vlak prijateljstva" ("FriendshipExpress") između Delhija i Lahorea, 19. veljače2007. ili, ranije, eksplozije vlakova u četvrtima Mumbai-a,u srpnju 2006. godine. Iako službene vlasti ove napadepripisuju ekstremističkim organizacijama, s bazom uKašmiru, ili aktivnostima pakistanske tajne službe, međuobičnim građanima ovi incidenti kumuliraju predodžbe oindijskim muslimanima kao antinacionalnoj i prema indijskojdržavi neprijateljski raspoloženoj zajednici; no razlozitome imaju svoje dublje povijesne korijene još u 19. stoljeću,te napose u sukobima koji su doveli do podjele Indijskogpotkontinenta na Indiju i Pakistan 1947. godine.Njima, dakako, pridonosi i dugogodišnji secesionističkipokret u Kašmiru, podržavan od strane Pakistana, zatimposebni ustupci indijskog Ustava Kašmiru prema članu370 1 (Parekh, 2006: 191), kao i protivljenje muslimanadugo očekivanoj reformi islamskoga zakonodavstva kojepolazi od pretpostavke da je islamsko pravo (šerijat) sastavnidio religije te da se jedna sekularna država s nemuslimanskomvladom ne može miješati u vjerska prava muslimana(premda je i u susjednoj islamskoj državi Pakistanjoš početkom 1960-ih reformirano tradicionalno obiteljskopravo). Argumenti koji upućuju na neodrživost, ali inetočnost, takva shvaćanja nailaze na permanentno opiranje(ponajprije uleme), koje se objašnjava ne samo vjersko-jurističkimkonzervativizmom već i politički obrambenimstavom manjine.Sada ćemo se kraće osvrnuti na povijesnu pozadinunastanka sukoba koji je doveo do traumatične diobe Potkontinentaa čije se posljedice do danas odražavaju napoložaj muslimanske manjine u Indiji (o tome opširnije v.Čičak-Chand, 2000: 435-469).Putem kapitalističkih oblika proizvodnje i modernihsredstava komunikacije britanski je kolonijalni kapitalizamekonomski i administrativno ujedinio je Indiju i time manjeili više onemogućio opstanak indijskoga feudalizma.No kako je takva transformacija indijskoga društva bilaprije svega motivirana interesima stranog kapitala i posvojim je obilježljima i obujmu bila isključivo prilagođenapotrebama stranih interesa, ostala je nepotpuna i u mnogočemupogubna po razvitak Indije. Jer britanska je vladaBEHAR 87-88 83

ZNANSTVENI RADOVIu Indiji i dalje održavala feudalističke relikvije i općenito,radi učvrćenja svoje vlasti, podržavala konzervativne snagedruštva. Prije svega, podjela indijskog stanovništva navjerske zajednice u 19. stoljeću kao i razdioba između"hinduističkog" i "muhamedanskog" zakonodavstva kojaje svoju daljnju institucionalizaciju našla u popisu stanovništvakoji je ustvrdio hinduističku "većinu" i muslimansku"manjinu" ali i druge vjerske manjine (kršćani, budhisti,sikhi i drugi), što je kasnije postalo osnova izbornih, zastupničkihpolitika, dovela je do podijeljenosti indijskogadruštva u niz zasebnih entiteta u zemlji koja nikad ranijenije na taj način bila strukturirana oko vjerskih granica.Uvođenjem odvojenih izbornih tijela za različite religijskeskupine, ponajprije za muslimane, kao i odvojeno zastupanjenjihovih interesa u zakonodavnim skupštinama idrugim političkim tijelima, britanski je režim usvojio politiku“divide et impera” što je ne samo spriječavalo nacionalnopovezivanje Indijaca 2 već je otvorilo prostor za jačanjereligijskih identiteta, proces koji je kako u svojoj idejnojzamisli tako i u artikulaciji bio duboko razjedinjujući(prema Van der Veer, 1998: 19-20).Tako je isticanje društvene i kulturne posebnostimuslimana bio samo uvod u političkuborbu za stvaranje zasebne političke zajednice,pri čemu se pozivalo na povijesnuteoriju da hindusi i muslimani ne dijele istekulturne i religijske vrijednosti i stoga predstavljajudvije odvojene zajednice/nacije. Sastjecanjem nezavisnosti ova je teorija dovelado nastanka Pakistana, domovine muslimana,prouzročivši golemu migraciju stanovništvau oba smjera: iz Pakistana u Indiju te izIndije u Pakistan, premda je veliki dio muslimanskogastanovništva ostao u Indiji.Nameće se pitanje u kojem je zapravo obliku postojalamuslimanska zajednica u 19. stoljeću u Indiji. Postojala je,dakako, zajednica muslimanskih vjernika, ujedinjena zajedničkimvjerovanjem u proroka Muhameda, prihvaćanjemKurana kao izvora religijskog autoriteta te sudjelovanjemu zajedničkom molitvenom obredu; također,mnogi su indijski muslimani, premda ne svi, slijedili šerijat.No, na široj razini zamjećivala se velika raznorodnostvjerovanja i vjerskih praksi, muslimani su govorili različitejezike i nisu se mogli pozivati na zajedničko porijeklo: nekisu bili potomci osvajača s Bliskog Istoka, iz Male Azije iliMongolije, drugi, međutim, domaći obraćenici koji su zadržalibrojne neislamske običaje i obrede koji su ukazivalina njihove indijske korijene. Stoga, ono što su Britanci priprvom općem indijskom popisu stanovništva 1881., “otkrili”bio je geografski raspršeni agregat muslimana(19,7% ukupnog stanovništva) koji nisu tvorili ni zasebnikolektiv ni bilo kakvu političku, ekonomsku ili sociokulturnucjelinu (Ahmad, 1975; Pochhammer, 1981).Međutim, tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljećamuslimanske elite u svojim naporima da se prilagode britanskomimperijalnom sustavu u Indiji i novim odnosima sdrugim religijskim skupinama, nastojale su “okupiti” heterogenuzajednicu muslimana pozivajući se, u to vrijeme,na simbole političke i historijske prirode. Isticalo se da sudo dolaska Britanaca muslimani vladali Indijom te da im tačinjenica daje historijsko i političko značenje koje uvelikepremašuje njihovu brojčanu zastupljenost; odatle im spravom, u političkoj raspodjeli moći pod britanskom upravom,pripada udio veći od razmjernoga. Britanci su pokazalispremnost priznati muslimansku zajednicu u Indiji zasebnimentitetom, pomoći muslimanima da zadrže svojuprednost u vladinim službama, ukratko, omogućiti im zasebanpolitički prostor; zauzvrat, dakako, od muslimanase očekivala aktivna potpora britanskoj upravi u Indiji.Kada je na Konvenciji Muslimanske lige 1940. u Lahoreuprihvaćena rezolucija u kojoj se tražilo osnivanje jedneili više muslimanskih država na Potkontinentu, to je označilonepovratni pomak u prilog stvaranja Pakistana. I dokje do tada Muslimanska liga (osnovana 1905.) imala sekularnikarakter, sada je islamu pripala uloga da po mnogočemuraznoliku muslimansku populaciju – pripadnikebrojnih vjerskih škola i sekti, siromašne i bogate, nepismenei obrazovane, Tamile, Bengalce, Pandžabe i druge– ujedini u jednu cjelinu. I premda su pojedini ugledniNameće se pitanje: u kojem je zapravo oblikupostojala muslimanska zajednica u 19. stoljećuu Indiji? Postojala je, dakako, zajednicamuslimanskih vjernika, ujedinjena zajedničkimvjerovanjem u proroka Muhameda, prihvaćanjemKur’ana kao izvora religijskog autoriteta tesudjelovanjem u zajedničkom molitvenomobredu; također, mnogi su indijski muslimani,premda ne svi, slijedili šerijat.muslimani govorili o stapanju islamskih i hinduističkihkulturnih struja i jedanaest stoljeća zajedničke povijesti,čije sociokulturno naslijeđe jednako dijele hindusi i muslimani,Jinnah, glavni arhitekt Pakistana, predstavljao jeislam i hinduizam kao dva odvojena društvena poretka,ističući da njihovi sljedbenici pripadaju dvjema potpunodrugačijim civilizacijama, utemeljenim na međusobno sukobljavajućimidejama. Zbog tih je razloga bilo nezamislivoda bi muslimani mogli živjeti tek kao manjina u zemljiu kojoj dominiraju hindusi. Naprotiv, oni moraju steći vlastitudržavu u kojoj će moći uspostaviti svoj ustavni poredaki svoje zakone.Rašireno mišljenje da teorija o “dvije nacije” i odatlenastala “islamska ideologija Pakistana” nije imala čvršćihkorijena među muslimanskim masama i da je cijela idejaPakistana djelo nadolazeće srednje klase muslimana, kojau jednoj ujedinjenoj Indiji nije vidjela mogućnost vlastitogprobitka u odnosu na obrazovaniju i brojem moćniju klasuhindusa, točno je ako se zanemari utjecaj psihološkogmomenta kod većeg dijela muslimanskog stanovništvašto su ga ostavila stoljeća muslimanske vladavine u Indiji.Jer, ipak, za mnoge su muslimane islam i državna moćbili istovjetni. Stoga, iako su muslimanski seljaci živjeli ususjedstvu s hindusima, u njihovoj svijesti mogla je bitiprisutna misao da muslimani ipak predstavljaju nešto84 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVIdrugo, nešto bolje, jer su oni stvorili državu i upravljaliIndijom (Khalid, 1978: 276-278). Izbori u siječnju 1946.pokazali su se trijumfalnim za Muslimansku ligu; to, kao iJinnahova nepopustljivost u pregovorima, koja se temeljilana izbornoj pobjedi, bili su glavni neposredni faktoripodjele Indije. Je li onda Liga upravo "parolom" Pakistanprivukla muslimanske mase, jer je ta predožba ponajboljeizražavala njihov osjećaj zasebnosti i želje za slobodom,odvojeno od sve napornije koegzistencije s većinskim hindusima,ili su uspjeh teritorijalnog razdvajanja nadahnulireligijski motivi (Dumont, 1970), teško je reći. Nije, zapravo,moguće isključiti bilo tradicionalne bilo moderne poticaje;naprotiv, sigurnije je pretpostaviti da su u pitanjubili međusobni utjecaji, s jedne strane, tradicionalnogdruštva i historijskog naslijeđa i, s druge strane, britanskedominacije i modernih zapadnih ideja i normi.No uspjeh dokazivanja pretpostavke da je religija primarničinilac razlikovanja nacionalnog identiteta bio je (iostao) prolazan, jer su se, osim srži islamskih simbola, sviostali simboli pokazali razjedinjujućima. Pakistan, unatočsvojoj vjerskoj homogenosti, nije uspio izgraditi pravu“pakistansku” svijest. Regionalne kulture i njihovi jezicipokazali su se jačima od jedinstvene islamske, perzijskourdskekulture elite. Danas u Pakistanu dolazi do etničkihredefinicija. Pandžabi, najbrojniji i s većim udjelom obrazovanogstanovništva od ostalih etničkih skupina, najčvršćesu etablirani u vojsci (85% vojnih snaga) i državnojadministraciji. Oni su postali istinski “muslimani” za kojeje stvoren Pakistan. Brojčano i gospodarski slabije etničkeskupine ne dijele ovo stajalište i nastoje iznova definiratisvoje identitete, sada, međutim, kao Sindhi, Pathani, Baludži,naglašavajući, dakle, svoju etničku pripadnost i zahtijevajućiujedno pravedniju raspodjelu dobara.Također, teorija o “dvije nacije” mnogo je toga ostavilaneriješenim. Deseci milijuna muslimana prihvatili su pobjeduKongresa i nastavili živjeti u Indiji, i to u regijama spretežno hinduističkim stanovništvom. Bilo je nejasno kakoće Pakistan služiti interesima onih koji su ostali u susjednojzemlji; jednako je bilo slabo definirano kako ćemuslimanska/islamska država integrirati hinduističku manjinuunutar svojih granica. 3* * *Zbog podjele Indije tamošnji su muslimani platili visokucijenu u kulturnom i političkom, pa i gospodarskompogledu. Dok je zajednica hindusa ostala “fizički” netaknuta,muslimanska je doživjela razdiobu naprije u dvije,a od 1971. u tri države: Pakistan, Bangladeš i Indiju. Muslimaniu nezavisnoj Indiji pojavili su se kao nova zajednica;njihov položaj nije nimalo sličan onome prije nezavisnosti.Kako teorija o dvije nacije više nije na snazi, muslimaniu Indiji suočeni su s dilemom u vezi sa svojom novomulogom u zemlji – njihov politički identitet tek setreba čvršće uspostaviti. Poznavaoci i istraživači indijskihdruštvenih prilika znaju da muslimani – vrlo mješovita populacija,kako u pogledu jezika, unutarreligijske pa i političkeorijentacije i klasne pripadnosti – u većini spadajumeđu najmarginalnije i najsiromašnije indijske slojeve. Nounatoč njihove velike raznoličnosti, među muslimanimaipak vlada stanoviti osjećaj zajedničke pripadnosti, pa je utom smislu legitimno koristiti pojam "indijski muslimani".Antimuslimanska retorika, diskriminacija i zanemarivanjeod strane vlasti pridonijela je kulturnoj zatvorenosti, ekonomskojmarginalnosti i, osobito, zaostajanju muslimanana području obrazovanja u odnosu na ostalo stanovništvoIndije.Skorašnjim objavljivanjem Izvještaja o socijalnom, ekonomskomi obrazovnom statusu muslimanske zajednice uIndiji ("Social, Economic and Educational Status of theMuslim Community in India", A Report, Prime Minister'sHigh Level Committee) u studenom 2006., http://minorityaffairs.gov.in/newsite/sachar/,tzv. Sachar izvještaja –nazvanom po predsjedniku specijalnog Komiteta, sucuRajendri Sacharu, imenovanom od premijera ManmohanSingha – sve je to postalo i službeno znano. Izvještaj, podijeljenu dvanaest poglavlja, na 425 stranica, iscrpno govorio stanju na području obrazovanja, zdrastva, zapošljavanja,infrastrukture, javnih programa i drugih sektora.Komitet je, naime, imao zadatak što obuhvatnije "snimiti"životne uvjete i opću situaciju muslimanske zajednice napodručju čitave Indije. Politička motivacija bila je jasna:golema i nezadovoljna muslimanska manjina – najveća usvijetu – predstavlja značajan sigurnosni izazov ali i važanglasački rezevoar čiju je potporu Kongresna stranka krajemosamdesetih prošloga stoljeća izgubila. No razlozivažniji od političkih bili su oni razvojne prirode zemlje;naime, brza transformacija indijske ekonomije zahtijevanove i efikasnije oblike upravljanja, bolju infrastrukturu iučinkovitije korištenje golemih resursa znanja, vještina,općenito ljudskog potencijala. Muslimani, generalnouzevši, nisu (još) postali dio indijskoga ekonomskog booma;stoga je zadaća specijalno imenovanog Komiteta bilaprikupiti i sistematizirati podatke i spoznaje o muslimanskojzajednici kako bi vlada mogla pokrenuti inicijativekoje će efikasnije uključiti muslimane u mainstream indijskogadruštva.Istraživanje koje je Komitet proveo među muslimanskompopulacijom pokazalo se, kako u svojem metodološkompristupu tako i obuhvatnosti problematike, iznimnotemeljitim, ali i duboko uznemirujućim u dokumentaciji kojasvjedoči o desetljećima sistematskog zanemarivanja zajedniceu raznim domenama socioekonomskog i političkogživota zemlje. Stereotipi hinduističke desnice o muslimanimakao "privilegiranoj manjini" koja se, između ostaloga,protivi kontroli rađanja i tako želi ponovno dominirati indijskimdruštvom opovrga poglavlje u Izvještaju koje govori odemografskim kretanjima, ukazujući da iako je stupanj fertilitetameđu muslimanima nešto viši od prosječnoga u poredbis drugim skupinama, on bilježi lagani pad tijekomposljednjeg desetljeća. Osim toga, postoji očigledna korelacijaizmeđu fertiliteta i razine obrazovanja; općenito nižaobrazovna razina među muslimanima, a posebno međuženama, objašnjava iskazane razlike. Izvještaj zaključuje daako se u muslimanskoj populaciji i dalje zadrži sadašnjastopa fertiliteta, muslimani će do 2050. dosegnuti najviše19 posto ukupnoga stanovništva Indije.Najočitiji primjer diskriminacije muslimana prisutan je,prema navodima Izvještaja, u domeni obrazovanja i eko-BEHAR 87-88 85

ZNANSTVENI RADOVInomskog statusa. Jer, premda su muslimani urbaniziranijaskupina u odnosu na druge, stupanj njihove pismenostinalazi se ispod prosjeka, učestalost prekida školovanjanajviša je među svim usporedivim skupinama, a broj godinaprovedenih u školama najniži u zemlji. Među studentimakoji su diplomirali na vodećim indijskim sveučilištimai visokim školama samo je jedan, od pedeset studenata,musliman, brojka mnogo niža od one bilo koje druge grupestanovništva, uključujući pripadnike bivših "nedodirljivih".U tom se kontekstu nameće nužnost modernizacijemedresa; pored tradicionalnoga vjerskog obrazovanja,koje i danas prevladava, drugi školski predmeti, iz područjaprirodnih i društvenih znanosti, matematika i informatikate hindski i engleski jezik, pored urdskog (jezikanastave), moraju postati dio redovnog curriculuma muslimanskihškola.Muslimani danas žive u gotovo svim dijelovima Indije,ipak, s najvišim postotkom u ukupnom stanovništvu u državiDžammu i Kašmir (67.0%), zatim na istoku zemlje, uAssamu (30.9%) i Zapadnom Bengalu (25.2%), na jugu, uKerali (24.7%) te na sjeveru Indije, u Uttar Pradešu (18.5%)i Biharu (16.5%) (Census 2001; http://en.wikipedia.org/wiki/Islam_in_India).Muslimanisu općenito obrazovaniji, urbaniji, bolje integriranii ekonomski napredniji u zapadnim ijužnim indijskim državama negoli u državamana sjeveru i istoku zemlje. Razlog tomedjelomice leži u diobi Indije 1947., kad jeimućnija i obrazovanija muslimanska populacijamigrirala na sjever, u Pakistan, ili na istok,u Bangladeš (tada Istočni Pakistan). Prosječna stopa pismenostimeđu muslimanima u Indiji iznosi, prema cenzusu2001., 59.1 posto; kod žena 50.1 posto. Najvišu stopupismenosti, 89.4%, bilježi Kerala, koja već desetljećima,na razini čitave države, ima najvišu stopu pismenosti(95-100%) zahvaljujući upornosti komunističkih vlasti naprovedbi programa opismenjavanja stanovništva u tojjužnoindijskoj državi. Prema cenzusu iz 2001. prosjek pismenostina razini Indije iznosio je 65.38 posto (India2003., A Reference Annual, str. 98).Izvještaj Komiteta ustvrdio je nadalje činjenicu da se većinamuslimana zapošljava u malom i neformalnom poduzetništvu,slijedeći u pravilu svoje tradicionalne zanate (tkanje,izrada tepiha, sitna mehanika i sl.). Opća ekonomskaintroverzija koja prevladava među muslimanima ima za posljedicuniska očekivanja mladih u sektorima formalnogzapošljavanja, što dodatno doprinosi slaboj "vidljivosti" zajednice.Osim u nekoliko indijskih saveznih država, gdjemuslimani čine više od četvrtine stanovništva, i u kojima suna vlasti lijevo orijentirane stranke (prije svega ZapadniBengal i Kerala), stupanj zapošljavanja muslimana u javnomsektoru rijetko dostiže deset posto. U većini regija tajje postotak čak niži od pet posto i muslimani redovito zauzimajuniže položaje ili zanimanja (niži službenici ili fizičkiradnici). U diplomaciji, visokoj državnoj administraciji, navišim položajima u policiji, vojsci, financijama, predstavljenisu sa svega dva posto zaposlenih.Muslimani se obično doživljavaju i tretiraju kao jedinstvena,monolitna, zajednica (premda stvarnost govorisuprotno, kako smo ranije konstatirali). Istraživanje vladinogKomiteta također je ustvrdilo da su muslimani, osimšto dijele stanovito zajedničko iskustvo marginalnosti,vidno podijeljeni duž klasa pa i kasta (zbog bliskog dodiras kulturom hindusa i hinduističkih obraćenika na islam).Izvještaj govori o tri diferencirana društvena sloja i kategorijezanimanja među muslimanima: ašrafi (plemstvo),čiji se viši društveni status temelji na njihovom arapskomporijeklu; adžlafi, pretežno obraćenici, društveno i gospodarskibliski pripadnicima nižih klasa/kasta i, konačno, arzali,po svojem su općem socioekonomskom položajujednaki s bivšim "nedodirljivima" unutar hinduističkogastratificiranog poretka (Hansen, 2007: 51). Potonje dvijekategorije, dakle, muslimani koji potječu iz nižih kasta ispunjavajutime uvjete za uključivanje u vladine programeafirmativne akcije odnosno za stjecanje prava na rezervacijumjesta u obrazovnim institucijama i državnim službama,te odgovarajuću političku zastupljenost u zakonodavnimtijelima Indije; te su mogućnosti u pravilu biledostupne samo deprivilegiranim zajednicama hindusa (ijednom broju neobudhista i pripadnika sikhske manjine,Osim u nekoliko indijskih saveznih država, gdjemuslimani čine više od četvrtine stanovništva, i ukojima su na vlasti lijevo orijentirane stranke(prije svega Zapadni Bengal i Kerala), stupanjzapošljavanja muslimana u javnom sektoru rijetkodostiže deset posto.obraćenika iz nižih kasta). Činjenica da više od polovineindijskih muslimana pripada upravo tim skupinama izazvalaje među konzervativnijim slojevima islamske zajednicepriličan otpor. Preporuke izvještaja Komiteta da sepotonjim podskupinama treba omogućiti pristup spomenutimvladinim programima pokrenule su brojne kontroverznereakcije i rasprave među raznim skupinama. Kakoje bilo za predvidjeti, hinduistički nacionalisti ocijenili suIzvještaj antinacionalnim i neistinitim i optužili predsjednikaKomiteta, R. Sachara, da "brine o teroristima". 4 Političkivođe hindusa nižih kasta i bivših "nedodirljivih", kojimaustavna prava na stjecanje diskriminatorne nadoknadeu obrazovanju i zapošljavanju, zbog višestoljetne društvenei ekonomske diskriminacije, znače samu bit njihovepolitičke svijesti i borbe za ravnopravnost, pokazali susuzdržanost naspram mogućega dijeljenja pogodnostiafirmativne akcije s muslimanima.Istodobno, važno je istaknuti da upravo između tih zajednicai pretežito siromašnijih kategorija muslimana u novijevrijeme sve češće dolazi do političkog povezivanja. Naime,još od indijske nezavisnosti, muslimani su se, s obziromna svoj specifičan manjinski položaj, morali oslanjatina vanjske saveznike, što su dugo vremena i činili, vezujućise uz Kongres, ali su time postali i ovisni o Kongresnojstranci. Danas muslimani češće nalaze oslonac u političkimsavezništvima sa zajednicama s kojima u indijskom društvudijele sličnu sudbinu, za razliku od veza s Kongresnomstrankom koja je s muslimanima rijetko nalazila stvarni zajedničkijezik. Također se neko vrijeme zamijećuje proces86 BEHAR 87-88

ZNANSTVENI RADOVImeđugrupnog povezivanja i horizontalne solidarnosti muslimanaunutar zajednice, za razliku od donedavno naglaskana sigurnosti i vertikalnom usponu (Alam, 2000). Ovajzaokret u procesu islamizacije sukladan je sličnim pojavamai pokretima među nižim kastama koje se udružuju ukastinske organizacije i slično, kao muslimani, uspostavljajuhorizontalnu solidarnost umjesto ranije statusne mobilnostiu okviru sustava. Pozadina obiju ovih procesa strukturalnoje, čini se, identična. Ona, naime, proizlazi iz spoznajeda se u demokratski zasnovanom društvu moć i statusnapokretljivost lakše stječu unutarnjom konsolidacijomi unutargrupnom mobilizacijom negoli ostajanjem u tradicionalnimstrukturama, koje ionako zastarijevaju s novimdruštvenopolitičkim kretanjima.Takav će razvoj vjerojatno pogodovati i političkom ujedinjavanjumuslimana u Indiji, ali bitno drugačijeg obilježjai okolnosti od onih četrdesetih godina prošloga stoljeća.Tada, naime, muslimansko pitanje nije bilo postavljenokao manjinsko već kao pitanje druge nacije koja zahtijevasvoju zasebnu državu. Ova promjena konteksta iuvjeta od povijesnog je značenja jer muslimani danas dijeleinterese, rekli smo, slične onima koji prevladaju međudrugim marginaliziranim grupama u raznim dijelovimaIndije, a to je potreba za stjecanjem priznanja i ravnopravnosti(Alam, 2000: 148).Valja još dodati, uzimajući u razmatranje širi kontekstIndijskog potkontinenta, da je "rješenje" muslimanskogproblema usko vezano uz nadilaženje negativnog naslijeđapodjele Potkontinenta. Neprijateljski indijsko-pakistanskiodnosi, kao i suptilno izjednačavanje muslimana sasjećanjima na traumu diobe, priječe da činjenica podjelepreraste u povijesnu, već uvijek iznova biva oživljavanasilama sukobljavanja.No bez obzira na spomenute novije tendencije društvenogai političkog razvoja i s time povezane promjenestavova i ponašanja muslimana, izvještaj Sachar komitetanedvosmisleno upozorava na činjenicu da je kulturna,ekonomska i politička izolacija muslimana prije svega odgovorte zajednice na desetljeća sistematskog isključivanjaiz širih društvenih tokova, a ne neka "prirođena" introvertiranostmuslimana. Ostaje stoga otvorenim pitanjemogu li se, i na koji način, preporuke Izvještaja prenijeti upraktične politike; može li se od sadašnje vlade očekivatida predložene mjere za stvaranje zajedničkih javnih prostora,mješovitih susjedstava i škola i općenito mješovitogobrazovanja, implementira u skoroj budućnosti? Jednonovije istraživanje hindu-muslimanskih odnosa A. Varshneyja("Ethnic Conflict and Civic Life", 2002) pokazalo je,uspoređujući odabrane slučajeve gradova u Indiji – Kozhikodei Surata u Guđaratu – da tamo gdje su hindusi imuslimani, unatoč utjecaja Muslimanske lige u Kozhikodeui dominaciji Bharatiya Janata hinduističke stranke uSuratu, povezani čvrstim poslovnim vezama ali i svakodnevnimsusjedskim i sličnim socijalnim sponama, ne dolazido nasilnih sukoba. Naprotiv, u gradovima (npr. Ahmedabadu Guđaratu ili Aligarh u Uttar Pradešu), gdje nepostoje slični poslovni niti socijalni kontakti, muslimani suu pravilu getoizirani. Stoga, put od priznavanja i poštivanjaidentiteta zajednice do nasilja među različitim zajednicamaproizlazi iz netrpeljivosti prema drugome a njezinuzrok, zaključuje autor studije, leži ponajprije u međusobnomnepoznavanju, što govori u prilog predloženih preporukaKomiteta, naime, o potrebi izgradnje zajedničkihmješovitih prostora, civilnih udruga i drugih sličnih socijalnihveza između hindusa i muslimana odnosno različitihetnoreligijskih zajednica.U tom kontekstu spomenut ćemo državu Bihar, na sjeveruIndije, koja godinama bilježi niski broj incidenata izmeđudviju zajednica, dobrim dijelom zbog toga što su sepolitike u Biharu, uspostavom političkog savezništva izmeđunižih kasta hindusa i marginaliziranih muslimana,bitno promijenile. Inače, po mnogočemu neslavan, Biharje prva sjeverna država Indije, koja već neko vrijeme zornoilustrira ono što odavno predstavlja “politički zakon” jugaIndije. Naime, što su utjecajnije politike nižih kasta to jemanja vjerojatnost izbijanja hindu-muslimanskog nasilja;odnosi međusobne suradnje između hindusa i muslimanatraju, primjerice, već desetljećima u Tamil Naduu i Kerali.Osobito u Kerali, 5 muslimani su (nekih dvadeset postoukupnog stanovništva), zahvaljujući političkoj snazi svojeglavne stranke, Muslimanske lige, stekli razne povlastice.Pa, ipak, u Kerali nije praktički nikada došlo do izbijanjanasilja između dviju zajednica, jer Malayali, većinsko stanovništvoKerale, vezuje aktivnosti Muslimanske lige samos onim politikama koje se tiču muslimana kao manjinskezajednice (Varshney, 2002). Ovakav odnos navodi nadrugi mogući, i važan, zaključak; kako utjecaj politika deprivilegiranihkasta u Uttar Pradešu, najveće države indijskefederacije (160 milijuna), raste to bi se, unekoliko ipovijesno uvjetovana, sklonost prema politikama etnoreligijskoguključivanja/isključivanja u tom dijelu Indije moglapočeti mijenjati.Zaključno možemo ponoviti da je važno muslimane vidjetine kao homogen vjerski kolektiv, već po mnogo čemuraznorodan i slojevit segment društva, različitoga političkog,ekonomskog i kulturnog iskustva. Iz tih je razlogadvojbeno koliko je zapravo moguće inzistirati na nekomnjihovom isključivo muslimanskom identitetu, zanemarujućisve ostalo, uključujući i sekularne okvire u kojima žive.Jer unatoč općenito većoj urbanizaciji muslimana velikipostotak njih (nekih 60 posto) vezan je za život na selu,pretežno kao radnici bezemljaši ili mali farmeri, obrtnici ilitrgovci, a njihova socijalna stratifikacija i interesi, kako jerečeno, manje su ili više identični s onima drugih žitelja.Zato njihove povijesti i suvremena iskustva treba staviti u"indijsko okruženje", a ne u odnos sa "svijetom islama",koji je ionako prilično udaljen od imaginacije većine muslimana,upozoriti na oblike njihova pragmatičnog angažmanau društvenim, političkim i ekonomskim procesimate na one pojave koje promiču ili zaustavljaju taj proces. Uvrijeme kada neki na Zapadu govore o "zelenoj opasnosti",a drugi se pridružuju viziji budućnosti S. Huntingtonau smislu "sukoba civilizacija", važno je iznova pogledati napoložaj muslimana u suvremenoj Indiji i na njihove odnoses većinskim hindusima; nužno je ispitati "moderno" razumijevanjeislama, sudjelovanje muslimana u demokratskimprocesima i njihovu podršku sekularnoj državi i društvu(Hasan, 1997).BEHAR 87-88 87

ZNANSTVENI RADOVILITERATURAAhmad, Imtiaz. "The Social Structure of Muslim Communitiesin South Asia", u: D. Rothermund (ur.) Islam in SouthernAsia. Wiesbaden: Franz Steiner Verlag, 1975, str. 61-75.Alam, Javeed (2000). "A Minority Moves into Another Millennium",u: R. Thapar (ed.). INDIA: Another Millennium.New Delhi – London – New York: Penguin Books,str. 135-151.Čičak-Chand, Ružica (2000). "Uloga religije u oblikovanjuetničkog identiteta: islam i muslimani na Indijskompotkontinentu", u: E. Čaušević, Z. Matišić, B. Merlin iM. Ždralović (ur.). Trava od srca: Hrvatske Indije II. Zagreb:Hrvatsko filološko društvo – Filozofski fakultet,str. 435-469.Dumont, Louis. Religion/Politics and History in India. Paris:Mouton Ed., 1970.Hansen, Thomas, Blom (2007). "The India that does not shine",ISIM REVIEW (International Institute for the study of islamin the modern world), Leiden, no. 19, str. 50-51.Hasan, Mushirul. Legacy of a Divided Nation: India’s Muslimssince Independence. London: Hurst & Co., 1997.Huntington, Samuel, P. The Clash of Civilizations and theRemaking of World Order. New York: Simon & Schuster,1996.INDIA 2003: A Reference Annual, (ed.) Research, Referenceand Training Division, Publications Division, Ministryof Information and Broadcasting, Governmentof India, New Delhi.Khalid, Duran. “Pakistan und Bangladesh”, u: Werner Endei Udo Steinbach (ur.) Der Islam in der Gegenwart.Munchen: Verlag C. H. Beck, 1978, str. 274-307.Lannoy, R. The Speaking Tree. London: Oxford UniversityPress, 1971.Osella, Filippo&Caroline (2007). "Muslim Entrepreneursbetween India and the Gulf", ISIM REVIEW, Leiden, no.19, str. 8-9.Parekh, Bhikhu. Rethinking Multiculturalism: Cultural Diversityand Political Theory. New York: Palgrave Macmillan,2006.Pochhammer, Wilhelm von. India’s Road to Nationhood:A Political History of the Subcontinent. New Delhi-Bombay-Calcutta: Allied Publishers, 1981.Schwerin, Kerin. “Indien”, u: Werner Ende i Udo Steinbach(ur.) Der Islam in der Gegenwart. Munchen: VerlagC. H. Beck, 1978, 307-314.Topalović, Duško (2000). "Kašmir – žrtva geopolitike", u:E. Čaušević, Z. Matišić, M. Ždralović i B. Merlin (ur.).Trava od srca: Hrvatske Indije II. Zagreb: Hrvatsko filološkodruštvo – Filozofski fakultet, str. 471-494.Van der Veer, Peter. Religious Nationalism: Hindus andMuslims in India. Delhi: Oxford Univ. Press, 1998.Varshney, Ashutosh. Ethnic Conflict and Civic Life: Hindusand Muslims in India. New Delhi: Oxford Univ.Press, 2002.BILJEŠKE:1Prihvativši činjenicu kulturne jedinstvenosti države Kašmir i njezina nastojanjada očuva svoj identitet indijski je Ustav članom 370 omogućio Kašmirudodatnu zakonsku zaštitu koja indijskim građanima izvan te graničnedržave zabranjuje pravo na useljenje odnosno kupnju zemlje u Kašmiru(Parekh, 2006: ibid.). Inače, problem Kašmira otvoren je britanskim kolonijalnimpovlačenjem i podjelom Indijskog potkontinenta u kolovozu 1947.godine. Stvaranje Indije i Pakistana (Zapadnog i Istočnog) rezultiralo je i spreko 14 milijuna izbjeglica te podjelom Bengala, Pandžaba (Punjaba) idrugih područja. Kneževinama koje su graničile s budućom indijsko-pakistanskomgranicom ostavljena je mogućnost opredjeljenja između dvijunovih država. Iako su muslimani u Kašmiru bili većinsko stanovništvo,kašmirski maharadža Hari Singh pristupio je Indiji u listopadu 1947., što jedovelo do prvoga indijsko-pakistanskog rata, nakon kojeg je uslijedila teritorijalnapodjela. Prije podjele u Kašmiru je (tada ukupne površine 223,054km2) živjelo nešto više od 4 milijuna stanovnika (prema popisu iz 1941.), odčega 77% muslimana, naseljenih uglavnom na sjeveru Kašmira i u Kašmirskojdolini, te oko 20% hindusa, pretežno naseljenih u Džammuu (Jammu),dok su ostalo stanovništvo sačinjavali sikhi, budhisti i drugi (prema Topalović,2000: 474).2Naslijeđe muslimanske vlasti u Indiji bila je podjela zemlje u dvije vjerskezajednice, hinduse i muslimane. Uspostavljanje britanske uprave nad timzajednicama dovelo je do toga, da je svaka nastojala prvo istaknuti vlastitiidentitet u borbi protiv strane dominacije. Prvotni uvjet za postizanje togidentiteta zahtijevao je odvojenu reafirmaciju vjerskog jedinstva, jer niti jednaod zajednica nije još bila politički organizirana. Ishod unutrašnje konfrontacijebio je taj da se manjinska vjerska zajednica muslimana našla suočenas opasnošću da bude potisnuta od pluralističke zajednice hindusa (v.Lannoy, 1971: 252).3Jedan od najtragičnijih i najozbiljnijih sporova između Indije i Pakistanabila je “razmjena” stanovništva u uvjetima golemih tenzija. Započevši početkom1947. bila je to najveća migracija u novijoj povijesti u kojoj je sudjelovaloviše od 14 milijuna ljudi s obje strane nove granice. Praktički svi pripadnicisikhske i hinduističke zajednice, nastanjeni u današnjem Pakistanu,izabrali su migrirati u Indiju. Istovremeno, velika većina muslimana iz istočnogPandžaba opredijelila se za Pakistan. “Razmjenu” stanovništva popratiloje masovno nasilje u kojem je život izgubilo blizu 500 tisuća ljudi. Unatočtoga pitanje vjerskih manjina nije bilo riješeno ni u jednoj državi; okočetrdeset milijuna musliamna ostalo je u Indiji, a deset milijuna hindusa utadašnjem Istočnom Pakistanu.4Neki smatraju da je jačanje hinduističke nacionalističke struje ‘reakcija’ namuslimanski fundamentalizam. Činjenica je, međutim, da u Indiji nije biloorganiziranoga muslimanskog političkog pokreta zadnjih šezdeset godina,sve od vremena diobe Indije. Najveća organizacija muslimana u Indiji, kao iu Pakistanu i Bangladešu, je transnacionalna Tablighi Jama’at, čije se povijesnosredište nalazi u blizini sufi svetišta Hazrat Naizamu’d Din u NewDelhiju, koja prije svega naglašava važnost kultiviranja vjerskog morala međumuslimanima. No istina je da je indijska muslimanska inteligencija, prepoznavšiopasnost od komunalne polarizacije indijskog društva i u pokušajuda zaustavi takav razvoj, osnovala više nevladinih organizacija (uključujućii Sveindijski odbor muslimanskoga personalnog prava, 1972.) koje sunastojale okupiti nerijetko suprotstavljene strane unutar muslimanske zajednice.Bio je to pokušaj da se muslimani ujedine u obrani svoga kulturnogidentiteta, ali i u obrani sekularnih temelja indijskog Ustava koje su nacionalističkiorijentirani hindusi počeli dovoditi u pitanje. Jedna od strategijapotiskivanja muslimanske kulture unutar indijskoga društva sastojala se odkonverzije historijskih džamija – simbola muslimanskoga kulturnog identiteta– u hramove, što se nerijetko toleriralo od strane lokalnih, pa čak, isredišnjih uprava vlasti.5Muslimanski poduzetnici iz Kerale u prvim su redovima indijske post-liberalneekonomije. Ovi poslovni ljudi, zainteresirani za progres cijele zajednice,aktivno su uključeni u razne udruge, škole, trgovačke organizacije pa ipolitiku. Njihova orijentacija prema modernizaciji društvenih praksi u muslimanskojzajednici – osobito u sferi obrazovanja – povezana je s nastojanjimastvaranja “muslimanske modernosti”. Za muslimane Kerale migracija uzemlje Zaljeva predstavlja uspješno povezivanje islama s modernim tehnologijamai modernim poslovanjem. Neboderi Dubaia, uljne rafinerije Kuwaitaili bogatstvo Riyadha demonstriraju kako znanost i suvremena tehnologijane moraju biti suprotstavljeni islamu već, naprotiv, mogu stvoriti materijalnadobra i ojačati religiju. Njihovo im iskustvo ukazuje da uspjeh naglobalnom tržištu traži više od “tradicionalne” poslovne pronicljivosti; zahtijevaznanje i vještine vezane uz nove tehnologije koje se danas mogusteći u novim, modernim, muslimanskim školama i koledžima Kerale; u tomsmislu, materijalni napredak i vjerska reforma postaju međusobno isprepletenipokazatelji modernosti (prema Osella, 2007:8-9).88 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJADr. Ahmed Smajlović kao sudionik na jednoj od konferencijaBEHAR 87-88 89

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJADr. Ahmed Smajlović u JajcuUlomak iz korespodencije90 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJASlijeva na desno: Salim Šabić, Murat Omanović, Sead Muftić, Ahmed Smajlović; ZagrebDr. Ahmed Smajlagić, PrusacBEHAR 87-88 91

DR. A. SMAJLOVIĆ: FOTODOKUMENTACIJAMezar dr. Ahmeda Smajlovića (1938. – 1988.)“Bila je zima i te noći padao je snijeg. Ujutro sam poželjela otići na njegov mezar,jednostavno osjetila sam tu potrebu. Kada sam došla na mezarje, pribojala sam se daneću moći naći i prepoznati Ahmedov mezar od tolikog snijega. Išla sam putem izagledala jedan mezar koji je bio očišćen i put doveden do njega. Bio je to njegovmezar. Ko je to uradio ni dan danas ne znam. Jednom drugom prilikom kada sam otišlana mezar, primijetila sam grupu ljudi koji su stajali kod njegovog mezara. Pomalo meje bilo strah približiti se, jer nisam znala tko su. Kada sam stigla do mezara, grupamladih ljudi zastala je, iznenadili su se mom dolasku. Zamolili su me da nikom nekažem da su bili na mezaru. Bili su to Ahmedovi studenti”. (Munira Smajlović)92 BEHAR 87-88

Islam i ZapadDR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEPiše: dr. Ahmed SmajlovićInteres za međusobno upoznavanje Istoka i Zapadabio je jedan od najpoticajnijih faktora njihovih historijskihodnosa, nesporazuma i susreta. Podsjetimo se u tom pogledusamo na povijest njihovih međusobnih veza prijepojave islama i odmah ćemo primijetiti koliko su one bilesložene, i isprepletene i korisne. Dolaskom islama pojaviose na ovom planu još jedan veoma značajan, ali ne i najznačajnijifaktor koji je svojom snagom, razvojem, učenjem,vjerom, kulturom i doprinosom prerastao tokomčetrnaestog stoljeća u mjerilo ovih, pa i svjetskih odnosa,kretanja i razvoja uopće. Bilo je u tome svemu i pokušajada se zapadni i islamski svijet bolje zbliže, više upoznaju idublje razumiju. U tom pogledu održano je do sada nekolikoznačajnih međusobnih dijaloga, koji su doprinijeli većemrazumijevanju i boljem upoznavanju, a moglo bi sereći čak i nadilaženju nekih historijskih naslaga nerazumijevanjai podbadanja. Mora se priznati da su u tom pogleduoba svijeta učinila značajne korake naprijed i nadati seje da u perspektivi učine još više, što bi svakako pomogloda šire gledamo na čovjeka i njegove težnje ka miru, slobodi,ravnopravnosti, razumijevanju, pravdi, jednakosti isvemu što je dobro za čovjeka i korisno za sve ljude svijeta.Nema potrebe da ovdje nabrajamo posebno dijalogekoji su se do sada održali između islamskih i zapadnihvjerskih učenjaka na tlu Evrope ili na prostorima nekiharapskih i islamskih zemalja.Čini mi se da je u tom pravcu obaveza svakog čovjekada u granicama svojih mogućnosti doprinese što je mogućeviše, jer samo razumijevanje, poštovanje i uvažavanjemeđu ljudima, narodima, učenjima, vjerama, jezicimai kulturama dovodi do onoga čemu svaki pošten čovjekbez obzira na njegovo opredjeljenje i uvjerenje teži, a tosu mir, sloboda i pravda. Veliki broj mislilaca stekao jedojam da se razvoj međusobnog uvažavanja, međusobnogpoštovanja i međusobnog okorištavanja može najboljerazviti ako se organizira i osnuje neka međunarodnaorganizacija, koja bi pored postojećih međunarodnih nastojanjadoprinijela da se izrečeni principi što je mogućebolje razviju na relaciji odnosa između islamskog i zapadnogsvijeta, pa i između islamskih i zapadnih razmišljanja,kultura, učenja i poimanja svijeta, prirode društva, čovjekai mišljenja. Jedno od takvih velikih nastojanja je i osnivanjeMeđunarodne kulturne organizacije “Islam i zapad”sa sjedištem u Ženevi.NASTANAK I CILJ MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE“ISLAM I ZAPAD”Spomenuta međunarodna organizacija nastala je kaoplod četverogodišnjeg dogovaranja, rada i savjetovanjavelikog broja stručnjaka, diplomata, naučnika, političara,kulturologa, teologa, mislilaca, pedagoga, ekonomista idrugih eksperata zapadnog i islamskog svijeta koji su nakonniza održanih sastanaka u Kembridžu, Veneciji i Parizu,odlučili oktobra 1979. godine da se osnuje jedna ovakvameđunarodna organizacija koja će u osnovi imati zacilj razvijanje međunarodne suradnje, razumijevanja i pomaganjaizmeđu islamskog i zapadnog svijeta. Ova organizacijashodno svojim osnovnim normativima ne možese baviti nikakvom političkom, vjerskom, teološkom ili nekomdrugom djelatnošću, niti može da brani neku određenuideologiju, religiju, politiku, kulturu ili filozofiju. Aona ima isključivo kulturološki cilj koji se ogleda u poboljšanjui unapređivanju uzajamnog poštovanja, upoznavanjai sporazumijevanja između dva velika svijeta – islamskogi zapadnog. Nesporna je činjenica da je ovo veliki izamašan zadatak u današnjem vremenu, a moglo bi se spravom reći i najbitniji u ovom dobu. Prirodno je, da pojamkulture treba ovdje shvatiti u najširem smislu riječi,odnosno treba ga uzeti i poimati kao skup principa razmišljanja,reakcije i ponašanja. Istina, ima i drugih organizacijakoje u tom pravcu djeluju kao što je npr. slučaj saUNESCOM te pokušajem otvaranja, organiziranja i ostvarivanjaevropsko-arapskog dijaloga, ili dijaloga sjever –jug, pa i dijaloga zavijenih i nerazvijenih, a potom i dijalogaizmeđu dva velika politička bloka sovjetskog i američkog,pa i niz drugih pokušaja u tom pravcu koji više imajuza cilj jednu određenu tendenciju, ideologiju, korist i učenje,izuzimajući ovdje narodno UNESCO, čiji su principipoznati, a u kojima je u našoj islamskoj štampi, a posebnoi svakako u dnevnoj našoj štampi mnogo pisano, raspravljanoi objavljivano. Uzevši u cjelinu u obzir ovaj najnovijipokušaj između islamskog i zapadnog svijeta mora se rećida je on svakako dobro zamišljen, da treba da doneseznačajnu korist i da poboljša uzajamno razumijevanje,poštovanje i uvažavanje spomenuta dva svijeta. Pored toga,ovaj pokušaj ima za cilj da potvrdi nužnost povezivanjameđu narodima i narodnostima spomenuta dva svijetate podizanja njihove svijesti o nužnosti međunarodnesuradnje i uvažavanja.Ostvarujući zacrtana nastojanja, postigao bi se cilj koegzistencijeizmeđu dvije velike kulture koje obuhvaćajuveliki broj stanovništva svijeta čiji su odnosi ako se gledaod pojave islama do danas dugotrajni i koji su u svakomslučaju obogatili ne samo narode i narodnosti dvaju područja,nego su istovremeno i doprinijeli svjetskoj kulturi,razmišljanju i razvijanju. U tom pogledu ova nova nastojanjakoja bi se ogledala u organiziranju predavanja, dijalogai susreta između dvaju svjetova, islamskog i zapadnog,te ostvarivanju zajedničkog programa koji bi imao zacilj lektorizaciju udžbenika historije, kulture i religije, aposebno u obrazovnim procesima, te izbacivanja iz spomenutihudžbenika svega onoga što vodi nerazumijevanju,bilo bi u svakom slučaju veliki doprinos poboljšanjuBEHAR 87-88 93

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEmeđusobnog povjerenja i uvažavanja. Doda li se tome iizbor pojedinih djela za prevođenje sa i na jezike dvijuvelikih kultura, islamske i zapadne, onda je sigurno da bidoprinos ove organizacije bio neprocjenljiv u odnosu naperspektive odnosa između spomenuta dva svijeta i njihovihrazmišljanja. Svakako, da tomu treba pridodati irazmjenu putovanja studenata, učenika, radnika različitihislamskih i zapadnih društvenih slojeva u različita područjaislamskog i zapadnog svijeta, a posebno naučnika, diplomata,teologa i svih drugih, što bi u svakom slučajudoprinijelo da se za jedno kratko vrijeme prevladaju teškoćenerazumijevanja i nepovjerenja. Svakako se trebapitati da li smo u mogućnosti da se razlike pojedinih zemaljadvaju svjetova brzo rješavaju na svim frontovima ipodručjima ljudskog angažiranja, a isto tako neminovnoje i pitanje da li smo u mogućnosti da nadvladati egoističkepobude čovjeka i da jednom zauvijek shvatimo da jebogatstvo ovoga svijeta istovremeno bogatstvo i svakognjegovog stanovnika, a ne pojedinaca ili grupa koji su sesložili na eksploataciju i izrabljivanje.Nadići ove uskogrudnosti je neminovan imperativ našegavremena i ostvarivanja sreće čovjeka na ovoj planeti,i to ne bijelog ili crnog čovjeka, već svih ljudi bez obziraSvakako se treba pitati da li smo u mogućnosti dase razlike pojedinih zemalja dvaju svjetova brzorješavaju na svim frontovima i područjimaljudskog angažiranja... u evropskim udžbenicima,u kojima se uvriježilo toliko negativnog koje seprenosi učenicima svih uzrasta i svih nivoaobrazovanja, koji zatim nose kroz cio život sasvimpogrešnu sliku o islamu i onome što je on donio,ali ne samo to, nego i o muslimanima i njihovimnarodima i narodnostimana njihovu boju, jezik, vjeru, uvjerenje ili opredjeljenje. Utom pravcu spomenuta međunarodna organizacija želidati svojim radom doprinose širenju spoznaje između dvasvijeta, a isto tako i da se koristi jedinstvenošću islamskevizije kako u odnosu na vjerovanje, tako i u odnosu međusobnoguvažavanja. Širenje spoznaje diprinijelo bi da se ijedan i drugi svijet obogate najpozitivnijim tekovinamakoje su dale njihove kulture i ostavile čovječanstvu u emaneti nasljeđe. Pored toga, želja je da se proširi međusobnokomuniciranje dviju kultura i dvaju svjetova kako upogledu prevoza, tako i u pogledu komunikacije i informatike.Pored toga, pita se svakako, što se može doprinijetina unapređenju proizvodnje, idustrijalizacije i proizvodnihodnosa u oba svijeta, a posebno u nerazvijenimzemljama koje su sve više izložene pritiscima razvijenihzemalja i njihovih nezajažljivih težnji. Poljoprivreda, zdravstvo,obrazovanje, izgradnja, arhitektura, školovanje, opismenjavanjei druga neposredna pitanja koja su u vezi saunapređenjem i podizanjem čovjekovog standarda, neposrednasu pitanja koja su uzeta u rad od strane spomenuteorganizacije.Jedno od najznačajnijih razmatranja koje je navedenaorganizacija uzela sebi u zadatak jeste prezentiranje svijetuislamske teorije i poimanja prava čovjeka, jer se došlodo zaključka da zapadni svijet i pored postojanja velikogbroja naučnika Zapada koji proučavaju islam i njegovukulturu, a zatim hiljadugodišnja tradicija razmišljanja orijentalista,još uvijek je malo upoznala zapadni svijet o svemuonome čime islamski narodi i narodnosti raspolažu išto sve posjeduju. Tome svemu treba dodati još i težnjusvijeta za očuvanjem velikog kulturnog nasljeđa kako upogledu džamija, medresa, putova, bolnica i drugih arhitektonskihcjelina koje služe kao svjetionici potvrđujućišto je sve islamska misao i kultura dala čovječanstvu, a štoje u najviše slučajeva bilo na Zapadu podcjenjivano i zaboravljano.ŠTO NAM POKAZUJE DOSADAŠNJI RAD OVEMEĐUNARODNE ORGANIZACIJEJedan od svojih najznačajnijih sastanaka ova međunarodnaorganizacija održala je polovinom oktobra 1981.na kojem je prisustvovao veliki broj islamskih i zapadnihučenjaka, mislilaca i kulturologa. Među njimabio je i značajan broj teologa i s jedne i s drugestrane. Na spomenutom sastanku koji jeodržan u Parizu podneseno je nekoliko izvještaja,između kojih se može posebno izdvojitiizvještaj generalnog sekretara Međunarodneorganizacije “Islam i Zapad”, prof. Dr MarselaBozara, koji je inače poznat kao veliki orijentalistai jedan od najgovorljivijih ljudi uEvropi za zbližavanje dva velika svijeta, njihovihkultura, učenja i pogleda. Iz uvodnog izlaganjatadašnjeg predsjednika spomenute organizacijeprof. Marufa Dvalibija vidi se da jeu osnovi cilj spomenutog zasjedanja bio postavljanjekulturološkog dijaloga između dvajusvjetova na osnovama uzajamnog poštovanjaslobodoumnosti i uvažavanja. Isto tako ukazano jeda odnosi između islamskog i zapadnog svijeta traju blizupetnaest stoljeća, i da se u tim odnosima zbivalo svega isvašta, ali da je bilo i takvih momenata koji podsjećaju naono što je najljepše u čovjeku i čemu svaki čovjek teži. Biloje i takvih vremena kada je dominirao kolonijalizam koji jedoprinio pogoršavanju, pa čak i prekidanju uzajamnogpoštovanja i uvažavanja i koji je imao u osnovi za cilj podjarmljivanje,eksploataciju i izrabljivanje. Prirodno je da utakvim uslovima nije moglo doći do jednog kreativnogdijaloga i uvažavanja.Gledajući sa današnjeg aspekta, svi smo dužni, rekaoje Davalibi, da nadiđemo uskogrudost, neprijateljstvo ijednostranost. Onda kad budemo prekoračili prag isključivostii kad budemo ovo poimanje ostavili za svojim leđima,sigurno je da će doći do boljeg razumijevanja i uvažavanja.Na istom zasjedanju govorio je i Alan Boher, poznatifrancuski javni radnik, koji je u svojoj riječi iznioosnovne težnje sporazumijevanja i međusobnog uvažavanja.Također je govorio i Žan Pjer Farkat, koji je posebnoukazao, između ostalog, da u Francuskoj živi i značajan94 BEHAR 87-88

oj muslimana i da islam dolazi na drugo mjesto po brojupripadnika u ovoj zemlji, a isto tako, i po broju vjernikakoji uvažavaju i poštuju principe svoje vjere. Prirodno je,ukazao je on da se približavanje između islamskog i zapadnogsvijeta podiže na nivo najviših interesa oba svijeta,a posebno ako imamo u vidu i odgovarajuće principesolidarnosti, slobodoumnosti i ravnopravnosti koji gledajuna čovjeka kao čovjeka bez razlike na njegovo vjerovanjei na njegovo uvjerenje. Posebno izlaganje bilo je onoMarsela Bozara, koji je ukazao na niz pitanja koja se tičuislamskog i zapadnog svijeta, kao i na to što konkretnospomenuta međunarodna organizacija treba da učini utom pogledu kako bi doprinijela poštovanju onih principakojima svi težimo i kao naučnici, a isto tako i kao ljudi.Značajno je i to da je u svom izlaganju profesor Bozariznio esencijalna pitanja koja zahtijevaju da uđu u prioritetnarazmatranja spomenute organizacije. Nije zaboravioukazati na to koliko je propusta zapadni svijet učiniou odnosu na islam, a posebno kod proučavanja njegovekulture, misli, vjere, i filozofije. Nije zaboravio ukazati nina one mislioce, odnosno orijentaliste, koji su u spomenutimproučavanjima pristupili objektivno i razumno. Tražioje, prije svega, da je neophodno razmotritiobrazovnu literaturu, odnosno udžbeničku,koja se upotrebljava na svim nivoima obrazovanjakako u islamskom tako i u zapadnomsvijetu. Na nekoliko primjera potvrdio je dase u tom pravcu mora izvršiti jedno generalnopročišćavanje, a posebno u evropskimudžbenicima, u kojima se uvriježilo toliko negativnogkoje se prenosi učenicima svih uzrastai svih nivoa obrazovanja, koji zatim nosekroz cio život sasvim pogrešnu sliku o islamui onome što je on donio, ali ne samo to, negoi o muslimanima i njihovim narodima i narodnostima.Pored izloženog, bila je zapažena i riječ prof. FransisaLamana, koji je u svom izlaganju između ostalog rekao:”Mivjerujemo u veličinu Zapada. Onog Zapada kojeg je izgradilakršćansko-židovska misao, od srednjeg vijeka pa naovamo.Vjerujemo u njegove etičke principe i socijalne zasade,vjerujemo isto tako, i u njegovu kulturu, kao i unjegovo arhitektonsko bogatstvo i smatramo da on kaotakav može da ide naprijed i da doprinese i drugima. Ali,mi također vjerujemo i u bogatstvo u duhovnosti islama.One duhovnosti koja se u njemu manifestira u svim njegovimpodručjima, a u koju zapadni svijet još nije u potpunostiprodro, koju nije do kraja shvatio i koju nije potpunoobuhvatio. Znajući sve to, nužno je približavanjeova dva svijeta i njihovo bolje razumijevanje. I jedno i drugo,siguran sam, rekao je on, obogatilo bi čovječanstvo iusrećilo čovjeka i njegov svijet koji su danas izloženi različitimkolebanjima i promjenama. Mi moramo imati u viduda, što se tiče islama, on raspolaže originalnom kulturom,misli i civilizacijom, da islam predstavlja školu svetosti i daislam isto tako raspolaže poveljom univerzalnog karakterau odnosu na čovjeka, njegova prava, njegovu misao injegovu slobodu. Istina, islam se odlikuje i nizom drugihkarakteristika, a ono što je posebno značajno jeste da onDR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEne zna za nadčovjeka, jer se postavlja u odnosu na ljudekao ravnopravna misao, vjera i učenje. Daleko bi nas odvelo,naglasio je on, ako bismo ovdje iznosili sve što jeislamska misao doprinijela Evropi, odnosno čitavom zapadnomsvijetu, ili kad bismo govorili o Tomi Akvinskom iIbn Rušdu, a nekmoli i o drugim misliocima i veličinamajednog i drugog svijeta i njihovih kultura.Ono što je jako važno u ovom momentu jeste da mi spravom vjerujemo da islam, a ne treba se tome čuditi,može u značajnim granicama da povrati svetost poučavanjaZapada, jer je on taj koji se do naših dana održao nanivou svetosti koje su neophodne za čovjeka i njegov odnosprema jednom Bogu. Isto tako, on raspolaže još uvijekza nas nedokučivim socijalnim i etičkim sistemom, odčega možemo mnogo da naučimo. Zatim, islam nije samootvaranje prema svetom, nego on predstavlja razumanproces uklapanja svetog u sva područja egzistirajućeg. Netreba zaboraviti ukazati ovdje i na riječ Habiba Šatija, kojije u svom izvanrednom ekspozeu iznio osnovne tendencijepotrebe zapadnog i islamskog svijeta u ovim odnosima,te ukazao na učenje Kur' ana, poimanje Ernesta Renana tena također pogrešno poimanje da se islam širio sabljom,Mi vjerujemo u veličinu Zapada. Onog Zapadakojeg je izgradila kršćansko-židovska misao, odsrednjeg vijeka pa naovamo. Vjerujemo u njegoveetičke principe i socijalne zasade, vjerujemo istotako, i u njegovu kulturu, kao i u njegovoarhitektonsko bogatstvo ...islam ne zna zanadčovjeka, jer se postavlja u odnosu na ljudekao ravnopravna misao, vjera i učenješto je uvriježeno u Evropi koja zaboravlja na ono što jeona činila prema Muhamedu, alejhi-s-selamu, islamu iKur'anu, pa i njihovim pripadnicima širom arapskog iislamskog svijeta. Islam, prema njegovom razmišljanju,znači istinsko predavanje Allahu, a time znači i mir, i ljubav.Zar onda nije vrijeme da se zapadni svijet u odnosuna islam i njegove narode pojavi sa razumljivom logikomi pravdom i da ponese odgovornost za koju, kako kažeon, nema potrebe da je posebno ovdje obrazlažemo?U daljem razmatranju pita se generalni sekretar Konferencijeislamskih zemalja gospodin Habib Šati, obraćajućise skupu, zapitao se kada je to arapski ili islamski svijetučinio nasilje nad Židovima, u kom momentu povijesti.Kako je Evropa prema njima postupila u svojoj povijesti, uvrijeme inkvizicije, za vrijeme pojedinih ratova u Evropi, ada i ne spominjemo zločine Drugog svjetskog rata, a kakotaj isti zapadni svijet zajedno sa cionizmom postupa premaarapskim i islamskim narodima i narodnostima danas?Nismo, kaže gosp. Šati, neprijatelji judaizma, odnosno židovstva,koje obuhvaća značajne duhovne vrijednosti, kojezavređuju svako poštovanje i uvažavanje, a nekmoli štozajedno s našim vrijednostima oni čine zajedničko bogatstvokoje može da doprinese, kao što je to činilo i u prošlosti,obogaćivanju ljudskog duha, kulture i misli.BEHAR 87-88 95

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEPLAN I PROGRAM RADA MEĐUNARODNEORGANIZACIJE”ISLAM I ZAPAD”Ova organizacija stavila je sebi u zadatak da planski i programskipokuša uraditi slijedeće: Da izvrši pregled historijskihdjela i udžbenika i da poboljša pedagoško-obrazovnogledanje i doprinošenje u pogledu međusobnog razumijevanjai uvažavanja između islamskog i zapadnog svijeta.Ako bi samo ovaj program uzeli u obzir i ako bi se onsamo djelomično ostvario, bio bi to veliki doprinos većemrazumijevanju i uvažavanju nego što bi se danas moglopretpostaviti. U tom pravcu zacrtano je da se učini značajankorak na revidiranju udžbenika smatrajući da takvo revidiranjemora da bude međunarodnog karaktera i da zahvatimnogobrojne narode, države i narodnosti,zatim da to treba da bude praktične prirodei uzajamnog djelovanja te da za početaktreba da se svede prije svega na srednjoškolskoobrazovanje, kao i da se ovaj zahvat izvršiu periodu od pet godina. Pored toga, ovaj koraktreba da bude koordiniran između različitihinstitucija i obrazovnih sistema. Isto tako,treba u tom pogledu donijeti različite preporukei zaključke koji bi se proveli u djelo i prezentiralinadležnim organima obrazovanja, izdavanjaudžbenika i pedagoškog sistema. Nakraju, u tom pravcu treba se osloniti na ekspertei stručnjake, a isto tako i na međunarodne organizacijekoje na ovom području imaju značajno iskustvo i čiji jeautoritet u međunarodnom obrazovnom sistemu i komuniciranjuneosporan.Osjeća se potreba za sveobuhvatnim zahvaćanjem naukei tehnologije u islamskom i zapadnom svijetu, u tompogledu se mora voditi računa o svemu onome što je čisto,a isto tako i o svemu onome što je natruhlo. Mora seznati da postoji kriza svijesti što se tiče naučnog gledanjana Zapad, a isto tako da postoje konkretni pokušaji zaoživotvorenjem islamskog duha u islamskom svijetu, štoje svakako za suvremene naučne i tehnološke tokove značajno.Posebno treba naglasiti da se na jednom od dijalogaove organizacije održanom u Štokholmu raspravljalo omonoteizmu, upravljanju, obožavanju, obrazovanju, zabranjenomi dozvoljenom, pravdi i nasilju, reformatorskimtendencijama, izgubljenosti i nemiru čovjeka u našemsuvremenom svijetu. Na ovom planu predviđeno jeda se održi simpozij o pitanjima problema spoznaje i etike,zatim problem ljudskog stanovanja i okoline, ondazdravstva i medicine, vjerovanja i obožavanja, razvoju poljoprivredei nekih drugih pitanja koja se tiču poimanjadozvoljenog i zabranjenog sa islamskog stanovišta. Održavanjegodišnjih naučnih savjetovanja, simpozija i susretakoji će biti otvoreni pred sredstvima javnog informiranjai komuniciranja. Ovdje je posebno ukazano kako navjersku tako i na opću dnevnu štampu. I jedna i druga, poovom razmišljanju, treba više da vode računa o međusobnomupoznavanju i prezentiranju pogleda, kulture i svijetadrugog svijeta, odnosno ono što je nužno za bolje upoznavanjei uvažavanje između kultura, vjera, učenja i civilizacije.Uspostavljanje međunarodne organizacije za izdavačkudjelatnost koja će proizlaziti iz ove međunarodne organizacije,a koja će imati zadatak da vodi računa da se ujednom i u drugom svijetu, odnosno islamskom i zapadnom,objavljuje ono što će doprinositi boljem upoznavanjuvjerovanja i razmišljanja naroda i narodnosti zapadnogi islamskog svijeta. U tom pogledu, posebno je naglašeno,treba voditi računa o istinskom upoznavanju saislamom, zatim izabirati djela za prevođenje i da, što setiče islamskog vjerovanja, treba uzimati ona djela čiji suautori, muslimani. Također je zaključeno da se raspravipitanje poimanja “suvremenosti” i gledanje islama na ovarazmišljanja. Svakako da u ovom pravcu nije zaboravljenani islamska književnost koju treba predstaviti Zapadu, ali,...islam nije samo otvaranje prema svetom, negoon predstavlja razuman proces uklapanja svetogu sva područja egzistirajućeg ... na jednom oddijaloga ove organizacije održanom u Štokholmuraspravljalo o monoteizmu, upravljanju,obožavanju, obrazovanju, zabranjenom idozvoljenom, pravdi i nasilju, reformatorskimtendencijama, izgubljenosti i nemiru čovjeka unašem suvremenom svijetuisto tako, i kršćanska književnost, odnosno zapadna kojutreba prezentirati islamskom svijetu Posebno je ukazanoda treba širiti značajna djela kako u zapadnom tako i uislamskom svijetu, te da treba pripremati prevođenje tihdjela ne samo sa arapskog jezika na francuski i engleski iobratno, nego i sa jezika različitih naroda i narodnosti, jerje nezamislivo da današnji čovjek ne može na svom jezikuda dođe do prijevoda Biblije ili Kur' ana, zatim pojedinihvelikih djela iz različitih kultura, misli i civilizacija.Uz to, preporučeno je da se narodi i narodnosti obasvijeta, islamskog i zapadnog, upoznaju što je mogućebolje o utjecajima i njihovim kretanjima jedne i druge civilizacijeu odnosu na njih same. Posebno je naglašeno dase povede više računa oko obrazovanja mladih naraštajaputem informacija i razmjenom informativnih tokova, jerje suvremeni intelektualac, a i obično obrazovan čovjek,dužan da prati tokove zbivanja u svijetu pa i kulturnih,obrazovnih i misaonih učenja. Uza sve to, mora se povestidaleko veća briga o čuvanju i zaštiti kulturnih bogatstavai naslijeđa svih naroda i narodnosti islamskog i zapadnogsvijeta, kao prezentiranje cjelokupnoj svjetskoj, kulturnoj,obrazovnoj i pismenoj javnosti. Iznad svega ovoga, u sržistoji čovjek i njegovo biće koje je neoborivo i čiju ličnostmora uvažavati i poštovati svako, jer se radi o onoj svetostikoja je nepovredivo sa stajališta svih razmišljanja, kulturai poimanja. Nadati se je, da će ova organizacija doprinijetijoš većem razumijevanju, približavanju i uzajamnomuvažavanju ne samo između naroda i narodnostimaislamskog i zapadnog svijeta nego među svim ljudimakoji žive na ovoj našoj putujućoj planeti.(“Islamska misao”, decembar 1982.)96 BEHAR 87-88

Filozofsko razmišljanje u islamuPiše: dr. Ahmed SmajlovićDR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEDjelo pod ovim naslovom (u originalu Et-tefkiru-I-felsefiifi-I-islami), čiji je autor poznati islamski suvremenimislilac, istraživač i učenjak, prof. dr. Abdulhalim Mahmud,prvi put je izašlo 1964. godine, u izdanju poznatekairske izdavačke kuće “Maktebetu-I-Anglu-Imasrijjeti”.Sadržano na oko 445 stranica, podijeljeno u dva podjednakadijela, pokazuje uistinu izvanredni napor ovog poznatogaislamskog suvremenog istraživača. Ti maksimalninapori su uloženi da bi nam se pružili rasponi filozofskograzmišljanja u islamu, a moglo bi se reći i razmišljanja osamom islamu od strane poznatih imena iz islamske filozofijekoja su dala ne samo veliki doprinos islamskoj filozofskojmisli nego i čija su filozofska istraživanja dala nezamjenjivdoprinos i općoj filozofskoj baštini. Ovo djeloteži da istinski prezentira islamsku filozofsku misao od prvihpočetaka pojavljivanja islama pa do pred kraj devetnaestogi početka dvadesetog vijeka, odnosno do DžemaludinaAfganije, njegovoga mjesta, njegovih revolucionarnihnovovjekovnih razmišljanja i buntovne misli protivkolonijalizma, kolonijalističkog misionarstva, ugnjetavanja,nasrtaja i svega drugog što ponižava ljudsku ličnost,njegovo biće i slobodoumnost. Koliko će ovaj uvaženialim, bivši Šejhul-Azhar, ministar, profesor, pedagog, dekanTeološkog fakulteta univerziteta Al-Azhara, generalnisekretar Akademije islamskih nauka i predavač islamskihznanosti na različitim katedrama svjetskih univerziteta, aposebno islamske filozofije i tesavufa, uspjeti da ostvarisvoju zamisao i da nam prezentira islamsko filozofsko razmišljanje,od prvih objavljenih riječi Muhammedu a. s.,koje obavezuju na proučavanje, meditiranje, istraživanje ipronicanje u suštinu objektivnog i introspekcijskog svijeta,odnosno alemu-š-šehadeta, a isto tako i alemuI-gajba,najbolje ćemo vidjeti na kraju ove rezimirane analize ipredstave naslovljenog djela.U uvodu Abdulhalim Mahmud daje nekoliko značajnihnapomena koje se prije svega odnose na teškoće istraživačkogpoduhvata, najviše stoga što se islamska filozofskamisao grana u više svojih pravaca i da je skoro nemogućeobuhvatiti je sa svih željenih aspekata. Stoga će posebnonaglasiti da je za razumijevanje istinskoga filozofskograzmišljanja u islamu neophodno upoznati se sadruštveno-historijskim prilikama u kojima je nastala ovamisao, a posebno onaj njen dio koji nam govori o osnovnimfilozofskim pitanjima, interesima i problemima. S obziromna to, postaviće se pitanje i samog odnosa sa Kur'anom, pristupa Kur anu i problema koji su vjerskog karaktera,ali su istovremeno u neposrednoj vezi s filozofijom.Naglašavajući da će nastojati razgraničiti aktualne povijesnedeterminante i same vremenske tokove da dođe dofun- damentalnih odrednica prvih filozofskih razmišljanjapredislamskih Arapa i onih koji su se suočavajući sa Kur'anom, s njegovom vizijom čovjeka i svijeta, također suočilii s različitim vjerskim, filozofskim, i drugim učenjima.Sam autor će naglasiti da želi izučiti filozofsku tendencijuu razmišljanjima pojedinih islamskih mislilaca kao što su:Kindi, Farabi, Sina i Gazali i da će, idući tim tokom, prećina zapadno islamsko područje istražujući istu tendencijuIbni Badža, Ibni Tufejla i Ibn Rušda, a istovremeno da ćeponovo vratiti islamski istok i nakon Gazalija razmotritifilozofske tendencije do Džemaludina Afganije. Koliko sevidi, ovo je jedan zamašno postavljen nacrt, koji je teškoostvariti u jednom životnom dobu, makar to bio istraživači mislilac, profila prof. dr. Abdulhalima Mahmuda i njegovog,s pravom treba reći, neograničenog sabura, i naučnogentuzijazma. Nastojao je predočiti opservacije novogaduha koji će se pojaviti sa Kur‘ani-Kerimom i sa SunnetomResulullaha a. s.Interesantno je da će, bez obzira koliko će istinski prezentiratiova dva nova fenomena u filozofskom razmišljanjuuopće, ostaviti ih po strani, smatrajući da svaki od njihimaju svoje posebne filozofske nedokučivosti i filozofskadosegnuća, pa se tim dvjema filozofijama nije opširnijepozabavio u naslovljenom djelu. Istina, nalazimo i drugoopravdanje za koje prof. Dr Abdulhalim Mahmud ističe dasu ova dva spomenuta islamska izvora rezultat božanskogi nadljudskog, što nam dokazuje čitav redoslijed fenomenakoji su uslijedili kao rezultat neposrednoga kur anskosunnetskogiskustva, potvrđenog u stvarnosti Muhamedaa. s. Doba, a isto tako kroz djela velikih ljudi kao što su:Omer ibn El-Hatab, Halid ibn El-Velid, a i da ne govorimoo ostalim velikanima poput: Hanife, Malika, Šafije, Hambela,Ešarije, Tejmije, Afganije, Abduhua i mnogih drugih.Uz takva razmišljanja autor će naglasiti i ona razmišljanjakoja su nastala kao plod posebnih opservacija islamskogaučenja, u čije su fundamente svoje misaone uzidali moćičuvenih itizalskih teoretičara šijjijski, haridžijski, ismailiski izejdijski alimi, kao i svi štovatelji islamske misli i njenogapoimanja svijeta, čovjeka, društva, spoznaje i ostalog. Uovim uvodnim napomenama autor će se posebno zadržatina Šehristanijevom razmišljanju, od klasika, Mustafe Abdurazika,od modernih. Interesantno je da će se u jednommomentu zapitati da li je moguće pisati o imenu bez imana,pa će sam naglasiti da će, uz poštovanje svih naučnihmjerila, nastojati koliko god je to moguće da piše kao muslimankoji se ponosi islamom i koji će nastojati da za mjerilavalorizacije svega što istražuje uzeti upravo ono čemuje podredio sebe, svoj život i svoju misao, a to je islam. Zato će naći i opravdanje u tome što islam obavezuje da semišljenja i opredjeljenja drugih učenja, filozofija i vjera,proučavaju i izlažu strogo onako kako su ih dali njihoviosnivači, i nosioci, bez obzira da li su njihova razmišljanjau suglasnosti sa istraživačkim poduhvatima ili ne.U tom pogledu i sam je Kur' an najbolji primjer, jer jebez zabašurivanja, ili izvrtanja otvoreno i jasno do krajnjihBEHAR 87-88 97

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEpreciznosti iznosio principe vjerovanja, poimanja Bogadž. š., svijeta, poslanstva i čovjeka, iznosio također i prigovoremušrika, kjafira i svih onih koji su nastojali da nabilo koji način ospore i opovrgnu kur ansko-sunnetskumisao. Pored toga, autor će takvu ideju naći i u samomislamskom filozofskom razmišljanju i to kod posebno štovanogfilozofa, imama i mislioca, Gazalije, koji je u svojimistraživanjima insistirao na obavezi da se mišljenja i stavovii suprotnih tendencija iznesu na najbolji mogući način ida se prezentiraju na najvjerodostojnijim osnovama,upravo onako kako to čine stvaraoci i nosioci tih razmišljanjai pogleda. Na tim osnovama i on će u ovom djelupokušati da nam, bez i najmanje pristrasnosti, istinskiprezentira filozofsko razmišljanje u islamu i o islamu. Toće učiniti samo do Gazalijnog doba, jer svoj zamašni naučniprojekt nije uspio ostvariti u toku svoga uistinu bogatogali i kratkog života. Isto tako će nastojatida odredi granice relacija između islamskefilozofije, s jedne strane, i drugi islamskihznanosti, a posebno filozofije islamskogaprava i tesavufa. Neće zaboraviti naglasiti damnogi smatraju da su filozofija kao filozofijai filozofija kao nauka, kao predmeti istraživanja,veoma teški i da je među mnogobrojnimistraživačima ukorijenjeno mišljenje, da su todoprinijeli mnogi filozofi, jer su svoja filozofskarazmišljanja nastojali da obuku u što složenijeizražajno ruho. Pored njih bilo je i onih filozofskihistraživača koji nisu vodili dovoljno računa o jezičnim mogućnostima,lingvističkim pravilima, književnim izražajima,pa je vrlo često i iz tog stanovišta jezik filozofije, ilibolje reći jezik filozofija, postao složen i zamršen. Ukazujućina ove probleme, Abdulhalim Mahmud je sebi uzeo uzadatak da u ovom djelu, a takav je slučaj i u ostalim njegovimdjelima, svoju misao izloži jednostavnim rječnikomi da najsloženija filozofska meditiranja učini pristupačnimi razumljivim. S pravom se može reći da je u tom pogledune samo uspješan nego i nenadmašan.Završavajući uvodna razmatranja u ovom djelu, AbdulhalimMahmud će ukazati i na kolonijalističke i neokolonijalističketendencije koje od davnina optužuju mislioceistočnih naroda da su po prirodi stvari manje kulturnomoćni i na kulturološkom području siromašni. Nepobitnoje i da su historičari islamske filozofije i te kako pod utjecajemovakvog razmišljanja. Dalje, on argumentirano osporavatvrdnje da je islamska filozofija imitatorska i da jesamo puki prijevod grčke filozofije. S tog aspekta, AbdulhalimMahmud će s posebnom željom pristupiti rasvjetljavanjupitanja originalnosti islamskog filozofiranja i filozofskograzmišljanja kod muslimana. Prvo dio naslovljenogi razmatranog djela ima sedam poglavlja i obuhvaćaoko dvije stotine stranica. U prvom poglavlju AbdulhalimMahmud razmatra klimu u kojoj je nastao i pojavio seislam, ukazujući opširno na tendenciju hanifija, odnosnohunefaa, koji su po svojim općim misaonim opredjeljenjimapripadali Ibrahimovom a. s. vjerovanju i razmišljanju.Autor nam prezentira nekoliko tekstova koji upravo nanajbolji način oslikavaju njihovo učenje, koje se, s pravom,može nazvati da je religijski monoteističko, i da je etičko iproduhovljeno. Od pripadnika ovog vjerovanja se traži dase preda Onome kome su se predali zemlja, vjetar, planine,kiša i sve drugo što postoji u objektivnom svijetu. Tekođerse ističe, preko razmišljanja čuvenog Zejdb. AmraIbni Nufejla, da se jedino može tražiti pomoć od onogakome se uticao i od koga je tražio pomoć sam Ibrahim a.s. okrećući se Kjabi, ovaj predislamski mislilac, pjesnik iretorik, naglašava da u njenom susjedstvu čini seždu, klanjajućise Tvorcu jedinome kome se sve klanja.Daleko bi nas odvelo cjelovito razmatranje tekstovaovog predislamskog mislioca, ali je očito da je u njemu i tekako bilo naglašeno filozofsko razmišljanje o tajni odakleje ovaj svijet i mi na njemu, kuda sve ovo oko nas i mi samiidemo i, na kraju, zašto je svijet ovakav i kakvo je mjestonas kao ljudi na njemu. Promatrajući makro-kozmos, i mikro-kozmos,navedeni predislamski mislilac u zanosu seKur'an bez zabašurivanja, ili izvrtanja otvoreno ijasno do krajnjih preciznosti iznosio principevjerovanja, poimanja Boga dž. š., svijeta,poslanstva i čovjeka, iznosio također i prigovoremušrika, kjafira i svih onih koji su nastojali da nabilo koji način ospore i opovrgnu kur anskosunnetskumisaopita kome da se klanja, jednom Bogu, ili hiljadama božanstavakojima se veliki broj njegovih sugrađana pokorava.Da li da se klanja Latu, Uzatu, Habelu, ili drugim različitoimenovanim mnogobrojnim božanstvima idolatrijskihvjernika i žrtvenika, ili da prikloni svoje lice jednom jedinomGospodaru svega postojećeg, koji prašta, u čijoj jevlasti sve i koji predstavlja izvorište svega postojećeg i utočištesvega nestajućeg. Tragajući za uputom ovaj predislamskimislilac obraća se i svojim sugrađanima, koji pripadajužidovstvu i kršćanstvu, tražeći od njih određenarazrješenja. Ne mogavši ih dobiti, u najmanju ruku onakvakakva je sam želio, uzvikuje: “Bože, ja sam u Ibrahimovojvjeri”. O ovom predislanskom pjesniku i retoriku, suvremeniislamski istraživač dr. Taha Husein, govori izabranim riječima,predstavljajući ga kao nježnog i blagog čovjeka,osjećajnog i oštroumnog mislioca, iskrenog i spremnog zavjerovanje, odlučnog i nepokolebljivog u razračunavanjimas nakaradnostima prošlosti, aktivnog skeptika u odnosuna idolatrijsko razmišljanje, angažiranog mislioca u traženjuistinite vjere i učenja. Abdulhalim Mahmud navodijoš jedno čuveno predislamsko pjesničko ime, Umeja b.Ebi Salta, o kome čak i autor poznatog enciklopedijskogdjela El-Agani, navodi niz podataka između kojih i to da jeovaj pjesnik čitao, pobožnjački se oblačio i da je isticao dapripada Ibrahimovoj i Ismailovoj i hanifističkoj vjeri, da jezabranio alkohol i odrekao se njegove upotrebe i da ga jemučila vlastita skepsa u pogledu idola i klanjanja njegovihsunarodnjaka njima. Kad bi se izvršila jedna kompletnaanaliza pjesničkog razmišljanja spomenutoga predislamskogknjiževnika, moglo bi se jasno doći do zaključka da jeon bio nepokolebljiv hanifistički vjernik i da je istinski pripadaoIbrahimovom a. s. vjerovanju.98 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINETo nam pokazuje njegova razmišljanja o raju i paklu, onagradi i kazni, o nebesima i zemlji, pa čak i o nekim drugimčisto vjerskim pitanjima i poimanjima. Istina, književnonasljeđe koje nam je ostavio ni jednim značajnim dijelomnije sačuvano, ali ono što nam je u tom pogledu sabraoi sakupio prof. Šulc, govori o nepokolebljivosti uvjerenjaovog predislamskog mislioca. Uostalom, mnogotoga nam isto tako prenosi i islamska enciklopedija kojanam daje i značajne podatke o njegovom filozofskom ipjesničkom razmišljanju. Pored ovakvih originalnih razmišljanjapredislamskih mislilaca i njihove čežnje za dosezanjemistinskog vjerovanja, susrećemo se i s onim razmišljanjimakoja se pojavljuju u krilu židovstva i kršćanstva,čija su učenja bila i te kako rasprostranjena na područjimaArapskog poluotoka, a u znatnoj mjeri i u samoj Mekki iMedini, (odnosno, Jesribu). O tim pitanjima AbdulhalimMahmud govori podrobno, i znalački. Ako tim razmišljanjimadodamo i razmišljanja jednog od autora poznatemualake Zuhejra b. Ebi Sulme, o ratu, miru i moralu, Bogu,obračunu i o mnogim drugim pitanjima, onda ćemouistinu doći do zaključka da bi se morali složiti s razmišljanjimanaslovljenog djela da bi ovakva proučavanja moralaispraviti jedno ukorijenjeno poimanje u svim sredinama ipredislamskim Arapima, njihovom ponašanju, međusobnimodnosima i njihovom životu. U tim relacijama prof.Abdulhalim Mahmud donosi ne samo izvorne tekstoveislamskih klasika nego i modernih istraživača. Istina,Kur'an na jedan vrhunaravan način prezentira takve odnosei oslikava njihovo manifestiranje. Ono što bi se moglozaključiti na osnovu razmišljanja prof. AbdulhalimaMahmuda u ovom prvom poglavlju jeste to da, i poreddosadašnjih istraživanja, treba učiniti nove dodatne velikenapore za još jednim potpunijim i vjerodostojnim otkrivanjemživota predislamskog čovjeka; tako ćemo se i uvjeritida razmišljanja tog čovjeka nisu bila toliko na niskomnivou, kao što nam to često želi predočiti dosadašnjeistraživanje. Istina, bilo je i onih nastranih elementa koji,kao što je to slučaj kod svih naroda, povijest i kultura nemogu predstavljati suštinsko izražavanje ili odraz misaonihkretanja jedne određene sredine. U tom pogledu, AbdulhalimMahmud u ovom poglavlju uspijeva dočaratipostojeću klimu i razmišljanja njenih nosilaca koji će sesuočiti s novim izazovom, ne samo sa svijetom oko sebe isa svim onim što je u samim njima, nego i sa sasvim novimšto će se pojaviti na obzorjima ljudske povijesti, njenogpotvrđivanja i ljudskog kretanja uopće.Kur'an ne samo da revitalizira ranije objavljena vjerovanja,počevši od Adema a. s. pa preko svih ostalih Božijihizaslanika spomenutih u Kur'anu, nego je došao i sa besprijekornomvjerom punom čistote, ljubavi i vjere u jednogjedinog Boga dž.š. stvoritelja alemul-šehadeta i alemul-gajba.Razmatranja koja nam Abdulhalim Mahmud daje udrugom poglavlju o Kur'anu izuzetno su čista i karakteristična,što oličava jednu istinsku naučnu proniciljivost. Teškobi bilo iznositi sve tematske cjeline o kojima AbdulhalimMahmud govori, osvrćući se i na mišljenja pojedinih orijentalističkihistraživača i islamskih mislilaca. Ono što bismoposebno željeli da naglasimo ovdje jeste vrijednost islamskeda ve, o kojoj Abdulhalim Mahmud govori sa naglašenimuvažavanjem. Sredstva kojim se islamska da va služi dauputi tadašnjeg čovjeka upravo su ona koja govore o izuzetnojsamoodgovornosti ljudskog bića, istovremeno, otolerantnosti koja je s pravom se može reći, besprimjerna upovijesti. Islamska da va, kao jedinstvenost povijesnog zbivanja,govori o da vama Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa iIsaa a.s. Na kraju, to je poziv vjerovanja u Boga dž. š., pozivkoji je otjelovljen u povijesnim akcijama svih Božijih poslanika,među njima i Muhameda a. s. Potvrda istinitostiislamskoga učenja u odnosu na vjerovanje u Boga dž. š., tevjerovanja u drugi svijet i obaveze dobroga djela suštinskesu napomene u ovom dijelu.Autor djela neće tako lako proći ni pored prigovora isuprotstavljanja tadašnjeg čovjeka islamskih pogleda.Stoga će ukazati na otvorenost dijaloga i proniciljivostarapskog duha u razmatranjima koja su od suštinskogznačaja za fundamentalna islamska poimanja, a osobitopitanje postojanja Boga dž. š., pitanje Njegove jednoće,znanja koje je neophodno čovjeku za spoznaju Boga dž.š.,a istovremeno i poimanja Božijeg sveznanja uopće, te otkrivanjaBožijih atributa koji su u Kur'anu karakterističnonavedeni. Pored tih misaonih uklještavanja između starepredislamske prakse i nove nadolazeće, kur'anske ideje ikur'anskog poimanja Boga dž. š., nadaje se i problem beasa, odnosno čovjekovog proživljavanja nakon smrti. Otom pitanju je Kur‘an ponudio takva razmišljanja koja čovjekuprezentiraju i vjerovanje u Boga dž. š., i u Božijeizaslanike i, istovremeno, u posmrtni život, u kome će svakood ljudskih bića položiti račune za svako od svojih djela.Abdulhalim Mahmud predočava kur'anska svjedočanstvao kijametu i govori o vjerovanjima predislamskih Arapai nastranostima različitih vjerovanja. Prilazeći, sa posebnimislamskim uvažavanjem, judaizmu i kršćanstvu,Abdulhalim Mahmud će nam dati jedan posve originalnipristup ovom problemu u islamskim istraživanjima. Nakontoga, će nastojati da shodno kur'anskim određivanjimaprecizira i odredi, ne samo poimanje božanstva uopće,nego i istinitog vjerovanja u Boga dž. š., Predislamskičovjek se u sučeljavanju sa Kur'anom nije mogao baš takojednostavno pomiriti sa kur'anskim viđenjem svijeta, spoznajei čovjeka. Imajući to u vidu, Abdulhalim Mahmud jepripadnicima islama, ponudio niz različitih pitanja koja seodnose kako na Kur' an tako i na dušu, sudbinu, vječnost,vjerovanje u Boga dž.š., a onda i pitanja o imanu, islamu,ishanu i Konačnom času. Poznati orijentalistički istraživač,profesor De Bor, u svom djelu Historija filozofije u islamugovori nam kako je Kur'an došao s vjerom za muslimane,da nije došao sa nekakvim teorijama i da su prihvaćeniprincipi koje je on nametnuo za ponašanje ali njim ne inovo vjerovanje. Ovakva razmatranja jednog uvaženogorijentalističkog istraživača su čudna. Abdulhalim Mahmudna to dodaje: tačno je da je Kur an došao sa vjeromza muslimane, ali je isto tako i to da je donio nove poglede,propise i istinski novo vjerovanje, koje je nepokolebljivau odnosima na poimanje Boga dž. š. i mjesto u ljudskomživotu. Nepotrebno je ova pitanja na ovom mjestuposebno opširno razmatrati, jer su ona više za detaljnijanaučna istraživanja. Nepobitno je činjenica, a to nam govorii završni kur'anski ajet u cjelokupnom sistemu objav-BEHAR 87-88 99

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEljivanja, da je sa islamom došla usavršena i konačna objavljenavjera, blagodat ljudima i da je Bog dž. š., dajući ovuvjeru ljudima i “ovim svjetovima” dao im u stvari istinski inajveću nagradu i najveću blagodat, odnosno uputu zarad, život, vjerovanje, bogobojaznost i ponašanje.U trećem poglavlju prvoga dijela svoga djela AbdulhalimMahmud razmatra problem frakcija i vjerskih razmimoilaženja.Na ovom mjestu veoma opširno razmatrahadis Muhameda a. s., koji govori o pojavi frakcija međunjegovim umetom. Interesantno je da će Abdulhalim Mahmudposvetiti ovom hadisu značajnu pažnju, opovrćimnoga mišljenja oko ovoga hadisa, nastala od njegovepojave do naših dana, iznoseći i mišljenja pojedinih islamskihi orijentalističkih istraživača, i osvrćući se na stavove,pojedinih mislilaca kao što su Šehristani, zatim MuhamedAbduhu, Ibn Haldum, Ešarija itd. Svoje mišljenje u tompogledu iznio je govoreći o šijijama i haridžijama, kao inekim poznatim islamskim frakcijama. Istina, neće zaboravitida, i pored razlika koje postoje među njima, s jednestrane i ehli Sunneta, s druge strne, ukaže i na mogućnostivećeg razumijevanja, obavezu približavanja međufrakcijama i njihovog boljeg međusobnog uvažavanja.Pretresajući različite stavove islamskih i orijentalističkihučenjaka, kao i frakcijskih ideologa, Abdulhalim Mahmudje ovo složeno pitanje kako islamske filozofije, tako iislamskog prava i nauke o vjerovanju razlučio do te mjereda će svakom čitaocu njegovog djela biti sasvim jasno dasu ova razilaženja u islamskim istraživanjima, i pored insistiranjai u filozofiji i znanosti nanijela velike štete islamskomfilozofskom razmišljanju, a i muslimanima kao pripadnicimaKur'ana i Sunneta... Sasvim je stoga jasno dase može nadati spasu samo ona tendencija koja se zasnivana Kur‘anu i Sunnetu, odnosno tendencija koja je trasiralaprave putove za čisto islamsko vjerovanje, razmišljanjei angažiranje.U četvrtom će poglavlju opširno razmotriti selefističkipravac i iznijeti nam u kakvom su položaju i duhovnombogatstvu živjeli muslimani u revelacijskom periodu, vohja,uživajući u riječima Resulullaha a.s., i slijedeći njegovakur‘anska uputstva. Nisu zaobiđeni ni ashaba stavovi onekim pitanjima. To će učiniti ne samo zbog njihovogistinskog pristupa Kur'anu i Sunnetu nego i zbog čežnjeza vlastitim približavanjem idealima i primjerima prvihmuslimana, odnosno ashaba Muhameda a. s. Naveo je iviše ajeta koji govore o karakterističnim razmišljanjimaMuhameda a.s., drugovima. Potom je raspravljao o suštinskomrazmatranju islamske apologetike, te o pojaviove znanosti i uticajima koji su se odrazili na njena kretanjai njenu povijest. Selefistička viđenja problema determinizmai indeterminizma, kao i kur'anska razrješavanjaovog složenog pitanja, pomogla su nam da daleko boljerazumijemo filozofska razmatranja koja nam ovaj uvaženiautor prezentira. Posebno su navedeni pristupi Ebu Bekra,Omera, Osmana i Alije, četvorice prvih halifa, poznatihhulefairašidin, zatim pitanje Božijih atributa s posebnimnaglaskom na poimanja ovoga problema od stranenosioca frakcijskih učenja.Selefistička tendencija se održava u jednom iskrenompristupu tadašnjeg čovjeka islamu i prihvaćanja kur'anskogspoznavanja i upućivanja. Različiti stavovi oko tumačenjapojedinih kur'anskih ajeta daju istinsku prednost selefističkomrazmišljanju, njegovom poimanju i prihvaćanjuislamskih istina i propisa. Polazeći od tog stanovišta, prof.Abdulhalim Mahmud, čini nam se sagledava i jedan veomaaktualan suvremeni islamski problem koji se sastoji utome da li je, koliko je i kako li je moguće moderniziratiislam, ili je on kao objavljena vjera od Boga dž. š., modernijii suvremeniji od ovakvih i sličnih tendencija. Da li je,moguće da današnji musliman i muslimanka istinski priđuislamu i približe se njegovom učenju, odnosno prihvatenjegovo vjerovanje i propise onako kako su to činili prvimuslimani i muslimanke. No, o tom problemu, treba pisatiopširno i sa drugih polazišta, a posebno zbog sve većegaktualiziranja kako islamskog vjerovanja tako i njegovogučenja u suvremenom svijetu. Na ovom području autor ćezavršiti sa pitanjem razmatranja nekih zapadnih mislilacao problemu metafizike u islamskoj misli uopće. Iznosećirazličita mišljenja: Malikovo, Šafijino, Hambelovo i drugih,zatim Volterovo, Bekelovo i Bihnerovo, završiće sejasnim stavom da je selefistička tendencija ipak istinskiput ka spasu, razumijevanju i miru.Prelazeći na peto poglavlje proučavanja filozofskograzmišljanja u islamu, Abdulhalim Mahmud nastoji danam prezentira ovakva razmišljanja u doba ashaba. Sasvimje razumljivo što će najprije pažnju posvetiti razmišljanjuo Bogu dž. š., jer i sam Kur'an s kojim su se ashabisusreli ovom pitanju posvećuje izuzetnu pažnju. Ovo složenopitanje je od najstarijega doba pa do naših dana, avjerujemo da će to i ubuduće, zaokupljati ljudsku misao,bez obzira na to na koji su se način pojedini mislioci, filozofii istraživači opredjeljivali i zauzimali svoje stavove.Vjerujući da je Kur'an kao i Sunnet dao u cijelosti razrješenjeovog pitanja, autor je u svom razmišljanju do krajaodređen i jasan. To je i razumljivo, on kao ubjeđeni muslimanvjeruje da je Kur'an u tom pogledu konačna riječ, ada sunnet Muhammeda a. s., služi kao komentar i objašnjenjepojedinih kur'anskih stavova. To nam najbolje postajejasno kad ova razmatranja usporedimo s narednimautorovim proučavanjem na ovom području, kao što jeslučaj u pogledu razmišljanja ashaba u fikhskim, odnosnopravnim pitanjima, gdje nam autor daje stavove ashaba oidžithadu (odnosno, diligencije), te njihovim idžithadskimtendencijama i istovremeno, pokušajima racionalističkogprelaženja nastalim pitanjima islamskoga prava, koja suvezanakoliko za obredoslavlje, te određivanje međusobnihljudskih odnosa i konkretnih ponašanja. Autor namnavodi i nekoliko veoma karakteristična primjera i njihovarazrješavanja od strane pojedinih ashaba.Navedeni su primjeri iz vremena bolesti Muhamedaa.s., zatim stavovi ashaba o pitanju mladoga vojskovođe,osamnaestogodišnjaka Usame b. Zejda, kome je Muhammeda. s., povjerio rukovođenje vojskom na kratko vrijemeprije nego što će ga zateći odlazak s ovoga svijeta. Uzto, dolaze i ona pitanja koja se odnose na viđenje ashabao suštini njegove smrti i pokušaja poređenja njegovogaumiranja sa kur anskim stavom uzdizanja Isa a.s., slijedepitanja koja se odnose na sahranu samoga Muhammedaa.s., putom složeno pitanje i, možda najviše izazivajuće,100 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINErazilaženja po imamu i imamologiji. Doći će do žučnihrasprava, i razilaženja u odnosu na borbu protiv onih kojisu se ustegli od davanja zekjata, odnosno od izvršavanjajedne od neprikosnovenih zapovjedi Kur'ana. Ako se tomedoda razmišljanja ashaba i u pravcu određivanja Ebu Bekra,svoga velikog suputnika Omer b. Hataba za halifa irasprave koje su nastale povodom toga, te pitanje koje seodnosi na šuru, odnosno dogovor, tek tada se može sagledatikoliko su razmišljanja ashaba bila slobodoumna,fundamentalna i originalna. Završavajući ovo poglavlje,prof. Abulhalim Mahmud će sva dosadašnja razmatranjana ovom području rezimirati i svesti na dvije osnovne tendencije:prva je razilaženje u pitanjima imaneta i druga jerazilaženje u pitanjima pojedinih osnova pristupanjaislamskom učenju. Stoga je sasvim razumljivo da će u sljedećem,šestom poglavlju u ovom dijelu svoga djela AbdulhalimMahmud raspraviti pitanje razilaženja u pitanjimaimaneta i naslijeđivanja Resulullaha a. s., poslije njegovesmrti, odnosno pokušaće da nam rasvjetli poimanjeimaneta u islamskom učenju i poimanje rukovođenjaumetom u islamskom razmišljanju. Data su izvorna razmišljanjašiizma, kao i nastanka ove frakcije u islamskomučenju. Najvažnije je da se autor neće zadovoljiti samo sastavovima i mišljenjima islamskih istraživača, bilo klasičnihili modernih, nego će iznijeti i stavove pojedinih orijentalističkihistraživača, kao što su: Filhauzen i Dozi.Svoj stav je temeljio na izvornim tekstovima, a istovremenoi originalno pristupajući analizi izabranih tekstova.Značajno je i to da će na jednom uvažiti stav dr. Taha Husejna,koji u jednom od svojih djela naglašava: da su kojimslučajem muslimani poslije smrti Muhammeda a. s.,rekli da je h. Alija bio najbliži Muhammedu a. s., od ostalih,da ga je uvijek zamjenjivao, da mu je bio blizak i pokrvi i po razmišljanju, da je otac njegovih unuka, nosilacnjegove zastave i da je imao posebno mjesto kod Resulullahaa. s., ono mjesto koje je imao Harum kod Musa a. s.,pa da su izabrali h. Aliju za nasljednika Muhammeda a. s.,ne bi se udaljili, a niti bi iskrivili činjenično stanje tadašnjesituacije islamskog društva. Abdulhalim Mahmud, čininam se, ima puno razumijevanje za ovakav stav jednogod velikih suvremenika islamske misli. Osvrčući se na ovarazmišljanja, dr. Abdulhalim Mahmud kaže da to ne bibilo nimalo čudno, jer su svi ashabi, počevši od Ebu Bekra,preko Omera, te Osmana i ostalih, uvažavali, cijenili i poštovalih. Aliju, dodaje dr. Abdulhalim Mahmud, kada suse već ashabi odlučili da Resulullaha a. s., naslijedi EbuBekr, kao prvi halifa, ne znači li to da su imali i svoje razlogeza zauzimanjem takvoga stava. Nesporno je da su njihovistavovi bili u tom pogledu ispravni. Bilo kako bilo,opredjeljenje ashaba u tim momentima je za dr. AbdulhalimMahmuda sasvim autoritativno i za svakog drugogiskrenog mumina i muminku treba takvo da bude. Pogibijah. Alije rječito govori o prevlasti ovosvjetskih nagona igledanja kod tadašnjih ljudi i tada su kako kaže i sam AbdulhalimMahmud, pobjedili interesi ovog svijeta. Tako jebilo kod priličnog broja muslimana u to vrijeme. Ali, to niu kom slučaju ne znači da nije bilo i onih pripadnika islamakoji su naučili da je ovaj svijet kratkotrajan i prolazani da se treba posvetiti istinitosti, i poštenom prolasku prekoovoga svijeta, noseći u srcu i u duši vjeru i nepobitnisusret sa ahiretom i neizbježni izlazak pred Boga Jedinogakoji sve nadvladava.Ostavićemo razmatranja Abdulhalima Mahmuda ofrakcijama šiizma, bez obzira o kojima od njih bilo riječi,jer je to pitanje koliko filozofskog toliko i akaidskog karaktera,pa bi nas interna razmatranja čak unutar samihšiijskih frakcija mogla nepotrebno odvesti daleko. Razmatranjaprofesora dr. Abdulhalima Mahmuda mogu se rezimiratiu jednoj rečinici. A to je da su njegovi zauzetistavovi u potpunom skladu sa fundamentalnim islamskimzasadama. Onda nije ni čudo, što će ova razmatranja završitis ubjeđenjem da je vrijeme dovoljan svjedok, koje ćevratiti šiijske tendencije i uputiti ih u okrilja sunnetskihistinitosti. Slična razmatranja se odnose i na Haridžije, njihoverazličite tendencije, izvore njihovog učenja, raspravei dijaloge koji su vodili sa h. Alijom, te upute ovog islamskogvelikana date njihovim vođama, misliocima i ideolozima.Uz to će autor pokušati da nam približi neka njihovashvaćanja i u odnosu na šiističke tendencije i u odnosu nasunnetske okvire. Dokumentirajući svoja razmišljanja sanajvjerodostojnijim izvorima islamskog proučavanja ovihpitanja, govoreći nam i o Murdžijama, a posebno o viđenjimahistoričara religija ove frakcije i njenoga ponašanjai mjesta cjelokupnog islamskog miljea. Autor uviđa bliskostMurdžija s frakcijskom tendencijom Junusija, a potomi izvjesnu bliskost sa shvaćanjima Ebu Hanife i njegovihučenika. Junusije, po njemu ne predstavlja istinsku ipotpunu islamsku tendenciju iridžaa. Pored toga, dat ćenam nekoliko stihova poznatog murdžijskog pjesnika SabitaKutne, koji nam u svojim stihovima govori o islamu imuslimanima, o grijehu i širku, o jednoći Boga dž. š., bogobojaznosti,kratkotrajnosti ovosvjetskih slasti, o determi-nizmu i indeterminizmu, o Haridžijama, o Aliji i Osmanu,i na kraju, o sveznanju Boga dž. š., i nekim Njegovimapsolutnim atributima i kur'anskim poimanjima NjegovogaBića. S obzirom da se sva ovakva i slična razmatranjanalaze rasprostrta po izvornim islamskim djelima, to namautor ostavlja mogućnost da se na njih obratimo i da proučavanapitanja zahvatimo još cjelovitije i obuhvatnije.Uostalom, to i govori o njegovoj dosljednosti i naučnostiu verifikaciji vlastitih razmišljanja i viđenja. Mogućnostikoju ostavlja čitaocu u tom pogledu dane su ne samoukazivanjem na pojedine tekstove i stranice izvornika izislamskih i orijentalističkih djela nego i davanjem neophodnihuputa u istraživanju i razumijevanju ovoga tek načetogamisaonog bogatstva i u nasljeđe islamske kulturei učenja.Posljednje poglavlje u prvom dijelu filozofskog razmišljanjau islamu je sasvim razložno posvećeno razilaženjuunutar islamskih tendencija u nekim osnovnim pitanjimaislamskog učenja. Tu ponajprije dolazi pitanje slobode čovjeka,i istovremeno, određenja. Iz razmatranja AbdulhalimaMahmuda stjeće se dojam da su Omejevići, na čelusa Muavijom, iskoristili pitanje džebra u vlastite političkeciljeve i što se tiče postupaka prema svojih neprijateljimai što se tiče općeg političkog kretanja svoga vremena. Autorje u tom pogledu, očito, pronikao u suštinu psihologijetadašnjih nosioca islamske uprave. Pored tog, Abdulha-BEHAR 87-88 101

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINElim Mahmud će paralelno dati razmišljanje velikog brojaislamskih učenjaka koji se odnose na slobodoumnost i čovjekovuslobodu volje. Složenost ovih problema najboljeće se uočiti kroz razmišljanja Gajlan Dimiškija, zatim Džadb. Durhema, Džuhem b. Sahvana, Hasana El-Basrije i drugihmislioca koje Abdulhalim Mahmud, spominje tek uzgred.Završavajući opširna razmatranja, koja se odnose naspomenuta složena filozofska i akaidska pitanja islamskemisli, on se Kur' anom obraća Bogu dž. š., da sačuva muminskasrca od zabluda, ispraznih rasprava i da mu pomogneda zauzme istinske stavove i uputi ga na put Kur'ana iSunneta, kao i sve pripadnika islama i Šehadeta.Drugi dio ovoga djela dr Abdulhalim Mahmud započinjes poglavljem o filozofiji, o izrazu El-felsefetu, kao i oodnosu i relacijama između ove jedinstvene znanosti, tesavufai fikha. Govoreći o izrazu filozofije, nastoji da usporedidimenzije značenjske, ovoga izraza sa izrazom el-hikmetu,o kojemu govori Kur'an. U poučavanju ovog pitanja ukazaoje na mišljenja pojedinih islamskih i neislamskih istraživačai mislioca i posebno se zadržao na Sininom poimanju izrazael-hikmetu. Ibn Sina u ovoj djelu, Risalettu-t-tabiijat, govorio teorijskoj mudrosti i praktičnoj mudrosti, zatim da sesvaka od njih može svesti na tri vrste, pa se prva, praktičnamudrost, ogleda u građanskoj, odnosno društvenoj mudrosti,zatim domaćinskoj, odnosno kućnoj ili porodičnoj ina kraju, etičkoj ili moralnoj mudrosti. Ibn Sina, dalje,objašnjava na sebi svojstven način, za redom sve tri tendencijepoimanja izraza el-Hikmetu-I-amelijetu. Isto će toučiniti s teorijskom mudrošću, odnosno sa el-Hikmetu-Inazarijetu,gdje će govoriti o prirodnoj mudrosti, matematičkoj,teološkoj ili metafizičkoj mudrosti. Ova pitanja, oslanjajućise na Avicenino mišljenje, Abdulhalim Mahmuddonosi u cijelosti, ali naglašava da ovakva i slična razmatranjane daju baš u potpunosti do kraja precizan smisao značenjael-Hikmet-ul-, za koju Bog dž. š., u Kur'anu kaže da jedao veliko dobro onome koga je ovom blagodati podario.Dr Abdulhalim Mahmud pominje, i Sokrata, Platona, Aristotela,kao što u tumačenju ovog termina navodi i velikeislamske lingviste u čijem enciklopedijskim rječnicima pokušavapronaći razrješenja izraza el-Hikmetu-I, da razgraničinjegov smisao sa sementikom termina Enu-buventu, odnosno,u prijevodu, s poslanstvom.U svojim slijedećim razmatranjima dr. Abdulhalim Mahmudse zadržava na suštinskim razgraničavanjima ovihizraza, predočavajući i stavove pojedinih grčkih, islamskihi savremenih filozofskih razmišljanja, te i različite filozoteketendencije filozofa. Posebno će se zadržati na Platonovomrazmišljanju. S obzirom na bliskost, mogli bismo gau nekoliko smatrati i neoplotonistom. Istina, spomenućeiza toga i veliki autoritet iz islamske filozofije, Ibn Tufejla,i njegovu filozofsku priču Haju b. Jakzan. O njoj će govoritis posebnim zanosom, u jednom drugom svom filozofskomrazmatranju i proučavanju spomenutog islamskogfilozofa. Nešto slično će učiniti i sa navođenjem Gazalijinogmišljenja u djelima El-munkizu mine-d-dalali i Tehafutu-I-felasifeti. Tek onda će dati svoju definiciju filozofijei rezultata njenih bavljenjem, a to je el hikmeta. Takvorazmatranje pokazuje supstitivnost filozofskog razmišljanjai islamsku pronicljivost ovog islamskog suvremenika.U novom, drugom poglavlju razmatra pitanje koje je kamenspoticanja suavremenoga islamskog filozofskog razmatranja.Najprije, to je pitanje islamske filozofije na relacijioriginalnost i imitacije. U razmatranju ovoga složenogafilozofskog problema, Abdulhalim Mahmud će namnajprije govoriti o filozofskim pitanjima koja su nastalaunutar islamskog filozofskog razmišljanja u islamskimsredinama prije perioda prevođenja i susretanja islamskefilozofske misli s razmišljanjima grčkih, aleksandrijskih idrugih istraživača. Potom je iznio ona pitanja koja govoreo različitim filozofskim tendencijama poniklim u islamskimsredinama od samog početka rađanja islamskog fenomenai njegovog potvrđivanja u stvarnosti. Interesantoje, da će pronaći tendenciju materijalizma i materijalističkihmislilaca, koji će u okriljima islamske slobodoumnostisvojim radovima obogaćivati ne samo islamsku kulturu iislamska razmišljanja, nego i drugu islamsku filozofskutendenciju naglašenu u racionalističkim istraživačkim pokušajimau islamu koji pokušavaju razriješiti suštinska filozofskapitanja koja se odnose na kozmos, metafiziku, etiku,ovaj svijet, zagrobni život, um, dokaze, logiku i drugo.Istovremeno će obje ove filozofske tendencije potpomagatii obogaćivati treću islamsku filozofsku tendenciju kojase karakterizira posebnom duhovnom osebujnošću ikoja će izuzetno obogatiti islamska filozofska razmišljanja.Malo koja filozofija se može ponositi s tolikim nasljeđem,bogatstvom, osobitošću i originalnostima kao štoto, uistinu može islamska filozofija.Dr. Abdulhalim Mahmud će se zadržati na proučavanjimasvih ovih tendencija. Tako je, preteći naznačeno pitanjeukazati na nedosljednosti historičara islamske filozofijei njihova odstupanja od ispravne metodologije pristupaovom problemu. Metoda koja je, po Abdulhalim Mahmudu,ispravna jeste da se u proučavanju islamske filozofijeide postupno, korak po korak, uporedo s kretanjem islamskemisli, i to bez ikakve pristrasnosti naspram neke određeneideje i razmišljanja. Nažalost, veliki broj istraživačaislamske filozofije su upravo bili pristrani u tom pogledu.Posebno je takav slučaj na Zapadu, gdje se otišlo tolikodaleko u iskrivljivanju predstave o islamskoj filozofiji, te setvrdi da je ona imitacija grčke filozofije ili da grčka filozofijau potpunosti pisana arapskim slovima i na arapskomjeziku. U tom se pravcu posebno odlikuje Santilana koji jesmatrao, iako je predavao ovaj predmet na engleskomuniverzitetu, da su islamske znanosti od samoga svogapočetka zasnovane na grčkim znanostima, grčkim razmišljanjima,pa čak i grčkim zabludama. Koliko su ovakvarazmišljanja bliska istini i naučnoj zasnovanosti, najbolje jepotvrdilo vrijeme, ne se samo iz Santilaninih dana nego inašeg doba. U tom pogledu sličan stav je još ranije zauzeoi čuveni Ernest Renan, a onda i Leon Gotje. Ovi istraživači injihovi istomišljenici otišli su toliko daleko, da prave diskriminatorskurazliku između simitskih i ariskih razmišljanja.Raspravljajući o tim pitanjima, Abdulhalim Mahmud zauzimajasne stavove i povlači liniju između objektivnog i naučnog,s jedne, te subjektivnog i jednostranog, s drugestrane. Navodeći niz primjera iz povijesti, kulture i iskustva,kao i razvoja islamskih znanosti među kojima i islamskefilozofije, potvrđuje raspadanje takvih teorija, zasno-102 BEHAR 87-88

Kur'an ne samo da revitalizira ranije objavljenavjerovanja, počevši od Adema a. s. pa preko svihostalih Božijih izaslanika spomenutih u Kur'anu,nego je došao i sa besprijekornom vjerom punomčistote, ljubavi i vjere u jednog jedinog Boga dž.š.,stvoritelja alemul-šehadeta i alemul-gajba.vanih na kolonijalističkim i neokolonijalističkim postavkamakoja u sebi nemaju nikakve naučne niti logičke zasnovanosti.Razmišljanje islamskih filozofa: Kindija, Ibn Sine,kao i drugih u tome pravcu bit će svakako istinsko, analitičkoi logičko. Nakon razmatranja ovakvih stavova, AbdulhalimMahmud ukazuje na tendenciju koja nas vodi kaobjektivnosti i naučnosti, ili je bolje reći, pravednom razmatranjuovog pitanja. Ukazuje na mišljenja MuhamedaIgbala i Briffalta. Briffalt u svom djelu Izgradnja čovječanstva(Making of Humanity) gdje tvrdi da je došlo do jednogrevolucionarnog misaonog previranja i izgrađivanjane samo evropske naučne i filozofske misli nego i cjelokupnogazapadnog i kulturnog misaonog uspona na temeljimaistinskog islamskog razmišljanja. Za to se mogu naćidokazi i u velikom broju ostalih razmišljanja kako u Evropitako i u drugim dijelovima suvremenog svijeta.Razgraničavajući nametnute probleme originalnosti iimitatorstva u sljedećem, trećem, poglavlju dr. AbdulhalimMahmud daje jednu izvanrednu analizu jednog posebnogdoprinosa islamske misli, a to je pitanje prevodilačkedjelatnosti islamskog čovjeka, mislioca i istraživača.Ova djelatnost najbolje govori o tome koliko je nosilacKur'ana i Sunneta bio otvorenog duha naspram svih kultura,filozofija, učenja, religija, iskustava i dostignuća.Muslimani su slijedili sunnetski princip da je el-hikmetu“izgubljeno bogatstvo svakoga mumina i muminke, pa suobavezni da ga uzmu gdje god ga pronađu”, što znači dasu dužni da se koriste svim dostignućima i iskustvima,svih ljudi svijeta, bez obzira kojoj historiji, učenju, vjeri,ideologiji i filozofiji pripadali. Prevodilačka djelatnost ćeupravo potvrditi koliko je islamski čovjek težio ka spoznaji,suradnji i upoznavanju, ali istovremeno i s kolikim jeuvažavanjem pristupao iskustvima i doprinosima svih ljudi,makar to bili i grčki mnogobošci. Ova utemeljenja doprinijelasu da islamska filozofija razmišlja u okvirima vlastitihdimenzija, nego da te dimenzije proširi obzorjima ividicima svih kultura, počevši od Kine i Indije, preko Perzijei Fenikije, Babilona i Egipta, preko Aleksandrije i svihdrugih i tadašnjih i današnjih škola i tendencija. To je dokazne samo elastičnosti i tolerantnosti nego i hrabrost iuvjerenosti da se islamska misao ne boji takvih tokova, iprije i u naše vrijeme. I ne samo to, islamska filozofskarazmišljanja s prevodilačkom djelatnošću su dokazala daje istinsko samo ono duhovno bogatstvo koje se u susretanjus drugim obogaćuje, i istovremeno revitalizira, dajućii svojim originalnim pristupima nove impulse sveopćemljudskom duhovnom obogaćivanju i izgrađivanju.Koliko bi samo čovječanstvo bilo siromašnije da nije biloovakvih nastojanja islamskog čovjeka i koliko bi djela, misliDR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEi velikana ljudske povijesti ostalo do dan-danas zapretano uprašini ljudskog nehata i jednostranosti. Mnogi će reći: da,to je prošlost. Da, točno. Ali, pitamo se, kakva bi bila našasadašnjost da nije bilo jedne takve duhovne karike koja jepovezala opće ljudsko razmišljanje tadašnjeg svijeta i dalanove poticaje za ostvarivanje svega onog do čega smo danasdošli. Abdulhalim Mahmud se u četvrtom poglavljuovog dijela suočava s čuvenim El-Kindijem. I ovdje će onimati svoj vlastiti pristup. Da bi nam pokazao s kakvim semisliocem susrećemo, najprije donosi jedan izvorni tekstovog islamskog filozofa i mislioca, a onda izdvaja nekolikorazmišljanja pojedinih islamskih i orijentalističkih istraživača,koje će nam potvrditi kakvo on svoje mjesto zauzima nesamo u islamskom filozofskom razmišljanju, nego i šire. El-Kind se i kao filozof i kao učenjak, a onda kao prevodilac iistraživač, potvrdio sa svojim izvanrednim misaonim opusom,koji broji preko 250 djela. Posebno će pristupiti proučavanjuKindijeve teorije spoznaje. Osjetilna spoznaja, zatimracionalna, te iluministička, govori o osebujnosti spoznajneteorije u Kindijevim filozofskim razmišljanjima. Svaka naukaima pored općih metodoloških osnova i svojuvlastitu metodologiju. To će i sam Kindi ukazatina osnovama pojedinih vlastitih analiza nekihkur'anskih ajeta, što će čak dovesti i do teorijesuprotnosti, koja će ga, po nekima učiniti,filozofom Arapa, po drugima filozofom islama,a po trećima filozofom i jednog i drugog;po najvećem broju razmišljanja, drže ga drugimučiteljem poslije Aristotela. S obzirom daje Kindi u svojim razmišljanjima govorio o smislufilozofije, zatim obavezi njenoga istraživanja, te o njenomodnosu s vjerom, to će nam Abdulhalim Mahmud prezentirati“ljubav prema mudrosti”, kao nastojanje za umrtvljivanjemnegativnih ljudskih poriva, nagona i zabluda, a ciljfilozofije će se odrediti kao put dolaženja do otkrivanja istina,ili do saznanja procesa i fenomena.Nakon razmatranja objektivnog svijeta, El-Kandi će pokušatida pronikne u suštinu egzistencije uopće, što prof.dr. Abdulhalim Mahmud izvanredno interpretira. Svijet jenastao i nije oduvijek za uvijek. Oduvijek je zauvijek, je samojedan jedini, Bogatstava dž. š., koji se sa islamskog stajalištapoima kao apsolutno jedinstvo s apsolutnim sveznanjem,voljom, moći, odnosno ništa Mu nije ravno, niti Muje išta slično. Posebno pitanje jeste etičkoga karaktera, komeće ne samo El-Kindi, nego i sam Abdulhalim Mahmudposvetiti izuzetnu pažnju. Pitanje kako da čovjek usavršisebe, svoju narav, oplemeni svoje ponašanje i da zavoli sveljude, a uz njih: mudrost, čestitost i moralnost kod El-Kindija,kao i ostalih islamskih filozofa, jeste jedno od suštinskihpitanja i zadaća filozofskog istraživanja. Nasuprot svimvrijednostima duha i osjećaja postoje i oni ljudski porivi kojiu sukobu s etičkim vrijednostima umrtvljuju istinski ljudskumaniru i duh. Mudrost je u svemu – da se pronađuputovi kao u stvarnosti i praksi – oživotvoriti ono što jenajplemenitije i što je najljudskije, nadmašiti sve negativnosti,amoralnosti i neljudskosti. Na mnogim područjima svogarazmišljanja El-Kindi je islamski mislilac i istraživač narelacijama istinske originalnosti, ali istovremeno i ugledanjana čuvene grčke mislioce, posebno na Platona i Aristo-BEHAR 87-88 103

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEtela. No, u svemu tome, El-Kindi će ostati vjeran Kur' anu injegovim obavezama, kao i islamu, koji je iznad svega uvažavaoi za koga se zna da nije nikad želio dati neko mišljenje,registrirati neku misao, ili utemeljiti neku ideju koja bimakar i izdaleka stajala naspram, islamskog poimanja kakosvijeta i čovjeka, tako isto spoznaje i iskustva. Ali i poredsvega, moramo se ovdje složiti i s akademikom MuhamedomEl-behijem koji u jednom svom djelu, i pored odavanjapriznanja El-Kindiju i ostalim islamskim misliocima, dani Kindijevo ni djela drugih islamskih mislilaca o Bogu dž. š.ne može da nam posluži kao krajnji autoritet u istinskom,kur' ansko- sunnetskom razmišljanju o Božijem Biću, Njegovimatributima i svedržitelju kako alemul-šehadeta takoi alemuI-gajba.Sljedeće razmatranje biće razmatranja o El-Farabiju. Iovdje će Abdulhalim Mahmud Prići s istim pristupom, razgraničavajućineke pojedinosti koje se odnose koliko namjesto ovog islamskog mislioca u općem filozofskomislamskom razmišljanju toliko i kod pojedinih naroda, zatimnjegova istraživanja i proučavanja filozofije, te njegovogživota, njegove muzičke obdarenosti i jedinstvenogpoznavanja jezika. Na tim područjima Farabija će uvijekostati zaljubljenik pronicanja u suštinu pojave i fenomenadrugih filozofskih razmišljanja. Njegova djela ostat će historijskosvjedočanstvo neograničene ljubavi prema čovjekui društvu, a isto tako i njegovoj čežnji prema slobodi,miru, progresu i ravnopravnosti. U tom pogledu, AbdulhalimMahmud daje analizu Farabijevog kapitalnogdjela koje govori o društvu i njegovom razvoju. Bilo bineočekivano u svakom slučaju da on zaboravi prezentiratiFarabijevo poimanje Boga dž. š. i atribute Njegovih imena,istovremeno tu su pitanja pristupa spoznavanju Bogadž. š., potom kako je došlo do nastanka svijeta, u kojekategorije spada objektivni svijet, te položaj i mjesto Božijegposlanika, a onda atributi vladara, odnosno rukovodiocadruštvom, te ostvarenje sreće i njeno spoznavanje. Usvim tim oblastima, Farabija predstavlja jedinstveno imesvoga vremena, podneblja cjelokupnoga tadašnjeg ljudskograzmišljanja. Novo razmatranje Abdulhalima Mahmudabiće o Ibni Sini koji, kako i sam naglašava, zauzimaposebno mjesto u svjetskoj misli i na Istoku i na Zapadu.Prenoseći opširnije njegovu biografiju, ukazao je napokušaje velikog broja istraživača i naučnika da proniknuu život i djelo ovog svjetskog enciklopedika, medicinara,sufije, naučnika i filozofa. Veoma je interesantno što ćeAbdulhalim Mahmud ukazati na to da je obični puk poimaoIbn Sinu, a kako su to učinili učenjaci i njegovi suvremenici,kasnije i istraživači. Istakao je i ona razmišljanjakoja su karakteristična kao oponirajuća velika Sininoj filozofskojličnosti. Posebno će ukazati na teoriju sreće i zadovoljstva,koju je Ibn Sina razradio do krajnjih misaonihgranica. Razrađujući određene tekstove iz originalnih Sininihdjela objašnjava kako je Sina poimao racionalnu akako osjetilnu slast, te što je suština slasti i zadovoljstva ašto gorčine i bola. Na tim temeljima potvrđuje koliko jeIbn Sina ujedno bio naklonjen i racionalizmu. AbdulhalimMahmud neće preskočiti da ukaže, i na to da ovaj velikiislamski mislilac ponekad znao i opustiti uz pokoji gutljaj“lijepoga vina” uz čaarobne poglede ljepotica svih vrsta idoba. I ovo nam pokazuje koliko je Abdulhalim Mahmudu ovakvim razmatranjima bio objektivan, dosljedan i principijelan.Isto tako, izdvojt će razmišljanja Ibn Sine o tesavufu.O ovom pitanju i Sininom razmišljanju, prof AbdulhalimMahmud će napisati i posebno djelo, jer je, po njemu,Ibn Sina bio i ostao jedan od najvećih sufija ne samosvoga doba, nego i svih vremena. Abdulhalim Mahmud,dakle, otkriva i jednog novog Ibn Sina. O političkim razmišljanjimaIbn Sine i njegovom političkom usponu rekao jeveoma malo i u ovom i u drugim djelima.Posljednje poglavlje drugog dijela ovog Abdulhalimovogdjela jest razmatranje o Gazaliji. Inače, Abdulhalim jeveliki dio svog života posvetio proučavanju i PrezentiranjuGazalijinog djela. Ono što je interesantno jest to da mu uovom djelu posvećuje mali broj stranica. Istina, učinio jeto daleko šire u drugim svojim djelima, gdje je proučioGazaliju i njegovu misao kao rijetki istraživači prije njegau povijesti islamskog filozofskog istraživanja. Gazalijindoprinos na polju filozofskog islamskog istraživanja zauzimaizuzetno mjesto, ne samo po broju i obimu djela,nego i po tematici, po filozofskoj pronicljivosti, metodologijskojodređenosti i utjecaju koji je učinio i na klasičnuislamsku filozofsku misao i na suvremena islamska filozofskaistraživanja. Govoriti o tome bilo bi prilično teško,a čini nam se da je to osjetio i sam profesor AbdulhalimMahmud, jer je za razliku od proučavanja Kindija, Farabijai Sine, na ovom mjestu Gazaliju proučio daleko kraće. Ipored tog, valjda, zbog izvanrednog poznavanja Gazalijinemisli i filozofskog opusa, uspijeva razlučiti bitna Gazalijinarazmišljanja od njegovih sekundarnih meditiranja ipoimanja. U tome svemu, Gazalija je dao jednu novu vizijuantropologijske filozofije. Čini nam se da će se AbdulhalimMahmud naći upravo na tim obzorjima Gazalijinemisli i u sagledavanju cjelokupnog Gazalijinog misoanogopusa ovom velikom islamskom misliocu te odrediti posebnomjesto “Hadžet-I-islami”.Završavajući ova razmatranja o jednom značajnom djelusuvremene islamske misli, posebno islamskog filozofskogistraživanja i razmišljanja, nadaje se nekoliko pitanja,ona bi se mogla svesti na sljedeće: koliko je profesor dr.Abdulhalim Mahmud uspio da ostvari svoj postavljeni planna ovom istraživačkom području, zatim koliko je uistinunjegov doprinos novom prezentiranju islamskog filozofskograzmišljanja i valorizaciji dosadašnjih istraživanja naovom području i koliko ima onih istraživača koji su njimepotaknuti, krenuli u nova istraživanja i nova razmišljanja oislamskoj filozofiji, njenoj povijesti i doprinosu. U svakomslučaju, može se s pravom reći, da Abdulhalim Mahmudnije uspio da ostvari svoj zacrtani projekt, jer su ga život,obaveze i smrt preduhitrili u tom pogledu. Međutim, ostajenepobitna činjenica da je od prvih njegovih predavanjana pojedinim fakultetima, hiljadugodišnjeg univerziteta Al-Azhar, a zatim od izlaska ovog djela pa do smrti, i do dandanaspod njegovim dojmom ostalo nekoliko timova istraživača,koji su izrasli u istinske kritičare islamske filozofskemisli. Uloga ovog poznatoga islamskog giganta suvremeneislamske misli bila je izuzetno velika i neprocjenjiva.(“Islamska misao”, oktobar 1983.)104 BEHAR 87-88

Džemaluddin Afganija(1839.-1897.)Piše: dr. Ahmed SmajlovićDR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEOsamdeset peta godina od smrti velikog islamskog mislioca, mudžtehida i borca zadostojanstvo čovjeka i slobodu njegova uma.Pogledamo li za trenutak suvremeni islamski svijet, odmahćemo zapaziti da se on nalazi u jednom burnom kretanjui previranju. Većina teoretičara danas smatra da se ovajsvijet našeg doba nalazi na raskršću putova koji ga vode usigurniju i islamskiju budućnost koja je prejudicirana samimnjegovim pripadništvom progresivno-univerzalnoj i racionalno-objektivnojideologiji na osnovama Kur' ana. Imperijalističkesile sa svojim kolonijalističkim pretenzijama, smatrajućiislam i njegove narode svojim glavnim i najopasnijimneprijateljima, upotrebljavaju najsvirepija sredstava u svojimsamrtničkim nastojanjima da zaustave zahuktali progresivnipokret islamskog svijeta, pokret koji ga sigurno vodi potpunojnezavisnosti općem jedinstvu i ponovnoj ekonomskojsamostalnosti. Međutim, činjenica je, taj se proces ne možezaustaviti ili uništiti, jer on sam po sebi predstavlja dijalektičko-historijskunužnost općeg razvoja. On se u izvjesnoj mjerimože samo usporiti ili ubrzati.Imperijalizam, kolonijalizam, cionizam, neokolonijalizami njihove još uvijek veoma jake snage, zaslijepljenegramzivošću, profiterstvom i vojnom moći, ne prezaju niod čega u ime očuvanja ili preuzimanja pozicija eksploatatorai povlaštenih klasa. Oni žele pod bilo koju cijenu isa bilo kojim sredstvima razoriti sva pozitivna stremljenjaovih naroda za oslobođenjem od tuđinskog utjecaja, podvojitiih i otrgnuti od njihove glavne snage, od islama.Priče o nekoj “komunističkoj ili imperijalističkoj infiltraciji”,o kojoj neki političari, ideolozi i dogmatičari trube nasva usta, služe samo kao zastor iza kojeg se pripremaju ičine najsvirepija kolonijalistička, gusarska i fašistička zvjerstvakojima se natapa zemlja krvlju ugnjetenih i nevinihljudskih žrtava. To nam najbolje svjedoče događaji koji suse zbivali unazad nekoliko godina širom svijeta, a koji se idanas zbivaju u još svirepijoj formi.Ali, i pored svega toga, čini nam se da su islamski narodi,u toj teškoj i grčevitoj borbi: biti ili ne biti, još ranijepočeli da pronalaze sami sebe i određuju svoje pravo mjestou povijesti. Jer, činjenice nam, u prvom redu, govoreda su se ovi narodi istinski trgnuli i probudili iz dubokog,dugovjekovnog sna, koji im je donio zaostalost, neznanje,siromaštvo, podčinjenost, i opću razjedinjenost. I, imajućisve ovo u vidu sa sigurnošću možemo reći da se ovi naroditrenutno nalaze u najtežem i najsloženijem periodusvoje historije. Kako i zašto? Poslije viševjekovne zlatnehistorije i svjetlosnog uspona na svim poljima ljudske djelatnostii doprinosa svjetskoj misli uopće, islamske narodeje zadesila teška tragedija stagnacije, neznanja, učmalostii rascjepkanosti koje su došle kao odraz krstaških i barbarskiha zatim i kolonijalističkih invazija od kojih je svaka nasvoj način bila rezultat paklenih planova, kako bi ovi, nekadblistavi narodi i učitelji svijeta, definitivno izgubili svakiznačaj i postali igračka u rukama svirepih gusarskih pretenzijai nezajažljivih kolonijalističkih ambicija. Vrhunaczla i nesreće za sve narode bila je svakako kolonijalističkainvazija zapadnih zemalja koje su ih uništavale duhovno,moralno, politički, kulturno i ekonomski, i to na svaki mogućinačin i svim raspoloživim sredstvima.Ali, kao za čudo, u toj tami strane dominacije, koja sepoput kuge spustila kako nad drugim azijsko-afričkim, takoi nad arapsko-islamskim narodima, od osamnaestogvijeka na ovamo javlja se nekoliko svjetskih likova, ideologa,prosvjetitelja i reformatora u arapsko-islamskom svijetu,koji su težili da provedu vjersku, političku, ekonomsku,socijalnu, ustavnu i druge vrste reformi koje su, svaka usvom domenu imale u osnovi pravi progresivni i revolucionarnikarakter. Bila je to čitava plejada islamista, počevširanije od Ibni Tejmijje, a zatim preko Muhammed AdbulVehaba, Senusije, Ševkanija, Ahmed Šefika, više poznatogpod imenom Midhat-paše, Džemaluddin Afganija, AbdurahmanKevakibije, Muhamed Abduhua, Rešid Ridasa,Ahmed Arabije, Mustafe Kamila, Sa‘ad Zaglula, Mahđije,Hajrudin Tumusija Ibrahim Bađisa, Ali Mubareka, MuhamedIkbala, Hasan El Benne, te u najnovije vrijeme MuhamedEl Behija, Muhamed El Gazalije, Malik En-Nebija, tenjihovih učitelja Mustafe Abdurrazika, Meragije i Šeltuta.Osvrćući se jednom prilikom na ulogu, doprinos i značajspomenutih ljudi, čuveni Gamal Abdunnaser je kazaoda: “podizanju svijesti naroda doprinosi i pojava snažnihličnosti čije urođene sposobnosti utiču na njihove dušekoje sadrže vjerovanje i iskrenost što njihova velika srcaosjećaju prema ljudima, ublažavajući njihove nedaće, bolovei teškoće. Ove ličnosti predstavljaju istinske reformatorekoji su, noseći zastavu, branili pogažena i oskrnavljenaljudska prava, a i sami su doživljavali teška iskušenjakoja su im priređivali izdajnici. Ali, putovi kojima su onimarširali, rušeći pred sobom svoje i narodne neprijatelje,osvjetljavalo im je njihovo vjerovanje što je imalo za posljedicuda se njihovo djelo širilo, a svijest ljudi podizala.Ovo se ostvarilo zahvaljujući upravo njihovom istinskomvjerovanju, beskompromisnoj privrženosti i nepokolebljivojodlučnosti” .BEHAR 87-88 105

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINENeki od gore navedenih velikana postavili su svoj programrada u borbi protiv kolonijalizma i drugih društvenihzala i poroka na izrazito islamskoj osnovi, buđenjuvjerskog duha i vraćanju Kur'anu i Sunnetu, osnovnimizvorima islamske doktrine uopće. Takvi pokreti bili su vehabističkiu Hidžazu, senusijski u Sjevernoj Africi, mehdijevskiu Sudanu i neki drugi. Međutim, bilo je pokreta tevrste kao što su kadijanizam i ahmedizam koji su po svojojsvrsi bili i ostali negativni i štetni. Drugi, reformatori i borciarapsko-islamskog svijeta bacili su glavno težište svojeborbe i svog rada na neko drugo područje djelatnosti,smatrajući ga prioritetom kao što je slučaj sa Midhat-pašomu Turskoj, Ahmed Arabijem u Egiptu i drugdje.Međutim, u svim tim previranjima u arapsko-islamskomsvijetu, ranije i sada, posebno značajno mjesto zauzima pokretčiji je ideolog bio i revolucionar DŽEMALUDDIN AFGA-NIJA (1839.-1897.) On je svojom ideološkom snagom i revolucionarnomodlučnošću prosvjetiteljsko-islamskog duhauspio da iz dubokog sna, zaostalosti, neznanja i političkeučmalosti uzdrma i probudi čitav islamski svijet. U modernojhistoriji islamskog svijeta i historiji revolucionarnogpokreta uopće, Afganiji nesumnjivo pripada posebno mjesto.On stoji na čelu čitave jedne plejade reformatora kojase može ponositi da je nastavila rad Ebu Zerra Al Gaffarija,Ibn Hazma, Hamid El Gazalije, Ibn Tejmijje i drugih. Nijeonda nikakvo čudo što Afganiju mnogi smatraju i nazivajuLenjinom arapsko-islamskog svijeta, jer je bio prvi čovjekIstoka koji je u devetnaestom vijeku snagom iskrenog islamistei revolucionarnog prosvjetitelja digao svoj glas protivkolonijalističkog jarma i svih drugih društvenih zala i porokana Istoku, boreći se nepokolebljivo za islam i njegov univerzalno-kozmopolitskihumanizam koji je inspiracija i platformaza vlastitu emancipaciju i preporod, a također i zakoegzistenciju i suradnju sa svim drugim progresivnim slobodoljubivimnarodima svijeta.AFGANIJEV ŽIVOT I ŠKOLOVANJEAfganija je rođen 1839. godine u selu Sa‘ad Abudu uAfganistanu. Nakon djetinjstva odlazi s ocem u Kabul gdjezapočinje i završava osnovno i srednje obrazovanje, a potomnastavlja daljnje školovanje u Indiji. Prvi školski dani igodine pokazali su da mladi Afganija posjeduje izvanrednesposobnosti. Učio je arapski jezik i književnost, islamskopravneznanosti, logiku, filozofiju, tesavvuf, tefsir, hadis idrugo, a kada je otišao u Indiju na školovanje, bavio seizučavanjem matematike i klasične medicine. Učio je naosnovnim izvorima islamsko filozofske misli, uzimajući najvišeod Ibn Rušda, Gazalije i Ibni Tejmije. Pravilno shvaćanjeMuhamedove a. s. Misije, kao i osnovnih islamskih izvora:Kur'ana i Sunneta, učinilo je Afganiju pravim revolucionaromi reformatorom devetnaestog vijeka arapsko-islamskogsvijeta uopće. On će biti ta ličnost koja će potresti temelje“velike imperije nad kojom sunce nije zalazilo”.Školski i životni put stvorit će od ovog mladog i nadarenogmuslimana istinskog prosvjetitelja i prvog borca zapuna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijemestenjao pod teretom jarma krvožednog zapadnog kolonijalizma.On će prerasti u putujuću živu revolucionarnu bakljuarapsko islamskog svijeta od koje će strepiti kolonijalističkaBritanija, kao i druge izrabljivačke zemlje, međukojima i caristička Rusija. Osnovna težnja Afganija bila jeda se muslimani čitavog svijeta ugledaju na ličnost Muhammedaa.s., da zbace okove i stegu koji su im kroz historijunametnuli neprijatelji čovječanstva, a kolonijalizamposebno. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isa a. s. ishvaćanje njegove misije učinilo je to da su Afganija poštovalii cijenili na Zapadu koliko i na Istoku. Čak i njegovineprijatelji, ideolozi kolonijalističke politike i neprijateljiislama i njegovih naroda, kao što su Reman, Salzberi,Gladstom i drugi, ostali su nijemi pred Afganijevim riječima:“Ako u vašim očima Istoku ne pripada nikakva čast izasluga u doprinosu kulturi čovječanstva, zar mu nije dovoljnačast i zasluga to što se vi i čitav Zapad klanjate čovjekukoga je dao i rodio Istok, a to je Isa a.s.?”AFGANIJEV RADSvojim izvanrednim obrazovanjem, a zatim putovanjimau Indiju, Iran, Irak, Hidžaz, Egipat, Tursku, Francusku,Englesku, Njemačku, Rusiju i drugdje, Afganija je iza sebeostavljao trag i opomenu. Putovanja su mu omogućila daupozna političke, ekonomske, socijalne, prosvjetne, vjerskei druge prilike islamskih i drugih naroda. To mu je pomogloda sagleda srž problema i slabost naroda Istoka, a arapskoislamskihposebno. Pored svega toga, on je na ovim putovanjimauspio da iskristalizira vlastita ideološka shvaćanja omnogim društvenim i drugim pitanjima i problemima.Ovom svom radu Afganija je posvetio čitavog sebe i svesvoje mogućnosti. On će sve probleme Istoka i njegovihnaroda gledati kroz prizmu utvrđene vlastite politike, afirmacije,jedinstva, nacionalnosti i principa vjere. Zato gačesto vidimo da govori i raspravlja o problemu nacionalnogjedinstva Istoka i svih njegovih naroda. Sam kaže da jenjegova domovina čitav Istok i arapsko-islamski svijet.Afganijeva škola bit će njegova putovanja na kojima ćesijati svoje progresivne ideje u borbi za slobodu i samostalnostsvih naroda. Tako će njegov dolazak u Egipat 1869.godine ostaviti najdublje tragove u modernoj historiji političkog,kulturnog, književnog, vjerskog i drugog života uEgiptu. Njegov susret s velikim brojem studenata najvećegislamskog sveučilišta Al-Azhar pronijet će i zasijati ideje sveislamsko revolucionarnog pokreta širom islamskog svijeta.Najdublji trag u historiji moderne islamske misli ostavit ćeAfganijevo poznanstvo s mladim Egipćaninom, tadašnjimstudentom Al-Azhara, Muhamedom Abduhuom (1849.-1905.) koji će neposredno poslije toga postati najveći pobornikprogresivnih ideja i koji će ostaviti najsnažniji trag uhistoriji islamske misli uopće. Njih dvojica će poslije progonstva,zbog učešća u Ahmed Arabijevoj, u krvi ugušenojrevoluciji, nastaviti zajednički rad u Parizu gdje će osnovatipoznati časopis “Al-Urvetul-Vuska” koji postaje glavno revolucionarnoglasilo njihove zajedničke borbe. Osim toga,historija ni u kom slučaju ne može zaboraviti njihov velikidoprinos u rasplamsavanja Arabijeve revolucije od 1882.godine koja je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatorai domaćih korupcionaša i izdajnika.Afganijev rad i borba bili su univerzalnog karaktera, jersu, za razliku od dotad poznatih pokreta, bili usmjereni napolitičku, ekonomsku, socijalnu i kulturnu reformu, kao i106 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEna oživljavanje pravog islamskog duha i vraćanja osnovnimizvorima: Kur'anu i Sunnetu. U svakom slučaju to je najsvestranijii istovremeno najprogresivniji pokret u modernojhistoriji druge polovine devetnaestog stoljeća Istoka iislamskog svijeta. Za širenje političkog i kulturno-vjerskogpreporoda Afganija se pridržavao strogo postavljenog programai plana rada koji se sastojao u slijedećem:1. Da usmenim javnim predavanjima i otvorenim raspravamapo školama, klubovima, udruženjima i kafanamapribliže i objasne što većem broju ljudi svrhu i tendencijesvoga rada, svoje borbe i pravog shvaćanja islamskoideološkeosnove i filozofske doktrine2. Da pismenim javnim raspravama putem štampe ibrošura raskrinka u javnosti zavjere i intrige kolonizatorai drugih neprijatelja i izrabljivača naroda, kao i da tim putemublaži pravna, filozofska i druga razmimoilaženja izmeđuislamskih teoretičara raznih ideoloških frakcija;Da oživi ogromno kulturno, naučno, filozofsko, književnoi drugo nasljeđe islamskog svijeta, kako bi se mladegeneracije uvjerile da su njihova starija pokoljenja ostavilaveliko kulturno bogatstvo u emanet čovječanstvu i da subili veliki književnici, filozofi, teoretičari, naučnici, historičari,državnici, političari, učenjaci, vojnici itd.U svom radu Afganija nikad nije prezao da otvorenoistupi i jasno i u lice kaže što misli: kako ruskom caru, iranskomšahu, turskom sultanu, tako i svakom drugom, matko on bio i ma koji položaj zauzimao. Kada su mu britanskipolitičari ponudili da ga postave za sultana u Sudanuironično i s podsmijehom upitao je lorda Salzberija, Gladstonai druge: “Od kada vi stekoste svojinsko pravo nadSudanom, pa da možete postavljati njegovom narodu kogavi hoćete i želite za sultana?”. O njegovoj oštrini i revolucionarnojnepokolebljivosti i odlučnosti dovoljno jasnogovore i stavovi koje je iznio u Indiji, Egiptu, Turskoj, Francuskoji drugim zemljama. Kada mu se prilikom boravka uIndiji obratila grupa javnih radnika, političara i drugihuglednih ljudi, među kojima je bilo i muslimana, tražećinjegovo mišljenje o mogućnostima Indije za oslobođenjeod britanskog kolonijalističkog jarma, on im je odgovorio:“Da ste muhe koliko vas je, sve Engleze što god ih je, moglibiste natjerati u ocean!”. Upoznavajući prilike i položaj felahau Egiptu obratio im se jednom prilikom ovako:”Fellahu!Kao što svojom motikom i krampom razaraš zemlju i natapašje svojim znojem i krvlju radeći za eksploatatora i izrabljivača,tako svojom motikom i krampom razori prsa svoganasilnika i ugnjetača.” Kratko rečeno, Afganiju po oštrininjegove revolucionarnosti i nepokolebljivosti možemousporediti sa Robespjerom, po dubini i privrženosti revolucionarnojislamskoj ideologiji sa Maroom u francuskoj buržoaskojrevoluciji, po snazi i moći utjecaja pokretanja masasa Trockijem, po snazi, odlučnosti, organiziranosti i nesalomljivostisa Lenjinom u Velikoj oktobarskoj proleterskoj revoluciji,po ideološkoj i historijskoj ulozi u buđenju arapsko-islamskogsvijeta sa francuskim prosvjetiteljima Volterom,Žan Žak Rusoom i drugima.Pokušavajući da pridobije tadašnju carističku Rusiju zaborbu islamskih naroda protiv zapadnog kolonijalizma, otišaoje u Rusiju i oko četiri godine boravio u Petrogradu. Tadaje otkrio kako bezobzirna caristička politika ove zemljeugnjetava, eksploatira i uništava milione muslimana na juguzemlje. I ovdje je digao svoj glas protiv nasilja, ugnjetavanjai porobljavanja, što je u znatnoj mjeri olakšalo položaj tadašnjihmuslimana u ovoj zemlji. Poznato je da je od tadašnjevlade tražio, između ostalog, da dozvoli muslimanima daštampaju Kur'an kao i neke druge vjerske knjige. Čuvši zatakve Afganijeve zahtjeve, ruski car želio ga je vidjeti i razgovaratis njim. Imajući pretenzije na Iran, car se najprije interesiraoza razloge Afganijevog razilaženja s tadašnjim iranskimšahom. Izlažući razloge svoga razilaženja, Afganija jeobjasnio ruskom caru što se sve radi u Iranu, kakva se nasiljačine i kakva bezakonitost vlada u toj zemlji! Osjećajući da jeto i samom njemu lekcija, car mu je rekao:”Mislim da je šahu pravu, jer kako se neki vladar može pomiriti i zadovoljiti stim da njegovom državom upravljaju zemljoradnici, bezemljašii radnici?” Tvrdi se da mu je tada Afganija objašnjavaošto sve čeka vladare kada se poigraju sa sudbinom masa, aonda je dodao: “ Veličanstvo, vjerujem da je bolje za vladarskoprijestolje da mu budu milioni podanika prijatelji, negoda mu budu neprijatelji, tražeći priliku da ga sruše i gajeći usebi mržnju prema njemu, nastojeći da ga unište”.Sudbina Afganija i ovdje kao i u drugim zemljama bilaje ista: protjerivanje iz zemlje! Srećom, nitko od tih silnikanije se usudio da mu tada skine glavu. Bio je revolucionari mislilac koga su se bojali i od koga su strepili mnogi njegovineprijatelji. Sve ovo jasno nam govori da je u novovjekovnojpovijesti razmišljanja protiv porobljavanja, eksploatacijei ugnjetavanja naroda teško naći nekoga tko bimogao stati usporedno s ovim revolucionarom, mudžtehidomi učenjakom?! Međutim, iznad svega toga, Afganijaje bio i ostao nepokolebljivi musliman, koji je čitav svojživot i rad podario borbi za osnovna prirodna i političkaprava i potpunu nezavisnost svih naroda Istoka i islamskogsvijeta, bez obzira na njihovu klasnu, socijalnu, rasnu,religijsku i drugu pripadnost, uzimajući u svemu ovomeislam kao neoborivu ideološku platformu.Govoreći jednom prilikom o svojoj misiji, radu i zadaći,Afganija je rekao:”Sabrao sam razbacanu misao i sakupioraštrkano poimanje, a onda pogledao na Istok i njegovenarode, pa me zaustavio Afganistan čiju sam zemlju najprijedodirnuo svojim tijelom, zatim Indija gdje sam seobrazovao, onda Iran po prirodi susjedstva i srodstva, potomArabijski poluotok: od Hidžaza kolijevke Objave, prekoJemena i njegovih brda, pa Nedžda, Iraka i Bagdada,njegovog Haruna i Memuna, te Šama, odnosno Damaskai njegovih Omejida, Andaluzije i njene kulture, promatrajućina što su spali i došli njihovi narodi. Istok! Odlučiosam da svoj um posvetim dijagnozi njegovih bolesti i pronalaženjulijeka za njih. Pronašao sam da su njegove najopasnijei najsmrtonosnije bolesti razjedinjenost i pocijepanostnjegovih naroda, podijeljenost njihovog mišljenja,njihovo razilaženje o jedinstvu i njihovo jedinstvo u razilaženju,pa sam radio na jedinstvu njihove riječi, boreći sesvim svojim bićem za to i upozoravajući ih na opasnostkoja ih okružuje i koja im prijeti od strane Zapada”.AFGANIJEVA FILOZOFIJANećemo se opširnije zadržavati na analizi Afganijeve filozofije.Ona svoje korijene vuče iz osnovnih islamskih izvora:Kur'ana i Sunneta. Po Afganijevom filozofskom gledanjuBEHAR 87-88 107

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEKur'an predstavlja osnovni i glavni izbor svakog vjerskog, ideološkog,političkog, pravnog i drugog rada. Objektivno-racionalističkogledanje na svijet, nauku, kao i na opće filozofskeprobleme, ne može nas dovesti do suprotnosti između spoznajei razuma, s jedne strane i Kur'ana, s druge strane. Idžtihadje slobodan i potpuno otvoren svakome onom koji ispunjavašerijatsko-pravne uslove za to. Vrata idžtihada po Afganijevomshvaćanju nikad nisu bila zatvorena u islamu, niti touopće mogu biti jer sam Kur' an na više mjesta obavezuječovjeka na upotrebu razuma i traži od njega naučno-istraživačkirad. Islam, kako kaže Afganija, predstavlja univerzalnuideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja objektivnoi naučno racionalno gledanje čovjeka na prirodu, ljudskodruštvo i mišljenje. Ova svoja shvaćanja Afganija je izložio sazapadnim i drugim ideolozima kao E. Renanom i drugima,kao i u svojim radovima koje objavljivao, a posebno u poznatojfilozofskoj raspravi: “El-Reddu ala el-Eehrijjin” u kojoj onraspravlja o tri osnovna pitanja i problema:– o društvenoj ulozi i mjestu religije, njenoj uslovljenostii njenoj općoj društvenoj nužnosti– o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u historijifilozofije, kao i o ateizmu i njegovoj ideološko-filozofskojpojavi uopće;– o islamu kao filozofiji i religiji, njegovim osnovama injegovoj univerzalnostiTo je rezime ove Afganijeve veoma značajne filozofskestudije, koja, nažalost nije dobila zasluženu pažnju teoretičaraislamske filozofije. Slične sreće bila je i njegova ličnostkojoj, istini za volju, nije dano zasluženo mjesto uhistoriji radničkog pokreta kako Istoka, tako i arapskoislamskimzemljama. Najnoviji pokušaj učinjeni su u Egiptu) i Libanu ) Prof. dr. Zeki Nedžib Mahmud, teoretičarfilozofije logičkog pozitivizma, u svom najnovijem djelu“Vidžhetu Nazar” (izišlom 1967. godine) smatra Afganija,pored Sokrata, Platona i Gazalije, za najvećeg revolucionarnogprosvjetitelja u historiji ljudske misli i njegovihprogresivnih težnji uopće, a E. Renan još ranije kaže: ...dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega, čini mi sekao da razgovaram sa filozofima Ibn Rušdom i Ibn Sinaom”.Nama se čini, da mu je dovoljno časti i slave to štoje u modernoj historiji Istoka i arapsko-islamskog svijetaprvi digao svoj revolucionarni glas protiv kolonijalističkogugnjetavanja, tražeći slobodu, ravnopravnost i nezavisnostza sve narode. Rezultat Afganijeva rada i prosvjetiteljskeuloge bit će taj da će nastati poznata progresivnaislamističko-humanistička škola kojoj će u prvom redu pripadatipoznati islamisti: Muhamed Abduhu, AbdurahmanKevakibija, Rešid Rida, Muhamed Ikbal, Mustafa Abdurrazik,Mahmud Šeltut i drugi, a od naših, po mom mišljenju,ovoj školi s pravom pripada Džemaludin Čaušević.Prilikom proslave Muhamedovog a.s. rođenja, mevluda,1971. godine na Al-Azharu, Husejn Eš-Šafii, tadašnji potpredsjednikEgipta, podsjećajući prisutne na poimanje Afganija,kazao je slijedeće: “Prisjećajući se i podsjećajući vas,želim ovom prilikom da ukažem na primjer jednog velikogislamskog učenjaka i revolucionara Džemaluddin Afganiju.Kada je bio protjeran iz Egipta u Tursku zbog svog iskrenogi snažnog pozivanja islama, pa kada ga je primio sultanAbdul Hamid, halifa muslimana toga vremena, osjećajućistrahopoštovanje prema njemu i bojeći se da Afganija neotkrije istinu i o njegovoj vladavini, obratio mu se riječima:”OŠejhu! Zašto npr. ne ideš u Japan da pozivaš njegov narodu islam, jer njegov narod traga za pravom vjerom”? Ondamu je ovaj učenjak i revolucionar odgovorio, upitavši ga:”Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u islamonakav kakav je islam, ili da njegov narod pozivam u islamonakav kakav je u islamskim zemljama”? Sultan se začudioovakvom smjelom pitanju i odgovoru, pa mu se opet obratio:“O Šejhu! Kaži mi razliku o kojoj si malo čas govorio ireci mi nešto u vezi toga i pozivanja japanskog naroda uislam!” Afganija mu odgovori: “Ako bi japanski narod pozivaou islam onakav kakav je islam, rekao bi mi: idi ti, čovječepa pozivaj svoj narod na te principe, pa ako on tobude prihvatio, onda dođi i pozivaj nas na ovu vjeru, a akobi ga pozivao na islam onakav kakav se primjenjuje u našimzemljama, onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nemanikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega boljeda ostane bez takve vjere!”AFGANIJEVA SMRTPoslije bogatog revolucionarno-ideološkog rada, islamistaAfganija je umro 9. marta 1897. godine u Istambulu. Tadaje materijalna strana njegova života bila završena. Ostaoje da živi samo duh velikog reformatora i borca za slobodu inezavisnost porobljenih naroda. Neki tvrde da je otrovan odstrane Abdul Hamidovih tajnih agenata. Nama se čini da jeovo tvrđenje tendenciozno, jer su se slične vijesti pojavile iprilikom smrti Abdurrahman Kevakibije, Muhamed Abduhuai drugih. Oni Afganijevi rukopisi koji su nađeni poslije njegovesmrti nažalost uništeni su, iako je sigurno da su sa teorijskofilozofskogstanovišta predstavljali veliku i značajnu vrijednost.Sahranjen je u Istambulu. Njegov grob bio je potonuou zaborav, ali ga je godine 1926. otkrio poznati orijentalista iveliki prijatelj muslimana Čarls Koren, koji mu je podigao ispomenik. Godine 1944. u vrtologu Drugog svjetskog rataAfganijevi ostaci prebačeni su iz Turske u Afganistan. Međutim,ma gdje bili njegovi posmrtni ostaci, njegov duh ostat ćekao svijetli uzor svim kasnijim pokoljenjima arapsko-islamskogsvijeta, pokazujući im putove i raskršća koji vode u bolju,perspektivniju i islamskiju budućnost ).Reći sve o Afganiji kao islamisti, ideologu, prosvjetitelju,filozofu i revolucionaru jedne veoma značajne historijskeepohe vrlo je teško u ovako ograničenom prostoru. Našadužnost je bila da ovaj svijetli lik iz druge polovine devetnaestogstoljeća arapsko-islamskog svijeta predstavimo i da sepodsjetimo na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigraou razvoju i progresivnosti moderne islamske filozofskeetičke i oslobodilačke misli, nadajući se da će njegov lik ostatii dalje poticaj i ponos svim islamskim naraštajima koji će uAfganijevoj privrženosti Kur'anu i Sunnetu naći uzor i snaguza dalje i još veće očovječenje, za još veće ljudske slobode.Džemaluddin Afganija kao visoki islamski alim sigurno pripadaonoj grupi ljudi o kojoj Allah dž. š. govori u Kur'anu, upoglavlju Al-Ahzab, ajet 23: “Među pravovjernim ima takoiskrenih ljudi koji su vjerni obavezi što su je Bogu dž. š. dali.Neki između njih ispunili su svoju obavezu, a drugi očekujuda je ispune. Oni su oni koji ništa ne mijenjaju”.(Islamska misao, januar 1982.)108 BEHAR 87-88

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEMahmud Ebu-I-Fajd El-Menufi:“Filozofija islama”Prikaz knjige, s arapskog preveo Seid Smajkić, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne iHercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo 1983. str. 148Piše: dr. Ahmed SmajlovićOno što je karakterističko za ovo njegovodjelo jest to što će idući ovakvim redoslijedomdati historijsko mjesto islamskoj filozofiji,slamskom filozofskom razvoju, zatim naglasitineke islamske mislioce i kritički se osvrnuti nanjihova filozofska razmišljanja ...Za razliku odmnogih filozofskih istraživača, El-Menufi ćeposvetiti posebno poglavlje samom čovjeku, azatim spoznaji duše, logici, vrijednostima, eticipolitologije i završit će svoja razmatranja srezimiranjem svoga viđenja filozofije, njenihtendencijama i osnovnih rezultata filozofskogistraživanja.Djelo “Filozofija islama” objavljeno je prvi put u proljeće1966. godine u Kairu od strane Vrhovnog savjeta zaislamska pitanja koji je svoju raznovrsnu izdavačku djelatnostobogatio i ovim vrijednim ostvarenjem. Autordjela je poznati islamski učenjak i mislilac profesor MahmudEbu-I-Fejd el-Menufi koji je svojim radovima izoblasti islamistike, filozofije, sufizma i etike pobudio velikuzainteresiranost među širokom čitalačkom publikom,pa i univerzitetskom omladinom. Profesor El-Menufi poznatje kao zagovarač približavanja vjere, filozofije i naukekoja po njegovom shvaćanju imaju isti zadatak, cilj isvrhu. U tom smislu pokrenuo je i enciklopediju za spomenutatri naučna područja tražeći najljepše niti njihovogzbližavanja, razumijevanja i međusobnog dopunjavanja.Autor to uspijeva ostvariti na jednostavan, koncizani pristupačan način.Među poznatija djela profesora El-Menufija spadaju“Fehafutu-I-felsefeti” zatim “Kitabu-I-vudžud, onda “Kitabumealimi tariki elallahi” te “Bidaetu tariki ila mehahidži-t-tahkikifi zilali-š-šeriati ve rihabi-I-hakikati” i nakraju “Esma-ul-husna”. Djelo “Tehafutu-I-feisefeti” (Destrukcijafilozofije) prvi put je objavljeno 1967. godine uBejrutu i predstavlja jedan od suvremenih pristupa istraživanjufilozofskog područja u njegovoj jedinstvenoj cjelini.U ovom djelu El-Menufi započinje svoja razmišljanja iistraživanja s Grčkom filozofijom, ali prije toga podastirepoimanje filozofije, zatim pojedinih njenih teorija i različitostinjenih metoda. Pokušat će da odgovori na pitanjeuzroka ljudskoga filozofiranja kao i nekih definicija filozofije,filozofa i filozofiranja. Rezimirat će nam govor o idealističkoji materijalističkoj tendenciji u filozofiji, a zatimće pružiti jednu kraću analizu osnivača renesansne filozofijei njenog doprinosa. Svim ovim pitanjima prići će analitičkii kritički s osvrtom na predmet filozofije i prirodnostljudskog osjećanja ka filozofiranju. Neće zaboraviti daukaže i na teološka pristupanja filozofskom području sakritičkim osvrtom na pojedina poimanja teoloških učenjanaspram različitih filozofskih tendencija. Govorit će takođero razvoju filozofije i njenih pravaca. Zatim će uslijeditiopširnije proučavanje grčke filozofije, njenih filozofa, pojedinihgrčkih škola koje su nam manje više poznate. Istotako će učiniti i sa rimskom filozofijom, zatim Plotinom ineoplatonističkom školom. Nakon toga će preći na istraživanjeskolastičke filozofije. Dat će jedno lijepo poglavljeo nominalizmu i realizmu.Ono što je karakterističko za ovo njegovo djelojest to što će idući ovakvim redoslijedom datihistorijsko mjesto islamskoj filozofiji, slamskomfilozofskom razvoju, zatim naglasiti neke islamskemislioce i kritički se osvrnuti na njihova filozofskarazmišljanja. Dodat će i područje na kojemsu svi islamski mislioci isprobali svoje filozofskemogućnosti i svoje umne snage i sposobnosti.Pored opširnijeg istraživanja islamske filozofije iislamskih filozofa na istoku, proučit će i islamskefilozofe na Zapadu, a posebno u Andaluziji. Nakontoga, preći će na renesansnu filozofiju, a ondaće opširnije proučiti novovjekovnu filozofijusa svim njenim tendencijama i glavnim nosiocimado naših dana. Poslije ovakvog istraživanja,koje pomaže posebno onima koji se tek uvode ufilozofsko istraživanje, slijedi kritika nekih filozofskihtendencija filozofije iz pojedinih vremenakao i filozofskih razmišljanja pojedinih filozofa.Nakon toga, El-Menufi daje šire poglavlje o svom vlastitompoimanju filozofije, a posebno svoga promatranjapodručja spoznavanja Allah dž. š., kozmosa i čovjeka,gdje će utvrditi da je spoznaja hrana srcu, svjetlo umu, iužitak osjetilima.U ovom cjelokupnom filozofsko promatranju El-Menufiće pored ostalog izdvojiti i posebno proučiti problemBEHAR 87-88 109

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINE...nedostatak koji bi mogli da pripišemoprofesoru El-Menufiju jest to što nam na oko400 stranica filozofije od grčkih početaka dodanas ne daje čak ni osnovnu selektivnuliteraturu, ni izvore po kojima bi ga naučnici,istraživači, pa i ljubitelji filozofije mogli pratitida se još više okoriste njegovim, uistinu,plodnim filozofskim razmišljanjem i bogatimprezentiranjem filozofskog razmišljanjačovječanstva ...on ne daje odgovor na pitanje štoje praktično osnovni autoritet u čovjekovomrazmišljanju i filozofiranju ...Djelo je po osnovnimrazmišljanjima sufističkog karaktera i ima zatendenciju da pomogne najmlađima...uzročnosti, odnosno problem uzroka i posljedice, da bidao tri značajna dokaza između kojih izdvaja matematičkidokaz, prirodni dokaz i ljudski. Za razliku od mnogih filozofskihistraživača, El-Menufi će posvetiti posebno poglavljesamom čovjeku, a zatim spoznaji duše, logici, vrijednostima,etici politologije i završit će svoja razmatranjas rezimiranjem svoga viđenja filozofije, njenih tendencijamai osnovnih rezultata filozofskog istraživanja. Promatrajućispomenuto djelo profesora El-Menufija objektivno,naučno i logički može se s pravom zaključiti da njegovomdjelu nedostaje nekoliko osnovnih karakteristika i filozofskihpromatranja. Prva i osnovna zamjerka koja se možeuputiti ovakvom razmatranja je ta što profesor El-Menufizaobilazi povijest filozofije dugu nekoliko hiljada godina,a koja se mora tražiti na područjima kineskog razmišljanja,indijskog pronicanja, iranskog meditiranja, egipatskogpoimanja, feničkog, babilonskog i nekih drugih ozbiljnihrazmišljanja koja se s punim pravom mogu uvrstitiu prava filozofska razmatranja osnovnih poimanja čovjekovabića i pokušaja da se shvati svijet oko sebe, vlastitopostojanje, svijet svoga umovanja i spoznavanja.U tom pogledu, s pravom možemo reći da je put filozofskograzmišljanja išao od velikih istočnih kultura, naroda,civilizacija i promišljanja na kojima su čak i veliki učiteljifilozofije, Grci, učili i stvarali svoja filozofska poimanja,svoje škole i svoja spoznavanja. Isto tako moramo shvatitida su se u jednom historijskom momentu pomračenjaljudskog umovanja, kako u Grčkoj tako i u pojedinim drugimdijelovima Evrope, filozofska razmišljanja vratila usvoje matične zemlje, na vlastito ognjište i svoje materinskopodneblje. Tamo ih je susrela islamska filozofija iislamsko umovanje koje je shodno Kur‘ansko-sunnetskimrazmišljanjima shvatilo da sve što je lijepo, vrijedno i razumnopredstavlja neprocjenljivo bogatstvo svakog Muminai Muminke koji su dužni da ih preuzmu, valoriziraju iobogate novim saznanjima; prezentiraju ih na dar čovječanstvukao što su to učinili spašavajući veliko filozofsko,misaono i civilizacijsko nasljeđe od kojeg se čak i samaEvropa digla na noge i postala ono što jest i ono što predstavljadanas u svijetu misli, kulture, filozofije, književnosti,umjetnosti i svega onog što proizlazi kao plod čovjekovograzmišljanja, spoznavanja i otkrivanja.Drugi nedostatak koji bi mogli da pripišemo profesoruEl-Menufiju jest to što nam na oko 400 stranica filozofijeod grčkih početaka do danas ne daje čak ni osnovnu selektivnuliteraturu, ni izvore po kojima bi ga naučnici,istraživači, pa i ljubitelji filozofije mogli pratiti da se jošviše okoriste njegovim, uistinu, plodnim filozofskim razmišljanjemi bogatim prezentiranjem filozofskog razmišljanjačovječanstva. Treći prigovor koji možemo uputitiprofesoru El-Menufiju za ovo djelo jest to što nam i poredsvoje briljantne obrade filozofskih razmišljanja ne dajeodgovor na pitanje što je praktično osnovni autoritet učovjekovom razmišljanju i filozofiranju, a osim toga, čak izapostavlja ovo pitanje, jer pojedini misle da su to vrijednosti,drugi, da su to pojedini filozofi, treći da je to materija,četvrti da je to priroda, a neki da je to ljudski um.Mnogi misle da je to svijet oko nas, a velik broj spekuliras nekim drugim prolaznim autoritetima kojimogu biti različitog karaktera, ali se uglavnommogu svesti na dva: apsolutni i relativni.Apsolutni koji možemo stalno proučavati, otkrivatii spoznavati, ali nikada ne možemodoći do kraja, jer se s obzirom na sveobuhvatnostistog ljudski vidici stalno proširuju iidu do u nedogled i beskonačnost. Relativniautoritet je po našem mišljenju kratkotrajan,promjenjiv i ograničen, a koji možemo ne samospoznavati, otkrivati i proučavati negotakođer i spoznati, otkriti i proučiti. I poredovih nedostataka možemo ipak naglasiti dadjelo predstavlja jedan vrlo pozitivan doprinosrazmatranjima filozofije u arapsko-islamskomsvijetu, pa i šire.Drugo djelo profesora El-Menufija “Kitabu-I-vudžud”po našem mišljenju predstavljanastavak filozofskog razmišljanja ovog suvremenogislamskog istraživača mislioca i učenjaka.Djelo je, kako kaže sam autor u podnaslovu, istraživanjepoimanja Allaha dž. š., prirode i čovjeka. Protječeu pokušaju pronalaženja odgovora na osnovna filozofskapitanja: odakle smo došli, zašto smo stvoreni i kuda idemo?Djelo ima 350 stranica, a izdano je u Kairu. Sadrži 13velikih poglavlja koja su dalje razdijeljena na pod poglavljau kojima razmatra osnovna pitanja egzistencije, razineegzistencije, faktore nastanka, samo postojanje, zatimsvijet nužnosti i svijet mogućnosti, svijet sile, života i volje,uzrok postojanja i posljedice postojanja stvari i misli i razlogenjihovog postojanja, stanja i forme postojanja, materijalizami idealizam, naučni pristup i činjenice egzistiranja,uvjete uzročnosti, materiju, silu zakone, um, a ondasvijet činjenica, potom filozofskih pravaca i tendencije filozofau razmišljanjima o osnovama postojanja, neoplatonizami oni koji su se naslonili na ovaj filozofski pravac,pad materijalizma, idealizma i dualizma, odnos izmeđuduha i tijela, stvari i uma.Potom razmatra Kantovu školu i njegov kritički idealizam,pitanje jedinstva u filozofiji, postojanje i nepostojanje,110 BEHAR 87-88

nužnost nauke i filozofije, novo naučno vjerovanje, pristranostučenjaka, Biće i kako Ga spoznati, istinitost egzistencijei razliku između pojavnog i nepojavnog, odnos izmeđuAllahovog Bića i Njegovih atributa, apsolutno Božje Biće,Allahove atribute i njihov odnos s prirodom i Kozmosom,Allahovu volju i njeno mjesto u odnosu na postojanje i nestajanje,determinizam i indeterminizam, uzrok i cilj egzistencije,područja spoznavanja i odnos između poimanjačovjeka i stvarnosti, uzrok uzroka i cilj ciljeva, postojanjeAllaha dž.š., osnovu svakog drugog postojanja, svijetlostkao osnovu postojanja, materijalni kozmos i svijet, darvinizami tendenciju razvoja, kako je napisana priča postanka,kako osjetila registriraju svijet oko nas, Allah – svjetlo svakogpostojanja i svega postojećeg, Kozmos u očima modernenauke, nadrastanje materijalističkog razmišljanja, savršenstvouzroka, zablude materijalista, idealista i realista,inkarnacija, apsolutnost Allaha, dijalog sa učenjacima, materijalistima,ateistima i idealistima u pogledu postojanjaAllaha dž. š., čovjek, čovjek i meleki, čovjek i duša, jedinstvoljudskog bića, izvor spoznaje, nauka o spoznaji, etika, sociologija,vrijednosti, vjera, filozofija i nauka. Završavajući razmatranja,profesor El-Menufi daje nam nekoliko svojihobjašnjenja cjelokupnog promatranja u ovom djelu.Iz rečenog sadržaja se vidi da ovo djelo uistinu predstavljajedan značajan doprinos ne samo filozofskom istraživanjunego i akaidološkom izučavanju, a posebno razmatranjuodnosa između vjerovanja, filozofije i spoznavanja.Što se tiče primjedbe i kritičkog osvrta na ovo djelo,mogli bismo s pravom reći da mu mu je osnovni nedostatakto, što nam ne daje izvore i literaturu za ovako kapitalnodjelo, kako filozofskog, tako i akaidološkog izučavanja.Slijedeći djelo na koje želimo ovdje ukazati “Putokazina putu ka Allahu dž.š.,” praktično je pripremljeno zaodrasle i to upravo one koji još nisu načistu kojoj filozofiji,vjeri i učenju pripadaju. El-Menufi pokušava da im saovim djelom pomogne da pronađu svoj istinski put i dase, shodno Kur‘anskim maksimama i zabrane prisiljavanjau vjerovanju, slobode opredjeljenja u tom pogledu iuvažavanje svačijeg ubjeđenja, opredjele i da odrede samisebe. Posljednje djelo koje imamo na raspolaganjujeste “Početak puta ka metodama ostvarenja u okriljimašeriata i istina”. Djelo nam obrađuje jedinstvo Allaha, zatimodređenje, polaganje računa, istinski put, pokornosti nepokornost, pokajanja kao prvi korak na putu ka Allahudž.š. Ispravnost vlastitog izbora, provjera ove ispravnosti,put ka Allahu dž.š., usavršavanje ponašanja, moralučenika, koristi zikra. Djelo je kako se vidi po ovim osnovnimrazmišljanjima sufističkog karaktera i ima za tendencijuda pomogne najmlađima, a i svim ostalim uzrastimakako da stignu do bogobojaznosti, odnosno do imana,islama i ihsana, što je po razmišljanjima profesora El-Menufijanajvažnije ostvarenja i potvrda svrhe čovjekovogpostojanja, njegovoga razmišljanja, vjerovanja i egzistiranjauopšte.I na kraju, objavljivanjem djela “Filozofija islama” vjerujemoda će se, koliko-toliko, osvijetliti do sada, na našempodručju, rijetko proučavano polje islamske nauke.(“Islamska misao”, april 1983.)DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEIslam, kultura isocijalizamPrikaz knjige Rožea Garodija: “Islam, kulturai socijalizam”, Sarajevo, Starješinstvo islamskezajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoji Sloveniji, 1981.Piše: dr. Ahmed SmajlovićRože Garodi spada danas u red najpoznatijih marksističkihmislilaca. Stoga vjerujemo da je, s jedne strane kao originalani izvanredan dijalektičar, i s druge strane, kao jedan odnajpozitivnijih promatrača jugoslavenske samoupravneprakse, dobro poznat našoj javnosti. Međutim, sigurno je ito da je malo onih koji znaju da se ovaj mislilac, primjenjujućidijalektičko-materijalističku metodu u svom naučnom radu,već preko trideset godina bavi proučavanjem islamologije,njene filozofije i civilizacije, tragajući za njihovim doprinosomsvjetskom progresu, kulturi i razvoju, a naročito njihovomutjecaju na rađanje značajnih idejnih kretanja u Evropi,kao što su humanizam, renesansa, racionalizam, prosvjetiteljstvo,materijalizam i drugo. Oni su, po njegovom shvaćanju,na izvjestan način njihov revolucionarni proizvod.Imajući u vidu njegovo naučno-objektivno, historijsko-dijalektičkoi kritičko-filozofsko sagledavanje uloge i doprinosasvjetskoj civilizaciji i kulturi, uredništvo najpoznatijeg kairskoglista “Al-Ahram”, čiji je glavni i odgovorni urednik biosvjetskoj javnosti poznati novinar i komentator MuhamedHusejn-Hejkel, pozvalo je Garodija da posjeti Egipat i održinekoliko predavanja za javne radnike, književnike, učenjake,islamologe i diplomatske predstavnike. Odazivajući se pozivu,on je boravio u Kairu krajem 1969. godine i tom je prilikom,pored ostalog, održao i dva vrlo zapažena predavanja:“Utjecaj islamske civilizacije na svjetsku kulturu” i “Socijalizami islam”. Ova predavanja došla su upravo u vrijeme kadase na Zapadu vodila žestoka kampanja protiv muslimana,njihove naučne misli, duhovne snage i njihovog stvarnoghistorijskog-kulturnog mjesta i doprinosa čovječanstvu.Poslije ovih predavanja vođen je otvoren dijalog s Garodijem.U tom dijalogu Sudjelovali su: dr. Lebib Šukajr, tadašnjipredsjednik Narodne skupštine Egipta, dr. Bedevi Abd Al Lafif,rektor Univerziteta Al Azhar, dr. Abd Al Aziz Al Kamil, tadaministar vakufa i pitanja Al Azhara, dr. Bint Al Šatii, profesorUniveziteta Ajn Šems, inače vrlo poznata islamistkinja, i dr.Kamil Husejn, liječnik i književnik. Garodijevo mjesto u filozofskimkrugovima, zatim važnost izloženih pitanja, originalnoststavova i naučno sagledavanje tretiranih problema obavezujunas na objavljivanje ovog, a potom i drugog njegovogznačajnog doprinosa na polju orijentalističke misli, kako bismojoš jednom potvrdili važnost i značaj uloge koju je islamimao, a koju će sigurno imati i u perspektivi, u duhovno-naučnomi kulturno-umjetničkom razvoju čovječanstva. VažnoBEHAR 87-88 111

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEIz kratkog uvoda Garodijeva predavanja “Uticajislamske civilizacije na svjetsku kulturu”, čitalac seupoznao s jednim od najpoznatijih savremenihmarkstitičkih mislilaca, njegovim tridesetogodišnjimproučavanjem islamologije, njene filozofije icivilizacije, njihovim doprinosom svjetskomprogresu, kulturi i razvoju, i napokon Garodijevommetodom naučnog, filozofskog i islamološkogistraživanja, koja ga je dovela do novih naučnihotkrića i rezultata.je napomenuti da Garodi u svom filozofsko-islamološkomistraživanju dolazi do revolucionarnog naučnog otkrića: “damusliman može doći do naučnog socijalizma putem vlastitetradicije i to dijalektičkog racionalizma Ibn Rušda, historijskogmaterijalizma Ibn Halduna i revolucionarnog utopizmaKaramita. Ova tri originalna izvora islamske filozofije mogu,po njegovom mišljenju, da doprinesu razvoju socijalizma idadnu mu još univerzalniji i humanističkiji smisao.Želeći da čitaoci dobiju što potpuniju sliku i dođu do štoobjektivnijeg shvatanja naučnih problema koje Garodi tretirau svom predavanju “Uticaj arapske civilizacije na svjetskukulturu, osjećamo se dužnim da prenesemo riječi spomenutihislamskih teoretičara: dr. Lebib Šukajra, dr. Bedevi Abd AlLatifa, dr. Abd Al Aziza Kamila, dr. Bint Al Šatii, i dr. KamilaHusejna, a zatim i samog Garodija, koji otvoreno priznaje dasu svi ovi učinili toliko da on sam dobije potpuniju i jasnijupredstavu o islamu. Nadamo se zato da objavljivanje ovognaučnog razgovora još više potvrditi vrijednost bogatog kulturnogislamskog naslijeđa koje još uvijek čeka, kako u našimtako i u mnogim drugim krajevima svijeta, da ugledasvjetlo i zauzme svoje pravo naučno mjesto.Iz kratkog uvoda Garodijeva predavanja “Uticaj islamskecivilizacije na svjetsku kulturu”, čitalac se upoznao sjednim od najpoznatijih savremenih markstitičkih mislilaca,njegovim tridesetogodišnjim proučavanjem islamologije,njene filozofije i civilizacije, njihovim doprinosom svjetskomprogresu, kulturi i razvoju, i napokon Garodijevommetodom naučnog, filozofskog i islamološkog istraživanja,koja ga je dovela do novih naučnih otkrića i rezultata.Čitalac je istovremeno mogao uočiti i osnovne razloge kojisu nas naveli na objavljivanje Garodijevih predavanja kojimaje kategorički potvrdio historijsku važnost i ulogu koju jeislam imao, a koju će sigurno imati i u budućnosti u općemrazvoju ljudske misli, što je doprinijelo da prvi rad, kako kažedr Bedevi Abd El-Latif, tadašnji rektor Univerziteta Al Azhar,bude:”Preobilat podacima i novim mislima; zbog čega trebada ga cijenimo i kao muslimani i kao ljudi, jer predstavljaoriginalan dokumenat i značajno svjedočanstvo jedne takorenomirane naučne ličnosti kao što je ličnost teoretičara i filozofaGarodija. Međutim, ovdje treba ukazati i na neke činjenicekoje se neposredno odnose na Garodijevo predavanje“Islam i socijalizam”, koje, po našem mišljenju, treba dadoprinesu još dubljem sagledavanju uloge islama u stvaranjušireg humanističkog pogleda na svijet, društvo i mišljenje, ikoje će čak i naučnom socijalizmu moći dati altruističkiji smisao,proširiti njegove vidike, dopuniti njegove izvore, produbitinjegovu naučnu, filozofsku i revolucionarnu misao.U ovom razmatranju Garodi iznosi nekoliko novih činjenicakoje objašnjavaju brzu islamsku ekspanziju, potvrđujeih primjerima uzetim iz evropske i arapske povijesti,zatim prelazi na moderno doba, objašnjava osnove islamskeprogresivnosti, ukazuje na doprinos novovjekovnihislamskih teoretičara, obrazlaže ulogu islama u nacionalno-revolucionarnimi oslobodilačkim progresivnim pokretimaarapsko-islamskih naroda, smatrajući da ova konstruktivnaislamska tendencija, zahtjeva od marksističkihteoretičara da ponovo sagledaju historijsku ulogu religijei uticaj njenog fenomena na razvoj čovjeka i društva.Ali, najvažnije od svega toga, kako kaže poznati savremeniislamski mislilac Muhamed El-Gazali, jeste to što “Garodipriznaje da je upravo islam bio taj koji je upalio i nosio bakljunovovjekovnog duhovnog-kulturnog buđenja i revolucionarneborbe arapsko-islamskih naroda protiv kolonijalizma iugnjetavanja, zbog čega se historijski i ne može reći da jeislam “opijum naroda”, već, naprotiv, da je bioi ostao njegova najjača pokretačka snaga uborbi za svoja vlastita i prirodna prava”. Dakle,on je bio mobilizator svakog progresivnog kretanjadruštva, a posebno to može biti onda kadse, koliko-toliko, otkrije potencijalni smisaoKur‘anskog duha koji se krije iza njegovih misli,riječi i simbola.Poslije ovog, kao i prvog razmatranja, vođenje otvoren dijalog s Garodijem. U dijalogu suučestvovali dr. Abdul-Aziz Kamil, tada ministarvakufa i pitanja Al Azhara, Halid Muhjiddin, poznatijavni i politički radnik, Kemal Rifat, dobropoznat našoj političkoj i kulturnoj javnosti, dr.Kamil Husejn, ljekar i književnik i dr. Lebib Šukajr,tadašnji predsjednik Narodne skupštine Egipta.Prateći Garodijevo predavanje “ISLAM I SOCIJALIZAM”,čitalac je lako uočio s koliko teškim naučnim, filozofskim iteorijskim pitanjima se suočio ovaj savremeni teoretičar,filozof i humanista.Međutim, bojeći se da tretirani problemi ne budu jednostranoshvaćeni, predočavamo im konstruktivne dijalogemaločas spomenutih islamskih naučnika Egipta koji sunaučno, otvoreno, tolerantno i objektivno osvijetlili mnogapitanja koja su bila konfuzna i kod samog Garodija,kome je nedostajalo još nekoliko smjelih koraka pa da senađe na relacijama islamskog shvatanja humanizma kome,po našem mišljenju, pripada budućnost, u kojoj ćemoći naći mjesta samo one ideologije koje, prije svega,gledaju na čovjeka, a ne na čovjeka kao nosioca ovog ilionog društvenog obilježja, pripadnika ove ili one društveneklase , ili člana jedne ili druge društvene grupacije i sl.Gledajući objektivno na stvari sve se više stiče dojam daislam može imati, što priznaje i poznati savremeni historičarArnold Tojinbi, historijski veoma značajan i konstruktivan uticajna savremena progresivna i humanistička kretanja u svijetu,a što je očita pojava u današnjim svjetskim pomjeranjima.BILJEŠKE:1Oba predavanja, sa dijalozima, objavljena su u “Al Ahramovom “ mjesečniku“Et-Tali a” 1970. godine.112 BEHAR 87-88

ZAVRŠNA RIJEČZavršna riječ Muftije Ševke ef.Omerbašića1. Iskoristili smo 21. obljetnicu radnog otvorenja Zagrebačke džamije da još jednom potvrdimoda je njeno otvorenje za muslimane Zagreba i Hrvatske bilo od izuzetnog značaja i važnosti.Od malobrojne, anonimne Islamske zajednice zatvorene u skučene prostore u Tomašićevojulici br. 12, ona postaje poznata i priznata i koja u relativno kratkom vremenu postiže krupnerezultate.2. Iskoristili smo tužnu 20. obljetnicu smrti dr. Ahmeda Smajlovića da mu odamo dužno priznanjei zahvalu za sve što je činio za tadašnju dijasporu. On je u muslimane u Hrvatskoj vjerovaoi zato ih podržavao u njihovim nastojanjima da budu sami sebi krojači svoje sudbine. Imao jepravo jer je Zajednica za nepunih 30 godina postigla što je drugima trebalo mnogo više. Iakou Islamskoj zajednici na ovim prostorima nije uobičajeno da se priređuju komemoracije kao štoje ova, mi smo smatrali da je nužno ne zaboraviti njegove napore i sjećati ga se hatmom i dovamakod Svevišnjega.3. Na Simpoziju je bilo govora i o našoj Zajednici u Hrvatskoj. Nema dileme da je put koji je onaodabrala bio ispravan. Moramo i dalje nastojati biti otvoreni prema vjernicima, ali i prema svimadrugima. Otvorenost i transparentnost naše Zajednice garancija je uspjeha.4. Govoreno je i o odnosu islama prema drugim religijama. Predstavnici islama u svojim susretimas predstavnicima drugih religija stalno govore o potrebi međusobne suradnje u rješavanjuzajedničkih pitanja i problema i sučeljavanja u zajedničkim izazovima. Ni jedna religija nije ustanju riješiti probleme samostalno, nego zajedno s drugima i u tomu vidimo potrebu zajedničkogdjelovanja. Sukobljavanje religija može donijeti velike probleme, ako ne i propast.5. Obveza Islamske zajednice prema mladima, i obratno, spomenuta je tijekom ovoga Simpozija.Na tom polju Islamska zajednica će koristiti iskustva drugih vjerskih zajednica, ali i sama ćestvarati svoje osobno iskustvo, kako bi pomogla mladima da preuzmu odgovornost vođenja irada u Zajednici.6. Nacionalno pitanje muslimana u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više zaokuplja i Islamskuzajednicu. Mi želimo dio dosadašnjih obveza prenijeti na nacionalne i kulturne asocijacije muslimanarazličitih etničkih opredjelenja. U tom smislu Islamska zajednica ostaje u obvezi surađivatis tim asocijacijama na rješavanju toga vrlo važnog pitanja naših vjernika.7. Ovaj Simpozij je pokazao da je Islamska zajednica u Hrvatskoj narasla u tolikoj mjeri da posjedujekadrove koji su u stanju organizirati i ovako složene skupove kao što je ovaj Simpozij. Uime Islamske zajednice u Hrvatskoj odajemo dužno priznanje i zahvalu organizacionom odboruna čelu s dr. Remzijom Hadžiefendić-Parić na uloženom umijeću i naporima.8. Posebnu zahvalnost iskazujemo našim prijateljima sa strane koji su se odazvali našem pozivu isvojim izvješćima i radovima pripomogli uspjehu Simpozija.9. Brojna nazočnost slušatelja dokaz je da je bilo zanimljivo pratiti referente, pa Vam se najsrdačnijezahvaljujemo.10. Zbog svega gore izloženog vrijedilo je organizirati ovaj skup. Molim Svevišnjega da svima namaovaj trud upiše u nagradu.BEHAR 87-88 113

PROGRAM SIMPOZIJAUČESNICI SIMPOZIJA:Riječi dobrodošlice:Predsjednica Organizacionog odbora prof. dr. Remzija Hadžiefendić-ParićPredsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj muftija Ševko ef. OmerbašićGlavni imam hafiz Aziz ef. AliliREFERATI:1. Murat Hadžismajlović, ravnatelj Medrese: Zagrebačka medresa s ponosom nosi imedr. Ahmeda Smajlovića2. Ela Porić, muallima – Novi detalji za biografiju dr. Ahmeda Smajlovića3. Adnan Omanović, pravnik – Uloga dr. Ahmeda Smajlovića u realizaciji ideje izgradnje Islamskogcentra u Zagrebu4. mr. Aziz ef. Hasanović – Islamska zajednica u viziji dr. Ahmeda Smajlovića (briga za vjerskepotrebe muslimana na Balkanu)5. Vahid ef. Hadžić, imam – Zaslugom dr. Ahmeda Smajlovića otvoren je mesdžid u Splitu(prezentacija)6. Vahid ef. Hadžić – Izlaganje7. Esad ef. Jukan, imam – Zaslugom dr. Ahmeda Smajlovića otvoren je mesdžid u Puli8. Mevludi ef. Arslani, prof. – Još neprevedena doktorska disertacija dr. Ahmeda Smajlovića:"Filozofija orijentalistike i njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost" (obranjena 1974.na Al-Azharu u Kairu)9. Saudin ef. Subašić, imam – Doprinos doktora Ahmeda Smajlovića znanosti akaida10. Avdo Imširović, prof. – Muslimanski identitet danas11. Lamija Alili, prof. – Uloga vjere u svakodnevnom životu12. Mirza ef. Mešić, prof. – Izazovi sa kojima se suočavaju mladi u očuvanju vjerskih vrijednosti13. Adnan Demirović – Muslimanska mladež u Hrvatskoj14. Dr. Tarik Kulenović – "Stare" i "nove" islamske zajednice u Europi15. Ahmed Salihbegović, novinar – Suvremena Europa između kršćanske obnove, muslimanskogvala i religije sekularizma16. Dr. Fahrudin Novalić – Od tradicije prema modernosti – izazovi razvoja islamskog svijeta17. Dr. Ružica Čičak-Chand – Indijski islam18. Dr. Esad Ćimić – Uloga islama u oblikovanju etničkog identiteta19. Mr. Senad Nanić – Razlozi visokog stupnja kulturne integriranosti Bošnjaka-muslimana20. Dr. Šemso Tanković – Suvremeni bošnjački identitet21. Dr. Jasminka Domaš – Religija u svakodnevnom životu22. Mr. Mahira Tanković – Uloga žene u oblikovanju islamskog identiteta obiteljiZATVARANJE SIMPOZIJA:Završna riječ – muftija Ševko ef. Omerbašić114 BEHAR 87-88

POVIJESNA PJESMARICAU posjetu Zagrebačkoj džamijiOdem ti ja brajko u Zagreb da vidim tu ljepotu, tu modernudžamiju. Kako ja tako i mnogi mumini ovih dana koji idu uZagreb da vide tu lijepu džamiju. Mnogi su mi pričali da se imašta i vidjeti i halal mu vjera k'o je onakvu zamisli i napravi. Takoputujemo mi vozom i dođosmo na zagrebački kolodvor i ja velimtaksisti: Ako znate gdje je, vozite me pred novu, zagrebačkudžamiju. A taksist poslovan i promućuran čovjek, zna sve i gdjeje i kakva je džamija, pa me dovede uz priču o džamiji pred samobjekat. Odavno zainteresiran, posmatram. Ah, Bože, kako jevelika, pa kako je bijela i lijepa, k'o iz bajke, sva u mramoru.Mislim i posmatram okolinu, pa vidim velika katedrala diže sena jednom kraju Zagreba, a na drugom ponosno pokraj Savestoji džamija. Kažu, neki su htjeli, da se džamija zove centar, azašto centar kad mumini vole da bude džamija i njima to boljezvuči. Džamija je uvijek bila islamska i za mumine! A u Zagrebuima, kažu, dosta mumina, pa napraviše džamiju i hoće u njoj daklanjaju i da uče djecu na vjerskoj pouci. Džamija je dosta luksuznonapravljena, a ja mislim, pa neka, i imam je bogatstvo uduhovnom smislu, a i mumini su duhovno bogati, pa onda toupravo paše uz luksuznu džamiju.Dođoh pred džamijski portal i posmatram – sav je uokvirensa La ilahe illellah, ah kako uzvišene riječi, tu na ulazu, baš takoi treba, samo daj Bože, da te riječi budu i u srcima našim i u srcimasvih onih koji posjećuju i obilaze ovaj Božiji hram, pa ondasav trud i uložen novac neće biti uzaludan. Kako su lijepi ti ukrasina vratima džamije i kako su umjetnički oblikovani kao da jeMersad Berber sudjelovao u njihovoj izradi. Posmatram i divimse tim finim lukovima koji se savijaju svuda od kupola premamunari, čineći tako jednu divnu harmoniju, punine života i imana.Mislim i dođe mi da kliknem: O, Bože, kako si velik i uzvišen,kad stvori čovjeka tako nadarena, da sve ovo osmisli i realizira.Moje impresije zaustaviše se pred šadrvanom na džamijskoj terasii gledam kako je zaista divno umjetnički oblikovan, tako danam dočarava neko malo jezerce u prirodi sa puno rukavaca –potočića, koji se skladno slijevaju u moderne slavine iz kojih ćemumini uzimati abdest, čisteći se pred namaz i osvježavati se zaljetnih vrućina. Posmatram onu lijepu kupolu, koja podsjeća nadvije polutke tek razrezane lubenice, a istovremeno simbolizirajui dvije strane globusa, od kojih jedna izrasta daleko sa istoka,a druga uranja tamo negdje na zapadu, pa tada rekoh spontano:Allahu ekber! A munara sa dva šerefeta, ovako vitka i visoka,pa to je posebna impresija, baš ovdje u Posavlju, i meni seBEHAR 87-88čini kao da stremi nekud visoko i ponosno, u jedno uzvišenotreperenje, tamo negdje u transcendentalne duhovne dimenzijei relacije.Gledam ove mramorne džamijske ploče kako blještedjevičanskom nježnošću i bjelinom, pa zanose pogled čistoćomi ljepotom. Oko džamije terasa, pa se može lijepo okružiti izagledati te divne linije eksterijera koje se uklapaju u prelijepiambijent ove ravnice oko Save, obližnjeg mosta kod Zapruđa ilijepog naselja, prvog džamijskog komšiluka. Zatim, džamijskadvorana za namaz, pa to je zaista poseban doživljaj zapromatrača, njene dimenzije pune bjeline, koje se prepliću sbojama tepiha, čineći uzvišen umjetnički dojam. Gledam modernimihrab, pa ćurs i mimber, sve to ukrašeno sa lijepim levhama,lusterima i drugim ukrasima u drvetu i bakru, što pružaveoma lijep dojam na posjetioca. Neko reče: ovo je objektbudućnosti u kome će se duhovno nadahnjivati mumini u 21.vijeku. Na kraju, površno smo pogledali i druge džamijske prostorei divili se njihovoj ljepoti i namjeni. Posebno me se dojmilaprostrana abdesthana, smještena u velikom holu i opremljenanajsuvremenijim potrebama i namjenama. Neposredno uz njusu i suvremene kupaonice, koje su sastavni dio ovakvog objektai namjene. Posebno su me impresionirale velike i svijetle mektebskeprostorije, koje su zamišljene da obuhvate svu djecu za vjerskupouku. Uz džamiju su sagrađeni i imamski stanovi, musafirhanei moderne imare.U sklopu džamijskih prostorija skladno se sjedinjuju elementievropske i orijentalne arhitekture, kako kod interijera, takoisto i kod eksterijera. Mislim da se tu veoma uspješno dopunjujunijanse arapske, perzijske, turske i španjolske građevinskeumjetnosti, utkane u ovu našu današnju i evropsku arhitekturu.Džematlije ove lijepe džamije su Zagrepčani, koji su se tu naseliliprije stotinjak godina iz svih krajeva Jugoslavije i formirašesvoj džemat i mesdžid prije više od 50 godina. Ovu džamiju supočeli praviti prije pet godina sa mnogo truda i zalaganja svihdžematlija i materijalne pomoći svih ljudi plemenita srca i imana.Eto, džamija je već završena, a uređuje se i njena okolina, pase nadamo da će uskoro biti otvorena. Završavajući posjetuovom lijepom Božjem hramu i udaljavajući se od njega gledamiz daljine kako se džamijske siluete utapaju u večernje rumenilonebeskog svoda i rijeke Save.Adem-Idris115

BERIĆET RIJEČIAhmed Smajlović – KairoAL-AZHAR, VELIKAISLAMSKA TVRĐAVA“Doprinijeti dobro, aotkloniti zlo to je upravosa islamskog stanovništvamisija i velika zadaćakojoj čovjek treba dase posveti, a to je cilj inamjera velike tvrđaveislamske misli u divnomgradu sa preko hiljaduminareta.”“GLASNIK” VRHOVNOGISLAMSKOG STARJEŠINSTVA USFRJ,1966.g.Broj 3-4, Sarajevo mart-april, XXIX,strana 114.KDBH “PREPOROD”