23.08.2015 Views

Godište II • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2007 • Cijena 2,5 KM / 10 kn

Godište II. • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2007 • Cijena 2,5 KM / 10 kn

Godište II. • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2007 • Cijena 2,5 KM / 10 kn

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> <strong>Broj</strong> 9 <strong>•</strong> <strong>Međugorje</strong> <strong>•</strong> <strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong> <strong>•</strong> <strong>Cijena</strong> 2,5 <strong>KM</strong> / <strong>10</strong> <strong>kn</strong>


Draga djeco!I danas vas pozivam na obraćenje. Neka vaš život, dječice, bude odsjaj Božje dobrotea ne mržnje i nevjere. Molite, dječice, da vam molitva postane život. Tako ćete u vašemživotu otkriti mir i radost koju Bog daje onima koji su otvorena srca prema Njegovojljubavi. A vi koji ste daleko od Božjeg milosrđa obraćajte se da se Bog ne ogluši na vašemolitve i ne bude vam kasno. Zato u ovom milosnom vremenu obraćajte se i staviteBoga na prvo mjesto u vašem životu.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.(25. kolovoza <strong>2007</strong>.)Svanuće na Križevcu, 6. kolovoza <strong>2007</strong>.


PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” <strong>Međugorje</strong>Glavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 <strong>Međugorje</strong>, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate iz Bosne i Hercegovine u <strong>KM</strong>:Poštanskom uplatnicom ili na žiroračun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHUplate iz svih stranih zemalja(u svim valutama osim HRK):Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-028<strong>10</strong>-2Uplate iz Republike Hrvatske (kune i euri):HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 <strong>10</strong>02 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicom<strong>Cijena</strong> pojedinog primjeraka:2,5 <strong>KM</strong>/<strong>10</strong> <strong>kn</strong>Godišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 <strong>KM</strong>; Republika Hrvatska: 120 <strong>kn</strong>;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana V<strong>II</strong>I.U skladu s dekretom pape Urbana V<strong>II</strong>I. iuredbom <strong>II</strong>. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.MARIJA - ISHODIŠTEPOVRATA K BOGUIz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu ovdje u Međugorjusvjedoci smo nepresušnih rijeka hodočasnika koje se slijevaju,nesmanjenim žarom, svednevice i u sve većem broju. Bez promidžbe,bez velikih oglasa, u Crkvi u Hrvata gotovo nezabilježeni protječu velikimeđugorski skupovi, a milijuni se ovamo navraćaju, na izvor vode živei života, napajaju se i krijepe te odlaze s nadom opet se, što skorijeovamo vratiti. Upravo kako to opisa blagopokojni Papa u svome Rimskomtriptihu: “Želiš li pronaći izvor, moraš se zaputiti uzvodno i uzbrdo, trajnosve dalje i dalje, matici usuprot!”fra Tomislav PervanTo se ozbiljuje ovdje u Međugorju.Ljudi žele na sami izvor, uz strmenitabrda; nikakva muka nije pregolema,nikakav napor pretežak, nikakavhercegovački čelopek prejak. Penju se lijevajućisuze i znoj, znajući da je pod KrižemMajka kojoj smo povjereni i koja nas ondjeočekuje kao svoje sinove i kćeri.Marija dolazi navijestiti novo doba<strong>Međugorje</strong> je ozbiljenje onoga što jeMarija u samim početcima rekla, već dru-U ovome broju pročitajte:NEKA VAŠ ŽIVOTBUDE ODSJAJBOŽJE DOBROTEfra Ljubo KurtovićHVALA MARIJINA OVOMESILNOM DARUfra Petar VlašićFESTIVAL RADO-STI - 18. međunarodnimolitvenisusretmladihgi dan svoga pojavka ovdje: Došla sam davam kažem kako Bog jest, Bog opstoji. Bacimoli pogled unatrag, u vrijeme kad je ovimprostorima i u mnogim srcima vladala komunističkabezbožna ideologija koja je potiralasamu ideju i pomisao na Boga, kojaje Boga sustavno ubijala i izgonila iz dušai srdaca, domova i stanova, a pogotovojavnosti, onda je ta poruka ravna prevratu,zbiljskoj revoluciji. Jer ako Bog opstoji,onda padaju u vodu sve ideologije kojesu se nadimale i prsile u minulom stoljećuPREDBOGOMSASOBOMs. Dominika AnićGOSPINAUKAZANJAUVIJEK SU POZIVNA OBRAĆENJEMarija Pavlović-LunettiBANNEUXGOSPASIROMAŠNIHfra Karlo Lovrić<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong>


Promišljanjeuime čovjeka i čovječanstva te povukle zasobom u smrt stotine milijuna ljudi. Nestaneli Boga, nestaje i čovjeka! Marija dolazida proročanski navijesti novo doba, pripremisvijet za novo stoljeće i tisućljeće.Ma kakva predviđanja bila, rijeke ljudikoje ovamo dolaze dokaz su da postupnoulazimo u vrijeme obnovljene vjere teponovnoga rađanja Boga u srcima. Vjerai Bog se vraćaju u javnost i ljudska srca,ne kao filozofska kategorija, oživljena predaja,teološko uvjerenje ili pak duhovnasnaga. Vjera se vraća u srca i ulazimo postupnou novo religijsko doba čak i u političkomsmislu. <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Stoljeća progona BogaPrisjetimo se: Bog je bio ubijan, sustavnopotiran. Filozofi, psiholozi, psihijatri,ideolozi zapadne polukruglje kroz minulasu dva stoljeća sustavno progonili Bogaiz javnoga života i ustava. Dovoljno se sjetitibezboštva s kojim je nastupila Francuskarevolucija god. 1789., te milijuna mrtvihkoje je onodobno ostavio protubožnipohod iz Pariza po cijeloj Francuskoj i Europi.Dosada pak imamo malo promišljanjai usporedbi s godinom 1989., onim štose dogodilo točno dva stoljeća poslije uEuropi kad je ‘implodirao’, u sebe se urušiobezbožni komunizam. Dva puna i dugastoljeća bijahu dovoljna da se čovječanstvootrijezni od svoga bijega od Boga, od sveukupnetragedije ateističkoga humanizmakoji je proglasio smrt Boga.Suvišno je navoditi imena Marxa, Darwina,Feuerbacha, Schopenhauera, Nietzschea,Freuda te njihovih oponašatelja kojisu sustavno ubijali Boga u ljudima. Dvadesetostoljeće i njegove protubožne ideologijedokumentiraju s patološkom brutalnošćudo kojih se granica spušta čovjek kadse u njemu ubije misao i zbilja Boga. I nakraju svakodnevni praktični ateizam u materijalističkomizdanju brine se za ostatakda se izbriše Bog iz života. Danas, u postmodernomzasićenu društvu praktičnosu očišćeni kulturološki ostatci kršćanstvaiz svijesti duhovno rasuta doba. Za Isusovaje suđenja razjareno mnoštvo opetovanovikalo te je buka bivala sve žešća: Ma<strong>kn</strong>i,ukloni Njega, Sina Božjega! S istim sežarom danas uklanjaju ostatci ostataka izjavnoga života na Zapadu svega onoga štoje podsjećalo ili podsjeća na Isusa Krista.Prisjetimo se samo prijepora oko križeva uNjemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, a da ne govorimoo križu kao privjesku što ga ne smijunositi javno na radnom mjestu toliki zaposleniciu velikim kompanijama.Nestankom Boganestao je i smisao u čovječanstvuMeđutim, samo prividno su jaki oni kojio tome odlučuju. Još je davno španjolskimislilac J. Ortega y Gasset objavio zbirkusvojih eseja pod naslovom Bog na obzoru.Bog se ne da otjerati iz svijesti, čovjek jebiće prema Bogu usmjereno i izbaždareno.Ovih dana navršava se 125 godina otkakoje Friedrich Nietzsche objavio svojuVeselu znanost, zbirku izreka koje je tajoštroumni analitičar stanja i društva zapisaoprije nego mu je um pomućen i zapaou stvarno ludilo. Među njima ćemo pronaćinjegovu čuvenu izreku o ‘mrtvom Bogu’:Bog je mrtav. Tu riječ on stavlja u usta nekompoludjelu čovjeku. Taj pomahnitali čovjeku podne sa svjetiljkom u ruci tumaragradskim trgovima izvikujući smrt Boga.Boga koga smo mi ljudi, ne znajući i nesvjesno,ubili.Snimio Tvrtko BojićTaj pomahnitali čovjek teško pati poradigubitka Boga. Otvorimo li primjerice Pavloveposlanice, Augustinove Ispovijedi ili propovijediMeistera Eckharta, vidjet ćemo jasnusvijest o potrebi Boga u čovječanstvu, uosobnom životu. Sam Nietzsche kao da žalujezbog bogoubojstva u svijetu. To se zbilou ludilu. Nestankom Boga nestao je smisaou čovječanstvu, odsele nema čovjekovrad nikakva cilja ni opravdanja. Bez Bogane postoji više gore ni dolje, čovjekov jeobzor zbrisan spužvom. Njega još doslovceokružuje samo prazni prostor. Čovjek jeizrijekom izgubio najsvetije i najmoćnije štoje uopće imao. Bog je iskrvario pod rukamabogoubojica te nema te vode koja je kadrasprati Božju krv s ljudskih ruku.Prema Nietzscheu samo je Bog živi jamacza smisao ljudskoga života. Ne opstojili neka viša, božanska moć, ne znamošto je uopće može nadomjestiti. Programnjegove Vesele znanosti pokušaj je jednogakrajnje nedostatna odgovora. Nietzschenabacuje velika i duboka pitanja, ali ne


Promišljanjedaje nikakva odgovora. Danas baštinimoono što je taj pronicljivi um pretkazao prijeviše od stotinu godina.Čovjek nema vrijednost i cijenu, negodostojanstvo i smisaoU međuvremenu smo svjedoci kakoova današnja Europa djeluje kao nekakavagnostički, bezbožni otok u moru ponovnogareligijskoga buđenja na planetu. Tobuđenje osvaja prostore velike svjetske politike.Promotrimo samo životnost islama,ali i buđenja vjere na Istoku. Upravo ovdjeu Međugorju doživljavamo svojevrsnu eksplozijuhodočasnika iz bivšega komunističkogabloka. Pa čak i Indija i Kina bilježeoživljavanje masovne duhovnosti. Činise kao da nas je minulo stoljeće ovdje uEuropi dobrano poučilo kako su bez Bogapolitičke katastrofe još sotonskije, demonskije.To najbezbožnije stoljeće u povijestičovječanstva izrodilo se u humanitarnukatastrofu. Domovinu i zavičaj svih velikihpovijesnih kulturnih gibanja ateizamje pretvorio u strašni pakao te izdao cijelueuropsku povijesnu baštinu.Međutim, golema popularnost samihpapa na početku ovoga tisućljeća kao daje prethodnica preporoda vjere u srcima idušama mnogih. Milijuni mladih okupljenihna svjetske dane mladih, stotine tisućamladih ovdje u Međugorju za festivale mladihbijaše nepojmljivo prije trideset ili četrdesetgodina. Svi su se onodobno zanosiliza američkim Woodstockom, hipijevskomgeneracijom, planetarnim rokerima. Danaspak doživljavamo upravo želju čuti i upitiu sebe ono što govore poglavari Crkve, najstarijesvjetske institucije, što govori Marijana mjestima svojih ukazanja od Amerikedo Japana. Opreka mijeni nije zastoj,nego vjernost, opreka moralu nije sloboda,nego razvrat, razuzdanost. Previše segovori o vrijednostima i vrjednotama, trebagovoriti o krepostima kao što su ljubav,poniznost, odgovornost, dostojanstvo. Čovje<strong>kn</strong>ema vrijednost i cijenu, nego dostojanstvoi smisao. Moralan i krepostan životpostaju stvarnim izazovom u društvuu komu gospodari ironija, slobodoumlje iismijavanje svega što se veže uz Boga.<strong>Međugorje</strong> je stoga i poziv i izazov. <strong>Međugorje</strong>je poziv na povrat onim krepostimakoje su iščeznule ili su potjeraneiz svakodnevnog rječnika, izazov uhodanomnačinu života, ono je prevrat, zapravostavljanje na pravo mjesto i nosive stupovesvega što je kadro podariti čovjeku budućnosti nadu. Čvrsta vjera nadahnula jeMariju da je mogla uskli<strong>kn</strong>uti kako će je blaženomzvati svi naraštaji! Blažena ti što povjerova,prethodno joj reče tetka Elizabeta.Marijine poruke - poziv na obraćenjeVjerovati ne znači dodavati stanovitommišljenju neko novo mišljenje. Osvjedočenje,vjera kako Bog jest, kako Bog opstoji,nije informacija poput ostalih. Za tolikoinformacija uopće nije važno jesu li lažneili istinite, one ništa ne mijenjaju u našemuživotu. Međutim, nema li Boga, ne opstojili Bog u životu, život je prazan, sva jebudućnost besmislena. Ali ako Boga ima,onda se sve mijenja, onda se sve mijenjaunutar zatvorenog prostora kao kad se stavipredznak u matematici ispred zapornica.Opstoji li Bog, život je obasjan, budućnostje u svjetlu, imamo orijentacijsketočke kako živjeti. Vjera je stoga temeljnaorijentacija našega života. Vjerovati znači:Vjerujem, ti si Bog moj, vjerujem da si ti usvome utjelovljenom Sinu među nama nazočan.To daje životu orijentaciju, mogućnostpovezivanja i sjedinjenja s Bogom,mogućnost pronalaska mjesta gdje moguživjeti te načina kako živjeti. Vjerovati neznači samo imati stanoviti svjetonazor, načinmišljenja, ideju, nego je vjera stil i načinživota i djelovanja. Iz vjere treba slijeditiživot po vjeri! Tko se ne trudi živjeti štovjeruje i misli, što mu vjera govori, doskoraće početi misliti kako živi i kamo ga njegovestrasti i požude vode. Bez jasna pristankai konkretna života vjera je prazna inema odjeka u životu! Stoga su i Marijineporuke ovdje uvijek poziv na obraćenje teživot u nasljedovanju Krista i svetaca.Čini se kao da nas je minulo stoljeće ovdje u Europi dobrano poučilokako su bez Boga političke katastrofe još sotonskije, demonskije.To najbezbožnije stoljeće u povijesti čovječanstva izrodilo se uhumanitarnu katastrofu. Domovinu i zavičaj svih velikih povijesnihkulturnih gibanja ateizam je pretvorio u strašni pakao te izdaocijelu europsku povijesnu baštinu.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong>


Poruka za sadašnji trenutakNEKA VAŠ ŽIVOT BUDEODSJAJ BOŽJE DOBROTEfra Ljubo KurtovićGospine poruke su evanđeoske i jednostavne, izrečene riječima koje dolaze iz bezgrješnoga srca Djevice Marije.Marija je Majka Crkve i zbog toga dolazi, ukazuje se, govori i potiče svoju djecu. Djevica Marija je ispraznila samusebe, svoju volju podvrgla je Božjoj volji. Gospa nije očekivala neku poruku od Boga, bila je ona koja se odrekla svojevolje i zato je tako jasno mogla razumjeti da je Bog poziva biti majkom njegovu Sinu Isusu. Njezin život postao jeBožji život. Ona je puna Boga i sva okrenuta Bogu. S nama je uporna i strpljiva jer zna da ne postoji neki drugi, lakšii brži put koji će nas dovesti do Boga i njegovih darova mira i radosti koje nam on želi dati. U porukama otkrivamoMarijinu odlučnost i majčinsku ljubav koja želi naše dobro, spasenje naših duša i život vječni u Bogu. Marija jepostala odsjaj Božji pa zato i nas poziva da naš život bude odsjaj Božje dobrote, a ne mržnje i nevjere.Gospa nas kroz sve naraštaje Crkve učii potiče, neprekidno nam govoreći:„Učinite što god vam kaže!“ (Iv 2, 5).I u ovoj poruci čuje se odjek Isusove riječis početka evanđelja: „Obratite se i vjerujteevanđelju“ (Mk 1, 15). To je snažanusklik koji odjekuje kroz stoljeća i treba daodzvanja u ušima svakoga istinskog sljedbenikaIsusa Krista. Obično u liturgijskomvremenu korizme slušamo ovo evanđelje ipoziv na obraćenje. Nije nam dovoljno zaživot s Isusom samo četrdeset dana u godini.Obraćenje trebamo svaki dan. Obraćenjeje trajan proces, to je hod za Isusovomriječi koja je zahtjevna, i u kojoj je sam Isusovživot.ObraćenjePapa Benedikt XVI. u svojoj poruci zaprošlu korizmu nam je govorio: „Iskrenažudnja za Bogom dovodi nas do togada odbacimo zlo i činimo dobro. Ovo obraćenjesrca ponajprije je besplatni dar Bogakoji nas je stvorio za sebe te nas u Isusu Kristuotkupio: naša sreća sastoji se u tome daostanemo u njemu (usp. Iv 15,3). S toga razlogaon sam svojom milošću dolazi u pomoćnašim htijenjima i prati naše naporeoko obraćenja. Obratiti se znači tražiti ga,ići s njime, ponizno slijediti njegove pouke;to nije samo napor u vlastitom samoostvarenju,jer ljudsko biće nije apsolutni arhitektsvoje vječne sudbine. Naprotiv, moglibismo reći da se obraćenje sastoji upravo utome da na sebe ne gledamo kao na “stvoritelje”sebe samih, u tome da slobodno i sljubavlju prihvatimo da u svemu ovisimo o <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Bogu, svome pravom Stvoritelju. Obratiti seznači, dakle, ne tražiti svoj osobni uspjeh,nego, napuštajući svaku ljudsku sigurnost,Snimio Mate T. Vasilju jednostavnosti i povjerenju slijediti Gospodinakako bi za svakoga Isus postao, kaošto je to rado ponavljala blažena Terezija iz


Poruka za sadašnji trenutakKalkute, ‘moje sve u svemu’. Tko dopusti daga on osvoji, ne boji se da će izgubiti svoj život,jer on nas je na križu ljubio i darovaosebe sama za nas.“Istinski mir i radost života može nam datisamo Stvoritelj našega životaIsus nam je darovao sve što je imao, samogasebe, svoj život i svoju ljubav. On želida upoznamo i uđemo u njegovo kraljevstvo.Znamo dobro da u čovječjem kraljevstvune vlada red i sklad, jer čovjek je u sukobus čovjekom, narod s narodom i čovjek sasamim sobom. Čovjek je odvojen od Boga,i čovjek od čovjeka. Taj razdor i odvojenostrezultat je postojanja grijeha. Srce svakogčovjeka je razdijeljeno i treba iscjeljenje.Kako se to može dogoditi? Tako da poslušamonašu nebesku Majku Mariju koja nam iu ovoj poruci govori: „… budite odsjaj Božjedobrote a ne mržnje i nevjere… staviteBoga na prvo mjesto u vašem životu.“ Spoznavšisvoju grješnost, čovjek ne smije pastiu očaj i prepustiti se beznađu. Ta spoznajabi nas morala dovesti do poniznostipred Bogom. To nas potiče da vidimo kakonismo svoji stvoritelji već trebamo Stvoriteljasvoga života koji nam jedini može datiistinski mir i radost života. Psalmist nasuči: „Srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćešprezreti“ (Ps 50, 19). To je i molitva u kojojčovjek počinje doživljavati vlastito obraćenjeo kojem se govori u evanđelju i na kojenas Gospa potiče u ovoj svojoj poruci. To jeprvi korak u potrazi za Bogom.Cilj Gospinih ukazanja i porukajest naše spasenjeKonstitucija o Crkvi Drugoga vatikanskogkoncila kaže: „Međutim svaki čovjekostaje sam sebi neriješeno, nerazgovijetno pitanje“(GS čl. 21), ukoliko isključi Boga iz obzorjasvoga života. Biskupi su još u istojkonstituciji rekli: „… u samom se čovjeku sukobljavajumnogi elementi. S jedne strane kaostvorenje iskustveno doživljava svoju višestrukuograničenost, a s druge se osjeća neograničenimu svojim željama i pozvanim na višiživot“ (GS čl. <strong>10</strong>). Čovjek u sebi nosi dubokutežnju da pobjegne od svoje grješnosti,međutim, kako je bespomoćan i izgubljen,prepušta se vodstvu svoga nebeskog Ocakoji je Svoga Sina poslao da potraži izgubljeno.Cilj Gospinih ukazanja i poruka krozsve ove godine jest naše spasenje. Trajnaje Božja volja da se svi spasimo, i on uvijekpronalazi nove načine da to postigne.To će nam i Gospa reći u svojoj poruci za26. obljetnicu svojih ukazanja: „Draga djeco,Bog želi obratiti čitavi svijet i pozvati gana spasenje i put prema Njemu koji je početaki konac svakog bića. Na poseban način, dječice,sve vas pozivam iz dubine svog srca otvoritese ovoj velikoj milosti koju vam Bog dajepreko moje prisutnosti ovdje.“Moliti znači gledati Boga„Molite, dječice, da vam molitva postaneživot.“ Neki kažu da ne vole moliti jer nemogu podnijeti poniranje u samoga sebe.Molitva nije gledanje samoga sebe. To jegledanje Boga. Moliti znači reflektor usmjeritina Krista. Što trebam činiti, otkriva mise postupno. Ono se događa u meni. UpoznajućiKrista, upoznajem samoga sebe.Samo u Isusu Kristu otkriva se misterij čovjeka.Bez Isusa smo nepoznanica samimasebi. Tko je bolje poznavao Isusa od DjeviceMarije koja ga je pod svojim srcem nosila,odgajala i kojemu je do kraja života vjerovala,sve do podno križa na Kalvariji? Onaje i danas ona koja nas vodi svomu sinu Isusupreko Kalvarije do uskrsnuća.Evanđelje nije prošlost. Bog nas nije ljubiosamo jedan jedini put. On nas ljubi svakogadana, svakoga trenutka, kroz čitav našživot. I ovaj trenutak ispunjen je Božjomljubavlju i prisutnošću. I zato nam majkaMarija i Kraljica Mira dolazi pota<strong>kn</strong>uti nas,probuditi i otvoriti nam oči duše kako bismootvorili srca i susreli Izvor života, mirai radosti, Boga. Bog nas k istini privodi ljubavlju,pa ako treba i patnjom. Sve čini zaspas naših duša. Ne može ostati ravnodušanprema nama ljudima koji smo krunanjegova stvaranja. Ovo je milosno, darovanovrijeme u kojem nam dolazi i ukazujese Djevica Marija. Zato nam kaže: „U ovommilosnom vremenu obraćajte se da vam nebude kasno.” Slobodni smo razmišljati daosim milosnoga vremena postoji i vrijemeu kojem Bog uskrati svoju milost i povučesvoju ispruženu ruku. Poslušajmo glas iriječi naše nebeske Majke Marije, da nambudu na spas duša i radost života, kakonam ne bi bilo kasno ući na gozbu života.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong>


Razgovor s fra Petrom Vlašićem, župnikom župe <strong>Međugorje</strong>HVALA MARIJINA OVOME SILNOM DARUPriredio Krešo ŠegoNovi župnik župe <strong>Međugorje</strong>,o. Petar Vlašić, rođen je 1938.godine u Sovićima. Svećenikje već četrdeset jednu godinu.Kapelanom i župnikom bio je u višehercegovačkih župa. Posljednjihgodina pastoralno djeluje u župi<strong>Međugorje</strong>. Između ostaloga,vodio je i izgradnju filijalnecrkve u Šurmancima, posvećeneMilosrdnom Isusu, koju posjećujubrojni vjernici iz svijeta. Nova fraPetrova služba povod je razgovoruza Glasnik mira.Oče župniče, počeo bih s pitanjemkoje se odnosi na vrijeme unatragdvadeset šest godina, kada je šesterodjece u Bijakovićima posvjedočiloda im se ukazuje Gospa. Tada, 1981., Vi stebili župnik u župi Kongora, osamdesetakkilometara udaljenoj od Međugorja. Sjećateli se kako ste doznali za te događaje išto ste u prvim trenutcima pomislili?Točno je da sam god. 1981., kad su počelaMarijina ukazanja u ovoj župi, bio župniku Kongori, u duvanjskom kraju. Vijesto Marijinim ukazanjima u Bijakovićima, umeđugorskoj župi, odje<strong>kn</strong>ula je u cijelomduvanjskom kraju poput groma. Vijest jesijevnula i odmah zahvatila sva srca. Daposebno ne naglašavam i ne ponavljam,svi su Duvnjaci pohrlili u <strong>Međugorje</strong>, a sjetimose da su neki mladići iz duvanjskihžupa morali i u zatvor zbog navodnogapjevanja hrvatskih pjesama. Bili smo prokazaniu javnosti kao nacionalisti i šovinisti,klerofašisti, pogotovo kad su uhićenifra Ferdo Vlašić i fra Jozo Križić te potomosuđeni na dugogodišnje robijanje. To jeobojici pomoglo da su prerano otišli izmeđunas u vječnost. Ali je i to uhićenje utvrdilovjeru duvanjskoga puka u istinitostGospinih ukazanja jer su svjesni da kojigod žele pravedno i pobožno živjeti u komunističkomdruštvu, moraju trpjeti progonstvo.Progoni svega što bijaše hrvatskobili su svakidašnja pojava, a ljudi iz togakraja, marljivi i radišni, morali su masovnona rad u Njemačku i druge zemlje jer ne bijašenikakve zarade doma! A prisjetimo sesamo plodnosti širokoga Duvanjskoga polja,opjevana još u hajdučkim pjesmama oMijatu Tomiću iz Brišnika.Bio sam u župi sam te sam kao samac činiokoliko sam mogao i promicao hodočašćenjau <strong>Međugorje</strong> iz svoje župe.Te po mnogočemu vruće prve i kasnijihgodina velik broj vjernika iz duvanjskogakraja hodočasti u <strong>Međugorje</strong>. Neki suu političkim procesima i suđeni, ne raču- <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Foto “Đani”


Razgovor s fra Petrom Vlašićem, župnikom župe <strong>Međugorje</strong>najući fra Ferdu Vlašića, fra Jozu Križića imeđugorskog župnika fra Jozu Zovku. ŠtoVam je govorila ta zagrijanost vjernika za<strong>Međugorje</strong>?Da, kao što sam već rekao, ona uhićenjafratara i mladića iz duvanjskoga krajai zabrana lista Naša ognjišta koji je redovitoizvješćivao o Međugorju te njegovopreimenovanje u Svetu baštinu, bila su stanovitišok za sve nas. Međutim, nismo sedali smesti. Sve je to još većma pospješilozagrijanost vjernika duvanjskog krajaprema Međugorskoj Gospi. Sve su masovnijeodlazili u <strong>Međugorje</strong>, mnogi su pješačili,danima, do Međugorja. Osobno nigdjenisam doživio masovniju i odaniju pobožnostprema Gospi kao u duvanjskom kraju.U Marijinim mjesecima - svibnju i listopadu- a pogotovo za nadaleko poznatih duvanjskihzornica u došašću, crkve su pretijesneprimiti sve vjernike i štovatelje. Svisu s krunicama u ruci. Svi predano i odanomole, a toliki Duvnjaci u inozemstvu samosu poticaj onima koji su ostali na ognjištimada većma i predanije mole za sreću,zdravlje i spas sviju.Kad ste osjetili potrebu i sami vidjetišto se to u župi <strong>Međugorje</strong> događa?Od prvih dana. Posve je normalno da pastiride za svojim stadom, da vidi na kakvimse to pašnjacima ‘napasa’, kakvu tovodu ‘pije’, da nije što otrovno ili pogubnoza dušu. Odmah sam se uključio u život -program međugorske pobožnosti i ukazanja.Istina, nisam često mogao ovamo dolazitizbog udaljenost i loših putova (jošuvijek je bio neasfaltiran put Posušje - Tomislavgradte između duvanjskih župa), alisam dolazio prema svojim mogućnostima.Kakve ste dojmove tada stekli?Osobno stajalište prema ukazanjimakod mene je bilo pozitivno. Vjerovao samu mogućnost ukazanja. Zašto ne, ako takoNebo hoće? Vjerujem, ali u konačnici sepokoravam sudu Majke Crkve. Hvala Marijina ovome silnom daru što nam dolazi.Ovdje se obistinjuje i ona Isusova o plodovima.S dobra stabla dobri plodovi, i premaplodovima se stablo prepoznaje.Godinama ste u ovoj župi, dobro poznajetei župljane i vjernike koji svakodnevnodolaze sa svih strana svijeta, molese, ispovijedaju… Kako je biti svećenikomu župi s uobičajenim ritmom života,a kako u župi koja je, slobodno se možereći, jedno od najsnažnijih molitvenihsredišta današnjega svijeta?Biti svećenikom, a posebno župnikomu, da tako kažem, običnoj župi jest veomaodgovorna zadaća. U svakom smislu riječi.Morate se brinuti za povjereno stado, moratebiti odgovorni za duhovni i duševnirast i spas te zdravlje svojih župljana.No, <strong>Međugorje</strong> je po mnogočemu specifično.Ovdje su i obveze i poslovi zahtjevnijii odgovorniji. Sami ste kazali kako jeovo mjesto molitveno središte današnjegasvijeta i svatko tko je ovdje treba se uključitisvim svojim bićem u ritam molitvenogadana i programa te biti uvijek na usluzihodočasnicima. A hodočasnik je čovjekkoji traži spas, zdravlje, Boga, mir, sve onošto mu ne može pružiti ni novac, ni bogatstvo,ni svijet.Što biste, u tom kontekstu, savjetovaližupljanima, jer župa polagano mijenjasvoju strukturu glede broja vjernika, ali isve većega broja novih obitelji koje ovdjepronalaze svoj dom, mjesto života?Domicilni župljani ne smiju se utopiti uovom vremenu, ne smiju se materijalizirati,nego moraju sačuvati svoj vjerski i hrvatskiidentitet. Župljani su uvijek zrcalou kome se ogleda ono što je Marija htjelasvojim ukazanjima. U njima se ogleda doneklei autentičnost Marijina dolaska. Akoje zrcalo začađeno, zamagljeno, onda ništane zrcali, ništa se u njemu ne može ogledati.Tako je i sa župom <strong>Međugorje</strong>. To je ičast, ali i velika obveza.Dovoljno je biti samo jedan dan u Međugorju- u crkvi na Misi, Podbrdu ili Križevcu,zaći u restorane ili prohodati ulicamapa vidjeti da je riječ o mjestu u kojedolaze vjernici svih rasa, svih životnihdobi. Od djece do staraca. Iz Vašega svećeničkogiskustva govoreći, što ti ljuditraže u ovoj župi? I sukladno tomu, nalazeli to što traže, vraćaju li se drukčijisvojim kućama?Hodočasnici traže mir, zdravlje, spas.‘Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je unjemu zdravlje i spas’, pjeva psalmist u Staromzavjetu. To se obistinjuje ovdje u Međugorju.Hodočasnici su bogotražitelji. Tolikisu upravo ovdje pronašli put do Boga,doživjeli obraćenje, tolike su obitelji i brakoviupravo ovdje ozdravili i spašeni. Ljudise vraćaju Bogu i svojim obiteljima. Vraćajuse doma posve drukčiji - sretni. Samisvjedoče kako su pronašli svoju vjeru, svogaBoga, majku u Gospi. Ovo je znana svjetskaispovjedaonica!Često smo u prilici čuti i pročitati kakoje današnji čovjek, navezan na materijalno,sve udaljeniji od Boga. Što u takvu svijetuznači župa <strong>Međugorje</strong>, Gospine porukei vjernici koji danomice na ovommjestu mole, mole?<strong>Međugorje</strong> opovrgava tvrdnju da je čovjeksve udaljeniji od Boga, jer je <strong>Međugorje</strong>potraga za duhovnim, za Bogom. Svejedno,bio čovjek bogat ili siromašan, on bezBoga ne može. Čovjek, živeći po Božjim zapovijedima,posteći, moleći, obraćajući se,postiže svoj životni cilj. Mnogi su se upravoovdje odrekli svoga bogatstva, svojekarijere. Mnogi su osjetili svećenički i redovničkipoziv upravo u Međugorju. Svakodnevnoovdje imamo sve više svećenika,što je dobar znak za Crkvu. Jer ako se svećenikobrati, prihvati i zavoli svim svojimsrcem svoj poziv, on će nuditi zdrav nauksvojim vjernicima. A to je ponajprije Božjariječ, sveta Misa, klanjanje, poznate nami prokušane katoličke pobožnosti, naposeMariji i svecima.Oče župniče, zahvaljujem Vam na susretljivostii razgovoru.Zahvaljujem i ja uredništvu Glasnikamira, kojemu želim puno dobrih članakai čitatelja. Ne treba ni naglašavati kolikosu danas mediji važni u izgradnji boljegasvijeta. I oni zasigurno pridonose tomuhoće li čovjekovo srce biti nemirno ili će unjemu, na Božjem putu na koji nas Marijazove, vladati mir.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong>


Mladifest <strong>2007</strong>. (priredila Lidija Paris, snimili Mate T. Vasilj i Siniša Hančić)Festival radosti -Osamnaesti međunarodnimolitveni susret mladihU Međugorju je od 1. do 6. kolovoza <strong>2007</strong>. održan Osamnaesti međunarodni molitveni susret mladih.Tema susreta bila je “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“.Već nekoliko dana ranije u <strong>Međugorje</strong>je pristizalo mnoštvo mladih. Mnogisu se naime željeli uspeti na Brdoukazanja i na Križevac i tamo moliti prijepočetka samog Festivala.Srijeda, 1. kolovozaSusret je započeo u 18 sati molitvomkrunice. Po završetku krunice, mladi iz raznihzemalja na svojim su jezicima svojimsunarodnjacima zaželjeli dobrodošlicu u<strong>Međugorje</strong>. Svetu Misu na otvorenju Festivalapredslavio je hercegovački provincijalfra Ivan Sesar, u koncelebraciji s fra BrankomRadošem, bivšim međugorskim župnikom,fra Ivanom Dugandžićem, koji jeprije dva desetljeća nekoliko godina djelovaou Međugorju, te 3<strong>10</strong> svećenika. Od 22do 23 sata bilo je klanjanje pred Presvetimna kojem se okupilo nekoliko desetaka tisućamladih. Molitvu je predvodio fra BožeMilić. Poslije klanjanja, momci iz ZajedniceMilosrdnog Oca zajedno s djecom iz Majčinasela iz Međugorja izveli su glazbenoscenskiigrokaz na temu životnih dramakoje droga unosi u ljudske živote. Njihovnastup predstavio je fra Svetozar Kraljević,odgovoran za Majčino selo i zajednicu MilosrdnogOca. Fra Svetozar je sudionike festivalapodsjetio da je fra Slavko Barbarić- koji je pokrenuo ove međugorske susretemladih - utemeljitelj kako Majčina selatako i Zajednice Milosrdnog Oca.Četvrtak, 2. kolovozaDnevni program započeo je u 9 sati jutarnjommolitvom koju su animirali mladiiz župe <strong>Međugorje</strong>. Uslijedilo je svjedočanstvovidjelice Marije Pavlović-Lunetti koja<strong>10</strong> <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Mladifest <strong>2007</strong>.ima svakodnevna ukazanja i preko kojeGospa daje mjesečnu poruku župi i svijetu.Nakon njezina svjedočenja članovi glazbeneskupine „Cardiac Move“ iz Austrije izvelisu dvije pjesme iz svojeg obilnog repertoarai dali svoje svjedočanstvo. Prvog danafestivala mladima se obratio i Ivica Ursić,marketinški stručnjak iz Splita koji djeluje ikao novinar: obrađuje vjerske teme na RadioSplitu. Glavno predavanje prvog prijepodnevaodržao je mons. Domenico Sigallini,biskup Palestrine kod Rima. Katehezomje mlade uveo u temu ovogodišnjeg festivala:“Ljubite jedni druge; kao što sam jaljubio vas tako i vi ljubite jedni druge!” (Iv13,34) Mlade je pozvao da dođu na susretsa Svetim Ocem 2. rujna u Loretto. Poslijepodne padre Francesco iz Italije s mladimaje molio Krunicu Milosrđa, a Andras Csokai,neurokirurg iz Budimpešte (Mađarska), govorioje o tome kako vjera i molitva utječuna njegov profesionalni život.Večernju svetu Misu predslavio je fraDrago Vujević, koji je nekoliko godina biomisionar u Južnoafričkoj Republici, u koncelebracijis 430 svećenika. Dan je završioklanjanjem pred Presvetim koje je vodiofra Ljubo Kurtović. Presveto je zatim biloizloženo u crkvi za cjelonoćno klanjanje.Petak, 3. kolovozaNakon jutarnje molitve, mladima je govorilavidjelica Mirjana Dragićević-Soldo, aza njom mlada Kanađanka Jeanine koja uLondonu slijedi program Škole za evangelizaciju„St. Patrick’s Evangelisation School“.Glavno predavanje održao je o. Augustin izIndije. Govorio je o četiri osnovne ljudskeemocije koje predstavljaju četiri osnovnapodručja na kojima ljudsko srce biva ranjeno,te kako nas Isus liječi. Prijepodnevniprogram zaključio je g. Lac, poslovničovjek iz Vijetnama koji se prije dvije godineobratio u Međugorju, a sada u Vijetnamuvodi molitvenu skupinu koja broji višeod 4.000 članova. Poslije podne govorio jeBernd Posselt iz Bavarske, zastupnik u Europskomparlamentu. Mlade je pozvao dase angažiraju na području političkog životajer će Europa biti kršćanska u onoj mjeriu kojoj njezini stanovnici budu kršćani.Poslijepodnevni program svojim je svjedočanstvomzaključio vidjelac Ivan Dragićević.Večernju sv. Misu predslavio je fra MarioKnezović u koncelebraciji s hercegovačkimfranjevačkim provincijalom fra Ivanom Sesaromi bivšim provincijalom fra SlavkomSoldom te 450 svećenika. Poslije sv. Mise<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 11


Mladifest <strong>2007</strong>.uslijedila je dvosatna procesija kroz župu.Mladi sa svih strana svijeta, noseći baklje,zastave i natpise s imenima svojih zemalja,obišli su župu moleći krunicu i pjevajući.Procesija je završila blagoslovom s Presvetimna vanjskom oltaru.Subota, 4. kolovozaU subotu su svoja svjedočanstva dalimladi iz nekoliko međunarodnih zajednica.Nuovi Orizzonti je zajednica koju je u Italijiosnovala Chiara Amirante da bi mladimakoji žive u tami donijela svjetlo. Zajednicadanas ima kuće širom svijeta. Govorila je isestra Elvira, utemeljiteljica zajednice Cenacolo,u kojoj mladi poslije dramatičnogiskustva droge nalaze novi život. Svjedočilisu i mladi iz te zajednice koja ima kućeširom svijeta. Svoju školu evangelizacije„Sentinelle dell’mattino di Pasqua“ predstavilisu mladi iz Italije. Ova je škola evangelizacijeproizašla iz zajednice „JeunesseLumiere“ koju je osnovao o. Daniel-Ange uFrancuskoj. Govorio je i Kolumbijac MarinoRestretto. Studirao je glazbu i glumu uHamburgu, zatim živio i radio u Kaliforniji.Vjeru je napustio u mladim godinama.12 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Nakon što je s 47 godina bio kidnapiranod gerilaca i odveden u džunglu, doživioje mistično iskustvo Isusa i vratio se Bogute postao laik-misionar koji obilazi svijet ibudi pozaspalu vjeru kršćana.Večernju svetu Misu predslavio je fraMiro Šego, fratar rođen u Bijakovićima,župa <strong>Međugorje</strong>. Koncelebriralo je 4<strong>10</strong> svećenika.Navečer je pred nekoliko desetaka tisućaljudi zajednica Cenacolo izvela predstavu„Ne bojte se!“Nedjelja, 5 kolovozaU nedjelju prije podne na svim su seraspoloživim sakralnim prostorima slavilesvete Mise na raznim jezicima. Poslijepodne govorio je međugorski vidjelac JakovČolo.Večernju svetu Misu predslavio je bivšimeđugorski župnik fra Branko Radoš ukoncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, hercegovačkimprovincijalom, i fra Mirom Šegomte 295 svećenika. Poslije svete Misebilo je klanjanje pred Presvetim, a zatimoproštaj u pjesmi. Navečer i cijelu noćmladi su pristizali na Križevac, gdje se uzoru slavila sveta Misa Preobraženja Gospodnjeg.Neki statistički podatci s Festivala mladih<strong>•</strong> Sudjelovali mladi iz 58 zemalja:Argentina, Austrija, Belgija, Brazil, CostaRica, Češka, Danska, Egipat, Engleska,Francuska, La Guadeloupe (Karipskomore, Francuski Antili), La Martinique (Karipskomore, Francuski Antili), La Reunion(FR departman u Indijskom oceanu), Tahiti(Francuska Polinezija), Honduras, Indija,Irska, Italija, Kanada, Kamerun, Kina,Hong Kong, Makao, Kolumbija, Kongo, Koreja,Letonija, Litva, Libanon, Luksemburg,Mađarska, Makedonija, Malezija, Malta,Meksiko, Nizozemska, Aruba (NizozemskiAntili), Curaçao (Nizozemski Antili), NoviZeland, Njemačka, Norveška, Obala Bjelokosti,Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija,Slovačka, Slovenija, Srbija, Sri Lanka, Škotska,Španjolska, Švicarska, Ukrajina, USA,Vijetnam, Hrvatska, Bosna i Hercegovina.<strong>•</strong> Svake večeri molila se krunica i molitvavjernih na ukupno 24 razna jezika: hrvatski,engleski, francuski, njemački, talijanski,španjolski, poljski, češki, slovački,


Mladifest <strong>2007</strong>.ruski, mađarski, rumunjski, korejski, arapski,kineski, slovenski, srpski, nizozemski,ukrajinski, latvijski, litvanski, hebrejski,aramejski, malteški.<strong>•</strong> 23 prevoditelja simultano prevodila shrvatskog na 15 jezika (engleski, francuski,njemački, talijanski, španjolski, poljski,češki, slovački, ruski, mađarski, rumunjski,korejski, arapski, kineski, slovenski).<strong>•</strong> Nazočna dva biskupa (mons. Sigallini,biskupija Palestrina, Italija, i mons. LászlóBíró, pomoćni biskup biskupije Kalocsa-Kecskemétu Mađarskoj).<strong>•</strong> Festival prenosili Radiopostaja «Mir»<strong>Međugorje</strong> i Radio Marija (u prijevodu nanjemački jezik, za Austriju i Južni Tirol).<strong>•</strong> Međunarodni zbor i orkestar koji glazbomprati molitvu i predavanja okupio jestotinjak mladih iz 20 zemalja.<strong>•</strong> Tijekom cijelog festivala, od rane zoredo dugo u noć, stotine svećenika bilo jemladima na raspolaganju za svetu ispovijed.I ovogodišnji je Mladifest pokazao daje riječ o susretu koji ižaruje najsnažnijuporuku današnjemu svijetu. Mladi danima,ne plašeći se žarkoga hercegovačkog sunca,ostaju u molitvi, pjesmi i slušanju snažnihsvjedočanstava. Ništa se njima ne nameće- sami su sudionicima i sukreatorimasvoga susreta. K tomu, većina ih na polaskuobeća ponovno doći k Majci Mira. Taona tako ustrajno poziva svako svoje dijete.I tko joj se ne bi odazvao!I na kraju jedno pitanje: Kako to da sumediji tako škrto popratili ovo događanjekoje se nesumnjivo može nazvati najmeđunarodnijimi najbrojnijim skupom, nesamo mladih, u ovome dijelu svijeta?<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 13


MeditacijaPRED BOGOM SA SOBOMs.Dominika AnićKad su vidioci jedne prilike pitali Gospu zašto je tako lijepa, odgovorila je: Lijepa sam jer ljubim! Ljubav je stvarnosti snaga koja je jedina kadra čovjeka preobražavati iznutra, učiniti ga lijepim. Ovdje, dakako, ne mislim samona vanjsku ljepotu, nego na onu unutarnju, onu koja zrači, koja zahvaća cijeloga čovjeka i svjedoči o njemu kaoo onome koji je našao smisao života, koji zna zašto živi. Ta unutarnja ljepota vidljiva je i na čovjekovu licu, licukoje ne mora imati savršene crte, ali radost koja iz njega izbija svjedoči o unutarnjoj zahvaćenosti dobrom.Čovjek je oduvijek bio i sam sebi ostaozagonetka. Iako je puno postigao -otkrivši prirodne zakonitosti, unaprjeđujućisvijet u kojem živi - sam sebi čestoostaje neodgonetnut. I to ostaje takosve dotle dok ne dota<strong>kn</strong>e temelj svoga bića- dok ne dođe u dodir s ljubavlju koja ga jeoblikovala. I s pravom se čovjek pita: Tkosam ja na ovom putu od rođenja do smrti?Što me to najdublje, najviše pokreće? Kojije smisao moga hoda među ljudima, mojihodnosa? Koje vrjednote su u dnu mene,koje me bitno određuju?Svatko od nas dođe u situaciju izravnogsuočenja sa zagonetkom života, s pitanjempostojanja zla, mržnje, patnje, i toposve praktično, osobno - a ne samo teorijski.U takvim trenutcima postajemo svjesnida smo podložni našim unutarnjim silamakoje nas mogu satrti ili nam poslužitina dobro. Ovisno o našem izboru, o našemsvjesnom suočenju i u konačnici o našempristanku.Ne treba se zavaravati, u svima namadrijemaju sile mržnje i ljubavi, sile dobrai zla, koje se kroz misli, osjećaje idjela otjelovljuju i tako postaju našiokovi koji zarobljuju i čine nas neslobodnimaili lome naša krila koja nasvode u slobodu i beskrajna prostranstvaduha. Susret s egzistencijalnim pitanjimaživota naša je neminovnost kojabudnom drži našu čežnju za smislom.Jer besmisao na koji na svom životnomputu nailazimo isto je što i smrt čovjekovaduha.I, želimo li živjeti, trebamo smoći snageuhvatiti se u koštac sa samima sobom,otkriti svoje temelje i nastojati se u življenjusvoje svakodnevice što više približitismislu i SMISLU. Najpotrebniji je susretsa sobom, ali pred Bogom. Taj susret trebaizdržati jer sve su ostalo prividi i laganibjegovi.Zlo koje raščovječujeŽivimo u vremenima koja sugerirajukako se protiv svega treba osigurati. Moždato donekle i uspijevamo. Ali nam uvijekostaje pitanje: Kako se osigurati protiv čovjeka,protiv unutarnje nesigurnosti? Kakose osigurati protiv ljubomore, zavisti i mržnjekojoj bivamo izloženi, prepoznajućinjezine pogubne korijene duboko u samimasebi ili smo im nemilosrdno izloženi oddrugih? Kako i čime se braniti?Tek kad na vlastitoj koži iskusimo zavist,ljubomoru, nepodnošenje sve do mržnje,možemo pravilno razumjeti Isusovu tvrdubesjedu kojom nas poziva na ljubav premaneprijateljima, na molitvu za one koji nasmrze ili proklinju. Težina i radikalnost oveIsusove riječi, koju nerado slušamo, dobivaposve nove dimenzije samo ako se odlučimoprimijeniti je u svome vlastitom životu,ako se nađemo izloženi mržnji koja jetako fino «zapakirana» u najbolju namjeru,u revnu zauzetost za dobro ili se čak pozivana savjest kao instancu koja ne bi trebalapoznavati laž. Isusa ćemo razumjetitek onda kad se zavist kao rušilačka snagaobruši na nas pod izlikom brige i revnezauzetosti za našu budućnost. Još k tomuako je pomiješana sa skrivenom ogorčenošćuza koju traži zadovoljštinu, ne pitajućiza cijenu i misleći da na to ima pravo.Isusovu riječ ćemo razumjeti kad doživimoda se licemjerje i potreba da se drugogastalno kontrolira i određuje obuče ufini izraz lica i znalački pripremljen govor,kojim se želi opravdati čin raščovječenjadrugoga, orobljavanja njegove intimnosti.Isus je rekao da su sinovi tame mudriji odsinova svjetla i da se ne će ustručavati posegnutiza svim sredstvima kako bi raširilitamu oko sebe.Čovjek koji je dopustio da se zavist i ljubomoraugnijezde u njegovu srcu dolazido trenutka kad se više ne može oteti unutarnjojprisili koja ga tjera da se svim silamaobruši na predmet svoje mržnje u kojinajčešće projicira svoje neostvarene ambicije,svoju nesreću. Takav će se potruditi iuložiti nadljudske napore da drugoga izvrgnesramoti, da istraži i na vidjelo iznesenjegove pogrješke, pri tom perući rukei opravdavajući svoj čin pozivom na čistoćusavjesti.Ponekad su ljudi u takvim situacijama,zbog vlastite nesigurnosti, skloni ići čakdotle da za svoje namjere traže zaštitničkiparavan ispovjedne tajne ili potvrdu nekog«autoriteta», možda i nepostojećih drugihsamo da kažu kako postupaju ispravno. Uunutarnjem strahu i nesigurnosti oni zapravočeznu za ljubavlju, priznanjem, potvrdom,a ujedno, kao da su neprekidnoograničavani bolnim shvaćanjem da su imostali nezahvalni, prema njima neoprostivonepravedni, jer ne samo da ih ne poštujui ne ljube beskrajno, kao što bi morali,već ih čak - bar kako se njima čini - previđajui podcjenjuju. Intenzitet mržnje bivaŽivimo u vremenima koja sugeriraju kako se protiv svega treba osigurati.Možda to donekle i uspijevamo. Ali nam uvijek ostaje pitanje: Kako seosigurati protiv čovjeka, protiv unutarnje nesigurnosti? Kako se osiguratiprotiv ljubomore, zavisti i mržnje kojoj bivamo izloženi, prepoznajući njezinepogubne korijene duboko u samima sebi ili smo im nemilosrdno izloženi oddrugih? Kako i čime se braniti?14 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


MeditacijaSnimio Mate T. Vasiljjednak intenzitetu fascinacije osobomkoja se mrzi. O fenomenu mržnje i njezinomrušilačkom pohodu govorio je jedneprilike bivši češki predsjednik Havel.Molitva pred Božjim licemČovjek koji je u sebi otjelovio bilo kakvunetrpeljivost, zavist ili ljubomoru premadrugome, nužno će doći do iskustva mržnjeu svim njezinim perfidnim izdancima.Jedini lijek je da bdijemo nad vlastitimsrcem u kojem se sve začinje i koje je duhovnosredište čovjeka, te da u iskrenostii poniznosti pred Bogom spoznajemo istinusvoje nutrine. Nitko od nas nije pošteđente rušilačke sile. Uvijek ima ljudi kojinam smetaju, koji nam idu na živce, kojene podnosimo ili ih ne želimo u svojoj blizini.Trebamo biti budni da nam se ne dogodikako umjesto da živimo za druge - štoje cilj našega ljudskog puta, počnemo živjetiiz drugoga, poistovjećujući se s njime,čeznući biti kao drugi, zavideći drugimaili mrzeći ih.Živjeti za druge je ljubav. I to je duhovnakvaliteta. Do toga iskustva nas Isus želidovesti kad nas poziva da molimo za svojemrzitelje i da ljubimo svoje neprijatelje.Budući da je ljubav duhovna kvaliteta,samo se duhovnim sredstvima može donje doći. A to je u prvom redu molitva, nakoju nas i Gospa stalno poziva. Isus nam jeobjavio istinu o nama i o Bogu. Ne moramose upinjati da svojim silama postignemospasenje, da se oslobodimo negativnihprisila. Možemo i trebamo se osloniti natranscendenciju ljubavi želimo li rasti i sBogom hodati ovom zemljom.Ako stvarno želimo urastati u Isusovmentalitet, biti mu dionicima, onda se nikakone bismo smjeli ukloniti, istina teškom,ali spasonosnom zahtjevu - molitiza svoje mrzitelje, štoviše ljubiti ih. Svakiput kad se nađemo oči u oči s mržnjom,istodobno se nađemo i pred Isusovim radikalnimzahtjevom ljubavi. Na nama je odgovornostprihvatiti njegovu riječ ili umaćinjezinoj zahtjevnosti. Uzma<strong>kn</strong>uti predzlom ili vraćati istom mjerom. Pobjeći u samosažaljenjei rezignaciju ili se čitavim bićemosloniti na ljubav.Samo ustrajnost do kraja kadra nas jeuvesti u božansku jasnoću i mir o kojemgovori Isus. Mir koji svijet ne može dati.Valja izdržati susret s Isusom, dokraja. Promijenitće nas ako ga poslušamo. Još namnije rekao sve, još nismo čuli što nam govori.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 15


Razgovor s vidjelicom Marijom Pavlović-LunettiGOSPINA UKAZANJA UVIJEK SUPOZIV NA OBRAĆENJERazgovarala Vedrana VidovićMarija Pavlović-Lunetti i danas ima svakodnevna ukazanja. Od 1. ožujka 1984. Kraljica Mira je Mariji davalaporuke svakoga četvrtka za župu i svijet, a od siječnja 1987. poruke upućuje svakoga 25. u mjesecu. Donosimointervju koji je Marija uoči 26. obljetnice dala za slušatelje Radiopostaje “Mir” <strong>Međugorje</strong>.Marija, kako je biti osoba koja svijetuprenosi Gospine poruke?To je zasigurno velika radost, ali u istovrijeme i velika poniznost da možeš bitiu Gospinoj službi. Taj mi je dar svaki danznak da sam kap u moru preko kojeg Bogi Gospa djeluju. U srcu uvijek osjećam velikupotrebu da svjedočim, da svjedočim jošviše, da se ne umorim. Osjećam veliku potrebusvaki dan biti poticaj onima koji suse odlučili za svetost.Jeste li ikada pitali Gospu zašto je izabralaupravo Vas i ovo mjesto?U početku smo, svi vidioci, to pitanjeGospi uputili barem tisuću puta. I samismo se pitali zašto mi, zašto ne netko drugi.To mi se pitanje i danas javi kad razmi-šljam o tome kako nisam dostojna, nisamzaslužila ovaj veliki dar, ovu milost koju mije Gospa dala. S druge strane, svakodnevnozahvaljujem dragom Bogu i Gospi štosu me izabrali da mogu biti svjedok Gospineljubavi i njezine prisutnosti na zemljitoliko vremena.Prošlo je 26 godina od prvoga Gospinogukazanja u Podbrdu, u župi <strong>Međugorje</strong>.Kako danas, nakon toliko vremena, gledatena te prve dane, kakav je bio Vaš prvisusret s Gospom i što ste tada osjećali?Sigurno da se, slikovito rečeno, prva ljubav,prvi dani nikada ne mogu zaboraviti.No svaki dan, svaki susret s Gospom jeposeban. To je nešto najsnažnije što se umom danu može dogoditi. Ali oni prvi susretis Gospom još su i danas u živom sjećanju,kao da se sada događaju. Bio je tošok, iznenađenje, strah, osjećaji su bili pomiješani- ljubav, radost, izabranje…Kako izgleda jedan Vaš susret s Gospomi kako se pripremate za nj?Za susret s Kraljicom Mira pripremam seu prvom redu molitvom, ona je jako važna.Molitva nas otvara ne samo u susretu s ljudima,nego i u susretu s Bogom.Kako Gospa izgleda, možete li nam opisatinjezinu ljepotu?Teško je Gospinu ljepotu opisati zemaljskimjezikom. Primjerice, svaki put kad trebamkupiti Gospin kip ili sliku, prođem cijelo<strong>Međugorje</strong> i na kraju kupim prvo što midođe pod ruku. Jednostavno, ne mogu naćiSnimila Lidija Paris16 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Razgovor s vidjelicom Marijom Pavlović-Lunettinešto u kipu ili slici što bi bilo slično Gospi.Ali na kraju moram gledati očima ljudi kojine vide Gospu. Njezin osmijeh, mir i ljepotasu neopisivi. Toliko sam se puta trudilavjerno riječima prenijeti Gospin izgled, aliuvijek shvatim da je to nemoguće.Ovih se dana pripremamo za obljetnicuGospinih ukazanja. Kako izgleda Vašsusret s Gospom na obljetnicu, je li po nečemudrugačiji od ostalih?Drugačiji je utoliko što je on zahvalaBogu za sve što nam On daje. No, svaki susrets Gospom je milost i toga trebamo bitisvjesni i to živjeti.Što Bog po Mariji traži od čovjeka, zaštoukazanja traju ovoliko dugo?Ja bih rekla: Dok smo s Gospom, sigurnismo. Gospina ukazanja su uvijek poziv naobraćenje. Gospa se daje na tisuću načina.Njezina prisutnost ovdje velika je milost.Gospa nam daje priliku da budemo bolji.Nama vidiocima pokazala je raj, pakao i čistilištete nam rekla da nas želi sa sobompovesti u raj, ne samo nas vidioce nego sveone koji su došli u kontakt s <strong>Međugorje</strong>m.Sjećam se kad smo postavili Gospi pitanjekoliko će još dugo biti s nama, ona nasje upitala: Jeste li se umorili? Zapravo ježeljela reći da ona nije umorna, da je tu ida od nas traži više. Želi da se ne umorimoniti od molitve, niti od posta, niti od našihkriževa... Gospa nas poziva da ovdje, na zemlji,počnemo živjeti raj. Ona to želi svihminulih godina otkako se ukazuje.Gospa nam svakoga 25. upućuje poruku.Što je srž njezinih poruka?U prvom redu to je poziv na svetost.Gospa nas neprestano poziva na svetost, aizvor svetosti je ljubav. Bez Gospine ljubavii njezinog poticaja smo ništa. Svaki od nasmora shvatiti i prihvatiti ideju da je Gospinpoticaj ljubav. Njezine poruke su jasne. Riječje ta koja daje poruku, ali duh, izgled,osmijeh - to je ono što daje snagu, no to jenemoguće prenijeti.Više puta sam plakala osjećajući se slabomi nemoćnom u prenošenju jačine isnage Gospine riječi. Uvijek nastojim tajdan kad Gospa daje poruku za svijet molitii postiti - kako bih se bolje pripremila zasusret s Gospom.Svakodnevno, u Italiji gdje živite s obitelji,ali i drugdje, svjedočite hodočasnicima.Ista<strong>kn</strong>ite neka svoja iskustva iz susretas međugorskim hodočasnicima?Plodovi Međugorja uistinu su veliki. Rodiose veliki broj molitvenih pokreta i zajednica,ljudi su doživjeli obraćenja, promjeneu obitelji. Bila sam, primjerice, pozvana ujednu talijansku župu u kojoj sam doživjelatako lijep doček da sam i župniku moralakazati kako odavno nisam doživjela takavprijam. Cijela župna zajednica je bila angažirana,sve je bilo besprijekorno organizirano,a na vratima crkve je pisalo: Marija,dobro došla. No, kasnije mi je župnik objasniokako je taj natpis značio Dobro došla,Gospe, a plod susreta s tom župnom zajednicomje 24-satno klanjanje.Imate supruga i četvero djece, kako živjetisvetost i Gospine poruke u obitelji?To je najteže. Mislim da je u obitelji važnaponiznost i međusobno poštovanje.Kad pogriješimo, važno je reći oprosti. Potrebnoje razumijevanje, samo tako ćemopostići sklad i mir. Gospa nam često govoriupravo o tome.Vaša je molitvena nakana moliti zaosobe koje su svoj život posvetile Bogu teza duše u čistilištu?Točno. Osjećam veliku potrebu moliti zaduše u čistilištu, za one koji nisu ostvariliono što znači biti s Bogom u vječnosti. Iakosmo navezani za svakodnevne zemaljske imaterijalne stvari, Gospa nam govori kakomoramo biti svjesni da je naš život prolazan,da idemo prema vječnosti. Ona namporučuje kako želi da budemo radosni nazemlji, ali i u nebu. To znači otkriti Boga istaviti ga na prvo mjesto.Već dvadeset šest godine svjedočite oGospinim ukazanjima, prenosite njezineporuke. Stalno se od Vas traži da govoriteo svojim iskustvima. Umorite li se od tolikihsusreta?Ni ja niti itko od vidjelaca se ne umorimo,premda se može očekivati da toliki susretii svjedočenja umore. Kad se ima iskustvosusreta s Gospom, kad se doživljavanjezina ljubav, u njezinoj se službi ne možeumoriti.Kako danas vidite ovu župu?Premda veći dio godine živim u Italiji,<strong>Međugorje</strong> osjećam kao svoj dom, i jest midom. Uvijek kažem, u redu je graditi i raditi,ali nije u redu ne moliti, nije u redu sveono što nas ne veže s Bogom, što nas odvlačiod Boga. Uvijek se vraćam na poniznost,trebamo biti zahvalni za sve milostikoje nam Bog po Mariji daje ovdje u Međugorju.Trebamo biti svjesni da smo svi naputu svetosti koju Gospa preko ovoga mjestaželi ostvariti u svakom od nas. Stoga seodlučimo za život s Bogom.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 17


Sveto pismoMARIJA, ISUSOVA MAJKA,U SVETOM PISMU (V. IVAN)fra Ivan DugandžićČetvrto evanđelje često se zove evanđeljem „ljubljenog učenika“. Nije to samo zbog toga što na samom njegovukraju nailazimo na tvrdnju da je upravo taj „ljubljeni učenik“ autor tog evanđelja (21,24), već više zbog toga štou Ivanovu evanđelju doista posebno mjesto pripada učeniku za kojega je više puta naglašeno rečeno da ga jeIsus posebno ljubio.Marija u evanđelju „ljubljenog učenika“Ivana prvi put susrećemo na posljednjojvečeri kao čovjeka posebnog Isusovapovjerenja koji ga smije pitati i onošto se drugi ne usude (Iv 13,23sl). Nakonšto je, zajedno s Petrom, čuo vijest o praznomgrobu, on prvi žurno hita na Isusovgrob da provjeri tu iznenađujuću vijest, alionda ipak pušta Petra da uđe prvi (20, 2sl.).U većoj skupini učenika on prvi prepoznajeuskrsloga Gospodina koji im se ukazaoza vrijeme ribarenja na Tiberijadskom jezeru(21,7). Dakle, taj učenik je svaki putkorak ispred drugih kad je u pitanju odnosprema Isusu. Očito je da, bez ikakve konkurencijePetru i njegovoj službi, u ivanovskojzajednici ljubljenom učeniku pripadaposebno mjesto.Za naš govor o Mariji u Ivanovu evanđeljuposebno je važna scena podno Isusovakriža gdje Isus sam povezuje svoju majku stim učenikom, povjeravajući ih međusobnojedno drugom: „Kad Isus opazi majku i blizunje učenika kojega je osobito ljubio, reče majcisvojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku:‘Evo ti majke!’ I od tog je časa učenik uze usvoju kuću“ (19,26). U tom činu prepoznajeSvaki ozbiljniji govor o Ivanovuevanđelju obično započinje isticanjemnjegove posebnosti i velike razlike uodnosu na tri sinoptička evanđelja.Ta razlika je i <strong>kn</strong>jiževne i teološkenaravi. Autor četvrtog evanđeljasluži se posebnim jezikom koji obilujeslikama, metaforama i simbolima,nastojeći u prikazu Isusova zemaljskogživota ista<strong>kn</strong>uti prisutnost islavu preegzistentnog Sina Božjega.18 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Sveto pismose Isusova briga za budućnost njegova vlastitogposlanja, a to znači za budućnost Crkve.Prema četvrtom evanđelju, u toj Crkviposebno mjesto pripada Isusovoj majci i„ljubljenom učeniku“ kao nositelju i jamcupredaje, i to baš u njihovoj međusobnoj povezanostii upućenosti jednoga na drugo.Ljubljeni učenik sad zauzima mjesto Učitelja,pa zato njemu pripada i briga za majku,a ona njega prima umjesto Sina. Drugimriječima, u Ivanovu evanđelju Marijipripada puno naglašenije eklezijalno značenje,nego je to slučaj u drugim evanđeljima,gdje je više ista<strong>kn</strong>ut njezin odnos premaIsusu i njegovu poslanju. Čini se da utom svjetlu treba promatrati i drugo mjestokoje govori o Mariji, odnosno njezinuulogu na svadbi u Kani (2,1-12).Ako se ono što se dogodilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kad je Isus vodu pretvoriou vino, gleda samo kao jedno od njegovih brojnih čudesa, ostat će namskriven duboki smisao te scene koja u Ivanovu evanđelju, po svemu sudeći, imaupravo programski karakter. To se najbolje prepoznaje u završnom komentaruevanđelista, u kojem je naglašeno kako je Isus time „započeo svoja znamenja“,kako je „objavio svoju slavu“ i kako su „u nj povjerovali njegovi učenici“ (2,11).Posebnost Ivanova evanđeljaSvaki ozbiljniji govor o Ivanovu evanđeljuobično započinje isticanjem njegoveposebnosti i velike razlike u odnosuna tri sinoptička evanđelja. Ta razlika je i<strong>kn</strong>jiževne i teološke naravi. Autor četvrtogevanđelja služi se posebnim jezikom kojiobiluje slikama, metaforama i simbolima,nastojeći u prikazu Isusova zemaljskog životaista<strong>kn</strong>uti prisutnost i slavu preegzistentnogSina Božjega. Njegovi čitatelji netrebaju tek polagano, korak po korak, natemelju Isusove propovijedi i njegovih čudesnihdjela otkrivati tko je on (usp. Mk8,27sl.), već im se on sam, vrlo često u vještooblikovanim dijalozima, objavljuje svojomuzvišenom riječi „Ja sam…“ ili „Ja Jesam“.Zato u Ivanovu evanđelju i Isusovačudesa poprimaju drukčiju ulogu od onekoju imaju u sinoptika. Ona su prikazanakao „znakovi“ koji upućuju na čudotvorcai njihov pravi smisao se otkriva tek u njegovojriječi.Koje je onda mjesto i koja je uloga Isusovemajke u takvom evanđelju? I tu je vrlolako uočiti razliku. Ako promotrimo sceneiz Isusova života u kojima se pojavljujegovor o njegovoj majci kao i način kakose o njoj govori, lako ćemo uočiti da Ivanovoevanđelje u tom pogledu nema nikakveparalele s ostalim evanđeljima. Dok jeu sinoptičkim evanđeljima Marija dalekonajzastupljenija u evanđelju Isusova djetinjstvakao majka Sina Božjega, Ivanovoevanđelja o tome nema nijedne riječi. Unjemu nema ni onih nekoliko scena iz vremenaIsusova javnog djelovanja u kojimaje Marija prikazana kako i sama, zajedno sdrugima, mora proći put vjere, da bi shvatilai prihvatila poslanje svoga Sina.Iako se u Ivanovu evanđelju o Mariji govorisamo na dva mjesta, u izvješću o svadbiu Kani (2,1-12) i u sceni podno Isusovakriža (19,26), tim mjestima pripada velikoteološko značenje. Budući da prvim izvješćemevanđelist započinje Isusovo mesijanskodjelovanje, a drugim ga na nekinačin zaključuje, ta dva teksta, po mišljenjumnogih tumača, predstavljaju kamenemeđaše ili nosive stupove na kojima počivateološka koncepcija cijeloga evanđelja.Drugim riječima, Marijina teološka ulogau ovom je evanđelju još izraženija negou drugima. Ivanovska posebnost očitujese i u tome što, iako je izravno spomenutaosam puta, Isusova majka nijednom nijenazvana svojim osobnim imenom Marija,već je svaki put spomenuta kao „Isusovamajka“, odnosno „njegova majka“. I to nasvoj način govori u prilog tvrdnji o teološkomznačenju njezine osobe, jer sva njezinaveličina dolazi od Sina i njegova poslanja.Ona evanđelista ne zanima samapo sebi, već izričito kao majka Mesije Isusa.Još je neobičnije što Isus sam svoju majkui u jednoj i u drugoj sceni oslovljava sa„ženo“. Je li riječ samo o neobičnoj posebnostičetvrtog evanđelja ili se možda i utome skriva neko teološko značenje?Svadba kao mjesto prvog Isusova čudaAko se ono što se dogodilo na svadbi uKani Galilejskoj, kad je Isus vodu pretvoriou vino, gleda samo kao jedno od njegovihbrojnih čudesa, ostat će nam skriven dubokismisao te scene koja u Ivanovu evanđelju,po svemu sudeći, ima upravo programskikarakter. To se najbolje prepoznaje uzavršnom komentaru evanđelista, u kojemje naglašeno kako je Isus time „započeosvoja znamenja“, kako je „objavio svojuslavu“ i kako su „u nj povjerovali njegoviučenici“ (2,11). Time su ista<strong>kn</strong>ute tri veliketeološke teme koje se kao neprekinutanit provlače kroz čitavo Ivanovo evanđelje:čuda kao znamenja koja potvrđuju Isusovuobjavu, objava Isusove slave po njima i vjeraučenika kao plod toga. A to jasno govorida se govor o svadbi u Kani ne smije promatratiizolirano za sebe i da je on punoviše od pukog izvješća o jednom od brojnihIsusovih čudesa.Upravo taj zaključni komentar evanđelistaotkriva nam kako je to što je Isus učiniou Kani zapravo prvi odgovor na pitanje oMesiji, koje se u Ivanovu evanđelju provlačiod samog početka. Tako je već u ProloguIvan Krstitelj najavljen kao svjedok za Svjetlo,to jest Isusa (1,6sl.15), da bi njegovaprva riječ pred službenim izaslanstvom izJeruzalema bila „Ja nisam Mesija!“ (1,20).Samo malo kasnije Ivan će okupljeni narodupozoriti na Isusa kao na „Jaganjca Božjegkoji uzima grijeh svijeta“ (1,29; usp. 1,36),koji po Ivanovu svjedočenju nije nitko drugidoli Sin Božji (1,34). Jedan od dvojice Ivanovihučenika, nakon što su se kod Isusazadržali jedan dan, također je uvjeren dasu u njemu našli Mesiju (1,42). To isto i Filiptvrdi Natanaelu (1,45), koji će ga malopotom, oduševljen susretom s njime, priznati„Sinom Božjim i kraljem Izraelovim“(1,49). Jasno je da time Natanael još nijepostao Isusovim učenikom u punom smislute riječi, ali je na putu k tome. A Isussam i njemu i svima obećava da će im objavitijoš i više (1,50sl).To Isusovo obećanje počinje se ostvarivativeć doskora njegovim čudesnim znakomna svadbi u Kani. Prema tome, cijeloprvo poglavlje u kojem dominira pitanjeMesije jest priprava ili kontekst za izvješćeo čudesnom znaku u Kani Galilejskoj. Daevanđelist ne donosi samo obično izvješćeo prvom Isusovu čudu, govore i brojni vrlonaglašeni izrazi ili motivi sadržani u tomtekstu: govor o Isusovu času (r. 4), naglašavanjeprijašnje uloge kamenih posuda (r.6), velika količina vina (r. 7), izvrsnost vinanastala od vode (r. <strong>10</strong>) te posebno Marijinaposrednička uloga (r. 4sl). U svemu tomeprepoznaje se namjera evanđelista da prvoIsusovo čudo prikaže kao izrazit mesijanskičin i početak Isusova mesijanskog djelovanja.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 19


Iz života CrkveNAKON PAPINA PISMA KATOLICI U KINI NALAZE SE PRED VELIKIM IZAZOVOM: KAKO POMIRITI DVA TABORA?POZIV NA DRUGO MUČENIŠTVOPromjeneReforme u službenoj Katoličkoj Crkviplodile su i u kineskoj službenoj Crkvi većimzanimanjem za papinstvo te daljnjeobrazovanje. U žarište je stavljen katoličkiidentitet i crkveno jedinstvo. U bazi službeneCrkve rodio se masovni pokret u ko-Točno je pedeset godina otkako su kineski katolici stajali pred odlukom: Ili vjernost Papi, Rimu, ili se pakpridružiti Crkvi neovisnoj o Papi, pod nadzorom vlasti i komunističke partije. Javno je prakticirati vjeru mogaosamo onaj tko se odrekao Rima i Pape i priklonio državnoj Crkvi. Otada se govori o ‘službenoj državnoj Crkvi’i ‘Crkvi u katakombama’. Da bi se stvorila “Načela o nezavisnosti i autonomiji, samoupravljanju i demokratskomvodstvu” kineske službene Crkve, 15. srpnja 1957. utemeljena je Katolička patriotska udruga. Statute jete Udruge Papa proglasio ništavnima i nespojivima s katoličkim naukom u svome nedavnome Pismu kineskimkatolicima, s početka srpnja ove godine.fra Tomislav PervanUtoj Patriotskoj udruzi koju kontrolirakineska vlast i partija od god.1958. posvećeno je više od 50 biskupabez Papina dopuštenja. Takva biskupskaposvećenja povlače za sobom prema crkvenomzakoniku automatsko izopćenje iz KatoličkeCrkve. Ali kako tu nije riječ o teološkimrazlozima, nego o političkom pritisku,Rim je trajno izbjegavao govoriti o crkvenomraskolu.Dvije CrkveMeđutim, stanje na samome terenu sililoje nutarnjom nužnošću da se govori odvije crkvene zajednice s različitim značajkama.Sa zapadnoga zrenika moglo segovoriti o konzervativnim i progresivnimsnagama u kineskoj Crkvi. Na prvi pogledkatolike u katakombama moglo bi se obilježitikao ‘konzervativce’, a službenu Crkvukao liberalnu i naprednu. Uhodane pakšablone ne daju se primijeniti na kineskeprilike. Kineska službena Crkva morala jezbog kontrole Patriotske udruge zanijekatibilo kakav Papin autoritet. Ona je od god.1949. sustavno odbacivala sve što je dolaziloiz Rima: Dogmu o Marijinu uznesenjuna nebo, Drugi Vatikanski sabor, liturgijskureformu. Tek se krajem osamdesetih godinaslužbena Crkva počela postupno otvaratiKoncilu te je devedesetih godina nado<strong>kn</strong>ađenošto je vremenom propušteno. Odpomoći bijahu dobre veze s inozemstvom.Istodobno je pak Crkva u katakombama živjelau stanovitoj izolaciji.Crkva u katakombama prihvatila je koncilskuobnovu i doskora je provela u djelo.Posebni uvjeti života u podzemlju učinilisu nužnim upućenost na svjesne laikeu poslanju i životu same Crkve budući dasu svećenici bili u svemu upućeni na vjer-22 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Kardinal Josef Zennike kad bijaše riječ o sigurnosti, pomoći ipodršci. Čim su prvi biskupi i svećenici bilipušteni iz zatvora, slavili su svete obredeprvi put sa svojim zajednicama iz liturgijskih<strong>kn</strong>jiga na kineskom, prokrijumčarenihs Tajvana. Službena pak državna Crkva zadržalaje sve do ranih devedesetih godinastari obred Mise, s jedne strane da bi ista<strong>kn</strong>ulasvoj odmak od Rima, a s druge stranei zato što su birokrati Patriotske udrugesmatrali tekstove na latinskom manjeopasnima.


Iz života Crkverist zajedništva s Rimom. Biskupi su seosjećali prisiljeni reagirati na to, jer ni vjernicislužbene Crkve nisu više prihvaćali biskupekoje nije potvrdio Rim. I tako se umeđuvremenu više od devedeset posto biskupa‘službene’ Crkve pomirilo s Rimom.U praksi se to odvijalo različito, od slučajado slučaja, ali je danas jedno jasno: Ne nosisa sobom nikakvu opasnost očitovati svojuvjernost Papi. Kamenom spoticaja biva totek kad ta vjernost Papi postaje uskrata suradnjes Patriotskom udrugom.Od početka devedesetih godina Peking iRim pokušavali su male korake zbližavanja.Sveta je Stolica prihvaćala kandidate za biskupekoji su birani uz sudjelovanje Patriotskeudruge. Rim nije tražio da se kandidatiodre<strong>kn</strong>u svoje pripadnosti ‘službenoj’Crkvi. Međutim, njihova pripadnost ‘službenoj’Crkvi trebala im je također pribavitipovjerenje i simpatije Crkve u katakombama.Rim se nada kako će od tih nastatinovi naraštaj biskupa koji će služiti objemazajednicama kao pastiri. Čini se pak dapadaju u vodu ti zdogovori između Rimai Pekinga opetovanim nezakonitim biskupskimposvećenjima koje Patriotska udrugas vremena na vrijeme upriličuje.Kad je Peking nakon stanovitoga vremenadiplomatskoga približavanja god. 2006.iznenada ponovno dao zarediti biskupebez Papina pristanka, u Rimu nije bilo jasnokako će reagirati kineski katolici. KardinalHongkoga Zen tada je to komentiraoovako: “Ima pojedinaca koji se boje da binormalizacijom odnosa mogli izgubiti svojumoć i svoje stečene privilegije. Stoga supokušavali prekinuti ili pak minirati razgovore.”Zauzimanje za pomirenjeKardinal Zen je bio i ono pogonsko peroPapina Pisma kineskim katolicima. Otkakoje proma<strong>kn</strong>ut u kardinalsku čast u Rimu,on nastupa kao neumorni odvjetnik kineskihkatolika, s velikim žarom, nerijetko ikrajnje nediplomatski. Bio je neumoran usvojim nastojanjima i nije dopustio da Vatikanponovno bude izigran. Plod tih njegovihsusreta u Rimu jest i ovo pismo izsrpnja ove godine.Dugo očekivano pismo odražava upućenostu stvarne prilike na licu mjesta, aliisto tako i viziju tipičnu za pontifikat BenediktaXVI. Kao što je u istome tjednu Papaporučio biskupima kad bijaše riječ o bogoštovljute dopuštenju slavljenja svete Miseprema pretkoncilskom misalu, tako je i ovdjenaglasak na pomirenju unutar Crkve.Riječ je o unutarcrkvenom pomirenju. Iglede kompromisa kineskih katolika s komunističkimrežimom stoji da se odgovorniu Crkvi moraju boriti oko pomirenja i jedinstvajer propusti u samoj Crkvi mogusamo pridonositi da se podvojenosti jošviše prodube i cementiraju.Sukladno tomu Papino pismo očituje razumijevanjeza poteškoće pojedinih svećenikai biskupa, premda je glede nauka iinstitucija izvan svakoga pitanja kako sustatuti Patriotske udruge nespojivi s naukomCrkve. Sveta Stolica ne može priznatikinesku Biskupsku konferenciju sve dokse u njoj nalaze nezakonito posvećeni, aiz nje su isključeni biskupi iz katakomba.‘Službenoj’ Crkvi treba se omogućiti da ponovnopostane u svemu rimska i katolička.To ponovno iziskuje žrtve od onih kojisu zbog vjernosti Rimu i zbog jedinstva Crkvetrpjeli progonstvo. Jer kad danas članovislužbene Crkve očituju svoju vjernostRimu, onda je to u suprotnosti s činjenicomda je službena Crkva i danas prisiljenadefinirati se kao ‘neovisna’.Pismo nedostupnočlanovima “službene” CrkveCrkva u katakombama mora i dandanastrpjeti progonstvo kako bi naviještala neprikraćenuistinu Evanđelja. Službenoj Crkvini danas nije dopušteno naviještati cjelovitostevanđeoske poruke nego porukuprilagođenu političkim i društvenim zahtjevima.U sjemeništima patriotske Crkvestudenti se moraju pokazati političkipodobni. Vjernici patriotske Crkve ne smijuse protiviti službenoj državnoj politicijednoga djeteta. Papino pismo unosi jasnosvjetlo u takvu situaciju. Javni karakterPapina pisma ujedno je i poziv Patriotskojudruzi da se izjasni spram slobode vjeroispovijedanjau Kini. Odnedavna Patriotskaudruga stavlja Papine slike u svoje publikacije,a slike ponekad snažnije zbore odriječi. Papino pismo kineskim vjernicimamnogima nije dostupno. Tekst nije ni spomenutna bogoslužjima ‘službene’ Crkve, azamjenik predsjedavatelja Patriotske udrugespomenuo je kako ga ne namjeravajudijeliti vjernicima.U početku je spomenuto kako je tekstdostupan na internetu. Međutim, doskoraje ‘službena’ Crkva bila prisiljena uklonitiga sa svojih internetskih stranica. Pismoprešućuje mnoge činjenice i stvari koje bacajuružnu mrlju na kolaboraciju ‘službene’Crkve s Patriotskom udrugom, što je umnogim slučajevima imalo za posljedicuprokazivanje vjernika koji su odbijali prekinutiveze s Rimom. Sad treba sve oprostiti.Neki govore o ‘drugom mučeništvu’.Mnogi vide ključnu rečenicu u cijelom Pismuu Papinu navodu Poslanice Filipljanima:“Vama je darovana milost biti za Krista:ne samo vjerovati u njega, nego i trpjeti zanjega.” Šutnja pisma glede progona kršćanazavijena je u prizor iz Knjige Otkrivenja:Ivanov plač pred Knjigom sa sedam pečatajest plač “pred zastrtom i tamnom tajnompovijesti, Božjom šutnjom spram progona”.Crkva želi samo jedno:Vjersku slobodu katolicimaOno o čemu Papa nije mogao otvorenogovoriti jest trajni progon Crkve u Kini.Doduše, mnogi državni službenici i članoviPatriotske udruge tvrde kako nitko nije uzatvoru zbog svoje vjere. Ali to nije istina.Religijske aktivnosti se svrstavaju u ogrješivanjeo javni red i poredak. I tako trebashvatiti tvrdnju kako nitko zbog svoje vjerene dospijeva u zatvor.Današnja kineska Crkva u katakombamaima oko četrdeset biskupa. Svi su podstalnim nadzorom vlasti. Mnogi bivaju upravilu redovito zatvarani i onda puštani.Ovih je dana ponovno uhićen 73-godišnjibiskup Jia Ziguo, koji je dosada proveo 20godina u zatvoru što se protivi i ljudskimpravima, ali isto tako i olimpijskom duhu,jer će se iduće godine održavati ljetneolimpijske igre upravo u Kini. Trinaestericasu još uvijek ili u zatvoru ili u kućnom pritvoru.Dvojica se vode kao nestali. Povredaljudskih prava vjernika jest na dnevnomredu a u suprotnosti je s duhom olimpijade.Krajem srpnja četverica su svećenikabili zatvoreni zbog nepristajanja uz Patriotskuudrugu. Računa se da u Kini ima oko13 milijuna katolika. Puštanje na sloboduuhićenih jest jedna od pregovaračkih točakaSvete Stolice s Pekingom. Međutim, spominjatiili to izričito naglašavati smatralobi se provokacijom i to bi za sobom povukloodmazdu za katolike u katakombama. Ijedan drugi zrenik iz pisma komu vjerniciu podzemlju pridaju veliku važnost jest činjenicada se pismo ni na koji način ne bavipolitikom ni ideologijom. Time je Rim daonaznačiti kineskim vlastima kako se Crkvane želi baviti politikom nego da želi samojedno: Vjersku slobodu katolicima koju imjamči kineski ustav!<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 23


Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Promjenepastoralnog osobljafra Petar Vlašićnovi župnik župe<strong>Međugorje</strong>Usklopu redovitih promjena pastoralnogosoblja Hercegovačke franjevačkeprovincije i sukladno crkvenimpropisima, novim župnikom župe<strong>Međugorje</strong> imenovan je fra Petar Vlašić.Fra Petar u našoj župi djeluje od 2000. godinekao župni vikar, odgovoran za filijalnucrkvu Milosrdnog Isusa u Šurmancima.Kao novi pastoralni djelatnici (župni vikari)u <strong>Međugorje</strong> su pristigli fra Danko Perutinai fra Miljenko Šteko, a fra VjekoslavMilićević u Međugorju služi kao đakon.Dr. fra Ivan Sesar, dosadašnji župnik,izabran je za provincijala. Fra Boži Milićupovjerena je dužnost tajnika provincije, teobojica od sada djeluju u Mostaru. Fra LjubiKurtoviću povjerena je dužnost meštrabogoslova u Zagrebu.Biciklomod Berna uŠvicarskojdoMeđugorjaIvan Čolina (44 god., otac četvero djece),Hrvat rodom iz hercegovačke župe Kongorakoji živi i radi u Bernu u Švicarskoj,ispunio je svoj zavjet: doći biciklom iz Bernado Međugorja.Hodočašće je trajalo sedam i pol dana,prešao je 1507 kilometara, što znači oko220 kilometara dnevno. Najviša planinakoju je trebalo prijeći bila je visoka 1800metara. Da bi uspio izvršiti svoj zavjet utako teškim uvjetima, stalno je zazivao pomoćBožju.Po dolasku u <strong>Međugorje</strong> pred crkvomga je dočekao fra Petar Vlašić koji je prijemnogo godina u župi Kongora bio župnik iIvanov vjeroučitelj.Ivan je u Međugorju ostao dva dana uzahvalnoj molitvi.Mons. DomenicoSigallini, biskupPalestrine kod Rima,na Festivalu mladihu MeđugorjuMons. Domenico Sigallini, biskupPalestrine (biskupija koja pripadarimskoj biskupiji) po drugiput je sudjelovao na Festivalu mladih uMeđugorju. U četvrtak, 2. kolovoza, mladeje uveo u temu ovogodišnjeg festivala:“Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubiovas tako i vi ljubite jedni druge!” (Iv13,34). Mons. Sigallini mlade je pozvao da2. rujna dođu na susret sa Svetim Ocemu Loretto.24 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Mons. László Bíróizjava o MeđugorjuVijesti, najave, obavijestiMons. László Bíró, pomoćni biskup biskupije Kalocsa-Kecskemét uMađarskoj, u kolovozu je bio na Festivalu mladih u Međugorju. Svojimprvim dolaskom u <strong>Međugorje</strong> odazvao se pozivu oko <strong>10</strong>00 mladihhodočasnika iz Mađarske. Mnogi od njih obratili su se u Međugorju tesu željeli da i njihov biskup osjeti duhovnu snagu ovoga mjesta. Bio jena Brdu ukazanja i na Križevcu. Iskusio je da se penjanjem na Križevacčovjek ne penje samo tjelesno, nego ga Bog i duhovno uzdiže.BlagdanVelike GospeBlagdan Velike Gospe ili UznesenjaBlažene Djevice Marije u <strong>Međugorje</strong>je doveo tisuće hodočasnika iz cijelogasvijeta. Već tijekom noći mnogobrojnisu hodočasnici pristizali pješice iz bližihi daljih župa sa svih strana. Jedna skupinavjernica stigla je pješice čak iz Livna. Procjenjujese da je na uočnicu i na sam blagdankroz <strong>Međugorje</strong> prošlo oko 50 000 hodočasnika.Na uočnicu misno slavlje predvodio jefra Dragan Ružić (u koncelebraciji s 52 svećenika),pučku Misu na Veliku Gospu fra PetarVlašić, a večernju sv. Misu fra TomislavPervan (u koncelebraciji s 58 svećenika).je jedan od instrumenatau Božjim rukama kojimnam Bog pokazuje kako „<strong>Međugorje</strong>žarko ljubi čovjeka”, izjavio je za slušateljeRadiopostaje «Mir» <strong>Međugorje</strong>. Dodaoje kako su Taize i <strong>Međugorje</strong> dva velika susretištamladih u Europi: „U Taizeu se mladiuče moliti, a <strong>Međugorje</strong> poziva na obraćenje,na pokoru i na klanjanje Bogu. Ovdjese preko vjere mladi zaljubljuju u unutarnjuslobodu. Mislim da nigdje drugdje nemožemo vidjeti toliko veselih, radosnihljudi. Svako mjesto u koje se hodočasti Marijijest mjesto svjedočenja Krista i vjere.»Na upit, što će po povratku u Mađarskureći o Međugorju, odgovorio je: „Kupiosam stotinu Gospinih sličica na kojimapiše: ‘Kada biste znali koliko vas ljubim,plakali biste od radosti’. Tako ću po povratkustotini ljudi kazati tu rečenicu.”Sveti Otac Benedikt XVI. jedanput je citiraoMahatmu Gandija koji je rekao kako suribe na dnu oceana tihe, životinje se na zemljiglasno javljaju, a ptice na nebu pjevaju.Dodao je kako čovjek danas živi u svojimsnovima i zato ne čuje tišinu oceanai pjevanje na nebu. „Ja mislim da <strong>Međugorje</strong>ljude vodi prema tišini oceana i premanebu gdje se pjeva. Ovdje je čovjekuzdignut iznad životinje. Na ovom je mjestučovjek vođen prema Istini. Čovjek kojiotvorenog srca dolazi u <strong>Međugorje</strong>, s ovogse mjesta kući vraća posve drugačiji. Želimda bude što više sretnih ljudi kakve ovdjevidim.”Mons. Joseph Leo Charron, umirovljenibiskup biskupije Des Moines (SAD)u posjetu MeđugorjuMons. Joseph Leo Charron, C.Pp.S., umirovljeni biskup biskupije Des Moines (SAD)posjetio je <strong>Međugorje</strong> u srpnju <strong>2007</strong>. U nedjelju 15. srpnja predslavio je svetuMisu za hodočasnike engleskoga jezičnog područja i održao propovijed. MonsCharron bio je biskup biskupije Des Moines od studenoga 1993. do travnja <strong>2007</strong>., kada jeumirovljen u 78-oj godini života i 40-oj godini svećeništva.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 25


Vijesti, najave, obavijestiSVETA MISANA KRIŽEVCUOd 1934. svake se godine u prvu nedjelju iza Male Gospe slavi sveta Misana Križevcu. Te Svete jubilarne godine župljani su podigli križ na brduŠipovcu iznad Međugorja, s upisanim riječima: IHS/ Isusu Kristu/ Otkupiteljuljudskoga roda/ u znak svoje/ vjere, ljubavi i nade/ podigoše/o. Bernardin/ Smoljan/ župnik/ i župa <strong>Međugorje</strong>./ Od svakoga zla/ oslobodi/sve nas/ Isuse! Nakon blagoslova križa, 16. ožujka 1934. i brdo,odlukom župljana, mijenja ime u Križevac.Od odluke o gradnji do blagoslova križa- pedeset pet danaPremda je među živima danas tek ponekigraditelj, u pamćenju župljana ostalaje odlučnost, sloga i ljubav našihdjedova i pradjedova glede toga velikog pothvata.Naime, trebalo je na leđima ili na magarcuiznijeti vreće cementa i pijeska, burilavode, dasku, željezo i sve ostalo potrebno zagradnju osam i pol metara visokoga betonskogkriža. K tomu, župljani, župnik i pojedinižupnici iz susjednih župa financijski suomogućili gradnju, a sve nadnice, osim majstorskih,župljani su darovali.Premda je veljača te davne godine, kakonas župnik fra Bernardin Smoljan izvješćujeu svom Historijatu sv. jubilarnoga Križana brdu Križevcu, bila kišovita i nepogodnaza građevinske radove, od odluke o gradnjido blagoslova križa proteklo je svega 55dana.u prvu nedjelju iza Male Gospe. Posvjedočenoje i zapisano da je 1981. na Misi naKriževcu bilo nazočno pedeset tisuća vjernika,domaćih i stranih. Od tih dana do danasKriževac ni jedan dan, od ranoga jutrado kasne večeri ne prođe bez moliteljskihskupina. Kao i u cijelom Međugorju i Bijakovićima,i na njemu se mogu susresti ljudisvih jezika i rasa, a brojni svjedoče svojeobraćenje baš na tom brdu. Osim toga, svakogapetka popodne na Križevcu se molikrižni put, te se 6. kolovoza u svitanje, nasvršetku Mladifesta, slavi Misa za sudioniketoga velikog molitvenog susreta mladihiz cijeloga svijeta. Brončane postaje križnogaputa na Križevcu djelo su akademskogkipara Carmela Puzzola.I križ je bio u Božjemplanu kad ste ga sagradiliGraditelji križa na Križevcu nisu moglini sanjati da će on postati jedno od stožernihmjesta molitve ne samo u župi i njezinuokružju, već i u cijelome svijetu. U jednojsvojoj poruci Kraljica Mira je vidiocimakazala: Draga djeco! I križ je bio u Božjemplanu kad ste ga sagradili. Ovih dana naposeidite na Brdo i molite pod križem. Potrebne sumi vaše molitve. Hvala vam što ste se odazvalimome pozivu!<strong>Broj</strong>ni hodočasnici, mladi i stari, bolesnii invalidi, potvrđuju da su čuli i razumjelitu Gospinu poruku.Sveta Misa na Križevcu ove se godineslavi 9. rujna i počinje u 11 sati. Misarezamoljavamo da pođu ranije kako bi seizbjegla stiska na stazama.Za one koji ne mogu na Križevac, Misau župnoj crkvi je u 12 sati.Uzvišenje svetoga KrižaKriž nije podignut pa zaboravljen: većsljedeće godine sv. Misa na Križevcu slavise 12. travnja, a prethodila joj je pokorničkaprocesija od crkve do Križa. Te godinemjesni biskup fra Alojzije Mišić odredio jeda se na Križevcu svake godine na blagdanUzvišenja sv. Križa drži pučka Misa.Vjernici na Križevac nisu išli samo tada.U svako doba godine, pogotovo u korizmi,majke i djevojke bosonoge su hodočastilepod Križ, što je posebice izraženo posljednjihdesetljeća.Brdo preplavljeno vjernicimaDo 1981. na Misu na Križevcu dolazilisu uglavnom župljani i njihovi prijatelji irodbina iz susjednih župa, a od te godinebrdo je preplavljeno vjernicima, ne samo26 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


SURADNICI KRALJICE MIRAVijesti, najave, obavijestiKrajem mjeseca studenoga 2004. godine u Zadru je pokrenuta molitvenainicijativa Suradnici Kraljice mira, pota<strong>kn</strong>uta uzastopnim Gospinim pozivima:Molite, molite, molite. Temeljni cilj molitvene inicijative jest:NAĆI DNEVNO POLA SATA ZA MOLITVU.Osmi međunarodniseminar za bračneparove - „Dijalog uobitelji”Osmi međunarodni seminar za bračneparove održat će se u Međugorjuod 31. listopada do 3. studenoga<strong>2007</strong>. godine. Tema seminara je: „Dijalog uobitelji”. (“Draga djeco! Molim vas da počnetemijenjati svoj život u obitelji. Neka obiteljbude skladni cvijet koji ja želim dati Isusu.” -Iz poruke od 1. svibnja 1986.)Seminar će se održati u dvorani iza crkve.Prilog za troškove seminara je 40 €za jedan bračni par. Prijave možete izvršitiputem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hrili putem faksa na broj 00 387 36651 999 (za Mariju Dugandžić). <strong>Broj</strong> sudionikaje ograničen zbog prostora pa vas molimoda se prijavite što prije, a najkasnijedo konca rujna. Isto tako, molimo sve bračneparove sudionike seminara da sami osigurajusmještaj u Međugorju.Predavač na seminaru je dr. JozefinaŠkarica, rođena 1948., udana, majka četverodjece, liječnica. Nakon završenog studijamedicine radi u Medicinskom centru uŠibeniku, Hrvatska. Godine 1985. specijaliziraškolsku medicinu. Pokojni šibenski biskupmons. Srećko Badurina je 1993. godineu Šibeniku utemeljio Savjetovalište zamlade, brak i obitelj, a dr. Škaricu imenovaoje voditeljicom savjetovališta. Nakondvogodišnje izobrazbe u Zagrebu, 2004.godine dobiva diplomu obiteljskog savjetodavca.Posljednjih deset godina sudjeluje utečajevima priprave za brak te u Hrvatskoji inozemstvu održava brojna predavanja iseminare o braku, obitelji i odgoju.Statistike za kolovoz <strong>2007</strong>.<strong>Broj</strong> podijeljenih sv. pričesti: 318.000 (<strong>10</strong>.258 dnevno)<strong>Broj</strong> svećenika koncelebranata: 6.196 (200 dnevno)Do danas se u inicijativu uključiloukupno 600 članova. Svi su upućenina to da (kako stoji u diplomikoju dobivaju prilikom upisa) njihovdan nije završio dok pred Bogom, Gospomi svojom savješću nije ispunjena preuzetaobveza: Svakodnevno provesti u molitvi polasata. Preporuča se da to bude krunica, iliKlanjanje Presvetom, ili koje druge molitvea da sveukupno (makar i odvojeno) trajubarem pola sata. Dovoljno je i provesti ucrkvi pola sata - makar i bez riječi.Do danas je inicijativa prihvaćena u22 države (Hrvatska, Bosna i Hercegovina,Španjolska, Italija, Njemačka, Austrija,Poljska, Danska, Švicarska, Francuska,Malta, Albanija, Srbija, Slovenija, Portugal,USA, Argentina, Crna Gora, Kanada, Libanon,D. R. Kongo i Kina). Članstvo u pokretuje otvoreno za sve koji prihvaćaju njegovcilj, jer molitve nikada dosta, a Gospane bez razloga u svojim porukama tolikoističe potrebu molitve da često u istoj porucitriput poziva: Molite, molite, molite.Molitvenu inicijativu Svakodnevno provestiu molitvi pola sata pokrenuo je i vodimons. dr. Eduard Peričić, profesor crkvenepovijesti na Visokoj teološko-katehetskojškoli u Zadru i redoviti član Papinske međunarodnemarijanske akademije u Rimu.Mons. Peričić od samih početaka redovitoprati međugorska duhovna zbivanja, očemu je objavio nekoliko <strong>kn</strong>jiga i velik brojčlanaka.Zainteresirani za članstvo u inicijativimogu se obratiti na naslov: Mons. EduardPeričić, Trg sv. Stošije 1, Zadar, Hrvatska ilina e-mail: eduard.pericic@zd.t.-com.hrMons. Claude Frikart,umirovljeni pomoćnibiskup Pariza,boravio u MeđugorjuMons. Claude Frikart, umirovljenipomoćni biskup Pariza, boravioje u Međugorju od 7. do 13.travnja <strong>2007</strong>. sa skupinom hodočasnika izFrancuske. Mons. Frikart bio je pomoćni biskupPariza od 1986. do 1997., a tijekomosam godina bio je i ispovjednik pariškihbogoslova. Rođen je 1922., svećeničko ređenjeprimio je 1948., a biskupsko posvećenje1986.Mons. Frikart u Međugorju je12. travnjapredslavio sv. Misu za hodočasnike francuskogajezičnog područja. Kratko, ali vrlosrdačno, susreo se s vidjelicom Vickom.Mons. Frikart zadovoljan je ovim posjetomi pozitivno svjedoči pred svima koji mu postavljajupitanja o Međugorju.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 27


Uzvišenje svetoga KrižaKRIŽ - ZNAK LJUBAVI I ŽIVOTASredinom mjeseca rujna Crkva slavi Uzvišenje svetoga Križa. Povijest nas uči da se ova svetkovina slavi još odčetvrtoga stoljeća. Naime, 14. rujna 335. godine u svetom gradu Jeruzalemu posvećena je bazilika Uskrsnućakoju je sagradio car Konstantin. Ona se nalazi u blizini mjesta gdje je Isus razapet. Dan poslije posvete bazilikepokazan je svijetu Isusov križ kojega je, prema predaji, našla careva majka Helena. Ovim posvećenjem car Konstantinje želio zaštiti, sačuvati i dati počast svetim mjestima u kojima je naš Gospodin Isus Krist dovršio svojepashalno otajstvo smrti i uskrsnuća.s. Lidija GlavašČinjenica je da su mnogi ljudi prije iposlije Isusa završavali život umirućina križu, ali je čašćen samoIsusov križ. Drugi križevi bili su znakljudskoga grijeha i propusta. Samo ovajkriž, Isusov, govori da je grijeh pobijeđen,da je začetnik grijeha, Sotona, konačnobijedan i nemoćan pod nogama Svetosti.Križ kao drvo, kao raspelo, sam posebi nema moći, nema spasiteljske snage.On ima snagu, moć i uzvišenost jedinopo Isusu i po njegovoj božanskoj moći.Mi znamo i vjerujemo da se Isus «nije držaosvoje jednakosti s Bogom, nego samsebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavšiljudima sličan: obličjem čovjeku nalik,ponizi sam sebe, poslušan do smrti,smrti na križu» (Fil 2, 6-8). Danas se klanjamokrižu Isusovu jer je na njemu Boguništio grijeh svijeta i solidarizirao se sčovjekom patnikom. Zato je križ za kršćaneRadosna vijest, evanđelje. On je dokaznajveće ljubavi u povijesti ljudskoga rodai treba imati srca i mudrosti da ga se prihvati.Ljubav Isusova na križu preplavilaje čovječanstvo, darovala se svakomu «danijedan koji vjeruje u njega ne propadne,nego da ima život vječni» (Iv 3,16).Samo ovaj križ, Isusov, govori daje grijeh pobijeđen, da je začetnikgrijeha, Sotona, konačno bijedani nemoćan pod nogama Svetosti.Križ kao drvo, kao raspelo, sampo sebi nema moći, nema spasiteljskesnage. On ima snagu, moći uzvišenost jedino po Isusu i ponjegovoj božanskoj moći.28 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Strpljivo nošenje križa - put do vrata nakojima susrećemo IsusaLjudi i danas držekriž na vidnom mjestuu svome domu, na lančićuoko vrata, na zavjetnomprstenu. Lijepo je tovidjeti. To je vanjski znak pripadnostikrižu Kristovu, pripadnosti jednomživotu koji donosi vječnost. Ali dolazionda i onaj vlastiti križ: patnja, bolest,besmisao, nesigurnost, neizvjesnost, odricanjeugodnosti života… To nam često teškopada. Željeli bismo to izbjeći. Istina, Isusnije došao dokinuti patnju na ovoj zemlji,nego pokazati kako se patnja prihvaća. Primjeromje svjedočio da to bude predano uOčevu volju. A onima koji su ga slušali govorioje da njegov učenik može biti samoonaj koji svaki dan uzme svoj križ i slijediga (usp. Mt 16,24). Noseći strpljivo svojkriž, dolazimo do vrata na kojima susrećemoIsusa koji nam želi pomoći da križ iznesemodo kraja, do oslobođenja. Stoga nammože poslužiti i poruka našega vrsnog teologakoji nam govori: »Svi križevi tvoga životanose veliku nadu uskrsnuća. Patnje suzato šansa kojom možeš postati čovječnijii ispuniti život sadržajem koji ti nitko nemože uzeti. Ne boj se, iza svake patnje dolaziraj! Sada je tvoj trenutak da pobijedišzlo, nadvladaš smrt i postaneš čovjekoljubivi vječan» (T. Ivančić).Mržnjom razapeti KristDok razmišljam o ovoj crkvenoj svetkovini,preda mnom stoji križ iz bjelopoljskogsamostana sestara Svetog oca Franje.Isus nema ruku, nema nogu, nema ni trnovekrune. I njegov križ je prepolovljen. Mržnjaga je u Domovinskom ratu još jednommučno razapela i kopljem ga «sasjekla». A


Uzvišenje svetoga Križaja znam da su se tu, u svojoj crkvici, redovnicedanonoćno klanjale Isusu na križu.Gledam ovaj križ i glasno razmišljam:Da si čovjek, Isuse, danas bi sjedio predcrkvenim vratima i ljudi bi te sažalno gledaliubacujući ti u kutijicu svoj sitniš. Dijetebi zastalo pred tobom i gledalo te takohroma, prebirući svoje prstiće na rukama igledalo svoje nove cipelice, dok bi ga majkauporno vukla da skrene svoj pogled. I napovratku kući prepričavali bi: Kakav samoprosjak! Siromah! Bez ruku i nogu! Boženas sačuvaj!Ljubav je jača od mržnje,nada od očaja, vjera od sumnjeTi, Sin Božji, ipak stojiš i čekaš da ti dadnemosvoje ruke da preko njih činiš dobro;da ti dadnemo svoje oči da ljudima obznanišspoznaju djetinje nevinosti i čistoćesrca; da obznaniš kako je ljubav jača od mržnje,nada od očaja, vjera od sumnje.Čekaš da ti dadnemo i svoje noge da stignešdo svakoga čovjeka i najaviš vječnuradost; da ti u trnovoj kruni dadnemo svojepatnje, svoj strah i besmisao, da izliječišžalac ljudske slabosti i grijeha.Ali mi te još uvijek dovoljno ne prepoznajemo,premda se ponosimo i dičimotvojim križem.Isuse, Ti nas još uvijek zoveš. Ti nas čekaš.Dok razmišljam o ovoj crkvenojsvetkovini, preda mnom stojikriž iz bjelopoljskog samostanasestara Svetog oca Franje. Isusnema ruku, nema nogu, nemani trnove krune. I njegov križje prepolovljen. Mržnja ga je uDomovinskom ratu još jednommučno razapela i kopljem ga«sasjekla». A ja znam da su setu, u svojoj crkvici, redovnicedanonoćno klanjale Isusu nakrižu. Gledam ovaj križ i glasnorazmišljam: Da si čovjek, Isuse,danas bi sjedio pred crkvenimvratima i ljudi bi te sažalnogledali ubacujući ti u kutijicusvoj sitniš.Križ koji je bio u sestarskoj kapelici u Bijelome Polju. Oštećen je u Domovinskom ratu.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 29


PoticajiSTOPAMA MIRAOtajstva svjetlaKoji nam je po Euharistiji darovaoVazmeno otajstvoRAZLIJEVANJEVeliki četvrtak kao da je bio malo prerano:učenici u sanjarenju, vlast u sjaju moći,sve se odvijalo nekako uobičajeno lijeno.A onda je osvanuo Veliki petak i križ,mnoga su se srca stiskla i snažno zdvajala,bilo je teško vjerovati u uskrsnuće,činili su to tek malobrojni, poznavatelji života,oni što su znali vidjeti iza maglovite pojavnosti.Razlila se njihova vjera u lutajući svijet,daleko od toga da su bili savršeni,ma sličili su nama, jednako znali posrtati,buniti se, umišljati si, slijepo odlutati.Što se u svijet razlijeva iza moga djelovanja,mislim da to pitanje trebam danas postaviti,jer ti si, Bože, rekao da smo tvoja djeca.Otvarao si nam oči, učio nas vazmenom otajstvu,skupljao nas po nevoljnim zemaljskim cestama,što sam naučio od svega, gdje sam to ja danas?Kao dijete roditelji su me vodili na misu,gledao sam ih odrasle, ponizne, htio biti takav,danas jasno vidim da sve nije tako lagano,traži se nutarnja preobrazba, ne puki omot,tek je to pravi put, svjetlo u nedoumici,lijek zavodljivim porukama javnih glasila.Mnogi su ovdje spoznali nešto takvo,želim im biti sličan, brat, suputnik i tragatelj,to je bratstvo koje će promijeniti ovaj svijet,razliti se snažno u sve njegove pore,nahraniti ga tvojim kruhom nebeskim.Zacijelo ćeš dobrostivo pogledati s nebesa,očekujući da se naše postojanje prelije u tvoje,tko to shvati živjet će blagdan radosti,ne opažajući da se prijelaz već dogodio.KRŠĆANSK<strong>II</strong>ZAZOV KRIŽAKada su župljani Međugorja 1933. zavjetovali izgraditi i 1934. godine podigliveliki križ na brdu Šipovcu, koje je iste godine, odlukom župljana, dobiloime Križevac, nisu računali da bi to mjesto moglo postati okupljalištem hodočasnikacijeloga svijeta. Na tom brdu danas se događa molitveni mimohodu kojemu se razmatra Isusova muka i smrt. Penjući se do križa vjernicisvoj život i bol, svoj križ i patnju suobličuju Kristovom križu. Tu vjernik osjetisvu blizinu Božje ljubavi i njegove intervencije u našim životima. SamiBog uzima na sebe sramotu križa i iz ljubavi umire za naše novo rođenje.Danas govoriti o kršćanstvu, o nasljedovanjuIsusa, bez prihvaćanja križaposve je neshvatljivo. Križ stojipred nama kao izbor i stvarnost kršćanskepripadnosti. Isus svojim učenicima jasnokaže: «Tko god hoće ići za mnom, nekase odreče samoga sebe, i uzme svoj križi neka me slijedi» (Mt 16,24). To je Isusovaponuda. Isus nama nudi isto ono što jenjemu ponudio njegov i naš Otac nebeski.Isus nas gura naprijed, ali s teretom križa.No, od njega ne treba strahovati. Križ nijeprokletstvo. Križ je blagoslov i stvarnostIsusovih učenika. Na tom putu nismo samii ostavljeni. Bog zna kolike su naše snage imogućnosti i zato nam i ponavlja kako jenjegov jaram sladak i breme lako.Promatrajući <strong>Međugorje</strong> u kontekstu križa,dolazimo do zaključka da je križ u središtuMeđugorja, ali istodobno da je i <strong>Međugorje</strong>jedan novi križ. Gospa nam, naravnogledajući svjetovnim očima, u Međugorju nenudi ništa privlačno i vremenito. Gospa kaoBožja poslanica stalno poziva Kristu. A vidjelismo što Krist nudi - križ, odricanje, umiranjeiz ljubavi za druge. Nije stoga čudno štoupravo u Gospinoj školi u Međugorju križpostaje lako breme i prihvatljiv izbor. Ljudiu Međugorju ostavljaju navezanosti i ovisnosti,koje su patnja bez smisla, i po sakramentimačiste dušu i izabiru križ koji je zakršćane drvo života i razlog smislenosti ovozemaljskogapostojanja.fra Mario KnezovićMiljenko Stojić30 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Ne boj se, Rahela!fra Iko SkokoRahela bijaše mlađa kćerka AmorejcaLabana. Knjiga Postankakaže da je bila stasita i lijepa (Post29,17). Jakov ju je upoznao na studencuna kojem je pojila svoje stado i odmahse u nju zaljubio. Da bi je dobio za svojuženu, njezina oca Labana služio je sedamgodina. Zahvaljujući velikoj ljubavi kojuje osjećao spram Rahele, tih sedam godinaprošle su mu kao nekoliko dana.No, Laban je prevario Jakova davši muza ženu svoju stariju kćerku Leu. Jakov gaza Rahelu pristaje služiti još sedam godina.Rahela bijaše nerotkinja. Bog uslišavanjezinu molitvu. Zatrudnjela je i rodilasina kojem je nadjenula ime Josip.Nakon dvadeset godina provedenih kodLabana Jakov se sa svojom brojnom obiteljii velikim blagom vratio u svoj zavičaj.Na putu između Betela i Efrate Rahelidođe vrijeme da porodi svoje drugodijete. Imala je teške trudove. Kod najtežihbolova babica je tješi: „Ne boj se,jer ti je ovo sin“ (Post 35,17). Rahela jeza poroda preminula, a dijete je ostaloživo. Nadjenuli su mu ime Ben Oni, aliga je njegov otac Jakov prozvao Benjamin.Rahelu su sahranili u Betlehemui Jakov joj je na grobu podigao spomenik.Kad nekome hoće poželjeti da imadobru ženu, Izraelci bi rekli: „Dao Jahveda žena koja ulazi u dom tvoj bude kaoRahela i Lea, koje su obje podigle kućuIzraelovu“ (Rut 4,11). Rahela se spominjei u Knjizi proroka Jeremije (Jr 31,15)i u Matejevu evanđelju (2,18) kao ženakoja tuži za djecom, jer ih nema.Čitajući biblijske retke o Raheli, vidimoživot žene koja ima velikih životnihproblema. Ti problemi su bili tako velikida su je dovodili do ludila. No, Rahelaje primjer žene koja svoje probleme povjeravaBogu. Od njega traži snagu i pomoć.Postaje uzor ženom. I danas ženeimaju probleme koji su slični Rahelinim.Neka ova žena bude poticaj da i mi svoježivotne poteškoće povjeravamo Bogu iod njega tražimo snagu za život, unatočproblemima!PoticajiPozdravMarijiBogorodiciPozdravljamo te, Bogorodice Marijo,divno blago čitavoga svijeta,bakljo neugasiva,kruno djevičanstva,žezlo prave nauke,nerazorivi hrame,svetohranište Onomukojega svijet ne može obuhvatiti,Majko i Djevice po kojoj jeu svetim evanđeljimanazvan blagoslovljenim onajkoji dolazi u ime Gospodnje (Mt 21, 9).Zdravo, ti koja siu svom svetom djevičanskom kriluobuhvatila Neizmjernog i Neobuhvatljivoga.Po tebi se slavi sveto Trojstvoi iskazujemo mu poklon;po tebi je slavljen predragocjeni križi klanjaju mu se po svemu svijetu;po tebi se raduje nebo;po tebi se vesele anđeli i arkanđeli;po tebi bježe zli dusi;po tebi je s neba odstupio zavodnik đavao;po tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo;po tebi je svekoliko stvorenje,sapeto prije otrovima idola,dospjelo do spoznanja istine;po tebi se vjernicima ostvarujesveto krštenje;po tebi ulje radosti;po tebi su po svem svijetu zasnovane Crkve;po tebi se narodi vode pokori.Što da dalje nabrajam?Po tebi jedinorođeni Sin Božji,koji je Svjetlozasja usred svih naroda “koji su sjedili utminama i u sjeni smrtnoj” (Lk 1, 79),po tebi budućnost prorokovahu proroci;po tebi su apostoli naviještali spasenje narodima;po tebi uskrsavaju mrtvi; po tebi vladaju kraljevi,po svetomu Trojstvu.Koji bi ljudski glas mogaodostojno proslavitineizrecivu veličinu Marijinu?Ona je i Majka i Djevica zajedno.Divne li stvari!To me čudo zapanjuje.Tko je ikada čuoda bi sam graditeljzabranio boraviti u hramušto ga On sagradi?Tko bi trpio sramotuporadi togašto je vlastitu služavku uzeo za majku?(Iz Homilije IV. u Efezu protiv Nestorija, PG 77, 992-996; Božanski časoslov, <strong>II</strong>I, KS, Zagreb 1984., 1236)<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 31


SvjedočanstvoArthur McCluskey:Iscjeljenje odkocke i alkoholaKao mladić na pragu života, Arthur McCluskey imao je tri ambicije: posjedovatisportski Mercedes Benz, posjetiti Operu u Sydneyu i letjeti u Concordu.Ovaj Irac rođen u mjestu Emo, County Laois, sve je to postigao, i još mnogoviše. Svjetovni barometar uspjeha pokazivao je da je uspješan u svakomsmislu. Bio je profitabilan poslovni čovjek, živio je u luksuznom stanuu Glasgowu, nije mu nedostajalo novaca, imao je mnogo prijatelja, posjedovaoje ergelu trkaćih konja koji su pobijedili u više od trideset utrka i uživaoje u uzbudljivom životu najbogatijih. Priredila Lidija ParisOno što ljudi nisu znali, ono što seArthur nije usuđivao ni sam sebipriznati, jest da je kockar, ovisnik,sposoban izgubiti 30.000 funti na dan kladećise na konje. „Pobjeda podiže adrenalin.Ne radi se o novcu. Nisam trebao novac.Bilo je to jače od mene.“ Njegov intenzivandruštveni život doveo ga je i do velike konzumacijealkohola. „S prijateljima s utrkapili smo šampanjac, s prijateljima s ragbijatrošili smo bačve piva. Nikad nam nije nedostajaloalkohola i volio sam piti.“šću koju je osjetio u srcu kad je spoznaokoliko ga Bog ljubi. Arthur, oklijevajući hodočasnik,primio je mnogo više nego što jeSnimio Tvrtko BojićIskustvo vjereIronično ali istinito, Arthur nije išao u<strong>Međugorje</strong> da bi ozdravio od svojih ovisnosti.Pošao je jednostavno zato što putovanjenije mogao izbjeći. Na jednom obiteljskomvjenčanju netko ga je pozvao nahodočašće i u raspoloženju tog trenutkarekao je „da“. Kasnije je to požalio i pokušaose izvući, ali je umjesto odbijanja ponovnorekao da će otići u <strong>Međugorje</strong>. Kadmu je rođak rekao da se u Međugorju radio ispovijedi i o obraćenju, kazao je da gato ne zanima. „Idem tamo popiti pivo“, rekaoje.U zračnoj luci u Dublinu opskrbio se alkoholomza cijeli tjedan, ali se pokazalo daga na kraju hodočašća piće više nije zanimalo.U Međugorju je otkrio sreću koju nijenalazio u svojem životu ispunjenom šampanjcem,pivom i kockom. Kaže da se ča<strong>kn</strong>i njegova najuzbudljivija iskustva kaovlasnika konja ne mogu usporediti s radoočekivaoili mislio da je moguće. Bio je izliječenod ovisnosti o kocki i pozvan na noviživot u karitativnoj djelatnosti. Sada je načelu organizacije koja se zove St. Joseph &The Helpers (Sveti Josip i pomoćnici) kojaumanjuje oskudicu i pomaže patnicima,siročadi, mladima i njihovim obiteljima uBosni i Hercegovini. „Nekad sam mislio daimam sve, ali sada znam da nisam imao ništajer nije bilo Boga u mojem životu. Danasse osjećam kao duhovni milijarder.“Iskustvo koje je promijenilo Arthurov životpočelo je već prvog dana u Međugor-32 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Svjedočanstvoju. U kafiću, u razgovoru s jednim Ircem,čuo je za duhovno iscjeljenje. Irac s kojimje razgovarao imao je tjelesni hendikep ali,pokazujući na svoje srce, rekao je Arthuruda ga je <strong>Međugorje</strong> iscijelilo. Arthur nikadnije bio čuo za takvu vrstu unutarnjegiscjeljenja i to ga je zaintrigiralo. „Te riječičovjeka koji je više od četrdeset godinabio paraliziran duboko su me se dojmile.To me je učinilo poniznijim i htio sam čutiviše o tome.“Doživljaj na KriževcuDva dana kasnije Arthur je susreo ljubavBožju i Gospinu kad je krenuo prema Brduukazanja. Prolazeći kroz vinograde, prviput nakon 40 godina počeo je moliti krunicui nije mogao prestati plakati. „Ja sambivši nogometaš i ragbijaš, nije za muškarcatako plakati“, razmišljao je dok su musuze neprestance tekle. Išao je prema Brduukazanja, ali ga je neki unutarnji glas preusmjerioprema Križevcu. Dok se uspinjaona Križevac otkrio je radost koju nikad prijenije osjetio u srcu - srce mu se topilo odBožje ljubavi i od ljubavi Nebeske Majke.Nakon iskustva te ljubavi u srcu isplakao jenove suze - suze radosnice - i pojurio nizbrdoda bi svoje srce otvorio Isusu u ispovijedi.Tri dana kasnije Arthur se još jednomnašao na Križevcu te imao nezaboravnoiskustvo dok je molio pod križem. „Samsamcat našao sam se ispod križa. Činilose da su svi drugi nestali. Nagnuo sam seprema naprijed i stavio obje ruke na oltarkoji je ugrađen u podnožje križa i čuo samsebe kako govorim: ‘Isuse, Tvoj sam zauvijek.’Učinilo mi se kao da je oltar oživiopod mojim rukama, kao da sam pod rukamaosjetio živo tijelo. S križa sam čuo dubokmuški glas koji nada mnom moli činpokajanja. Osjetio sam nešto što je proželocijelo moje tijelo, počevši od nogu pa doprsiju. Ustao sam, potpuno smiren, s nevjerojatnimosjećajem mira u srcu. Izmoliosam krunicu, mirno, uživajući u predivnojljepoti doline u kojoj se nalazi <strong>Međugorje</strong>.Moje prvobitno oklijevanje u vezi s <strong>Međugorje</strong>msada je učinilo puni krug. Činilomi se da živim nebo na zemlji i više nisamhtio otići.“Humanitarni radČetiri mjeseca po povratku u Glasgow,Arthur se vratio u svoju rodnu Irsku da bise brinuo o svojoj ostarjeloj majci i ispunioobećanje koje joj je bio dao. Dok je putovao,u srcu je osjetio poziv da osnuje karitativnuorganizaciju koja će pomagati mladimljudima. Nije znao kako to učiniti, alise dogodilo da su ga šest mjeseci po povratkuu Irsku pozvali da postane ravnateljemorganizacije Rebuild for Bosnia, kojaje imala za cilj pomagati žrtvama rata kojije bjesnio devedesetih godina.Godine 2004. Arthur i njegovi međugorskiprijatelji osnovali su karitativnu organizacijuSt. Joseph & The Helpers (Sveti Josipi pomoćnici). Danas 90 posto vremenaprovodi kao dragovoljac u humanitarnomradu i svjedoči na susretima, u molitvenimskupinama ili za vrijeme Mise.Ova karitativna organizacija sada djelujeu Irskoj, u Velikoj Britaniji i u SAD-u(www.helperscharity.com). Pomaže sirotištimai gradi kuće u Bosni i Hercegovini ibrine se za oko 700 djece, mladih i djelatnika.St. Joseph & The Helpers skupila jestotine tisuća eura za razne projekte i surađujesa sestrama franjevkama u izgradnjidječjeg vrtića za 150 djece u Kiseljakublizu Sarajeva (BiH). Izgradnja je počela usvibnju 2005., a od početka 2006. već prima60 djece. Nastavlja se sa skupljanjemnovca za dovršetak projekta. Ova organizacijafinancira i izgradnju doma za stare naVionici (<strong>Međugorje</strong>) gdje će biti smješteno25 bračnih parova - baka i djedova ratne siročadikoja su izgubila oba roditelja za vrijemerata. Uskoro će početi izgradnja novogsirotišta u Novom Travniku za 50 djecei <strong>10</strong> djelatnika. Arthur kaže: „Ima li boljegnačina pokazati svoju ljubav nego pomagatisiročadi i mladima koji su ostali bezobitelji i doma?“Poziv na putovanje u <strong>Međugorje</strong> koji jezamalo odbio odveo ga je na neobičan putna kojem svjedoči Božju ljubav kroz molitvu,dijeljenje svoje životne priče s drugima,i kroz brojne plodove karitativnog radau St. Joseph & The Helpers. „Nisam očekivaoda će se stvari tako razvijati“, kaže Arthur.„Bio sam iscijeljen od strahovite pošasti kockanja,a svaka želja za alkoholom nestala jenakon što je križ postao živ pod mojim rukama.Ironično je da sam, nakon 40 godina opijanja,posljednjih šest dana uživanja alkoholaproveo upravo u Međugorju. Netko tamogore ima dobar smisao za humor!“Arthur je kroz svoje karitativno djelovanjeprimio velik mir i mnogo radosti. Kadposjećuje sirotišta u Bosni i Hercegovinisjeća se svojega nekadašnjeg ekstravagantnogživota i zahvaljuje Bogu na mogućnostikoja mu se nudi da pomaže djeci i mladima.„To je kao priča o gorušičinom zrnu- traži se samo jedan mali napor s našestrane.“ U dobrim i lošim danima, molitvamu daje snagu i na njoj se temelji sav njegovrad. Kad navečer ide na počinak, kaže:„Isuse, Tvoj sam zauvijek“. Ponavlja iste riječikoje je izgovorio na Križevca posljednjegdana hodočašća u <strong>Međugorje</strong> 1999. Toje molitva koju otada želi svaki dan živjetiu svom srcu.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 33


Hodočasničke stazeBANNEUX -GOSPA SIROMAŠNIHAko se Gospina ukazanja pomno promatraju, lako ćemo uočiti da se unjima pokazuje majčinska skrb prema djeci koja trpe.Ta je patnja posljedica ratova, prirodnih katastrofa i drugih zala.Priredio fra Karlo LovrićBlažena Djevica Marija u Banneuxuse predstavila kao GOSPA SIROMAŠ-NIH. Vjernici Banneuxa (biskupija Liege)gajili su veliku pobožnost Gospi pa joju Prvom svjetskom ratu posvećuju i svojeselo. Sjećajući se toga događaja, selo ćenakon rata biti prozvano «Banneux-NašaGospa». Godine 1933. Gospa se kao DjevicaSiromašnih ukazuje maloj Marijeti Becoi daje joj važnu poruku za siromašne i onekoji na drugi način trpe: «Ja sam Djevica Siromašnihi dolazim ublažiti patnju».Bilo je to vrijeme nacionalsocijalizma uNjemačkoj i komunizma-staljinizma u Rusiji.Ukazanja su (bilo ih je osam) trajala od15. siječnja do 2. ožujka 1933. Samo 12dana prije ukazanja u Banneuxu prestalasu ukazanja u Beauraingu, gdje je Gospana pitanje vidjelaca što traži od njih, odgovorila:DA BUDETE DOBRI!Da je svijet poslušao Gospinu poruku,ne bi bilo <strong>II</strong>. svjetskog rata ni mnogih ratovaposlije.Biskup Liega mons. Kerkhofs istinitostukazanja u Banneuxu potvrdio je 22. kolovoza1949. godine.napusti vrt i pođe na ulicu kamo je Gospazove. U dva navrata na putu pada na koljena.Treći put kle<strong>kn</strong>ula je blizu lokve vodekoja je izvirala. Gospa joj zapovijeda: Staviruku u vodu! Marijeta to učini i ponavljaono što joj Gospa govori: Ovaj izvor je rezerviranza mene. Dobra večer, doviđenja.JA SAM DJEVICA SIROMAŠNIHČetvrtak, 19. siječnja: vrijeme je vrlološe. Marijeta je na stazi na koljenima.Gospa joj se ukazuje. «Tko ste vi, lijepaGospo?» «Ja sam Djevica siromašnih». Djevicavodi dijete do izvora. Marijeta je jošpita: «Lijepa Gospođo, vi ste mi jučer rekli:Ovaj izvor je pridržan za mene. Zašto zamene?»TKO JE MARIJETA BECO?Najstarije od sedmero djece, rođena je25. ožujka 1921. u kućici siromašne radničkeobitelji. Kućica se nalazila nasuprot velikejelove šume, podalje od puta pa i odsela Banneuxa. Bilo je dvadesetak svjedokaukazanja.U nedjelju 15. siječnja 1933. Gospa jojse ukazuje prvi put i to u vrtu roditeljskekuće. Pozvala ju je znakom ruke, ali majkajoj zabrani izići.Srijeda, 18. siječnja u 19 sati: Marijetaje u vrtu u molitvi na koljenima. OdjednomDjevica Siromašnih34 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Hodočasničke stazeMarijeta je mislila da je izvor za nju. Djevicaodgovara sa smiješkom: «Ovaj izvor jerezerviran za sve nacije… da ublaži boli bolesnicima».«Hvala, hvala», odgovara Marijeta.Djevica dodaje: «Ja ću moliti za tebe.Doviđenja.»Petak, 20 siječnja: Marijeta je provelacijeli dan u krevetu. Loše je spavala. Budise u 18.45, oblači i izlazi van. Kad se pojavilaDjevica, Marijeta poviče: «Oh, evo je!»Zatim pita: «Što želite, lijepa Gospođo?»Gospa, smiješeći se, odgovara: «Željela bihmalu kapelu». Djevica ispruži svoje ruke idesnom rukom blagoslovi dijete. Sljedećatri tjedna bilo je tiho. Djevica se ne ukazuje.Marijeta ipak ostaje vjerna: svaki dan u19 sati izlazi moliti u vrtu.DOLAZIMUBLAŽITI PATNJUSubota, 11. veljače: Marijeta je ponovnona putu. Pada dva puta na koljena, umačesvoje ruke u izvorsku vodu i križa se. Hitrose diže, trči prema kući i plače. Ne razumiješto joj je Djevica rekla: «Dolazim ublažitipatnju». Ne razumije riječ «ublažiti». Aliona zna da je to nešto dobro jer se Djevicasmiješila.Prošla su tri dana.Večer je, srijeda, 15. veljače: Gospa seukazuje šesti put. Marijeta prenosi molbuvelečasnog Jamina: «Presveta Djevice, gospodinkapelan me zamolio da vas zamolimza jedan znak». Djevica odgovara: «Vjerujteu me i ja ću vjerovati u vas». I doda: «Molimnogo. Doviđenja». Djevica povjeri Marijetijednu tajnu.JA SAM MAJKA SPASITELJEVA,MOLI MNOGOPonedjeljak je, 20. veljače: Marijeta jeopet na koljenima u snijegu, tresući se odhladnoće. Moli glasnije i brže. Napušta vrt,pokle<strong>kn</strong>e dva puta na cesti, zatim na izvorumoli i plače, jer Gospa tako brzo odlazi.Gospa joj, smiješeći se kao i redovito, kaže:«Drago dijete, moli mnogo». Poslije toga prestajese smiješiti i ozbiljnim glasom kaže:«Doviđenja».Marijeta je čekala deset dana da bi ponovnoi posljednji put vidjela Gospu.Ukazuje joj se u utorak, 2. ožujka. Od15 sati kišilo je kao iz vjedra. Marijetaizlazi u 19 sati. Molila je treće otajstvokrunice kad je odjednom prestalo kišiti.I ona zašuti, pruži ruke, ustaje, pravi koraki kle<strong>kn</strong>e. U kući, poslije velikog plača,Marijeta daje poruku koju joj je Gospapovjerila: «Ja sam Majka Spasiteljeva, MajkaBožja. Moli mnogo». Prije nego je otišla,Gospa je stavila ruke na Marijetu i rekla:«Doviđenja».Poslije osam ukazanja i svega što je GospaMarijeti rekla, može se zaključiti:Gospa je otkrila svoj identitet: Ona jeMajka Spasiteljeva, Majka Božja i DjevicaSiromašnih.Marija je model siromašnog vjernika iona je Djevica. Siromah je tip čovjeka kojivjeruje i koji svu svoju nadu stavlja u Gospodinai od njega sve očekuje. Ukazuje sedjevojčici iz obitelji koja je živjela u krajnjemsiromaštvu. Kada Biblija govori o siromaštvu,ne misli samo na materijalno iekonomsko siromaštvo. Govori o siromaštvusrca.Sveti Otac Ivan Pavao <strong>II</strong>. u BanneuxuKad Marija poziva na vjeru: «Vjerujtemeni i ja ću vjerovati vama», želi reći: Bogje prvi ljubio i zato mi možemo ljubiti Njegai svoju braću. Naša ljubav nije ništa drugonego odgovor na Gospodinovu ljubav.Bog je prvi povjerovao nama, zato mi možemovjerovati Njemu i svojoj braći.Kad poziva na molitvu, poziva da se vršivjera u molitvi, da postanemo zbiljski molitelji.Molitva je doista izraz vjere.Poziv na bratstvo i solidarnost očituje seu svakoj poruci u Banneuxu. Marija tražikapelicu, simbolično mjesto svoje prisutnostimeđu ljudima, mjesto gdje će se hodočasnicisusretati u budućnosti.DOLAZI RADI SVIH NACIJAI zaključimo: Gospa dolazi ublažiti patnje.Ne dolazi izliječiti bolesne; ona dolazinositi križ bolesti s njima. Zar to nije najboljinačin da se pomogne onima koji nabilo koji način trpe!?Napokon, ona dolazi za sve nacije. Ovaporuka nije ništa manje aktualna danas usvijetu u kojemu ne prestaju najokrutnijiratovi i gdje rasizam visoko podiže glavu.(Zar i Kraljica Mira u Međugorju ne kažeda je došla i da još uvijek dolazi radi sviju?)Hodočašća u Banneuxu počinju u svibnju,a svršavaju u listopadu. Banneux godišnjepohodi oko 400.000 hodočasnika.Obvezno navrate do KAPELICE i do IZVO-RA. Svaki dan sv. Misa slavi se u 11.30 nafrancuskom jeziku, a blagoslov bolesnikaje u 15 sati.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 35


ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (19.)Nabožna društvaU Hercegovini su 1930-ih masovno osnivana društva sv. Ante, u velikombroju župa. U Međugorju je to učinjeno s malim zakašnjenjem, ali je zatoodaziv bio iznimno dobar. Tijekom 1941. i 1942. u Društvo sv. Ante umeđugorskoj župi učlanilo se 315 članica i 149 muških članova.fra Robert Jolić36 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>Treći red sv. FranjeZnam gdje je fra Kamilo Milas pronašaopodatak da je franjevačku trećoredsku„zajednicu 1885. utemeljio fraAnzelmo Čulina okupivši 89 članova. Oni sutada pripadali zajednici župe Gradnići“. Tajpodatak, međutim, ne može biti točan. Naime,fra A. Čulina bio je tek 1896. zaređen zasvećenika, a u župi Gradnićima djelovao jekao kapelan od 1890. (do 1892., kada se premjestiou novoosnovanu župu <strong>Međugorje</strong>,kao njezin prvi župnik). Fra Kamila je u zablududovela činjenica kako su neki članoviprimljeni u zajednicu još 1885. godine, doksu pripadali gradnićkoj župi (a možda i prije,samo o tome nisu sačuvani nikakvi podatci)– ali njih nikako u zajednicu nije mogaoprimiti fra A. Čulina, jer je on tek petgodina kasnije došao u tu župu.Svakako, u Međugorju postoji zajednicaFranjevačkoga svjetovnog reda od samogautemeljenja župe. O tome najbolje svjedočisačuvani Zapisnik trećoredski od god. 1892.koji je započeo voditi fra A. Čulina od 15.svibnja 1892. – što bi moglo ukazivati daje zajednica postojala i prije osnutka župe,možda, dakle, od 1890. godine. Fra Anzelmoje zapisao kako je na svetkovinu sv. Franje(4. listopada) 1892. izabrano i prvo starješinstvozajednice. Za predsjednika muškogogranka zajednice izabran je Jakov Bencun,a vijećnici su bili: Matiša Bencun, GrgoSoldo, Mirko Ostojić Jurin i Andrija OstojićAndrijin. Prva starješica ženskog ogrankabila je Mara Sivrić ud. Ivanova, a vijećnicesu bile Anđa Dugandžić ž. Andrijina, MatijaVasilj ž. Antina, Ruža Ostojić ž. Perišina,Doma Jovanović ž. Jurina i Anica Kordić ž.Šimunova. Iz Imenika trećoredaca sv. Franjevidljivo je da su prvi članovi stupili uzajednicu 1885. godine (sjedište župe biloje u Gradnićima): prvi je upisan Grgo Soldoiz Međugorja, star 30 godina. Do 1964.,do kada je vođen taj Imenik, u Franjevačkisvjetovni red u župi <strong>Međugorje</strong> stupiloje čak <strong>10</strong>25 članova – što je zaista podatakvrijedan svakog divljenja. Prema novomImeniku načinjenom 1969., tada je u župibilo 411 živih članova. Nakon toga nije ihbilo primljeno previše: ukupno je do 1987.godine upisano 471 ime, što znači da je od1969. do 1987. primljeno svega 60 novihčlanova. Posljednje su upisane Vicka Ivanković(1983.) i Jelena Šego (1987.).Zajednica je bila veoma djelatna odosnutka (1892.) do 1935. godine. Osobitaje zanimljivost velik broj muških članova –što nije bio redovit slučaj u drugim župama.Imali su mjesečne sastanke s poukom iblagoslovom. Muškarci su se posebno ista<strong>kn</strong>uliosnivanjem tamburaškoga i pjevačkogdruštva. Od 1935. osjeća se brojčanoopadanje članstva – sve do 1982. Te godinepočinje lagani oporavak zajednice, povezanos međugorskim ukazanjima. Tako je 7.lipnja 1982. fra Tomislav Vlašić primio u zajednicu31 novoga člana. Nova uprava izabranaje u veljači 1982. Osobito zauzeti franjevciu radu s trećoredskom zajednicombili su: fra Anzelmo Čulina (1892. - 1894.),koji je okupio 89 „starih“ članova i primio26 novih; fra Nikola Šimović (1895.-1899.),


ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (19.)primio čak 262 nova člana; fra Ciprijan Brkić(1915.-1917.) 138, fra Pile Bebek (1925.-1928.) 92, fra Bernardin Smoljan (1931.-1936.) <strong>10</strong>3 i fra Tomislav Vlašić (1982.) 31člana.Župnik fra Dujam Ostojić zabilježio je1905. da je u župi bilo 2194 katolika, a trećaračak 572 – što znači da je gotovo svakitreći župljanin bio član trećoredske zajednice.Fra Bernardin Smoljan zabilježio jekako je 8. rujna 1931. zavjetovao 26 trećara,a 4. listopada, na Sv. Franju, primio 85novih članova. Godine 1934. na Sv. Franjuprimio je i zavjetovao trećoredce fra JerkoBoras, nadzornik Trećega reda za Hercegovinu.U novije vrijeme u župi djeluje Franjevačkamladež, mladi trećoredci.Društvo sv. AnteU Hercegovini su 1930-ih masovno osnivanadruštva sv. Ante, u velikom brojuTamburaški orkestar užupi <strong>Međugorje</strong> osnovan je 1924.župa. U Međugorju je to učinjeno s malimzakašnjenjem, ali je zato odaziv bio iznimnodobar. Tijekom 1941. i 1942. u Društvosv. Ante u međugorskoj župi učlanilo se315 članica i 149 muških članova.Bratovština Imena IsusovaTo je društvo imalo za cilj borbu protivpsovke. Središnjica se nalazila u Rimu. UMeđugorju je bratovština utemeljena 24.srpnja 1932. Župnik fra Bernardin Smoljandošao je na tu ideju vidjevši da se psovkasve više širi te je tako utemeljio zajednicuprotiv psovke upravo za najosjetljiviju skupinu:mušku mladež između 14. i 16. godineživota. „Na pučkoj misi obavljena je dirljivaceremonija primanja novih članova.“U društvo su stupila 82 mladića. Biskup jedao pismeno dopuštenje za osnutak društva,a iz Rima su stigle diplome za članove.Župnik je naručio zastavu Društva teodmah započeo s predavanjima. Dana 18.prosinca 1932. župnik je blagoslovio novuzastavu Bratovštine Imena Isusova. ČlanoviDruštva povremeno su uvježbavalidramske ili glazbene komade te ih izvodiliza javnost. Tako su 25. srpnja 1933. upopodnevnim satima izveli komad „Ukletihotel“. Svrha je bila da se „mladež odalečiod nevaljalih zabava i međusobnih sukoba“.Gledatelja je bilo preko 500. Glumceje vježbao Ivan Milićević + Joze iz Čitluka.Gledateljstvo je bilo prezadovoljno, takoda su glumci morali još jednom, u sljedećunedjelju, ponoviti predstavu. Članovi Društvasu sljedeće godine, opet na Sv. Jakova(25. srpnja 1934.), izveli komad „Prevejanci”,opet na zadovoljstvo brojne publike.Nekoliko dana prije Sv. Jakova, 22. srpnja1934. osnovan je i ženski ogranak BratovštineImena Isusova. Odmah je primljeno„90 poštenih djevojaka“.<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 37


U spomenNIKICA DRAGOJE(1953. - <strong>2007</strong>.)U bolnici u Mostaru 3. kolovoza <strong>2007</strong>. nakon kratke bolesti u pedesetčetvrtoj godini života preminuo je djelatnik Informativnog centra “Mir”<strong>Međugorje</strong> Nikica Dragoje. Deset svojih godina darovao je Radiopostaji“Mir” <strong>Međugorje</strong> te obnašao dužnost njezina tehničkog predstojnika.Svojim požrtvovnim radom uspio je odašiljačima spojiti vrhunce brda iplanina te tako brojnim slušateljima žednim molitve i mira omogućio damolitva i poruka mira dođu u njihove domove.Oproštajna riječ fra Miljenka Stojića izrečena nad Nikičinimotvorenim grobom.Draga obitelji pokojnog Nikice, rodbino,prijatelji i znanci, dragi prijateljuNikica!Ljudski život na ovoj zemlji krhak je izbog toga umiremo u različitim životnimdobima. Ipak, to nije najvažnije. Puno jevažnije kako smo proživjeli vrijeme kojenam je Bog dao na raspolaganje. Ti si ga,Nikice, dobro proživio, osobito ovih posljednjih<strong>10</strong> godina. One su, jednostavno,kruna tvoga života i rada, što si i sam čestospominjao. Ruka Kraljice Mira korak tepo korak vodila prema njima. Mislio si čitavživot ostati u Sarajevu, a onda je započeorat. Granata ti je pogodila obiteljskidom, ali te nije ubila; oklopni transporternasrnuo je na tvoje krhko tijelo, ali tenije smlavio; snajperisti su te gađali, ali tenisu pogodili. Na kraju si ostao bez ičegai u ovaj kraj došao s vrećicom u ruci kodsvoga prijatelja Željka.Trebalo je početi ispočetka. Snalazio sise kako si znao i umio. Smirenje si počeonalaziti kada te ruka Kraljice Mira dovelau Informativni centar MIR <strong>Međugorje</strong>,odjel Radiopostaja “Mir” <strong>Međugorje</strong> nasamom početku te radiopostaje, u studenom1997. Pronašao si tada tu svoj dom,ali i mi smo pronašli čovjeka na koga semože osloniti. Bio si jedini koji si se profesionalnobavio radijem. Učili smo od tebe,a ti si prolazio sve stupnjeve u tehničkomodjelu naše radiopostaje. Bio si jedini tehničkirealizator, vrtjeli smo zajedno jediniCD za Božić koji smo tada imali i dežuraliza Novu godinu. Podigao si i prviposuđeni odašiljač od Grge, nakon kojegaje slijedilo njih trinaest te puštanje signalapreko interneta i satelita. Na krajusvega postao si tehnički predstojnik našeradiopostaje. Žao mi je da nisi doživio puštanjeu rad četrnaestoga odašiljača, štobi se trebalo dogoditi ovih dana, i prenošenjeuživo puta križa s Križevca na štosi potrošio dosta vremena. Mislio sam dati se ne će ostvariti riječi od prije nekogvremena da ne ćeš doživjeti <strong>10</strong>. obljetnicuRadiopostaje. Na žalost, imao si pravo.Pošao si na drugu obalu, kamo je većotišla naša djelatnica Ljubica, naš prijateljHamo i mnogobrojni slušatelji koji suBogu zahvaljivali za čujnost i čistoću si-gnala RMM-a. Vi tamo tvorite naše prijateljekoji će nam i dalje pomagati u radu.Mi ćemo se ovdje truditi, dragi prijateljuNikica, da vas ne zaboravimo i da ne ugrozimodjelo u koje ste tako nesebično ugradilisvoje sposobnosti.Drago mi je, Nikica, da smo se poznavali.Uvijek si bio onaj na koga se moglo oslonitii tko je neumorno otvarao vrata našojradiopostaji, stječući joj neprestano noveprijatelje i suradnike. Zbog toga smo danasoko tvoga groba skupljeni s raznih strana.Cijenili smo te i znali smo da imamo poslas ozbiljnim, izgrađenim čovjekom. Jedinosmo se čudili kako tvoje krhko tijelo,odavno napadnuto bolešću, sve to uspijevapodnijeti. Ali, ti nisi mnogo govorio obolovima, radije si govorio o životnim i poslovnimuspjesima. Neka ti Božje kraljevstvobude plaća za tvoj nesebični rad u Radiopostaji«Mir» <strong>Međugorje</strong> i za sve dobrošto si učinio kroz cijeli život.Vama, draga obitelji: supruzi Tei, sinuIvanu, nevjesti Ivani, prijateljima i rodbiniiskrena sućut. Dragi prijatelju Nikica, počivaju miru Božjem.38 <strong>•</strong> G l a s n i k m i ra // <strong>Međugorje</strong>


Tjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”<strong>Međugorje</strong>.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 <strong>KM</strong>/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice<strong>Rujan</strong> <strong>2007</strong>. // <strong>Broj</strong> 9 // <strong>Godište</strong> <strong>II</strong>. <strong>•</strong> 39


KOLOVOZ U MEĐUGORJU <strong>•</strong> Snimio: Mate T. Vasilj

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!