11 - Međugorje

medjugorje.hr

11 - Međugorje

Draga djeco!Danas mi je Gospodin dopustio da vam ponovno kažem da živite u milosnom vremenu.Niste svjesni, dječice, da vam Bog daje veliku priliku da se obraćate i živite u miru iljubavi. Vi ste toliko slijepi i navezani na zemaljske stvari i mislite na zemaljski život. Bogme je poslao da vas vodim prema vječnom životu. Ja, dječice, nisam umorna iako vidimvaša srca teška i umorna za sve ono što je milost i dar.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!(25. listopada 2006.)


PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomCijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.ISUSOVA I MARIJINA ŠUTNJAGOSPODINE, RECI SAMOJEDNU RIJEČ...„Tko želi biti pobožan, treba mu deset dijelova:Devet dijelova šutnje i deseti samoće“.(Isus, izvankanonski arapski agraf)dr. fra Tomislav PervanUdanima smo kad smo i nehoticepovučeni u sebe, kad zašućujemo,promišljamo, mislimo, pretražujemoprošlost, rekapituliramo svoje dane igodine, mislimo na drage osobe, kad pohađamosvoja groblja, mjesta tišine i šutnje,sabranosti i molitve, kad želimo biti sami.Samoća nas i šutnja vraćaju nama samima,u šutnji, samoći i kontemplaciji čovjek jesposoban iskusiti nadnaravno, vinuti se kBogu. Onaj gornji navod iz Isusovih ustanije zabilježen u kanonskim spisima, alije prenošen s usta na usta, nalazi se međutzv. Arapskim agrafima te izriče smisao svenaše pobožnosti i traganja za Bogom. „Tkoželi imati posla s Bogom, njemu treba desetdijelova: Devet dijelova šutnje, deseti samoće!“Ne znamo što i kako bismo molili,pisao je Pavao Rimljanima, ali ako se čovjekU ovome broju pročitajte:VODIM VASPREMAVJEČNOMŽIVOTUfra Ljubo KurtovićBOGŽIVIHKarl RahnerZAJEDNIŠTVOSVETIHdr. fra Ivan Ivandaprepusti Duhu, onda Duh u nama i iz nasprogovara.Neki je dan Papa imao susret s Međunarodnomteološkom komisijom koja pomažecrkvenom učiteljstvu kako u današnje vrijemena najbolji način ponuditi vjernicimai svijetu vječnu Božju objavu i istinu u suvremenomruhu. U svome obraćanju teolozimaPapa je znakovito govorio i o šutnji,kontemplaciji, Isusovoj šutnji, a mi možemoreći, tu je uključena i Marijina šutnja. Marijane govori mnogo, od nje je zabilježeno samonekoliko riječi, ali je sve ono što se oko njeodvijalo pohranjivala, pospremala u svojesrce i to onda prenosila u Crkvu i na Crkvu,najprije na apostole, a onda na one koji suna njihovu riječ povjerovali. Marija je blagoCrkve, ona je ona škrinja, trezor, živa pohrana;Marija je u srcu Crkve, ako ne i srce CrkveMOJI SUSRETI SFRA SLAVKOMBARBARIĆEMKneginja Marie vonLiechtensteinOD BIJAKOV-SKOG BRDA DOMEĐUGORSKECRKVEfra Žarko IlićPROTESTANTUMEĐUGORJULorenz EngiStudeni 2006. // Broj 11 // Godište I. •


6. obljetnica smrti fra Slavka Barbarićaiz njezine umornosti i grješnosti. Bez te binebeske pomoći naša borba protiv sila tameunaprijed bila osuđena na poraz.Potom, svaki kršćanin na zemlji, u još nepotpunomesmislu «svet», može i treba molitiza drugoga, može biti posrednik izmeđunjega i Boga. To je uzajamna pomoć na kojunas obvezuje naše kršćansko zajedništvo,naša povezanost u ljubavi. Krist je glava, mismo udovi. Ako je jedan ud bolestan, trpi čitavotijelo. «Moliti za drugoga» i «preporučitise u molitve drugih» jesu očigledne i prozirneforme življenja zajedništva svetih. SvetiPavao traži od svojih zajednica da mole zanjega u njegovim nevoljama i poteškoćama,očito polažući veliku nadu u to posredovanje.Na međusobno nas pomaganje i zauzimanjeobvezuje i «nutarnje zajedništvo» s Gospodinom.Ako smo istinski ucijepljeni u njega, akoživimo od njega i za njega, nesebično ćemose zauzimati i za one koje Krist želi privestiobraćenju i spasenju. Stoga ne ćemo samomoliti da netko bude utvrđen u milosnomeživotu, nego još više, da teški i tvrdokornigrješnici zadobiju milost obraćenja. Moć zagovorničkemolitve ima naročitu snagu jer jeplod Kristova križa, njegova zauzimanja zanas u krajnjoj žrtvi iz ljubavi. Ako molimoza druge u zajedništvu s Kristovom žrtvom,Bog će po našemu zauzimanju utjecati naslobodu drugoga koja je zarobljena zlom,na tvrdoću njezinoga «ne» Bogu. Omekšat ćeje i ponovno okrenuti prema sebi. Stoga nasovo «blago Crkve» upozorava da ne potcjenjujemoplodnost što nam je Bog daruje. Bogotvara čovjeku mogućnost da djeluje za druge,da preuzme svoju zastupničku odgovornostza svijet, za sve ljude. Ako je mi ozbiljnoshvatimo, kako će tek Bog ozbiljno shvatitimolitelja i njegovu molitvu, prihvatiti je inagraditi uslišanjem! Ne smijemo dosegnutistupanj svoje kršćanske zrelosti i svetostizadržati samo za sebe. Smisao je svetosti dabude svjetlo i putokaz drugima, da njezinamilost dosegne i najmračnije kutke svijeta ičovječanstva. «Sve u Crkvi može biti osobno,ali ništa privatno» (H. U. v. Balthasar). Istinskasvetost uvijek upućuje na drugoga, nanjegove potrebe i nevolje. Svetac se udaljavaod sebe, zaboravlja sebe, da bi tako unišaou prostor drugoga. Sebična svetost je protuslovljeu sebi. Danas postoji pomamna potragaza «svetošću» koja uzdiže iznad drugih,koja traži odobravanje i priznanje, koja se ukonačnici temelji na sebeljublju i čežnji zauvažavanjem. Istinska svetost je samozatajnai jedva uočljiva. «Teško je raspoznati sveca,čak i nakon njegove smrti» (J. Guitton).Kneginja Marie von LiechtensteinMoji susreti s fraBilo je ljeto 1983. kad nam je suprugov rođak, u međuvremenu preminuligrof Ernst Abensperg Traun, pričao o svojim doživljajima iz Međugorja.Kazao je da se tamo od lipnja 1981. svakodnevno ukazuje Marija.O tome smo već bili pročitali neke kraće novinske članke, no ta osobnasvjedočanstva probudila su moju znatiželju i poželjela sam otići na licemjesta. Dvije rođakinje mojega supruga također su osjetile poziv dapođu u Međugorje. Moj suprug nas nije htio pustiti same pa nas je odlučiopratiti, i to je bilo dobro.Grob fra KrižanaGalića i fra SlavkaBarbarića12 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


6. obljetnica smrti fra Slavka BarbarićaSlavkom BarbarićemSusret s MeđugorjemKad smo stigli u to zabačeno mjesto svismo se pitali zašto smo uopće došli.Međugorje nam je izgledao vrlopusto i napušteno. Jedan fratar nam jeobjasnio na kojem su se brežuljku događalaukazanja, te da se sada odvijaju poslijepodne u prostoriji uz crkvu. I tako smo senajprije uspeli na Brdo ukazanja. Tada ganije bilo baš lako naći. Mjesto ukazanja,koje je danas tako vidljivo, hodočasnici su– pa tako i mi – u to vrijeme još morali tražiti.Isti dan smo se uspeli i na Križevac. Poslijepodne, oko 17.30h, pošli smo u crkvu unadi da ćemo moći biti nazočni kod ukazanja.Među malobrojnim hodočasnicima kojisu imali istu želju bila je i jedna mala skupnaiz Italije. Nešto prije ukazanja pojaviose fra Slavko. Zahvaljujući svojem velikompoznavanju jezika, mogao je talijanske hodočasnikepozdraviti na talijanskom, a nasna njemačkom. To je učinio s beskrajno ljubaznimali istovremeno neporecivim autoritetom.Taj prvi susret vrlo nam je jasnopokazao da Majka Božja ovdje mudro vodistvari kako bi na ovom mjestu milosti Bogumogle služiti prave osobe.Neizmjerna ljubav prema Majci Božjoj iprema Isusu KristuNakon tog prvog putovanja ponovno smodošli u Međugorje s djecom za Uskrs 1984.Zbog blagdana, ovdje su bili brojni hodočasnici.Svi smo se čudili neumornom i velikomfra Slavkovom zalaganju.Od tada sam vrlo često posjećivala Međugorjei često sam se pitala odakle fra Slavkuta nevjerojatna snaga da se tako troši zaBoga i za svakog hodočasnika.Prije 8 godina ponovno sam bila u Međugorjus jednim poljskim svećenikom kojije na njemačkom jeziku bio studirao filozofiju,koji je svoj studij zaključio s doktoratom,te postao rektor jedne bogoslovije. Onje fra Slavka doživio tijekom samo jednogdana i ostao pod tako dubokim dojmom daod tada fra Slavkovu sliku drži u svojoj radnojsobi.Čini mi se da je ono najbitnije u fra Slavkovojosobi njegova nevjerojatna, čak neizmjernaljubav prema Majci Božjoj i premaIsusu Kristu.Milijuni ljudi nikada ne će zaboraviti večernjeeuharistijsko klanjanje koje je vodio stako velikom dubinom i ljubavlju. To euharistijskoklanjanje je bilo istinsko svjedočanstvonjegove ljubavi prema Gospodinu. Čovjekunedostaju riječi pa je mudrije o tomešutjeti. Nikada i nigdje nisam doživjela ništaslično ni tako uvjerljivo.Želio nas je voditi prema BoguSve nas zajedno, neovisno o društvenomsloju ili kulturi, želio je voditi prema Bogu.Svakoga je – u granicama svog ograničenogvremena – znao saslušati. Njegov je životbio stalno davanje i vođenje prema Bogu.Fra Slavko je imao poseban dar za djecui mlade. Još ga vidim pred sobom kako ses djecom od kojih osam godina uspinje naBrdo ukazanja. Djeca su predmolila s velikimoduševljenjem. I u Majčinu selu koje je osnovao,djeca su hrlila prema njemu kao premaljubljenom ocu.Fra Slavko nije uopće imao razumijevanjaza ljude koji su tražili čudesa. Htio je da ljudiu molitvi traže povezanost s Bogom, i imaoje divan dar sve nas u tome podržavati.Zračio je svetošćuBio je vrlo skroman, nikad ništa nije tražioza sebe. Ne mogu se sjetiti da bi nas nazvao itražio pomoć. Pomoć koju smo slali, naposeza vrijeme rata na prostoru bivše države iposlije toga djeci i obiteljima, prihvaćao je svelikom radošću i zahvalnošću, ali ju nikadnije tražio.Nije lako govoriti o takvim izvanrednimosobama koje zrače svetošću. Kao što većrekoh, bolje je šutjeti, jer postoji opasnostda svaka riječ bude previše i da zvuči šupljei prazno.Iako sam, zahvaljujući svojim roditeljimakoji su bili veliki vjernici već od svoje ranemladosti imala priliku upoznati mnoge svećenikekoje cijenim, mogu reći da – uz papuIvana Pavla II. – fra Slavko za mene predstavljajednu od najupečatljivijih ličnosti.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 13


Razgovor: Carmelo Puzzolo, slikar i kiparUMJETNIČKO DJELONADAHNUTOKRALJICOM MIRAPriredio Krešimir ŠegoGospodin Puzzolo svojim je djelomnajprisutniji umjetnik na prostoružupe Međugorje. Kamo god pošli,pogotovu na glavnim molitvenimmjestima, naići ćete na njegovadjela: Reljef u bronci RođenjeIsusovo između crkve i župnogureda, kip sv. Leopolda BogdanaMandića pored vanjskih ispovjedaonica,postaje križnoga puta naKriževcu, otajstva krunice na Brduukazanja, slika Kraljice Mira u Žutojdvorani, kip fra Slavka Barbarićau Majčinu selu. Ljetos smo s umjetnikomi čestim međugorskimhodočasnikom razgovarali začitatelje Glasnika mira.Gospodine Puzzolo, kada ste prvi putčuli za Međugorje?Prvi sam put za Međugorje čuo na talijanskojteleviziji. Bila je to samo kratka vijest.Nisam bio koncentriran na to što se davalona televiziji, nisam pratio program. Samosam krajičkom oka vidio vidioce u ekstazi, iodmah iza toga završila je ta emisija.Kada ste prvi put došli u župu Međugorje?Godine 1985. bio sam u Padovi, u crkvi sv.Antuna s velikim talijanskim umjetnikomPietrom Manigonijem i tu sam od svojihprijatelja industrijalaca čuo razgovor o Međugorju.Oni su mi rekli: «Carmelo, idi u Međugorje,tamo je nešto jako zanimljivo.» Čimsam bio slobodan, a to je bilo u srpnju 1985.,zaputio sam se u Međugorje. Kad sam došaou ovo mjesto bio sam jako impresioniran načinomna koji su ljudi ovdje molili.Tih dana ukazanja su bila u sobi prekoputa župnog ureda, ja sam se već bio popeoi na Križevac i na Podbrdo. Među franjevcimakoje sam viđao oko župnog ureda i crkvevidio sam jednoga koji je bio najživahniji,bio je to fra Slavko Barbarić; on je na nekinačin uredovao ljudima koji bi nagrnuli usobu ukazanja.Imao sam veliku želju ući u sobu ukazanja,ali sam oko sebe vidio dosta bolesnih pasam mislio da je važnije da oni uđu.I tako je došao moj zadnji dan boravkau Međugorju. Ja sam se još uvijek vrtio okožupne crkve i u tom momentu fra Slavko jePrvi rad Carmela Puzzolaza župu Međugorje14 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


Razgovor: Carmelo Puzzolo, slikar i kiparizišao iz župnog ureda, spuštao se stubamai čim me je ugledao kazao: «Hej, pa ti si jošuvijek ovdje!» Odgovorio sam mu: «Da, ovdjesam već tjedan dana.» «A kad odlaziš?»nastavio je razgovor fra Slavko. «Sutra»,odgovorio sam mu. «Pa kakvo je bilo tvojeiskustvo u Međugorju?» «Bilo je prekrasno!Upoznao sam neke od vidjelaca, popeo samse na Križevac i na Podbrdo.» «Znači, imao sisva važnija iskustva?»Ja koji sam zaista imao sva iskustva, osimjednoga, odgovorio sam: «Da, imao sam svaiskustva, samo mi još jedno nedostaje.» FraSlavko me pogledao u oči i kazao: «Možda jemoguće da imaš i to zadnje iskustvo.» Pomisliosam da i on zna što bih želio, pa sam gaupitao što trebam napraviti da dobijem i tozadnje iskustvo. Nakon toga me upitao hoćuli tu večer biti na krunici. «Da, doći ću», odgovoriosam. Na to mi je rekao da ga na krajudrugog dijela krunice čekam u dnu crkve.Tako je i bilo. Nakon drugog dijela krunicepovukao sam se u dno crkve i vidio sam fraSlavka okruženog mnoštvom. Pomislio sam:«Toliki su ljudi oko njega, sigurno će zaboravitiono što mi je danas rekao.» Ali on sepribližio, uhvatio me za ruku i odveo me dodna stubišta pred župnim uredom. Sve okožupnog ureda bilo je puno ljudi, čak su bili ina stubama, svi su željeli ući.Fra Slavko mi je u ruku stavio jedan zavežljaji čovjeku koji je stajao na vrhu stepenicakazao da me pusti unutra. Tako sam ušao uprvu sobu desno. Soba je bila prepuna ljudi,a među njima su bili Ivan i Marija, stajali sui molili krunicu. Odjedanput su pali na koljenai počelo je ukazanje. U tom momentu biosam strahovito ganut. Želio sam postavitimnoga pitanja, a nisam znao što bih rekao.Kraj mene je stajala jedna žena s teškobolesnom djevojčicom. Djevojčica je jakoplakala, nisam znao od koje bolesti boluje,pa je majka htjela izići da dijete ne smeta. Utom trenutku je ušao fra Slavko i ženi rekaoda ostane s djetetom. Ostao sam na cijelomukazanju strahovito dirnut. Kad sam izišaojoš uvijek sam bio silno ganut te sam zahvaljivaoGospi na tom velikom daru.Kasno navečer opet sam šetao u blizinižupnog ureda i opet sam ugledao fra Slavka.Htio sam mu se zahvaliti. Fra Slavko me pozdravio,poželio mi sretan put i kazao: «Vratise opet što prije u Međugorje.»U tom sam se trenutku sjetio da sam,kad sam išao na Križevac, vidio ljude kakomole na pojedinim mjestima, pored kamenjaoznačenog rimskim brojevima. Kazaosam mu: «Oprostite fra Slavko, oni ljudi kojesam vidio na Križevcu, mole li to oni križniput?» «Da, mole križni put», odgovorio je.«A zašto ne postavite prave postaje?» pitaosam. «A kakve prave postaje, na što misliš,kako bi trebale izgledati?» «Trebali bi to bitibrončani reljefi», a fra Slavko me upitao zarmislim da bi ljudi bolje molili kad bi stajaliispred tih lijepih brončanih reljefa. Na tosam mu kazao da bi ljudi mogli jednako dobromoliti i pred postajama napravljenim odmrvica kruha, ali je glavno da su napravljenis ljubavlju. Fra Slavko je malo zastao, potomkazao: «Jako je zanimljivo to što govoriš. Atko bi trebao napraviti postaje?»Iako nikada u životu nisam bio kipar, rekaosam da bih ja to mogao napraviti. Tadasam mu kazao da sam slikar, ali da bih mogaonapraviti i takva djela.Tada smo razmijenili telefonske brojeve idogovorili se ostati u kontaktu.Sljedeće jutro otišao sam u Italiju i čimsam došao doma telefonirao mi je jedan odonih industrijalaca koji mi je u Padovi kazaoda trebam otići u Međugorje. Želio je čutimoje iskustvo. Ispričao sam mu svoja iskustvate mu na kraju objasnio zamisao da senaprave postaje križnoga puta. Moj prijateljindustrijalac Valentino Brazzale kazao mije da blizu Tiene, gdje on živi, ima tvornicakoja izrađuje proizvode iz bronce te da će seraspitati o uvjetima i cijeni.Drugi put u MeđugorjuNazvao me nakon pola sata i rekao da odmahdođem, jer da sutra skupa putujemo uMeđugorje. Također mi je kazao da je već našaoljude koji će snositi sve troškove izradereljefa. Drugi industrijalac, Sante dalle Carbonare,koji je kasnije darovao sva otajstvakrunice, poručio je da dođem u tvornicu nadogovor o mjerama i da o drugom ne brinemjer će sve biti plaćeno.Otišao sam u Tiene, u tvornicu, i dao mjerereljefa.Čim smo to obavili, krenuli smo u Međugorjei potražili fra Slavka. Kad me je ugledao,upitao je: «Što je, još si uvijek ovdje?»«Otišao sam kući i vratio se s gospodinomSante dalle Carbonare, da vam kažemo kakosmo dogovorili sve oko reljefa.»Fra Slavko mi je rekao da toliko ne žurimjer oni moraju raščistiti mnoge stvari s vlastima,pogotovu glede postavljanja reljefa najavnom mjestu. Također mi je objasnio kakose unutar crkvenog prostora može raditi, aliza postaviti neko djelo izvan crkvenog prostoratreba tražiti dopuštenje vlasti.Vratili smo se u Italiju i odmah sam napravioprvi reljef. Već sam tada razmišljaokako ćemo napraviti i sva otajstva krunice.Napravio sam treće otajstvo – Isusovo rođenje– i na njemu napisao: Dar žiteljima Međugorja.Razmišljao sam kako će ta postaja bitipostavljena za Božić te godine. Nažalost, tose nije dogodilo – reljef je šest mjeseci zadržanna carini u Mostaru.Tada mi je fra Slavko kazao da ima jednogaprijatelja komunistu koji ga je savjetovaoda postavi reljefe – postaje križnoga puta,ali bez obavješćivanja javnosti. Tako je i učinjeno.Godine 1988. ili 1989., ne sjećam se točno,fra Slavko mi je telefonirao i pitao zar nedolazim za Uskrs. Kad sam mu kazao da završavamposao u Firenci i da za Uskrs idemsvojoj obitelji, rekao mi je da ipak dođemjer me čeka iznenađenje. Kad sam ga upitaoo čemu se radi, odgovorio je: «Blagoslovitćemo postaje.»To nisam mogao propustiti. Na Veliki petakte godine postaje su blagoslovljene! Sovim u svezi ima još nešto: Fra Slavko mi jeStudeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 15Nastavak na str. 38


ISUS KRISTKRALJ SVEGA STVORENJAO nado naša, cjelove,Naš Spase, Kriste uskrsli,U smrtnoj boli nemilojKud oči tad da upremo?I ti si smrt iskusio,Led koplja, biče bezdušne,Blag glavu si naklonio,Duh Ocu s drva predao.Sve boli naše najljućeKo jaganjac si ponio.Sad znamo što je supatnja –I uskrsnuće čekamo.Na križu ruke širećiU ranu srca prihvaćašSve teškom boli shrvaneU času smrti tjeskobne.Ko pobjednik si ustaoI vrata pakla srušio:Nas žalosne sad pridigni,Po smrti sve nas proslavi.I braća naša premila,Što mirno u snu snivaju,Nek vječni život dobijuDa tebe mogu slaviti. Amen.(Božanski časoslov)Ti, Kriste, Kralj si vjekova,Ti vladar sviju naroda,Ti sudac si jedincatiSvih umova i srdaca.Glavari svih te narodaPred svijetom javno častili,A mi ti evo kličemo:Ti višnji Kralj si sviju nas!O Kriste, mira vladaru,Pokori srca buntovna,U jedno stado skupi sveOd tebe što odlutaše!Ti zato, ruke šireći,Sa križa visiš krvavogI probijeno sulicomU plamu Srce otkrivaš.Ta zato kruha, vina likNa žrtveniku krije te,I s probodenih grudi tiSpas djeci tvojoj izvire.Sva slava tebi, Isuse,Što vlašću svijetom upravljaš,I Ocu s Duhom preblagimU vječne vijeke vjekova. Amen.


Iz baštineSVI SVETII DUŠNI DANPriredioZbirni blagdani za sve svete mučenikei ostale svete, odnosno svete jednogodređenog kraja, susrećemo u kršćanskojstarini u uskrsnom okružju.Najstarija potvrda nalazi se kod IvanaZlatoustog za Antiohiju u 4. st. u Duhovskojosmini s oznakom «Gospodnji dan Svihsvetih». Poslije Uskrsa slavio se dovršetakuskrsnog događanja proslavom svetih. UIstočnoj Crkvi sačuvao se ovaj blagdan kao isami termin do danas. U Zapadnoj Crkvi ovajblagdan u početku je bio preuzet. U Irskoj jenastao u 8./9. stoljeću – kad je veza izmeđuovoga blagdana i Uskrsa izblijedjela – noviblagdanski naziv: 1. studeni ovdje obilježavapočetak zime i ujedno početak godine. Pozadinanije više Uskrs nego umiruća prirodapo kojoj vječni svijet svetih postaje vidljiv.Po irsko-škotskim misionarima blagdan Svihfra Karlo LovrićGodišnji spomen Dana mrtvih u Zapadnoj Crkvi datira iz ranog srednjegvijeka, uglavnom poslije Uskrsa, npr. na Duhovski ponedjeljak ili ponedjeljakposlije Presvetog Trojstva. Bila je tendencija - iako ne posvuda - povezatiUskrs i spomen mrtvih.svetih - slavljen na 1. studenoga - u 9. stoljećustigao je i na europski kontinent.U irskom utjecajnom području (npr. USA)zadržali su se predkršćanski običaji sličnosaturnalijama prije rimske Nove godine. (Saturnje za Rimljane bio bog vremena: njemuu čast organizirano je sedmodnevno slavljeu Rimu poslije svršetka poljskih radova).DAN MRTVIH - DUŠNI DANGodišnji spomen Dana mrtvih u ZapadnojCrkvi datira iz ranog srednjeg vijeka,uglavnom poslije Uskrsa, npr. na Duhovskiponedjeljak ili ponedjeljak poslije PresvetogTrojstva. Bila je tendencija – iako ne posvuda– povezati Uskrs i spomen mrtvih. Još je papaIvan XXIII. (1958.-1963.) govorio o Uskrsukao «blagdanu svih mrtvih». Od 9. stoljeća,uz potporu samostana Cluny u Francuskoj,premješta se ovaj spomen Dana mrtvih na 2.studenoga, dan nakon Svih svetih.Zahvaljujući dominikancima, a kasnije isvećenicima španjolskog govornog područja,uobičajilo se da svaki svećenik smije togadana slaviti tri svete Mise. 1915. papa BenediktXV. proširio je ovaj običaj na cijeluCrkvu. Ovaj dan duboko se urezao u svijestnaroda i hrani se plemenskom pobožnošću.Poslije podne na svetkovinu Svih svetih grobovise kite cvijećem (krizanteme, ivančica,bijela kata) sa zapaljenim svijećama, a negdjei vječnim svjetlom. Već u 16. stoljeću unekim krajevima na Zapadu sveta Misa jebila sastavni dio tog spomena mrtvih.Čašćenje mrtvih zastupali su neki crkvenioci, pa i sam Tridentinski koncil, mišljenjemda duše koje su uspješno prošle Božje sudište,prije nego dođu u nebo, borave u mjestučišćenja (čistilištu). Živi mogu mrtvimapomoći svojim žrtvenim prinosima: sv. Mise,molitve, žrtve i post.Po starom pučkom vjerovanju duše sutoga dana napuštale čistilište, dolazile nazemlju i tu se kratko vrijeme odmarale odsvojih muka. U nekim mjestima organizirajusu i svečane procesije na groblju, a tomprigodom posjećuju se i svećenički grobovi.U našim krajevima sveta Misa za pokojneslavi se na svim grobljima, počevši na Svesvete poslije podne i cijeli Dušni dan.U ranijim stoljećima sa svetkovinom Svihsvetih i Danom mrtvih svršavala je staragospodarska godina, a nova je započinjalasa sv. Martinom.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 17


Sjećanje na prve daneOD BIJAKOVSKOG BRDADO MEĐUGORSKE CRKVEfra Žarko IlićKad je Branko Mikulić kao predsjednik SKJ s najviše tadašnje političke pozornice na Tjentištu 4. srpnja 1981.okupljanje našeg naroda u Bijakovićima i u Međugorju proglasio političkim neprijateljskim djelovanjem, već tadasam o tim događajima počeo malo ozbiljnije razmišljati: Ne bi li ipak u Bijakovićima i u Međugorju mogao biti zovs neba, dok se protiv tamošnjeg narodnog okupljanja usmjerava velika bezbožna sila!?Uvrijeme prvih Gospinih ukazanja uBijakovićima živio sam na ŠirokomBrigu.18 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeVidioci Ivan, Jakov i MarijaPrvi pohod BijakovićimaU Bijakoviće sam prvi put otišao na Petrovdan,u ponedjeljak 29. lipnja 1981. Alisam bio bez habita, u građanskom odijelu.I to s fotografskim aparatom i magnetofonomu ruci. Tako sam inače običavao ići nasve značajnije skupove. Oko 17 sati s ostalimšarolikim mnoštvom naroda popeo sam sena Podbrdo iznad Bjakovića. Iz radoznalostismo popunili sav prostor između kamenja idrača. Ali nas je većina samo izdaleka moglačuti žamor i nespretni pjev jedne Gospinepjesme. Zatim šutnja… Kad se potomod usta do usta pronijela vijest, da je Gospaotišla, počeli smo silaziti u selo. Ja nisam žurio.Nastojao sam promatrati prolaznike. Ijoš više slušati.Kad je pokraj mene naišlo nekoliko govorljivijihmlađih osoba, i ja sam im se pridružio.Očito su bili bliže bijakovskoj djeci.Jedna žena priča, kako je jedna doktorica(spominje je poimenično) htjela dodirnutiGospinu haljinu. Gospa joj je to odobrila idjeci rekla, da je uvijek bilo nevjernih Juda. Utu priču se umiješa jedan muškarac, pa reče:“Kako će to reć’? Pa nije Juda bio nevjeran, negoToma!?” Ali žena je uporno ponavljala, da jeGospa upravo tako rekla…Mene je ta rečenica ozbiljno zaokupila, doksam se vraćao kući na Široki Brig. Razmišljajućite večeri i sljedećih dana o izričaju nevjerniJuda, padalo mi je na pamet, da bi se to mogloticati i mene… Kako? Ako radi društvenogmira ili radi osobnih pogodnosti u crkvenimkrugovima prešutim svoje uvjerenje… A ondami se nadovezaše misli i na širu okolinu. U našemnarodu ima mnogo odrasle čeljadi, kojavjeruju u Isusa, pa se zato u crkvi vjenčavajui krštavaju svoju djecu, ispovijedaju se i pričešćuju.Ali sve to čine potajno. Istodobno se takvijavno ističu u Savezu komunista Jugoslavije(SKJ) radi društvenog položaja, radi radnogmjesta ili zarade. Štoviše, mnogi se od njih usvom društvu vladaju kao bezbošci, pa javnovrijeđaju otvorene kršćane. Takvi postupci naliksu Judinoj životnoj nevjeri ili izdaji… I Judaje vjerovao, ali je radi dobitka izdao Isusa. Dotadnečuveni izričaj nevjerni Juda prisili me napomisao, da u Bijakovićima nije riječ o nečemnaučenom, namještenom ili naručenom. Ipaksljedećih dana nisam tamo išao.Kod crkve u MeđugorjuPonovno sam otišao istom u nedjelju 19.srpnja 1981. Ali ne u Bijakoviće, nego k crkviu Međugorje, gdje je župnik fra Jozo Zovko udogovoru s vidiocima već bio uveo večernjuMisu. Promatrao sam i fotografirao mnoštvooko crkve, koje me je zadivilo svojom pobožnošću.U crkvu nisam mogao ući, jer je bilaprepuna. Istom poslije Mise uspio sam ućiu crkvu. Tada sam prvi put ugledao vidioce.Molili su za hodočasnike.


Sjećanje na prve daneDva oprečna doživljaja u istom danuMeđutim, moja dva doživljaja u istomdanu 3. kolovoza 1981. potakoše me na novorazmišljanje. Prije podne na stipanjdanskojpučkoj Misi u hladovini crkvenog dvorištana Čerinu nekoliko djevojaka i djevojčica sčasnom sestrom pjevalo je tako, da se jedvamoglo dalje čuti. Ni u pjesmi Zdravo, TijeloIsusovo nije im se pridruživao gotovo ni jedanmuški glas. Istog dana navečer otišaosam u Međugorje. I ovog puta kao promatrač!Crkveno dvorište prepuno naroda. Unatočneizdrživoj vrućini i sparini misari su setako zbijali u crkvi, da je bila “puna ko šipak”.Propovijedao je fra Jozo Zovko, a pjevanjevodio fra Stanko Vasilj. Tada sam prvi put uživotu doživio, da se u crkvi neusporedivojače čuje muško pjevanje nego žensko. Tomi je bilo ljudski neprotumačivo. Ipak i daljeostadoh samo novinarski bilježnik. Poslijesam 5. kolovoza prije podne došao k fra JoziZovki u Međugorje na dogovoreni razgovor,želeći čuti i zabilježiti njegove dojmove i procjenutamošnjih zbivanja. Unatoč fra Jozinugorljivom uvjeravanju, da bijakovska djecastvarno vide Gospu, ja sam ostao sumnjičav.Politički pucanj s najvišeg vrhaKad je Branko Mikulić kao predsjednikSKJ s najviše tadašnje političke pozornice naTjentištu 4. srpnja 1981. okupljanje našegnaroda u Bijakovićima i u Međugorju proglasiopolitičkim neprijateljskim djelovanjem,već tada sam o tim događajima počeo maloozbiljnije razmišljati: Ne bi li ipak u Bijakovićimai u Međugorju mogao biti zov s neba,dok se protiv tamošnjeg narodnog okupljanjausmjerava velika bezbožna sila!?Početkom kolovoza 1981. pojačavaju sepolitički napadaji na vidioce i osobito na fraJozu Zovku. Premda je on mjesec dana ranijebio pozvan i najavljen, da uoči Velike Gospepropovijeda na Širokom Brigu, poziv mu seotkazuje 4. kolovoza… Nakon Velike Gospe17. kolovoza 1981. udbaši u pratnji milicije(tadašnji naziv za policiju) zatvoriše župnikafra Jozu Zovku i urednika Naših ognjištafra Ferdu Vlašića. Kad sam to sljedećeg danačuo, uvjerio sam se, da tu više nema šale.Doživljaj na koljenimaNakon toga sam 19. kolovoza u habituotišao u Međugorje. Tada sam prvi puts ostalim narodom klekao i molio te ostaood početka do kraja cijelog večernjeg programa.Stvarno sam u svojoj nutrini osjetiodotad neslućenu Božju nazočnost i Gospinuzaštitu… Uvjerio sam se, da je samo klečećimoguće susresti Boga.Molitveni životOd tada sam nastavio moliti više negoprije. Tih dana doznadoh, da sam u tom političkomvrtlogu “na sjednici uprave provincijeodržanoj 16. kolovoza 1981. godine u Mostaru”premješten sa Širokog Briga u Veljake. Tamosam na vjeronauku redovno molio po jedandesetak krunice s đacima. Njima to preporučivaoi kod kuća. Osim toga često sam išaou Međugorje ispovijedati. Sljedeće godineljetnim nedjeljama poslije večernjeg bogoslužjatamo sam običavao sâm moliti. Sveje to utjecalo na moj ukupni duhovni život ina opću izdržljivost u različitim unutarnjimi društvenim poteškoćama. Gospina je nazočnostsigurno mnogo toga usmjeravala nadobro i na još bolje.Pisanje o Gospinoj nazočnostiPovrh toga odlučio sam u Kršnom zavičaju(KZ) objaviti poseban prilog o zbivanjimau Bijakovićima i u Međugorju… Za to sammorao naći dovoljno sigurnih podataka. Sadsam uvidio, kako je moj premještaj u VeljakeBog okrenuo na dobro. Odatle mi je Međugorjebliže, pa mi je i tamošnja zbivanja biloneusporedivo lakše pratiti i o njima pisati.Slijedili su razgovori i traženja snimljenihvrpci… Neke su udbaši bili zaplijenili.Srećom, pokojni fra Zrinko Čuvalo je bio sakriojednu količinu presnimljenih. Njih mi jedao.Zahvaljujući razumijevanju tadašnjeg veljačkogžupnika fra Velimira Mandća, ja samse mogao povući makar od uredskih poslovai sprovoda, pa sam dan i noć preslušavao iprepisivao razgovore fra Joze Zovke i još nekihfratara s vidiocima. Od toga sam priredionajvažnija svjedočanstva bijakovskih vidjelaca.Želio sam zaštititi malodobne vidiocei njihove roditelje od komunističkih zlostavljanja.Zato sam ispred njihovih svjedočanstavastavljao kratice, koje nisu po sebi bilejasne. Tomu sam dodao svoj prikaz tamošnjihdogađanja, izjave biskupa Pavla Žanića,teološko razmišljanje dr. fra Ljudevita Rupčićai uglazbljenu pjesmu fra Stanka VasiljaDošli smo ti, Majko draga. To sam “okitio” svojimi fra Zrinkovim fotografijama. Tako samza 14. KZ pripravio poseban prigodni prilogpod naslovom Susreti vjere i molitve. Osimtoga te i sljedećih godina sam slao vijesti omeđugorskim zbivanjima, koje su bezimenoobjavljivane u Glasu Koncila i u Aksi.Danas sam zahvalan našoj nebeskoj Majci,što sam s Božjom pomoću pod njezinomzaštitom – unatoč mnogim poteškoćama– uspio u svim dosadašnjim godištima KZ(na ukupno 814 stranica) izvješćivati o njezinimukazivanjima u Međugorju i o njihovimodjecima u svijetu!Promatrao sam i fotografirao mnoštvo oko crkve, kojeme je zadivilo svojom pobožnošću. U crkvu nisam mogaoući, jer je bila prepuna. Istom poslije Mise uspio samući u crkvu. Tada sam prvi put ugledao vidioce.Molili su za hodočasnike.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 19


gospodine,neka nas voditvoje svjetlo


Iz života CrkveŠUTNJA I KONTEMPLACIJA U NAŠEM ŽIVOTUBITNI PAPINI NAGLASCIdr. fra Tomislav PervanU OBRAĆANJIMA TEOLOZIMAKako možemo otvoriti ponajprije sebe a onda i svijet Riječi,ako ne stupimo u Božju šutnju iz koje Njegova Riječ proistječe?Početkom listopada u Rimu je zasjedalaMeđunarodna teološka komisija. Papaje osobno s članovima slavio Euharistijuna spomen sv. Brune i održao homilijuza koju sam veli kako je nije spremao, ali jetom prigodom rekao bitne stvari koje se tičui teologa, ali i svakoga kršćanina. Naime,istaknuo je vrijednost šutnje i kontemplacijeu našem životu. Šutnja i kontemplacijaimaju isti cilj, naime sačuvati trajno jedinstvos Bogom te usmjerenost prema Bogu urastresenosti našega svagdana. Cilj je šutnjeda u našim srcima bude nazočno trajno jedinstvos Bogom koje preobražava život. Makarje zadaća teologa da ga krasi govor, onu poplavi riječi i brbljavosti našega vremenatreba tražiti bitnu riječ, odnosno Riječ, BožjuRiječ, Riječ koja je Bog.Međutim, kako se može biti dio ovoga svijetau preobilju riječi te ponazočivati Božjuriječ u riječima ako ne u procesu stalnogapročišćavanja svoga mišljenja, koje mora bitiprvenstveno i prije svega proces čišćenja riječišto ih govorimo? Kako možemo otvoritiponajprije sebe a onda i svijet Riječi, ako nestupimo u Božju šutnju iz koje Njegova Riječproistječe? A da bismo pročistili svoje riječite time i riječi svijeta, treba nam ona šutnjakoja postaje kontemplacijom, koja namomogućuje vinuti se ondje, gdje se rađa Riječ,otkupiteljska Riječ.Bog nije objekt,nego subjekt teologijeNadovezujući se na dugu tradiciju sv.Toma Akvinski veli kako u teologiji Bog nijeobjekt o kome govorimo. To jest naše uobičajenopoimanje, međutim, Bog nije objekt,nego je Bog subjekt teologije. Sam Bog trebabiti onaj koji progovara i govori u teologiji.A sve naše govorenje i mišljenje treba služititome da Božji govor, da Božja riječ budečujna i slušana u svijetu, da u njemu pronađeprostor. I tako se osjećamo iznova pozvanina put odricanja od vlastitih riječi. Na22 • G l a s n i k m i ra // Međugorjetaj put čišćenja kako bi naša riječ bila samosredstvo kroz koje Bog govori, te tako zbiljaBog postaje i jest ne objekt, nego subjekt teologije.U tome surječju Papa navodi riječ iz PrvePetrove poslanice (1,22) koja na latinskomglasi: “Castificantes animas nostras in oboedientiaveritatis”- Posluh istini treba naše srce učinitisuzdržljivim, čistim, očišćenim. Čisteći srceod svega suvišnoga treba dospjeti do prave riječii djela. Drugim riječima, može se smatratiprostitucijom riječi i duše svaki govor koji želipolučiti pljesak i odobravanje, imajući samoono u očima što ljudi hoće i žele čuti, govoritipokorni diktaturi općega mišljenja ionoga što mediji očekuju. Post, suzdržljivost,čišćenje na koje smjera sv. Petarznači ne podvrgavati se mjerilimasvijeta, tražiti ne odobravanje, pljesak,nego posluh istini. To bi moralabiti temeljna krepost jednogateologa, ta naime katkada krutastega i posluh spram istine,koja nas čini suradnicima istine,koja nas čini ustima istine,tako da teolozi i vjernicinisu oni koji u bujici riječisuvremenoga svijeta govore,nego da stvarnoočišćeni, oprani posluhomspram istine,u njima i iz njih progovarasama Božjaistina. Samo takomožemo kao vjernicibiti vjerni prenositeljiistine.Potreba šutnjePapa je potom naveomisao mučenika i biskupaIgnacija Antiohijskoga i njegovukrasnu izreku: “Tko je shvatioGospodinove riječi, razumije Njegovušutnju, jer se Gospodin mora pre-


Iz života Crkvepoznati u svojoj šutnji.” Istraživanje riječiGospodina Isusa ostaje u okvirima našegaljudskog mišljenja. Samo onda kad dospijemodo Gospodnove šutnje, do Gospodinau njegovu jedinstvu s Ocem, od koga potječusve riječi, možemo stvarno početi zbiljashvaćati dubinu tih riječi. Isusove su riječinastajale u Njegovoj molitvenoj šutnji nabrdu, kako veli Pismo, u njegovu jedinstvu sOcem. Iz te šutnje, iz zajedništva s Ocem, izuronjenosti u Oca, rađaju se riječi i samo akodospijemo do te točke i ako ishodimo iz tetočke, dospijevamo do istinske dubine riječite možemo biti autentični tumačitelji riječi.Gospodin nas svojom riječju poziva da se sNjime uspnemo na brdo te da u Njegovojšutnji uvijek iznova izučavamo istinski smisaoriječi. Naime, zanijemjelost spram Božjeveličajnosti jest naš konačni stav, jer su našeljudske riječi presitne.Naša uloga – nositi u sebizrnje Božje riječiPapa se osvrnuo i na jedan događaj izživota sv. Tome Akvinskoga. Naime, u posljednjimtjednima svoga života sv. Tomanije više ništa pisao i nije govorio. Prijateljisu ga pitali: Učitelju, zašto više ne govoriš,zašto ne pišeš? On je samo odgovorio:Naspram onome što sam promatrao,što sam doživio, sve su mi riječi kojesam izrekao ili napisao poputslame. Pripovijeda se da jesv. Toma za vrijeme slavljasvete Mise imao mističnoiskustvo, da mu je otvorenprozor u vječnost,vidio je neviđeno, čuonečuveno, te je nakontoga zanijemioi tražio da se svešto je napisao ilidao napisati spali.Poznavateljisv. Tome upozoravajunaskako ne bismosmjeli shvatitite riječi krivo.Slama nijeneko ništa.Slama jest nešto.Slama nosiu sebi žito, zrnje,i u tome je velikavrijednost slame. Islama riječi ostaje vrijednakao nositelj zrnja.To je smjerokaz kako naš način rada i života,naša slama nosi u sebi zrno Božje riječi.Ponašati se tako da onaj tko sluša nas, slušasamoga Krista. To bi morao biti trajni ispitsavjesti svakoga vjernika. Je li istina da tkonas sluša, uistinu sluša i Gospodina? Stogase treba truditi i nastojati da bi se trajno obistinjivaloda onaj tko nas sluša, uistinu slušasamoga Krista.Nova akademska godinaDana 21. listopada otvorio je Papa akademskugodinu na papinskom Lateranskomsveučilištu. Sveučilište utemeljenogod. 1773. pripada rimskom biskupu. Stoga,tako Papa, ono mora na poseban način “bitiu službi Gospodinovoj, to će reći, u službiistine” koja oslobađa. Samo ako su ljudi natome putu, mogu spoznati izvornu idejuBoga i imati udjela u njoj. Papa je govorioo posebnoj zadaći sveučilišta spram suvremenedramatične krize zapadne kulture i zapadnogaidentiteta. Sveučilište spada međunajizvrsnija mjesta u kojima se mogu pronaćiprikladni izlazi iz krizne situacije. Na sveučilištuse čuva bogatstvo tradicije koje jesti ostaje stoljećima živo i stoga se na tomemjestu može tumačiti bogatstvo istine kojutreba prihvatiti s jednostavnim i otvorenimduhom. Sveučilište ima zadaću odgovoritinovim naraštajima spram smisla života. Tase očekivanja ne smiju iznevjeriti.Sada se pak daje prednost nekakvu umjetnomrazumu, razumu koji je u sve većojmjeri ovisan od eksperimentalne tehnike tezaboravlja “kako svaka znanost mora uvijekštititi čovjeka te promicati njegovo traganjeza istinom i istinskim dobrom. Precjenjivati‘činjenje’ (agere), a pritom zatamnjivati‘biti’ (esse) ne će pomoći ponovno steći onutako važnu ravnotežu koju svaki čovjek trebakako bi podario svojoj egzistenciji čvrstitemelj te valjane ciljeve.”Odgovorna sloboda –mit o Dedalu i IkaruPrema Papi svaki je čovjek pozvan podaritisvojim djelima dublji i viši smisao. To jetim više slučaj kod sveučilišnoga istraživanjakoje može i zna negativno utjecati na cijeliživot. “Dati se zanijeti žudnjom otkrivanja,ne pazeći niti se obazirući na kriterije kojipotječu s dubljega stajališta” lako dade dovestiu situaciju o kojoj pripovijeda antičkimit o Ikaru.Mladi je Ikar uživao i radovao se apsolutnojslobodi koju su mu pružala njegovanova krila te se nije obazirao na upozorenjaoca Dedala. Letio je veoma visoko te pritomzaboravio kako su mu krila od voska. Zbogblizine sunca vosak se rastopio i Ikar se sunovratiou morsku dubinu i smrtno stradao.Svojim kobnim padom i smrću Ikar je moraoplatiti skupu cijenu svoje iluzorne predodžbeo apsolutnoj slobodi. U toj antičkojlegendi vidi Papa ‘trajnu vrijednost’. Jer, “uživotu ima i drugih iluzija kojima se čovjekne smije prepustiti ne želi li riskirati nesretneposljedice - za svoj život kao i za životdrugih.” U tom smislu sveučilišni profesornema samo zadaću tražiti istinu te izazivatikod svoga slušateljstva udivljenje. On naprotivmora “promicati sve finese spoznajete se čuvati redukcionističkih i iskrivljenihinterpretacija”. Staviti tematiku istine u središte,nije to nikakav “čisto spekulativni činpridržan uskome krugu mislilaca”. Istina jenaprotiv vitalno pitanje “kako bi se osobnomživotu podario duboki nutarnji identitette probudila odgovornost u društvenimodnosima”.Izričito je Papa upozorio kako se ne smijeisključiti pitanje istine. Kad se to dogodi, životse svodi na skup pretpostavki, hipotezakoje ne nude nikakve sigurne uporišne točke.U tome je surječju Papa naveo “Pohvaluludosti” humanističkog mislioca ErazmaRoterdamskog. “Mišljenja su izvor jeftinesreće! Dosta muke košta spoznati istinu ibit stvari - pa čak kad je riječ o stvarimaod najmanjega značenja”. Ta je muka premaPapi značajka svakoga sveučilišta. Onačovjeka osposobljava da sve dublje prodireu jezgru pravih pitanja te podaruje radostu traženju istine i ushit ako čovjek istinupronađe.Ponovno je Papa izrazio svoju željukako treba na sveučilištima vladati duhšutnje i kontemplacije te želju da studentipostanu pozorni i savjesni ljudi. “Bog jeposljednja istina koju razum po svojoj naraviželi spoznati ako je vođen željom postićisvoj cilj u punini i dokraja.” Za SvetogaOca Bog nije nikakva prazna riječ niti jeon apstraktna teorija nego je Bog “temeljna kome čovjek gradi svoj život”. Živjeti“kao da Bog opstoji” (veluti si Deus daretur),nosi sa sobom odgovornost istražitisve prohodne putove kako bi se čovjek štoje moguće više približio onome koji je ciljprema komu sve teži. Vjernik zna kako tajBog ima svoje lice te se jednom zauvijekpribližio svakome čovjeku. Spoznati Kristaznači spoznati pravi život u komu senalazi sloboda. Upoznat ćete istinu i istinaće vas osloboditi (usp. Iv 8,32).Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 23


Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Mons. Michael PearseLacey, umirovljenipomoćni biskup Toronta(Kanada) na petomprivatnom hodočašću uMeđugorjuOd 11. do 16. listopada 2006. u Međugorjuje na svojem petom privatnom hodočašćuboravio mons. Pearce Lacey, umirovljeni pomoćnibiskup Toronta. Došao je sa skupinomhodočasnika iz Kanade. Slijedio je uobičajenihodočasnički program i redovito ispovijedao.Mons. Lacey se susreo s fratrima na službi uMeđugorju i dao intervju za radio „Mir“ Međugorjeu kojem je naglasio kako vjeruje dase Gospa ovdje ukazuje.Mons. Lacey zaređen je za svećenika1943., a za biskupa 1979. U mirovini je od1993. U Međugorje je prvi puta došao 1987.kao aktivni pomoćni biskup Toronta. Razgovors njime objavit ćemo u sljedećem brojuGlasnika mira.Mons. Luigi Bommarito imons. Harry Joseph Flynnu Međugorjuza blagdan Kraljice kruniceZa blagdan Kraljice krunice u Međugorju su boravila dva nadbiskupa.Obred Preminućasvetog FranjePosebnom liturgijom koja se održava 3. listopadanavečer uoči blagdana svetog Franje, franjevačkaobitelj diljem svijeta obilježava preminuće svogasvetog utemeljitelja. U župi svetog Jakova u Međugorjuovaj se obred održao neposredno nakon večernje sveteMise na vanjskom oltaru. U njemu su sudjelovali međugorskifranjevci, sestre franjevke na službi u župi, Franjevačkamladež i Franjevački treći red. Pred mnogobrojnimžupljanima i hodočasnicima, uz sudjelovanje zbora Framei «Golubića mira» ovogodišnju liturgiju preminuća sv.Franje predvodio je župnik dr. fra Ivan Sesar.Mons. Luigi Bommarito, nadbiskup umiru nadbiskupije Catania (Italija) boravioje u Međugorju od 5. do 7. listopada 2006.sa skupinom hodočasnika iz Italije. Ovo jenjegov drugi dolazak u Međugorje.Mons. Harry Joseph Flynn, nadbiskupnadbiskupije Saint Paul and Minneapolis(SAD) u Međugorje je došao po prvi put.Mons. Flynn u Međugorje je došao sa skupinomhodočasnika iz Minnesote i zadržaose od 6. do 8. listopada. Nadbiskup se susreos franjevcima na službi u ovoj župi iStatistike zarujan i listopad 2006.Rujan 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 196.000Broj svećenika koncelebranata: 4.062s njima razgovarao o pastoralnom radu shodočasnicima, napose onima koji dolazeiz njegove nadbiskupije. Naime, u župamate velike nadbiskupije osnovane su mnogemolitvene skupine koje su ponovno uveleklanjanje pred Presvetim. Rekao je da je uMeđugorje došao moliti.Oba nadbiskupa obišla su molitvena mjesta,slavila prijepodnevne svete Mise za hodočasniketalijanskog odnosno engleskogjezičnog područja i provela mnoge sate ispovijedajući.Listopad 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 170.000Broj svećenika koncelebranata: 3.67724 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


Međugorsko klanjanjeu VojvodiniU mađarskoj seoskoj župi sv. Petra i Pavla u mjestu Male Pijace u Vojvodiniživi oko 2000 duša. U crkvi se svakog četvrtka navečer održavaklanjanje pred Presvetim. Molitvene meditacije prate se iz Međugorjazahvaljujući Radio Mariji iz Novog Sada koja se uključuje u prijenos kojiosigurava Radiopostaja „Mir“ Međugorje. Ako u Međugorju nema prijevodana mađarski, prevodi se iz studija u Novom Sadu.Vijesti, najave, obavijestiUz šestu obljetnicusmrti fra SlavkaBarbarićaCrkva u župi Male PijaceŽupnik o. József Széll došao je na hodočašćeu Međugorju početkom listopada2006. sa svojim župljanima i ispričaonam kako se u njegovoj župi moli za mir.„Devedesetih godina, kada je u bivšoj Jugoslavijipočeo rat, naša je biskupija odlučilada svakog tjedna četvrtkom prije Mise molimoza mir. Tada sam sa svojim vjernicimaodlučio da svakog četvrtka prije svete Miseimamo jedan sat klanjanja. Kada je 25. ožujka1999. noću NATO počeo bombardirati Srbiju,naš Sveti Otac papa Ivan Pavao II. molioje svijet da se moli za nas i za mir kod nas.Tada smo uvidjeli da trebamo moliti još više.Svojim sam župljanima objavio da ćemo svakidan prije svete Mise imati sat klanjanja.To su i prihvatili, što je trajalo sve do krajabombardiranja sredinom srpnja. Na početkunas je bilo između 10 i 20. Škole su bilezatvorene, ali su djeca dolazila na vjeronauki na našu veliku radost samoinicijativnosu u grupama počeli dolaziti na klanjanje.Njihova nazočnost davala nam je snagu daustrajemo.Kad je bombardiranje prestalo, odlučilismo nastaviti molitvu za mir četvrtkom: počelismo moliti krunicu prije svete Mise. U Jubilarnojgodini 2000. također smo imali svakogčetvrtka prije svete Mise sat klanjanja.2003. godine papa Ivan Pavao II. nas je kršćaneponovo zamolio da molimo za mir zbogsituacije na Bliskom istoku. U našoj župi odte godine ponovo imamo zajedničko klanjanječetvrtkom. Prošle godine, kada se slavilagodina Euharistije, to smo naravno proslavilizajedničkim klanjanjima svakoga četvrtka.U kolovozu 2005. smo čuli da preko valovaRadio Marije (FM 94,2 MHZ) svakog četvrtkamožemo pratiti zajedničko klanjanje iz crkvesv. Jakova u Međugorju. Tada smo vjeroučiteljicai ja odlučili da - unatoč tome što prijesvete Mise od 17,30-18,30 s vjernicima imamozajedničko klanjanje Isusu u Presvetomoltarskom sakramentu - i taj sat posvetimou zajedništvu s hodočasnicima i vjernicima uMeđugorju. Nakon nekoliko tjedana predložilismo svim vjernicima mogućnost sata klanjanjačetvrtkom od 20-21 h (odnosno od 19-20h zimi), oni su to prihvatili i tako to od tadačinimo svakog tjedna na slavu Božju, u častMajke Božje i za spas duša - neka zavlada miru svim ljudskim srcima. Ako nema prijevodana mađarski u samom Međugorju, prijevodide preko Radio Marije koji prenosi klanjanje,a s velikom ljubavlju prevodi nam Terezija.Osim četvrtka, klanjanje imamo još i svakeprve subote za oproštenje grijeha u svijetu.1992. godine hodočastio sam u Fatimu iotada svake godine u svibnju, lipnju, srpnju,kolovozu, rujnu i listopadu, 13. u mjesecu,također imamo sat klanjanja, a nakon sveteMise procesiju s kipom Majke Božje Fatimske.Vojvođanski Mađari u Kapeliciklanjanja u MeđugorjuU petak 24. studenoga 2006. međugorski župljani i hodočasniciobilježit će šestu obljetnicu smrti fra Slavka Barbarićamolitvom Križnog puta na Križevcu u 14 h te večernjomsvetom Misom i euharistijskim klanjanjem u župnoj crkvi.Fra Slavko je preminuo na Križevcu u petak 24. studenoga2000. u 15.30h neposredno nakon završene tjednepobožnosti Križnoga puta.Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 1946. U 19. godinistupio je u franjevački red, a za svećenika je zaređen1971. Doktorirao je iz područja religiozne pedagogije tepostigao titulu psihoterapeuta. Fra Slavko je s hodočasnicimau Međugorju radio neumorno zapravo već od svogapovratka sa studija 1982. godine.Njegove knjige prevedene su na više od dvadesetjezika i tiskane diljem svijeta. Neumorno je govorio hodočasnicima,vodio euharistijska klanjanja, molitve predkrižem, molitvu krunice na Podbrdu i pobožnost Križnogputa na Križevcu.Vodio je godišnje međunarodne susrete za svećenikei mlade, pokrenuo je seminar za bračne parove, u kući“Domus pacis” vodio je seminare posta i molitve. Za djecuratne stradalnike utemeljio je i vodio ustanovu za odgoj iskrb “Majčino selo”. Njegova psihoterapeutska izobrazbaomogućila mu je i kompetentan rad s ovisnicima u zajednicisestre Elvire. Za momke u poteškoćama osnovao je iZajednicu Milosrdnog Oca. Pomoć dobročinitelja iz cijelogasvijeta usmjerio je u fondove za mlade talente i za ratnusiročad.Fra Slavko Barbarić obišao je cijeli svijet šireći Gospinuporuku mira i pomirenja. Krasile su ga izvanredne osobine:poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba,jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi,nepresušna energija, marljivost, a iznad svega pobožnost,poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubiodjetinjom ljubavlju. Srž njegova života bila je molitvomi postom dovoditi duše Bogu po Mariji, Kraljici Mira.Uvijek će nam nedostajati.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 25


Vijesti, najave, obavijestiPreminuoMons. PavelMária Hnilica,S.J.Unedjelju, 8. listopada 2006.umro je slovački biskup PavelHnilica. Rođen je u Slovačkoj1921. i bio član isusovačkog reda. Uvrijeme komunizma proveo je s mnoštvomdrugih redovnika i svećenikaduže vrijeme u zatvoru. Za svećenikaje tajno zaređen 29. rujna 1950.Papa Pijo XII. imenovao ga je, opettajno, biskupom 2. siječnja 1951.Biskup Hnilica službeno je imenovannaslovnim biskupom Rusada13. svibnja 1964. Dugo vremena jedjelovao u Rimu i posvetio se službiširenja Fatimske poruke.Odan štovanju Blažene Djevice Mariježivo je i s velikim zanimanjem odpočetka pratio međugorske događaje.Više puta je pohodio Međugorje osobnoili s manjim grupama talijanskihhodočasnika. Bio je tijesno povezansa splitskim nadbiskupom FranomFranićem, s kojim je promicao Gospineporuke iz Međugorja.Dolaskom prvih hodočasnika iznekadašnjih komunističkih zemalja uMeđugorje zanimao se za njih i tražiomogućnost da se za njih sagradi uMeđugorju jedna kuća. Ta bi kućaslužila njihovu stalnom prihvatu i potrebniminformacijama. Biskup Hnilicabio je živo zaineresiran da hodočasniciiz ondašnjih komunističih zemaljamogu doći u Međugorje i bez velikihnovčanih sredstava ostati nekolikodana.U ime Međugorja iskrena hvalapokojnom biskupu Hnilici za velikozalaganje i promicanje međugorskeporuke obraćenja i mira. Neka mu Bogpo zagovoru Marije koju je iskrenoštovao i volio podari mjesto u svojojvječnosti.(I. L.)RAZGOVOR SBISKUPOM HNILICOMU razgovoru s Marie Czernin za njemački katolički mjesečni magazin PUR(objavljen u prosincu 2004.) opširno je govorio o svojim razgovorima spapom Ivanom Pavlom II. na temu Međugorja. Donosimo taj razgovor.Biskupe Hnilica, proveli ste dosta vremenasa papom Ivanom II. i imali stemnogo privatnih susreta s njim – naprimjer kad ste ga posjetili u bolnici Gemellikratko nakon atentata 13. svibnja 1981.Jeste li ikada pričali sa Papom o događajimau Međugorju?Posjetio sam Svetog Oca 1984. Objedovalismo u Castel Gandolfu, njegovoj ljetnoj rezidencijii rekao sam mu o posvećenju RusijeGospinu Bezgrješnom Srcu, koje sam obaviou moskovskoj katedrali Uznesenja 24.ožujka te iste godine, a što je zatražila Gospau Fatimi. Kada sam rekao Svetom Ocuo ovim događajima, bio je veoma dirnut irekao je: «Djevica Marija tamo te je vodilapod svojim okriljem». Odgovorio sam: «Ne,Sveti Oče, ona me je nosila u svom naručju!»Nakon toga me je upitao što mislim oMeđugorju i jesam li posjetio to mjesto. Odgovoriosam mu da mi službeni Vatikan nijezabranio ići, ali su mi savjetovali da to ipakne učinim. Papa me je pogledao i rekao: «Idiu Međugorje incognito kao što si išao u Moskvu.Tko ti može to zabraniti?» Papa menije službeno ovlastio ići tamo, ali je našaodrugo rješenje. Papa je nastavio svoje izlaganjei pokazao knjigu o Međugorju kojuje napisao René Laurentin. Počeo je čitatinekoliko odlomaka i istaknuo da su međugorskeporuke u bliskom odnosu s onima izFatime. «Pogledaj, Međugorje je nastavak,produžena ruka Fatime. Gospa se u komunističkimzemljama ukazuje prvenstvenoporadi problema koji potječu iz Rusije», rekaoje Papa koji je to već preuzeo kao misijusvoga pontifikata. Stoga, razumio sam povezanostu istome trenu.Nakon razgovora s Papom posjetio samMeđugorje tri ili četiri puta incognito. No,bivši biskup mostarsko-duvanjski PavaoŽanić napisao mi je pismo u kome traži daviše ne posjećujem Međugorje; a ukoliko toodbijem da će pisati samome Papi. Izgledada ga je netko informirao o mom posjetu.No, nije bilo nikakva razloga da bih se bojaoSvetoga Oca.Jeste li imali još prilika razgovarati sPapom o Međugorju?Da, drugi put smo pričali o Međugorju1. kolovoza 1988. Skupina liječnika iz Milana,koji su ispitivali djecu, posjetili suPapu u Castel Gandolfu. Jedan od liječnikaje napomenuo kako im je mostarski biskupotežavao rad. Papa je rekao: «Budući da jeon biskup toga kraja, morate ga poštivati».Onda je nastavio u srdačnom tonu: «Alion će odgovarati pred Bogom ukoliko nijepostupio ispravno». Nakon toga Papa jeostao u mislima nekoliko trenutaka i rekao:«Današnji svijet je izgubio osjećaj za nadnaravno;drugim riječima, osjećaj Boga. Alimnogi ljudi taj osjećaj ponovno otkrivaju uMeđugorju kroz molitvu, post i sakramente».To je za mene osobno najjače i izravnosvjedočanstvo o Međugorju. Ono što jeposebno i duboko impresioniralo je da sunazočni liječnici izjavili: »Non constat desupernaturalitate». Papa je, s druge strane,Papa me je pogledao i rekao: «Idi u Međugorje incognito kao što si išao u Moskvu.Tko ti može to zabraniti?» Papa me nije službeno ovlastio ići tamo, ali jenašao drugo rješenje. Papa je nastavio svoje izlaganje i pokazao knjigu o Međugorjukoju je napisao René Laurentin. Počeo je čitati nekoliko odlomaka i istaknuoda su međugorske poruke u bliskom odnosu s onima iz Fatime. «Pogledaj,Međugorje je nastavak, produžena ruka Fatime.26 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


Vijesti, najave, obavijestiPapa je ostao u mislima nekoliko trenutaka i rekao: «Današnji svijet je izgubio osjećaj za nadnaravno;drugim riječima, osjećaj Boga. Ali mnogi ljudi taj osjećaj ponovno otkrivaju u Međugorju kroz molitvu,post i sakramente». To je za mene osobno najjače i izravno svjedočanstvo o Međugorju.dugo vremena prije priznao da su nadnaravnidogađaji uistinu na djelu u Međugorju.Preko mnogih izvora Papa je došao douvjerenja da se u ovom mjestu Bog možeiskusiti.Je li moguće da je puno toga što se uMeđugorju događa moglo biti izmišljeno?Prije nekoliko godina održao se susretmladih u Marienfriedu, gdje sam i ja sambio pozvan. Za vrijeme susreta novinar meje upitao: «Biskupe, zar vi ne vjerujete da jesve ono što se dešava u Međugorju od vraga(sotone)»? Odgovorio sam: «Ja sam jezuit.Sveti Ignacije nas je učio kako moramo znatirazlikovati duhove, ali nas je također učio dasvaki događaj može imati 3 različita uzroka:ljudski, Božji ili đavolski». Na kraju se složiosa mnom da je ono što se događa u Međugorjunemoguće objasniti s ljudskog stajališta- činjenica je da su svake godine normalnimladi ljudi, njih na tisuće, privučeni, ihrle kako bi se izmirili s Bogom. Međugorjeje već prozvano ispovjedaonicom svijeta jer,kao fenomen, ni Lurd ni Fatima nisu uspjelipostići da tolike mase ljudi idu na ispovijed.Što se događa za vrijeme ispovijedi? Svećenikoslobađa grješnika od đavla. Tada samodgovorio novinaru: «Svakako, sotona jesposoban za mnoge stvari, ali za jedno svakakone: Je li moguće da bi sotona poticaoljude da idu na ispovijed kako bi se oslobodiliupravo njega?» Novinari su se nasmijalishvaćajući ono što sam htio reći. Stoga, jediniuzrok ostaje u Bogu. Poslije sam i SvetomOcu prepričao taj razgovor.Kako biste saželi poruke Međugorja?Što izdvaja ove poruke od onih u Lurdu iliFatimi?U sva ta tri hodočasnička mjesta Gospanas poziva na kajanje, oprost i molitvu. Utom aspektu poruke ta tri ukazanja su slična.Međutim, razlika u Međugorju je ta štoukazanja traju već 23 godine. Intenzitet nastavkanadnaravnog ne jenjava i ne opadasvih ovih godina, a rezultira da se još većibroj intelektualaca obraća u tom mjestu.Neki na međugorske poruke ne gledajukao moguće jer je u tim krajevima izbiorat, što je rezultiralo da su se narodi okrenulijedni protiv drugih: Nije li to mjestomira, a ne sukoba?1991. (10 godina nakon prve poruke:«Mir, mir i samo mir») kada je izbio ratu Hrvatskoj, još jednom sam se susreo sPapom i on me upitao: «Kako se ukazanjau Međugorju mogu objasniti usred rata uBosni»? Uistinu rat je bio užasan, pa samodgovorio: «Izgleda da smo u istoj situacijikao i u Fatimi. Da se je Rusija odmahposvetila Bezgrješnom Srcu Marijinu,Drugi svjetski rat i širenje komunizma iateizma bi bilo izbjegnuto. Sveti Oče, odmahnakon što ste 1984. Rusiju posvetiliBezgrješnom Srcu Marijinu, dogodile suse nebrojene promjene u Rusiji i započeoje pad komunizma. Gospa je u Međugorjuzapočela upozorenjem da će se desiti ratako se ne obratimo. Nitko te poruke nijeuzeo ozbiljno. Možda, da su biskupi bivšeJugoslavije poruke prihvatili ozbiljnije,možda to ne bi išlo toliko daleko – alisvakako to ne bi jamčilo definitivno priznanjeslužbene Crkve s obzirom da ukazanjatraju još i danas.» Na to mi je Paparekao: «Onda, biskup Hnilica je uvjeren daje moj postupak posvećenja BezgrješnomSrcu Marijinu bio valjan?» Ja sam odgovorio:«Svakako da je bilo valjano; jedinopitanje je koliko je biskupa uistinu učiniloto isto posvećenje u suglasju sa SvetimOcem».Zašto je toliko važno da su i drugi biskupitrebali učiniti isto u duhu onoga štoje učinio Sveti Otac?Stoga što to izražava kolegijalnost Crkve,drugim riječima, jedinstvo biskupa saPapom, koje tomu daje daleko dublje značenje.Kada je 1978. Karol Wojtyla izabranza papu čestitao sam mu, ali sam ga odmahupozorio da će njegovu pontifikatu neštonedostajati ukoliko zajedno sa svim biskupimane posveti Rusiju. Tada mi je rekao:»Ako uspiješ uvjeriti biskupe u to, učinitću to već sutra». Poradi toga me je nakonposvećenja 25. ožujka 1984. upitao kolikoje biskupa sa mnom koncelebriralo. S obziromda mu nisam mogao odgovoriti, Papaje kazao: «Svaki biskup treba pripremitisvoju biskupiju, svaki svećenik svoju zajednicu,svaki otac svoju obitelj, jer je Gosparekla da se i laici trebaju posvetiti njezinomSrcu».Biskup Hnilica s Majkom TerezomStudeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 27


Odjeci u svijetuBernard EllisŽidov koji je triputpao na koljena pred Gospom (2.)Bernard EllisPrevela Lidija ParisLjudi koji su trpjeli u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini za vrijemetog strahovitog rata bili su žrtve,u patnji su postali slični Kristupatniku. Njihova patnja i tegobedali su nama prigodu da im pomognemoi da dokažemo da ljubimojedni druge kao što Bog ljubi nas. Mismo povlašteni, mi koji im smijemopomagati, i to je za nas bila milost.Godinu dana kasnije, u kolovozu 1987.fra Slavko je došao na katolički karizmatskisusret u katoličkom svetištuWalsingham u Norfolku, u Engleskoj, a tamosmo bili i Sue i ja. Bila je to večer pomirenjanakon koje je fra Slavko trebao voditi euharistijskoklanjanje. Narod je pristupao svećenicimakoji su stajali pred šatorom i ispovijedaosvoje grijehe. Nakon toga bi simboličkiupalili malu svijeću i s njom otišli u mrak.Bili su presretni zbog Božje ljubavi koja imprašta grijehe i slavili su, pjevali i plesali odradosti i osjećaja oslobođenja. I tako je topjevajuće, plešuće, bučno mnoštvo malo pomaloulazilo u kapelicu u Walsinghamu gdjeje trebalo biti euharistijsko klanjanje kojepredvodi fra Slavko.Fra Slavko je izašao na oltar i pogledaoto bučno i nemirno mnoštvo. Samo je stajao,nije se micao, samo ih je gleda. Očito ječekao da se smire i pripreme za klanjanje.Dugo je čekao, nekoliko minuta. U normalnimokolnostima, ja sam trebao otići od strahada ne prekršim zapovijed iz moje mladostikoja kaže da se ne smijem klanjati djeluljudskih ruku, ali ostao sam. Bio sam fasciniranonim što se događalo, fra Slavkom koji ječekao, mnoštvom koje se smirivalo, postalomirno, nepomično, tiho. Apsolutna tišina. Tome je podsjetilo na tišinu u prostoriji u kojojje bilo ukazanje prije toliko godina. Fra Slavkoje polako stavio pokaznicu na oltar i predvjernicima izložio Presveto. Vladao je savršenmir i uzvišena tišina. Svi su pali na koljena.I opet sam ja bio posljednji koji je ostaostajati, ali taj sam put osjetio unutarnjeuvjerenje da i ja trebam kleknuti. Ovaj trećiputa kleknuo sam jer sam to htio. I tako samkleknuo i pogledao lica ljudi oko mene čijesu oči bile usmjerene prema Presvetom. Tadasam i ja pogledao prema Presvetom i osjetiosam da je netko tu nazočan, da gleda te ljudekoji kleče pred njim. U tom sam trenutkuprimio dar koji se ne može objasniti jer ječisti dar. Znao sam da je Bog doista nazočanu Presvetom oltarskom sakramentu. U tomtrenutku Isus me je pozvao da ga prihvatimkao svog Spasitelja, i to sam učinio.Po povratku zamolio sam svojeg župnikada me pouči o katoličkoj vjeri. Budući dadolazim iz židovskog okruženja, za vrijemepouke učio sam i o Presvetom oltarskomsakramentu i shvatio sam da imam divnuprigodu krštenjem početi sve iz početka. Bitću čist kao novorođeno dijete. Bit će to novorođenje i sve što mi se dogodilo, sve što samučinio u prošlosti, bit će kao da se nikad nijedogodilo. Mnoge mi je stvari bilo teško shvatiti,ali sam ih prihvatio jer sam se radovaotoj divnoj prilici koju mi Bog nudi. Iščekivaosam dan kad ću biti primljen u Katoličku Crkvui kršten. Naučio sam o pravoj nazočnostiBožjoj u Euharistiji, nešto što sam i samprepoznao, i naučio sam da Bog svaki dandolazi k nama u Misi da bi nas hranio fizičkii duhovno. Kad počinimo pogrješke koje suneizbježne zbog naše ljudske prirode možemoići svećeniku u sakramentu ispovijedi,i ako se doista kajemo, grijesi koje smopočinili bit će nam oprošteni. Kao obraćeniks židovskim odgojem shvatio sam da je svešto postoji u katoličkoj vjeri zapravo dubokoukorijenjeno u židovskoj vjeri. I tako samosjećao ne toliko da postajem katolik negoKad je 1990. izbio rat, u Engleskoj sam osnovao humanitarnu organizacijukoja je zahvaljujući velikodušnosti tamošnjih ljudi isporučila pomoć zaHrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu vrijednu preko 10 milijuna funti. Htjelismo pomoći onima koji su pomogli nama svojim primjerom vjere, gostoljubivostii prijateljstva.28 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


Odjeci u svijetuFra Slavko je izašao na oltar i pogledaoto bučno i nemirno mnoštvo.Samo je stajao, nije se micao, samo ihje gleda. Očito je čekao da se smire ipripreme za klanjanje. Dugo je čekao,nekoliko minuta. U normalnim okolnostima,ja sam trebao otići od strahada ne prekršim zapovijed iz mojemladosti koja kaže da se ne smijemklanjati djelu ljudskih ruku, ali ostaosam. Bio sam fasciniran onim što sedogađalo, fra Slavkom koji je čekao,mnoštvom koje se smirivalo, postalomirno, nepomično, tiho.B. Ellisupotpunjeni Židov, i doista sam zahvalanda mi je Bog u svojem beskrajnom milosrđudao tu divnu mogućnost.U Katoličku Crkvu bio sam primljen 13.travnja 1987. Stjecajem okolnosti, to je bilaprva noć židovske Pashe. Prva noć židovskePashe i Veliki četvrtak ne padaju uvijek naisti dan, ali te godine bilo je tako. Židovi vjerujuda će Mesija doći prve noći Pashe, toje tradicija, i oni očekuju da Mesija te noćidoista dođe. Za mene Mesija je te noći došao,bio sam kršten, primio sam prvu pričesti krizmu.Postoji još jedan mali posebni dar za kojisam siguran da je došao od Gospe. Tog 13.travnja 1987. bio mi je i rođendan. Siguransam da je to Gospin dar, jer me je ona pozvalai prisilila da kleknem u te tri prigode. Onaje postigla da taj dan bude i moj rođendan.Novo rođenje na sam rođendan. Kakva predivnamilost za tog Židova.Kroz godine koje su uslijedile često sambio u Međugorju i sprijateljio sam se s fratrima:fra Ivan Landeka, fra Leonard Oreč, fraTomislav Pervan, fra Svetozar Kraljević i fraSlavko Barbarić uvijek su me lijepo primali iprihvaćali kao Židova koji je postao katolikzahvaljujući svojem iskustvu u Međugorju.Imao sam povlasticu pobliže upoznati fraSlavka koji gaji veliku ljubav prema židovskomnarodu i koji se uvijek zanimao za njegovukulturu.Kad je 1990. izbio rat, u Engleskoj samosnovao humanitarnu organizaciju koja jezahvaljujući velikodušnosti tamošnjih ljudiisporučila pomoć za Hrvatsku i za Bosnu iHercegovinu vrijednu preko 10 milijuna funti.Htjeli smo pomoći onima koji su pomoglinama svojim primjerom vjere, gostoljubivostii prijateljstva. Osim hrane i lijekovaisporučili smo 160 vozila da bi stanovnici uudaljena mjesta, u neprijateljsko okruženje,mogli transportirati nužnu medicinsku pomoć.Moj je trud bio vrlo cijenjen, ali ja sam biosamo predstavnik mnogih ljudi koji su namse pridružili u pomaganju: vozači konvoja,donatori novca, oni koji su donirali hranu ilijekove. Imao sam snažan osjećaj i svijest otome da smo povlašteni mi koji pomažemo,i da moramo zahvaljivati mi, a ne ljudi u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini. Ljudi koji sutrpjeli u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zavrijeme tog strahovitog rata bili su žrtve, upatnji su postali slični Kristu patniku. Njihovapatnja i tegobe dali su nama prigodu daim pomognemo i da dokažemo da ljubimojedni druge kao što Bog ljubi nas. Mi smopovlašteni, mi koji im smijemo pomagati, ito je za nas bila milost.U ratnim godinama usko sam surađivao sfranjevcima, i tada sam se zbližio s fra Slavkom.Zajedno smo proveli mnogo vremena.Mnogima je bilo čudno da smo fra Slavko i japostali takvi prijatelji, jer su naši karakteri iporijeklo tako različiti. Fra Slavko mi je jednomrekao: „Bernard, ti si pravi prijatelj.“ Tesu riječi za mene pravo blago. Rekao je: „Kadgod te zamolim za pomoć, ti odmah kažeš da,nikad ne pitaš što hoću od tebe, kako da to učinišili zašto trebaš pomoći. Jednostavno kažeš:da, pomoći ću. Instinktivno znaš da ne ću odtebe tražiti ništa što ne bi mogao učiniti. Imašu mene povjerenja. To je, rekao je, je znak pravogpovjerenja i prijateljstva, i zato te smatrampravim prijateljem.“Fra Slavko je nesumnjivo svet čovjek, isada je u nebu, kod Boga. Za mene, židovskogobraćenika, neizreciva je čast smatratise prijateljem jednog sveca.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 29


Hodočasničke stazePORUKE LURDA (2.)BERNARDIČINOSASLUŠANJEfra Karlo LovrićVeć 28. srpnja 1862. biskup formira istražnu komisiju “da prima i konstatiračinjenice koje su se dogodile ili bi se još mogle dogoditi u Lurdskojšpilji”. Ova Komisija treba istraživati ozdravljenja povezana s vodom izšpilje. Je li ova voda prirodna ili natprirodna? Jesu li Bernardičina viđenjastvarna? Imaju li božanski karakter? Objekt koji se objavio, je li postavljaopitanja djetetu? Koja pitanja? Je li izvor postojao i ranije?Šesto ukazanje, nedjelja, 21. veljače1858. Gospođa se ukazuje Bernardici urano jutro. S njome je došlo stotinjakosoba. Poslije toga ispitivao ju je policijskikomesar Jacomet (Žakome). Želi znati što jeto ona vidjela i o kome govori. Evo opširnijegizvješća o ispitivanju: «Na prvu nedjeljuovih 14 dana upravo sam se vraćala iz crkve(bilo je poslije Večernje) a jedan gradski čuvarme uhvatio za kapuljaču i zapovjedio mida ga slijedim. Slijedila sam ga i usput mi jerekao da će me strpati u zatvor. Slušala samto šuteći i stigli smo k policijskom komesaru.Ušla sam u sobu u kojoj je on bio sam, daomi stolicu i ja sam sjela. Na to je uzeo papiri rekao mi da mu moram ispričati što se događalou spilji. I ja sam mu rekla. Napisaoje nekoliko redaka koje sam izdiktirala, ali jenapisao nešto što ja nisam rekla. Onda mi jerekao da će sve to još jednom pročitati, davidi je li se zabunio. Ja sam pažljivo slušala.Jedva je pročitao nekoliko redaka, a ja samžustro uzvratila: ‘Monsieur (gospodine), toja nisam rekla’. Tada se naljutio i počeo tvrditikako sam to rekla, a ja sam uvijek iznovaponavljala kako ja to nisam rekla. Ovo međusobnodokazivanje je trajalo nekoliko minuta.I kad je on uvidio da ja ne popuštam,počeo je ponovo čitati ono o čemu ja nikadanisam govorila. Ja sam opet ustvrdila da tone odgovara istini. Ostala sam tamo sat, sati pol. Od vremena do vremena čulo se udaranjenogom u vrata i kucanje na prozor i vikaljudi: ‘Ako je ne pustite, razbit ćemo vrata’.I pustio ju je, a otac i nekolicina osobačekali su pred vratima. Kad-nardica izišla30 • G l a s n i k m i ra // Međugorjesmijala se. «Zašto si tako radosna?» - pitalisu je. A ona je odgovorila: «On (komesar) sesav tresao. Rese na njegovoj kapi su podrhtavale».Sedmo ukazanje, utorak 23. veljače 1858:U pratnji 150 osoba uputi se Bernardicaprema špilji. Pojava joj otkrije jednu tajnu«samo za nju».Osmo ukazanje, srijeda, 24. veljače 1958:Poruka Gospođe je: «Pokora! Pokora! Pokora!Moli Boga za grješnike! Poljubi zemlju kaopokoru za grješnike!»Deveto ukazanje, četvrtak, 25. veljače1858: Prisutno je oko tristo osoba. Bernardicapriča: «Ona mi kaže da idem piti s izvora.Nisam našla nego malo prljave vode. Učetvrtom pokušaju mogla sam piti. I oname je potakla da jedem travu koja se nalazilablizu izvora. Zatim je Pojava iščezla i jasam otišla». Pred mnoštvom je netko upita:«Znaš li da te smatraju ludom kad činiš takvestvari?» Ona na to odgovori: «To je zagrješnike».Deseto ukazanje, subota, 27. veljače1858. Prisutno je 800 osoba. Gospođa negovori ništa. Bernardica pije vodu iz izvora iizvršava uobičajenu gestu pokore.Jedanaesto ukazanje, nedjelja, 28. veljače1958. Više od tisuću osoba sudjeluje kodukazanja. Bernardica moli, ljubi zemlju ihoda na koljenima kao znak pokore. Zatimje odvedena k sudcu Ribes-u koji joj prijetizatvorom. Evo kako je tekao dijalog izmeđucarskog državnog odvjetnika i Bernardice. SBernardicom je pošla i njezina majka. Pitaome je kako se to odigralo u špilji. Sve samispričala, a on je napisao. Poslije mi je točitao, kao što je to učinio i policijski komesar,što znači da je dodao neke stvari koje janisam rekla. Na to sam uzvratila: ‘Monsieur(gospodine), to ja vama nisam rekla’. On jegovorio da sam rekla, a ja da nisam rekla.Konačno, poslije duge prepirke priznao jeda je pogriješio i nastavio dalje s čitanjem iuvijek čitajući nove pogrješke, pri čemu mije govorio da ima komesarovo izvješće, alida ovo nije jedno te isto. Ja sam mu rekla dasam komesaru ispričala iste stvari i da je zakomesara, ako je pogriješio, to još gore.Na to je rekao svojoj ženi da dovede komesara,a jednom gradskom službeniku dame odvede u zatvor na spavanje. Moja jemajka već dulje plakala. Od vremena do vremename pogledala i kad je čula da bi memogli odvesti u zatvor, još je više plakala.Tješila sam je dok sam joj govorila: ’Ti imašpravo što plačeš, budući da ćemo ići u zatvor,iako nismo ništa krive’. Onda nam jeu jednom trenutku ponudio stolice, kada jeizišao, da čuje odgovor. Moja je majka sjelajer se sva tresla poslije dva sata stajanja. Jasam se zahvalila gospodinu državnom odvjetnikui sjela kao krojač na podu.Vani je bilo nekoliko ljudi koji su pogledavalikroz prozor. Kad su vidjeli da mi nikakone izlazimo, počeli su udarati nogama o vrata.Iako je gradski službenik bio tamo, nijemogao vladati situacijom. Državni odvjetnikje izvirivao kroz prozor da ih umiri, ali suoni zahtijevali da nas se pusti, u protivnomne će prestati udarati.Tada se odlučio da nas pošalje kući govo-


PoticajiNe boj se,Ezekiele!dr. fra Iko SkokoSvećenik Ezekiel (hebr. jehezqe’l: Bog jejak ili Bog jača), sin Buzijin, 593. g. pr. Kristapozvan je u proročku službu u petoj godinibabilonskog sužanjstva, dok je bio narijeci Kebaru. Jedan je od četvorce velikihstarozavjetnih proroka.Bog šalje Ezekiela k sinovima izraelskim,koje naziva „narod odmetnički“. Bogzna da su „tvrdokorna pogleda i okorjelasrca“. Zato hrabri Ezekiela: „A ti sine čovječji,ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih“.(Ez 2,6) Da bi predočio proroku skakvim će ljudima raditi, uspoređuje ih s„trnjem i škorpijama“. Da ne bi odustao odsvog poslanja, po drugi put hrabri svogaizabranika: „Ne plaši se riječi njihovih i neboj se nimalo njihova pogleda“. (Ez 2,6)Bog misli da bi proroka Ezekiela više bilispremni poslušati drugi narodi nego narodizraelski, narod „tvrde glave i okorjelasrca“. No, Bog ne odustaje poslati prorokai po treći put ga hrabri: „I ne boj ih se i neplaši, jer oni su rod odmetnički“. (Ez 3,9)Ezekielova misija je biti čuvar domaIzraelova, koji je u progonstvu. Ezekiel postajeodgovoran za sinove Izraelove. Svojumisiju izvršavat će tako što će slušati Božjeporuke i onda ih kao opomenu prenositisinovima Izraelovim. Prorok je podizaoklonuli duh naroda u ropstvu i budio munadu u svagdašnji život te posebno naduu povratak.Bogu je stalo da Izraelci prihvate i živenjegove riječi te da se vrate u svoju domovinu.Ali on traži da nestane „grozotai gadosti“, tj. idolatrijskog kulta. Želi da,umjesto „kamenog srca“, imaju „srce odmesa“ i da hode po Božjim odredbama. (Ez11, 15-22)Temeljna Ezekielova poruka jest: Bog snama. Stoga prihvatimo njegovu blizinu isurađujmo s njime tako što ćemo iskrenoživjeti po njegovim uputama, ma gdje senalazili.Zapis uz Dušni danSMRT - ZAR POSTOJI?fra Mario KnezovićOvih ćemo dana, vjerujem svi, posjetiligrobove svojih najdražih. Svjesnoćemo koracati na mjesta gdjeborave naši pokojnici. Susrest ćemo se suspomenama koje su prekrivene grobnimpločama. Grobovi su mjesta gdje takođerdoživljavamo i krhkost ljudske egzistencije.Tu jasno osjetimo svoju ovisnost o Spasitelju.Groblje je ambijent gdje se i nevjernikbudi na molitvu. Groblje je mjesto gdjese grješnik udara u prsa i traži oproštenje.Stvarnost groba je poziv svakom čovjekuda se obrati i vjeruje Evanđelju. Taj posjetnas tjera da, unatoč smrtnosti, u namaprogovori život koji nema kraja, životkoji daje Isus Krist. Grobovi nam šapućui pripovijedaju da ne promašimo nebo,vječnost. Groblje je mjesto velikih poruka,razgovora između neba i zemlje, izmeđuvječnog i prolaznog, između onoga danas ionoga sutra. Najzad, to je besjeda izmeđuonih koji dadoše život za našu slobodu inas koji uživamo plodove blagodati krvljuzalivene.Stajati uz grob bez nade u vječnosti ponovni život po Isusu Kristu bila bigorka muka, očaj, beznađe, promašaji tjeskoba. Ali stajati uz grobove s kršćanskimuvjerenjem u neprolaznost poIsusovom uskrsnuću budi utjehu, vraćasvjetlo i potiče misli na ponovni susretu kući Oca Nebeskoga gdje će svakasuza s uplakanog lica nestati.Uistinu je povijest čovječanstva doIsusova dolaska bila kraljevanje smrti.Krist tu stvarnost mijenja u kraljevanježivota. On je svojom smrću pobijediosamu smrt, zato je i mogao klicatinakon uskrsnuća: Zašto tražite živogameđu mrtvima? Čovječanstvo, doduše,i dalje umire, ali umire s Kristom, dabi s Kristom vječno živjelo! Nakon štoje Isus odvalio grobni kamen, kršćanskagroblja nisu više gradovi mrtvih,mjesta smrti i boli, već njive u kojeBog sije pšenično zrnje iz kojega će,kad prohujaju vjetrovi i prestanu zime,niknuti novi život. Tu je istinu lijepoopjevao pjesnik Mak Dizdar: «Smrt nijekraj. Jer smrti zapravo i nema. I nemakraja. Smrću je samo obasjana stazauspona od gnijezda do zvijezda». Akoje tu stazu okusio sami Bog, čega se mibojimo; ako je Gospi mač boli probo bokod tuge za sinom, zašto i mi ne bismosuzama zalijevali staze svojih najdražihkoji su nas, tako nas vjera uči, samoprivremeno napustili?32 • G l a s n i k m i ra // Međugorje


PoticajiRekvijem zavoljenu osobuTišina i mir. Odnijeli su ga u zemlju života. Čemu zaustavljati pitanja?Odsada je njegovo prebivalište počinak, a njegova odjeća svjetlo.Zauvijek. Tišina i mir. Što mi znamo?Gospodine, Bože moj, Gospodaru povijesti, Gospodaru jučerašnjeg i današnjeg dana,u Tvojim su rukama ključevi života i smrti. A da si nas pitao, uzeo si ga k sebi u svetoprebivalište, a mi sklapamo oči, saginjemo glavu i kažemo:Dobro. Neka bude. Tišina i mir.Glazba je utonula u duboku vodu i sva čežnja kruži po beskrajnoj ravnici.Bitki je kraj. Za njega je kraj suzama, plaču, drhtanju. Na njegovom čeluće zauvijek sjati sunce i neuništiv mir će dovijeka štititi njegove granice.Gospodaru života i Gospodaru naše sudbine, u Tvoje ruke sada polažemoovo biće koje smo duboko ljubili i koje nas napušta.Dok ovdje predajemo zemlji njegovo prolazno tijelo, neka njegova duša zauvijekspava u vječnom miru, u Tvojem neshvatljivom i ljubećem naručju, Oče milosrđa.Tišina i mir.(Ignacio Larranaga)STOPAMA MIRAŽalosna otajstva kruniceIsus raspet umire na križuPOGLED ODOZGORBio si siromašan, ali predodređen za uspjeh:nadaren, pun snage, ljudi su hrlili za tobom,smiješila ti se budućnost kao malo komu.Takva se prilika nije smjela propustiti,šaptali su o tome na mjesnom okupljalištu,a ti si pričao o ljubavi, pomirenju, jednakosti,onako kako nitko nikada pričao nije.Što se promijenilo do danas, tiho se pitam,još tiše odgovaram da se ništa promijenilo nije,i dalje jedni idu na križ, a drugi ih prikivaju,jedino se radi o vjeri i količini svjesnosti,nije sve, naime, dobrovoljno i iz uvjerenja.Kad su tebe ono u Palestini razapeli,gledao si ih odozgor, ustvari licem u lice,prepoznao si u njima bol, krhkost, zastranjenje,sve si im oprostio i svome Ocu otišao.Oni su ostali začuđeni, izgubljeni i sami.Kad i ja na drugu obalu budem polazio,htio bih ti biti barem malo nalik,ako me to ne spasi, ništa drugo ne će.I ja sam jedan od onih ispod križa ti,davnih godina, negdje tamo u Jeruzalemu,svrni, dakle, svoj pogled i prepoznaj me.Skrušeno stojim pred tobom i tiho šapćem:oprosti mi, slab sam, kajem se, shvaćam.Ruku pružam prema tvojoj davno ispruženoj,dodirujem je, tako je topla, tako je ljudska,a tvoj božanski osmijeh nujno mi vedri lice.Miljenko StojićStudeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 33


IskustvaProtestant uMeđugorjuLorenz EngiPriredila Lidija ParisKao član Evangeličke reformirane crkve u Međugorju samboravio početkom kolovoza 2006. na Festivalu mladih. Nekačitatelj ne očekuje ništa spektakularno, nego samo izvješćejednog neovisnog promatrača.UvodIako su moji roditelji angažirani u Evangeličkoj crkvi,dugo vremena nisam imao nikakvu posebnu vezu svjerom. U školi sam bio u razredu s mnogim kršćanima.Zahvaljujući razgovorima s njima i relativno intenzivnomčitanju Biblije našao sam put do Isusa Krista. Tijekom ljeta1994. svjesnim i razumskim činom prihvatio sam ga usvom životu kao svog Spasitelja. Od tada se smatram obraćenimi novorođenim kršćaninom. Takav sam do danas.Dugo vremena bio sam žestoko protiv katoličanstva.Činilo mi se da imam sve argumente za to, uglavnom zbognekih knjiga čiji me je sadržaj šokirao…. Događaje okoPapine smrti promatrao sam vrlo kritički…U to vrijeme, na sveučilištu u St. Gallenu (Švicarska)gdje radim kao asistent, upoznao sam jednu studenticuiz Austrije, iz Vorarlberga. Način na koji smo se upoznaligovorio mi je da je Bog taj susret želio i da je on važan. Tosam si objasnio time da dotičnoj osobi vjerojatno trebamna neki način pomoći (smatrao sam se vjerski i moralnoprilično naprednim). Tek s vremenom sam shvatio da Bogkroz taj susret želi promijeniti mene više nego nju…Brzo sam našao početnu točku za svoje napore: tamlada žena bila je član kršćanske skupine na sveučilištu,ali očito nije bila obraćena na način kako sam ja shvaćaoobraćenje, a osim toga je bila i katolkinja. Zato sam juubrzo počeo „obrađivati“ kako sam to smatrao potrebnim.Rezultat mojeg truda bila je sve veća razdražljivost. Ona jeočito poznavala Isusa kao svojeg Spasitelja… Ne ću zaboravitikako je na moja objašnjenja odgovorila smiješkomi rekla: „Pa ja to znam!“ kao da je htjela reći: „Kako samomožeš gubiti vrijeme na takve banalnosti!?“Kršćanska skupina na sveučilištu unutar koje sam susretaodotičnu osobu bila je međuvjerska, no uglavnomevangelički usmjerena. Moja znanica prema tome je bilavrlo otvorena. Kad smo jednom razgovarali o katoličanstvui protestantizmu, rekla je da događaji kao što su marijanskaukazanja u Međugorju možda ipak govore u prilog katoličanstvu,da ju oni u svakom slučaju otklanjaju od protestantskogusmjerenja. To sam žestoko odbio i rekao da sumarijanska ukazanja čisto šarlatanstvo. Ona je to prihvatilavrlo mirno i opušteno. Vjerojatno se nadala da ću jednogdana neke stvari ipak bolje shvatiti ….S vremenom sam počeo razmišljati da bih mogaoosobno pogledati to Međugorje čije sam ime jedva uspijevaoizgovoriti. Ubrzo se ukazala nenadana mogućnost:34 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeLjeti 2006. u razgovoru s jednom prijateljicom – koja jetakođer asistentica u St. Gallenu i koja također dolazi izAustrije – spomenuo sam Međugorje. Spontano je odgovorila:„Ah, bit ću tamo u kolovozu!“ – na nekom festivalumladih. Želim li poći s njom? Obećao sam da ću o tome razmisliti.Ispostavilo se da su sva mjesta već zauzeta i pitanjeje izgledalo riješeno (što mi zapravo uopće nije bilo žao).No, jedno je mjesto ipak ostalo slobodno, a ja iz raznih razloganisam mogao odbiti. I tako sam 30. srpnja 2006. saskupinom iz Švicarske krenuo za Međugorje.U MeđugorjuBoravak u Međugorju bio je obilježen brojnim naporima:ne mogu reći da posebno volim skupna putovanja,pa ni putovanja autobusom. Prevruće ljeto iscrpilo me veći prije polaska, a temperature u Međugorju povezane sneprestanim manjkom sna dovode do priličnog tjelesnogzamora. Uz to još i teret osobne i profesionalne prirode kojisam nosio sa sobom…Moji prvi dojmovi u Međugorju bili su vrlo izmiješani.Vidio sam neke stvari koje su mi se činile upitne: Nabrajanjemolitava koje me podsjećalo na rečenicu iz Mateja 6,7.Posvuda nazočni trgovci podsjetili su me na priču o Isusu uHramu (Mt 21, 12ss). Način na koji se govorilo o obraćenjunikako mi nije odgovarao: Često se govorilo o obraćenju, alinije mi baš izgledalo da postoji jasna predodžba o tome.Ipak, mnogo jača su bila pozitivna iskustva. Posebnome se dojmilo slavljenje Euharistije. S čuđenjem sam promatraokako se lica vjernika u trenutku primanja Kruha naglomijenjaju. Čak i oni koji su svemu tome prilazili dostaopušteno naglo bi se uozbiljili. Vidjelo se što taj trenutakljudima znači i što u njima budi.Jednom, dok sam gledao kako svećenici uz zvuke„Agnus Dei“ s hostijama silaze s oltara, jasno mi se nametnulamisao: „To je istina“. Kritički sam promatrao te svojemisli jer sam primijetio da ugođaj budi emocije…Slavljenje Večere Gospodnje u katoličkoj Misi bitno jedrugačije nego u evangeličkom bogoslužju. Vjera da Isus,doista nazočan, pristupa zajednici vjernika daje svetoj Misisasvim drugačiji smisao. U pansionu u Međugorju o tojsam temi intenzivno razgovarao s kolegom u sobi, i to sbiblijskog motrišta. Katoličko shvaćanje Večere Gospodnjedanas mi izgleda održivo, čak uvjerljivo. U svakom slučaju,postao sam svjestan važnosti tog pitanja koje protestantimamože izgledati čak nevažno.Osim Euharistije, u Međugorju me se prije svega dojmilapobožnost klanjanja. Nikad prije nisam doživio da sesve ono ljudsko tako potpuno povlači u pozadinu, i da sestvara tako savršeno usmjerenje na Isusa. Doživjeti takonešto upravo među katolicima, to me je čudilo – uvijek sekaže da kod katolika Isus svoje mjesto mora dijeliti s brojnim„konkurentima“.U Međugorju sam doista doživio potpuno usmjerenjena Isusa Krista. Sveta Misa i klanjanje na neusporediv na-


čin vode prema čašćenju i uzvisivanju Isusa Krista. Tu se neradi o ljudskoj pameti, ne radi se o tome da čovjek trebaponijeti nešto sa sobom. Čovjek se sabere da bi se klanjaoIsusu i da bi stvorio prostor u koji on može doći i dodirnutisvakoga.Večernje sate Euharistije i klanjanja u Međugorju smatramtrenutcima najsnažnijeg ozračja koje sam ikad doživiou svojem vjerskom životu. Kad danas čujem melodijekao što su „Dona la pace“ ili „O Dio crea in me“, u trenutkuje sve opet tu: Svjetla, miris u zraku, kameno tlo, bijeli krovvanjskog oltara, toliki ljudi… U mislima se rado vraćamna to jedinstveno ozračje…Poslije MeđugorjaPo povratku iz Međugorja najprije sam se odmaknuood te cijele tematike. Posvetio sam se svojem poslu i nekovrijeme nisam želio razmišljati o vjerskim pitanjima.No, odjednom mi je postala važna molitva krunice.Češće sam molio Zdravomariju koju sam u Međugorjutako često čuo… Najprije je to bilo da ubijem vrijeme,prije svega u vlaku. Kasnije sam to izgovarao svjesnije.Ono što sam prije prokazivao kao besadržajnu ritualnumolitvu počelo mi je donositi radost i mir. Prepoznaosam ljepotu te molitve: Individualnost se sasvim povlači,moglo bi se reći da se priključuje nebrojenom mnoštvuvjernika i zajedno s njima izražava štovanje i ljubav.Čovjek ne proizvodi neke svoje misli nego se misaonosmiruje, što ga oslobađa za slušanje i za primanje. Čovjekništa ne traži niti išta zahtijeva – jednostavno darujesvoje vrijeme. Posebno me se doimlju riječi Zdravomarijei njihova bliskost s riječima Svetog pisma. Tko promatraizvana, može pomisliti da se marijanska pobožnostodvija daleko od biblijske predaje, ali ovdje se vidi da jeupravo suprotno. Elementi Zdravomarije dolaze izravnoiz Biblije (Lk 1,28; 42).Pod utjecajem te molitve stekao sam osobni odnosprema Mariji. Upoznao sam ju kao jednostavnu, vrloskromnu ženu. Ona najmanje od svega želi da ju se obožava.Puna je ljubavi prema ljudima i duboko zabrinutazbog konfuzije koja vlada u našim vremenima pa se zatou novije vrijeme na snažniji način obraća ljudima.Otpor prema Marijikao izraz nezrelosti u vjeriPrije Međugorja Marija mi je bila potpuni stranac,još i gore od toga: Bila mi je nesimpatična. Kult oko tenebeske kraljice izgledao mi je nekako neukusan. Kaomnogi drugi kršćani, Mariju sam gledao kao Isusovukonkurenticu. Danas taj otpor prema Mariji gledam kaoznak nezrelosti u vjeri. Korijen tog odbijanja sam po sebiIskustvanije loš, jer ono dolazi od naše ljubavi prema Isusu. No, toje odbijanje i izraz nesigurnosti i neslobode. I nedostatkapovjerenja. Čovjek se boji da će uvrijediti Isusa ako budečastio njegovu majku.Potpuno kršćanstvo danas mi se čini jedva mogućimako se u njega na primjeren način ne uključi i Mariju. Onaje u svojem tijelu nosila Boga. Boga je donijela na svijet.Nakon toga je Isusa čuvala i odgajala. Samo je po sebi razumljivoda se povukla u pozadinu u vrijeme njegova javnogdjelovanja: „Obiteljske veze“ nisu spojive s Isusovimposlanjem koje se tiče cijelog čovječanstva. Na Marijinuvažnost jasno pak ukazuje Isus na križu svojim posljednjimriječima, među kojima su i one upućene najdražemučeniku: „Evo ti majke!“ (Iv 19,27). Nezamislivo je da biIsus u toj situaciji rekao nešto nevažno ili nepromišljeno.Marija je tu i kad se učenici nakon Isusovog Uzašašćaokupljaju i ulaze u novo razdoblje bez njega (Dj 1,14). Narazmeđi između raspeća i osnutka Crkve ona igra ključnuulogu. Zato ju se doista može smatrati duhovnom majkomzajednice učenika.Teško mi je vjerovati da može postojati savršeno kršćanstvokoje isključuje Mariju. Najvažnija žena ljudskepovijesti, žena koja je rodila Spasitelja, mora imati počasnomjesto u kršćanskoj zajednici. Crkva koja za Marijune nalazi pravo mjesto dugoročno ne će moći opstati.Takvo uključivanje Marije nije opasnost za Isusa. Marijanije njegova konkurentica. Prejednostavno je reći dapobožnost prema njoj njemu nešto oduzima. Ne postojineka određena količina ljubavi i štovanja koju treba pravednoraspodijeliti.Isusa ne možemo uvrijediti ako častimo njegovu Majku,kao što nijednog čovjeka ne možemo uvrijediti akoštujemo njegovu majku. U tom smislu Isus ne poznaje„ljubomoru“. Naprotiv, raduje se svakom čovjeku koji ljubinjegovu Majku i koji je s njom u živom odnosu. Strah kojije raširen u protestantskim krugovima, da bi Marija mogladobiti status boginje, čini mi se neopravdanim. To proturječinjezinoj prirodi. Svakom tko pozna Mariju to izgledaapsurdno. Samo neka vrlo nepoučena i vrlo nezrela marijanskapobožnost može na nju gledati kao na božicu.KrajOsjećam da sam preko Međugorja osobno upoznaoMariju. Drugačija je nego što to misli netko tko stoji postrani.Nije neka polu-boginja na prijestolju koja Isusagura u stranu, nego skromna žena puna ljubavi, suosjećanjai topline. Marija je nježna majka koja se svim silamatrudi skinuti terete koji tište njezinu djecu. Sve onošto mi (nadam se) poznajemo kao majčinsku ljubav kodnje je – recimo tako – neusporedivo snažnije.Danas smatram da je isključeno da se netko zbog štovanjaMarije može udaljiti od Isusa. Naprotiv, ona uvijekvodi prema njemu, a ljudima – napose preko svojih porukau Međugorju – stalno ukazuje na Isusa. Marija neželi ništa za sebe, nego sve za svog Sina i time za ljude.Ne znam može li se do ovih zaključaka doći iz daljine,čitajući knjige. Zapravo ne vjerujem da je to moguće.Vjerojatno se treba upustiti u svijet tog iskustva dabi se shvatilo. U tom smislu mogu svakome preporučitiputovanje u Međugorje. Mnogo će toga naučiti: O vjeri, oCrkvi, o Majci Božjoj – i o sebi samom.Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 35


ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (8)Osnutak župeMeđugorjeDekret o osnutku župeOvdje donosimo spomenuti dekret biskupaBuconjića u hrvatskom prijevodu– izvornik je pisan latinskim jezikom:«Dekret o osnutku nove župe u Međugorju– Bijakovićima.Nakon poniznih zamolbi naših vjernikau selima Međugorje i Bijakovići, kao i ostalihsusjednih sela, tijekom više godina, dase zbog njihovih duhovnih potreba utemeljinovo dušobrižničko središte, mi – odvagnuvšiokolnosti udaljenosti spomenutihsela od župe matice Gradnića kao i mnoštvavjernika na tome području te nakon što smose prethodno posavjetovali sa starješin-36 • G l a s n i k m i ra // Međugorjefra Robert JolićŽupa Međugorje kanonski je utemeljena 1. svibnja 1892. dekretom mostarsko-duvanjskogbiskupa fra Paškala Buconjića. Kao razlog osnutka tenove župe biskup navodi višegodišnje zamolbe vjernika s toga područja,koji su svoje zamolbe temeljili na prevelikoj udaljenosti od sjedišta njihovedotadašnje župe Brotnjo u Gradnićima, kao i sve veći broj katoličkihvjernika u selima koja su za sebe tražila novu župu.Župni dvor - za uspomenu s Mlade Mise fra Vendelina Vasiljastvom pošt. otaca franjevaca Hercegovačkefranjevačke provincije, kojima je povjerenaskrb onih vjernika – zrelo prosuđujući da jeodcjepljenje sela Međugorje, Bijakovići, Šurmancii Vionica od matice Gradnića ne samokorisno, nego uistinu i veoma potrebno,ovim našim dopisom proglašavamo ondjeuzdignuće i utemeljenje nove župe sa svimpravima i privilegijama, kao i častima drugihžupa koje su kanonski osnovane.Dano u našoj biskupskoj rezidenciji u Mostaru1. svibnja 1892.Fra Paškal Buconjić, biskup.»Zanimljivo je ovdje uočiti da biskup usvom dopisu izrijekom ne spominje selo Miletinu.Po svemu sudeći to je selo pribrojioselu Međugorju.Razlozi osnutka nove župeŠematizam iz 1903. godine kratko objašnjavarazloge osnutka nove župe: «Prisiljenineizmjernim mnoštvom naroda, neravnošćuputova i prevelikom udaljenošću mjesta Međugorjei Bijakovići su se 1892. odijelili odGradnića i postali punopravna župa.»I doista, župa Brotnjo još je sredinom19. stoljeća obuhvaćala preveliki prostor, očemu svjedoči fra Petar Bakula (broćanskogradnićkižupnik 1849.-55.): «U naše vrijeme,dok sam ja bio župnik u Gradnićima, Brotnjoje obuhvaćalo [uz Gradniće i] današnje župeGabelu i Čerin i po veličini bila sličnija biskupijinego župi. Gdje danas petorica dijeleduhovnu utjehu, tada su je dijelila češće dvanego tri svećenika» (Šematizam iz 1867., str.85). Stoga su se od Gradnića odijelile najprijedvije župe: Gabela 1852. i Čerin 1864. godine.Ipak, i nakon osnutka tih dviju novih župamatica je župa Gradnići još uvijek bila prevelika.Sela koja su 1867. činila župu Brotnjo-Gradnići bila su: «Od istoka: Paoča, Vidovići,Biletići, Blizanci, Krućevići. Od juga: Gradac,Šurmanci, Vionica, Bijakovići, Međugorje,Služanj, Žuranj. Od zapada: Čitluk (stariKarlovac) i Gornja Blatnica. Od sjevera: Sritnice,Dobro Selo, Tepčići i Slipčići.» Tako jedoista fizički bilo nemoguće opsluživati tolikiprostor. Koliko su muke imali siromašnižupljani dok bi svoju djecu donijeli na krštenjeiz udaljenih sela u Gradniće, ili koliko sumuke imali svećenici-franjevci kad su u istata sela na konju ili još češće pješice trebaliići opremiti bolesnika ili pak slaviti Mise naseoskim grobljima i na drugim misištima?!Sela Bijakovići, Međugorje i Vionica bila suod sjedišta župe u Gradnićima udaljena 1 1/3sat hoda, a selo Šurmanci čak dva sata hoda.Danas je na tome području pet župa: Gradnići,Međugorje, Čitluk, Tepčići-Slipčići i Gradac-Blizanci.Prema Bakulinu Šematizmu u selima sadašnjemeđugorske župe živjelo je točno1000 katoličkih žitelja u 129 kuća (Šurmanci29 kuća, 188 žitelja, Bijakovići 30 – 207, Međugorje51 – 480 i Vionica 19 – 125). Tada jeu čitavoj broćanskoj župi živjelo 3933 katolikau 495 kuća. Godine 1892., dakle u godiniosnutka nove župe Međugorje, ta je župaimala 209 obitelji s 1660 duša, da bi godine1902. već imala 2121 žitelja, dakle više nego


ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (8)Temelji stare crkvedvostruko više nego prije 35 godina. I inačeje u čitavoj Hercegovini to vrijeme na razmeđi19. i 20. stoljeća vrijeme najbržega rastakatoličkoga pučanstva.Stoga je osnutak nove župe, koja se udekretu naziva Međugorje – Bijakovići, bioitekako opravdan.Predradnje za osnutak župe MeđugorjeU spisima s kapitulâ hercegovačkih franjevacanavodi se da su Međugorčani tražiliosnutak nove župe već od 1889. godine. Kaopreduvjet da bi dobili vlastitu župu zatraženoje od njih da se najprije pobrinu oko izgradnježupne kuće. Budući međutim da sesami nisu mogli složiti oko mjesta na kojembi se gradila župna kuća, zamolili su novoizabranogkustoda fra Nikolu Šimovića (kasnijebio međugorski župnik: 1895.-99.) da bion osobno došao u Međugorje i pomogao dase župljani slože oko mjesta gdje bi se gradilažupna kuća, dakle oko središta župe. Takoje fra Nikola doista 8. srpnja 1889. u pratnjifra Bože Ostojića pohodio Međugorje i uspionagovoriti župljane da se župna kuća gradina mjestu zvanom Čilića lazina, otprilike usredini župe.U Spomenici iz 1897. godine zapisano jeda su «potrebno zemljište za kuću i crkvute kućni gaj darovali vjernici obćina Medjugorjai Šurmanaca». Nisam uspio pronaćikolika je točno bila površina toga zemljišta.Čini se da su Međugorčani darovali zemljište,a Bijakovčani gaj. Zanimljivo je već ovdjenavesti da je župna kuća bila sagrađenana području katastarske općine Međugorje,i da se ta općina nalazila u ljubuškom kotaru.Crkva u Gaju bila je naprotiv sagrađenana prostoru katastarske općine Bijakovići i umostarskom kotaru. Granica između tih dvajusela i dvaju srezova bila je cesta kojom sedo danas prometuje od Tromeđe u samo seloMeđugorje. Iako je, dakle, udaljenost izmeđucrkve i župne kuće bila svega pedesetakmetara, nalazile su se u različitim selima,dapače srezovima (kotarima).Kao preduvjet da dobiju župu trebali sužupljani iz sela te buduće župe sagraditi župnistan. Tako fra Anđeo Nuić (župnik 1907.-14.) u župnom ljetopisu, u poglavlju «Malapoviest župe» (str. 4) piše da su župljani sagradiližupni stan, štalu i čatrnju prije negoje župnik došao u župu. Kuća, istina, nijebila potpuno izrađena niti drugo oko kućeuređeno, nego su to kasnije župnici nadograđivali.U jednom svom dopisu provincijalatuod 17. srpnja 1911. isti župnik piše daje «sve zemljišta oko crkve, kuće i vrtli, jesupodignuti na općini seockoj bez kupovanja»te da je «župski stan podignut od župljana,ali su za unutrašnjost mnogo doprinieli župnicifranjevci».Položaj i znamenitostimeđugorske župeFra Ivo Bagarić u Šematizmu iz 1977. hvalipoložaj sela međugorske župe, plodnost tlai marljivost župljana. Župa «zauzima jugoistočni,najmanje krševit, najplodniji dioBrotnja. S jugoistoka ravno i brežuljkastopodručje ograđuje planina Križevac. (…)Topla sredozemna klima, plodna crvenica iduboka pjeskovita tla gotovo su idealni uvjetiza gajenje najbolje loze i duhana. Ostaloje sve sporedno. Stanovništvo je iskoristiloponudu prirode: nevjerojatnom marljivošćui upornošću pretvorili su ovi ljudi u duhaništai vinograde svaki metar tla. Ali za njihmnoge zemlje je bilo malo. Agrarna prenaseljenostdavno ih je počela raseljavati.»Osoba koja se potpisala pseudonimom«Brotnjak» pisala je u Osvitu 1902. godine:«Međugorje je krasno mjesto, ima liepu crkvu,liepu šumovitu okolinu, ne oskudievavodom, a svezano je dobrim cestom (= cestama!)sa Mostarom i Ljubuškim.»Fra Petar Bakula izrijekom opisuje tri seladanašnje međugorske župe. Za Vionicu i Šurmancekaže da se u njima nalaze plemićkigrobovi, dakle ukrašeni stećci, a za Šurmancedodaje da, uz Krućeviće, ima bolji duhanod svih drugih mjesta u Brotnju. Ovako opisujesamo selo Međugorje: «Međugorje (nadkojim je s južne strane brdo Crnica) nekadaje bilo pokriveno velikim šumama. Dubravusu od godine 1843. seljaci sasvim pretvoriliu njive i vinograde držeći da će oni postatigospodari iskrčenog zemljišta, kako je tovlast češće obećavala. Kamo sreće da im seto dosudi i da ne ostane samo prazno obećanjevlasti, kako je to dosada bivalo u Hercegovini.Srebrenica je mjesto nekada velikecrkve u Međugorju i tu se naokolo nalazimnogo drugih ruševina te veliko plemićkogroblje i pučko staro groblje. Na tom su mjestumnogi svjedoci veoma često vidjeli jakui rumenu svjetlost. Narod redovito misli dasvjetlost odaje ondje sakriveno blago. Imaodličnih grobova u Raskrsju i dva glasovitau Stanjevcu. U Međugorju se nalaze ovesrušene tvrđave: Miletina, Žuželj-Šipovac iBeden kod Cerna. Ima i oko dvadeset starihčatrnja.»Studeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 37


Razgovor: Carmelo Puzzolo, slikar i kiparC. Puzzolosugerirao da napravim jedan vitraj svetogaJeronima za kapelicu na groblju u Ograđeniku.Ne sjećam se točno, ali mislim da seonaj njegov prijatelj komunist zvao Jeronim.Nažalost, to još nisam ostvario.Tvornica u Tiene, u kojoj su izrađivanireljefi, zamolila me da napravim kip sv. LeopoldaMandića koji je jedno vrijeme živio utome gradu. Kada sam jednom prilikom razgovaraos fra Jozom Zovkom u Tihaljini, zacrkvu u tom selu napravio sam sliku sv. Ilije,kazao sam mu da radim kip sv. Leopolda. Nato mi je kazao da ovdašnji narod veoma štujesv. Leopolda. Opet sam razgovarao sa svojimprijateljem Santom dalle Carbonare, kojije odmah obećao jednu kopiju kipa za Međugorje,a zapravo je napravio šest kipova: zaMeđugorje, za crkvu sv. Leopolda u Cernu,za Boku kotorsku, za grad Tiene, za jednogagospodina iz Asiza te za mene. Sve je platioSante dalle Carbonare.Nakon toga počeo sam raditi otajstva krunice.Htio sam napraviti veće formate, jer utom slučaju mogu izraditi bolje vidljive likove.Tada smo i postavili otajstva, župnik jebio fra Ivan Landeka. No, kako je počeo rat,slavna otajstva ostala su dugo vremena nepostavljena.Godine 1998. nazvao me fra Slavko i rekaokako fratri žele da naslikam Gospu kakvomje vide vidioci. Nastavio mi je objašnjavatida Međugorsku Gospu ljude vide onakvomkakav je zapravo kip u Tihaljini. Kazao samda nije tako lako nacrtati Gospu Međugorsku,nakon čega mi je poslao faks s odgovorimavidjelaca u kojima opisuju Gospu. Papir s pitanjimavidiocima i njihovim odgovorima bioje dugačak metar i pol. Riječ je o deset pitanjana koja su vidioci odgovorili kako zapravo38 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeGospa izgleda. Svi odgovori meni nisu bili dovoljnijer, na primjer, što slikaru znači odgovorprekrasna? Pripremio sam veliko platno isvim srcem radio na tom djelu i sam nastojaozamisliti ljepotu koju su opisivali vidioci. Ponekadmi je trebalo danima raditi da bih popraviojedan sitni detalj. Tada sam napisaopismo fra Slavku i rekao kako je on tražio danaslikam tu sliku, ali je zapravo tražio da seobratim - Gospu mogu naslikati samo mistici,a ja to nisam. Dok sam na slici radio, čuo samda je vidjelica Mirjana došla kod jednog prijateljau Italiji. Zamolio sam toga gospodinakod kojega je Mirjana bila u gostima da je pitamogu li doći s tim što radim, da ona pogleda.Mirjana je kazala: «Prekrasno!» Takođermi je rekla da tako tužan osmijeh, koji samnaslikao, Gospa ima kad poziva da se molimoza one koji još nisu upoznali ljubavBožju. Jako je teško naslikati jedan osmijeh– osmijeh nije samo grimasa na usnama, toje nešto što izlazi iz cijelog bića. To je osmijehkoji dolazi iz velike Gospine ljubavi, ali jemalo i tužan jer vidi da se ljudi ne obraćajuonoliko koliko bi trebali. Pa kako je to mogućeprenijeti na platno? Može se pokušavati,ali nikada do kraja postići. Kad sam je dovršavao,sliku je vidjela i Vicka, i ona je bilazadovoljna. Kad su neki stavljali primjedbuna oblačić na kojemu Gospa stoji, Vicka jerekla da upravo tako vidi Gospu. U dnu slikenaslikao sam i međugorsku crkvu.Kasnije sam za samostan na Humcu napraviokip sv. Ante te sv. Franju s vukom.Imao sam tada upalu pluća, pa je djelo završiomoj sin.Vaše je životno djelo vezano uz Međugorje.Da, a na kraju razgovora o djelima, trebakazati nekoliko riječi i o kipu fra SlavkaBarbarića, što se nalazi u Majčinom selu.Ne ću govoriti o velikoj boli koju sam smrćufra Slavka Barbarića doživio. Ovdje je sigurnoveoma važna Gospina nazočnost, no fraSlavko nam jako puno nedostaje. Nedostajemi način na koji je pozdravljao i susretaoljude. Odmah nakon fra Slavkove smrti razmišljaosam o kipu koji bih napravio. Kadsam iznio tu svoju ideju, g. Roberto Bonifaccioje kazao da ne brinem za troškove, on ćepronaći sponzore. U to se javila princeza odLichtensteina i pitala me hoću li praviti kipoca Slavka. Princ od Lichtensteina je pristaofinancirati to djelo.Kopije vaših djela koja se nalaze u župiMeđugorje dospjele su u više zemalja u svijetu,od SAD-a do Malavija i Ugande. Kakose to dogodilo?U Međugorju je više puta boravila časnasestra Isabel Bettwy sa Franjevačkogsveučilišta iz Steubenwila, SAD, koja jehtjela na tom sveučilištu postaviti postajekrižnoga puta kakve su u Međugorju.Dogovorila se s ljevaonicom u Tieni i takosu postaje došle u SAD. Poslije su fratri izFulde, iz Njemačke, također uzeli postajekrižnoga puta. Isti križni put postavljen jei u Ugandi, na brdu koje je darovao jedanpilot te u Malaviju. U Malaviju rade i natome da u istom mjestu postave i otajstvakrunice. Nažalost, cijene bakra svakim sudanom sve veće, pa se i cijena izrade povećava.U Međugorju ste prvi put bili u srpnju1985. Čuli smo utjecaj Međugorja na vašumjetnički rad. Što se događalo s vašim životomu tom razdoblju?U meni se dogodio potpuni preokret.Vratimo se na trenutak kad Isus pada podkrižem. To je zapravo kateheza, vjeronauk,kad i ja padnem, nastojim se podići. Ili, kadgovorimo o četvrtoj postaji, gdje Gospa milujeIsusa. Gospa svome Sinu daje podršku ine kaže mu Ostavi križ, već mu daje podršku.Kako je Gospa tješila svoga Sina, tako će tješitii sve nas.Na svakoj postaji križnoga puta vidimoi Gospu?Da. Stavio sam Gospu na svaku postaju.Čitao sam knjige Marije Valtorte, u kojimapiše da je u momentu hvatanja Isusasveti Ivan otrčao Gospi to javiti. Isus MarijiValtorti objašnjava da Ivan nije mogaoznati da je njegova majka s njim u duhuveć sjedinjena. Zato sam zaključio da jeGospa u stvari u svim trenutcima bila uzIsusa. Kad sam, naknadno, pravio Isusa uMaslinskom vrtu, shvatio sam da je u tomtrenutku Isus bio sam, njegova majka čakni u duhu nije bila s njim. Kad Isus kažeOče, ako je moguće neka me mimoiđe ovajkalež, to je bio najteži trenutak. Tu je Isusbio potpuno sam. Nisam teolog, ali takomislim.Prošlo je 25 godina od početka ukazanja.Je li se u međuvremenu svijet promijenio?U svijetu se moli. Vidio sam mnogo skupinakoje mole kao u Međugorju. Fra Slavkoje dao toliko za života, a sada vjerujem da ćedati još i više. Vjera nas uči da je onaj koji jeveć na drugom svijetu daleko moćniji negomi koji smo ovdje.I na kraju, jeste li se umorili raditi zaMeđugorje?To je posao koji se radi iz ljubavi i nemože se umoriti.


Tjedni molitveni program– zimski raspored (od 11. rujna do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSVAKOG 25. U MJESECU - CJELONOĆNO KLANJANJEStudeni 2006. // Broj 11 // Godište I. • 39

More magazines by this user
Similar magazines