75_Forbes.pdf

DARKO POLŠEK OPASNE IDEOLOGIJE RAZVALINA 

KREATORI 

BIZNISA 

10 NAJJAČIH 

INKUBATORA 

POSLJEDNJA ŠANSA 

ZA HRVATSKU 

Pisak 

SISAK JE TUŽAN GRAD, 

ALI MATT DARKO SERTIC 

NE ODUSTAJE OD BITKE 

ZIP ZAGREB 

BILI SU PRVI START-UP 

HUB U HRVATSKOJ. I 

DANAS SU NAJVEĆI 

iNAVIS 

30 MILIJUNA KUNA 

STIGLO JE IZ NORVEŠKE 

FO R B E S 75 10 NAJJAČIH HRVATSKIH INKUBATORA VELJAČA 2015. 

VELJAČA 2015. 

MOŽE LI BANKAR 

POSTATI ANĐEO 

PROMJENA BIZNISA ULASKOM NJEGOVA PRIVATNOG 

KAPITALA U DATA LINK TOJ ETABLIRANOJ I INOVATIVNOJ 

TVRTKI OTVOREN JE PUT ZA NOVE VELIKE IZAZOVE 

+ 

ŠVICARSKOG 

FRANJO 

LUKOVIĆ 

NAJMOĆNIJI 

HRVATSKI BANKAR 

NAPUŠTA KORMILO 

ZAGREBAČKE BANKE 

30 kn • 8,50 KM • 100 DEN • 4,60 € 

FRANKA 

AKOLIKO ZNAMO O ZAMKAM

FORBES 

SADRŽAJ | VELJAČA 2015. 

18 

94 

68 

78 

4 | Uvodnik 

6 | Kolumne 

17 | Tema broja 

78 | Financije 

FOKUS: PUT U PROPAST 

12 | SOCIJALNO TRŽIŠTE I 

IDEOLOGIJE RAZVALINA 

U nedostatku konkretnih programa, 

političari su pobjegli od ideologije 

“liberalnog kapitalizma” svjesni 

da njome ne mogu dobiti izbore 

PIŠE DARKO POLŠEK 

KREATORI NOVOG 

BIZNISA 

17 | 10 NAJJAČIH INKUBATORA 

Ritam je brz, a planovi globalni. 

Energija - samo pozitivna. Budući 

poduzetnici i mentori ništa ne 

prepuštaju slučaju. Ciljevi se 

postavljaju sve više, tu su i prvi 

akceleracijski fondovi 

PIŠU: G. GRGAS, L. BENČIĆ, J. VRDOLJAK, G. 

GALOVIĆ, N. PATKOVIĆ I B. OREŠIĆ 

56 | BANKAR I ANĐEO 

Franjo Luković, najmoćniji i 

najdugovječniji čovjek hrvatske 

financijske scene, povlači se i postaje 

privatni investitor 

PIŠE DRAGANA RADUSINOVIĆ 

56 

68 | ZAGREBAČKA BURZA 

Problem letargije na hrvatskom tržištu 

kapitala riješile bi samo tri dionice 

visoke tržišne kapitalizacije. Svi gledaju 

u iste kandidate i iščekuju IPO 

PIŠE ANDREA KOŠČEC 

78 | ŠTO NAM JE UČINIO FRANAK 

Iznenada odustavši od obrane tečaja 

nacionalne valute, SNB je izazvao kaos 

na tržištima i dramu među svima s 

kreditom vezanim uz švicarce 

PIŠE MARIO GATARA 

94 | UMBERTO ANGELONI 

Velemajstor luksuza iz kuće Brioni 

stvara novi muški brend 

PIŠE RICHARD NALLEY 

26 

VELJAČA, 2015 FORBES 3

FORBES 

UVODNIK 

NAKLADNIK 

EPH media d.o.o. Zagreb, Koranska 2 

GLAVNI UREDNIK 

VIKTOR VRESNIK 

IZVRŠNA UREDNICA 

Gordana Grgas 

ART DIREKTOR Tonko Matana 

FINANCIJE I TRŽIŠTA Mario Gatara (Analogika) 

REDAKTURA Amalija Milovac 

PRIJEVODI Božena Mak 

REPORTERI 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, 

Ana Muhar (London), Aleksandar Apostolovski, 

Ivana Ristić (Beograd), 

Aleksandar Manasiev (Skoplje) 

MARKETING MANAGER 

GORAN BULJAN 

goran_buljan@eph.hr • Tel: 01 6173 822 

UPRAVA EPH 

Zrinka Vuković Berić (predsjednica Uprave), 

Tomislav Wruss (član Uprave), 

Ante Samodol (član Uprave) 

NADZORNI ODBOR EPH 

Ana Hanžeković, Krešimir Ćosić, Dejan Kružić, 

Žarko Puhovski, fra Ilija Živković 

PRODAJA I MARKETING 

Igor Cenić (marketing), 

Alisa Mikić (prodaja oglasnog prostora), 

Suzana Kosor (promocija), Ivan Valečić (prodaja) 

KONTAKTI 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

ADRESA REDAKCIJE: Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6103100, fax: 01 6103 148 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Media Print Macedonija, 

Skupi bb, 1000 Skopje, Makedonija. 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

Tko može 

postati anđeo 

Tko je pomislio da je riječ o švicarskom franku, vara se, iako je Franjo 

Luković kao predsjednik Uprave Zagrebačke banke u vrijeme kada 

su se tek pojavili na tržištu bio žestoki protivnik kredita vezanih uz 

švicarsku valutu. Anđeoska “titula” stiže mu tek danas, na samom izmaku 

posljednjeg mandata na čelu banke koju vodi 24 godine, a zaradio ju je 

ovećim ulogom vlastitog novca u budućnost tehnološki napredne bjelovarske 

tvrtke. Hoće li Luković podupirati i druge, pa postati “pravi” poslovni 

anđeo, to ne znamo. Saznat ćemo kada i ako 

on to bude htio. 

Poslovično suzdržan prema javnosti, čak 

više nego što to traži sama po sebi zatvorena 

bankarska profesija, Luković je ostao nijem i 

onda kada se pričalo da ga široka koalicija stranaka, 

okupljena strahom od posljedica preduge 

krize globalnog financijskog sustava, želi 

vidjeti na premijerskom mjestu. Nije reagirao 

ni kada su ga već “postavljali” za guvernera 

Hrvatske narodne banke. Šutio je jer nije bio 

zainteresiran za funkcije. Jedno je, međutim, 

sigurno – danas kada odlazi iz Zabe, malotko 

u poslovnoj zajednici vjeruje da se Franjo Luković oprašta s biznisom. 

Domaći poslovni inkubatori, glavna tema ovog broja magazina, povezani 

su s poslovnim anđelima od samih, prilično stidljivih početaka njihova djelovanja 

u Hrvatskoj. Posao im je da rade ono u što, čini se, većina Hrvata još ne 

vjeruje – razvijaju nove biznise. Financijski, ali i znanjem i osnovnom infrastrukturom 

pomažu poduzetnicima početnicima. Najčešće mladim, redovito 

fanatično usmjerenim na projekte za koje smatraju da jednostavno moraju 

zaživjeti. Naši istraživači posjetili su ih deset. Dobra vijest je da se u njima 

doista osjeti ubrzano bilo globalnog biznisa, gdje je ambicija još neukroćena, 

a i nebo je prenisko da bi ga itko smatrao granicom. Loše je što su samo tri od 

deset u koliko smo ih bili nastali kao rezultat privatne inicijative, ostali su u 

vlasništvu općina, gradova ili, u boljoj varijanti, sveučilišta, što je znak da smo 

i dalje skloni previše se osloniti na državu. Uspijemo li to, međutim, svesti na 

klasičnu kapitalističku krilaticu “porezni novac radi za vas”, možemo barem 

na trenutak biti zadovoljni. Motori su uključeni. Usprkos franku i destruktivnoj 

ekonomskoj politici države, ovi rasadnici ideja danas su među rijetkim 

mjestima gdje optimizam nadjačava depresiju. 

FOTO BERISLAVA PICEK 

© 2014. EPH. Sva prava pridržana. Za umnožavanje 

u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje 

javnosti u bilo kojem obliku uključujući Internet kao 

i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili 

ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano 

dopuštenje nositelja prava. Kontakt: EPH 01/ 6173 935 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

4 FORBES VELJAČA, 2015

EKONOMSKA POLITIKA 

MARUŠKA VIZEK 

Posebno bolna pouka 

Valutna su tržišta hirovita i nagla promjena 

tečaja može se dogoditi bilo kada i bilo kojoj 

valuti. One čija se vrijednost održava umjetno 

izrazito su ranjive – baš takva je i kuna 

Jednog dana kada se i ako se dogodi, prisjetit ćemo se da se gotovo 

identičan scenarij već dogodio u siječnju 2015. Preko noći, tečaj kune 

će otklizati. Izvoznici će slaviti, a svi oni koji imaju kredite s valutnom 

klauzulom u eurima očajavat će i pozivati se na socijalnu pravdu. Radi 

se, naravno, o scenariju slabljenja tečaja kune prema euru. 

Naime, naglo povećanje tečaja švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske 

valute, koje je prije nekoliko tjedana zateklo svjetska financijska tržišta, nije 

izolirani incident koji se događa jednom u životu, samo jednoj ili samo nekim 

valutama. Upravo suprotno, valutna tržišta su hirovita i nagla promjena vrijednosti 

tečaja može se dogoditi bilo kada i bilo kojoj valuti, a posebice onoj čija se 

vrijednost umjetno održava na određenoj razini zahvaljujući intervencijama 

središnje banke. A baš takva valuta je i hrvatska kuna. Stoga su trenutna zbivanja 

u našoj zemlji, nastala kao posljedica porasta tečaja švicarskog franka u 

odnosu na kunu, vrlo uvjerljiva generalna proba za hipotetsku situaciju nagle 

deprecijacije tečaja kune u odnosu na euro. A sudeći po tome kako protječe ta 

generalna proba, moram zaključiti da stvari ne slute na dobro. 

Na stranu to što se svi nadamo da se nagla deprecijacija kune nikada 

neće dogoditi. Ekonomska se politika u odgovornim državama ne temelji na 

nadanjima, nego bi trebala biti rezultat pažljivog planiranja i promišljanja svih 

mogućih alternativnih putanja kretanja gospodarstva. A budući da je hrvatsko 

opterećeno otplatom dugova i da će već na proljeće napuniti punih sedam i ući 

u osmu (da, osmu!) godinu recesije, naglo slabljenje tečaja kune, nažalost, nije 

samo nestvarna teorijska alternativa, nego ju treba smatrati mogućim ishodom 

na koji se treba unaprijed pripremiti. Međutim, reakcije svih zainteresiranih 

strana na problem švicarskog franka 

sugeriraju ne samo da mi nismo 

pripremljeni na deprecijaciju tečaja 

kune u odnosu na euro, nego nas u 

tom slučaju očekuje društvena katastrofa. 

Krenimo od reakcija središnje 

banke. Reakcije HNB-a kako na 

inicijalno jačanje tečaja švicarskog 

franka tako i na prijedlog Vlade kojim 

bi se fiksirao njegov tečaj vrlo su 

anemične i problematične. Osim što 

središnja banka nije poduzela ništa 

Parcijalno rješenje 

za franak opasan je 

presedan za neku 

buduću garnituru u 

slučaju deprecijacije 

kune prema euru. S 

klauzulom u eurima, 

dužnika je puno više 

da javnosti objasni što se događa s tečajem 

švicarskog franka i što po tom pitanju možemo 

očekivati u budućnosti, ona nije preuzela 

ni inicijativu da bi se postiglo nekakvo 

kompromisno rješenje koje ne bi derogiralo 

njezine ovlasti. Umjesto nje, inicijativu je 

preuzela Vlada, koja očito smatra da si u 

izbornoj godini ne smije dopustiti luksuz 

gubitka šezdesetak tisuća glasova dužnika 

pogođenih nepovoljnim tečajem franka, pa 

je praktički preko noći u saborsku proceduru 

poslana izmjena Zakona o potrošačkom 

kreditiranju kojim se predlaže fiksiranje tečaja. 

I premda ovim činom Vlada direktno 

narušava zakonom propisanu autonomiju 

središnje banke (tečajna je politika, naime, 

u isključivoj nadležnosti središnje banke), 

HNB do trenutka pisanja ovog teksta nije 

javno osudila ovakav potez Vlade, a preostaje 

nam da vidimo hoće li ga pokušati 

pravno osporiti. Ako to ne učini, moći ćemo 

zaključiti da HNB nema ništa protiv ograničavanja 

vlastite autonomije, a upravo je 

narušavanje toga prvi korak prema destabilizaciji 

tečaja kune prema euru. 

S druge strane, Vladina reakcija na 

problem sa švicarcima sve je samo ne anemična. 

Budući da su se sve političke opcije, 

motivirane nadolazećim parlamentarnim 

izborima, natjecale koja će ponuditi što 

privlačnije rješenje za pogođene dužnike, 

Vladi je trebalo samo par dana da prijeđe s 

riječi na djela. I premda je brzina reakcije 

pohvalna, prijedlog koji je uputila u Sabor 

potpuno je neprihvatljiv. Za početak, on je 

parcijalan, odnosno ne nudi sustavno rješenje 

problema valutne klauzule jer osim 

klauzule u švicarskim francima postoji i 

puno veći broj dužnika s onom eurskom. 

Što će se dogoditi ako se dogodi nagla deprecijacija 

tečaja kune prema euru i hoće 

li i neka buduća garnitura moći bezbrižno 

trošak fiksiranja tečaja prebaciti na banke? 

6 

FORBES 

VELJAČA, 2015 

MARUŠKA VIZEK JE ISTRAŽIVAČICA NA EKONOMSKOM INSTITUTU U ZAGREBU 

IZNESENI STAVOVI SU AUTORSKOG KARAKTERA I NE ODRAŽAVAJU STAV 

INSTITUCIJE U KOJOJ JE AUTORICA ZAPOSLENA

Problemi neće stati na 

ovome. Jedino sustavno 

i trajno rješenje bilo bi 

pretvaranje svih 

kredita s valutnom 

klauzulom u kunske 

DARKO TOMAŠ/CROPIX 

Vlada je fiksiranjem tečaja duboko narušila zakonom propisanu autonomiju HNB-a 

Nadalje, Vladin je prijedlog i opasan presedan na koji se u budućnosti mogu 

pozivati druge interesne skupine. Ako fiksiramo tečaj dužnicima koji imaju 

kredite u švicarskim francima, zašto ga ne bismo fiksirali, primjerice, i za 

hrvatske izvoznike? Ako ništa drugo, oni su se na nepovoljna kretanja tečaja 

počeli žaliti prije nego udruga Franak (izvozničke muke s tečajem datiraju još 

od razdoblja provođenja stabilizacijskog programa), a sigurna sam da bi i oni 

mogli kvantificirati ukupni trošak nastao zbog precijenjenog tečaja kune. Nije 

manje važna ni činjenica da je fiksiranjem tečaja Vlada derogirala tečajne mehanizme 

i vratila nas u sustav paralelnih (administrativno određenih) tečajeva 

kakav je bio na snazi u socijalizmu. 

O udruzi Franak nema se, pak, ništa nova reći. Njezini članovi vrlo vješto 

koriste oprobanu taktiku apeliranja na socijalnu osjetljivost, pomoću koje se 

interesne skupine u ovoj zemlji bore za vlastite materijalne interese. U ovom 

slučaju, pod krinkom socijalne osjetljivosti štite se prava onih koji doista jesu 

socijalno ugroženi zbog jačanja tečaja franka, ali i mnogih drugih, situiranih 

građana, kojima egzistencija zbog povećanja rate kredita ni na koji način nije 

ugrožena, no zahvaljujući tome što učinila Vlada ipak neće morati snositi posljedice 

vlastitih financijskih odluka. Premijer je svima njima na konferenciji za 

medije poručio da mogu mirno spavati te 

da više ne moraju svakodnevno provjeravati 

tečajnu listu. Zašto bi je i provjeravali, pa 

makar i imali kredit s valutnom klauzulom, 

kada će vas Vlada poštedjeti plaćanja cijene 

za vaše eventualno loše odluke u slučaju da 

je tu istu odluku donio dovoljno velik broj 

drugih građana? 

Koje je rješenje problema sa švicarskim 

frankom? Budući da su dvije strane u ugovornom 

odnosu kredita dužnik i vjerovnik, 

onda dužnici (građani i poduzeća s kreditima 

u švicarskim francima) i vjerovnici 

(banke) moraju zajednički podijeliti teret 

nastao zbog jačanja tečaja franka. Istodobno 

valja pristupiti sustavnom rješavanju 

problema valutne klauzule jer je izgledno 

da će se ovakvi problemi ponavljati i u budućnosti. 

Jedino sustavno i trajno rješenje 

je konverzija svih kredita s klauzulom u 

kunske kredite. Administrativna rješenja 

poput fiksiranja tečaja franka za određene 

društvene skupine niti su sustavna, niti su 

trajna, ali su potencijalno vrlo opasna. Ako 

ništa drugo, švicarski neuspješni pokušaj 

fiksiranja vrijednosti tečaja franka koji je 

doveo do naglog porasta njegove vrijednosti 

na valutnim tržištima trebao nas je 

poučiti da intervencije države u tržišno 

određivanje vrijednosti tečaja obično završe 

suzama. 


POLITIKA 

JOSIP GLAURDIĆ 

Zašto Ivo Josipović 

više neće biti predsjednik 

Hrvatskoj je prije pet godina, kao i danas, trebao 

predsjednik koji će iskoristiti sve svoje ovlasti, 

svu svoju mudrost i političku vještinu, svu 

vrijednost izravne veze s biračima kako bi učinio 

da institucije državnog sustava prorade 

Moj staž kolumnista u Forbesu u velikoj se mjeri preklapa s mandatom 

predsjednika Josipovića. Naime, ja sam svoj mandat za 

soljenje pameti na ovim stranicama započeo tek nekoliko mjeseci 

prije negoli je on došao na Pantovčak u jesen 2009. godine. Ovih 

dana, nakon njegova izbornog poraza, prisjetio sam se kako sam mu te jeseni 

prije pet godina na ovim stranicama napisao čak dva pisma. U prvom su bile 

moje unutarnjopolitičke, a u drugom vanjskopolitičke “upute” za njegovih 

pet godina vlasti. Bilo je zanimljivo ta dva pisma iz ovog rakursa ponovno 

pročitati – kao podsjetnik na sve ono što sam tada od predsjednika očekivao 

i čemu sam se nadao, ali i kao savršen pokazatelj zbog čega je predsjednik 

Josipović pet godina kasnije izgubio izbore. 

U post mortemu netom završenih izbora mnogi analitičari identificirali 

su primarne krivce za predsjednikov poraz ili u Banskim dvorima ili među 

ljudima koji su kampanju oblikovali i vodili. Na prvi pogled, s takvim se 

gledištem nije se teško složiti. Zoran Milanović i njegovi ministri izgledaju 

kao da su zalutali ne samo na svoje pozicije nego i u politiku općenito. Ni 

vrh predsjednikove kampanje nije se iskazao. Ovi su izbori zapravo pokazali 

kako čitav niz ljudi koji u svakom izbornom ciklusu dižu lijep novac za svoje 

usluge naprosto mora promijeniti karijeru. U državi u kojoj više od 80 posto 

ljudi smatra da idemo u lošem smjeru, odnosno krivim putem, odabrati slogan 

“Pravi put”, i to za kandidata koji je prethodnih pet godina bio njezin šef, 

mogao je samo potpuni politički 

analfabet. 

Međutim, bez obzira na nepopularnost 

i nesposobnost trenutne 

koalicijske Vlade, kao i na sve 

promašaje predsjednikovih spin 

doktora i menadžera kampanje, 

one dvije kolumne iz jeseni 2009. 

godine jasno demonstriraju pravi 

razlog Josipovićeva poraza: u pet 

godina predsjednikovanja, on nije 

postigao ništa vrijedno spomena. 

Glasači moraju 

znati ne samo točno 

koga biraju, nego 

i koga ta osoba 

predstavlja i zašto. Bez 

odgovornosti na vrhu, 

borba protiv korupcije 

nema smisla 

On jednostavno nije bio (dovoljno) dobar 

predsjednik. Prisjetit ću se stoga još jednom 

svojih tadašnjih riječi, djelomice i zato 

što bi mogle poslužiti i novoj predsjednici. 

U prosinačkoj kolumni 2009. godine 

predsjedniku sam savjetovao da ne bude 

branitelj statusa quo jer Hrvatska sebi ne 

može priuštiti “predsjednika kontinuiteta”. 

Hrvatskoj nije bio potreban predsjednik 

koji će apelirati na institucije da napokon 

počnu raditi svoj posao. Hrvatskoj je bio 

potreban predsjednik koji će iskoristiti sve 

svoje ovlasti, svu svoju mudrost i političku 

vještinu, svu vrijednost svoje izravne veze 

s biračima kako bi učinio sve da institucije 

državnog sustava prorade. Predsjednik, 

upozorio sam, ne bi smio upasti u kolotečinu 

dnevnopolitičkih događaja i ad hoc 

odgovaranja na izazove. Njegovi najveći 

napori morali bi biti usmjereni na ispunjavanje 

dugoročne vizije rješenja glavnog 

problema hrvatskog političkog sustava – 

krize vodstva i odlučivanja. 

Napisao sam tada kako su hrvatskom 

političkom sustavu prije svega potrebne 

tri reforme: stranačkog sustava, izbornog 

sustava i teritorijalnog ustroja. Ako su 

stranke upale u vrtlog nedemokratičnosti, 

ovisnosti o državnom novcu i lakomosti za 

privatnim i tajnim financijerima – u tome 

bi ih Zakon o političkim strankama morao 

onemogućiti. Zbog njegova toksičnog 

utjecaja na izoliranost stranačkih elita od 

glasača, i Zakon o izborima zastupnika u 

Hrvatski sabor trebalo bi promijeniti, i to 

svakako u skladu s reformom teritorijalnog 

ustroja države koji je neodrživ. “Glasači 

moraju znati ne samo točno koga biraju 

nego i koga ta osoba predstavlja i zašto. Bez 

jasne odgovornosti na najvišem nivou vlasti, 

svaka borba protiv korupcije naprosto 

nema smisla”, napisao sam. 

8 

FORBES 


DR. JOSIP GLAURDIĆ JE HRVATSKI ISTRAŽIVAČ NA SVEUČILIŠTU CAMBRIDGE 

S DOKTORATOM POLITIČKIH ZNANOSTI AMERIČKOG YALEA.

Hrvatska danas još 

ne zna čemu joj služi 

članstvo u Europskoj 

uniji, a o generalnoj 

vanjskopolitičkoj 

strategiji da ne govorimo 

DAVOR PONGRAČIĆ/CROPIX 

U završnoj noći kampanje, kada je već znao da je izgubio, predsjednik Josipović 

održao je jedan od svojih najkraćih, ali najsadržajnijih i najelegantnijih govora 

Bio sam tada, naravno, svjestan težine zadatka, ali i uvjeren kako predsjednik 

– koji je dobio jasan mandat glasača na izborima – može postići konsenzus 

za nužne promjene među građanima i glavnim političkim igračima. 

Štoviše, upozorio sam ga kako će “upravo o izgradnji tog konsenzusa – za 

koji sam siguran da već postoji, ali je neiskorišten – ovisiti Vaš uspjeh i mogućnost 

Vašeg ponovnog izbora”. Drugim riječima, prije punih pet godina 

dao sam predsjedniku nacrt nužnih ustavnih i zakonskih promjena o kojima 

je on počeo govoriti tek prije nekoliko mjeseci. Jedina je razlika što sam ih 

ja tada (točno) nazvao promjenama koje će nas uvesti u Treću Republiku, a 

predsjednik ih je nazvao promjenama za Drugu Republiku. 

Mjesec dana kasnije, savjetovao sam predsjedniku da se i u pitanjima 

vanjske politike okani prolaznih tema, te da se i na tom polju posveti strateškom 

promišljanju hrvatske budućnosti. “Što će Hrvatska zapravo učiniti sa 

svojim članstvom u Europskoj uniji?” upitao sam ga i upozorio da će vanjskopolitički 

uspjeh njegovog mandata u najvećoj mjeri ovisiti ne o ulasku 

Hrvatske u Europsku uniju, nego o tome kako će Hrvatska iskoristiti članstvo 

u njoj da bi oblikovala našu regiju na sliku naših (i europskih) interesa. 

Pri tome sam posebno istaknuo važnost 

Bosne i Hercegovine te nužnost da predsjednik 

shvati kako je trenutna “off-hands” 

politika dugoročno neodgovorna. S prvim 

danom hrvatskog članstva u Europskoj 

uniji, predsjednikova je zadaća trebala 

biti da uvjeri ostatak EU da je potrebna 

aktivna politika koja neće robovati svakom 

slovu Daytona i koja se neće bojati 

lokalnih moćnika – pogotovo onih u Banjoj 

Luci. A njegov sljedeći korak je trebao 

biti izlazak s takvom potporom pred 

Sarajevo i Beograd, i njihovo uvjeravanje 

da naša zajednička europska budućnost 

ovisi o novim i iskrenim pregovorima o 

unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine. 

I to pregovorima u kojima će se svi 

morati nečega odreći. 

Pet godina kasnije, međutim, Hrvatska 

još ne zna za što joj uopće služi članstvo 

u Europskoj uniji, a o generalnoj vanjskopolitičkoj 

strategiji da ni ne govorimo. Kad 

su u pitanju Bosna i Hercegovina i ostatak 

regije, predsjednik je nešto pokušao 

“diplomacijom isprikama” u prvoj godini 

mandata, ali potom je i od toga dignuo ruke. 

Drugim riječima, balans proteklih pet 

godina u predsjednikovoj vanjskoj politici 

je “too little, too early”, a u unutarnjoj politici 

“too little, too late”. Predsjedniku Josipoviću 

dovoljno za zaslužen poraz, a nama 

tek za žal nad pet izgubljenih godina. 


EUROPSKA POSLA 

GORDANA GRGAS 

Tko će prvi do 

Junckerovih milijardi 

Alkemija u koju sada treba uvjeriti 

parlamentarce EU jest da će 60-ak 

milijardi eura nabubriti na 300 milijardi 

eura novih ulaganja, većinom privatnih 

Europska je komisija sredinom siječnja i formalno pokrenula 

proceduru za osnivanje EFSI-ja, Europskog fonda za strateška 

ulaganja, od kojeg očekuje čudo, to jest da u tri godine učini ono 

što tržište samo po sebi nije uspjelo iako pliva u novcu - potaknuti 

investicije od tristotinjak milijardi eura te time utjecati na gospodarski 

rast i zapošljavanje. Prijedlog uredbe sada je u rukama europskih 

parlamentaraca i država članica predstavljenih u Vijeću EU, dakle politike, 

a bude li sve teklo prema planu, do ljeta bi fond mogao biti osnovan. 

Kako je postalo jasno već kad je ideja predstavljena u prosincu prošle 

godine, svojevrsnom se financijskom alkemijom nastoji proizvesti silno 

velike ukupne iznose investicija. Na taj fond i njegove efekte najlakše je 

zapravo gledati kao na obrnutu piramidu. Čini se klimavo, ali u Junckerovu 

timu i sjedištu Europske investicijske banke, koja im je partner, i dalje su 

uvjereni da su došli do dobre formule čiju efikasnost EIB može potkrijepiti 

vlastitom praksom. Kritičara, međutim, ne manjka, a velik dio njih ponavlja 

isto: početni input realnog kapitala u EFSI je mali. Drugi, pak, smatraju da 

bi taj bi fond mogao još malo istisnuti privatni kapital, kako već čini EIB, te 

je teško očekivati ozbiljniji rast privatnih investicija. Nekima se to čini kao 

pokušaj zamjene za propalu ideju izdavanja europskih obveznica... što je 

njemačka kancelarka svojedobno pokopala riječima: “Ne za moga života!” 

Među kritičarima su i oni koji su zabrinuti za budućnost ulaganja u projekte 

istraživanja i razvoja u EU jer je lavovski dio novca za jamstvo EIB-u uzet 

upravo iz programa koji to potiče... 

Arhitektura zaslužuje malo 

pažnje jer je i kompleksna i ambiciozna. 

EFSI će se temeljiti na 

ukupno 21 milijardi eura jamstva 

(16 milijardi Europskoj će investicijskoj 

banci jamčiti EU, za što će 

na stranu staviti 8 milijardi eura 

iz nekoliko svojih proračunskih 

izvora, a EIB će dodati još 5 milijardi 

jamstava iz svojih izvora), 

te će EIB na osnovu toga izdati 

Ulaganja EFSI-ja bit će 

junior tranša u odnosu 

na investicije iz 

privatnih izvora, pa bi 

privatni ulagači trebali 

biti spremniji uskočiti 

u rizične projekte 

AAA obveznice. Očekuje se da će fond s tako 

prikupljenih 60-ak milijardi eura financirati 

ili ulagati, zajedno s drugim javnim i privatnim 

investitorima, u važne i dobre projekte 

koji inače ne bi mogli biti lansirani jer su u 

kategoriji rizičnijih, te je navodno realno 

da se predviđa peterostruki efekt. EFSI-jev 

ulazak u neki projekt trebao bi poslužiti kao 

mamac za privatni kapital, tumači se, jer će 

on predstavljati junior tranšu u odnosu na 

investiciju iz privatnog izvora, te bi se stoga 

ostali ulagači trebali osjećati sigurnije i spremnije 

za avanturu. 

Dakle, da ne bude zabune, neće tu biti nikakvih 

donacija ni subvencija, nije to ideja. 

Junckerovi suradnici sada nastoje parlamentarce 

i članice uvjeriti da će inovativni 

financijski instrumenti koji će biti dostupni 

preko Europske investicijske banke i Europskog 

investicijskog fonda (od financiranja 

duga, preko jamstava, do ulaganja u 

equity) biti dovoljan katalizator za rast privatnih 

ulaganja u cijeloj Uniji. Zajednički 

europski pristup kakav predlažu nužan je, 

kažu, jer će multiplicirajući efekt i utjecaj 

na terenu tako biti mnogo veći. Osim toga, 

uredbom predviđaju i formiranje velikog 

pipelinea spremnih europskih projekata, 

te napominju da izbor neće biti pod političkim 

utjecajem; to će raditi nezavisni stručnjaci 

na plaći u investicijskom odboru. 

Ipak, kako je objasnio potpredsjednik 

Komisije Jyrki Katainen, svaki će projekt 

morati još dobiti i zeleno svjetlo Odbora 

EIB-a. To, s jedne strane, znači jako temeljito 

pretresanje parametara svakog projekta, 

što može biti ohrabrujuće za ulagače i 

pokazatelj da ih putem ne očekuju iznenađenja, 

ali istodobno implicira da stvari neće 

ići baš jako brzim tempom. Birokratizacija 

svakog europskog pothvata uvijek je realna 

opasnost. Taj investicijski plan Europske 

10 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Jedna od hrvatskih 

perjanica na listi je LNG 

na Krku, ali taj energetski 

projekt, unatoč dugom 

planiranju, još nema ni 

lokacijsku dozvolu 

TEA CIMAŠ/CROPIX 

Prikupljanje neobvezujućih ponuda zainteresiranih zakupaca kapaciteta LNG terminala 

je u tijeku. To će pokazati koliko je zaista interesantan tržištu 

komisije nema kvota za zemlje, a ne bi trebalo biti ni skrivenih miljenika 

iako su neke članice već pokazale daleko više entuzijazma od ostalih. Europi 

nedostaju investicije, to nije tajna, pale su za 15 posto od 2007. godine, 

a pad se uvelike odnosi na Španjolsku, Italiju, Grčku, Britaniju i Francusku, 

potom Irsku i Nizozemsku. Te zemlje, međutim, neće biti istaknute 

kao posebne mete, svi će u startu imati jednake šanse uspiju li pripremiti 

valjane projekte. Zasad postoji tek indikativna lista njih oko 2000, u čemu 

je Hrvatska sa 70-ak, ali kako još nema pravila po kojima će se projekti 

prijavljivati i ocjenjivati, bitka za Junckerove milijarde tek slijedi. 

Sreća je za Hrvatsku što Komisija, iako je to bilo spomenuto u prvim 

prijedlozima, nije usvojila politiku uvjetovanja pristupa EFSI-ju 

provođenjem strukturnih reformi. Stoga se takvi kakvi jesmo možemo 

nadati da će, primjerice, projekt LNG-a na Krku - jedna od perjanica 

na hrvatskoj listi koja je potencijalno zanimljiva za europski energetski 

krvotok - biti dovoljno atraktivan da uđe među izabrane (što se teško 

može reći za projekt TE Plomin jer ne odgovara europskim energetskim 

ciljevima). No, problem s LNG-om je što 

terminal, unatoč činjenici da se o njemu 

govori već niz godina, još nije spreman 

za realizaciju i što niz koraka prema tome 

tek treba obaviti, uključujući lokacijsku 

dozvolu. Pomoći će vjerojatno što je na 

listi hrvatskih strateških investicija, ali 

prema objavljenim planovima, spreman 

bi mogao biti tek 2017. godine. U tijeku je 

pak prikupljanje neobvezujućih ponuda 

zainteresiranih zakupaca kapaciteta terminala, 

što će uskoro pokazati koliko je 

interesantan tržištu i koji je model moguć 

za njegovo financiranje, odnosno hoće li 

privatni investitori poskočiti. 

Što žele ostale članice? Velik dio otpada 

na prometnu infrastrukturu i energetiku, 

skoro 60 posto projekata. I Finci bi gradili 

LNG terminal, Irska bi novu luku, Estonija, 

Latvija, Litva i Poljska da ih povezuje nova 

superbrza željeznička pruga, a Francuska 

željezničku liniju Charles de Gaulle... 

No, projekti uključuju i obrazovanje, digitalizaciju, 

inovacije, a navala je velika. 

S obzirom na sve rečeno, mudrijim se za 

Hrvatsku čini ići na kvalitetu projekata koje 

će gurati nego na kvantitetu jer velikim 

brojem nikoga nećemo impresionirati, niti 

za to imamo sape. Uostalom, jedva stižemo 

pripremiti i dovoljan broj projekata za europske 

fondove. 


FORBES 

FOKUS 

PUT U PROPAST 

SOCIJALNO 

TRŽIŠTE I 

IDEOLOGIJE 

RAZVALINA 

Zašto se svi kandidati (i sve stranke) zalažu za 

promašeni model, za “ideologiju razvaline”? 

Kratak odgovor na to pitanje glasi: zbog toga 

što se s ideologijom “liberalnog kapitalizma” 

ne mogu dobiti izbori 

PIŠE: DARKO POLŠEK 

FOTOGRAFIJE: CROPIX 

Kada je za Božić kardinal Josip Bozanić održao 

misu o “ideologiji i ideolozima razvaline”, 

u naš je rječnik uveo jednu novu, vrlo svježu 

sintagmu, zanimljivu zbog dvosmislenosti i 

pitijskog karaktera. 

Nema, naravno, nikakve sumnje da je misni govor bio 

usmjeren protiv postojeće vlasti, njezine nesposobnosti 

za obnovu, nesposobnosti da u ljude ugradi barem kakavtakav 

motiv, energiju za život i rad. “Kako drukčije nego 

djelovanju ideologa razvaline”, govorio je kardinal, “pripisati 

ono što se događa s hrvatskim gospodarstvom, koje je 

do te mjere razrušeno da ga se sve više gleda kao nešto što 

je nekad bilo, a sada se samo broje i preprodaju preostale 

cigle iz njegove ruševine. U razvalinama, naime, nema 

života, one stoje tek kao zloguki podsjetnik na mjesto u 

kojemu je život nekoć postojao. U razvalinama nitko ne 

živi, ali neki od njih dobro žive… No, možda je još strašnije 

to što vidimo nastojanja da se od ljudi naprave duhovne 

razvaline, vidljive posebno po ranama nezaposlenih, supružnika 

i obitelji.” 

DIJALEKTIKA RAZVALINE 

Kardinalov je misni govor zanimljiv jer on svojom optužbom 

ne ukazuje samo na postojeću vlast nego i na brojne 

prethodne političke garniture koje su postupno rušile kuću, 

jedni pljačkom, drugi nemarom, treći neznanjem. Garniture 

koje su nas navele na pomisao da nam preostaje još samo 

prodaja cigli iz naše ruševine. “Razvaljeni smo” demografski, 

socijalno, ekonomski, politički i idejno. 

Čini se kao da je u tom živom govoru progovorio i očaj 

samog kardinala. 

Ali, je li u toj kući život nekoć stvarno postojao, kako kaže 

kardinal Bozanić? Ili smo se i nekoć, kao i danas, zadovoljavali 

tek imitacijama života? Demografija nam strmoglavo 

pada već od sedamdesetih godina. Socijalno, “onda” nismo 

vidjeli napredak, baš kao što ga ne vidimo ni “sada”. Ekonomski 

smo i “onda” radili rošade baš kao i danas. A meandri 

politike i političkih ideja zanosili su nas i razočaravali onda 

baš kao i sada. I, da stvar bude još gora, tako je bilo bez obzira 

dokle u prošlost idemo s tim “onda”. Nema prevelikih 

razloga za tvrdnju da je “život” u našoj metaforičnoj, odozgo 

12 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ideologija “socijalne pravde” bila je i 

ostala najvažnije moralno ticalo ljevice, 

a sada su se pod okriljem Crkve toj 

ideologiji pridružile i brojne druge stranke 

i ideolozi desnice 

GORAN MEHKEK/CROPIX 

promatranoj kući nekoć bio mnogo bolji. Život je, kako kaže 

Kundera, bio i ostao – negdje drugdje. 

U toj sintagmi “razvaline” – zbog njezine višesmislenosti – 

sadržano je ipak mnogo više. Komunizam je bez sumnje očit 

primjer takve ideologije razvaline, ili barem metonimije za 

nesposobnost, nemar, neznanje, i nepravde raznih vrsta. O 

fašizmu ne treba trošiti riječi: on je, osim drugih, i samoga 

sebe već davno razvalio. Ali ako su te ideologije već odavno 

“razvaljene”, o kakvoj je ideologiji sada riječ? 

Ideolozi su razvaline svi oni koji su ostali bez ideja, svi 

oni koji se obraćaju nekom davno svršenom vremenu, nekoj 

prošlosti ili propalim idejama prošlosti, idejama i načinima 

postupanja koje bi trebalo jednom za svagda napustiti, jer 

više ne korespondiraju sa stvarnim životom. U tom se smislu 

“ideologija razvaline” tiče i same kurije, koja se obično percipira 

kao najčvršće i najstabilnije utočište tradicije i prošlosti. 

Ali i za nju vrijedi poruka svetog Petra: “Eto na vratima nogu 

onih koji su tvoje pokopali, a i tebe će iznijeti” (DA 5,9). Tu 

Petrovu izreku često je spominjao jedan od najpoznatijih 

filozofa, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, kao uporište ideje 

o vječnoj – dijalektičkoj promjeni i o jednakosti umnog i 

zbiljskog. 

Istina je: bili smo i ostali zatočenici prastarih ideja i načina 

postupanja. Ideja o tome da su “naši” uvijek dobri, ma kakvi 

bili, zato što su “naši”, ideje da će nam “naši” uvijek željeti 

dobro i da će se mnogo pouzdanije vladati po načelu “našeg 

dobra” negoli stranci. Bili smo i ostali zatočenici ideja da će 

sve biti dobro ako skupimo sve pametne glave na jednome 

mjestu. Ideje da će nas dogovor i sloga uvijek izvući. I još 

brojnih drugih. 

TRČIM NALIJEVO! 

Ali, premda se Kurija pod vodstvom pape Franje, priznanjem 

vlastitih “grijeha” želi promijeniti kako ne bi postala još 

jedan primjer ideologija razvaline, nije posve jasno kojim bi 

smjerom trebali krenuti, posebno stoga što su sve ideologije 

u izvjesnom smislu “stvar prošlosti”. Sve što nam se nudi 

već je netko davno prije rekao, i čini se kao da su svi putovi 

već iskušani. Premda se u kardinalovu govoru čini kao da se 

razvaline uglavnom tiču komunizma u teoriji i praksi, sudeći 


FORBES 

FOKUS 

PUT U PROPAST 

po govorima i enciklikama pape Franje čini se da su ideolozi 

razvaline danas u prvome redu “trgovci”, “kapitalisti”, “bogataši”, 

“ideolozi bogaćenja”, ideolozi postojećeg neumjerenog 

kapitalizma i neoliberalizma, sustava koji je u brojnim katoličkim 

zemljama danas doveo do masovne nezaposlenosti, 

korupcije i nezadovoljstva. Takvi su nas ideolozi, sudeći po 

mislima pape Franje, doveli do stanja nepodnošljive nejednakosti, 

do uživanja u neumjerenosti i do drugih zala. 

I po tome se Crkva pridružila brojnim drugim kritičarima 

kapitalizma, nezadovoljnicima, te starim i prokušanim ideolozima 

– socijalne jednakosti. I ako je krajem osamdesetih 

i početkom devedesetih godina Crkva mogla predstavljati, i 

de facto jest predstavljala, jako moralno uporište demokracije 

i kapitalizma, prava na odlučivanje, prava na slobodno 

izražavanje, slobodu poduzetništva 

i raznih drugih sloboda, 

u novonastaloj situaciji, u kojoj 

smo zbog vlastita neznanja i 

nesposobnosti postali tranzicijski 

gubitnici, ta stvar s Crkvom 

ponovno se vratila ideologiji 

oslobođenja i apstraktne socijalne 

pravde kojoj rijetko znamo 

značenje, a još rjeđe znamo 

kako takvom ideologijom obnoviti 

kuću i njezine temelje. 

Budući da je ideologija “socijalne 

pravde” bila i ostala najvažnije 

moralno ticalo ljevice, 

sada su se pod okriljem Crkve 

toj ideologiji pridružile i brojne 

druge stranke i ideolozi desnice. 

Stoga je jedan domaći autor 

s pravom tvrdio kako su svi naši 

predsjednički kandidati, štoviše, 

čak svi političari, postali “dileri 

cigala” na razvalinama. “Dok 

su po drugim pitanjima, koja 

nazivamo svjetonazorskim, primjetne 

razlike između pojedinih 

hrvatskih stranaka i političara”, piše Borislav Ristić, “dotle su 

u ekonomskim pitanjima listom svi još uvijek poklonici socijalističkih 

ideja, odnosno, ideologije koju je kardinal Bozanić 

nazvao ideologijom razvaline. Nema niti jednog političara u 

Hrvatskoj, a pogotovo među predsjedničkim kandidatima, koji 

bi nedvosmisleno rekao da je za liberalni kapitalizam i da naslijeđe 

socijalističkog ekonomskog sistema treba u potpunosti 

odbaciti. Svi oni zagovaraju socijalistička ekonomska rješenja.” 

I upravo takva ujedinjenost glava oko pogrešnih ekonomskih 

rješenja među građane unosi dodatne zabune i nadopunjuje 

kardinalovu sliku razvaline. “Stoga samo s indignacijom i 

zabrinutošću možemo gledati kako i ovi predsjednički izbori 

svjedoče o tome da se tu ništa nije promijenilo, da nema nijedne 

nove ideje koja bi mogla ukazati na to da će se u tom pogledu 

išta promijeniti u Hrvatskoj”, dodaje Ristić. Najgora posljedica 

takve ujedinjenosti u borbi protiv liberalnog kapitalizma jest 

rastakanje parlamentarnog stranačkog života, nesposobnost 

stranaka da se ideološki odrede, jer će se umjesto glavnome pitanju 

– kako riješiti ekonomske probleme – naši birači odsada 

s jednakom vjerojatnošću okretati neartikuliranim postojećim 

strankama kao i proizvoljnim i nezrelim populistima. 

NEZRELI POPULISTI 

Neposredno prije nedavnih izbora u Hrvatskoj, dvoje ekonomskih 

stručnjaka, Vedrana Pribičević i Vuk Vuković, analiziralo 

je ekonomske parametre predsjedničkih kandidata i njihovih 

programa. Ivo Josipović 

inzistirao je na zelenoj ekonomiji, 

“što je skupo, jer postoji opasnost 

ponavljanja španjolskog 

primjera… koji je za posljedicu 

imao dug od 24 milijarde dolara 

i visoke račune”… Program 

novoizabrane predsjednice Kolinde 

Grabar Kitarović autori su 

nazvali “svaštarom”. “S jedne 

strane u tom se programu zaziva 

fiskalna konsolidacija, a s druge 

se predlažu populističke mjere 

BRUNO KONJEVIĆ/CROPIX 

Kardinal optužbom 

ne ukazuje samo na 

postojeću vlast nego i 

na prethodne političke 

garniture koje su 

postupno rušile kuću 

koje će sigurno imati posljedice 

na rashodovnoj strani proračuna.” 

Predsjednica navodi “smanjenje 

javne potrošnje (kao svoj 

cilj), dok istodobno najavljuje 

sufinanciranje stambenih kredita 

i usklađenje mirovina koje bi 

trebale dosegnuti 60 posto plaće”. 

Velik dio programa gospodarskog 

oporavka ona “zasniva 

na njezinu izravnom utjecaju na 

iskorištavanje fondova EU, koji 

su zapravo namijenjeni gospodarskom 

oporavku”. Stoga su poseban problem spomenuti 

ekonomisti vidjeli i u “personaliziranoj ekonomskoj politici 

koja predstavlja potencijalno plodno tlo za korupciju – naime, 

ako se dovođenje investitora veže za jednu osobu”. Programi 

ostalih dvojice kandidata prošli su u toj analizi još mnogo gore. 

Kujundžićev program štednje zapravo predlaže “da službenici 

ne dolaze na posao, a da ih se i dalje plaća, što je nedopustivo 

i uvredljivo za sve zaposlene”, dok Sinčić “namjerava ukinuti 

valutnu klauzulu i devalvirati kunu, što nužno znači rast cijena, 

strelovit rast svih uvoznih proizvoda, nestašicu osnovnih namirnica, 

bezvrijednost novca, a sve su to mjere zbog kojih bi se 

potpuno izbrisale vrijednosti životnih ušteđevina građana”. 

14 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Politološka analiza Borislava Ristića i ekonomska analiza 

Vedrane Pribičević i Vuka Vukovića kažu istu stvar: ekonomski 

su programi postojećih stranaka slični i ekonomski 

“nezreli”. Ali, zašto se onda svi kandidati (i sve stranke) zalažu 

za promašeni model, za tzv. ideologiju razvaline? Kratak 

odgovor na to pitanje jest: zbog toga što se s ideologijom 

“liberalnog kapitalizma” ne mogu dobiti izbori. Teško se, 

naime, založiti za ekonomske programe obnove i sređivanja 

javnih financija koji će ljudima obećavati “krv, znoj i suze” i 

pri tome istodobno očekivati valove glasačkog oduševljenja 

te pobjedu na izborima. 

SOCIJALNO TRŽIŠTE = DRVENO ŽELJEZO? 

Takva konstelacija prešutnog dogovora političkih elita 

i glasača nije isključivo hrvatsko 

obilježje. Istim su se problemom 

bavile i mnoge druge, 

posebno konzervativne stranke 

razvijenijih zemalja. Jedan 

od modela koje konzervativne 

stranke iznose kako bi nadvladale 

kontradikcije raznih 

“socijalnih” obećanja i mnogo 

skromnijih realnih mogućnosti 

jest njemački model poznat 

pod različitim imenima: “Ordoliberalizam”, 

“socijalno tržište 

freiburške škole”, “rajnski model 

društvenog i ekonomskog 

razvoja” ili – još jednostavnije 

– “rajnski kapitalizam”. 

Prema autoru sintagme, francuskom 

ekonomistu (osiguravatelju) 

Michelu Albertu, rajnski je 

kapitalizam (naime, kapitalizam 

koji su prihvatile zemlje uz Rajnu) 

u usporedbi s “američkim”, 

liberterskim modelom “pravedniji, 

učinkovitiji i manje nasilan”. 

On se od liberterskog modela laissez–faire 

ekonomije, prema Albertu, razlikuje po sljedećim 

obilježjima: financijske transakcije rjeđe određuju burze, a 

češće banke; banke i poduzeća u užoj su međusobnoj vezi; moć 

dioničara i menadžera ravnomjernije je podijeljena; sindikati 

i poslodavci tvore socijalno partnerstvo; država jače regulira 

ekonomsko postupanje, pogotovo ako tržište “dođe u koliziju” 

s vrijednostima koje pučanstvo ima oko ideje pravednosti i 

egalitarnosti, odnosno u vezi percepcije zajedničkih interesa. 

Nadalje: religije u rajnskom kapitalizmu (za razliku od “neoameričkog” 

modela) nisu institucije kojima se može trgovati; 

poduzeća nisu “robe” kojima se može trgovati kao s ostalim 

robama jer predstavljaju “zajedničko vlasništvo” (čak i kada su 

privatna); nadnice, koje se u “neoameričkom modelu” mogu 

bitno razlikovati od dobiti poduzeća, u rajnskom su modelu 

vezane za proizvodnost poslodavca; stanovi su u “neoameričkom” 

modelu također robe kojima se može trgovati, dok su u 

rajnskome “zajedničke robe” i država ih mora subvencionirati 

kao “socijalne stanove”; tržištu u rajnskom modelu nisu posve 

izloženi mediji, obrazovanje i zdravstvo; liječnički i nastavnički 

poziv u rajnskom je modelu “čast”, pa se nagrade za te 

pozive ne određuju kao nadnice, nego kao “nagrade za časna 

djela”. Zbog svih tih obilježja rajnskom se modelu često tepa 

sintagmama “kapitalizam s jastukom” (Kuschelkapitalismus) 

ili “privredom uzajamnosti” (Klüngelwirtschaft). Premda se 

sintagma rajnskog kapitalizma i “socijalnog tržišta” u međuvremenu 

oslobodila spomenutih definicija ili želja, ona su u 

nekom sličnom obliku postala 

vrlo prihvatljiva velikom dijelu 

desničarskoga glasačkog tijela. 

Određenja “rajnskog modela” 

i “socijalnog tržišta” postupno 

su se počela sve više poistovjećivati 

s njemačkom političkom 

praksom lijeve i desne 

provenijencije. Prema riječima 

bivšeg europskog ministra Rocca 

Buttiglionea, rajnski model 

nije nikakva teorija: riječ je o 

konkretnim oblicima suradnje 

AFP PHOTO / JAY DIRECTO 

Crkva se pridružila 

kritičarima kapitalizma, 

nezadovoljnicima te 

starim i prokušanim 

ideolozima – socijalne 

jednakosti 

i koordinacije različitih socijalnih 

interesa koje su Nijemci s 

vremenom uspjeli postići. 

A taj je model potom prihvatila 

i Europa. 

RAJNSKI MODEL KAO 

RAZVALINA? 

Nažalost, vratimo li se sada 

na Balkan, vidimo da nam 

određenja rajnskog kapitalizma 

ništa ne pomažu jer smo 

slični tinkering, ili socijalno 

dogovaranje, pregovaranje i preglasavanje, doduše, s puno 

više krađa i korupcije, imali i mi. A to, pak, znači: uspije li 

nam smjesa političkog pregovaranja, onda rezultat možemo 

zahvaliti “rajnskom kapitalizmu”, a ako ne uspije, kao što je, 

očito, slučaj s brojnim zemljama južne Europe i pogotovo 

Balkana – onda isti taj model slobodno možemo nazvati 

“ideologijom razvaline”. 

Ali, pustimo dosjetku. Postoje i ozbiljni razlozi za skepsu 

prema rajnskom (dogovornom) kapitalizmu. Premda je 

model suodlučivanja, koji uključuje i kontradiktorne ekonomske 

smjernice, trenutno još razmjerno uspješan u Njemačkoj, 

postaje sve jasnije da cijeli Stari kontinent ne može 


FORBES 

FOKUS 

PUT U PROPAST 

funkcionirati na taj način, pa se kriza eurozone s pravom 

smije tumačiti kao posljedica neuspješne primjene “rajnskog 

kapitalizma” na cijelu Europu, ili, u mnogo dramatičnijem i, 

čini se, ispravnijem tumačenju, u uvjetima sve intenzivnije 

globalizacije, kao poraz samog modela. 

Ukratko, pomanjkanje teorije, odnosno, čvršće normativnosti 

u zasnivanju spomenutog socijalno-ekonomskog modela 

kapitalizma ima i mnogo loših strana. Prvo: neprestano 

dogovaranje i pregovaranje, nepostojanje čvrstih uporišta za 

predviđanje, a to znači orijentaciju 

u budućnosti, tvori stalan 

i razmjerno visok marginalni 

trošak poslovanja. On se potom 

kompenzira višim porezima i 

slabijom konkurentnošću europskih 

proizvoda na svjetskom 

tržištu. Nadalje, taj je model 

podložan stalnim optužbama 

za favoritizam, klijentelizam, 

pa i korupciju jačih ili brojnijih 

eurozastupnika, ministara, ali i 

korporacija u državnom i privatnom 

vlasništvu. Nije stoga 

slučajno da su europski građani 

sve skeptičniji prema europskim 

birokratima (“pregovaračima”) 

u Bruxellesu, Strasbourgu 

ili Luxemburgu, kao i 

prema korporacijama svih vrsta. 

Jer čak i njima, građanima Europe 

u razvijenijim i bogatijim 

demokracijama negoli je naša, 

cijela ta zgrada Unije, pogotovo 

kada se uspoređuje s uspjesima 

ostatka svijeta, sve više “miriše 

na socijalizam” ili “ideologiju 

razvaline”. 

Domaća je ljevica ove paradokse pregovaračkog rajnskog 

modela upravo osjetila na vlastitoj koži. Ne uspjevši 

zadovoljiti ničije interese, ona se dovela u situaciju da je se 

optužuje za “neoliberalizam”. A sve govori da će istu idejnu 

i praktičnu pogrešku ponoviti i nova vlast desnice, koju će 

ubrzo nakon dolaska na vlast s pravom početi optuživati 

za – “socijalizam”! 

MAGIČNA VRADŽBINA “SOCIJALNOG” 

U čemu je onda greška? Prije više od pedeset godina 

(1957.) nobelovac Friedrich Hayek suočio se sa sličnim problemom 

ideologije “razvalina” u tekstu “Što je socijalno? 

Što to znači? “ “Riječ ‘socijalno’”, pisao je Hayek, “postala je 

pridjev koji oduzima jasno značenje svakom pojmu s kojim 

se dovodi u vezu, i preobražava ga u vrlo rasplinutu frazu, 

čije se implikacije uvijek mogu iskrivljavati ako su nekome 

neprihvatljive. Upotreba te riječi u pravilu služi za skrivanje 

nedostatka suglasnosti među ljudima oko formule s kojom 

su oni, navodno, suglasni. Fraze poput ‘ekonomije socijalnog 

tržišta’ duguju svoje postojanje pokušajima da se politički 

slogani obuku u nošnju prihvatljivu za svačiji ukus. Kada 

svi koristimo riječ koja problem uvijek čini još konfuznijim 

umjesto da bude jasniji, kada ona pretendira da odgovor 

bude tamo gdje odgovora nema, kada je koristimo kao kamuflažu 

za težnje koje nemaju 

nikakve veze sa zajedničkim 

interesom, onda je očito došlo 

vrijeme za radikalnu operaciju 

uklanjanja ovih magijskih 

vradžbina.” Umjesto da se koristi 

za društvene strukture 

poput jezika ili običaja nastale 

anonimnim, spontanim, alogičnim 

djelovanjem i interakcijom 

ljudi, za proizvode nadindividualnih 

procesa kojima ne može 

upravljati nijedan pojedinačni 

um, riječ ‘socijalno’ danas se 

pretvorila u svoju suprotnost. 

WWW.EDELWEISS-GURGL.COM 

To što se “socijalno” 

koristi za označavanje 

vrijednosti koje se 

opisuju moralnima 

uzrok je degeneracije 

smisla za moralno 

Prvo se pretvorila u sinonim 

za ‘moralno’ i ‘dobro’, u sintagmama 

‘socijalna samosvijest’, 

‘socijalna odgovornost’, ‘socijalno 

blagostanje’, ‘socijalna 

pravda’, pa je političari koriste 

kao poštapalicu za sve i svašta, 

a potom se (‘logično’) pretvorila 

u predmet političke manipulacije 

odnosno svake namjerne 

intervencije u poredak. Tako je 

riječ ‘socijalno’ postupno posve 

izgubila na značenju i počela 

denotirati ‘sve što ima neke veze s društvom’.” 

Naravno, pretjerano je reći da sva ekonomska zla leže u 

zbrci značenja riječi “socijalno”, ali posve je jasno da je jedan 

od jasnijih kriterija “ideologije razvaline” ili, točnije, jedan 

od razmjeno važnih uvjeta za pretvaranje kuće u razvalinu 

– “newspeak”, politički novogovor, u kojem političari mogu 

izvrtati smisao vlastitih riječi i obećanja, u kojem je, kako 

Orwell kaže, dobro = loše, sloboda = nužnost itd., govor kojim 

se sugerira da je svaki postupak koji činimo “u ime društva”, 

“za opće dobro”, ujedno i dobar, opravdan i poželjan ako je 

“socijalno osjetljiv”. “Doista”, zaključuje Hayek, “sve češće 

mislim kako je rastezanje riječi ‘socijalno’ za označavanje 

vrijednosti koje smo uvijek opisivali kao moralne možda jedan 

od glavnih uzroka opće degeneracije smisla za moralno 

u našem svijetu.” 

16 

FORBES 

VELJAČA, 2015

POSLOVNI INKUBATORI I 

TEHNOLOŠKI PARKOVI 

Kreatori novog biznisa 

NAPISALI: 

Gordana Grgas, Dragana Radusinović, Gordana Galović, Luka Benčić, Nikola Patković, Jozo Vrdoljak i Boris Orešić 

ILUSTRACIJA: SHUTTERSTOCK 

Tu ništa nije slučajno i nema letargije. 

Ritam je brz, a planovi globalni. Ako vas 

uhvati poslovični hrvatski pesimizam, 

svakako posjetite jedan od 30-ak domaćih 

poslovnih inkubatora ili tehnoloških 

parkova; dobit ćete moćnu energetsku 

injekciju. Mi smo ih u ovom broju Forbesa 

posjetili deset – u Zagrebu, Sisku, 

Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Šibeniku, Splitu 

i Klisu, a samo su tri rezultat privatne 

inicijative. Prema najavama, bit će ih još. 

Zagrebački inkubator poduzetništva, 

smješten u ZIP.Factoryju, svakako 

je najstariji i najveći privatni start-up 

inkubator, a od ove godine diči se i fondom 

sjemenskog kapitala, pa se može nazvati i akceleratorom. 

Skromnim, ali ipak. U Sisku je tvrtka Applied Ceramics 

prije nekoliko mjeseci pokrenula inkubator Pisak i već sve 

vrvi od ideja, a inspiracija stiže iz Silicijske doline. The Inkubator, 

koji se smjestio u Impact Hubu Zagreb, eksperiment je 

koji gura socijalno poduzetništvo. I u njemu najavljuju fond 

sjemenskog kapitala. 

Ostali inkubatori i tehnološki parkovi iz našeg dosjea u 

vlasništvu su općina, gradova ili sveučilišta, a planovi većine 

usmjereni su na značajno širenje zahvaljujući novcu iz europskih 

fondova, u čemu prednjače Rijeka i Varaždin. 


Vjerujem da je sve moguće, 

poruka je na zidu koja 

dočeka posjetitelja u ZIP. 

Factoryju na zagrebačkoj 

Kajzerici. Onda sitnijim 

slovima: Ja riskiram. Ja sam fokusiran. 

Energičan sam. Pa crvenim: Ja 

sam poduzetnik. 

Tako mladi članovi timova koji 

dolaze u prvi hrvatski privatni 

start-up inkubator nemaju jedan od osnivača 

Poslovni anđeo 

Mihovil Barančić, 

dileme što dobivaju i što se od 

ZIP-a, kaže da bi 

njih tamo očekuje. Trenutno 

porezne olakšice 

za rizična ulaganja 

ih je 11, a u tri ili četiri najbolja 

olakšale mnogo 

Zagrebački inkubator poduzetništva 

(ZIP) uložit će do 15 tisuća 

toga 

eura sjemenskog kapitala za oko 

osam posto udjela. Iako radi u znatno 

skromnijim uvjetima od svojih svjetskih 

uzora, YCombinatora, Techstarsa 

i Seedcampa, to je najbliže akceleratoru 

što Hrvatska trenutno ima. 

Neki ZIP-ovi stariji "diplomanti" 

već su se otisnuli dalje i primili veće 

runde ulaganja stranih fondova rizičnog 

kapitala, a ostali se nadaju da će ih 

slijediti ili su odustali. Kompeticija je 

velika, a neke ideje jednostavno nisu 

dovoljno dobre ili, pak, skalabilne da 

bi uspjele kao start-up projekt. 

"Uskoro krećemo s pozivom za 

sedmu generaciju, dok će oni iz 

prethodne generacije, u koje 

ćemo uskoro i uložiti, ostati 

kod nas i pratit ćemo dalje 

njihov razvoj te ulagati po 

potrebi. Za sve to imamo 

osiguranih 80 tisuća eura 

iz crowdfunding kampanje 

koju smo lani proveli 

na britanskoj platformi 

Seedrs", kaže Mihovil 

Barančić, jedan od 

osnivača Inkubatora, 

ocjenjujući da im je 

prošla godina bila 

prilično dobra. Još 

nisu odlučili kako 

će dalje, hoće li 

opet u crowdfunding 

ili će na neki 

drugi način osigurati 

novu rundu 

kapitala. Bez toga, 

18 

FORBES 

VELJAČA, 2015

INKUBATORI 

PRVI START-UP INKUBATOR I 

AKCELERATOR U HRVATSKOJ: ZIP 

Mjesto gdje je 

sve moguće 

U ZIP-u su fokusirani na tehnološke start-upe, što 

znači za projekte iz IT sektora s perspektivom 

brzog, vertikalnog rasta Piše: Gordana Grgas, 

snima: Boris Kovačev/Cropix 

ZIP 

Godina osnutka: 2012., osnivači 

Mihovil Barančić, 

Saša Cvetojević, 

Ivo Špigel, Damir Sabol 

• BROJ TIMOVA: ukupno 31 

u 5 generacija; sada je tamo 

6. generacija sa 11 timova 

• MENTORI: mreža 33 domaća i 7 

stranih mentora 

• USLUGE: prostor, infrastruktura, 

savjeti mentora, edukacijske 

radionice 

• TRAJANJE INKUBACIJE: 

4 mjeseca 

• CIJENA INKUBACIJE: 3000 kuna 

za tim do 4 člana 

• FOND ZA AKCELERACIJU: imaju, 

po timu maksimalno 15.000 eura 


INKUBATORI 

ZIP 

većina start-upa koja ima šanse 

za uzlet morat će svoj prvi 

kapital tražiti u inozemstvu, a 

dosad je u tome često sudjelovao 

bugarski Launch Hub ili 

investicijski fond Eleven, što 

znači da se domaći start-upi 

nakon inkubacije sele u Bugarsku 

ili pak na zapad, ako 

se tamo probiju. Kako nam je 

rekao Barančić, nedavno su 

tri njihova "diplomca" dobila 

vanjsku investiciju – aplikaciji 

za nutricioniste GreenPie stigla 

je iz Bugarske, aplikaciji za 

treniranje Madbarz iz Mađarske, 

a Hockey Coach Visionu 

iz Švicarske. 

Jedna od novih opcija za financiranje 

start-upa u Hrvatskoj 

bit će možda i pilot-projekt 

koinvestiranja koji upravo 

najavljuje Hamag-Bicro u 

iznosu 7 milijuna kuna, u sklopu 

kojeg bi ta državna agencija 

s jednakim iznosom pratila 

ulaganja poslovnih anđela. Budući 

da su tri od četiri osnivača 

ZIP-a ujedno i poslovni anđeli 

okupljeni u udruzi Crane, to 

bi mogla biti prilika za timove 

u inkubaciji. No, država bi 

trebala učiniti još jedan pomak 

i uvesti, kao, primjerice, 

u Britaniji, porezne olakšice 

za rizična ulaganja poslovnih 

anđela, kaže Barančić, pa bi ih 

bilo više. On je dosad uložio u 

šest projekata, iz jednog je izašao, 

a samo jedan trenutno nosi dobit; 

preostala četiri još su u razvojnoj fazi i 

nekoliko su godina udaljeni od ostvarivanja 

dobiti. Općenito, kaže, prosječne 

početne (seed) investicije u start-upe 

su od 100 do 200 tisuća kuna. 

ZIP su uz Barančića krajem 2012. 

godine osnovali poduzetnici i poslovni 

anđeli Saša Cvetojević i Damir 

Sabol te Ivo Špigel kako bi potaknuli 

razvoj tehnoloških start-upa. Da je u 

Tehnološkom parku Zagreb, koji također 

funkcionira kao inkubator, bilo 

dovoljno prostora, svoj bi program 

inkubacije, kažu, provodili tamo, no 

ULOGA JE ZIP-a DA BUDE 

POKRETAČ START-UP 

ZAJEDNICE, A FOND KOJI 

SMO PRIKUPILI JE VELIK 

KORAK NAPRIJED, KAŽE 

SAŠA CVETOJEVIĆ 

morali su se snaći i tako je nastao ZIP. 

Factory. 

"Zadovoljan sam onim što smo dosad 

učinili. Inicijativa kojom je pokrenut 

ZIP prerasla je u ozbiljnu instituciju 

za potporu poduzetnicima. Uloga 

mu je da bude pokretač start-up zajednice 

i pomaže onima koji su krenuli 

u razvoj svojih projekata, a fond koji 

smo prikupili i koji će ove godine biti 

dodijeljen prvim projektima je velik 

korak naprijed jer dosad nešto takvo 

nije napravljeno ni u Hrvaskoj ni u 

regiji", komentira Saša Cvetojević. 

Na pitanje ima li timova dovoljno, 

odgovara potvrdno jer su im 

kapaciteti ograničeni zbog 

vrlo malih sredstava kojima 

sve financiraju. Naravno, bili 

bi sretniji kad bi im dolazilo 

još više kvalitetnih projekata i 

kad bi mogli odabrati još bolje 

jer bi tada i brže vidjeli rezultate 

svog rada, napominje. 

Inkubacija se sada provodi 

u trajanju od četiri mjeseca, 

stoji 3000 kuna za tim od 

četiri člana, a za to vrijeme 

"đaci" prolaze intenzivnu 

edukaciju i razvoj. 

"Timovi prije svega rade 

na brušenju svojih projekata. 

Cilj nam je naučiti ih izvršavanju 

zadataka koje si sami 

postavljaju, u zadanim rokovima 

i traženoj kvaliteti, praćenju 

pokazatelja i reagiranju 

na promjene. Sve to mora dovesti 

do opipljivih rezultata 

poput izbacivanja prvih verzija 

na tržište, prvih korisnika, 

prvih prihoda, investicija 

ili barem izrade prvog funkcionalnog 

prototipa", tumači 

princip rada Cvetojević. 

Svakom je timu dodijeljen 

vodeći mentor, a oni mogu po 

vlastitom izboru na individualnoj 

bazi raditi i s drugima, 

raznih profila, koji su na listi 

ZIP-a. Sada ih je 40-ak, domaćih 

i stranih, a među njima 

su i uspješni startupovci poput 

Osječanina Matije Kopića, 

osnivača Farmerona, Mate Rimca, pa 

suvlasnika Pet minuta Luke Abrusa... 

K tome, u toj tvornici start-upa stalno 

se nešto zbiva, od različitih hackathona 

do konferencija, a postoji i 

prostor za coworking za one koji nisu 

u inkubaciji, tako da su inspiracija i 

networking zajamčeni. 

Uskoro će organizirati i konferenciju 

o neuspjesima jer je, naravno, i to 

edukativno. Uostalom, velika većina 

start-upa propada, to im je "genetska" 

predispozicija. Ta "fail" konferencija 

bit će dio europskog projekta financiranog 

iz programa Horizon 2020, 

20 

FORBES 

VELJAČA, 2015

za što su se natjecali u sklopu međunarodnog 

konzorcija pod vodstvom 

belgijskog Start Laba. 

Jedan od uspješnih ZIP-ovih timova 

u aktualnoj, šestoj generaciji, koji 

je već počeo s prodajom proizvoda je 

tvrtka Thorium Software. U inkubator 

su došli ponajprije radi stjecanja 

poduzetničkih znanja, tumači direktor 

Dario Ilija Rendulić, a razvili su 

aplikaciju za provedbu energetskog 

pregleda zgrada ThoriumA+. 

"Imamo već nekoliko korisnika te 

200 otvorenih računa, što znači da 

certifikatori isprobavaju našu aplikaciju 

i možda postanu korisnici. U Hrvatskoj 

je sada 1600 certifikatora pa je 

to naše tržište, a sada ćemo aplikaciju 

prilagoditi i za europsko tržište", najavljuje 

Rendulić. 

Osječki start-up LegalTie razvio je, 

pak, softver za vođenje odvjetničkih 

ureda, kojemu se može pristupiti s 

bilo kojeg uređaja, i u veljači 

će ga pustiti u testiranje. Dosad 

je tvrtka dobila poticaj od Hamaga 

u iznosu od 50 tisuća kuna te od 

Osječko-baranjske županije 15 tisuća 

kuna, a u ZIP-u su zbog vrlo intenzivnog 

programa i uključivanja u njegovu 

široku poduzetničku mrežu. Kako 

kaže suosnivač Ivan Bosnić, već imaju 

i kontakte na američkom i britanskom 

tržištu, te su prilično uvjereni 

u uspjeh. Petra Klasić iz tima Tuto- 

Tod s partnericama još nije osnovala 

tvrtku, to tek slijedi. One su razvile 

iPad aplikaciju za roditelje male djece 

koji s njima žele kvalitetno provoditi 

vrijeme, nudeći im ideje i upute za 

aktivnosti. Na Zagreb Connectu su 

prošle godine osvojile treće mjesto i 

dobile 20 tisuća kuna, a uskoro izlaze 

s beta-verzijom. Sada im treba ulaganje 

kako bi krenule u ozbiljnu marketinšku 

kampanju. Program u ZIP-u 

Timovi šeste 

generacije u ZIP-u 

upravo završavaju 

četveromjesečnu 

inkubaciju, a najbolji 

među njima dobit će 

sjemenski kapital u 

iznosu do 15 tisuća 

eura 

je, kaže Petra Klasić, 

snažnog ritma i njoj je 

bio odličan. Web servis za 

iznajmljivanje apartmana Tourism4m 

proizvod je tima koji je u ZIP ušao 

prvenstveno radi mentorske mreže, 

ne toliko zbog kapitala, tumači osnivač 

istoimene tvrtke Augustin Jarak, 

koji je prethodno prošao i intenzivni 

tromjesečni program američkog startup 

akceleratora Founder Institute u 

Zagrebu. Kada ga završi i u ZIP-u, najavljuje, 

tražit će ulaganje od barem 25 

tisuća eura u nekom od akceleratora u 

SAD-u s obzirom na to da su i tvrtku 

registrirali u Delawareu. 

Kako jedna od definicija start-upa 

kaže da su oni novoosnovane tvrtke s 

globalnim ambicijama i potencijalom, 

posve je razumljivo da tako razmišljaju 

i rade i oni koji čine ZIP-ov alumni. 

Granice ne postoje, Hrvatska je samo 

prvi korak. 


INKUBATORI 

ZNANSTVENO-TEHNOLOGIJSKI 

PARK STEP RI 

Sveučilište u Rijeci u drugoj 

polovici 2008. godine 

osnovalo je Znanstvenotehnogijski 

park Step Ri, 

poduzetnički inkubator 

koji djeluje u sklopu Kampusa. U šest 

i pol godina napravili su i više nego što 

je bilo u planu. 

"Iako je naš primarni zadatak bila 

znanstvena zajednica, doseg nam se 

uvelike proširio i postali smo javni 

servis za poduzetnike. Zadaća nam 

je širiti poslovna znanja i informacije 

svima kojima će to pomoći da bolje 

posluju. Iako su zgrada i poslovni prostor 

za inkubaciju poslovanja bili naš 

početak, pokazalo se da su usluge i 

savjeti koje pružamo postali važniji 

i korisniji dio našeg postojanja. Naše 

znanje stvara razliku više od samog 

krova nad glavom", govori Boris Golob, 

direktor Parka. 

Ističe da žele raditi sa svima koji 

dođu i pomoći im da postanu uspješniji, 

profitabilniji i veći, a to se ne odnosi 

samo na one koji dolaze iz redova 

znanstvenika, iz Rijeke ili Primorskogoranske 

županije. 

"Imamo klijente iz cijele Hrvatske, 

a naše znanje je dobrodošlo i preko 

granica Hrvatske. Dobrih kandidata 

nikad dosta bez obzira radi li se o početnicima 

ili poduzećima koja posluju 

već godinama, a žele biti uspješnija i 

konkurentnija", kaže. 

Step Ri je u načelu poduzeće koje 

upravlja zgradom površine malo veće 

od 3000 četvornih metara i posluje 

kao poduzetnička potporna institucija. 

"Početna je ideja bila da primarno 

radimo sa znanstvenicima koji žele 

postati poduzetnici te im pružimo 

prostor i savjetodavnu potporu. Kako 

je, nažalost, takvih znanstvenika još 

premalo, počeli smo raditi i s 'normalnim' 

poduzećima. Sada imamo programe 

i za postojeća poduzeća, poduzetnike 

početnike, kao i za znanstvenike, 

ali i komercijalizaciju znanstvene 

opreme i kapaciteta. Imamo širok i 

vrlo posjećen program edukacija za 

poduzetnike, savjetodavne programe 

Prosvjetitelji 

novog doba 

Riječki je park primarno trebao raditi na ulasku 

znanstvenika u svijet poduzetništva, ali kako je njih 

i dalje premalo, postao je javni servis za poduzetnike 

usred sveučilišnog kampusa Piše: Luka Benčić 

22 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Direktor riječkog 

inkubatora Step Ri 

Boris Golob i suradnici 

Andrea Oštrić, Branka 

Franović, Jana Blažević 

Marcelja i Neven 

Tamarut 

u kojima radimo s tvrtkama nekoliko 

mjeseci, kao što su 'Tvornica inovacija' 

za razvoj proizvoda, 'Protos' za razvoj 

usluga te pojedinačna savjetovanja u 

područjima internacionalizacije i skaliranja 

poslovanja, strateškog upravljanja 

ili projekata EU", 

kaže Golob. 

Njihove usluge u pravilu 

su besplatne za korisnike 

jer je netko drugi, 

kako ističe Golob, "platio 

ručak". 

"Nastojimo osigurati 

plaćanje naših usluga iz 

programa MINPO, EU ili 

lokalne zajednice, odnosno iz vlastitih 

prihoda od upravljanja zgradom. 

Dakle, mi istodobno pribavljamo javna 

sredstva, novac iz različitih nacionalnih 

i europskih programa te kroz 

naše aktivnosti i kad ga dobijemo taj 

UZ POMOĆ AMERIČKE 

AMBASADE ORGANIZIRALI 

SU HACKATHONE I VEĆ DVA 

START-UP KAMPA U RIJECI, A 

TREĆI UPRAVO PRIPREMAJU 

SNIMILA: TEA CIMAŠ/CROPIX 

novac, transferiramo ga kao znanje 

i informacije, savjetovanje i podršku 

poduzetništvu. To sve nastojimo raditi 

efikasno kao da smo privatna profitna 

tvrtka jer jedino tako možemo zadržati 

kredibilitet kod naših financijera, ali 

i klijenata", kaže direktor. 

Ministarstvo poduzetništva 

izabralo je StepRi 

za najbolju poduzetničku 

potpornu instituciju 2012. 

godine (2013. se više nisu birale). 

Prema riječima Borisa 

Goloba, odlično surađuju i s 

Ministarstvom poduzetništva, 

HAMAG-BICRO-om, 


INKUBATORI 

STEP RI 

PLANOVI ZA BUDUĆNOST 

SU AMBICIOZNI: RAST DO 

VELIČINE PROSJEČNOG 

PARKA U EU, 20-ak PUTA 

VEĆEG OD SADAŠNJEG 

Primorsko-goranskom županijom, Gradom 

Rijekom, a posebno s američkom 

ambasadom u Zagrebu, koja je omogućila 

održavanje dva start-up kampa (treći 

je u pripremi) kao i međunarodnog 

hackathona. 

"Dio naših stanara u inkubaciji ima 

pravo na nižu najamninu nakon što 

prođu prilično strogu evaluaciju što 

je provode tri neovisna evaluatora, a 

dio stanara plaća tržišnu najamninu. 

Za one koji nemaju potrebu za 

prostorom, ali im treba savjetodavna 

podrška, tu je 'off park inkubacija'. 

Predinkubacija je program za one 

koji još nisu sigurni jesu li spremni 

za pokretanje posla ili ne", priča direktor 

Znanstveno-tehnologijskog 

parka. 

Na događanja koja organiziraju godišnje 

dođe više od tisuću polaznika, 

a to uključuje edukacije, povezivanja, 

savjetovanja. Više od 100 poduzeća, 

znanstvenika i početnika godišnje 

dobije savjetovanje, a njihovi su korisnici 

dobili nekoliko milijuna kuna 

subvencija. 

Step Ri zapošljava petero ljudi, od 

kojih je troje poslovnih savjetnika koji 

pokrivaju različita područja i kao tim 

rješavaju vrlo kompleksne projekte 

poslovnog savjetovanja malih i velikih 

tvrtki. 

"Imamo stručnjaka za metode inoviranja, 

razvoj i inovaciju poslovnih 

modela, strateško upravljanje, stvaranje 

disruptivnih inovacija, zatim kolegu 

koji je MBA, ali i specijaliziran za 

upravljanje i zaštitu intelektualnog 

vlasništva, kolegicu koja je certificirani 

stručnjak za definiranje cijena i 

cjenovnih politika, iskusna u razvoju i 

komercijalizaciji usluga te direktnom 

marketingu. Voditeljica projekata EU 

vodi naše projekte 

te informira i 

savjetuje korisnike 

o pojedinim 

europskim 

programima, a 

tu je i administratorica 

koja 

se brine o našim 

financijama, administraciji 

i svemu što je bitno da bi 

naše svakodnevno poslovanje teklo 

glatko", govori Boris Golob. 

Godišnji proračun Step Rija je oko 

2,5 milijuna kuna, a Golob ističe da su 

samoodrživi. 

"Financiramo se iz najamnine korisnika 

prostora i od projekata te manjim 

dijelom od savjetodavnih usluga. 

24 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ostvarujemo knjigovodstvenu dobit, 

no u osnivačkom aktu tvrtke imamo 

klauzulu o obaveznom reinvestiranju, 

odnosno neisplati dobiti, tako da smo 

iz perspektive EU javna ustanova", kaže 

direktor. 

Step Ri vodi projekte kao što su 

EEN, već spomenuti "Protos" i "Tvornica 

inovacija" te "Komercijalizacija 

znanstvenih kapaciteta", s time da ih 

je još nekoliko u prijavi i čekaju se 

odgovori. U Parku je trenutno dvadesetak 

tvrtki s tristotinjak zaposlenih. 

Među najpoznatijim su korisnicima, 

bivšim i sadašnjim, start-upi kao 

što su Pametni upiti - WhoApi, E-glas 

te "njihova" predstavnica u HRT-ovu 

showu Iva Šamanić Jureša. WhoApi 

je posebno zanimljiva priča. 

Riječ je o tvrtki koja nudi usluge za 

pretraživanje informacija o više od 

200 milijuna domena, a svojedobno je, 

kao start-up, pobudila veliku pozornost 

struke – 2012. zamijetio ju je Mihovil 

Barančić, predsjednik hrvatske 

mreže poslovnih anđela CRANE, koji 

joj je pružio značajan poticaj uloživši 

300 tisuća kuna, a njihov je projekt 

dobio nagradu od 50.000 američkih 

dolara kao najbolji start-up na poznatoj 

konferenciji u SAD-u "Geeks 

on a Plane", koju dodjeljuje američki 

poslovni inkubator "500 Startups" 

i njegov osnivač Dave McClure, nakon 

čega su dečki prošli tromjesečno 

stručno usavršavanje u Silicijskoj 

dolini. No, još je tu "konja za trku". 

"Možda su ipak najuspješnije 

tvrtke koje rastu i zapošljavaju iako 

nisu klasični start-upi - Assist, Alveus, 

Kompare i Audit. Korisnici naših 

usluga su i uspješna rastuća SME 

poduzeća iz okruženja, primjerice 

Namještaj Mima, Alarm Automatika, 

GISdata i Login", kaže Golob. 

Uvjeti za dobivanje prostora su, dodaje, 

prije svega ambicija i dobra volja. 

Zgrada Znanstveno-tehnologijskog 

parka korisnicima nudi urede i laboratorije 

od 15 do 300 četvornih metara 

u dvije vrste najma: povlaštenom u 

fazi predinkubacije, od 4 eura po kvadratu 

mjesečno uz 2 eura po kvadratu 

paušala za troškove, te redovitom, za 

STEP RI 

Osnovan 2008., osnivač 

Sveučilište u Rijeci 

• UKUPAN BROJ KORISNIKA 

PROSTORA: 23 

• TVRTKI U INKUBACIJI: 5 

• TVRTKI U PREDINKUBACIJI: 4 

• PROGRAM PARK OFF 

INKUBACIJE: 6 

• MENTORA: 3 

• CIJENA PROSTORA: u 

predinkubaciji od 4 eura po 

kvadratu mjesečno plus 2 eura 

po kvadratu paušala za troškove, 

te redovni za tvrtke utemeljene 

na znanju i novim tehnologijama 

po tržišnoj cijeni do maksimalno 

12,6 eura po kvadratu plus 2 eura 

paušala za troškove mjesečno 

• USLUGE: korištenje ureda i 

laboratorija 

• TRAJANJE INKUBACIJE 3 godine, 

predinkubacije 6 mjeseci 

• Fond za akceleraciju nemaju, niti 

ga namjeravaju osnovati 

MEĐU NAJPOZNATIJIM 

KORISNICIMA RIJEČKOG 

INKUBATORA SU 

START-UPOVI PAMETNI UPITI - 

WHOAPI, TE E-GLAS 

tvrtke utemeljene na znanju i novim 

tehnologijama po tržišnoj cijeni do 

maksimalno 12,6 eura po četvornome 

metru plus 2 eura paušala za troškove, 

također po kvadratu na mjesečnoj bazi. 

Prema propozicijama, povlašteni 

najam mogu ostvariti poduzetnici vlasnici 

start-up poduzeća te pripadnici 

znanstvene zajednice s pozitivnom 

evaluacijom triju neovisnih stručnjaka, 

a uz uredsko-laboratorijske prostore 

stanarima su na raspolaganju 

konferencijski prostori, prostori za 

sastanke i edukacije te ugostiteljski 

objekt. Stanari imaju pravo besplatno 

se koristiti predavaonicom do 100 

mjesta i učionicom do 30 mjesta najviše 

tri dana kvartalno te dvoranom 

za sastanke prema potrebi i uz prethodnu 

najavu. 

"Predinkubacija traje šest mjeseci, 

inkubacija tri godine, a tehnološke 

tvrtke u komercijalnom zakupu nemaju 

ograničenje. Savjetovanje poduzeća 

nema nekakav rok. Neke tvrtke iz 

okruženja pratimo i podržavamo već 

četvrtu godinu, a po njihovu uspjehu 

i rastu poslovanja čini se da ćemo još 

dugo", kaže Golob. 

Na pitanje imaju li fond za akceleraciju 

ili ga namjeravaju osnovati, 

odgovor je ne, no imaju ambicija. 

"Sveučilište u Rijeci osnivač je zaklade 

FIPRO koja ima vrlo ograničena 

sredstva za razvoj i komercijalizaciju 

proizvoda. U ovom trenutku na toj zakladi 

skupljamo iskustva i razvijamo 

praksu", ističe. 

Planovi za budućnost su ambiciozni: 

rast do veličine prosječnog parka 

u EU (dvadesetak puta većeg od sadašnjeg). 

Za to su, kaže Golob, potrebna 

sredstva, ali i razvoj njihove poslovne 

zajednice kako 

bi sve to moglo 

stvarati vrijednost 

i za poslovnu 

i za znanstvenu te 

lokalnu zajednicu 

u cjelini. 

"Nema smisla 

graditi nešto što 

će zjapiti prazno. 

Nama u ovom 

trenutku nedostaju tvrtke, ali još više 

zapošljiva, kvaificirana radna snaga, 

kao što su inženjeri, programeri ili biotehnolozi, 

kojima će se privući strane 

tvrtke i omogućiti rast domaćih 

tehnoloških tvrtki. 

Zato je važna suradnja poslovne i 

znanstvene zajednice, stoga je uloga 

Sveučilišta u razvoju regije krucijalna. 

Sveučilište mora stvoriti ljude pomoću 

kojih će se transformirati gospodarska 

struktura šire regije i postindustrijske 

Rijeke", zaključuje direktor Znanstveno-tehnologijskog 

parka. 


To je drugačiji inkubator. Osim što potiče 

razvoj inovativnog poduzetništva, poseban 

naglasak stavlja na njegovu društvenu stranu, 

odnosno potiče one poduzetnike koji 

žele putem svojih rješenja kreirati pozitivne 

društvene promjene. 

Ne radi se samo o tehnološkim poduzetnicima, 

nego o svima koji imaju dobru i kvalitetnu ideju, kaže 

Ratko Mutavdžić iz konzultantske tvrtke Projektura, 

ujedno jedan od mentora u zagrebačkom The 

Inkubatoru, namijenjenom lokalnim poduzetnicima 

i društvenim inovatorima. 

Riječ je o jednom od malobrojnih privatnih inkubatora 

u Hrvatskoj, a osnovao ga je Impact Hub 

Zagreb. Sada je tamo 11 timova u različitim fazama 

razvoja, a kako najavljuje direktor i suosnivač Hermes 

Arriaga Sierra, za nekoliko najboljih osigurat će 

uskoro sjemenski ("seed") kapital kako bi pomogli 

u komercijalizaciji. 

26 

FORBES 

VELJAČA, 2015

INKUBATORI 

PRVI HRVATSKI RASADNIK SOCIJALNOG 

PODUZETNIŠTVA: THE INKUBATOR 

Stvaraju poduzetničku 

komunu za 21. stoljeće 

Prije dvije godine šest je partnera osnovalo tvrtku Pokreni ideju i Impact 

Hub Zagreb, ugodno mjesto za coworking, a jedan od programa je i 

inkubator za socijalne poduzetnike, u kojem sada čak 11 timova razvija 

svoje projekte po lean start-up modelu Piše: Gordana Grgas 

Hermes Arriaga, 

suosnivač i direktor 

Impact Huba Zagreb, 

najavljuje da će 

nekoliko najboljih 

timova uskoro dobiti 

sjemenski kapital 

SNIMIO: BORIS KOVAČEV/CROPIX 


INKUBATORI THE INKUBATOR 

Ukupna je vrijednost inkubacije po 

članu tima, navodi on, 22.500 kuna godišnje, 

ali zahvaljujući potpori koju su 

dobili od Ministarstva poduzetništva i 

obrta te partnera Impact Huba Zagreb, 

cijena je za korisnike ipak znatno niža: 

500 kuna mjesečno. U pitanju je pilotprogram 

koji je počeo u travnju prošle 

godine, a kako tumači Hermes Arriaga 

Sierra, provode ga po "lean start-up" 

modelu. To znači da se kreće od ideje i 

njezina testiranja i modificiranja, pa se 

tek nakon toga osniva tvrtka. 

"To nije tipičan pristup za Hrvatsku. 

Uglavnom svi kreću obrnuto", kaže 

Hermes Arriaga. Program i edukacija 

u The Inkubatoru provodi se u pet 

stupnjeva – ideja, njezina razrada, 

ocjenjivanje koje uključuje i analizu 

tržišta, potom učenje o financijskom 

menadžmentu i pravnim pitanjima, 

zatim učenje o online oruđima te prezentacijskim 

vještinama, da bi tek na 

kraju uslijedila "starting up" faza, gdje 

se timovi pripremaju za pitch pred ulagačima. 

"Program je specifičan po tome što 

primjena tehnologije ovdje ne mora biti 

osnova ideje ili poslovanja poduzetnika, 

ali mu može značajno pomoći da 

svoju ideju uspostavi, proširi ili globalizira, 

što je inače jako bitno za naše malo 

i srednje poduzetništvo", objašnjava 

Mutavdžić, bivši microsoftovac koji je 

dosad pokrenuo 

tri start-upa. Među 

mentorima je 

NE MOGU JOŠ REĆI DA SMO 

USPJELI, ALI ODLUČILI SMO 

SE RAZVIJATI POLAKO I NE 

ŽALIMO SE, KAŽE ARRIAGA, 

DIREKTOR IMPACT HUBA 

i Arriaga, inženjer 

poljoprivrede iz 

Meksika koji je 

u Nizozemskoj 

magistrirao na 

ekonomiji okoliša, 

a fokusiran je na 

razvoj socijalnog 

poduzetništva. Zbog projekata u kojima 

je dosad sudjelovao kao poduzetnik, 

on ima komercijalne vještine i podučava 

o poslovnoj strategiji. 

U najvišoj fazi, koju nazivaju "rane 

operacije", trenutno su samo dva 

projekta, a većina ih je u predzadnjoj 

fazi, prototipa ili testiranja, gdje je i tim 

Svemira Vranka koji radi na GreenFlyu, 

organskom superfood napitku na 

bazi alge spiruline i sjemenki konoplje. 

Formulu za napitak smislili su uz 

pomoć nutricionistice Diane Gluhak, 

koja je također sa svojim timom u inkubaciji 

u The Inkubatoru, gdje razvija 

projekt profesionalnog savjetovanja o 

nutricionizmu i zdravlju. Mentor im 

je Arriaga. 

"Projekt GreenFly u fazi je traženja 

investitora i pripreme za izlazak na tržište. 

Green Fly je okupio tim prijatelja 

koji ima i međunarodne članove, pa 

se naše moguće partnerstvo širi sve 

do New Yorka, gdje pripremamo suradnju 

s organizacijom Smile Train za 

pomoć djeci s krivo sraslim usnama. 

Naime, kroz Impact Hub, koji je socijalnopoduzetnički 

inkubator, učimo 

razvijanje poslovnog modela, brušenje 

prezentacijskih i prodajnih vještina, ali 

i kako ugraditi model u kojem će uz 

osnivače i netko drugi imati koristi od 

našeg poslovnog uspjeha", kaže Svemir 

Vranko. Cilj im je prikupiti oko 800 

tisuća kuna ulaganja. U prezentaciji 

koju su pripremili, potencijalno trži- 

28 

FORBES 

VELJAČA, 2015

šte u EU procjenjuju na 20 milijuna 

"organski osviještenih" kupaca, pa kad 

bi zarađivali pet kuna po boci napitka, 

izgledna je potencijalna zarada od 100 

milijuna kuna. 

Tim Nisha radi pak na mobilnoj aplikaciji 

Hi koja na osnovu vaše trenutne 

lokacije i zadanih parametra, u radijusu 

od pet kilometara, pokazuje najbliže 

uslužne djelatnosti hitnih intervencija. 

Kako kaže Vedrana Mandić, Hub im je 

pomogao u razradi ideje, a prisustvovali 

su mnoštvu radionica od kojih kao 

najkorisnije izdvaja lean metodologiju, 

definiranje budžeta te prodajne vještine 

i vještine komuniciranja. “Ubrzo nakon 

uključenja u program testirali smo ideju. 

Razgovarajući s raznim vlasnicima 

uslužnih djelatnosti saznali smo da u 

moru reklama, web stranica ili društvenih 

mreža, djelatnosti koje se bave 

hitnim intervencijama jako teško dolaze 

do novih korisnika. Tako je nastala 

ideja Hi. Aplikacija će korisniku uštediti 

vrijeme jer će doći do tražene usluge na 

najbrži način, bez pretraživanja Interneta 

ili zvanja nekoga tko zna nekoga, a 

mali obrtnici će dobiti priliku da se izbore 

na tržištu”, tumači Vedrana Mandić. 

Očekuje da će s komercijalizacijom 

krenuti sredinom godine. 

Timovi su smješteni u prostoru Impact 

Huba Zagreb, u središtu grada, dizajniranom 

poput kreativne igraonice 

za odrasle ili pak svojevrsne poduzetničke 

komune 21. stoljeća. Malen je to, 

ali zanimljiv dio novog ekosustava za 

THE INKUBATOR 

Godina osnutka: 2014., osnivač 

Impact Hub Zagreb 

• U inkubatoru je trenutno 

11 timova 

• Mentora je 15 

• CIJENA PROSTORA: 500 kuna 

plus PDV mjesečno 

• Usluge: korištenje prostora 

Impact Huba Zagreb, edukacijski 

programi, rad s mentorima 

• TRAJANJE INKUBACIJE: 

godinu dana 

• Fond akceleracijskog kapitala: 

najavljuju da će ga imati uskoro 

poduzetnike koji nastaje u Hrvatskoj. 

Hub je prije dvije godine pokrenulo 

šest partnera, među kojima je bio i 

Arriaga, kako bi stvorili drukčije mjesto 

za rad, gdje se surađuje i uspostavljaju 

se kontakti s poslovnim partnerima. 

Njihovo poduzeće, kao i udruga za promicanje 

socijalnih inovacija, zove se 

Pokreni ideju, a tvrtka posluje na principu 

članstva – različite pakete usluga 

danas ima oko 90 članova, od kojih su 

20 posto male tvrtke. 

"Financiramo se i od iznajmljivanja 

prostora, održavanja radionica, pružanja 

konzultantskih usluga te apliciramo 

za razne fondove. Ne mogu još reći 

da smo uspjeli, ali odlučili smo se razvijati 

polako i ne žalimo se", kaže Arriaga, 

koji vodi sedmeročlani tim domaćina 

u Hubu. Osim što je u pitanju atraktivan 

prostor za coworking sa svom 

Impact Hub Zagreb 

posluje na principu 

članstva – različite 

pakete usluga danas 

ima oko 90 članova, 

od kojih su 20 posto 

male tvrtke 

infrastrukturom 

koja maloj tvrtki 

treba, u Hubu je 

naglasak na tzv. collaborative 

workingu, 

što je, tumači Arriaga, 

novi trend i dio licence koju 

su morali pribaviti s obzirom na to da 

su dio lanca Impact Hubova u svijetu. 

Prvi je bio pokrenut prije deset godina 

u Londonu, danas ih je već 65, a upravo 

je u proceduri otvaranje 20-ak novih. 

Kad tumači o čemu se sve tu radi, jer 

nije u pitanju samo ugodno mjesto na 

kojem imate radni stol i možete uključiti 

računalo, Arriaga gotovo zvuči kao 

propovjednik jer učestalo koristi riječi 

"dijeljenje", "zajednica", "otvorenost" i 

"opće dobro", te uz širok osmijeh naglašava 

da im je cilj razvoj poduzetništva 

koje ima pozitivan utjecaj na društvo i 

okoliš. Surađuju, kaže, i sa Zadrugom 

za etično financiranje, koja želi osnovati 

prvu etičnu banku u Hrvatskoj. 

Osim inkubatora, imaju još nekoliko 

programa za edukaciju i umrežavanje 

poduzetnika i socijalnih inovatora, a 

organiziraju i događanja poput Startup 

Mixera, što je neka vrsta poslovnog 

speedatinga, te FuckUpNights. Što li je 

to, pitali smo ga. 

"Tu se govori o neuspjesima. Prvi su 

put FuckUpNights održane u Meksiku, 

ali su se u međuvremenu takvi skupovi 

počeli održavati po svijetu. FuckUpNights 

su u Zagrebu privukle pozornost 

zbog prirode tog događaja, a upravo za 

veljaču pripremamo novu sesiju. Model 

je jednostavan: pozovemo 'fuckupreneurs' 

da pričaju o lekcijama koje 

su naučili jer vjerujemo da je život bolji 

kad eksternaliziramo te čudne trenutke 

neuspjeha, ili one kojih se sramimo, 

u sigurnom okolišu. 

Također, želimo demistificirati neuspjeh 

u Hrvatskoj", kaže Arriaga. Dosad 

su uspjeli u dvije "noći" na priču 

navesti šest lokalnih poduzetnika, ali 

nekako nam se čini da im nije lako dolaziti 

do kandidata, pa je demistifikacija 

poslovnog neuspjeha u Hrvatskoj 

još na samome početku, pri čemu FuckUpNights 

očito imaju ulogu posebne 

vrste socijalnog poduzetništva. 


INKUBATORI 

ULAGANJE TVRTKE APPLIED CERAMICS: 

INKUBATOR PISAK U SISKU 

Inspirirani 

Einsteinom 

i Silicijskom 

dolinom 

U bivšoj zgradi za tehnološka ispitivanja sisačke 

Željezare američki poduzetnik i povratnik u 

rodni Sisak Matt Darko Sertic pokrenuo je lani 

poduzetnički inkubator kako bi u zamrlom gradu 

potaknuo osnivanje novih tvrtki 

Piše: Boris Orešić. Snima: Darko Tomaš 

Kroz prostrane staklene površine ureda na prvom katu zgrade nekadašnjeg 

razvojnog centra sisačke Željezare pogled se pruža na 

krošnje stoljetnih hrastova. Iza njih su hale nekadašnjeg industrijskog 

diva u kojem je radilo 14.000 ljudi. 

Danas, sveden na ostatke ostataka, ogroman kompleks Željezare 

je poput grada bez stanovnika, a sličnu je sudbinu donedavno dijelila i ta šesterokatnica 

u kojoj su u socijalističko doba radili najveći stručnjaci za metalurgiju na 

ovim prostorima. Prije dvije godine u prizemlju su uređene kuhinja i prostorije 

prve hrvatske kulinarske akademije Kulin, a od rujna prošle godine živo je i na 

prvom katu, na čijih su 800 četvornih metara moderni uredi u kojima svoje privatne 

poslove vodi 11 mladih poduzetnika. Ukupno, tu radi više od 30 ljudi. 

U legendarnoj zgradi razvojnog centra koja je od početka 90-ih zjapila prazna 

otvoren je jedan od prvih privatnih poduzetničkih inkubatora u Hrvatskoj. 

Izrastao je iz tvrtke Applied Ceramics d.o.o., koja u obližnjim pogonima proizvodi 

specijalne materijale – tehničku keramiku, kvarc, silicij i industrijski safir, visoke 

tvrdoće, otpornosti na eroziju i koroziju te visoke točke tališta – koji se koriste 

kao dijelovi u strojevima za proizvodnju mikročipova. 

30 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Voditeljicu inkubatora, 

čijih je 90% kapaciteta 

popunjeno, Krunoslavu 

Kosina-Milutinović zovu 

i Čeličnom lady jer je 

diplomirala metalurgiju 

(desno). Na fotografiji sa 

suradnicom Ines Pavičić 


INKUBATORI PISAK 

PODUZETNIČKI 

INKUBATOR SISAK 

Godina osnutka: 2014., osnivač 

Applied Ceramics d.o.o., glavni 

partner u projektu Ministarstvo 

poduzetništva i obrta 

• UKUPAN BROJ TVRTKI U 

INKUBATORU: 11 u 14 ureda 

• Mentora: 2 

• POPUST NA CIJENU PROSTORA: 

70 posto u prvoj godini 

• USLUGE: subvencionirani 

zakup poslovnog prostora 

na pet godina, besplatno 

korištenje zajedničkih prostorija 

i opreme, multifunkcionalna 

dvorana za sastanke, Wi-Fi, 

predstavljanje na portalu Pisak. 

biz, savjetodavna i stručna pomoć 

menadžera Applied Ceramicsa, 

mentorski rad s poduzetnicima 

početnicima i njihovo međusobno 

umrežavanje, edukacija u 

poduzetničkim vještinama – 

marketingu, poreznim propisima, 

knjigovodstvu, tajničke usluge po 

subvencioniram cijenama 

• TRAJANJE INKUBACIJE: 5 godina 

• FOND ZA AKCELERACIJU: 

namjeravaju ga osnovati 

Matt Darko Sertic, vlasnik tvrtke 

Applied Ceramics koja posluje i u Sisku, 

želi poticati razvoj poduzetničkog duha 

Kuhar i predavač 

Marko Hernaut s 

polaznicama tečaja 

slastičarstva Ružicom 

Sopta i Draganom 

Kovačević u 

kulinarskoj akademiji 

Kulin 

Sve je krenulo kada je 

Siščanin Matt Darko Sertic, 

koji se tijekom 80-ih 

godina preselio u Kaliforniju, 

odlučio dio svog poslovanja iz Silicijske 

doline premjestiti u rodni grad. 

Po struci ekonomist, Sertic je u SAD-u 

pokrenuo proizvodnju materijala koji 

se koriste u poluvodičkoj industriji i 

osnovao tvrtku Applied Ceramics inc. 

Poduzetnički inkubator nazvan Pisak 

samo je posljednji projekt kojim taj 

uspješni poslovni čovjek, koji u Sisku 

već zapošljava 76 ljudi, želi potaknuti 

poduzetnički duh među mladima u 

gradu koji je prije dva i pol desetljeća 

još bio industrijski gigant. A onda su 

se velike tvornice počele zatvarati jedna 

za drugom, pa je postao grad slučaj, 

iz kojeg mladi i obrazovani ljudi odlaze 

jer za njih tamo posla nema. 

- Poduzetnički inkubator smo otvorili 

jer smo svjedoci devastiranja najvrjednijih 

resursa koje Hrvatska ima, 

a to su industrijski kapaciteti, tradicija 

proizvodnje i educirani ljude s 

ogromnim iskustvom u organiziranju 

proizvodnje. Sisak je u proteklom stoljeću 

bio okosnica proizvodnje 

raznih materijala, 

od čelika do plastike, od 

petrokemijskih i organskih 

spojeva do raznih kemijskih preparata, 

od alkoholnih pića do suhomesnatih 

proizvoda… 

Sve su te industrije danas uglavnom 

zatvorene ili se privode zatvaranju. 

Ako prihvatimo činjenicu da 

proizvodne firme imaju svoj životni 

vijek, onda to i nije tako tragično. Tragično 

je da se ne osnivaju nove, tvrtke 

kćeri koje će još bolje koristiti poslovno 

okruženje koje Sisak tako izdašno 

nudi. Kako bi pomogli u tom procesu 

odlučili smo pokrenuti Pisak, govori 

za Forbes Matt Darko Sertic uvjeren 

kako će neke od mladih tvrtki iz inkubatora 

postati nova ekonomska sigurnost 

Siska i okolice. 

Na ulazu pokraj lifta je slika Alberta 

Einsteina i njegova izjava: "Logika će 

vas odvesti od točke A do točke B. Mašta 

će vas odvesti bilo gdje." 

"To je Darkova misao vodilja", govori 

njegova bliska suradnica, voditeljica 

Piska Krunoslava Kosina-Milutinović, 

32 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Euroforest se 

bavi trgovinom 

drvom i prirodnim 

materijalima, a 

vlasnik Bashar 

Alabullah u biznis je 

krenuo iz Piska 

koju zovu i Čeličnom lady, ne toliko 

zbog karaktera nego više zato što je 

diplomirala metalurgiju. Godinama 

je radila kao brokerica, a potom je bila 

direktorica razvojne agencije Poslovne 

zone Sisak, s kojom je Sertic 

blisko surađivao u implementaciji 

svojih projekata. Prije tri ju je godine, 

kaže, pozvao da dođe kod njega 

voditi razvojne projekte. U namjeri 

da pokrenu inkubator, 2013. su aplicirali 

na natječaj Poduzetnički impuls 

Ministarstva poduzetništva i obrta, na 

kojem su dobili 606 tisuća kuna. U uređenje 

i opremanje prostora uložili su 

oko milijun kuna. Svu adaptaciju radili 

su sisački obrtnici. 

"Želim da moji sinovi, koji imaju 12 i 

14 godina, i njihovi vršnjaci 

za nekoliko godina, kada 

završe škole, imaju izbor, 

da, budu li htjeli, ostanu 

živjeti i raditi u Sisku. Moramo 

stvoriti preduvjete 

za otvaranje novih radnih 

mjesta što je veliki izazov. 

Sada je vrijeme da se strateški 

odluči u kojem ćemo 

se smjeru dugoročno razvijati. Ovim 

projektima želimo biti malo svjetlo koje 

će obasjati tamu što se nadvila nad 

ovaj grad umjesto da nas ona uguši", 

govori Krunoslava Kosina-Milutinović 

te dodaje kako je i sama iz radničke 

obitelji poput većine Siščana njezine, 

pa i mlađih generacija, koji su navikli 

živjeti u gradu s velikim tvornicama, 

društvenim mastodontima koji im osiguravaju 

radna mjesta i egzistenciju. 

"Taj socijalistički koncept je prelaskom 

na tržišno gospodarstvo otišao u 

povijest. Nekoliko tisuća ljudi ostalo je 

bez posla, ali još se nije stvorila svijest 

o mogućnostima pokretanja vlastitog 

posla. Zanemariv broj ljudi upušta se u 

vlastite poduzetničke projekte. Najveće 

POČETNICIMA U PISKU 

MENTORI SU MENADŽERI IZ 

APPLIED CERAMICSA, KOJI IH 

EDUCIRAJU I POVEZUJU SA 

SVOJIM PARTNERIMA 

prokletstvo današnjeg vremena je površnost. 

Svaki posao treba raditi temeljito, 

strastveno, fokusirano i do kraja. I 

nikada, baš nikada ne odustajati", ističe 

Krunoslava Kosina-Milutinović, koja ne 

krije da je jako lokalpatriotski nastrojena 

jer je to, naglašava, pitanje opstanka. 

Trenutno je popunjeno 90 posto kapaciteta 

inkubatora, odnosno 14 ureda 

u kojima je smješteno 11 mladih tvrtki 

koje se bave IT-jem, marketingom, 

edukacijom, odnosima s javnošću, 

grafičkim dizajnom, razvojem novih 

proizvoda... 

Tu je i jedan obrtnik koji proizvodi 

PVC stolariju i otvorio je ured za 

širenje tržišta Europske unije. Drugi 

kreće s proizvodnjom eteričnih ulja 

i kozmetičkih proizvoda. 

Poduzetnici početnici u Pisku 

imaju mentore raznih 

profila, ljude iz menadžmenta 

Applied Ceramicsa 

koji s njima dijele svoja 

poslovna znanja, educiraju 

ih, umrežavaju, povezuju 

sa svojim poslovnim partnerima... 


INKUBATORI PISAK 

Voditeljica službe 

za odnose s 

javnošću kulinarske 

akademije Kulin, 

smještene pokraj 

inkubatora Pisak, 

Ivana Fried 

Ideja je da mladi poduzetnici razvijaju 

svoje poslove primjenjujući 

iskustva iz Silicijske doline te da im 

se tijekom najviše pet godina rasta i 

razvoja provedenih u inkubatoru minimaliziraju 

fiksni troškovi poslovanja 

dok ne postanu sposobni funkcionirati 

po potpuno tržišnim uvjetima. 

Došavši u Sisak, Matt Darko Sertic 

2006. izabire najbolje učenike Tehničke 

škole i Metalurškog fakulteta te ih 

šalje u Freemont (SAD) na šestomjesečnu 

obuku. Potom u Sisak iz Amerike 

dovozi strojeve, oprema pogone 

i pokreće proizvodnju. Danas rade sto 

posto za izvoz, a prihodi i broj zaposlenih 

konstantno im rastu. 

Applied Ceramics Croatia se, kaže, 

u samo sedam godina uspjela nametnuti 

europskom tržištu. 

- Bez proizvodnje u Sisku bi tvrtke 

kao što su Infineon, Robert Bosch ili 

Texas Instruments imali 

velikih problema u proizvodnji 

mikročipova za 

Ambiciozan 

tim: voditeljica 

inkubatora i 

Milan Sladojević, 

direktor Applied 

Ceramicsa u Sisku 

GRADOVI KAO SISAK MOGU 

SE RAZVIJATI ISKLJUČIVO 

NA TEMELJU ZNANJA I 

TEHNOLOGIJA, PORUČUJE 

MATT DARKO SERTIC 

Mercedes, Audi ili BMW. 

Jedini u cijeloj EU proizvodimo 

safir, ističe Sertic 

ponosan što je prosjek godina 

zaposlenih u njegovoj 

sisačkoj tvrtki samo 28. 

Direktor Applied Ceramicsa 

Milan Sladojević, 

također inženjer metalurgije, 

bio je među sedam sisačkih studenata 

koje je 2006. dekan preporučio 

Serticu, koji je pak odabrao dvojicu. 

"Matt Sertic je htio da steknemo 

američke radne navike i usvojimo tamošnji 

način razmišljanja i poslovanja 

da bismo ga mogli primijeniti u Hrvatskoj. 

I danas ovdje zapošljavamo 

mlade ljude koje učimo tom modelu 

ponašanja, koji se uvelike razlikuje od 

hrvatskog, pa i europskog. 

Glavna je odlika fleksibilnost, što 

znači da pojedinac unutar tvrtke može 

često mijenjati radna mjesta i po 

potrebi ga se lako može premjestiti 

na neki drugi posao. Potičemo ljude 

da razmišljaju, da predlažu mogućnosti 

poboljšanja koje primjećuju u 

svakodnevnom radu. Inzistiramo na 

dobrim idejama. Radnici koji šablonski 

odrade osam sati bez pokazivanja 

inovativnosti obično se kod nas ne 

zadržavaju dugo. Američki sistem se 

pokazao vrlo uspješnim. Iz lokalpatriotskih 

razloga Sertic je pokrenuo 

posao ovdje, što se pokazalo kao dobra 

odluka jer imamo kvalificiranu i 

dostupnu radnu snagu. Ipak je Sisak 

tradicionalno industrijski grad. Mladi 

brzo prepoznaju mogućnosti osobnog 

razvoja i napredovanja i to cijene", 

objašnjava Sladojević te otkriva kako 

je godišnji prihod tvrtke dosegnuo 

oko 32 milijuna kuna. 

Tvrtka ima partnersku suradnju s 

Metalurškim fakultetom u Sisku, fakultetima 

strojarstva i brodogradnje 

u Zagrebu i Splitu, Institutom "Ruđer 

Bošković"... Applied Ceramics radi na 

njihovim projektima, a njihovi stručnjaci 

pomažu sisačkoj tvrtki u rješavanju 

nekih problema u proizvodnji 

te u istraživanju, razvoju i 

primjeni novih materijala. 

"Vizija Matta Darka Sertica 

je da ovdje bude studentski 

kampus ustrojen po američkim 

uzorima, jer se gradovi 

veličine Siska mogu razvijati 

samo na temelju znanja 

i tehnologija. Sisak jedini u 

Hrvatskoj ima Metalurški fa- 

34 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ana Fabijanić, 

magistra 

komunikologije, 

osnovala je 

tvrtku Peritus 

komunikacija 

kultet koji djeluje u sklopu Sveučilišta 

u Zagrebu. Još pet katova zgrade je 

neuređeno i postoji mogućnost širenja 

i inkubatora te pokretanja novih 

srodnih projekata s ciljem da ovdje 

posluje niz malih tvrtki koje će potencijalno 

zapošljavati studente. Kampus 

bi povezivao industriju i školstvo. Za 

sada imamo kulinarsko učilište, a cilj je 

osnivanje još nekih sličnih obrazovnih 

ustanova ili dovođenje sličnih studija. 

U neposrednoj blizini je stambeno 

naselje, planski građeno za radnike 

željezare, s jednosobnim stanovima u 

privatnom vlasništvu, od kojih su danas 

mnogi prazni i bili bi pogodni za 

smještaj studenata", govori Krunoslava 

Kosina-Milutinović. 

Voditeljica odnosa s javnošću kulinarske 

akademije Kulin Ivana Fried 

ističe da je riječ o prvom internacionalnom 

kulinarskom učilištu u regiji. 

"Nakon srednje škole kuhari 

u Hrvatskoj više se nemaju 

gdje obrazovati. Naš je 

partner talijanska kulinarska 

škola ALMA iz Parme, koja 

ima 19 partnera u cijelom 

svijetu i 2000 studenata. Da 

bi stekli certifikate profesionalnih 

kuhara, naši polaznici 

stažiraju u restoranima s 

ZA ŠIRENJE INKUBATORA 

PISAK I NOVE SRODNE 

PROJEKTE PROSTOR NEĆE 

BITI PROBLEM - PET KATOVA 

ZGRADE JOŠ JE NEUREĐENO 

Michelinovim zvjezdicama i hotelima 

s pet zvjezdica u Italiji. Voditelj edukacije 

je Zdravko Perić, prvi hrvatski 

kuhar s diplomom prestižne američke 

kulinarske akademije Cordon Bleu", 

ističe Ivana Fried. 

U kuhinji susrećemo jednog od 

predavača, iskusnog kuhara i slastičara 

Marka Hernauta koji ističe kako 

polaznike kroz praksu podučava pravilnom 

postupanju s namirnicama, ali i 

prezentaciji jela po najvišim svjetskim 

ugostiteljskim standardima. Držao 

je tečaja slastičarstva Ružici Sopti iz 

Mostara i Dragani Kovačević iz Velike 

Gorice. Ružica uči kako bi unaprijedila 

posao u svojoj slastičarnici, a Dragana 

radi u jednom restoranu, u kojem su 

slastice prilično tražene. 

U inkubatoru svoju šansu vidi Siščanka 

Ana Fabijanić (28), magistrica 

komunikologije koja je osnovala tvrtku 

Peritus komunikacija koja se bavi 

PR-om i life coachingom. 

"Ovo je izvrsna prilika za mlade poduzetnike, 

uvjeti su odlični, troškovi 

minimalni i na meni je sada samo da 

nađem klijente, a to su mnogi građani 

Siska kojima treba pomoć u traženju 

posla, kao i psihološka potpora. Već mi 

se javljaju i tvrtke koje trebaju usluge 

PR-a. Cilj mi je s vremenom organizirati 

tečajeve autogenog treninga i 

različite radionice. Vjerujem da ću već 

za nekoliko mjeseci početi zarađivati 

i od toga moći pristojno živjeti", kaže 

Ana Fabijanić. 

Bashar Alabullah (30) je Sirijac kojeg 

je u Sisak privukla ljubav prema supruzi 

Ljubici, koja je i jedan od troje zaposlenih 

u tvrtki Euroforest d.o.o., koja se 

bavi uvozom i izvozom drva i prirodnih 

materijala kao podružnica jedne tvrtke 

iz Dubaija. Bashar je započeo prije godinu 

i pol i jako je zadovoljan 

uvjetima u inkubatoru. Hvali 

izvrsnu prometnu poziciju 

Siska i Hrvatske, a kao najveći 

problem ističe visoke poreze. 

Ipak posluju profitabilno i 

planiraju ove godine u Sisku 

otvoriti i pilanu u kojoj će 

zaposliti petero do sedmero 

radnika. 


INKUBATORI 

PRVI U SPLITSKO-DALMATINSKOJ 

ŽUPANIJI: INKUBATOR KLIS 

Odskočna 

daska za 

lokalne 

poduzetnike 

Sada je u inkubaciji sedam tvrtki, a naglašavaju 

da im je cilj privući one koji se bave ruralnim 

razvojem, poljoprivredom i turizmom 

Piše: Jozo Vrdoljak, Privredni vjesnik 

Poduzetnički inkubator Klis 

prvi je takav centar u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji 

i ujedno prva tvrtka u većinskom 

vlasništvu njegova 

osnivača, Općine Klis. 

Kliški je inkubator osnovan početkom 

2013., a već potkraj iste godine dobio 

je prva sredstva. Krajem listopada 

2014. uselio se u novouređene prostorije 

u sklopu zgrade općinske uprave, u kojima 

ima 13 radnih jedinica. Prve ugovore 

o radu sastavio je lani, početkom ožujka. 

Sada u njemu radi troje radnika i dvije 

pripravnice. U Poduzetnički inkubator 

Klis uloženo je malo manje od milijun 

kuna, u što se ubraja i 450 tisuća kuna 

kojima ga je podržalo Ministarstvo poduzetništva 

i obrta u okviru programa 

Poduzetnički impuls. Općina Klis donijela 

je Strategiju razvoja 2014. – 2020., 

u kojoj su kao glavne grane odabrani 

poljoprivreda i turizam. Inkubator ima 

ulogu i razvojne agencije općine Klis, 

stoga mu je zadaća i da potiče stvaranje 

novih poduzetnika, da im osigurava 

prostor i pruža podršku, a usporedo 

provodi i općinsku razvojnu strategiju. 

Odmah nakon osnivanja inkubatora 

pokrenut je projekt "New eyes and toys" 

iz programa ERASMUS+, u kojem je 

Općina Klis kao njegov nositelj u strateškom 

partnerstvu s udrugom Malik sa 

Sardinije i neprofitnom organizacijom 

CETS iz Portugala. Za projekt "New 

eyes and toys" odobrena je financijska 

potpora od 100-tinjak tisuća eura. Osim 

tog projekta, prijavljeno je gotovo 20 

PODUZETNIČKI 

INKUBATOR KLIS 

Godina osnutka: 2013., 

osnivač Općina Klis 

• Broj tvrtki u inkubaciji: 7 

• Mentora: 2 

• Cijena: prva godina besplatno 

• Usluge: prostor, savjeti, 

administrativno-logistička 

podrška, izrada 

poslovnog plana 

• Trajanje inkubacije: 5 godina 

• Fond za akceleraciju: još ga 

nemaju, ali je u planu 

36 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Voditeljica i direktor 

Poduzetničkog 

inkubatora Klis, Maja 

Zelić i Toni Glavina, s 

timovima u radnom 

prostoru njihova 

inkubatora 

projekata čija je ukupna vrijednost 15 

milijuna kuna, od kojih su neki već odobreni, 

neki su pred odobrenjem, a neki 

tek konkuriraju. 

Prostorije inkubatora stalno koristi 

sedam poduzetnika, a nekoliko drugih 

koristi ih povremeno. Svi su iz različitih 

djelatnosti. Razdoblje inkubacije je pet 

godina. U prvoj godini poslovanja oslobođeni 

su plaćanja naknade, 

u drugoj plaćaju 15 posto, u 

trećoj 30, u četvrtoj 60, a tek 

će u petoj godini plaćati puni 

iznos naknade, oko 300 

kuna. Tada bi trebali biti 

osposobljeni za samostalan 

izlazak na tržište. Poduzetnički 

inkubator Klis nema 

akceleracijski fond, ali se 

razmišlja o njegovu osnivanju. Usluge 

centra mogu koristiti i poduzetnici koji 

nisu iz Klisa. 

"Osim na potporu poduzetnicima, 

inkubator je usmjeren na apliciranje i 

povlačenje sredstava iz EU, edukaciju 

i izradu dokumentacije za Općinu Klis, 

ali i za sve druge korisnike. Uz radnu 

jedinicu, poduzetnici će u inkubatoru 

PREDVIĐENO JE DA 

INKUBACIJA TRAJE PET 

GODINA, A TEK POSLJEDNJE 

GODINE TVRTKE PLAĆAJU 

PUNI IZNOS NAKNADE 

SNIMIO: TOM DUBRAVEC/CROPIX 

moći dobiti savjete, administrativnologističku 

podršku, a moći će izraditi i 

poslovni plan. Osim s poduzetnicima 

korisnicima inkubatora, stručnjaci centra 

rade na dvadesetak razvojnih projekata 

za Općinu Klis, različite vrijednosti. 

Nastavit ćemo aktivnosti vezane uz inkubiranje 

novih poduzetnika, posebno 

onih koji se bave ruralnim razvojem, poljoprivredom 

i turizmom", 

ističe direktor Inkubatora, 

34-godišnji Tonči Glavina. 

Glavina je završio studij 

i magisterij poslovnog 

upravljanja u Sjedinjenim 

Američkim Državama. Za 

vrijeme magisterija radio je 

kao menadžer, a nakon njegova 

završetka još je dvije 


INKUBATORI INKUBATOR KLIS 

godine proveo na višoj menadžerskoj 

poziciji. Potom se, zajedno sa suprugom 

Amerikankom, vratio u Hrvatsku i napravio 

iskorak u obiteljskoj tvrtki Eklata, 

specijaliziranoj za dječji i omladinski 

turizam, koja posluje jako dobro. Raste 

svake godine i hrvatski je lider u tom 

segmentu turizma. 

"Na osnovu iskustava u Americi i Hrvatskoj, 

istaknuo bih da su za poslovni 

uspjeh mladih i poduzetnika početnika 

bitne dvije stvari: iskustvo i pomoć u 

počecima. Ovo posljednje posebno u 

hrvatskom poduzetništvu. Upravo zbog 

toga, svjestan svoje odgovornosti, voljan 

sam pomoći kao što su mnogi 

i meni pomagali. Iz tog razloga 

odlučio sam se prihvatiti 

posla organizacije i vođenja 

Poduzetničkog inkubatora 

Klis, koji će biti odskočna daska 

za buduće uspješne poduzetnike 

i obrtnike. Vrlo nam 

je važno da kliški inkubator 

bude uspješan u povlačenju i 

realiziranju sredstava iz fondova 

Europske unije za našu općinu", 

ističe Glavina, koji ima jednaku ambiciju 

i za svoju tvrtku i za inkubator: biti 

lider u djelatnostima koje obavlja. 

Važnost projekta "New eyes and toys" 

za zajednicu proizlazi iz njegova cilja 

koji se odnosi na uključivanje NEET 

populacije (mladih u dobi do 24 godine 

koji ne rade niti su u sustavu obrazovanja) 

u rad zajednice te povećanje njezina 

zapošljavanja. Sve je napravljeno 

kao pilot-projekt koji će biti primjenjiv 

u svim zemljama EU. Traje do početka 

svibnja 2016. godine, a obuhvaća niz 

Medijska agencija Unversal McCann, član 

IPG Mediabrands grupacije, 2006. je pokrenula 

je Wave, globalnu studiju o fenomenu 

društvenih medija. Nakon osam godina 

koliko se provodi, zaključak je da svjedočimo 

pravoj društvenoj evoluciji. Istraživanje 

Wave 8 provedeno je na uzorku od 50.021 

aktivnog internet korisnika u dobi od 16 

do 54 godine u 65 zemalja. Zahvaljujući 

agenciji UM Zagreb, Hrvatska je treći put 

zaredom ni zemalja sudionica istraživanja. 

Koliko je hrvatski internet korisnik sličan 

aktivnosti, od radionica i razmjene iskustava 

do fokus grupa, putovanja i sajma 

poslova. Na kraju projekta, uz web stranicu, 

izdat će se i vodič za zapošljavanje 

mladih na četiri jezika. 

"Ove tri male općine imaju slične 

probleme, ponajprije visoku nezaposlenost 

mladih. Mladima nastojimo 

pomoći da se osposobe kako bi se lakše 

zaposlili. Sredstva dobivena iz fondova 

EU u ovom će se projektu utrošiti na 

edukaciju i stvaranje dodatnih kompetencija 

mladih koji su najugroženija 

skupina u Europi. Mladi od 20 do 24 

godine imat će mogućnost vidjeti što 

MLADIM JE PODUZETNICIMA, 

DA BI USPJELI U POSLU, 

BITNO POMOĆI U POČECIMA, 

TO JE NAŠ ZADATAK, KAŽE 

DIREKTOR TONI GLAVINA 

rade njihovi vršnjaci iz Portugala i Italije. 

To bi im moglo pomoći da dođu na 

ideju što oni bi mogli raditi u Hrvatskoj. 

U projektu sudjeluje najmanje 60 ljudi, 

a na putovanja, koja će trajati pet radnih 

dana, otići će po deset ljudi iz svake 

zemlje. Cilj je potaknuti mlade i ojačati 

njihove kompetencije, kao i samopouzdanje 

u poduzetničkim vještinama, 

potrebno da bi napravili taj iskorak i 

pronašli svoje mjesto na tržištu rada ili 

da se samozaposle", ističe Maja Zelić, 

voditeljica projekta i Poduzetničkog 

inkubatora Klis. 

globalnom, ali i koje su njegove specifičnosti, 

UM Zagreb će otkriti svojim klijentima 

i partnerima ubrzo. Istraživanje nam daje 

Inkubator organizira predavanja 

koja drže stručnjaci iz raznih područja, 

primjerice poljoprivrede, turizma, 

financija, knjigovodstva. U suradnji s 

Institutom za jadranske kulture i melioraciju 

krša organizirana je radionica o 

podizanju voćnjaka. 

"Kako obiteljska poljoprivredna gospodarstva 

imaju puno mogućnosti za 

povlačenje sredstava, pogotovo iz Fonda 

za ruralni razvoj, mi smo se usmjerili 

na njih. Međutim, on kasni, a mi nikako 

ne možemo dobiti popis OPG-a, kojih 

ima oko 200 na području općine Klis. 

Naime, nemamo evidenciju i ne možemo 

doći do njih jer nam 

Agencija za plaćanje u poljoprivredi 

samo daje broj, 

ali i ne popis s podacima. U 

prostorijama Poduzetničkog 

inkubatora Klis odsad 

je dostupna sva potrebna 

dokumentacija vezana 

za postupak pokretanja i 

osnivanja obiteljsko-poljoprivrednog 

gospodarstva. 

Puno bismo više mogli napraviti kad 

bismo ih mogli pozvati i kada bismo im 

objasnili kakve sve mogućnosti imaju. 

Velika većina ne zna ništa o tome, a oni 

koji znaju, ne znaju kako ih iskoristiti", 

pojašnjava direktor Poduzetničkog inkubatora 

Klis. 

Kliška tvrđava izniman je turistički 

potencijal općine, u kojoj bi uskoro trebali 

početi gradnja prvog hotela, uređenje 

biciklističkih staza i izvora rijeke 

Jadro te provedba drugih infrastrukturnih 

projekata. Sve njih Općina Klis 

realizirat će putem inkubatora. 

Wave 8 ili kako postići pametnu komunikaciju brendova i potrošača 

uvid u pet osnovnih potreba 

koje korisnici pokušavaju 

zadovoljiti online, 

objašnjava kako se one 

razlikuju po kategorijama 

proizvoda, kako se motivacija 

za dijeljenje sadržaja razlikuje po 

tržištima te kako različite vrste sadržaja koje 

kreira brend imaju različit utjecaj na odnos 

brend-potrošači i dr. U konačnici će rezultati 

istraživanja pomoći UM-ovim klijentima 

da razviju kvalitetne brendove i proizvode. 

38 

FORBES 

VELJAČA, 2015

INKUBATORI 

PODUZETNIČKI INKUBATOR 

BIOS OSIJEK 

Čudo iz osječkog 

predgrađa 

Krenuli su iz zapuštenog starog skladišta, a nakon 12 godina BIOS se diči 

novim zgradama, gdje udomljuje 30-ak proizvodnih i IT tvrtki. Surađuje i na 

projektu osnivanja Tehnološkog parka Osijek Piše: Nikola Patković 

40 

FORBES 

VELJAČA, 2015

BIOS OSIJEK 

Direktor Jean-Pierre 

Maričić (treći slijeva) 

i korisnici coworking 

prostora (slijeva 

nadesno) Vojislav 

Pavasović, Sven 

Špehar i Ines Lucan 

SNIMIO: VLADO KOS/CROPIX 

Godina osnutka: 1996, osnivač: Grad Osijek 

• Ukupan broj tvrtki u inkubatoru: trenutno 31, ukupno inkubirano 82 tvrtke 

i obrta; od 53 koje su napustile inkubator, njih 35 nastavilo je poslovnu 

aktivnost 

• Mentori: nemaju ih, ali djelatnici pomažu konzultantski ili pokušavaju 

angažirati mentore 

• Cijena prostora: za tvrtke početnike (inkubacija do pet godina) u prvoj 

godini 10 kuna po četvornome metru 

• Dostupne usluge: prostor i internet, konzultantske usluge, edukacije 

• Inkubacija: pet godina za početnike, tri za projekte 

• Fond za akceleraciju: nemaju 

• Broj zaposlenih: 6 

Prije malo više od 12 godina 

Grad Osijek dao im je prostor 

zapuštenih skladišnih zgrada 

na zapadnom ulazu u grad. 

Bila je to geografski najbliža 

točka urbanog dijela Osijeka zapadnoj Europi, 

što kao da je simbolično odredilo da 

će na mjestima zapuštenih skladišta za 

koju godinu nastati jedna od najuspješnijih 

osječkih poduzetničkih priča. 

Riječ je o Poduzetničkom inkubatoru 

BIOS, gradskoj tvrtki osnovanoj još 1996. 

godine, koja je do 2002. bila sve samo 

ne inkubator. Nisu imali ni svoj prostor, 

a jedini zaposlenik bio je direktor koji je 

primao plaću, a da za to vrijeme praktički 

ništa nije radio. No, u jesen 2002. na čelo 

BIOS-a dolaze mladi obrazovani kadrovi 

– direktor Igor Medić i njegov zamjenik te 

voditelj operativnih poslova Jean-Pierre 

Maričić, Grad im dodjeljuje već spomenuti 

prostor, a u ožujku 2003. godine u 

adaptiranu zgradu ulaze prvi stanari, čime 

počinje "proizvodnja" poduzetnika. 

Uglavnom su to bili ljudi koji su razvijali 

svoje proizvodne obrte vezane uz drvnu, 

metalsku i slične industrije. 

Od starog zapuštenog skladišta, BIOS je 

u sljedećih 12 godina izrastao u modernu 

tvrtku koja je sagradila dvije nove zgrade, 

za što je iz fondova EU povukla gotovo 

dva milijuna eura, a brojnim poduzetnicima 

početnicima bio je i još jest kvalitetna 

odskočna daska za ostvarenje poslovnih 

planova i projekata. Kada su uvidjeli da im 

500 četvornih metara poslovnih prostora 

ni izbliza ne zadovoljava potrebe, čelnici 

BIOS-a izrađuju projekt i 2007. apliciraju 

na natječaj za poduzetničku infrastrukturu. 

Kvalitetno napisan projekt donio im je 

970 tisuća eura bespovratnih sredstava iz 

PHARE programa za prvu novu zgradu 

od 2000 kvadrata, vrijednu 1,45 milijuna 

eura, koja je otvorena 2009. Godine 2013. 

otvaraju i drugu novu, modularnu zgradu, 

od 1800 kvadrata. I za nju su iz EU povukli 

bespovratnih 990 tisuća eura, a projekt 

gradnje stajao je 1,5 milijuna eura. 

"Od početka pravog rada BIOS-a puno 

se toga promijenilo. Osim što imamo dvije 

nove zgrade, uvelike se izmijenila i struktura 

naših stanara. U prvim godinama to 

su bile gotovo isključivo proizvodno orijentirane 

tvrtke, a danas od 31, koliko ih je 


INKUBATORI 

BIOS OSIJEK 

trenutno kod nas, polovica njih je iz IT 

sektora. Kretanja su takva da ovih dana 

počinjemo s adaptacijom dijela bivših 

proizvodnih pogona u uredske, jer je 

interes novih potencijalnih stanara iz 

IT sektora i novih tehnologija velik, što 

je dobro jer oni puno brže otvaraju nova 

radna mjesta i puno se brže razvijaju. 

Uglavnom je riječ o tvrtkama koje prilično 

dobro izvoze i dobro posluju, a na taj 

način inkubator puno više i puno brže 

vraća Gradu ono što je uloženo za razvoj 

poduzetništva. Kako smo trenutno 

kompletno popunjeni, moramo stvoriti 

uvjete za njihov prijem", priča Maričić, 

koji je u vodstvu BIOS-a s Medićem bio 

sve do 2009. godine, da bi se ponovno 

vratio 2013., taj put kao direktor. 

U uvjetno rečeno starijoj zgradi 

trenutno su smještene isključivo IT i 

administrativne tvrtke, dok u 

modularnoj prizemlje popunjavaju 

proizvodne, a kat IT i 

druge tvrtke kojima su za poslovanje 

dovoljni uredi. 

"Od proizvodnih tvrtki imamo 

jednu koja se bavi izradom 

CNC strojeva za obradu metala, 

zatim jednu prehrambenu, 

tvrtku koja priprema mikrobiološke 

podloge za proizvodnju 

lijekova, proizvođača razvodnih kutija, 

a od sredine 2013. naš je stanar i Elektrotehnički 

fakultet tj. njegov laboratorij 

za ispitivanje elektromotora. To je prvi 

značajan i praktičan korak suradnje sa 

Sveučilištem J. J. Strossmayera, koja će 

biti i bolja jer smo krajem prošle godine 

s Gradom i Sveučilištem potpisali sporazum 

o pripremi projekta za Tehnološki 

park Osijek, koji bi trebao biti u Sveučilišnom 

kampusu", istaknuo je Maričić. 

BIOS svojim stanarima nudi opremljeni 

prostor po subvencioniranoj cijeni 

za vrijeme inkubacije koja traje do 

pet godina, pristup internetu, prezentaciju 

na sajmovima, računovodstvene, 

administrativne i pravne usluge, najam 

konferencijskih dvorana, edukaciju, savjetodavne 

usluge... a kako su i jedan od 

Microsoft Innovation centara u Hrvatskoj, 

svojim stanarima koji razvijaju proizvod 

na Microsoftovim tehnologijama 

mogu potpuno besplatno osigurati sve 

razvojne platforme tog globalnog tehnološkog 

diva, pri čemu im je na raspolaganju 

brza mreža od 100/100 Mbit/s. 

Ovaj je inkubator i član udruge Osijek 

Software City, koji je već četiri puta organizirao 

Software Start Up Akademiju, 

koja je neka vrsta akceleracije, a od prošle 

godine uredili su i coworking prostor 

na 150 četvornih metara. 

"Prostor je prilagođen informatičkim i 

sličnim djelatnostima, čime je osigurana 

infrastruktura za rad te uvjeti za razvoj 

novih projekata. Novouređeni prostor 

ima 30 radnih jedinica, a korisnici, prije 

svega informatičke tvrtke, na raspolaganju 

imaju stol, stolicu i besplatan brzi 

internet. Nesmetan pristup osiguran je 

i osobama s invaliditetom. Coworking 

prostor namijenjen je različitim vrstama 

samostalnih profesionalaca koji više 

DIO BIVŠIH PROIZVODNIH 

POGONA PREUREDIT ĆE 

U UREDE ZBOG VELIKOG 

INTERESA POTENCIJALNIH 

STANARA IZ IT SEKTORA 

svoje ideje i projekte ne moraju osmišljavati 

i na njima raditi u kafićima ili 

po stanovima", naglasio je Maričić, koji 

je iznimno ponosan na činjenicu da se 

većina tvrtki poniklih u BIOS-u razvila 

i unaprijedila svoje poslovanje. Neki od 

prvih stanara Poduzetničke zone Tenja 

bile su upravo tvrtke koje su svoje prve 

korake učinile u BIOS-u, kao što je tvrtka 

D&D Metal koja većinu svoje proizvodnje 

izvozi u skandinavske države, 

zatim tvrtka Ivačić koja je u BIOS-u kao 

franšizer počela proizvodnju zamjenskih 

tonera, a u međuvremenu su razvili 

svoj proizvod, te Euronautic International 

koji se bavi proizvodnjom riječnih 

čamaca. Neki su otišli u druge prostore, 

poput Signuma, tvrtke za proizvodnju 

prometnih znakova, ili prve IT tvrtke 

u BIOS-u Escape, koja je postala jedna 

od najjačih iz tog sektora u Hrvatskoj i 

iz koje su se u međuvremenu razvile još 

neke od uspješnih osječkih IT tvrtki. 

"Nedavno je inkubator napustila IT 

tvrtka Adcon, koja je ušla s vlasnikom i 

četiri zaposlena, a izašla sa 40 zaposlenih", 

istaknuo je Maričić, potvrđujući 

priču o uspjesima. 

Zanimljivo, u BIOS-u su otvoreni i za 

već uspješne i renomirane tvrtke, koje 

imaju mogućnost ulaska prema svojim 

projektima. Tako im je donedavno stanar 

bila i velika zagrebačka tvrtka Span, 

koja ostvaruje ogroman promet i ima 

nekoliko stotina zaposlenih. 

"Kod nas su otvorili poslovnu jedinicu 

s novim projektom za razvoj novog 

softvera. Premda nisu početnici, bili su 

nam zanimljivi zbog sinergije s drugim 

stanarima. Nama je dobra varijanta imati 

i takve tvrtke koje ostvaruju višemilijunske 

promete, jer su oni dobar motivator 

ostalima, a osim toga mogu i pomoći 

mladim tvrtkama svojim 

savjetima i iskustvom", pojasnio 

je direktor BIOS-a, koji 

je istaknuo da već spomenuti 

projekt Tehnološkog parka 

ima neprocjenjivu vrijednost 

u prijenosu znanja na relaciji 

profesori – studenti – poduzetnici. 

"Dobit ćemo prijenos znanja 

profesora poduzetnicima 

te uključivanje studenata u praktičan 

rad. Oni će se uživo susretati s poduzetnicima, 

što je neizmjerno važno. Riječ je 

o projektu čiju vrijednost grubo procjenjujemo 

na oko 40 do 50 milijuna kuna, 

a nadamo se da će 75 do 80 posto tog 

novca biti osigurano iz fondova EU. To 

uključuje i gradnju nove zgrade površine 

3000 do 4000 kvadrata, gdje će biti 

poduzetnici koji su zanimljivi fakultetima 

za suradnju i sinergiju. Sporazum 

je potpisan, sada krećemo u formiranje 

provedbenog tima u suradnji s fakultetima 

kako bismo dobili uvid u njihove 

potrebe. Nakon toga slijedi priprema 

tehničke dokumentacije i one natječajne 

za fondove EU. Bude li sve prema 

planu, u 2017. trebali bismo imati gotov 

objekt", zaključio je direktor inkubatora 

koji ostvaruje godišnji prihod od 3 do 4 

milijuna kuna i koji njegov osnivač, Grad 

Osijek, subvencionira sa 8 do 9 posto tog 

iznosa. 

42 

FORBES 

VELJAČA, 2015

GLAS PARTNERA 

LE MERIDIEN LAV 

Zimska čarolija u splitskom 

hotelu Le Meridien Lav 

Na mjestu koje odiše luksuzom i romantikom napunite baterije u društvu drage 

vam osobe ili razmijenite poslovne ideje u suvremenom kongresnom centru 

Ove zime hotel Le Meridien Lav 

idealno je mjesto za relaksaciju 

i uživanje u lijepom vremenu. 

Na predivnoj lokaciji, samo 

nekoliko kilometara od centra Splita, 

taj ekskluzivni hotel ima sve potrebno za 

nezaboravan odmor. Već sam ulaz u hotel 

jedinstvenim audiovizualnim doživljajem 

pruža osjećaj kao da gost iza sebe 

ostavlja realnost i ulazi svijet umjetnosti, 

luksuza, svijet Le Meridien hotela. Moderne 

i prostrane sobe imaju jedinstven 

pogled na Jadransko more. 

VRHUNSKA GASTRONOMSKA PONUDA 

Iskustvo odsjedanja u splitskom hotelu 

Le Meridien Lav upotpunjuje savršena 

gastronomska ponuda u dva hotelska restorana. 

Kreativnu kuhinju chefa Zdravka 

Perića možete iskušati u restoranu 

Spalatum, koji će vas oduševiti strastvenim 

spojem svježih lokalnih namirnica i 

moderne gastronomije. Chef Perić jedan 

je od prvih Hrvata s diplomom Ars Culinarie 

prestižne pariške akademije Le 

Cordon Bleu. Restoran Pivnica oduševljava 

originalnim ambijentom i tipičnim 

dalmatinskim jelima. 

EKSKLUZIVNI ZIMSKI PAKETI 

Veljača, poznata kao mjesec ljubavi, u 

hotelu Le Meridien Lav odiše posebnom 

romantikom i luksuzom. Iznenadite voljenu 

osobu vikendom u prekrasnom 

ambijentu hotela te uživajte u gastronomskim 

specijalitetima ili spa centru 

i prepustite se osjećaju zaljubljenosti. 

Upravo to nudi paket Romantic getaway, 

gdje uz noćenje za dvoje, kontinentalni 

doručak u sobi i kasni check-out možete 

očekivati čokoladne praline i bocu šampanjca, 

romantičnu dekoraciju sobe te 

besplatno korištenje spa i fitness centra. 

Za sve zaljubljene organizirana je i proslava 

Valentinova, u sklopu koje hotel uz 

kupljenu večeru za dvoje daruje luksuzni 

smještaj. Paket Valentinovo stoji 599 

kn (cijena za dvije osobe). 

SPA&WELLNESS OAZA 

Dioklecijan Spa&Wellness centar je u 

čijih se 3000m² krije oaza mira i luksuza 

koja uključuje unutarnji bazen s masažnim 

efektima, rimske terme za potpunu 

relaksaciju uz Laconium – rimsku saunu, 

Caldarium – rimsku parnu kupelj, 

Roma Grotto – aromatiziranu parnu 

kupelj, finsku saunu, Tepidarium – prostor 

za opuštanje, Frigidarium – hladni 

bazen i Whirlpool – vrući masažni bazen. 

Diocletian Spa&Wellness nudi više 

od 70 tretmana za relaksaciju, uživanje i 

uljepšavanje. Zaštitni znak centra je 80- 

minutni Coastal Journey tretman, koji 

će Vas u potpunosti opustiti i pripremiti 

za nove radne aktivnosti. Za sve ljubitelje 

Spa&Wellness tretmana u ponudi 

je Winter Spa paket s dvije 45-minutne 

masaže, večerom u tri slijeda i doručkom 

za samo 72 eura po osobi. 

KONGRESI I POSLOVNA PONUDA 

Le Meridien Lav se ističe sa svojih 2500 

m² izdvojenih kongresnih prostora na 

jednoj etaži. Oni uključuju veliku kongresnu 

dvoranu od 800 m² s prirodnim 

osvjetljenjem i jednako velikom vanjskom 

terasom, osam dodatnih kongresnih 

dvorana i poslovni centar opremljen 

najsuvremenijom opremom. Ispred njih 

je bar u kojem se posjetitelji mogu opustiti 

i uživati u pogledu na more. U sklopu 

novog SPG Pro programa vjernosti 

svim organizatorima raznih događanja 

omogućene su još veće pogodnosti, što 

Le Meridien Lav čini idealnim mjestom 

za organizaciju poslovnih druženja. 

Više informacija možete saznati slanjem 

upita na: 

reservations-split@lemeridien.com 

ili na www.lemeridienlavsplit.com. 


INKUBATORI 

POMORSKO-INOVACIJSKI CENTAR 

iNAVIS U ŠIBENIKU 

Put do inovacija 

na norveški način 

Norveško ministarstvo vanjskih poslova 

osiguralo je financijsku potporu za projekt 

inkubatora, kao i prijenos know-howa kroz tvrtku 

CroNoMar. Ukupno je uloženo 30 milijuna kuna 

Piše Jozo Vrdoljak, Privredni vjesnik 

Otvaranju Pomorsko-inovacijskog 

centra iNavis, 

jednog od aktivnijih inkubatora 

na području 

Hrvatske, prethodilo je 

osnivanje tvrtke CroNoMar, koja upravlja 

inovacijskim dijelom iNavis centra. 

Kao šibenska tvrtka u norveškom 

vlasništvu, CroNoMar je osnovan 2009. 

godine, a kroz inkubator podupire inovativne 

aktivnosti uslugama umrežavanja 

i uslugama povezanima s razvojem 

konkurentnosti prema inozemnim tržištima. 

Centar su 2011. godine posjetili 

norveški kralj i kraljica, a 2012. su otvorene 

prostorije iNavisova inovacijskog 

inkubatora. Riječ je o investiciji od oko 

30 milijuna kuna. 

iNavis je rezultat suradnje Grada Šibenika 

i norveškog ministarstva vanjskih 

poslova. Grad je osigurao lokaciju, pripremio 

dokumentaciju za donošenje i 

prilagodbu prostornih planova te samu 

rekonstrukciju, izradio dokumente u 

svrhu dobivanja poticajnih sredstava iz 

različitih fondova te uložio novac u obnovu 

zgrade. Norveško ministarstvo osiguralo 

je financijsku potporu za realizaciju 

projekta, kao i prijenos know-howa kroz 

tvrtku CroNoMar. Ukupno je uloženo 30 

milijuna kuna. Otvaranju iNavisa prethodilo 

je prenošenje vlasništva nekadašnje 

vojarne s Vlade RH na Grad Šibenik te 

definiranje uvjeta upravljanja i korištenja 

centra u kojem je, osim ovog inkubatora, 

smještena razvojna agencija te se uređuje 

prostor za jedan sveučilišni studij. 

Unutar inovacijskog inkubatora iNavi- 

POMORSKO-INOVACIJSKI 

CENTAR iNAVIS 

Godina osnutka: 2012., 

upravitelj CroNoMar, šibenska 

tvrtka u norveškom vlasništvu 

BROJ TVRTKI: trenutačno 12 u 

inovacijskoj inkubaciji 

MENTORA: 4 

CIJENA PROSTORA: 12 eura/m2 

USLUGE: prostor, besplatne 

usluge norveških konzultanata, 

umrežavanje, pomoć pri izlasku na 

tržište 

TRAJANJE INKUBACIJE: nije 

ograničeno 

FOND ZA AKCELERACIJU: nemaju, 

u neke timove ulaže CroNoMar 

sova centra posluje 12 tvrtki vezanih uz 

sektor mora i pomorstva, iz područja 

brodogradnje, transporta, energetike, 

pogonskih strojeva, ICT tehnologija u 

pomorstvu, inovacija, istraživanja mora 

i podmorja te pružatelji usluga kao što su 

knjigovodstvene i informatičke tvrtke. 

"Budući da su sve tvrtke različite, 

usluga inkubatora prilagođena je svakoj 

ponaosob. Inkubiranim tvrtkama nudimo 

mogućnosti umrežavanja, pristupa 

novim tržištima, ukratko svaku moguću 

pomoć. Primjerice, 2014.godine prijavili 

smo projekt Internacionalizacija poslovanja 

u sklopu programa Poduzetnički 

impuls, koji je prošao, tako da dio tvrtki iz 

inkubatora u kolovozu ove godine vodimo 

na međunarodni sajam marikulture 

i ribarstva Aquanor u Trondheimu s ciljem 

povezivanja s mogućim partnerima 

na međunarodnim tržištima. Tijekom 

sajma bit će organiziran i posjet norveškim 

tvrtkama koje im mogu biti potencijalni 

partneri. Riječ je o najvećem sajmu 

te vrste, koji okuplja 50 tisuća posjetitelja, 

a održava se svake dvije godine", ističe 

Ana Zajc, voditeljica inovacijskog inkubatora 

iNavis centra i viša projektna savjetnica 

za CroNoMar. Ana Zajc kaže da 

se svakodnevno poslovanje inkubatora 

44 

FORBES 

VELJAČA, 2015

i CroNoMara temelji 

na transferu znanja, 

tehnologije i razvoja 

poslovanja, čime i pogoduje 

zgrada iNavis 

centra u kojoj su smješteni 

i koja ukazuje na 

njegov planirani razvoj 

u budućnosti. 

Što se tiče razdoblja inkubacije, Zajc 

pojašnjava da iNavis nije tipičan inkubator 

te da je organiziran i posluje po uzoru 

na praksu onih norveških. 

Malvin Villabo, direktor CroNoMara, 

u Šibenik dolazi najmanje jedanput mjesečno. 

Usto je već 18 godina direktor Leiv 

Eiriksson Nyskapinga iz Trondheima. 

Prije toga je bio jedan od najmlađih ravnatelja 

norveškog Instituta za pomorska 

istraživanja. Razvojem poslovanja unutar 

sektora mora i pomorstva bavi se više 

od 20 godina. "Inkubator Leiv Eiriksson 

Nyskaping godišnje u prosjeku osposobi 

deset novih tvrtki. Slijedom te uspješnosti 

željeli smo izaći iz krutih okvira te hrvatskim 

poduzetnicima ponuditi malo drukčiju 

uslugu i podršku, na koju nisu navikli. 

Stoga ni period inkubacije nije određen, 

nego je praksa da tvrtka napušta inkubator 

tek kada sazrije. Tvrtkama nudimo 

iNAVIS JE ATIPIČAN PO 

TOME ŠTO JE UVEO PRAKSU 

DA TVRTKE NAPUŠTAJU 

INKUBATOR TEK ONDA 

KAD ZA TO SAZRIJU 

uslugu norveških konzultanata, koja im 

se u inkubatoru ne naplaćuje, a poznato 

je da je Norveška jedna od najskupljih 

država na svijetu. Imamo osnovnu cijenu 

najma, ali tvrtke ne dobivaju samo 

prostor u inkubatoru nego je u to uključena 

široka lepeza dostupnih im usluga", 

pojašnjava direktor CroNoMara.Dok 

razgovaramo, navodi nam primjer jedne 

start-up tvrtke iz njihova inkubatora koja 

se bavi inženjeringom u brodogradnji. Ta 

je tvrtka dobila poslove dizajna za jednu 

norvešku kompaniju. "To znači da su postali 

konkurentni čak i u nečemu gdje se 

hrvatske tvrtke smatra nekonkurentnima. 

Hrvatske tvrtke mogu biti konkurentne 

i u visokim tehnologijama, samo se za 

posao treba izboriti i približiti stranim 

tvrtkama te im prezentirati njihove mogućnosti. 

Mi to omogućavamo i po tome 

se razlikujemo od drugih. S malim startup 

tvrtkama uspjeli smo dobiti posao za 

velike norveške tvrtke", 

pojašnjava Malvin 

Villabo.U Norveškoj 

je, kaže, velika potražnja 

za proizvodima i 

uslugama na bazi čelika, 

a inženjering u tom dijelu 

industrije posebno je tražen. 

Želja mu je prezentirati Norvežanima 

mogućnosti koje se pružaju u Hrvatskoj 

i višu razinu usluge od gotovih proizvoda, 

i to na sajmu u Norveškoj već iduće ljeto, 

ali i kroz poslovanje CroNoMara. 

"U svijetu je trend poticanja sveučilišta, 

odnosno njihovih ureda na transfer 

tehnologija. Smatra se da će se razvoj 

tehnologije na sveučilištima kanalizirati 

do korisnika u industriji. Takav je pristup 

u jednom dijelu pogrešan. Nerijetko ta 

rješenja nisu prihvatljiva poslovnoj zajednici 

jer nisu konkurentna i isplativa. 

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim 

zemljama, treba krenuti od povezivanja 

industrije i akademskog sektora, gdje će 

rezultati sveučilišnih centara biti temeljeni 

na stvarnim potrebama industrije", 

upozorava Villabo. 

I CroNoMar, ističe, čini upravo to: 

vlastito poslovanje temelji na povezivanju 

akademskog svijeta, potreba industrije 

i poduzetnika. "Kroz definiranje 

potencijalnih projekata i njihovih nedostataka 

pokušavamo otkloniti nedostatke, 

bilo da se radi o tržištu, nedostatku 

tehnologija ili financiranju, a sve s ciljem 

da proizvod ili usluga budu konkurentni. 

CroNoMar intenzivno traga 

za novim projektima povezanim sa sektorom 

mora i pomorstva. Projekti koji 

se provode preko njega omogućavaju 

stabilna stalna, ali i nova radna mjesta u 

okruženju gdje se provode. Inovacijski 

inkubator iNavis centra razlikuje se i po 

tome što nema klasičan fond za akceleraciju, 

nego CroNoMar može biti partner, 

financijski partner ili nešto slično. 

Od siječnja 2013. godine CroNoMar se 

financira putem projekata koje provodi 

te je samoodrživ. Dotad ga financijski 

podupiralo norveško ministarstvo vanjskih 

poslova", pojašnjava. 

Mentori su četiri šibenska zaposlenika 

CroNoMara te stručnjaci Leiv Eiriksson 

Nyskapinga u Norveškoj. 

Norvežanin 

Malvin Villabo 

direktor je tvrtke 

CroNoMar koja 

upravlja šibenskim 

inkubatorom 


INKUBATORI 

iNAVIS 

INKUBATORI 

USMJERENI NA HIGH-TECH TVRTKE: 

TEHNOLOŠKI CENTAR SPLIT 

U potčetku su vlasnici CroNoMara bili 

SIVA, norveška korporacija za industrijski 

razvoj, i SINTEF, zaklada za tehnološko i 

industrijsko istraživanje, te inkubator Leiv 

Eiriksson Nyskaping iz Trondheima, a kako 

je običaj da vlada Kraljevine Norveške 

napušta vlasništvo u korist realnog sektora, 

otprije nekoliko mjeseci vlasništvo 

nad CroNoMarom preuzeo je inkubator, 

jedan od izuzetno uspješnih među onima 

koji osposobljavaju poduzetnike, te mala 

norveška tvrtka Predichem. 

CroNoMar se od osnivanja usmjeravao 

na projekte koji će funkcionirati 

godinama. Tako je već 2009. godine potpisan 

prvi komercijalni ugovor o gradnji 

jednog katamarana s namjerom da ih se 

sagradi 15, a dosad su napravljena i isporučena 

32. "Trebalo nam je godinu dana 

da isporučimo prvi, ali od tada do kraja 

2014. isporučili smo više od 30 brodova. 

Imamo potpisane ugovore za još deset 

takvih katamarana. Ti su brodovi već u 

izgradnji i isporučit će se do kraja lipnja 

ove godine. Nekoliko ugovora za gradnju 

malih brodica potpisali smo i 2010. Ti su 

se projekti odvijali 2012. godine. 

Prije nekoliko mjeseci za norveškog 

naručitelja, a posredstvom CroNoMara, 

ugovorena je gradnja većeg broda u pulskom 

Tehnomontu, a nedavno je potpisan 

i ugovor o gradnji i većeg katamarana 

nego dosad u NCP-u. Radi se o prvom 

brodu tog tipa koji će se proizvesti u Hrvatskoj 

- u svijetu ih je do sada proizvedeno 

15, i to u Kini. U najvećem mogućem 

dijelu bit će opremljen proizvodima hrvatskih 

proizvođača. Ukupna vrijednost 

brodova koji su do kraja 2014. godine 

izvezeni zahvaljujući CroNoMaru je oko 

10 milijuna eura. Većina ih je izvezena u 

Norvešku, tri su izvezena u Saudijsku 

Arabiju, a dva u Veliku Britaniju. 

"Naš cilj je korisnike inovacijskog inkubatora, 

kao i tvrtke u okruženju, povezati 

u nastupu prema tržištima izvan Hrvatske. 

Sve što radimo, mora imati tržište, jer 

što vrijedi imati uslugu ako je nitko ne 

želi. Naš je posao pronaći tržište i identificirati 

njegove potrebe. Ključni faktor 

u čitavom procesu je povjerenje, a rad 

na međusobnom povjerenju jedna je od 

zadaća kako CroNoMara tako i inovacijskog 

inkubatora", pojašnjava Villabo. 

Oni sanjaju da 

ulažu u tvrtke 

U planu im je suradnja s HBOR-om oko podrške 

za ulazak Tehnološkog centra u vlasničku 

strukturu tvrtki koje prođu kroz inkubaciju 

Piše Jozo Vrdoljak, Privredni vjesnik 

Tehnološki centar Split osnovan 

je 1997. godine, u vrijeme 

kada su se u Hrvatskoj 

osnivali tehnološki centri. 

Djeluje kao poduzetnički 

inkubator orijentiran na tvrtke čija se 

djelatnost odnosi na visoke tehnologije 

te tvrtke koje se bave programiranjem. 

Čak i ako su to građevinske i strojarske 

tvrtke, riječ je o onima koje projektiraju 

ili se bave dizajniranjem. Uglavnom, to su 

male high-tech orijentirane tvrtke, djelatne 

u području poslovnog softvera, informacijskih 

i komunikacijskih tehnologija, 

procesne automatizacije, naprednih 

internetskih usluga, optimiranja sustava 

i konstrukcija. 

Kapaciteti Tehnološkog centra Split su 

popunjeni. U zgradi se trenutačno izvode 

radovi na rekonstrukciji radi povećanja 

kapaciteta, ali i zbog zapuštenosti. Tu sada 

posluje deset tvrtki, a prema riječima 

člana Uprave Tehnološkog centra Split 

Ivana Špara, rekonstrukcijom će dobiti 

još mjesta, pa je tročlana uprava, kojoj je 

na čelu docent na splitskom Fakultetu 

elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje 

Damir Krstinić, u potrazi za tvrtkama. U 

inkubaciji bi uskoro trebalo biti 15 tvrtki. 

Tehnološki centar Split ima pet osnivača. 

Na njihovu nesreću, osnivač im je 

nekadašnja uspješna tvrtka Dalma, koja 

je zapala u velike probleme i omča je oko 

vrata Centru zbog duga poreznoj upravi. 

Isključivo zbog tog duga Tehnološki 

se centar ne može natjecati za sredstva 

fondova EU, niti za poticajne kao što su 

sredstva iz Poduzetničkog impulsa. 

Dalma je u osnivanje unijela postojeću 

zgradu, površine 650 četvornih metara, 

u kojoj je Centar smješten. Država je većinski 

vlasnik i većinski vjerovnik Dalme. 

Kako je Dalma u predstečajnoj nagodbi, 

vjerovnici su osvojili sanacijski plan i sada 

se čeka odluka Trgovačkog suda, koji 

bi taj udio u Tehnološkom centru Split 

trebao prenijeti na Grad Split. "Uvjeravaju 

nas kako je to stvar formalnosti, ali mi 

čekamo gotovo godinu dana tu odluku", 

ističe Ivan Špar. 

Među osnivačima je i T-Com s udje- 

TEHNOLOŠKI CENTAR 

SPLIT 

• GODINA OSNUTKA: 1997., 

osnivači HT, Dalma, Županija, 

Vlada i Sveučilište u Splitu 

• BROJ TVRTKI U INKUBACIJI: 10 

• MENTORI: trenutno ih nemaju 

• CIJENA: 600 kuna mjesečno u 

prvoj godini inkubacije, a tvrtka se 

mora osnovati u roku od 6 mjeseci 

• USLUGE: prostor, radionice, 

administrativno-logistička 

podrška 

• TRAJANJE INKUBACIJE: 3-5 

godina 

• FOND ZA AKCELERACIJU: 

nemaju ga, ali je u planu 

46 

FORBES 

VELJAČA, 2015

lom od 29 posto, koji ga namjerava prepustiti 

nekom drugome. Po devet posto 

udjela imaju Splitsko-dalmatinska županija, 

koja jedina dostavlja sredstva 

Tehnološkom centru Split, te Vlada, a 

0,24 posto udjela u vlasništvu je Sveučilišta 

u Splitu. "Kako Hrvatski telekom 

od 2003. godine više nije državna tvrtka, 

ova kompanija ima svoju strategiju izlaska 

iz Tehnološkog centra Split. Problem 

je što Dalma i T-Com imaju više od 80 

posto udjela u vlasništvu, a ne sudjeluju 

u radu. S prijenosom udjela Dalme na 

Grad Split u podupiranju Centra aktivno 

bi se uključio Grad Split, a mogli bi 

se i natjecati za razne oblike državnih 

potpora poput Poduzetničkog impulsa. 

Činjenica je da Grad Split nema aktivnu 

razvojnu agenciju, točnije, za postojeću 

nije prihvaćeno izvješće o radu, tako da 

bi mu mogli biti potpora i u tom smislu. 

Uz to, Sveučilište u Splitu pokazalo je interes 

za preuzimanje T-Comova udjela", 

otkriva Ivan Špar. 

Tročlana uprava Tehnološkog centra 

Split dvije godine nastoji izaći iz 

ove situacije i pokušava ga osposobiti 

prema osnovnoj djelatnosti. "Njegova 

uloga trebala bi biti 

značajna u smislu da 

pomaže transfer 

znanja i tehnologija 

između 

znanstvenih 

institucija i gospodarstva, 

kao i između gospodarskih subjekata, 

te da znanstvenicima i inovatorima 

pruža potporu u svim fazama razvoja 

poslovnog pothvata, počevši od ideje ili 

pronalaska pa sve do formalnog osnivanja, 

komercijalizacije i nastavka razvoja", 

ističe Damir Krstinić, predsjednik 

Uprave Tehnološkog centra Split. 

Splitski je Centar imao svoje zvjezdane 

trenutke odmah nakon osnivanja, 

NIJE NAM CILJ DOVODITI 

SAMO PROGRAMERE NEGO 

I RAZLIČITE PROIZVODNE 

TVRTKE, ISTIČE ČLAN 

UPRAVE IVAN ŠPAR 

kada je na njegovu čelu bio sveučilišni 

profesor Damir Vučina i kada je bio prvi 

organizator manifestacije SoftCOM 

(Conference on Software, Telecommunications 

and Computer Networks). U 

tom ga je svestrano podržavala tadašnja 

uprava Hrvatskog telekoma. Nesuđeno 

je pravilo tijekom njegova postojanja bilo, 

a na neki je način ostalo i danas, da Centrom 

upravlja splitski Fakultet elektrotehnike 

i strojarstva. S vremenom su se 

neke djelatnosti zapostavile, tako da je 

prije malo više od dvije godine unutar 

inkubatora bilo pet tvrtki, od kojih je 

samo jedna bila tehnološki orijentirana. 

Danas ih je trenutačno deset i 

sve su tehnološki usmjerene. 

Damir Krstinić, 

docent na 

splitskom Fakultetu 

elektrotehnike, i Ivan 

Špar vode Upravu 

Tehnološkog centra 

Split 

Prema Šparovim riječima, period 

inkubacije traje od tri do pet godina, a 

neke tvrtke uspiju znatno ranije, tako da 

napuste Tehnološki centar i presele se u 

veći prostor te se potpuno orijentiraju 

na tržište. "Uvjeti ovise o prostoru koji 

tvrtka zauzima te o godini inkubacije. 

Uglavnom, to nisu visoke cijene tako da 

tvrtka za prostor od 12 četvornih metara 

plaća oko 600 kuna mjesečno, u što su 

uključene i režije. Cijena 

se podiže za oko 15 posto 

godišnje. Nakon rješavanja 

vlasničke strukture, 

cilj nam je ulaziti u 

vlasništvo proizvodnih 

tvrtki i revitalizirati napuštene 

prostore nekadašnjih 

tvrtki koje su u 

vlasništvu Grada. Pri tome 

namjeravamo dobiti i određena sredstva 

iz fondova EU. Tu vidimo prostor za 

napredak jer nije nam cilj dovoditi samo 

programere nego različite proizvodne 

tvrtke", ističe Ivan Špar. 

Prema njegovim riječima, dosad su u 

Tehnološki centar Split dolazili poduzetnici 

koji su tek osnivali tvrtke, a uvjetovano 

im je da ih moraju osnovati u roku od 

pola godine kako bi imali stimulativne 

uvjete. "Iako u obzir dolaze i osnovane 

tvrtke koje nisu starije od dvije godine, 

nama su ipak najzanimljiviji pojedinci 

s idejom koji još nisu 

osnovali tvrtku. Upravo se 

njima može najviše pomoći, 

posebno putem Hrvatskog 

zavoda za zapošljavanje, s 

kojim surađujemo, pa takvi 

pojedinci mogu 

dobiti potporu 

za 

FOTOGRAFIJE: PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX 


INKUBATORI 

SPLIT 

INKUBATORI 

TEHNOLOGIJSKO-RAZVOJNI CENTAR 

TERA TEHNOPOLIS IZ OSIJEKA 

samozapošljavanje. Na taj su način njihovi 

troškovi svedeni na minimum, a oni 

nemaju ni pretjerano velik rizik ako ne 

uspiju", pojašnjava Ivan Špar. U obnovu i 

rekonstrukciju zgrade Tehnološki centar 

Split ulaže 800 tisuća kuna. Ministarstvo 

poduzetništva osiguralo je 75 posto tih 

sredstava, a sam Centar osigurao je 25 

posto. Najveći dio uložen je u podizanje 

energetske učinkovitosti te opremanje 

konferencijske dvorane i računalne učionice. 

"U planu nam je suradnja s HBOR-om 

oko financijske podrške za ulazak Tehnološkog 

centra Split u vlasničku strukturu 

tvrtki kroz financiranje temeljnog kapitala. 

Taj je projekt u začetku, ali planiramo 

ga realizirati. Naime, mi bismo kao tvrtka 

ulazili u vlasništvo koje ne bi bilo veće 

od 25 posto. HBOR bi imao ograničenje 

jer ne bi davao kredite takvim tvrtkama. 

S HAMAG-om planiramo surađivati na 

izdavanju jamstava za takve projekte. 

Podrazumijeva se da ćemo podupirati 

tvrtke koje imaju dobre ideje i dobro 

vodstvo, a kojima nedostaju logistička, 

organizacijska te financijska podrška", 

otkriva Špar. 

Špar je diplomirao industrijski menadžment 

te je na doktorskom studiju 

strojarstva. Projektiranjem se bavi već 

desetak godina za tvrtku Spar ing. Damir 

Krstinić je docent na FESB-u. Iako je 

predsjednik Uprave, u Tehnološkom centru 

Split radi kao vanjski član. Uglavnom, 

uža mu je stručna specijalnost napredni 

algoritmi vezani za programiranje i prepoznavanjem 

mogućih požara. Uskoro će 

im se u pridružiti i stručnjak za knjigovodstvene 

usluge za tvrtke unutar inkubatora, 

koji će ujedno biti i mentor. 

"U planu nam je inkubiranje tvrtki 

koje nisu unutar našeg prostora, tzv. virtualno 

inkubiranje. Nadamo se da ćemo 

sa Sveučilišta preuzeti dio poslova vezanih 

uz transfer tehnologija jer u tom 

i jest smisao našeg postojanja. Radi se o 

povezivanju gospodarstva sa znanošću. 

Radimo edukacije za tvrtke unutar inkubatora, 

surađujemo s Centrom za socijalnu 

skrb, Zavodom za zapošljavanje i 

Gradom Splitom, organiziramo napredne 

informatičke tečajeve i još mnogo toga", 

otkriva Ivan Špar. 

Tu se rodio 

biotehnološki 

inovator Genos 

Sveučilišna tvrtka prerasla je u poduzetnički 

inkubator, a prednost ulaska imaju projekti 

koji komercijaliziraju rezultate sveučilišnih 

istraživanja Piše Nikola Patković 

Oko 80 inkubiranih tvrtki 

s više od 200 radnika 

te više od tisuću studenata 

istreniranih 

za pisanje poslovnih 

planova, od kojih su brojni razvili svoje 

poduzetničke ideje i projekte... To je dio 

egzaktnih pokazatelja i rezultata rada 

Tehnologijsko-razvojnog centra Tera 

Tehnopolis u Osijeku, koji su 2002. godine 

osnovali Sveučilište Josipa Jurja 

Strossmayera kao većinski vlasnik te 

Grad Osijek i Osječko-baranjska županija. 

Tera se u početku nije bavila inkubacijom. 

No, kada su se za to stekli prostorni i 

drugi uvjeti, ušli su u svijet, kako to kaže 

direktor prof. dr. Ivan Štefanić, "razvijanja 

gospodarstva temeljenog na znanju 

i tehnologiji". 

"To je izuzetno robustan model koji 

funkcionira i koji se dokazao u praksi, jer 

Sveučilište nije guralo vlastitu operaciju, 

nego je povezalo industriju i lokalnu 

samoupravu te počelo razvijati gospodarstvo 

na znanju i tehnologiji. Poanta 

jednog inkubatora nije u cijeni zakupa 

prostora, iako je i to važan segment, nego 

u olakšavanju i ubrzavanju pokretanja i 

razvoja posla", kaže prof. dr. Štefanić, koji 

ističe da "inkubacija nije mjesto, nego 

proces", govoreći to u smislu činjenice 

da Tera raspolaže sa 1365 četvornih metara 

prostora u zgradi nekadašnje Crvene 

vojarne u Osijeku, koja je danas u 

vlasništvu Sveučilišta. Stoga puno više 

klijenata imaju izvan svog prostora negoli 

u njemu, u kojem je trenutačno 20 

različitih stanara. 

"Mi ovdje ne možemo udomiti proizvodnu 

tvrtku koja stvara buku ili vibracije 

jer prostor dijelimo sa sveučilišnim 

odjelima koji ovdje održavaju nastavu. 

Stoga takve tvrtke inkubiramo u drugoj 

poduzetničkoj zoni, drugom inkubatoru 

ili njihovoj lokaciji. Inkubacija je proces, 

a ne mjesto. Pomažemo im da od zanimljive, 

inovativne i intrigantne ideje kreiraju 

profitabilan posao, a zaduženi smo 

i za licenciranje tehnologije sa sveučilišnih 

istraživanja", ističe direktor Tere. 

Budući da je riječ o sveučilišnoj tvrtki, 

prednost ulaska imaju oni koji komercijaliziraju 

rezultate sveučilišnih istraživanja. 

Kao najbolji mogući primjer za to 

Štefanić je istaknuo tvrtku Genos, vlasnika 

prof. dr. Gordana Lauca, koji ju je 

osnovao dok je još bio djelatnik osječkog 

sveučilišta. Danas je Genos najpoželjniji 

poslodavac na području biotehnologije 

u jugoistočnoj Europi. 

"Oni su i danas stanar našeg inkubatora, 

u kojem im je poslovno sjedište, i 

preko nas ostvaruju suradnju i daju ponude 

za Europsku poduzetničku mrežu, 

apliciraju na projekte, redovito sudjeluju 

na izložbama inovacija koje organizi- 

48 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ivan Štefanić, 

direktor osječkog 

inkubatora Tera 

Tehnopolis: Cilj 

je razvijanje 

gospodarstva 

temeljenog na znanju 

i tehnologiji 

FOTOGRAFIJE: PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX 

ramo, osvajaju nagrade... To je izuzetno 

uspješna priča", rekao je Štefanić, pojasnivši 

kako je Genos, iako renomirana 

i uspješna tvrtka, i dalje dio inkubatora 

zato što kontinuirano radi na novim projektima. 

U početku su imali DNK laboratorij, 

nakon toga započinju istraživanja 

u području glikobiologije, gdje postižu 

zapažene rezultate. Inovativnost je kod 

njih konstanta i kao takvi će praktički 

uvijek biti naši stanari", dodaje. 

Inkubacija u pravilu traje pet godina, a 

često završava i ranije. Štefanić ističe da 

je za razvijanje konkurentnog i održivog 

igrača potrebno vrijeme, koje se može 

skratiti korištenjem njihove infrastrukture, 

a što je jednako važno, uz njihovu 

pomoć, stečena znanja i iskustva značajno 

se mogu smanjiti rizici koje nosi 

svaki posao. 

Četiri su ključne komponente kojima 

Tera nastoji pomoći poduzetnicima. Prva 

od njih je TEHCRO, čija je osnovna zadaća 

asistencija lokalnim poduzetnicima za 

hrvatsko tržište. U nju su uključeni od 

2010. i ona je bila ključna za ostvarenje 

niske ulazne cijene najma. Drugi projekt 

je Europska poduzetnička mreža (Enterprise 

Europe Network – EEN) koja 

ima 4000 suradnika i kojom se omogućava 

pomoć lokalnim poduzetnicima koji 

imaju ambiciju razviti posao za područje 

drugih zemalja EU. 

TERA TEHNOPOLIS 

• GODINA OSNUTKA: 2002. 

• OSNIVAČI: Sveučilište J. J. 

Strossmayera u Osijeku, Grad 

Osijek i Osječko-baranjska županija 

• BROJ TVRTKI U INKUBATORU: 

trenutno 20, dosad ukupno 80 

• KAPACITET: 20 do 25 tvrtki 

• MENTORA: 20-ak; djelatnici 

centra i profesori na fakultetima 

• ZAPOSLENIH: 7 

• CIJENA NAJMA: početna 5 eura/ 

m2 godišnje, druga godina 6,25 

eura, potom 7,5 eura 

• TRAJANJE INKUBACIJE: 5 godina 

• USLUGE: velika dvorana 

za sastanke s opremom za 

videokonferencije i simultano 

prevođenje, namještaj, 

informatička oprema, uredi, 

poslovno savjetovanje 

• FOND ZA AKCELERACIJU: nemaju 

"Tu pomažemo istraživačima da se 

spoje u istraživačke timove, napose za 

Horizon 2020, Sveučilištu da ponudi 

svoju tehnologiju i poduzetnicima da 

ponude proizvode. To funkcionira i 

u drugom smjeru, gdje oni mogu pronaći 

dobavljača, davatelja tehnologije i 

istraživačkog partnera iz druge države 

EU. To je izuzetno moćan alat koji nam 

pojačava učinak i doseg. Dio te mreže 

smo od 2008. godine, zaključili smo tri 

ciklusa i trenutno smo u četvrtom. Tu su 

izuzetno dobri rezultati, napravili smo 

više od 50 ponuda tehnologije i suradnje 

za Sveučilište i lokalne poduzetnike te 

sklopili nekoliko izuzetno atraktivnih 

partnerstava i suradnji sa sveučilištima 

u Grčkoj, Rumunjskoj i SAD-u, pri čemu 

smo izuzetno uspješni u spajanju istraživača", 

naglasio je Štefanić, inače redovni 

profesor Zavoda za agroekonomiku Poljoprivrednog 

fakulteta u Osijeku. 

Kad je riječ o EEN-u, Štefanić je istaknuo 

primjer organizacije odlaska 17 hrvatskih 

proizvođača delikatesne hrane u 

Kortrijk na Tavolu, najveći sajam delikatesne 

hrane u zemljama Beneluxa i sjeverne 

Francuske, što im je omogućeno jer 

je Tera član sektorske grupe Agrofood. Iz 

Belgije su se vratili s potpisanim ugovorom 

koji je jednom proizvođaču bučina 

ulja iz Varaždina omogućio da se njegov 

proizvod nađe na policama Carrefoura. 

"Naša treća ključna komponenta sastoji 

se od više projekata u području zaštite 

okoliša, koji poduzetnicima pomažu u 

usklađivanju s trenutačnim i budućim 

ekološkim normama, koje se neprestano 

mijenjaju i postrožuju. To je potrebno 


INKUBATORI 

OSIJEK 

INKUBATORI 

JEDAN OD NAJVEĆIH I NAJSTARIJIH: 

TEHNOLOŠKI PARK VARAŽDIN 

Provode i program natjecanja u pisanju 

studentskih poslovnih planova 

da ne biste morali izaći iz posla ili jako 

skupo platili kašnjenje, a ako se uskladite 

na vrijeme, tada stječete uvjete za zelenu 

javnu nabavu i možete postati ekskluzivni 

dobavljač. To radimo od 2010. i dosad 

smo odradili tri projekta koja su bila fokusirana 

na različite industrije. GREEN 

u proizvodnji hrane i graditeljstvu, WE- 

EEN u električnom i elektroničkom otpadu, 

a IMAGEEN je vezan uz ekodizajn. 

U programu Proceed napravili smo bazu 

podataka hrvatskih istraživanja koja imaju 

komercijabilan rezultat i u tome smo 

bili prvi u konzorciju čiji smo član i koji 

vodi Gospodarska komora talijanske regije 

Veneto, a u kojem je 11 partnera iz deset 

zemalja jugoistočne i srednje Europe. 

Mnogo energije ulažemo i u Erasmus+, 

program koji omogućava poduzetnicima 

iz regije odlazak na specijalizaciju kod 

partnera u drugim zemljama EU uz plaćene 

troškove", istaknuo je direktor Tere 

te dodao kako kroz Program provjere 

inovativnog koncepta osiguravaju do 350 

tisuća kuna po projektu. 

Tera puno radi sa studentima. U početku 

samo s onima osječkog Sveučilišta, 

no danas imaju prijave i s Veleučilišta u 

Vukovaru, Visokog učilišta PAR iz Rijeke 

i Sveučilišta u Zagrebu. Kroz program 

natjecanja u pisanju studentskih poslovnih 

planova odradili su edukaciju s više 

od 1100 studenata, kojima su pisanje učinili 

zabavnim tako da je studenta koji je 

napisao najbolji plan jedna autokuća nagradila 

korištenjem njezina sponzorskog 

vozila na nekoliko mjeseci. Tera od 2005. 

godine nudi i uslugu zastupanja zaštite 

intelektualnog vlasništva, što joj omogućava 

dodir s najinovativnijim tvrtkama. 

Organiziraju sajmove i izložbe inovacija, 

a sa svojim klijentima odlaze i na slične 

manifestacije u Europi i SAD-u. 

Tech Park Varaždin, 

koji vodi Andrija 

Petrović, nadrast će 

potrebe županije i 

sustavno povezivati 

znanost, istraživanje i 

poduzetničku 

praksu 

Spoj vizionara 

i visoke 

tehnologije 

dovoljan 

Pripremaju projekt Tehnološki park II, vrijedan 52 

milijuna eura, a računaju na novac iz fondova EU. 

Primit će stotinjak tvrtki i imati još 13 laboratorija 

Piše Gordana Galović. Snima Darko Tomaš 

50 

FORBES 

VELJAČA, 2015

TEHNOLOŠKI PARK VARAŽDIN 

• GODINA OSNUTKA: 2003., osnivači: 

Varaždinska županija, Grad Varaždin, 

HGK, Visoka elektrotehnička škola, 

Elektrostrojarska škola Varaždin 

• BROJ TVRTKI U INKUBATORU: ukupno 

50, trenutno 40, a 21 je tvrtka u nekoj fazi 

inkubacije 

• MENTORI: tvrtka dobiva jednog mentora 

s kojim radi svakodnevno, surađuje se i s 

desetak vanjskih mentora 

• POPUST NA TRŽIŠNU CIJENU 

PROSTORA: 25% prve godine, 50% u 

drugoj, 75% u trećoj; tržišna cijena je 8 

eura po četvornome metru za prostor te 2 

eura po kvadratu za režije 

• USLUGE: pristup internetu, telefonski 

priključak, dvorane za sastanke, 

konferencijska dvorana, prezentacijska 

oprema, videokamera, digitalni 

fotoaparat, faks uređaj, kopirni uređaj, 

korištenje laboratorija 

• TRAJANJE INKUBACIJE: tri godine 

• FOND ZA AKCELERACIJU: još ne postoji 

U 

Tehnološkom parku Varaždin 

imaju ambiciozne 

ciljeve. U jednom od najvećih 

i najstarijih hrvatskih 

inkubatora stasalo je 50-ak 

start-up tvrtki koje su otvorile više od 350 

radnih mjesta. Sada je cilj te brojke višestruko 

povećati. Dugogodišnji direktor 

varaždinskog TechParka Andrija Petrović 

iznosi konkretne brojke. Projekt Tehnološki 

park II idućih bi godina trebao višestruko 

povećati postojeće kapacitete: na 

25.000 kvadrata, 35 zaposlenih, stotinjak 

novih tvrtki i između 800 i 1500 novih 

radnih mjesta. Cijeli projekt vrijedan je 

više od 52 mil. eura, a glavnina bi se financirala 

iz strukturnih fondova EU. 

Projekt bi se trebao ugovoriti ove godine. 

Idejno arhitektonsko-urbanističko 

rješenje nedavno je odabrano na natječaju. 

Pomalo futuristički izgled nekako se 

podudara s vizijom cijelog projekta. Varaždinski 

inkubator trebao bi se za koju 

godinu smjestiti na atraktivnoj lokaciji na 

silasku s autoceste iz Zagreba za Varaždin, 

za koju je već dobivena lokacijska dozvola. 

Kad se to dogodi, prerast će i Varaždin i 

županiju, pa bi potencijalni poduzetnici i 

investitori trebali stizati iz cijele Hrvatske 

i šire. Krajnji je cilj povezati se i s poduzetničkim 

zonama te stvoriti održivi Varaždin 

u kojem će ostati tvrtke izrasle u Tech 

Parku. Cijeli projekt već je razrađen na 

način da se proširi sa sadašnjeg fokusa na 

ICT industriju, koja, dakako, ostaje važan 

segment, i na strojogradnju, obnovljive 

izvore energije i kreativne industrije. Postojeći 

stanari samo bi se preselili u novu 

zgradu. Samo jedna od novih vrijednosti 

je i 13 novih laboratorija, koji su u planu. 

"Za razvoj novih tvrtki iznimno je važna 

oprema, a oni koji tek ulaze u biznis za nju 

često nemaju novca. U dosadašnjem pristupu 

nije bio naglasak na opremi, nego 

na aktivnostima za otkrivanje tehnološki 

inovativnih projekata te njihovoj inkubaciji. 

Zato nam je cilj imati čak 13 laboratorija. 

Sustavno povezivanje znanosti, 

istraživanja i poduzetničke prakse kroz 

potporne institucije, kao što su tehnološki 

parkovi, rezultira ubrzanim razvojem malog 

i srednjeg poduzetništva utemeljenog 


INKUBATORI 

TECH PARK VARAŽDIN 

na znanju u visokim tehnologijama. 

Glavni su cilj nova radna mjesta koja 

gospodarstvo čine inovativnim", 

ističe Andrija Petrović, koji je od 

samog početka voditelj projekta, a 

od 2007. i direktora tvrtke Tehnološki 

park Varaždin. 

Kad govori o novom tehnološkom 

parku, čini se kao da je riječ o 

projektu kojim će okruniti i svoju 

profesionalnu karijeru. Nakon što 

je završio Fakultet organizacije i 

informatike u Varaždinu, sedam je 

godina radio u privatnom sektoru. 

S mjesta prodekana za nastavu na 

Veleučilištu u Varaždinu 2003. ušao 

je u projekt Tehnološki park, koji su 

tada pokrenuli Varaždinska županija, 

Grad Varaždin, HGK, Visoka 

elektrotehnička i Elektrostrojarska 

škola Varaždin. Kako tada nitko nije 

bio spreman u njih uložiti novac, 

cijeli je tim radio volonterski. 

Prva faza projekta realizirana je 

osnivanjem Impulsnog centra pri 

Elektrostrojarskoj školi Varaždin, u 

kojoj je inkubirano prvih pet startupa, 

i to u vrijeme kada je u Hrvatskoj 

isto radilo tek nekoliko poduzetničkih 

inkubatora. Tehnološki 

park Varaždin počeo je s radom kao 

druga faza projekta 2007. i u tom 

je trenutku u procesu inkubacije 

bilo 35 tvrtki. Osnivači su Grad Varaždin, 

Fakultet organizacije i informatike 

Varaždin i Veleučilište u Varaždinu. 

Budući da je tada registrirano društvo 

s ograničenom odgovornošću, svaki od 

triju osnivača ima po 33,3 posto vlasništva. 

Varaždinski TechPark na korištenje 

je dobio zgradu u Zagrebačkoj ulici od 

3300 četvornih metara u kojoj je nekad 

bila uprava Varteksa. Kao da je time i 

simbolično nekadašnju perjanicu hrvatske 

tekstilne industrije pregazilo vrijeme. 

U istoj zgradi danas stasaju moderne i 

propulzivne ICT tvrtke. Prosječno ih godišnje 

u inkubator ulazi sedam, ali prošle 

ih je godine ušlo čak 11. Zajedno prosječno 

godišnje otvaraju 35 novih radnih 

mjesta. Četrdesetak tvrtki iz TPV-a, od 

kojih je trenutno 21 u nekoj fazi inkubacije, 

ostvaruje ukupne godišnje prihode 

iznad 100 milijuna kuna. 

BICRO JE FINANCIRAO 

38 PODUZETNIČKIH 

PROJEKATA IZ TECH 

PARKA, ŠTO IM JE KAO 

‘POGONSKO GORIVO’ 

U svoj novi ured u staklenoj zgradi 

u Zagrebačkoj prije koji dan stigao je 

36-godišnji Nikola Novaković sa svojom 

novoosnovanom tvrtkom Gamewerk. 

Mlada ekipa želi osvojiti tržište igrica, 

kojem će ponuditi nove alate marketinga 

i monetizacije. Iako je Nikola imao odličan 

i siguran posao u stabilnoj tvrtki izrasloj 

u istom inkubatoru, taj se IT-jevac sa 

12 godina iskustva odlučio za samostalan 

i neizvjestan poduzetničkih pothvat. 

"Trenutno smo u procesu inkubacije, a 

osim povoljnijih uvjeta i nižih troškova 

poslovanja, privukla nas je i cijela zajednica 

od 40-ak tvrtki koje su također 

ovdje, u Tehnološkom parku. Praktički 

sve što će nam trebati od marketinga do 

weba možemo pronaći ovdje. Do kraja 

godine očekujemo da ćemo imati između 

šest i osam zaposlenih, a u roku od tri 

mjeseca očekujemo i prve prihode", kaže 

Nikola Novaković, 

vlasnik tvrtke 

Gamewerk, koja 

razvija mobilno 

oglašavanje u 

sklopu videoigara 

Novaković. Tek nakon 

trogodišnjeg procesa 

inkubacije tvrtke u 

TPV-u plaćaju stopostotnu 

cijenu poslovnog 

prostora, no mnogi 

zbog okruženja odlučuju 

ostati. Nikola Novaković očekuje 

veliku podršku mentora iz Tehnološkog 

parka i u privlačenju novca 

iz fondova EU na konkretnim 

projektima. To je jedna od dodanih 

vrijednosti tog poduzetničkog 

inkubatora sa značajnim dosadašnjim 

uspjehom. Samo u 2013. godini 

ugovorili su dva nova europska 

projekta u trajanju od 24 mjeseca 

te u iznosu od 1,9 milijuna eura. 

Kroz fond PoC (Program provjere 

inovativnog koncepta) Bicro je, pak, 

do sada financirao 38 poduzetničkih 

projekata iz TPV-a. Ukupna 

vrijednost ugovorenih projekata 

je 12,4 milijuna kuna, a Bicro će ih 

financirati sa 7,97 milijuna kuna. 

"To je pogonsko gorivo za naše 

stanare", ističe Andrija Petrović. 

Direktor TPV-a pritom nudi i niz 

izračuna koji pokazuju da je cijeli 

projekt samoodrživ. Naime, dvije 

zgrade koje su dio TPV-a danas su 

procijenjene na 25 milijuna kuna. 

Grad ih je 2002. kupio na ime Varteksovih 

dugova za 8,2 milijuna kuna te 

je s još 2 milijuna sufinancirao obnovu. 

Ukupni prihodi TPV-a narasli su sa 490 

tisuća kuna 2007. na 4,5 milijuna kuna 

2013. I sam je TPV sa sedmero zaposlenih 

pritom odradio par konzultantskih 

poslova za slične projekte te i od toga 

ostvario prihode. 

"TPV je uložio više od 6 milijuna kuna 

iz programa Bicro te više od 500.000 

kuna vlastitih sredstava u posljednjih pet 

godina. Ostatak od oko 8 milijuna kuna 

je novostvorena vrijednost. Ta je imovina 

i dalje gradska, ali vrijedi puno više 

od osnovne investicije Grada. Osim toga, 

Grad prosječno godišnje dobiva i oko 3,4 

milijuna kuna od poreza i prireza tvrtki 

iz TPV-a", pojašnjava Petrović. 

Isti princip samoodrživosti primijenit 

će se i u novom projektu. Iako nešto skuplji, 

i učinci će biti višestruki. 

52 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Svoju bankarsku 

karijeru Franjo Luković 

privodi kraju kao 

najmoćniji čovjek 

hrvatske financijske 

industrije. Nitko ne 

vjeruje da nakon 

odlaska iz Zabe ona 

neće imati 

nastavak 

54 

FORBES 


SNIMIO: DAVOR PONGRAČIĆ/CROPIX

PORTRET NA ODLASKU 

FRANJO LUKOVIĆ NOVI KORAK U ŽIVOTU 

MOĆNOG ŠEFA ZABE DATA LINK 

Košarkaš, bankar 

i novi anđeo u 

domaćem biznisu 

Najdugovječniji i najmoćniji hrvatski bankar odlazi iz Zabe nakon 24 godine 

života na samom bankarskom vrhu Hrvatske Piše Dragana Radusinović 

Franjo Luković, najdugovječniji 

hrvatski bankar, 

uložio je svoj novac u biznis 

koji počiva na visokoj 

tehnologiji i automatiziranoj 

proizvodnji uz minimalan broj 

zaposlenih. Konzervativni ulagač koji 

rijetko istupa u javnosti u proizvodnju 

LED žarulja uložio je 3,2 milijuna kuna i 

postao suvlasnik bjelovarskog Data Linka 

s udjelom od 40 posto. 

Luković u veljači napušta čelnu poziciju 

u Zagrebačkoj banci. Na njoj se, kako 

je istaknuo u jednom intervjuu, isprva 

planirao zadržati dvije godine. Ostao 

je pune dvadeset tri i stigao do mirovine. 

Ulaganjem u Data Link Luković je ušao 

u društvo poslovnih anđela. O svojem 

novom poslovnom životu još ne želi govoriti, 

kao ni o tome hoće li ulagati i u 

neke druge projekte te kojim će se kriterijima 

pritom voditi. Njegovo 

ulaganje u Data Link, provedeno 

dokapitalizacijom tvrtke, ipak otkriva 

ponešto o tome. 

Poslovni anđeli kažu da su 

ljudi koji nose biznise najvažniji 

za ulaganje. Sažeto, formula bi 

glasila: ako ne vjerujete u čovjeka 

u čiji biznis ulažete, niti nemojte 

uložiti jer uspjeh prečesto ovisi 

o međuljudskim odnosima, a 

biznis uvijek počiva na njegovim nositeljima. 

Je li se Franjo Luković vodio 

i tim pravilom uloživši u Darka Crhu, 

većinskog vlasnika Data Linka? Ni Crha 

na to nije htio odgovoriti tijekom dugog 

razgovora za Forbes, u kojem je objašnjavao 

vrijednost njegova koncepta posla 

s LED rasvjetom. 

DATA LINKOV SUSTAV 

VEĆ JE RAZRAĐEN I 

TESTIRA SE U NJEMAČKOJ 

TVORNICI KOJA 

PROIZVODI SVJETLA ZA 

MERCEDES I BMW 

FRANJO LUKOVIĆ I DARKO CRHA 

poznaju se već 20 godina. U kratkoj izjavi 

medijima u povodu dokapitalizacije 

lani u prosincu Luković je rekao da Crhu 

poznaje kao sjajnog i svestranog inženjera 

i inovatora. Luković nije uložio 

samo u proizvodnju LED žarulja nego i 

u patentirani sustav softvera i hardvera 

za uspravljanje LED rasvjetom. 

Vlasnik patenta, za sada priznatog u 

Hrvatskoj, upravo je Crha. Globalnu potvrdu 

patentnih prava za svoj sustav, koji 

je nazvao PMC2, još čeka. Crha rado 

govori o patentu i ciljevima biznisa koji 

na njemu počiva, no o Franji Lukoviću 

neće reći ni riječi, osim da su prijatelji. 

O sustavu "Power Modulated Communication 

Control" (PMC2), koji 

putem energije prenosi informacije od 

mjesta upravljanja do LED žarulje, Crha 

kaže kako je uvjeren da je jeftinije 

i jednostavnije rješenje za upravljanje 

rasvjetom od svih koja se na tržištu danas 

nude. Koliko je to točno, pokazat će 

tržište, na kojem se bori pet globalnih 

igrača, među kojima je i američka tvrtka 

Cree, nositelj važnih patenata. "Naš je 

sustav ugrađen i testira se u poznatoj 

njemačkoj tvornici autodijelova Magna, 

koja proizvodi za više poznatih svjetskih 

marki, primjerice BMW i Mercedes, 

što nam je potvrda da smo napravili 

dobar proizvod", kaže Crha. 

Riječ je o sustavu za upravljanje 

rasvjetom koji se uklapa 

u postojeću infrastrukturu i 

najbolji je, dodaje, za primjenu 

u industrijskoj rasvjeti te 

upravljanju uličnom rasvjetom 

jer se informacija prenosi 

energijom pa je neosjetljiv je 

na interferencije. "Testiranja 

su pokazala da možemo puno 

uštedjeti uvođenjem koncepta 


FRANJO LUKOVIĆ 

PORTRET NA ODLASKU 

prilagodljive javne rasvjete", kaže Crha, 

objašnjavajući da je riječ o rasvjeti 

kojom se može upravljati pa se u nekim 

dijelovima noći njezin intenzitet može 

smanjiti. "Svijetli onoliko koliko imate 

novca", zaključuje. 

PMC podrazumijeva kompletni 

sustav, softver i hardver, upravljanja 

LED rasvjetom. Data Link je ponajprije 

okrenut inovativnim rješenjima i tržištu 

industrijske rasvjete, a nakon dokapitalizacije 

u Bjelovaru gradi robotiziranu 

proizvodnu liniju koju će na proljeće 

pustiti u pogon. "Iz strukturnih fondova 

Europske unije dobili smo 5 milijuna 

kuna za financiranje visokotehnološke 

proizvodnje LED-a", kaže Crha, tumačeći 

da će nova proizvodna linija imati 

veliki kapacitet, od nekoliko stotina LED 

žarulja dnevno. Data Link je trenutačno 

mala kompanija koja, prema Crhinim 

riječima, u iduće tri godine planira prerasti 

u srednje veliko poduzeće s prihodom 

iznad 20 milijuna kuna. 

"Naš smo sustav razvili s vrlo malo 

ulaganja, znatno manje nego što u razvoj 

takvih sustava ulažu svjetski igrači", 

kaže Crha i procjenjuje da će se 60 posto 

prihoda odnositi na dobit. Data Link je, 

između ostalog, razvio i proizveo specijalno 

brodsko osvjetljenje za brodogradilište 

Viktor Lenac, koje će im omogućiti 

štednju energije i osloboditi ih visokih 

troškova postavljanja i uklanjanja privremene 

rasvjete. Rade i na razvoju proizvoda 

u suradnji s finskom kompanijom 

Ivalo. Sve je, priča Crha, počelo prije četiri 

godine, kada su Data Link, ludbreški 

Energy Plus i zagrebački Metal Product 

počeli razvijati projekt visokoserijske 

proizvodnje profesionalne LED rasvjete. 

I dok je dosad sva ta rasvjeta na tržište bila 

plasirana pod brendom Energy Plusa, 

Data Link sada planira dio proizvodnje 

plasirati pod vlastitim brendom. Luković, 

koji je u kompaniju uložio novac potreban 

za razvoj, neće sudjelovati u njezinu 

vođenju. Njegova uloga zamišljena je kao 

savjetodavna. 

LUKOVIĆEV ODLAZAK IZ ZAGRE- 

BAČKE BANKE najavljen je godinu 

dana prije isteka posljednjeg, četvrtog 

mandata. Rođeni Zagrepčanin na zala- 

FOTOGRAFIJA: VJERAN ZGANEC-ROGULJA/PIXSELL 

sku bankarske karijere nije samo najdugovječniji 

šef najveće banke u Hrvatskoj 

nego i jedan od najdugovječnijih bankara 

na čelu neke banke u Europi. Ubrzo 

nakon što se u veljači oprosti od Zagrebačke 

banke, proslavit će svoj 65. rođendan. 

Posljednje radno mjesto ujedno 

mu je i ono s najduljim stažem. U bankarstvo 

je zakoračio nakon kratkotrajne 

znanstvene karijere na Ekonomskom 

fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 

1972. godine. Prvi je posao pronašao u 

Jugobanci, gdje je radio 16 godina, četiri 

od toga u Vinkovcima, gdje je do 1991. 

bio direktor deviznog sektora. 

Darko Crha, većinski vlasnik 

Data Linka, poznaje se s 

Franjom Lukovićem dulje 

od 20 godina 

Predsjednikom Uprave Zabe postao 

je 1991. godine. U jednoj kratkoj 

biografiji objavljenoj lani u proljeće u 

časopisu Banka, Luković je Zabu u razdoblju 

kad joj je došao na čelo opisao 

kao "zapuštenu, skoro pa olupinu koju 

je trebalo pretvoriti u nešto što plovi". 

Ista biografija otkriva i kako je prvi džeparac 

zaradio pripremajući štandove 

na Zagrebačkom velesajmu. "Zakucavao 

sam čavle, šivao tepihe, apsolutno 

jedan NKV rad", rekao je Luković. U 

istom je časopisu istaknuo da "karijera 

počinje od malih nogu, a ne od prvog 

zaposlenja". Otac mu je umro kada je 

56 

FORBES 

VELJAČA, 2015

imao 13 godina i to ga je prisililo da se 

oslanja na vlastite odluke. Trenirao je 

košarku, a ona ga je naučila brojnim 

vještinama, često presudnim za uspješno 

kormilarenje kroz biznis: dobivati i 

gubiti, funkcionirati u timu i pokrivati 

nečiju pogrešku ili očekivati da drugi 

pokrije njegovu. 

Interes za financije prenio mu je, kako 

je otkrio magazinu Banka, Marijan 

Hanžeković, njegov profesor na fakultetu, 

kasnije prvi hrvatski ministar financija. 

Među svoje uzore Luković je 

smjestio i profesora Antu Čičin-Šaina, 

prvog guvernera Hrvatske narodne banke, 

opisujući ga kao kozmopolita i izvrsnog 

stručnjaka te najzaslužnijeg za to 

što se financijski sustav nije raspao kada 

se Hrvatska izdvojila iz Jugoslavije. 

VLASTITO BANKARSKO ISKUSTVO 

u jeku rata opisao je kao rad usred 

požara jer vodio je banku u uvjetima 

inflacije od 30 posto pa potom hiperinflacije. 

Radi stabilizacije njezina 

poslovanja uvjetovao je da u Nadzorni 

odbor uđu predstavnici poduzeća koja 

nisu bila njezini dužnici kako bi 

se osiguralo izbjegavanje sukoba 

interesa. Pod njegovim vodstvom 

Zaba je izlistala dionice 

na Londonskoj burzi, a proveo 

je i njezinu prodaju talijanskoj 

grupi Unicredit. 

Zaba je prva u Hrvatskoj uvela 

kartično poslovanje, a njezini 

zaposlenici dobili su mogućnost 

sudjelovanja u vlasničkoj strukturi. 

Iako rijetko istupa u javnosti, 

kloneći se komentara dnevnopolitičkih 

zbivanja, u nekim je slučajevima vrlo 

odlučno javno istupio, a jedna takva situacija 

bila je povezana sa švicarskim 

frankom. Lukovićev odlazak iz Zabe podudara 

se, nažalost, s ponovnim rastom 

tečaja franka u odnosu na euro i kunu. 

Nakon tri godine stabilnosti, tijekom 

kojih je franak vrijedio 6,2 kune, švicarska 

je središnja banka odlučila prestati 

ograničavati jačanje svoje valute i on 

je skočio na 7,5 kuna. Franjo Luković 

nikad nije bio sklon zaduživanju građana 

u švicarskom franku, što je logično 

stajalište konzervativnog ulagača. Kada 

je prije tri i pol godine jačanje franka 

hrvatske dužnike u toj valuti dovelo na 

rub financijskog sloma, Luković je na 

odgovornost za nastalu situaciju prozvao 

Hrvatsku narodnu banku, tada 

pod vodstvom Željka Rohatinskog, s kojim 

je inače imao dobru suradnju. HNB 

i Rohatinski bili su na snažnom udaru 

kritika sa svih strana, no Luković je bio 

prvi bankar koji je javnosti rekao da je 

središnja banka mogla zabraniti kreditiranje 

građana u švicarskom franku. 

U intervjuu koji je dao Jutarnjem listu 

rekao je kako je pošast kreditiranja u 

švicarskim francima potekla iz austrijskih 

banaka, te da su se tome opirali i 

Zaba i PBZ, čije su matice u Italiji. "Tek 

kada smo vidjeli da regulator to neće zabraniti 

te da možemo izgubiti klijente, i 

sami smo, nažalost, stavili tu ponudu na 

police", rekao je Luković objašnjavajući 

zašto je i Zaba pristala pratiti trend. 

Kritike nije poštedio ni suce, nakon 

što je Trgovački sud u Zagrebu presudio 

da Zagrebačka banka mora pravnim 

sljednicima tvrtke Retag isplatiti 183 

milijuna kuna zbog povrede vlasništva. 

ZABA JE PRVA MEĐU 

HRVATSKIM BANKAMA 

U POSLOVANJE UVELA 

KARTICE, A BILA JE I 

PRVA KOJA JE DIONICE 

IZLISTALA NA BURZAMA 

Prozvao ih je korumpiranima. U intervjuu 

Globusu iz 2000. Luković se izjasnio 

o zajedničkim interesima Zagrebačke 

banke i Tvornice duhana Rovinj, 

danas dijela Adris Grupe, rekavši kako 

je Zabin cilj pomoći u osiguravanju tržišne 

pozicije TDR-a. 

Lukovićevo blisko prijateljstvo s Antom 

Vlahovićem, najvećim dioničarom 

Adris Grupe, poznato je u poslovnim 

krugovima, a njegov odlazak s čela Zabe 

podudara se s Adrisovom najavom o 

pokretanju procesa prodaje TDR-a, kao 

i s odlaskom Plinija Cuccurina, drugog 

najvećeg dioničara Adrisa, s upravljačke 

pozicije u kompaniji. Zagrebačka banka 

taman je prije isteka Lukovićeva mandata 

prodala umaški Istraturist Lukšić 

Grupi za 120,1 milijun eura. Banka je 

u toj transakciji, kako je potvrdilo više 

upućenih izvora, preuzela sve rizike 

sudskih sporova u kojima Istraturist 

sudjeluje. 

Franjo Luković je u nekim procjenama 

bio u pravu, a neke se nisu obistinile. 

Dionice Zabe 1998. je kupovao po cijeni 

od 2000 kuna. U intervjuu Večernjem 

listu tada je na pitanje smatra li to realnom 

vrijednošću dionice rekao kako 

smatra da vrijede i više. Deset godina 

kasnije, u siječnju 2008., Luković je 

svoje dionice Zabe, uglavnom one koje 

je tijekom godina dobivao u obliku bonusa, 

kao nagradu za obavljeni posao, 

unovčio po cijeni od 12.800 kuna za dionicu 

i postao bogatiji za 21,76 milijuna 

kuna. Tada je 1700 dionica prodao četiri 

mjeseca prije nego što je banka provela 

podjelu dionica i povećala njihov broj. 

Nešto ranije, u travnju 2007., unovčio 

je 500 dionica Zabe po cijeni od 12.051 

kunu i za njih dobio 6,02 milijuna kuna. 

To, naravno, nije njegovo cjelokupno 

bogatstvo, no ono se ne 

može procijeniti, zbog čega nikada 

nije bio kandidat za Forbesovu 

listu najbogatijih Hrvata. 

U INTERVJUU GLOBUSU 

PRIJE 15 GODINA procjenjivao 

je, pak, da će se hrvatsko tržište 

svesti na dvije do tri jake 

banke, što se nije u potpunosti 

ostvarilo. Uz Zabu i Privrednu 

banku Zagreb, Raiffeisen i Erste, tu je 

i ruski Sberbank. Bankarstvo iz kojeg 

odlazi Luković je opisao kao jednu od 

najkompliciranijih industrija: "Netko 

vam povjeri novac da ga čuvate i uvećate 

kroz kamate, a vi ga dajete drugome 

u nadi da će vam ga vratiti s kamatom. 

Otplata ovisi o uspjehu njegova posla, 

tržištu, njegovu karakteru, a budućnost 

je nepredvidiva, pa je bankarstvo vrlo 

rizičan i strog posao koji zahtijeva 

izuzetno stroge poslovne procese, ali i 

izvrsnost cijelog tima ljudi." 

Na čelu Zagrebačke banke nasljeđuje 

ga Miljenko Živaljić. 


GLAS PARTNERA 

DOŽIVI HRVATSKU TIJEKOM CIJELE GODINE 

Hrvatska kao 

uzbudljiva 

gastronomska 

destinacija 

Svojom raznolikošću i tradicijom Hrvatska se uspješno 

brendirala kao novi enogastronomski centar u Europi. 

Adute imamo u svim krajevima zemlje, od Dubrovnika, 

preko Like, pa sve do Slavonije i Baranje 

UKlasteru sjeverozapadne 

Istre vole se dičiti kako 

su upravo oni istarska 

oaza gurmanskih užitaka. 

Bogata vinska ponuda, 

izuzetno maslinovo ulje, bijeli i crni 

tartufi, riba, domaća tjestenina, sve to 

bogatstvo istarske kuhinje domaćini su 

odlično uklopili u svoje gastronomske 

ture. Ponuda južne Istre pomalo je neobična 

kombinacija kuhinje siromašnih 

i bogatih. S jedne strane, ovo područje 

zadržalo je običaj pripreme ukusnih i 

zdravih, ali skromnih jela kojima su se 

nekad prehranjivali ribari i radnici, a s 

druge strane povijesni utjecaj Venecije 

donio im je ekstravagante specijalitete. 

Tijekom cijele godine, svake srijede 

Pula se može razgledati uz degustaciju 

na Pula gourmet touru. 

Labin i Rabac diče se brojnim restoranima, 

konobama i agroturističkim 

gospodarstvima. Ponuda na tanjuru 

prava je kombinacija seoske kuhinje 

i bogatstva mora pa će i oni najizbirljivijeg 

nepca doći na svoje - od vrhunski 

pripremljene ribe, jastoga, školjaka 

do domaćeg tijesta s raznim mesnim 

umacima. Vino u tom kraju poseban 

je doživljaj, a prve loze posađene su 

još prije 2000 godina. Ako posjetite 

cresko-lošinjski arhipelag i ne probate 

klasična otočka jela poput pečene janjetine, 

neki će smatrati da ste počinili 

neoprostiv grijeh. 

OTOČNI PROIZVODI 

Gastro ponuda Opatije i Rijeke zadovoljit 

će i ljubitelje mediteranske, 

ali i ljubitelje kontinentalne prehrane. 

Spoj mora i gorja itekako je vidljiv u 

tamošnjim restoranima. Domaći sir i 

pršut, pogačice od kopriva, riblji specijaliteti, 

autohtono vino bijela žlahtina 

- duga je lista delicija destinacija Krka, 

Crikvenice, Vinodola i Raba. Baš kao i 

aktivnosti i događanja koje nude, poput 

ture Cestom plave ribe u Crikvenici. 

AUTOHTONE KONOBE 

No, to je tek jedna od manifestaci- 

UNATOČ ŠKRTOM 

KAMENU, DALMATINSKA 

ZAGORA NE OSKUDI- 

JEVA NI DELICIJAMA 

NI DOBRIM VINOM 

JURE MIŠKOVIĆ/CROPIX 

Korčula i Pelješac pravi 

su enološki izazov zbog 

vinovoj lozi izuzetno 

naklonjene klime 

Dalmacija i Istra poznate su po preradi maslinova ulja 

ja i događanja kojima Zadar i njegova 

okolica približavaju gostima svoje specijalitete, 

poput ninskog šokola ili pak 

svjetski poznatog paškog sira. Unatoč 

škrtom kamenu i surovoj prirodi, Dalmatinska 

zagora ne oskudijeva ni delicijama 

ni dobrim vinom. Vjerojatno 

upravo zato tradicionalna jela mjesta 

splitskog zaleđa, poput Vrlike, Sinja i 

Trilja, vrlo su maštovita. Pikantni zec 

na ljuto, žabe na brudet, prhki kolačići 

rafioli, recepti su koji se prenose s generacije 

na generaciju. 

Splitska rivijera zadržala je tradiciju 

po kojoj je postala poznata još u 

58 

FORBES 

VELJAČA, 2015

DAMIR FABIJANIĆ/HTZ 

Slavonija i Baranja nude kušanje domaćeg sira i kulena, ali ne treba zanemariti ni fišpaprikaš 

VLADO KOS/ROPIX 

lješca i Korčule je gastronomija - sočna 

janjetina, svježa riba i morski plodovi. 

VINSKE CESTE MEĐIMURJA 

Po mnogima jedna od najljepših 

filmskih kulisa na svijetu - Dubrovnik, 

kao i njegova rivijera, osim luksuznih 

DUBROVNIK JE VEĆ 

STOLJEĆIMA PRAVI RAJ 

RAZNOVRSNIH ZAČINA 

I MIRODIJA KOJE 

OBOGAĆUJU JELA 

SHUTTERSTOCK 

MARIO ROMULIĆ 

antičkim vremenima - masline, vino 

i jela od kojih svako mjesto ima svoj 

specijalitet. U Omišu je to, primjerice, 

soparnik. Split je kroz gastro turu 

“Što je Dioklecijan jeo” iskoristio svoj 

najveći adut - bogatu povijest. Šolta 

nudi izlete brojnim vinskim cestama 

i uživanje u autohtonoj vinskoj sorti 

Dobričiću. 

Zbog vinovoj lozi izuzetno naklonjene 

klime i tisućljetne tradicije, Korčula 

i Pelješac pravi su enološki izazov. 

Na Korčuli bijelo, na Pelješcu crno - ta 

dva otoka kao da su se dogovorila što će 

biti njihovi glavni aduti. Drugi adut Perestorana, 

već stoljećima su pravi raj 

raznovrsnih začina i mirodija bez kojih 

je svako vrhunsko jelo nezamislivo. 

S druge strane, iz nezagađene prirode 

stižu organski plodovi na čiju kvalitetu 

je taj kraj jako ponosan, poput tikvica 

iz Župe dubrovačke ili kupusa iz Konavala. 

Sjever Hrvatske nudi jednu drugu 

avanturu, iako je, kao i na Jadranu, i tu 

vino sastavni dio života. Vinske ceste 

Međimurja nude degustaciju visokokvalitetnih 

kućnih, sortnih i vrhunskih vina, 

a restorani i seoska domaćinstva tog kraja 

tradicionalne specijalitete kao što je 

meso iz tiblice i goveđa pržolica. Vino 

je bez sumnje simbol Zagorja, a svom 

zaštitnom znaku Zagorci na Zelenoj Rivijeri 

su posvetili razne manifestacije. 

Gastronomsku ponudu Zelenog srca 

Hrvatske - Karlovca i Ozlja - karakteriziraju 

jela od šumskih plodova, divljači, 

riječne ribe, baš kao i domaća janjetina 

i patke s mlincima, pa i ne čudi što autohtona 

karlovačka kuhinja ima više od 

30 jela. Destinaciju Daruvar-Bjelovar- 

Garešnica osebujnom čini spoj hrvatske 

i češke kuhinje što se najbolje vidi iz jela 

kao što su slatko-kiseli umaci, knedle 

s kupusom i kolači od dizanog tijesta. 

Također, na seoskim gospodarstvima 

moći ćete isprobati svježe kravlje mlijeko, 

vrhnje te razne sireve. Na vino graševinu 

Daruvarčani su posebno ponosni, 

baš kao i na činjenicu da su najmanji 

grad s vlastitom pivovarom koja već sto 

godina proizvodi pivo po tradicionalnoj 

češkoj recepturi. 

VINKOVAČKA RAKIJA 

Etno restorani i obiteljska gospodarstva 

Slavonije i Baranje pravi su raj za 

ljubitelje mesa. Kulen, kobasice, čvarci 

i paprikaš i danas se pripremaju na tradicionalan 

način. Okusi lokalnih vina 

mogu se otkriti i na izletima vinskim 

cestama, a gosti se i sami mogu okušati 

u izradi vina. Znamenitost tog kraja je 

i ogromna vinska bačva u Erdutu sa 

75.000 litara graševine koja je upisana 

u Guinnessovu knjigu rekorda. Baš kao 

i Slavonija, i Srijem je prava oaza gastro 

užitaka upotpunjena vinom, ali i poznatom 

vinkovačkom rakijom. 


KINESKI 

STEVE JOBS 

Lei Jun je stvorio jednu od najvrednijih privatnih 

tehnoloških kompanija kopirajući (i potkopavajući) 

iPhone. Sada se njegov Xiaomi ustremio i na sam Apple 

PIŠE: RUSSELL FLANNERY 

“Mi smo 

samo mlada 

kompanija u 

osjetljivom 

položaju”: Lako 

je to reći kad 

si u samo četiri 

godine osvojio 

vodeću poziciju 

na kineskom 

tržištu pametnih 

telefona 

60 

FORBES 

Kao izvršni direktor startupa Lei 

Jun se ponosio time što radi napornije 

od konkurenata, obično 

po 100 sati na tjedan. Ubrzo je 

njegova tvrtka postala jednom 

od najvrednijih privatnih tehnoloških kompanija 

na svijetu, a on sam vlasnik osmog po 

veličini bogatstva u Kini. Je li tada rasteretio 

satnicu? Nije. Njegov standard i dalje je 100 

radnih sati tjedno jer ne želi baš ničim ugroziti 

dosadašnja postignuća. “Da sam prije 

četiri godine tvrdio kako ću napraviti ovo, 

ne bih zvučao vjerodostojno”, kaže na wuhanskom 

mandarinskom. 

Kad kaže “ovo”, 45-godišnji osnivač i 

izvršni direktor kompanije Xiaomi misli 

na munjevito osvajanje najvećeg svjetskog 

tržišta pametnih telefona. Kompanija 

postoji tek od 2010. godine, a Mi 

telefoni danas su najprodavaniji pametni 

telefoni u Kini. Kako na Aziju 

otpada više od 50% svjetske prodaje 

smartphonea koja iznosi 1,5 

milijardi komada godišnje, već 

i to čini Xiaomi trećim velikim 

igračem na globalnom tržištu, 

iza Samsunga i Applea. 

Lei je s razlogom prozvan 

kineskim Steveom 

Jobsom. Proučavao 

je i vjerno kopirao 

stil suosnivača 

Applea: teatralne demonstracije proizvoda, 

crna majica i traperice kao omiljena odjeća, 

zapanjujuće precizno skidanje Appleova industrijskog 

dizajna (pa ga je Jony Ive, dizajner 

iPhona, kritizirao zbog krađe ideja). No Lei, 

težak 9,9 milijardi dolara, postaje samostalna 

legenda ovog biznisa, barem u Kini. Dok sjedimo 

za konferencijskim stolom na 15. katu jednog 

od dvaju ureda što ih je Xiaomi unajmio 

u zapadnoj četvrti Pekinga punoj tehnoloških 

kompanija, Lei s pjesničkim zanosom opisuje 

svoju misiju: “Moj cilj je pretvoriti Xiaomi u 

nacionalni brend, utjecati na cijelu kinesku 

industriju i donijeti korist svima na svijetu.” 

Xiaomi uspijeva jer Kinezima pruža ono što 

žele: jeftine telefone s Android OS-om i puno 

značajki. Zaključna brojka za 2014. trebala bi 

biti 60 milijuna prodanih mobitela, dvostruko 

više nego u 2013. S 5,5 milijardi dolara prihoda 

od prodaje u prvom polugodištu 2014. nadmašen 

je prihod u cijeloj 2013. godini, kada 

su, procjenjuje se, samo telefoni kompaniji 

donijeli 80 milijuna dolara neto zarade. 

Xiaomi je osvojio Kinu dokinuvši distancu 

između kompanije i dućana. Sve se prodaje 

online, izravno kupcima, pa kompanija 

ima nadzor nad korisničkim iskustvom i 

podrškom potrošača. Telefone ne naručuje 

unaprijed, već ih kupuje u serijama tijekom 

cijele godine i tako iskorištava stalni pad 

cijena komponenti. Deseci ideja za poboljšanja 

došli su od kupaca, preko mikroblogova

AFP PHOTO / WANG ZHAO

FORBES 

LEI JUN, XIAOMI 

na servisu Weibo i sličnima. Lei ima više od četiri milijuna 

sljedbenika s kineskih društvenih mreža i provodi sate na Xiaomijevu 

chatu MiTalk, gdje hvali ideje kupaca i traži povratne 

informacije (Steve Jobs nikada nije bio takav populist). 

Kompanija od 2012. priređuje godišnje konvencije svojih 

obožavatelja, a održava i redovite susrete s kupcima. Ta se 

okupljanja odvijaju u ozračju gotovo vjerskog zanosa: ljudi 

pjevaju, vesele se, igraju igre i kupuju tvrtkine maskote, plišane 

Mi Bunny likove u svim bojama. Proda ih se na stotine 

tisuća mjesečno. 

Zanos je podloga za povremena blic-sniženja. Kada je 

ujesen 2011. najavljen model Mi1, tvrtka je u prva 34 sata 

primila 300 tisuća predbilježbi. Lani je prodano 100 tisuća 

komada novijeg modela za samo 90 sekundi, a 11. studenoga 

prodali su više od milijun telefona tijekom jednodnevne 

promotivne prodaje na Alibabi. Kupci su tada srušili svjetski 

rekord u online trošenju tijekom 24 sata. 

Formula koja pali u Kini, pali i drugdje. U studenome je 

Xiaomi u Indoneziji prodao 10 tisuća telefona za manje od 

40 sekundi. Indonezija je jedno od šest ciljnih tržišta koja 

kompaniji trebaju donijeti rast, uz Hong Kong, Indiju, Maleziju, 

Singapur i Tajvan. Potom će doći na red druga područja, 

uključujući SAD, no uza sav posao na domaćem tržištu to se 

neće dogoditi još barem tri godine, kaže Lei. 

Xiaomi, koji sada ima 7500 zaposlenika, dao se u velike 

kadrovske akvizicije kako bi ostvario globalne ambicije. Za 

sva tržišta izvan NR Kine od prošle se godine brine Hugo 

Barra, bivši Googleov potpredsjednik zadužen za većinu 

proizvoda s Android OS-om. To, međutim, ne ugrožava položaj 

Lei Juna. Tvrtkine stranice na engleskom jeziku samo 

njega navode kao osnivača. Sedmorica drugih dužnosnika, 

pa i predsjednik kompanije Bin Lin, 

također bivši direktor u Googleu, navedeni 

su kao suosnivači. 

Koliko daleko Xiaomi može stići? 

S uspjesima su rasle i ambicije. Xiaomi 

je još uvijek u privatnom vlasništvu. 

Posljednja investicijska runda, u 

kojoj je 2013. sudjelovao ruski milijarder 

i ulagač u Facebook Jurij Milner, 

pogurala je procijenjenu vrijednost 

kompanije na 10 milijardi dolara. Xiaomi 

navodno prikuplja još kapitala 

uz valuaciju od 40 milijardi. Dok se 

posao ne sklopi, Forbes trenutačnu 

vrijednost kompanije procjenjuje na 

oko 25 milijardi dolara, ali Lei zna 

da plafon ne postoji. “Pogriješio sam 

prije četiri godine” misleći da bi Xiaomi 

mogao vrijediti 10 milijardi dolara, 

kaže. Do tog vremena “radio sam 

samo s kompanijama vrijednim oko 

milijardu dolara, još nikada nisam 

vidio ništa što vrijedi sto milijardi.” 

SVAKOG DANA NISKE CIJENE 

XIAOMI PRODAJE IZRAVNO 

KUPCIMA I ISKORIŠTAVA PAD CIJENA 

KOMPONENATA KAKO BI ZADRŽAO 

POZICIJU DOBAVLJAČA JEFTINIH 

KINESKIH TELEFONA 

U govoru na jednom sektorskom skupu održanom u 

studenome u Kini, Lei je odredio cilj: za pet do deset godina 

kompanija bi trebala postati lider na svjetskom tržištu 

pametnih telefona. Onih stotinu milijardi dolara tržišne 

vrijednosti mogla bi donijeti inicijalna javna ponuda dionica 

u Alibabinom stilu, ali Lei tvrdi da još pet godina ne 

namjerava izvesti kompaniju na burzu. “Najvažnije je ostati 

usredotočen, usredotočen, usredotočen. Da danas raspišem 

IPO svi bi se obogatili, prodali dionice, kupili kuću, auto i 

emigrirali. Kako onda voditi kompaniju?” 

KAO ROBIN LI ILI JACK MA, I LEI JUN je tipični predstavnik 

niza tehnoloških svjetlonoša u Kini: bio je gotovo 

nepoznat u dvadesetim i tridesetim godinama života, a u 

četrdesetima je izvukao jack-pot. Diplomirao je računarstvo 

na Sveučilištu u Wuhanu i onda napravio karijeru u 

Kingsoftu, kineskom proizvođaču antivirusnog softvera. 

Tamo se zaposlio 1992. godine i za šest godina postao CEO, a 

istodobno je privatno ulagao u kineske startupe. Prvu veliku 

zaradu ostvario je prodavši 2004. internetsku maloprodaju 

Joyo.com Amazonu. Iz Kingsofta je otišao poslije IPO-a 

2007. i nastavio investirati u startupe. Uspjesi na tom planu 

učinili su ga milijarderom i bez Xiaomija: rano je uložio i 

u popularni mobilni preglednik UCWeb prodan Alibabi i 

u tvrtku za video aplikacije YY.com čijim se dionicama od 

2012. trguje na Newyorškoj burzi. 

Xiaomi je pokrenut 2010. godine, pošto je Google zbog 

cenzure zatvorio svoju kinesku tražilicu Google.cn. Lei, 

u to vrijeme predsjednik mobilnog preglednika UCWeb, 

sprijateljio se s Bin Linom koji je nastojao uvesti Googleov 

besplatni Android OS u kineske telefone. Mjesecima su razrađivali 

ideje za poslovni model. Lei 

je proučio kako su Wal-Mart i Costco 

smanjivali troškove u veleprodaji da 

bi snizili maloprodajne cijene. Oslonio 

se na svoje veze među kineskom 

tehnološkom elitom i na svoju već poveću 

sljedbu s društvenih mreža kako 

bi u rujnu 2011. razglasio blic-prodaju 

modela Mi1 po prigodnoj cijeni, uštedjevši 

izdatke za oglašavanje u tisku 

i na televiziji. U lipnju 2012. godine, 

neposredno prije izlaska modela Mi2, 

Xiaomi je prikupio 216 milijuna dolara 

investicijskog kapitala uz valuaciju 

od četiri milijarde dolara. Morningside 

Group, Qiming Ventures, IDG, 

Temasek i drugi u prethodnim su investicijskim 

rundama već bili uložili 

preko 120 milijuna dolara u Xiaomi. 

Lei je zadržao većinski udio od preko 

30%, tvrde izvori. 

Tijekom protekle dvije godine Xiaomi 

je nastavio pritiskati Samsung i 

62 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Poslije pametnih telefona, Xiaomi se 

okreće pametnim televizorima. Mi 

TV je još jedan korak prema krajnjem 

cilju: postati svestrani div potrošačke 

elektronike poput Sonyja 

Apple prodajući telefone po cijeni tek nešto višoj od troškova. 

Profit, doduše tanak, ostvarivali su na aplikacijama, 

uslugama i dodacima. “Radio sam za Johna Chambersa, 

Masayoshija Sona i Larryja Ellisona. Lei Jun je jedan od 

velikih izvršnih direktora internetske ere”, kaže Gary Rieschel, 

osnivač i menadžer u kompaniji Qiming. “Od svih 

tehnoloških tvrtki samo je Apple preko svojih dućana uspio 

doprijeti izravno do velike mase kupaca, a Xiaomi je čak 

uspio premostiti potrebu za dućanima.” 

LEIJEVE AMBICIJE, UKLJUČUJUĆI onu primamljivu 

procjenu vrijednosti na 100 milijardi dolara, nalažu iskorak 

izvan prvobitnog teritorija. To bi se moglo pokazati velikim 

izazovom za Xiaomi s obzirom na rast ponude jeftinih smartphonea 

i potencijalne pravne probleme povezane s tvrtkinom 

tehnologijom. U pohodu na Indiju, uskoro drugo po 

veličini tržište pametnih telefona u svijetu, brzo su naišli na 

prepreku. Xiaomi je onamo došao u srpnju prošle godine kao 

partner Flipkarta (“indijskog Amazona”) i već su prodali 500 

tisuća telefona na blic-sniženjima, ali u prosincu im je Visoki 

sud u Delhiju zabranio prodaju na zahtjev švedske kompanije 

Ericsson, koja tvrdi da je Xiaomi povrijedio njezina patentna 

prava na 3G i EDGE širokopojasni bežični pristup. Strane su 

postigle dogovor kojim je privremeno dopuštena prodaja nekih 

Xiaomijevih uređaja u Indiji pod uvjetom da kompanija 

deponira 1,57 dolara po prodanom uređaju. 

Lei želi širiti ponudu potrošačke elektronike pa Xiaomi 

od studenoga prodaje i 49-inčne Mi TV aparate, pametne 

GILLES SABRIE ZA FORBES 

televizore povezane s internetom. Prvoga dana prodali su 

37 tisuća komada. Rani standard postavio je Google, kupivši 

nedavno za 3,2 milijarde dolara proizvođača kućanske elektronike 

Nest Labs, kaže Lei. “Xiaomi će biti važan igrač”, odlučno 

tvrdi i dodirnuvši nekoliko puta zaslon svog mobitela 

prikazuje na svom Mi TV-u dio snimke našeg razgovora za 

konferencijskim stolom. 

Kako bi zaokružili portfelj usluga i softvera, Xiaomi i povezano 

investicijsko društvo Shunwei dali su u studenome 

300 milijuna dolara za udio u videosajtu iQiyi, podružnici 

kineskog internetskog diva Baidua, zakoračivši prema svijetu 

mobilne zabave. Xiaomi je predvidio proračun od milijardu 

dolara i za vođenje tog posla angažirao Chen Tonga, glavnog 

urednika jedne od najpopularnijih kineskih stranica s vijestima. 

Da obogate ponudu sadržaja, kupili su i udio u kineskom 

videoportalu Youku Todou. U prosincu su Xiaomi , Shunwei 

i drugi kineski investitori uložili 40 milijuna dolara u Misfit, 

američkog proizvođača uređaja za mjerenje pulsa, potrošnje 

kalorija i ostalih funkcija tijekom vježbanja. 

Lei ustaje od stola završavajući jedan od svojih rijetkih intervjua. 

Stosatni radni tjedan zove, čak i ako kod kuće čekaju 

žena i dvoje djece. Voditi Xiaomi, kaže Leijev prijatelj Robin 

Li, milijarder i CEO Baidua, “sliči natjecanju u triatlonu: 

morate biti dobri u hardveru, softveru i internetu. On je za 

to odlično pozicioniran i radi to jako dobro.” 

“Mi smo samo mlada kompanija u osjetljivom položaju”, 

kaže Lei. No, pred tom kompanijom leži tržišno prostranstvo 

gladno sklapanja poslova. 


FORBES 

PERSPEKTIVE ENERGETSKOG RAZVOJA 

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA 

SPONZORIRANI PRILOG 

Goran Pauk: Temelj razvoja za 

nas su obnovljivi izvori energije 

U županiji sa šest vjetroelektrana investitori su sve zainteresiraniji za 

nove projekte tog tipa na nizu lokacija predviđenih prostornim planom 

RAZGOVARAO: ZDRAVKO BASARIĆ 

Šibensko-kninska županija zasigurno je 

zanimljiva mogućim ulagačima po svojim 

hidropotencijalima i mogućnostima 

iskorištavanja potencijala energije 

vjetra i sunca, a nisu zanemarive nitin 

mogućnosti proizvodnje energije iz biomase 

iz otpada. O tome smo razgovarali 

sa županom Goranom Paukom. 

n Koji su županijski energetski potencijali 

i kako ih aktivirati? 

Raspoloživi prirodni potencijal energije 

vjetra u Šibensko-kninskoj županiji 

znatan je, a raspoloživi tehnički procijenjen 

je na 250 MW. Kako ZOP više ne 

obuhvaća cijele otoke, nego 1000 metara 

od obalne crte, raspoloživi potencijal 

energije vjetra znatno je veći od 250 

MW. To otvara dodatne mogućnosti za 

eksploataciju energije vjetra, ali prije 

gradnje vjetroelektrana treba procijeniti 

utjecaj na okoliš. Kad je riječ o energiji 

Sunca, srednja godišnja ozračenost 

vodoravne plohe kreće se između nešto 

više od 1,55 MWh/m2 za područje otoka 

i obale do 1,30 MWh/m2 za područje 

zaleđa, odnosno Dinare. 

n Za koje se izvore proizvodnje energije 

zalažete? 

Energetski potencijal županije leži u 

obnovljivim izvorima energije. Veće 

količine energije za sada proizvode jedino 

hidroelektrane i vjetroelektrane. 

Solarna energija koristi se samo djelomično, 

kao dodatni izvor u kućanstvima 

i poduzetništvu, a najzastupljenija je 

upotreba termičkih solarnih kolektora 

NIKŠA STIPANIČEV/CROPIX 

GORAN PAUK: U Razvojnoj strategiji definirali 

smo područja moguće gradnje vjetroparkova i 

solarnih elektrana te korištenja hidropotencijala 

za pripremu sanitarne tople vode. Uz 

teoretski energetski potencijal od 16,2 

GWh, moguća je proizvodnja energije 

iz biomase od otpada. 

n Koje energetske projekte Županija 

nudi potencijalnim investitorima? 

Nedavno je znatno porastao interes 

investitora za projekte vjetroelektrana 

na županijskom području. U funkciji 

ih je šest, za dvije je vjetroelektrane 

provedena studija utjecaja na okoliš, a 

prostornim planom Županije određeno 

je 15 potencijalnih lokacija za istraživanje 

smještaja vjetroelektrana. Korištenje 

hidropotencijala za proizvodnju 

električne energije u Županiji ima dugu 

tradiciju, a prostornim se planom zadržava 

se pet postojećih hidroelektrana te 

određuju područja za istraživanje mogućeg 

smještaja hidroelektrana na rijeci 

Čikoli, Zrmanji i Butižnici uz uvjet da 

se u najvećoj mogućoj mjeri poštuju 

uvjeti zaštite prirode te da objekti budu 

krajobrazno prihvatljivi. Županijskim 

prostornim planom predviđene su dvije 

lokacije za smještaj solarne elektrane 

jer postoji interes investitora za tom 

vrstom proizvodnje energije. 

n Što se planira i poduzima na ostvarivanju 

energetske učinkovitosti? 

Prostornim planom definirana su područja 

moguće gradnje vjetroparkova 

i solarnih elektrana, čime je Županija 

omogućila korištenje obnovljivih izvora 

energije, što je i jedna od mjera županijske 

Razvojne strategije. Sustavno gospodarenje 

energijom u zgradama u vlasništvu 

Županije i ustanova čiji je ona 

osnivač prepoznato je kao temelj održivog 

upravljanja energetskim resursima. 

U suradnji s nacionalnim institucijama, 

Županija se direktno uključila u poticanje 

građana na ugradnju sustava za 

korištenje obnovljivih izvora energije. 

Gradovi Šibenik i Vodice te Općina Tisno 

uspješno su proveli modernizaciju 

javne rasvjete, uz sufinanciranje Fonda 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 

te su ostvarene znatne uštede u 

potrošnji električne energije, smanjenju 

emisije štetnih plinova i svjetlosne 

zagađenosti. FZOEU je sufinancirao i 

obnovu zgrada gradske uprave u Kninu 

te projekt energetske obnove Opće bolnice 

'Hrvatski ponos' u Kninu. 

64 

FORBES 

VELJAČA, 2015

FORBES 



Ulagački aduti – energija 

vjetra, Sunca i vode 

U proteklih desetak godina na županijskom su području zabilježena znatnija 

ulaganja u obnovljive izvore energije, od kojih se najviše koristi energija vjetra, a 

istraživanja pokazuju da su isplativa i ulaganja u solarne elektrane te hidroenergiju 

PIŠE: ZDRAVKO BASARIĆ 

NIKŠA STIPANIČEV/CROPIX 

ŽELJKO BURIĆ: Šibenik je definirao svoj 

razvoj kao centar zelenih industrija Jadrana, a 

to obuhvaća proizvodnju iz obnovljivih izvora 

energije i energetsku učinkovitost 

Po svojim energetskim potencijalima 

Šibensko-kninska županija nesumnjivo 

pripada među županije 

sa znatnim kapacitetima za ulaganja, 

prije svega, u obnovljive izvore 

energije. 

Veće količine energije za sada proizvode 

jedino hidroelektrane, a posljednjih 

desetak godina i vjetroelektrane. 

Od lokalnih izvora energije, još samo 

kućanstva koriste drvo za ogrjev, i to 

uglavnom ona u ruralnim zaobalnim 

područjima i na otocima. Najveći udio u 

ukupnoj neposrednoj potrošnji energije 

Šibensko-kninske županije čini sektor 

opće potrošnje (48%), a slijede ga sektor 

NIKOLINA VUKOVIC STIPANICEV / SIBENSKI LIST / CROPIX 

STIPE PETRINA: Nedovoljno 

iskorišteni energetski potencijali mogu 

se vrlo lako i jednostavno aktivirati, treba 

samo pojednostavniti zakonsku proceduru 

prometa (42%) te industrije (10%). 

Korištenje hidropotencijala za proizvodnju 

električne energije u županiji 

ima dugu tradiciju. HE Jaruga na Krki 

jedna je od deset najstarijih na svijetu. 

Ta je hidroelektrana počela s radom još 

1903. godine. Županijskim prostornim 

planom zadržavaju se postojeće hidroelektrane 

(HE Miljacka, HE Roški slap, 

HE Jaruga, HE Golubić i mHE Krčić 

Donji), te određuju područja za istraživanje 

mogućeg smještaja hidroelektrana 

na rijeci Čikoli (HE Čikola I i II), 

Zrmanji (HE Ervenik i HE Mokro polje) 

i Butižnici (HE Butižnica) uz uvjet da se 

u najvećoj mogućoj mjeri poštuje zaštita 

NIKOLINA VUKOVIC STIPANICEV / SIBENSKI LIST / CROPIX 

IVAN BOŽIKOV: U općini Murter – Kornati 

potičemo ugradnju solarnih sustava na 

našim udaljenim, a naseljenim otocima koji 

nemaju električnu energiju s kopna 

prirode te da objekti u krajobraznom 

pogledu budu prihvatljivi. 

Na području Županije u proteklih 

desetak godina zabilježena su znatnija 

ulaganja u obnovljive izvore energije, i 

to najviše u korištenju energije vjetra. 

U tom razdoblju u rad su puštene četiri 

vjetroelektrane. Vjetroelektrana Trtar- 

Krtolin kod Šibenika, instalirane snage 

11,2 MW, radi od lipnja 2006. godine. 

Vjetroelektrana Orlice, ukupne snage 

9,6 MW, puštena u pogon i u proizvodnji 

je od ljeta 2009. godine. Crno je brdo, 

snage 9,1 MW, u pogonu od 2011. Godine, 

a Velika glava, Bubrig i Crni vrh, 

ukupne snage 43,7 MW, otvorene su 


FORBES 



POTENCIJALNE LOKACIJE 

ZA VJETROELEKTRANE 

WWW.SIBENIK.IN 

ŠIBENIK JE PRVI U EUROPI IMAO 

HIDROELEKTRANU I VIŠEFAZNI IZMJENIČNI 

SUSTAV ELEKTRIČNE ENERGIJE. GRAD 

OBILJEŽAVA 120 GODINA JAVNE RASVJETE 

PO TAKOZVANOM TESLINU PRINCIPU 

1. CRNI VRH – općina Unešić 

2. BUBRIG – općina Unešić i grad Drniš 

3. MIDENO BRDO – općina Unešić i 

grad Drniš 

4. KRŠ PAĐENE – općina Ervenik i 

grad Knin 

5. GORNJA BISKUPIJA, 

GORNJI ORLIĆ – općina Biskupija 

6. VRBNIČKI PLATO, MALA PROMINA 

– općine Biskupija i Promina 

7. SVILAJA – općina Ružić i grad Drniš 

8. PROSTOR UZ DRŽAVNU GRANICU 

S BIH IZMEĐU KIJEVA I UNIŠTA 

9. BRDO OTON, DEBELO BRDO – 

općina Ervenik i grad Knin 

10. KOZJAK, TUTNJEVINA – gradovi 

Drniš i Knin te općine Biskupija i Kijevo 

11. DAZLINA – grad Vodice, općina 

Tisno 

12. BORAJA – grad Šibenik 

13. CRNI UMAC – općina Unešić 

14. MOSEĆ II – općine Unešić i Ružić 

15. LIŠANE – općina Kistanje 

prošle godine u lipnju. Studija utjecaja 

na okoliš provedena je za vjetroelektrane 

Glunča i Ljubačka vlaka. 

Istraživanja Energetskog instituta 

"Hrvoje Požar" pokazuju da je raspoloživi 

tehnički potencijal vjetra u Županiji 

procijenjen na 250 MW. Kako ZOP više 

ne obuhvaća cijele otoke, nego pojas 

1000 metara od obalne crte, raspoloživi 

potencijal energije vjetra znatno je veći 

od 250 MW. Time se otvara mogućnost 

korištenja dodatnog prostora za korištenje 

energije vjetra, ali prije nego što se 

dopusti bilo kakva gradnja, treba provesti 

postupke kojima se procjenjuje kakav 

je utjecaj vjetroelektrana na okoliš. 

U skupni obnovljivih izvora energije 

za sada se tek u maloj mjeri koristi energija 

Sunca, iako istraživanja pokazuju 

da se upravo u toj energiji kriju veliki 

kapaciteti. Godišnja ozračenost vodoravne 

plohe osnovni je parametar kojim 

se može procijeniti prirodni potencijal 

Sunčeve energije na nekoj lokaciji ili širem 

području. Srednja godišnja ozračenost 

vodoravne plohe kreće se između 

malo više od 1,55 MWh/m2 za područje 

otoka i obale do 1,30 MWh/m2 za područje 

zaleđa, odnosno Dinare. Upravo 

na te obnovljive izvore energije računaju 

u općini Primošten, kaže načelnik 

Stipe Petrina. "Zalažemo se za korištenje 

energije vjetra i Sunčeve energije jer 

upravo su to na našem području nedovoljno 

iskorišteni energetski potencijali. 

Aktivirati se mogu vrlo jednostavno, 

treba samo pojednostavniti zakonsku 

proceduru", ističe Petrina. 

U županijskim razvojnim energetskim 

planovima stoji se da nije realno 

očekivati proizvodnju energije iz bioplina 

ili proizvodnju biogoriva. Uz teoretski 

energetski potencijal od 16,2 GWh, 

moguća je proizvodnja energije iz biomase 

od otpada. Iskorištavanje otpada 

iz klaonica i biorazgradive komponente 

komunalnog otpada ne samo da mogu 

pridonijeti proizvodnji energije nego 

i predstavljaju dobro rješenje za zbrinjavanje 

otpada te smanjenje ukupne 

količine otpada koja se odlaže na odlagališta. 

Na području grada Šibenika u pogonu 

su četiri vjetroelektrane, po čemu se 

može zaključiti da je potencijal vjetra 

iskorišten u znatnoj mjeri, baš kao i hidropotencijal 

rijeke Krke. 

"Nedovoljno je iskorišten, a znatan 

potencijal solarne energije za proizvodnju 

struje te za zagrijavanje potrošne 

tople vode. U obalnom je pojasu moguće 

iskoristiti i energiju mora zahvaljujući 

temperaturnim razlikama u vodi, dok se 

gradnjom druge faze regionalnog centra 

za odlaganje otpada Bikarac planira 

eksploatirati i biomasu. Grad Šibenik 

66 

FORBES 

VELJAČA, 2015

te potencijale želi aktivirati uz pomoć 

strukturnih fondova EU, kao i nacionalnih 

izvora financiranja, ponajprije 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost te Ministarstva gospodarstva", 

kaže gradonačelnik Željko Burić. 

U Šibensko-kninskoj županiji u razvojnim 

se planovima uvelike računa i 

na ostvarivanje energetske učinkovitosti 

u neposrednoj potrošnji energije. Sustavno 

gospodarenje energijom u zgradama 

čiji je vlasnik Županija i ustanova 

kojima je osnivač jedan je od temelja 

strateškog energetskog planiranja i održivog 

upravljanja energetskim resursima. 

U suradnji s nacionalnim institucijama, 

Županija se izravno uključila u 

poticanje građana na ugradnju sustava 

za korištenje obnovljivih izvora energije. 

Već treću godinu Županija uz financijsku 

pomoć FZOEU provodi program 

sufinanciranja ugradnje sustava za korištenje 

obnovljivih izvora energije s 

najvećim interesom upravo za solarne 

toplinske sustave. Nažalost, zbog izmjena 

u ovogodišnjem programu Ministarstva 

graditeljstva postavljen je uvjet koji 

onemogućava korištenje sredstava za 

sufinanciranje korisnicima koji imaju 

najveću potrošnju tople vode u ljetnoj 

sezoni – građanima koji u sklopu svojih 

objekata imaju dva ili više apartmana 

za iznajmljivanje. U okviru Županije, 

upravo se Šibenik može pohvaliti nizom 

projekata u ostvarivanju energetske 

učinkovitosti, a tek za ilustraciju, riječ 

je o programima povećanja energetske 

učinkovitosti sportske dvorane Baldekin, 

korištenja obnovljivih izvora energije u 

obiteljskim kućama, programu povećanja 

energetske učinkovitosti obiteljskih 

kuća pod nazivom "Novo lice Šibenika", 

projektu ugradnje sunčanih toplinski 

pretvarača (kolektora) za grijanje potrošne 

vode i prostora za Studentski 

centar Šibenik, kao i o energetskim pregledima 

i certificiranju zgrada u gradskom 

vlasništvu te energetskoj obnovi 

zgrada javnog sektora. 

"U općini Primošten nudi se veliki 

prostor za solarnu elektranu. Promijenili 

smo i prostorni plan općine da bi 

se investitorima omogućila gradnja solarne 

elektrane, ali, kao i uvijek kod nas, 

država se pobrinula smanjiti subvencioniranu 

cijenu kilovata, i to za 300 posto, 

pa na kraju ispada da je takva elektrana 

neekonomična. Kako to izgleda u praksi, 

pokazuju i iskustva same Općine, koja 

je na krovu svoje poslovne zgrade sagradila 

solarnu elektranu (cca 12 kw) 

prema elaboratu ekonomske opravdanosti. 

Rok isplativosti investicije, uz 

subvenciju Ministarstva zaštite okoliša 

i prirode od oko 30%, bio je pet godina. 

Kad je elektrana bila gotova, subvencija 

je trostruko smanjena, pa ispada da će se 

investicija isplatiti za 15 godina, a toliki 

je rok trajanje jedne solarne ploče", komentira 

Petrina. 

Uza sve probleme s kojima se susreću 

u ostvarivanju energetske učinkovitosti, 

pomaka ipak ima, a o jednom od takvih 

iskustava govori i Ivan Božikov, načelizvore 

i energetsku učinkovitost. Prema 

riječima Željka Burića, u gradskim 

razvojnim planovima zauzeli su se za 

plinofikaciju i gradnja plinovoda je u 

tijeku. "Od obnovljivih izvora energije, 

zalažemo se za korištenje energije 

Sunca, vjetra i biomase. U obnovljive 

izvore poput solarnih toplinskih kolektora, 

kotlova na biomasu i vjetroelektrana 

treba konstantno ulagati, a Šibenik 

svakako ima prirodne blagodati za 

to. Naravno, tu prije svega mislim na 

sunce i vjetar. U području investiranja 

u vjetroelektrane, odnosno vjetroparkove, 

uglavnom se pojavljuju privatni 

investitori. Prijavljujemo projekte i za 

raspoložive fondove, čime nastojimo 

financijski pomoći našim sugrađanima 

da izmjenom stolarije, uređenjem fasada, 

postavljanjem solarnih kolektora na 

kuće i zgrade te korištenje obnovljivih 

izvora čuvaju okoliš, a istodobno i štede. 

RASPOLOŽIVI TEHNIČKI POTENCIJAL VJETRA 

U ŽUPANIJI JE 250 MW, A SREDNJA GODIŠNJA 

OZRAČENOST VODORAVNE PLOHE IZMEĐU 

1,55 MWH/M2 ZA OTOKE I OBALU DO 1,30 

MWH/M2 ZA PODRUČJE ZALEĐA 

nik općine Murter – Kornati. "Možemo 

se pohvaliti instaliranjem prve solarne 

javne rasvjete u Hrvatskoj, 10-kilovatne 

solarne elektrane na krovu općinske 

zgrade te poticanjem ugradnje solarnih 

sustava na našim udaljenim, a naseljenim 

otocima koji nemaju električnu 

energiju s kopna, kao što su Kornati i 

žutsko-sitska skupina otoka." 

Obnovljivi su izvori jedan od ključnih 

razvojnih resursa i strateško opredjeljenje 

grada Šibenika kao županijskog središta. 

Ti se izvori, naime, usko povezuju 

s projektom razvoja visokog školstva u 

Šibeniku (studij energetike, obnovljivih 

izvora). Grad je, osim toga, strategijom 

definirao svoj razvoj kao centar zelenih 

industrija Jadrana, u kojoj je jedan 

od temeljnih stupova razvoja ekološka 

proizvodnja koja obuhvaća obnovljive 

I naše objekte, kakvi su, primjerice, bazen, 

sportska dvorana i škole, prijavljujemo 

za iste fondove, uglavnom FZOEU. 

Radimo i na turističkoj valorizaciji priče 

o energiji na području grada Šibenika, 

počevši od prve hidroelektrane u Europi, 

jer Šibenik je prvi u Europi dobio 

višefazni izmjenični sustav električne 

energije, a ove se godine navršava 120 

godina javne rasvjete u Šibeniku po tzv. 

Teslinu principu. Potencijalnim investitorima 

nudimo suradnju kroz zajedničko 

ulaganje u energetsku obnovu objekata 

javnog sektora, poput zatvorenog 

bazena u Crnici i zgrada osnovnih škola, 

ulaganje u solarnu elektranu na području 

Gospodarske zone Podi te ulaganje 

u manje elektrane poput onih solarnih 

na krovovima gradskih objekata ili mini 

vjetroelektrana", ističe Burić. 


Novi život u Lu 

Predstavnici zadarske 

brodarske kompanije 

Tankerska plovidba 

predstavili su u hotelu 

DoubleTree by Hilton 

inicijalnu javnu ponudu 

dionica svoje tvrtke 

kćeri Tankerska Next 

Generation (TNG). U 

javnoj ponudi dionica, 

prvoj na Zagrebačkoj 

burzi unatrag sedam 

godina, Tankerska želi 

prikupiti 40 milijuna 

dolara kapitala. 

Na fotografiji: 

predsjednik Uprave 

Tankerske plovidbe 

Mario Pavić i 

predsjednik Uprave 

TNG-a John Karavanic. 

FOTO: DRAGAN MATIĆ/ CROPIX

Hrvatsko tržište 

kapitala od 2009. 

do danas bori se s 

teškim posljedicama 

krize čije je početke 

uspjehom opijena 

domaća financijska 

industrija 

propustila vidjeti 

PIŠE: ANDREA KOŠČEC 

čićevoj 

Recept za razbijanje letargije na hrvatskom 

tržištu kapitala zapravo 

je vrlo jednostavan. Trebaju nam 

tri dionice s tržišnom kapitalizacijom 

od milijardu eura te s barem 

50 posto free floata i strani investitori će nagrnuti, 

živnut će trgovina na Zagrebačkoj burzi. 

Samo tri velike dionice trebaju da Hrvatska iz 

grupe zemalja svrstanih u rubna tržišta kapitala 

(Frontier Markets) uskoči u skupinu tržišta 

u nastajanju (Emerging Markets) i svi 

problemi su riješeni. Novac će se slijevati 

i više neće ni toliko bitno biti 

tko je na vlasti. Otkad je prije dvije 

godine Katar napravio takav skok, 

njemu se promet na burzi povećao 

deset puta, tvrde znalci. Dobro je 

što jednu takvu dionicu imamo – 

Hrvatski telekom, trebaju nam još 

dvije. U razgovorima s brokerima, za 

tu operaciju iskristalizirala su se dva 

kandidata: Agrokor i HEP. 

Agrokor je najavio izlistavanje svojih 

dionica u nekoj skoroj budućnosti. 

Angažirao je Rotschild banku za savjetnika, 

no, prema posljednjim neslužbenim 

informacijama iz Tornja, on izlazak 

na burzu gađa tek krajem ove godine 

ili 2016. Pred njim je veliki posao od 

barem godinu dana, kako procjenjuju 

iskusni igrači, da se pripremi za izlazak 

(revizija i svi potrebni papiri). Pritom još 

nije poznato hoće li izaći samo u Londonu 

ili će od toga imati nešto i Zagreb. 

Iskustva mađarskih i poljskih kompanija 

kažu da je za uspješan nastup na burzi potrebno 

jako uporište na domaćem tržištu, koje su onda 

podržava dionicu. 


FORBES 

TRŽIŠTE KAPITALA 

Što se, pak, HEP-a tiče, on je još udaljeniji od Burze od 

Agrokora. Njegov vlasnik, država, premda u Planu upravljanja 

državnom imovinom stoji da će se razmotriti ideja 

izlaska na burzu, nekako nevoljko gleda na tu ideju. S vremena 

na vrijeme prigodno se najavi izlazak, no sve ostaje 

na riječima. 

PROŠLU JE GODINU ZAGREBAČKA BURZA ZAVR- 

ŠILA otprilike na istim razinama na kojima je i počela. 

Stagnacija je obilježila trgovanje, pa je čak i sama Uprava 

– Ivana Gažić i Tomislav Gračan – u predgovoru rezultatima 

istaknula kako "sama činjenica da su trgovinski pokazatelji 

posljednjih godina razmjerno ujednačeni, bez oštrih padova, 

može biti razlog za optimizam". Promet dionicama 

unutar knjige ponuda bio je gotovo identičan godini prije, 

promet strukturiranim proizvodima upola slabiji, a promet 

obveznicama unutar knjige ponuda bio je 65 posto bolji. 

Brojčano, ukupan dionički promet iznosio je nešto više od 

tri milijarde kuna, što je prosječno oko 12,4 milijuna kuna 

dnevno. Najlikvidnija je bila dionica Hrvatskog telekoma i 

nosila je 23 posto ukupnog prometa. 

Za ovu godinu nitko ne želi istrčavati s velikim prognozama. 

I sam regulator tržišta je oprezan, a kako onda ne bi 

bili sudionici. "Nezahvalno je davati prognoze, no nadamo 

Unatoč prvim znacima živosti, 

teško je očekivati ozbiljniji 

oporavak domaće burze dok 

nema rasta BDP-a 

se da ćemo izaći iz letargije u fazu rasta", kažu u Hrvatskoj 

agenciji za nadzor financijskih usluga (Hanfi). 

"Razvoj tržišta kapitala na zdravim osnovama u pravilu 

je srednjoročan ili dugoročan proces i nije realno očekivati 

da se trenutna obilježja hrvatskog tržišta – primjerice 

niska likvidnost, nedostatak svijesti o mogućnosti financiranja 

i prikupljanja kapitala izvan bankarskog sustava, 

neprimjerena razina opće financijske pismenosti – promijene 

preko noći. Ono što ulijeva optimizam najave su 

IPO-a (koji mogu pridonijeti tržišnoj dinamici), koraci 

koje uprava Zagrebačke burze poduzima radi svoje bolje 

efikasnosti i prepoznatljivosti (projekt integracije regionalnih 

tržišta) i činjenica da se u ovoj godini ne očekuju 

značajnije izmjene regulative EU koja utječe na tržište. 

Sve navedeno moglo bi pridonijeti širenju baze ulagatelja 

(i individualnih i institucionalnih) te posredno utjecati i 

na pozitivn(ij)a zbivanja na tržištu. Također se nadamo 

i kako će u području tržišne infrastrukture doći do potrebnog 

usklađenja s relevantnim europskim propisima 

te kako će Središnje klirinško depozitarno društvo i dalje 

pružati usluge ugovorne namire. Naime, prelazak na su- 

FOTO: NIKŠA STIPANIČEV/CROPIX 

Ivana Gažić postala je predsjednica Uprave Zagrebačke burze u najlošijem 

trenutku za tržište. Na slici s članom Uprave Tomislavom Gračanom 

stav pojedinačne namire bio bi korak natrag s operativnog 

aspekta, ali bi sigurno djelovao negativno i u kontekstu 

reputacije. Voljeli bismo kada bi tržište kapitala raslo i 

razvijalo se kroz nuđenje novih proizvoda, uvrštenje vrijednosnih 

papira stranih izdavatelja na Zagrebačku burzu 

i jačanje svijesti o prednostima i rizicima trgovanja na 

tržištu kapitala", odgovorili su nam u toj instituciji kada 

smo ih pitali kakva su njihova očekivanja. 

Malo je određeniji Milan Senjanović, voditelj Front 

officea Hypo Alpe-Adria Investa. 

"Teško je očekivati ozbiljniji oporavak domaće burze dok 

ne budu primjetni prvi znaci oporavka BDP-a. U skladu s 

očekivanjima većine analitičara, taj bi rast u ovoj godini 

trebao biti simboličan, otprilike do razine od 0,5 posto, s 

time da bi pad cijene nafte mogao imati dodatan pozitivan 

učinak na naš BDP. Iako kretanja na domaćem tržištu 

kapitala već dugi niz godina slabo reagiraju na eksterne 

utjecaje, može se očekivati daljnji nastavak rasta globalnih 

dioničkih tržišta u idućem razdoblju", smatra Senjanović. 

"Europska središnja banka najavljuje sve ekspanzivniju 

monetarnu politiku, a kamatne će stope na globalnoj razini, 

prema svemu sudeći, ostati niske još dugo, što je posljedica 

straha od izraženih deflatornih pritisaka. Uz već 

spomenuti oporavak BDP-a i pozitivne eksterne utjecaje, 

na oporavak domaće burze svakako bi pozitivno utjecalo 

i provođenje IPO-a neke domaće kompanije, primjerice 

Agrokora ili HEP-a, što bi nedvojbeno izazvalo povećanje 

interesa kako domaćih, tako i inozemnih ulagača, čime 

bi se na domaće tržište kapitala vratila i prijeko potrebna 

likvidnost", objašnjava Senjanović. 

70 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ipak, koliko god ljudima sa strane, koji nisu uključeni 

u trgovinu na dnevnoj bazi, izgleda da se na hrvatskom 

tržištu kapitala ništa ne događa, malih pomaka ima. Igrači 

na burzi složni su u ocjeni da je Granolio svojom privatnom 

ponudom dionica probio led. On bi uskoro trebao i uvrstiti 

dionice na ZSE, a već je u najavi i prvi pravi IPO nakon sedam 

godina – tvrtke kćeri Tankerske plovidbe – Tankerska 

Next Generation. Doduše, brokeri su malo rezervirani što 

se tiče te dionice, muči ih, kako kažu, komplicirana priča 

da se jedna dionica skida s burze, druga stavlja, zaklada kao 

većinski vlasnik i sl. No, vjeruju da će IPO biti uspješan. Jer 

ionako nije riječ o masovnoj dionici, a tržište je gladno kvalitetnih 

investicijskih projekata. U retailu, računa se da će 

TNG prodati oko 10 do 15 posto izdanja, odnosno prikupiti 

20 do 30 milijuna kuna. Uzgred rečeno, upućeni ističu kako 

je baš sada pravi tajming za IPO i da su se TNG-u poklopile 

zvijezde; tankersko tržište je u usponu, cijena nafte je pala... 

Ivan Kurtović, 

glavni izvršni 

direktor 

Intercapitala, 

brokerske 

kuće koja je 

krizu preživjela 

s najmanje 

posljedica 

KRAJEM SIJEČNJA DIONIČARI ADRISA TREBALI 

bi na glavnoj skupštini odlučiti što će s duhanskim biznisom. 

Prema mišljenju Tonćija Korunića, partnera u Inter- 

Capitalu, odluče li dioničari prodati duhanski biznis, to će 

biti pozitivno za tržište, pogotovo ako se novac od prodaje 

iskoristi za razvijanje biznisa osiguranja. Po njemu, Adris 

bi trebao biti jedna od zvijezda na tržištu. Istog mišljenja 

je i Senjanović. 

"Adris je tipična blue chip dionica naše burze. Oni će, 

prema svemu sudeći, ići na prodaju duhanskog biznisa i 

preorijentirati se u potpunosti na turizam, osiguranje, a 

možda i neke druge nove djelatnosti. Za sada se njihov poslovni 

zaokret pokazuje kao dobra odluka. Dionice Adrisa 

su standardno među najlikvidnijima na domaćem tržištu 

kapitala i tako će, prema svemu sudeći, i ostati. Rast cijene 

ovisit će, naravno, o daljnjim poslovnim rezultatima i odlukama, 

ali nema dileme da se radi o jednoj od najkvalitetnijih 

dionica na našoj burzi", kaže on. 

Te teze potkrepljuje i Ivan Kurtović, glavni izvršni direktor 

InterCapitala, podsjećajući da velik broj fondova 

danas ne može investirati u Adris zbog pravila koja zabranjuju 

ulaganje u duhanski biznis. "Ako se Adris riješi svoje 

duhanske divizije, on postaje zanimljiv i tim fondovima", 

tvrdi on i dodaje kako dio stranih fondova, pak, nije mogao 

ulagati u Adrisove dionice zbog svoje politike da ne ulažu 

u one kompanije koje rade ili imaju neki odnos s Iranom 

ili nekom drugom zemljom pod sankcijama. 

Adris je tipična blue chip 

dionica domaćeg tržišta 

kapitala. Poslovni zaokret 

zasad se čini dobrom odlukom 

FOTO: DARKO TOMAŠ/CROPIX 


FORBES 

TRŽIŠTE KAPITALA 

"Adris bi se, dakle, prodajom duhanskog biznisa trebao 

riješiti velikog utega", smatra Kurtović. 

Koji su zadatak vlasnici dali Upravi Zagrebačke burze za 

ovu godinu? "U 2015. godini Nadzorni odbor Zagrebačke 

burze od Uprave očekuje održavanje poslovanja u uvjetima 

smanjene likvidnosti i niskih prometa. Dodatno, očekujemo 

nastavak razvoja novih proizvoda koji mogu pozitivno 

pridonijeti prometima. Između ostalog, očekuje se omogućavanje 

trgovanja ETF-ovima", kaže Dubravko Štimac, 

predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranja, ujedno i predsjednik 

NO-a Zagrebačke burze. Prema njegovim riječima, 

prošle je godine Uprava Burze učinila sve što je bilo moguće, 

a to je održivost sustava u već sedmoj godini krize. Pohvalio 

je i neke pozitivne iskorake, primjerice uvrštenje indeksnih 

certifikata te nove ugovore o market makingu. 

Na dodjeli nagrada za najbolje u prošloj godini, u prosincu, 

Ivana Gažić, predsjednica Uprave Burze, najavila 

je uvođenje investicijskih fondova s kojima se trguje na 

burzi (ETF-ova) za 2015. Igrači na tržištu to pozdravljaju i 

tvrde da je to definitivno dobar potez Zagrebačke burze jer 

obogaćuje ponudu financijskih instrumenata i približava 

nas razvijenijim tržištima kapitala. 

A što bi mogli biti izazovi u ovoj godini? Prema mišljenju 

Ivana Tadina, predsjednika Uprave Hita vrijednosnica, 

izazov bi moglo biti najavljeno uvođenje poreza na kapitalnu 

dobit. 

Ove godine, naime, Hrvati će prvi put početi plaćati porez 

na štednju. Koliko su najava i uvođenje utjecali na to da 

se konzervativni Hrvati ponovno okrenu tržištu kapitala ne 

Geografska struktura naših 

ulagača nije se promijenila 

još od 2004. Dio su američki 

fondovi, dio Skandinavci 

FOTO: ŽELJKO HAJDINJAK/CROPIX 

Dubravko Štimac, predsjednik Nadzornog odbora Zagrebačke 

burze, u 2015. očekuje razvoj novih financijskih proizvoda 

bi li tako izbjegli plaćanje danka državi? Tadin, koji najviše 

i radi s malim ulagačima, tvrdi da je za precizne procjene 

još rano. Ipak, dodaje kako se može očekivati da će se dio 

investitora vratiti na burzu. Jedan drugi vlasnik brokerske 

kuće, koji je htio ostati anoniman, iznosi, međutim, drukčije 

iskustvo. Prema njegovim riječima, mali ulagači počeli su 

se vraćati na Burzu, ali zanimaju ih isključivo prvoklasne 

vrijednosnice. Male ulagače u većoj mjeri, slažu se svi, 

ohrabrio bi za povratak na burzu kvalitetan IPO. 

"Male bi ulagače na domaću burzu definitivno mogao 

vratiti nekakav kvalitetan IPO, poput spomenutih Agrokora 

i HEP-a, ili Hrvatske lutrije, Hrvatskih voda… Kada bi 

država ponudila dijelove, primjerice 10 do 20 posto, svojih 

potencijalno kvalitetnih tvrtki ulagačima putem burze, to 

bi vrlo vjerojatno zainteresiralo velik broj malih ulagača, 

čime bi se povećao volumen trgovanja i cjelokupno domaće 

tržište kapitala bi živnulo. Međutim, država je zasad 

sklonija opciji prodaje svojih vlasničkih udjela u kompanijama 

direktno zainteresiranim investitorima, čime se burza 

zaobilazi. Nadajmo se da će se to u idućem razdoblju ipak 

promijeniti", kaže Senjanović. Sličan "mamac" predlaže 

i Tadin: potrebno je pokrenuti prodaju državne imovine, 

odnosno prodaju državnih tvrtki na način kao što su prodani 

Ina i HT. Prodavati narodne obveznice preko burze 

strukturirane za male ulagatelje. Na taj bi način građani bi 

mogli ostvariti veće prinose nego u bankama. 

Kad je, pak, riječ o stranim ulagačima, Ivan Kurtović 

ističe da imamo stabilnu bazu investitora. "Geografska 

struktura naših investitora je ista kakva je bila i 2004. ili 

2007. godine. Dio su američki fondovi, a dio Skandinavci 

– objašnjava on. 

Na hrvatskom tržištu prisutna su tri tipa stranih investitora: 

Frontier market fondovi, zatim fondovi specijalizirani 

za New Europe ili Emerging Europe te treći tip – value 

fondovi/investitori. Frontier market fondovi, kažu oni koji 

rade s njima, obilaze sve zemlje koje su u grupi Frontier 

marketa, pa tako dođu i u Hrvatsku. Fondovi specijalizirani 

za New Europe, odnosno Emerging Europe ili jugoistočnu 

Europu dolaze ovamo zbog svoje geografske definicije. 

Oni prate što se događa na tržištima u Sloveniji, Turskoj ili 

72 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adris Grupe i njezin najveći 

pojedinačni dioničar, fokusiran je na promjene u kompaniji 

FOTO: TOMISLAV KRIŠTO/CROPIX 

Hrvatskoj. Treći su tip value fondovi/investitori, koji svuda 

u svijetu traže nešto što je, prema njihovim izračunima, 

prilično podcijenjeno i na taj način zanimljivo. U tom svom 

pronalasku dionica identificiraju, primjerice, Adris ili Valamar 

kao jednu od dionica za koje vjeruju da ima izniman 

potencijal rasta. Ako to potvrde svojom analizom, oni te 

dionice kupuju i u pravilu imaju jako dug investicijski horizont. 

Njima je svejedno je li tvrtka hrvatska ili njemačka, 

oni samo biraju nešto što smatraju da ima značajan potencijal. 

Njih zanima ulaganje na dugi rok. 

Ipak, kako kaže Kurtović, na hrvatskom tržištu prije 

su bili nešto prisutniji Slovenci, no oni su sada uglavnom 

zaokupljeni prilikama na svojem tržištu. Međutim, lani je 

završeno nekoliko privatizacija u Sloveniji, što privatnih, 

što državnih, i investitori su opet dosta zaradili, pa su dio 

zarade prelijevali s lokalnog tržišta na ostala u regiji. Slovenija 

je lani imala povrat blizu 20 posto, ističe on. 

Lani je u nekoliko navrata bilo situacija da su skočili prometi 

na Zagrebačkoj burzi, cijene su krenule prema gore i, 

naravno, indeksi su porasli. Izgledalo je kao da investitori 

vide nešto, što obični ljudi nisu vidjeli. Brokeri među sobom 

imaju neslužbenu kalkulaciju koja kaže: u sistemu se 

obično vrti oko 7 milijuna kuna, čim je promet nešto veći, 

recimo oko 12 milijuna kuna, znači da je neki stranac kupovao. 

No, prema riječima upućenih, nije se dogodilo ništa 

senzacionalno. "Neki od fondova koji su bili benchmarkirani 

na neki od indeksa koji prate Hrvatsku imali su velike 

uplate. Dio ulaganja imali su u rujnu i početkom listopada, 

no počeli su svoju kupnju i nešto ranije (svibanj/lipanj). 

Fondovi su imali priljeve i morali su kupovati dionice koje 

su unutar indeksa. Čisto pasivno investiranje, nešto slično 

kao algoritamska kupovina", racionalno objašnjava glavni 

izvršni direktor InterCapitala. 

Korunić je još staloženiji. Na pitanje što su oni vidjeli kratko 

odgovara: "Vidjeli su da FED i Europska središnja banka 

neće dizati kamate još godinu dana i da je to dobra prilika 

za kupnju dionica. Od tog silnog tsunamija koji je došao u 

američke fondove, jedan valić zapljusnuo je našu obalu." 

U Hrvatsku se, prema neslužbenom izračunu, slilo samo 

oko 30 do 40 milijuna dolara. 

Kako će se ove godine ponašati mirovinski fondovi, čiji 

je novac, odnosno milijarde kuna kojima upravljaju u ime 

svojih članova, uvijek dobrodošao gost, teško se može doznati. 

Oni su u svojim izjavama uvijek odmjereni u duhu 

konzervativnih ulagača, što i jesu. 

"Vjerujemo da će politika biti slična, sukladno postojećim 

zakonskim limitima ulaganja, a za značajnije promjene 

nužna je pojava novih projekata, primjerice u domeni 

energetike, monetizacija autocesta. Bile bi dobrodošle i 

nove privatizacije, nova uvrštenja i slično", kaže Dubravko 

Štimac, koji je, između ostalog, i predsjednik Udruženja 

mirovinskih fondova. 

U Hanfi, pak, najavljuju da će se ove godine više baviti 

edukacijom: "Kao nadzorno tijelo, možemo istaknuti da će 

nam tijekom 2015. upravo edukativne aktivnosti, kojih će 

se dio odnositi i na tržište kapitala, biti u fokusu." 

Naglasili su kako strogi regulatorni zahtjevi i utjecaj krize 

teško pogađaju investicijska društva, koja se nisu u potpunosti 

uspjela prilagoditi novim uvjetima poslovanja. "Smatramo 

da smo kao nadzorno tijelo izašli u susret samim društvima 

time što smo im omogućili obavljanje dodatnih djelatnosti i 

općenito im smanjili administrativni teret. Na samim upravama 

društava je da pokušaju ponuditi inovacije, privući 

klijente i naći određene tržišne niše. Nadamo se da će u ovoj 

godini biti uspješni u tom zadatku", istaknuli su u Hanfi. 

Ovu će godinu obilježiti i parlamentarni izbori. Iz tog razloga, 

Uprava Zagrebačke burze u izvješću za prošlu godinu 

podsjetila je kako to u određenoj mjeri često znači i skretanje 

fokusa s bitnih ekonomskih tema i dodatno otežavanje 

prijeko potrebnih promjena u gospodarstvu i financijskom 

sustavu. "Međutim, uz nadu u oporavak ekonomskih pokazatelja, 

nastavit ćemo unapređivati učinkovitost tržišta 

kapitala, očekujući nove investicijske priče i projekte, nova 

uvrštenja i privatizacije te veći angažman države na oživljavanju 

i gospodarstva i tržišta kapitala, kako bi ono dobilo 

adekvatno mjesto i funkciju u ekonomiji zemlje te pomoglo 

u generiranju rasta", zaključili su oni. 


FORBES 

IVANA GAŽIĆ, PREDSJEDNICA UPRAVE ZAGREBAČKE BURZE 

VJERUJEM DA ĆE 

AGROKOR, AKO I 

IZAĐE U LONDONU, 

RAZMISLITI I O 

LISTINGU NA ZSE 

Prospekt odobren u bilo kojoj zemlji članice Europske 

unije automatski vrijedi i u Zagrebu, ne vidim zašto bi 

itko oklijevao dati priliku lokalnim malim ulagačima 

RAZGOVARALA: ANDREA KOŠČEC • SNIMIO: TOMISLAV KRIŠTO/CROPIX 

Tržišta kapitala vrlo često anticipiraju neke 

pozitivne pomake u gospodarstvu i prije nego 

što se oni dogode. Investitori nanjuše promjenu 

trenda i počnu kupovati dionice iako službena 

statistika tek za otprilike dva mjeseca 

objavi da je došlo do pomaka. Kakva je situacija na Zagrebačkoj 

burzi, što je obilježilo prošlu godinu, a što se očekuje 

od ove, objašnjava predsjednica Uprave Ivana Gažić. 

n Za početak, možete li dati kratak presjek 2014. na Zagrebačkoj 

burzi? Što je učinjeno? Kako ste zadovoljni? 

Još jedna godina stagnacije prometa i cijena je iza nas. U 

nepovoljnom gospodarskom okruženju u kojem burza posluje, 

teško da smo mogli očekivati bolje rezultate. Nažalost, 

ponovno su izostale značajnije privatizacije putem burze 

učinjene na način da mogu kreirati dodatnu likvidnost. Tako 

je, primjerice, udio države u Luki Ploče završio u rukama 

jednog vlasnika. 

Ono što burza u međuvremenu radi jest pokretanje brojnih 

aktivnosti koje bi mogle pridonijeti likvidnosti. Jedna od 

njih bila je zajednička investicijska konferencija Zagrebačke 

i Ljubljanske burze, na kojoj je zabilježen veliki interes domaćih 

i stranih investitora. Također, uvodimo i nove indekse. 

Tu, ponajprije, mislim na Crobex TR, koji osim cjenovne 

komponente prinosa bilježi i prinose od dividendi dionica 

koje u njega ulaze. Od većih projekata koje smo pokrenuli u 

2014., a čije rezultate očekujemo od 2015. nadalje, uključivanje 

je u projekt SEE Link, koji financira EBRD, i potpisivanje 

ugovora o distribuciji podataka s Bečkom burzom. 

n Prošla godina bila je u znaku turističkih dionica. Hoće 

li 2015. obilježiti trgovina? Na Zagrebačku je burzu 

izašao Pevec, a ima najava i za Agrokor. Budući da je 

Agrokor u studenom izabrao Rothschild za savjetnika, 

jesu li već obavljeni neki razgovori o njegovom izlistavanju 

na Zagrebačkoj burzi ili će krajnja destinacija 

biti London, kako se moglo čuti u nekim neslužbenim 

razgovorima? 

74 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Ivana Gažić kaže 

da na tržištu 

kapitala ima 

novca, ali ulagači 

traže najbolje 

prilike. Prvatizacija 

državnih tvrtki, 

poput HEP-a, Pošte 

ili Lutrije sigurno bi 

ih privukla. 

VELJAČA, 2015 FORBES 75

FORBES 

IVANA GAŽIĆ, PREDSJEDNICA UPRAVE ZAGREBAČKE BURZE 

Čini se da će 2015. ipak biti obilježena novim uvrštenjima. 

U prosincu smo na burzu uvrstili dionice Valamar Riviere na 

službeno tržište. Važno je napomenuti da se tom dionicom 

i prije moglo trgovati u okviru alternativne trgovinske platforme 

MTP - Fortis, ali tek s izradom prospekta i uvrštenjem 

na uređeno tržište možemo očekivati značajniji interes stranih 

i institucionalnih investitora za nju. Naime, MTP nije 

burza u klasičnom smislu riječi, iako je trgovina tehnički 

ista: razina transparentnosti i zaštite ulagača znatno je niža. 

Tako početak trgovine dionicom Peveca ne možemo nazvati 

uvrštenjem. Mi smo samo omogućili da investitori, umjesto 

putem oglasnika ili na razne druge načine, tim dionicama 

mogu trgovati na burzi. Velik bi događaj bio da Pevec odluči 

izaći na uređeno tržište. To bi zaista poboljšalo položaj njegovih 

dioničara. 

Kad je riječ o Agrokoru, to je velika kompanija i logično 

je da razmišlja o uvrštenju na neko veliko tržište kapitala s 

obzirom na to da u obzir mora uzeti potencijal prikupljanja 

kapitala, odnosno liquidity pool. Međutim, važno je naglasiti 

da ulaskom Hrvatske u EU prospekt odobren u bilo kojoj 

članici EU vrijedi i u Hrvatskoj, pa je uvrštenje na drugo 

uređeno tržište, dakle Zagrebačku burzu, praktički formalnost. 

Vjerujem da će Agrokor, ako i izađe na drugu burzu, 

razmisliti i o listingu na svojem domicilnom tržištu, gdje su 

već izlistane njegove brojne članice. 

n Tijekom ovog mjeseca dioničari bi trebali odlučiti kako 

će izgledati restrukturiranje Adrisa, odnosno hoće li on 

prodati duhanski biznis ili neće. Spekulacije su se već 

odrazile na trgovinu dionicama tvrtke. Hoće li u konačnici 

ta transakcija imati neki utjecaj na Burzu ili ne? 

Adrisova je dionica već sada vrlo likvidna i omiljena na Zagrebačkoj 

burzi. Samo u 2014. godini protrgovano je ukupno 

više od 200 milijuna kuna Adrisovih dionica. Kako su detalji 

strateških opcija za Adris još nepoznati, teško je procijeniti 

njihov utjecaj na trgovinu, međutim, očekujemo da će Adris 

i dalje biti jedna od najlikvidnijih dionica na Zagrebačkoj 

burzi. 

n Što predviđate i očekujete od ove godine? Hoće li biti 

novih izdanja, odnosno je li Granolio probio led, te kako 

ćete privući investitore? 

Mogli bismo reći da su Granolio i Valamar probili led, a 

Burza očekuje još neka nova uvrštenja do kraja prvog kvartala 

ove godine. Očito je da je pad plasmana banaka prisilio 

domaće kompanije, koje su povijesno uvijek bile više orijentirane 

na kredite, da se okrenu tržištu kapitala kao mjestu 

na kojem mogu potražiti ulagače u svoj budući rast. Zaista 

se nadam da će i država uvidjeti dobrobiti tržišta kapitala. 

Kako u državnom sektoru nema velikih ulaganja, primarni 

cilj privatizacije, barem u prvoj fazi, neće biti prikupljanje 

kapitala za kompanije, nego povećanje transparentnosti i 

primjena viših standarda korporativnog upravljanja, što će 

u konačnici rezultirati efikasnijim, profitabilnijim i fleksibilnijim 

tvrtkama. 

Očito je da je pad plasmana banaka 

prisilio domaće kompanije 

da se okrenu tržištu kapitala kao 

mjestu na kojem mogu potražiti 

ulagače u svoj budući rast 

n Ima li pomaka u razgovorima s predstavnicima države? 

Inzistiraju li i dalje samo na dražbama ili im više nije 

strana ideja da se primjerice 5 posto neke kompanije 

ponudi preko Burze? 

Plan upravljanja državnom imovinom za 2015. godinu 

navodi, primjerice, izlazak Hrvatske pošte na Burzu, zatim 

privatizaciju državnog udjela u Končaru, o čemu je odluka 

donesena još sredinom 2014., te iznosi analizu privatizacije 

HEP-a. Mi na Burzi pozdravljamo takav pristup i zaista se 

nadamo da će se krenuti u realizaciju ovih dugoočekivanih 

privatizacija. Odluku o načinu prodaje donosi vlasnik, mi 

asistiramo jedino u operativnoj provedbi odluke. 

n Je li suradnja s Bečkom burzom već dala neke rezultate? 

Trenutno radimo na tehničkom povezivanju našeg trgovinskog 

sustava i sustava Bečke burze za diseminaciju 

podataka, tako da rezultata u komercijalnom smislu nema. 

Očekujemo rezultate na dva načina: povećanjem prihoda 

76 

FORBES 

VELJAČA, 2015

od postojećih korisnika i privlačenjem novih. Bečka burza 

je distributer podataka za ukupno 13 tržišta i lider je u ovoj 

djelatnosti u Europi. Vrlo smo zadovoljni što ćemo potpisivanjem 

tog ugovora naše podatke tijekom 2015. učiniti 

dostupnijima i na taj način omogućiti novim potencijalnim 

investitorima da saznaju više o našem tržištu i u konačnici 

investiraju u njega. 

n Najavili ste da se intenzivno radi na uvođenju i trgovini 

ETF-ovima u ovoj godini. Koliko je naše tržište spremno 

za njih? Koliko bi se prometa moglo ostvariti njihovom 

trgovinom? 

Željela bih naglasiti da je za ostvarenje tog projekta 

potrebno odobrenje regulatora te da SKDD mora obaviti 

potrebne predradnje kako bi trgovanje ETF-ovima moglo 

početi. Kad ostvarimo te formalne uvjete, potreban nam je i 

potencijalni izdavatelj. Jako smo sretni što zainteresiranih da 

izdaju ovakav proizvod ima. Kasnije je na nama svima, a tu 

mislim i na izdavatelja i na regulatora, a i na Burzu, da tržištu 

objasnimo što je taj proizvod. Domaći su investitori, prema 

našim dosadašnjim iskustvima, prilično spori u usvajanju 

novih instrumenata. To dobro vidjelo na uvođenju certifikata. 

Članovi, naši glavni distributeri financijskih instrumenata 

prije uvođenja često su isticali da trebaju 'novu robu kojom 

će trgovati', a danas samo nekoliko članova njima i trguje. 

Smatram da je to velika šteta, osobito sada kad u ponudi 

imamo i indeksne certifikate koji, primjerice, omogućavaju 

investiranje u instrument koji oslikava kretanje cijene nafte. 

To je zaista atraktivan instrument, ali da bi zaživio, osim 

edukacije potreban je snažan prodajni napor da bi se novitet 

opisao, objasnio. Slično će, prema našim očekivanjima, biti i 

s ETF-ovima. 

n U ovoj godini trebao bi profunkcionirati SEE Link. 

Što će on, prema vašim kalkulacijama, donijeti Burzi i 

investitorima? 

Budućnost burzovne industrije je u povezivanju, kako bi 

trgovanje bilo brže, efikasnije i ekonomičnije, a pristup investitora 

tržištima jednostavniji. Pritom pod povezivanjem u 

ovom konkretnom slučaju ne mislim na kapitalno povezivanje, 

nego ono tehnološko. Upravo je to ideja vodilja projekta 

SEE Link. Ovakvim tehnološkim 'okrupnjavanjem' lokalna 

tržišta trebala bi steći veću vidljivost u investicijskoj zajednici, 

a investitori lakši pristup putem lokalnih brokera. 

n Ministar financija Boris Lalovac navodno razrađuje 

ideju narodnih obveznica, koje bi trebale biti ponuđene 

građanima u prvom kvartalu ove godine. Je li i s vama 

razgovarao? Što mislite, jesu li građani spremni uložiti 

novac u njih? 

Financiranje države putem obveznica prilagođenih distribuciji 

malim investitorima smatram zanimljivim načinom da 

građani sudjeluju u višim prinosima koje obveznice donose 

u uvjetima ekstremno niskih kamatnih stopa. Ako se zaista 

planira s tim vrijednosnim papirom izaći na tržište u prvom 

kvartalu ove godine, izrada prospekta sigurno je u tijeku, a 

operativno provođenje uvrštenja ovisit će o načinu na koji 

država želi prodavati te obveznice - putem mreže banaka kao 

u slučaju HT-a, putem Fine ili direktno, izlaganjem naloga, na 

Burzi. Ne bih voljela komentirati spremnost interesa građana 

da investiraju u te papire. Analize o tome sigurno je napravilo 

Ministarstvo financija. 

n Kompanije sve teže dobivaju kredite, a s druge su strane 

pojedine tvrtke izigrale povjerenje investitora u njihove 

komercijalne zapise. Jesu li komercijalni zapisi instrumenti 

'prošlosti', odnosno, što mislite da će biti 'hit' 

za tvrtke koje trebaju novac u ovoj godini i ubuduće? 

Komercijalni zapisi nikako nisu instrumenti prošlosti. To 

što smo u prošlosti vidjeli primjere u Hrvatskoj da, recimo 

to tako, tvrtke 'iskoriste' instrument komercijalnih zapisa, 

nikako ne znači da ih se više nikada neće koristiti. Bankocentričnost 

naše ekonomije u jednoj se fazi razvoja pokazala 

korisnom, ali je, nažalost, iznjedrila i brojne probleme. Kadtad 

kompanije će za rast morati početi koristiti dužničke 

instrumente i kapital, jedino što će biti drukčije jest da će 

potencijalnim investitorima biti teže dokazati da stoje iza papira 

koje su izdale. U tom smislu, njihovi 'kolege' učinili su im 

medvjeđu uslugu. U Italiji je, recimo, aktualno zaduživanje 

obveznicama malih kompanija i to je tržište vrlo aktivno. Međutim, 

za njegovo formiranje bio je potreban veliki angažman 

države te želja da u ekonomiju unese svjež novac usprkos 

bankama, koje su kontinuirano smanjivale plasmane. 


DRAMA U 

ŠVICARSKOJ 

REŽIJI 

KAOS KOJI JE ISPROVOCIRALA ŠVICARSKA 

SREDIŠNJA BANKA KLASIČNO JE 

UTJELOVLJENJE ‘TAIL RISK’ FENOMENA NA 

KOJI SMO NEKOLIKO PUTA UPOZORAVALI 


ODLUKA ŠVICARSKE 

SREDIŠNJE BANKE 

(SNB), koja se iz posve 

razumljivih razloga preko 

noći pretvorila u top-temu 

u Hrvatskoj, ali i na financijskim 

tržištima diljem 

svijeta, posijala je pravu 

paniku i otvorila niz pitanja, 

ne nudeći pritom nikakve odgovore. I usto je iznjedrila cijeli niz gubitnika. Čak će i oni koji nisu 

izravno pogođeni dramatičnim rastom vrijednosti švicarske valute na svojoj koži osjetiti posljedice tog 

događaja, ako ništa drugo, a ono povećanom psihozom na tržištu koja se evidentno manifestira većom 

volatilnošću i rastućim premijama za rizik. 

Jedan od najvećih gubitnika upravo je središnja banka, koja je preko noći ostala bez teško stečenog 

kredibiliteta. Jer predstavnicima monetarnih vlasti već su mjesecima puna usta obrane tečaja domaće 

valute, s ciljem očuvanja konkurentnosti izvozno orijentirane ekonomije, kako bi se neutralizirao pritisak 

potaknut snažnim priljevom inozemnog kapitala i percepcijom franka kao sigurnog zaklona od najrazličitijih 

nedaća, bilo da 

je riječ o kroničnoj slabosti 

eura, varljivoj stabilnosti 

valuta tržišta u razvoju ili 

pak posljedicama sankcija 

koje trpi Rusija. 

78 FORBES 

VELJAČA, 2015

Thomas Jordan, 

guverner SNB-a, 

švicarske središnje 

banke, nikako ne 

može biti zadovoljan 

reakcijom deviznog 

tržišta na odluku o 

odustanku od obrane 

tečaja domaće valute 

AFP PHOTO / 

ALESSANDRO DELLA BELLA 


FORBES 

DRAMA U ŠVICARSKOJ REŽIJI 

I kao da to već nije dovoljno, 

samo tri dana prije 

naprasnog odustajanja 

od aktivne obrane tečaja, 

viceguverner Jean-Pierre 

Danthine nazvao je franak 

jednim od temeljnih stupova 

monetarne politike, 

evidentno aludirajući na 

neformalni tečajni fiksing 

od 1,20 franaka za euro. 

Bez konkretnog pokrića 

verbalne intervencije, taj 

omiljeni alat kreatora monetarne 

politike drastično 

gubi na značenju, pretvarajući 

se u devalviranu robu 

lišenu bilo kakve stvarne 

vrijednosti. Ta tko bi im 

nakon ovoga vjerovao? 

A zapravo je sve upućivalo 

na ovakav ishod, još 

tamo 2010. godine, kada 

je po mnogočemu kontroverzni 

Philipp Hildebrand, 

tadašnji guverner središnje 

banke, počeo u praksi 

provoditi politiku rigidne 

obrane tečaja, okrenuvši 

protiv sebe ostatak deviznog 

tržišta. Povijest nas 

uči da su takvi potezi u 

pravilu osuđeni na neuspjeh 

jer niti jedna središnja 

banka naprosto nije 

dorasla takvom izazovu, u 

kojem je s druge strane tržište 

s dnevnim prometom 

koji se trenutno procjenjuje 

na pet bilijuna dolara. 

Philipp 

Hildebrand je 

još 2010. godine 

uveo praksu 

intervencija na 

deviznom tržištu 

kako bi zaustavio 

rast franka 

Uime obrane strateških interesa 

(izvoznika), Hildebrand je svejedno 

ustrajao na očajničkim mjerama, a u 

nepune dvije godine tržište mu je ispostavilo 

račun od oko 40 milijardi dolara. 

Toliko je, naime, iznosio gubitak središnje 

banke proizašao iz intervencija na 

deviznom tržištu u kojima je SNB kupovao 

eure (aktivu denominiranu u eurima) 

i prodavao franak kako bi odnos 

ponude i potražnje pogurao u željenom 

smjeru i na taj način potaknuo deprecijaciju 

domaće valute. O razmjerima 

fijaska možda najbolje govori podatak 

INTERVENCIJE S CILJEM 

SLABLJENJA FRANKA 

IMAJU I SVOJU CIJENU, 

A SREDIŠNJU SU BANKU 

PRILIČNO SKUPO KOŠTALE 

Ekspanzivna monetarna politika ostavila je traga 

i na izvedbi švicarskih državnih obveznica... 

MARA TRUOG 

da je riječ o udjelu u domaćem BDP-u 

od oko 6%, koji usto ne uključuje trošak 

recentnih intervencija, što se doima 

prilično visokom cijenom politike kojom 

je u konačnici samo kupljeno malo 

vremena. 

I da stvar bude još zanimljivija, vjerojatno 

stvoreni uvjeti za ovako dramatičan 

rasplet. 

Naime, zbivanja na financijskim tržištima 

manifestiraju linearan karakter 

samo do određene mjere, a nakon toga 

poprimaju obrise stampeda, demonstrirajući 

domino-efekt zastrašujućih 

razmjera. Upravo se to dogodilo u ovoj 

priči koja nosi sva obilježja fenomena 

poznatijeg pod izrazom “tail risk event”. 

Riječ je o scenariju male vjerojatnosti, 

ali s potencijalno razornim posljedicama 

koje donose masovnu paniku i izazivaju 

tektonske poremećaje na tržištima. 

Upravo to je na neki način omogućila 

švicarska središnja banka zavjetovavši 

se na obranu tečaja, čime je praktički 

definirala donju granicu fluktuacijskog 

raspona. U trenutku kada je ta obrana 

pala, uslijedila je masovna aktivacija 

stop-loss naloga, montiranih kako bi investitore 

zaštitili od većih gubitaka, dodatno 

intenzivirajući aktualan trend. 

O njegovoj silini zorno svjedoče 

prisilne obustave trgovanja kojima su 

pribjegle čak i renomirane financijske 

institucije kakva je Deutsche Bank. Za 

razliku od potonje, nekolicina brokera 

je preko noći bankrotirala, dok se dio 

njih dao u grozničavu potragu za strateškim 

ulagačima, tražeći spas od stečaja 

uvjetovanog ogromnim gubicima 

... drastično spustivši prinose u odnosu na 

razvijene zemlje u susjedstvu 

80 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Minorne oscilacije tečaja EUR/CHF ni na koji 

način nisu dale naslutiti... 

Jednodnevni kaos potpuno je zasjenio mjesece 

nezanimljive trgovine 

Detaljniji prikaz u vremenskim intervalima 

od jednog sata... 

... pravu dramu koja će se sredinom siječnja 

odigrati na deviznom tržištu 

Kako god ga prikazali, pad eura u odnosu na 

franak uistinu djeluje dramatično 

... zorno prikazuje intenzitet promjene tečaja 

EUR/CHF 

svojih klijenata. Jer za mnoge 

je “margin call”, trenutak kad 

aktivna pozicija sklizne u minus 

iziskujući dodatan izvor 

financiranja, stigao prekasno, 

nakon što na računima brojnih 

klijenata više nije ostalo 

– ništa. Injekciju svježeg 

kapitala potražio je i FXCM, 

zvučnije ime među online 

platformama za trgovinu valutama, 

na čijem se primjeru 

prikladno zrcale elemente kaosa 

koji su dobrano uzdrmali 

tržište. Naime, na grafikonu 

koji prikazuje kretanje tečaja 

u vremenskim intervalima od 

jedne minute, čak 45 minuta 

naprosto je – iščeznulo. 

Nemoguće je i zamisliti 

kako je tih 45 minuta 

užasa doista izgledalo 

na odjelima banaka koje 

su trebale realizirati 

naloge klijenata, zaprepaštenih 

posve neočekivanim 

razvojem 

događaja, usput bitno 

KAOS NA TRŽIŠTU 

ODVUKAO JE NEKOLICINU 

BROKERA U BANKROT, 

DRUGI SU POČELI TRAŽITI 

STRATEŠKE INVESTITORE 

osnaženim multiplikativnim 

efektom agresivne primjene 

poluge, koja može ići i do omjera 1:200. 

O kakvom je potresu riječ, možda 

najbolje govori grafički prikaz zbivanja, 

odnosno usporedba oscilacija tečaja 

EUR/CHF registriranih “prije” i “poslije”; 

fluktuacije koje su prethodile odluci 

središnje banke doimaju se posve 

beznačajnima. Promatramo li stvari u 

kontekstu konvencionalnih statističkih 

mjerila, valja imati na umu da su 

intervencije središnje banke potpuno 

SHUTTERSTOCK 


FORBES 

DRAMA U ŠVICARSKOJ REŽIJI 

umrtvile tečaj, a time i statističke modele 

prema kojima je mogućnost ovako 

katastrofalnog scenarija zapravo beznačajno 

mala (otuda i “tail-risk event” 

kvalifikacija). Ovisno o vremenskom 

intervalu, standardna devijacija u tim 

je modelima podrazumijevala tek promjenu 

treće ili četvrte znamenke (iza 

IZVOZNICI 

U ŠOKU 

NAPRASNA PROMJENA SMJERA 

SREDIŠNJE BANKE MOGLA BI 

IZAZVATI VELIKE GLAVOBOLJE 

IZVOZNICIMA, STVARAJUĆI 

POVEĆE GUBITKE ZBOG 

TEČAJNIH RAZLIKA 

“Nemam riječi”, glasio je komentar Nicka 

Hayeka, prvog čovjeka Swatcha, na 

najbolji način opisujući šok i nevjericu kojom 

su švicarski izvoznici dočekali odluku 

o odustajanju obrane tečaja domaće 

valute. Prema podacima Bloomberga, 

satovi čine više od 10% ukupnog izvoza, te se drama na deviznom tržištu vrlo brzo preslikala 

i na tržište kapitala, gurnuvši većinu domaćih izdanja duboko na negativan teritorij. 

I dok ostatak kontinenta bilježi skroman rast vrijednosti burzovnih indeksa, švicarski SMI 

zaglibio je u minusu od oko 10%, što u ovome trenutku predstavlja tek grubu procjenu 

investitora koji još nisu sigurni koliku će zaista štetu pretrpjeti izvoznici. Strah pritom dodatno 

potpiruju i pomalo neobične okolnosti, odnosno činjenica da su zbog naizgled fiksiranog 

tečaja brojne kompanije odustale od prakse hedginga, odnosno aktivne zaštite 

od valutnog rizika, uvjerene da će središnja banka razinu od 1,20 franaka za euro braniti 

po svaku cijenu. Nitko ih nije pripremio na bitno drukčiji scenarij, i to je vjerojatno najveća 

zamjerka monetarnim vlastima. Doduše, takve su optužbe uglavnom bez osnove jer 

doista ne postoji mehanizam koji bi osigurao postupnu promjenu tečaja konvertibilne 

valute kojom se aktivno trguje na deviznom tržištu; trgovci bi se svakako pobrinuli za to 

i drastično skratili vrijeme prilagodbe. No, to nimalo ne umanjuje opravdani strah da bi 

gubici niza švicarskih kompanija mogli i nadmašiti inicijalni pad vrijednosti cijena dionica. 

82 

FORBES 


decimalnog zareza, naravno). 

Recimo, sa 1,203 na 1,204 franka za 

jedan euro. Pomak od jedne standardne 

devijacije (u odnosu na prosjek) u 

jednom ili drugom smjeru (pad ili rast) 

podrazumijeva vjerojatnost od 68,2%; 

dvije standardne devijacije podižu tu 

vjerojatnost na 95,4%, a tri na 99,7%. 

Negativne reakcije ulagača pojele su sav rast 

SMI indeksa u proteklih godinu dana 

Kako navodi Wikipedia, u fizici čestica 

kao ilustracija razine pouzdanosti 

otkrića 5-sigma figurira kao uvriježena 

konvencija, upućujući na vjerojatnost 

od 99,999996%. 

Naravno, što su oscilacije tečaja veće, 

veća je i standardna devijacija, zbog čega 

je poželjno stvari promatrati u duljem 

vremenskom intervalu. Međutim, zbog 

aktivne obrane tečaja središnje banke to 

u ovoj priči ne mijenja previše na stvari, 

pa smo se, ilustracije radi, za potrebe 

teksta ograničili na relativno kratko razdoblje 

od početka prosinca 2014. godine. 

Na grafikonu su prikazane pozicije 20. 

standardne devijacije (u plus i minus), 

koje stvarna promjena višestruko nadmašuje. 

Još preciznije, nakon mjesec i 

pol dramatičan pomak tečaja otprilike je 

ekvivalentan 240. standardnoj devijaciji. 

Potonji podatak je iskoristio i Matt 

Levine, konstruiravši silno zabavan tekst 

u kojem navodi kako su autori na Wiki- 

RAST FRANKA PREMA DRUGIM 

VALUTAMA OD POČETKA 2015. 

VALUTA (%) 

australski dolar (AUD) +12,6 

kanadski dolar (CAD) +16,2 

euro (EUR) +17,8 

britanska funta (GBP) +16,7 

japanski jen (JPY) +11,0 

švedska kruna (SEK) +17,9 

američki dolar (USD) +13,0 

pediji odustali nakon sedme standardne 

devijacije, definiravši ju kao događaj s 

iznimno niskom vjerojatnošću koji se 

događa jednom u – 390 milijardi dana. 

Shodno tome, poentirao je Levine, dobra 

je vijest da smo barem idućih milijardu 

godina mirni u pogledu ovako drastičnih 

odmaka tečaja franka. Riječ je, naravno, 

o ironiji adresiranoj na (relativno primitivne) 

statističke modele utemeljene 

na prošlim zbivanjima, koji u laičkom 

tumačenju nude prilično idiličan prikaz 

stanja, postajući zapravo smiješni. 

No, sredinom siječnja malo je kome 

bilo do smijeha. Ponajmanje Thomasu 

Jordanu, aktualnom guverneru, koji je, 

eto, bio uvjeren da više nema potrebe 

za obranom tečaja domaće valute. Ili 

je znao nešto više. Na to barem upućuje 

cijeli niz teorija kojima se pokušava

Kako god ga prikazali, pad eura u odnosu na 

franak uistinu djeluje dramatično 

objasniti neočekivan potez monetarnih 

vlasti. To je, zapravo, i sam Jordan dao 

naslutiti, izjavivši da takva politika “na 

dulji rok nije održiva”. Pritom se najčešće 

upire prstom u Europsku središnju 

banku koja bi, bitno rasterećena njemačkog 

pritiska, već na sastanku 22. siječnja 

mogla objaviti početak programa 

monetarnog popuštanja (“Quantitative 

Devizno se tržište još jednom narugalo 

konvencionalnim statističkim modelima… 

Easing”), što u praksi podrazumijeva 

još veću ponudu eura, a s time se SNB 

nipošto ne može nositi. Vjerojatno nikad 

nećemo doznati je li Jordan znao 

nešto više i zašto je odjednom, praktički 

preko noći, zajedno sa svojim kolegama 

promijenio mišljenje. No, jedno je sigurno 

– povijest će ga dugo pamtiti. Jer 

dobitnika u ovoj priči gotovo da ni nema. 

… drastično povećavši razinu volatilnosti među 

valutama najrazvijenijih zemalja 

A lista gubitnika, od investicijskih banaka, 

preko multinacionalnih kompanija, 

pa sve do “malih” dužnika koji svoje 

kredite otplaćuju uz valutnu klauzulu 

u švicarskim francima, poprilično je duga. 

Svi oni sa strepnjom iščekuju daljnji 

razvoj događaja koji je, sa statističkim 

modelima ili bez njih, očito nemoguće 

predvidjeti. 

FRANAK JE 

PRECIJENJEN 

PREMA PARITETU KUPOVNE 

MOĆI, ŠVICARSKA JE VALUTA 

(U ODNOSU NA EURO) UPRAVO 

POSTALA JOŠ PRECJENJENIJA 

Kako dalje? Koliko god se na prvi pogled 

činilo logičnim, budućnost ipak nije rezervirana 

samo za jedan scenarij, onaj koji 

podrazumijeva nastavak aprecijacije franka. 

Istini za volju, odnos snaga na tržištu 

upućuje upravo na takav razvoj događaja 

jer s programom otkupa državnih obveznica 

ili, još jednostavnije, tiskanja novca, 

potencijalno teškim čak bilijun eura, ECB 

će u domaći financijski sustav ubrizgati 

iznimno jaku injekciju likvidnosti, i u tom 

procesu znatno oslabiti poziciju eura. 

Veća ponuda, sukladno teoriji, neizbježno 

vodi padu cijene neke robe, a ta roba je 

u ovoj priči euro. S obzirom na prirodu 

deviznog tržišta, gdje se valutama uvijek 

trguje u paru, pad vrijednosti jedne valute 

automatski donosi rast vrijednosti one 

druge. 

Navedeno vrijedi u uvjetima nepromijenjene 

potražnje. No, što ako se ponovi 

američki scenarij, u kojem je QE program 

isprovocirao značajnu potražnju za 

američkim dionicama i obveznicama? U 

tom bi slučaju višak ponude neutralizirao 

snažan priljev inozemnog kapitala u lovu 

Negativan predznak otkriva stvarne razmjere 

precijenjenosti tečaja EUR/CHF koji je… 

na veće prinose, posebice kada je riječ o 

perifernim članicama monetarne unije, odnosno 

relativno niskim (jeftinim) valuacijama 

lokalnih tržišta kapitala i još jeftinijim 

obveznicama čija je cijena zbog dužničke 

krize zabilježila značajan pad. Koliko god 

zvučalo nevjerojatno, vrijednost eura 

u tom bi scenariju u konačnici mogla i 

porasti, još jednom demonstrirajući snagu 

jednostavne “regresije ka prosjeku”. 

Osim toga, valja skrenuti pozornost na 

još jednu vrlo važnu činjenicu, koja pak 

proizlazi iz valutnih odnosa utemeljenih na 

modelu pariteta kupovne moći (“purchasing 

power parity”). Riječ je o principu 

kojim se uspoređuju kupovne vrijednosti 

pojedinih valuta, determinirane razinom 

cijena potrošačke (ili bilo kakve druge) 

košarice, a u ovom slučaju brojke će 

... sve dalje od ravnotežnog tečaja, bez obzira 

na kriterij usporedbe 

većinu zasigurno iznenaditi. Naime, prema 

indeksu potrošačkih cijena, tečaj EUR/ 

CHF već je dulje vrijeme – podcijenjen. 

Točnije, još od travnja 2010. godine, kada 

se tečaj spustio ispod ekvilibrija definiranog 

paritetom kupovne moći, a najnoviji 

su događaji dodatno naglasili tu neravnotežu. 

Štoviše, tečaj EUR/CHF trenutno je 

podcijenjen za čak trećinu, dok neravnoteža 

mjerena popularnim BigMac indeksom 

doseže čak 45%. A to je u ovoj priči jako 

važno jer se model pariteta kupovne 

moći smatra fundamentalnim, figurirajući 

kao ravnotežni tečaj prema kojem valute 

konvergiraju na dulji rok. Doduše, devizno 

tržište nerijetko je u stanju godinama 

ignorirati fundamente, no razmjeri opisane 

neravnoteže pozivaju na oprez. Ili nude razloga 

za optimizam, ovisno o perspektivi. 


FORBES 

FINANCIJE 

KOLIKO 

KOŠTA 

VALUTNA 

KLAUZULA? 

TEČAJ I KAMATNE STOPE DVIJE 

SU KLJUČNE KOMPONENTE 

STAMBENIH KREDITA I IZISKUJU 

JEDNAK MEDIJSKI TRETMAN, ŠTO 

JE NAJJEDNOSTAVNIJE POSTIĆI 

KONKRETNIM IZRAČUNOM 


U RAZDOBLJU OD KOLOVOZA 

2008. do kolovoza 2011. godine, tečaj 

švicarskog franka u odnosu na kunu 

(prema tečajnoj listi Hrvatske narodne 

banke) porastao je za čak 60%, bacajući 

u očaj tisuće domaćih dužnika 

koji su preuzeli obvezu otplate kredita 

uz valutnu klauzulu u francima. 

Naravno, najviše su bili pogođeni 

korisnici stambenih kredita, suočavajući 

se s drastičnim rastom mjesečnih 

rata kredita koje su svaki mjesec 

iznova dovodile u pitanje održivost 

kućnog budžeta, ionako ugroženog 

brojnim otkazima i vrlo neizvjesnom 

budućnošću u koju nas je uvela globalna 

ekonomska kriza, prešavši Atlantik 

s malim vremenskim odmakom. Ovo 

potonje isprovociralo je i zamjetan 

rast kamatnih stopa, zatvarajući začarani 

krug iz kojeg je većina teško 

mogla nazreti izlaz. 

Bio je to ujedno i povod za prezentaciju 

izračuna troškova servisiranja 

stambenih kredita s valutnom klauzulom, 

u kojoj smo suočili dva postojeća 

modela, oba s valutnom klauzulom 

– jedan vezan u euro, a drugi uz švicarsku 

valutu (obični smrtnici ionako 

nisu mogli ni pomišljati na kunske 

stambene kredite). Osobito revoltirani 

rastućim iznosima mjesečnih rata kredita, 

korisnici ovog drugog modela bili 

su prisiljeni suočiti se sa znatno drukčijim 

scenarijem u odnosu na početne 

okolnosti, užasnuto promatrajući kako 

nepovoljan trend na deviznom tržištu 

prkosi konvencionalnoj logici te sustavno 

povećava vrijednost glavnice 

izražene u kunama. Sve glasniji prosvjedi 

potom su, kao što znamo, dobili 

i vrlo opipljive obrise pravne bitke 

u kojoj se na suprotnoj strani našla 

nekolicina domaćih banaka u čijoj su 

režiji odobravani krediti uz valutnu 

84 

FORBES 

VELJAČA, 2015

Predsjednik Vlade 

Republike Hrvatske 

Zoran Milanović sastao 

se s predstavnicima 

Udruge Franak. 

Na fotografiji: Denis 

Smajo i Katarina Lučić, 

voditeljica udruge 

Franak 

FOTO: GORAN MEHKEK / CROPIX 

klauzulu u švicarskim francima. 

Kraj te bitke još se ne nazire, no to 

ionako nije (bio) predmet našeg interesa. 

Umjesto toga, u kolovozu 2011. 

godine objavili smo konkretan izračun 

troškova servisiranja kredita, temeljen 

na hipotetskom primjeru kredita od 

100.000 eura, odnosno njegovu ekvivalentu 

izraženom u švicarskoj valuti 

(u iznosu od 161.300 franaka prema tadašnjem 

tečaju), s rokom otplate od 30 

godina. Primjer je bio imaginaran, ali 

ipak dovoljno realan da bi mogao poslužiti 

za usporedbu dvaju kreditnih 

modela. Uostalom, korištene su brojke 

bile itekako stvarne, od tečaja kune u 

odnosu na franak i euro do kamatnih 

stopa koje je svojim klijentima obračunavala 

jedna od najvećih hrvatskih banaka. 

Konačan je rezultat bio pomalo 

TROŠAK SERVISIRANJA 

STAMBENOG KREDITA 

AKTUALNA KAMATNA STOPA (%) 

PROMJENA TEČAJA (%) 

RATA ZA I. 2015. (KN) 

TROŠAK KREDITA (TISUĆE KN) 

OTPLAĆENO GLAVNICE (%) 

ŠVICARSKI 

FRANAK 

(CHF) 

3,23 

+40,2 

4678 

460,8 

13,5 

EURO 

(EUR) 

5,79 

+3,8 

4552 

440,2 

11,1 

iznenađujući (barem za autora teksta) 

jer se u malo više od četiri godine ukupan 

trošak stambenog kredita u eurima 

nije gotovo nimalo razlikovao od 

njegovog švicarskog pandana. Točnije, 

ovaj drugi je, barem u našem primjeru, 

korisnike koštao ukupno 600 kuna 

manje, podsjećajući na dvije bitne 

komponente svakog kreditnog odnosa 

s valutnom klauzulom. 

Jedna je, naravno, tečaj domaće valute 

u odnosu na odabranu denominaciju 

kredita, a drugi su kamatne stope. Prva 

je komponenta pritom evidentno išla u 

prilog korisnicima kredita s valutnom 


FORBES 

FINANCIJE 

Kamatne stope na kredite s valutnom 

klauzulom biježe drastičan pad... 

... na tragu negativnog trenda referentnih 

kamatnih stopa u inozemstvu 

Za razliku od kamatnih stopa, tečaj nikako ne 

ide na ruku švicarcima 

klauzulom u eurima, zahvaljujući monetarnoj 

politici usredotočenoj upravo 

na stabilnost tečaja eura. Međutim, varijabla 

kamatnih stopa bila je uvjerljivo 

na strani onih drugih jer se prosječan 

spread kretao oko 100 baznih bodova 

(1%) u korist europske valute, u znatnoj 

mjeri neutraliziravši negativan učinak 

tečaja. 

Više od tri godine kasnije, opisani 

fenomen još više dolazi do izražaja. 

Povod za novu kalkulaciju ovaj je put 

posvemašnji kaos koji je isprovocirala 

švicarska središnja banka, naprasno 

odustavši od aktivne obrane tečaja 

domaće valute, što je u konačnici iznjedrilo 

uistinu dramatičnu aprecijaciju 

franka, na koju ni domaća tečajnica 

nije bila imuna. Tako je u samo 

tri tjedna ove godine franak ostvario 

rast vrijednosti od gotovo 19% u odnosu 

na kunu, efektivno poskupljujući 

trošak servisiranja korespondirajućeg 

kredita za čak petinu. Ilustracije radi, 

tečaj usporediv s rekordnih 7,66 kuna 

za jedan franak iz siječnja ove godine 

nemoguće je iskopati u arhivi koja seže 

sve do prosinca 1997. godine (prijašnji 

rekord je 7,16 kuna, evidentiran 

upravo u kolovozu 2011. godine). 

Posve logično, rast tečaja užasnuo 

je domaće dužnike i pretvorio se u 

postizbornu top-temu koja je svoj 

nastavak dobila prijedlogom interventnih 

mjera Vlade oko kojih još 

postoji cijeli niz nedoumica. I dok 

u Banskim dvorima smišljaju kako 

olakšati egzistenciju vojsci dužnika, 

mi ćemo se ponovo pozabaviti konkretnim 

brojkama, koristeći isti onaj 

hipotetski primjer s početka priče, s 

VIŠEKRATNO SMANJENJE 

KAMATNJAKA DONIJELO 

JE OPIPLJIVU KORIST 

DUŽNICIMA, BEZ OBZIRA NA 

VRSTU VALUTNE KLAUZULE 

realnim brojkama vezanima uz tečaj 

i kamatne stope. Jer od tada do danas 

puno se toga promijenilo. 

Za početak, tečaj švicarske valute 

bio je prilično stabilan, oscilirajući 

unutar relativno uskog raspona od 

6,0 do 6,4 kune, no potom je doslovno 

eksplodirao, stigavši nadomak paritetne 

razine s eurom. Kretanje eura 

za to vrijeme, kao i obično, nije ponudilo 

nikakva uzbuđenja, makar se 

na grafikonu lako može uočiti blaga 

U samo tri tjedna ove 

godine franak je ostvario 

rast vrijednosti od gotovo 

19% u odnosu na kunu 

deprecijacija domaće 

valute zbog koje euro 

u posljednjih godinu 

dana gotovo u 

pravilu boravi iznad 

7,6 kuna. S druge pak 

strane, krupne su se 

promjene dogodile u 

segmentu kamatnih 

stopa, donoseći dužnicima zamjetno 

olakšanje. To se posebice odnosi na 

korisnike kredita s valutnom klauzulom 

u švicarskoj valuti, u čijem je slučaju 

kamatna stopa spuštena ispod 

inicijalne razine kojom je cijela priča, 

još u ožujku 2007. godine, počela. Višekratno 

smanjenje kamatnih stopa 

obradovalo je i korisnike alternativnog 

modela kreditiranja, s valutnom 

klauzulom u eurima, no spread je (u 

odnosu na prethodni izračun) do- 

DRAGAN MATIĆ/CROPIX 

86 

FORBES 

VELJAČA, 2015

datno povećan, te se nakon nepunih 

osam godina u prosjeku kreće oko 

130 baznih bodova. Takav razvoj događaja 

izravna je posljedica zbivanja 

na svjetskim financijskim tržištima, 

gdje su kratkoročne kamatne stope 

na međubankovnom tržištu, crpeći 

inspiraciju iz recentnih poteza središnjih 

banaka, također zabilježile 

značajan pad. Štoviše, tromjesečni 

Libor na švicarski franak još je krajem 

prošle godine poprimio negativan 

predznak, dok se Euribor još 

nekako i drži pozitivnog teritorija (i 

to možda ne još zadugo). 

Zbog svega navedenog uslijedio je i 

pad mjesečne rate kredita, koji je opet 

znatno izraženiji u slučaju franka, makar 

je i u slučaju eura rata iz siječnja 

ove godine bila najniža još od siječnja 

2009. godine. 

Bilo kako bilo, znatno niže kamatne 

stope uvelike su kompenzirale negativan 

utjecaj aprecijacije švicarske valute, 

do te mjere da konačan rezultat 

ponovo izgleda pomalo iznenađujuće 

(ili se autor možda odveć često iščuđava 

nerazmjeru između raširene percepcije 

domaće javnosti i konkretnih 

brojki). Jer nakon ukupno 94 otplaćene 

rate našeg imaginarnog kredita po 

tržišnim uvjetima, svojih X kvadrata 

stambenog prostora obveznici kredita 

u švicarskim francima dosad su platili 

otprilike dvadesetak tisuća kuna više. 

Ili, još konkretnije, u promatranom 

je razdoblju – od travnja 2007. do siječnja 

2015. godine – za otprilike 22 

kune mjesečno bio veći trošak kredita 

u švicarcima u usporedbi 

s onim u eurima. Za 

to su vrijeme korisnici 

kredita u švicarcima 

otplatili 13,5% glavnice, 

dok je u slučaju eura 

korespondirajuću brojka, 

ponajprije zbog viših 

kamatnih stopa, čak 

i nešto niža (11,1%). 

Naravno, stvari izgledaju bitno 

drukčije kada se preostala glavnica 

pretvori u kune prema aktualnom tečaju: 

kod kredita s valutnom klauzulom 

u francima ona je veća za čak 150 

Nakon dugo vremena rata u švicarcima spustila 

se ispod one u eurima... 

Preračunato u kune, glavnica je ogroman 

problem za dužnike u švicarcima... 

TROŠAK SERVISIRANJA 

KREDITA U ŠVICARCIMA 

U NEŠTO VIŠE OD OSAM 

GODINA VEĆI JE ZA 

DVADESETAK TISUĆA KUNA 

tisuća kuna u odnosu na početnu ratu i 

iznosi nešto manje od 890 tisuća kuna. 

Ili više od milijun kuna ako u izračun 

uvedemo aktualan tečaj od 7,6 kuna 

za franak. U tom se slučaju mjesečna 

... no ukupan je trošak ipak veći za kredite u 

švicarcima 

... unatoč tome što su dosad otplatili malo veći 

dio glavnice 

rata penje sa 4700 na 5600 kuna i dužnike 

nedvojbeno stavlja na ozbiljnu 

kušnju, ali uz jednu bitnu činjenicu 

– kredit u švicarcima ostavlja mogućnost 

pozitivne prilagodbe ako dođe do 

deprecijacije švicarske valute. Koliko 

god se iz aktualne perspektive činilo 

nezamislivim, taj je scenarij, osobito 

uz rok otplate od 30 godina, itekako 

realan. S druge pak strane, dužnici koji 

su svoje obveze vezali uz euro nemaju 

se čemu nadati - oni u najboljem 

slučaju mogu očekivati stabilan tečaj. 

Uostalom, brojke su tu - na vama je da 

izvedete zaključak. 

VELJAČA, 2015 FORBES 87 

SHUTTERSTOCK

MARKET MAKER 

MARIO GATARA 

Laži, proklete laži i - statistika 

Pogrešno kalibrirani modeli ne upućuju 

na manjkavosti statistike, nego na 

katastrofalne previde iza kojih, kao i 

obično, u prvom redu stoji ljudski faktor 

Duhovita doskočica iz naslova najčešće se pripisuje Marku Twainu, 

a često služi kao ilustracija varljive moći statistike. I djeluje posve 

prikladno u kontekstu erupcije volatilnosti na deviznom tržištu, 

realizirane u režiji švicarske središnje banke koja je svojim potezom 

niz statističkih modela okrenula naglavce. To da aprecijacija franka, ovisno 

o obuhvatu povijesnih podataka, spada u kategoriju događaja dvadesete ili 

stodvadesete standardne devijacija, sasvim je nebitno, jer sve ono što izlazi iz 

okvira vjerojatnosti manje od 0,5% obično se percipira kao dio nekakvog nevjerojatnog 

scenarija koji je naprosto nemoguće pojmiti, a kamoli predvidjeti. 

Doduše, u različitostima bogatom svijetu financija nađe se mjesta i za 

osebujne igrače kojima su upravo takvi, „tail risk“ fenomeni, predmet od 

posebnoga interesa. Konačno, ugledni autor Nassim Taleb nekoliko je godina 

vodio hedge fond u kojem su malo vjerojatni događaji predstavljali okosnicu 

investicijske strategije, koristeći mahom jeftine out-of-money opcije kako bi 

osigurao izloženost naoko nezamislivim i nevjerojatnim scenarijima. No ta 

priča nema sretan završetak, a mnogima je poslužila i kao argument teze o 

ograničenim dosezima statistike. Baš kao i fijasko koji su eskalacijom subprime 

krize doživjeli arhitekti i predani zagovornici VaR (Value at Risk) modela, 

nemoćno promatrajući kako se preko noći urušava cijeli financijski sustav. 

A onda opet, možda problem nije u statistici? Fred Mosteller, jedan od 

najeminentnijih statističara 20. stoljeća, ostat će, između ostalim, zapamćen 

i po zanimljivoj izjavi na tu temu: „Sa statistikom je jednostavno lagati, no 

bez nje je - još i lakše.“. Samo na temelju prošlih događaja doista je nemoguće 

zamisliti scenarij u kojem tečaj EUR/CHF (k tome je riječ o iznimno likvidnim 

valutama razvijenih zemalja koje se ponašaju bitno drukčije od „labilnih“ 

valuta zemalja u razvoju) u svega sat-dva vremena može potonuti za 20%. 

No možda je početna premisa bila 

Postoji razlog zbog 

kojeg je kredit 

u švicarcima 

bio jeftiniji, a ne 

podrazumijeva 

besplatni ručak i zove 

se - valutni rizik 

pogrešna? Jer ako su intervencije 

središnje banke ključan (ako ne i 

jedini!) razlog skromnih oscilacija 

tečaja, onda bi se problem mogao 

promatrati i u binarnom kontekstu 

- hoće li, ili neće, središnja banka 

ustrajati na obrani tečaja u budućnosti? 

O tome su, sasvim sigurno, 

trebale voditi računa brojne online 

platforme za trgovinu, investicijske 

banke, pa u konačnici i HNB i Banski 

dvori, koje je najnoviji razvoj događaja opet 

zatekao. U takvom, binarnom okruženju, vjerojatnost 

kaotičnog ishoda koji se odigrao 

pred našim očima drastično raste, s nekakve 

mizerne brojke koja nije vrijedna spomena 

na čak 50%. Drugim riječima, statistički je 

model bio posve pogrešno kalibriran, na tragu 

duhovite opaske koju neumorno ponavlja 

Charlie Munger: „Čovjeku s čekićem svaki 

problem izgleda kao čavao.“. 

Nažalost, ovo potonje savršeno opisuje 

i proces odobravanja kredita koji su dugo 

vremena primjenjivale hrvatske banke, pokušavajući 

ukalupiti veliku potražnju za nekretninama 

u postojeće modele. 

Na stranu što se ta praksa nije previše 

razlikovala od one američke, jer uz omjer 

kolaterala i iznosa kredita od 1:1 očito nitko 

nije ni pomišljao da bi cijene nekretnina 

mogle pasti. Problem je dodatno naglašen 

kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim 

francima, koji su se u pravilu odobravali 

klijentima slabije platežne moći. Nominalni 

instrumenti osiguranja, poput prosječnih 

primanja kojima su potonji raspolagali, nisu 

bili dovoljni za relativno visoke rate kredita 

s valutnom klauzulom u eurima, no zato je 

na raspolaganju bila alternativa u švicarskim 

francima, sa znatno nižom mjesečnom ratom 

kredita. Kao da je riječ o dva potpuno različita 

proizvoda, od kojih švicarci, za razliku od 

eura, nekim čudom uključuju i free lunch. I 

eto paradoksa - rizičniji proizvodi (a kredit 

u švicarcima to svakako jest, zbog izraženog 

valutnog rizika) odobravali su se klijentima 

slabije kreditne sposobnosti za koje je bilo 

logično pretpostaviti da će prvi pokleknuti 

pred teretom krize. 

Posve je nebitno u kojoj se mjeri kriza mogla 

predvidjeti, jer vjerojatnost da će se u 30 

godina neka kriza doista i dogoditi prilično 

je velika. I sad smo tu gdje jesmo, statistici 

unatoč. I možda upravo baš zato. 


FONDOVI I TRŽIŠTA 

IVA BIONDIĆ PARAĆ 

Lavovska borba za 

svaku slobodnu kunu 

HNB se zakopao u održavanju monetarne 

stabilnosti, a da nije kvantificirao što to znači. 

Mjera uspješnosti monetarne politike zato ne 

postoji, jer izostao je moment korisne inflacije 

Domaća fondovska industrija lavovski se bori za svaku kunu. Tako 

će za koji mjesec hrvatski ulagači moći kupovati udjele u domaćim 

fondovima plaćajući ih i eurima. Time će se jednostavnije i jeftinije, 

što je još važnije, deviznu štednju moći skretati u fondove, od 

kojih su mnogi denominirani u stranoj valuti. To više što se s prvim mjesecima 

ove godine kreće s oporezivanjem prihoda od kamata na štednju. Naravno da 

se stampedo na fondove ne može očekivati, ali svako pojednostavljenje procedura 

prilikom kupnje udjela je dobrodošlo. Naime, ne zaboravimo, štedni 

depoziti do 100.000 eura imaju državna jamstva koja garantiraju njihov povrat, 

tako su da i mršavi prinosi koje nose, a odsad će se oporezivati, privlačni prosječnom 

Hrvatu koji se i dalje oporavlja od financijskog kraha. 

A da taj krah još vuče repove, potvrđuju riječi predsjednice Uprave 

Zagrebačke burze Ivane Gažić u intervjuu za jedne domaće poslovne dnevne 

novine. Ona tako ona kaže da oporavka hrvatskog tržišta kapitala nema bez 

rasta gospodarstva. Strani nas investitori i dalje izbjegavaju u širokom luku, a 

i kako bi išta htjeli uložiti u zemlju koja nikako da zabilježi gospodarski rast? 

Neki od analitičara najavljuju i opasnost od deflacije, za koju kažu da je opasnija 

od inflacije. A zašto? Jednostavno zato što nas “potiče” da potrošnju odgađamo 

za sutra jer iz dana u dan naš novac sve više “vrijedi” s obzirom na to da cijene 

“padaju” i sutra njime možemo kupiti više nego danas. Rezultat toga je situacija 

kad cijene proizvoda padaju i ljudi ih ne žele kupiti jer računaju da će zbog tog 

pada moći kupiti više u nekoj budućnosti i to stvara velike probleme proizvođačima 

koji svoje proizvode nemaju kome plasirati, a zbog trenda pada cijena 

prisiljeni su ih plasirati uz manje margine, a u konačnici i uz gubitke. Na kraju 

to završava s još većom nezaposlenošću, jer osobna potrošnja je pogon koji drži 

gospodarstvo. Naime, kada mi potrošimo 

jednu kunu, zbog efekta multiplikatora, 

istodobno financiramo 

više proizvođača (koji zapošljavaju 

radnike i daju im sada manje plaće jer 

im prodaja pada ili ih, što je još gore, 

otpuštaju), tj. tvornicu ambalaže, sirovina, 

finalnog proizvoda itd., te na 

kraju i samu državu, koja ubire porez 

za svoje financiranje i financiranje 

Investitori Hrvatsku 

zaobilaze u sve širem 

luku. Zašto ulagati 

novac u zemlju 

kojoj već šest godina 

nikako da se dogodi 

gospodarski rast 

javnih potreba. Na kraju ta “neman”, kako 

se referiraju na deflaciju, usporava cijeli novčani 

krvotok gospodarstva, a to za svakoga 

može značiti samo jedno – polaganu smrt. 

Neki od kritičara monetarne politike 

HNB-a kažu da se on zgodno zakopao u održavanju 

monetarne stabilnosti, a da zapravo 

nije kvantificirao što to znači. Na taj način 

zapravo ne postoji mjera prave uspješnosti 

monetarne politike, jer svakako da će svi graknuti 

u slučaju galopirajuće inflacije, no malo 

će tko išta komentirati kada dođemo u stanje 

deflacije jer ispada da to nije posao HNB-a. 

Ne zaboravimo, mrvica inflacije itekako je 

dobra za gospodarstvo jer privlači investitore 

koji vide da cijene rastu i misle da to znači 

i ekstraprofit. Pri tome se smatra da je “blizu, 

ali ne i povrh” 2 posto inflacije godišnje prava 

mjera ili “lagom”, kako bi rekli Šveđani. 

Cijela je godina pred nama i utrka za 

prinose već je počela. Tako je, zaključno sa 

15. Siječnja, FIMA Equity zabilježila (pre) 

skokovit prinos od 14 posto. Kako je to fond 

s relativno skromnom imovinom na upravljanju 

(krajem studenog 17 milijuna kuna), 

pretpostavljamo da je toliki rast rezultat 

neke veće uplate koju je zaprimio. Podaci 

o stanju imovine na kraju siječnja otkrit će 

pravi razlog, no zasad društvo samo mudro 

šuti i ništa ne komentira na svojim web 

stranicama. Daleko ispod nalazi se patuljak 

Ilirika BRIC s rastom od 6 posto, a gotovo 

u stopu slijedi ga Ilirika Azijski Tigar. Na 

četvrtom je mjestu, iza nje, šezdesetak milijuna 

kuna vrijedan PBZ I-Stock, a sličan rast 

od 4 posto bilježi i pedesetak milijuna kuna 

vrijedan ZB BRIC+. 

Na drugom kraju raspona perjanica je 

2013. godine, NETA US Algorithm, koji je 

godinu počeo s gotovo 7 posto minusa, a slijedi 

ga višestruko veći ZB trend s minusom 

od 4 posto. 


CITYLINE 

ANA MUHAR — LONDON 

Ruže za zastupnika Charlieja 

Nikada nisam vidjela nekoga tko je upravo potrošio 20.000 funti da je 

tako dobre volje. Došli smo kao autsajderi, a ispraćeni kao zvijezde 

Predizborne kampanje u Britaniji 

započinju na najneočekivanijim 

mjestima. Na lovačkom 

okupljanju u Yorkshireu, 

primjerice, gdje je nedavno jedan torijevac 

održao veselicu za potencijalne 

birače i pokrovitelje. 

U salonima građanskih kuća uz džin 

i tonik i lagani jazz. Ili u Wimbledonu, 

jednog zimskog četvrtka, u podne. Dok 

je prosječno građanstvo bilo duboko 

uronjeno u radni dan, u jednom restoranu 

u centru Wimbledona častilo se 

natprosječno građanstvo – dobitnik 

olimpijske medalje, nogometaš Arsenala, 

legenda kriketa, veslačka legenda, 

poznato lice iz svijeta ragbija, nekoliko 

predsjednika uprava, dva-tri aristokrata 

s previše vremena i političarka 

koja je vidljivo uživala u pažnji svojih 

natprosječnih gostiju. Koga pozvati 

kao svog gosta, pitala sam se s obzirom 

na to da suprug i svi ostali koje poznajem 

četvrtkom u podne sjede u uredu. 

Sjetila sam se freelancera Charlija, slobodnjaka 

s neodređenim zvanjem koje 

opisuje kao “brigu o tuđem novcu”. 

Već na ulaznim vratima restorana 

postalo je jasno da smo Charlie i ja autsajderi. 

Naša imena izostajala su s liste, 

tako da su konobari tražili slobodna 

mjesta za stolovima, torijevska političarka 

zbunjeno nas je pogledavala, a 

njezin PR-ovac nespretno ponavljao 

naša imena. Tako bi i ostalo da nije došlo 

do aukcije za potrebe kampanje torijevske 

političarke tijekom koje je Charlie 

kupio: 1. potpisanu sliku Margaret 

Thatcher 2. viski s potpisom Davida 

Camerona 3. kriket palicu s potpisom 

kriket legende 4. tjedan dana odmora 

u Španjolskoj, 5. vikend-tečaj veslanja 

s veslačkom legendom 6. knjigu o Lady 

Diani 7. večeru za dvoje u restoranu s 

tri Michelinove zvijezdice. Čitav skup 

ostao je bez daha, torijevska političarka 

pozvala nas je za svoj stol signalizirajući 

pritom veslačkoj i kriket legendi 

da nam se pridruže, a Charlie, čije su 

priče – vama to mogu reći – dosadnjikave 

– zacijelo ih je sjajno zabavljao 

jer se torijevka opetovano upuštala u 

gromoglasan smijeh. 

Nikada nisam vidjela Charlieja tako 

sretnoga. Ustvari, nikada nisam vidjela 

NA AUKCIJI ZA 

KAMPANJU JEDNE 

TORIJEVKE CHARLIE 

SE RASPIŠTOLJIO. 

USPON U DRUŠTVU 

BIO JE EKSPRESAN 

nikoga tko je upravo potrošio 20.000 

funti da je toliko dobre volje. Kada smo 

odlazili s ručka u kasnim poslijepodnevnim 

satima, mi koji smo došli kao 

autsajderi ispraćeni smo kao zvijezde. 

Rast na društvenoj ljestvici u Ujedinjenom 

Kraljevstvu nikada nije bio brži! 

Kasnije, u automobilu kojim upravlja 

njegov vozač, Charlie mi je beskrajno 

zahvaljivao što sam mu priuštila druženje 

sa sportskim legendama, a sutradan 

mi je poslao golemi buket. 

Kuća je danima puna cvijeća jer buket 

je stigao i od torijevske političarke, 

i to s porukom kako bi bilo sjajno da se 

nađemo na večeri. Nevolja je u tome 

što ona misli da mi je život ispunjen 

ljudima koji se bave tuđim novcem. I 

ne zna da ja nisam sigurna što to točno 

znači, jer se o mojem novcu nikada nitko 

nije brinuo (osim tate kada bi trebalo 

nahraniti izgladnjeli tekući račun). No, 

torijevska političarka ne odustaje. Poslala 

mi je i prelijepu čestitku s ornamentom 

House of Commons te topao 

e-mail da priupita kako u idućih mjesec 

dana stojim s vremenom. 

Vadeći se na novinarski život pun 

rokova i putovanja, do sada mi je uspijevalo 

odgađati susret. Neki sam dan u 

lokalnom restoranu srela Charlieja na 

večeri s jednim gospodinom. “Ovo je 

Keith”, predstavio mi ga je. “Godinama 

sam se brinuo o njegovu novcu.” Baš 

kada mi je sinulo da bih mogla predložiti 

večeru s torijevkom koja bi mu 

se nesumnjivo veselila, Charlie me je 

preduhitrio “viješću godine” – odlazi 

u mirovinu, umorio se od financija. No, 

to nije sve. Na našem ručku u Wimbledonu 

osvijestio je svoj davni san da se 

bavi politikom i sada razmišlja o kandidaturi 

za zastupnika u parlamentu svoje 

pokrajine sjeverno od Londona. Svi 

ga poznaju i siguran je da je cjenjeniji 

od sadašnje opcije. Ustvari, s Keithom 

se našao da bi ga pitao bi li financijski 

pratio njegovu kampanju. 

Dok ovo pišem, u inboxu me čekaju 

dva neodgovorena e-maila. Jedan s 

adrese torijevske političarke koja me 

poziva na prikupljanje sredstava za 

kampanju, u srijedu u 14 sati, a drugi 

mi šalje Charlie, koji je idućeg petka domaćin 

svoje prve kandidacijske večere 

u Claridgesu. Oklijevam s odgovorom 

jer s oba događaja imam isti problem: 

ne mogu pozvati Charlieja kao svoga 

gosta. 

SIJEČANJ, 2015 FORBES 93

FORBES LIFE 

STIL 

MODNI 

COMEBACK 

UMBERTA 

ANGELONIJA 

Pod njegovim je vodstvom brend Brioni 

postao pojam luksuza u svijetu muške 

mode. Sada to želi ponoviti s markom 

Caruso, uz financijsku pratnju Fosuna 

PIŠE: RICHARD NALLEY 

Umberto Angeloni traži da sve 

dodirnemo, da opipamo vunenu 

punoću karirane Prince 

of Wales tkanine od koje 

je izrađen sako, da osjetimo svilenkastu 

podatnost tkanja super 180 finoće. Kraj 

je studenoga i preostala su još samo dva 

dana do otvorenja njegove prodavaonice 

na spoju 58. ulice i Avenije Madison 

u New Yorku, prvog Caruso dućana u 

svijetu. Nekadašnja umjetnička galerija 

postala je prostran, stručno postavljen 

izložbeni okvir za produkte talijanskog 

krojačkog umijeća s oznakom Caruso. 

Tisuću kvadrata prozračnog prostora 

višeg od četiri i pol metra omogućuje 

velike razmake između izloženih modela, 

stvarajući snažnu auru nenametljiva, 

kozmopolitskog bogatstva. 

Caruso je važan drugi čin karijere 62- 

godišnjeg Angelonija. Kao dugogodišnji 

izvršni direktor tvrtke Brioni, između 

1990. i 2007. godine udeseterostručio 

je prihode tog muškog modnog brenda 

i u odijela Brioni odjenuo dva Jamesa 

Bonda (Piercea Brosnana i Daniela Craiga). 

Sam skromno procjenjuje da je u 

dva direktorska mandata tvrtku učinio 

“najslavnijom u svijetu luksuzne muške 

odjeće.” 

Duga silazna putanja uslijedila je nakon 

što su 2007. vlasnici obiteljske tvrtke 

za sudirektore imenovali dva člana 

obitelji. Angeloni im je, kaže, poručio da 

“ne mogu imati tri, kao ni 10 ili 15 izvršnih 

direktora i da on odlazi.” Neugodan 

raskid, pomno praćen u modnom tisku, 

dodatno je zapaprila činjenica da je i 

Angelonijeva supruga Gabriella članica 

obitelji osnivača Briona (njezin je brat 

postavljen za sudirektora) te da je bračni 

par imao 20% udjela u kompaniji. 

Danas, barem za javnost, Angeloni 

svoj izgon iz tvrtke vidi tek kao zapreku 

na putu: “Raspitujući se što planiram 

dalje, ljudi me nisu pitali hoće li biti 

drugog čina, nego čime ću nadmašiti 

dotadašnji uspjeh.” 

Angeloni se odlučio zaobići protivničku 

obranu. Nije pokušao usavršiti 

neki drugi poznati brend, već se okrenuo 

od glamura. Vratio se osnovama, 

PHOTOGRAPHS BY FULVIO MAIANI FOR FORBES 

Između šavova: Služeći 

se znanjem stečenim 

u modnoj kući Brioni, 

Angeloni stvara novi 

luksuzni brend muške 

mode, Caruso 

94 

FORBES 

VELJAČA, 2015


FORBES LIFE 

STIL 

Rađeni rukom: Modeli Caruso u tvrtkinu milanskom salonu 

kupivši kontrolni udio u slabo poznatoj 

tvornici odjeće iz okolice Parme. 

Neupadljivo ime Fabbrica Sartoriale 

Italiana (Talijanska krojačka tvornica), 

zvuči pomalo kao fasada, a donekle to 

i jest: ovdje se tiho izrađuje luksuzna 

odjeća na koju se potom prišivaju oznake 

velikih modnih brendova i robnih 

kuća. Osim kao dobrodošao izvor novca, 

taj biznis je čovjeku Angelonijevih 

ambicija mogao poslužiti kao savršena 

odskočna daska u stvaranju vlastitog 

brenda. 

Fabbrica Sartoriale, osnovana 1958. 

godine, zapošljava 600 ljudi, osobito 

majstora krojača kakve je Angeloni 

trebao za povratak na scenu. Trinaest 

klijenata za koje izrađuju 4000 veličanstvenih 

prototipova sakoa na godinu 

neprocjenjiv su im prozor na tržište i 

stalni izvor motivacije. “Misija je tvornice 

biti najbolji laboratorij dizajna i 

istraživačkog rada na tkaninama. Pet 

posto moje radne snage, trideset dvoje 

ljudi, puno se radno vrijeme bavi razvojem 

i istraživanjima”, kaže Angeloni. 

Riječ je o biznisu u koji “naši klijenti 

unose vizije koje mi pokušavamo pretvoriti 

u odjevne predmete”. 

No, Angeloni je imao i svoju viziju. 

Dio te vizije bilo je stvaranje etikete nazvane 

po jednom od osnivača tvornice, 

Raffaeleu Carusu. “Nikada nisu imali 

MISAO ZA KRAJ 

96 

“Dobro zavezana kravata je prvi ozbiljan korak u životu” — OSCAR WILDE 

FORBES 


vlastiti brend. To ne znači jednostavno 

staviti svoje ime na odijelo, nego stvoriti 

identitet. To sam ja napravio”, kaže 

Angeloni. 

Razgovor o rađanju brenda njegova 

filozofska narav može pretvoriti u 

raspravu o “200 godina razvoja muške 

odjeće”, no poanta je ovo: on vjeruje 

da se razinom ručne izrade s Carusom 

mogu mjeriti još najviše tri proizvođača 

odijela. Njegovi krojači posvećuju po 15 

minuta izradi svake rupice, uključujući 

one za gumbe na rukavima. Ručno izrađuju 

i porube, otvore za rukave te prišivaju 

podstavu. Svi ti detalji, u kombinaciji 

s mekoćom ugrađenih materijala, 

daju sakou strukturnu gipkost kakva 

se, vjeruje Angeloni, ne može postići 

strojem. 

Oni ostali velemajstori ručne izrade 

ne mogu, međutim, ponuditi Carusove 

cijene. Nekadašnji Umberto Angeloni 

trudio se podići cijene Brioni odijela u 

stratosferu, do 9000 dolara za odijelo. 

Novi Angeloni osvježavajuće je realističan: 

cijene Carusovih odijela kreću 

već od 3250 dolara, iako mogu ići i do 

14.000, ovisno o tkanini. “Budući da 

proizvodimo i za druge, moramo imati 

pod kontrolom ukupne troškove”, kaže. 

“Moramo paziti da svaki dodatni trošak 

donese i novu vrijednost. Neki proizvođači 

misle kako zbog ručne izrade 

mogu istaknuti bilo koju cijenu.” 

To ne znači da je Angeloni dosljedan 

realist. Za svoj “konceptualni brend” 

Uman (ime brenda izvedeno je iz njegova 

imena i prezimena) poslužio se, 

primjerice, podacima iz istraživanja Alvanon 

Groupa o tjelesnim mjerama tisuća 

današnjih muškaraca kako bi uveo 

nove veličine, od broja 1 do 8. Godišnje 

proizvede samo jedan do dva Uman 

sakoa, isključivo plave boje (“boja beskraja, 

dubine i duše”), a uz svaki dolaze 

i dvije knjige: Angelonijev filozofski 

“Leksikon” te knjiga vanjskog autora 

naručena posebno za taj sako. 

“Uman je ekstremni iskorak u jedan 

koncept, jednu boju i jedan oblik za 

određeni tip tijela koji smo identificirali”, 

kaže Angeloni. “Caruso je brend 

namijenjen raznolikijoj zajednici.” 

Bude li sve išlo prema planu, ta će 

zajednica eksponencijalno rasti. Donedavno 

nepoznata tvornica iz Soragne 

spremna je izići u svijet. “Dovršivši 

[2012. godine] akviziciju Carusa i 

pojačavši ga talentiranim dizajnerima, 

stručnjacima za tkanine i slično, morao 

sam prijeći na iduću razinu”, kaže 

Angeloni, napominjući da je Caruso u 

2014. imao 70 milijuna dolara prihoda 

od prodaje. “Za punu projekciju filozofije 

i koncepta brenda morate imati 

vlastiti dućan koji će u cijelosti istaknuti 

osobine brenda.” 

Angeloni je počeo tražiti bogatog 

partnera i 2013. ulovio krupnu ribu. 

Zanimanje je pokazala najveća kineska 

privatna investicijska grupacija 

Fosun (u čijem je vlasništvu Forbes 

China, tvrtka koja ima licenciju Forbes 

Media). “Oni prate goleme poslove”, 

kaže Angeloni, “ali imaju dobar nos i 

za poslastice”. (Priča se da se Fosun 

zainteresirao za Caruso nakon što se 

šef globalnih investicija Patrick Zhong 

oduševio naručenim odijelom). S Fosunom 

kao vlasnikom 35-postotnog 

udjela, Caruso želi svakih šest mjeseci 

otvoriti novi dućan. Krajem 2015. planiraju 

otvorenje u Milanu, do sredine 

2016. u Šangaju i tako redom. 

“Ovo nije samo naš prvi dućan”, govori 

Angeloni pokazujući širokom gestom 

svoj raskošni newyorški prostor. 

“Ovo je naše veleposlanstvo!”

Lideri 

NEKRETNINE 

60 Fifth Avenue, 

Manhattan 

NAKON 47 godina, FORBES je u prosincu napustio 

svoj dom u Greenwich Villageu, na uglu 12. ulice i 

Pete avenije. Lokacija na koju će se 2015. doseliti 

Sveučilište New York u svojoj je bogatoj povijesti 

među ostalim udomljavala Nakladu Macmillan, 

generala iz Građanskog rata koji je skladao “Tišinu” 

i najveću privatnu zbirku Fabergéovih jaja 

36% 

Forbesove liste najuspješnijih 

Amerikanaca mlađih od 30 godina čine 

imigranti ili Amerikanci prve generacije 

1846. 

Brodovlasnik 

Robert Bowne Minturn podiže 

za svoju obitelj palaču na 

Petoj aveniji. U salonima 

zdanja na broju 60 okupljao 

je najuglednije newyorške 

biznismene i političare. Poznat 

je i kao jedan od vlasnika 

klipera koji je u rekordnom 

vremenu stigao iz New Yorka 

u San Francisco: jedrenjak 

“Leteći oblak” tu je rutu 1854. 

preplovio za ciglih 89 dana i 

osam sati. 

2010. 

Sveučilište New York 

kupuje Forbesovu zgradu, 

navodno za 65 milijuna 

dolara. Časopis ostaje u 

petogodišnjem najmu prije 

nego što se u prosincu 2014. 

pridružio većem dijelu Wall 

Streeta, sada smještenom 

s onu stranu Hudsona, u 

Jersey Cityju. Sveučilište će 

prostor rabiti za “akademske 

programe”. Peta avenijo 60, 

jedva da smo te poznavali. 

2006. 

Peta avenija 60-62 uvrštena 

je u nacionalni registar 

povijesnih mjesta. 

1967. 

Nakon petogodišnje 

obnove vrijedne milijun 

dolara, u Forbes Building 

useljava Forbes Magazine. 

U zgradi su i Forbesove 

galerije s izlošcima poput 

Malcolmove izvanredne 

zbirke Fabergéovih jaja, 

kolekcije olovnih vojnika te 

prve, rukom rađene ploče za 

Monopoly. 

1962. 

Forbes Inc. kupuje zgradu od Naklade Macmillan. 

Malcolm Forbes od obitelji nekadašnjeg britanskog 

premijera Harolda Macmillana kupuje i susjednu 

kuću u 12. ulici. Tu su održane brojne raskošne 

zabave za goste poput predsjednika Nixona i 

Reagana, Elizabeth Taylor i druge. 

1886. 

Daniel Butterfeld, nekadašnji 

general Vojske Unije kojemu 

se pripisuje autorstvo 

žalobne skladbe za trubu 

“Tišina”, kupuje zgradu od 

obitelji Minturn i useljava se u 

nju sa svojom novom ženom. 

1890. 

Nekretninu kupuje umjetnik 

i pripadnik visokog društva 

Harry Le Grand Cannon za 

160.000 tadašnjih dolara 

(današnjih oko 4,2 milijuna). 

“To bi se prije nekoliko godina 

smatralo vrlo jeftinim”, 

primjećuje New York Times, 

“no kako je Peta avenija ispod 

14. ulice sada prilično izvan 

putničkih linija, cijena je u 

granicama očekivanog.” 

1901. 

Palaču (i druge nekretnine 

u bloku) kupuje financijaš 

i filantrop Thomas Fortune 

Ryan, ali se krajem desetljeća 

seli sjevernije. Zdanje na broju 

60 prodaje 1915. holdingu 

kompanija. Iste godine zgrada 

je srušena, a parcela prodana 

Nakladi Macmillan. 

1924. 

Macmillan unajmljuje arhitekte 

iz tvrtki Carrère & Hastings 

(projektirali Newyoršku javnu 

knjižnicu) i Shreve & Lamb 

(kasnije sagradili Empire State 

Building) da izrade projekt 

nove zgrade. Osmerokatnica 

od vapnenca sagrađena u 

beaux arts stilu postaje sjedište 

nakladničke kuće. 

NAPISAO MICHAEL SOLOMON 

EMPIRE STATE BUILDING: ANTHONY CAMERANO/AP; NYU: PATTI MCCONVILLE/ALAMY; BUGLE: HUGH THRELFALL/ALAMY; FLYING CLOUD: GETTY IMAGES; CHRIS MELLOR/GETTY IMAGES 


FORBES 

PODVUČENO 

FLASHBACK - Hrvatska je financijski 

stabilnija od Islanda i Mađarske i vrlo je 

vjerojatno da nas HNB može provući kroz 

krizu uz plaćanje visoke cijene kroz ekstremno 

visoke kamatne stope. No je li racionalno platiti 

tako visoku cijenu? U ovom trenutku nitko ne 

može predvidjeti trajanje krize ni izračunati 

vidsinu kamatnih stopa koje bi trebalo platiti 

radi kontrole tempa deprecijacije tečaja. 

— VELIMIR ŠONJE, FORBES, VELJAČA 2009. 

ODGOVORNOST 

98 

Poduzet ćemo sve da zaštitimo građane, 

imamo sve instrumente. Naravno da 

to može završiti na sudu, ali vjerujem 

da sud ima nekakav osjećaj da je ovo 

izvanredna situacija… Mi brinemo, mi 

smo odgovorna, socijalna vlast. 

— ZORAN MILANOVIĆ 

Svaki dan napravite nešto što 

vam je jako mrsko. Na taj ćete 

način naučiti bezbolno se nositi 

s odgovornošću. — MARK TWAIN 

Što je anarhist? 

Osoba koja prihvaća 

odgovornost izbora. 

— URSULA K. LE GUIN 

Iako se konstelacije unutar takozvane 

akutne krize mijenjaju iz dana u dan, jedna 

od konstanti je odnos između Njemačke 

i Francuske. Nadam se da se u njemu 

neće ništa bitno promijeniti i da će vlade 

tih zemalja i ubuduće biti svjesne svoje 

presudne odgovornosti. Poremećaj bi mogao 

imati teške posljedice. — VIKTOR ŽMEGAČ 

FORBES 


Nijedna se 

pahuljica u lavini 

nikada ne osjeća 

odgovornom. 

— VOLTAIRE 

Čovjek je osuđen da bude slobodan jer 

jednom kad je bačen u svijet, odgovoran 

je za sve što učini. — JEAN-PAUL SARTRE 

Čovjekova 

sposobnost da 

obožava odgovorna 

je za sve njegove 

zločine. — ÉMIL CIORAN 

“ 

Cijena veličine je 

odgovornost. 

— WINSTON CHURCHILL 

Junak je onaj 

koji razumije 

odgovornost 

što dolazi sa 

slobodom. 

— BOB DYLAN 

Zadiranje u kamatnu stopu zasad 

je najizglednija kratkoročna mjera 

za suzbijanje šoka od divljanja 

švicarskog franka. Najveća 

odgovornost je na bankama, 

koje moraju pronaći rješenje za 

novonastalu krizu. — BORIS LALOVAC 

Sloboda znači odgovornost. Upravo je se 

zato većina ljudi užasava. — GEORGE BERNARD SHAW

75_Forbes.pdf

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?