Poštovani čitatelji!

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 328 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram 

Nada i optimizam na početku nove hidžretske godine 

8 

Polumjesec 

RS vs. Izrael 

Izraelski jevreji mrze hrišćane i smatraju da ih treba ubijati, bez 

obzira što se Dodik hvali njihovim prijateljstvom 

10 

Aktuelno 

Studija o popisu stanovništva u BiH 2013. 

Programsko – zakonski okvir popisa 2013. 

14 

Društvo 

Posjeta izbjegličkom naselju „Ježevac“ kod Banovića 

Patili se u ratu, pate se i u miru 

30 

Islamske teme 

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 16 dio 

Smijao se u trenutku smrti 

36 

Islambosna 

Islamski svijet 

Pet činjenica o životu u Gazzi 

45 

Kutak za muslimansku omladinu 

Radosna vijest 

Saffov dopisnik iz Kaira Jusuf Džafić postao hafiz 

48 

Islamnet 

Palestina 

Pismo djeteta Palestine 

56 

23. novembar - 9. muharrem 

3

Uvodnik 

Gazija i dizdar časti 

Od svih kandidata za isu-l-ulemom Kavazovićem bili 

reisu-l-ulemu u medijskom 

prostoru je na- 

Ne samo reigionalna javnost, 

jmanje j 

bilo tuzlanskog muftije 

već i bošnjački narod, imao je 

mr. Huseina ef. Kavazovića. Po- 

cjelovitu priliku da se upozna sa 

prvorazredni medijski događaj. 

sljednjih j godina je imao nekoliko razmišljanjima j novog reisa. A ta 

izvanrednih poteza, odvažnih i razmišljanja j su upravo ono što 

hrabrih, kakav je onaj da zatraži su željeli čuti prijatelji j Bosne i 

zaštitu uhapšenih muslimana u Bošnjaka, i što kao odlučan stav 

policijskoj j akciji u Gornjoj j Maoči, vjerovatno nije godilo onima koji 

ili onaj da klanja dženazu rahmet- 

su se možda ponadali da će reisu- 

li hfz. Jusufu Barčiću. Dok su svi l-ulema Kavazović izbjeći sudar sa 

išli niz vjetar, tadašnji tuzlanski najvažnijim j temama bošnjačkog 

muftija je išao uz vjetar, braneći bitka. Izjava riesa Kavazovića da 

istinu, prava i dostojanstvo mus- 

“negiranje genocida vidimo kao 

limana. Upamtilo se to u 

opasnost” zapravo im- 

narodu. Ipak, javna poja- 

plicira da je pamćenje 

vljivanja j muftije tuzlan- 

genocida bošnjački nacio- 

skog odvijala su se, ug- 

nalni interes, a što podra- 

lavnom, putem saopćenja 

zumijeva da će Islamska 

za javnost, a veoma, 

zajednica i u budućnosti 

veoma rijetko javnost je 

biti noseći stub kulture 

imala priliku u direkt- 

pamćenja. Sve drugo 

nom obraćanju, a pogo- 

proizilazi iz ove pozicije, 

tovo u dijaloškoj j formi, 

u kojoj jjIslamska zajed- 

čuti kako razmišlja 

nica ostaje uz osjećanja 

j 

Husein ef. Kavazović 

naroda, a gdje je im- 

- borac s prve linije 

perativ da se politika toj 

fronta, koji je direktno sa vre- 

osjećajnosti j prilagođava. Izjava 

log gradačačkog g ratišta došao reisa Kavazovića da će “Islamska 

na poziciju tuzlanskog muftije. 

zajednica svojim angažmanom 

Riječ je o prirođenoj skromnosti, pokazati koliko želi prosperitetnu 

p 

o uvjerenju j da se insan cijeni po i stabilnu BiH” - računa na suštinu, 

djelima, a tek onda po riječima, 

a ne na frazu - jer stabilnosti nema 

zbog čega je muftija Kavazović ako Bošnjaci trpe diskriminaciju 

dane i dane proveo na terenu, u po ma kojoj jj 

j osnovi. Iz preciznih 

brizi za povratnike u Podrinje, a i staloženih promišljanja j reisu-l- 

da se o tome malo saznavalo. Os- 

ulema Kavazovića apsolutno je jas- 

talo je neuočeno, i nenagrađeno, 

no da će Bošnjaci i dalje u instituciji 

ono historijsko obraćanje progna- 

Reisu-l-uleme i Islamske zajednice 

nim Srebreničanima, kada je muf- 

imati prvorazrednog zaštitnika 

tija Kavazović suptilno poručio da svojih građanskih prava, a što će, 

je naš put tolerancija, a ne osveta, kao i do sada, moći biti uzor i za 

što je bila javna uputa da su Srbi u političke i za društvene subjekte. 

Tuzli i okolnim mjestima sigurni i Time je otklonjena blaga zebnja 

zaštićeni. Sadašnji reis Kavazović koja se uvukla u Bošnjake, u stra- 

jedan je od najzaslužnijih j 

što u hu da bi izbor novog reisa mogao 

tuzlanskom kraju nije bilo ni na- 

dovesti do negativnih promjena. 

jmanjeg jg 

incidenta, nalik na sara- 

Bošnjaci su dobili pravu osobu na 

jevske Kazane. Da neko drugi ima pravoj jpoziciji. Bošnjacima je Allah, 

takva konkretna djela dosad bi bio dž.š., ukazao veliku milost kada 

kandidat za Nobelovu nagradu za im je dozvolio da ličnost poputp 

mir i toleranciju. Ali, nije kasno da Huseina ef. Kavazovića biraju za 

se ova nepravda ispravlja u nared- 

svog duhovnog poglavara. Vremena 

nom periodu, posebno u konteks- 

koja slijede dodatno će potvrditi 

tu jačanja j poruke mira i toleranci- 

ispravnost ovog izbora, pogotovo 

je koju će, prateći kontinuitet reisa kada se radi o djelovanju j Huseina 

Cerića, zastupati reis Kavazović. ef. Kavazovića u ratnim i poratnim 

Sve ovo navodimo kako bismo godinama, u kojima je bio i gazija i 

istakli zašto su intervjui sa re- 

istaknuti čuvar bošnjačke časti. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Palestina je detektor 

zapadne laži i licemjerstva 

Nameću nam se mnoga 

pitanja: da li smo mi 

muslimani, ako jesmo da li 

smo dobri muslimani? Da li 

smo mi ummet, ako jesmo: 

kakav? Allah Uzvišeni u prvoj 

objavljenoj riječi naređuje 

učenje i čitanje, a mi kao 

da ne znamo čitati Kur’an, 

historiju i sva znamenja i 

išarete koje nam Svemilosni 

daje, šalje i pokazuje u svijetu 

čiji smo stvarni sudionici i 

akteri 

Piše: Ismet Purdić 

Hvala Allahu Uzvišenom 

na svakom stanju; u 

dobru kojim nas dariva 

i u teškoćama kojima nas iskušava 

i daje nam snage, znanja i volje da 

ih prevladamo. Mir i spas Božiji 

prizivamo poslednjem Allahovom 

poslaniku Muhammedu kojeg je 

Svevišnji kao milost darovao čovječanstvu, 

Zemlji i nebu, svjetovima 

svim. 

Draga braćo, ne možemo da 

danas ne progovrimo o nepravdi 

– zulumu kojeg na očigled svijeta, 

muslimana, Arapa, kršćana i 

svih ljudi, izraelski vojnici, vlada 

i država sprovodi nad nedužnim, 

obespravljenim, golorukim narodom 

Palestine u Gazi. 

Silnici i zulumćari nisu prozvani 

teroristima, iako ubijaju nejač, 

djecu, starce, civile, - ne mareći 

za ciljem raketiranja, bombardovanja 

i ubijanja, jer je “terorizam” 

epitet namijenjen samo za muslimane. 

Svijet i Palestina 

Svijet šuti, nijemo to promatra 

i, nažalost, čini mi se, da i oni 

koji (pro)govore samo to 

verbalno osuđuju bez adekvatne 

akcije, prijedloga i 

cilja. 

Skupino vjernika, ovo 

je samo lice problema, 

ali njegovo srce i korijen 

nije u Izraelu, nepravednim 

vladama, silnicima, 

nijemim arapskim vladama, 

šutnji uleme, nemoći 

muslimansih naroda, licemjernom 

prikazivanju 

Zapada u liku zaštinika 

slobode, demokratije, obespravljenih 

i nemoćnih. 

Problem je mnogo veći i 

skriveniji nego li se čini. 

Stanje Palestinaca ne bi 

bilo riješeno čak ni vojnom 

akcijom i zaštitom 

palestinskog naroda. Ne, 

iako to oni sigurno i s pravom 

zaslužuju, ne zato što 

su muslimani, već zato što 

su žrtva i što nisu ravnopravni 

u borbi protiv onih 

koji im nepravdu čine. I ne 

samo to, oni nemaju pravo 

na slobodu, na život, na 

miran san, na posao, na 

demokratsko pravo opredjeljenja 

gdje i u kakvom 

političkom sistemu i uređenju 

da žive. 

Palestina je detektor 

svjetske laži i licemjerstva na kojem 

padaju i najmoćnije, znanstveno 

najstručnije i tehnički najnaprednije 

vlade i državnici, institucije i 

organizacije. A koji je razlog tome? 

Odgovor je jedanostavan: neprvada 

i zulum se ne mogu opravdati. 

Ali ostavimo i to po strani. Nas 

boli naš problem. Problem islama i 

muslimana, naš odnos sa Allahom 

Uzvišenim. 

Postupimo po 

receptu uspjeha 

i probajmo 

kur’anski 

lijek kojeg je 

Svemilosni 

opisao u 

primjeru 

najboljih 

muslimana: 

“Allah je 

zadovoljan 

prvim 

muslimanima, 

muhadžirima 

i ensarijama i 

svima onima koji 

ih slijede dobra 

djela čineći, a i 

oni su zadovoljni 

Njime”. 

Nameću nam se mnoga pitanja: 

da li smo mi muslimani, ako jesmo 

da li smo dobri muslimani? Da li 

smo mi ummet, ako jesmo: kakav? 

Allah Uzvišeni u prvoj 

objavljenoj riječi naređuje 

učenje i čitanje, a mi kao 

da ne znamo čitati Kur’an, 

historiju i sva znamenja i 

išarete koje nam Svemilosni 

daje, šalje i pokazuje u 

svijetu čiji smo stvarni sudionici 

i akteri. 

Da li nas to vodi na 

zaključak da nismo ni 

ummet koji čita i uči. Prva 

faza razvoja ummeta je 

učenje i pripremanje, a mi 

kao da još nismo ni sjeli u 

“klupu saznavanja i naukovanja”. 

Pa kada ćemo? 

Nadalje, Allah Uzvišeni 

kada hvali ovaj ummet, 

ne hvali ga direktno po 

njegovom znanju i učenosti, 

već po produktu znanja 

– odgoju i primjeni 

spoznajnih vrijednosti te 

kaže: Vi ste najbolji ummet 

koji se ikada pojavio!, Zašto?, 

odgovor slijedi u nastavku 

ajeta: ... jer naređujete 

dobro i odvraćate od 

ružnog i zla. 

Znanje je znači sredstvo, 

a njegova primjena i 

postupanje je cilj. Znanje 

nas uči ko smo, gdje smo, 

kuda idemo, šta trebamo 

da radimo, s kim surađujemo 

i kako da surađujemo, a sve te 

spoznaje treba da budu utkane u naša 

djela i ponašanje. Nažalost, to se ne 

vidi u našim individualnim djelima, 

a ni u kolektivnim nastojanjima i naporima, 

na lokalnom nivou, a također 

i na globalnom – ummetskom. 

Sada dolazimo do ključnog pitanja, 

da li pored zuluma kojeg svjedočimo 

u našem živućem svijetu ima i 

onog kojeg sami činimo, a možda ga 


6

nismo ni svjesni? U slučaju pozitivnog 

odgovora, to je totalno pogubno 

za nas, za naš razvoj, sadašnjost i budućnost, 

kako na ovome tako i na 

budućem svijetu. Uzvišeni je objavio: 

A Allah neće ukazati na Pravi 

put narodu koji sam sebi nepravdu 

čini. (Et-Tevba, 109.). 

Palestini je potrebna hrabrost a 

ne oplakivanje 

Ako nismo na nivou ummeta 

koji čita i uči, ako nismo dosegli stepen 

primjene naučenog, i ako nismo 

jedan ummet koji osjeća i živi jednom 

dušom, srcem i tijelom, onda 

mi ne predstavljamo tvrđavu imana 

koja je međusobno uvezana i stabilna. 

Pomankanje imana u našim riječima, 

mislima i djelima, ima za rezultat 

nekvalitetan produkt koji ne 

predstavlja vrijednost, vrlinu, snagu 

i mogućnost preživljavanja krize i 

svakog problema. 

Pokazatelj stadija u kojem se nalazi 

islamski ummet jeste činjenica da 

Palestina krvari šest decenija, a mi je 

Pokazatelj 

stadija u 

kojem se 

nalazi islamski 

ummet jeste 

činjenica da 

Palestina krvari 

šest decenija, 

a mi je samo 

oplakujemo i 

žalimo. Emocije 

nas ponesu, pa 

splahnu, suze 

orose, a onda 

se osuše, ruka 

se darežljivo 

ispruži, a onda 

povuče, glas 

se podigne, a 

zatim njegov 

eho nestane. 

samo oplakujemo i žalimo. 

Emocije nas ponesu, pa 

splahnu, suze orose, a onda 

se osuše, ruka se darežljivo 

ispruži, a onda povuče, glas 

se podigne, a zatim njegov 

eho nestane. Dokle sve 

tako? Nije li nam Poslanik 

plemeniti kazao: “Vjernika 

neće ujesti zmija iz jedne 

rupe dva puta.” – no mi 

kao da smo u smrtnoj agoniji 

i bunilu. Ne ubija nas 

otrov nepravde koju nam 

drugi čine, već naša nepravda 

koju sami sebi činimo. 

Naš nepravedni odnos 

prema Allahu Uzvišenom, 

naša loša djela. Ubija nas 

otrov grijeha, a ne marimo 

za zemzemom imama koji 

će nas okrijepiti, na noge 

podići i zdravlje nam, milošću 

Božijom, povratiti. 

Postupimo po receptu uspjeha 

i probajmo kur’anski lijek kojeg je 

Svemilosni opisao u primjeru najboljih 

muslimana: Allah je zadovoljan 

prvim muslimanima, 

muhadžirima i ensarijama 

i svima onima koji ih slijede 

dobra djela čineći, a 

i oni su zadovoljni Njime; 

za njih je On pripremio 

džennetske bašče kroz koje 

će rijeke teći, i oni će vječno 

i zauvijek u njima boraviti. 

To je veliki uspjeh. 

Zašto su uspjeli, zato 

što su bili zajedno, i tako 

ih je Allah i spomenuo: 

prvi i potonji, ensarije i 

muha džiri, svi su bili zajedno, 

radili dobro jedni 

za druge, za interes zajednice 

i svih ljudi. Nisu se 

štedili, bojali i ustručavali. 

Oni su samo obaveze 

svoje izvršavali. Neka nam 

njihov primjer bude za pouku. 

A Svemogući obećava, 

a Njegovo obećanje je hakk i ono 

se sprovodi: A zar strana Allahova 

neće uspjeti, trijumfovati i pobijediti? 

Hoće sigurno, naše je samo da se 

odlučimo na kojoj smo strani. 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Nada i optimizam na početku Nove hidžretske godine 

Hatib: dr. Abdurrahman es-Sudejs 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Islamski ummet je evo ispratio 

još jednu hidžretsku godinu, a 

od mnogobrojnih događaja koji 

su se u njoj izdešavali, nije ostalo ništa 

do sjećanja i lijepih ili bolnih uspomena. 

Bez obzira što su muslimani 

u protekloj godini doživjeli 

jako mnogo iskušenja u vidu 

ratova, stradanja i prolijevanja 

nevine krvi, oni sebi ne 

smiju dozvoliti luksuz očaja 

kojeg nam je Uzvišeni strogo 

zabranio rekavši: ...i ne gubite 

nadu u milost Allahovu; samo 

nevjernici gube nadu u Allahovu 

milost. (Jusuf, 87.), i kazao 

je: Nadu u milost Gospodara 

svoga mogu gubiti samo oni 

koji su zabludjeli. (El-Hidžr, 

56.). Uz trud i rad, nadu u 

bolje sutra i optimizam, te 

uz oslanjanje na Uzvišenog 

Allaha i nadu u Njegovu milost, 

ovaj ummet će dočekati 

zoru pobjede i ponovno 

povratiti svoj ponos. Cijeli 

život Muhammeda, s.a.v.s., 

najbolji je praktični primjer 

neograničenog optimizma i 

nade u pozitivan ishod i izlaz 

iz najtegobnijih situacija. Ni 

u najtežim trenucima nije odustajao niti 

je dozvolio da njime ili njegovim ashabima 

ovlada očaj. Svojim ashabima je vrlo 

često nagovještavao širenje islama i njegovu 

skoru dominaciju nad drugim religijama 

i idejama, pa čak i u trenucima 

kada se tako nešto skoro nije moglo ni 

zamisliti. Govorio je: “Ova ideja (islam) 

doprijet će do onoga do čega dopire noć 

i dan. Uzvišeni Allah neće ostaviti ni 

jednu kuću (zidanu) ili običnu nastambu 

a da u nju neće ući ova vjera. Desit 

će se to s ponosom i snagom moćnih i 

niskošću poniženih. Bit će to moć kojom 

će Allah uzvisiti islam, i niskost 

kojim će Allah poniziti nevjerstvo.’’ 

(Ahmed). Koliko je samo naroda koji 

su dugo vremena proveli u teškoći i 

poniženjima, da bi ih potom Allah 

uzvisio, te im iz Svoje milosti dao da 

započnu lijep i ugodan život. Već dugo 

vremena svojim očima gledamo borbu 

između dobra i zla u blagoslovljenom 

Šamu i našoj voljenoj Siriji, i nadamo se 

i Allaha molimo, da će uskoro, i pored 

svih patnji i terora kroz koje tamo pro- 

Nada i 

optimizam 

ne smiju biti 

maska ispod 

koje će islamski 

ummet skrivati 

nemar i lijenost, 

već baš 

suprotno, veliki 

trud, nesebično 

zalaganje 

i detaljno 

planiranje su 

preduvjeti koje 

muslimani 

moraju ispuniti 

kako bi se 

mogli i smjeli 

nadati lijepim 

rezultatima. 

laze naša braća i sestre, i na 

tom komadu Allahove zemlje 

vjernicima svanuti sunce 

pobjede, a nevjernicima i 

zulumćarima na oči pasti 

mrak poraza i poniženja. 

Rekao je Uzvišeni: A one koji 

budu zlo činili čeka najgore 

prebivalište: Džehennem, 

u kojem će gorjeti; a grozne 

li postelje! (Sad, 56.-57.). I 

palestinska rana ponovno 

obilno krvari, međutim, ni 

kada su naša braća Palestinci 

u pitanju, ne očajavamo niti 

gubimo nadu već se nadamo 

najljepšem ishodu i skoroj 

pobjedi. Oni koji ih zlostavljaju 

i pate decenijama zaboravljaju 

da se od Allahove 

kazne ne mogu skriti: ...a 

oni su mislili da će ih utvrde 

njihove od Allahove kazne odbraniti, 

ali im je Allahova kazna došla 

odakle se nisu nadali i On je u srca njihova 

strah ulio... (El-Hašr, 2.). Nada i 

optimizam ne smiju biti maska ispod 

koje će islamski ummet skrivati nemar 

i lijenost, već baš suprotno, veliki trud, 

nesebično zalaganje i detaljno planiranje 

su preduvjeti koje muslimani moraju 

ispuniti kako bi se mogli i smjeli nadati 

lijepim rezultatima i prepustititi 

se optimizmu. Govorio je Abdullah 

b. Zubejr, r.a.: “Onaj ko bude od Allaha 

nešto tražio neka zna da niko od 

onih koji od Njega nešto traže nisu na 

gubitku, ali neka svoju iskrenost u tim 

molbama pokažu tako što će ih popratiti 

trudom i nastojanjem da ostvare 

ono što od Allaha traže.’’ Na početku 

Nove hidžretske godine podsjećam vas 

na jedno vrlo bitno i značajno dobro 

djelo, a to je post Dana ašure, tj. desetog 

dana mjeseca muharrema za koga 

je Poslanik, s.a.v.s., nakon što je upitan 

o ovom postu, kazao: “Nadam se da 

on iskupljuje grijehe učinjenje u godini 

koja mu je prethodila.’’ (Muslim). 

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Novotarije ruše 

vjeru i međuljudske 

odnose i izazivaju 

Allahovu srdžbu 

Hatib: Ali b. Abdurrahman el- 

Huzejfi 

Nade mnogih muslimana 

usmjerene su ka našoj brojnosti. 

Nažalost, veliki broj 

pripadnika ovog ummeta okrenuo se 

od Allahove Knjige i Sunneta Njegovog 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

i počeo slijediti novotarije i svoje 

strasti. Novotarija, a to je svaka novina 

u vjeri koja nema osnove, ruši vjeru i 

međuljudske odnose, izaziva Allahovu 

srdžbu i bolnu kaznu na ahiretu, razdvaja 

ljudska srca i donosi poniženje. 

Allah Uzvišeni kaže, u prijevodu 

značenja: I ne budite kao oni koji su 

se razjedinili i u mišljenju podvojili 

kad su im već jasni dokazi došli - njih 

čeka patnja velika. (Ali Imran, 105.). 

Ništa manje opasno za muslimana nije 

slijeđenje strasti. Usljed strasti njegovo 

srce gubi mudrost i mjerila u ljubavi 

i mržnji, te voli ono što Allah mrzi i 

mrzi ono što Allah voli. Zbog toga je 

ono nepokorno i nemarno prema onome 

u čemu je Allah odredio spas za 

ovaj ummet: Svi se čvrsto Allahova užeta 

držite i nikako se ne razjedinjujte! (Ali 

Imran, 103.). Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao je: “Čvrsto 

se držite moga sunneta i sunneta mojih 

ispravnih halifa nakon mene!” Dosljednost 

u pridržavanju vjere garant 

je očuvanja od ove opake bolesti. Prije 

svega musliman je obavezan da spozna 

svoju vjeru sa dokazima iz Kur’ana i 

Sunneta onako kako su to činile prve 

generacije ovog ummeta (selef). Toga 

se treba pridržavati. Zajednica muslimana 

– džemat je svetinja koju se ne 

smije narušavati. Allah Uzvišeni kaže, 

u prijevodu značenja: Zato pitajte učene 

ako vi ne znate! (El-Enbija’, 7.), a to su 

učenjaci Kur’ana i Sunneta koje trebamo 

prihvatiti za svoje vodiče u ovim 

teškim vremenima. Musliman prema 

muslimanu mora imati čista prsa, ne 


8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa 

Dešavanja koja proživljavamo moraju 

izbrisati tragove razjedinjenosti među 

nama i ujediniti naše redove 

Hatib: Jusuf b. Abdulvehhab 

Ebu Senine 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Zajednica 

muslimana 

– džemat je 

svetinja koju 

se ne smije 

narušavati. 

Allah Uzvišeni 

kaže, u 

prijevodu 

značenja: 

“Zato pitajte 

učene ako vi ne 

znate!” (El- 

Enbija’, 7.), a 

to su učenjaci 

Kur’ana i 

Sunneta koje 

trebamo 

prihvatiti za 

svoje vodiče 

u ovim teškim 

vremenima. 

smije ga mrziti, 

niti mu zavidjeti, 

jer: “Vjera je savjet”, 

tj. dobronamjernost. 

Osjećaj 

straha od Allaha 

mora da vlada 

vjernikovim srcem 

kao i osjećaj da ga 

On gleda i motri, 

da poznaje njegova 

tajna i javna djela i 

da će ga zatim o 

tome pitati. Briga 

o ispravnosti nijjeta 

mora biti ispred 

samog djela, a 

trud da djelo bude 

u skladu sa praksom 

Poslanika, 

sallallahu alejhi ve 

sellem, bolji je od 

gomilanja djela. 

Učenjaci su kazali: 

“Hadis: ‘Ko u vjeru uvede ono što njoj 

ne pripada, to mu se odbija’, mjerilo je 

vanjskih djela, a hadis: ‘Djela se vrjednuju 

prema namjerama’ mjerilo je unutarnjih.” 

Allahovi 

A 

robovi, 

Aznajte da je 

Adošlo vrijeme 

da ummet koji broji milijardu 

i po, koji raspolaže 

neprocjenjivom ekonomskom 

i strateškom moći, 

koji je obdaren duhovnom 

snagom kakvu drugi 

nemaju, podigne svoj glas 

i konačno zauzme pozitivan 

stav. Kako smo samo 

daleko od riječi koje je 

Allah o nama kazao: Vi ste 

narod najbolji od svih koji se 

ikada pojavio. (Ali Imran, 

110.), ili od riječi Allahovog 

Poslanika, sallallahu alejhi 

ve sellem, koji je isprepleo 

prste svojih ruku i kazao: 

“Vjernici su međusobno 

poput građevine – jedni 

druge učvršćuju.” Dešavanja 

koja proživljavamo moraju 

izbrisati tragove razjedinjenosti 

među nama i ujediniti 

naše redove. Ako ummet 

koji stoji skrštenih ruku ne poduzima 

ono što je njegova obaveza, iako 

može učiniti mnogo, mi smo dužni 

da žrtvujemo sve što imamo za svoju 

domovinu i svoj mesdžid. Moramo ići 

naprijed i osloboditi se okova. Ne smijemo 

zaboraviti na Onoga koji nas čuje 

i Koji će nas sigurno pomoći. Iskoristimo 

svaku sedždu i svaki namaz u svojoj 

noći da molimo za pomoć i uspjeh i 

da nas On Uzvišeni pomogne Svojom 

vojskom. Allahovi robovi, ne zaboravite 

da jedno stanje ne može vječno 

trajati – moćni neće uvijek biti moćan, 

niti slabašni slab. Naizmjeničnost je 

Allahov zakon na Zemlji: Ako vi dopadate 

rana, i drugi rana dopadaju. A 

u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad 

jednima, a sad drugima. (Ali Imran, 

140.). Allahovi robovi, vrijeme u sebi 

nosi dva dana: dan za tebe, i dan protiv 

Naizmjeničnost 

je Allahov 

zakon na 

Zemlji: “Ako vi 

dopadate rana, 

i drugi rana 

dopadaju. A u 

ovim danima 

Mi dajemo 

pobjedu sad 

jednima, a sad 

drugima.” (Ali 

Imran, 140.). 

tebe. Dani koji su bili protiv 

nas, evo prolaze, a ostali 

su dani koji će donijeti našu 

pobjedu. Zato, ne gubite 

nadu u Allahovu pomoć, jer 

preostalo je još samo malo 

da se strpimo. Zar ne čujete 

radosne vijesti koje nam Allah 

poručuje: ...a dat će vam 

i drugu blagodat koju jedva 

čekate: Allahovu pomoć i 

skoru pobjedu! Zato obraduj 

radosnom viješću vjernike! 

(Es-Saff, 13.). Ovaj ummet 

kad god se vezivao za islam 

i Allaha, uvijek je pobjeđivao. Vrijeme 

Omera i Salahuddina, Allah neka je 

njima zadovoljan, nije neponovljivo. 

Prihvatimo se onoga čega su se oni 

prihvatili i u nama će se roditi neko 

poput njih. Ovo je ono što nama treba, 

a ne protesti i parole koje se kao 

sapunica rasprsnu pred zvukom bagera. 

Potkopavanje mesdžida neprestano 

traje, ruše se kuće, napadaju se 

klanjači, a ummet šuti. Ne igrajmo se 

s vatrom, nego pronađimo način da se 

povratimo svojoj vjeri i akidi, svome 

jedinstvu i snazi, jer tada neizbježno 

dolazi Allahova pomoć i milost. Njih 

su satirale neimaština i bolest, i toliko 

su bili uznemiravani da bi i poslanik, i 

oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: 

“Kada će već jednom Allahova pomoć!?” 

Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! 

(El-Bekara, 214.). 


9

Polumjesec 

Velikosrpska politika u BiH otkrila 

svoje karte 

Preko trećeg entiteta 

do nestanka Bosne i 

Hercegovine 

Na internet 

stranici 

Predsjednika 

RS-a objavljen 

je dokument 

Akademije 

nauka i umjetnosti 

RS-a 

pod nazivom 

“Aneks 4 - Po 

modelu Ustava SAD - Način nastanka 

i opstanka Bosne i Hercegovine”, a u 

kojem se predlaže preuređenje ili raspad 

Bosne i Hercegovine na tri dijela. “Budućnost 

BiH kao zajedničke države triju 

konstitutivnih naroda, ocrtava se u dva 

moguća pravca. Prvi koji podrazumijeva 

ustavnu rekonstrukciju Federacije i formiranje 

hrvatske teritorijalne jedinice, 

čime bi se stvorili uslovi za BiH kao konfederaciju, 

s nadležnostima koje su utvrđene 

Dejtonskim sporazumom za zajedničke 

organe. Drugi put je njen raspad, 

opet na tri etničke teritorijalne jedinice, 

čak i u uslovima da prethodno ne bude 

riješeno hrvatsko pitanje”, navodi se, između 

ostalog, u ovom dokumentu koji 

Dodik nudi “kao doprinos razumijevanju 

i provođenju Dejtonskog sporazuma”. 

Milorad Dodik posljednjih godina 

uspješno vodi srpsku politiku po jasno 

razrađenom planu i programu. Citirani 

sadržaj dokumenta Akademije nauka i 

umjetnosti RS-a otkriva nam da je ovaj 

dokument taj razrađeni plan i program 

velikosrpske politike u BiH. Realizacija 

navedenog plana i programa počela je 

onog dana kada je sklopljen bratsko-politički 

savez između SNSD-a i HDZ-a, 

odnosno od onog dana kada je Milorad 

Dodika proglašen ličnošću godine u 

zagrebačkom Večernjem listu jer se najkvalitetnije 

zalaže za ostvarenje hrvatskih 

političkih ciljeva u BiH. Također, citirani 

dokument vjerovatno je temelj na 

osnovu kojeg Milorad Dodik ovih dana 

sklapa političke dogovore sa Zlatkom 

Lagumdžijom. Dodik zna da će svoj 

velikosrpski i Čovićev velikohrvatski cilj 

realizirati samo ukoliko uspije razbiti 

bošnjačku politiku, a za taj uspjeh najpodesnije 

oružje su mu Zlatko Lagumdžija 

i Fahrudin Radončić. Moramo 

priznati da je Dodik dobio prvu bitku, 

uspio je nokautirati bošnjačku politiku. 

Ostaje mu još da do kraja borbe taktički 

izdrži i pobijedi na poene. 

Strani dobrovoljci u redovima četnika 

Spisak pripadnika VRS - stranih državljana 

Poznato je da je u agresiji na Bosnu i 

Hercegovinu na strani srpskih četničkih 

okupatora bilo mnogo stranih 

plaćenika – dobrovoljaca. Do danas 

nikada nije objavljen nijedan zvanični 

dokument o stranim dobrovoljcima u 

redovima srpskog agresora. Prvi takav 

dokument objavio je jedan bošnjački 

član Parlamenta BiH na svom facebook 

profilu ovih dana. Spomenuti dokument, 

koji potpisuje Generalštab Vojske 

RS, sadrži listu 117 imena stranih dobrovoljaca. 

Saff prenosi u cijelosti spisak stra- 

nih dobrovoljaca koji su se borili u redovima 

Vojske Republike Srpske. Naravno, 

pored popisanih dobrovoljaca protiv BiH 

se borilo još mnogo stranih plaćenika a 

koji nisu uvedeni na ovu listu, kao što je 

ubijeni Rus čiju fotografiju objavljujemo 

uz ovaj spisak a koji je ukopan na vojničkom 

groblju u Novom Sarajevu. 

1. ALEKSANDRIJEVIČ VEČESLAV 

25.01.1960.Rusija 

2. ANA Nikole FLOREA 17.08.1956.Cordun 

3. ARNAUTOV SEAID 19.10.1959. Azejskoja 

obala Rusije 

4. BONDAREC OLEG 04.08.1969. Kijev 

Rusije 

5. BESKOROVALjNI SERGEJ 12.10.1970. 

Moldavija 

6. BALAŠOV DIMITRIJEVIČ 14.10.1970. 

Rusija 

7. BOSNAKOV Petrov IVILIN 22.05.1976. 

Ćipran 

8. BOROVSKI Sergej VJERSLOVIČ 

05.12.1969. Ukrajina 

9. BOHORNIKOV VLADIMIR 26.08.1959. 

Rusija 

10. BALAV Đenijam DEMJANOVIČ 

10.02.1970. Rusija 

11. BIKOV Nikolaj IVANOVIČ 21.08.1960. 

Ukrajina 

12. BODNAR JOSIPOVIČ PETAR 

16.07.1967. Ukrajina 

13. CVETKOV Slave MIHAIL 26.02.1964. 

Sofija, Bugarska 

14. CIESNOVSKI ANDREJ 04.08.1968. Poljska 

15. ČETERUK ALEKSANDAR 29.09.1960. 

Kazahstan Rusije 

16. ČALADAR Mitov VJIŽITISLAV Bugarska 

17. ANDREJEVIČ SERGEJ 02.05.1967. Češka 

18. ČERNOHAUS ALAN 02.05.1967. Zlin, 

Češka 

19. SOLANjINKO PAVLOVIČ ILIJA 

15.06.1958. Koljingrad 

20. DIMITROV Ivan VESELIN 09.11.1949. 

Sofija, Bigarska 

21. ADRIJAN Ivan DIMA 06.12.1969. Broslov, 

SSSR Rusije 

22. DANADIJEV Petrov STANISLAV 

13.07.1970. Trouan, Bugarska 

23. DMITRIOS ZOVICOKOS 15.11.1966. 

Atina, Grčka 

24. DAVIDOV OLEG 05.04.1967. Rusija 

Rusije 

25. DALČEV Anglov VITAK 29.06.1964. 

Ćipran 

26. EŽOV Vladimirović KONSTANTIN 

19.01.1971. Rusija 

27. FRANGI JULIJAN J 26.10.1963. Konstanca 

28. FARION Oleg STEPANOVIČ 09.05.1958. 

Rusija 

29. GRUZINOV Timofel VLADIMOVIČ 

26.09.1969. Moskva Rusije 

30. GOČEV GOČO 19.02.1962. Bugarska 

31. GVOZO Januš ZBIGNjEV 09.03.1973. 

Poljska 

32. IĆIMENKO Sergej NIKOLAJEVIČ 

06.03.1967. Rusija 

33. GORONjKO Aleksandar MIHAJLOVIČ 

30.01.1973. Ukrajina 

34. HARTON ANDREJ 26.10.1955. Ukrajina 

35. IVLIALI KORNEL 20.07.1972. Rumunija 

36. IVAJLO Hristov SHOJLEKOV 23.09.1970. 

Bugarska 

37. IVANOV OLEG 10.10.1963. Rusija 

38. IVANOV DANČO 13.07.1970. Štip 

Makedonije 

39. JORDANOV Posal KIREV 28.10.1958. 

Varna, Bugarska 

40. JURJEVIČ Jurij ANDREJ 18.04.1959. 

Rusija 

41. KORNEL Rojbu MILIJAN 20.07.1972. 

Rumunija 

42. KULIKOV ALEKSANDAR 27.02.1967. 

Ukrajina 

43. KOTOV OLEG 04.09.1946. Rusija 

44. KURIAKOS KONSTANTINOS 

14.07.1964. 

45. KARTEV Mihailovič VLADIMIR 

46. KRAŠKO Genadij FOMIČ 03.11.1938. 

Rusija 

47. KRASINER Stonev ALEKSANDER 

23.09.1976. Sofija Bugarske 


10

48. KUDRAJEVC Evgenij VALERJEVIČ 

27.09.1974. Rusija 

49. KLELAČEV Mihail MIHAIL 30.03.1958. 

Moskva Rusije 

50. KULjKOV Aleksandar VLADIMIR 

03.06.1952. Rusija 

51. KUCANOV Jordan IVAN 16.11.1967. 

Bugarska 

52. KORNEL Kornela SABON 28.12.1971. 

Rumunija 

53. KONOVOLOV Ivanović DIMITRI 

04.08.1973. Rusija 

54. KOLUŽEN Vssiljević ALEKSANDAR 

24.10.1956. 

55. KAMAHADZE DAVID 23.01.1966. 

Gruzija 

56. KOMINSKI JAKUB 13.06.1966. Poljska 

57. KONČNI Jaroslav JAROMIR 25.04.1973. 

Češka 

58. KLEVAČEV Mihail MIHAJLOVIČ 

30.03.1958. Rusija 

59. LAZESKI Jovan ZORAN 15.11.1966. 

Kičevo Makedonije 

60. LAZENKO Mihajlovič ANDREJ 

14.12.1968. Ukrajina 

61. LFTARO Paskal MIŠEL 16.08.1964. Francuska 

62. LABROPULOS KONSTANTINOS 

19.04.1969. Grčka 

63. MANDIUK Eugen ILIJA 25.06.1969. 

Ukrajina 

64. MALIČEV ROMAN 20.02.1970. Rusija 

65. MAURENONAKNI EMANOVIL 

29.12.1971. Atina Grčke 

66. MAUZEREK Pešard ROBERT 28.09.1968. 

Poljska 

67. MIRONČUK Aleksandrovič SERGEJ 

05.01.1970. Odesa 

68 MOSKAVEC VLADIMIR Rusija 

69. MITRIJEV VLADIMIR 05.04.1954. Ukrajina 

70. MSVETOSLAV GEORGIJEVIČ 

10.05.1954. Rusija 

71. MARKOV Marinko VENČISLAV 

27.05.1962. Bugarska 

72. KATRSKO Andrej VASILjEVIČ 

22.12.1972. Bjelorusija 

73. NIKOLADIS Ilijas NIKOLAS 06.04.1961. 

Grčka 

74. NEDELKO Nikolaj ILIČ 11.12.1964. 

Ukrajina 

75. NIKOLAJEV Evgenij SERGEJ 30.10.1960. 

Rusija 

76. NAIMENKO Sergej NIKOLAJEVIČ 

06.03.1967. Rusija 

77. NIKOLOV Nikola MARIJAN 19.12.1974. 

Bugarska 

78. ORLAN VASILEKOTIN 31.12.1970. 

Rumunija 

79. PAZUŠKO KONSTANTIN 08.09.1966. 

80. PIČUGIN Boris VASILjEVIČ 13.01.1959. 

Ukrajina 

81. PILjANIS Grigorios GERGIOS 23.06.1969. 

Solun Grčke 

82. POPOV Petar VASIL 06.03.1963. Bugarske 

83. PIGONEV Antoljević VLADIMIR 

01.01.1969. Rusija 

84. PAK Pavil ALBERTOVIČ 01.01.1967. 

Moskva Rusije 

85. PETROVIČ Vladimir JAKIMENIJA 

24.03.1969. Kazahstan Belorusije 

86. ROATA Avrelin ROMAN GAVRIL 

23.07.1966. Moldavije 

87. RUMEN Anglov DELČEV 11.12.1974. 

Bugarska 

88. SPASOV Jordan VASIL 14.01.1958. 

89. SPOJRITIS EVTEROŠ 01.12.1968. 

Njemačka 

90. SLABINOV Simjonov MOMČILO 

06.06.1950.Popovo ruse Bugarska 

91. SPIRIDOS Nikolas ZANDROPULOS 

04.04.1969. Grčka 

92. SMIRNOV Vasiljevič ALEKSANDAR 

10.10.1957. Rusija 

93. SAVIN Atanasev VLADIMIR 11.10.1957. 

Rusija 

94. SVETOSLAVOV Markov BOŽIDAR 

13.07.1971. Bugarska 

95. SZULINSKI MJETEJSLAV 14.07.1964. 

Poljska 

96. SULjGA Andres PILAJOVIĆ 18.05.1964. 

Daleki Istok 

97. STOJKOVSKI Pero PAVLE 09.05.1965. 

Gostivar Makedonije 

98. SOLOGUP Vladimir ABRAMOVIČ 

22.06.1965. Rusija 

99. SALONENSKOV Ilija PAVLOVIČ 

15.06.1958. Koljingrad 

100. SUMON Juri ALEKSEJEVIČ 05.12.1960. 

Rusija 

101. ŠAROPO Jurij VLADIMIROVIČ 

23.10.1963. Sibir Rusije 

102. ŠELKOVAJ Vitalij SERGEJ 23.02.1973. 

Sibir 

103. ŠEHTENKO Vladimir ILIČ 26.03.1965. 

Ukrajina 

104. TABALAN Petrović IGOR 27.12.1970. 

Rusija 

105. TAMILIN Aleksej VELEROVIČ 

09.09.1961. Rusija 

106. TSHOMARIJA SERGO 28.11.1967. 

Rusija Rusije 

107. TINELI Ivančesko KOSMO 24.02.1957. 

Italija 

108. TRAŠČEVSKI Smilka ZORAN 

30.03.1960. Štip Makedonije 

109. TIONENKO Nikolaj NIKOLAJEVIČ 

Rusija 

110. UŠČAPOVSKI Oleg VLADIMIR 

05.02.1959. Moladavija 

111. URSORA ĐIĐI 06.06.1969. Rumunija 

112. URZICEANI Cezar MIGURAL 

03.03.1969. Bukurešt Rumunije 

113. VASILVI Vasilij VLADIMIRIJ 10.08.1953. 

Ukrajina 

114. IVANOV Vasilj VASILj 06.03.1947. 

Ukarajina 

115 .VOLAŠIN Jurija JURI 15.04.1970. Moldavija 

116. VARTENIUC Marious MIHAIL 

25.04.1973. Rumunija 

117. VOLUBUEV Masim OLjEGOVIĆ 

11.05.1971. Bjelorusija 


11 

Ludi polumjesec 

Kako je krenulo uskoro će 

se početi zamjerati Nusretu 

Imamoviću i njegovim 

sljedbenicima što ilegalno udišu 

zrak Bosne i Hercegovine 

Na suđenju Jašareviću otkriveno 

je šta radi Nusret 

Imamović, organizira ilegalne 

dženaze u Maoči, prenose domaći 

mediji izjavu tužioca Čampare, 

koji je ovu glupost iznio na Sudu 

BiH u predmetu suđenja Mevlidu 

Jašareviću. “Između ostalog, to je 

dopis brčanske policije u kojem je 

informacija o dženazi članice te 

zajednice Emine Zahirović, koja je 

ukopana na mjestu koje nije mezarje, 

odnosno bez ikakvih obilježja 

i dozvola. Dženazu je predvodio 

Nusret Imamović. Kako je kazao 

Čampara, to je već treći takav slučaj, 

zbog čega protiv Imamovića 

Tužilaštvo Distrikta vodi procese”, 

piše Avaz. Tužilac Čampara se 

ponaša po principu kad je bal nek 

je maskembal. Kako je krenulo za 

koji dan će Čampara i slični likovi 

iz sudskih, sigurnosnih i medijskih 

institucija uskoro početi zamjerati 

Nusretu Imamoviću i njegovim 

sljedbenicima što ilegalno 

udišu zrak Bosne i Hercegovine. 

Zaista je ludost na suđenju za napad 

na Ambasadu SAD u Sarajevu 

pokušati inkriminirati Nusreta 

Imamovića za nekakve ilegalne 

dženaze. U ovoj zemlji se niko ne 

brine ni za žive ni za mrtve, a kamoli 

za dženaze, sprovode i razne 

ukope. Ispade na kraju da su maočke 

ilegalne dženaze jedan od najvažnijih 

problema u ovoj državi.

Nakon oslobađanja hrvatskih 

generala u Hagu 

Hoće li međunarodna 

zajednica svoj dug Srbima 

izmiriti preko ostvarenja 

nekog važnog interesa na 

štetu BiH i Bošnjaka? 

Presuda Haškog tribunala, 

odnosno oslobađanje Ante 

Gotovine krivice za ratne zločine 

nad Srbima je veliki događaj. 

Jasno je da je ovu presudu 

Haškog tribunala režirala međunarodna 

zajednica. Srbija i Srbi 

zbog ove presude osjećaju da su 

strašno prevareni od te famozne 

međunarodne zajednice. Zbog 

toga, Srbija i Srbi će od danas 

od međunarodne zajednice stalno 

tražiti namirenje pravde, 

naplatu štete koja im je učinjena 

u korist Hrvatske. Nažalost, 

historija nas uči da je to izmirivanje 

pravde i naplata računa između 

Hrvatske - Hrvata, Srbije 

- Srba i smutljive međunarodne 

zajednice veoma često, skoro 

uvijek, išlo preko nejakih bošnjačkih 

leđa i nezaštićene Bosne 

i Hercegovine. Mi smo ubijeđeni 

da će međunarodna zajednica 

svoj dug Srbiji i Srbima platiti 

tako što će im omogućiti ostvarenje 

nekog važnog interesa 

na štetu Bosne i Hercegovine i 

Bošnjaka. Živi bili pa vidjeli! 

Zenica 

Gonzales Filho Walter – kršćanski misionar na 

privremenom radu u Zenici 

Ovih dana na pojedinim internet por- 

Otalima u BiH objavljen je reportažni 

tekst o Brazilcu Gonzales Filho Walteru, 

koji kroz svoje udruženje navodno pomaže 

ugroženu djecu i ostale u Zenici. Taj propagandni 

tekst izostavio je ključne činjenice 

da bi se ispravno razumjelo ko je Gonzales 

Filho Walter i ljudi poput njega, koji aktivno 

djeluju u našem društvu. Gonzales Filho 

Walter nije humanitarac ili nekakv dobrotvor, 

on je obični kršćanski misionar, član 

baptističke crkve u Zenici, koji godinama 

ustrajno misionari. Saff je prije više godina 

objavio tekst o Gonzales Filho Walteru. U 

tom tekstu smo jasno dokazali kako ovaj 

kršćanski misionar vješto koristi naivnost i 

nemarnost zeničkih vlasti i godinama neometano 

pokušava da raširi kršćanstvo u 

Zenici. Na njegovu žalost, ne može se baš 

pohvaliti nekim uspjehom. Walteru prilaze 

samo romska djeca i druga socijalno ugrožena 

djeca koji su beskućnici. Kod Waltera 

su našli smještaj i hranu, a zbog toga im 

je svejedno što je Walter Gonzales kršćanski 

misionar. Niko ozbiljan i 

pametan neće da ima išta sa 

ovim Brazilcom. Osim toga, 

ime Gonzalesa Filho Waltera 

je proteklih godina više puta 

spomenuto u okviru raznih 

istraga o kriminalu u BiH i 

regiji. Hrvatski Jutarnji list 

i naša FTV u svojim izvještajima 

o kriminalu u regiji 

povezali su Walterovo ime 

sa izdavanjem pasoša srbijanskom 

kriminalcu, pripadniku 

tzv. zemunskog klana 

Vladimiru Milisavljeviću 

zvanom Vlada Budala, koji je 

Sirija 

Imad Husin, poznatiji kao Abu Hamza 

Inalazi se u zatvoru Imigracionog centra 

Iviše od četiri godine. 

Zatvorske dane 

posebno mu otežava 

situacija u Siriji gdje 

bijesni rat, a gdje se 

nalazi njegova brojna 

familija. Ovih 

dana iz Sirije je stigla 

vijest o pogibiji njegovog 

brata Omera 

učestvovao u ubistvu srbijanskog premijera 

Zorana Đinđića, i do lažnog, hrvatskog pasoša 

na ime Marijan Barišić moguće je da 

je došao u BiH, tačnije Zenici. “Vladimir 

Milisavljević zvani Vlada Budala do 2009. 

godine koristio je pasoš i identitet Marijana 

Barišića, beskućnika rodom iz Splita. 

Barišić je nekoliko godina proveo i kod brata 

u Zenici. Nakon što ga brat više nije mogao 

izdržavati, odveo ga je u humanitarnu 

organizaciju “Pomirenje” koju je osnovao 

Brazilac Gonzales Filho Walter. Ova organizacija 

postoji od 2004. godine i prihvatilište 

je za beskućnike i socijalno ugroženu 

djecu. akvih imamo oko jedanaestero, djeca 

idu redovno u školu. Dolaze u naš centar 

gdje se kupaju, hrane, promijene garderobu 

i onda ih vratimo u školu”, kaže direktor 

Gonzales Filho Walter.’ Filho Gonzales 

je misionar baptističke crkve u Zenici i 

prema jednom od scenarija pretpostavlja 

se da je upravo putem ove organizacije 

Barišićev pasoš došao u u ruke “zemunca” 

Milisavljevića“, navodi Jutarnji list. 

Ime Gonzalesa Filho Waltera 

u javnosti je spomenuto i 

2007., pošto je pokraj sjedišta 

njegove organizacije u 

Travničkoj cesti 42 zapaljen 

Mitsubishi u vlasništvu njegove 

kršćanske organizacije. 

U podmetnutom požaru i 

eksploziji koja je uslijedila 

oštećen je i prozor na zgradi 

dječijeg vrtića. Toliko o misionaru 

i lažnom humanisti 

Walteru Gonzalesu. Nadamo 

se da će zeničke vlasti i mediji 

znati ubuduće s kim imaju 

posla. 

Brat Imada Husina - Abu Hamze, bivši oficir sirijske 

vojske, preselio na ahiret kao šehid 

Muhammeda Husina. Abu Hamzin brat 

poznat kao Ebu Hatab, preselio je kao šehid 

dok je branio svoju 

porodicu u mjestu El- 

Guta, u istočnom dijelu 

Damaska. Ranije 

je bio oficir sirijske vojske. 

Nekoliko mjeseci 

prije pogibije pobjegao 

je iz sirijske vojske 

i pridružio se sirijskim 

oslobodiocima. 


12

Tuzlanski korak sa vremenom 

Cijela Tuzla komplekse je muzla 

Imena koja slijede data su novorođenčadima 

u Tuzli u posljednjih 

nekoliko mjeseci, a što se može provjeriti 

u Matičnom uredu Općine Tuzla. 

Porodice Imamović (vjerovatrno su rođaci 

načelnika Jasmina), Jusić, Ramić, 

Tahirović, Ahmetović, itd. odlučile 

su da uhvate korak sa vremenom tako 

što će im nadjenuti “stranjska” imena. 

Među takvima se regrutiraju oni koji 

pohađaju Katolički školski centar u 

Foto polumjeseca 

Tuzli, a ova djeca se već prilikom svog 

rođenja mogu smatrati učenicima katoličke 

škole. Sve je to multikultura 

na tuzlanski način. Slijede imena novih 

građana Tuzle: Mehić Valentino, 

Jusić Stiven, Ramić Roberto, Begunić 

Rivaldo, Gluhić Silvester, Tahirović 

Đulijano, Kadribašić Nensi, Jusić 

Madona, Jusić Bred, Ahmetović Džef, 

Salihović Dženis, Hašimović Ronaldo, 

Ahmetović Valentino.... 

RS vs. Izrael 

Izraelski jevreji mrze hrišćane 

i smatraju da ih treba ubijati, 

bez obzira što se Dodik hvali 

njihovim prijateljstvom 

R epublika 

Srpska 

ima puno razumijevanje 

za poziciju 

Izraela i izražava 

podršku 

aktivnostima, 

koje su preduzele vlasti ove države, kako 

bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo, 

ističe se u pismu koje je predsjednik 

Republike Srpske Milorad Dodik uputio 

predsjedniku Izraela Šimonu Peresu 

i ministru inostranih poslova Avigdoru 

Libermanu, povodom najnovije agresije 

na palestinski narod. “Ovom prilikom 

želio bih da još jednom potvrdim moju 

ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog 

naroda prijateljskom jevrejskom 

narodu, istakao je predsjednik Dodik. 

Nećemo se sad baviti dokazima koji 

otkrivaju istu krvožednu zločinačku 

karakternu crtu prijatelja iz Republike 

Srpske i Izraela. Njihova veza je mržnja 

prema islamu i muslimanima. Umjesto 

toga, citiramo navode iz jevrejske knjige 

mržnje Talmuda, a koji najbolje govore 

kakvi su to prijatelji Izraelci i kršćanin 

Milorad Dodik. Po Talmudu kršćani 

su zakleti neprijatelji koje jevreji trebaju 

mrziti, ubijati i progoniti na sve načine. 

Slijede citati Talmuda. 

“Za Židova postoji zakon da sve ono, 

što je u vezi s hrišćanskom crkvom, 

uništi.” (Šulhan aruh, Joreh deah 146). 

„Kršćani su idolopoklonici, sa njima 

se ne smijete družiti.“ (Nilkoth 

Maakhaloth) 

„Čiste Židovke će se zaprljati družeći se 

sa kršćanima.“ (Iore Dea 198, 48) 

„Sakrijte svoju mržnju prema kršćanima 

na njihovim slavljima.“ (Iore Dea, 148, 

12h) 

„Talmudisti se slažu da kršćanske knjige 

treba spaljivati.“ (Schabbath, 116a) 

„Izbjegavajte jesti zajedno sa kršćanima, 

to pobuđuje familijarnost.“ (Iore Dea, 

112;1) 

„Istrebljenje kršćana je neophodno 

žrtvovanje.“ (Zohar II, 43a) 

„Onaj ko čini dobro kršćanima, nikada 

neće ustati posle smrti.“ (Zohar I; 25b) 

„Zakon je da se ubije svako ko poriče 

Toru. A kršćani pripadaju onima koji 

poriču Toru.“ (Choschen Hamischrat 

425 i Hagan, 425; 5)„ 

„Židovi moraju uvijek probati prevariti 

kršćane.“ (Zohar I, 160a) 


13

Aktuelno 

Studija o popisu stanovništva u BiH 2013. 

Programsk rogramsko-zakonski o-zakonski 

okvir popisa 2013. 

Popis stanovništva je za nas 

Bošnjake danas najvažnija 

tema. Zbog toga Saff u dva 

dijela objavljuje studiju o 

popisu stanovništva u BiH 

2013. Ovu studiju uradili 

su vrhunski stručnjaci iz 

pravnih, ekonomskih i 

historijskih nauka koje 

je naš magazin okupio u 

stručni kolegij 

Pripremio: Urednički kolegij 

Predloženi programski okvir 

ima za cilj adekvatno informiranje 

Bošnjaka o ključnim 

aspektima popisa i pratećih popisnica, 

zatim organizaciju aktivnog 

učešća Bošnjaka u različitim popisnim 

tijelima i organima – posebice 

u RS, kao i afirmaciju bošnjačke dijaspore, 

te adekvatno razumijevanje 

njene uloge kada je predstojeći popis 

u pitanju. 

Zakonski okvir popisa 2013. 

Parlamentarna skupština Bosne 

i Hercegovine, na 21. sjednici Predstavničkog 

doma, održanoj 3. februara 

2012. godine, i na 12. sjednici 

Doma naroda, održanoj 3. februara 

2012. godine, usvojila je Zakon o 

popisu stanovništva, domaćinstava i 

stanova u Bosni i Hercegovini 2013. 

godine (u nastavku teksta: Zakon). 

Zakonom se utvrđuje sadržaj, priprema, 

organizacija i provođenje popisa 

stanovništva, domaćinstava i stanova 

u Bosni i Hercegovini u 2013. godini 

(u daljnjem tekstu: popis), kao i obaveze 

državnih i drugih organa i organizacija 

uključenih u popis, obaveze i 

dužnosti davalaca popisnih podataka 

i lica koja obavljaju poslove popisa, 

objavljivanje popisnih rezultata 

i finansiranje popisa. 

U skladu sa članom 20. 

Zakona Agencija za statistiku 

Bosne i Hercegovine 

odgovorna je za sve faze 

(uključujući metodologiju, 

organizaciju, provođenje i 

analizu) popisa, kao i sve 

finansijske aspekte popisa. 

Ovdje je važno napomenuti 

da je RS donijela poseban 

entitetski zakon (Zakon o 

organizaciji i sprovođenju 

popisa stanovništva, domaćinstava 

i stanova 2013. 

godine u RS) koji se odnosi 

na popis, te u izvjesnoj 

mjeri derogirala i preuzela 

neke od nadležnosti državne 

agencije i prebacila 

ih na Zavod za statistiku 

RS, stvarajući zakonski 

“nejasnu” situaciju u pogledu 

nadležnosti i primjene 

određenih operativno-tehničkih 

elementa popisa. 

Ovaj entitetski zakon o 

popisu kao takav u cijelosti 

je nepotreban s obzirom 

da je uloga entitetskih zavoda jasno 

definisana u državnom Zakonu, ali 

ako se ima na umu da je niz odredbi 

u RS zakonu iz domena državne 

agencije, te da je entitetski zakon izbacio 

neke važne odredbe državnog 

Zakona, nameće se zaključak da je 

donošenje ovog zakona u RS imalo 

potpuno drugu pozadinu i naglašava 

se potreba da u predstojećem popisu, 

a posebno primjeni pojedinih odredbi 

Zakona kao i strukturi popisnih 

Na kraju, 

neophodno 

je istaći da 

su u nizu 

ranijih popisa 

rezultati popisa 

predstavljali 

osnovicu 

za ozbiljne 

unutrašnje 

promjene. Tako, 

na primjer, 

nakon objave 

rezultata popisa 

iz 1910. godine 

i potvrde da 

su muslimani 

vlasnici 91,1% 

zemlje, Srbi 

6%, a Hrvati 

svega 2,6% 

pitanje agrarne 

reforme dobija 

potpuno novi 

smijer. 

tijela u RS, posveti posebna pažnja. 

U skladu sa članom 3. Zakona popis 

će se provesti u periodu od 1. do 15. 

aprila 2013. godine, prema stanju na 

dan 31. marta 2013. godine u 24,00 

sata (ponoć), što se smatra 

referentnim datumom popisa. 

Samim popisom trebali 

bi biti obuhvaćeni: 

a) državljani Bosne i 

Hercegovine s prebivalištem 

ili boravištem u Bosni 

i Hercegovini, bez obzira 

na to da li su u trenutku 

popisa prisutni u Bosni 

Hercegovini ili su odsutni 

iz Bosne i Hercegovine, 

b) strani državljani s 

dozvolom za stalni ili privremeni 

boravak u Bosni i 

Hercegovini, bez obzira da 

li su u trenutku popisa u 

Bosni i Hercegovini ili nisu, 

c) lica bez državljanstva, 

d) domaćinstva lica iz 

tač. a), b) i c) i 

e) stanovi i druge stambene 

jedinice. 

U nastavku izdvajamo 

najbitnije odredbe Zakona. 

Na početku, važno je izdvojiti 

da Zakon u članu 7. 

prilično specifično definira 

kako će se tretirati ukupno 

stalno nastanjeno stanovništvo 

i u stavu (2) predviđa da: 

(2) Na osnovu definicije uobičajenog 

mjesta stanovanja, lica koja 

su u trenutku popisa odsutna ili 

će biti odsutna iz svog uobičajenog 

mjesta stanovanja kraće od 

godinu dana treba da se smatraju 

privremeno odsutnim licima, te ih 

treba uključiti u ukupan broj stanovnika 

tog popisnog područja. 

Popisana lica koja ne zadovoljavaju 

kriterije koji su postavljeni definici- 

14

jom uobičajenog mjesta stanovanja u 

mjestu popisivanja, odnosno ne žive, 

niti se očekuje da će živjeti u mjestu 

popisivanja, u neprekidnom periodu 

od barem 12 mjeseci, smatraju se 

privremeno prisutnim licima, i stoga 

ih ne treba računati u ukupan 

broj stanovništva tog popisnog područja. 

Po ovoj odredbi, dijaspora, ali i 

raseljena lica koja žive van Bosne i 

Hercegovine duže od godinu dana, 

ne bi trebali biti obuhvaćeni popisom 

prisutnog stanovništva (ref. “... 

ukupan broj stanovnika popisnog 

područja...”) i neće ući u populaciju 

stanovnika relevantnu za unutrašnje 

bosanskohercegovačke odnose. U 

skladu sa ovim članom Zakona oni 

će biti tretirani u ukupno stanovništvo 

Bosne i Hercegovine, ali kao posebna 

popisna jedinica i neće biti dio 

“prisutnog stanovništva”. 

U skladu sa članom 11. Zakona 

(3) ukoliko popisivač u vrijeme 

popisivanja ne zatekne u stanu lica 

obuhvaćena popisom, ostavit će pismeno 

obavještenje o dužnosti da 

dostavi podatke nadležnoj popisnoj 

komisiji do 15. aprila 2013. godine. 

A su skladu sa članom 17. Zakona 

stav (3) “Popisivanje se vrši svaki dan 

u vremenu od 09,00 do 21,00 sat u 

prisustvu najmanje jednog odraslog 

lica u domaćinstvu”. Odnosno, za 

popisivanje je neophodno prisustvo 

samo jednog punoljetnog člana domaćinstva, 

a ukoliko je osoba često 

odsutna iz domaćinstva (u inostranstvu, 

dijaspori ili slično), može direktno 

kontaktirati Popisnu komisiju jedinica 

lokalne samouprave 

(općinske popisni biro) te 

obaviti popis cjelokupnog 

domaćinstva i svih članova 

u saradnji sa njima. 

Važne odredba Zakona 

definirane su u članu 

19. stav (3) koji predviđa 

da “Nacionalna struktura 

osoblja koje radi na unosu, 

obradi i kontroli podataka 

popisa odražava nacionalnu 

strukturu stanovništva 

Bosne i Hercegovine 

prema posljednjem popisu 

stanovništva.”, te članu 26. 

koji definira nadležnosti 

Popisne komisije lokalne 

samouprave, te u stavovima 

(2-4) definira da 

nacionalna struktura komisija, 

instruktora i popisivača 

“odražava nacionalnu 

strukturu stanovništva 

na području općina prema popisu 

iz 1991. godine, ako je to moguće”. 

Ovdje je važno naglasiti da je u entitetskom 

zakonu o popisu koji je donijela 

RS izbačen stav (3) državnog 

Zakona o popisu u kojem stoji: “U 

sastavu popisnih komisija lokalne 

samouprave zastupljen je najmanje 

jedan predstavnik iz konstitutivnih 

naroda i ostalih”. Na ovaj način, 

na lokalnoj razini, stvara se dodatni 

i značajan prostor za zloupotrebe 

institucije Popisne komisije lokalne 

samouprave kao izuzetno važnog popisnog 

organa sa značajnim nadležnostima 

u ukupnom procesu popisa 

u Bosni i Hercegovini. Da bi se ste- 

Možda slučajno, 

ali predložena 

Popisnica za 

popis u 2013. 

godini kada 

je u pitanju 

nacionalno 

opredjeljenje 

ponovo 

vraća “etnonacionalnu” 

kontekstualizaciju 

sličnu onoj iz 

1961. godine 

tako da pitanje 

koje se odnosi 

na nacionalno 

izjašnjavanje 

glasi: “24. 

Etničko/ 

nacionalno 

izjašnjavanje”. 

kla slika važnosti institucije 

Popisne komisije lokalne 

samouprave naredne alineje 

navode najvažnije nadležnosti 

koje ovo tijelo ima: 

- rukovode pripremama, 

organizovanjem i 

sprovođenjem popisa na 

teritoriji opštine, odnosno 

grada, 

- vrše izbor i imenovanje 

instruktora i popisivača jedinica 

lokalne samouprave, 

- preuzimaju štampani 

popisni materijal i dijele ga 

instruktorima, koji ga dalje 

distribuiraju popisivačima, 

- obezbjeđuju prostorije 

za dežurstvo i za rad u 

vrijeme sprovođenja popisa, 

kao i prostorije za rad 

instruktora na pregledu i 

prijemu popisne građe, 

- vrše raspored popisivača 

i općinskih, odnosno gradskih 

instruktora po popisnim krugovima i 

sastavljaju odgovarajuće spiskove, 

- vrše nadzor nad radom općinskih, 

odnosno gradskih instruktora 

i popisivača i pružaju im stručnu 

pomoć, posebno se brinu o pravilnoj 

primjeni metodoloških i organizacionih 

uputstava, 

- preduzimaju mjere koje garantiraju 

kompletan obuhvat jedinica 

popisa, 

- preuzimaju popisni materijal od 

instruktora, organizuju i kontroliraju 

obuhvat i kvalitet popisnog materijala, 

a u slučaju potrebe naređuju da se 

izvrše potrebne dopune i ispravke, 


15

- obezbjeđuju skladištenje popisnog 

materijala uz ispunjenje propisanih bezbjednosnih 

mjera i uvjeta određenih 

Zakonom o zaštiti ličnih podataka i 

drugim propisima o bezbjednosti za 

takve vrste materijala, 

- organiziraju prevoz i blagovreme- 

no dostavljanje popisnog materijala na 

mjesto unošenja, 

- raspoređuju kontrolore za rad u 

postpopisnoj kontroli kvaliteta podataka 

prikupljenih u popisu, po izabranim 

popisnim krugovima, u skladu sa 

instrukcijama Zavoda i Agencije, 

- vrše zamjenu opravdano spriječenih, 

kao i nestručnih ili nesavjesnih 

instruktora, popisivača, a zamjenu 

kontrolora vrše uz saglasnost Zavoda i 

Agencije i 

- razmatraju pritužbe građana i 

obavještavaju o njima Zavod. 

Ovdje je važno naglasiti da u domenu 

metodologije Zakon, u članu 

28., definira da je Direktor državne 

Agencije odgovoran za dva izrazito 

važna segmenta popisa: 

(1) Direktor Agencije propisuje popisne 

obrasce (popisnica i upitnik za 

domaćinstvo i stan) i organizacionometodološka 

uputstva za provođenje 

popisa. 

(2) Direktor Agencije donosi Pravilnik 

o uništavanju popisne građe. 

Slično je i sa entitetskim direktorima 

zavoda, s obzirom da su oni 

u skladu sa zakonima odgovorni za 

imenovanje popisnih komisija lokalne 

samouprave, instruktora i popisivača, 

te davanja neophodnih ovlaštenja za 

njihov rad. 

Na kraju, i pored činjenice da Zakon 

u članovima 23. i 24. predviđa 

uspostavu Centralnog popisnog biroa 

sa izbalansiranom nacionalnom strukturom, 

definirane nadležnosti su više u 

domenu tehnologije i preporuka kada 

je popis u pitanju, te je izuzetno važno 

u cjelokupnom procesu pripreme 

popisa kontinuirano voditi računa o 

strukturi i sadržaju popisnica, sadržaju 

Uputstva za popisivače i općinske 

instruktore, kao i strukturi različitih 

popisnih tijela predviđenih Zakonom. 

Historijat popisa u BIH 

Naredni grafikon daje pregled dostupnih 

popisa i evidencija stanovništva 

od 1520. godine. Važno je naglasiti 

da se u naučnoj literaturi za metodološki 

ispravne popise uzimaju isključivo 

oni od 1879. godine, odnosno od 

prvog popisa koji je priredila Austro- 

Ugarska vlast u Bosni i Hercegovini. 

S obzirom da mnogi autori osporavaju 

ovu premisu naredni grafikon daje 

pregled raspoloživih podataka i prije 

1879. godine. 

Pored toga, grafikon daje procjenu 

procentualnog odnosa različitih 

etniciteta u Bosni i Hercegovini za 

2013. godinu, pod uvjetom da bošnjačko 

tijelo postigne visok stepen 

kohezije po pitanju nacionalnog/etničkog 

izjašnjavanja. 

Navedeni izvori prije 1879. godine su 

sljedeći: 

- 1520. – Turski historičar Ömer 

Lütfü Barkan proveo je popis baziran na 

religiji u Bosanskom sandžaku u periodu 

od 1520. - 1530. godine 

- 1624. – Procjene papinskog vizitatora 

Pietra Massarecchia za Bosnu (Alija 

Nametak, “Statistički podaci o broju stanovništva 

u BiH u posljednjih stotinu godina, 

s osobitom obzirom na muslimane”, 

Glasnik broj 3-5, 1958. godine, str. 139, 

te Bakir Tanović, “Historija Bosne u okviru 

Osmanskog carstva”, Svjetlost, 2010.) 

- 1829. – “The Penny Cyclopeadia 

of the Society for the Diffusion of Useful 

Knowledge”, urednik George Long, izdavač 

Charles Knight i Penny Magazine, 

vol. 1833.- 1843. godina 

- 1871. - drugi zvanični popis otomanskog 

carstva za Bosanski sandžak 

(Jhon V.A. Fine, “The medieval and 

Ottoman roots of modern Bosnian Society”, 

Cambridge, Mass, 1994. Prvi popis 

je urađen 1851. godine i po tom popis u 

Bosanskom sandžaku (obuhvata i Novi 

pazar) živi oko 176 hiljada muslimana 

muškog stanovništva svih liva (okružja). 

S obzirom da nije poznat podatak o prosječnom 

broju djece i članova obitelji nije 

moguće precizno procijeniti ukupno učešće 

muslimanskog stanovništva u ukupnoj 

populaciji Bosanskog sandžaka (ref. A. 

Namatak, “Statistički podaci ..”, 1958.) 

- 1875. – posljednji zvanični popis 

Otomanskog carstva za Bosnu (Preračunata 

prosječna vrijednost iz različitih 

zvaničnih izvora) 


16 

Da bi se upotpunio prethodni grafikon 

važno je napomenuti i to da su 

Bošnjaci u popisnom periodu od 1879. 

godine pa sve do posljednjeg popisa 

1991. godine bili prisiljeni koristiti različite 

i često eksterno nametnute etničko/nacionalne 

i jezičke odrednice. 

Tako se u popisu iz 1879., 1885., 

i 1895. obilježje vjeroispovjesti, po 

kojem su se razlikovale različite nacionalne 

skupine, bilo “muhamedanci”, 

a tek se 1910. godine uvodi 

kategorija “muslimani”. Također, 

rubrika “materinski jezik” sadržavala 

je opcije “srpsko-hrvatski” i “neki 

drugi”. U popisu iz 1921. godine nacionalnost 

se iskazuje po jeziku i to 

jezik “Srba ili Hrvata”, a muslimani 

su dati pod rubrikom “po vjeroispovijesti”. 

U popisu iz 1931. godine 

samo je dozvoljena jugoslovenska 

narodnost, dok su podaci za jezik 

i vjeroispovijest obrađeni tek 1945. 

godine a “muslimani” su bili prisutni 

po modalitetu isključivo kroz 

islamsku vjeroispovijest bez prava 

na jezik. 

U popisu iz 1948. godine muslimani 

su mogli odabrati/navesti “Srbin-musliman, 

Hrvat-musliman, ili 

neopredijeljen- musliman”. Ovdje 

je važno napomenuti, a u kontekstu 

predstojećeg popisa u 2013. 

godini, da se kroz Uputstvo popisivačima 

iz 1948. godine te kod 

statističke obrade podataka posebno 

vodilo račun da se muslimani “adekvatno 

izjasne” i statistički spoje 

sa odgovarajućom nacionalnom etničkom 

skupinom. Sličnu situaciju 

imamo i kod popisa iz 1953. godine 

gdje je u Uputstvu za popisivače navedeno 

da “...lica koja nisu bliže nacionalno 

opredjeljenja upisuju kao 

Jugosloven neopredijeljen...”, dok

kod ostalih se treba pisati 

“...nacionalno neopredijeljen 

...”. Kod ovog popisa 

jedini raspoloživi jezik je 

bio srpsko-hrvatski, dok 

kod vjeroispovijesti imamo 

modalitet “pripadnik 

islamske vjerske zajednice” 

Ṗopis iz 1961. godine 

bio je prvi iskorak ka 

modalitetu “musliman”, 

ali uz važan dodatak “/ 

etnička pripadnost”. Ovaj 

popis predstavlja najnižu 

zvaničnu evidenciju o nacionalnom 

izjašnjavanju 

Bošnjaka i sa 25% deklariranih 

“muslimana” ovo 

je najniža statistička tačka 

u historiji Bosne i Hercegovine. 

Samo kao ilustraciju 

odnosa iste godine 

Hrvati su imali 22%, dok su Jugosloveni 

imali rast sa 2% iz 1953. godine 

na čak 10%. Na popisu iz 1961. 

godine, u skladu sa Novosadskim 

dogovorom, sve do popisa u 1991. 

godini u rubrici jezik stoji “srpskohrvatski”. 

Ovdje je važno 

napomenuti da 

je RS donijela 

poseban 

entitetski 

zakon (Zakon 

o organizaciji 

i sprovođenju 

popisa 

stanovništva, 

domaćinstava 

i stanova 2013. 

godine u RS) 

koji se odnosi 

na popis, te u 

izvjesnoj mjeri 

derogirala i 

preuzela neke 

od nadležnosti 

državne 

agencije i 

prebacila ih 

na Zavod za 

statistiku RS. 

Već na narednom popisu, 

1971. godine, izbacuje 

se dodatak “/etnička 

pripadnost” i nakon 100 

godina muslimani/Bošnjaci 

ponovo postaju relativna 

većina u Bosni i Hercegovini 

sa 39%. U rubrici vjeroispovijest 

ostaje “islamska 

vjeroispovijest”. Popis 

1981. godine donosi nastavak 

trenda nacionalnog 

izjašnjavanja bosanskohercegovačkih 

muslimana sa 

istovjetnim procentom od 

39%. 

Popis iz 1991. godine 

donosi nove i izraženije 

procente relativnog učešća 

muslimana u populaciji Bosne 

i Hercegovine sa 43%, 

kao i mogućnosti odabira 

modaliteta “Bosanskog jezika” 

koji odabire 37% stanovništva. 

Izbor jezika je interesantan s obzirom 

da je kod ovog popisa “Bosanski jezik” 

ima najveće učešće od svih ponuđenih 

modaliteta te je za čak 11% 

bio viši od drugoplasirane kategorije 

srpskohrvatskog jezika (26%). 

Kada je popis iz 1991. godine 

u pitanju važno je naglasiti i to da 

i pored visokih procenata učešća 

“muslimana” u ukupnoj populaciji 

naknadne analize pokazuju da je 

kod muslimana/Bošnjaka još uvijek 

prisutno najveće razilaženje u 

pogledu nacionalne identifikacije. 

Tako se u analizi Zavoda za statistiku 

Republike Bosne i Hercegovine 

iz 1993. godine navodi preko 

70 različitih varijanti modaliteta 

izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti, 

od čega kod muslimana/ 

bošnjaka/bosanaca čak 22 raznovrsna 

modaliteta. 

Danas, i pored zaključaka Drugog 

bošnjačkog sabora iz 1993. 

godine, sve postratne analize pokazuju 

da najveći dio bošnjačke/ 

muslimanske javnosti nije svjestan 

potrebe za jednoobraznošću 

nacionalne identifikacije tako na 

primjer dr. Dino Abazović u istraživanju 

iz 2007. godine nalazi da 

se 55,7% ispitanika opredijelilo za 

modalitete Musliman, dok svega 

22,7% za modalitet Bošnjak. Slični 

podaci, uz dodatak modaliteta 

Bosanac, dobiveni su u nizu studija 

Ujedinjenih nacija, Europske 

komisije, te različitih NVO, ali iz 

različitih razloga nisu javno publicirani. 

Možda slučajno, ali predložena 

Popisnica za popis u 2013. godini, 

kada je u pitanju nacionalno opredjeljenje, 

ponovo vraća “etno-nacionalnu” 

kontekstualizaciju sličnu 

onoj iz 1961. godine tako da pitanje 

koje se odnosi na nacionalno 

izjašnjavanje glasi: “24. Etničko/ 

nacionalno izjašnjavanje:”. 

Na kraju, neophodno je istaći 

da su u nizu ranijih popisa rezultati 

popisa predstavljali osnovicu 

za ozbiljne unutrašnje promjene. 

Tako, na primjer, nakon objave 

rezultata popisa iz 1910. godine i 

potvrde da su muslimani vlasnici 

91,1% zemlje, Srbi 6%, a Hrvati 

svega 2,6% (prethodna tri popisa 

Austro-Ugarske vlasti nisu tretirala 

ovo pitanje) pitanje agrarne 

reforme dobija potpuno novi smijer 

i odustaje se od otkupa zemlje 

po povoljnim uvjetima i izdašnim 

kreditima Zemaljske banke – kao 

neefikasnoj metodi, i počinje se 

sa realizacijom programa nasilnog 

oduzimanja zemlje koji nije okončan 

sve do sredine 50-tih godina 

(institucionaliziran zakonima iz 

1919., 1946. i 1953. godine). Također, 

intenziviranje reforme ustava 

iz 1974. godine rezultat je 

popisnih rezultata popisa iz 1971. 

godine. 


17

Kolumna 

Borba za opstanak 

Izrael u Sarajevu 

Izrael je neprijatelj Bosne 

i Hercegovine, jer negira 

državnu cjelovitost, jer 

podstiče separatizam 

Republike Srpske, jer preko 

velikosrpskih struktura 

šalje u Sarajevo svoje 

agente koji predstavljaju 

prijetnju za mir i stabilnost 

Bosne i Hercegovine. 

Zašto Visoki predstavnik 

Valentin Inzko nije Vijeću 

sugurnosti UN-a rekao 

ko stoji iza “ugrožavanja 

suvereniteta i teritorijalnog 

integriteta BiH“ 

Velikosrpski 

V 

mediji u Sa- 

Vrajevu ovih dana su – u 

Vgluposti i nesmotrenosti 

– razotkrili da cionistički 

obavještajci haraju bosanskom 

metropolom i pod komandom drže 

bosanskohercegovačke sigurnosne 

agencije i službe! Kako drukčije objasniti 

nevidljivost “nerezidentnog 

izraelskog diplomatskog osoblja u 

BiH”, vidljivog samo za bh. sigurnosne 

službe, angažirane na praćenju 

i zaštiti ovog specijalnog osoblja, kojemu 

navodno prijete teroristički napadi 

u organizaciji Iranske ambasade 

u BiH?! Pod zvučnom sintagmom 

“nerezidentno osoblje” podrazumijevaju 

se lica koja nisu rezidencijalni 

predstavnici svoje države, i ta “nerezidentnost” 

je neka vrsta diplomatske 

nezvaničnosti i neadresiranosti, pa 

je tim skandaloznije kad takva lica 

uživaju “ambasadorsku” zaštitu. S 

druge strane, Iranska ambasada, koja 

ispunjava sve diplomatske norme, 

biva optužena kao teroristička prijetnja 

tim cionističkim beskućnicima 

koji borave u Sarajevu. Uobičajeno 

je da sigurnosne službe štite diplomatska 

i konzularna predstavništva 

i njihovo osoblje, ali je neviđeno da 

sigurnosne službe jedne države pod 

prismotrom drže jednu ambasadu, a 

da specijalnim mjerama štite “nerezidentno 

osoblje”, što je drugo ime za 

špijune. 

Šta se dogodilo? List Slobodna 

Bosna je otvaranjem 

ovog slučaja otkrio, prvo, 

da u Sarajevu djeluje izraelsko 

“nerezidentno osoblje”, 

drugo, da su bh. sigurnosne 

službe u službi ovog 

osoblja, dakle, da izraelskim 

obavještajcima pružaju 

pratnju i zaštitu, treće, da 

optuživanje Iranske ambasade 

za pripremu terorizma dokazuje 

da izraelski špijuni i 

u medijima, i u sigurnosnim 

službama, kreiraju događaje 

po mjeri cionističkih i velikosrpskih 

interesa. A ti 

interesi se odnose na jačanje 

genocidne države Izrael kroz 

jačanje genocidne tvorevine 

Republike Srpske, i obratno, 

kao modela čiju zločinačku 

suštinu treba pretočiti u legalitet, 

po oprobanoj zamjeni 

teza – da je žrtva terorista, 

a da je terorista legalista. 

Budući da se Izrael posljednjih 

godina odomaćio u Republici 

Srpskoj, kao glavni 

strateški partner genocidne 

tvorevine, logičan naredni korak bio je 

pokoravanje Sarajeva, u smislu instrumentalizacije 

državnih i sigurnosnih 

službi, odakle će se medijskim i drugim 

operacijama ostvarivati cionistički 

interesi. A jedan od tih interesa jeste 

uključivanje BiH u cionističku agresiju 

na Iran. Za početak će biti dovoljno 

da traumatizirana bosanska javnost 

prihvati da je država BiH na strani 

Izraela, a protiv Palestine, te da počne 

suosjećati sa jadnim i prestrašenim izraelskim 

“nerezidentnim osobljem”, a 

zapravo špijunima koji rovare po bosanskoj 

i bošnjačkoj metropoli. U nastavku 

bi se mogao realizirati i prijedlog 

“Naše stranke” da Jakob Finci postane 

gradonačelnik Sarajeva. A zašto ne bi 

neki Jevrej postao gradonačelnik Banja 

Luke, Zagreba ili Beograda, recimo? 


18 

Čak i kad bi 

velikosrbi mogli 

ovladati cijelom 

Bosnom, pa 

ukinuti entitete, 

njihovim 

cionističkim 

partnerima ne 

bi odgovaralo 

ukidanje 

Republike 

Srpske, koja 

je nastala 

kao i Izrael, 

na genocidu i 

otimanju. 

Cionistička hobotnica 

Kroz ovaj slučaj se isprepliće nekoliko 

faktora. Prvi je dejtonsko pokoravanje 

bošnjačkog sigurnosnog i 

obavještajnog sektora, u ime velikosrpskog 

ovladavanja ovim poslovima na 

državnom nivou. Ako će se u toj oblasti 

pojaviti neko sa bošnjačkim imenom, 

kao ovaj ili onaj ministar sigurnosti, 

onda to mora biti “čovjek pod mahanom”. 

I u ime te mahane taj Bošnjak 

ima da igra kako mu Beograd svira, a 

Beograd strateški planira i pozicionira 

svoje igrače među Bošnjacima. A ako 

već Sarajevom vladaju velikosrpski 

obavještajci, onda je logično da oni u 

posjed uvode svoje strateške partnere. 

Čak i kad bi velikosrbi mo- 

gli ovladati cijelom Bosnom, 

pa ukinuti entitete, njihovim 

cionističkim partnerima ne 

bi odgovaralo ukidanje Republike 

Srpske, koja je nastala 

kao i Izrael, na genocidu 

i otimanju. Tu dolazimo 

do strateške bitnosti genocidnog 

modela Republike 

Srpske za genocidni model 

Izraela, a koji cionistički 

agenti trebaju učvrstiti upravo 

u Sarajevu, jer bi se iz 

Sarajeva još i mogle povesti 

pravno zatemeljene inicijative 

o ukidanju bh. entiteta 

koji su nastali kao rezultat 

prisile i ucjene, a što 

je po međunarodnom pravu 

ništavno. Stoga cionistička 

hobotnica zauzima Sarajevo, 

a svojevrsno očitovanje 

pozicija bila je i ova drskost 

po kojoj bh. sigurnosne 

službe štite izraelske špijune 

a kao terorističku prijetnju 

etiketiraju Iransku ambasadu. 

Bio je to test i za 

sarajevsku javnost koja, 

ipak, nije odreagirala na bahato stigmatiziranje 

bez dokaza, na ime javne 

zaštite izraelskih špijuna, koji ništa i 

nigdje – osim Zla! – nisu donijeli. 

U ostrašćenoj ambiciji da se što 

prije pokaže cionistička dominacija sarajevskom 

scenom, u ovom je slučaju 

na vidjelo izišlo nekoliko činjenica 

koje dokazuju da je, odveć – Izrael u 

Sarajevu. Primjerice, u tekstu Slobodne 

Bosne kaže se da – “pojačane mjere 

osiguranja nerezidentnog izraelskog 

diplomatskog osoblja u BiH i drugih 

objekata...” Iz ovog saznajemo da “nerezidentno 

osoblje” ima i “nerezidentne 

objekte”, što znači zgrade iz kojih djeluje 

“nerezidentno osoblje”. Pošto tako 

nešto ne postoji javno, u vidu Izraelske 

ambasade, Izraelskog kulturnog centra, 

itd., znači da postoji tajno, a tu tajnost

znaju oni koji štite te objekte, iz čega 

logički proizilazi da su bh. sigurnosne 

službe dio tajne operacije cionističkih 

špijuna u Sarajevu. U nastavku saznajemo 

da su sigurnosne mjere “na snazi 

od sredine jula, a u posljednja su dva 

mjeseca dodatno pooštrene zbog novih 

prijetnji na koje su bh. sigurnosne 

službe upozorene u međunarodnoj 

razmjeni obavještajnih podataka”. Na 

ovaj način je dosad na BiH bačeno stotine 

kleveta o navodnim terorističkim 

prijetnjama, od sumnjivih igračakabombi 

na Sarajevskom aerodromu, 

do najave ubistva princa Čarlsa na 

otvaranju Starog mosta. Vazda su to 

nekakve “međunarodne razmjene podataka”, 

a iza čega se krije velikosrpska 

tvornica laži i konstrukcija. 

U nastavku saznajemo da su 

“pojačane mjere osiguranja na snazi 

nakon terorističkog napada na autobus 

s izraelskim turistima u bugarskom 

ljetovalištu Burgas”. Kakve veze imaju 

izraelski turisti, kojih u Sarajevu nema, 

sa izraelskim nevidljivim špijunima, 

kojih u Sarajevu ima? Doduše, izraelski 

turisti putuju isključivo u Republiku 

Srpsku, čime se i izraelske turističke 

agencije stavljaju u službu politike. Potom 

se u tekstu predstavlja struktura 

iranskih vojnih i obavještajnih snaga, 

kao što bi se, na sličan način, mogla elaborirati 

i struktura izraelskog militarizma. 

A mi nemamo razloga vjerovati da 

neko ko decenijama očituje 

bestijalnost nad palestinskim 

civilima, i neko ko se bavi 

terorističkim aktivnostima 

po cijelom svijetu, to nije u 

stanju uraditi i u Sarajevu, 

pa bi zato bilo korisnije da 

smo upozoreni – šta su sve 

u sta nju počiniti cionistički 

agenti. Ne može ni jedan 

cionistički agent biti drukčiji 

od onog zločinca koji ubija 

palestinsko dijete! I zato je 

ulazak Izraela u Sarajevo 

opasna stvar. 

Ako je Aušvic “raj na 

zemlji”... 

Sve što smo gore naveli 

i nije neka novost, ali mi 

smo društvo koje malo čita, 

malo analizira, pa se nađe u čudu kad 

se dogodi nešto što se još ranije moglo 

vidjeti, i preduprijediti. U posljednja 

tri mjeseca mogla se uočiti izraelska 

ofanziva na našu zemlju, a ovaj cirkus 

sa navodnim planiranjem iranskog napada 

na izraelske špijune samo je kulminacija 

tog mešetarenja. U avgustu je 

predsjednik RS Milorad Dodik imao 

susret sa izraelskim novinarima, mada 

je to njihovo “novinarstvo” militantno 

novinarstvo, jer je u službi jednog 

zločinačkog režima. Od takvih medi- 

Na ovaj način 

je dosad na 

BiH bačeno 

stotine kleveta 

o navodnim 

terorističkim 

prijetnjama, 

od sumnjivih 

igračakabombi 

na 

Sarajevskom 

aerodromu, do 

najave ubistva 

princa Čarlsa 

na otvaranju 

Starog mosta. 

Vazda su 

to nekakve 

“međunarodne 

razmjene 

podataka”. 

jskih agenata se i moglo 

očekivati da slijepo slijede 

naputke režima, pa i kada 

za Dodika napišu da je – 

“ponosan čovjek koji vodi 

Republiku Srpsku ka nezavisnosti 

i boljoj budućnosti, 

koja neće biti pod kontrolom 

drugih zemalja”. Nakon 

ovoga ne treba više nikakav 

dokaz o neprijateljstvu Izraela 

prema Bosni i Hercegovini, 

jer njihovi novinari 

otvoreno podržavaju 

separatizam RS i rušenje 

Bosne i Hercegovine. Izraelski 

novinari su transmisija 

cionističke ideologije, kao 

što su sovjetski novinari bili 

transmisija komunističke 

ideologije, i otud se njihovo 

zalaganje za otcjepljenje Republike 

Srpske ima smatrati stavom i 

neprijateljstvom Izraela. Jer, Republika 

Srpska nije ni pod kakvom “kontrolom 

drugih zemalja”, već je uslovljena 

postojanjem Bosne i Hercegovine, bez 

koje nema ni Republike Srpske. Ne treba 

zaboraviti da ni u jednoj zemlji nije 

objavljeno toliko laži o tzv. islamskom 

terorizmu u BiH, kao u izraelskim novinama. 

Ako neko, pak, misli, kako izraelski 

novinari laprdaju sami od sebe, 

dovoljno mu je predstaviti još nekoliko 

činjenica, poput one da Izrael hronično 


19

zaobilazi državu Bosnu i Hercegovinu i 

da gradi paradržavne, paradiplomatske 

odnose isključivo sa Republikom Srpskom. 

Poznato je da je savjetnik predsjednika 

RS iz Izraela, a da RS u Izraelu 

već godinama ima svoje paradržavno 

predstavništvo. Napose, ministar vanjskih 

poslova Izraela Avigdor Liberman 

dvaput je za godinu dana boravio u Republici 

Srpskoj, navodno, privatno, po 

više dana. Tada je izjavio: “Republika 

Srpska je raj na zemlji”. Ako je Aušvic 

raj na zemlji, onda je to i Republika 

Srpska! Sramotno je da predstavnik 

naroda koji je preživio holokaust dolazi 

u tvorevinu nastalu na Srebrenici, i 

da nad kostima ubijenih i istrebljenih 

bošnjačkih civila kaže da je to zlo - raj 

na zemlji. No, identitet Izraela je manje 

suštinski vezan za holokaust, a više za 

genocid nad Palestincima, pa otud Izrael 

manje suosjeća sa žrtvama Srebrenice, 

a više sa genocidnom tvorevinom koja 

je sagrađena na modelu Srebrenice. O 

kakvom se licemjerstvu radi dokazuje i 

činjenica da su stotine Jevreja bili žrtve 

Republike Srpske, jer su zbog granata i 

snajperskih hitaca Vojske RS morali, a i 

mogli, u pravcu Izraela, napustiti svoje 

opkoljeno Sarajevo, gdje su živjeli 500 

godina. I sada njihova nova domovina, 

Izrael, podržava i blagosilja one koji su 

protjerali sarajevske Jevreje. Na žalost, 

Izraelu je trenutno važnije to pobratimstvo 

po osnovu islamofobije, nego ma 

kakav moralni kompas. Logično, jer 

kako od nekoga ko ubija nevine i otima 

tuđe očekivati ikakav doticaj 

sa moralom, pa i kada 

se radi o samome sebi, kao 

što je moralni odnos prema 

sarajevskim Jevrejima koje 

su protjerale ubice iz Vojske 

Republike Srpske?! 

Milorad Dodik otvoreno 

poručuje: “Smatram da na 

političkom planu postoji 

povećano razumijevanje 

između Izraela i Srpske, jer je 

riječ o sličnim kontekstima”. 

Tačno! Kontekst je genocidno 

porijeklo, jer ni Izrael, 

ni Republika Srpska nemaju 

historijskog, civilizacijskog, 

pravnog utemeljenja, budući 

da su obje tvorevine nastale 

ubijanjem i protjerivanjem 

muslimanskih civila. Dodik 

nastavlja: “Izrael ima vrlo 

slično okruženje onom koje 

ima Republika Srpska i razumije šta se 

dešava kod nas. A i mi razumijemo šta se 

dešava kod njih”. Netačno! Jer Bošnjaci, 

za razliku od Palestinaca, zaboravljaju. A 

ako se pod “okruženjem” podrazumijeva 

da tu još uvijek žive neki muslimani, pa je 

to nevolja koju treba uzajamno razumijevati, 

onda je to očitovanje hitlerističke 

ambicije za etničkom čistoćom, ili 

čišćenjem. Dodik je pojasnio da misli 

na Arape i Bošnjake, muslimane “koji 

su okrenuti sve više upravo ka arapskom 

dijelu svijeta”. To je onaj islamofobijski 

obrazac na kome je skovan genocid nad 

Da, Izrael je 

neprijatelj 

Bosne i 

Hercegovine, 

jer negira 

državnu 

cjelovitost, 

jer podstiče 

separatizam 

Republike 

Srpske, 

jer preko 

velikosrpskih 

struktura 

šalje u 

Sarajevo svoje 

agente koji 

predstavljaju 

prijetnju za 

mir i stabilnost 

Bosne i 

Hercegovine. 

Bošnjacima, u vrijeme kad su 

beogradski mediji Bošnjake 

zvali Turcima, predstavljajući 

ovaj autohtoni i čistokrvni 

slavenski narod kao strance 

u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. 

Najbolji odgovor na ove 

optužbe dao je veliki pisac 

Predrag Matvejević kada je 

rekao da su – “turski askeri 

voljeli srpske snaše” – misleći 

na azijatsku genetsku strukturu 

koja je u Srbima, a ne u 

Bošnjacima.. 

Ako bi se akcije Izraela 

u Bosni i Hercegovini htjele 

cijeniti zdravom logikom i 

tačnim jezikom, onda bi se 

to isključivo moralo zvati: 

neprijateljstvom. Da, Izrael 

je neprijatelj Bosne i Hercegovine, 

jer negira državnu 

cjelovitost, jer podstiče separatizam 

Republike Srpske, jer preko 

velikosrpskih struktura šalje u Sarajevo 

svoje agente koji predstavljaju prijetnju 

za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine. 

Barem dio ovih činjenica trebao je nagovijestiti 

visoki predstavnik Valentin 

Inzko kada je u svome Izvještaju pred 

Vijećem sigurnosti UN-a govorio da 

su “ugroženi suverenitet i teritorijalni 

integritet BiH”, da “RS otvoreno zagovara 

raspad države BiH”, da je “rastuća 

antidržavna i secesionistička retorika”. 

Sve bi bilo drukčije da nije Izraela, i u 

Bosni, i u Gazi. 

20

Intervju 

Sejfudin Tokić, predsjednik Bošnjačkog pokreta i koordinator 

akcije “Bitno je biti Bošnjak” 

Ne smijemo biti generacija koja će onemogućiti 

našim potomcima da s ponosom ističu 

pripadnost časnom bošnjačkom narodu 

Svaki Bošnjak koji je 

preživio genocid, svaki 

Bošnjak koji je živio u 

Sarajevu i Allahovom 

voljom promašen 

granatom, metkom 

četnika sa brda, dobio je 

i obavezu da se izjasni 

kao Bošnjak. Ne izjasni li 

se kao Bošnjak, onaj koji 

je pucao s Trebevića kao 

da ga je pogodio, kaže 

Sejfudin Tokić, predsjednik 

Bošnjačkog pokreta i 

koordinator akcije “Bitno 

je biti Bošnjak” za naš 

magazin 

Razgovarao: Midhat Ćeman 

Gospodine Tokiću, za početak 

nam predstavite inicijativu 

“Bitno je biti Bošnjak”. 

Ko stoji iza ove inicijative, 

zašto je ova inicijativa pokrenuta, 

ko je sve, odnosno koliko je organizacija 

i udruženja uključeno u ovu 

inicijativu? 

Tokić: Inicijativa je proizašla iz potrebe 

da se popis stanovništva 2013. 

godine, koji je predviđen u aprilu, stanovništvo 

bošnjačke nacionalne pripadnosti 

educira i pripremi kako ne 

bi došlo do lažnih dilema i zabuna na 

tom popisu stanovništva s obzirom da 

rezultati popisa stanovništva 2013. godine 

imaju dalekosežni historijski značaj 

kako za Bošnjake tako i za Bosnu i 

Hercegovinu. Sam slogan “Bitno je biti 

Bošnjak” proizašao je iz izlaganja predsjednika 

Bošnjačke akademije nauka i 

umjetnosti (BANU) uvaženog akademika 

Ferida Muhića na naučnoj konferenciji 

koju smo kao bošnjački pokret 

organizovali u Banja Luci, a 

pod sloganom “Bitno je biti 

Bošnjak” održane su tribine 

u Bijeljini, Višegradu i Prijedoru, 

nakon čega se putem 

interneta javilo desetak nevladinih 

organizacija koje su 

dale punu podršku takvom 

načinu djelovanja i iskazale 

inicijativu da se priključi 

takvoj aktivnosti i iz toga 

je proizašla koalicija nevladinih 

organizacija “Bitno je 

biti Bošnjak” kojoj je dosad 

pristupilo oko dvadeset i pet 

različitih nevladinih organizacija 

iz Bosne i Hercegovine, 

Sandžaka i dijaspore. 

Mi ćemo do organizovanja 

popisa stanovništva s ciljem 

da se građani Bosne i Hercegovine 

bošnjačkog etničkog 

porijekla izjasne na popisu nacionalno 

kao Bošnjaci, vjeroispovijest islamska, 

i jezik kojim govore bosanski, organizovati 

preko 60 tribina, planirali smo 

7 do 10 okruglih stolova, 3 naučne 

konferencije/simpozija te čitav niz drugih 

propagandnih aktivnosti u smislu 

letaka, plakata, ali i uključivanja prominentnih 

Bošnjaka u oblasti kulture, 

sporta, pa i estrade, koji bi pomogli da 

se pokušaj nametanja lažnih dilema 

Bošnjacima da se izjašnjavaju bilo po 

teritorijalnom, bilo po vjerskom principu 

umjesto nacionalnom što je moguće 

više spriječi. 

Kakva su reakcije samih Bošnjaka 

na djelovanje ove inicijative? 

Tokić: Moram reći da čak i u sredinama 

gdje sam ja mislio da ne postoji 

dovoljan broj Bošnjaka, kao što je 

Svaki bošnjački 

intelektualac, 

svaki svjestan 

Bošnjak ima 

obavezu da 

do popisa 

stanovništva 

utiče u svojoj 

okolini na 

pripadnike 

bošnjačkog 

naroda da se 

pravilno izjasne 

i da ne dozvole 

da nas dovedu u 

lažne dileme. 

Višegrad, mi smo imali prepunu salu 

Doma kulture i prijatno me iznenadila, 

pogotovo u Republici Srpskoj, izražena 

svijest pripadnika našeg naroda 

vezano za ovo pitanje i s tog aspekta 

sam veliki optimista da ćemo, ako Bog 

da, na ovom popisu uspjeti u 

onome što nam je cilj, a to je 

da popis stanovništva 2013. 

g. u Bosni i Hercegovini 

odražava realnu sliku ljudi 

koji žive i koji su državljani 

i građani Bosne i Hercegovine, 

a prema svim statistički 

relevantnim procjenama takvih 

je preko 50 % bošnjačke 

nacionalnosti. 

Ima li Vaša inicijativa 

podršku vjerskih i političkih 

struktura bošnjačkog 

naroda? 

Tokić: Moram reći da 

kada smo formirali Bošnjački 

pokret za ravnopravnost 

naroda da je u podršci za 

formiranje ove nevladine 

organizacije, koja ima za cilj 

da ukupno obezbijedi ravnopravnost 

Bošnjaka i u Bosni i Hercegovini 

i u Sandžaku, dakle i u Srbiji i 

u Crnoj Gori, ali posebno da doprinese 

ravnopravnosti bošnjačkog naroda u 

budućnosti, kada će Evropa biti bez 

granica i kada će položaj bošnjačkog 

naroda zavisiti od stepena jedinstva, 

jačine nacionalnog identiteta koji ih 

okuplja, pa i ekonomske solidarnosti 

koju međusobno imaju, vjerskog takođe 

identiteta, i ukupno, dakle, sve su 

to elementi koji će doprinijeti koji će 

politički uticaj bošnjački narod imati 

u Evropi bez granica. Dakle, u toj početnoj 

fazi djelovanja i formiranja Bošnjačkog 

pokreta mi smo imali zdušnu 

podršku permanentnog predstavnika 

Islamske zajednice, pogotovo muftije 

tada tuzlanskog Kavazovića i muftije 

banjalučkog Čamdžića, s obzirom 


21

da su pisma njihova uglavnom vezana 

za prostor Republike Srpske, gdje bih 

rekao da su trenutno i najugroženi- 

ja nacionalna, odnosno ljudska prava 

Bošnjaka. 

Jeste li zadovoljni ponašanjem 

bošnjačke intelektualne elite po 

ovom pitanju? 

Tokić: Naša kampanja “Bitno je 

biti Bošnjak” traje svega nekoliko mjeseci 

i mi smo uspjeli uključiti desetine 

važnih, prominentnih bošnjačkih 

intelektualaca. U narednom periodu 

ćemo pokušati obezbijediti zajedničko 

potpisivanje jednog apela bošnjačke 

inteligencije pripadnicima bošnjačkog 

naroda u kome bi sve eventualne dileme 

kod građana bošnjačkog etničkog 

porijekla bile prevaziđene i bez obzira 

što je naša inteligencija često nejedinstvena, 

često suprotstavljena bez nekih 

posebnih razloga, više na nivou sujeta 

i drugih dnevno-političkih razloga ja 

vjerujem da će na ovom pitanju koje 

se može nazvati sudbinskim pitanjem 

budućnosti bošnjačkog naroda inteligencija 

iskazati puni stepen jedinstva i 

zajedničkog afiniteta kako bi to prošlo 

na način da oslika realnu sliku popisa 

stanovništva iduće godine u Bosni i 

Hercegovini. 

Osnovna poruka koju šalje inicijativa 

“Bitno je biti Bošnjak”, pored 

važnosti izjašnjvanja kao Bošnjak, 

jeste i navod da postoje ozbiljne snage 

ili pokušaji da se bošnjački narod 

zbuni na predstojećim izborima, 

da se Bošnjaci drukčije izjasne, kao 

Bosanci i Hercegovci, Muslimani i 

slično. Možete li nam reći nešto više 

o tim pokušajima zbunjivanja Bošnjaka, 

odnosno može li se uobličiti 

identitet tih zbunjivača, koje su njihove 

metode zbunjivanja Bošnjaka, 

kako ih možemo prepoznati i kako 

se trebaju Bošnjaci ponašati prema 

tim zbunjivačima? 

Tokić: Nešto više od sto godina je 

prošlo kako je nama zabranjeno da se 

nazivamo Bošnjacima, a naš jezik nazivati 

bosanskim. To je uradila Austro- 

Ugarska 1906. želeći time evingvisati 

autohtoni narod države Bosne i Hercegovine 

i na određen način time legitimirati 

aneksiju, pripajanje Bosne i Hercegovine 

Austro-Ugarskoj. Poslije toga 

slično su se ponašali i vladari Kraljevine 

SHS, dakle, stare Jugoslavije i mada su 

komunisti u toku narodno-oslobodilačkog 

rata priznavali muslimane kroz 

postojanje muslimanskih borbenih 

jedinica, brigada i kroz odluke ZAV- 

NOBIH-a da Bosna i Hercegovina nije 

ni srpska, ni hrvatska, niti muslimanska. 

Odmah poslije poraza fašizma i 

nastanka Jugoslavije 1948. su donijeli 

zakon u kome su Bošnjaci natjerani 

da se izjašnjavaju ili kao Srbi islamske 

vjeroispovijesti ili kao Hrvati 

islamske vjeroispovijesti, 

želeći time ustvari negirati 

postojanje opet autohtonog 

naroda Bosne, želeći time 

posredno ili indirektno negirati 

Bosnu i Hercegovinu 

i njenu državnost. U daljem 

periodu borba muslimana je 

dosezala samo do obezbjeđivanja 

prava da se možemo 

izjašnjavati muslimanima 

prvo sa malim slovom m, a 

potom sa velikim slovom M, 

da bi tek 1993. na Bošnjačkom 

saboru, na kojem sam 

imao i sam čast učestvovati, 

vraćeno vjekovno, staro ime 

Bošnjaka, i moram reći do te 

‘93. nažalost, nije puno činjeno 

na afirmaciji bošnjačkog 

nacionalnog identiteta. 

Koliko je ovo pitanje bitno treba da se 

vratimo samo u period prije agresije i u 

toku agresije. Prije agresije postoji niz 

govora, istupa i Tuđmana i Miloševića, 

da Bošnjaci ako se izjasne da su Srbi 

islamske vjeroispovijesti, odnosno da 

su Hrvati islamske vjeroispovijesti neće 

im se ništa desiti, neće ih niko dirati. 

Suština agresije na Bosnu i Hercegovinu 

imala je za cilj uništenje bošnjačkog 

naroda. Uništavanjem bošnjačkog 

naroda prestaju razlozi postojanja Bosne, 

jer ako u Bosni “žive Srbi bilo koje 

vjeroispovijesti” i “Hrvati bilo koje 

vjeroispovijesti” legitimno je podijeliti 

Bosnu između Srba i Hrvata, kao što 

su to planirali dogovorom Tuđman - 

Milošević, a nekim ranijim dogovorom 

Cvetković – Maček i da ne idemo dalje 

u historiju čitav niz drugih. Naša obaveza 

izjašnjavanja Bošnjaka na popisu 

stanovništva 2013. godine proizilazi 

kao obaveza prema svim poginulim, 

Mi ćemo do 

organizovanja 

popisa 

stanovništva 

sa ciljem da se 

građani Bosne 

i Hercegovine 

bošnjačkog 

etničkog 

porijekla 

izjasne 

na popisu 

nacionalno 

kao Bošnjaci, 

vjeroispovijest 

islamska, i 

jezik kojim 

govore 

bosanski, 

organizovati 

preko 60 

tribina. 

prema svim šehidima, prema 

svima onim koji su ubijeni 

zato što su Bošnjaci. I 

mi tu nemamo pravo ni na 

kakav komfornizam, tipa 

da neko ne bi se povrijedio 

pa mi ćemo to ublažiti da se 

izjasnimo eto da smo Bosanci. 

Svi smo mi Bosanci, bar 

bi trebali biti koji živimo u 

Bosni. Mi ćemo svoje bosanstvo 

i pripadnost državi 

Bosni i Hercegovini najbolje 

potvrditi i najbolje pokazati 

izjašnjavajući se na popisu 

stanovništva, naravno, kao 

Bošnjaci i ističući da govorimo 

naš bosanski jezik. Jer 

to otvara prostor da po prvi 

puta u našoj historiji, u historiji 

Evrope, evropske statistike 

oficijelne ime naroda 

bošnjačkog bude definitivno uvedeno, 

a bosanski jezik bude jedan od onih 

evropskih jezika, koji će biti jedan od 

službenih jezika u evropskim institucijama, 

poput Evropskog parlamenta, 

Evropske komisije... S tog aspekta popis 

stanovništva 2013. godine važniji je 

od svih izbora, predstavlja nadpolitičku 

kategoriju i bitniji je od svih političkih 

stranaka. Nema tog dnevno-političkog 

interesa, niti interesa pojedinca koji 

može biti stavljen iznad značaja toga 

da svaki Bošnjak, preživjeli Bošnjak 

iskaže da ovdje, u našoj Bosni i Hercegovini 

žive Bošnjaci i to žive u ovom 

broju u kojem danas žive, a ponovimo, 

sve relevantne statistike pokazuju da 

nas ima preko 50%. Nema nikakve 

sumnje da sve politike koje su slijedile 

Tuđmana i Miloševića, Cvjetkovića- 

Maček, pa Garašanina koji je još prije 

više od sto godina govorio kako treba 

Bošnjake pravoslavce, Bošnjake kato- 


22

like i Bošnjake muslimane iz Bosne i 

Hercegovine usmjeravati ka drugim 

nacionalnim pripadnostima, imaju 

svoje pobornike, interese i zagovornike 

da na ovom popisu zbune i umanje 

broj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini 

i mi ćemo jednostavno tu političku 

borbu kao Bošnjaci imati, ali značaj te 

borbe nas obavezuje da u toj borbi bez 

obzira na sve druge razlike koje među 

nama postoje, političke i druge naravi, 

budemo jedinstveni. 

Zašto je važno da se naš narod 

izjasni kao Bošnjak i da se odbiju 

pozivi na izjašnjavanje drukčijim 

identitetnim odrednicama? 

Tokić: Današnja ustavna struktura 

Bosne i Hercegovine zasnovana je na 

odlučivanju pripadnika bošnjačkog, 

srpskog i hrvatskog naroda. I svako 

onaj ko se bude izjasnio kao Bosanac, 

Hercegovac, Krajišnik ili drugačije eliminiše 

samog sebe iz ustavnih prava 

odlučivanja o najbitnijim pitanjima 

Bosne i Hercegovine i budućnosti Bosne 

i Hercegovine i u ustavno-pravnom 

smislu i u smislu donošenja bilo kojih 

zakona. Eventualna potvrda sadašnje 

strukture stanovništva na popisu stanovništva 

nadpolovičnim Bošnjacima 

bi približila mogućnost da na bolji način 

uređuju Bosnu i Hercegovinu kao 

državu ravnopravnih građana i državu 

u kojoj će vladati apsolutno sve poznate 

međunarodne konvencije o ljudskim 

pravima i slobodama kako vjerskim 

tako i svim drugim. 

Od početka obavljanja 

probnog popisa 

stanovništva počela je 

aktivna kampanja osvješćivanja 

bošnjačkog naroda. 

Prema našim informacijama 

dosadašnja 

kampanja je urodila dobrim 

rezultatima, međutim 

još uvijek postoje veliki 

problemi. Na ovom 

putu će se morati uložiti 

još mnogo truda. Planirate 

li pojačati kampanju 

i mislite li da je potrebno 

da se Vaša inicijativa 

i slične inicijative 

obrate svakom Bošnjaku 

i Bošnjakinji lično, bilo 

putem letaka ili razgovora 

i posjeta? 

Tokić: Svaki bošnjački 

intelektualac, svaki svjestan 

Bošnjak ima obavezu 

da do popisa stanovništva 

utiče u svojoj okolini 

na pripadnike bošnjačkog 

naroda da se pravilno izjasne 

i da ne dozvole da nas 

dovedu u lažne dileme. Mi 

smo pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu 

bili svjedoci velike promocije 

tzv. jugoslovenske nacije u kojoj su 

nažalost učestvovali neki vrlo prominentni 

Bošnjaci. Mislim da narod 

koji dozvoli da im se u takvom periodu 

dese takve greške kao zablude o 

Sam slogan 

“Bitno je biti 

Bošnjak” 

proizašao je 

iz izlaganja 

predsjednika 

Bošnjačke 

akademije 

nauka i 

umjetnosti 

(BANU) 

uvaženog 

akademika 

Ferida Muhića 

na naučnoj 

konferenciji 

koju smo kao 

bošnjački 

pokret 

organizovali u 

Banja Luci, a 

pod sloganom 

“Bitno je biti 

Bošnjak” 

održane 

su tribine 

u Bijeljini, 

Višegradu i 

Prijedoru. 

jugoslovenskoj naciji, kao 

narod koji ne izvuče pouke 

iz genocida, genocid 

znači ubijanje pripadnika 

određenog naroda, sam 

urušava svoja prava i svoje 

postojanje. Ne smijemo 

biti pripadnici te generacije 

koji će onemogućiti 

budućim generacijama da 

s ponosom ističe vjekovno 

ime i pripadnost časnom 

bošnjačkom narodu koji 

traje više nego i jedan naziv 

naroda u našoj historiji. 

Po mnogima, predstojeći 

popis stanovništa 

za nas Bošnjake jednako 

je važan kao i odbrana 

od agresije. Slažete li se 

s takvim procjenama i 

jeste li optimista da će 

Bošnjaci na kraju ipak 

dobiti ovu popisnu bitku? 

Tokić: Ja vjerujem da 

Bošnjaci imaju dovoljno 

svijesti a slažem se i s tom 

usporedbom. Svaki Bošnjak 

koji je preživio genocid, svaki Bošnjak 

koji je živio u Sarajevu i Allahovom 

voljom promašen granatom, metkom 

četnika sa brda, dobio je i obavezu da 

se izjasni kao Bošnjak. Ne izjasni li se 

kao Bošnjak, onaj koji je pucao s Trebevića 

kao da ga je pogodio. 


23

Društvo 

Zamke popisa stanovništva 

Mogu li se Bošnjaci u RS-u dokrajčit 

okrajčiti 

olovkom, umjesto granatama i mecima? 

Pred nama je jedna od 

najvažnijih mirnodopskih 

bitaka za BiH – popis 

stanovništva. Mnogo je 

zamki sa kojima će se 

suočiti Bsona i Bošnjaci 

u ovoj bitki. Treba znati 

da snage koje su željele 

uništenje Bosne i Bošnjaka 

nisu nestale, one su i dalje 

tu, prisutne su u političkom 

životu, nalaze se i u vlasti, 

i najradije bi, nastavljajući 

posao Miloševića, Karadžića, 

Tuđmana i Bobana, posao 

koji je započet klanjem, 

ubijanjem, a završen 

genocidom, umjesto 

granatama i mecima, 

dokrajče popisom 

stanovništa, odnosno 

olovkom 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Od onih koji ne vole Aliju 

Izetbegovića često se može 

čuti i pročitati optužba na 

njegov račun da je u Dejtonu svojim 

potpisom podijelio Bosnu i Hercegovinu. 

Naravno, riječ je o laži, o podmetanju, 

o falsifikovanju historije. Bosna i 

Hercegovina je podijeljena tenkovima, 

granatama, klanjem, ubijanjem silovanjima, 

logorima, genocidom. Svjesno 

se prešućuje činjenica da je uoči same 

agresije cijela BiH zapravo bila velika 

kasarna, odnosno “bure baruta”, kako 

su novinari tada znali napisati. Svi vojnici, 

oficiri i naoružanje iz Slovenije i 

Hrvatske su se premjestili u Bosnu. 

U Dejtonu je potpisan Sporazum 

koji je, prije svega, doveo do kraja rata. 

Borba za Bosnu se nastavlja i poslije 

Dejtona; ovoga puta političkim sredstvima, 

pregovaranjima, dogovaranjima, 

kompromisima. Dobro je da je rat 

zaustavljen. Bolje je 20 godina 

pregovarati, nego 20 dana 

ratovati. 

Najvažnija mirnodopska 

bitka za BiH 

Pred nama je jedna od 

najvažnijih mirnodopskih 

bitaka za BiH – popis stanovništva. 

Mnogo je zamki 

sa kojima će se suočiti Bosna 

i Bošnjaci u ovoj bitki. 

Treba znati da snage koje 

su željele uništenje Bosne i 

Bošnjaka nisu nestale, one 

su i dalje tu, prisutne su u 

političkom životu, nalaze 

se i u vlasti, i najradije bi, 

nastavljajući posao Miloševića, 

Karadžića, Tuđmana 

i Bobana, posao koji je započet 

klanjem, ubijanjem, a 

završen genocidom, umjesto 

granatama i mecima, dokrajče 

popisom stanovništa, 

odnosno olovkom. U tome 

će uspjeti samo ako im to 

Bošnjaci dopuste. 

Prva, možda i najveća, 

zamka za Bošnjake je u načinu izjašnjavanja. 

Iako je još 1993. godine na 

Bošnjačkom saboru vraćeno povijesno 

ime našeg naroda – Bošnjak, još uvijek 

ima onih koji se, svjesno ili nesvjesno, 

iz neznanja ili naivnosti protive ovakvom 

modalitetu izjašnjavanja. 

Među nekim vjernicima ima i onih 

koji, miješajući nacionalnu i vjersku 

odrednicu i positovjećujući ih, ne žele 

da se izjašnjavaju nikako drugačije osima 

kao musliman. Sa takvima treba 

poraditi i objasniti im da neće biti ništa 

manji muslimani i vjernici ako se izjasne 

i kao Bošnjaci. Treba im objasniti da 

je i Arap, istovremeno, i Arap i musliman, 

te da, isto tako, i oni, istovremeno, 

mogu biti i Bošnjaci i muslimani. 

Jednu od 

glavnih uloga 

u ovom popisu 

stanovništva, 

za koji smo 

rekli da je jedna 

od najvažnijih 

poslijeratnih 

bitaka za 

očuvanje 

države, imat 

će dijaspora. 

Uloga dijaspore 

posebno je 

značajna u 

Republici 

Srpskoj. 

Drugu grupu, znatno opasniju, 

čine oni koji insistiraju na izjašnjavaju 

kao Bosanac (i Hercegovac). Među 

takvima su dvije grupacije: oni koji, 

svjesno, rade na zbunjivanju Bošnjaka, 

ne bi li administrativnim putem 

od većine Bošnjaka napravili 

nacionalnu manjinu, i 

oni koji iz dobrih namjera 

insistiraju na odrednici Bosanac, 

ali zbog svoga neznanja 

i svoje naivnosti praktično 

su na istom zadatku sa 

onima koji namjerno rade 

protiv Bošnjaka. Ovi drugi 

polaze od svoga, pogrešnog, 

stajališta i uvjerenja da su za 

rat krive nacionalne stranke 

i da će, ako se svi izjasnimo 

kao Bosanci, nestati nacionalnih 

stranaka i svih drugih 

problema. 

Ovakvim uvjerenjem se, 

prije svega, tjera voda na 

mlin priči da na BiH nije 

izvršena agresija, već da je 

u Bosni bio građanski rat u 

kojem su se pobila tri naroda. 

Također, zabluda je i da 

će se Srbi i Hrvati izjašnjavati 

kao Bosanci. Oni će se 

izjašnjavati svojim imenima 

– Srbin i Hrvat - jer njima u 

zadnjih sto godina niko nije 

osporavao i zabranjivao da 

se nacionalno izjašnjavaju 

kako žele, za razliku od Bošnjaka koji 

su se morali izjašnjavati kao: Srbin, 

Hrvat, neopredijeljen, Jugosloven, 

Musliman... 

Insistirati sada, uoči popisa, na 

tome da se neko izjašnjava kao Bosanac, 

isto je kao insistiranje na embargu 

na oružje na početku agresije pod 

izlikom da će tako biti manje ubijanja 

i da će se na taj način zaustaviti 

rat. Znamo svi da je taj embargo najviše 

štete donio Bošnjacima, koji, za 

razliku od Srba i Hrvata koji su bili 

u službi Miloševićeve i Tuđmanove 

politike, nisu imali svoga oružja, 

niti države u susjedstvu koja bi im 

to oružje moga doturati kad hoće i 

koliko hoće. 


24

U Bosni živi tri naroda - Bošnjaci, 

Srbi i Hrvati – i Ostali. Tako je Ustavom 

rečeno. Bošnjak, Hrvat, Srbin, 

Rom, Albanac... su naša imena. Bosanac 

nam je prezime. Na ovom popisu 

trebamo napisati svoje ime. Svoje nacionalno 

ime. Naše ime je – Bošnjak. 

Pripreme kako bi Bošnjake sveli na 

najmanju moguću mjeru 

Popis stanovništva bi najveću 

štetu Bošnjacima mogao nanijeti u 

Republici Srpskoj. Njime bi se praktično 

moglo zacementirati ono što su 

učinili krvoloci i ratni zločinci predvođeni 

Karadžićem i Mladićem. 

Osim problema u vezi sa načinom 

izjašnjavanja, Bošnjaci će se u manjem 

entitetu susresti i sa institucionalnim 

preprekama. 

Naime, Parlamentarna skupština 

Bosne i Hercegovine je 3. februara 

2012. godine usvojila Zakon o popisu 


u Bosni i Hercegovini 2013. godine, 

koji se treba održati početkom aprila 

2013. godine. Prema ovome Zakonu 

za sprovođenje popisa stanovništav 

nadležna je Agencija za statistiku 

Bosne i Hercegovine. Međutim, RS 

je usvojila poseban entitetski Zakon 

o organizaciji i sprovođenju popisa 


2013. godine u RS, koji nije u potpunom 

suglasju sa Zakonom na državnom 

nivou jer su neke ovlasti prenijeli 

na Zavod za statistiku RS. To se 

posebno odnosi na sastav i nadležnosti 

Popisne komisije lokalne samouprave. 

U manjem entitetu su svjesni 

da popisivači mogu odraditi velik 

posao za njih i već za to priprema-ju 

teren. Čak im je data mogućnost 

i da u slučaju potrebe mogu izvršiti 

dopune i ispravke na obracima. Također, 

u zakonu Republike Srpske 

izbačen je stav državnog Zakona o 

popisu u kojem se kaže da u sastavu 

popisnih komisija lokalne samouprave 

mora biti zastupljen najmanje 

jedan predstavnik iz konstitutivnih 

naroda i ostalih. Sve ovo govori da 

u Republici Srpskoj vrše opsežne, i 

institucionalne i zakonske, pripreme 

kako bi Bošnjake sveli na najmanju 

moguću mjeru. 

Jednu od glavnih uloga u ovom 

popisu stanovništva, za koji smo rekli 

da je jedna od najvažnijih poslijeratnih 

bitaka za očuvanje države, 

imat će dijaspora. Uloga dijaspore 

posebno je značajna u Republici Srpskoj. 

Svjesni su toga i u Dodikovoj 

genocidnoj tvorevini. Za razliku od 

bošnjačkih političara, oni najozbiljnije 

doživljavaju dijasporu. Nje se 

najviše i plaše. 

Za dijasporu je posebno 

važno da znaju da je zakonom 

definisano da lica koja 

su u trenutku popisa (početak 

aprila 2013. godine) 

odsutna ili će biti odsutna 

iz svog uobičajenog mjesta 

stanovanja kraće od godinu 

dana treba da se smatraju 

privremeno odsutnim licima, 

te ih treba uključiti u 

ukupan broj stanovnika tog 

popisnog područja. Dakle, 

svi iz dijaspore koji žele da 

se na popisu stanovništva 

upišu, zavedu, registruju kao 

građani BiH, moraju godinu 

dana prije popisa biti prijavljeni 

u svome, stvarnom 

ili željenom, mjestu stanovanja, 

a, isto tako, ne smiju se 

izjasniti da će nakon popisa 

biti odustni iz BiH duže od godinu 

dana. U tom slučaju bi ih se tretiralo 

praktično kao strance, kao osobe sa 

privremenim boravkom u BiH, i ne bi 

ulazili u ukupan broj stanovnika BiH. 

Vrlo je važno za dijasporu da se na 

predstojećem popisu upišu u svojim 

predratnim prebivalištima, dakle u 

BiH, jer će tako ući u ukupan broj 

stanovnika tog popisnog područja, 

općine i entiteta. 

U Bosni živi 

tri naroda - 

Bošnjaci, Srbi 

i Hrvati – i 

Ostali. Tako 

je Ustavom 

rečeno. 

Bošnjak, Hrvat, 

Srbin, Rom, 

Albanac... su 

naša imena. 

Bosanac nam 

je prezime. Na 

ovom popisu 

trebamo 

napisati svoje 

ime. Svoje 

nacionalno 

ime. Naše ime 

je – Bošnjak. 

Pretpostavlja se da u 

dijaspori živi oko 1,5 stanovnika 

BiH. Među njima 

najviše je Bošnjaka. Ukoliko 

bi se većina Bošnjaka 

na popisu stanovništa prijavila 

u Republici Srpskoj 

moglo bi se demokratskim 

putem poništiti rezultate 

genocida i agresije. 

Kada je riječ o popisu 

stanovništva, vrlo je važno 

voditi računa i o pregovorima 

Dodik – Lagumdžija. 

Naime, sva bh. javnost vidi 

da Lagumdžija, u cilju da 

sačuva fotelju, prihvata sve 

što Dodik od njega traži. 

Već je najavljena i izmjena 

Izbornog zakona. Postoji 

opravdana bojazan da se 

to neće odnositi samo na 

zatvorene ili otvorene liste, već da bi 

Dodik mogao još štošta progurati a 

što je na štetu BiH i Bošnjaka. 

U realizaciji popisa moraju učestvovati 

svi. Najviše se očekuje od 

Islamske zajednice na čelu sa novim 

reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem. 

Treba računati i na vladin 

sektor. Dosadašnja iskustva nas uče 

da se u bošnjačke političare ne smijemo 

previše uzdati. 


25

Kolumna 

Gazza, već viđeno 

Hoće li 21. stoljeće e biti obilježeno 

stradanjem ili pobjedom muslimana? 

Moramo konačno shvatiti i u 

praktičnom životu primjeniti 

znakovitu kur’ansku poruku: ‘’Ne 

tugujte i ne žalostite se, vi ćete 

biti gornji, ako budete vjernici.’’ 

Ako se istinski ne vratimo vjeri 

i ne poslušamo ovu božansku 

poruku, onda ćemo stalno biti 

otvorena meta i u tom slučaju bi 

21. vijek zaista mogao biti vijek 

velikog stradanja muslimana. 

Vrijeme je za pobjede, patnji je 

bilo i previše 

PIŠE: ABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ 

Najnovijom agresijom terorističke 

države Izrael na pojas 

Gaze i neselektivno ubijanje 

civila, ponajviše žena i djece (kako to cionistički 

okupator radi od pamtivjeka), 

otvoreno je novo-staro ratno žarište u 

muslimanskom svijetu. I, ako je suditi 

po ovih prvih dvanaest godina novog 

milenija, onda bi čitavo 21. stoljeće moglo 

proteći u znaku ratova protiv muslimanskih 

država i muslimana. 

Danas u ostatku svijeta nema ratova, 

osim pokoji sporadični plemenski sukob 

u Africi i Aziji, koji se mirne duše mogu 

smatrati incidentima i izuzecima koji 

zapravo potvrđuju spomenuto pravilo, 

dok se pravi, rušilački i krvavi ratovi vode 

samo u muslimanskim zemljama i protiv 

islama i muslimana. Dakle, islamski svijet 

je u fokusu svih proteklih godina 21. stoljeća, 

ali samo kao prva vatrena linija, kao 

ratna zona u kojoj zvuci topova, haubica, 

borbnih aviona, miris krvi i zgarišta, jauci 

i plač ranjenih civila, djece, žena, staraca, 

suze ožalošćenih majki, supruga, kćeri i 

sestara, zbog mučki ubijene nejači, sinova, 

očeva, muževa i kolone prestravljenih i 

poniženih prognanika, ne prestaju. 

Sveopći rat protiv islama i muslimana 

U spomenutih prvih dvanaest godina 

tekućeg vijeka muslimani i islam 

napadnuti su sa svih strana i iz svih raspoloživih 

oružja i oruđa. Žrtve su ogro- 

mne. Iako nema preciznih podataka o 

broju ubijenih i ranjenih muslimana, 

nema sumnje da je u prvih dvanaest godina 

ovog vijeka ubijeno više od milion 

muslimana. Trenutno je u muslimanskom 

svijetu aktivno više ratnih ‘’vulkana’’ 

i oružanih sukoba. U 

samoj Africi je aktivno više 

velikih oružanih sukoba, u 

Alžiru, Libiji, Maliu, Sudanu, 

Nigeriji i Somaliji. U ovim 

oružanim sukobima svake 

godine strada enormno veliki 

broj muslimana. Naravno, u 

spomenute oružane sukobe 

uključene su i zapadne zemlje, 

prije svih Sjedinjene 

Američke Države, Francuska 

i Velika Britanija. Na drugoj 

strani, na Bliskom istoku i 

u Aziji, u više muslimanskih 

zemalja traju dugogodišnji 

ratovi. U Palestini, Siriji, Iraku, 

Afganistanu, Pakistanu 

i Jemenu svakodnevno gine 

stotine muslimana. 

Posebno se u teškom i 

nezavidnom položaju nalaze 

mali muslimanski narodi i 

zajednice kao što su Rohingia 

muslimani u Miyanmaru, 

zatim muslimani Kavkaza i 

Kašmira. 

Što zbog unutrašnjih sukoba, 

što zbog vanjske okupacije 

i agresije, muslimanski 

ummet je oslabio do te mjere 

da njegova slabost nikada 

nije bila očiglednija. Mi 

muslimani smo danas toliko 

nemoćni i nezaštićeni da nas 

može napasti ko god hoće i 

kad god hoće. 

Stravični prizori istrebljenja i pokolja 

Rohingia muslimana u Miyanmaru, 

i to pred očima cijelog svijeta, potvrđuju 

gornju konstataciju, kao i nemilosrdno 

raketiranje pojasa Gaze, kojeg cionističko-fašističke 

horde, polahko al’ sigurno, 

pretvaraju u zgarište i mjesto nemoguće 

za život, koje svojim izgledom podsjeća 

na srednjovjekovne ruševine u kojima se 

davno ugasio život i bilo kakav civilizacijski 

napredak. Gaza je odavno postala 

simbol patnje i umiranja. 

Plač turskog 

ministra 

vanjskih 

poslova, 

Dautoglua, pred 

muslimanom 

kojem su 

cionisti u Gazi 

ubili 12 članova 

porodice, izraz 

je saosjećanja 

sa drugim 

muslimanom 

i to je dobro, 

jer, toga do 

jučer nije bilo, 

posebno kod 

muslimanskih 

političara, ali je 

to u isto vrijeme 

i izraz nemoći. 

Amerikanci i njihovi saveznici, cionisti, 

Indijci, Rusi i ostali, nemilice ubijaju 

muslimane. I onda kada u svojim 

vojno-osvajačkim pohodima ubiju desetine, 

pa i stotine nenaoružanih muslimanskih 

civila, oni se samo 

verbalno i formalno izvinu i 

priznaju da su pogriješili i da 

njihova meta nisu bili civili, 

a onda, za nekoliko dana, 

nastave opet po starom i sve 

tako. A mi muslimani samo 

brojimo žrtve i konstatiramo 

svoju nemoć, jad i bijedu. 

Kao da mi preživljavamo 

ono vrijeme koje je Muhammed, 

sallallahu alejhi 

ve sellem, davno najavio, rekavši: 

‘’Bojim se da će doći 

vrijeme kada će se narodi sa 

svih strana okupiti protiv vas 

kao što se gladni ljudi okupljaju 

oko sofre.’’ Neko od 

prisutnih je upitao: ‘’Allahov 

Poslaniče, hoće li se to desiti 

zbog toga što će muslimani 

tada biti malobrojni?’’ Odgovorio 

je: ‘’Naprotiv, tada 

će muslimani biti mnogobrojni, 

ali će ličiti na mulj 

koji bujica nosi. Allah će iz 

srca njihovih neprijatelja 

odsraniti strah, a u srca muslimana 

će ubaciti vehn.’’ Na 

pitanje šta je to vehn, Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

odgovorio je: ‘’Ljubav 

prema dunjaluku i preziranje 

smrti.’’ 

Ima li lijeka? 

Ima li lijeka i izlaza iz ovog teškog 

i turobnog stanja u kojem se nalazimo? 

Zašto se danas, u modernom dobu, 

kada ostatak svijeta teži ka najvišim životnim 

standardima i uređenju svojih 

zajednica, jedino u muslimanskim zemljama 

i protiv muslimana vode ratovi? 

Šta to zaista spriječava ummet, koji 

se eto uspio osloboditi domaćih tirana 

i njihove dominacije, ummet koji je 

barem naizgled počeo slobodno da diše 

punim plućima, kod kojeg se pokazu- 


26

ju znaci buđenja, koji je kroz ‘’arapsko 

proljeće’’ pokazao da je spreman na 

žrtvu i odricanje kako bi se izborio za 

svoju slobodu i pravo na život dostojan 

čovjeka, na koncu konca, koji je raspolaže 

sa ogromnim ljudskim potencijalom, 

prirodnim resursima i bogatstvom, da 

napravi odlučan korak naprijed i u potpunosti 

ovlada spomenutim resursima i 

konačno počne efektivno utjecati na političke 

i druge tokove u svijetu?! Posebno 

na Bliskom istoku, gdje malobrojna cionistička 

armada prkosi cijelom islamskom 

ummetu, iživljavajući se nad Palestincima 

kad god to poželi, dok ostali 

muslimani nijemo posmatraju patnje i 

stradanje Palestinca, koji su prisiljeni da 

kleće pred cionistima i mole za milost i 

mir, makar on u konačnici značio život 

pod stalnim cionističkim nišanom i neizvjesnošću, 

ili život u kojem osuđenik 

na smrt odgađa svoju smrt na nekoliko 

sati ili minuta, i ništa više. 

Je li sloboda koja je zakucala na kapije 

muslimanskih zemalja na Bliskom 

istoku, legalno, transparentno i na demokratski 

način izabrana vlast, i sve 

pozitivne promjene i optimizam koji su 

pratili ‘’arapsko proljeće’’, samo privid, 

i imaju li, zaista, zemlje poput Turske, 

Egipta, Tunisa, Libije i ostalih muslimanskih 

država, stvarnu moć i mogućnost 

da danas, za razliku od jučer, kad su 

bile u rukama okrutnih tirana, išta bolje 

i više učine da zaštite Palestince i ostale 

ugrožene muslimane u svijetu?! 

Ako je suditi po trenutačnoj situaciji, 

odgovor je, na žalost, negativan. Iako 

smo mi muslimani, u euforičnom zanosu, 

polagali ogromne nade u rezultate 

arapske revolucije, stanje na terenu je 

veoma zabrinjavajuće. 

Prije skoro dvije godine počela je 

popularna arapska revolucija u kojoj su 

krah i kraj doživjeli omraženi diktatori, 

koji su činili sve da razbiju jedinstvo muslimana. 

Svi muslimani u svijetu obradovali 

su se ishodu ‘’arapskog proljeća’’ 

i dolaskom islamista na vlast, naročito 

u Tunisu i Egiptu. Nadali smo se i bili 

uvjereni da će taj uspjeh odmah promijeniti 

poziciju muslimana u svijetu, naročito 

poziciju palestinskog naroda. Danas, 

u vrijeme nove agresije na Gazu vidimo 

da su stvari na terenu sasvim drugačije. 

Zapravo, pitanje je da li se uopće 

išta promijenilo. Nejedinstvo kao bolest, 

kočnica, slabost muslimana je i dalje 

isto, samo što je to nejedinstvo dobilo 

drugačiji oblik. Naprimjer, proislamska 

vlast u Tunisu danas je suočena sa jednim 

veoma teškim problemom. Pored 

ekonomskih i sigurnosnih izazova, vlasti 

u Tunisu suočene su, osim političkih, i 

sa problemom vjerskih razlika između 

pristalica selefijskog pristupa tumačenju 

islama i ihvanijskog. Taj problem se ponovo 

sve više javlja i u Egiptu. Nažalost, 

tu je i neoharidžijska, tekfir ideologija 

kao teško breme i iskušenje s kojim se 

muslimanski ummet danas mora nositi. 

Koliko je jedinstvo ummeta bitno, bez 

obzira na naciju i rasu, i kolika je potreba 

za izgradnjom i dosezanjem globalne 

muslimanske moći, mogli smo vidjeti 

na jednom malom primjeru razdora, a 

to je neuspjeli pokušaj da se i ove godine 

muslimani dogovore o prvom danu 

Kurban bajrama, odnosno danu Arefata, 

zbog čega samo u očima svijeta još 

jednom ispali smješni. Kad se oko tog 

pitanja ne možemo složiti i pored toga 

što su sve pretpostavke za jedinstven stav 

i dogovor bile ispunjene, pa kako ćemo 

se onda složiti oko krupnijih stvari. 

Dok god Palestinci budu čekali da im se 

Amerika i Izrael smiluju i da im mir donesu 

i državu uspostave oni koji ih nemilice 

ubijaju, to je je jasan dokaz da je 

muslimanski ummet daleko 

od ideala islamskog bratstva 

i jedinstva. 

Stvaranje islamske, a ne 

arapske lige 

Plač turskog ministra 

vanjskih poslova, Dautoglua, 

pred muslimanom kojem 

su cionisti u Gazi ubili 

12 članova porodice, izraz 

je saosjećanja sa drugim 

muslimanom i to je dobro, 

jer, toga do jučer nije bilo, 

posebno kod muslimanskih 

političara, ali je to u isto 

vrijeme i izraz nemoći. To 

je plač koji samo što se nije 

pretvorio u bolni i očajnički 

krik što se ne može ništa 

više i kvaltetnije učiniti za 

poniženi palestinski narod, 

za potlačene muslimane. 

Turski premijer Redžep Tajip 

Erdogan ovih dana je izjavio da je 

prilikom nedavne posjete Egiptu osjetio 

da muslimani jedva čekaju početak 

ili povratak procesa postizanja jakog i 

efikasnog jedinstva muslimana. Vjerujemo 

da naši muslimanski lideri kao 

što je premijer Erdogan, predsjednik 

Muhamed Mursi, Rašid Ganuši i drugi 

jedva čekaju ostvarenje tog sna koje 

se zove jedinstvo muslimana. Nažalost, 

unutarnje prilike ili neprilike Turske, 

Egipta, Tunisa i drugih zemalja prva 

su prepreka na putu realizacije tog 

sna. Zato, prvi i najvažniji korak ka 

ujedinjenju snaga spomenutih muslimanskih 

zemalja, a s ciljem zaštite prava 

muslimana u svijetu, jeste svakako 

uređenje vlastitih zemalja. Spomenuti 

muslimanski vladari moraju najprije 

do kraja dovesti proces uspostavljanja 

jake islamske vlasti u svojim zemljama, 

vlasti koja će htjeti, znati i moći 

Muslimani 

moraju 

zaboraviti na 

kojekakve 

nametnute 

arapske 

lige, koje su 

utemeljili 

Amerika i 

Velika Britanija, 

i osnovati 

svemuslimansku 

ili sveislamsku 

ligu koja će 

biti u stanju 

nametnuti 

svoju volju i 

interes ostatku 

svijeta. 

štiti interese islama i muslimana, prvo 

u njihovim zemljama pa onda tek na 

globalnom nivou. Tek kada se završi taj 

proces moguće je očekivati da će te zemlje 

ostvariti jedinstvo, a onda preći na 

sljedeću neophodnu fazu na putu efikasne 

zaštite islama i muslimana u svijetu, 

a to je osnovanje globalnih islamko 

- muslimanskih institucija koje će biti 

autoritativan zaštitinik muslimanskih 

interesa u svijetu. Muslimani moraju 

zaboraviti na kojekakve nametnute 

arapske lige, koje su utemeljili Amerika 

i Velika Britanija, i osnovati svemuslimansku 

ili sveislamsku ligu koja će biti 

u stanju nametnuti svoju volju i interes 

ostatku svijeta. To u praksi znači da se 

osnuje muslimanska liga koja će imati 

snagu da spriječi napad na muslimane 

bilo gdje u svijetu, a to spriječavanje se 

može i mora sprovoditi vojnim, ekonomskim 

i političkim pritiscima. 

Na primjer, da danas 

postoji takva liga ili organizacija, 

kako bi ona trebala da 

reagira na genocid nad Palestinicima 

od strane Izraela i 

njegovih saveznika? Reagovala 

bi onako kako reaguju 

i kako rade SAD i Evropska 

Unija. Prvo bi isključila i zabranila 

sve energente Izraelu, 

Americi i Evropskoj Uniji, 

a ako to ne bi bilo dovoljno 

onda bi poslala svoje vojne 

snage ili naoružala Palestince 

modernim oružjem kao što 

to radi Amerika prema Izraelu, 

kako bi oni mogli odbraniti 

svoju državu. Samo u 

takvim okolnostima Izraelu 

ne bi naumpalo da napadne 

Gazu, i ne samo da mu ne bi 

naumpalo, već bi se stvari u 

temelju promijenile. Ponavljamo, 

da bi se to dogodilo, 

prije toga se mora dogoditi istinsko 

islamsko jedinstvo ummeta, jer je jedan 

od uzroka stagnacije i podređenog položaja 

muslimana, svakako nejedinstvo 

muslimana. Znamo da je to veliki cilj, 

cilj za koji treba mnogo vremena, znanja, 

htijenja i hrabrosti. Kada će se to 

dogoditi teško je procijeniti. Ono što 

sa sigurnošću možemo tvrditi jeste da 

nama muslimanima nema napretka bez 

relaizacije navedenih ciljeva. Moramo 

konačno shvatiti i u praktičnom životu 

primjeniti znakovitu kur’ansku poruku: 

„I ne tugujte i ne žalostite se, vi ćete 

sigurno pobijediti, ako budete vjernici!“ 

(Ali Imran). Ako se istinski ne vratimo 

vjeri i ne poslušamo ovu božansku 

poruku, onda ćemo stalno biti otvorena 

meta i u tom slučaju bi 21. vijek zaista 

mogao biti vijek velikog stradanja muslimana. 

Vrijeme je za pobjede, patnji je 

bilo i previše! 


27

Društvo 

Drugoplasirani učač Kur’ana u svijetu posjetio Livno 

Ostavljao bez daha 

džematlije e u rodnom 

mjestu svoje majke 

“Rođen sam u Rijadu, 

tamo odrastao, 

studiram u Kairu, ali 

mi je namjera, ako Bog 

da, vratiti se u BiH po 

okončanju magisterija”, 

povjerio nam se mladi 

hafiz Kapo koji se rado 

fotografirao sa svojim 

daidžom Fahrudinom 

Bulićem, koji uveliko uči 

zanijećenih 11 hatmi i 

8.372 Jasina za svaku 

od srebreničkih žrtava, 

maminim daidžom 

Sakibom, glavnim 

livanjskim imamom 

Dževadom ef. Hadžićem 

i predsjednikom MIZ-a 

Livno hadži Hajrudinom 

Maksićem ispred 

livanjske džamije na 

Topovima u kojoj je, kao 

i u Lala-pašinoj džamiji 

na Begluku lijepim 

učenjem odabranih 

dijelova Kur’ana vjernike 

ostavljao bez daha 

Piše: Ale Kamber, Livno 

19.11.2012.god. 

Dvadesettrogodišnji hafiz 

Abdulah ef. Kapo koji je 

na 20. međunarodnom 

takmičenju učača Kur’ana u Kairu, 

održanom tokom proteklog ramazana, 

osvojio drugo mjesto u kategoriji 

10 džuzeva, Novu hidžretsku 

1434. godinu je dočekao u rodnom 

mjestu svoje majke Fate – Livnu, 

gdje je sudjelovao i na novogodišnjoj 

svečanosti učeći Kur’an i illahije, mujezinio 

nekoliko dana, te predvodio 

prvi jacija-namaz u ovoj hidžretskoj 

godini. Na takmičenju u Kairu je, 

kaže, sudjelovalo 97 takmičara iz preko 

60 zemalja, a bolja je od njega samo za 

nijansu bila domaća Egipćanka, što 

nije ni čudo ako se zna da Egipćani u 

pravilu važe za najbolje učače Kur’ana, 

Hafiz Kapo uči džumanski ezan 

a Egipat je bio i domaćin i organizator 

posljednjeg takmičenja. Hafiz Kapo 

nije nezadovoljan. Naprotiv, zahvalan 

je Allahu i veoma je sretan osvojenom 

nagradom, ali i pažnjom koja mu je, 

kao i ostalim stranim studentima, ali 

i takmičarima poklonjena u Egiptu. 

Potvrdio nam je da je diplomirao u 

roku na Šerijatsko-pravnom fakultetu 

prestižnog egipatskog Univerziteta El- 

Ahzar, te da će upisati magisterij na 

istom fakultetu iz oblasti hanefijskog 

fikha. S ponosom kaže da mu je uz 

roditelje, te osmero braće i sestara, od 

kojih su četiri sestre također hafize, 

posebna podrška bila i supruga Ajla, 

ali ne zaboravlja ni svoje profesore u 

Rijadu, gdje se i rodio i živio i Kur’an 

napamet naučio do 15 godine, potom 

profesore tuzlanske Behram-begove 

Hafiz Kapo sa dajdžama, predsjednikom MIZ-a i glavnim imamom 


28

medrese koju je završio, 

muhaffiza Mirnesa ef. 

Spahića kod kojeg je 

usavršavao učenje Kur’ana, 

profesore čuvenog El- 

Ahzara, ne zaboravlja ni 

Rijaset IZ-e BiH, Vladu i 

predsjednika Egipta hafiza 

Muhammeda Mursija, 

koji mu je i uručio nagradu 

u Kairu i sa kojim je 

uspio razmijeniti nekoliko 

riječi uzajamne podrške. 

Vratiće se u BiH 

“El-Ahzar sam izabrao 

sretnim spletom 

okolnosti, te zbog um- 

S ponosom 

kaže da mu je 

uz roditelje, te 

osmero braće 

i sestara, od 

kojih su četiri 

sestre također 

hafize, posebna 

podrška bila 

i supruga 

Ajla, ali ne 

zaboravlja ni 

svoje profesore 

u Rijadu, gdje 

se i rodio i 

živio i Kur`an 

napamet 

naučio do 15 

godine 

Hafiz Kapo učenjem ostavljao Livnjake bez daha 

jerene interpretacije 

islama i mogućnosti 

spoznaje različitih pravaca i škola 

unutar islama, ali imajući u vidu i 

brojnu bosansku ulemu koja ga je 

završila. Rođen sam u Rijadu, tamo 

odrastao, studiram u Kairu, ali mi 

je namjera, ako Bog da, vratiti se 

u BiH po okončanju magisterija”, 

povjerio nam se mladi hafiz Kapo 

koji se rado fotografirao sa svojim 

daidžom Fahrudinom Bulićem, koji 

uveliko uči zanijećenih 11 hatmi i 

8.372 Jasina za svaku od srebreničkih 

žrtava, maminim daidžom Sakibom, 

glavnim livanjskim imamom 

Dževadom ef. Hadžićem i predsjednikom 

MIZ-e Livno hadži Hajrudinom 

Maksićem ispred livanjske 

džamije na Topovima u 

kojoj je, kao i u Lala-pašinoj 

džamiji na Begluku lijepim 

učenjem odabranih dijelova 

Kur’ana vjernike ostavljao bez 

daha. A to je i za očekivati, jer 

Kapo je već nakon mature u 

medresi osvojio prvo mjesto 

Hafiz Kapo uči Kur’an 

u BiH na takmičenju u kategoriji 10 

džuzeva, održanom na sarajevskom 

FIN-u, da bi uslijedila takmičenja u 

Maleziji, Dubajiu, Mekki i Kuvajtu 

koja su prethodila ovogodišnjem kairskom 

takmičenju i livanjskom predstavljanju 

mladoga hafiza, koji uz sve 

obaveze stigne ponešto i prevoditi na 

arapski jezik. 


29

Društvo 

Ježevac 

Posjeta izbjegličkom naselju “Ježevac” kod Banovića 

Patili se u ratu, pate se i u miru 

U “Ježevcu”, kojem tepaju 

i nazivaju ga “kolektivni 

centar”, a zapravo bi mu 

više odgovarao naziv 

“geto”, u 57 kuća žive, 

tačnije rečeno - životare 

62 porodice. Ovdje se 

ne živi, ovdje se životari. 

Većina njih su iz Bratunca, 

Srebrenice i Vlasenice. Patili 

su u ratu. Pate se i u miru. 

Kuće, bolje reći – barake, su 

zbijene, jedna do druge 

Ovdje se ne živi, ovdje se 

životari 

U “Ježevcu”, kojem 

tepaju i nazivaju ga “kolektivni 

centar”, a zapravo 

bi mu više odgovarao naziv 

“geto”, u 57 kuća žive, 

tačnije rečeno - životare 

62 porodice. Ovdje se ne 

živi, ovdje se životari. Većina 

njih su iz Bratunca, 

Srebrenice i Vlasenice. 

Patili su u ratu. Pate se i 

u miru. Kuće, bolje reći – 

barake, su zbijene, jedna 

do druge. 

Saudin 

Sulejmanović 

ima 28 godina. 

Rodom je iz 

Bratunca. 

Nije oženjen. 

Nema stalnog 

zaposlenja. 

Zatekli smo ga 

kako cijepa drva. 

Kaže da drugima 

cijepa drva i 

da tako zaradi 

poneku marku. 

Živi sa majkom i 

dva brata. 

Saudin Sulejmanović ima 

28 godina. Rodom je iz Bratunca. 

Nije oženjen. Nema 

stalnog zaposlenja. Zatekli smo 

ga kako cijepa drva. Kaže da 

drugima cijepa drva i da tako 

zaradi poneku marku. Živi sa 

majkom i dva brata. Njegov 

otac Fadil poginuo je 1992. godine 

u Bratuncu. Iz njegovog 

sela dosta je ljudi izginulo. 

Na teške uvjete života 

žali se i Amira Kablović (41), 

koja živi sa mužem i petero 

djece. Ni njen muž ne radi. 

Dvoje najstarije djece je završilo 

osnovnu školu. 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Kad 

K 

vam je teško, najteže, 

Kkad pomislite da ste u be- 

Kzizlaznoj situaciji, kako 

vaš život nema perspektive, otiđite do 

izbjegličkog naselja “Ježevac” kod Banovića; 

možda ćete onda na vašu situaciju 

drugačije gledati. Ono što smo zatekli 

u ovom naselju prilikom nedavne 

posjete zaista je sumorno, bijedno. Na 

sve što bacite pogled, to vam govori o 

nesreći ovih ljudi koji ovdje žive. Izbjegličko 

naselje “Ježevac” posjetili smo sa 

predstavnicima kalesijskog Udruženja 

“Korak”. Oni su čuli za patnje ovih 

stanovnika pa su se došli na licu mjesta 

uvjeriti i organizirati prikupljanje pomoći 

za njih. 


30

Ne školuju djecu jer 

nemaju para 

- Nismo imali para da ih 

dalje školujemo. Nismo mogli 

plaćati kartu do Banovića. Još 

troje djece ide u osnovnu školu; 

jedno je deveti, drugo sedmi, a 

najmlađe peti razred. Ni njih 

nećemo moći slati u srednju 

školu, priča nam Amira. 

Sličnu priču nam je ispričala 

i Mersija Hukić, i Jasmin 

Agić i Mevlija Šehić, koja se, 

osim za svoju šestogodišnju 

kćerku, mora brinuti za gluhonijemog 

brata Ramu Šehića. 

Oni su iz Tegara. Ramo je prije 

rata bio u Beogradu, u školi za gluhonijemu 

djecu. Sestra Mevlija za njega nije 

U našim 

bosanskim 

selima rijetko 

ćete vidjeti 

djecu njihova 

uzrasta da 

se igraju na 

putu. Jer imaju 

kompjutere 

i surfaju 

u toplim 

sobama. Djeci 

u “Ježevcu” 

kompjuter je 

samo misaona 

imenica. 

čula 15 godina. Pronašli su 

ga tek prije pet godina i to u 

Nišu. Pronašla ga je zahvaljujući 

Centru za socijalni rad. 

Sada je Ramo ovdje. Pati se 

zajedno sa ostalima. Priče svih 

ovih ljudi su iste. Kao i njihovi 

životi. 

Izvan kuća, na putu zatičemo 

dosta djece. Vrijeme 

provode u igri. U našim bosanskim 

selima rijetko ćete 

vidjeti djecu njihova uzrasta 

da se igraju na putu. Jer imaju 

kompjutere i surfaju u toplim 

sobama. Djeci u “Ježevcu” 

kompjuter je samo misaona 

imenica. 

- Ima li neko od vas kompjuter? – 

upitasmo dječurliju. 

- Otkud nam, bolan. U cijelom selu 

samo jedna porodica ga ima, odgovoriše 

nam dječaci. 

Među njima je i sedmogodišnji 

Amer Sulejmanović. Rekoše nam da u 

naselju ima 50-ak djece ne starijih od 

15 godina. Malo ko od njih će u srednju 

školu. Situacija u naselju govori 

da o ovim ljudima država malo brine. 

Državu i njene institucije treba kriviti i 

kritikovati zato što nisu omogućili bolje 

uslove za život ovim ljudima i ovoj 

djeci. Ali, i mi svi, zajedno i pojedinačno, 

možemo učiniti nešto da im pomognemo. 

Da pomognemo da Amer nastavi 

školovanje i nakon osnovne škole. 

I on i svi njegovi vršnjaci iz “Ježevca”. 

Ako nismo do sada znali za njih, sada 

znamo. Ako im možemo pomoći, a ne 

pomognemo, sada smo i mi odgovorni. 


31

Društvo 

Intervju: Jasmin Spahić, potpredsjednik “Merhameta” 

(predsjednik “Merhameta” u Bosanskoj Dubici) 

Zapošljavanj 

apošljavanje povratnika 

ključno je rješenje za opstanak Bošnjaka u RS-u 

Gospodin Jasmin Spahić je 

potpredsjednik MDD-a “Merhamet” 

na nivou BiH-a, te predsjednik 

MMD-a “Merhamet” u Bosanskoj 

Dubici. Kao mlad i ambiciozan 

čovjek, upustio se u projekat 

poboljšavanja socijalnog 

statusa Bošnjaka povratnika u 

Republiku Srpsku. S gospodinom 

Spahićem smo razgovarali o radu 

“Merhameta” u RS-u i Bosanskoj 

Dubici, realiziranim projektima, 

položaju Bošnjaka u RS-u te o 

značaju predstojećeg popisa 

stanovništva za Bošnjake u RS-u 

Magazin SAFF: Poštovani 

gospodine Spahiću, možete 

li se u kratkim crticama 

predstaviti bh. javnosti? 

Zovem se Spahić Jasmin, predsjednik 

sam Muslimanskog dobrotvornog 

društva “Merhamet” Bosanska Dubica. 

Imam 27 godina. Povratnik u RS sam 

već 10 godina. 

Magazin SAFF: Na početku razgovora, 

možete li nam dati Vaš osvrt 

na djelovanje MDD “Merhamet” u 

RS-u i u Bosanskoj Dubici? 

Danas “Merhamet” predstavlja 

jedno savremeno organizirano dobrotvorno 

društvo koje bogatom, cjelovitom 

sadržinom i strukturom svoje 

djelatnosti obuhvata mnoge esencijalne 

komponente života Bošnjaka. To ga 

čini dragocjenim, a njegovu djelatnost 

blagorodnom. 

Svoju djelotvornost MDD “Merhamet” 

naročito je pokazalo tokom protekle 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Mnoge porodice ovisile su upravo o 

pomoći ovog dobrotvornog društva. Ta 

potreba prisutna je i danas i nakon agresije. 

Korisnici usluga ovog humanitarnog 

Društva su: 

- djeca bez roditeljskog staranja 

- porodice šehida 

- porodice ratnih vojnih invalida 

- povratnici 

- osobe sa invaliditetom 

- osobe ometene u psihofizičkom 

razvoju 

- materijalno neobezbijeđene 

porodice 

- za rad nesposobne osobe 

- stare osobe bez porodičnog 

staranja. 

Kada je u pitanju funkcionisanje MDD 

“Merhamet” u entitetu RS-e ne možemo 

kazati da je ono zadovoljavajuće. Naime, 

neke podružnice “Merhameta” na lokalnom 

nivou nemaju sredstava da plate osnovne 

režije, a kamoli druge troškove. Smatram 

da bi što prije trebalo krenuti u proces 

reformi, tj. pronalaženje rješenja i podizanja 

“Merhameta” na nivo koji bi omogućio 

stabilnost i normalno funkcionisanje, jer s 

jakim “Merhametom” možemo pomoći 

povratnike i biti garant boljeg ekonomskog 

statusa Bošnjaka. Ipak je “Merhamet” 

u ratnom vremenu pokazao solidarnost i 

nosio breme težine kako iznaći konzervu ili 

kg brašna da ljudi prežive i s tog akspekta 

mislim da bi “Merhamet” trebao biti jak, 

stabilan, jedinstven i organizovan na nivou 

cijele Bosne i Hercegovine. 

Nažalost, “Merhamet” je na nivou 

RS-a sveden na rub propasti jer niko ne 

vodi računa niti pridaje pažnje kako bi 

sačuvali 100. godišnjicu postojanja institucije 

“Merhameta”. 


32 

Magazin SAFF: Koji su to projekti 

koje je MDD “Merhamet” u Bosanskoj 

Dubici realizovao u proteklom periodu? 

Projekat “Narodna kuhinja - Ži- 

vot” je zaživio od 19. marta ove tekuće 

godine gdje svaki dan pripremamo po 

jedan topli obrok za lica u teškoj socijalnoj 

situaciji. Za sada imamo preko 50 

korisnika svih nacionalnosti. Imali smo 

podjelu u prehrambenim artiklama u 

vrijednosti preko 15.000 KM, te smo 

realizovali i podjelu školskog pribora za 

višečlane porodice čiji roditelji nisu u 

radnom odnosu te nemaju nikakva primanja. 

Samo bih napomenuo da MDD 

“Merhamet” Bosanska Dubica nema 

izvor prihoda, a sve naše aktivnosti sprovodimo 

dobrovoljnim prilozima ljudi 

dobre volje. Ovom prilikom bih istakao 

da je Mesna industrija Ovako jedna od 

naših aktivnih donatora darivajući svoje 

proizvode kao što su piletina, salame, 

paštete i naresci. Također, ima još 

puno donatora koji potpomažu naš rad 

i ovom prilikom molim Uzvišenog da 

Svojom milošću nagradi sve one koji su 

pomogli MDD “Merhamet” Bosanska 

Dubica i da im podari sve najbolje. 

Magazin SAFF: Kako ocjenjujete 

saradnju MDD “Merhamet” i drugih 

dobrotvornih društava u BiH, kao i s 

Islamskom zajednicom u BiH? Da li na 

tom polju imate ostvarenu saradnju? 

Kada je u pitanju saradnja sa Islamskom 

zajednicom mogu slobodno kazati 

da je ona poprilčno dobra, a naravno 

može i bolje. Međutim, kada su u pitanju 

druge humanitarne organizacije dosada 

nismo imali neku pretjeranu saradnju

Spahić Jasmin 

osim s UG “Putevi mira” koji nam daju 

podršku kako moralnu, tako i tehničku. 

To nam naravno ne daje za pravo da na 

tome stanemo. Naprotiv, treba se aktivno 

uključiti i krenuti zajednički realizovati 

projekte koji će doprinijeti boljem sutra za 

ljude čija pomoć od nas zavisi. Isto tako, 

imamo izvrsnu saradnju i sa UG Roma 

gdje zajednički rješavamo probleme porodica 

romske nacionalosti i drugih koji su 

u potrebi. 

Magazin SAFF: Kako ocjenjujete 

podršku svih nivoa vlasti projektima 

MDDD “Merhamet”? 

Kada je riječ o podršci nivoa vlasti moram 

reći da je MDD “Merhamet” Bosanska 

Dubica upravo preko Vlade RS-a obezbijedio 

sredstava investirana u otvaranje 

“Narodne kuhinje - Život”. Naime, Vlada 

eniteta u svom budžetu ima stavku od 

100.000 KM, kako je to predviđeno rebalansom 

budžeta, kao podršku projektima 

“Merhameta” u RS-u. 

Također, imamo podršku i potpredsjednika 

eniteta RS-e g-dina Enesa 

Suljkanovića i zastupnika u Narodnoj 

skupštini RS-a te veoma korektnu 

saradnju sa Centrom za socijalni rad u 

Bosanskoj Dubici na čelu sa direktorom 

Branom Arnautom. 

Opština Bosanska Dubica je u ovoj 

tekućoj godini podržala rad “Merhameta” 

s 5.000 KM, a nadam da će s novim načelnikom 

g-dinom Zlojutrom ta saradnja 

biti nastavljena i u narednom periodu. 

Magazin SAFF: Koliko bi entitetske 

i lokalne vlasti trebalo da budu svjesne 

značaja MDD “Merhamet” u RS-u i 

njegovih projekata kojima se poprilično 

ublažava teško materijalno stanje u BiH? 

Smatram da bi vlast na svim nivoima 

trebala dati značajniju podršku projektima 

“Merhameta”. Adekvatnom podrškom 

institucija BiH-a imat ćemo znatno 

bolje mogućnosti da pomognemo običnog 

čovjeka i na taj način utječemo na 

smanjenje siromaštva. Na nivou države 

treba hitno donijeti zakon o humanitarnim 

organizacijama kako bi 

se uredila ova oblast i uvrstio 

“Merhamet” u budžete, kako 

opštinske, tako i enitetske i 

državne. 

Magazin SAFF: Koji su 

budući prioriteti MDD 

“Merhamet” u Bosanskoj 

Dubici na čijem ste Vi čelu? 

Naši prioriteti bit će 

smanjene siromaštva i samozapošljavanje 

povratnika 

jer smatramo da se samo s 

radnim mjestom može osigurati 

egzistencija čovjeku. 

Posebno akcenat stavljam na 

porodice koje su se vratile 

Projekat 

“Narodna 

kuhinja - Život” 

je zaživio od 

19. marta ove 

tekuće godine 

gdje svaki dan 

pripremamo 

po jedan topli 

obrok za lica u 

teškoj socijalnoj 

situaciji. Za 

sada imamo 

preko 50 

korisnika svih 

nacionalnosti. 

na svoja ognjišta i danas nemaju 

posao i prepuštene su 

same sebi. 

Magazin SAFF: Kakav 

je po Vašem mišljenju položaj 

bošnjačkog naroda u 

RS-u? 

Položaj povratnika u entitetu 

RS-a nije za pohvalu, a 

to se odnosi na neimplementaciju 

Zakona o lokalnoj samoupravi 

član. 3 koji govori o 

jednakosti zapošljavanja svih 

konstitutivnih naroda. Smatram 

da ako povratnik nema 

radnog mjesta ne može ni 

ostati i ljudi praktično moraju 


33

napustiti svoja ognjišta. U ovoj zemlji se 

moraju poštovati zakoni i ravnopravnost 

svih naroda i građana, a prvenstveno mislim 

na ljude iz politike. Isto tako insti- 

tucije BiH, kako entiteta tako i države, 

moraju povesti više računa o raspodjeli 

novčanih sredstava koje se odvajaju j za 

povratak i usmjeriti ih isključivo u zapo- 

šljavanje, j jer samo na taj način ćemo ima- 

ti održivost i opstanak Bošnjaka i Hrvata 

na ovim prostorima. U životu 

sam legalista i čovjek koji 

poštuje zakone svoje države, 

i tako se i moramo ponašati 

ukoliko želimo da BiH krene 

evroatlanskim putem. 

Smatram da sredstva koja 

se odvajaju za održivi povratak 

ne smiju biti predmet politizacije 

niti ucjene, a svjedoci 

smo da se nažalost to dešava 

u nekim opštinama gdje žive 

povratnici. Ako u neko naselje 

ili selo gdje žive Bošnjaci dođu 

sredstva na ime povratka i ona 

se utroše na infrastrukturu 

smatram da to nije održivi povratak 

i mislim da je to stvaranje 

još veće bijede i siromaštva. 

Moramo se uhvatiti u koštac s 

zloupotrebom novca za povratak 

i krenuti u proces zapošljavanja 

ljudi povratnika. Na taj 

način te ljude zadržavamo u 

ovom dijelu BiH-a. 

Isto tako mislim da državne 

institucije i ministarstva za 

izbjegla i raseljena lica moraju 

se boriti za veća izdvajanja 

sredstava i usmjeravati ih na 

zapošljavanje i stipendiranje 

učenika i studenata. 

Magazin SAFF: Koji su to najveći 

problemi s kojima se suočavaju povrat- 

nici kao i humanitarna organizacija na 

čijem ste Vi čelu? 

Najveći problem povratnika je 

zapošljavanje. Nema opstanka Bošnjaka 

na ovim prostorima ukoliko se ne budemo 

zapošljavali, jer bez radnih mjesta 

primorani ste da idete sa ovih prostora; 

zato postoji mogućnost da za deset godina 

procenat Bošnjaka u RS-u bude sveden 

na 0,001 %, Očiti primjer: u Bosansku 

Dubicu vratilo se negdje oko 1.700 ljudi 

i znate li koliko Bošnjaka radi u lokalnoj 

upravi i državnim institucijama? Samo 6-7 

što je procentualno ništa. S druge strane, 

moramo se uključiti u procese obrazovanja 

bošnjačke djece, zapošljavanja Bošnjaka 

u organe uprave i olakšati onim ljudima 

koji se bave poljprivredom. 

S radom je otpočeo i program turske 

vlade za održivi povratak u smislu kreditiranja 

vlastitog biznisa što je apsolutno 

dobra zamisao, ali moramo sagledati koliko 

ljudi ima uslove da podigne kredite 

i da otpočne s nekom djelatnošću. Onda 

Danas 

“Merhamet” 

predstavlja 

jedno 

savremeno 

organizirano 

dobrotvorno 

društvo koje 

bogatom, 

cjelovitom 

sadržinom i 

strukturom 

svoje 

djelatnosti 

obuhvata 

mnoge 

esencijalne 

komponente 

života 

Bošnjaka. 

To ga čini 

dragocjenim, 

a njegovu 

djelatnost 

blagorodnom. 

imate totalno lošu organizovanost 

prilikom apliciranja za 

ta kreditna sredstva jer ljudi 

čekaju i po 3 mjeseca procedure, 

i još se maltetiraju s dokumentima. 

Smatram da se na 

taj način ne pomaže povratak 

i ovom prilikom apelujem 

na ljude koji imaju uticaja da 

se provjere kako ustvari teče 

posao na terenu te da li su 

ljudi upoznati sa svim procedurama. 

Naglašavam da su 

ovo podaci dobijeni od ljudi 

koji su već aplicirali za dobijanje 

kredita kod Turkish Ziraat 

banke i BBI. 


34 

Smatram da bi se na nivou države 

BiH trebao donijeti zakonski akt i sistemski 

plan rješavanja problema povratnika, 

raseljenih i izbjeglih lica i na 

taj način spriječiti zloupotreba sredstava. 

Bilo bi poželjno formirati posebne 

komisije koje će vršiti monitoring po 

realizaciji izvršenog projekta ili dodjele 

donacije. 

Magazin SAFF: Na kraju ovog razgovora, 

želimo da Vam se zahvalimo na 

izraženoj volji za saradnjom s našim časopisom. 

Hvala vama što ste mi omogućili da 

govorim za vaš list. Neka je mir i spas na 

sve ljude dobre volje i želim vam puno 

uspjeha u daljnjem radu. 

Rezultati popisa stanovništva imat će ogroman značaj za budućnost Bosne i 

Hercegovine i za opstanak bošnjačkog naroda 

Magazin SAFF: U svakom razgovoru koji se dotiče pitanja Bošnjaka u 

RS-u nezaobilazno je i pitanje predstojećeg popisa stanovništva. U čemu 

se, po Vašem mišljenju, ogleda značaj predstojećeg popisa stanovništva za 

Bošnjake povratnike u RS? 

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je u martu 

1991. godine. Ovih dana u našoj zemlji vrši se probni popis stanovništva. Ove 

pripreme su uvod u dugo očekivani popis stanovništa u BiH, a koji će se sprovesti 

iduće godine. Mi Bošnjaci ćemo po prvi put u svojoj dugoj historiji imati 

priliku da se izjasnimo i da nas popišu kao Bošnjake. Zbog svega navedenog 

predstojeći popis stanovništva podjednako je važan kako za cjelovitu Bosnu 

i Hercegovinu tako i za nas Bošnjake. Rezultati popisa stanovništva imat će 

ogroman značaj za budućnost Bosne i Hercegovine i za opstanak bošnjačkog 

naroda. Sve što je važno u Bosni i Hercegovini izloženo je jakom uticaju različitih 

centara moći interesnih skupina. 

Nažalost, već sada smo svjedoci da se među Bošnjake ubacuje sjeme zbunjenosti, 

pokušava se što više Bošnjaka dovesti u zabludu da se ne izjašnjavaju kao 

Bošnjaci već kao muslimani, Bosanci, i na razne druge načine. 

Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka 

i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše 

oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo 

uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost.

Islamske teme 

U Bihaću održan seminar na temu “Samopouzdanje” 

Kako izgraditi i povećati samopouzdanje 

i eliminirati negativne obrasce ponašanja 

Piše: Nedim Botić 

Centar za lično i profesionalno 

usavršavanje 

(CLPU) je u saradnji sa 

Udruženjem “Život” iz Bihaća odr- 

žao u Bihaću seminar pod nazivom 

“Samopouzdanje”. Na seminaru je 

učešće uzelo 25 učesnika, među kojima 

je bilo i profesora, studenata te 

učenika srednjih škola. Treneri na 

ovom seminaru su bili Amir Mehić i 

Muhamed Ikanović. 

Program je trajao od 10,00h do 

15,00h u prostorijama Islamskog 

pedagoškog fakulteta u Bihaću. Za 

učesnike je upriličena i zakuska u 

restoranu IPF-a. Na početku seminara 

učesnicima se obratio direktor 

CLPU-a, mr. Senad Ćeman. Mr. 

Ćeman je tom prilikom ukratko 

predstavio CLPU-u, njegovu misiju, 

ciljeve, historijat. Poželio je puno 

uspjeha učesnicima seminara u daljnjem 

radu i pozvao ih da svojim prisustvom 

uljepšaju i druge seminare 

u organizaciji CLPU-a. Naglasio je 

da je od posebne važnosti međusobno 

upoznavanje i druženje mladih 

ljudi iz različitih džemata na ovakvim 

i sličnim aktivnostima. 

Seminar je podijeljen u više tematskih 

cjelina koje su se doticale 

pojma, načina povećanja i izgradnje 

samopuzdanja te eliminacije negativnih 

obrazaca ponašanja. Učesnici 

su na početku podijeljeni u 5 grupa 

te su kroz timski rad stjecali nove 

vještine. Nakon kratkih teorijskih 

pojašnjenja od strane predavača, 

uslijedile bi radionice gdje su učesnici 

imali priliku da sprovedu naučeno 

u praksu. 

Seminar je protekao u ugodnom 

druženju, opuštenoj i pozitivnoj 

atmosferi te su učesnici imali samo 

riječi hvale, kako za organizaciju, 

tako i za predavače. Po završetku 

seminara učesnicima su dodijeljeni 

certifikati o učešću. 


35

Islamske teme 

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XVI dio) 

Smijao se u trenutku smrti 

Jedan perzijanski mudrac je 

rekao: “Nikada se nisam žalio 

na vrijeme niti na odredbu s 

nebesa, osim jedanput, kad su 

mi noge bile toliko izranjavane 

da nisam mogao obući cipele, pa 

sam ušao u džamiju u Kufi i vidio 

sam čovjeka bez obe noge. Tada 

sam iskreno zahvalio Allahu na 

Njegovim blagodatima.’’ 

Piše: Sevla el-Udejdan 

Preveo i prilagodio: Abdusamed 

Nasuf Bušatlić 

Ebu Rejhan el-Biruni živio 

je 78 godina, u potpunosti 

posvećen nauci, 

istraživanju, čitanju i pisanju knjiga. 

Njegova ruka nije ispuštala 

pero, njegovo istraživačko oko 

nije prestajalo da promatra svijet 

oko sebe, a srce nije prestajalo da 

razmišlja. Knjigu i olovku ostavljao 

je samo onda kada bi jeo i spavao. 

Znanje je skinulo sve maske 

nejasnoća sa njegovog lica i oslobodilo 

njegove ruke od svih okova. 

Njegov savremenik, inače 

poznati islamski pravnik, Ebu 

Hasan Alij ibn Isa, pričao je: “Posjetio 

sam Ebu Rejhana el-Birunija 

kad je bio na samrti, i kad sam sjeo 

pored njega, on me je upitao: ‘Šta si 

ono ti meni rekao kad sam te pitao 

o nasljednom dijelu nane, koliki 

nasljedni dio njoj pripada?’ Odgovorio 

sam mu: ‘Zar sad u ovom 

odsutnom trenutku da me pitaš o 

nasljednom dijelu nane?!’ Rekao mi 

je: ‘Čovječe, da napustim dunjaluk 

poznajući odgovor na ovo pitanje, 

bolje mi je nego da ga napustim, a 

da ne znam odgovor na njega.’ Onda 

sam mu ja ponovio ono što sam mu 

ranije bio rekao u vezi nasljeđivanja 

nana, a zatim sam napustio njegovu 

kuću bojeći se da ga ne zamaram. 

Kad sam bio na izlaznim vratima 

čuo sam njegov posljednji vapaj 

prije nego je ispustio dušu.” 

Halifa Omer, r.a., je u smrtnom 

hropcu, dok mu je rana obilno 

krvarila, pitao ashabe oko sebe: “Da 

li sam upotpunio sabah-namaz?” 

Sa›d ibn Rebia’, neustrašivi 

mudžahid koji je poginuo na Uhudu, 

u času smrti, pitao je ashabe: 

“Je li Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, živ i zdrav?” Kad su mu rekli 

da jeste, on se smirio, nasmijao i 

ispustio svoju plemenitu dušu. 

Ibrahim ibnu-l-Džerrah prenosi: 

“Ebu Jusuf (poznati islamski 

pravnik hanefijske pravne škole) se 

razbolio, pa sam otišao da ga posjetim. 

Sjeo sam pored njega, a on 

je u tom trenutku bio 

izgubio svijest. Kad se 

ponovo osvijestio, pitao 

me je: ‘Šta misliš o tom i 

tom šerijatsko-pravnom 

pitanju i problemu?’ Rekao 

sam: ‘Zar sad da me pitaš 

o šerijatskim propisima?’ 

Odgovorio je: ‘Ne smeta da 

učimo i na samrti, možda 

će nam to biti spasonosno.’ 

Zatim je rekao: ‘Ibrahime, 

kako je bolje bacati 

kamenčiće na džemretima 

na Mini, pješačeći ili 

jašući?’ Odgovorio sam: 

‘Bolje je bacati kamenčiće 

jašući.’ On je kazao: 

‘Pogriješio si! Onaj ko želi 

stati pored džemreta, njemu 

je bolje da kamnečiće baca kao 

pješak, a onaj ko ne namjerava da 

staje pored džemreta, njemu je bolje 

da kamenčiće baca jašući.’ Nedugo 

zatim on je ispustio dušu i preselio 

na bolji svijet.” 

To su ambicije koje razbijaju i 

odagnavaju sve nagomilane strahove. 

Kad im je smrt bila pored 

glave, kad se duša rastajala sa 

tijelom, oni su bili zaokupljeni 

razmišljanjem o određenim 

šerijatskim pitanjima i problemima. 

Znanje je bilo njihova najveća 

dragocjenost i ono je zaokupljalo 

njihove misli i cijelo njihovo biće, 

čak i u najtežim trenucima. Zato 

nije čudo što su bili imami i istinski 

predvodnici islamskog ummeta. 

“Car orijentalnih parfema” 

U svijetu orijentalnih parfema 

i mirisa, ističe se ime šejha Abdul- 

Povezanost i 

neodvojivost 

žalosti i 

radosti, tegobe 

i olakšanja, 

najbolje se 

prepoznaje u 

priči o Jusufu, 

a.s., kada su 

se njegova 

braća okupila 

da se dogovore 

oko njegovog 

ubistva. 

Aziza Džasira, kao pionira u ovoj 

vrsti trgovine. Njegovi mirisi imaju 

nevjerovatno dobru prođu, posebno 

u zemljama Arapskog zaliva, tako 

da nećete naći niti jednu prodavnicu, 

šoping-centar, odmaralište, hotel, 

kao i privatne stanove, a da u 

njima nema Džasirovih mirisa. 

Šejh Abdul-Aziz Džasir poznat 

je kao trgovac mirisima od alojevog 

drveta, lutanj (u arapskom svijetu 

poznat kao Ud), i on je svoj biznis 

počeo tamo gdje su drugi stali, da 

bi ga danas razgranao 

širom svijeta. Nakon što 

je otvorio više od trista 

poslovnica ili ogranaka, 

u više od dvadeset i pet 

država, šejh Džasir se 

priprema za otvaranje 

novih poslovnica. Njegova 

tvrtka, u narednih pet 

godina, planira otvoriti 

hiljadu poslovnica diljem 

svijeta. 

Ko je zapravo Abdul- 

Aziz Džasir? 

Rođen je u Rijadu 

1960. godine i tu je počeo 

i završio svoje školovanje. 

Inače je diplomirao na 

ekonomskom fakultetu 

u Rijadu. Na početku, 

njegove ambicije uopće nisu bile 

vezane za trgovinu mirisima niti 

mu je to bila životna želja, jer je bio 

izrazito dobar student i nauka mu 

je bila na prvom mjestu. 

“Car parfema”, kako Arapi vole 

nazivati Džasira, nije ni sanjao da 

će se njegov hobi iz djetinjstva pretvoriti 

u unosni biznis i da će postati 

najpoznatiji trgovac mirisima u 

zemljama Arapskog zaliva. 

Naime, on je počeo trgovati mirisima 

još dok je bio srednjoškolac, 

tako što su ga prijatelji i rođaci 

zaduživali da im nabavi dobre mirise 

za posebne prilike, a onda je, 

kada je bio na prvoj godini studija, 

poslušao savjet jednog svog prijatelja 

i otvorio je dućan za mirise koji 

nije imao više od dvadeset metara 

kvadratnih. 

U međuvremenu je diplomirao 

na Ekonomskom fakultetu i zaposlio 

se kao profesor u jednoj 


36

srednjoj školi u Rijadu. Dakle, kada 

se odlučio ozbiljnije baviti trgovinom 

mirisima, već je radio kao profesor 

i kod sebe je imao svega 5.000 

rijala ušteđevine. Međutim, pošto se 

njegov biznis neočekivano proširio, 

a zarada enormno rasla, odlučio je, i 

pored protivljenja njegovih roditelja 

i prijatelja, dati ostavku na mjesto 

profesora i potpuno se posvetiti 

trgovini mirisima. I nije pogriješio. 

Danas, nakon 25 godina od otvaranja 

prvog dućana, Džasir ima 365 

poslovnica u različitim dijelovima 

svijeta. Pored mnogobrojnih gradova 

u zemljama Arapskog zaliva, on 

ima poslovnice u Londonu, Parizu 

i Washingtonu, a u sljedećoj fazi, 

u petogodišnjem planu, namjerava 

otvoriti poslovnice svoje tvrtke u 

mnogim drugim državama širom 

svijeta. 

Počeo je sa dućanom od 20 

kvadratnih metara, a danas, 

zahvaljujući čvrstoj vjeri u Allaha, 

dž.š., ogromnom trudu i strpljivosti, 

postao je vlasnik najveće tvrtke 

mirisa na Bliskom Istoku. 

Pa, jesi li i ti spreman da kreneš 

u ostvarivanje životnog sna i pored 

poteškoća i iskušenja koja te čekaju 

na tom putu?! 

Ne očajavaj, već 

pokušaj ponovo 

Upitan je imam Eš- 

Ša’bi: “Kako si postigao 

toliko znanje?” Odgovorio 

je: “Neizmjernim 

odricanjem, čestim putovanjima, 

strpljivošću 

poput brda, ranim ustajanjem 

poput ptica.” 

Kažu da je poznati 

filozof El-Farabi sto puta 

pročitao Aristotelovu raspravu O 

duši, dok je nije razumio, a njegovu 

Retoriku, pročitao je četrdeset puta. 

Ibn Sina je četrdeset puta 

pročitao Aristotelovu Metafiziku, i 

nije je uspio razumjeti. Kasnije ju 

je naučio napamet, ali je opet nije 

razumio, sve dok jedne prilike nije 

došao do jedne Farabijeve knjižice 

ili rasprave u kojoj on detaljno 

objašnjava Aristotelovu Metafiziku. 

Tek kada je Ibn Sina pročitao 

tu Farabijevu raspravu, razumio je 

spomenuto Aristotelovo djelo. 

Paul Ehrlich otkrio je lijek 

protiv sifilisa i označio ga brojem 

606., a to je u stvari broj njegovih 

pokušaja da dođe do odgovarajućeg 

lijeka za tu opaku bolest. 

Svako jutru 

gazela se budi 

sa sviješću 

da mora biti 

brža od svog 

najvećeg 

neprijatelja, 

lava, ukoliko 

želi ostati živa, 

a svako jutro 

lav se budi sa 

sviješću da 

mora biti brži od 

gazele ukoliko 

ne želi skapati 

od gladi. 

Zato, ne očajavaj ni u 

najvećoj poteškoći, već 

uvijek iznova pokušavaj 

dok ne uspiješ. I ne zaboravi 

da i male kapi vode, 

ukoliko konstantno padaju 

na kamen, mogu udubiti 

kamen. 

Nasmij se i kad si 

poražen 

Jedan Perzijanski mudrac 

je rekao: “Nikada se nisam 

žalio na vrijeme niti na odredbu 

s nebesa, osim jedanput, kad su 

mi noge bile toliko izranjavane da 

nisam mogao obući cipele, pa sam 

ušao u džamiju u Kufi i vidio sam 

čovjeka bez obe noge. Tada sam 

iskreno zahvalio Allahu na Njegovim 

blagodatima.” 

Šekspir je rekao: “Bolje ti je da 

svoj životni put krčiš osmijehom, 

nego da ga krčiš sabljom.” 

“Nije hrabrost u nepostojanju 

osjećaja straha, već je hrabrost u 

pobjeđivanju tog osjećaja.” 

“Mi volimo prošlost, jer je 

prošla, a kad bi se vratila, mrzili bi 

je.” 

“Najteže je donijeti odluku.” 


37

“Kad ne znaš kuda ćeš, u tom 

slučaju, kojim god putem kreneš 

odvest će te do cilja.” 

Iskušenja koja bi pokrenula brda 

Povezanost i neodvojivost 

žalosti i radosti, tegobe i olakšanja, 

najbolje se prepoznaje u priči o Jusufu, 

a.s., kada su se njegova braća 

okupila da se dogovore oko njegovog 

ubistva. O njihovoj zavjeri, 

Kur’an veli: “Ubijte Jusufa ili ga u 

kakav predio ostavite, otac vaš će se 

vama okrenuti, i poslije 

toga ćete dobri ljudi biti.” 

(Jusuf, 9.). Većina njih je 

bila za to da ubiju Jusufa, 

osim jednog brata, preko 

čijeg mišljenja i prijedloga 

je stiglo olakšanje i radost 

za Jusufa, a.s. 

Naime, prije nego su 

donijeli konačno odluku, 

on im je rekao: “Ako baš 

hoćete nešto da učinite, 

onda Jusufa ne ubijte, već 

ga na dno kakavog bu- 

Zato, ne 

očajavaj ni 

u najvećoj 

poteškoći, već 

uvijek iznova nara bacite, uzet će ga 

pokušavaj dok kakva karavana.” (Jusuf, 

ne uspiješ. I 10.). To je očigledni spas 

ne zaboravi i olakšanje, nakon teškog 

da i male kapi iskušenja. Nakon toga 

vode, ukoliko dolazi novo iskušenje za 

konstantno Jusufa, a.s., kada je prodat 

kao obični rob za ne- 

padaju na 

kamen, mogu znatnu vrijednost, iako 

udubiti kamen. je on, kako je rekao Muhammed, 

sallallahu alejhi 

ve sellem: “…plemeniti, 

sin plemenitog, unuk 

plemenitog i praunuk 

plemenitog, tj. sin je Jakuba, a.s., 

unuk je Ishakov, a.s., i praunuk je 

Ibrahimov, a.s.” 

To je za njega bilo jedno od 

najvećih iskušenja, jer za tako plemenitog 

i uglednog čovjeka nema 

većeg iskušenja od toga da bude 

ponižen tako što je prodat kao bezvrijedni 

rob. Odakle je i kako došao 

izlaz za to iskušenje? Allah, dž.š., 

mu je dao izlaz iz tog iskušenja 

onda kada ga je kupio uglednik 

iz Egipta i nastanio ga kod sebe, 

rekavši svojoj ženi: “Učini mu boravak 

prijatnim! Može nam koristan 

biti, a možemo ga i posiniti!” (Jusuf, 

21.). Razmislite o ovom velikom izbavljenju 

i samilosti koja je pokazana 

prema Jusufu, nakon teškog 

iskušenja koje je doživio kada su ga 


38

aća bacila u bunar i kada je prodat 

kao roblje. On je živio u vladarskoj 

kući u Egiptu i porodica koja 

ga je uzela brinula se o njemu kao o 

rođenom sinu. 

A onda je došao trenutak kada ga 

je ona u čijoj je kući boravio počela 

na grijeh navoditi, zaključavši sva 

vrata dvorca. U tom trenutku su se 

spojile dvije vrste iskušenja kod Jusufa, 

a.s., i fizičko i moralno. Zatim 

je došlo olakšanje i izlaz. Kako? 

Prvo, Allah mu je pokazao jasnu 

opomenu, kao što stoji u Kur’anu: 

I on bi nju poželio da od Gospodara 

svoga nije opomenu ugledao. (Jusuf, 

24.). Ta opomena je veliko olakšanje 

i izbavljenje od bluda i grijeha, i 

ona je značila bijeg od zasljepljujuće 

strasti i smutnje. Kada se, nakon 

što ga je ona pokušala prisiliti na 

grijeh razderavši mu košulju straga, 

na vratima pojavio njen muž, 

i to je bilo olakšanje za Jusufa, 

a.s. Iza tog olakšanja uslijedilo je 

novo iskušenje kada se vladareva 

žena pokušala izvući i opravdati, a 

svu krivicu svaliti na Jusufa, a.s., 

rekavši: “Kakvu kaznu zaslužuje onaj 

koji je htio da ženi tvojoj zlo učini” 

- reče ona – “ako ne tamnicu ili kaznu 

bolnu?” (Jusuf, 25.). U takvoj 

situaciji bi vjerovatno svako više vjerovao 

ženi nego muškarcu, jer nije 

običaj da žene nasrću na muškarce, 

već obrnuto, a osim toga, ona je bila 

vladareva žena i nipošto nije željela 

biti osramoćena. Zatim je ponovo 

došao izlaz i izbavljenje i to preko 

njenog bliskog rođaka, koji je rekao: 

“Ako je košulja njegova sprijeda razderana, 

onda ona istinu govori, a 

on neistinu, a ako je košulja njegova 

straga razderana, onda ona laže, a 

on govori istinu.” (Jusuf, 26.-27.). 

To je također bilo veliko izbavljenje, 

jer je Jusuf, a.s., na taj način bio 

sačuvan teške potvore i sramote, što 

je primijetio i priznao i sam vladar, 

rekavši: “Ti, Jusufe, ostavi se toga, a 

ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer 

si zaista htjela da zgriješiš!” (Jusuf, 

29.). No, i pored toga, a s ciljem 

da sačuvaju obraz i ugleda vladarske 

porodice, vladar je dao zatvoriti Jusufa, 

a.s., u tamnicu u kojoj je ostao 

dugo godina. Međutim, i nakon tog 

iskušenja i belaja došlo je olakšanje i 

radost, na način da je vladar sanjao 

san koji niko nije znao protumačiti 

osim Jusufa, a.s., jer ga je Allah 

podučio tumačenju snova. Na kraju 

ove dirljive i počne kur’anske pripovijesti, 

spominje se i iskušenje 

Jusufovog oca Jakuba, a.s., koje je 

bilo dostiglo svoj vrhunac, kao što 

stoji u Kur’anu: I okrenu se od njih i 

reče: “O Jusufe, tugo moja!”, a oči su 


39 

mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo 

potišten. (Jusuf, 84.). I nakon velikog 

iskušenja i dugogodišnje tuge za 

sinom Jusufom, zbog kojeg je bio 

oslijepio, došlo je olakšanje i radost. 

O tom radosnom trenutku, Kur’an 

veli: A kad glasonoša radosne vijesti 

dođe, on stavi košulju na lice njegovo 

i on progleda. “Zar vam ne rekoh”, 

reče, “da ja znam od Allaha ono što vi 

ne znate.” (Jusuf, 96.) Zatim: I kad 

iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje 

svoje na grudi i reče: “Nastanite se 

u Misru, svakog straha, ako Bog da, 

oslobođeni!” (Jusuf, 99.). 

Zato, vjerniče, ne očajavaj i ne 

gubi nadu, jer: …samo nevjernici 

gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 

87.). 

Između lava i gazele 

Svako jutru gazela se budi sa 

sviješću da mora biti brža od svog 

najvećeg neprijatelja, lava, ukoliko 

želi ostati živa, a svako jutro lav se 

budi sa sviješću da mora biti brži 

od gazele ukoliko ne želi skapati od 

gladi. 

Nije bitno zamišljaš li sebe kao 

lava ili kao gazelu, važno je da 

svako jutro ustaješ sa sviješću da 

moraš biti brži od drugih ako želiš 

uspjeti.

Islamske teme 

Razmišljanja 

Brak, Džennet na zemlji ili noćna mora? 

Većina problema tzv. 

islamskih brakova dolazi 

iz razloga što to ti brakovi 

u sebi od islama imaju 

samo prefiks - islamski. 

Ne znači automatski da 

je brak islamski ukoliko 

supružnici klanjaju i 

pridržavaju se pojedinih 

propisa islama. Islamki 

brak je svaki onaj u kome 

se islam ŽIVI, gdje se 

supružnici podstiču na 

hajr, bježe od zla i daju 

prednost Allahu nas 

samima sobom. 

: Nedim Botić 

Ehh, na samu ovu riječ brak, 

pa i još islamski raspostrane 

se prsa, rašire zjenice, pokrene 

niz prijatnih slika u mislima, raduje 

nas pomisao na sreću i uspjeh, na 

Njegovo zadovoljstvo... 

Ali gorka stvarnost nas budi iz 

tog sanjarenja i suočava nas s zajedničkim 

životom dvoje bića koje se 

često završava razvodima, sukobima, 

mentalnim i fizičkim poremećajima, 

istraumiranom djecom i s željom da 

nikad više u takvo nešto ne ulazimo. 

Pojedina braća vjernici idu toliko daleko 

izgube svaku nadu u dunjalučke 

žene, i čekaju džennetske hurije koje 

nisu kao ove ovdje – ne pričaju puno, 

ne traže ništa zauzvrat, ne moraju im 

potrebe nikakve ispunjavati, a i ne sikiraju 

ih. Dočim pojedine sestre muslimanke 

ljubavlju spram Allaha nastoje 

da zamijene nedostatak sretnog 

braka i razočarenja u ljubavi, odluče 

da se u potpunosti posvete Ahiretu i 

čekaju džennetska zadovoljstva. SubhanAllah, 

zapitajmo se da li nas islam 

uči tim postupcima i takvom pogledu? 

Da li je to ono što od nas traži 

Milostivi ili su to samo šejtanska došaptavanja? 

Islamski brak 

Brak je islamska institucija, 

temelj društva, 

Njegov propis i sunnet 

svih poslanika. I dandanas 

je brak prilika za 

najveću dunjalučku žetvu 

dobrih djela, brak je 

i dan-danas smiraj za srca 

i najkraći put do Allahovog 

zadovoljstva. No, mi 

to ne vidimo, jer naš šejtan 

zavarava i plaši svim 

i svačim, dunjalukom, 

fakultetom, poslom, ili 

nekim drugim prolaznim 

izazovom. Znajmo da nas 

šejtan neće nikad na dobro 

tjerati. Čim nas odbija od 

braka, znajmo da je baš u 

braku hajr i uspjeh. 

Da li smo se ikad zapitali zašto 

baš naši, islamski brakovi pucaju 

tako često, zašto baš vjernice i vjernici 

nisu nekako u stanju da žive zajedno? 

Pa čemu 

prednost 

dajemo, našim - 

amman ja Rabbi 

- osjećajima, 

šejtanovim 

došaptavanjima, 

ili dajemo 

da nam On 

izabere? Za 

ovaj belaj 

rješenje leži u 

spoznaji našeg 

Gospodara, 

druženju s 

Njegovim 

Govorom i 

činjenju dobrih 

djela. 

Većina problema tzv. 

islamskih brakova dolazi 

iz razloga što to ti brakovi 

u sebi od islama imaju 

samo prefiks - islamski. Ne 

znači automatski da je brak 

islamski ukoliko supružnici 

klanjaju i pridržavaju 

se pojedinih propisa islama. 

Islamki brak je svaki 

onaj u kome se islam ŽIVI, 

gdje se supružnici podstiču 

na hajr, bježe od zla i daju 

prednost Allahu nas samima 

sobom. 

Naša stvarnost je nažalost, 

drukčija. Najmanje 

se u našim brakovima vodi 

računa o Njemu i Njegovom 

zadovoljstvu, a najviše 

do našeg nefsa. Koliko 

se nas zapitalo zašto smo s 

tom osobom s kojom živimo, koliko 

smo puta preispitali naše nijjete, koliko 

smo se sebebom te ljubavi približili 

Uzvišenom, a koliko se samo 

udaljili? 


40

Dešava se da se pribojavamo i istiharu 

klanjati, bojeći se da nam On ne 

oduzme tu osobu. SubhanaAllah, kao 

da mi znamo šta je za nas hajr, kao da 

mi bolje znamo od Njega? 

Pa čemu prednost dajemo, našim 

- amman ja Rabbi - osjećajima, šejtanovim 

došaptavanjima, ili dajemo da 

nam On izabere? Za ovaj belaj rješenje 

leži u spoznaji našeg Gospodara, druženju 

s Njegovim Govorom 

i činjenju dobrih djela. Kad 

se u srcu poveća ta spoznaja, 

nećemo dati nikome prednost 

nad Njim Jedinim. Tek 

tad, s jakim imanom, i brak 

može biti ono bi trebao da 

bude. 

Gdje je izlaz 

Trebamo znati da je jedan 

od uzroka današnjeg 

stanja i okruženje u kojem 

živimo, i porodice u kojima 

smo odgojeni. Najmanje je 

islamskog odgoja u našim porodicama, 

najmanje. Mi, kao 

vjernici i vjernice, u većini 

slučajeva nismo islamski odgojeni. 

Puno nas vratilo se 

islamu u kasnijim životnim 

dobima, počesto smo jedini 

mi u našim porodicama koji praktikujemo 

vjeru. Mi pogrešno mislimo da 

smo s primanjem islama ostavili naš 

džahilijet iza sebe – ali stvarnost nam 

govori drugačije. Možda jesmo ostavili 

zinaluk, alkohol, i slične poroke, ali 

nismo sebe izmijenili niti se odgajamo. 

Zadovoljili smo se samo s onim vanjskim 

– budimo iskreni i prema sebi i 

drugima, ono što je vani puno je lakše 

mijenjati nego ono što se nakupilo 

unutra. 

Mi niti ne znamo šta je islamski 

brak. 

Mi niti ne 

znamo šta je 

islamski brak. 

Ono, znamo mi 

u teoriji puno 

toga, sve smo 

mi to čitali, 

ajete i hadise 

upamtili, ali ne 

znamo kako 

to praktično 

izgleda. 

Jedna je stvar 

memorisati, a 

druga je stvar 

praktična 

primjena. 

Ono, znamo mi u teoriji puno 

toga, sve smo mi to čitali, ajete i hadise 

upamtili, ali ne znamo kako to 

praktično izgleda. Jedna je stvar memorisati, 

a druga je stvar praktična 

primjena. Naši roditelji i porodice su 

odrasli i živjeli u periodu komunizma 

koji je ljudima ubijao duše, ljude je zadojio 

materijalizmom i dunjalučkim 

varkama, a iz njihovih prsa udaljio 

sjećanje na Allaha Blagog. Kao djeca, 

mi pamtimo sve što nam roditelji 

rade, oponašamo ih, pratimo kako se 

babo prema mami ophodio, a kako 

ona prema njemu. Kasnije, u životu 

mi nesvjesno tražimo takav tip braka 

i tip čovjeka ili tip žene. I nažalost, 

nismo ni svjesni toga. 

Šta nam preostaje, gdje je izlaz? 

Mi nemamo prava da druge mijenjamo 

niti to možemo. Mijenjajmo 

sebe, čistimo duše naše, odgajajmo se 


41 

i idimo k boljem sutra, inšaAllah. Ako 

smo iskreni prema Njemu, On će nam 

olakšati i trud naš zabilježiti. Tad se 

možemo nadati i uspjehu, kako u braku, 

tako i van njega.

Islamske teme 

Razmišljanja 

Naš doprinos zdravom organizmu 

Mozak zahtijeva pažnju, poput 

malog djeteta. Ono što mu 

je potrebno je konstatno 

naprezanje. Savjeti nekih 

stručnjaka su da se okrene 

zanimanjima za stvari koje 

traže umno naprezanje poput 

igranja šaha, rješavanja 

ukrštenih riječi ili učenje stranih 

jezika. Svakako, ne zaborvljamo 

da slijedeći islam ustvari ne 

puštamo „mozak na pašu“, 

nego ga kontinuirano korstimo. 

PIŠE: Fatima Jašarević 

Starost čovjekovog tijela određuje 

se prema biološkim pokazateljima 

starosti. Dakle, starost na 

nivou ćelije razlikuje se od stvarne starosne 

dobi. Naše tijelo može izgledati mnogo 

godina starije od onog stanja u kome 

doista jeste. Proces starenja tijela se može 

usporiti, i to održavanjem fizičkih i mentalnih 

sposobnosti na nivou na kojem su 

bili prije. Briga o zdravlju znači smanjenje 

rizika za nastanak svih bolesti. 

Srčane bolesti i rak doprinose stopi 

smrtnosti od 50%. Izliječenjem od raka 

ili drugih bolesti ne znači da ćemo promijeniti 

prirodu ili brzinu starenja tijela. 

Razlog tome je što starenje i bolest nisu 

ista stvar. Kako starimo, sistemi u našem 

tijelu se polahko narušavaju, što nas čini 

sklonijim za nastanak bolesti. Uspostavljanjem 

procesa starenja ćelija, mi činimo 

prevenciju za nastanak bolesti. 

Uzrok problema je vremenski dosta 

distanciran od nastanka istog. To znači 

da se posljedice nepravilnog života ukazuju 

ne odmah, nego poslije više godina. 

Tako je potrebno izgraditi odbrambene 

mehanizme u tridesetim, četrdesetim 

i pedesetim godinama protiv napada i 

posljedica koje bi se javile u šezdesetim, 

sedamdesetim i osamdesetim. Starenje 

je prirodna stvar, ali na brzinu starenja 

mi možemo uticati. Ukoliko činimo dobre 

i pozitivne stvari, godine će izgedati 

manje nego što jesu, dok ukoliko činimo 

loše stvari rezultat može biti: starac 

u tridesetim godinama. 

Mnogi od nas tretiraju tijelo kao sredstvo 

za jednokratnu upotrebu zaboravljajući 

da je to emanet (povjerena stvar na 

brigu) o kojoj treba brinuti i koju treba 

držati u što boljem stanju, zdravijom kako 

bi nam bolje služila u izvršavanju ibadeta, 

doborčinstava. 

Genetika naslijeđena od predaka nas 

može činiti sklonijom za dobijanje bolesti, 

kao što su srčane i šećerne bolesti, ali načinom 

života kojeg živimo možemo djelovanje 

gena ublažiti. Postoje neki glavni 

procesi naučno potvrđeni koji utiču na 

starenje, od kojih ćemo neke spomenuti u 

nastavku. 

Starenje je ustvari proces 

kojim ćelija gubi svoju otpornost, 

sposobnost da se obnavlja. 

Neke stvari unutar ćelije 

jednostavno ne funkcionišu 

uvijek isto, vremenom, sa starenjem 

njihova funkcija opada. 

Pored toga, starenje nije 

vezano samo za ćelijske procese, 

nego i za to na koji način 

reagujemo na stresove iz vana. 

Geni 

Borba sa 

starenjem ne 

znači samo 

produžavanje 

života, nego 

trud za 

postizanjem 

kvalitetnijeg 

života, kako 

zdravstvenog 

tako i 

cjelokupnog. 

Ukoliko zdravo 

živimo, pravilno 

se ophodimo 

prema životu, 

rezultati su 

neminovni i 

ulaganja su sa 

dobitkom koji 

nam itekako 

treba. 

Geni su nosioci nasljednog 

materijala od oca, majke, djedova 

itd. Često ljudi krivicu 

za zdravstveno stanje prebacuju 

na gene. Međutim, ako 

imamo određene gene, to ne 

označava kako će oni biti ispoljavani. 

Jedna četvrtina životne 

dugovječnosti ovisi o genima, a 

druge tri četvrtine o životnim 

navikama. Geni proizvode 

proteine, ali da li će određeni 

gen proizvesti protein ovisi o 

nama, odnosno našim navikama. Telomere, 

krajevi hromosoma koji pokazuju 

starost ćelije, su za 50% manje kod ljudi 

koji su pod stalnim stresom. 

Hi-Hon-San studija je radila istraživanje 

u kojem je analizirala pojavu srčanih 

udara kod Japanaca koji su emigrirali 

u Honolulu i San Farncisko i onih koji su 

živjeli u svojoj zemlji. Rezultat je pokazao 

da oni koju su živjeli u svojoj zemlji su 

imali manje srčanih udara, dok je kod 

emigranata bio četri puta više prisutan. 

Emigranti su poprimili način života stanovnika 

mjesta u koje su došli, pa time 

i ishranu, što je se pokazalo uzročnikom 

povećanog broja srčanih udara. 

Ovo je pozitivna vijest, jer pokazuje 

kako se smanjenjem faktora rizika 

može smanjiti procenat nastanka bolesti 

za koju smo genetski predodređeni. 

Postojanje nepoželjnih faktora iz okoliša 

je neophodno da bi se neka genetska 

predispozicija izrazila. 

Primjer sa hiperholesterolemijom 

Hiperholesterolemija je stanje povećanog 

prisustva holesterola u organizmu. 

Holesterol počinje da se lijepi za površinu 

krvnih sudova, što smanjuje elastičnost 

krvnih sudova. Suženje arterija 

može da dovede do mnogih 

srčanih bolesti, infarkta i moždanog 

udara. Genetska predispozicija 

za nastanak ove bolesti 

je važna, međutim jako bitnu 

ulogu u nastanku igraju vanjski 

faktori. Tako je 1989. godine 

Univerzitet Utah uradio studiju 

praćenja nosilaca gena za familijarnu 

hiperholesterolemiju 

kroz osam generacija unazad 

do originalnog para koj se vjenčao 

1790. godine. Rezultati su 

bili vrlo interesantni: nosioci 

gena iz 20. vijeka umirali su u 

ranim dvadesetim ili tridesetim 

godinama, dok su oni iz 19. 

vijeka, pa naovamo do 1870. 

godine preživljavali do svoje 6., 

7., ili 8. decenije života. Pitanje 

se postavlja: kako je to moguće? 

Životni stil i navike ishrane 

znatno su doprinijeli trendu 

rane smrtnosti. Stanovnci mjesta 

koji su testirani, prije 20. 

vijeka bavili su se uglavnom 

zemljoradnjom i bili su fizički 

veoma aktivni. Dakle, smanjena količina 

fizičke akativnosti, promjena u načinu 

života i ishrane, doveli su do aktiviranosti 

gena uzročnika hiperholesterolemije. 

Mozak 

Gubitak mentanih spososbnosti prvi 

je znak starenja. Do 90. godine života 

mozak može da izgubi 10% svoje mase. 

Prvi znak starenja je gubitak kratkoročnog 

pamćenja. Tako se dešava da se 

osoba ne sjeća nekih dešavanja iz istog 

dana, ali se vrlo dobro sjeća detalja iz 

prošlosti. Gubitak pamćenja kod muškaraca 

rezultira gubljenjem sposobnosti 

rješavanja kompleksnih problema kako 

godine odmiču, dok žene gube sposobnost 

brzog procesiranja informacija. 


42

Gubitak pamćenja odnosi se na tri bitne 

moždane funcije: informacija o senzibi- 

litetu (spososbnost da odlučujemo koja je 

informacija bitna), kratkotrajni i dugotraj- 

ni gubitak pamćenja. Memorija je proces 

saznavanja informacija, pohranjivanja j i 

njihovog prisjećanja. Učenje počinje elek- 

tričnim žicama u mozgu: neuroni prenose 

poruke jedni drugima. Sposobnost obrade 

informacija ovisi o vezama između spo- 

menutih neurona (sinapsi). Sposobnost 

neurona da komuniciraju jedni s drugima 

zavisi od toga koliko ih koristimo. Dakle 

ukoliko su sinapse (veze među neuroni- 

ma) neuposlene, ukoliko nema aktivnosti 

učenja, veće su šanse da će zahrđati. Naprimjer, 

ukoliko se jako dugo ne služimo 

stranim jezikom kojeg jg 

smo naučili ranije, 

pojaviće se gubitak tečne konverzacije. 

Hipokampus je glavni pokretač memorije 

i nalazi se duboko u mozgu. On najbolje 

j 

funkcinira kada smo emotivno zaintereso- 

vani za gradivo ili ga tek učimo. 

Za održavanje mozga potrebno je održavati 

nivo glukoze u krvi. Koliko za mozak 

može biti štetno nedovoljno unošenje 

glukoze isto tako i pretjerano njeno unošenje 

može biti, takođe, sa negativnim posljedicama. 

Druga stvar koju mozak treba 

je kisik. Ukoliko nema dovoljnog protoka 

krvi, mozak neće dobiti ni dovoljno glukoze 

niti kisika. 

Mozak zahtijeva pažnju, poput malog 

djeteta. Ono što mu je potrebno je konstatno 

naprezanje. Savjeti nekih stručnjaka 

su da se okrene zanimanjima za stvari 

koje traže umno naprezanje poput igranja 

šaha, rješavanja ukrštenih riječi ili učenje 

stranih jezika. Svakako, ne zaborvljamo 

da slijedeći islam ustvari ne puštamo 

„mozak na pašu“, nego ga kontinuirano 

korstimo. Tako na primjer, razmišljanje 

tokom učenja Kur’ana, koje opet zahtijeva 

šire unošenje u razmišljanje i prenosi ga 

na razmišljanje o životu, svijetu oko nas, 

uvodi nas u zainteresovanost za živi svijet: 

od života mrava, pčele, preko razmišljanja 

o organizmu muhe, pa insana, zatim, kosmosa 

i njegovog uređenja, preko unošenja 

u mudrost međuljudskih odnosa koji 

su Kur’anom uređeni ili mudro preneseni, 

ulazeći tako u dubinu ljudske psihe, do 

uređivanja poslovnog života i konačno o 

zakonitostima koji vladaju u svemu tome, 

kao i traženju mudrosti u primjeni prirodnih 

zakona u traženju nekih životnih rješenja, 

dovodi nas do jedne kvalitne umne 

aktivniranosti. Tako ćemo, recimo, učeći 

Kur’an zaustaviti se kod ajeta koji govore o 

primjeru lijepog odnosa roditelja i djeteta, 

gdje nam Allah navodi primjer Ibrahima, 

‘alejhisselam, i njegovog sina Ismaila: 

„Pa kada je stasao toliko da je pomoagao 

mu, Ibrahim mu reče: ‘U snu sam vidio, 

sinak moj, da ću te zaklati! Pa šta ti misliš?’ 

‘Oče moj’, odgovori dječak, ‘postupi 

po naređenju – ako Bog da, vidjećeš da sam 

od onih što trepeljivi su!’“ (As-Saffat, 102.) 

Zamislićemo se nad 

ovako lijepo postignutom 

komunikacijom, lijepim ophođenjem, 

pa ćemo se pitati 

koji su razlozi, uzročnici 

ovih ovako divnih kontakata. 

Navešće nas na dublje 

razmišljanje, možda će nas 

okupirati danima, a možda 

će nas navesti i na neka dugoročna 

istraživanja ili čak 

neke konkretne smijernice 

do kojih ćemo doći koje život 

čine lakšim, jednostavnijim, 

pa ćemo imati korisne 

upute drugima prenijeti i 

tako sebe održavati konstantno u nekoj 

umnoj aktiviranosti. 

Razmišljanje, dakle, pospješuje bolje 

funcionisanje moždanih aktivnosti. 

Kada kažemo ramišljanje, ono se odnosi 

na pozitivna i korisna, produktivna 

razmišljnja, dok razmišljanje o prošlosti, 

briga za budućnost imaju kontraefekat. 

Tako, negativno razmišljanje 

bilo bi prekomjerno razmišljanje 

o stresnim dešavanjima iz privatnog i 

poslovnog života, jer stres uveliko narušava 

red u kompletnom organizmu, 

pa i u mozgu. Kada su u pitanju ovakvi 

događaji, potrebno je živjeti u momentu 

i dati od sebe koliko je moguće radi 

postizanja najboljih mogućih rješenja, 

a sa raspoloživim resursima (blagodatima) 

uz svakako neizostavan oslonac na 

Allaha. 

Razlika 

između stresa 

današnjeg 

čovjeka i onog 

iz prošlosti 

je u tome što 

je današnji 

čovjek izložen 

konstantnom 

stresu dok 

su se kod 

onog ranijeg 

smjenjivali 

periodi stresa 

i odmora, ili 

malog stresa. 

Učenje i podučavanje usporava 

starenje mozga. Slijedeći 

islamski princip prenošenja 

naučenog znanja uz metode 

koje ono zahtijeva, ustvari mi 

smo već neplanski sebe stavili 

na put zdravog života, put očuvanja 

sebe u svakom smislu, a 

slijedeći uputsva Sveznajućeg. 

Hrana za mozak koja poboljšava 

funcionisanje neurotransmitera 

su omega masne 

kiseline, a možemo ih naći 

u ribljem ulju, tj. ribi. Vježba, 

odnosno fizička aktivnost, 

pozivino djeluje na rad 

mozga. Smijeh pozitivno utiče na naš 

organizam, kao i maštanje, čime se jača 

mozak. Ako se opet vratimo na Kur’an, 

zamislimo se koliko nam se daje podsticaja 

na maštanje o Džennetu i njegovim 

ljepotama... Savjet stručnjaka za održvanjem 

zdravlja mozga je meditacija, kojom 

se smanjuje stres. Ako razmišljamo 

o razlogu našeg življenja, podsjećajući 

sebe na našu ulogu na ovom mjestu gdje 

se nalazimo, vraćamo u naše misli neki 

poremećeni balans, koji se pojavljuje 

zbog okolonosti i naše nesavršenosti, 

čime postižemo rezultate meditacije. 

Uz to meditiranje, mi se sjećamo Allaha, 

učimo dove i razmišljajući o njima 

otpuštamo od sebe suvišne umne i emotivne 

preokupacije, tako da nama muslimanima 

nije potreban neki dodatni vid 

meditiranja da nas vrati u red. 


43

Stres 

Jedan od velikih problema sa kojim se 

suočava savremeni čovjek je stres. Razlika 

između stresa današnjeg čovjeka i onog iz 

prošlosti je u tome što je današnji čovjek 

izložen konstantnom stresu dok su se 

kod onog ranijeg smjenjivali periodi stresa 

i odmora, ili malog stresa. Stres je veliki 

uzročnik zdravstvenih tegoba: slabi naš 

imuni sistem, mijenjaju se otkucaji našeg 

srca. Stres nam mogu uzrokovati svakodnevni 

sitni probemi, kao što su ljudi oko 

nas čije nas ponašanje iritira. Zatim, tu su 

poslovi i zadaci koji se iznova pojavljuju 

koje moramo dovršavati, bilo da se radi 

o kućnim poslovima ili nekim drugim 

ponavljajućim zadaćama. I konačno, tu 

su neki veliki životni događaji, kao što su 

smrtni slučajevi, razvodi, novi posao, gubitak 

posla, rat itd. 

Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene 

organizacije, sedam do deset ljudi 

smatra da živi život stresnim. Uz eksponencionalni 

razvoj u nauci 

koji danas imamo, dolazi do 

stalne promjene u tehnologiji 

i potrebnim vještinama i 

uslovima rada koji se traže, pa 

time i konkurenciji na tržištu 

rada, socijalnoj nesigurnosti, 

dugotrajnim obrazovanjem; 

životni tempo se ubrzava sve 

više. Mnogi ljudi se žale na 

nesanicu, hrnonični umor, 

nervozu, gubitak sposobnosti 

zdrave komunikacije sa ljudima 

itd. 

U ovakim okolnostima, 

potrebno je pravilno se postaviti 

prema načinu života koji 

se namće. Prije svega, treba 

znati da stres nije u suštini 

negativan. Tačnije, pozitivan 

stres može da nas podstakne 

na kreativnost i učinkovitost. 

On napregne sve sisteme u 

nama kako bismo se suprotstvili 

nadolazećoj opasnosti. 

Ono što je problem je prekomjerna količina 

stresa. Svi ljudi nemaju jednak otpor 

na stres, stoga će se prema tome odrediti 

kako će se ophoditi prema stresnim događajima 

i izlaganju njima ukoliko žele 

da se pravilno ophode prema svome 

zdravlju. 

Ono što stres uzrokuje kod nas je 

bijes. Istraživanja su pokazala da reakcija 

bijesa samo dodatno povećava bijes 

u nama i ne pomaže ni nama ni osobi 

na koju smo bijesni da rješimo problem. 

Upravo, da bi se riješio problem 

potrebno je postupati suprotno: treba 

razviti sjećaj emaptije. Tako, umjesto 

„psovanja“ nekoga bolje je da pokušamo 

razmisliti šta nam ustvari želi reći. 

Dobro je pri stresu primijeniti vježbe 

disanja. 

Razmišljanje, 

dakle, 

pospješuje 

bolje 

funcionisanje 

moždanih 

aktivnosti. 

Kada kažemo 

ramišljanje, 

ono se odnosi 

na pozitivna 

i korisna, 

produktivna 

razmišljnja, dok 

razmišljanje o 

prošlosti, briga 

za budućnost 

imaju 

kontraefekat. 

Bijes je dobro preokrenuti 

u konstruktivne snage, pa 

umjesto da se izjedamo zbog 

nečega što nas čini stresnim, 

učinimo neko dobročinstvo, 

napravimo nešto kreativno. 

Prijatelji su pravi antistresori. 

Oni mogu da ublaže 97% procesa 

ubrzanog starenja nakon 

što vas pogodi nesretni životni 

događaj. Savjet Muhammeda, 

‘alejhisselam, za bijes je da se 

smirmo, abdestimo, jer u afektu 

se mogu učiniti stvari koje 

čovjek u normalnom stanju 

ne bi učinio, i poslije kojih naravno 

slijedi kajanje. Zato Ebu 

Derda kaže: „Dok je u srdžbi, čovjek je 

najbliži Allahovoj srdžbi.“ 

Jedan od bitnih uzroka stresa, pa tako 

i zdravstvenih poremećaja je novac. Zato 

je bitno znati napraviti pravilan odnos 

prema ovoj stvari, više se na Allaha oslanjati, 

u traženju puteva do njega imati 

strpljenja i pravilne metode, a kad se već 

do njega dođe, kad se vrata nafake otvore, 

onda ne uzimati novac kao glavnog određivača 

našeg načina života, stvaljajući sebi 

previsoke standarde materijalnog života 

u zadatak. Slijeđenje puta umjerenosti u 

islamu, pravilno ekonomisanje ne može 

osim da vodi pozitivnosti u svakom smislu. 

Allah Uzvišeni kaže: “I nemoj držati 

svoju ruku kao da za vrat svezana ti je, 

ali nemoj previše ni pružati, jer ćeš biti 

prekoren, ili koji ogolio je.” (Al-Isra, 29.) 

Borba sa starenjem ne znači samo produžavanje 

života, nego trud za postizanjem 

kvalitetnijeg života, kako zdravstvenog 

tako i cjelokupnog. Ukoliko zdravo 

živimo, pravilno se ophodimo prema 

životu, rezultati su neminovni i ulaganja 

su sa dobitkom koji nam itekako treba. 

Jer, živjeti na način da gledamo na sve što 

do nas dođe kao emanet je rasterećenje 

za dušu, te orjentiranost na ono što nam 

je bitno, što nam je zadaća i cilj, a to je 

robovanje Allahu, dželleša’nuhu. 

Izvori 

Dr. Emir Solaković, „Kako 

ostati mlad“, Sarajevo 2008. 

Prijevod značenja Kur’ana 

od Esada Durakovića 

Dr. Asim Abbelmoneim 

Hussein, „The art of health 

promotio in Islam and contemporary 

public health challenges“ 

Dilwar Hussain and Braj 

Bhushan (2010) Psychology of 

Meditation and Health: Present 

Status and Future Directions, 

International Journal of 

Psychology and Psychological 

Therapy, 10, 3, pp. 439-451 

Mr. Hamid Indžić, „Osnove 

islamskog morala i ponašanja“, 

Travnik 2003 


44


Pet činjenica o životu u Gazi 

1. Uvijek je dovoljno ribe u 

moru - ali samo ako ti dopuste 

da je loviš 

Od januara 2009. godine izraelske 

pomorske snage ograničile su palestinske 

ribarske brodove na područje udaljeno tri 

nautičke milje od obala Gaze, blokirajući 

im na taj način pristup na 85% ribolovnog 

područja Gaze. U stvarnosti pristup 

vodama je ponekad ograničen na jednu 

nautičku milju. Od 2008. godine morska 

blokada je smanjila ulov ribe za 90%. Od 

početka blokade u junu 2007. godine ulov 

ribe se smanjio za 7.000 metričkih tona 

što predstavlja ukupni gubitak od oko 

26,5 miliona američkih dolara. Sve ove 

restrikcije gurnulo je 90% ribara iz Gaze u 

siromaštvo. Ribolov je takođe postao opasan 

po život. Samo u 2011. godini desila 

su se 72 incidenta gdje je prijavljeno da su 

izraelski brodovi otvorili vatru na palestinske 

ribarske brodice, ranivši četiri ribara, 

dok je jedan nestao na moru. Kao dodatak 

ovome ribarske brodice su često prisiljavane 

da pristanu na obalu, pri čemu su 43 

ribara uhapšena i podvrgnuta ispitivanju u 

2011. godini. 

2. Obrazovanje je najbolji način za 

napredovanje - osim ako nemaš prilike 

da iskoristiš svoje obrazovanje 

34% radne snage u Gazi, uključujući 

polovinu omladine, je nezaposleno. Od 

početka blokade 2007. godine skoro 30% 

firmi je zatvoreno u Gazi, dok je 15% 

firmi moralo otpustiti i do 80% svojih 

radnika. Bez mogućnosti da zarade svoju 

platu 80% stanovnika Gaze prima humanitarnu 

pomoć da bi preživjeli. Osnovno 

i srednje obrazovanje je takođe vrlo teško 

pogođeno ovom blokadom. Zabrana uvoza 

građevinskog materijala i odugovlačenje 

oko dopuštanja uvoza dozvoljenih materijala 

uzrokovalo je nestašicu u 230 škola u 

Gazi. Ova nestašica znači da je 85% škola 

u Gazi prisiljena da radi po pola dana, 

duple smjene dovode do redukcije trajanja 

školskog časa i eliminacije vanškolskih 

aktivnosti, što sve uzrokuje drastičan pad 

kvalitete dječijeg obrazovanja. 

3. Cvijeće ti može uljepšati dan - ali 

ono ne može obnoviti ekonomiju 

Godišnji izvoz u 2011. godini je bio 

manje od 3% od onoga prije blokade, sa 

cvijećem kao jednim od produkata koji je 

dozvoljen za izvoz. U 2012. godini 9 miliona 

karanfila izvezeno je iz Gaze za vrijeme 

cvijetne sezone, 2 miliona manje nego 

što je izvezeno u 2011. godini i 41 miliona 

manje nego što je bio izvoz u periodu prije 

blokade 2007. godine. Od početka blokade 

izvoz iz Gaze je skoro u cijelosti ograničen 

na agrikulturalne produkte namijenjene 

tržištu u Nizozemskoj kao dio specijalnog 

aranžmana sa nizozemskom vladom. 


45 

U ovom periodu nijedan izvozni artikal iz 

Gaze nije ušao u Izrael i za samo nekoliko 

kamiona kolačića od datula je dato odobrenje 

da uđe na Zapadnu obalu. Prije 

blokade Izrael i Zapadna obala uvozili su 

oko 80% artikala iz Gaze. Zabrana izvoza 

drugih tradicionalnih izvoznih artikala 

(poput tekstilnih proizvoda, namještaja i 

prehrane), zajedno sa ograničenjima uvoza 

sirovina potrebnih za proizvodnju uništilo 

je ekonomiju u Gazi. Sa pristupom 

na samo 35% obradive zemlje u Gazi, u 

tzv “buffer-zoni”, domaća produkcija je 

takođe pala. Zbog ograničenja pristupa 

kultiviranoj zemlji u ovom području godišnji 

agrikulturalni prihod se smanjio 

za 75.000 metričkih tona, što predstavlja 

gubitak od 50,2 miliona dolara godišnje 

za poljoprivrednike Gazze. Tako su životi i 

prihodi za oko 178.000 stanovnika direktno 

ugroženi, a često se granice ove ograničene 

zone održavaju upotrebom oružja. 

Od početka 2012. godine prijavljen je 41 

incident u kome je izraelska vojska otvorila 

paljbu na civile u ovoj zoni pri čemu je 

jedan civil ubijen a 57 ih je ranjeno. 

4. Popijte najmanje 8 čaša vode na 

dan - ali ne iz slavine u Gazi 

90-95% vode iz podzemnih bunara 

u Gazi označena je kao nesigurna za piće. 

Bez sigurne vode za piće iz slavina većina 

stanovnika Gaze je prisiljena kupovati


Pet laži koje mediji serviraju 

o napadu Izraela na Gazu 

vodu iz privatnih izvora. Ni ta voda nije 

mnogo sigurnija jer je u njoj pronađeno 

deset puta više polutanata nego u vodi 

koja se smatra normalnom i sigurnom za 

piće. Blokadom je zabranjeno ili ograničeno 

dobavljanje građevinskog materijala 

i rezervnih dijelova potrebnih za opravku 

vodovodne i kanalizacione mreže u Gazi. 

Bez odgovarajuće vodoopskrbne i kanalizacione 

usluge 90 miliona litara netretiranog 

ili djelomično tretiranog otpada i 

otpadnih voda završi u moru na obalama 

Gaze svaki dan. I dok se otpad i otpadne 

vode svakim danom povećavaju to dovodi 

do posljedica za zdravlje i izvan spomenutih 

ribolovnih zona. A ako se razboliš zbog 

vode ne možeš računati na brzu dijagnozu 

niti lijek. 202 od 480 osnovnih lijekova 

trenutno su zabranjeni za uvoz u Gazu i 

samim time nedostupni u apotekama. 

5. Otvorena granica znači slobodno 

kretanje - osim na graničnom prelazu 

Rafah 

I dok 920 ljudi dnevno koriste granični 

prelaz Rafah između Gaze i Egipta 

oni još uvijek trebaju odobrenje od izraelske 

vlade prije samog prelaza. Korištenje 

prelaza Rafah ne znači za Palestince 

da mogu ići kada i kuda žele. U 2012. 

godini u prosjeku je bilo samo 4.000 

prelaza, dok je u septembru 2000. godine 

taj broj iznosio preko pola miliona. 

Otvaranje graničnog prelaza Rafah ima 

mali ili nikakav uticaj na kretanje roba, 

pošto nije opremljen da bude korišten u 

komercijalne svrhe. Od četiri prelaza između 

Gaze i Izraela koja su opremljena 

za uvoz i izvoz dva su zatvorena za stalno, 

dok je jedan uništen. Na jednom preostalom 

prelazu (Kerem Shalom) procenat 

uvoza se smanjio za 40-50% od onoga prije 

nametnute blokade, sa ograničenjima u 

uvozu osnovnih životnih namirnica, kao 

što je građevinski materijal, priključci za 

poljoprivredu, rezervni dijelovi itd. I dok 

je dio ovih stvari dostupan na crnom tržištu 

kroz podzemne tunele između Gaze i 

Egipta, opskrba i kvalitet nije kontinuiran, 

a bez posla i sredstava većina onih koji su 

pogođeni blokadom, a kojima su potrebne 

navedene stvari, nije u mogućnosti da 

ih priušti. 

Izvor: Medical Aid for Palestinians 

(www.map-uk.org) 

Za IslamBosna.ba preveo: Denis Rizvić 

Pet laži koje mediji serviraju o napadu 

Izraela na Gazu 

U sukobu koji je sada ponovno u 

medijskom fokusu, ključan je način na 

koji je isti predstavljen. Američki mediji 

davali su i daju veliki obol tome, i 

to na način da su svoj medijski prostor 

ustupili izraelskim dužnosnicima i glasnogovornicima 

da ga oblikuju onako 

kako to njima odgovara – lažima. 

Huffi ngton Post donosi listu pet naj- 

učestalijih laži i manipulacija činjenicama 

o sukobu u Gazi koje se mogu 

vidjeti u američkim medijima: 

1. Izrael je prisiljen na raketiranje 

kako bi obranio svoje građane 

CNN i druge medijske kuće u 

Americi uredno počinju svoje izvještaje 

o zadnjem krugu nasilja u Gazi događajem 

od 10. studenoga, kada su četiri 

izraelska vojnika ranjena u palestinskoj 

vatri. Nakon toga su izraelske obrambene 

snage odgovorile ubijanjem nekoliko 

Palestinaca. No, samo dva dana 

ranije 13-godišnji Palestinac ubijen je 

u izraelskom vojnom upadu u Gazu, a 

da se ne spominju raniji smrtni slučajevi 

na palestinskoj strani. Pristranost 

u izvještavanju je, sjetimo se, posebno 

bila napadna 2008./2009., kada je veliki 

izraelski napad na Gazu (u kojem 

je ubijeno najmanje 1.400 Palestinaca) 

predstavljen kao obrambeni, uz tek 

usputnu informaciju da je upravo Izrael 

bio taj koji je tada prekršio sporazum 


46 

o prekidu vatre. Zar Palestinci nemaju 

pravo na samoobranu? I ako neselektivno 

palestinsko bombardiranje nije 

prihvatljiv odgovor na izraelsko nasilje 

(a nije), zašto bi onda neselektivni izraelski 

napadi u Gazi bili prihvatljivi? I 

zašto se u svemu uporno prešućuje širi 

kontekst cijele priče, a to je da je Gaza 

pod izraelskom blokadom i vojnom 

kontrolom? 

2. Izrael pokušava izbjeći civilne 

žrtve 

Eh, ovo je već teži zadatak za manipulativnu 

medijsku mašineriju, naročito 

onda kada izraelski dužnosnici 

izjavljuju da je “cilj operacije vratiti 

Gazu natrag u srednji vijek”, kao što 

je to izjavio izraelski ministar unutarnjih 

poslova. Ili kada primjerice Gilad 

Sharon, sin bivšeg izraelskog premijera 

Ariela Sharona, kaže: “Moramo poravnati 

sve četvrti u Gazi.” Ako mislite da 

se radi samo o retorici, onda se sjetiti 

sukoba iz 2008./2009. Nisu samo organizacije 

za ljudska prava bile te koje 

su u javnosti podastrle dokaze o izraelskim 

ratnim zločinima u Gazi, nego su 

to bili i izraelski vojnici kojima savjest 

nije dala da šute o zločinima koje su 

počinili. 

Ako se i dalje ne možete odlučili između 

toga tko govori istinu, samo se 

zapitajte: kako to da je Hamas uspio 

ubiti samo troje ljudi u Izraelu unatoč 

tim “neselektivno” ispaljenim tisuća-

ma raketa, dok je Izrael ubio njih više 

od stotinu unatoč tome što posjeduju 

sofisticirano precizno oružje kako bi 

se izbjegle civilne žrtve? Za ilustraciju, 

navodi Huffi ngton Post, samo u jučerašnjem 

napadu Izrael je ubio više civila u 

Palestini nego što je Izraelaca poginulo 

od palestinskih raketa u više od tri godine 

trajanja sukoba. 

3. Ovo je stvar sigurnosti 

Ako je izraelski glavni cilj doista bio 

završiti raketiranje iz Pojasa Gaze, sve 

što su trebali napraviti jest prihvatiti 

primirje koje su im nudili Palestinci 

prije atentata na vođu Hamasa Ahmeda 

Jabarija. I ako je cilj blokade Gaze 

samo spriječiti unos oružja, zašto bi bio 

blokiran i izvoz iz Gaze? Zašto su ograničeni 

prehrambeni artikli? Istina je ta 

da se ovdje ne radi o sigurnosti, nego 

o kažnjavanju stanovništva Gaze zbog 

njihovog političkog odabira Hamasa. 

Kada je Gilad Sharon predložio desetkovanje 

Gaze, pravdao ga je tvrdnjom 

da stanovnici Gaze nisu nevini jer su 

izabrali Hamas. Istom se logikom vode 

teroristi kada napadaju civile u demokraciji. 

Jesu li time i izraelski civili legitimne 

vojne mete ako su izabrali desno 

orijentirane vođe koji su počinili zločine 

protiv Palestinaca? Naravno da nisu, 

i samo poremećeni um može reći da se 

taj princip može primjenjivati na palestinske 

civile. 

4. Hamas je problem 

Svaki put kad čujete da Izrael servira 

Hamas kao krivca za nasilje u Gazi, 

valja razmotriti dvije stvari. Kao prvo, 

Hamas ne samo što je pokazao spremnost 

na primirje s Izraelom ukoliko 

Izrael prestane s raketiranjem Gaze, 

nego je i predložio (iako mješovitim 

signalima) rješenje s dvije države (u 

granicama iz 1967.). A kao drugo, i 

još važnije, Hamas nije došao na vlast 

sve do 2006./2007. godine. Odnosno 

u razdoblju od 1993. do 2006., dakle 

13 godina, Izrael je imao priliku uspostaviti 

mir s mnogo umjerenijom i 

podatnijom palestinskom vlasti, koja je 

priznala Izrael i odrekla se nasilja. I što 

je Izrael napravio? Je li uspostavio mir? 

Ili je nastavio s okupacijom palestinske 

zemlje i uzurpiranjem palestinskih resursa? 

Odgovor je u potonjem pitanju, 

a ta nemogućnost da se zaštite palestinska 

prava putem pregovora i suradnje, 

ojačala je Hamas i druge ekstremiste. 

Istina je ovdje potpuno obratna: izraelsko 

kršenje palestinskih prava ojačalo je 

ekstremiste i dovelo ih na vlast. 

5. Postoji vojno rješenje za ovaj 

sukob 

Ovo nije prvi put, a vjerojatno ni 

zadnji, da je Izrael započeo vojnu akciju 

ne bi li prisilio svoje protivnike 

na predaju. I je li ih to dovelo išta 

bliže završetku sukoba? Kako vidimo, 

nije. Nakon sukoba iz 2009., Hamas 

je ostao na vlasti i u posjedu je tisuća 

raketa. Izraelska vojna nadmoć, koja je 

doista impresivna i to zahvaljujući 30 

milijardi dolara američke vojne pomoći 

u ovom desetljeću, nije jača od volje Palestinaca 

da žive dostojanstveno. Način 

na koji se može zaustaviti raketiranje u 


47 

kratkom roku jest pristati na primirje i 

okončati blokadu Gaze. A dugoročno 

rješenje jest završetak izraelske ilegalne 

okupacije palestinske zemlje i omogućavanje 

Palestincima da ostvare svoje 

pravo na samoopredjeljenje. Vjerojatno 

smo blizu sporazumu o prekidu vatre 

kojim će biti završen i ovaj krug nasilja. 

No, pravi je izazov završiti izraelsku 

okupaciju i uspostaviti dugoročni mir 

i sigurnost i za Palestince i za Izraelce. 

Čitajte i gledajte na 

IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

UNICEF: Najviše nezbrinute djece u 

BiH, Tadžikistanu i Makedoniji 

Palestinci slave pobjedu 

Tekstovi 

Nacizam i cionizam - ideološki 

blizanci 

Deset činjenica koje morate znati 

o Gazi! 

Nauka i zanimljivo 

Sušenje rublja u zatvorenoj 

prostoriji povećava rizik od astme 

Sve što kupujete proizvedeno je 

da bi se brzo pokvarilo 

Video: 

Dosije Palestina: Teroristička grupa 

“Sternova banda” 

Norman Finkelstein o agresiji na Gazu

Kutak za islamsku omladinu 

Kairo 

Bosanskohercegovački studenti iz Egipta obavili hadždž 

Pozivu koji je propisan još za života miljenika Muhammeda, 

alejhis-selam, ove godine se odazvalo između ostalog 

i sedam bh. studenata u Kairu. Samoinicijativno su zajedničkim 

snagama prošli kroz veliku proceduru dobitka hadžskih 

viza iz Egipta, pošto su stranci u Egiptu i došli do putovanja 

života. Od njih sedam, šest su apsolventi na Univerzitetu El- 

Azhar, te je ovo praktično njihovo apsolventsko putovanje. 

Putovanje na hadždž. 

Bijaše to vječni odaziv Gospodaru, satkan od obreda, čiji 

su koraci puni elana, skromnosti i ispunjenja duše, koja 

predstavlja nevidljivi izvor čovjekovog djelovanja. 

Ovogodišnje, bosanske hadžije iz Kaira su: Hadžić Hasib, 

Duraković Naila, Kadrić Jusuf, Ćosić Kenan, Kapo 

Muhammed, Makić Muhammed i Crnkić Ajdin. 

Naime, riječ je o studentima koji su članovi Asocijacije 

bh. studenata u Egiptu, koja aktivno djeluje u Kairu već 

nekoliko godina. 

Posebnu požrtvovanost, susretljivost, te pomoć pri dobivanju 

viza u ambasadi Kraljevine Suadijske Arabije je 

pokazala Njegova eminencija Borivoj Marojević, ambasador 

BiH u Egiptu, gp također ne može se zaboraviti u svemu 

tome ni uloga Muhameda Čengića, prvog sekretara 

Ambasade BiH u Egiptu a i muderrisa Nezima Halilovića, 

predsjednika Ureda za hadždž pri Rijasetu isalmske 

zajednice u BiH. 

Mladi muslimani 

Sastanak sa predsjednikom Izetbegovićem 

U 

ponedjeljak, 19. novembra u Predsjedništvu Bosne i 

Hercegovine održan je sastanak Bakira Izetbegovića, 

bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegacije 

Uruženja “Mladi muslimani” koju su činili: Edhem 

Bakšić, predsjednik; potpredsjednici Dženan Suljović i 

Zejnil Durmo; te sekretar Anes Džunuzović. Predstavnici 

Udruženja “Mladi muslimani” upoznali su predsjednika 

Izetbegovića o svojim dosadašnjim aktivnostima, kao i planovima 

i projektima za predstojeću godinu. Posebno su se 

zahvalili predsjedniku Izetbegoviću na pokroviteljstvu prošlogodišnjeg 

naučnog skupa “Bošnjaci i Drugi svjetski rat”, te 

su mu uručili zabornik radova sa ovog skupa. 

Radosna vijest 

Saffov dopisnik iz Kaira Jusuf Džafić postao hafiz 

Poštovani čitaoci i prijatelji Saffa! Objavljujemo vam 

radosnu vijest da je naš brat i dopisnik iz Kaira Jusuf 

Džafić ovih dana postao hafiz. Jusuf je, uz Allahovu 

pomoć, hifz Kur’ana završio na Institutu muallima 

Kur’ani-Kerima, Azharovom institutu za učenje hifza 

i kiraeta. Diploma će mu biti uručena u periodu pauze 

između dva semestra. Muhafizi su mi šejhovi-Islam 

Madžid i Džemal Metbuli. Jusuf Džafić živi u Bijeljini, 

tako da je, hvala Bogu, među prvim hafizima u Republici 

Srpskoj. Ovim putem upućujemo iskrene čestitike 

našem bratu i kolegi Jusufu Džafiću iz dovu Allahu Svevišnjem 

da ga učvrsti na putu dobra. 

48 

Bosanskohercegovački studenti iz Kaira su bili na pomoći 

hadžijama iz BiH, olakšavajući vodičima za hadždž 

realizaciju pete islamske dužnosti. 

Iz Asocijacije studenata BiH u Egiptu poručuju da će se 

odlazak bh. studenata iz Kaira na hadždž nastaviti i u 

sljedećim godinama, te da će se sama organizacija dići 

na veći nivo, u organizaciji Asocijacije u saradnji sa Uredom 

za hadždž Rijaseta IZ-e u BiH te Ambasada BiH u 

Egiptu. (Asmir Bekrić) 

23. novembar - 9. muharrem

Sarajevo 

Oproštajno druženje bivšeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića 

sa predstavnicama vjerom inspiriranih ženskih nevladinih 

organizacija iz BiH 

Bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić primio je u oproštajnu 

posjetu predstavnice deset, vjerom inspiriranih 

ženskih nevladinih organizacija iz BiH, a povodom 

završetka svog mandata i odlaska s ove funkcije. Gošće 

su izrazile zahvalnost reisu-l-ulemi na konstantnoj podršci 

ženskom aktivizmu i razumijevanju potreba žena 

u zajednici u prethodnim godinama. Reisu-l-ulema dr. 

Mustafa Cerić zahvalio je predstavnicama organizacija 

na njihovom doprinosu u razvoju zajednice i istakao da 

je on spreman u svom budućem djelovanju više vremena 

posvetiti promociji ženskog aktivizma i angažmana žena 

u društvu, zato što ženske nevladine organizacije smatra 

bitnim i neophodnim korektivom u našem društvu. 

Ovom prilikom reisu-l-ulemi aktivistkinje nevladinih organizacija 

su uručile i simboličan poklon, “Enciklopediju 

o ženi u islamskim kulturama” na engleskom jeziku. Ova 

enciklopedija je interdisciplinarni, tranhistorijski projekt 

u kojem su sabrani radovi istaknutih učenjaka o ženama 

u većinskim i manjinskim muslimanskim društvima. 

Enciklopedija se sastoji iz 6 tomova sa 1.246 radova koje 

je napisalo 907 učenjaka iz cijelog svijeta. Enciklopedija 

dokumentira životnu stvarnost i iskustva žena u islamskim 

kulturama, obuhvatajući pitanja iz oblasti politike, 

ekonomije, prava, religije, zdravstva i prirodnih nauka. 

Predstavnice ženskih nevladinih organizacija su izrazile 

nadu da će novoizabrani reisu-l-ulema raditi na sistematskom 

rješavanju pozicije žena u IZ, kako bi se za njihove 

potrebe počelo brinuti institucionalno, a ne samo na ličnom 

nivou. 

AKOS 

Seminar “Individualno prenošenje islamskih vrijednosti” 

Kao što je poznato, Asocijacija za kulturu obrazovanje i 

Ksport - AKOS, za najperspektivniji društveni sloj u druš- 

Ktvu smatra mlade ljude. Na mladima svijet ostaje. Zato naša 

Asocijacija mnogo truda troši na edukaciji upravo ove društvene 

kategorije. To posebno dolazi do izražaja kada je u pitanju 

prenošenje univerzalnih moralnih vrijednosti. Islam, kao 

tlo na kojem uspijevaju samo pozitivne moralne vrijednosti, 

predstavlja jedini pravi temelj za izgradnju zdrave društvene 

misli. 

Tim povodom, AKOS je u prošlu nedjelju, 11. 11. 2012. 

godine, organizovao seminar pod nazivom “Individualno 

prenošenje islamskih vrijednosti”. Na ovom seminaru bilo je 

okupljeno 60 mladih ljudi, a održan je u zgradi Nedwe, na 

sarajevskom naselju Stup. Profesor predavač je bio mr. Muharem 

Adilović. 

Ovaj jednodnevni seminar je bio idealna šansa da se mladi 

ljudi okupe na jednom mjestu, kako bi u lijepom i zdravom 

okruženju naučili nešto novo o spomenutoj temi, te pokazali 

svoju kreativnost i iskazali vlastito mišljenje putem radionica, 

koje su bile sastavni dio seminara. Zaključak seminara je bio 

taj, da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi kao pojedinci 

djelovali na društvo i prenijeli mu islamske moralne 

vrijednosti. 

Dodajmo i to da je naše društvo u propriličnoj moralnoj krizi 

i upravo zbog toga je potrebno ponuditi adekvatno rješenje. 

To rješenje jeste uzdizanje morala, odnosno formiranje ispravnih 

normi ponašanja kod svakog čovjeka. Pravednost, širenje 

dobra, odvraćanje od zla, umjerenost, strpljivost, pozitivnost 

itd., samo su neke od osobina na koje podstiče islam i njegovo 

učenje. 

Nadamo se da smo ovim seminarom dali određeni doprinos i 

ponovo bili u službi našem društvu, kao što to uvijek činimo. 

Svjesni smo da taj put iziskuje mnogo truda i vremena, ali 

smo, također, svjesni da rezultati neće doći preko noći. Zato 

ovaj seminar smatramo samo jednim korakom na našem putu 

ka izgradnji boljeg i pravednijeg društva. 


49

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Dobrica Ćosić: Kakav je to logor Omarska 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

tokom agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova svjedočenja 

koja ćemo objaviti dogodila su 

se u sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

nastavljamo objavljivanjem 

transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta 

odbrane tadašnje SRJ a koji su 

objavljeni u Hagu u procesu suđenja 

Momčilu Perišiću. Transkripte koje 

ćemo objavljivati u nastavku prenosimo 

sa stranice agencije “Sense” i 

“E-novine”. 

5. sjednica Vrhovnog savjeta, 7. 

avgust 1992. godine 

DOBRICA ĆOSIĆ: Za rat. Mislim 

da morate da se spremate za 

najgore, a kako i šta sve i u tom najgorem, 

treba da se dogovori na najvišem 

mjestu i u najkompetentnijem 

sastavu. Ako imate potrebe, razloga 

ili ste uvjereni da je moja briga 

opravdana, recite mi nešto, recite i 

sebi; ako ne - mi ćemo u utorak imati 

Državni savjet. Vi ste se možda 

iznenadili mom prijedlogu da sam, 

koristeći jednu ustavnu mogućnost, 

konstituisao Državni savjet. Molim 

vas da mi vjerujete da je on neophodan. 

Taj forum najodgovornijih 

ljudi biće pozvan da formuliše našu 

neposrednu državnu politiku, tim 

prije što moramo da ovladamo politikom 

predsjednika Vlade i Vlade 

koja je dosta “komotna”, vodi se u 

prvom licu. Mi dolazimo kao država 

u vrlo nepovoljan položaj. 

Jedan stranac mi je danas rekao: 

“Londonska konferencija o Jugoslaviji 

može vam biti islamska inkvizicija, 

ako uspije njihova namjera da dovedu 

četiri islamske države, i sve ono što će 

da nose faktori američkog uticaja. 

ŽIVOTA PANIĆ: Da bi se iz- 

vršio organizovani napad, kako to 

pripremaju “zapadnjaci“, treba da 

prođe dosta vremena: oni ne mogu 

sada da krenu. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Da li ste vi 

sigurni koliko su oni vremena utrošili 

za pripreme? 

p 

ŽIVOTA PANIĆ: Oni moraju da 

izvrše pripremu p dovođenja jedinica. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Možda su te 

pripreme p već izvršene? 

ŽIVOTA PANIĆ: Nisu, jer mi 

to pratimo. Oni sada mogu da izvrše 

jedan avio udar na nas, kao neku 

opomenu, i to da dejstvuju po jedinicama 

srpske vojske BiH i vitalnim 

objektima u Srbiji i Crnoj Gori, kao 

što su Aerodrom Podgorica, svi naši 

aerodromi, vojna industrija i (...) Mi 

smo za to izvršili određene pripreme. 

Mi to pratimo. Sve naše jedinice 

PVO su u povišenom stepenu 

borbene gotovosti; stalno traže da 

se ta gotovost malo skine, ali mi to 

nećemo učiniti. Oni mogu da izvrše 

desantiranje na području Prevlake - i 

za to smo spremni, a desantiranje bi 

se vršilo od jedinica koje su već pripremljene 

u Italiji. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Noćas je 

sjednica Savjeta bezbjednosti. 

ŽIVOTA PANIĆ: Ako je, sada 

su Amerikanci u manjini. Videli 

ste da je njihov prijedlog oko ljudskih 

prava podržalo samo šest zemalja; 

znači, nešto nije u redu. Buš 

ima sada dosta nezgodnu situaciju. 

Mi “navijamo” da on pobjedi, jer je 

bolje Jugoslaviji sa Bušom nego bez 

Buša; to je sigurno. Međutim, njegova 

potpuna aktivnost će da dođe 

pred izbore – septembar, oktobar, 

kada će najviše raditi na propagiranju. 

Ovim mjerama koje preduzima 

želi da zadovolji javno mnijenje koje 

je maksimalno pripremljeno za ratnu 

opciju. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Vidite šta se 

s logorima dogodilo, kako su logori 

iskorišćeni. 

ŽIVOTA PANIĆ: Najgore je, 

gospodine predsedniče, što ne znamo 

šta će sutra da bude i šta nam 

planiraju. 

Oni su sada udarili na logore; 

dali su spisak po logorima: 250, 300, 

2.000, 5.000 itd. 

MOMIR BULATVOVIĆ: Oni 

to prikazuju na televiziji. 

ŽIVOTA PANIĆ: Oni prikazuju 

što su montirali. 


50 

DOBRICA ĆOSIĆ: Kakav je to 

logor Omarska? 

ŽIVOTA PANIĆ: Oni zarobljenike 

muslimane čuvaju u zatvorima. 

Zatvori su privremenog karaktera. 

Naši makar ove čuvaju, a oni naše 

poubijaše sve. Njima svi vjeruju, 

nama ne vjeruju. To je režija. Oni su 

tu režiju napravili i po toj režiji idu i 

samo taj mrežni dijagram jg 

štikliraju. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Da. 

ŽIVOTA PANIĆ: Stalo se malo, 

pa se vidjelo da se javno mnijenje u svijetu 

mijenja, situacija nije kako treba. 

Odmah se Tačerka angažuje; 

Mejdžor smatra da to nije u redu. 

Britanska obavještajna služba najbolje 

podatke ima i najbolje procjene 

daje. Ono što čujete preko radija, a 

što su Britanci dali, smatrajte da je 

u redu. Rusi su se, prema našim saznanjima, 

priklonili svim ovim stvarima. 

Međutim, ne bi trebalo to da 

prihvate i oni će prvi da budu ti koji 

će da kažu “ne”. Ja u to verujem. 

6. sjednica Vrhovnog savjeta, 9. 

decembra 1992. godine 

Prisustvovali su: akademik Dobrica 

Ćosić, predsjednik Savezne 

Republike Jugoslavije, Slobodan 

Milošević, predsjednik Republike 

Srbije i Momir Bulatović, predsjednik 

Republike Crne Gore, članovi 

Savjeta; general Života Panić, načel- 

nik Generalštaba Vojske Jugoslavije; 

potpukovnik Rade Polić, načelnik 

Uprave za operativne poslove; general-major 

dr. Radovan Radinović, 

načelnik Uprave za strategijske studije 

i politiku odbrane Ministarstva 

odbrane; general-major Risto Matović, 

načelnik Personalne uprave, 

pukovnik Slavko Krivošija, načelnik 

Vojnog kabineta - sekretar Vrhovnog 

savjeta. Sjednicom je predsjedavao 

Dobrica Ćosić, predsjednik Vrhov- 

nog savjeta. 

DOBRICA ĆOSIĆ: Predlažem 

da počnemo s radom. Za današnju 

sednicu Vrhovnog savjeta dobili ste 

prijedlog sljedećeg dnevnog reda: 

1. Priprema Vojske Jugoslavije 

pred prijetnjom vojne intervencije u 

Bosni i Hercegovini, mogućoj agresiji 

Hrvatske na republiku Srpska 

krajina i mogućoj albanskoj secesionističkoj 

pobuni na Kosovu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, rasprava 

o ovoj tački je završena. Pukovnik 

Krivošija će naći adekvatan 

odgovor. Dobro, da vidimo da li ima 

drugih prijedloga za izmjenu ili dopunu 

dnevnog reda? (Nema). Dobro, 

prelazimo na prvu tačku dnevnog 

reda. Smatram da ovom forumu ne 

treba da dajem obrazloženje zašto 

sam predložio raspravu o ovom ozbiljnom 

političkom, nacionalnom i 

državnom problemu koji čini suštinu 

naše odgovornosti, a to je briga 

za odbranu zemlje. Koliko ja shvatam 

karakter naše Vojske i karakter 

funkcionisanja sistema narodne 

odbrane, sama vojska na 

svijetu, samim tim i naša, 

ima i treba da ima jedan 

promišljen sistem odbrane 

sa neophodnim procenama 

i imaginacijom za 

eventualne opasnosti koje 

prijete zemlji. U posljednje 

vrijeme čitamo iz izvještaja 

koje dobijamo iz obaveštajne 

sfere, i inače, da se ovoj 

zemlji izgovaraju veoma 

teške prijetnje sa svih strana. 

One su, razumije se, i u 

sferi jednog tradicionalnog 

medijskog političkog pritiska 

koji se vrši od raspada 

Jugoslavije i istovremeno 

sa raspadom Jugoslavije; 

on se pojačava sadašnjom 

našom izbornom kampanjom. 

Ali, imamo i novih 

momenata u sistemu i talasima 

pritisaka koji nas 

upozoravaju na neophodnu 

opreznost i odgovarajuću 

pripremu za sva moguća 

zbivanja koja su vezana 

za našu nezavisnost i našu 

slobodu. Ako vas interesuje moje lično 

mišljenje, mene najviše zabrinjava 

mogućnost islamske internacionalizacije 

bosanskog bojišta; vrlo me brine 

Konferencija (...) na obaveštenja 

koja sam primio i koja primam od 

Vensa. Takođe, zabrinjavaju neprestane 

kombinacije NATO-a; neke ozbiljne 

pojave u Mađarskoj, vezane za 

upotrebe njihovih aerodroma i specijalnih 

snaga Savjeta bezbjednosti za 

novu rezoluciju o Bosni o čemu me je 

jutros ministar Đukić obavestio. Rezon, 

pored ostalog, predviđa energično 

vojno vatreno dejstvo, oboriti svaku 

letilicu. Potom, imamo Edinburg, 

imamo sastanke Evropske zajednice 

koji su nabijeni prijetnjama, koje ne 

uzimam sve do kraja realnim i ostvarivim, 

jer imamo, isto tako, znakova 

da su naši neprijatelji, faktori Evropske 

zajednice i Savjeta bezbjednosti 

Ako vas 

interesuje moje 

lično mišljenje, 

mene najviše 

zabrinjava 

mogućnost 

islamske 

internacionalizacije 

bosanskog 

bojišta; vrlo 

me brine 

Konferencija 

(...) na 

obaveštenja 

koja sam 

primio i koja 

primam od 

Vensa. Takođe, 

zabrinjavaju 

neprestane 

kombinacije 

NATO-a. 

ambivalentni u stavovima; 

imamo mnogo razloga da 

računamo na racionalan 

odnos prema nama; i imamo 

pravo da vjerujemo da 

ta intervencija nije realna. 

Ali, duboko sam uvjeren 

da jedna ozbiljna država 

mora sa punom ozbiljnošću 

da primi ovakve prijetnje 

i da na njih treba da 

odgovori odgovarajućim 

pripremama. Molim vas 

da o tome u ovako kompetentnom 

forumu porazgovaramo, 

čujemo mišljenja i 

zauzmemo stavove. 

SLOBODAN MILO- 

ŠEVIĆ: Mi imamo bezbroj 

mogućnosti koje nam 

se predočavaju, u kojima 

nam se prijeti i koje teorijski 

mogu dolaziti u obzir 

kao nekakva vrsta vojne 

intervencije prema našoj zemlji. Mislim 

da treba stalno da pravimo svoje 

procjene i analize o vjerovatnoći događanja 

neke razvijene i ograničene 

vojne intervencije i sigurno da nam 

to daje jasniju sliku i pretpostavke za 

naše postupke. Ali, to je uvijek sporno, 

jer mi nemamo dovoljno elemenata, 

a nemaju ih čak ni oni u ovom 

trenutku, jer neku odluku nisu još 

uvijek donijeli, da bismo mogli, da 

pretpostavljamo kako će taj razvoj 

događaja teći. Međutim, ono što nije 

sporno, to je da iz svega toga zajedno, 

ma kako bilo nedefinisano, treba 

da izvučemo samo jedan zaključak - 

o što boljoj i što bržoj dinamici dobre 

pripremljenosti naših oružanih 

snaga za svaku eventualnost. Prema 

tome, to je onaj elemenat koji nije 

sporan, šta će biti ako bude - stvar 

je profesionalna (...) štaba, razvijanja 

tih varijanti, ali, nema (..) niti pri- 

prema ako ta Vojska nije u cjelini 

dobro (...), dobro “uvezana”, dobro 

organizovana i spremna da odgovori 

okolnostima i mogućnostima na odgovarajući 

način. Prema tome, težište 

našeg bavljenja treba da bude na 

stvaranju uslova za pripremljenost 

naše vojske za svaku eventualnu 

opasnost spolja. Čini mi se da smo 

saglasni od samog početka - jedina 

obaveza i pravo angažovanja vojske 

je suprotstavljanje eventualnom 

ugrožavanju spolja. Vojska se ne 

bavi unutrašnjim stvarima; ona ima 

jedino funkciju da brani zemlju. 

Prema tome, za tu opasnost spolja 

ona treba da bude što bolje pripremljena. 

Mi, na žalost, vidimo da se 

kompetentni organi, prije svega, u 

Vladi uglavnom bave zamajavanjem 

vojske pričanjem samo o pitanjima 

penzija, stanova i plata, a nikako 

pitanjima razvoja oružanih snaga, 

tehničkog opremanja i drugih stvari, 

što je prioritetan zadatak u ovoj 

situaciji. Ne potcjenjujem ja ni ove 

druge stvari koje znače svakodnevni 

život vojske i njenih pripadnika, ali 

sigurno na njima ne može biti težište 

našeg bavljanje, a pogotovo ne 

bavljenja Vrhovnog savjeta odbrane. 

Prema tome, kada je riječ o prvoj 

tački dnevnog reda, mi bismo trebali 

da ne trošimo mnogo vremena 

na sve moguće pretpostavke šta se 

može desiti i na kakav način može 

naša zemlja biti ugrožena, već prije 

svega da se bavimo stepenom pripremljenosti 

vojske i da vidimo koje su 

to mjere koje možemo preduzimati 

da vojska takvu eventualnu opasnost 

dočeka u boljem, a ne u gorem stanju. 

To je mislim jedini prilaz koji je 

u ovom momentu bitan. Ako imamo 

dobru, spremnu i sposobnu vojsku s 

dobrom podrškom, onda ona uvijek 

može da reaguje na sve eventualije. 


51

Zelena transferzala 

Priština 

Ko bugarizuje kosovske Bošnjake? 

Prema zadnjim nezvaničnim podacima nedavno završenog 

popisa stanovništva u Republici Kosovo bošnjačka 

populacija broji nešto više od 27.000 duša što je izrazito 

manji broj u odnosu na popise iz 1981. i 1991. godine. To 

je ujedno i jasan znak da je bošnjaštvo na Kosovu u velikoj 

opasnosti sa tendencijom radikalnog smanjivanja i perspektivom 

njegovog sigurnog nestanka. Osim poznatih nepravdi 

koje se prema Bošnjacima vode decenijama na ovom 

prostoru, nekoliko godina unazad učestale su razne igre koje 

se vode prema našem bošnjačkom življu sa različitih strana. 

Pored asimilatorsko negatorskog djelovanja združenih albansko-srpskih 

asimilatorskih aspiranata, te VMRO junoša 

iz Makedonije, slične provenijencije kao prvi, na scenu je 

stupila još jedna, doduše u početnoj fazi ali vrlo agresivna 

bolumenta svojatara Bošnjaka Kosova. Ovaj put radi se o 

bugarskoj kampanji nasrtaja na Bošnjake Kosova s ciljem 

njihovog konvertiranja u Bugare. To možda ne bi bilo ništa 

neobično da se ovoj prljavoj i nadasve antibošnjačkoj 

raboti nije priključila SDA Kosova u punom kapacitetu 

Kosovo 

Sporazum između (Ahmeta) Zogua i (Nikole) Pašića 

52 

stavljajući joj na 

raspolaganje ljudstvo 

i materijalne 

resurse. Naime 

26. marta formirano 

je Udruženje 

Bugara Kosova, 

a za predsjednika 

izabran je gospodin Abaz Ademi drugi čovjek SDA Kosova 

i potpredsjednik te stranke koja je nedavno proglasila 

ujedinjenje. Promocija novoosnovanog udruženja odvijala 

se u prostorijama SDA Kosova. Po izjavi novoizabranih 

predstavnika ove organizacije glavni cilj će im biti briga 

o stanju Bugara u ovom dijelu Balkana, odnosno na Kosovu. 

Postavlja se pitanje na koje Bugare misli gospodin 

Ademi kad po zadnjem popisu nije upisana ni jedna osoba 

bugarske nacionalnosti, što je očito da im je ciljna grupa 

bošnjačko stanovništvo locirano u Gori, Župi i Podgoru. 

(Osman Destanović) 

List Tema iz Albanije objavio je potpun tekst Sporazuma 

između Ahmeta Zogua i tadašnjeg srpskog premijera 

Nikole Pašića (sporazum potpisan avgusta 1924. godine u 

zamjenu za pomoć koju su Srbi dali Zoguu za povratak u 

Albaniju u borbama protiv vlade Fan S. Nolija). 

Sporazum između (Ahmeta) Zogua i (Nikole) Pašića 

Donosimo potpun tekst Sporazuma: 

1. Albanija će se angažirati na sklapanju personalne unije sa 

Jugoslavijom. 

2. Predsjednik albanske države bit će Ahmet Zogu, koji će 

kasnije priznati dinastiju Karađorđević. 

3. Jugoslavenska vlada, svim diplomatskim i vojnim sredstvima, 

priznat će Ahmeta Zogua kao predsjednika države... 

te će mu se jednom godišnje dati državna dotacija/zajam. 

(primjedba prevodioca) 

4. Albansko Ministarstvo rata/vojske (primjedba prevodioca) 

bit će ukinuto i Albanija se odriče nacionalne vojske. 

5. Albanija će imati žandarmeriju dovoljno jaku da održi 

unutrašnji mir u zemlji i kako bi zaustavila i uništila svaki 

pokret podignut protiv Ahmeta Zogua ili protiv njegovog 

uspostavljenog režima. 

6. U ovoj žandarmeriji sudjelovaće i ruski oficiri bivše vojske 

generala Vrangela koji se sada nalaze u Jugoslaviji. Jugoslavenska 

vlada će žandarmeriju podržati finansijskim sredstvima 

i oružjem. 

7. U žandarmeriju mogu biti angažirani 

i jugoslavenski oficiri kao i ostali 

koje Jugoslavenska vlada prihvata u 

interesu obje zemlje. 

8. Između Albanije i Jugoslavije uspostavit 

će se carinska unija na osnovu 

koje će biti usklađena potpuna sloboda 

uvoza i izvoza robe obje zemlje. I 

za vojnike/vojsku (primjedba prevodioca) 

obje zemlje bit će slobodan 

prelaz preko granica. 

9. Jugoslavenski inostrani predstavnici 

radiće i u interesu Albanije, koja odustaje od otvaranja 

svojih diplomatskih kancelarija i konzulata van zemlje. 

10. Albanska vlada na Konferenciji ambasadora u Parizu treba 

izjaviti da odustaje od pretenzija za svoj suverenitet nad 

manastirom Sveti Naum i naselja Vrmoš keljmendski koje bi 

ostale u sastavu Jugoslavije. 

11. Albanska pravoslavna crkva će se povući iz Carigradske 

patrijaršije i ujedinit će se sa Pravoslavnom hijerarhijom u 

Beogradu, a takođe i muslimansko muftijstvo Albanije bit će 

zavisno od onog u Jugoslaviji. 

12. Vlada Albanije strogo se odriče nacionalne politike i neće 

se interesovati za albanske elemente van svojih granica. Ona 

će se angažirati da na svojoj teritoriji ne prihvati Kosovare i 

sumnjive članove i elemente koji se suprotstavljaju jugoslavenskoj 

politici. 

13. Za svaku koncesiju koju će Albanija dati drugoj zemlji, 

dužna je dobiti saglasnost od Jugoslavije. 

14. Ukoliko je Jugoslavija u ratu sa Bugarskom i Grčkom, 

Vlada Jugoslavije imat će pravo da u Albaniji regrutuje 25 

hiljada dobrovoljaca s ciljem slanja na bugarsko-grčki front. 

U slučaju rata između Italije i Grčke protiv Albanije, jugoslavenska 

vojska će imati pravo da okupira cijelu albansku 

teritoriju kako bi na ovaj način osigurala cijelu Albaniju od 

moguće italijanske ili grčke invazije. 

15. Vlada Albanije ne može objaviti 

rat nijednoj državi bez prethodne saglasnosti 

Jugoslavije. 

16. Ovaj ugovor je tajni i ne može biti 

objavljen bez pristanka obje strane. 

Sporazum Nikola Pašić - Ahmet Zogu 

avgusta 1924. godine... 

Centralni državni arhiv, fond 251, dosije 

105, godina 1924. 

Citira se prema Fatonu Mehmetaju, 

Kriminalne aktivnosti srpske “Crne 

ruke” na albanskim teritorijama, Priština, 

2004, str. 207. 

23. novembar - 9. muharrem

UG Liga za Sandžak 

Otvoreno pismo profesoru na Islamskom 

teološkom fakultetu u Zenici i bivšem kandidatu 

za poziciju reisu-l-uleme Halilu ef. Mehtiću 

ao vjernici i prijatelji Sandžaka obratili smo se reisu-l-ulemi Mu- 

Kstafi K ef. Ceriću sa zahtjevom da Bošnjacima posebno, a i svim 

muslimanima u Sandžaku, domovini i inostranstvu iznese islamski 

stav o djelovanju Adema Zilkića, koji se predstavlja kao vjerski lider 

Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji. Sam reisu-l-ulema koristeći se svojim 

ingerencijama i pozicijom glavnog muftije Bošnjaka, koja 

ga obavezuje da vjernicima odgovori i da članovima Islamske 

zajednice da uputstva, a on je najpozvaniji u Bošnjaka 

da to učini, udovoljio je našem zahtjevu na čemu mu se 

srdačno zahvaljujemo. Međutim, čudi nas Vaša reakcija i 

odgovor na spomenutu fetvu, ukoliko je ona istinita, jer pri 

tome ste izjavili nešto što nam samo još više dokazuje potrebu 

i ispravnost našeg zahtjeva i potrebu i ispravnost same 

fetve jer, ukoliko oni koji sebe smatraju učenima pokazuju 

ovoliki stepen zbunjenosti i površnosti pa šta reći za ostale!? 

U svom reagovanju Vi kažete: “IZ Srbije je potpuno samostalna i 

neovisna zajednica, sa svim svojim zakonodavnim i izvršnim organima”, 

pa vas pitamo da li svi oni koji se u kafanama okupe i dogovore 

cijepanje muslimanskog saffa, a vlada određene države, kršeći 

time sva svjetovna i vjerska načela, prizna njihovu ‘zakonodavnost’ 

i ‘izvršnost’ njenih organa biva legitiman predstavnik muslimana? I 

da li legitimne vjerske vođe i svi vjernici trebaju biti toliko naivni i 

dozvoliti takvu praksu u našem društvu? Upravo je zbog toga u fetvi 

uvažnog reisu-l-uleme rečeno: “4) Ova FETVA treba da bude poru- 

Dubrovnik 

Bajramski turnir u tenisu 

Uorganizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad 

Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju održan 

je na teniskim terenima Babinog kuka i TK Dubrovnik, VII 

Bajramski turnir u tenisu-Dubrovnik open 2012, na kome 

je sudjelovalo četrdeset dvoje ponajboljih j takmičara, amatera 

iz cijele naše Županije! Turnir je bio posvećen velikom 

blagdanu islamske civilizacije – Kurban-Bajramu ali dakako 

i sportu uopće kao najboljem prijatelju kulture života, druženja, 

međusobnog upoznavanja i poštivanja raznih i različitih 

i širenju ozračja tolerancije i aktivnog suživota! Poslije 15 

dana vrlo zanimljivih dvoboja finalni i polufinalni ogledi za 

muškarce odigrani su na teniskim terenima TK Dubrovnik! 

Upolufinalnim mečevima postignuti su sljedeći rezultati: 

Deranja Igor-Lasić Đenko-2:0, Bulić Igor-Arnautović Zlatko-2:1! 

U finalu je Igor Deranja sigurno u najboljem meču 

ove godine savladao poslije posve izjednačene borbe mlađeg 

Igora Bulića sa 2:1-/6:4,1:6-tiebreak 10:8/! Završni meč je 

sudio poznati dubrovački teniski sudac, gospodin Mladen 

Đorđeski! Dakako zahvaljujemo se mnogim sponzorima 

koji su omogućili ovo takmičenje, hotelskoj grupaciji “Valamar”, 

Teniskom klubu “Dubrovnik” i njegovom predsjedniku 

Zoranu Grbiću, tajniku Senku Glaviniću, hotelu “Rixos 

Libertas”, trgovačkim lancima “Konzum” i “Pemo”, Gradu 

Dubrovniku i gradonačelniku, gospodinu Andru Vlahušiću, 

bošnjačkim asocijacijama iz Grada, poznatom poklisaru dubrovačkog 

turizma, gosparu Ivu Rudenjaku i galeristi, gosparu 

Avdu Ćimiću i dr.! (Organizatori turnira - Namik Bakšić 

i Šemsudin Brković) 

ka i pouka da više nikad i nikome ne padne na pamet da radi sitnog 

ličnog šićara prodaje čast naše vjere i odriče se prava naše slobode u 

korist onih koji tu našu čast i to naše pravo žele da zgaze.” Zatim, 

Vaše reagovanje je iritirajuće i zbog omalovažavanja institucije reisul-uleme 

i institucije fetve kada sebi dajete za pravo reći: “Kao teolog 

odgovorno tvrdim da ova fetva nema svoje uporište u šerijatskom 

učenju i kao takva ona nikoga ne obavezuje.” Trebate se zapitati koliko 

se amnestiranjem “teologa” neke fetve ili šerijatskopravnog rješenja 

ugrožava uloga i pozicija samih teologa i njihovih stavova u 

našem narodu!? Nadamo se da nećete postupati suprotno riječima 

Uzvišenog: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno 

svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne 

navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže 

čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! 

(El-Ma’ide, 8.). 

Oni koji su imali priliku čitati ovo pismo na internetu, vjerovatno 

će primjetiti da, u verziji koju smo ovdje objavili, 

nedostaju dvije zadnje rečenice. Naravno, ne radi se o previdu, 

nego o našem neslaganju sa sadržajem tih dviju rečenica. 

Naime, u njima se, na jedan neprikladan i krajanje 

uvredljiv način, naš uvaženi alim i hafiz Kur’ana, pokušava 

dovesti u vezu sa abdićevskim, čitaj izdajničkim djelovanjem, 

i stvaranjem nekakvih paralelnih islamskih zajednica, u kojima 

bi on mogao ostvariti svoje ‘’rejsovske’’ apetite. U potpunosti razumijemo 

potrebu naše braće iz Sandžaka, da putem otvorenog pisma, 

izraze svoje neslaganje sa stavovima koje je hafiz iznio u javnosti, i koji 

jesu za kritiku, ali nikako ne razumijemo i ne prihvatamo vrijeđanje 

bilo koga, a pogotvo ne islamske uleme, jer nemojmo zaboraviti da je 

Uzvišeni Allah, u hadisu kudsijji, zaprijetio ratom onima koji vrijeđaju 

i uznemiravaju ‘’Allahove prijatelje’’ (evlije), a ako učenjaci i hafizi 

nisu Allahovi prijatelji, onda ne znamo ko bi drugi to mogao biti. 

Foto zelena transferzala 


53

Zelena transferzala 

Albinot MALOKU, neovisni analitičar i publicista 

Daljina između Bošnjaka i Albanaca je neprirodna 

Nažalost, bošnjački političari 

svojim postupcima nisu niti 

pomogli sebi niti procesu 

priznavanja Kosova. Njihova 

inertnost iritira, ne samo 

Albance već i bošnjačku 

populaciju. Tadašnji pristup 

bošnjačkih političara, - u to 

vrijeme član Predsjedništva je 

bio Haris Silajdžić – i sadašnji – 

sa Bakirom Izetbegovićem kao 

članom Predsjedništva - nema 

nikakvih promjena u vezi stava 

BiH po pitanju Kosova. Možda 

je Bakirova politika još lošija 

Razgovarao: Muhamed Ćeman 

Uvaženi gospodine Maloku, 

želio bih da Vam, na 

samom početku ovog razgovora, 

čestitam povodom izlaska iz 

štampe Vaše prve knjige. Predstavite 

nam molim Vas tematiku Vaše knjige, 

te recite nam nešto o razlozima 

koji su utjecali da se posvetite upravo 

tom pitanju. 

Hvala lijepa. Kao što ste rekli, to 

je moja prva knjiga i napisana je na 

bosanskom jeziku, te za cilj ima da se 

obrati bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj 

javnosti, posebno u Bosni i Hercegovini. 

No, prva promocija knjige je bila 

u Prizrenu, na Kosovu, tu gdje je koncentrirana 

najviše bošnjačka zajednica, 

ali na promociji su dolazili i Bošnjaci 

iz Peći i Prištine. Sada se spremam za 

promociju knjige u Novom Pazaru i 

Sarajevu. Zbog toga što knjiga ima i 

povijesno-analitički karakter, ima za 

mene posebnu draž. Ona govori o jednom 

periodu koji je ostao u povijesti 

kao najvažniji datum od 1912. godine, 

kada je Republika Albanija proglasila 

svoju neovisnost. Kao što se zna, 100 

godina neovisnosti Albanije, za Kosovo 

je bilo 100 godina pod okupacijom 

srpskog hegemonizma. Sada je Kosovo 

neovisna država, priznata od blizu 100 

država svijeta, te nastavlja svoj put ka 

uključenju u međunarodne organizacije, 

poput UN, i naporno radi da se 

integriše u Euroatlantske organizacije 

poput EU i NATO. 

Povijesni događaj koji se desio 17. 

februara 2008. godine, kada su demokratski 

izabrani zastupnici Skupštine 

Republike Kosovo proglasili neovisnost 

i tim činom poništili nelegitimno 

aneksiranje Kosova, pratili su svi mediji 

u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. 

Medijsko praćenje ovog događaja 

u Bosni i Hercegovini imalo je veliki 

utjecaj na stvaranje slike o samom 

događaju, pa tako i na moguće odluke 

Sarajeva u vezi priznavanja Republike 

Kosovo. Povezivajući ova dva faktora, 

došao sam do zaključka da moram 

analizirati dublje i koncizno ono što 

je napisano u dnevnim listovima BiH 

između 15. i 20. februara 2008. godine. 

Istini za volju, cilj je bio 

da se skrene pozornost na 

ono što su prenosili mediji u 

BiH po pitanju priznavanja 

Kosova u to vrijeme, i način 

kako su se odnosili prema 

tome bošnjački političari u 

Sarajevu. 

Nažalost, bošnjački političari 

svojim postupcima 

nisu niti pomogli sebi niti 

procesu priznavanja Kosova. 

Njihova inertnost iritira, ne 

samo Albance već i bošnjačku 

populaciju. Tadašnji pristup 

bošnjačkih političara, 

- u to vrijeme član predsjedništva 

je bio Haris Silajdžić 

– i sadašnji – sa Bakirom 

Izetbegovićem kao članom 

predsjedništva - nema nikakvih 

promjena u vezi stava 

BiH po pitanju Kosova. 

Možda je Bakirova politika 

još lošija. 

Iako Vam je maternji 

jezik albanski, knjiga je napisana na 

bosanskom jeziku? Zanimljivo je da 

ste se također, tokom Vaše promocije 

knjige u Prizrenu, pored albanskog, 

prisutnima obraćali i na bosanskom 

jeziku? 

Da, maternji jezik mi je albanski, 

ali je knjiga napisana na bosanskom. 

No, pored bosanskog, prisutnima sam 

se obraćao i na albanskom. Znači, promocija 

se održavala na jeziku kojim je 

pisana knjiga, ali naravno govorilo se i 

na albanski. Sebe, smatram bilingualnim 

piscem. Moja, ako Bog da, druga 

knjiga, koja ima sasvim drugačiji karakter 

promoviraće se na mom jeziku, 

Interes 

povezivanja 

i stvaranja 

kontakata treba 

da se podigne 

obostrano. 

Normalno, 

postavljene 

barijere u 

kontaktu kao 

što je slučaj 

nepriznavanja 

kosovskih 

dokumenata od 

strane Bosne 

i Hercegovine 

ugrožava još 

više međusobna 

upoznavanja 

ljudi. 

na albanskom, sljedeće godine u Prištini, 

a uskoro će izaći iz štampe i knjiga 

“Portraits of Humanity – True Stories 

of Betrayal, Personal Courage 

and Hope from the Former Yugoslavia” 

na kojoj sam koautor. Kada 

su u pitanju tekstovi poput političkih 

analiza, kolumni i mišljenja, naravno 

i one su pisane na različitim jezicima. 

Nastojim da govorim, ako ništa više, 

onda samo one jezike koji se govore u 

mojoj jjdomovini, na Kosovu. 

Čini se da je ljudi-mostova, poput 

Vas, koji povezuju bošnjački i albanski 

narod, vrlo malo, tj. nedovoljno. 

Šta Vi mislite? 

Dobro ste rekli, nedovoljno. Mislim 

da su svakom društvu 

potrebni ljudi-mostovi, 

kako ste ih Vi nazvali, da 

bi se gradila ne samo emocionalna, 

porodična, prijateljska, 

bratska veza već i 

ona diplomatska. Hoću da 

podignem nivo povezivanja 

od onog koji je garant veze, 

poput prijateljstva i bratstva, 

na oficijelni i diplomatski 

nivo. Bošnjaci i Albanci kao 

narod imaju čvrste veze, te 

veze su u korijenu, tj. porijeklu. 

Ilirskog su porijekla. 

Ponovio sam to nekoliko 

puta, da je bilo puno eminentnih 

ličnosti albanske 

nacionalnosti koje su vijekovima 

imale jake veze sa 

Bošnjacima. Neprirodna je 

ova daljina koju imaju međusobno 

Bošnjaci i Albanci 

u ovom dijelu Zapadnog 

Balkana. Prisustvovao sam 

kada je Republika Albanija, 

2010. godine, otvorila svoju ambasadu 

u Sarajevu, na ceremoniji, osim tadašnjeg 

ministra inostranih poslova Albanije, 

Iljira Mete, bio je i tadašnji ministar 

inostranih poslova Kosova, Skender 

Hyseni. Ne vjerujem u slučajnost! 

Gospodine Maloku, mislite li da 

je pravi trenutak krenuti sa realizacijom 

inicijative osnivanja udruženja 

albansko-bošnjačkog prijateljstva? I 

to ne mislim isključivo na Kosovu, 

u Albaniji, Sandžaku ili Bosni, već 

diljem svijeta, gdje god ima Bošnjaka 

i Albanaca. A mislim da nas ima 

svugdje. Koji bi mogao biti značaj 

pokretanja te akcije? 


54

Udruženje 

albansko-bošnjačkog 

prijateljstva j bi bilo više nego potrebno. 

To je razina koja ide preko oficijelnog 

odnosa između država. Takvo udru- 

ženje bi utjecalo na raspadanje svih 

mogućih barijera, tipa predrasuda ili 

slično, i povećavalo bi razmjenu izme- 

đu ova dva evropska naroda, na kultur- 

nom i obrazovnom nivou, u iskustvu 

itd. Udruženje albansko-bošnjačkog 

prijateljstva, j utjecalo bi i na ubrzavanju 

ostvarivanja diplomatskih odnosa i sa 

Kosovom kao što ima Albanija i Bosna 

i Hercegovina. 

Koji je to po Vama ključni identitarni 

činilac, zajednički za Bošnjake 

i Albance, koji treba gajiti i o kojem 

se treba povesti posebno računa? 

Oko porijekla o Bošnjacima i Albancima 

se zna. Ilirskog su porijekla. 

Bošnjaci su slavenizirani Iliri. O ovom 

pitanju je potrebno istraživati još i u 

Sarajevu i u Tirani i u Prištini. O tome 

znaju i trebaju se baviti naši i bošnjački 

akademici. Pokušano je da se Bošnjacima 

ne prizna njihov nacionalni identitet, 

ali Albanci su bili jedini koji su 

oduvijek na ovim prostorima nazivali 

Bošnjake njihovim imenom, niti sa velikim 

„M“ niti sa malim “m“, kao što 

ih je nazvao Tito i Beograd. Jezička razlika 

Bošnjaka i Albanaca je minorna 

stvar. U tome ne vidim problem. Zajednička 

vjera mora povezivati i učvršavati 

albansko-bošnjačke veze. No, 

albanci su jedini narod s tri vjere, znači 

Albanci muslimanske vjeroispovijesti, 

Albanci katoličke vjeroispovijesti i Albanci 

pravoslavne vjeroispovijesti. Vjera 

kod Albanaca je imala vertikalnu 

narav, a albanstvo horizontalnu i to je 

riješena stvar. Kada govorimo o kulturi 

Albanaca i Bošnjaka, u značajnoj mjeri 

imamo sličnu kulturu, od hrane do 

odijevanja. To bi također morali iskoristiti 

za unapređivanje naših veza. 

Šta je to što po Vama ugrožava i 

dovodi u pitanje bošnjačko-albansko 

prijateljstvo? Jesu li u pitanju 

samo predrasude, ili je problem 

kompleksniji i dublji? 

Interes povezivanja i stvaranja 

kontakata treba da se podigne obostrano. 

Normalno, postavljene barijere 

u kontaktu kao što je slučaj nepriznavanja 

kosovskih dokumenata od 

strane Bosne i Hercegovine ugrožava 

još više međusobna upoznavanja ljudi. 

Bošnjački političari u Sarajevu, 

nisu samo za kritiku već i za žaljenje. 

Do sada je, bivši reisu-l-ulema, 

dr. Mustafa Cerić bio jedini zvanični 

predstavnik iz Sarajeva koji je posjetio 

Prištinu. Bivši premijer i sadašnji 

predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad 

Dodik je u nekoliko navrata dao 

izjave u vezi Kosova, i hrvatski političari 

u BiH su davali ponekada izjave, 

a jedino bošnjački političari 

nisu davali nikakve izjave 

niti su učinili bilo šta u vezi 

Kosova. Od Fahrudina Radončića 

sam očekivao jaču 

pokretljivost kada je u pitanju 

stav političara u BiH u 

vezi Kosova, ali eto do sada 

stanje je takvo kakvo je. 

Predrasude nisu problem, 

one se ruše kontaktom. Dubina 

i kompleksnost stanja 

odnosa između Albanaca i 

Bošnjaka lebdi u onome šta 

je predstavljeno bošnjačkoj 

populaciji u Sarajevu od 

strane nekih “sveznalica” u 

medijskim i akademskim 

krugovima koji su bili pod 

utjecajem Beograda. Totalno 

je drugačije u Sandžaku. 

Znači, upoznavanja se nisu gradila na 

tome “kazao je on, kazala je ona” ili 

“pisao ovaj akademik ili onaj”, već direktnim 

kontaktima. 

Čuo sam da postoje stare narodne 

albanske pjesme, koje opjevaju 

junaštvo i zajedničku, pravednu 

borbu Bošnjaka i Albanaca, prije i 

tokom Drugog svjetskog rata. Da li 

Vam je možda poznat neki stih iz tih 

pjesama? 

Pokušano 

je da se 

Bošnjacima ne 

prizna njihov 

nacionalni 

identitet, ali 

Albanci su 

bili jedini koji 

su oduvijek 

na ovim 

prostorima 

nazivali 

Bošnjake 

njihovim 

imenom, niti 

sa velikim “M” 

niti sa malim 

“m”, kao što ih 

je nazvao Tito i 

Beograd. 

Da budem iskren, čuo 

sam o tome i slušao neke pjesme. 

Ne znam ih sve, ali koliko 

se sjećam i ako ne griješim 

u prevodu, jedna pjesma kaže: 

Zove te Paša, o more Bošnjače, 

Imam na umu da ti učinim 

čirak.... Ne mogu da se sjetim 

cijele. Ali ima poznata pjesma 

od albanskog doajena Ismeta 

Peje “Sarajevo lijepi šeher”, 

koja se sluša i pjeva među 

omladinom i dan-danas. 

Kad već spomenuste 

omladinu, da Vas upitam, za 

kraj ovog razgovora, imate 

li možda nešto da poručite 

bošnjačkoj i albanskoj 

omladini? 

Kratko i jasno: - Budite 

svoji, poštujte druge i cijenite 

znanje! 

Srdačno Vam zahvaljujem na ovom 

razgovoru. Iskreno se nadam da će 

Bošnjaci u Luksemburgu i generalno 

u dijaspori, vrlo brzo biti u prilici 

ugostiti Vas, u kontekstu promocije 

Vaše knjige, ili pak povodom neke tribine 

koja bi mogla da tretira upravo 

pitanje albansko-bošnjačkog prijateljstva. 

Puno sreće u daljem radu, i puno 

uspjeha u povezivanju naših naroda. 


55

Islamnet 

Palestina 

Pismo djeteta 

Palestine 

Znam da vas ne interesuje 

moje ime, niti koliko godina 

imam... Možda je dovoljno 

da znate da sam DIJETE PALE- 

STINE. Nemam ni lutku, ni loptu... 

igram se na ruševinama svog 

malenog života. Sadim cvijeće 

na igralištu, gdje su moji ubijeni 

drugovi nekada osmjesima travnjak 

kitili.... Ne sakupljam markice 

ni salvete. Moja zbirka nije 

šarena. U njoj su čahure metaka 

i geleri granata... Moji roditelji i 

ja, rođeni smo u istom rodilištu. 

Zove se rat. Možda će i moja djeca 

tu rađana biti. Ja ne gledam u 

kese kada se babo vraća iz prodavnice, 

sretan sam ako babu 

živog ugledam. Kad imam temperaturu, 

mama mi uči dove za 

zdravlje. Ja nemam paracetamol. 

A čuo sam da ima negdje zemlja, 

gdje su djeca sita. I da imaju prave 

igračke, imaju čak i loptu. 

Oni ne sakupljaju kamenje za 

odbranu. Čuo sam da pišu olovkama, 

imaju čak i bojice. Babo 

ih vodi sa sobom na džumu. 

Aaaahhhhhh! Kako bih rado i ja 

živio tako! Ali Palestina je moja, 

ja drugu zemlju svojom zvati ne 

mogu, nije me rodila! I ne pita za 

mene kad me nema. U drugoj zemlji 

ne spavaju kosti moje braće 

i sestara i jako bi mi nedostajali. 

U krevetu koji je mekan, zaboravio 

bi ih možda i ja. Kao što 

ih svi zaboravljaju kada utonu u 

rahatluk ni’meta. Pa, neka onda 

zaborave i mene ! Jer i ja ću sutra 

biti oni. Bit ću prah zemlje Palestine. 

Pod nogama životinja. 

Izrael 

Talmud-knjiga mržnje: 

“Koljite nežidove kao gamad.” 

(Talmud, Sohar) 

Desmond Tutu, najpoznatiji katolički 

lider iz Južne Afrike i 

dobitnik Nobelove nagrade za mir 

dosljedan je borac za ljudska prava 

Palestinaca. Desmond Tutu godinama 

upozorava javnost da cionistički 

režim vrši stravične zločine nad 

palestinskim narodom i da svojom 

zločinačkom politikom dehumaniziraju 

jevrejski narod. Istinitost riječi 

Desmonda Tutua potvrdili su 

ovih dana najviši izraelski politički, 

vojni i vjerski lideri, koji su u jedan 

glas poručili izraelskim vojnicima da 

pobiju sve živo u pojasu Gaze. Čla- 

novi cionističkog Knesseta, izraleskog 

parlamenta, poručili su svojim 

vojnicima da u Gazi nema nevinih i 

da trebaju Gazu sravniti sa zemljom. 

Jedni su savjetovali izraelskim vojnicima 

da od Gaze naprave Hirošimu. 

Ministar unutarnjih poslova Izraela 

izjavio je da je cilj aktuelnog napada 

na Gazu da je razore toliko da se vrati 

u srednji vijek. Ovo je samo jedan 

od vidova dehumanizacije jevrejskog 

naroda. Poznato je da je vjerska indoktrinacija 

jevrejskog naroda najzaslužnija 

za njihovu dehumanizaciju, 

odnosno vjerska indoktrinacija je razorila 

izraelsko-jevrejsko društvo toliko 

da danas svaki normalan čovjek 

vidi da su se jevreji u Izraelu pretvorili 

u prave fašiste koji mrze sve što je 

nejevrejsko. Osnov jevrejske mržnje 

prema ostatku svijeta, naročito prema 

islamu i muslimanima sadržan 

je u knjizi mržnje – Talmudu. Talmud 

je najsvetija knjiga jevreja. Ona 

je zapravo zbirka rabinskih rasprava 

o jevrejskom pravu, etici, običajima, 

legendama i pričama. U nastavku citiramo 

neke dijelove Talmuda, koji 

vjerodostojno predstavljaju porijeklo 

i svu količinu jevrejske mržnje prema 

islamu i muslimanima i ostalim 

nejevrejima. 

“Tko prolijeva krv onih koji nisu 

Židovi, Bogu žrtvu prinosi.” (Jal- 

kut 772). 

“Najpošteniji među nežidovima 

imaju se ubiti.” (Talmud, S. ben 

Johaj 406). 

“Dozvoljeno je nežidovu oduzeti 

tijelo i život.” (Talmud, Sefer i Korim). 


56 

“I najbolji među nežidovima treba 

se ubiti.” (Talmud, Melhita 32b). 

“Najboljem nežidovu uzmi život 

samo ako možeš.” (Talmud, Aboda 

62b). 

“Koljite nežidove kao gamad.” 

(Talmud, Sohar). 

“Nežidovska djevojčica stara tri 

godine i jedan dan može se oskrnaviti.” 

(Talmud, Aboda sara 37a). 

“Židovu je dozvoljeno obeščastiti 

nežidovku.” (Talmud, Jad Hasakah 

2b). 

“Imanje nežidova je kao bez gospodara. 

Židov ima pravo to imanje 

uzeti u posjed.” (Šulhan aruh, Ko- 

šen ha-mišpat). 

“Bog je naredio da se nežidovu 

novac pozajmi samo uz lihvarsku 

kamatu. Mi mu na taj način ne pomažemo 

nego štetimo.” (Talmud, 

Sefer Mikvod 73). 

“Židov treba svoj imetak pomoću 

lihvarstva povećati. On treba pomoću 

lihvarstva nežidove upropastiti.” 

(Talmud, Baba Mecija 70b). 

“Zabranjeno je biti milostiv prema 

nežidovima.” (Talmud, Ramban). 

“Nežidovu ne treba milost i pomoć 

ukazivati.” (Talmud, Jebamot 12a). 

“Nežidov je kao jedno pseto. Štoviše, 

zapisi uče da se pseto ima više 

poštivati od nežidova.” (Talmud, 

Ekeseget raši eksod 22). 

Rabbi Yitzhak Shapira, autor knjige 

“Kraljevi Tore” ovako tumači zakone 

iz Talmuda: “Ubijanje djece vođe 

nekog protivnika Izraela je dozvoljeno 

u cilju da bi se izvršio pritisak na 

njega. Općenito, dozvoljeno je ubiti 

djecu ‘ukoliko stoje na putu’, a djeca 

to često rade. Oni stoje na putu da 

bi ih spasli iako to ne žele. Opravdano 

je ubiti i dojenčad jer je jasno da 

će narasti i naškoditi nam. Pod takvim 

okolnostima njihovo ubijanje 

može biti direktno a ne da se cilja u 

odrasle”.

Myanmar 

Turska će izgraditi tri bolnice za Rohingia muslimane 

Predjsednik turskog Crvenog polumjeseca 

Ahmet Lutfi najavio je da 

će Turska uskoro izgraditi tri poljske 

bolnice u Myanmaru. Jedna bolnica 

bit će izgrađena samo za muslimane, 

druga za budiste a treća u centru grada 

Sittwe. Iako myanmarska vlada 

ne dozvoljava stranim doktorima rad 

u zemlji, po prvi put u historiji turski 

ljekari će moći liječiti bolesnike u 

bolnici koja će biti izgrađena samo za 

muslimane. 

Turska zaslužuje sve pohvale, jer je jedina 

muslimanska zemlja koja je aktivna 

u Myanmaru. Rohingia muslimani 

su zaboravljeni od svih, osim Turaka. 

Pakistan 

Amerika odbila 

humanitarnu pomoć 

pakistanskog 

islamističkog pokreta 

“Jamaatu dawa” 

Egipat 

Alkaidovci vjeruju da je Osama bin Laden veći muslimanski 

vođa nego slavni islamski heroj i vojskovođa Salahudin Ejubi 

Pripadnici i simpatizeri lika i djela 

Osame bin Ladena i njegove Al 

Kaide imaju veoma visoko mišljenje o 

sebi i svom ubijenom lideru. Iz izjava i 

mišljenja koja objavljuju u posljednje 

vrijeme može se zaključiti da alkaidovci 

misle da u historiji islama nije bilo tako 

dobrih i vrijednih muslimana kao što su 

oni. Ovaj zaključak donosimo na osnovu 

izjave jednog od istaknutih pripadnika 

Al Kaide iz Egipta Salema Murgana, 

koji je putem egipatske televizije otvoreno 

hvalio Osamu bin Ladena, nazivajući 

ga najvećim muslimanskim junakom u 

proteklih hiljadu i nešto godina. Za Salema 

Murgana, Bin Laden je daleko veći 

junak čak i od slavnog islamskog heroja 

i vojskovođe Salahudina Ejjubija. “Šejh 

Bin Laden je jedan od najvećih vođa 

muslimana do današnjeg dana. Smatram 

šejha Osamu bin Ladena većeg od Salahudina 

Ejjubija”. 

Hafiz Mohammed Saeed, lider 

pakistanskog islamističkog 

pokret “Jamaatu dawa” ponudio 

je Sjedinjenim Američkim Državama 

humanitarnu pomoć za žrtve 

oluje “Sandy”, koja je nedavno 

poharala SAD. Zanimljiva strana 

ove priče je to da se pokret “Jamaatu 

dawa” nalazi na američkoj 

crnoj listi terorista. Nakon 11. 

septembra 2001. godine Sjedinjene 

Američke Države su ovaj pakistanski 

pokret uvrstile na svoju 

crnu listu terorizma. Također, 

pokret “Jamaatu dawa” optužen 

je za organiziranje i izvođenje 

napada na indijski grad Mumbai 

2008. godine. 

“Islam nas uči da pomažemo ljudima 

bez diskriminacije po vjerskoj 

osnovi. Mi nudimo svoju 

nesebičnu pomoć ugroženom narodu 

Amerike. Ako Amerika pristaje 

mi smo spremno poslati svoje 

doktore, timove za spašavanje, 

hranu i medicinske potrepštine”, 

rekao je hafiz Mohammed Saeed. 

Kako javlja američki CNN, Amerika 

je odbila ovu pomoć. “Mi 

poštujemo islamsku tradiciju pružanja 

pomoći onima kojima je ta 

pomoć potrebna, međutim ovu 

konkretnu ponudu odbijamo”, rekao 

je Mark Toner, glasnogovornik 

State Departmenta. 


57

Norveška 

Brejvik: Mi smo kapi 

kiše koje najavljuju 

oluju! 

Kršćanski terorista Anders 

Bering Brejvik, koji je prošle 

godine u Norveškoj ubio 77 ljudi, 

pisao je pripadnici neonacističke 

ćelije u Njemačkoj koja je 

optužena da je učestvovala u seriji 

rasističkih ubistava, nazivajući 

je herojem nacionalnog otpora. 

Njemački list Spiegel objavio je 

prošle sedmice dio pisma koje je 

Brejvik poslao Beati Čepe, protiv 

koje je prije desetak dana njemačko 

tužilaštvo podiglo optužnicu 

zbog ubistva desetoro ljudi 

stranog porijekla. “Mi smo među 

prvim kapima kiše koje ukazuju 

da dolazi velika oluja koja će pročistiti 

Europu”, navodi Brejvik u 

pismu od 7. maja, dok mu se još 

sudilo, a koje je počeo riječima 

“Draga sestro”. 

“Nas dvoje smo mučenici konzervativne 

revolucije, a ti treba 

da se ponosiš svojom žrtvom i 

naporima. Znaj da tvoju žrtvu 

slave desetine hiljada kulturnih 

konzervativaca u sjevernoj Europi”, 

poručio je Brejvik njemačkoj 

neonacistkinji. Čepe je osumnjičena 

za ubistvo devetoro ljudi 

turskog i grčkog porijekla širom 

Njemačke, između 2000. i 2006. 

godine, jedne pripadnice njemačke 

policije 2007., kao i za dva napada 

eksplozivom. 

Sirija 

Rabin Jacob Joseph: Izraelska armija treba učiti od 

Bashara Assada kako se ubija i uništava neprijatelj 

evrejski rabin Jacob Joseph uputio je 

Jsavjet izraelskoj vojsci kako se treba 

boriti protiv palestinskog naroda. Govoreći 

na ceremoniji u okupiranom 

Hebronu, rabin Jacob Joseph je rekao: 

“Izraelska vojska mora učiti 

od Bashara Assada kako se ubija i 

uništava neprijatelj”. 

Rabin Jacob Joseph sa ostalim 

saradnicima, rabinima, organizirao 

je zajedničku jevrejsku 

molitvu na koju su pozvali jevreje 

u Izraelu da se svi okupe 

i mole za svoje vojnike, za koje se 

nadaju da će uspješno uništiti neprijatelja 

u Gazi. 

SAD 

Prisilno slijetanje putničkog aviona zbog namaza 

Putnički avion na liniji iz Denvera 

u Washington kompanije United 

Airlans prisilno je sletio u jednu zračnu 

luku u državi Virginia, 13 minuta prije 

planiranog slijetanja. Stjuardesa putničkog 

aviona primijetila je muškarca 

u prolazu među sjedištima kako spušta 

glavu na tlo i ponovo je diže. Odmah 

je uzbunila pilote aviona, a ovi proglasili 

uzbunu i sletjeli na obližnju zračnu luku 

uvjereni da se radi o teroristi. Tokom 

slijetanja na pistu pozvane su snage sigurnosti 

koje su okružile avion i odmah 

uhapsili muškarca. Nije rijedak slučaj 

u SAD da se putnici u avionu uspaniče 

kada s njima u avionu putuju osobe 

drugačijih svjetonazora. Putnik o kome 

Azerbejdžan 

Osmanska lira je danas u Azerbejdžanu i najdragocjeniji poklon 

je riječ bio je musliman koji je namjeravao 

obaviti namaz tokom leta, a stjuardesa 

je to shvatila kao prijetnju. Putnici 

u avionu doživjeli su golemi stres, a 

putnik-musliman golemo maltretiranje 

i neugodnosti, piše libanonski dnevnik 

Es-Sefir. (www.islamska-zajednica.hr) 

Stare osmanske lire u Azerbejdžanu 

se prenose s koljena na koljeno, piše 

TRT. U državi koja ima duboke korijene 

i vezu sa Osmanskim carstvom, starim 

osmanskim lirama se pridaje velika važnost. 

Stare osmanske lire u Azerbejdžanu 

su dragocjene i vrlo često se koriste kao 

poklon prijateljima, ali i kao porodično 

naslijeđe koje se prenosi generacijama. 

Osmanska lira je danas u Azerbejdžanu 

i najdragocjeniji poklon kojim se 

daruju mlada i mladoženja na vjenčanju. 

Jedan od važnih pokazatelja da su 

osmanske lire još uvijek dragocjene u 

Azerbejdžanu je i činjenica da se prave 

njihovi plagijati, no starije generacije 

mogu raspoznati originalne osmanske 

lire. Prema riječima historičara dr. 

Ramina Sadikova, u Azerbejdžanu se 

danas nalaze različiti primjeri osmanskih 

lira pravljenih u različitim dijelovima 

Osmanskog carstva, a najstarija 

osmanska lira je iz perioda sultana Abdulmedžida. 


58

Turska 

AK partija polahko čisti Tursku od sekularizma 

Glasnogovornik Turske Narodne 

skupštine izjavio je u četvrtak 15. 

novembra da vladajuća stranka Turske 

namjerava iz zakletve zastupnika izbaciti 

sve što je sekularističko a što je 

uveo osnivač moderne Turske Kemal 

Ataturk. On je izjavio da čelnici Stranke 

prosperiteta i razvoja namjeravaju 

izbaciti iz teksta zakletve sve što je do 

sada bilo sekularističko i ono što se zove 

kemalističkom doktrinom. Međutim, s 

obzirom da se parlamentarna Komisija 

kojoj je taj zadatak dan sastoji od predstavnika 

četiri stranke od kojih je samo 

Erdoganova saglasna da se svi bivši tekstovi 

izbace iz zakletve, dio sekularnih 

tekstova je ostao, a dio je izbačen. Opozicione 

stranke u Parlamentu optužuju vladajuću 

da otkako je došla na vlast 2002. 

godine stalno nastoji islamizirati državu 

i vlast, što optužena stranka energično 

odbija i tvrdi da samo želi modernizirati 

državu i ne stavljati je ni pod kakav nazor, 

pa makar on bio i kemalizam. 

Velika Britanija 

Sayeeda Hussain 

Warsi traži od 

Engleza da natjeraju 

muslimanske 

imigrante da 

proslavljaju Božić 

Foto islamneta 

Afrika: Cijelo selo s kompletnom imovinom a samo 

jedan kamion 

Muslimani koji žive u zemljama 

zapadne Europe suočeni 

su sa brojnim izazovima. Pored 

raširene islamfobije muslimani 

u Europi muku muče i sa svojim 

političkim predstavnicima. Kada 

kažemo svojim političkim predstavnicima, 

prije svega, mislimo 

na muslimane koji su politički 

aktivni kao članovi zakonodavnih 

i izvršnih vlasti u europskim zemljama, 

a koji, radi lične promocije, 

pokušavaju muslimane navesti 

na krivi put. Primjer takvog 

djelovanja desio se ovih dana u 

Velikoj Britaniji gdje je Sayeeda 

Hussain Warsi, ministarka bez 

portfelja u vladi premijera Davida 

Camerona pozvala vlasti u ovoj 

zemlji da muslimane i druge manjinski 

etničke imigrantske grupe 

prisili na usvajanje životnih stilova 

koji su utemeljeni na kršćanstvu. 

Ministarka Hussain Warsi 

posebno se zalaže da muslimani 

moraju proslavljati čak i katolički 

praznik Božić, i to na način kako 

se taj praznik proslavlja u Velikoj 

Britaniji. 


59

Reportaža 

Birketu-l-hadždž 

Sabirno mjesto bosanskih hadžija 

u Egiptu u vrijeme osmanske vladavine 

Čitajući novoizašlu knjigu 

Jusufa Ramića “Bošnjaci u 

Egiptu u vrijeme turskoosmanske 

uprave”, to 

izuzetno pionirsko djelo iz 

oblasti bosanskog uticaja 

na historiju osmanskog 

Egipta, u trećem dijelu 

knjige, u poglavljima 8. 

Jusuf Livnjak, 9. Hadži 

Mustafa Muhlisi i Birke – 

glavna destinacija hadžija, 

imao sam priliku da 

pročitam nekoliko redaka 

koji govore o nekom mjestu 

Birke, odnosno Birketu-l- 

Hadždž koje je predstavljalo 

sabirno mjesto za većinu 

naših hadžija koji su tokom 

osmanskog doba obavili 

hadždž. Do tada, bilo mi 

je poznato da je Kairo bio 

skoro neizbježna destinacija 

naših hadžija, pogotovo 

učenjacima, kojima je ta 

posjeta bili prilika da se 

edukativno nadograde, 

razmijene saznanja i sl. 

Međutim, nisam nikada čuo 

niti pročitao da su se naše 

hadžije skupljale u nekom 

odmaralištu u kairskoj 

okolici po imenu Birketu-l- 

Hadždž 

Piše: Jusuf Džafić 

Hadždž, taj peti islamski šart, 

oduvijek je bio predmet 

fasciniranja i divljenja, 

bilo u očima muslimana, bilo u očima 

nemuslimana. Danas nema ni jedan 

jedini skup na svijetu koji može na 

jednom mjestu da konstantno svake 

godine, u isto vrijeme i na više dana, 

okuplja preko 3 miliona ljudi, različitih 

etnosa, nacija, socijalnih klasa. Toliko 

različitosti se svake godine 

ujedini na zajedničkom cilju 

– posjeti najstarijoj Božijoj 

kući na Zemlji – Kabi. 

Ono što također ne 

ostavlja ravnodušnim nijedno 

ljudsko biće na Zemlji, je 

sav taj proces priprema muslimanskog 

svijeta (Ummeta) 

za obavljanje hadždža, 

bilo da je riječ o muslimanima 

Afrike, Evrope, Amerike, 

Azije ili Australije. Toliki 

milioni ljudi, spremni 

potrošiti toliki imetak, kako 

bi tamo negdje u pustinji, 

posjetili neke pustare, obilazili 

oko nekakve kamene 

kućice, a znamo da je ogroman 

broj hadžija zašao i u 

sedmu, osmu, pa i devetu 

deceniju svoga života. I ne 

samo to. Hadžije podnose takve materijalne 

i fizičke žrtve iz razloga što im 

je to naredio neki pustinjak koji tvrdi 

da je to Božija naredba. Nažalost, ovakav 

pogled na hadždž i na hadžije, ima 

danas većina nemuslimana, naravno 

onih koji znaju makar nešto o islamu 

i hadždžu. No, i pored toga što oni ne 

mogu da shvate da muslimanske hadžije 

žrtvuju imetak i zdravlje, jer su 

ubijeđeni da fenomen hadždža nije hir 

Muhammeda, s.a.v.s., već Objava od 

Uzvišenog Boga, Stvoritelja univerzuma, 

divljenje ne prestaje. 

Stoga, ne treba da nas čudi da 

hadždž zauzima posebna, veličanstvena 

poglavlja u povijesti čovječanstva. 

Ono što treba da nas čudi je, kako 

smo mi muslimani mogli dozvoliti 

da ta veličanstvena poglavlja pokrije 

Birketu-l- 

Hadždž bilo 

je stjecište 

hadžijskih 

karavana. Tu 

su se hadžije 

nekoliko dana 

odmarale 

u debeloj 

hladovini 

palmovika 

Birketa. 

Štaviše, sve do 

unazad pedeset 

godina u mjestu 

su dominirale 

prave šume 

palmi. 

– hadžiju Sarač Mehmeda iz Šejh- 

Ferrahove mahale iz Sarajeva. 

Malo nam je poznato o 

ovom našem hadžiji. Ne zna 

se kada se vratio s hadždža, 

niti kojim je rutama putovao. 

Nije zabilježen ni jedan detalj 

njegov života, pa čak ni godine 

rođenja i smrti. S obzirom 

da je od ulaska Osmanlija u 

Bosnu 1416. godine trebalo 

da prođe čak 141 godina da 

bi u historijskim izvorima 

bio zabilježen prvi hadžija iz 

Bosne, mogućnost da je i prije 

bilo hadžija iz naših krajeva 

ostaje velika. To ne treba da 

čudi, pošto historija činjenice 

i događaje gleda kroz prizmu 

pisanih i usmenih spomena. 

Koliko je samo gradova, 

naroda, ustanova, događaja 

čiji se počeci samo okvirno 

uzimaju na osnovu sačuvanih povijesnih 

izvora? 

Iako se ne zna kojim je putem Sarač 

Mehmed hodio na hadždž, može se 

pretpostaviti da je išao putanjom kojom 

su tokom osmanskog doba išle skoro 

sve bosanske hadžije, počevši od hadži 

Jusufa Livnjaka, pisca prvog bosanskog 

putopisa, koji je 1615. godine bio na 

hadždžu, pa sve do hadži Mehmeda 

Koldže i njegove žene Razije, koji su 

hadždž obavili 1875. godine. To je 

sljedeća ruta: 

- prva verzija: Sarajevo–Aleksandrija 

(preko Soluna i Rodosa ili preko 

Istanbula i Rodosa) -Rešid-Kairo- 

Birketu-l-Hadždž-Mekka. 

-druga verzija: Sarajevo-Istanbul- 

Konja-Damask-Gaza-Han Junus-Kairo- 

Birketu-l-Hadždž-Mekka. 

prašina i uhvati plijesan. Posebno nas 

Bošnjake treba da čudi kako smo mogli 

dozvoliti da historiju naših hadžija 

prekrije zaborav. Uistinu, naš zaborav 

dolazi od prokletog Iblisa, istog onog 

koji je naveo dvorskog peharnika da 

zaboravi da spomene Jusufa, a.s., kod 

svog kralja. 

Historija bosanskog hadždža počinje 

tek 1557. godine. Te godine historijski 

izvori bilježe prvog bosanskog hadžiju 


60

Kao što se može vidjeti iz priloženog, 

našim hadžijama je Kairo bio takoreći 

nezaobilazna destinacija, uprkos tome 

što odlazak na hadždž preko Kaira 

nije bio najbliža putanja. Razlog je bio 

jednostavan – karavane haždija koje su 

polazile iz Egipta bile su najbezbjednije 

j j 

hadžijske karavane, budući da su 

putovale pod zaštitom nekoliko stotina 

vojnika, što je u to doba predstavljalo 

nesumnjivu sigurnost od napada 

beduinskih hajduka. 

Iz Kaira naše bi se hadžije zaputile 

ka obližnjem selu Birketu-l-Hadždž, 

koje je predstavljalo sabirno mjesto 

za hadžije koje su dolazile iz pravca 

Egipta. Nakon višednevnog odmora 

polazili bi iz tog mjesta sa egipatskim 

karavanama haždija ka Mekki jednim 

od sljedeća tri pravca: 

- prvi pravac: obalom Crvenog 

mora sve do luke Izabe, odakle bi 

se brodom prebacivali do 

Džide, te ponovo kopnom 

do Mekke 

- drugi pravac: kopnom 

do luke Suec, odakle brodom 

do Džide, te kopnom do 

Mekke 

- treći pravac: kopneni 

put do Mekke. 

Govoreći o historiji 

hadždža naših ljudi tokom 

osmanskog perioda, upravo 

to mjesto Birketu-l-Hadždž 

ima poseban značaj. No, 

prije nego što se osvrnemo na 

povijest tog mjesta i njegov 

značaj za historiju bosanskog 

hadždža i uopće historiju 

Bošnjaka i njihove domovine 

Bosne, osvrnut ću se na to 

kako sam došao do detaljnijih 

podataka o njemu. 

Čitajući novoizašlu knjigu 

Jusufa Ramića Bošnjaci 

u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske 

uprave, to izuzetno pionirsko djelo iz 

oblasti bosanskog uticaja na historiju 

osmanskog Egipta, u trećem dijelu 

knjige, u poglavljima 8. Jusuf Livnjak, 9. 

Hadži Mustafa Muhlisii 

i Birke – glavna 

destinacija hadžija, imao sam priliku da 

pročitam nekoliko redaka koji govore o 

nekom mjestu Birke, odnosno Birketul-Hadždž 

koje je predstavljalo sabirno 

mjesto za većinu naših hadžija koji su 

tokom osmanskog doba obavili hadždž. 

Do tada, bilo mi je poznato da je Kairo 

bio skoro neizbježna destinacija naših 

hadžija, pogotovo učenjacima, kojima 

je ta posjeta bili prilika da se edukativno 

nadograde, razmijene saznanja i sl. 

Međutim, nisam nikada čuo niti 

pročitao da su se naše hadžije skupljale 

u nekom odmaralištu u kairskoj okolici 

po imenu Birketu-l-Hadždž. S obzirom 

da se u Ramićevoj knjizi o dotičnom 

Zahvaljujući 

crnoj hronici 

(ko bi rekao da 

crna hronika 

može odigrati 

ovako “bijelu” 

ulogu) saznao 

sam da mjesto 

Birketu-l- 

Hadždž i danas 

postoji, te da 

se sada nalazi 

unutar Kaira, 

tačnije u 

okrugu Merdž, 

sjeveroistočni 

dio grada 

Kaira. 

mjestu šturo govori, ne 

spominjući ništa o novijoj 

historiji tog mjesta, niti da 

li to mjesto i danas postoji, 

pa ako postoji, gdje je tačno 

smješteno s obzirom na 

sadašnju adminstrativnu 

podjelu i geografiju Egipta, te 

kakav je danas njegov izgled 

i stanje, odlučio sam da stvar 

preuzmem u svoje ruke. 

Za početak, odlučio sam 

da utvrdim da li Birketul-Hadždž 

i danas postoji, 

te ako postoji kako stići do 

njega. U prikupljanju ovih 

informacija nisam se obratio 

nijednom Egipćaninu koga 

poznajem, niti ijednom bosanskom 

studentu u Egiptu, pošto sam 

pretpostavio da su saznanja o Birketul-Hadždžu 

oskudna, možemo reći 

skoro nikakva, te da bi raspitivanje 

moglo i poduže trajati dok se ne dođe 

do bitnih informacija. Stoga, obratio 

sam se internetu, koji danas zaista, i 

pored svih nedostataka, ipak predstavlja 

najbrži i najsigurniji način da se dođe do 

podataka, barem prema mom mišljenju 

i dosadašnjem iskustvu. Uprkos tome 

što i na internetu uglavnom nema 

nikakvih podrobnosti o ovom mjestu, 

osim tu i tamo spominjanja imena u 

vezi događaja iz egipatske historije, 

ipak je pretraga urodila plodom. 

Zahvaljujući crnoj hronici (ko bi rekao 

da crna hronika može odigrati ovako 

“bijelu” ulogu) saznao sam da mjesto 

Birketu-l-Hadždž i danas postoji, te da 

se sada nalazi unutar Kaira, tačnije u 


61 

Jedna od ulica Birke 

okrugu Merdž, sjeveroistočni dio grada 

Kaira. O detaljnijoj lokaciji konsultovao 

sam internet mape pomoću kojim sam 

saznao da se mjesto nalazi tri kilometra 

sjeveroistočno od centra Merdža, na 

nadmorskoj visini od 15 m, udaljeno 

8,2 km od Kairskog aerodroma, te 4,9 

km daleko od metro stanice Merdž. 

Također, izrazio sam i želju da 

pokušam da utvrdim etimološko, 

odnosno jezičko značenje imena 

Birketu-l-Hadždž, jer ono obično može 

da bude od koristi u istraživanjima 

lokaliteta. Pošto je riječ hadždž 

općepoznata, bilo mi je preostalo da 

samo utvrdim značenje riječi birke. 

Stoga sam pogledao u čuveni Arapskobosanski 

rječnik, Teufika Muftića, te 

sam otkrio da, prema Muftiću, birke 

(arap. ‏(بركة ima sljedeća značenja: 

jezerce, ribnjak, bara, bazen, muzilica. 

Pretpostavio sam da je mjesto dobilo 

ime po nekom jezercetu, bari ili bazenu 

vode, te sam uračunao vjerovatnoću da 

vodena površina i danas postoji. 

Ovo istraživanje sam obavio u 

četvrtak 18. oktobra, s nijetom da ako se 

pokaže pozitivnim, sutradan u petak 19. 

oktobra se zaputim ka tom mjestu radi 

detaljnijeg istraživanja. Shodno tome, 

sutradan u petak, zajedno sa još jednim 

kolegom, Harisom Bećovićem, otišao 

sam da istražim Birketu-l-Hadždž. 

Budući da je kairski metro siguran, lahak 

i brz način prijevoza, te dobar orijentir 

da se osoba ne izgubi u nepoznatom 

dijelu ogromnog 20 milionskog grada 

kakav je Kairo, a uz to internet mape 

pokazuju da je metro stanica Merdž 

blizu Birketu-l-Hadždža (4,9 km, što je

lizu za metropolu veličine 

Kaira), odlučio sam da odem 

do dotične metro stanice i 

da odatle pokušam doći do 

željene destinacije. Prvo sam 

otišao do stanice Dimirdaš 

na Abbasijji, meni najbliže 

metro stanice, odnosno 

oko 10 km udaljene od 

mjesta mog stanovanja u 

Medinetu Nasru. Odatle 

smo se metroom zaputili ka 

stanici Merdž. S obzirom 

da sam možda prvi Bošnjak 

koji ide ka ovom mjestu u 

posljednjih 137 godina, bez 

podrobnog znanja o naselju Merdž, 

nekoliko stanica prije nego što ćemo 

doći do stanice Merdž, raspitao sam se 

među saputnicima u vagonu kako doći 

do Birketu-l-Hadždža. Hvala Bogu, 

jedan ljubazni srednjovječni Egipćanin 

ponudio se da ne samo da nam objasni 

put, no i da nas odvede do mjesta 

odakle možemo uzeti direktan prijevoz 

za Birketu-l-Hadždž. Slijedeći ga, izašli 

smo na stanicu Izbetu-n-Nahl, jednu 

metro stanicu prije Merdža, jer je stanica 

mikrobuseva (kombiji sa 15-ak sjedišta, 

preuređeni tako da mogu prevoziti 

putnike, a ne teret, inače najpopularniji 

vid prijevoza ne samo u Kairu, nego 

širom arapskog svijeta), s koje se može 

direktno doći do Birke, u neposrednoj 

blizini te metro stanice. Zajedno sa 

ovim ljubaznim Egipćaninom pronašli 

smo na toj stanici mikrobuseva 

Upustivši se 

u razgovor 

sa Halidom 

Hamidom, 

profesorom 

arapskog 

jezika, 

svršenikom El- 

Azhara, dobio 

sam okvirne 

odgovore o 

povijesnom 

i sadašnjem 

Birketu-l- 

Hadždžu. 

mirkobus koji će nas odvesti 

direktno do željenog mjesta, 

zahvalili mu se na iskrenoj 

pomoći, te sjeli u mikrobus i 

krenuli za Birke. Odmah po 

ulasku, objasnio sam vozaču 

da smo prvi put ovdje, te 

ga zamolio da nam stane 

što bliže centru Birketu-l- 

Hadždža, računajući da će u 

centru mjesta biti više ljudi 

koji će nam biti od pomoći 

u rasvjetljavanju “misterije” 

zvane Birketu-l-hadždž. 

Dok smo se vozili prema Birketu, 

ispitao sam saputnike šta znaju 

o bari, odnosno malom jezercetu u 

dotično mjestu, o vezi između Birketa 

i hadždža, te o preostalim historijskim 

građevinama iz perioda kad je Birke 

bilo okupljalište za hadžije. Nažalost, 

sve što su znali reći da je Birketu-lhadždž 

dobilo ime po hadžijama. 

Nakon 15-ak minuta vožnje vozač 

nas je dovezao do centra Birketa, tačnije 

glavne ulice, gdje smo izašli. Prošetali 

smo glavnom ulicom u Birketu-lhadždžu 

i pritom se raspitivali među 

žiteljima o povijesti Birketu-l-Hadždža 

i onome što je preostalo od nje. Na 

nesreću, niko od upitanih stanovnika 

nije znao ništa o povijesti mjesta, 

što i nije nešto posebno čudno, s 

obzirom da je slična situacija i kod 

nas Bošnjaka. Nekolicina upitanih nas 


62 

Unutrašnjost džamije Ibrahima Metbulija 

je posavjetovala da se raspitamo ili u 

školama ili u džamijama, tj. da pitamo 

ili prosvjetne radnike ili imame, pošto 

bi oni o povijesti mjesta trebali da 

ponajbolje znaju. Ovaj savjet smo i 

poslušali, te smo se uputili ka obližnoj 

lokalnoj džamiji, budući da škole ne 

rade vikendom (u Egiptu je vikend 

petak i subota). 

Pošto je bilo nešto više od pola sata 

prije ikindijskog ezana, a još je bio 

i petak, dan džume, u džamiji smo 

zatekli samo muteveliju, tako da smo 

sačekali ikindiju, te nakon klanjanog 

namaza zamolili imama za pomoć. 

Muhammed Džindi, kako glasi ime 

dotičnog imama, pristao je da nam 

pomogne. Priznao nam je da on lično 

ne zna mnogo o historiji mjesta, ali 

da će nas uputiti na mjesto gdje nam 

mogu pomoći. No, ipak smo usput 

saznali ponešto od njega. 

Birketu-l-Hadždž bilo je stjecište 

hadžijskih karavana. Tu su se hadžije 

nekoliko dana odmarale u debeloj 

hladovini palmovika Birketa. Štaviše, 

sve do unazad pedeset godina u mjestu 

su dominirale prave šume palmi, koje 

su bilo toliko guste da su se ljudi bojali 

da zađu u njih iz straha od divljih 

zvijeri. Dio tih gustih palmovika 

postojao je i do prije dvadeset i nešto 

godina – osoba je samo trebala da se 

udalji kojih stotinu metara od glavne 

ulice.

S desna na lijevo - Haris Bećović, Halid Hamid, Džasir Sa’dun, Aid Zidan, Jusuf Džafić, Safvet Ebu Zejd 

Tako su se hadžije odmarale sve dok 

se nisu pojavili moderni načini prevoza 

– parobrod, voz, avion. Pojavom 

ovih naprednijih prevoznih sredstava, 

karavanski putevi kojima su hadžije 

odlazile na hadždž, jašući kamile i konje, 

izgubili su značaj. Vremenom su pali u 

potpuni zaborav. Naš susretljivi imam 

nam je spomenuo i tri bunara koja su 

postojala u blizini, njemu poznata, a 

koja su korištena za opskrbu hadžija i 

mještana vodom, a kojih više nema, jer 

su uključeni u gradski sistem vodovoda. 

Došavši do jedne raskrsnice, za 

koju se ubrzo uspostavilo da je mjesto 

našeg rastanka sa ovim gostoljubivim 

imamom, imam Džindi nam je objasnio 

kako da stignemo do džamije Ibrahima 

Metbulija, gdje ćemo naći dostojne 

sagovornika na temu historije Birketa. 

Zatim nas je pozvao na čaj u njegov topli 

dom (čaj je u arapskom svijetu kao kod 

nas kahva). Njegov poziv nas je prijatno 

iznenadio, ali smo ga, uprkos njegovom 

navaljivanju, ipak morali da odbijemo, 

zahvalivši se na pozivu, budući da smo 

bili u stisci s vremenom. 

Slijedeći instrukcije imama 

Džindija došli smo do džamije 

Ibrahima Metbulija, koja nam je svojom 

veličinom, i generalno svojim zdanjem, 

dala do znanja da je upravo ona centralna 

džamija u Birketu, te da ako smo igdje 

došli da se raspitamo o povijesti mjesta 

– došli smo na pravo mjesto. Nismo 

pogriješili u procjeni, zaista smo bili na 

pravom mjestu. Samo što smo kročili 

u džamiju zapala nam je u oko halka 

u kojoj su sjedila četverica Egipćana 

– Džasir Sa’dun, Safvet Ebu Zejd, Aid 

Zidan i Halid Hamid. Upustivši se u 

razgovor sa Halidom Hamidom, profesorom 

arapskog jezika, svršenikom El- 

Azhara, dobio sam okvirne odgovore o 

povijesnom i sadašnjem Birketu-l-Hadždžu. 

Na moje pitanje da li postoji neka 

knjiga koja govori o povijesti Birke, 

Safvet Ebu Zejd je maksuz otišao do 

svoje kuće i donio mi na poklon knjigu 

pod imenom El-Arif billah sejjid Ibrahim 

Metbuli ve mesdžiduhu bi-karjeti Birketil-Hadždž 

(Poznavalac Boga sejid Ibrahim 

Metbuli i njegova džamija u selu Birketul-Hadždž). 

U knjizi se uglavnom govori 

o životu i djelu Ibrahima Metbulija 

i njegovoj džamiji, ali ima i zasebno 

poglavlje koje obrađuje povijest Birke. 

Tako ova knjiga predstavlja dragocjen 

izvor, budući da se o Birketu tako malo 

pisalo. 

U prijatnom društvu sa ovom 

grupom Egipćana ostali smo oko sahat 

vremena. Razgovorali smo ne samo 

o Birketu, nego i o Egiptu, Bosni, 

raznim temama. Naše sagovornike je 

posebno zanimalo stanje bosanskih 

muslimana nakon rata. Razlog je 

bio to što su se svjetski mediji bavili 

Bosnom i Bošnjacima samo tokom 

rata, dok je period mira medijski 


63 

nepropraćen, tako da, izuzevši zemlje 

balkanskog regiona, slabo ko poznaje 

sadašnje teško stanje u koje je zapala 

Bosna zajedno sa svojim Bošnjacima. 

Mnogo ih je ražalostilo saznanje da, 

uprkos završetku rata, Bošnjaci i danas 

vode borbu za svoju vjeru, kulturu, 

nacionalni identitet i državu. Pričali 

smo i o poteškoćama s kojima se 

susreću Bošnjaci Sandžaka, pogotovo 

o problemima s kojima se susreće 

muftija Muamer Zukorlić u svom 

pokušaju da pobijedi Džaluta (čitaj: 

srpski nacionalizam). Iskazao sam 

svoje razočarenje u sve muslimane, a 

ne samo u Egipćane, kako o ovakvim 

historijski bitnim mjestima poput 

Birketu-l-Hadždža ne vodimo računa, 

navodeći paradigmu Zapada, koji 

ne žali novac na promociju i zaštitu 

vlastite kulturno-civilizacijske baštine. 

Moji sabesjednici su se složili s mojim 

mišljenjem. 

Međutim, našem druženju je došao 

kraj. Morali smo da se ispričamo i 

odemo, s obzirom da se bližilo vrijeme 

akšama (put nazad traje najmanje 

sahat vremena). Poziv Halida Hamida 

na večeru bili smo prinuđeni da 

odbijemo, ali smo se zato dogovorili da 

ćemo ga zijaretiti tokom predstojećih 

kurban-bajramskih praznika, prilikom 

čega ćemo razgledati Birketu-l-hadždž 

i obići ono što je ostalo od historijskih 

znamenitosti.

No comment 

Njemački Die Zeit o bosanskim 

muslimanima: 

Mole malo, a piju puno. 

Mini suknjice su nevjerovatno 

kratke 

Mini suknjice su nevjerovatno kratke 

u Sarajevu, gradu u kojem muslimani 

čine većinu stanovništva. No jedan od 

vodećih bosanskih stručnjaka za šerijatsko 

pravo dodaje: To će se promijeniti 

kada nastupi zima. Većina od oko 

dva miliona muslimana u BiH, to potvrđuju 

i istraživanja javnog mnijenja, 

ne uzimaju ozbiljno vjerska pravila i 

običaje. Mole malo, a piju puno. 

Die Zeit, 9. novembar 2012. 

Prijatelj mu vratio dug 

nakon 35 godina 

Izet Duraković iz Olova: Pitao me 

Suljo Kuć samo sjećam li se kada sam 

njemu i njegovim prijateljima posudio 

auto koji nisu vratili. Sada je poželio da 

vrati dug iako su ostala trojica njegovih 

prijatelja otišli na onaj svijet. Nekoliko 

dana kasnije Izet je na svoj žiroračun 

dobio novac koji je Suljo Kuć uplatio 

na ime duga starog 35 godina. 

Avaz, 10. novembar 2012. 

Vojislav Šešelj nagovara 

oficire bivše JNA da 

izvrše samoubistvo 

Vojislav Šešelj uživa da provocira bivše 

visoke oficire JNA predlažući im da u 

zatvoru izvrše samoubistvo i tako uđu 

u srpsku historiju. 

Avaz, 10. novembar 2012. 

Emir Kusturica: Medlin 

Olbrajt je krava! 

Emir Kusturica razgovarao je u Pragu 

sa Vaclavom Dvoržakom i zahvalio mu 

se jer je razbijesnio američku državnu 

sekretarku Medlin Olbrajt. Kusturica: 

Ja ti se zahvaljujem za to što si uradio 

toj kravi. 

Alo, 15. novembar 2012. 

Nemanja Supić: Samo me 

zanima kako su svi Srbi 

zločinci, a ovi drugi nevinašćad, 

izdrži Ratko!’ 

Nemanja Supić, golman kojeg je prije 

četiri godine “izmislio” Ćiro Blažević, 

kada ga je pozvao da brani za BiH u 

kvalifkacijama za SP, istaknuo se veličanjem 

ratnog zločinca Ratka Mladića i to 

povodom oslobađajuće presude hrvatskim 

generalima Gotovini i Markaču. 

Index.hr, 17. novembar 2012. 

U Sarajevu osnovana 

Liga pravih muškaraca 

koji ne tuku žene 

Nezavisne novine, 17. novembar 2012. 

Premijer Srbije Ivica Dačić: 

Za razliku od Hrvata, Srbija 

je svoje generale uz veselje 

hapsila 

Press, 19. novembar 2012. 

Hadžići: Nakon svađe parkirao 

kombi u kafanu svog suparnika 

U utorak navečer je u Hadžićima došlo do 

svađe između dvije osobe, koja je rezultirala 

nesvakidašnjom situacijom. Jedan od 

učesnika svađe je parkirao kombi u ugostiteljski 

objekt svog suparnika. 

Klix.ba, 21. novembar 2012. 

Indijci puštaju krave da 

gaze po njima da bi im 

donijele sreću 

Zabludjeli Indijci svake godine učestvuju 

u jednom veoma čudnom hinduističkom 

ritualu. Naime, oni dozvoljavaju 

kravama da gaze po njima jer 

vjeruju da će im to donijeti sreću. 

Youtube, 22. novembar 2012. 

Brejvik se žali na hladnu kafu 

Masovni ubica Anders Brejvik žali se 

što mu se u zatvoru služi hladna kafa, 

da ne dobija dovoljno butera za hleb i 

da mu nije dozvoljeno da ima kremu. 

Novinenovosadske, 21. novembar 2012. 

Ćiro Blažević: Boli me 

što Srbi misle o presudi, 

generali su naši heroji 

Ćiro je u svom stilu prokomentirao 

presudu. “Odluka suda u Haagu je najveća 

stvar koja se dogodila Hrvatskoj 

u njenoj povijesti. Konačno su veliki 

ljudi oslobođeni za djela koja su im nepravedno 

stavljena na leđa. Gotovina 

je naš heroj i moj veliki prijatelj”. 

Danas, 22. novembar 2012. 

Za 365 dana ugašeno 

300 kompanija 

Predsjednik Privredne komore Kantona 

Sarajevo (PKKS) Kemal Grebo na 

današnjoj press-konferenciji je iznio 

podatak da je u Kantonu Sarajevo za 

godinu ugašeno 300 kompanija. 

Sutra.ba, 22. novembar 2012. 

Našao 700.000 eura i 

vratio vlasnicima 

Vozač taksija iz Singapura našao je na 

putničkom sjedalu svojeg vozila 1,1 milijun 

singapurskih dolara (malo više od 

700.000 eura) i vratio novac vlasnicima. 

Fena, 22. novembar 2012. 

F.D., rođen 1984. godine, 

nastanjen u Sarajevu, 

vozač motocikla koji je 

od Konjica do Sarajeva 

stigao za 20 minuta 

Od F.D. je uzeta izjava na navedene 

okolnosti. Radi se o vozaču motocikla 

s video snimka koji je objavljen na stranici 

YouTube. 

Oslobođenje, 21. novembar 2012. 


64

Nauka 

Ranija menstruacija povećava 

rizik od kardiovaskularnih 

bolesti 

R an a menstruacija može biti dobar 

Rpokazatelj da li će žena biti sklona 

gojenju i kardiovaskularnim oboljenjima 

kasnije u životu, pokazuju rezultati novih 

istraživanja. Ona pokazuju da žene koje 

rano dobiju prvu mestruaciju imaju veći 

indeks tjelesne mase, veći obim struka i 

veći procenat tjelesnih masti. Drugim riječima, 

povećava se rizik od gojaznosti, a gojaznost 

je povezana sa kardiovaskularnim 

bolestima. 

Stres značajno usporava zarastanje rana 

Istraživanja su pokazala da stres i anksioznost 

mogu značajno uticati na zarastanje 

rana, ali i na druge aspekte oporavka. Tokom 

istraživanja na zdravim dobrovoljcima napravljene 

su male ranice, slične onima koje ostaju poslije biopsije. 

Analiza je pokazala da postoji veza između 

nivoa stresa i brzine zarastanja njihovih rana, tako 

da su rane kod osoba koje su bile najmanje pod 

stresom zarastale u prosjeku dva puta brže nego 

rane kod onih koji su imali najviši nivo stresa. 

Dunja - lijek od davnina 

Dunja se od davnina koristi 

kao sredstvo za ublažavanje 

kašlja i umirivanje stomačnih tegoba. 

Ima malo kalorija i masti, a više 

ugljikohidrata, dijetnih vlakana i nešto 

proteina. Bogata je vitaminom 

C, karotinom (provitamin A), B1, 

B2, B3, kalijumom, magnezijumom, 

gvožđem. Zbog ukusa i tvrdoće teže 

ih je jesti sirove, ali su veoma ukusne 

kuhane, pečene, kao kompot, marmelada, 

voćne kašice. 

Nikako ne piti čaj sa mlijekom 

Čaj smanjuje rizik oboljevanja 

od srčanih bolesti 

i to zbog antioksidanasa 

koje sadrži. Nedavno je sprovedeno 

istraživanje u kojem je 

polovina ispitanica pila crni 

čaj sa dodatkom mlijeka, a 

polovina bez. Mlijeko u čaju 

dodatno uništava antioksidanse, 

kao i protivtumorsko 

djelovanje čaja, zaključili su 

na kraju ljekari i preporučili 

da se čaju umjesto mlijeka dodaje 

limun. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Zlato u borbi protiv raka 

Naučnici Stenford univerziteta 

otkrili su novu tehniku dijagnosticiranja 

raka u ranijem stadijumu, 

pomoću sitnih obojenih čestica 

zlata. Oni su otkrili da se čestice 

“vezuju” za tumor, a kada se osvijetle 

laserskim zrakom šalju signal 

koji je specifičan za boju kojom su 

obojene. Naučnici tvrde da su ćelije 

raka otkrivene na dubini od jednog 

do dva centimetra, što čestice zlata 

čini posebno pogodnim za otkrivanje 

tumora na glavi i vratu. 

Limunadom protiv pušenja 

Američki naučnici dokazali su 

Akako u procesu odvikavanja od 

Apušenja značajno može pomoći i 

mućkanje zaslađene vode u ustima. 

Kada se unese glukoza, podiže se 

nivo energije u organizmu, a zajedno 

s njom i mogućnost samokontrole. 

Rezultati su pokazali da su osobe 

koje su usta ispirale limunadom sa 

dodatkom šećera bolje reagirale nego 

one koje su usta ispirale limunadom 

sa dodatkom vještačkog zaslađivača. 


65

Poštovani čitatelji!

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?