30.08.2015 Views

Mi smo

Saffov probni popis - Saff.ba

Saffov probni popis - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

www.saff.ba

Broj 329

7. decembar 2012.

23. muharrem 1434.

cijena godišnje

pretplate 65KM

Saffov probni popis

Mi smo

Bošnjaci


Poštovani čitatelji!

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”,

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić.

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu.

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu.

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651


SAFF broj 329

Sadržaj

Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram

Glasine i dezinformacije te njihov loš utjecaj na stanje u islamskom

svijetu

8

Polumjesec

Bosanski prijatelj (1870) - Fra Antun Knežević

Hoćemo da svakome jasno dokažemo da smo mi Bošnjaci na prvom

stepenu toga slavnoga roda

10

Kolumna

Borba za opstanak

Kome je Turska mati?

20

Društvo

Povodom lažne dileme o “bosanstvu” i “bošnjaštvu”

Kako Bošnjake zaklati olovkom

26

Islamske teme

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 17 dio

Odrekla se kraljevske slave zbog Dženneta

34

Džemat

Znakovi na putu

Ko želi da se nastani u najboljem dijelu dženneta, neka se drži

zajednice (džemata)

Islambosna

Islamske teme

Mudrost iskušenja

38

47

Kutak za muslimansku omladinu

AKOS

Seminar ‘Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti’

50

3


Uvodnik

Ničije Sarajevo

Naša

N

stranka, koju vodi tzv.

NDenis Gratz, plasirala je još

Njednu kompleksašku ideju –

da gradonačelnik Sarajeva postane Jakob

Finci. Ideja je u skladu sa činjenicom

da se tzv. Denis Gratz do prije nekoliko

godina zvao muslimanskim imenom,

a onda se postidio svoga porijekla, pa je

predjenuo ime u stranjsko, da europskije

zvuči. I džaba što je predjenuo ime, kad se

evo uz njegovo jg novo, stranjsko ime, uvijek

provlači taj podatak da se zvao Šaban,

Sadik, Mustafa ili nekako drukčije. I ova

kandidatura Jakoba Fincija je u skladu

sa ovim kompleksima, u stilu – zašto da

gradonačelnik Sarajeva bude

neko sa bosanskim imenom,

makar i Stjepan Kljuić, kad je

europskije da to bude Jakob

Finci?! Po istoj logici je Haris

Silajdžić svojevremeno za ministra

vanjskih poslova postavio

Svena Alkalaja – samo zato

jer je Jevrej – računajući da

će na taj način našoj zemlji, a

i sebi, priskrbiti neke poene.

Sarajevski kompleksaši tako

računaju da će Sarajevo više

biti europska metropola ako na čelu

Grada bude jedan Jevrej. Čine to u ime

navodne jednakosti tih par stotina Jevreja

u BiH, a zapravo vrše diskriminaciju svih

ostalih građana, koji ispadoše manje vrijedni.

U protivnom, neko bi morao objasniti

– a zašto baš Jakob Finci?! Čime

je to on – a ako ne baš time što je Jevrej

– “zadužio” sve nas pa da pristanemo da

bude gradonačelnik naše metropole?!

Što se tiče Jakoba Fincija, tog pre-

dratnog činovnika u nekoj firmi, ovaj

problem je više nego očit. On je u svojoj

poratnoj karijeri nabrao makar desetak

važnih funkcija. U neko doba je bio prvi

čovjek Agencije za državnu službu i Regulatorne

agencije za komunikacije, dvije

ponajvažnije agencije u državi. Niko tada

nije pitao za sekularizam kad je židovski

sveštenik bio odjednom na više državnih

pozicija. Kao da u našoj zemlji nema sposobnih

ljudi!? Ali, i tada, kao i sada, po srijedi

su bili kompleksi manje vrijednosti,

na osnovu kojih se mislilo da je postavljanje

Jevreja na čelnu poziciju nešto što

godi Americi i Zapadu, pa će nas bolje

pripaziti ako mi posvjedočimo da smo

manje vrjedniji od drugih.

Tako je i tzv. Denis Gratz, čim je

predjenuo ime i prestao biti musliman,

postao faktor, kolumnista, gost u raznim

tv emisijama, i sl. A tako bi i Sarajevo, ako

za gradonačelnika postavi Fincija, postalo

više europsko, a manje muslimansko. Zapravo,

važno je da nije muslimansko, a čije

će biti nakon toga, sasvim je nevažno. Zato

je projekat “Fincija za gradonačelnika” zapravo

projekat unižavanja muslimana u

Sarajevu! Krajnji cilj je od Sarajeva stvoriti

tzv. distrikt, kako bi Bošnjaci izgubili

svoju metropolu, a Srbi i Hrvati dočekali

“pad Sarajeva”. Postavljanje Fincija za

gradonačelnika treba da javnost obikne

na to da je Sarajevo - ničije. A Jakob Finci

je najpodesnija ličnost za to, jer su mu

bliži Srbi, nego Bošnjaci. Sjećamo se kako

je prije sedam-osam godina na Krugu

99 promovirao opasnu ideju

o raspisivanju referenduma o

ustavnim promjenama, čime

bi se ostvario pravni okvir za

derogiranje Referenduma iz

1992. i za otcjepljenje Republike

Srpske.

Krug 99 se sada stavio u

službu Fincijeve kampanje za

gradonačelnika, što znači da

Sarajevom opet pušu beogradski

i izraelski vjetrovi. Nikada

se taj navodni Sarajlija nije

pridružio Sarajlijama u brojnim protestima

protiv izraelskog genocida u Palestini.

A kad se zna za javne i tajne veze

Izraela i Republike Srpske, i kad se uvide

te veze sa Jakobom Fincijem, onda je potpuno

jasno da iza ove kandidature Jakoba

Fincija za gradonačelnika Sarajeva stoje

(veliko)srpski i izraelski interesi. Bio bi to

izraelski gradonačelnik Sarajeva, jer je cilj

i Izraela i Republike Srpske da u Sarajevu,

kao i u Jerusalemu, muslimani postanu

podstanari. A mi Bošnjaci, koliko god se

odricali islama, svoje povijesti, svog vjerskog,

kulturnog i nacionalnog identiteta, i

koliko god se pokušali dodvoriti Zapadu i

našim istočnim i zapadnim “komšijama’’,

nećemo dobiti njihovu naklonost, neće

nas prestati gledati kao ljude drugog reda,

kao strani (azijatski) faktor koji ovim prostorima

nikako ne pripada (ko ne vjeruje

u ove tvrdnje neka malo prosurfa srpskim

i hrvatskim portalima i forumima),

ili kako ih je davno opisao moderni utemeljitelj

genocida nad Bošnjacima, Ivo

Andrić, kao “stenoviti zid između Bosne

i zapadnog sveta, koji će islam potom

još više proširiti i podići do takve moći

da se i danas još, premda se odavno raspao,

oseća, njegovo delovanje kao mračna

linija razdvajanja koju nije moguće preći

bez napora i opasnosti.’’ (Andrićeva doktorska

disertacija, str. 39).

Impressum

Izdavač

GID SAFF

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo

mob: +387 61 255 322

distribucija: +387 62 287 412

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,

Filijala Bugojno

part br: 6764162000885351;

transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednik

Semir Imamović

Redakcija

Abdusamed Nasuf Bušatlić,

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz

Hodžić

DTP

Semir Šišić

Lektor

Abdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem

Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici:

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

Direktor

Semir Mujić

Direktor marketinga

Semin Rizvić

+387 62 343 635

Koordinator za dijasporu

Ramadan Rušid

+386 41 255 239

Štampa

EMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćaju.

ISSN 1512-651X

redakcija@saff.ba

saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

7. decembar - 23. muharrem

5


Hutba

Hutba o predstojećem popisu stanovništva

Ljudi koji bježe od svoje sjene

Ova kampanja nam je također

konačno otkrila i jasno pokazala

zašto se bošnjački ateisti,

nakon što nam je vraćeno naše

povijesno nacionalno ime, nisu

unutar bošnjaštva osjećali kao

kod kuće, iako se to očekivalo i

to je njima najviše išlo na ruku,

jer se više nisu morali blamirati i

pisati kao muslimani sa velikim

“M”. Afirmacijom bošnjaštva

jednostavno je napravljena

jasna distinkcija i razlika između

nacionalnog i vjerskog, ali oni

to nisu tako shvatili i doživjeli,

iz prostog razloga što je, pored

ostaloga, i vjerska, islamska

komponenta sastavna odrednica

našeg nacionalnog bića i identiteta

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kome

K

Allah ne podari svjetlo

Kupute, mnoštvo opće kulture i

Knaobrazbe neće mu povećati ništa

osim zablude.” (Ibn Tejmijja)

“Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne,

naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane,

spremne na svaku ličnu i kolektivnu

žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno

uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive,

politički ljigave i, nadasve, opsjednute

omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga

imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim

tome nikakva opravdanja.” (Alija Isaković o

Bošnjacima)

Antinarodna i antidržavna kampanja

bošnjačkih ateista

Od momenta kada je krenula sudbinski

bitna kampanja podizanja svijesti kod Bošnjaka

u vezi predstojećeg popisa stanovništva,

istovremeno je pokrenuta i kontra-kampanja,

koju vode određeni krugovi bošnjačkih ateista i

njihovi istomišljenici i saradnici iz srpskog i hrvatskog

naroda, a koja ima za cilj posvemašnje

zbunjivanje i obezglavljivanje Bošnjaka, kako

bi se što više njih, na predstojećem popisu, u

nacionalnom smislu izjasnilo kao Bosanci i

Hercegovci, a ne kao Bošnjaci.

Naravno, kada je u pitanju spomenuta skupina

to nije nikakva novost, jer, proteklih godina,

od zaustavljanja oružane agresije na Bosnu i

Hercegovinu, pa do danas, svjedoci smo brojnih,

bjesomučnih i krajnje agresivnih kampanja

koje su neke skupine bošnjačkih ateista vodile

i vode protiv većinskog dijela vlastitog naroda

koji se, u vjerskom smislu, izjašnjavaju kao

muslimani. Ostat će upamćeni njihovi podli

napadi na islamsku vjeronauku u školama i vrtićima,

zatim huškačko djelovanje i pokretanje

peticija protiv potpuno legalne izgradnje džamija,

konstantni napadi na insititucije Islamske

zajednice, posebno na instituciju Reisu-l-uleme

i vrijeđanje muslimanskih vjerskih vođa, te sataniziranje

Bošnjaka muslimana kroz izmišljanje

islamskog terorizma i sl.

Ovih dana se putem elektronskih

i printanih medija vode žučne

debate za i protiv bošnjaštva,

odnosno bosanstva, i objavljuju se

brojni komentari u kojima sljedbenici

i zagovornici ateizma i bosanstva,

otvoreno govore zašto su

protiv bošnjačke nacije. Naime, u

svim tim komentarima, bošnjački

ateisti poručuju kako oni sebi ne

mogu dozvoliti da se izjasne kao

Bošnjaci samo iz jednog jedinog

razloga, jer se bošnjaštvo povezuje

sa islamom, a tamo gdje je islam

ili gdje se barem naslućuje, e tu ne

mogu biti bošnjački ateisti.

Tako dolazimo do, čini se,

ključnog razloga i motiva zbog

kojeg oni vode kampanju za afirmaciju

nove, zašto ne kazati frankeštajn-nacije,

nacije Bosanaca i

Hercegovaca, i zbunjivanja i nagovaranja

Bošnjaka da se na predstojećem

popisu stanovništva ne

izjašnjavaju kao Bošnjaci. Dakle,

glavni razlog i motiv te kampanje

jeste borba protiv islama i odricanje

od bošnjačke nacije koja je po

njima poistovjećena sa islamom,

kao što su na drugoj strani, kako

oni vele, srpstvo i hrvatstvo poistovjećeni i

izjednačeni sa pravoslavljem, odnosno katoličanstvom.

Ova kampanja nam je također konačno

otkrila i jasno pokazala zašto se bošnjački ateisti,

nakon što nam je vraćeno naše povijesno

nacionalno ime, nisu unutar bošnjaštva osjećali

kao kod kuće, iako se to očekivalo i to je njima

najviše išlo na ruku, jer se više nisu morali blamirati

i pisati kao muslimani sa velikim “M”.

Afirmacijom bošnjaštva jednostavno je napravljena

jasna distinkcija i razlika između nacionalnog

i vjerskog, ali oni to nisu tako shvatili

i doživjeli, iz prostog razloga što je, pored ostaloga

i vjerska, islamska komponenta sastavna

odrednica našeg nacionalnog bića i identiteta.

Bošnjački ateisti

igraju na kartu

da je veliki

broj Bošnjaka

ateističkog

opredjeljenja, da

nemaju veze sa

islamom i da će

ih lahko ubijediti

da je bosanstvo

najbolja opcija

i da im ne treba

bošnjaštvo koje

je koherentno

islamu.

Uvjereni smo, kada bi se Bošnjaci odrekli islama

i kada bi javno potvrdili da nemaju ništa sa

islamom, da bi u tom slučaju bošnjački ateisti

odustali od svoje ideje o bosanstvu i hercegovstvu

kao nacionalnom identitetu.

Ljudi koji su izgubili svoju sjenku

Bh. javnost je već upoznata o tome da će svi

oni koji se na popisu budu izjasnili kao Bosanci

i Hercegovci biti svrstani u kategoriju “Ostali”.

Zašto onda spomenuta skupina želi da na

popisu stanovništa bude što više “Ostalih”? Pa,

zato što su svjesni i ubijeđeni da će

na popisu najviše biti Bošnjaka,

Srba i Hrvata, pa onda oni, svojim

plitkoumnim, antinarodnim i

antidržavnim stavovima i idejama,

hoće da zbune što više Bošnjaka

ne bi li osigurali što veći procenat

u korist “Ostalih”, a jasno je da se

pod “Ostalim” uglavnom misli na

građane Bosne i Hercegovine iz

mješovitih brakova, ateiste, agnostike,

odnosno nemuslimane.

Bošnjački ateisti igraju na kartu

da je veliki broj Bošnjaka ateističkog

opredjeljenja, da nemaju

veze sa islamom i da će ih lahko

ubijediti da je bosanstvo najbolja

opcija i da im ne treba bošnjaštvo

koje je koherentno islamu. Iz toga

se može zaključiti da je zapravo njima

bitnije ideološko od nacionalnog

opredjeljenja, i oni tako sami

upadaju u zamku koju drugima

podmeću, jer će se na kraju bosanstvo

poistovijetiti sa ateizmom.

Zbog toga je važno razotkriti i

raksrinkati opasnu podvalu i izmišljotinu

koju zagovornici bosanstva

iznose u javnosti o tome kako su

bošnjaštvo i islam sinonimi i kako

su nezamislivi jedno bez drugog. Prije svega, suludo

je i pomišljati, a kamoli izjaviti, vjerovati i

druge u to ubjeđivati da se između bošnjaštva i

islama može staviti znak jednakosti, i da je zbog

toga, bošnjaštvo, nacionalnost rezervirana samo

za muslimane Bosne i Hercegovine.

Takva infantilna ideja može poniknuti samo

u glavama onih ljudi koji osjećaju animozitet

prema islamu i koji su nacionalno neosviješćeni,

tj. kod onih koji su izgubili svoj nacionalni identitet,

poput čovjeka koji je izgubio svoju sjenku,

o kojem je pisao francuski književnik Chamisso.

Naime, on je napisao cijeli roman o čovjeku koji

je izgubio svoju sjenku, a zapravo je aludirao na

čovjeka bez nacionalnog identiteta, opisujući to

kao potpuno neprirodno i abnormalno stanje.

7. decembar - 23. muharrem

6


Takva ideja može također poniknuti kod

onih ljudi koji osjećaju kompleks inferiornosti

zbog pripadnosti narodu i naciji čiji se duhovni

i kulturno-civilizacijski korijeni, između ostalog,

vežu i za islam. Njihov kompleks niko bolje ni

vjerodostojnije nije opisao od Meše Selimovića,

koji se u koži Bošnjaka, tada muslimana

sa velikim “M”, osjećao upravo onako (iako je

tu svoju zbunjenost i izgubljenost nepravedno

htio pripisati cijelom bošnjačkom narodu) kao

što se danas osjećaju bošnjački ateisti, pa je u

svom romanu Derviš i smrt, zapisao: “S nejasnim

osjećanjima stida zbog porijekla, i krivice

zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad,

a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo

vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se

izgubili, da više ne znamo ni šta smo.”

Zatim, kako je moguće poistovijetiti bošnjaštvo

i islam kad se arabizam kao nacija, iako

je islam, odnosno Kur’an, objavljen na arpaskom

jeziku, nije mogao poistovijetiti sa islamom.

A nije mogao iz prostog razloga što Arapi

nisu samo muslimani, jer među njima ima znatan

broj kršćana, ateista i drugih. I ono što je

najbitnije, niko od arapskih kršćana, ateista, budista

itd., ne odriče se arapske nacije zbog toga

što je islam objavljen na arapskom jeziku i što

su muslimani najbrojnija vjerska skupina među

Arapima. Kao što se hrvatski i srpski ateisti ne

odriču svoje narodnosti i svog nacionalnog

identiteta zbog toga što su većina Hrvata katolici,

i većina Srba pravoslavci. Niko se, osim bošnjačkih

hudih kompleksaša, ljudi “švercerskog

menataliteta”, kako je govorio Alija Isaković

(koji trguju i s vjerom i s nacijom podjednako, a

glume velike patriote), ne odriče svog nacionalnog

bića, svoje kulture, svog naroda, svoje povijesti,

jer je to isto kao da se čovjek dobrovoljno

odrekne nekog svog organa i pristane na njegovu

amputaciju, jer mu se eto nešto ne sviđa, a ne

shvata da će njegova ćosavost i sakatost izgledati

mnogo gore i ružnije i da će biti izvrgnuta ruglu

i podsmijehu okoline.

Još jedna stvar je ovdje čudna i indikativna.

Naime, čudno je to da ni bosanski pravoslavci

ni katolici, sve do 19. stoljeća, nisu bili toliko inteligentni

i “pronicljivi”, kao današnji bošnjački

ateisti, da primijete tu povezanost bošnjaštva sa

islamom, pa su se svi listom i s ponosom izjašnjavali

kao Bošnjaci. I onda kada su se opredijelili

za hrvatsvo i srpstvo, nisu to učinili iz

razloga što su otkrili da je bošnjaštvo povezano

sa islamom i da je to nacija koja je ekskluzivno

pravo bosanskih muslimana, već su to učinili

usljed vrlo prljave kampanje o tzv. nacionalnoj

emancipaciji koju su, na početku, vodili srpski

i hrvatski trgovci i prosvjetni radnici, da bi im

se kasnije pridružila i crkva, iz Srbije i Hrvatske,

a koja je za cilj imala teritorijalne pretenzije

prema Bosni i Hercegovini, i koja je rezultirala

stravičnim zločinima, pokoljem, etničkim čišćenjem

i genocidom nad muslimanima Bosne i

Hercegovine.

Tako je Ilija Garašanin o toj kampanji zapisao

sljedeće: “Na istočnog veroispovedanija

Bošnjake veći upliv imati, neće biti za Srbiju

težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija

na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci

zadobijedu.” (Načertanije, 1844.) Zatim,

u “Letopisu Matice srpske”, za godinu 1825.,

na stranici 56-58, govori se o sloveno-serbskom

“koljenu” i pod tačkom 3., spominju se Bošnjaci

kao narod, koji je ovako opisan: “Bošnjaci

žive između Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i

Hema, i ima ih oko 450.000; ispovijedaju ili

islam, ili su rimokatolici ili pravoslavci.”

Ista je stvar i sa bosanskim Hrvatima, odnosno

bošnjačkim katolicima. O tome je historičar

Ferdo Šišić, u svojoj raspravi o hrvatskom

ilirizmu, štampanoj u “Bratstvu Sv. Save”, 1921.

godine, zapisao: “Hrvati bijahu isključivo žitelji,

i to svi bez razlike, uže geografske

Hrvatske, Slavonci Slavonije .....

Bošnjaci, veliki broj pisaca XVII i

XVIII stoljeća nazivaju svoj narodni

jezik bosanskim, Srbi, Kranjci,

Štajerci, Korušci itd. Ni nacional-

nog hrvatstva ni nacionalnog slovenstva,

kao što ga srećemo poslije

1850., tada još nije bilo.”

Je li bosanstvo vijesnik

nestanka BiH?

Da li bi se ipak, i u kojoj varijanti,

bosanstvo kao nacionalni

identitet moglo smatrati afirmativnom

i prihvatljivom idejom?

Odgovor na ovo pitanje je, da, ali

samo u jednom jedinom slučaju,

kada bi se i bosanski pravoslavci i

katolici, odnosno svi Srbi i svi Hrvati

bez obzira na vjeru, izjasnili

kao Bosanci i Hercegovci.

Međutim, pošto su se bosanski

Srbi i Hrvati davno opredijelili

i formirali svoj nacionalni

identitet, on se neće urušiti

niti rasformirati ukoliko bi se formirala nova

nacija, Bosanaca i Hercegovaca, tako da i ta

varijanta otpada.

Čak ako bismo naciju definirali kao državnu,

a ne kao narodnosnu ili etničku zajednicu,

ni tako definiranu naciju, Srbi i Hrvati ne bi

prihvatili, jer veliko-srpske i veliko-hrvatske

snage konstantno dovode u pitanje i državnost

Bosne i Hercegovine, koju su već pokušali

uništiti u temelju i zamijeniti je Republikom

Srpskom i Herceg-Bosnom. To je nezamislivo

iz prostog razloga što je nacija, narod, jedinstvena

i nedjeljiva globalna zajednica u koju

Zato nam se

čini, da je,

pored svih

negativnosti,

ideja o

bosanstvu i

zlosutna, poput

jugoslovenstva,

koje je svojim

nastajanjem

nagovijestilo

nestanak

države

Jugoslavije,

a nestankom

Jugoslavije,

nestala je i

jugoslovenska,

frankeštajnnacija.

je utkan patriotizam svih njenih pripadnika.

Nacionalnost se gradi na zajedničkoj kulturi,

koja je širok i osebujan pojam, i ona uključuje

čitav sistem ideja, vjerovanja, običaja, načina

ponašanja, a ne gradi se samo na teritorijalnoj

ili državnoj pripadnosti. S narodima Bosne

i Hercegovine to nije slučaj. Ne samo vjera i

kulturna baština, kod nas, iako govorimo istim

jezikom, ni jezik nema jedinstven naziv, već ga

jedni nazivaju srpskim, drugi hrvatskim, a treći

bosanskim jezikom.

Nas dakle ne povezuju vjerske i kulturne

odrednice, već isključivo društveno-ekonomske

i geo-političke odrednice, odnosno sudbina

da na jednoj teritoriji i u jednoj državi

živimo etnički izmiješani i stoga upućeni jedni

na druge. To su fakti koje samo slijepci i zlonamjernici

mogu negirati.

Mi Bošnjaci, isto kao i Srbi, Hrvati i drugi

narodi, imamo davno formiran, jedinstven

i autentičan nacionalni i vjerski identitet s

kojim se trebamo ponositi, a ne

odricati se od njega i pokušavati

ga uništiti i izbrisati. Islam jeste

utkan u naš nacionalni identitet,

ali to ne znači da svaki Bošnjak

mora biti musliman, odnosno

vjernik. Bošnjaštvo je realitet i

povijesna činjenica, i ono se ne

može osporavati, a vjersko opredjeljenje

svako može birati i mijenjati

koliko mu volja.

Zato kažemo da je ideja o bosanskohercegovačkoj

naciji, obična

kalajevština koja je davno pala

na ispitu i izgubila svaki smisao i

kredibilitet. To je infantilna i jalova

ideja koja se nikada ne može

nakalemiti, niti primiti i izrasti

u zdravu mladicu, na već davno

formiranom nacionalnom stablu.

Ona može biti, i to i jeste, samo

bolest na tom stablu koja će ga

poput karcinoma izjedati iznutra i

polahko, al’ sigurno uništiti. Stvaranjem

nove bosansko-hercegovačke

nacije učinila bi se ogromna

usluga protagonistima veliko-srpske i velikohrvatske

ideje i umnogome im olakšalo put do

uništenja države Bosne i Hercegovine. Ukoliko

bi uspjeli u tome, istog trenutka nestalo bi

i bosanskohercegovačke nacije. Zato nam se

čini, da je, pored svih negativnosti, ideja o bosanstvu

i zlosutna, poput jugoslovenstva, koje

je svojim nastajanjem nagovijestilo nestanak

države Jugoslavije, a nestankom Jugoslavije,

nestala je i jugoslovenska, frankeštajn-nacija.

A ako bi se to, ne daj Bože, desilo i u ovom

slučaju, onda bi sve bilo kasno i svako pokazivanje

prstom na krivca za naše stradanje bilo bi

uzaludno i beskorisno.

7. decembar - 23. muharrem

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Glasine i dezinformacije te njihov loš

utjecaj na stanje u islamskom svijetu

Hatib: dr. Salih b. Humejd

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Allahov

A

Poslanik, s.a.v.s., ka-

Azao je: “Dovoljno je čovjeku

Agrijeha da priča

sve ono što čuje.” (Muslim).

Ko se zamisli nad ovim hadisom,

shvatit će da se u

njemu krije vrlo precizna dijagnoza

za mnoge probleme

s kojima se danas suočava

ummet. Riječi, bilo u usmenom

ili pisanom obliku,

ostavljaju tragove i prouzrokuju

posljedice, bez obzira

bile one izgovorene na

hutbi, islamskom predavanju,

na televiziji, internetu,

sijelu, ili na bilo kojem drugom

mjestu. Danas, kada

se savremenim sredstvima prenošenja

informacija vijesti šire munjevitom

brzinom, muslimani moraju biti vrlo

oprezni i voditi računa o svemu što izgovore,

napišu i publiciraju, jer izgovoreno,

tj. napisano, može prouzrokovati

ogromne posljedice, te nanijeti neslućenu

štetu pojedincima ali i čitavom

društvu. Rekao je Uzvišeni: Ne povodi

se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum,

za sve to će se, zaista, odgovarati.

(El-Isra, 36.). Lični stavovi izgrađeni

na strastima i izopačenoj prirodi pojedinaca,

postalo je tako lahko plasirati

u javnost, kako se to doskora nije moglo

ni zamisliti. Ismijavanje istaknutih

pojedinaca koji zaslužuju samo hvalu

i poštovanje s jedne, i hvaljenje javnih

grješnika, propalica i nemoralnika, s

druge strane, kao da je velikom dijelu

omladine postao hobi i životna preokupacija.

Publiciranje vlastitih frustracija

preko društvenih mreža, koje

pod plaštom borbe za navodnu slobodu

i ljudska prava u posljednje vrijeme

forsiraju pokvareni pojedinci koji

porijeklo vode iz islamskog ummeta,

postao je trend kojem što prije treba

stati u kraj. Istinski slobodan čovjek

je onaj koji kotrolira svoje strasti i

ponašanje, i koji ne dozvoljava da ga

prokleti šejtan “zarobi” svojim zahtjevima

i učini ga svojim poslušnikom.

Upravo oni koji danas zagovaraju navodnu

slobodu čovjeka u svakom pogledu,

nisu ništa drugo do zaroblje-

Zbog toga,

muslimani

moraju biti

bogobojazni i

dobro odgojeni,

te mudri i

odmjereni, i ne

širiti osim ono

što je potvrđeno

kao istinito.

nici svojih pokvarenih duša

i robovi prokletog šejtana.

Pored ovog, postoji sličan

problem za kojeg možemo

reći da je i gori od već spomenutog,

a to je prenošenje

laži i neprovjerenih informacija.

Ovakva vrsta informacija

kao da je postala

pravilo, a istinite i provjerene

vijesti su nažalost postale

izuzetak. Dolaskom nepovjerljivih

i nemoralnih osoba na vrlo važna

i odgovorna mjesta u državnim ili

javnim servisima, otvoren je put ka

lahkom, brzom i jednostavnom širenju

laži i dezinformacija. Koliko je to

opasno i pogubno za onoga ko prenosi

i širi ovakve informacije najbolje

nam govori vjerodostojna predaja

u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., kazao da

će čovjek ponekad izmisliti neku vijest,

tj. slagat će, nakon čega će se ta

vijest proširiti na sve krajeve zemlje.

Zbog toga će biti kažnjen na način

što će mu čelična kuka razderati njegovu

vilicu, nos i oči, i razdvojiti mu

glavu (na dvije pole) sve do njegovog

potiljka. Zbog toga, muslimani moraju

biti bogobojazni i dobro odgojeni,

te mudri i odmjereni, i ne širiti

osim ono što je potvrđeno kao istinito.

Također, treba poraditi na pravilnom

odgoju i usmjeravanju islamske

omladine u kojoj je veliki potencijal

koji, ako se pravilno iskoristi, ummetu

može donijeti veliku korist. Ukoliko

taj potencijal ne bude iskorišten

na pravilan način, moglo bi se desiti

da isti iskoristi prokleti šejtan kao i

neprijatelji islamskog ummeta, te da

sinove ummeta učine njegovim ljutim

neprijateljima. Rekao je Uzvišeni

Allah: I izbjegavajte ono što će dovesti

do smutnje koja neće pogoditi samo one

među vama koji su krivi, i znajte da

Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25.).

7. decembar - 23. muharrem

8

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Kako se spasiti

od nevolje

Hatib: dr. Husejn b. Abdulaziz Alu

Šejh

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Hvala Allahu, Otklonitelju teškoće

i Spasitelju od iskušenja.

HSvjedočim da nema drugog

istinskog boga, osim Allaha, Jednog, Koji

druga nema na ovom i budućem svijetu,

i svjedočim da je naš uglednik i vjerovjesnik

Muhammed, Allahov rob i poslanik,

najbolji čovjek koji se ikada predano molio

Allahu i upućivao Mu dove. Bože moj,

smiluj se, spasi i blagoslovi Muhammeda,

njegovu porodicu, časne ashabe i sve one

koji ga slijede na putu bogobojaznosti do

Sudnjega dana. Savjetujem vam da budete

bogobojazni, jer je bogobajznost put uspjeha

na ovom i budućem svijetu. Čovjekov

život na ovom svijetu ispunjen je teškoćama,

iskušenjima, bolom i tugom, a to je

ustvari prava istina o ovom prolaznom i

bezvrjednom dunjaluku. Samo u svjetlu

ovo nepobitne činjenice možemo razumijeti

ili bar pokušati razumjeti teškoće i

iskušenja kroz koja prolazi današnji islamski

ummet. Možda je to jedan od njegovih

najtežih perioda u višestoljetnoj povijesnoj

egszistenciji. Samo se Allahu žalimo zbog

onoga što nas je zadesilo, samo se na Njega

oslanjamo i od Njega tražimo pomoć. No

ono što iznenađuje i čudi jeste da, i pored

ovako teškog stanja, islamski ummet, bar

kada je u pitanju većina njegovih pripadnika,

ne pokazuje dovoljno spremnosti da

se nedaćama i iskušenjima odupre na način

kako je to pojašanjeno u Kur’anu i Poslanikovoj

tradiciji. Muslimani neće riješiti svoje

kompleksne i nagomilane probleme, niti će

se spasiti mnogoborojnih iskušenja, koristeći

se ljudskom snagom, dostignućima i tehnologijom,

bez obzira kolika ona bila, ako

ne budu slijedili program kojeg su zacrtali

Uzvišeni Allah u Kur’anu i njegov Poslanik

u hadisu. Taj program se, prije svega, temelji

na iskrenom osloncu na Silnog, Uzvišenog i

Svemogućeg Stvoritelja. Kada nastupe iskušenja

i nedaće, prvo što bi, kao pripadnici

islama, morali uraditi jeste obnoviti i ojačati

našu vezu i savez sa Uzvišenim Gospodarom,

ali iskreno i istinoljubivo, ponizno i

skrušeno, predajući Mu se srcem i dušom,

a zatim biti potpuno ubijeđeni da su spas

i boljitak isključivo u Božijim rukama, da

samo On može ljudima pružiti utočište i

spasiti ih nevolje, a o čemu govore naredni

ajeti: Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu


Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Važnost i vrijednost vakufa

Niti jedan pedalj

nepravedno

otete

muslimanske

zemlje neće biti

vraćen, niti će

se muslimani

osloboditi svojih

okupatora i

neprijatelja,

sve dok ne

dožive korjenitu

unutarnju

promjenu, dok

njihova srca

ne budu čvrsta

i postojanja u

vjerovanju u

Božiju jednoću

(tevhid).

i moru izbavlja kad

mu se i javno i tajno

ponizno molite: ‘Ako

nas On iz ovoga izbavi,

sigurno ćemo

biti zahvalni!’” Reci:

“Allah vas iz njih i iz

svake nevolje izbavlja,

pa vi ipak smatrate

da ima Njemu

ravnih.”

(Prijevod

značenja, El-En’am,

63., 64.). Niti jedan

pedalj nepravedno

otete muslimanske

zemlje neće biti vraćen,

niti će se muslimani

osloboditi

svojih okupatora i

neprijatelja, sve dok

ne dožive korjenitu

unutarnju promjenu,

dok njihova srca ne budu čvrsta i

postojana u vjerovanju u Božiju jednoću

(tevhid), a koje, između ostalog, podrazumijeva

ubjeđenje da samo On otklanja

poteškoću, nedaću i iskušenje. Kakvo bi

to uvjerenje trebalo izgledati u stvarnosti,

pokušat ćemo dočarati kroz primjer poznatog

ashaba Avfa ibn Malika el-Ešdžeija. U

predaji koju bilježi Ibn Ebi Hatim i drugi,

navodi se da je Malik el-Ešdžei, došao kod

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio

mu se da je njegov sin Avf zarobljen.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je

savjetovao da svome sinu, nekako, poruči,

da što više izgovara riječi la havle ve la kuvvete

illa billahi i (Nema snage ni moći osim

kod Allaha), što je ovaj, kada mu je stigla

vijest, i učinio. I gle čuda, uže kojim je bio

svezan, samo se razvezalo, a kada je izašao

iz kolibe u kojoj je bio zatočen, pred njom

ga je čekalo još veće iznenađenje, odsedlana

deva. Uzjahao je devu, i krenuo u pravcu

Mekke. Zajedno sa sobom poveo je krdo

deva koje je našao na obližnjem pašnjaku.

Kada je došao kući, na vratima su ga dočekali

otac i sluga. Nisu znali čemu bi se

više čudili, njegovom dolasku ili krdu deva

kojeg su vidjeli pred sobom... U vezi s tim

objavljeni su ajeti: ...a onome koji se Allaha

boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle

se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda,

On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono

što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.

(Prijevod značenja, Et-Talak, 2.-3.).

Hatib: Muhammed Selim

Preveo i sažeo: Esad Mahovac

Allahove

A

blagodate

Aljudima su mnogo-

Abrojne, štaviše ne

mogu se ni pobrojati. Jedna

od veoma velikih blagodati

jeste i to da se muslimanu

dobra djela mogu pisati i nakon

njegove smrti. Od te vrste

djela svakako je vakuf koji

je postao obilježje islamske

zajednice, a nije bio poznat

za vrijeme džahilijeta. Vakuf

može biti imetak, zemljište ili određena

nekretnina čija korist dopire do muslimana,

kao i sve drugo što se može koristiti

na Allahovom putu, poput konja

i sl. Vakuf spada u najvrjednija i Allahu

najdraža djela zbog čega je bio uveliko

prihvaćen ibadet kod prvih muslimana,

a i poslije. Prvi vakuf bio je Mesdžidul-Kuba,

a zatim bunar koji je Osman,

radijallahu nahu, u dva navrata kupio i

podario muslimanima na korištenje.

Bejtu-l-Makdis je islamski vakuf velike

vrijednosti, a njegov mesdžidd

među

prvim vakufima na Zemlji, kako na to

upućuje hadis Ebu Zerra, radijallahu

anhu, da je pitao o prvom mesdžidu

na Zemlji, pa je dobio odgovor da je to

Mesdžidu-l-haram, a na nakon njega

Mesdžidu-l-aksa koji je podignut četr-

Bejtu-l-Makdis

je islamski

vakuf velike

vrijednosti,

a njegov

mesdžid među

prvim vakufima

na Zemlji

kako na to

upućuje hadis

Ebu Zerra,

radijallahu

anhu.

desed godina poslije. Zato

zamislite koliki je grijeh i

nepravda poigravanje sa historijskim

činjenicama i vjerskim

odredbama kada je upitanju

ovako veliki i značajan

vakuf kao što je to Mesdžidul-aksa?!

S druge strane, velika

je čast i nagrada za onog ko

staje u odbranu ovog vakufa

koji se pored toga smatra ribatom

- stajanjem na Allahovim

granicama.

U smislu očuvanja

Mesdžidu-l-aksaa kao

islamskog vakufa želio bih muslimanima

predložiti tri opcije od kojih je

prva podsticanje muslimana na uvakufljavanja

imetka s kojim bi se održavale

islamske institucije u Kudsu i

jačao njihov značaj. Drugi prijedlog

jeste posticaj na obrađivanje vakufske

zemlje čime bi se pružila šansa islamskoj

omladini za rad i sticanje nafake,

te njeno očuvanje od neprijateljskog

uzurpiranja. Moj treći prijedlog bio bi

namijenjen muslimanima izvana da

kroz saradnju sa islamskim vakufima

u Kudsu rade na investiranju u ovom

gradu čime će nedvojbeno ojačati muslimane

i islam u njemu. A nema sumnje

da zanemarivanje ove islamske svetinje

spada u širenje nereda na Zemlji i

pomaganje neprijatelja.

7. decembar - 23. muharrem

9


Polumjesec

Oružane snage BiH

Deveti pripadnik

prijevremeno

penzionisanih vojnika

OS BiH umro čekajući

penziju

Senad Hubjer, predstavnik prijevremeno

penzionisanih pripadnika

OS BiH za Saff iznosi najnovije detalje

u vezi statusa ove kategorije bivših

vojnika. “Čekajući pravo na penzionisanje

koje nam je država dala, tj.

državni parlament koji je 2010. godine

usvojio dopune zakona o službi

u OS BiH, a samim tim i pravo na

penzionisanje, prošle sedmice umro

je naš deveti pripadnik tako da nas je

sada 1.502, pitamo se ko je sljedeći,

jer dok smo služili državi sve su nam

obećavali a sada nas tjeraju u smrt bez

osnovnih životnih sredstava pored zakona

koje nam je država dala. U narednom

peridu imamo obavezu i prema

porodicama naših umrlih da ovu

stvar dovedemo do kraja i da se borimo

protiv onih koji sjede u državnim

i federalnim foteljama zbog ličnih ili

stranačkih interesa, primajući visoke

plate a u isto vrijeme nepoštujući zakone

i Ustav naše BiH. Mi smo ‘mladi’

penzioneri koji, kako nam rekoše,

nismo zaslužili te ‘visoke’ penzije, a

od 23.500 penzinera koji ostvaruju

pravo pod povoljnijim uslovima stavljeni

smo u kategoriju koja ima najniže

penzije...nebitno sve...ljudi umiru

iz dana u dan...pune su bolnice i psihijatrijske

ustanove naših ljudi koji

nisu zaslužili te ‘visoke’ penzije kako

nam rekoste, pored minimalno 20

godina službe od toga 4 godine rata

braneći Bosnu,...ma nebitno kažem...

jedno je sigurno a to je da ova dvojica

sa slike više nisu sa nama, čekajući

ishod sa sjednice doma naroda u četvrtak

jedan od njih je dobio srčani

udar, deveti po redu ...pitanje je ko

je slijedeći?”

Bosanski prijatelj (1870.) - Fra Antun Knežević

Hoćemo da svakome jasno dokažemo da smo mi Bošnjaci

na prvom stepenu toga slavnoga roda

Posljednjih dana pojedinci i grupe

vode ozbiljnu kampanju zbunjivanja

Bošnjaka u vezi predstojećeg popisa

stanovništva. U ovom broju Saffa

ima dosta tekstova koji argumentirano

odbacuju sve pokušaja nametanja lažnog

identiteta Bošnjacima. Tim argumentima

dodajemo tekst fra Antuna

Kneževića, urednika starog bosanskohercegovačkog

časopisa “Bosanski prijatelj”,

4. broj iz 1870. godine. U spomenutom

tekstu fra Antun Knežević

najbolje opisuje ko su Bošnjaci oduvijek

bili i ostali.

“Neke naše komšije vrlo se ljute, što

se dičimo i ponosimo našim starim

imenom, jezikom i običajima i što pod

živu glavu nećemo da prigrlimo njihovo

ime za oznaku narodnosti i jezika.

U napadajima na nas složne su naše

komšije, koje ćemo, da se bolje razumijemo,

nazvati Jovo i Ivo. No i jedan

i drugi traži od nas nešto drugo, jer

između sebe ne mogu – o živu glavu

– da se slože. Prijatelj Jovo poručuje

nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj

Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj

i moraš prigrliti moje ime”. Potegni

tamo, potegni amo, a sve bez našega

pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje

beskrajne svađe, prijatelji bi nas upravo

raskinuli; da se nijesmo već odavna

tome priučili, mi bi se morali od

čuda kameniti kao kulašinsko dijete.

Al’ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo

naše prijatelje, koji se bave perom

i štampom: za što se tako svađate za

nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak

od starine privikao dičiti se jezikom i

zvati se imenom svojim, da se vjerno

drži tradicija i uspomena svojih djedova.

Slavni tarih (istorija) naše mile domovine

sjeća nas onih vremena, kada

se je naša domaća vlastela u svakoj prigodi

jasno i otvoreno izrazila o svojoj

narodnosti, nazivajući se ponosnim i

junačkim imenom Bošnjak. Gledamo

na mnoge dokumente domaćih spisatelja

iz prošlih vjekova, u kojima se

uvijek spominje naše pravo narodno

ime Bošnjak, a to su oni razlozi zbog

kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i

vjerni potomci zovemo slavnim imenom

Bošnjak. Od toga nećemo niti

smijemo otstupiti, toga ćemo se imena

držati vijerno i stalno. Mi se ponosimo

time, da je upravo naš jezik, a iz naše

otadžbine uzet za osnovu književnog

jezika naših komšija Srba i Hrvata.

Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić,

Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su

naš lijepi jezik u književnost obaju

rečenih naroda, te ga prozvaše kako

su oni hotjeli jedni srpskim a drugi

hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena.

Mi sigurno imamo prava dičiti

se, što se našim jezikom služe danas u

književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo,

a to će nam bar svak priznati. Ali mi

nikako ne razumijemo, zašto naziv,

što su ga oni našem jeziku po svojoj

volji, a bez našeg pitanja dali, sada

nama po što po to hoće da nametnu,

pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj

kući svoj jezik označujemo imenom

našeg naroda. To je slično, kad

bi našem djetetu neko drugi po svojoj

volji ime nadio. Tako postupanje i taj

zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo

nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici

naših prijatelja, Srbu i Hrvatu.

Mi njihovu narodnost ne preziremo,

mi na njiha krivim okom ne gledamo,

mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo

od jugoslovenskog plemena, već

baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo,

da smo mi Bošnjaci na prvom

stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek

ostajemo Bošnjaci kao što su nam

bili i pradjedovi i ništa drugo. Dakle

nek’ se dobro ogledaju po zemlji naša

braća, koji toliko stoljeća u Bosni i

Hercegovini stanuju i živu, a hoće da

su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče

i promozgaju”.

10


Republika Srpska

Razdor u Dodikovoj specijalnoj udarnoj grupi za

ismišljanje laži o Bošnjacima i BiH

Hrvatski novinar Domagoj

Margetić, koji je polovinom

prošlog mjeseca otvorio aferu Hypo

banka, tvrdeći da su u nezakonite radnje

umiješani predsjednik Republike

Srpske Milorad Dodik i njegov sin

Igor Dodik, posvjedočio je proteklih

dana da mu je predsjednik RS u više

navrata slao potpredsjednika RS Emila

Vlajkija, j šefa osiguranja Miloša

Čubrilovića, te kontraverznog

Dževada Galijaševića “da mu

nude pare i da mu prijete kako

bi prestao pisati o ovom slučaju”.

“Sve njih sam odbio i prijavio ih

Državnoj agenciji za istrage i zaštitu

Bosne i Hercegovine (SIPA),

zbog prijetnji i nuđenja mita”,

istakao je Margetić.

Dževad Galijašević i Domagoj

Margetić su do jučer igrali za isti,

Dodikov, tim. Dodik ih je okupio

u nekakv tim za borbu protiv

terorizma sa samo jednim zadatkom,

da javnost zatrpavaju pričom

o terorizmu kod Bošnjaka i

u Bosni i Hercegovini. Psihološki

profil Margetića i Galijaševića je

Stolac

SDP BiH je politička stranka koja

vješto manipulira nevladinim sektorom

i medijima. SDP godinama izvodi

zanimljive taktičke političke intervencije

u nevladinom i medijskom sektoru.

Kada je u pitanju nevladin sektor, SDP

ima dobro razrađenu taktiku. SDP

osnuje više nevladinih organizacija u

koje uposli svoje stranačke kadrove

koji na terenu dižu bunu protiv

vlasti ili SDP-ovih političkih protivnika.

Kada odrade svoj zadatak

u nevladinom sektoru esdepeovci

se vraćaju u politiku u okrilje svoje

stranke. Takvih primjera dosta,

a za ovaj put izdvajamo primjer

Demira Mahmutćehajića, čovjeka

koji je osnovao i vodio pokret

“Dosta”, pokret koji je vodio žestoku

kampanju pobune Sarajlija

protiv bivše gradonačelnice Grada

Semihe Borovac, koja je smijenjena

a na njeno mjesto došao Alija

isti, obojica su skloni lažima i prevarama

za sitan novac. Margetić je očito

ispao iz ekipe, nije više dio Dodikovog

tala. Zato je krenuo u osvetnički pohod

protiv svojih bivših jarana, otkrivajući

ono što zna o njima. Margetiću se ovdje

treba vjerovati, naročito kad govori

o potkupljivosti Dževada Galijaševića.

Margetić ih zna u dušu!

SDP je politička stranka koja vješto manipulira

nevladinim organizacijama

Behmen, anemični i jedan od najsramotnijih

gradonačelnika Sarajeva u njegovoj

višestoljetnoj historiji. Nakon dolaska

Alije Behmena, Demir Mahmutćehajić

se povukao u mirovinu. Za dobro odrađen

posao Mahmutćehajić je nagrađen

pozicijom u Općinskom vijeću Stoca

gdje danas predstavlja SDP.

Sud BiH

Nakon pedesetak epizoda

konačno završena igrana

sapunica “Mevlid Jašarević”

Sud Bosne i Hercegovine nepravomoćno

je osudio u četvrtak Mevlida

Jašarevića na 18 godina zatvora zbog

napada na Američku ambasadu u

Sarajevu u oktobru 2011. Jašarević je

28. oktobra prošle godine iz kalašnjikova

pucao na zgradu Ambasade SAD-a u

Sarajevu. Tokom 50 minuta, ispalio je

105 metaka iz automatske puške.

Prije napada na Ambasadu SAD-a u

Sarajevu, Mevlida Jašarevića je u Bosni i

Hercegovini rijetko ko znao. Njegov prvi

javni nastup bio je šokantan i skandalozan

do kranjih granica. Mevlid Jašarević

je u naše domove stigao kroz televizijske

ekrane, na ekskluzivan način, kao da je

riječ o nekoj popularnoj akcionoj televizijskoj

seriji. Nakon hapšenja uslijedilo

je emitiranje redovnih epizoda igrane sapunice

čiji glavni lik je Mevlid Jašarević.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine dalo je

sve od sebe da u slučaj “Jašarević” uvuče

više osumnjičenih. Za tu svrhu su, kako

je rekao Ramiz Aljić, advokat optuženog

Emraha Fojnice, kojeg je Tužilaštvo BiH

teretila za pomoć Mevlidu Jašareviću, bili

urađeni čak i lažni DNK nalazi. Advokat

Aljić je uspio dokazati da su napravljeni

lažni nalazi. Svaka emitirana epizoda sa

suđenja Mevlidu Jašareviću na Sudu BiH

bila je prepuna opasne, filmske priče.

Presuda Suda BiH kojom su oslobođeni

Emrah Fojnica i Munib Ahmetspahić i

osuđen samo Mevlid Jašarević potvrdila

je sumnju da je Tužilaštvo BiH u ovaj slučaj

uvelo mnogo fikcije. Na kraju, šta reći

o Mevlidu Jašareviću? Taj čovjek je jedna

velika misterija, teško je shvatiti njegov

psihološki profil. Normalan čovjek ne

može uraditi ono što je on uradio. Iako

nam je žao što se ovaj slučaj uopće dogodio,

mora se zaključiti da je pravo olakšanje

što je došao kraj ovoj igranoj sapunici.

7. decembar - 23. muharrem

11


Sarajevo

Nakon Mostara i Sarajevu

prijeti “pokrštavanje”

Bez nas se u Bosni i Hercegovini ne

može ništa uraditi, mi kada nešto

hoćemo onda to i dobijemo, rekao je

predsjednik RS Milorad Dodik nedavno

gostujući u emisiji u Srbiji,

“Veče sa Ivanom Ivanovićem”, na

Prvoj srpskoj televiziji. Stanje na terenu

potvrđuje istinitost Dodikovih

izjava. Milorad Dodik, odnosno srpska

politika iz RS-a potpuno je zavladala

Bosnom i Hercegovinom. Jedan

od dokaza moći srpske politike u

BiH je i odluka Komisije za državnu

imovinu, koja je ovih dana dala

na raspolaganje Republici Srpskoj

državnu imovinu na lokaciji na brdu

Zlatište iznad Sarajeva. Radi se o lokaciji

na kojoj su tokom proteklog

rata i opsade Sarajeva vojnici Vojske

Republike Srpske držali položaj s kojeg

su iz teškog naoružanja i snajpera

gađali Sarajevo i njegove stanovnike.

Republika Srpska je još ranije najavila

da na tom brdu želi izgraditi

krst visok oko 30 metara. Odlukom

Komisije za državnu imovinu stvoreni

su svi uvjeti da RS izgradi sporni

krst iznad Sarajeva. Građani Sarajeva

nemaju puno izbora a nemaju ni

nekih izgleda da spriječe izgradnju

spornog krsta. Srpska politika iz

RS-a odavno vodi provokativnu politiku,

politiku koja čini sve protiv

interesa BiH i bošnjačkog naroda.

Izgradnja krsta iznad Sarajeva je ozbiljna

provokacija, a Milorad Dodik

takve šanse ne propušta. Nažalost,

sve su to dokazi da nakon Mostara

i Sarajevu prijeti “pokrštavanje”.

Ako se jednom izgradi krst iznad

Sarajeva, svaki nasilni akt protiv tog

rugla mržnje bit će predstavljen kao

čin terorizma, a istovremeno neće

postojati dobra volja i miran način

ukljanjanja tog zla. Kao što se godinama

događa sa krstom u Mostaru.

Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović

Ne pristajemo ni na kakva rješenja koja će naš

narod uniziti u Mostaru

Prva radna posjeta novoizabranog

reisu-l-uleme mr. Husein

ef. Kavazovića nakon preuzimanja

menšure 17.11.2012. g. bila je posjeta

Mostaru. Reisu-l-ulema Kavazović

je iz Mostara poručio bh.političarima:

“Želim kazati ovdje u Mostaru; da

Islamska zajednica u BiH s velikom

pažnjom prati šta se dešava u i oko

Mostara. Na diskriminaciju nećemo

pristati. Dosadašnji odnos prema našem

narodu u Hercegovini nije nas

uvjerio u dobre namjere ovdašnjih politika.

Ne pristajemo ni na kakva rješenja

koja će naš narod uniziti, obespraviti i

ugroziti ravnopravnost i dostojanstvo.

Mi u Islamskoj zajednici ne govorimo

kako će se to postići, jer je to zadatak

politike. Mi smo jasno postavili svoj cilj

kojeg izražava muftija Seid ef. Smajkić:

ravnopravnost, sloboda i dostojanstvo

Mostar

Dan oslobađanja hrvatskih

generala Ante Gotovine

i Mladena Markača u Hagu u

Hrvatskoj je obilježen kao pravi

državni praznik.

Bosanskohercegovački Hrvati su također

prigodno obilježili oslobađanje

hrvatskih generala u Hagu.

Tako je na dan presude hrvatskim

generalima Gotovini i Markaču u

Hagu većina škola u zapadnom dijelu

Mostara nije imala nastavu.

llahov Poslanik, s.a.v.s, je nagovi-

Ajestio A brojne događaje

koji će doći poslije njega.

“Požurite s vašim dobrim

djelima prije nego se pojavi

šestero: vladavina

glupaka, mnoštvo policije,

kupovina vlasti, atentati,

prekidanje rodbinskih

odnosa i ushićenost

za sve. Kao što ste i do danas znali

definirati ono što vam najbolje odgovara

nadamo se da ćete, uz Allahovu

pomoć, uspjeti da iznađete najbolje

rješenje za ovaj grad, na dobrobit svih

njegovih stanovnika. Predani smo naporima

za postizanje bolje sadašnjosti

i bolje budućnosti Mostara i cijele naše

domovine”.

Na dan presude hrvatskim generalima Gotovini i

Markaču u Hagu većina škola u zapadnom dijelu

Mostara nije imala nastavu

Hadis polumjeseca

Slično slavlje je bilo i u drugim većinski

hrvtaskim krajevima Bosne i

Hercegovine.

Požurite s vašim dobrim djelima prije nego

se pojavi šestero

uzimanjem Kur’ana kao melodije,

kada će preferirati one

od vas koji milozvučno

uče, pa makar oni među

vama bili najmanje učeni

i najmanje razumijevali

vjeru!” (Buhari u Et-

Tarihu-l-kebiru, Ahmed,

Taberani, Ibn Ebi-Dun’ja

i Ebu Ubejd – sahih).

7. decembar - 23. muharrem

12


Hag

Biblija u krvavim rukama

Žalbeno vijeće Haškog tribunala po-

Žtvrdilo je prvostepenu presudu doži-

Žvotnog zatvora srpskom zločincu Milanu

Lukiću. Milan Lukić je proglašen krivim

za istrebljenje, ubistva, okrutno postupanje

i nehumana djela u šest incidenata.

Smatra se direktno odgovornim za “žive

lomače”, odnosno spaljivanje bošnjačkih

žena, djece i staraca u kućama u Pionirskoj

ulici i naselju Bikavac u Višegradu 14. i

27. juna 1992. godine. Tom prilikom

ubijeno je više od sto osoba.

Ovaj okrutni zločinac je dobio zasluženu

kaznu. Tok izricanja presude

Milan Lukić je pratio prelistavajući

Bibliju. Korice Biblije koju je prelistavao

Lukić bile su crvene boje, kao

da se uprljala od njegove krvave zločinačke

ruke. Možda je Lukić na ovaj

način poslao poruku javnosti da je

zločine počinio nadahnut čestim listanjem

Biblije? Kako god, njegov zločin

ne mogu oprati sve verzije Biblija na

svijetu.

Ludi polumjesec

Esad Ćimić je izjavio da će ostati

Hrvat, da živi u miješanom braku

sa muslimankom Melihom, i da

mu je rođeni brat Osman - Srbin

Foto polumjeseca

Rukuju se rukuju oni što ne druguju

Ko su neprijatelji bošnjačkog naroda

koji rade na tome da Bošnjaka

na popisu bude što manje, pita se

Nenad Kecmanović, politički mentor

Milorada Dodika, te u nastavku daje

odgovor. “Odgovor je jednostavan: neprijatelj

se krije u vlastitim redovima...

Nije stvar toliko u tome što je ovaj

narod više puta mijenjao nacionalno

ime, nego u tome što su se njegove elite

kolebale i taktizirale”. Kecmanović pri

kraju teksta navodi primjer sunovrata

bošnjačke elite i njihovu kolebljivost

u vrijeme ranijih popisa stanovništva

u bivšoj Jugoslaviji. “Esad Ćimić je

tim povodom na televiziji izjavio da

će ostati Hrvat, da živi u miješanom

braku sa muslimankom Melihom, i da

mu je rođeni brat Osman - Srbin. Iako

je sve što je rekao bila istina, izbačen

je iz partije, a onda i sa fakulteta zato

što je preko medija nacionalno zbunjivao

braću Muslimane pred popis. I

Mehmedalija - Mak Dizdar upisao se,

ali diskretno, kao Hrvat, a Mehmed

- Meša Selimović, kao kasnije i Emir

Kusturica, deklarisali su se kao Srbi i

preselili u Beograd”.

Citirani primjeri vjerodostojno potvrđuju

stav Nenada Kecmanovića o

krivnji bošnjačke elite. Recimo, Esad

Ćimić se smatra jednim od najvećih

sociologa u ovoj regiji. Iz današnje

perspektive normalan čovjek citiranu

izjavu Esada Ćimića može okarakterisati

jedino kao besmislicu, izjavu

koju može dati čovjek koji nema pameti.

Nažalost, i danas među nama

Bošnjacima ima intelektualca koji na

sulude i besmislene načine pokušavaju

zbuniti naš narod.

7. decembar - 23. muharrem

13


Anketa

Saffov probni popis

Mi smo Bošnjaci

Prema Zakonu o popisu

stanovništva u Bosni i Hercegovini

popis će se provesti u periodu

od 1. do 15. aprila 2013. godine.

Pola godine prije početka popisa

u našoj zemlji pokrenuta je

opširna kampanja o spomenutom

popisu stanovništva. Najviše

polemike u ovoj predpopisnoj

kampanji vodi se oko toga

kako će se naš narod izjasniti,

odnosno hoće li bošnjački narod

biti jedinstven u potvrđivanju

svog historijskog imena Bošnjak.

Nažalost, ovih dana smutljivi

pojedinci i grupe na sve načine

pokušavaju zbuniti bošnjački

narod, sve čine da se naš narod

odrekne svog historijskog imena

Bošnjak i prihvati druge, lažne

identitete. Od 15. do 29. oktobra

u BiH je održan probni popis,

odnosno, simulacija popisa

stanovništva koji će biti održan

u aprilu 2013. Saff je u proteklih

deset dana održao svoj probni

popis, anketirali smo ugledne

Bošnjake i Bošnjakinje, pitali

smo ih hoće li se izjasniti kao

Bošnjaci na predstojećem popisu

stanovništva. Svi anketirani

bošnjački uglednici izjasnili

su se pozitivno i svi su izrazili

svoje zadovoljstvo da učestvuju

u anketi. Nakon ove ankete

moramo izraziti svoje uvjerenje

da zbunjivači bošnjačkog naroda

neće uspjeti, Bošnjaci će u velikoj

većini potvrditi svoji historijsko

ime. U nastavku ibjavljujemo

fotografije sa kratkim izjavama

anketiranih bošnjačkih uglednika

BOŠNJAK X

Dževad Poturak, K-1 borac

Mr. Fatmir Alispahić

Nema bosanstva bez Bošnjaka

Potpuno je jasno da je projekat tjeranja

Bošnjaka u nepostojeće bosanstvo

završni dio genocida nad Bošnjacima, s

ciljem da se Bošnjaci razdijele na one koji

će biti Bošnjaci i one koji će biti ništa. Taj

projekat je brižno pripreman, sponzoriran,

a što se vidi iz agresivnog i združenog

nastupa mreže nevladinih organizacija i

srpsko-hrvatskih medija u Sarajevu, odakle

se Bošnjaci tjeraju da postanu ništa.

U narednom periodu je važno indoktriniranim

Bošnjacima objasniti da ako se

izjasne kao Bosanci, to neće nigdje biti

napisano, niko neće reći da u BiH ima

toliko i toliko Bosanaca, već će biti upisano

da ima toliko i toliko Ostalih, što

znači da je bespredmetno izjašnjavati

se kao Bosanac. Biti Bosanac znači biti

nula! Predmet manipulacije je u tome

što ovi zaluđeni Bošnjaci vjeruju kako će

izjašnjavanjem kao Bosanac nešto učiniti,

a jedino što će učiniti jeste da će dati

svoj doprinos genocidu nad Bošnjacima.

Svaki Bošnjak koji se izjasni kao Bosanac

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović

Mi smo Bošnjaci, jezik nam je bosanski, a

din nam je islam

Tjoj T

e tri stanuje riječi su naš naša bošnjački domovina, duh. kuća Politike

u ko-

koje budu zagovarale drugačije, bit će prepoznate.

Mi ćemo učiniti sve što je do nas i pozivamo

i druge da učine ono što je u njihovoj moći.

Prilika je da na ovo pitanje stavimo tačku, kao

svjestan i zreo narod. (www.preporod.com)

BOŠNJAK X

Dino

Konaković,

bivši košarkaš,

trenutno je

član Skupštine

Kantona

Sarajevo

upisat će se na onu stranicu historije na

kojoj su kreatori pokolja u Srebrenici i

genocida nad Bošnjacima. Tim izmanipuliranim

Bošnjacima treba objasniti da

kao Bosanci postaju vojnici Radovana

Karadžića, Milorada Dodika i njhovih

cionističkih sponzora i savjetnika. Svaki

Bošnjak, samo kao Bošnjak, na putu je

očuvanja bosanske ideje, a koje nema bez

kritične mase Bošnjaka. Ako se Bošnjaci

raspolove, na one koji su Bošnjaci i one

koji su ništa, nema tada ništa ni od ove

države, ni od bosanstva. Da bi postojalo

bosanstvo, kao zajednički imenitelj, prvo

moraju postojati Bošnjaci. Dakle, ko želi

da bude Bosanac, prvo mora biti i ostati

Bošnjak. Sve drugo je podvala.

2. decembar - 7. muharrem

14


Fahrudin Sinanović, novinar Dnevnog avaza

Moje ime je – Bošnjak

nsistirati sada, uoči Popisa, na tome da se neko izjaš-

kao Bosanac, je isto kao insistiranje na em-

Injava

bargu na oružje na početku agresije pod izlikom da će

tako biti manje ubijanja i da će se na taj način zaustaviti

rat. Znamo svi da je taj embargo najviše štete donio

Bošnjacima, koji, za razliku od Srba i Hrvata koji su bili u

službi Miloševićeve i Tuđmanove politike, nisu imali svoga oružja, niti države u

susjedstvu koja bi im to oružje mogla doturati kad hoće i koliko hoće.

U Bosni živi tri naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – i Ostali. Tako je Ustavom rečeno.

Bošnjak, Hrvat, Srbin, Rom, Albanac… su naša imena. Bosanac nam je prezime. Na

ovom Popisu trebamo napisati svoje ime. Svoje nacionalno ime. Moje ime je – Bošnjak.

Sead Kajtaz, bivši fudbaler

Veleža, Nirnberga, i reprezentacije

Jugoslavije: ...član Vijeća za normalizaciju

odnosa u Fudbalskom savezu

BiH

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Adnan Redžović,

profesionalni bokser

Elvir Bolić, bivši proslavljeni

bosanskohercegovački fudbaler

BOŠNJAK X BOŠNJAK X BOŠNJAK X

Tulić Samir, novinar RTV

Usk-a

mr. Senaid Zaimović,

direktor Vakufske

direkcije

A v d o

Huseinović: Mislio

sam da je ta priča o

nacionalnom pitanju

riješena, plašio

sam se malo mogućnosti

da neki

ljudi u ruralnim

sredinama još nisu

shvatili razlike između vjere, nacije. Kada

kažem nacije mislim na pripadnost narodu,

ne ulazim u pravno-politička ili druga

razumijevanja ovog pojma. Dakle, mislio

sam da će biti onih koji će se iz nerazumijevanja

izjasniti kao Muslimani, međutim,

čini mi se da je veća zbrka nastala od ljudi

koji jako dobro razumijevaju tematiku, ali

iz nekih razloga izazivaju nered u narodu.

To je ovaj krug intelekualaca, ali i nekih

NVO koje su se odjednom pojavile da

nas uče kako smo Bosanci, a ne Bošnjaci.

Mejra Dautović – majka

Mejra, borac za ljudska

prava, dvoje djece izgubila

u logoru Manjača

Pa čak nas o tome uče na čistom srpskom

jeziku, varijanta ekavska, dakle, direktno

su nam došli iz Srbije da nas uče kako da

se izjasnimo. Što nisu u Srbiji širili ideju o

srbijanstvu, nego su nama došli širiti ideje

o bosanstvu na uštrb bošnjaštva. Neka idu

u Banja Luku i tamošnjim Srbima govore

da trebaju da se izjasne kao Bosanci, pa da

vidim kako će se provesti. Ko je njih odjednom

instruirao ne znam, ali je to meni očita

stvar. A ima pojedinih novinara, profesora,

koji su se upleli u ovu igru ili imaju

neku korist materijalnu ili neka obećanja

i druge stvari. Ili su toliko iskompleksirani

da se ne stide više samo pripadnosti islamu

nego i tome što su Bošnjaci. Dakle, nemojmo

dozvoliti da nas ponovo izmanipuliraju,

i navedu na grešku. JA sam Bošnjak,

islamske vjeroispovjesti i govorim bosanski

jezik. To je formula, moj kod, i da hoću od

njega ne mogu pobjeći.

Avdo Hebib: Ja pozivam sve patriote,

sva boračka udruženja, sve veterane,

svoje suborce, da i na ovom popisu

budu ono što su bili tokom agresije,

borci za Bosnu i Hercegovinu, a to

će najbolje biti ako se nedvosmisleno

izjasne kao Bošnjaci. Bosna je zemlja

svih njenih naroda i građana, i neka

se svako izjasni da pripada svome

narodu.

BOŠNJAK X

Mirza Teletović je bosanskohercegovački

košarkaš, trenutno je član

NBA-ekipe Brooklyn Nets

2. decembar - 7. muharrem

15


BOŠNJAK X

Salko Zildžić, bivši višestruki svjetski

i evropski prvak u low kicku

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

prof.dr. Halid Makić, dekan

Biotehničkog fakulteta u Bihaću

Isnam Taljić: Ja sam Bošnjak,

moja vjera je islam i ja govorim, a dosta

toga sam i napisao na bosanskom.

Čujem da se među Bošnjacima pojav-

ljuju oni koji se smatraju Bosancima

ili Hercegovcima. Njima poručujem

da sam i ja Bosanac po mjestu rođenja

i življenja, a dodaću da sam i

Hercegovac jer mi se zemlja zove Bosna

i Hercegovina. A to što sam Bošnjak ni

malo ne umanjuje moje bosanstvo. Ali

neka ih, neka se oni izjašnjavaju kako

hoće, to je svačije pravo, ali nemoj

druge da odvraćaju od sebe od svog

naroda, nemoj da zbunjuju narod, da

svojom propagandom zbunjuju i straše

BOŠNJAK X

Sinan Sinanović, jedno od najvećih

imena bh.sportskog žurnalizma i

urednik Avazovog Sporta

BOŠNJAK X

Bošnjake da će biti manji patrioti ako

se ne izjasne kao Bosanci i Hercegovci.

Što je naravno neistina, naprotiv veći

patriotizam u ovom trenutku pokazaćemo

ako se izjasnimo kao Bošnjaci,

jer bez Bošnjaka neće biti ni Bosne.

Sabahudin

Delalić, kapiten

i zaštitno lice

reprezentacije

BiH u sjedećoj

odbojci, našeg

najtrofejnijeg

nacionalog

tima

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Muhamed Bikić, magistar

sporta i ugledni sportski

novinar trenutno zaposlen na

TV Sarajevo

Elvir Rahimić, član bosanskohercegovačke

fudbalske reprezentacije,

trenutno nastupa za CSKA Moskvu

Muhamed Konjić, bivši proslavljeni

bosanskohercegovački fudbaler

BOŠNJAK X

Mr. Nijaz Alispahić,

književnik i dramatičar

Nagovaranje Bošnjaka da budu

Bosanci u startu se otkriva kao antibosanska

i antibošnjačka zamisao

Rjednom R

iječ “Bosanac” zakonskom ne postoji aktu Bosne

ni u

i Hercegovine. Riječ Bošnjak je ustavna kategorija, kao i riječ Srbin i Hrvat, pa

kad se Bošnjak ne izjasni kao Bošnjak, onda je on sam sebe izbrisao iz jedinog

mjesta, tog ustavnog bošnjaštva, u kome Bošnjak ostaje to što jeste. Nagovaranje

Bošnjaka da budu Bosanci u startu se otkriva kao antibosanska i antibošnjačka

zamisao, samim tim što se Bošnjaci tjeraju da u zakonskom smislu postanu

Ostali, da se umanji broj Bošnjaka, nakon onih ubijenih i onih raseljenih, a što je

ništa drugo do neprijateljski čin prema biću Bosne i Hercegovine, prema samom

bosanstvu, koje se u ovoj sramnoj kampanji ispostavlja kao maska za nastavak

neprijateljstva prema Bošnjacima. Zato je vrlo bitno da Bošnjaci znaju kako će se

izjasniti i time zaštititi svoj opstanak.

prof. dr.Mirsad Veladžić,

Biotehnički fakultet u Bihaću

BOŠNJAK X

Tarik Valjevac bivši košarkaš KK

Bosne i reprezentacije BiH

2. decembar - 7. muharrem

16


BOŠNJAK X BOŠNJAK X

BOŠNJAK X BOŠNJAK X

Prof. dr. Enes Pelidija

Nedžad Podžić, bivši

sarajevski muzičar,

danas je menadžer

Senad Hadžifejzović,

ugledni bh.novinar

Vedad Ibišević, standardni član

fudbalske reprezentacije Bosne

i Hercegovine, trenutno igra za

VfB Stuttgart u Bundesligi

BOŠNJAK X

dr. Tarik Zaimović Ekonomski

fakultet Sarajevo

BOŠNJAK X

Džemaludin Latić: A kako

bih se drukčije izjasnio nego kao

Bošnjak. Pa zar tu može biti bilo

kakve dileme. Apsurdno je da

uopće postoje bilo kakve dileme i

dvojbe po ovom pitanju. Mi smo

narod s tim nazivom, kao što drugi

narodi imaju svoja imena, i nije

mi jasno da bilo ko, ko pripada

BOŠNJAK X

ovom narodu, ili bilo kom

drugom narodu, može sebe

dovesti u dilemu da li je to

ili je nešto drugo. Nejasno

mi je kako danas, par mje-

seci pred popis stanovniš-

tva, neki intelektualci, koji

su Bošnjaci, mogu sebe svr-

stavati u neke druge naro-

de. Nije tu riječ o ljudima

koji ne znaju ko su, već o onima

koji svjesno neće da budu to što

jesu već nešto drugo, neće da su

Bošnjaci već hoće da su Bosanci

ili Hercegovici ili skupa to dvo-

je, ili pak nešto treće ili četvrto.

To je apsurd, a šta su motivi tim

ljudima ne znam, vi ste novinari,

istražujte.

BOŠNJAK X

doc.dr.med.sci. Zijah Rifatbegović,

šef hirurgije UKC Tuzla

Ekrem Tucaković, rukovodilac

Službe za odnosne sa javnošću

Rijaseta IZ-e u BiH

Konačno je došlo vrijeme da Bošnjaci

kažu da je njihovo nacionalno ime

Bošnjak/inja

Popis stanovništva je u svakoj zemlji

važno pitanje za koje se vrše

ozbiljne pripreme i upotrijebe značajni

resursi. No, planirani popis 2013. godine

za Bošnjake je mnogo više od popisa

stanovništva, jer nakon više od jednog

stoljeća nacionalne neslobode, diskriminacije,

marginalizacije, zatim etničkog

čišćenja i genocida, što je sve praćeno i

sistemskim nastojanjima susjednih država

da se Bošnjacima oduzme kulturna

i duhovna podloga, konačno je, zahvaljujući

i krvi šehidskoj, došlo vrijeme

da Bošnjaci kažu da je njihovo nacionalno

ime Bošnjak/inja, jezik bosanski

Šemsudin Mehmedović,

Bošnjak sam i tako ću se izjasniti

pri popisu

a vjeroispovijest

islamska i da se to

zapiše u dokumentima

države. Zato

za Bošnjake nacionalno

izjašnjavanje

nije samo lični čin

ili izraz unutarnje

volje i raspoloženja,

nego se u

njemu nalazi i dug

prema generacijama Bošnjaka koji su

dali žrtvu za svoje nacionalno ime a nisu

dočekali privilegiju zvaničnog priznanja

onoga što jesu. Ne smije se zaboraviti

da izjašnjavanjem kao Bošnjaci, ustvari,

čuvamo hiljadugodišnji kontinuitet nacionalnog

imena i državnog trajanja te,

isto tako, pokazujemo da ovovremeni

Bošnjaci cijene trud i žrtvu svojih predaka

u očuvanju svoga identiteta i odanosti

državi Bosni i Hercegovini.

Hamdija Lipovača, premijer

Unsko-sanskog kantona

General Vahid Karavelić: Kod

mene je sve vojnički jasno. Ja sam

Bošnjak, govorim bosanskim jezikom

i vjera mi je islam.

2. decembar - 7. muharrem

17


BOŠNJAK X

dr. Mustafa Cuplov, bivši ministar

zdravlja i član Parlamenta BiH

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Emir Obuća, fudbaler FK Sarajevo

Prim. dr. med. sci Safet Agović,

Ortopedsko – traumatološka klinika

u Tuzli: Uvijek smo bili Bošnjaci, ali su

nam to drugi osporavali. Nastojali su da

nas zakinu ne priznajući nam pravo na

naciju. Pokušavali su nam naciju zamijeniti

sa vjeroispoviješću, teritorijalnom

pripadnošću i sličnim, kako bismo potpuno

ostali bez nje. Ali, hvala Allahu, evo

došlo je vrijeme da Bošnjak slobodno i

ponosno može kazati da je Bošnjak, čija

je vjeroispovijest islam, a jezik bosanski!

BOŠNJAK X

Enes Ljevaković, fetva-i-emin Vijeća

za fetve Rijaseta Islamske zajednice

u Bosni i Hercegovini i profesor

na Fakultetu islamskih nauka u

Sarajevu

Doc. Dr. Sci. Sahmir Šadić,

Ortopedsko – traumatološka klinika

u Tuzli: Ja sam se uvijek osjećao

Bošnjakom! Nisam bio ni Srbin,

ni Hrvat. I roditelji su mi se osjećali

Bošnjacima, ali tjerali su nas na drugačije

izjašnjavanje. I jezik također.

Uvijek nam je bio bosanski!

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Esad Hrvačić, advokat Vakufske

direkcije

Fikreta Hadžiavdić, inžinjer tehnologije

na hirurškim klinikama,

Tuzla: Osjećam se kao Bošnjakinja. I

djedovi i pradjedovi su mi bili Bošnjaci.

Hvala dragom Allahu što imamo pametno

bošnjačko rukovodstvo, pa nam

vratiše izgubljeni ponos. Sad opet imamo

i vjeru i naciju i jezik!

BOŠNJAK X

Nezim Halilović Muderis, hatib

džamije Kralj Fahd i rukovodioc

Ureda za hadž Rijaseta IZ-e u Bosni

i Hercegovini

Dr. Fazlić Mirsad, Ortopedsko –

traumatološka klinika u Tuzli: Bošnjak

sam rođenjem, od oca Bošnjaka i majke

Bošnjakinje. Komšije su nas zvale

‘Bošnjacima’ i govorili da mi govorimo

‘bošnjačkim’ (Bosanskim) jezikom.

BOŠNJAK X

Muris Abdulvaris Ribo, profesor

šerijatskog prava

BOŠNJAK X

prof.dr. Faris Fočo, šef Klinike za

maksilofacijalnu hirurgija iz sastava

KCUS-a.

Dr. Ismet ef. Bušatlić, dekan

Fakulteta islamskih nauka

BOŠNJAK X

Semir Efendić, načelnik Općine

Novi Grad Sarajevo

Hadedina Hukić, farmaceut,

Tuzla: Dovoljno je da kažem da sam

rođena u ovoj divnoj Bosni, pa da svako

zna zašto se osjećam Bošnjakinjom!

Ja rezervne domovine nemam! I pradjedovi

su mi iz Bosne. Vijekovima su

pokušavali da mi domovinu pokore,

ali Bosna je jaka! Ne da se!

prof.dr.Dževad Jahić

BOŠNJAK X

Tahir Lendo, Premijer SBK - S radošću

prihvaćam učešće u ovoj anketi

- Časno je biti Bošnjak

2. decembar - 7. muharrem

18


BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Emdžad Galijašević, načelnik

općine Bihać

prof. dr. Fikret

Hadžić

Abdulmelik Bašić, profesor

šerijatskog prava

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Adnan Pezo, zlatni ljiljan

BOŠNJAK X

Akademik prof. dr. Omer

Ibrahimagić

Alen Zulić, direktor

Kulturnog centra Bihać

BOŠNJAK X

Prof.dr. Senadin

Lavić, predsjednik

BKZ Preporod

BOŠNJAK X

Admir Hadžipašić, predsjedavajući

Skupštine

Unsko-sanskog kantona

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Safet ef. Pozder

prof.dr. Zuhdija Adilović

Ermin Lipović predsjednik

Kluba ekstremnih sportova

“Limit“

BOŠNJAK X

Jasmin Smailbegović, zamjenik

predsjedatelja Doma

Naroda FBiH

hafiz Dževad Gološ

BOŠNJAK X

Enes Ratkušić, profesor

sociologije

Izet ef. Terzić

mr. Safet Kuduzović

BOŠNJAK X

BOŠNJAK X

Dr. sc. Džemal Subašić, direktor Sektora

za organizaciono pravne i kadrovske poslove

i kadrovski informacioni sistem Ž FBiH

Emir Mehmedović, UG “Mladi Muslimani”

Koričić Asim, prvi komadant sedme

Muslimanske, inžinjer mašinstva

Dijana Begović - novinar i urednik informativnog

programa radija RTV USK-a

Senad Ramić, izvršni direktor Radija

TV-USK-a

Nijazija Maslak, direktor bihaćkog muzeja

Korjenić Kijan Muhamed, magistar filozofije

Prim.dr. Zemira Koričić, spec. porodične

i porodične medicine

Aida Bajraktarević, doktor opće medicine

i specijalizant pedijatrije

Aladin Bajraktarević, šef RU BH MACa

Bihać, dipl.kriminolog

Esma Kurtagić spec. stomatološke protetike

i načelnik stomatologije

Halkić Senada, spec. fizikalne medicine i

sub. spec. reumatolog

Muhidin Čoralić, predsjednik Udruženja

antifašista i boraca NOR-a

25. decembar - 9. muharrem

19


Kolumna

Borba za opstanak

Kome je Turska mati?

Naš interes je da se na pozicijama

istine učvrsti turska politika pomoći

i prisutnosti u BiH. Ako ne bude

istine u tretiranju ove teme, onda

će odnos Bosne prema Turskoj, i

bošnjačkih političara prema turskim

političarima, biti vazalski, na štetu

Bosne i Bošnjaka, a što je već u

nekoliko situacija nagoviješteno

Piše: Fatmir Alispahić

Prošle

P

hefte je u Banja Luci odr-

Pžan naučni skup “Turska na

PBalkanu”, a nekoliko srbijanskih

medija je objavilo tekstove na temu “zbližavanja

Srbije i Turske, dvije glavne sile na

Balkanu”. U Srbiji citiraju euforični stav

urednika turskog sajta “Todays Zaman“

Abdulaha Bozkurta, koji kaže da je “najvažnije

da javno mnjenje u obe zemlje u

najvećoj meri podržava ponovno povezivanje

na korist i Turske i Srbije”. U ovoj

rečenici riječ “ponovno” zapravo dekonstruira

suštinu, i pozadinu, jer ukazuje da

500 godina turske vladavine u Srbiji nije

bilo okupacija, već je bilo “veza”. Ta historijska

bliskost se vidi i iz rečenice da se ovo

savezništvo obnavlja “uprkos negativnom

istorijskom nasleđu i gorkim iskustvima

koja su razdvojila dve glavne sile na Balkanu”.

Znači li to da nisu trebale biti razdvojene?!

U Srbiji prenose turski stav da je

“ohrabrujuće videti da Srbi ne pokazuju

bilo kakvu nelagodnost, već zadovoljstvo

zbog principijelnog pristupa turske spoljne

politike, a Ankara uviđa centralni značaj

Srbije u uspostavljanju mira i stabilnosti

na problematičnom Balkanu”. Saznajemo

i da je “Turska aktivno lobirala da Srbija

uđe u evroatlantske institucije, pre svega

u NATO, ali i u EU”, da će “trgovinska

razmena između Turske i Srbije kroz nekoliko

godina dostići tri milijarde dolara”, i

da će “Turska biti kapija za kretanje srpske

robe ka mnogo većim tržištima na Bliskom

istoku”. Najava da će Turkish Airlines kupiti

nacionalnu avio-kompaniju JAT više je

od ekonomske saradnje, jer se radi o prepuštanju

nacionalnog suvereniteta drugoj

zemlji. Opravdano je strahovanje da bi ta

naprasno probuđena ljubav između Turske

i Srbije mogla ići na štetu Bosne i Bošnjaka

- jer ko je dobar za Srbijom, ne može biti

dobar sa ZAVNOBiH-om.

Na pozicijama istine

Ne postoje dokazi iz vremena genocidne

agresije na Bosnu i Hercegovinu

koji bi svjedočili da se politika Republike

Turske bitno razlikovala od politike

Velike Britanije, Francuske, Španjolske i

drugih država od kojih je, budi rečeno,

ovisila ambicija Turske da postane

dio Evropske zajednice.

Prije će biti da je tadašnji

odnos Turske prema BiH bio

transmisija evropske politike,

utoliko što je na historijskim

i emotivnim osnovama Turska

mogla lakše ubjeđivati bosansko

rukovodstvo u rješenja

7. decembar - 23. muharrem

20

Sad bi trebalo

da ne vidimo

ono što je bilo,

u ime ovoga

što je sada,

ali, ovo što je

sada neće biti

temeljito ako

se napravimo

da ne vidimo

prošlost ovih

odnosa koji

su prije bili

mimikrija, nego

iskrenost.

koja su nudile velike evropske

države. Na bazi tog (veoma

upitnog) historijskog povjerenja,

bošnjačka politika je vjerovala

u dobre namjere turske

diplomatije. U nekim dokumentima

Turska se pojavljuje

kao “ekspert za balkanska pitanja”,

a riječ “ekspert” nosi

semantiku riječi “eksponent”.

Evropska politika prema BiH

zasnivala se na jačanju separatističkih,

velikosrpskih i velikohrvatskih

projekata, slabljenju

državne vlasti u Sarajevu i

njenom svođenju na trećinski

legitimitet, a što se realiziralo

kroz genocidni embargo na

oružje Armiji RBiH, kao jedinoj

legalnoj oružanoj sili, te

kroz izgladnjivanje i iznurivanje stanovništva

pod vlašću Vlade u Sarajevu. Neupitna

je - “dvoličnost evropskih država

koje su dozvolile da se pred njihovim očima

desi genocid u Bosni i Hercegovini”.

Ovo što smo stavili u navodnike

je izjava predsjednika Velike narodne

skupštine Republike Turske Cemila Ciceka

koju je dao na ceremoniji otkrivanja

biste prvog Predsjednika BiH Alije

Izetbegovića u nekom turskom gradu.

Izjava je data u kontekstu stalnog

evropskog propitivanja Turske “šta je sa

ljudskim pravima i slobodom”. Gospodin

Cicek na ta propitivanja odgovara

primjerom Bosne, jer je tragedija Bosne

prava poruka Evropi da razmisli o

svojoj dvoličnosti, pa tek onda da uzme

Tursku u usta. Mada, taj genocid nad

Bošnjacima se događao i pred turskim

očima. Nije valjda da su rahmetli Alija,

Bosna i Bošnjaci u ovoj priči samo

sredstvo da Turska nešto odbrusi Evro-

pi, namjesto da budu turska politička i

moralna obaveza?! Na žalost, najmanje

j

stotinu godina traje bošnjačka čežnja

za turskom brigom, koja po mnogo

čemu podsjeća na bol djeteta kojega je

napustio neodgovorni roditelj.

Mnoštvo je primjera, ali, sjetimo se

samo potresnog “Memoranduma Muslimana

Bosne i Hercegovine, predanog

Osmanlijskom parlamentu mjeseca februara

1909. god. u Carigradu”. U dokumentu

se podsjeća šta su sve Bošnjaci

dali osmanskoj državi, izražava se očaj i

nevjerica da će Turska “učiniti bespravnim

robljem milion i 400 hiljada svojih

najvjernijih podanika”, te se veli: “Zar je

to mogao vjerovati narod koji

je doveden do prosjačkog štapa

boreći se za svoju nezavisnost i

jednu državu a da ga ona prodaje

za 2,5 miliona funata i

preda svoj narod na milost i

nemilost dušmana, koji hoće

ne samo da ga odnarodi nego

da ga potpuno istrijebi. Zar

Turska, koja je svaki pedalj

zemlje krvlju iskupila sad kao

ustavna država da svoje zemlje

prodaje onome ko nad njim

nema nikakvih prava? Zar

prodavati potomke Mustafapaše,

Silahdara Jusuf-paše i

drugih velikana i prodavati ih

onome koji će ih gnječiti dok

ne izdahnu? To nije prodaja

turskih dobara, već prodaja

suverenih prava, prodaja njih

samih, prodaja onih koji bijahu

uvijek spremni kurban biti

za islamsko dobro.”

Bošnjaci su teško podnijeli

otkriće da oni jednim

srcem vole Carigrad, a da u

srcu Carigrada možda i nema

plaho mjesta za Bosnu i Bošnjake.

Kao što je odnos djeteta prema

roditelju uvijek složeniji i suptilniji

nego odnos roditelja prema djetetu,

tako je i odnos Bošnjaka prema Turskoj,

a posebno u kontekstu historijskih

okolnosti, bivao mnogostruko kompleksniji.

Bošnjačke poruke odanosti

Turskoj slate su kroz vrijeme u raznim

varijantama, od kojih je najupečatljivija

izjava reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića

da nam je – Turska mati. Možda

je to tačno, ali materinstvo mora biti

priznato od “majke” i potvrđeno kao

skrbništvo nad djetetom. Bošnjačko zazivanje

turskog materinstva je bilo bez

odgovora do unazad koju godinu, kada

je zaokret u turskoj politici prema Bosni

i Bošnjacima, predvođen harizmom

turskog vođe Recepa Tayyipa Erdoğana,

rasplamsao nadu da se “turska mati” zaposve

sjetila ostavljenog djeteta.


A da li je baš to tako iskreno i istoznačno

kako osjećaju Bošnjaci? Ili je,

ne daj Bože, po srijedi neki turski interes,

u kome su Bošnjaci samo sredstvo,

samo statisti? Ako je turska otvorenost

prema Bosni i Bošnjacima istinita i

iskrena, onda bi se ta pojava morala

smatrati posve novom u odnosu na

tursku politiku od 1878. pa do početka

2000-tih. U isti koš se ne može trpati

turska politika u vrijeme genocidne

agresije i danas. A upravo to je u svome

govoru eksplicitno naveo predsjednik

turske Skupštine Cemil Cicek, kada je

rekao da je “Bosna i Hercegovina dio

naše duše”, te poentirao:

“U tzv. modernom svijetu dozvoljeno

je da više od 250 hiljada žena,

muškaraca i djece bude ubijeno zato što

su muslimani. Dok su dvolične države

samo gledale ovo krvoproliće, Turska je

bila jedina zemlja koja je učinila sve što

je u njenoj moći. Nadam se da će odnosi

Turske i BiH uvijek ostati ovako dobri”.

Recimo, ovakvu izjavu – o ubijanju

Bošnjaka “zato što su muslimani” - nismo

mogli čuti od turskih zvaničnika

iz vremena dok je trajala genocidna

agresija. A to što je čujemo danas čini

se kao potvrda moralne obnove turske

politike, mada se nastoji kazati kako

je Turska i tada jednako štitila Bosnu

i Bošnjake. U to nas suvjeravaju i rijetki

naučni i publicistički radovi nekih

domaćih autora koji, naspram bošnjačke

iracionalnosti, objektiviziraju ratnu

ulogu Turske prema Bosni i Bošnjacima.

Evo jednog citata:

“Tako je britanska politika svoju

nedvosmislenu prosrpsku poziciju najbolje

demonstrirala tako što u međunarodno

priznatoj Bosni i Hercegovini

dugo nije željela otvoriti ambasadu,

dok je u nepriznatoj SRJ, odnosno

Beogradu uporno zadržavala svoje

diplomatsko prisustvo. Upravo zbog

svoje politike evropeizacije i dokazivanja

kooperativnosti prema vodećim

evropskim silama i Turska je učinila

isto. Brojni bh. diplomati, novinari i

politički analitičari uočili su značajnu

pojavu u turskim zvaničnim medijima

tog vremena kako o ratnim dešavanjima

na tlu bivše Jugoslavije, a posebno

u BiH, najviše koriste vijesti beogradske

novinske agencije Tanjug, a malo ili

nikako onih iz bh. medija.”

Govori se da je Turska u okviru Organizacije

islamske konferencije, u vrijeme

genocidne agresije, blokirala pokušaje

islamskih zemalja da se zauzme

tvrđi stav, te da – “turska politika nije

imala nikakve tradicijske i vjerske motive,

već se zasnivala na kalkulantskim

procjenama zarad primitka unutar EU

u koju ni nakon više od 40 godina nastojanja

i udovoljavanja evopskim silama

nije pozvana da uđe”.

Iz ovog rakursa bi mogao

biti netačan sud predsjednika

turske Skupštine Cemila

Ciceka da je u odnosu na sve

druge zemlje – “Turska bila

jedina zemlja koja je učinila

sve što je u njenoj moći”. Ali

to ne znači da Bošnjaci nisu

željeli, i da dan-danas ne žele,

da Turska za BiH “čini sve

što je u njenoj moći”! Ovaj

kritički osvrt zapravo je nastojanje

da se na pozicijama

istine učvrsti turska politika

pomoći i prisutnosti u BiH.

Jer ako ne bude istine u tretiranju

ove teme, onda će odnos Bosne

prema Turskoj, i bošnjačkih političara

prema turskim političarima, biti vazalski,

na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je

već u nekoliko situacija nagoviješteno.

Uvjet za pobratimstvo

Turska iz 90-tih godina je, na žalost,

bila sva zarobljena u ambiciju da

postane dijelom Evropske unije, a ta

ambicija je bila neostvariva bez kooperativnosti

sa politikom vodećih

evropskih zemalja, koje su tada vodile

genocidnu politiku prema Bosni i

Bošnjacima, proklamirajući doktrinu

“zatečenog stanja”, tj. prihvatanja realnosti

koja je stvorena ratnim zločinima

velikosrpskih i velikohrvatskih snaga.

Turskoj su bili preči njeni, nego bosanski

interesi, pa je logično što iz tog perioda

ne nailazimo nešto što bi potvrdilo

izjavu gospodina Ciceka da je “Turska

bila jedina zemlja koja je učinila sve što

je u njenoj moći”. Ne da Turska nije

bila “jedina zemlja”, već uopće nije bila

zemlja koja je na diplomatskom planu

išta konkretno činila da se zaustavi

genocid u BiH! ...Osim što je slijedila

evropske autoritete, a naročito autoritet

Nadajmo se da

će Turska, kao

“jedina zemlja

koja čini

sve što je u

njenoj moći” u

interesu Bosne

i Hercegovine,

bez kalkulacija

podržati našu

borbu za

opstanak. A ta

borba počinje

u borbi za

istinu.

mešetarske Velike Britanije,

čija se strategija zasnivala

na očekivanju da će vladine

snage u Sarajevu biti poražene

od beogradskih i zagrebačkih

okupatora. Mogla je

Turska, recimo, prekinuti

diplomatske odnose sa tzv.

Jugoslavijom, tj. Srbijom.

Mogla je poslati vojnu pomoć,

naoružanje i instruktore,

kao što je radio, recimo,

Iran sa kojim BiH nema

nikakvih historijskih veza.

Mogla je negdje, narodski

kazano, hlupiti rukom od

sto. Svašta je mogla učiniti Turska pa

da bude “jedina zemlja koja je učinila

sve što je u njenoj moći”. Sad bi trebalo

da ne vidimo ono što je bilo, u ime

ovoga što je sada, ali, ovo što je sada

neće biti temeljito ako se napravimo

da ne vidimo prošlost ovih odnosa koji

su prije bili mimikrija, nego iskrenost.

Dokaze je moguće pronaći na mnogo

mjesta, a moguće ih je čitati i iz tekstova

“arhitekte Daytonskog sporazuma”

Richarda Holebrookea koji piše da su

Bushova i Clintonova administracija

bile nevoljne da poduzmu neke bitnije

korake, sve dok nije uočena činjenica

o istrajnosti bosanskog otpora, ali i sve

veće involviranosti islamskih zemalja

u dopremi oružja Armiji RBiH, kao

i dolascima dobrovoljaca na bosanska

ratišta. U ovoj priči o pomaganju Armiji

RBiH i Bošnjacima – nigdje nema

Turske. Uglavnom se pominje Iran.

Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha,

američkog ambasadora u Hrvatskoj,

pred Domom komiteta za međunarodne

odnose SAD, u maju 1996.,

jasno je da je Amerika podržavala vojnu

pomoć bosanskim snagama koja

je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana.

Galbraith je, između ostalog, rekao:

7. decembar - 23. muharrem

21


“Bosanska vlada zatražila je dozvolu

za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju

armiju pod opsadom. Glavni snabdjevač

bio bi Iran. Naša administracija je

odlučila da ne reaguje, što je značilo da

nemamo prigovor. Vjerovao sam tada, a

sada još i više, da je naša administracija

donijela ispravnu odluku. Bosanci su preživjeli

zahvaljujući naoružanju” – rekao

je ambasador Galbraith, te naveo čitav

niz statističkih podataka kojima dokazuje

da je kršenje embarga na oružje

bio jedini način da preživi bosanski

narod. – “Enklave bez odbrane, uključujući

Sarajevo, pale bi u ruke Srbima.

Moglo je biti na stotine hiljada mrtvih.

To je bio kontekst naše odluke. Dozvolite

da ponovim kako vjerujem u to da

smo donijeli ispravnu odluku” – rekao je

Galbraith misleći na dozvolu da bosanska

vlada primi iransku vojnu, a time i

stručnu pomoć.

A u to vrijeme Turska ima uredne

i prisne odnose sa Beogradom! Kako

objavljuje Miodrag Mitić, srbijanski i

turski predsjednici, Milošević i Demirel,

jedan drugom upućuju srdačna pisma.

Nema nikakve zategnutosti ili nagovještaja

diplomatskog konfrontiranja. Još

jedna ilustracija dokazuje da Turska u

toku genocidne agresije nije baš imala

sluha i suosjećajnosti za bošnjačke patnje.

Naime, vođi velikohrvatske agresije

na Bosnu i Bošnjake, Franji Tuđmanu,

na Univerzitetu u Ankari je 11. 02.

2004. uručen počasni doktorat, između

ostalog, na ime “briga i napora za razvoj

političkih i kulturnih odnosa Turske i

Hrvatske i za doprinos međunarodnome

miru”. A baška ovo – “za doprinos

miru”?! Događa se to prije Washingtonskog

sporazuma iz marta 1994., dakle, u

vrijeme velikohrvatske agresije. Ne može

biti da Turska nije znala šta Tuđmanove

trupe rade po BiH?! Pamti se i da je turski

predsjednik Demirel bio jedini šef

države koji je prisustvovao sahrani Franje

Tuđmana. Pamti se i kako se turski

predsjednik Demirel, nakon genocida u

Srebrenici, kad se svukud znalo ko je i

šta je Slobodan Milošević, “balkanskom

kasapinu” obraćao riječima: “Veliki i

dobri prijatelju...” Ove činjenice Bošnjaci

ili ne znaju, ili neće da znaju, a bez

kritičke valorizacije tursko-bošnjačih

odnosa nema iskrenog prijateljstva, a

pobratimstva, pogotovo.

Ličnost dvoličnosti

Upravo zbog toga moglo se dogoditi

da Turska u avgustu ove godine ZABRA-

NI predsjedavajućem Predsjedništva BiH

Bakiru Izetbegoviću da sudjeluje na 16.

Samitu nesvrstanih, među predstavnicima

120 zemalja, od čega 30 šefova država

i vlada, a koji predstavljaju dvije trećine

članstva Ujedinjenih nacija, te da iskoristi

rijetku šansu za ukazivanje

na probleme Bosne i Hercegovine.

Doduše, pitanje je da

li bi Bakir Izetbegović imao

hrabrosti da cijelom svijetu

kaže kako se drugim sredstvima

nastavila genocidna agresija

na Bosnu i Bošnjake, jer

se njegova politička doktrina

zasniva na glađenju i zaglađivanju.

No, to ne priječi naše

pravo da svoju tragičnu poziciju

i svoje rijetke šanse gledamo

u svjetlu prirodnog nagona

za opstankom. Zbog toga

16. Samit nesvrstanih vidimo

kao veliku priliku da se pred

svjetskim auditorijumom zavapi

zbog “dvoličnosti evropskih

država” (Cemil Cicek)

koje su dozvolile, i koje i danas kreiraju

i dozvoljavaju, istrebljenje Bošnjaka i rastakanje

Bosne i Hercegovine. Valjda bi

Turska, kao “jedina zemlja koja čini sve

što je u njenoj moći” za spas Bosne i Bošnjaka

trebala sama podstaknuti i ohrabriti

Bakira Izetbegovića da ode na Samit

nesvrstanih i cijelom svijetu obznani šta

se to danas događa sa Bosnom i Bošnjacima.

Namjesto toga, Turska je, kako su

izvještavali mediji, “uputila nalog” Bakiru

Izetbegoviću da odustane od puta u

Teheran, iako je Predsjedništvo BiH još

ranije prihvatilo učešće na Samitu Pokreta

nesvrstanih. Izetbegović je vazalski

poslušao, bez komentara, Predsjedništvo

BiH je poniženo, šansa je propuštena, a

da nikada poslije u medijima ovaj slučaj

nije uzet kao paradigma karaktera turskobosanskih,

odnosno, tursko-bošnjačkih

odnosa. Ako Turska ima računicu zbog

koje je sebe i svoje podanike odvraćala

od puta u Teheran, u našem slučaju

nema nikakve računice. Jer da je Iran baš

Srbija je

Turskoj

geostrateški

interes, a

Bosna, možda,

moralna

obaveza. A u

politici, moral

je samo fraza,

a interesi

su realnost.

Historijsko

iskustvo nas

podučava

da budemo

oprezni u

očekivanju da

će nam Turska

biti mati.

toliko nakazan, koliko žele

Amerika i Izrael, pa ne bi se u

Teheranu skupilo 120 država,

a zapravo, predstavnici dvije

trećine Ujedinjenih nacija.

Ipak je taj uspješni 16. Samit

nesvrstanih u Teheranu, kome

je prisustvovao i generalni sekretar

Ujedinjenih nacija Ban

Ki Mun, potvrdio prevlast i

slobodu većine čovječanstva.

U ime čega, onda, predsjedavajući

Izetbegović odbija

da realizira odluku Predsjedništva

BiH o sudjelovanju

na Samitu nesvrstanih? Zato

što je Turskoj naumpalo da

lidersku poziciju na Balkanu,

svoju odanost Americi i status

velesile u Evropi, gradi i tako

što će pokazati kako predsjedniku jedne

države može zabraniti put u Teheran?

Naši odnosi sa Turskom imaju smisla tek

na razini jačanja naših državotvornih i

nacionalnih interesa. A najvažniji interes

danas je spriječiti dalju disoluciju države

Bosne i Hercegovine i dalje rasipanje bošnjačkog

naroda. Nadajmo se da će Turska,

kao “jedina zemlja koja čini sve što

je u njenoj moći“ u interesu Bosne i Hercegovine,

bez kalkulacija podržati našu

borbu za opstanak. A ta borba počinje u

borbi za istinu. A borba za istinu počinje

sa prilikom da se bošnjački vapaj što

glasnije čuje. Srbija je zainteresirana da se

o bošnjačkim žrtvama što manje govori.

A Turska je zainteresirana za partnerstvo

sa Srbijom, što podrazumijeva i razne

ustupke. Srbija je Turskoj geostrateški interes,

a Bosna, možda, moralna obaveza.

A u politici, moral je samo fraza, a interesi

su realnost. Historijsko iskustvo nas

podučava da budemo oprezni u očekivanju

da će nam Turska biti mati.

7. decembar - 23. muharrem

22


Poltika i društvo

Analiza rješavanja statusa Grada Mostara

Mostar je vitalni nacionalni interes Bošnjaka

Rješavanje statusa

Grada Mostara goruće je

političko pitanje u Bosni a

naročito u Hercegovini. O

ovom važnom pitanju piše

naš saradnik iz Mostara

Adis Zilić, magistar

historijskih nauka i vijećnik

u Gradskom vijeću Grada

Mostara

Piše: Adis Zilić

Kako

K

je ranije najavljivano,

Kodmah nakon održanih

Klokalnih izbora u Bosni i

Hercegovini pristupilo se rješavanju

problematike grada Mostara zato što

samo u ovom gradu nisu održani izbori,

zahvaljujući presudi Ustavnog

suda. Sud je u međuvremenu i poništio

pojedine odredbe nametnutog

statuta, te se izbori ne mogu više održati

po starim pravilima. Nova pravila

po kojima će izbori biti raspisani potrebno

je sada politički dogovoriti.

Inicijativa OHR-a

U toku je inicijativa OHR-a da se

“uvuku” pojedine političke stranke u

pregovore oko rješavanja statusa grada.

Problem u takvom pristupu ogleda

se u tome što stranke koje OHR

uzima kao partnere u razgovorima

nemaju političkog legitimiteta u Mostaru.

Neke od stranaka nemaju nijednog

vijećnika u Gradskom vijeću

kao što su SBiH, SBBBiH, HSP, a

neke su do te mjere izgubile podršku

izabranih vijećnika da ne predstavljaju

relevantan faktor na lokalnom

nivou kao SDP ili NSRzB. Gotovo

svi vijećnici koji su izabrani u Vijeće

ispred navedenih političkih opcija,

nezadovoljni stranačkim stavovima

po pitanju rješavanja statusa grada,

istupili su iz istih i imaju status nezavisnih

vijećnika. Nažalost, neke od

ovih političkih opcija ne pokazuju dosljednost

u političkim opredjeljenjima

i otvoreno zagovaraju gotovo identična

rješenja kao HDZ i HDZ 1990,

princip jedan čovjek, jedan glas, koji

remeti osjetljivu ravnotežu i obezbjeđuje

prevlast hrvatskom narodu. Ne

smeta im omeđivanje zauzete teritorije

križom na brdu Hum visokim 33

metra ili zvonikom franjevačke crkve

na Bulevaru, bivšoj liniji fronta, visokim

107 metara. Takve klerikalne

relikvije i nakaradna zdanja

koja odražavaju želju za dominacijom

će se vremenom

pomjeriti još dalje na istok

ukoliko se “završi započeto”

i Mostar postane “hrvatski

stolni grad”.

Za OHR treba biti indikativno

i zabrinjavajuće

što se iz pregovora povukla

SDA, najsnažnija parlamentarna

stranka u Gradskom

vijeću, nezadovoljna

postavljenim pravilima ponašanja,

koja su uspostavili

međunarodni zvaničnici. Iz

te stranke ističu da ne žele

biti paravan za nametnutu

odluku u režiji OHR-a, niti

za tako nešto hoće preuzeti

odgovornost, poučeni lošim

iskustvom iz 2004. godine.

SDA ima ubjedljivo najjači

gradski odbor u državi

upravo u Mostaru, ne zato

što u ovom gradu žive veliki

ili nacionalno osviješteni

Bošnjaci, nego zato što se u

ovom gradu bošnjački narod

osjeća ugroženim, pa

traži utočište u narodnoj

stranci i što se nad Mostarom

opasno nadvio Damaklov

mač (bivše?) Herceg-

Bosne.

Šta hoće Klub Bošnjaka?

Trenutna dešavanja oko

statusa Mostara nisu problematika

koju trebaju rješavati pojedine

političke stranke nego klubovi

naroda u Gradskom vijeću. Klub Bošnjaka,

iako ima heterogeno članstvo

sastavljeno od različitih političkih opcija,

zastupa jedinstvene stavove i to je

izgleda glavni problem za OHR, koji

uporno ignoriše taj Klub. Svi članovi

Kluba svjesni su pogubnosti politika

stranačkih centrala iz Sarajeva i težine

Klub Bošnjaka,

iako ima

heterogeno

članstvo

sastavljeno

od različitih

političkih

opcija, zastupa

jedinstvene

stavove i to

je izgleda

glavni problem

za OHR, koji

uporno ignoriše

taj Klub. Svi

članovi Kluba

svjesni su

pogubnosti

politika

stranačkih

centrala iz

Sarajeva

i težine

historijskog

trenutka za

Mostar.

Šta traži Klub Bošnjaka u Grad-

skom vijeću? Ako je Ustavni sud presudio

da su pojedine odredbe statuta

kojeg je nametnula institucija

visokog predstavnika

neustavne, onda se trebamo

vratiti na ustavna rješenja

koja je svojom intervencijom

ukinuo Pedi Ešdaun. To je

jedina moguća početna pozicija

koju Bošnjaci Mostara

prihvataju kao osnovu za

historijskog trenutka za Mostar. Snažnu

podršku Klubu pružaju Islamska

zajednica, boračke organizacije i više

od 40 nevladinih organizacija sa područja

Grada.

dalje pregovore oko statusa

Grada. Ni u kom slučaju

to ne može biti nametnuti

Ešdaunov statut. Međutim,

očito je da OHR već ima u

ladici spremno rješenje za

Mostar čim se ignorišu legitimni

predstavnici jednog

naroda i nastoji se pronaći

prazan prostor za djelovanje

među bošnjačkim političkim

opcijama. U spreman

scenario međunarodnih

zvaničnika za Mostar savršeno

se uklapa aktuelna priča

o ukrupnjavanju kantona

u Federaciji. Ostavljam

čitaocima prostor da sami

izvedu zaključak u kojem

kantonu su stranci zamislili

da se sutra nađe Mostar i

centralna Hercegovina gdje

žive Bošnjaci.

Klub Bošnjaka je pokrenuo

i potpisivanje peticije

kojom se traži vraćanje jedinica

lokalne samouprave,

što je jedina garancija

ravnopravnosti i opstanka

Bošnjaka. Potpisivanje

je u toku i očekuje se oko

20.000 potpisa. Ni OHR neće moći

dugo ignorisati stavove Kluba Bošnjaka

u Gradskom vijeću. Umjesto što

nam visoki predstavnik piše konfuzna

pisma u kojima obrazlaže “zamrzavanje”

statusa vijećnika, zbog isticanja

mandata i neodržavanja izbora, bolje

bi mu bilo da se upusti u jedan konstruktivan

dijalog. Nema dugoročnog,

stabilnog rješenja ako je uspostavljeno

7. decembar - 23. muharrem

23


na bilo čiju štetu, a takve negativne

intencije primjećuju se kod visokog

predstavnika. Dok je vijećnicima status

zamrznut, gradonačelniku nije,

iako je izabran iz reda vijećnika. Ali,

gradonačelnik dolazi iz političke opcije

za koju “navija” OHR, te je to možda

i pravi razlog za “dvostruke aršine”.

Ešdaunov atak na Dejtonski

sporazum

Visoki predstavnik je 2004. godine

prekršio međunarodne sporazume,

Ustav FBiH i Ustav Hercegovačkoneretvanskog

kantona o Mostaru, nametnuvši

uređenje Grada mimo postojećeg

ustavnog rješenja, pretvorivši

Mostar u grad slučaj, što je na kraju

prepoznato i potvrđeno odlukom

Ustavnog suda. Ukinuvši općine, visoki

predstavnik je djelovao suprotno

članu 6. Evropske povelje o lokalnoj

samoupravi, koja čini sastavni dio

ustavnog sistema ove zemlje. Također

je tim činom narušio Dejtonski sporazum

jer nije u njegovoj nadležnosti

da mijenja mirovni sporazum, što je

potvrđeno presudom Suda za ljudska

prava u Strazburu. Dovoljno je spomenuti

slučaj Sejdić-Finci, čije rješenje

ne smije nametati visoki predstavnik,

nego se njegova implementacija

mora mukotrpno dogovarati među

domaćim političarima u Parlamentu.

Isto tako je visoki predstavnik, nametnuvši

2004. godine odluku,

ignorisao referendumom

jasno izraženu volju

apsolutne većine građana

u bivšim općinama sa bošnjačkom

većinom, koji su se

tada izjasnili protiv ukidanja

jedinica lokalne samouprave.

Takva gruba kršenja

prava pojedinaca i kolektiviteta

mogli su evropski kolonizatori

provoditi samo u

zemljama tzv. trećeg svijeta.

Nama je savršeno jasno s

kim imamo posla i neće nas

ponovo prevariti.

OHR će stoga vjerovatno

pokušati riješiti problem

Mostara na državnom nivou, među

političkim strankama koje nemaju legitimiteta

na lokalnom nivou. Bitno

im je samo da nađu “rupu” u bošnjačkim

redovima, kako bi mogli opravdati

novo nametanje odluke, po istom

receptu iz 2004. godine. Nažalost,

bošnjačke političke opcije na višim

nivoima su toliko razjedinjene j da to

nije teško učiniti. Žalosno je također

i to da se sva bošnjačka “elitna” i “državotvorna”

politika svela na pitanje

kakvo će biti stanje od Baščaršije do

Ilidže. Ne pokazuju nimalo interesa

ni brige za “provinciju”. Kad su predstavnici

Kluba Bošnjaka u Gradskom

vijeću lobirali kod klubova naroda

na višim nivoima vlasti, pokazalo se

Potpuno su

oprečni stavovi

bošnjačkih

i hrvatskih

predstavnika

o pitanju

Mostara i ti

problemi su

u Vašingtonu

gurnuti pod

tepih. Kamen

spoticanja

je tada

preskočen jer

se u to vrijeme

skrajala

Federacija.

da većina zastupnika viših

nivoa vlasti ne posjeduje

čak ni elementarna znanja

o problematici Mostara, a

trebali bi eventualno sutra

donositi teške i odgovorne

odluke sa dugoročnim posljedicama.

Mostar je dejtonska

kategorija!

Hrvatske političke opcije

mudro šute jer im odgovara

da cijelu stvar završe u

tišini i da uz pomoć OHRa

projekat započet prije 20

godina privedu kraju. Kad

im neke stvari nisu politički odgovarale

u prošlosti podizali su barikade,

pa čak su i pucali iz vatrenog oružja

na međunarodnog upravitelja Hansa

Košnika, a sad poručuju da je 2012.

godina i da ne trebamo gledati unazad.

Gledali bismo i unaprijed, ali

kud god se okrenemo, oči nam izbiše

međaši osvojenih teritorija, agresivno

istaknuti vjerski simboli i kilometarski

tornjevi, koji su nam jasna poruka

kakav se Mostar želi. Također, naše

komšije nam poručuju da se okrenemo

savremenim civilizacijskim tekovinama.

Koje li ironije i cinizma! U

civilizacijske tokove uljudnog ponašanja

uvode nas isti oni koji su tenkovima

i haubicama rušili kulturno-hi-

7. decembar - 23. muharrem

24


storijsko nasljeđe Mostara, držali pod

opsadom istočni dio grada bez vode,

hrane, struje, pod stalnim neselektivnim

granatiranjem i snajperskom vatrom,

držali u koncentracionim logorima

preko 10.000 Bošnjaka iz zapadnog

dijela grada, odakle su i raselili po

bijelom svijetu 30.000 Bošnjaka, čime

su ustvari i stekli demografsku preva-

gu, a sve u okviru borbe za lebensra-

um. Dakle, nasilnim metodama et-

ničkog čišćenja i progona, zbog čega

će upravo biti zanimljiva

sudska presuda koja usko-

ro slijedi Prliću i ostalim

prvacima nekadašnje para-

državne tvorevine u Hagu.

Zaboravlja se da je sloboda

Bošnjaka plaćena najsku-

pljom cijenom na svijetu,

ljudskim životima. Obični

mali ljudi, heroji Mostara,

stali su gotovo goloruki na

put velikim planovima kri-

voustog poglavnika.

Citirat ću ovom prilikom

jednog značajnog državnika

iz zapadne Evrope s kraja

XIX stoljeća samo radi ibreta

našim komšijama i njihovim

stranim pomagačima.

Čovjek pod čijom palicom

se nacionalno ujedinila Njemačka,

jednom prilikom je

rekao: “Suštinska pitanja

jedne nacije ne rješavaju se

za zelenim stolom.” Historijska

šansa u tom smislu

propuštena je 1993. godine

i sasvim sigurno se neće realizirati

nakon 20 godina,

u mirnodobskim uslovima.

Ako je status Mostara ugrađen u Vašingtonski

i Dejtonski mirovni sporazum,

onda se ne može nametanjem odluke

visokog predstavnika i kasnijim korekcijama

nametnute odluke promijeniti

stanje u korist jedne strane. Status

Mostara je poput statusa entiteta Republika

Srpska, to je dejtonska kategorija.

Mostarsko rješenje j prihvatili su u

Dejtonu i Franjo Tuđman i Gojko Šu-

šak. Nije se slučajno ovaj grad našao na

pregovaračkom stolu kao važna tema

prilikom sklapanja mirovnog ugovora.

Osnovni razlog za to leži u činjenici što

prostor Mostara spada u vitalni nacionalni

interes bošnjačkog naroda i mi ga

bez borbe nećemo predati.

Potpuno su oprečni stavovi bošnjačkih

i hrvatskih predstavnika o pitanju

Mostara i ti problemi su u Vašingtonu

gurnuti pod tepih. Kamen

spoticanja je tada preskočen jer se u

to vrijeme skrajala Federacija. Ukoliko

OHR istraje na manjim intervencijama

i simboličnim korekcijama postojećeg

nametnutog statuta u korist

Hrvatske

političke opcije

mudro šute jer

im odgovara

da cijelu stvar

završe u tišini

i da uz pomoć

OHR-a projekat

započet prije

20 godina

privedu kraju.

Kad im neke

stvari nisu

politički

odgovarale

u prošlosti

podizali su

barikade, pa

čak su i pucali

iz vatrenog

oružja na

međunarodnog

upravitelja

Hansa Košnika.

hrvatske strane, onda nema

razloga da ne zatražimo

vraćanje Ustava Republike

Bosne i Hercegovine, poništenje

postignutih mirovnih

sporazuma i uvođenja

principa jedan čovjek, jedan

glas na nivou cijele Bosne i

Hercegovine, bez entiteta i

kantona. Tek tada ćemo se

7. decembar - 23. muharrem

25

osjećati dovoljno zaštićenima, ako iza

nas stoji jaka država i tek nakon toga

možemo pristati da se Mostaru ukine

status grada i da ponovo, kao prije

rata, bude jedna općina. Mislim da

međunarodni zvaničnici neće dozvoliti

da cijela stvar ode predaleko i otme se

kontroli, da će prevladati razum i da

ćemo ipak na kraju morati ući u proces

iskrenog dijaloga na zadovoljstvo svih.


Društvo

Povodom lažne dileme o “bosanstvu” i “bošnjaštvu”

Kako Bošnjak ošnjake zaklati olovkom

Zar se ime Bošnjak, jezik

bosanski i vjera islamska ne

zatiru već, evo, 134 godine?

Piše: Faruk Vele

Aktuelna

A

debata o tome da li

ABošnjaci trebaju krenuti pu-

Atem “bosanstva” ili “bošnjaštva”

u suštini predstavlja najobičniju

podvalu i provokaciju.

Bosanac i Bošnjak su dvije različite

identifikacije. Bošnjak je nacionalna, a

Bosanac teritorijalna identifikacija. I tu

nema nikakvih dilema. Tačka!

Ja sam Bosanac, to je sasvim jasno.

Rođen sam i odrastao u srednjoj Bosni,

u istom gradu gdje su stasavali Hadži

Mustafa Bošnjak Muhlisi, dr. Fehim

Bajraktarević, Branko Mikulić, Ahmed

ef. Burek, Džemaludin Latić, Goran Či-

šić... Ali, ja sam i Bošnjak koji govori bosanskim

jezikom, ponosi se bošnjačkim

identitetom i islamskom vjerom.

Zablude prošlosti

Kao što se moji susjedi Hrvati, također,

s pravom, smatraju Bosancima i ponose

katoličkom vjerom. Također, i komšije

Srbi s ponosom nose pravoslavnu

vjeru, te se (mnogi od njih) smatraju Bosancima,

baš kao i ja. S punim pravom!

Kao Bosance, ali i Hrvate i Srbe te naše

susjede vide i drugi.

Ova pitanja, historijski gledano, nikada

nisu bila stvar problema u Bosni. Niti

trebaju biti. Pogotovo kada se gleda iz ugla

Bošnjaka. Poticanje sukoba u našoj zemlji,

ove ili one vrste, uvijek je dolazilo izvana.

Primjećuje to i ugledni britanski historičar

Noel Malcom u svojoj “Povijesti Bosne”.

Izvana su poticani unutrašnji sukobi u Bosni

ili je izvana dolazila agresija na Bosnu.

Još nešto, oni tradicionalni bosanski

katolici i pravoslavci koji su mahom u 19.

stoljeću prihvatili hrvatstvo i srpstvo kao

svoje nacionalno opredjeljenje, napravili

su izbor kojeg su odabrali. Kažu da je i

Stjepana Radića svojevremeno u Jajcu

dočekalo iznenađenje kada je tamošnje

katolike oslovio “braćom Hrvatima”. Ali,

to je neka druga priča.

Svakako, nastojanje pojedinih krugova

iz Sarajeva da promoviranjem “Kallayevog

bosanstva” ovdašnje Hrvate i Srbe tjeraju

da se odreknu nečeg što su davno prihvatili

njihovi pradjedovi, jeste samo “šaljiva

storija iz historije” koja ne vodi ničemu do

novoj smutnji i previranjima. Takva priča

će ostati mrtvo slovo na pp papiru jer su procesi

o kojima se sada ispreda po Šeheru,

davno završeni.

Istovremeno, zabludu čine

i oni koji vjeruju da su ti isti

bosanski Hrvati i Srbi manje

Bosanci od nas Bošnjaka.

Ko onda meni može osporavati

to da sam Bosanac, ako

sam i Bošnjak ili obrnuto!?

O takvim stvarima se može

jalovo debatirati samo u Bosni

i, posebno, unutar našeg, bošnjačkog

naroda. To može biti

samo dio one naše čudne navike

da se prepiremo oko svega,

pa i onog pitanja na koje je

davno odgovoreno.

Nije to ništa novo i neobično,

jer se na popisu naredne,

2013. godine Bošnjaci po

prvi put mogu izjasniti svojim

starim, tradicionalnim bošnjačkim

imenom. Nakon toga

više niko neće moći govoriti o

nekoj nedefiniranoj masi ili,

kako su govorili “drugovi” Milovan

Đilas ili Eduard Kardelj

“etničkoj grupi”, jer je to narod

koji ima svoje ime, jezik, vjeru

i prostor na kojem živi.

Isto je govorio rahmetli

Husaga Čišić na Ustavotvor-

noj skupštini Titove Jugoslavije,

ali je bio usamljen. Naime, i tamo

je bilo Bošnjaka koji su zbog svojih zabluda

i iluzija dozvolili da njihov narod

jedini bude gurnut u “neopredijeljenost”,

iako je Zemaljsko antifašističko

vijeće narodnog oslobođenja Bosne i

Hercegovine (ZAVNOBiH) u ratnim

godinama govorilo da “Bosna nije ni

srpska, ni hrvatska, ni muslimanska,

već i srpska i hrvatska i muslimanska”.

No, Bošnjaci su svoju zasebnost pokazivali

i kada su ih utjerivali u tu “neopredijeljenost”,

kada su bili samo “muslimani”

ili “Muslimani” u nacionalnom

smislu. Pritom, nikada ti ljudi nisu dvojili

oko toga da su i Bosanci. Čak i onda

kada su ostavljali svoje kosti po Hoćinu,

kada su se borili na Galiciji, na Kozari,

Sutjesci ili Neretvi...

Naglašavam, kampanja o kojoj

govorimo ovih dana nije ni slučajna,

niti neobična za ovdašnje uvjete. Zar

No, Bošnjaci su

svoju zasebnost

pokazivali i

kada su ih

utjerivali u

tu “neopredjeljenost”,

kada su

bili samo

“muslimani” ili

“Muslimani” u

nacionalnom

smislu.

se ime Bošnjak, jezik bosanski i vjera

islamska ne zatiru već, evo, 134 godine?

Šta je sada cilj? Nakon 200 hiljada

ubijenih Bošnjaka i sabijanja preživjelih

po enklavama koje neodoljivo

podsjećaju na Gazu ili Zapadnu

Obalu, sada Bošnjake treba

razbiti iznutra, izmrviti, kako

kaže uvaženi reisu-l-ulema mr.

Husein ef. Kavazović, nakon

čega se slobodno može izmrviti

i prostor na kojem taj narod

živi?

Ko to ne vidi kao izvjesnost

nakon užasa 90-tih, u situaciji

kada se ratne ideologije provode

drugačijim sredstvima,

ali s istim ciljem kao i u ratu,

morat će ponavljati historiju.

Jer, nakon što su nas podijelili

na Bosance, Hercegovce,

Sandžaklije, Krajišnike, Posavce,

Tuzlake, Sarajlije, Zeničane...,

sada je cilj da nas podijele

na Bošnjake i Bosance?! To

je dio procesa atomizacije čiji

konačan ishod može biti samo

nestanak bošnjačkog naroda.

Namamiti Bošnjake

Posebno je interesantno

kako se lakomisleni žele namamiti

da se zarad “bosanstva”

odriču “bošnjaštva”, iako

su, hudi, i Bosanci i Bošnjaci.

Naime, Bosanci su, kao, urbani, naprednjaci...

S druge strane, Bošnjaci su

“papci”, džamijski miševi, vehabije...

Onda oni koji ne žele biti “papci” trebaju

samo potpisati da su “ostali”, pardon, Bosanci!?

Moram priznati, odlična metoda

za širenje smutnje. To je kao da stavljate

potpis na pakt s Iblisom.

Jer, kada popis jednom završi uvidjet

će se (ako ne demaskiramo namjere spomenute

kampanje) da u Bosni i Hercegovini

žive Srbi i Hrvati (neki od njih su

onako s ulaznih vrata, naravno, probnim

popisivačima govorili da ih pišu kao Srbe

i Hrvate), Bošnjaci, kojima prijeti manjina,

te Bosanci koji će biti u redu “ostalih”,

zajedno s Romima, Jevrejima, Poljacima,

Mađarima.. To će biti uvod u trajni

nestanak Bošnjaka u Republici Srpskoj i

većem dijelu Hercegovine, te opadanje

utjecaja rečenih u Federaciji BiH.

7. decembar - 23. muharrem

26


Možda bi spomenuti “ostali” tražili

da budu dio Ustava BiH, ali bi ih

Milorad Dodik, kao onomad Sejdića i

Fincija, poslao da se žale u Strazburg...

A Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.

U situaciji kada se ni državni budžet

lako ne usvaja, a blokade države se

proizvode iznova i iznova, Dodik ne bi

propustio ni ovu priliku da Bošnjacima

i Bosancima, zajedno, zada još jedan

dobar šamar za odsustvovanje s časova

historije.

Naši ahmaci

Dušmani ove zemlje i ovog naroda

nedvosmisleno znaju da su i Bošnjaci

Bosanci, ali se ovdašnjim ahmacima teško

može objasniti kako se iza svega krije

namjera da se onaj dio naroda koji je izmakao

ispod noža sada zakolje olovkom

i otjera izvan brojnih prava i konstitutivnosti

pod krov “ostalih” s kojima će

onda biti lahko manipulirati i iznova ih

ugoniti tamo i ovamo.

Sad je, računaju naši dušmani, trenutak

da se definitivno zabije glogov

kolac u srce bošnjačkog naroda.

Zašto je to bitno? Jer Bošnjaci su temelj

Bosne. Uz naše komšije Srbe i Hrvate

koji su odani ideji Bosne, Bošnjaci

su jedina i najsnažnija brana rastakanju

te države.

Kampanja o “bosanstvu” kojemu je,

kao, problem “bošnjaštvo” dio je najobičnije

reivizije historije. Kako svojevremeno

kaza uvaženi akademik Muhamed

Filipović “želja je protagonoista te kampanje

da nas vrate unazad, na vremena

kada je bilo problematično da li mi kao

Bošnjaci uopće postojimo”.

“Ako Bosna nema svoj narod koji je

imenom, historijom i sadržajem svog

identiteta vezan za tu zemlju i državu,

onda ona nije supstancijalna historijski.

Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate

kao jedine historijske nacije”, rekao je

akademik Muhamed Filipović.

Ko ima dilemu o postojanju Bošnjaka

neka se uputi u Anadoliju. Tamo i

danas bosanski muhadžiri, o kojima je

pjevao i Alaksa Šantić, s ponosom nose

prezime “Bošnjak”, za sebe govore da su

Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom.

Mnogi govore i našu lijepu ikavicu.

Takvo prezime nosi i dio potomaka

Ali-paše Rizvanbegovića iz Stoca koji

su svoje utočište našli u Palestini gdje

su izgradili džamiju, a koju su Izraelci

u prošlom stoljeću pretvorili u kafanu.

Upoznao sam neke od tih čestitih ljudi.

Bošnjaci žive i o bošnjaštvu jasno

(bez ikakvog utjerivanja) govore, u Albaniji,

Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji,

kao i diljem svijeta. Njima nisu trebali

vrli kafanski intelektualci iz Sarajeva da

im objasne kako zapravo nisu Bošnjaci

već ih je neko utjerao u “bošnjaštvo”.

Svoje daleko bošnjačko porijeklo spominje

čak i zamjenik generalnog direktora

UNESCO-a Munir Bušnaki (Mounire

Bouchenaki), rođen u Alžiru.

I u Saudijskoj Arabiji, ali i diljem svijeta

se nalaze ljudi s ovih prostora koji se

ne stide svog bošnjačkog porijekla. Bošnjaci

su bili puno prije Bošnjačkog sabora

iz 1993. godine kada je Bošnjacima samo

vraćeno nacionalno ime. Ali, spomenuti

često govore kako su njihovi djedovi Bosanci

i kako su pristigli iz voljene Bosne.

Bosanski vam besidim

Ko ima dilemu o postojanju bosanskog

jezika neka istraži bosansko-turski

rječnik alhamijado pjesnika Muhameda

Hevaije Uskufija iz 1631. godine koji je

tokom cijelog života i rada isticao da je

Bošnjak, a jezik kojim govori bosanski.

“Bosanski da vam besidim, bratani,

da slušaju dobrotelji, prijatelji znani...”,

piše Uskufi.

Hercegovački srpski prvaci, na primjer

Prokopije Čokorilo, traže od Ali-

paše Rizvanbegovića da se za vladiku

postavi “čovjek vičan bosanskom jeziku”,

a vođa hercegovačkog ustanka Pero Tunguz

znao je govoriti: “Razumi me, čovječe,

bosanski ti govorim”!

Gramatiku bosanskog jezika za potrebe

škola izdao je Frane Vuletić, a štampala

Vlada BiH još 1880. godine.

Kako bilježi Naila Hebib-Valjevac,

jedan od najstarijih pomena bosanskog

jezika nalazimo 1436. godine, u Kotoru

gdje se u zapisniku o otkupu neke djevojčice

od strane kotorskog kneza navodi da

je ona “bosanskim jezikom djevena”.

Kada je u pitanju vjera islam, kako

svjedoči i britanski historičar Noel

Malcom, već 1485. godine u BiH je

živjelo 4.134 muslimanske porodice i

1.064 neoženjenih muslimana.

Svjedočeći Malcom i o postepenom

prihvatanju islamske vjere. Jer, Bošnjake

niko nije utjerivao u islam, kao što ih nije

utjerivao u “bošnjaštvo”, niti im ko treba

govoriti da su i Bosanci.

Zato danas niko ne treba imati dileme.

Mi smo Bosanci i Hercegovci po

svom rođenju, kao što smo i Bošnjaci. A

jezik nam je bosanski i vjera nam je islam.

Ko hoće neka je ispovijeda. Nema prisile

u vjeri (Kur’an).

Ali, ne može reći da nije čuo za Pravi

put.

Također, svakog dobronamjernog čovjeka

prihvatamo. A svakog zlikovca “što

med pod jezikom nosi” prepoznamo.

Iako “ne ličimo na junake, najteže nas je

prijetnjom uplašiti”.

Zato, dilema nema. Izaberite - nacionalnost

Bošnjak, jezik – bosanski i vjera

- islam.

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako

se ne razjedinjujte! (Kur’an 4:13).

7. decembar - 23. muharrem

27


Društvo

Pogledi

Bošnjaninu, i Bošnjaku, i Bosancu,

jedna je te ista majka Bosna, iz njenog

praha i njenog imena svi su nastali

Do koje mjere je hipokrizija zahvatila

sfere bosanskog duha i tkivo

bosanskog društva svjedoče mnogo

ozbiljnije i opasnije pojave. Osnovana

je, čak, politička stranka pod

imenom “Mi Bosanci i Hercegovci“,

čiji je osnovni cilj, kako je javno na

jednoj televiziji proklamovao njen

osnovač i predsjednik, Hidajet

Čehić, da u FBiH među većinskim

Bošnjacima do narednog popisa

propagira nacionalno izjašnjavanje

kao “Bosanac i Hercegovac”. Više

puta je ponovio da je on “Bosanac i

Hercegovac”. Logička kontradikcija

sadržana je u tome da se ovi

pojmovi međusobno izključuju: ili si

Bosanac, ili si Hercegovac. Obadvoje

ne možeš biti, jer jedno drugo potire

pa ostaje samo semantička rupa

Piše: Prof. Safet Kadić

Pred planirani popis stanovništva

u Bosni i Hercegovini 2013. godine

antibošnjačka propaganda

smišljeno unosi razdor među Bošnjake

lansiranjem lažnih dilema u pogledu izjašnjavanja

o svom etničkom, nacionalnom,

vjerskom i jezičkom identitetu, a upravo

duhovno, idejno i političko jedinstvo Bošnjaka

nameće se kao imperativ obstanka

toga naroda nakon genocida. U pozadini

takvih nastojanja mnogi Bošnjaci vide prikrivene

namjere ojačane srbsko-hrvatske

osovine u BiH radi ponovnog podjarmljivanja

i eliminacije Bošnjaka kao političkog

faktora. Srbsko-hrvatska osovina,

stvorena u 19. stoljeću radi prisvajanja i

podjele Bosne i podjarmljivanja Bošnjaka,

nikad nije pukla i još uvijek snažno djeluje

na bosanskohercegovačkoj političkoj pozornici.

Od tada, tokom dvjestogodišnjeg

progona, masakriranja, ugnjetavanja i hegemonije

drastično je prekinut povijestni

kontinuitet Bošnjaka i planski provođeno

odrođavanje i asimilacija. Otuda

među Bošnjacima opravdan

strah od ponovne srbsko-hrvatske

dominacije, jer dejtonski

ustav nije demokratski, građanski

ustav, koji garantuje vladavinu

prava i jednakost prid

zakonom, nego poznaje i priznaje

samo etnički subjektivitet

u vidu konstitutivnosti naroda,

pa i Bošnjaka, koji bi popisom

bili registrirani u enklavama,

kao svojevrstnim rezervatima

u sobstvenoj domovini. Zato

agresivna propaganda nacionalnog

bosanstva i nacionalnog

muslimanstva raznih plaćenika,

zaklonjenih iza samozvanih

nevladinih organizacija,

ne mogu se drugačije shvatiti

nego zlonamjerno sijanje konfuzije,

smutnje i razdora među

ranjenim Bošnjacima. Kao karikaturalnu

ilustraciju takvog

stava i shvaćanja nacionalnog

muslimanstva i njegove identifikacije

dovoljno je uzeti samo

jednu sekvencu iz aktuelne bosanske

serije, koja se do bezsvijesti

reprizira na FTV. Glavni

lik Izet se žali policijskom načelniku,

potvarajući njegovog

policijskog službenika Muradifa

da ga je maltretirao na

nacionalnoj osnovi, a zapravo

ga je sankcionirao zbog vožnje u pijanom

stanju, a navodni policijski načelnik ga slavodobitno

ukori: Kako će Vas maltretirati

na nacionalnoj osnovi – obojica ste Muslimani,

ti Izet, a on Muradif.

Il’ si Bosanac il’ si Hercegovac

Međutim, do koje mjere je hipokrizija

zahvatila sfere bosanskog duha i tkivo

bosanskog društva svjedoče mnogo ozbiljnije

i opasnije pojave. Osnovana je,

Ali, nije

bošnjačko biti

ili ne biti samo

u najavljenom

popisu, nego

prije svega

u zahtjevu

za restitutio

ad integrum,

povratak u

predhodno,

predgenocidno,

stanje, na

ustavno-pravni

poredak

Republike

Bosne i

Hercegovine.

čak, politička stranka pod imenom “Mi

Bosanci i Hercegovci”, čiji je osnovni cilj,

kako je javno na jednoj televiziji

proklamovao njen osnovač i

predsjednik, Hidajet Čehić, da

u FBiH među većinskim Bošnjacima

do narednog popisa

propagira nacionalno izjašnjavanje

kao “Bosanac i Hercegovac”.

Više puta je ponovio da

je on “Bosanac i Hercegovac”.

Logička kontradikcija sadržana

je u tome da se ovi pojmovi

međusobno izključuju: ili

si Bosanac, ili si Hercegovac.

Obadvoje ne možeš biti, jer

jedno drugo potire pa ostaje

samo semantička rupa.

U povijestnom kontekstu

to je čista nebuloza: Kako neko

može biti istovremeno bosanski

ban Stjepan Kotromanić

sa Bobovca i hercegovački vojvoda

(herceg) Stjepan Vukčić

Kosača sa Blagaja? Kako neko

može biti istovremeno i Bosanac

i Hercegovac, Husein-beg

Gradaščević, Zmaj od Bosne,

i secesionistički hercegovački

namjestnik u “stolnom” Mostaru

Ali-beg Rizvanbegović

(Stolčanin), kad je prvi digao

sablju na sultana radi samostalnosti

Bosne, a ovaj drugi zabio

glavu pod sultanove skute i

izdao ovog prvog i tako uveo

Bosnu u robstvo sve do danas.

Prvi je bio Bosanac i Bošnjak, a drugi

samo Hercegovac. Poznato je kako su zbog

toga završili i jedan i drugi i na što je spala

Bosna-ponosna! Dakle, ne može neko

biti “Bosanac i Hercegovac”, ali može biti

Bosanac, može biti Hercegovac, a obadva

su Bošnjaci. Podsjetimo, najgorljiviji Bošnjaci

s početka prošlog stoljeća i lučonoše

bošnjaštva bili su Hercegovci Safvet-beg

Bašagić (Nevesinje) i Mehmed-beg Kapetanović

(Ljubuški) ili u skorije vrijeme

Alija Isaković (Stolac), Safet Isović (Bileća)

7. decembar - 23. muharrem

28


ili Bosanci Nedžad Ibrišimović, Enes Kišević

i brojni drugi, sve do Safeta Sušića i

Vahida Halilhodžića. Ako je dojako i bilo

nekih nedoumica o tome, odjako to ne bi

smilo biti.

Iako je etnik Bosanac adeš sa etnikom

Bošnjak i etnikom Bošnjanin, on se danas

poima kao regionalna odrednica, baš

kao i Hercegovac, Krajišnik, Posavljak,

Sandžaklija, i sl.

U političkom kontekstu “Bosanac i

Hercegovac” je nagazna mina. Zamislite

samo kako bi reagirao onaj bosnomrzac,

haški obtuženik, koji će u povijesti ostati

zabilježen i kao mostomrzac i rušitelj

Starog mosta u Mostaru, kada bi mu

neko rekao da se mora nacionalno izjasni

kao “Bosanac i Hercegovac”. Pa, on

bi ponovo sjeo za haubicu i gađao obnovljeni

most. Tako i Dodik.

Ili Čović.

Čehićeva stvarna ili fingirana

naivnost krajnje je

groteskna. Kada je riječ o

državi, cilj njegove stranke je

da se na slijedećem popisu u

Bosni za opciju Bosanac (ne

Bošnjak) izjasni najmanje

20 posto žitelja u BiH kako

bi mogli, potom, podnijeti

tužbu Sudu u Strasburu

za ustavno priznavanje toga

naroda. Tom presudom će,

zanosi se Čehić, biti oboren

dejtonski ustav i donesen

novi. Kakve zablude i djetinje

iluzije u politici! Javnost

je ostala uzkraćena za odgovor

na pitanje zašto ta stranka

ne traži promjenu ustava

i izbori se za ustavno priznavanje

tog naroda pa, onda,

na popisu neka se izjašnjava

kako ko hoće. Iako, možda,

nije primjereno, nemoguće je povodom

ovog stava ne povući analogiju sa izjavom

predsjednika Predsjedništva RBiH,

Alije Izetbegovića, dok je zrak mirisao

na rat i postajale sve glasnije priče o etničkoj

podjeli zemlje, da je Bosnu nemoguće

podijeliti, jer je sva (nacionalno)

išarana kao tigrova koža i te šare je

nemoguće izbrisati. Nećemo ni brisati,

nego zguliti cijelu kožu, zlurado su komentarisali

budući agresori u već pripremljenim

bunkerima, vučijim jazbinama

i šancima.

Bosanstvo i muslimanstvo nisu

oprečni, nego kompatibilni bošnjaštvu,

kao i hercegovački identitet, ali,

jednostavno, nisu ustavne kategorije i

ostavljene su, namjerno ili ne, da “vise”

izvan ustava. Uzput rečeno, propagandno

vezivanje tzv. mješovitih brakova sa

popisom i nacionalnim identitetom, sa

anacionalnošću, sa bosanstvom, sa kategorijom

“ostali”, krajnje je proizvoljno i

neumjestno.

Historijski se

prvi javlja oblik

Bošnjanin.

Izvorno ime

Bošnjanin

(u latinskim

izvorima sing.

Bosnensis) kao

etnik prvobitno

označava

pripadnika

ranosrednjevjekovnog

bosanskog

teritorija,

a potom i

ranofeudalne

bosanske

države.

Tri varijante istog imena

Bošnjaci su slaveno-ilirski

narod nastao i imenovan

na tlu zemlje Bosne kao svoje

matične domovine. Bez obzira

na još uvijek neodkrivene

i neiztražene naslage drevne

prošlosti i različite interpretacije

historijske dileme da li

su bezimena slavenska (ili slavenizirana)

plemena stigla sa

prostora Krima ili južne Ukrajine

kao eho prodora Obara

na Balkan polovinom prvog

milenija nove ere, činjenica je

da su se nastanili u doline vodotokova

centralnog Balkana,

prvenstveno rijeke Bosne, koju

su njeni starosjedioci Iliri imenovali

Basan (u latinskim izvorima

Bathinus, čit. Basinus).

Od toga su doseljeni Slaveni, koji su se

asimilirali sa starosjedilačkim Ilirima, izveli

naziv Bosna, fonetskom transformacijom

od Basan, priko Bosina, a potom Bosna

(


U političkom

kontekstu

“Bosanac i

Hercegovac”

je nagazna

mina. Zamislite

samo kako bi

reagirao onaj

bosnomrzac,

haški

obtuženik,

koji će u

povijesti ostati

zabilježen i kao

mostomrzac

i rušitelj

Starog mosta

u Mostaru,

kada bi mu

neko rekao

da se mora

nacionalno

izjasni kao

“Bosanac i

Hercegovac”.

nog s sa palatalnim nj tako da

je glas nj uticao na glas

s da se i

on palatalizira u palatalno š pa

smo dobili konačni oblik: bošnjanin,

tj. Bošnjanin

.

Isti jezički proces desio se

i kod tvorbe etnika Bošnjak,

samo sa također sveslavenskim

i praslavenskim sufiksom -jak:

bosьn-jak

> bosnjak

> bosnjak

> bošnjak, dakle: Bošnjak

. Tokom

14. i 15. stoljeća, kada su

se, inače, desile mnoge promjene

u bosanskom jeziku,

etnonim Bošnjak sve češće

zamjenjuje stariji naziv Bošnjanin.

Prva dosad poznata upotreba

riječi Bošnjak zabilježena

je 1440. godine, kada je Tvrtko

Drugi Kotromanić poslao

bosansku delegaciju u Budim

radi čestitanja poljskom kralju

Vladislavu na izboru za kralja

Ugarske i Hrvatske. Tada je

vođa bosanske delegacije rekao

da su “Bošnjakom isti pradjedovi

bili kao i Poljakom”.

Do dolazka Turaka taj oblik

je podpuno potisnuo stariji

tako da osmanlijska administracija

isključivo koristi taj

termin. Izrazi Bošnjak-kavmi

i Bošnjak-milleti su označavali

pripadnika bošnjačkog naroda

odnosno potomke srednjovjekovnih

Bošnjana, dok se izrazom

Bošnjak-taifesi označava

svaki pripadnik Bosanskog ejaleta

bez obzira na narodnost,

kulturu i jezik. Bošnjak-kavmi

i Bošnjak-milleti je označavalo

čovjeka koji je pripadao bošnjačkom

narodu, govorio bosanski

jezik, slijedio bošnjačku

i bosansku kulturu te slijedio

islamski vjerozakon. Nakon

odlazka Turaka i dolazka drugih

osvajača, to ime su im zanijekali

tokom posljednja dva

stoljeća agresivni susjedi, pretendirajući

na njihovu zemlju,

njihove duše i njihove živote.

Tek su odlukom Bošnjačkog sabora iz

1993. godine, kao najvišeg svebošnjačkog

nacionalnog foruma, donesene u sudbonosnom

vremenu otvorene srbske agresije

na Bošnjake i Republiku BiH, Bošnjaci

vratili svoje povijestno ime Bošnjak.

Kod tvorbe etnika Bosanac sa sufiksom

-ac (bosanac). Tako se danas mogu

ravnopravno koristiti i sinonimi bosnista i

bosanista, bosnisitika i bosanistika. Dakle,

i Bošnjaninu, i Bošnjaku, i Bosancu, jedna

je te ista majka Bosna, iz njenog praha

i njenog imena svi su nastali. Bosna im je

i otac i majka, što bi se reklo. Iz bošnjačke

percepcije bosanstvo i bošnjaštvo su čvrsto

povezani i međusobno prožeti, jer Bošnjaci

prije svega svoj identitet vežu za domovinu

Bosnu, ali za neke druge riječ Bosanac danas

ima slično značenje, ako ne i identično,

kao turski termin Bošnjak-taifesi i odnosi

se na svakog pripadnika države Bosne i

Hercegovine bez obzira na naciju. Od 15.

stoljeća Bošnjaci su pretežno muslimani i

to je značajan faktor njihova identiteta, ali

za neke su i dalje druge vjere ostale dijelom

njihovog naslijeđa i identiteta. Danas se

uglavnom pod pojmom Bošnjak podrazumiva

pripadnik bošnjačke nacije, koji

govori bosanski jezik, slijedi bošnjačku i

bosansku kulturu i islamsku vjeru, te vodi

porijeklo od Bošnjana. No, kao što svi Bošnjaci

nisu jednako lijepi i pametni, tako ni

svi nisu jednako pobožni i vjernici.

Bošnjaci ne žive samo u Bosni. Još u

srednjem vijeku, u doba Bosanskog kraljevstva,

oni su nastanjivali cijeli prostor

centralnog Balkana, pogotovo u Otomanskom

carstvu, od Budima do Skadra i Kotora.

Oni su osnovali najveći broj urbanih

naselja, jer su bili vladajući društveni sloj

kao zemljovlasnička aristokracija ili bogati

trgovački ili zanatlijski stalež, pored nezavisnih

ili zavisnih seljaka. I danas znatan

broj Bošnjaka živi u susjednim balkanskim

državama, ali i u gotovo svim državama

svijeta, gdje su razseljeni nakon srbske

agresije i genocida 1992-1995. godine.

Ako i ne računamo više miliona Bošnjaka,

koji su se prije stoljeće i po pod prijetnjom

susjeda izselili u Tursku i tamo asimilirali,

danas više Bošnjaka živi van domovine,

nego u domovini.

Ali, nije bošnjačko biti ili ne biti samo

u najavljenom popisu, nego prije svega u

zahtjevu za restitutio ad integrum, povratak

u predhodno, predgenocidno, stanje,

na ustavno-pravni poredak Republike Bosne

i Hercegovine. To je strateški interes

Bošnjaka, to je nezamjenjiv temelj za obstanak

Bošnjaka na kojem se mora izgraditi

idejno i političko jedinstvo kao uslov

obstanka. To znaju i neprijatelji Bošnjaka

i zato sve čine da među njih unesu razdor,

sumnju i bezperspektivnost.

7. decembar - 23. muharrem

30


Glas islamskih učenjaka

Doha: Proglas Svjetske asocijacije islamskih učenjaka u vezi sa

dešavanjima u Egiptu

Ko to želi od Egipta napraviti državu “slučaj’’

Epicentar najvažnijih

svjetskih događanja

danas se nalazi u

islamskom svijetu.

Islamsko-muslimanska

društveno-politička

scena posljednjih godina

opterećena je brojnim

problemima i izazovima.

Posebno važnu ulogu u

aktuelnim događanjima u

islamskom svijetu imaju

slamski učenjaci - ulema,

čije mišljenje, savjeti i

upozorenja presudno

uređuju odnose među

muslimanima u islamskom

svijetu. Saff će od ovog

broja redovno prenositi

fetve, komentare, reakcije i

druge vrste javnog nastupa

i djelovanja islamskih

učenjaka u svijetu, a koji se

odnose na aktuelni razvoj na

društveno-političkoj sceni u

islamskom svijetu. Stavovi

svjetske islamske uleme

važni su i za muslimane

u Bosni i Hercegovini. U

ovom broju prenosimo

reakciju islamskih učenjaka

na aktuelna događanja u

Egiptu. Islamski učenjaci

svojim proglasom precizno

detektiraju suštinu problema

u Egiptu

Pripremio: Semir Imamović

Hvala Allahu, i neka su

mir i spas na posljednjeg

poslanika, njegovu časnu

porodicu, ashabe i sve one koji

su ih slijedili i koji će ih slijediti do

Sudnjega dana. Svjetska asocijacija

islamskih učenjaka s pažnjom prati

dešavanja u Egiptu od samog početka

veličanstvene revolucije, koja je bila i

ostala svijetal primjer visokih moralnih

vrijednosti, jedinstva i samopožrtvovanosti

na putu istine

i pravde, i koja je odigrala

značajnu ulogu u suzbijanju

smutnje, očuvanja jedinstva

i mira u državi. Nakon

što je njen uspjeh postao i

više nego očit, neprijatelji

Egipta i muslimana, sa svih

strana, u saradnji sa ostacima

propalog režima, počeli

su sa izazivanjem smutnji,

jednom iza druge, s ciljem

unošenja nereda i cijepanja

revolucionarnog pokreta po

ideološkoj matrici, zavjere

protiv islamskog Šerijata

na kojeg su se naslanjali

svi prethodni ustavi, a koji

je prepoznatljiv po svojoj

umjerenosti i srednjem

putu, i udaljavanja Egipta

od njegovog islamskog

identiteta. Pokušaj Ustavnog

suda da konstituiranje

egipatskog parlamenta,

kojeg su po prvi put u svojoj

povijesti birali građani

Egipta, na najpoštenijim

izborima ikada održanim u

ovoj zemlji, proglasi nezakonitim, ne

mareći za voljom miliona Egipćana

koji su učestovali na ovim izborima,

kao i pokušaj da se ospori izbor donjeg

doma parlamenta (Medžlisa Šure), ali

i direktno ugrozi pozicija prvog čovjeka

u državi, pokazao je da se ustvari

ova državna institucija, umjesto slijeđenja

principa neutralnosti, otvoreno

svrstala na stranu protivnika novog

egipatskog režima, tako da je dekret

predsjednika Mursija, zapravo, bio jedini

način da se Ustavni sud vrati u

Apeliramo na

sve releventne

političke i

društvene

faktore ali

i običnog

egipatskog

čovjeka da se

konačno okrenu

ka budućnosti

i ulože

maksimum

napora na putu

sveobuhvatnog

ekonomskog

i društvenog

napretka,

iskorjenjivanja

siromaštva,

nezaposlenosti

i zaostalosti,

uspostave

vladavine

prava.

okvire zakona, spriječi stanje pravnog

vakuma i anarhije, koje su neprijatelji

revolucije željeli izazvati ovim putem.

Kao da neko namjerno želi, od

Egipta, koji bez sumnje predstavlja

žilu kucavicu arapskog i islamskog

svijeta, napraviti trajno nestabilnu zemlju,

čije će se novofirmirane (čitaj:

prosilamske) vlasti, umjesto razvojem

i izgradnjom, privlačenjem stranih

investicija, borbom protiv dva goruća

nacionalna problema, siromaštva

i nezaposlenosti, baviti krizama i sukobima,

odnosno samima

sobom.

Sudbonosno “ne”

neprijateljima Egipta

Po svemu sudeći, krajnji

cilj koji se krije iza ovakvog

ponašanja Ustavnog suda,

jeste poništenje rezultata

revolucije i opstrukcija

ostvarenja njenih ciljeva,

a samim time povratak na

političku scenu ostataka

bivšeg diktatorskog režima,

koji će uz pomoć opljačkanog

državnog blaga i sitnošićardžijskih

interesnih

skupina, pokušati ponovo

preuzeti konce vlasti u svoje

ruke. Izgleda de je najveći

“propust” revolucije, ako se

tako može reći, u tome što

nije uspjela u potpunosti

uklonuti kolovođe zla, kao

što to inače biva sa svakom

uspješnom revolucijom,

nego im je na neki način

“omogućila” da i dalje zadrže

važne pozicije u državi. Samo u

ovom kontekstu moguće je ispravno

razumjeti dekret predsjednika Mursija,

kojim je on, koristeći se ovlastima

predsjednika države, pokušao spasiti

državu od destrukcije i anarhije, koja

se, sasvim je vidljivo, provodi na terenu

s ciljem dalje eskalacije sukoba,

i stvaranja ambijenta nesigurnosti i

anarhije. Mursijevu odluku podržali

su neki od najvećih pravnih autoriteta

i stručnjaka za ustavno pravo, kao

što je prof. dr. Servet Bedevi, koji je

7. decembar - 23. muharrem

31


izjavio “da niko nema pravo osporavati

predsjedničke odluke koje imaju za

cilj zaštititi zemlju od destruktivnog

djelovanja, iza kojeg, bez sumnje, stoje

neprijatelji ove države.” Ovaj ugledni

pravnik nije krio svoje razočaranje

ponašanjem pojedinih sudskih funcionera,

koji su, stavljajući se na određenu

stranu, “dotakli samo dno sudske

profesije”. “Takvi bi trebali znati da su

donešene odluke zapravo posljedica

vanrednog stanja, i u skladu su s principom

‘nužda mijenja zakon’ kojem, u

sličnim okolnostima, pribjegavaju svi

savremeni demokratski režimi”, istakao

je Bedevi.

U tom smislu Asocijacija je donijela

sljedeće zaključke:

1. Pozivamo egipatski narod da

ostane jedinstven, odbaci svaki vid

podjele (po bilo kojoj osnovi), okupi

se oko jedinstvenih ciljeva revolucije

i na taj način spriječi vanjske i unutarnje

neprijatelje u njihovim prljavim

nakanama, i kaže sudbonosno

“ne” svima onima koji ne žele dobro

Egiptu, i koji od Egipta žele napraviti

“državu slučaj”, koja će se baviti sama

sobom, svojim problemima i ranama,

i tako biti daleko od svakog progresa,

prosperiteta, blagostanja i borbe za

svoja i prava globalne muslimanske

zajednice (ummeta), a kao vodilja,

na tom putu, neka im posluže riječi

Uzvišenog: ...i ne prepirite se da ne biste

klonuli i bez borbenog duha ostali; i

budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na

strani izdržljivih. (Prijevod značenja,

El-Enfal, 46.). Čak i u slučaju postojanja

objektivnih zamjerki na predsjednikove

odluke, sve to se ne

može ni izbliza uporediti sa

smutnjom koja je gora od

ubistva, i razdora kojeg je

Allah nazvao nevjerstvom:

O vjernici, ako se budete pokoravali

nekim od onih kojima

je data Knjiga, oni će vas,

nakon što ste prihvatili pravu

vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.

(Prijevod značenja

Ali-Imran, 100.). Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

je rekao: “Ne vraćajte se,

nakon mene, u nevjerstvo,

tako što ćete jedni drugima

odsijecati vratove.” Štaviše,

Božiji poslanik, Harun,

alejhi selam, nije ukorio svoj

narod zbog širka, iz straha

da to ne bi dovelo do smutnje

i razdora. Kada ga je

Musa upitao: “Šta te je spriječilo, kad

si ih vidio da su zalutali, da za mnom

nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje

poslušao?”, on mu je odgovorio: “O sine

majke moje” - reče Harun - “ne hvataj

me za bradu i za kosu moju! Ja sam se

plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si među

sinovima Israilovim posijao i nisi postupio

onako kako sam ti rekao.’” (Prijevod

značenja Ta-ha, 92.-94.). Zbog

toga je, u ovoj etapi, očuvanje jedinstva

vjerski imperativ, domovinska

nužnost, i ima prednost u odnosu na

zamjerke, bez obzira koliko one bile

opravdane, posebno kada se ima u

vidu činjenica da je dekret privremenog

karaktera i trebao bi važiti svega

nekoliko mjeseci.

Svi Egipćani

moraju se,

udruženim

snagama,

suprotstaviti

još jednoj

zavjeri protiv

njihove

domovine i

islamskog

identiteta.

To je jedini

način da se

odbiju spletke

i razbije

spletkaroška

vučija jazbina,

a mi u

Asocijaciji smo

ubijeđeni da

je Egipat to u

stanju učiniti.

Probleme riješiti unutar

Egipta

2. Pozivamo sve pristalice

revolucije, bez obzira

na njihovo političko ili

ideološko opredjeljenje, da

trenutno prekinu sa svim

unutarnjim razmiricama i

konfliktima, jer oni najviše

odgovaraju kadrovima bivšeg

režima i neprijateljima

Egipta, koji bi, pod plaštom

opozicionog djelovanja,

mogli iskoristiti trenutnu

situaciju za ostvaranje vlastitih

interesa, proizvodnju

krize, stvaranje ambijenta

beznađa i izazivanje smutnji

nesagledivih razmjera.

Zbog toga, apeliramo na

sve političke snage, kojima

je Egipat u srcu, da stanu uz predsjednika

i otpočnu dijalog o svim važnim

pitanjima koja bi mogla donijeti prosperitet

i napredak Egiptu, i neka znaju

da oni, pred Uzvišenim Allahom a

zatim i svojom domovinom, nose historijsku

odgovornost, u pozitivnom

ili negativnom smislu.

3. Nedopustivo je, sa šerijatskog

aspekta, da se, u rješavanju unutarnjih

problema, traži bilo čija pomoć i

intervencija izvana, jer bi to predstavljalo

izdaju uzvišenih principa vjere

i domovine. Kroz svoju višestoljetnu

islamsku povijest, egipatski narodi,

bez obzira na vjersku i etničku pripadnost,

uvijek su bili jedinstveni kada je

trebalo braniti Egipat od vanjskih ne-

7. decembar - 23. muharrem

32


prijatelja i okupatora i nikada, pa čak i

u najtežim trenucima, nisu tražili bilo

čiju pomoć izvana.

4. Na egipatskoj sceni trenutno se,

u režiji neprijatelja islama i muslimana

i uz pomoć prljavog novca, provodi

nezakonita revolucija, koja ima za

cilj poništiti sva pozitivna dostignuća

koja su ostvarena u zadnje dvije godine,

od kojih su, svakako, najvažnija:

održavanje prvih poštenih izbora,

još od osamostaljenja Egipta, izbor

Parlamenta, Donjeg doma i predsjednika

države. Svi Egipćani moraju se,

udruženim snagama, suprotstaviti još

jednoj zavjeri protiv njihove domovine

i islamskog identiteta. To je jedini

način da se odbiju spletke i razbije

spletkaroška vučija jazbina, a mi u

Asocijaciji smo ubijeđeni da je Egipat

to u stanju učiniti.

5. Apeliramo na sve releventne političke

i društvene faktore ali i običnog

egipatskog čovjeka da se konačno

okrenu ka budućnosti i ulože maksimum

napora na putu sveobuhvatnog

ekonomskog i društvenog napretka,

iskorjenjivanja siromaštva, nezaposlenosti

i zaostalosti, uspostave vladavine

prava i stvaranja ekonomski, politički,

tehnološki, društveno i vojno jake

muslimanske države. Egipat je uvijek

bio i bit će u samom vrhu, sve dok njime

bude upravljala racionalna i poštena

vlast.

Sačuvati mir i dostojanstvo

6. Pokoravanje (lojalnost)

legitimno izabranim vlastima

je vjerski imperativ i nepobitna

činjenica, koju nalazimo u

gotovo svim nebeskim objavama

i poslanicama, i na kojoj

počiva i opstoji svaki moderni

sistem. U tom smislu, Uzvišeni

Allah, dželle šanuhu, je

rekao: O vjernici, pokoravajte

se Allahu i pokoravajte se Poslaniku

i predstavnicima vašim.

(prijevod značenja, En-Nisa,

59.). Teško je pobrojati sve

Poslanikove, sallallahu alejhi

ve sellem, izreke (hadise), u

kojima su nepokornost, suprotstavljanje

volji legitimno

izabranog vladara i obezvrjeđivanje

njegovih naredbi okarakterizirani

kao veliki grijeh.

7. Pozivamo sve proislamski orijentirane

političke snage, Muslimansku

braću, selefijski pokret, El-Džama’ elislamijje

i druge, da preuzmu odgovornost

i pokušaju spriječiti sva masovnija

okupljanja koja bi mogla dovesti do krvoprolića

i sukoba među suprotstavljenim

stranama.

8. Beskompromisno osuđujemo bilo

koju vrstu nasilja, paljenje predstavništava

Muslimanske braće i drugih političkih

partija, jer to predstavlja otvoreni

sankcionirani najstrožijim

zakonskim kaznama.

Ovim putem koristimo

priliku da sve učesnike u demonstracijama

pozovemo na

dostojanstvo, mir, suzdržanost,

poštivanje univerzalnih

općeljudskih i civilizacijskih

normi i načela ponašanja

prilikom demonstriranja, i

da ne dozvole destruktivnim

snagama da ih iskoriste za

svoje ciljeve.

Na kraju, obraćamo se

Uzvišenom Allahu, iskrenom

dovom, da sačuva Egipat, njegovu

revoluciju i legitimno

izabrano vođstvo, od svih

smutnji, vidljivih i nevidljivih,

javnih i tajnih, i da osujeti i

uništi spletke i zavjeru neprijatelja Egipta

i muslimana, i okrene ih protiv njih samih,

spusti na njih poniženje i neuspjeh

u svakom poslu. Gospodaru naš, ne dopusti

srcima našim da skrenu, kada si nam već na

Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost;

Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! (Prijevod

značenja, Ali ‘Imran, 8.).

U potpisu: prof. dr. Jusuf el-Kardavi,

predsjedavajući Asocijacije i

prof. dr. Ali el-Kardagi, generalni sekretar

Beskompromisno

osuđujemo

bilo koju vrstu

nasilja, paljenje

predstavništava

Muslimanske

braće i drugih

političkih

partija, jer to

predstavlja

otvoreni čin

razbojništva,

sabotaže i

sijanja smutnje

i nereda na

zemlji, koji

bi morali biti

sankcionirani

najstrožijim

zakonskim

kaznama.

čin razbojništva, sabotaže i

sijanja smutnje i nereda na

zemlji, koji bi morali biti

7. decembar - 23. muharrem

33


Islamske teme

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XVII dio)

Odrekla se kraljevske slave zbog Dženneta

Ako se družiš s pesimistima, oni

će utjecati na tebi i bit ćeš kao i

oni, ali ako se vežeš za ljude koji

te podržavaju u tvojim pozitivnim

nastojanjima, onda ćeš ti brzo

preuzeti vođstvo na putu uspjeha

i sreće

Piše: Sevla el-Udejdan

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf

Bušatlić

On je muslimanski dječak iz Indije

koji je odgajan i odrastao

u Južnoj Africi, u sredini u

kojoj su harali glad, rasizam i vjerski fanatizam.

U mladosti je radio kao prodavač

novina, ali je Allah htio da postane jedan

od najvećih i najpoznatijih islamskih misionara

u proteklom stoljeću. Teško su mu

padali napadi kršćana na njega dok je još

bio mali i njihove optužbe kako je islam

lažna i izmišljena vjera. Njegovo mladalačko

srce gorjelo je od želje da im odgovori

na njihove potvore, pa je zbog toga odlučio

da uporedo proučava Kur’an i Bibliju.

Bio je zaprepašten kontradiktornostima u

evanđeljima, pa je ubrzo na kršćanske napade

počeo odgovarati kontranapadima.

Počeo je da im iznosi kontradiktornosti u

evanđeljima i da im spominje promjene

koje su izvršene ljudskom rukom u Indžilu.

I uspio ih je ušutkati. Kada je, nakon

mnogobrojnih poraza, prvi put osjetio slast

pobjede, čvrsto je odlučio da se suprotstavi

njihovoj zabludi i krivovjerju, tako da

je ubrzo postao poznati daija i misionar

u Južnoj Africi. Ostatak života proveo je

pozivajući ljude u islam i vodeći debate s

nositeljima i sljedbenicima iskrivljenog kršćanskog

vjerovanja. Uz pomoć svog prijatelja

Gulama Hasana Funke

počeo je organizirati rasprave sa

svećenicima, sve dok na kraju

nije završio u Cape Townu gdje

je organizirao najveće i nadaleko

poznate debate. Svjetska

crkva je bila zabrinuta zbog

njega, jer je on iz temelja uzdrmao

crkveni prijesto svojim

debatama koje je kasnije držao

čak i u Londonu. Najpoznatiju

raspravu vodio je sa Jimmyem

Swaggartom, ali i drugim kršćanskim

svećenicima, i svi oni

bili su poniženi i poraženi pred

velikim, ali skromnim i ponizinim

daijom, Ahmedom Didatom.

Čovjekom koji je svojim

pristupom i stavovima potresao

svijet i nikoga nije ostavio

ravnodušnim. Muslimani su se

radovali njegovim dostojanstvenim nastupima

putem kojih je Allah otklonio spletke

nevjernika.

Deviza

uspješnog

čovjeka je:

“Postupaj

prema ljudima

onako kako

bi volio da

oni postupaju

prema tebi”,

a deviza

neuspješnog

čovjeka je:

“Prevari ljude,

prije nego oni

tebe prevare.”

Nakon toga, šejh Ahmed Didat započeo

je izgradnju edukativnog centra

za daije u Južnoj Africi iz kojeg je izašlo

stotine vrsnih misionara vičnih teološkim

raspravama i debatama sa oponentima.

Zatim, šejh Didat je bio inicijator projekta

prevođenja Kur’ana na druge jezike i on i

njegovi pomagači i saradnici podijelili su

hiljade takvih prevoda po cijelom svijetu.

Njegov misionarski rad

posebno dobija na težini i vrijednosti

zbog činjenice da je

on bio samouk, a tako se na

debatama i predstavljao. Dakle,

on je sam sebi bio učitelj,

nakon što je vrlo rano napustio

redovno školovanje zbog teške

materijalne situacije.

Zbog svega toga, poručujemo

svakom nemarnom

muslimanu, kojeg je lijenost

ophrvala: “Ustani i radi za

ummet, jer ummet od tebe

mnogo očekuje i ti mu imaš

šta ponuditi! Odbaci lijenost i

budi poput lava predvodnika,

jer tvoja vjera je, za razliku od

drugih, čista i nepatvorena. Pa

čemu i dokle više ta lijenost i

silni kukavičluk?!”

Ahmed Didat je na ahiret preselio

početkom mjeseca redžeba, 1426. godine

po Hidžri (u augustu, 2005.), iako je

7. decembar - 23. muharrem

34


svijet mislio da je on umro mnogo godina

ranije. Međutim, on je bio daleko od

očiju javnosti jer je bio obolio od paralize

i cijelo tijelo mu je bilo oduzeto još od

1995. godine. No, i pored toga, on je, uz

Allahovu pomoć, pobijedio svoju bolest

i izumio način komuniciranja s ljudima,

signalima i znakovima koje je davao svojim

očima, a pomoću table na kojoj su

bila ispisana slova. Tako je odgovarao na

pitanja posjetioca. Veliki daija, Ahmed

Didat nije zanemario da’wu čak ni na

smrtnoj postelji, ostavljajući nam svijetli

primjer spremnosti na odricanje i žrtvu u

pozivanju u Istinu i uzdizanju Allahove

riječi.

I ako ne možemo ništa drugo, onda

možemo uputiti dovu Allahu, dž.š., moleći

Ga da nagradi Ahmeda Didata za

sav njegov trud na promicanju Allahove

upute i da ga obraduje društvom s Muhammedom,

sallallahu alejhi ve sellem, u

Džennetu, i obaspe neizmjernom milošću

i oprostom.

Komarci nisu bili u parku, već u

njegovoj glavi

Zanimljivo je iskustvo koje je prenio

dr. Ibrahim el-Fekki, a putem kojeg je

dokazao da negativna razmišljanja mogu

čovjeka staviti u lažne dileme i nepostojeće

probleme. Naime, on je jedne noći

sjedio u parku i nakon petnaest minuta,

iako u parku nije bilo nijednog komarca,

počeo je osjećati alergijske reakcije

(anafilaksija) i pokazivati simptome ujeda

komarca. Šta je “otkrio”? Otkrio je da

je park pun komaraca, a zapravo tamo

nije bilo nijednog komarca, već su oni

bili u njegovoj glavi. Uistinu, nekada

čovjek sam sebe uznemirava bez ikakvog

povoda, a za to je krivo negativno razmišljanje.

Zato, neka tvoj um bude

zauzet pozitivnim i optimističnim

razmišljanjem i pogledom

na svijet oko tebe, a okani se

očaja. I svaki dan pokloni sebi

novi početak tako što nećeš

obraćati pažnju na negativnosti

od prošlog dana.

Tješi se iskušenjima drugih

O ti, koji si pokleknuo pod

pritiskom i težinom životnih

iskušenja, osvrni se malo oko

sebe, desno i lijevo, zar vidiš

išta drugo osim iskušenja u

svakoj kući i suza na skoro svakom

licu?! Koliko je onih koji su iskušani

raznim belajima, a koliko je onih koji

strpljivo podnose ta iskušenja? Ta, nisi ti

jedini čovjek koji doživljava iskušenja, i ne

samo to, već su možda tvoja iskušenja u

odnosu na druge neznatna. Koliko je bolesnih

koji godinama leže u bolesničkoj

postelji, koji se s mukom prevrću desno i

lijevo dok im nesnosni bolovi kidaju utrobu?

Koliko je zatvorenika koji godinama

robijaju u tamnicama, ne vide ni sunca

ni mjeseca, samo četiri mračna i hladna

zatvorska zida. Koliko je roditelja, majki

i očeva, koji su izgubili svoju djecu u

najljepšim godinama, u cvijetu mladosti?

Koliko je siromašnih, prezaduženih, uplakanih,

nevoljnih?! Ako ništa drugo neka ti

oni budu utjeha, i znaj da je dunjalučki život

tamnica za vjernika, kuća tuge i nevolje.

Često puta dunjalučki dvorci osvanu

puni ljudi i radosnog smijeha, a omrknu

pusti i razoreni. Budu puni mladosti, života

i bogatstva, a onda ne prođe dugo,

a sve to bude zamijenjeno siromaštvom,

bolešću i smrću. Uzmi pouku iz toga i

uporedi spomenuta iskušenja sa svojima,

pa ćeš vidjeti da je to blagodat u odnosu na

Ne dozvoli

da te očaj

savlada, već

pogledaj tamo

gdje sunce

svako jutro

izlazi, tako

ćeš naučiti da

zalazak sunca

ne znači ništa

drugo osim

njegov ponovni

izlazak.

ono što je druge snalazilo i što

ih snalazi. Zato zahvali Allahu

na blagodatima koje ti je dao

i budi strpljiv na iskušenjima.

Neka ti je uvijek na umu Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

i njega uzmi za uzor u cjelokupnom

životu. Sjeti se da su

njemu bacali utrobu deve na

glavu, da je bio stavljen u izolaciju

sa svojim ashabima i da

je jeo lišće sa drveća, da je protjeran

iz Mekke, da su mu nevjernici

zube polomili, da mu

je supruga Aiša, r.a., potvorena

i time napadnuta njegova i čast

njegove porodice, da je ubijeno

sedamdeset nejgovih najboljih ashaba, da

je izgubio sinove i kćeri za svoga života, da

su ga nazivali luđakom i sihirbazom. Uistinu

su to bila velika iskušenja!

Zatim, sjeti se da je Allahov poslanik,

Zekrijja, a.s., ubijen na najsvirepiji način,

da je njegov sin Jahja, a.s., zaklan, da je

Musa, a.s., ismijavan i proganjan, da je

Ibrahim, a.s., bio bačen u vatru, i na kraju

su svi oni postali vođe na putu Istine. Sjeti

se također da je Omer, r.a., umro sav u krvi

od rane koju mu je zadao nevjernik, da je

Osman, r.a., bio zatvoren u svojoj kući, a

onda ubijen, da je Alija, r.a., mučki ubijen

od strane haridžije Abdurahmana ibn

Muldžima, da su odabrani ljudi, imami

ovoga ummeta, mučeni, bičevani i bacani

u tamnice. I neka ti je na umu kur’anski

ajet: Zar vi mislite da ćete uči u džennet, a

još niste iskusili ono što su iskusili oni koji

su prije vas bili i nestali? Njih su satirale

nemaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani

da bi poslanik, i oni koji su s njim

vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom

Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je

zaista blizu! (El-Bekara, 214.).

7. decembar - 23. muharrem

35


Kraljica koja je žudjela za

Džennetom

Odrasla je na kraljevskom dvoru i

bila je kraljica. Dobro je upoznala sjaj i

raskoš kraljevskog života, vidjela je silu

i snagu kraljeva i poniznost i pokornost

njihovih podanika, ali je svjetlo imana

obasjalo njeno srce, pa je odbacila

zabludu i utočište potražila u okrilju

istinskog vjerovanja, moleći Allaha da

je spasi života u kraljevskom dvorcu i

okrutnog tiranina čija je supruga bila.

Allah je uslišao njenu dovu i ona je postala

i ostala primjer iskrenosti u vjeri.

Ona je Asja bint Muzahim, supruga

faraonova, koja je postala simbol iskrenog

vjerovanja ovjekovječen u ovom

kur’anskom ajetu: A onima koji vjeruju

– Allah kao pouku navodi ženu faraonovu,

kad je rekla: “Gospodaru moj,

sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i

spasi me od faraona i mučenja njegova, i

izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-

Tahrim, 11.). Kada je spoznala put istine,

Asja je krenula njime ne strahujući

od zablude i zuluma njenih sljedbenika.

Povjerovala je u Allaha imanom

koji ništa nije moglo poljuljati, tako

da faraonove prijetnje najgorim vrstama

mučenja, da bi je odvratio od vjere,

nisu urodile plodom. Asja je sklopila

trgovinu sa Allahom i trgovina je bila

uspješna. Prodala je kraljevski ugled,

dvorce i sluge za kuću u Džennetu.

Asja je bila među prvima koji su povjerovali

u Musaovo, a.s., poslanstvo.

Kada je faraon saznao za to obuzeo ga

je neopisivi bijes. Kako je moguće da

njegova žena, njegova životna saputnica,

povjeruje u neko drugo božanstvo

mimo faraona!? Nakon što se uvjerio

da ona neće napustiti istinsko vjerovanje,

naredio je da se izloži stravičnom

mučenju, ne bi li se pokajala. Između

ostaloga, faraon je naredio vojnicima

da je bace na zemlju i da joj ruke i noge

vežu za četiri stuba i da je bičuju. Zatim

je naredio da joj na grudi stave veliki

kamen ne bi li popustila. No, ona

je pored svega toga ostala postojana i

strpljiva, jer je imala lijepo mišljenje

o Allahu i čvrsto se vezala za nadu u

Njegovu milost koja vjernika nikada

ne smije napustiti. A onda je zamolila

Allaha da je spasi faraona i njegovog

mučenja, i Allah joj se odazvao i uslišao

je njenu dovu, pa je njena duša napustila

tijelo i vratila se svome Stvoritelju.

Meleki su joj krilima pravili hlad na

njenom putu ka nebeskim visinama, da

bi se nakon toga nastanila u Džennetu.

Asja je iskreno povjerovala u svoga

Gospodara i zbog svog vjerovanja trpila

je najgore vrste mučenja, pa je zaslužila

blizinu Milostivog Allaha u džennetskim

prostranstvima. O kakve li časti i

divne li nagrade!

Nije očajavao ni onda kad

su mu napravili mrtvački

sanduk

Ovo je priča o Mr. Haneyu

iz Winchestera koju je on sam

ispričao 17. novembra 1948.

godine u jednom hotelu u

Bostonu, rekavši: “Dvadesetih

godina, mnome je ovladala zabrinutost

i očaj zbog čira koji

je već bio počeo nagrizati i jesti

unutrašnji zid moga želuca.

Jedne noći imao sam strašno

crijevno krvarenje. Prevezen

sam u bolnicu koja je bila u sastavu medicinskog

fakulteta u Chicagu. Tada je

moja tjelesna težina bila spala na oko 45

kg. Bolest se intenzivirala do te mjere da

su mi doktori naredili da ne smijem dizati

ruke iznad sebe, a trojica ljekara iz konzilija

rekli su mi da je moje stanje beznadežno

i da je moja bolest neizlječiva. Živio sam

na alkalnom prahu, a to znači da sam svaki

sat uzimao kašikicu praha pomiješanog s

mlijekom. Medicinska sestra mi je stavljala

cijevčicu u grlo u kojoj je bio sadržaj lijeka,

koji je nakon toga dospijevao do želuca.

Nekoliko mjeseci sam živio u takvom

stanju. Na kraju sam rekao sam sebi: ‘Ako

od mog života nije ostalo ništa više osim

iščekivanja smrti, onda moram maksimalno

iskoristiti preostalo vrijeme. Uvijek sam

želio da proputujem svijetom prije smrti,

pa sam odlučio da to sada uradim.’ Obavijestio

sam doktore o mojoj namjeri i o

tome da mogu sam uzimati lijek dva puta

dnevno. Bili su konsternirani mojom izjavom

i uglas su rekli: ‘Nemoguće! Ako to

uradiš tvoj kabur će biti more.’ Odgovorio

sam im da se to neće desiti, jer sam prije

toga zadužio moju rodbinu, ako umrem,

da me ukopaju u naše porodično groblje.

Zbog toga sam odlučio sa sobom ponijeti

i mrtvački sanduk. Osoblju broda sam

rekao da me, ako umrem, stave u sanduk,

a zatim da sanduk s mojim tijelom stave

Ljudi koji su

osjetili radost

uspinjanja na

vrh ljestava,

jesu oni koji su

krenuli s dna do

vrha, a oni koji

krenu s vrha,

pred njima

nema ništa

drugo osim

spuštanja na

dno.

u hladnjak na brodu dok se

ne vratimo kući kako bi me

porodica mogla sahraniti u porodičnom

groblju. Međutim,

kada smo se ukrcali na brod i

krenuli na putovanje, nešto se

čudno desilo. Naime, ja sam u

jednom trenutku osjetio da mi

se zdravstveno stanje poboljšalo.

Toliko da sam se za nekoliko

dana u potpunosti riješio alkalnog

praha i cjevčice pomoću

koje sam unosio lijek u želudac.

Počeo sam jesti sve vrste hrane

i nisam osjetio nikakvu tegobu.

Priuštio sam sebi ono što čitav život nisam

probao. U toku putovanja više puta smo

bili izloženi uraganima i tajfunima, koji

su tada, nakon što sam ozdravio, barem se

meni tako činilo, bili jedina opasnost zbog

koje bih na kraju mogao završiti u svom

mrtvačkom sanduku. Na tom putovanju ja

sam pobijedio sve vrste strahova i tjeskobe.

Sklopio sam nova poznanstva i upoznao

nove prijatelje s kojima sam duboko u noć

ostajao na palubi broda uživajući u putovanju.

Kad sam se konačno vratio u Ameriku

u potpunosti sam se oslobodio tjeskobe i

brige, čak sam zaboravio da sam imao čir

na želucu, pa sam se vratio na svoj posao.

Od tada se još nikada nisam razbolio.”

Zatim je rekao: “Na početku sam sebi

govorio: ‘Šta je najcrnje i najteže što ti se

može desiti?’, pa sam dobio odgovor da je to

smrt. Zatim, pripremao sam sebe za smrt,

jer su mi doktori rekli da je moje stanje

očajno, što znači da nisam imao nikakovg

izbora. I na kraju, pokušao sam sebi dati

oduška time što sam odlučio da maksimalno

iskoristim vrijeme koje mi je preostalo

od života. Da sam se predao očaju i tjeskobi

nakon što smo se ukrcali u brod, vjerovatno

bi se s putovanja vratio u mrtvačkom sanduku.

Međutim, ja sam pokušao zaboraviti

na bolest i sve probleme i to mi je priskrbilo

psihičku smirenost. Unutrašnja snaga me je

spasila i iznova vratila u život.”

7. decembar - 23. muharrem

36


Razmisli, o ti, koji si izgubio nadu u

izlječenje, o stanju ovog čovjeka kojeg

nada nikada nije napustila, iako nije bio

vjernik, pa da se osloni i pouzda u Boga i

da kod Njega traži utočište i uputi dovu

da mu Allah otkloni nedaće. On jednostavno

nije imao vjere koja bi mu osvijetlila

tmine dunjalučkog života, ali ipak

nije očajavao.

Pa kakvo bi onda trebalo biti stanje

vjernika koji se nada Allahovoj nagradi,

koji upućuje dove Onome koji mu se

odaziva i u čijoj ruci je svako dobro.

Kloni se pesimista

Zapamti ovaj savjet: Mani se prijatelja

koji ne podržavaju promjene u tvom životu!

Mnogi od nas su se uvjerili da ima prijatelja

koji ne podržavaju promjene i svaka

pozitivna promjena u njima probudi ljubomoru

i strah. Malo po malo, oni će te

vratiti tamo gdje si nekad bio, zato se pripazi

prijatelja i članova tvoje rodbine koji

tako postupaju, jer oni zaporavo ne znaju

šta rade. Ljudi s kojima prvodiš svoje vrijeme

promijenit će tvoj život na ovaj ili onaj

način. Ako se družiš sa pesimistima, oni

će utjecati na tebi i bit ćeš kao i oni, ali

ako se vežeš za ljude koji te podržavaju u

tvojim pozitivnim nastojanjima, onda ćeš

ti brzo preuzeti vođstvo na putu uspjeha

i sreće. U toku dana često puta budemo

iskušani i dovedeni u situaciju da biramo

s kim ćemo provesti vrijeme. Kad si pred

takvom dilemom, onda ne idi s onim koji

vrijeme provodi u kafiću i ispraznom razgovoru

i traču, jer će ti to oduzeti energiju

i ubiti optimizam. Većina nas zna ko je optimista

i pozitivna ličnost, a ko je pesimista

iz kojeg zrači negativna energija, zato nije

na odmet povećati oprez kod izbora prijatelja

kojem ćemo pokloniti naše vrijeme.

U svom nadahnutom djelu Spontani

oporavak, Andre Weil ponudio je sljedeći

savjet: “Napravi spisak prijatelja i poznanika

u čijem društvu se osjećaš pozitivno,

sretno i optimistično, zatim odaberi jednog

od njih i provedi s njim dio svoga

vremena.”

Kada razgovaramo s pesimistom obično

tu fale mogućnosti i šanse za nešto

pozitivno, jer tim dijalogom dominira

tjeskoba, nemir i potištenost, i tu nećemo

čuti ni jednu novu ideju niti osjetiti i vidjeti

kreativni humor.

Bivši predsjednik SAD-a, Calvin Coolidge

rekao je: “Od pesimiste ne očekuj

inovacije.”

S druge strane, vidimo da se među nekim

ljudima entuzijazam širi poput epidemije.

I kada razgovaramo sa osobom koja

odiše optimizmom, kao da nam se grudi

šire, jer uviđamo sve više i više mogućnosti

za život. Danski filozof Kjerkegard je

rekao: “Ako bi nekada nešto poželio, to

nipošto ne bi bilo bogatstvo niti vlast, već

bi poželio ljudsko oko koje stalno blista i

plamti od životnog žara i poželio bih omladinu

za koju ne postoji riječ nemoguće.”

Razmišljaj o rješenju, a ne problemu

Ljudski život je ili smjelost i avantura,

ili nije ništa.

Onima koji ništa ne rade, idu na živce

oni koji rade.

Ljudi koji su osjetili radost uspinjanja

na vrh ljestava, jesu oni koji su krenuli s

dna do vrha, a oni koji krenu s vrha, pred

njima nema ništa drugo osim spuštanja na

dno

Ȯvaj svijet je dovoljno prostran za sve

uspješne ljude, ma koliko ih bilo, a uspjeh

koji se ne ostvaruje osim preko neuspjeha

drugih, u suštini je poraz zaogrnut plaštom

pobjede.

Tvoji prijatelji mogu živjeti s tvojim

neuspjehom, al’ nikako ne mogu živjeti s

tvojim uspjehom.

Da te ljudi preziru i odbacuju, a da ti

imaš samopoštovanje i povjerenje u sebe,

puno je lakše nego da te vole, a da ti sam

sebe prezireš i nemaš samopoštovanja.

7. decembar - 23. muharrem

37

Najljepše u graditeljskom životu

je da sagradiš most optimizma preko

mora očaja i pesimizma.

Bezuspješan čovjek je jedan od dvojice:

ili je onaj koji radi bez planiranja;

ili onaj koji planira, a ne radi.

Najbolji način da ostvariš svoje snove

je da se probudiš iz sna.

Ako želiš da letiš kao soko, onda se

ne spuštaj na nivo kokoši.

Ako želiš da naučiš, onda moraš

osjetiti bol.

Dunjaluk je pun kamenja i ne spotići

se na kamenje, već od njega sagradi

stepenice koje će te odvesti do vrha.

Pad nije neuspjeh, već je neuspjeh

da ostaneš na mjestu gdje si pao.

Ako želimo završiti posao bez umora,

onda se najprije moramo umarati

učeči posao.

Ne možeš biti neuspješan osim ako

odustaneš od pokušaja da uspiješ.

Kada uspijemo u životu ili uradimo

veliko djelo, nipošto ne zaboravimo

onaj trenutak kada nam je neko pružio

ruku pomoći da bi došli do uspjeha, jer

za uspjeh je uvjek potrebno više ruku.

Ako prestaneš ići naprijed, izlažeš

sebe opasnosti da budeš pregažen od

onih koji su za tobom.

Ne povodi se za drugima i ne budi

slijepi sljedbenik, već izgradi svoj vlastiti

svijet.

Ako si izabrao život na margini,

znaj da ćeš ostat bez spomena.

Velika je slabost pristati biti alatka u

rukama drugih ljudi.

Ne dozvoli da te očaj savlada, već

pogledaj tamo gdje sunce svako jutro

izlazi, tako ćeš naučiti da zalazak sunca

ne znači ništa drugo osim njegov ponovni

izlazak.

Uspješan čovjek je onaj koji zatvori

usta prije nego ljudi začepe uši, i koji

otčepi uši prije nego ljudi otvore usta.

Uspješan čovjek razmišlja o rješenju,

a neuspješan o problemu.

Kod uspješnog čovjeka ne presušuju

ideje, a kod neuspješnog ne presušuju

isprike.

Uspješan čovjek vidi rješenje u svakom

problemu, a neuspješan vidi problem

u svakom rješenju.

Uspješan čovjek kaže: “Rješenje je

teško, ali je moguće”; neuspješan čovjek

kaže: “Rješenje je moguće, ali je

teško.”

Deviza uspješnog čovjeka je: “Postupaj

prema ljudima onako kako bi

volio da oni postupaju prema tebi”, a

deviza neuspješnog čovjeka je: “Prevari

ljude, prije nego oni tebe prevare.”

Uspješan čovjek u radu vidi nadu,

a neuspješan u radu vidi bol i tegobu.

Uspješan bira šta će reći, a neuspješan

govori šta mu na um padne.

Uspješan čovjek oblikuje događaje,

a neuspješnog događaji oblikuju.


Islamske teme

Znakovi na putu

Ko želi da se nastani

u najboljem dijelu Dženneta,

neka se drži zajednic

‘’Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem’’, ističe Nevevi,

‘’permanentno je radio na

pridobijanju ljudskih srca i

na tom putu bio je spreman

podnijeti i najgrublje oblike

agresivnog ponašanja, posebno

onog verbalne naravi, kojeg su

prema njemu, u nemalom broju

slučajeva, ispoljavali beduini,

licemjeri i razne druge vrste

grubijana i probisvijeta, vjerujući

da samo tako može očuvati mir

i stabilnost u zajednici, ojačati

poziciju islamske države i izvršiti

svoju poslaničku misiju na

najbolji mogući način.’’

Islam je vjera milosti i samilosti.

Zapravo islam je u svojoj

biti milost. Njegova milost

manifestira se, između ostalog, i kroz

različite doktrinarne, pravne i etičke

odredbe i načela. Jedno od tih načela

je načelo zajedništva, jedinstva i duhovne

povezanosti. U hadisu kojeg je

prenio Nu’man ibn Bešir, radijallahu

anhu, kaže se: “Džemat (zajedništvo)

je milost, a razdor je Božija kazna.”

(Ahmed, sa dobrim senedom). U cilju

promoviranja i afirmacije ovog uzvišenog

načela, Allah, dželle šanuhu,

je objavio više ajeta u Kur’anu, od

kojih je najupečatljiviji onaj iz sure

Ali-Imran: Svi se čvrsto Allahova užeta

držite i nikako se ne razjedinjujte! I

sjetite se Allahove milosti prema vama

kada ste bili jedni drugima neprijatelji,

pa je On složio srca vaša i vi ste postali,

ajednice (džemata)

milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste

na ivici vatrene jame, pa vas je On nje

spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje

dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.

(Ali-Imran, 103.). Razdor, podijeljenost,

prepirka i svađa su kazna,

neuspjeh, gubitak, slabost i sramota,

na što aludiraju riječi Uzvišenog: ...i

pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu,

i ne prepirite se da ne biste klonuli

i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi,

jer Allah je, zaista, na strani

izdržljivih. (El-Enfal, 46.). Islam nas

uči da je zajedništvo, jedinstvo i jednodušnost

najveća akvizicija nakon

imana, i najveća blagodat nakon islama,

zato je njegovo očuvanje, njegovanje

i unaprjeđenje jedan od najvažnijih

vjerskih prioriteta i Božija oporuka

svim Allahovim poslanicima: On vam

propisuje u vjeri isto ono što je propisao

Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i

ono što smo naredili Ibrahimu i Musau

i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte j i u

tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13.).

Poznati komentator Kur’ana, Ibn

Kesir, u pojašnjenju ovoga ajeta kaže:

“Allah je svim vjerovjesnicima i njihovim

narodima oporučio zajedništvo i

slogu, i zabranio im razdor i podvajanje,

po bilo kojoj osnovi.” Bilježi Tirmizi

od Ibn Omera, radijallahu anhu,

da je rekao: “U svojoj poznatoj hutbi,

koju je održao u El-Džabiji, moj otac

je rekao: ‘Na istom ovom mjestu, Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, nam

se obratio riječima: -Držite se zajednice,

a budite što dalje od razdora i

podvajanja, i znajte da je šejtan sa

jednim čovjekom, koji se izdvojio iz

zajednice, a od dvojice je mnogo dalji.

Ko želi da se nastani u najboljem dijelu

Dženneta, neka se drži zajednice

(džemata). Koga budu radovala njegova

dobra a žalostila njegova hrđava

djela, taj je pravi vjernik.’”

Interes zajednice je iznad interesa

pojedinca

Kako bi zaštitio instituciju džemata

(zajednice) od razdora, podjele i međusobnih

trvenja, Šerijat je, preventivno,

zabranio sve što se kosi sa njegovim interesima,

slabi njegovu snagu, pa makar

se, u konkretnoj situaciji, radilo o provođenju

legitimnih šerijatskih mjera i

aktivnosti, a sve to kako ne bi došlo do

zahladnjenja odnosa u društvu i stvaranja

jaza i netrpeljivosti među pripadnicima

muslimanske zajednice. Upravo iz

tog razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, je odustao od rušenja i izgradnje

Ka’be na starim, Ibrahimovim temeljima,

iako bi to bila potpuno legitimna

aktivnost, jer se bojao da bi ona mogla

izazvati pometnju i nerazumijevanje,

pa čak i otvoreno protivljenje pojedinih

struktura novoformirane muslimanske

zajednice. Prenosi Muslim od Aiše, radijallahu

anha, da je rekla: “Čula sam

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve

sellem, kada je rekao: ‘Da tvoj narod

nije nov u islamu, sav imetak kojeg su

ljudi darovali za potrebe Ka’be, podijelio

bi na Allahovom putu, vrata Ka’be bi

spustio na zemlju, a u K’abu bi ulazio iz

el-hidžra (Ismailove sobe).’’’ Iz hadisa se

jasno razumije da je u određenim situacijama,

kada postoji bojazan od smutnje

i razdora, i javnog linča, dozvoljeno odustati

od, Šerijatom propisane, aktivnosti,

kako bi se to izbjeglo. Prema Ebu-Zinadu,

poznatom učenjaku iz generacije

tabi-tabiina, Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, se zbog njihovog slabog poznavanja

islamskih propisa, s obzirom da su

bili novi u islamu, ali i blizine paganskog

doba i načina života, kojim su još dojučer

živjeli i kroz čiju su prizmu gledali

na svijet oko sebe, odustao od svoje prvobitne

namjere da Ka’bu vrati na Ibrahimove

temelje, jer je postojala realna

opasnost da taj njegov postupak bude

pogrešno protumačen, kao čin samodokazivanja,

hvalisanja ili bilo čega drugog.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se i

u drugim sličnim situacijama ponašao

u skladu sa ovim pravilom. Značajno je

za ovu priliku istaći njegov odnos prema

licemjerima, koji su bili i ostali rakrana

muslimanskog društva, i “najveći

neprijatelj’’, kako ih Kur’an opisuje u

suri znakovitog naziva, “El-Munafikun’’

(Licemjeri). Iako je bi svjestan njihove

velike opasnosti i negativnog uticaja u

društvu, ipak je odsutao od provođenja

represivnih mjera prema njima, samo s

jednim ciljem, a on je očuvanje mira,

jedinstva i stabilnosti društva. Pribjegavanje

represivnim mjerama moglo je dovesti

do smutnje nesagledivih razmjera,

jer rodbina i plemena onih prema kojima

bi te mjere bile usmjerene, ne bi sjedili

skrštenih ruku, nego bi tražili načina

7. decembar - 23. muharrem

38


kako da se osvete, a to bi onda pokrenulo

lavinu neprijateljstva koju bi kasnije bilo

teško zaustaviti. Da bi imali jasniju sliku

o onome što se u to vrijeme događalo,

navest ćemo predaju, koja u potpunosti

razotkriva fenomen licemjerstva i licemjera

s jedne, i daje prikaz Poslanikove

mudre, državničke politike i uspješno

nošenje i sa najvećim probelima i izazovima

tog vremena, s druge strane. Jedan

od živih svjedoka tih dešavanja, Džabir

ibn Abdullah, o tome kaže: “Dok smo

boravili sa Poslanikom, sallallahu alejhi

ve sellem, u jednoj od bitaka, jedan naš

muhadžir (prognanik iz Mekke), ničim

izazvan, udario je, otraga, čovjeka iz skupine

ensarija (Poslanikovih pomagača).

Nimalo ne oklijevajući, ensarija se okrenuo

svojim sunarodnjacima i pozvao ih

u pomoć. Isto je učinio i muhadžir, pozvavši

svoje sunarodnjake. Nastao je opći

metež, koji je mogao prerasti u ozbiljan

incident, da Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, nije povikao iz sveg glasa: “Zar

se, u mom prisustvu, pozivate na paganske

(plemenske) veze! Ostavite se toga,

jer je to duhovna prljavština i opačina.’’

Njegove riječi su do te mjere uznemirile

Abdullaha ibn Ubejja, predvodnika

licemjera, da je, ponešen svojim paganskim

zanosom, uzviknuo: “Zar da tako

postupaju prema nama? Tako mi Allaha,

kada se vratimo u Medinu, pokazat

ćemo im ko je ponosan a ko ponižen, i

ko će koga protjerati iz Medine.’’ Vijest

o ovim Abdullahovim riječima pronijela

se poput munje muslimanskim vojnim

redovima, a kada je za njih čuo Omer,

radijallahu anhu, skočio je (poput razjarenog

lava), isukao svoju sablju i rekao:

“Allahov Poslaniče, dopusti mi da ovom

svojom sabljom odsiječem glavu tom

munafiku.’’ Postupajući u maniru istinskog

vođe i državnika, koji vodi računa

o svakom svom podaniku i o društvu

kao cjelini, Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, je spriječio Omera u njegovoj nakani,

koja ne bi donijela ničega dobrog, i

u tom kontekstu izrekao je svoje poznate

riječi (koje svima nama mogu poslužiti

kao obrazac ponašanja u sličnim situacijama):

“Pusti ga, ne želim da ljudi okolo

pričaju kako Muhammed ubija svoje ashabe

(drugove).’’

Poznato je da licemjeri u islamskoj

državi, u pogledu građanskih prava i

dužnosti, uživaju jednakopravan status

sa ostalim članovima zajednice, a budući

da je licemjerstvo prikriveni vid nevjero-

vanja, koji je poznat samo Uzvišenom

Allahu a ne i ljudima, poduzimanje bilo

kakvih mjera kojima bi se doveo u pita-

nje takav njihov status, zapravo bi mogao

značiti atak na muslimane, bar bi se to

tako moglo tumačiti u javnosti, ili, kako

je to Poslanik još preciznije odredio, “as-

habe’’, a samim time i izazivanje unutra-

njih sukoba i nereda.

Uvažavanje realiteta

Imam Nevevi ovaj Poslanikov,

sallallahu alejhi ve

sellem, postupak je protumačio

kao izbor blaže, manje

štetne opcije i odustajanje od

nečega, što bi u povoljnijim

političkim i društvenim prilikama,

predstavljalo dobro

rješenje, kako bi izbjegao veću

štetu, odnosno smutnju i nered.

“Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem’’, ističe ovaj učenjak,

“permanentno je radio na pridobijanju

ljudskih srca, i na

tom putu bio je spreman podnijeti

i najgrublje oblike agresivnog

ponašanja, posebno

onog verbalne naravi, kojeg

su prema njemu, u nemalom

broju slučajeva, ispoljavali beduini,

licemjeri i razne druge

vrste grubijana i probisvijeta,

vjerujući da samo tako može očuvati mir

i stabilnost u zajednici, ojačati poziciju

islamske države i izvršiti svoju poslaničku

misiju na najbolji mogući način.’’ (Šerhu

Sahihi Muslim).

Sve ovo je samo potvrda koliko je Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, kao najveći

moralni i duhovni uzor muslimana,

bio dalekovidan i obazriv, vodio računa o

eventualnim posljedicama koje određeni

potez može proizvesti i koliko je brinuo

za interese zajednice, njenog očuvanja i

unapređenja i izbjegavao sve što bi moglo

narušiti stabilnost i izazvati smutnju i nered

u društvu.

Ako je u cilju očuvanja zajednice i jedinstva

dozvoljeno odustati od provođenja

legitimnih mjera, koje imaju potporup

u Šerijatu, šta reći za mjere i aktivnosti

koje nemaju takav karakter i za koje se

tek pretpostavlja da bi mogle imati pozitivan

učinak, a ustvari predstavljaju samo

Hudejbija je

Poslaniku,

sallallahu

alejhi ve

sellem, i

njegovim

sljedbenicima

do Sudnjeg

dana, dala

jedno važno

saznanje,

po kojem

strpljenje i

blagost, u

perspektivi,

onoj

dunjalučkoj

i ahiretskoj,

uvijek donose

više dobra od

sukobljavanja i

konflikta.

nadolijevanje ulja na vatru i

daljnje raslojavanje i slabljenje

društva. Određene aktivnosti

koje danas na terenu provode

pojedine islamske grupacije i

organizacije, s ciljem, kako to

oni vole kazati, popravljanja

stanja u muslimanskim društvima,

podizanja nivoa svijesti

o islamskim načelima i principima,

oživljavanja Poslanikove

prakse u svakodnevnom

životu, često znaju proizvesti

suprotne efekte i dodatno pogoršati

poziciju vjere i vjernika

u savremenom društvu. Kao

da u tim krugovima nikada

nisu čuli za spomenute primjere,

ili ih pogrešno razumijevaju,

mada su oni i više nego

jasni, ili ih pak svjesno ignoriraju,

a sve to je nespojivo s

misijom i zadaćom koju su

preuzeli na svoja pleća.

Prije nego se i počnu baviti misionarskim

poslom, muslimani su dužni dobro

proučiti Poslanikovu životnu biografiju,

posebno njenu da’vetsku dimenziju, jer

će tako uštediti i vrijeme, i ljudske i materijalne

resurse, i, svakako, ostvariti najbolje

rezultate. Daija ili reformator koji

pred svojim očima ne bude imao gore

navedene primjere poslanikove mudrosti,

vizije i uvažavanja okolnosti i realiteta,

neće uspjeti u svojoj misionarskoj i reformatorskoj

nakani, bez obzira kakvim

ljudskim, umnim i materijalnim potencijalima

raspolagao. O tome kako uvažavanje

realiteta itekako može utjecati na

uspjeh ili neuspjeh u islamskom pozivu

i misiji, veliki islamski učenjak, politolog

i filozof Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao,

je rekao: “Gotovo da u islamskoj povijesti

ne postoji primjer oružane pobune

protiv vlasti, koja na kraju nije završila

tragično i proizvela mnogo teže posljedi-

7. decembar - 23. muharrem

39


ce, po cjelokupnu zajednicu, od zla koje

je pobunom trebalo promijeniti. Rijetki

su slučajevi pobuna koje nisu donijele

više negativnih nego pozitivnih rezultata.

Oni koji su ih vodili, nisu ostvarili svoje

vjerske ciljeve, nisu uspostavili vjeru, a

nisu donijeli ni dunjalučki boljitak i napredak.

Allah ne traži od ljudi osim ono

što će im donijeti napredak i prosperitet

kako na vjerskom tako i na planu ostvarenja

osnovnih životnih interesa, sreće i

blagostanja, i svi ljudi, bez obzira ko oni

bili, dužni su se kretati u tim okvirima.’’

Prema tome, rad za vjeru i u njeno ime,

mora počivati na mudrosti, ispravnoj

procjeni, dobrom razumijevanju stvari,

razmišljanju o krajnjim konsekvencama,

da bi on uistinu bio plodonosan, unaprijedio

zajednicu i ujedinio ljudska srca na

uputi i Pravom putu.

Prosta matematička računica

Ono što svima nama može pomoći

u kreiranju ispravne svijesti o zajednici i

njenoj važnosti, a potom i kreiranju zdravog

džematskog ambijenta, pored navedenih

poslaničkih primjera, jeste i jedna

prosta matematička računica (kalkulacija)

koju svako od nas može napraviti za

sebe, a koja bi podrazumijevala detaljno

pobrojavanje svih koristi, privilegija i

prednosti zajednice i zajedništva, s jedne,

i svih šteta, negativnosti i slabosti razdora,

pocjepkanosti i podvojenosti, s druge

strane. Rezultat bi u svim kombinacijama

morao biti isti, odnosno na strani

džemata, jer je korist i interes, koje je

jedino moguće ostvariti kroz zajednicu,

nešto čemu teži svaki normalan čovjek, a

šteta i gubitak nešto od čega strahuje i od

čega bježi svaki normalan čovjek. Ukoliko

bi nečija računica dala drugačije rezultate,

koji bi, na bilo koji način, išli u prilog

izolaciji (usamljenosti, odvojenosti,

samostalnom djelovanju), neka zna da

nešto nije u redu, ili sa njim kao osobom,

ili sa njegovom percepcijom i poimanjem

stvari. U protivnom, morao bi znati da

u islamskom sistemu poimanja i vrjednovanja,

slobodna ljudska procjena da

je nešto dobro i da bi moglo biti dobro,

nikada ne može biti iznad ustanovljenih

normi, koje i jesu propisane radi ljudi i

u cilju zaštite njihovih interesa (vjere,

života, razuma, imetka i potomstva), i

stoga aspekta lični (pojedinačni) interesi

se nikada ne mogu staviti iznad interesa

zajednice, i izolacija nikada, izuzmemo li

ekstremne situacije, ne može biti bolja od

zajedništva (džemata). A da ljudska logika,

u tom pogledu, itekako može podbaciti

dokazuje nam slučaj primirja na Hudejbiji,

kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, nakon mukoktrpnih pregovora

i smjene nekoliko pregovaračkih delegacija,

zaključio sa mekanskim (kurejšijevićkim)

prvacima. Naime, poznato je da

su određene klauzule mirovnog

ugovora, a posebno ona

koja je nalagala da se posjeta

muslimana Mekki i obavljanje

hadža, odgađa do naredne

godine, kod ashaba, radijallahu

anhum, izazvale ogromno

nezadovoljstvo, a kod Omera,

radijallahu anhu, koji je inače

bio poznat po svom žestokom

stavu, i otvoreno razočarenje.

Odmah po zaključenju primirja,

ušao je u Poslanikov

šator, i bez ikakvog okolišanja

upitao: “Allahov Poslaniče, zar

mi nismo na Pravom putu,

a oni u zabludi?’’ “Dakako’’,

odgovorio je Poslanik. “Zar

naši poginuli nisu u Džennetu,

a njihovi u Džehennemu?’’ – ponovo

je upitao. “Jesu’’ – potvrdio je Poslanik,

sallallahu ‘alejhi ve sellem. “A zašto onda

pravimo ustupke u vjeri, i vraćamo se

kući bez izvojevane pobjede, prije nego

je Allah presudio između nas i njih’’ –

uporan je bio Omer. “O sine Hattabov,

ja sam Allahov Poslanik, i Allah me neće

nikada ostaviti na cjedilu’’ – pokušao ga

je urazumiti Poslanik. No sve to nije bilo

dovoljno, pa je Omer odlučio, odgovore

na svoje nedoumice, potražiti kod Ebu-

Bekra, radijallahu anhuma. Sve što je rekao

Poslaniku, ponovio je i pred njim, a

Ebu-Bekr, mu je dao isti odgovor kao i

Poslanik: “On je Allahov Poslanik, i Allah

ga nikada neće ostaviti na cjedilu.’’ Nakon

toga, Uzvišeni Allah je, Svome Poslaniku,

objavio suru El-Feth (Pobjeda), i on

je pozvao Omera i proučio mu ovu suru

od početka do kraja. “Zar se ovo može

smatrati pobjedom, Allahov Poslaniče?’’

– upitao je Omer. “Da’’ – odgovorio je

on. (Buharija). Prevelika želja za ponovnim

viđenjem Ka’be, od koje je, mimo

svoje volje, bio razdvojen punih 8 godi-

Iako je bio

svjestan njihove

velike opasnosti

i negativnog

utjecaja u

društvu, ipak

je odsutao od

provođenja

represivnih

mjera prema

njima, samo s

jednim ciljem, a

on je očuvanje

mira, jedinstva

i stabilnosti

društva.

na, učinila je da Omer, radijallahu

anhu, jednostavno nije

mogao, u prvom trenutku,

vidjeti ono što su vidjeli Poslanik

i njegov najvjerniji drug,

Ebu-Bekr, radijallahu anhu.

Suštinska razlika je u bila u

tome što je Omer, radijallahu

anhu, na primirje gledao

kratokoročno, kroz prizmu

svojih ličnih vjerskih ambicija

i aspiracija, a Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, nadahnut

objavom, istu stvar je gledao

dugoročno i kroz prizmu interesa

muslimanske zajednice.

Osim što nas ovaj događaj

uči da nikada svojim

mišljenjem i tumačenjem ne

oponiramo objavi, makar, svojim intelektualnim

kapacitetima, i ne bili u stanju

proniknuti u mudrost Božijih i Poslanikovih

riječi, on nas uči da u kriznim

situacijama i vremenima smutnji, kada

obično većina ljudi izgubi osjećaj za realnost,

i kada su emocije znatno aktivnije

od razuma, rješenja treba tražiti upravo u

objavi, odnosno u savjetovanju sa najvećim

učenjacima do kojih u tom trenutku

možemo doći, i doslovnoj provedbi

njihovih instrukcija i preporuka, makar

one ne odgovarale našim dušama i našim

unutarnjim osjećanjima. U jednoj mudroj

izreci se kaže: “Strpljivost i držanje

jasnog puta (kategoričnih vjerskih istina)

u vremenima smutnji, najbolji je način za

njihovo suzbijanje i što bezbolnije prevazilaženje.’’

Hudejbija je Poslaniku, sallallahu

alejhi ve sellem, i njegovim sljedbenicima

do Sudnjeg dana, dala jedno važno saznanje,

po kojem strpljenje i blagost, u perspektivi,

onoj dunjalučkoj i ahiretskoj,

uvijek donose više dobra od sukobljavanja

i konflikta. U konkretnoj situaciji,

7. decembar - 23. muharrem

40


Poslanikova, sallallahu alejhi

ve sellem, blagost i strpljenje

na “ponižavajućim’’ uvjetima

primirja, rezultirala je prihvatanjem

islama od strane cjelokupnog

mekanskog stanovništva,

što je bio pravi dobitak za

mladu muslimansku zajednicu,

a ashabima, koji su se povinovali

njegovim naredbama,

a to nije bilo nimalo lahko,

jer su one, po svojoj vanjskoj

formi, djelovale kao popuštanje

i nedosljednost, donijelo

je onosvjetsku nagradu i

Allahovo zadovoljstvo. Nešto

što je svima njima na početku

djelovalo kao veliko poniženje

i poraz, na kraju se pokazalo

kao veliki trijumf istine nad

neistinom. Drugi naziv za to

su riječi Uzvišenog: Ne volite

nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto

volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna,

a vi ne znate. (El-Bekare, 216.).

Smutnja, najveća prijetnja

muslimanskoj zajednici

Zajedničko držanje, rukovođenje interesima

kolektiva, poštivanje riječi uleme,

strpljenje, kontinuirani rad i ustrajnost

na ispravnim idealima ukratko je

formula koja današnjim muslimanima

može osvijetliti Pravi put i pomoći im

da njime koračaju smjelo, sigurno i samouvjereno,

i, što je najvažnije, učiniti

njihove zajednice imunim na smutnje

koje su bile i ostale najveća prijetnja

opstanku i stabilnosti muslimanskog

društva, još od vremena vladavine pravovjernih

halifa pa do današnjih dana.

Preciznije rečeno, odmah nakon smrti

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

javile su se i prve smutnje, kojima su

Islam nas

uči da je

zajedništvo,

jedinstvo i

jednodušnost

najveća

akvizicija

nakon imana,

i najveća

blagodat nakon

islama, zato

je njegovo

očuvanje,

njegovanje i

unaprjeđenje

jedan od

najvažnijih

vjerskih

prioriteta, i

Božija oporuka

svim Allahovim

poslanicima.

upravljale tajne ruke licemjera

i neprijatelja islama, i

koje su, da nije bilo odlučnosti

prvog muslimanskog

halife Ebu-Bekra, radijallahu

anhu, mogle ozbiljno ugroziti

poziciju islama i mladu

muslimansku državu, koja se

prostirala na najvećem dijelu

Arapskog poluotoka. Jedina

olakšavajuća okolnost u

svemu tome, ako bi se tako

moglo kazati, bila je ta što se

ovdje radilo o sukobu legalno

izabranih muslimanskih

vlasti sa različitim grupama

vjeroodstupnika (murteda),

koji su odbili davati zekat

u državnu blagajnu, pa je

lakše bilo ubijediti vjernike,

kojih je još uvijek bio poprilično

veliki broj, da ustanu

u odbranu države od buntovnika. Formu

međumuslimanskih sukoba, fitna

(smutnja) je prvi put poprimila u vrijeme

Osmanove vladavine, radijallahu

anhu, kada je, predvođen poislamljenim

jevrejom Abdullahom ibn Sebeom, jedan

dio nomadskih plemena pokrenuo

opću pobunu protiv Osmana, koji po

njihovom sudu, navodno, nije zadovoljavao

kriterije pravednog vladara i koji

se, u upravljanju islamskom državom,

rukovodio isključivo ličnim i familijarnim

interesima, što naravno nije odgovaralo

stvarnosti, jer kako neko kome je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još

za svoga života obećao Džennet, može

uopće biti doveden u vezu s jednim od

najtežih grijeha, pronevjerom povjerenog

mu emaneta, u njegovom slučaju

emaneta vlasti, i nepoštivanje principa

pravednosti? To je suludo, ali smutnja

ljudima zamračuje razum i čini ih slijepim

i gluhim, tako da u potpunosti zaborave,

ili zanemare elementarne vjerske

principe, kao što su nepovredivost ljudskog

života i časti i zabrana prolijevanja

nedužne krvi. A da je pobuna imala pokvarene

a ne plemenite motive, pokazala

su kasnija dešavanja, jer se situacija nije

smirila ni nakon Osmanovog mučkog

ubistva, naprotiv sukobi su eskalirali i

pretvorili se u otvoreni rat između dva

tabora, Alijinog i Muavijinog. Nažalost,

rat je odnio veliki broj nedužnih života,

a jedna od njegovih žrtava je bio lično

Alija, radijallahu anhu. Sukobi su nakon

toga nastavljeni i potrajali su sve do 40.

godine po Hidžri, kada se Poslanikov

unuk, Hasan radijallahu anhu, kako bi

spriječio daljnje prolijevanje krvi i bratoubilački

rat, odrekao pozicije halife u

korist Muavije, i tako ostvario Poslanikovo

navještenje da će “njegov potomak

i unuk izmiriti dvije velike muslimanske

vojske.’’ (Buharija). Sve ovo samo potvrđuje

prethodno iznešenu konstataciju

da smutnja predstavlja najveću prijetnju

opstanku i stabilnosti muslimanske zajednice.

Ko, nakon ovih sjajnih i neponovljivih

generacija muslimana, može

biti siguran od smutnje i njenih štetnih

posljedica? Zato ćemo na kraju ovog

teksta navesti stihove koji su, u prvim

generacijama muslimana, često citirani,

i kojima se htjelo ukazati na opasnost i

pogubnost smutnji po pojedinca i zajednicu,

a koliko su oni važni dovoljno

govori činjenica da su našli mjesto u najvjerodostojnijoj

zbirci hadisa, Buharijinom

Sahihu. Evo tih stihova:

Na početku, rat liči na djevojku krasoticu

Koja želi zavesti svakog uspaljenog

neznalicu

Al’ se brzo pretvori u krezubu, ružnu

staricu

Nepoželjnu bilo kome za životnu saputnicu

7. decembar - 23. muharrem

41


Islamske teme

Razmišljanja

Vodič za “šerijatsk erijatske e veze”

Dalje, ako razumski razmislimo

o vremenskom periodu od

godinu dana, koliko se istinski

osoba može upoznati za to

vrijeme? Ne baš puno, zar

ne? Ne vidimo je onakvom

kakva ona istinski jeste, kakva

je između četiri zida, kakva

je kad je ljuta, kakva kad ima

probleme. Mi naivno želimo

da osobu upoznamo preko

telefona, Skype-a, na kahvi.

I tada su momak i djevojka

nasmijani, s fiksiranim

osmijehom na licu, uredni,

čisti, uslužni, ljubazni. Aman,

rekao bi insan. Zato se i desi

stvarni šok, sutra u braku, kada

ustvari shvate da je sve prije

braka bila samo GLUMA, neki

snovi. A realnost svakako nije

ružičasta

Piše: Nedim Botić

Jedna od pojava koja je bila nepoznata

prijašnjim generacijama

muslimana i muslimanki, Ja s kojom su danas iskušane generacije

muslimanske omladine je svakako

tzv. šerijatska veza između mladića

i djevojke.

Posljedice takvih veza po srce i

iman vjernika i vjernice su katastrofalne

i dugoročne; čak ugrožavaju i mogućnost

kasnijeg sretnog braka i smiraja

u bračnoj zajednici. Nemojmo da

nas zavaraju tzv. “razlozi i opravdanja”

koja se mladićima i djevojkama serviraju

jer na kraju svu bol i posljedice tih

veza trpjet ćete samo VI.

Lažne isprike

Počnimo s jednim od najčešćih izgovora

kojima se opravdava upuštanje

u tzv. šerijatsku vezu: “Da bi brak bio

uspješan, potrebno je da se budući supružnici,

prije toga, dobro upoznaju.

Najmanje godinu dana, poželjno je i

više. Jer brak je odluka za čitav život.

Ne treba žuriti.”

Ovaj tip opravdanja obično koriste

žene (muškarcima je u prosjeku dovoljno

svega par poruka i jedan razgovor

da upoznaju djevojku i shvate da je baš

ONA žena njihovog života – ta ih faza

obično prođe nakon prve svađe). Ne mo-

žemo reći da u spomenutom izgovoru

nema istine, svakako da je potrebno da

se budući supružnici upoznaju, ali, da

li je to jedini razlog “odugovlačenja”,

ili postoje i drugi, možda čak i važniji,

prikriveni razlozi.

Svakako da postoje. Često je to čekanje

da vidimo da li će novi “odabranik”

ponoviti greške svojih prethodnika.

Problem leži u tome što

je značajan broj mladića i

djevojaka, prije odluke za

brak, iza sebe imalo više ovakvih

“veza”, koje su na kraju

završile raskidom, bolom u

duši i ružnim riječima. Bol se

samo povećavao, a razočarenje

i ljutnja, prema osobama

suprotnog spola, rasla. I sad,

i kada se javi “prilika”, osoba

je već toliko toga prošla, da

ne vjeruje ni samoj sebi, a

kamoli drugom. Proces odugovlačenja

braka je jedna vrsta

testa čiji su ciljevi:

- saznanje da ljubav

nije samo prolazna faza, već

ono “pravo”;

- razotkrivanje mogućih

problema koji su prešućeni;

- davanje dovoljno

vremena srcu da zacijeli od

bivše “veze”, nađe novu pogodnu

“priliku”.

Ovi razlozi se svakako ne

mogu otvoreno reći, jer bi se tada izabranici

povrijedili, ali zapitajmo se o

povjerenju u ovakvim vezama. Ono nije

baš na visokom nivou ako djevojka ili

mladić pretpostavljaju da bi se “ljubav

za čitav život” mogla za godinu dana ili

kraće, razotkriti u pravom svjetlu.

Pravo pitanje je: kako stupiti u brak

s nekim ko nosi traume od prethodnih

veza ili braka? Treba vremena takvoj

osobi da to sve prođe, naravno. Ali

nema svrhe davati drugima lažne nade.

Tako još jedna osoba pati. A izlaz iz

nečije boli nije u tome da nekog trećeg

povrijedimo.

Bolje vam je

da budete s

nekim ko će

vas voljeti u

ime Allaha

onakvi kakvi

jeste, nego da

živite u ILUZIJI

nekakve

ljubavi; ako

ne budete

otvoreni,

postoji

opasnost

da suprotna

strana ne voli

vas, već lažnu

SLIKU koju ste

o sebi kreirali

i odaslali je u

eter.

“Glumci” i “glumice”

Dalje, ako razumski razmislimo

o vremenskom periodu od godinu

dana, koliko se istinski osoba može

upoznati za to vrijeme? Ne baš puno,

zar ne? Ne vidimo je onakvom kakva

ona istinski jeste, kakva je između

četiri zida, kakva je kad je ljuta,

kakva kad ima probleme. Mi naivno

želimo da osobu upoznamo preko telefona,

Skype-a, na kahvi. I tada su

momak i djevojak nasmijani, s fiksiranim

osmijehom na licu, uredni, čisti,

uslužni, ljubazni. Aman, rekao bi

insan. Zato se i desi stvarni

šok, sutra u braku, kada

ustvari shvate da je sve prije

braka bila samo GLUMA,

neki snovi. A realnost svakako

nije ružičasta.

Osobe koje na ovaj način

pravdaju šerijatske veze

očito imaju strah od vezivanja

i braka. Iz ovakvih riječi

se osjeti strah od neizvjesnosti,

od nečega za što se

čovjek nije pripremio. Nažalost,

ovakva opravdanja

možemo čuti čak i od roditelja

ili odgajatelja koji, na

ovaj način, žele ukazati na

probleme u svojim brakovima:

“Nemoj ponoviti moje

greške; ja sam se udala mlada,

nisam ga dobro upoznala.

Prvo fakultet; pa posao,

pa brak...”

Ako žena živi u sretnom

braku; ukoliko je

istinski ispunjena, ona

će naravno davati savjete

drugim ženama da i one stupe u

brak, da i one uživaju u Allahovom

rahmetu. Ali ukoliko se, na ovaj ili

onaj način, razočarala; ukoliko njen

odabranik nije baš ono što je očekivala;

u tom slučaju ona će opominjati

druge da ne ulaze u brak; da

ne ponove njenu grešku; da ne žure

jer uvijek ima vremena za nesretan

brak. Takav slučaj je i s muškarcima.

Mi, kroz naše iskustvo i naše

probleme, gledamo ono što se dešava

drugima. Ali nije nužno da, ako

neko nije imao sreće u braku, isto to

očekuje i druge, zar ne?

42


Danas je drugo vrijeme; pa

nećemo se udati/oženiti za

osobu koje ne poznajemo?

Pravo pitanje je kako

upoznati osobu, ako se i ti,

sestro, i ti, brate, bojite pokazati

kakvi stvarno jeste? Šta to

krijete, i zašto? Kako osobu

upoznati ako se bojite da će

vas ona, ako vidi ko ste, napustiti?

Zar imate toliko toga

za kriti? Čak i da provedete s

tom osobom, ne godinu, već

10 godina, upoznavajući je,

a da pri tome jedno drugom

glumite, NEĆETE SE UPOZNATI I

BITI SRETNI.

Zapitajmo se zašto mladići i djevojke

na internetu objavljuju SAMO slike na

kojima izgledaju lijepo? Zašto se neko

ne uslika kad se tek probudi, nateklih

očiju i obraza? A to je realnost; to je život.

Ako vas neko voli takve, to je prava

ljubav. A ako vas voli samo dok imate

šminku ili nosite odijelo, onda vas i ne

voli istinski, već “voli’’ ono vaše vanjsko

i prolazno.

Bolje vam je da budete s nekim ko

će vas voljeti u ime Allaha onakvi kakvi

jeste, nego da živite u ILUZIJI nekakve

ljubavi; ako ne budete otvoreni, postoji

opasnost da suprotna strana ne voli vas,

već lažnu SLIKU koju ste o sebi kreirali

i odaslali je u eter.

Ako te on

istinski voli, on

će u svakom

slučaju jesti tu

hranu, jer su

je TVOJE RUKE

napravile, a

sve ostalo mu

je nevažno.

Nemojte ovo

shvatiti kao

opciju za

propitivanje

muževe ljubavi,

jer to može biti

avantura sa

neizvjesnim

krajem.

Navest ćemo kao primjer

neke banalne vrste

straha. Djevojka se stidi

što ne zna kuhati. Pa šta

ako ne zna kuhati, je li to

najveći problem u životu?

“Ako ne pripremim hranu

kako treba, onako kako on

to voli, manje će me voljeti...”

Ako te on istinski

voli, on će u svakom slučaju

jesti tu hranu, jer su je

TVOJE RUKE napravile,

a sve ostalo mu je nevažno.

Nemojte ovo shvatiti

7. decembar - 23. muharrem

43

kao opciju za propitivanje muževe

ljubavi, jer to može biti avantura sa

neizvjesnim krajem.

S druge strane, muškaraci vide problem

u tome što nemaju svoju kuću,

posao, auto i sl. Pravi muškarac se ne

stidi onoga što jeste, nakon što je učinio

sve da njegov materijalni i socijalni

položaj budu povoljniji. j Nema se tu šta

kriti. Šta su to naši roditelji imali kada

su se uzimali? Ako postoji ljubav i razumijevanje

među supružnicima, sve

probleme je moguće riješiti. U suprotnom

ni svo bogatstvo ovoga svijeta ne

može im osigurati miran bračni život.


Komentar polumjeseca

Pogledi

Silajdžići - pogrešan primjer ili primjer do pola

Ova priča, koju nam,

kao podvalu ili, pak,

kao upozorenje, u

predvečerje samog

popisa, servira agencija

Anadolija - šta još

poručuje?! Priča s preko

dvije hiljade shareovanja

u samo par

dana?! To bi, zapravo,

trebala biti priča i o

nama, kao ostalima,

kao odrođenima, kao

samozaboravljenima,

kao lutajućima, kao

otuđenima... Još uvijek.

Dokle više, Bošnjaci, da

se tražite i da padate na

takve podvale?!

Piše: Muhamed Velić

Dakako, porodične su stvari

privatne, po karakteru

i sadržaju, osobito ako su

djeca u pitanju i priča u vezi njih, pa

tako je i narativ o uspješnoj sarajevskoj

porodici Silajdžić, moglo bi se

kazati, zadiranje u privatnost. Ali, taj

je narativ imao već svoju javnu publikaciju

i to nekoliko puta, dakle, pojavio

se pro foro externo (u vanjskoj

upotrebi), tako da je to sada već javna

stvar, a ovaj je tekst upravo zbog

toga - zbog vanjske upotrebe i javnog

suda. On, dakle, tretira društvene

i objektivne posljedice, a ne zadire

u subjektivne i privatne motive. U

tome je poenta i razlika, naravno.

Vjerujem, poštovani čitatelji, da

ste već čuli i da se sjećate priče od

prije dvije sedmice o uspješnoj i neobičnoj

sarajevskoj porodici Silajdžić,

priču koju nam je donijela novinska

agencija Anadolija, a kasnije je o njima

reportažu pravila i TV Hayat, o

tome su pisali i mnogi portali itd.

Da, priča je interesantna,

govori o relativno mladom

bračnom paru, izrazito

uspješnom i izrazito urbanom,

koji imaju petero

djece i to pet sinova. Da

budem ciničan, možda su

među rijetkima (da, ima i

ona bošnjačka porodica iz

Rakovice kod Sarajeva s

pet sinova) koji su fetvu o

Bošnjakinji koja treba da

rodi petero djece - u potpunosti

ispoštovali i to s punim

pogotkom, pet sinova,

nije šala, mašala! Ali, nešto

tu ne štima. No, izvadit ću

jedan dio teksta već objavljenog

na portalima (www.

klix.ba, preneseno od agencije

Anadolija - AA) a koji

govori o Siljadžićima:

“Silajdžići su istakli

kako smatraju da se za imena djece

‘baš puno i ne pitaju’, već da djeca

nose imena koja su im suđena. Imena

svojoj djeci su birali deset dana

prije rođenja, a jedino važno im je

bilo da imena nose lijepo značenje.

‘Spletom nekih okolnosti, sva imena

Ovo je sramota,

užasna

sramota! I

šteta! Jer,

svaki je čovjek

bitan, prevažan,

preznačajan

i svako ime,

definitivno. A

Silajdžići su

svojoj djeci,

povrh svega,

stavili takav

teret da će

sutra morati

dodatno

se lomiti

da pojasne

nekome, pa i

samima sebi,

koji je njihov

pravi identitet.

naše djece: David, Ismael,

Jakub, Mikail i Jošua su

starozavjetna. Mislim da je

to samo koincidencija, iako

će neko možda reći malo

prevelika’, rekla je Sabina.

‘Ja tragam za imenima po

internetu. Imena im jesu

neobična, ali oni sebi daju

sasvim obične nadimke.

Obično ih ili sami izmisle,

ili čuju kako ih druga djeca

zovu, pa to usvoje’, kazao je

Denis. A Sabina je poručila:

‘Moj rahmetli otac, koji

je bio profesor na Ekonomskom

fakultetu, govorio mi

je da nakon svih projekata

koje je napravio, knjiga

koje je napisao i predavanja

koja je održao, jedino u šta

je vrijedilo ulagati su djeca

i da mu je žao što nije imao

više od dvoje. I ja radim na istom fakultetu.’”

Dakle, ovo je isječak iz priče o sarajevskoj

porodici Silajdžić, Denisu

i Sabini, koji su specifični po tome

što imaju pet sinova, a njih su dvoje

akademski ljudi, radnici, ljudi s

7. decembar - 23. muharrem

44


doktorskim diplomama i trostrukim

magistarskim. Ali, šta je još specifično

u ovoj priči, barem za mene, ili za

one slične meni ili nama, a to sve u

kontekstu priče o popisu ili čuvanju

identiteta. Pa indikativno je to naše

odrođavanje, samozaboravljanje,

samootuđenje; kako bi rekao Meša

Selimović: “S nejasnim osjećanjem

stida zbog porijekla i krivice zbog

otpadništva...” Mislim, ovi ljudi nisu

jedini primjerci našeg odrođavanja i

otuđenja, ali jesu najrecentniji i najeklatantniji

primjer nametanja svojoj

djeci onoga što im generacijski,

nacionalni, dakako i vjerski emanet

ne uvjetuje, ali, treba pogledati i,

recimo, primjer predsjednika Naše

stranke - Dennisa Gratza, čovjek se

zvao Muhamed Gracić, valjda su i

neki drugi, kako čujem, njemu bliski,

imali istu transmisiju identiteta.

On je davao neke komentare po tom

pitanju, na internetu sam čitao neku

njegovu raspru o tome, dakle, njegov

bezuspješan pokušaj objašnjenja. Ali,

ostavimo njega sada po strani, pogledajte,

bukvalno pogledajte i poslušajte

imena ove djece što su im roditelji

nadjenuli, to su, dakle, prava pravcata

starozavjetna imena. I oni to znaju,

svjesni su toga da su imena njihove

djece starozavjetna; povrh svega, ona

je doktor ekonomskih nauka, otac joj

je rahmetli, kako kaže, isto profesor

na fakultetu bio, a u spavaćoj sobi,

u televizijskoj reportaži, mogao se vidjeti

Kur’an..., on predstavnik i izdanak

poznate muslimanske porodice

Silajdžić. Jedan mi je prijatelj ovakav

komentar ostavio: “Meni ova priča

nije nikako jasna. Pročitao sam je

jučer na AA, sinoć TV Hayat ponovio

reportažu na Dnevniku u sedam;

uglavnom prikaza dotičnu porodicu,

u jednom trenutku ustaje dotična Sabina

da smiri bebu koja plače u drugoj

sobi na krevetu. Kraj kreveta, na

polici noćnog ormarića, stoji jedna

knjiga, pogledah bolje, a ono Kur’an.

Ništa mi ponovo nije jasno!” Dakle,

o tome govorim, o konfuziji i zbunjivanju

ljudi!

“Nomen est omen - Ime je znak”,

kažu stari Latini. Ime govori o tebi,

o nama. Ime ili jezik je kuća bitka,

kaže Haidegger. A Muhammed, a.s.,

nam sugerira da sebi i djeci svojoj dajemo

lijepa imena, jer ćemo na Sudnjem

danu biti prozivani po njima.

Ova priča, koju nam, kao podvalu

ili, pak, kao upozorenje, u predvečerje

samog popisa, servira agencija

Anadolija - šta još poručuje?! Priča

s preko dvije hiljade share-ovanja u

samo par dana?! To bi, zapravo, trebala

biti priča i o nama, kao ostalima,

kao odrođenima, kao samozaboravljenima,

kao lutajućima,

kao otuđenima... Još uvijek.

Dokle više, Bošnjaci,

da se tražite i da padate na

takve podvale?!

Ovo je sramota, užasna

sramota! I šteta! Jer, svaki

je čovjek bitan, prevažan,

preznačajan i svako ime,

defi nitivno. A Silajdžići

su svojoj djeci, povrh svega,

stavili takav teret da će

sutra morati dodatno se lomiti

da pojasne nekome, pa

i samima sebi, koji je njihov

pravi identitet. A nama

daju loš primjer.

Ta se djeca već sama

odupiru agresiji i identitetu

koji im je nametnut, jer, evo, kako

im kaže otac: “Imena im jesu neobična,

ali oni sebi daju sasvim obične

nadimke. Obično ih ili sami izmisle

ili čuju kako ih druga djeca zovu, pa

to usvoje!”

Šta reći, nego jedno veliko:

STRAŠNO!

P.S.

Da kažem nešto i o Gazi u ovom

kontekstu! Gaza je bolna rana svih

muslimana, konačno, svih normalnih

ljudi, ali je to sramota i odgovornost

prije svega “velikih muslimana”,

dakle, Arapa, Turaka, Iranaca, Pakistanaca...

A mi smo dužni čuvati

ovu svoju Gazu na krajnjem zapadu

Ummeta i učiti dove za braću i sestre

Mislim, ovi

ljudi nisu

jedini primjerci

našeg

odrođavanja

i otuđenja,

ali jesu

najrecentniji i

najeklatantniji

primjer

nametanja

svojoj djeci

onoga što im

generacijski,

nacionalni,

dakako i

vjerski emanet

ne uvjetuje.

u Palestini, koje svakodnevno

ubijaju projektili s

kodnim imenima “Jošua”,

“Išmael”, “David”... Eto,

takva kodna imena, sasvim

“slučajno”, kako kaže majka

ove djece, ulaze i u naše

bošnjačke kuće.

Dragi Bošnjače, prestani

više biti naivan.

Ostavit ću za kraj još jedan

komentar, kojeg mi je

na profi lu na FB-u ostavila

izvjesna Elma s Bistrika:

Mi smo jedan iskompleksiran

narod, koji nakon

svih genocida, urbicida i

sl. ne može da shvati da će

nas i drugi početi poštovati

i uvažavati onda kada mi sami sebe

budemo poštovali i uvažavali. Vidjeli

smo u posljednjem genocidu da se ni

četnička kama, a, Boga mi, ni ustaška

nije zaustavila pred nečijim ‘neutralnim’

imenom. Naša je dužnost da

očuvamo kako svoju vjeru tako i tradiciju.

U našoj je tradiciji da svojoj

djeci dajemo arapska, perzijska i turska

imena. I danas je iznimno važno

da u tome istrajemo, da se u svojoj

vlastitoj zemlji ne asimiliramo i ne

utopimo u druge. Trebamo biti ponosni

što smo Bošnjaci. Osim toga,

to dugujemo onima koji su položili

živote da bi se mi danas slobodno

mogli zvati svojim lijepim bošnjačkim

imenima.”

7. decembar - 23. muharrem

45


Povratnici

Retrospektiva života Bošnjaka povratnika

u Republici Srpskoj nakon Bajrama i izbora

“Stid me je što sam musliman”

Nigdje u BiH ne dolaze do izražaja

sve slabosti bošnjačkog naroda

kao u manjem bh. entitetu;

dugogodišnji kompleks manje

vrijednosti i stid od svega onoga

što ima prefiks bosanski i islamski

za sobom povlači odricanje od

svega onoga što Bošnjake čini

narodom

Piše: Nedim Botić

Stid me je što sam musliman,

riječi jednog povratnika u

Bosansku Dubicu prolaze mi

kroz glavu dok pišem ove redove. “Mi

nismo narod, nismo nikad ni bili. A

šta nam je dobra i taj nacionalizam

donio?”

Nigdje u BiH do izražaja ne dolaze

sve slabosti bošnjačkog naroda kao u

RS-u; dugogodišnji kompleks manje

vrijednosti i stid od svega onoga što

ima prefiks bosanski i islamski za sobom

povlači odricanje od svega svojega.

Koliko Bošnjaka u RS-u ustvari

i zna i ubijeđeni su da su Bošnjaci? U

ovim krajevima vrijeme kao da je stalo

davno prije rata; izjašnjavanja kao

Jugosloven, musliman ili “nesvrstan”

nisu strana.

Srpske političke stranke se razilaze

po sporednim pitanjima, ali su jedinstvene

po pitanjima nacionalnog identiteta,

vjere, historije. Takav je i srpski

narod. Mogu se razići po pitanju

novca, položaja, ali svi imaju isti cilj –

očuvanje RS-a. Mogu jedni drugima

svašta reći, ali se i dalje smatraju Srbima,

pravoslavcima. Pokušajte naći nekog

Srbina kojeg je stid njegove vjere,

koji ismijava pravoslavlje. Teško ćete

takvog naći jer oni znaju da ismijavanjem

vjere i svoje prošlosti, ismijavaju

sebe i ono šta su.

Za razliku od Srba i Hrvata, Bošnjaci

se razilaze po ključnim pitanjima

– nacionalnog identiteta, vjere, historije.

I to razara tkivo našeg naroda

koji je poput drveta bez korijena, otrgnut

i bačen. Narod koji ne zna ko je,

odakle je, kakva mu je historija i vjera

– to je definicija koja nažalost precizno

opisuje stanje Bošnjaka u RS-u.

Jedino dragi Bog čuva naš narod i

sačuvao ga je. A mi počesto zaboravimo

Njega, zaboravimo da je islam za

naš narod, poput krvi koja kola našim

tijelima. Bošnjaci čim se udalje od

vjere, izgube životni kompas i lutaju,

lutaju, ne nalazeći spas...

Bajram dođe, Bajramu se nadam...

“Bajramski dani su uvijek bili dani

veselja, pa i prije rata. Znalo se to po

ljudima, atmosferi. Familije

su se okupljale, igre i

zabave je bilo na sve strane.

Danas, neki se pitaju čemu

i slavlje...Nekad se bolje živjelo,

znalo se zašto se radi.

A danas, ehh... Najžalije mi

je omladine, ove naše. Kud

će oni sa sobom? Za nas

starije i nekako, ali mladi...

na njima je trebalo sve da

ostane”, kaže Nusret Dolić,

povratnik u Bosansku Dubicu.

Nusret je rođeni Dubičanac.

Nakon početka

rata, 1992. napušta rodni

kraj i odlazi s porodicom u

Njemačku. Nakon povratka

u BiH, Nusret je živio

u više gradova u BiH, a

trenutno boravi u Dubici

s bolesnom majkom. Radovao

se predstojećim bajramskim

praznicima, naročito okupljanju familije

koju dugo nije vidio. Slično

kao i ljude u drugim dijelovima BiH,

teška ekonomska situacija ga najviše

zabrinjava.

Poput Nusreta, i ostali Bošnjaci

povratnici u Republici Srpskoj su

bajramske praznike proveli tiho, nenametljivo.

Nekako Bajram dođe kao

prilika da čovjek dva puta godišnje

uzme predah od sumorne svakodnevnice,

da se prisjeti sretnijih vremena i

ljudi...

Na mladima svijet (ne)ostaje....

Prema neslužbenom poslijeratnom

popisu Bošnjaka stanovnika Bosanske

Dubice koje je izvršio Medžlis IZ-e

Bosanska Dubica, taj broj je 2001.

iznosio oko 2.000 Bošnjaka. Ukoliko

Džamije su trn u

oku onima koji

su htjeli da u

ovim krajevima

zatru sve

što podsjeća

na Bosnu i

islam. One su

neraskidivom

niti vezane

za samu srž

bošnjačkog

bića ovih

krajeva,

neustrašivo

prkose zlu i

mržnji.

uzmemo u obzir da je od tada proteklo

11 godina, te da je veliki dio popisanog

stanovništva bio starije dobi,

dolazimo do zastrašujuće činjenice da

je taj broj danas više nego prepolovljen

Ṅa pitanje kako mu se dopada život

u Dubici i suživot s Srbima, Nusret

kaže da nema nikakvih problema:

“Nit’ koga diram, nit’ mene ko dira.

Nisam imao nikakvih problema do

sada.”

A problema je do sada

najviše imala Islamska zajednica.

Prozori na Gradskoj

džamiji su do sada toliko

puta razbijani, da ih više

niko ni ne popravlja. Nek’

bude na obraz silnicima i

dušmanima. Džamije su trn

u oku onima koji su htjeli

da u ovim krajevima zatru

sve što podsjeća na Bosnu

i islam. One su neraskidivom

niti vezane za samu srž

bošnjačkog bića ovih krajeva,

neustrašivo prkose zlu i

mržnji. One su i dokaz da

se u ove krajeve vratio život;

dokaz pobjede svjetla nad

tamom.

Prijeratno stanovništvo

Bosanske Dubice je svoje

stanište nakon rata pronašlo

diljem svijeta, dok je u rodnom

kraju ostala jedino starija populacija.

Omladine nažalost nema mnogo.

A i ono malo što ih ima, prepušteni su

ulici, kafani i lošem društvu. Prijeratni

privredni pogoni su stali, prilike za

zaposlenje nema, pa se snalazi ko kako

može.

Bošnjake povratnike više ne muči

pitanje kako s “njima” živjeti, već kako

obezbijediti egzistenciju u uvjetima života

u RS-u. Zamislite o kakvim životnim

uvjetima je riječ, kad možemo

čuti i ljude srednjih godina, kako govore

da jedva čekaju mezar i rastanak

s ovim životom!? Gledajući stanje ljudi

u RS-u, na um nam može pasti izjava

Karla Junga, poznatog švicarskog psihologa

i psihijatra koji je davno rekao:

“Ako mi nađete jednu osobu koja je

normalna, dovedite mi je na liječenje”,

u smislu ko ovdje boravi i sačuva razum,

potreban mu je pregled.

7. decembar - 23. muharrem

46


Jemen

Priča o jednom američkom pokolju

IslamBosna.ba- U rano jutro,

u petak 24. jula, avion je ispalio

dva projektila na kuću u

južnoj jemenskoj provinciji Abyan,

u gradu Ja’ar. Prema tvrdnjama jemenskih

dužnosnika, prvi projektil

je gađao navodne pobunjenike koji

su se okupili u toj kući. Kao odgovor

na eksploziju seljani su se počeli

okupljati na mjestu eksplozije, sa

nadom da će uspjeti izvući preživjele

iz ruševina. Drugi ispaljeni projektil

ubio je 12 ljudi koji su došli da spase

preživjele i ranio još 21 civila.

“Zasigurno je to bio američki

avion”, kaže jedan od svjedoka. “Mi

nemamo takve avione. Ne znam da

li je imao pilota ili ne. Znam samo

ono što sam vidio svojim očima”,

nastavlja on, pokazujući na cijeli niz

prodavnica i kuća pretvorenih u ruševine

i na zid prekriven krvlju.

A nakon što je saznao za napad

Abdulrabb Mensur al-Hadi, predsjednik

Jemena, izrazio je “duboko

saučešće” zbog gubitaka života, istovremeno

osuđujući nasilje uopćenim

terminima. “Mi nikad nećemo

razumjeti šta to nagoni nekoga da

terorizira svoju braću, druga ljudska

bića, na ovaj način. Ovakvo nasilje,

ovakvo zlo je bezosjećajno. Ono

je izvan svake pameti”, rekao je jemenski

predsjednik. “I dok nikad

nećemo saznati šta to vodi nekoga

da oduzme život drugoga, mi znamo

šta je ono zbog čega vrijedi živjeti”,

dodao je on. “Ljudi koje smo izgubili

u zadnjem napadu bespilotne letjelice

volili su i bili su voljeni. Bili su

majke i očevi, supruge i muževi, sestre

i braća, sinovi i kćeri, prijatelji i

susjedi. Imali su nadu za budućnost

i snove koje još nismo ispunili.” Čla-

novi Međunarodnog Crvenog krsta,

nakon što su intervjuirali stanovnike

gradića Ja’ar u kojem se napad desio,

sakupili su djelomičnu listu civila

koji su ubijeni nakon drugog napada.

Indentifi kacija u nekim slučajevima

je bila vrlo teška, pošto su dijelovi

tijela bili razbacani zbog siline

eksplozije. Sa odoborenjem jemenske

vlade i rođaka žrtava, Crveni krst je

objavio sljedeću dokumentaciju:

Abdullah al Hadi, star pet godina,

i njegova sestra Suha, stara četiri

godine, sjedili su na pragu njihove

porodične kuće. Njihova mama,

Ummu Abdullah, opisala ih je kao

7. decembar - 23. muharrem

47

djecu lijepog ponašanja, koja su se

rijetko svađala između ili pokazivala

nepoštovanje prema roditeljima.

“Abdullah je bio naše prvo dijete,”

rekla je ona. “Imao je tako predivne

osobine. Čak kad je bio vrlo mali volio

je da sluša moga muža dok recitira

tradicionalnu poeziju u predvečerje.

Od srca je volio tu poeziju. Mnogo

puta bih čula Abdullaha kako je glasno

recitira pred prijateljima. Njegova

sestra Suha bila je vrlo stidljiva,

krhka, poput male ptičice. Muž i ja

smo se trudili da joj ne povredimo

osjećaje, ali ponekad je plakala bez

razloga, bar razloga koje bi mi mogli

razumjeti. Mislim da je osjećala kada

je neko tužan. Možda je zbog toga

tada i plakala.“

Zejneb Abdulaziz, stara 36

godina, pospremala je krevete u

porodičnoj kući kada je eksplodirao

prvi projektil. Ona je odmah napustila

svoju kuću i pojurila na mjesto

eksplozije. Komšije su posvjedočile

da su je vidjele kako fanatično kopa

ruševine, kao odgovor na jauke i zapomaganje

jedne od žrtava. Gospođa

Aziz bila je veoma poštovani član

zajednice i poznata po svojim na-


porima da pomogne onima kojima

je pomoć bila potrebna. Voljela

je uzgajati i održavati ruže, od

kojih je napravila svoj ružičnjak.

Prolaznici su uvijek mogli ugasiti

svoju žeđ sa čašom hladne,

ružama oslađene vode, iz bunara

koji se nalazio ispred njene kuće.

Iza gospođe Aziz ostao je njen muž i

četvero djece, stare od dvije do jedanaest

godina.

Hadži Muhamed ibn Husein,

star 78 godina, doktor po profesiji.

Hadž je obavio u 75-toj godini, a

nakon povratka iz Mekke, napustio

je svoju uspješnu praksu u glavnom

gradu Jemena, Sani, da bi pomagao

ljudima u svom zavičaju. Da bi platili

njegove medicinske usluge njegovi

pacijenti bi mu donosili kruh, med,

datule i drugu hranu. Nakon što je

izgubio ženu za vrijeme epidemije

kolere 1992. godine hadži Muhammed

se više nije ženio. Umjesto toga

posvetio se svojoj profesiji po danu,

a ljubavi prema literaturi po noći,

prevodeći klasičnu arapsku prozu

na engleski jezik. Jedan od njegovih

omiljenih hobija jesu bila neformalna

okupljanja djece gdje bi ima pripovijedao

narodne priče koje je čuo još za

vrijeme svoga djetinjstva.

Azzedin (15), Abbas (13) i Salim

(16) su tri brata koja su također

raznešena u ovom napadu. Njihov

otac, Abu Salim, farmer, doveo je svoje

dječake u grad Ja’ar u posjetu njihovom

daidži i njihovoj familiji. Porodica

je bila još uvijek u žalosti zbog

smrti Jasimove četverogodišnje kćerke

i šestogodišnjeg sina, koji su ubijeni u

jednom prijašnjem napadu bespilotnih

letjelica. Govoreći dužnosnicima

Crvenog krsta Jasim im je ispričao

kako mu je dvoje djece umrlo na rukama

dok ih je vozio u bolnicu. Abu

Salim i Jasim, zajedno sa drugim

članovima porodice, doručkovali su u

dnevnoj sobi Jasimove kuće, napravljene

od blata, kada je prva eksplozija

razbila prozore i sravnila sa zemljom

kuću njegovog komšije. Nakon što su

komadi stakla ozbiljno ozlijedili Jasimovu

ženu, tri brata izjurila su vani

da potraže pomoć. Svjedoci tvrde da

su vidjeli sivu letjelicu, nalik na orla

kako kruži okolo i polako se spušta.

Letjelica je ispalila drugi projektil.

Azzedin i njegova braća Abbas i Salim

bili su trenutno mrtvi od eksplozije.

Ahmed al Hanouti, star 47 godina,

posjedovao je automehaničarsku

radnju u gradu Ja’ar. Otac petero

djece, borio se u Afganistanu 80-

tih godina prošlog stoljeća, kada su

borce regrutirali i obučavali agenti

CIA-e i kada su nazivani “borci za

slobodu” od strane predsjednika Ronalda

Regana, zbog njihove uloge u

porazu Sovjeta u Afganistanu. Sada

sredovječan Ahmed je odavno odbacio

učešće u bilo kom obliku pobunjeništva

ili terorizma. Komšije su ga

opisale kao tihog, ponosnog čovjeka

koji je teško radio da bi obezbijedio

dostojan život za svoju porodicu. A

uveče je uživao da sjedi ispod krošnje

drveta u malom dvorištu koje je dijelio

sa ostalim članovima porodice,

ispijajući čašu za čašom čaja. “Volio

je da priča o svojim golubovima, koje

je uzgajao zadnjih sedam godina”,

rekao je jedan od njegovih komšija.

“Ahmed je sanjao o danu kada će jedan

od njegovih golubova pobijediti

u trci, a onda bi novcem koji bi dobio

od nagrade mogao poslati svoga

najstarijeg sina na Univerzitet u glavnom

gradu.”

7. decembar - 23. muharrem

48

Kada dodatne informacije o žrtvama

budu dostupne, pisac će dopuniti

ovu listu, koja je daleko od toga

da bude kompletna. A u pokušaju da

donese smiraj narodu Jemena i oda poštovanje

žrtvama ovog zadnjeg napada,

predsjednik Jemena izrekao je sljedeće

riječi: “Život je vrlo krhak...Naše vri-

jeme na ovom svijetu je ograničeno i

dragocjeno. I ono što je važno na kraju

dana nisu one male, trivijalne stvari

koje često nas zaokupljaju u našem svakodnevnom

životu. Ono što je važno

jeste način na koji mi izaberemo da se

ponašamo jedni prema drugima i kako

volimo jedni druge.” Nije mogao izgovoriti

istinitije riječi od ovih.

Piše: George Capaccio

Izvor: Uruk.net

Za IslamBosna.ba preveo: Denis

Rizvić


Mudrost iskušenja

U

nevolji vjernika iz toga što ih da srce bez nje ne bi znalo ispravno se

neprijatelj povremeno nadvlada,

potčini ih i uzdrma, plote i hladnoće, bez žeđi, gladi, umora,

vladati, kao što ni tijelo ne može bez to-

postoje brojne mudrosti koje podrobno

zna samo Uzvišeni Allah.

različitih pogodnosti i nepogođnosti.

Te nedaće i iskušenja uvjet su da se stekne

Jedna mudrost je podsticanje

potpunost i ispravnost koja se od

privrženosti, odanosti i poniznosti Allahu,

da Ga ljudi mole za pomoć protiv

neprijatelja. Kad bi, neprestano

pomagani, bili nadmoćni i sebi druge

potčinjavali, zacijelo bi se osilili i pokvarili,

a kad bi stalno bili potčinjeni i pokorni

nadmoćnijem neprijatelju, vjera

ne bi imala oslonca niti istina opstanka.

Mudrost najvećeg Mudraca je odlučila da

im omogući da budu čas nadmoćni, čas

potčinjeni, jer kad su potčinjeni, pokorni

su Gospodaru, kaju Mu se, skrušeni su i

ponizni. Kad su potčinjeni, štite Njegovu

vjeru, izvršavaju dužnosti koje vjera propisuje,

naređuju dobro i zabranjuju zlo,

bore se protiv neprijate lja vjere i pomažu

njene sljedbenike.

Mudrost je i u tome što bi, kad bi

bili neprestano pomagani i nadmoćni,

među njih se umiješao i neko čiji cilj

nije vjera i slijeđenje Poslanika već samo

pridruživanje onom ko je nadmoćan i

snažan. Nasuprot tome, kad bi uvijek bili

potčinjeni i pokoreni, niko im se ne bi

pridružio. Božanska mudrost je odredila

da sad oni imaju vlast, sad drugi nad njima

vladaju. Tako se može raspoznati onaj

ko želi Allaha i Njegovog Poslanika od

onoga ko ne želi ništa osim ovoga svijeta

i slave.

Mudrost se ogleda i u tome što

Uzvišeni Allah kod ljudi voli bogobojaznost

u dobru i zlu, u bezbrižnosti

i iskušenju, kad pobjeđuju i kad su

poraženi. Uzvišenom Allahu u objema

situacijama pripada privrženost, s uvjerenjem,

da je situacija mudro određena,

čovjeka očekuje, a postojanje potrebnoga

bez onoga kome je potrebno bilo bi

nemoguće.

Mudrost se sastoji i u tome što ljude

trijumf neprijatelja nad njima stavlja

na kušnju, popravlja ih i odgaja, kao što

Uzvišeni ističe o trijumfu nevjernika nad

vjernicima na Uhudu: I ne gubite hrabrost

i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete

pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i

drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi

dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima,

da bi Allah ukazao na one koji vjeruju

i odabrao neke od vas kao šehide — a Allah

ne voli nevjernike – i da bi vjernike očistio,

a nevjernike uništio. Zar mislite da ćete ući

u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od

vas koji se bore i na one koji su izdržljivi? A

vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s

njom suočili, pa ste je, eto, očima svojim vidjeli.

Muhammed je samo poslanik, a i prije

njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili

ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?

Onaj ko se stopama svojim vrati neće

Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne

sigurno nagraditi. (Ali-Imran, 139.-144.).

Uzvišeni spominje nekoliko vrsta

mudrosti zbog kojih je dao da nevjernici

budu nadmoćni, nakon što je vjernike

učvrstio, osnažio i obradovao ih da će se

iznad nevjernika uzdignuti s datim vjerovanjem.

Iako su zahvaćeni valom slabljenja

pokornosti Allahu i Njegovome

Poslaniku, oraspoložio ih je time što su

njihovi neprijatelji zahvaćeni valom neprijateljstva

prema Allahu i Njegovome

Poslaniku.

Uzvišeni vjernike obavještava da

će Svojom mudrošću vlast etapno

raspoređivati medu ljudima, da će im

njihov udio u tome davati kao opskrbu

u razdobljima.

Uzvišeni obavještava i da on to čini

da bi vjernici znali za sebe, ko su i kakvi

su. Iako Allah Uzvišeni to sve unaprijed

zna, iako uistinu zna kakvo je njihovo

vjerovanje, hoće da oni jedni druge vide

kakvi su.

Zatim, Uzvišeni kaže im da je neophodno

da među vjernicima bude šehida,

a polaganje života za Istinu (šehadet) kod

Allaha zaslužuje najviši stepen i nagradu,

a to se postiže samo žrtvovanjem svog

života na Njegovome putu. Da nije trijumfa

neprijatelja, ne bi se mogao steći

stepen šehadeta, stepen koji je Allahu

najdraži, a čovjeku najkorisniji.

Nakon toga, Uzvišeni dodaje da

vjernicima želi da se od grijeha očiste

pokajanjem i vraćanjem Njemu kroz

traženje oprosta za grijehe zbog kojih ih

je neprijatelj nadvladao, da, uz to, želi

nevjernike uništiti njihovom mržnjom i

nadmenošću, ukoliko pobijede.

Najzad, poriče vjernicima

očekivanja da u Džennet mogu ući bez

borbe i strpljivosti. Poručuje im da to

Njegova mudrost odbija, jer u Džennet

ući uistinu ne mogu bez borbe na

Njegovome putu i strpljivosti. Kad bi

bili neprestano pomagani i nadmoćni,

niko se protiv njih ne bi borio i ne bi

bili stavljani na iskušenje zlostavljanjem

neprijatelja koje trebaju strpljivo

prevladati.

Ibn Kajjim el-Dževzijje

Čitajte i gledajte na

IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

Poljoprivredni uspjeh povratnika u

Kozarac

Slovenija na nogama!

Tekstovi

Prioritet prava ljudi nad pravima

koja pripadaju samo Allahu

Pravac ehlus-sunneta u pogledu

ashaba

Nauka i zanimljivo

Ako tražite posao, pazite šta je na

vašem Facebook profilu

Topljenje leda za 20 godina

podignulo nivo mora 11 mm

Video:

Prva statua u Turskoj poslije pada

halifata

Kako su britanski policajci pronašli

oružje u sinagogi u Tel Avivu

7. decembar - 23. muharrem

49


Kutak za islamsku omladinu

Na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću održana tribina - Lažne dileme na Popisu stanovništva 2013.

Koalicija BBB – Ne zbunjivajte Bošnjake zaboga

Medžlis IZ-e Bihać u saradnji sa Islamskim pedagoškim fakultetom

u Bihaću i koalicijom nevladinih organizacija

pod imenom “Bitno je biti Bošnjak’’ organizirali su u ponedjeljak,

03. 12. 2012. godine, tribinu - Lažne dileme na Popisu

stanovništva 2013. - koja je održana u amfiteatru Islamskog

pedagoškog fakulteta. Uvodničar Adnan Bajrić, ukratko je najavio

temu i predstavio goste predavače Sejfudina Tokića i Muhameda

Mahmutovića. Sjefudin Tokić je

istakao kako je ovo najvažniji Popis za Bošnjake

u njihovoj novijoj historiji zbog toga

što dosad nisu imali mogućnost da se etički

identificiraju i izjasne pod imenom Bošnjaci,

te kako niko nema namjeru da ubjeđuje

druge narode da se tako izjasne, već se radi

o borbi za vlastiti opstanak. U svom obraćanju

dekan Islamskog pedagoškog g fakulteta

dr. Muharem Štulanović je izrazio zabrinu-

tost oko mogućih falsificiranja podataka sa

AKOS

Seminar “Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti”

Unedjelju, 02.12.2012. godine, Asocijacija za kulturu,

obrazovanje i sport (AKOS), organizovala je seminar

na temu “Kolektivno prenošenje islamskih vrijednosti”. Radi

se o nastavku seminara “Individualno prenošenje islamskih

vrijednosti”, kojeg je Asocijacija organizovala 11.11.2012.

godine. Kao i prošli put, druženje je organizovano u prostorijama

Nedwe, na sarajevskom naselju Stup, a prisustvovalo

je 30 učesnika, većinom iz Sarajeva. Seminar je počeo u

09:30h, a završio u 15:30h. Treneri na seminaru su bili mr.

hfz. Dževad Hrvačić i mr. Muharem Adilović. Osnovni cilj

serijala seminara je razumijevanje važnosti i obaveze prenošenja

islamskih vrijednosti, te pravljenje razlike između individualnog

i kolektivnog načina. I jedna i druga metoda imaju

svoje karakteristike, a vrlo je bitno poznavati kada pribjeći

jednoj, odnosno drugoj. Upravo to su bile teme ovih seminara.

Nije teško zaključiti da je naše društvo u velikoj potrebi

za onima koji će ga povesti u neke sigurnije i bolje vode. Također,

uvjerenja smo da oni koji treba da se odazovu tom pozivu,

ne mogu naći inspiraciju i norme kojima će se voditi na

tom teškom putu, osim u islamu i njegovom učenju. Upravo

Nahla

Zimski ciklus Škole Kur’ana

Utoku je upis polaznica na sve stepene Škole Kur’ana.

Škola Kur’ana je program namijenjen ženama koje žele

naučiti pravilno čitati Kur’an. Sastoji se od pet nivoa:

Popisa i manipulacija s istim. Stoga je skrenuo pažnju na to,

kako relevantne državne institucije trebaju da se pozabave tim,

kako bi otklonule svaku mogućnost manipulacije na predstojećem

Popisu. Glavni imam prof. Mensur ef. Ćehić je kazao,

kako neke ankete koje je sprovela Islamska zajednica pokazuju

da nema bojazni kada je u pitanju tačno izjašnjavanje građana

po pitanju etičke pripadnosti, međutim, postoje određene

nejasnoće kod starije populacije kada je u

pitanju vjerska opredjeljenost. Tako neki

umjesto da u rubriku vjeroispovijest stave

islam, izjasne se kao musliman. “Bošnjaci

su doživjeli desetinu genocida i svaki put

poslje genocida, svođeni su na manju teritoriju.

Zato je bitan ovaj Popis da ne bi

bili svedeni na još manju teritoriju nego što

sad jesmo, ali ja se nadam da će Bošnjaci na

predstojećem Popisu biti na nivou zadatka

koji se od njih traži”, rekao je Ćehić.

zbog toga, potrebno je educirati što veći broj pojedinaca i

pomoći im da ovladaju ovom “vještinom”, kako bi postali

većina i na taj način pomogli našem društvu da žive jedan

bolji život. Potrebno je mnogo vremena da bi se postigli ovi

ciljevi. Toga su u AKOS-u svjesni i zato su oni već krenuli

ka edukaciji i osposobljavanju kadra koji će biti jedan o uzročnika

boljeg društva. Kao što to i parola Asocijacije kaže

“Zajedničkim snagama na temelju univerzalnih vrijednosti,

odgojimo generaciju budućnosti”, njeni članovi su uvijek na

raspolaganju u ostvarenju univerzalnih i pozitivnih ciljeva.

I stepen - arapsko pismo

II stepen - tedžvid I (učenje pravila za čitanje Kur’ana)

III stepen - tedžvid II (primjena pravila za učenje Kur’ana)

IV stepen - hifz I (učenje napamet prve polovine posljednjeg

džuza)

V stepen - hifz II (učenje napamet druge polovine posljednjeg

džuza)

Škola je besplatna za članice Centra (godišnja članarina

je 40 KM, za učenice i studentice 20 KM, za penzionerke

28 KM)

Radi se u malim grupama, s maksimalno 10-12 osoba u

grupi. U toku je upis polaznica na sve stepene. Nastava u

zimskom ciklusu počinje 17. decembra 2012.

Informacije i prijave: 710-650 ili info@nahla.ba

7. decembar - 23. muharrem

50


UG “Svitanje“

Održana “Narodna govornica za spas Palestine”

Sinoć (27.11.2012.) je u organizaciji AKOS-a i Udruženja

“Svitanje” u sali Općine Stari Grad u Sarajevu

održana, narodna govornica, tribina na kojoj se govorilo

o, kako su učesnici istakli, izraelskom genocidu protiv

naroda Palestine.

Na tribini su govorili profesor Fakulteta Islamskih nauka

(FIN) prof. dr. Džemaludin Latić, predsjednik Udruženja

“Palestinska dijaspora u BiH” dr. Nabil Naser, publicisti

mr. Fatmir Alispahić, Avdo Huseinović, književnik

Isnam Taljić. general Armije BiH Vahid Karavelić, predsjednik

Udruženja “Palestinsko-bosanskohercegovačkog

prijateljstva” Avdo Hebib.

Profesor Latić kazao je da se Bošnjaci saosjećaju s palestinskom

narodom jer su i sami bili žrtve agresije i genocida.

Mi smo drugi Palestinci, evropski Palestinci. Palestina

nije samo palestinsko ili arapsko pitanje, to je pitanje svih

muslimana svijeta”, istakao je Latić. Napomenuo je da

Izrael danas provodi terorizam, iako su muslimani često

pomagali Jevrejima kada im je bilo najteže ili kada su ih

drugi pokušavali istrijebiti. “Cionisti su sebi dali za pravo

da rade šta god hoće. A prisjetimo se da su Osmanlije

pružile ruku podrške i spašavali Jevreje. Mi muslimani

nismo protiv jevrejskog naroda ali jesmo protiv cionističke

politike”, poručio je Latić. Predsjednik Udruženja

“Palestinska dijaspora u BiH” dr. Nabil Naser rekao je

kako je ono što izraelska vojska godinama čini nad palestinskim

narodom otvoreni zločin protiv čovječnosti. “Ta

agresija i dalje sije smrt, masakre i krvoprolića. Izrael je

nastao na okupiranju palestinske zemlje. Izrael i njegovi

najbliži saveznici sve to rade pod krinkom borbe protiv

terorizma i bilo kakav otpor Izraelu se smatra terorizmom”,

tvrdi Naser. Napomenuo je da je prilikom nedavnih

napada Izraela na Gazu cijeli svijet jasno vidio kako

izraelska vojska provodi terorizam i ubija nevine civile,

žene i djecu. “Turski ministar Ahmet Davutoglu prolio je

suze kada je vidio ubijenu djecu u Gazi. Palestinci nikada

neće pristati na izraelsku okupaciju sve dok teče krv u našim

venama”, kazao je Naser. Napomenuo je da se BiH do

sada bezbroj puta dokazala kao istinski prijatelj Palestine

“jer su Bosanci u bliskoj prošlosti prolazili kroz slične tragedije

i zločine. Važno je da iz Bosne, iz Sarajeva, šaljemo

poruke da postoji jedna druga Bosna, a ne ona koja prodaje

oružje Izraelu. Bošnjaci svoju sudbinu mogu ogledati

u sudbini Palestine. Jasno je prisustvo cionizma u BiH s

ciljem jačanja genocidnog urneka na kojem postoji Izrael,

a to je sama Republika Srpska”, rekao je Alispahić, dodajući

da Bošnjaci svoju sudbinu mogu ogledati u sudbini

Palestine. Književnik Isnam Taljić je u vrlo nadahnutom

i emotivnom govoru kritizirao Izrael “koji vrši terorizam

nad palestinskim narodom”. “Ako iko može razumjeti

patnje i stradanja palestinskog naroda, onda smo to mi”,

kazao je Taljić. U prepunoj sali Općine Stari Grad prisutni

građani nisu mogli sakriti emocije slušajući izlaganja

o terorističkim napadima Izraela na Pojas Gaze koji su

odnijeli veliki broj života, a posebno nevinih žena i djece.

U sklopu tribine je organizovana i izložba fotografija na

temu “Palestina izbliza” kao i akcija prikupljanja humanitarne

pomoći za narod Palestine.

www.islam-iman.com

Moj muž puši ponekad travu, šta da radim?

Pitanje: Es-Selamu alejkum! Imam jedno pitanje. Moj

muž puši ponekad travu. On meni govori da to nije droga

i da kad to puši da bolje razmišlja i o Allahu najviše. Kaže

da ga je trava najviše dovela do Allaha. A ja ne znam šta da

mislim. Šta vi mislite?

Odgovor: Ve alejkumus-selam. Za pušenje trave je isti propis

kao i za pušenje cigareta, a propis je da je haram i to zbog

štete koju nosi sa sobom po zdravlje, kako sebe tako i okoline,

kao i zbog trošenja imetka na ono što vodi ka šteti, a ne

koristi. Savjetujem tvom mužu da se udalji od tog harama i

neka traži druge halal stvari koje će ga približiti i uputiti na

jače razmišljanje o Allahu, svt., a molim Allaha da ga pomogne.

Novac koji daje za travu, neka proba da daje kao tajnu

sadaku, osjetit će da je to jedno od velikih djela koja približavaju

Allahu, s.v.t..

Za www.islam-iman.com – Odgovorio: Uvaženi šejh hafiz

Imad el-Misri.

7. decembar - 23. muharrem

51


Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica

Vrhovnog savjeta odbrane SRJ

Milošević: Meni Radovan kaž

aže

da ne zna što su uzeli Jajce

Nastavljamo sa objavljivanjem

svjedočenja Srba o ratnim

zločinima nad Bošnjacima

tokom agresije na Bosnu i

Hercegovinu. I ova svjedočenja

koja ćemo objaviti dogodila su

se u sklopu sudskih procesa

pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim

zločinima nad Bošnjacima nastavljamo

objavljivanjem transkripta

sa sjednica Vrhovnog savjeta

odbrane tadašnje SRJ a koji su objavljeni

u Hagu u procesu suđenja Momčilu

Perišiću. Transkripte koje ćemo objavljivati

u nastavku prenosimo sa stranice

agencije “Sense” i “E- novine”.

6. sjednica Vrhovnog savjeta, 9.

decembar 1992. godine

RADOVAN RADINOVIĆ: Ja podržavam

sve što je general Panić rekao

samo bih nešto pokušao da izoštrim.

Naša vojska je dimenzionisana i naši

resursi su takvi da možemo uspješno

da spriječimo secesiju; da porazimo svaku

susjednu zemlju u lokalnom ratu i

da imamo neophodne uslove za vođenje

dugotrajnog rata, ako nam takav

rat bude nametnut, i to rat na našem

prostoru. Takav rat bi podrazumijevao

ogromne gubitke, ali ako bi bili prisiljeni

na njega, morali bismo ga voditi.

S obzirom da bi nam rat bio nametnut

sa distance, budući da su naše mogućnosti,

prvo, preživljavanja toga udara, a

naročito uzvratnog udara, ograničene -

mi sve moramo preduzeti da nam taj rat

ne bude nametnut - treba da definišemo

naš stav prema eventualnoj intervenciji

Hrvatske u Krajinama i eventualnoj intervenciji

u Republici Srpskoj. Izvjesno

je da se Vojska Republike Srpske i srpski

narod u Bosni neće suprotstaviti multinacionalnim

snagama; ali, to nam ne

bi smio biti razlog da odmah stupimo u

rat, jer bi bio nametnut nama, iz kojeg

bi teško mogli izaći jer bi bio na našu

štetu. To su neke činjenice koje Vrhovni

savjet treba da ima u vidu; siguran sam

da to imate u vidu kada definišemo naš

stav prema primjeni vojne sile na prostorima

SRJ. Mislim da je najviši nacionalni

interes srpskog naroda sada da se

očuva ovaj dio koji je ostao u okvirima

granica SRJ.

RADE POLIĆ: Gospodine predsjedniče,

ono što je najznačajnije razrađeno

gospodin general je izložio. Ja

bih samo rekao par rečenica. Mi imamo

razrađene sve procjene mogućeg

ugrožavanja bezbjednosti naše zemlje

po različitim situacijama i slučajevima.

Za takve procjene na našoj teritoriji su

razrađeni svi planovi za sve varijante.

Međutim nemamo razrađene planove

za upotrebu naših oružanih snaga SRJ

na prostoru Bosne i Hercegovine i Krajine,

ukoliko bi se tu angažovali. Mogli

bismo razraditi posebnu varijantu angažovanja

dela snaga na tom prostoru,

ukoliko se donese politička odluka i

naredi Vojsci da može da interveniše

tamo.

RISTO MATOVIĆ: Gospodine

predsjedniče, možda bi trebalo razmišljati

i o sadašnjoj pomoći narodima u

Republici Srpskoj i Republici Srpska

Krajina. Kao kadrovik, imam velikih

problema u pogledu odziva ljudi u Republiku

Srpsku - odziv starješina, koje

su im tamo neophodne. Tamo do zločina

i nedjela koji se prave u Bosni i Hercegovini

od strane (...) iz slabo organizovane

vojske i zbog nedostatka starješina,

pa se pojedinci proglašavaju za vojvode,

četničke komandante (...) ponašanjem

prave to što prave. Zato, mislim da dobrovoljnost

(...) u pogledu upućivanja

starješina na te prostore, treba (...)

DOBRICA ĆOSIĆ: Imate li po-

datke o broju dobrovoljaca?

RISTO MATOVIĆ: Ja govorim o

odzivu starješina u Vojsci Jugoslavije sa

tih prostora.

7. decembar - 23. muharrem

52

DOBRICA ĆOSIĆ: Hercegovina

se žali na slabu popunjenost; zabrinjavajuće

je slab odziv Hercegovaca.

RISTO MATOVIĆ: Oko 1800

starješina se nalazi na tom prostoru:

iz bivše JNA. Jedan dio tih starješina

su, u stvari, sadašnji dobrovoljci – njih

nekoliko stotina - a ostali su se zatekli,

odnosno izjasnili su se o razdvajanju

JNA na Vojsku Jugoslavije i na Vojsku

Republike Srpske, najveći broj je upravo

u rejonu Banja Luke. Dok su oni

tamo sa starješinama popunjeni preko

80%, dotle u istočnobosanskom korpusu

imamo brigada u kojima su rezervne

starješine komandiri i komandanti,

recimo, rezervni vodnici.

DOBRICA ĆOSIĆ: Koliko imamo

generala iz bivše JNA u Bosni i

Hercegovini?

RISTO MATOVIĆ: Dvojicu,

osim Mladića. U RSK imamo trojicu

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mi

moramo da razmatramo cjelinu stvari.

Ne može se cjelina stvari razmatrati,

ako se u analizu ne uzme i pitanje

“pete kolone” u našoj zemlji na

čelu sa (...) i stranom grupom koja je,

očigledno, na strani koalicije i snaga

koje tu “petu kolonu” direktno podržavaju.

Prema tome, da mi govorimo

o tome šta će se dogoditi, a da ne govorimo

šta nam je pod “krovom”, bilo

bi krajnje neodgovorno i naivno. To je

pitanje koje ozbiljno mora da se uzme

u analizu. Drugo, svako pitanje koje

se tiče bezbjednosti naše obaveze i odgovornosti

da pomognemo Republici

Srpska Krajina i Republici Srpskoj,

moralo bi da prethodno ima vrlo temeljnu

konsultaciju sa rukovodstvom

i jedne i druge republike da mi s ove

strane ne procjenjujemo sve njihove

procjene bez njih i da vidimo u kom

pogledu i najbolje oni mogu od nas da

očekuju odgovarajuću pomoć. Prema

tome, ta dva aspekta bi morali da uzmemo

u obzir za cjelinu pitanja. Mi

ne možemo ta pitanja da raspravljamo

samo od elemenata kojima u ovom

trenutku raspolažemo.


DOBRICA ĆOSIĆ: Potpuno ste

u pravu. Ali ja sam smatrao da danas

treba da raspravljamo o odbrani dr-

žave koju predstavljamo, zauzimanju

generalnih stavova političkog i vojnog

vođstva SRJ. Mislio sam da vam po-

sebno predložim hitne razgovore sa

političkim vođstvima i RSK i Repu-

blike Srpske. Vaša primjedba (obraća

se Miloševiću) je umjesna - da mora-

mo da razmatramo i unutrašnje ne-

prijateljske j snage. Pored lokacije i ove

identifikacije koju ste vi dali (obraća

se Miloševiću), molim vas, da tome

pridružimo razmatranje stanja političkih

stranaka koje su potencijalno

“petokolonaške”.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: I na

njih mislim, one su uvezane sa ovim.

DOBRICA ĆOSIĆ: Nisu sve uvezene.

Treba da dokažemo obavještajno

koliko je ko s kim uvezan. Ali, mi

moramo vrlo dobro znati naše unutrašnje

političke kolaboracionističke i

“petokolonaške” snage koje nisu male

i skromne. To treba da vidimo.

ŽIVOTA PANIĆ: Slažem se; mi

možemo samo jedan (...)

DOBRICA ĆOSIĆ: To, doista,

moramo da izučimo; ako nismo danas

spremni za taj razgovor, a nemamo te

materijale, da damo našoj obavještajnoj

službi za to; ne znam koji je drugi

put, osim naših javnih procjena koje

nisu dovoljne za temeljitu analizu; da

bude argument u odluci ovakvog vojnog

i odbrambenog karaktera. Dakle,

da damo nalog obavještajnim službama

da to prouče i da to što hitnije

dostave.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ:

Kada je reč o kontaktima sa jednom

i drugom srpskom republikom, da ne

razgovaramo o “C” dok im ne pomognemo

oko “A” i “B”.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Treba

da vidimo šta im možemo pomoći

u onome što im je najpotrebnije i

šta traže od sredstava, tehnike itd, i

šta im je moguće pomoći oko tih njihovih

stalnih zahtjeva da otkažemo

gostoprimstvo vojnim obveznicima

kojih ovde među izbjeglicama ima

nekoliko desetina hiljada, i koji bi na

svaki način morali da se vrate, na teritoriju

da brane svoje domove, prije

nego što to neko drugi učini. Prema

tome, to su sve stvari koje su itekako

njima potrebne.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro. Pred-

lažem da nas trojica pozovemo vođstva

ovih republika, čim se Karadžić

vrati iz Ženeve; da temeljito s njima

porazgovaramo, da vidimo njihove

potrebe, vidimo njihove procjene, da

čujemo sve te zahtjeve.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Nas

trojica, i Žika; on je neophodan.

DOBRICA ĆOSIĆ:

Gospoda generali znaju -

koliko sam ja obaviješten, a

i vi ste obaviješteni - da činimo,

doista, sve što možemo.

SLOBODAN MILO-

ŠEVIĆ: Vidite, ja nisam

siguran da sve činimo. Na

primjer, održavanje velike

tehnike u Krajini je, na

neki način, njima stavljeno

na teret, a oni za to nemaju

dovoljno sposobnosti. Nešto

im pomažete.

ŽIVOTA PANIĆ: Šalje-

mo sve.

SLOBODAN MILO-

ŠEVIĆ: Drugo, oni tamo

nemaju čak ni odgovarajuću

količinu goriva.

ŽIVOTA PANIĆ: Oni

imaju 20 hiljada litara - to je

moj jposlednji podatak.

DOBRICA ĆOSIĆ: I ja

imam taj jpodatak.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Šta je

to 20 hiljada litara?

ŽIVOTA PANIĆ: Oni mogu da

imaju nafte kolikogod hoće, jer Bosna i

Hercegovina nije zatvorena za nabavku

nafte. Oni mogu Dunavom iz Mađarske

da uvezu ogromne količine nafte.

A u pitanju su pare. Gospodine predsjedniče,

mi ne smijemo više na rezerve,

koje su 40% u pojedinim artiklima, da

dajemo, ostaćemo bez municije. Molim

da se daju pare da uvezemo i za njih

municiju. Rekao sam vam da smo dužni

(...) dinara “Krušiku” u Valjevu.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da ne

idemo po tim detaljima. Vi biste morali

da napravite budžet, potreba materijalnog

osposobljavanja vojske koji mora

da pokrije sve. Mi govorimo o odbrani,

a ne obezbijedimo tehnička sredstva,

municiju, materijalna sredstva itd.

ŽIVOTA PANIĆ: Mi već radimo

na tome; neke mjere smo već preduzeli;

neke pare će da dođu i da to ublažimo.

Uvažavam ono

što je rekao naš

Predsjednik,

a to je jačanje

islamskog

faktora, koji

“žari i pali” po

svijetu i kupuje

sve moguće

političare. No

da ne pričamo

o onome što

svi znamo.

Ne mogu da

se otmem

utisku, na

osnovu stanja

i informacija

koje imam, da

možda malo

precjenjujemo

našu borbenu

gotovost.

DOBRICA ĆOSIĆ:

Momire, šta vi mislite?

MOMIR BULATO-

VIĆ: Naravno da ne možemo

predviđati kako će

se odvijati međunarodna

situacija, ali jedna stvar je

sasvim izvjesna. Taj negativan

trend u odnosu na nas

i u odnosu na Republiku

Srpsku Krajinu i Republiku

Srpsku sasvim je izvjesan.

Do juče smo se se pitali

i dvoumili hoće li ići ili

neće; ali sada su te informacije

o vojnim udarima, u

početku ograničenim, sve

bliže Savjetu bezbjednosti.

Uvažavam ono što je rekao

naš predsjednik, a to je jačanje

islamskog faktora,

koji “žari i pali” po svijetu

i kupuje sve moguće političare.

No da ne pričamo o

onome što svi znamo. Ne mogu da se

otmem utisku, na osnovu stanja i informacija

koje imam, da možda malo

precjenjujemo našu borbenu gotovost.

Mislim da smo u nekim oblastima lošiji

nego što to na papiru p izgleda.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ne

znaju ni oni. Meni Radovan kaže da

ne zna što su uzeli Jajce, i to muslimanski

grad koji nikako neće moći

da zadrže. Zašto i jedan čovek da pogine

za Jj Jajce?

DOBRICA ĆOSIĆ: Zašto ratuju

za Maglaj, Goražde itd.?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ:

Zato su sada i formirali Vrhovnu

komandu i to stavili pod kontrolu.

Oni čine dva zla: prvo, uzeli su nešto

što će sigurno morati da napuste, jer

im nikako ne pripada i oni znaju da

im ne pripada; druga, stiskaju Muslimane,

sabijaju ih na manji prostor

- znači, veća je reakcija pred njima.

Po toj osnovi mogu očekivati i nove

gubitke.

7. decembar - 23. muharrem

53


Zelena transferzala

Hrvatska

Prvo regionalno druženje islamske omladine Slavonije

Usklopu redovitih aktivnosti Ureda za da’wu i mladež,

u petak, 23. 11. 2012. godine, u Gunji je u još nedovršenom

ali funkcionalnom Islamskom centru, održano

regionalno druženje islamske omladine iz Slavonije. Prvom

susretu takve vrste, prisustvovalo je 30-tak mladića i djevojaka,

inače najaktivnijih u svojim medžlisima na koje

Islamska zajednica u Hrvatskoj računa u budućim projektima.

Osim domaćina iz Gunje, druženju su prisustvovali

mladi iz Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca te nekoliko

gostiju iz Brčkog. U Gunju su došli zajedno sa svojim glavnim

imamima.

Druženje je počelo poslije akšam-namaza. Nakon uvodnih

rečenica glavnog imama iz Gunje Idriza ef. Bešića, koji je

kao domaćin sve poselamio, izrazio srdačnu dobrodošlicu,

te iskazao zadovoljstvo što Gunja može ugostiti islamsku

mladež, prisutnima se prigodnim predavanjem obratio

Mirza ef. Mešić, koordinator Ureda za da’wu i mladež. U

svojim uvodnim rečenicama istaknuo je zadovoljstvo da je

po prvi puta ovakav vid regionalnog druženja organiziran

upravo u Gunji, koja, ponajviše zahvaljujući Idrizu ef. Bešiću,

ima i svoj Islamski centar, u kojem će se, između ostalog,

održavati i sve buduće aktivnosti islamske omladine.

Prisjetio se i svojih izbjegličkih godina u Gunji i istaknuo

svoju zahvalnost džematlijama Gunje, a posebno Idriz ef.

Bešiću, koji ga je odmah angažirao kao praktikanta u obavljanju

svih imamskih dužnosti. Zahvalio se i mladima i njihovim

imamima, što su se odazvali ovom projektu, a zatim

je iznio ciljeve i očekivanja od ovakvih druženja.

Mirza ef. je u svome obraćanju naglasio više puta da je vjera

najvažniji element našega identiteta, našega ukupnoga

bića. Svega se možemo odreći, ali vjere ne možemo i ne

smijemo. Kako nas muslimana ima malo, moramo paziti

na svaku osobu koja se deklarira kao musliman, ali u isto

vrijeme i raditi s tim ljudima i privlačiti ih džamijama, jer

su džamije kao Nuhove lađe; tko god u nju ne uđe, može

biti utopljen u oceanu izazova koji su svakim danom sve

veći. Osobito su mladi izloženi tim izazovima koji ugrožavaju

njihovu vjeru i njihov moral. A osim džamije i saffova,

brak je dodatno osiguravajuće sredstvo za spas naše vjere i

morala. Stoga mladi moraju hrabro ulaziti u brak, ili imati

izraženu želju, a bračnog druga, ako Bog da, trebaju naći

upravo u džamijama i mesdžidima, a ne po kafanama ili kafićima.

To je i krajnji cilj ovakvih okupljanja, otkrio je Mirze

ef. kroz pošalice na račun mladih koji oklijevaju stupiti

u brak. Mladi moraju biti svjesni da su džamije i islamski

centri prioritetna mjesta njihovih okupljanja i da se prava

prijateljstva i prave ljubavi događaju u džamijama.

Kosovo - Nedostatak udžbenika u obrazovaju Bošnjaka

U srednjim školama od udžbenika samo čitanke

Nedostatak udžbenika za srednjoškolsko obrazovanje Bošnjaka bila je

tema okruglog stola, koji je u prisustvu najviših zvaničnika obrazovanja,

srednjoškolskih profesora, učenika i predstavnika civilnog društva upriličila

NVO “Relax” uz podršku Evropskog centra za manjinska pitanja (ECMI).

U srednjim školama od udžbenika samo čitanke. Na skupu su aktivisti ove

organizacije prezentirali analizu u kojoj je, između ostalog, iznijeto da su u

nastavi na bosanskom u osnovnim i nižim srednjim školama uglavnom dostupni

udžbenici, međutim, više srednje škole sa više od 15 smjerova imaju na

raspolaganju samo čitanke za 10., 11., 12. i 13. razred.

7. decembar - 23. muharrem

54

Mladi moraju preuzeti i odgovornost u misiji pozivanja svojih

vršnjaka u džamiju i ponuditi im razlog za dolazak i druženje.

Mladi iz Gunje su odmah preuzeli obvezu da će se

jednom tjedno, svake nedjelje, okupljati, družiti i osmišljavati

buduće programe. Tu su ideju podržali i drugi i obvezali se da

će učiniti sve što je u njihovoj moći da privuku svoje vršnjake

u džamije i mesdžide.

Nakon Mirze ef., mladima su se obratili i drugi imami koji su

prisustvovali ovom prvom regionalnom druženju islamske mladeži:

Haris ef. Opardija, Mirza ef. Delić, Husret ef. Hasanović,

Idriz ef. Bešić i Adin ef. Hrustić nadovezali su se na izlaganje

Mirze ef. Mešića te su hrabrili mlade da nastave sa ovakvim

okupljanjima iznoseći vlastite ideje i načine njihove realizacije.

Poslije izlaganja imama, svoja su razmišljanja i svoje ideje iznijeli

i mladi. U svojim iskrenim obraćanjima prepoznala se optimističnost

i želja da se ovakvi susreti redovnije organiziraju.

Kako neki medžlisi poput vinkovačkog i nemaju baš najbolje

uvjete iznijeti su problemi sa prostorima koji se u budućnosti

moraju riješiti. Predloženo je da se napravi popis onih na koje

se može računati u budućim okupljanjima, a istu je noć formirana

i FB grupa REGIONALNA MUSLIMANSKA MLA-

DEŽ koja će okupljati islamsku mladež iz Slavonije.

Svi su se složili da je za početak najvažnije kontinuirano organiziranje

ovakvih susreta, barem tri puta godišnje, uz definiranje

sadržaja budućih okupljanja. Idući susret, najviše za dva

mjeseca, dogovoren je u Slavonskom Brodu. Nakon klanjanja

jacija-namaza, druženje je nastavljeno uz večeru koju su

domaćini iz Gunje priredili za svoje goste. Na kraju druženja

mladi su izmijenili kontakte, proučili nekoliko ilahija te otpjevali

i nekoliko sevdalinki. Na kraju možemo konstatirati

da je u potpunosti uspjelo prvo regionalno druženje islamske

omladine iz Slavonije... Dogovoreni su konkretni zadaci sa

vremenskim rokom realizacije. Zahvaljujemo Idrizu ef. Bešiću

i njegovoj omladini na dobroj organizaciji i domaćinstvu. Do

idućeg susreta u Slavonskom Brodu, es-selamu alejkum!


Crna Gora

Težak život stanovnika budvanske Palestine

Novi Pazar

Posjeta turskih privrednika Sandžaku i Novom Pazaru

Ministar u Vladi Srbije dr Sulejman Ugljanin primio je u subotu

u Novom Pazaru delegaciju privrednika iz Turske, koji su izrazili

interesovanje za ulaganje u privredu Srbije i tom prilikom obišli nekoliko

fabrika kako bi se upoznali sa potencijalima za ulaganje. Ministar

Ugljanin je istakao da očekuje pozitivne rezultate nakon ove posjete

turskih privrednika, koji vode tamošnje gg gigante. Ugljanin gj je rekao

da je to što su turski privrednici posjetili u petak Čačak i u subotu

Novi Pazar rezultat njegove zvanične posjete Turskoj od 29. oktobra

do 4.novembra. “Naš cilj je da radimo na stvaranju pozitivnog ambijenta

za ekonomsku saradnju”, rekao je Ugljanin. Predstavnici turskog

giganta “Anadolu Kesici Takım”, vodeća firma u preradi metala

i metalske industrije, zainteresovani su za ulaganje i povezivanje sa

privrednicima iz oblasti metaloprerađivačke industrije.

Sandžak

Obilježavanje dana Sandžaka u Švicarskoj

Usubotu, 1. decembra ove godine u organizaciji Zajednice

sandžačke dijaspore obilježen je Dan Sandžaka. Manifestaciji

su pored brojnih gostiju iz Švicarske, Francuske i

Njemačke prisustvovali i glavni imam u Švicarskoj Muris-

ef. Purić, evropski prvak u boksu i Ambasador sandžačkog

sporta Sanel Papić, predsjednik ZSD za Evropu Mithat-ef.

Mujović, kao i specijalni gost manifestacije glavni muftija

Muamer ef. Zukorlić. Prisutnima su se obratili Sanel Papić

i Muris ef. Purić, kao i predsjednik ZSD za Evropu Mithatef.

Mujović, koji je naglasio da je Sandžak naš emanet od

kojeg nikada nećemo odustati. Zatim se skupu obratio glavni

muftija Muamer-ef. Zukorlić koji je govorio o značaju

buđenja svijesti kod Bošnjaka, o jedinstvu, o institucijama

bošnjačkog pokreta i našoj žrtvi na putu očuvanja vjerskog,

kulturnog i nacionalnog identiteta.

55

Siromaštvo, nizak stepen obrazovanja, veoma mali broj zaposlenih,

neadekvatni stambeni uslovi – samo su neki od

uzroka teškog položaja Roma i Egipćana kao najugroženijih

i najmarginalizovanijih manjinskih nacionalnih zajednica u

Crnoj Gori. Kako to zvuči u svakodnevnom životu zabilježili

smo u najvećem romskom izbjegličkom naselju u Budvi –

Palestini. Ne zna se kada je teže živjeti u Palestini – ljeti kada

uzavru divlje deponije smeće i kanalizacija na preko 40 stepeni,

ili zimi kada barake prokišnjavaju, a struje nema. Stanari

Palestine nisu zadovoljni pomoći koju dobijaju. Bojan

Dobrljanin iz Crvenog krsta kaže da ta organizacija planira

popravku krovova u Palestini.

“Sada trenutno radimo na obezbjeđenju materijala, koliko

je u našoj mogućnosti, kako bi pokrili barake. Mi smo već

to radili prije 4 godine međutim, dosta su barake i dotrajale.

Trenutno smo fokusirani na to. Inače, ima i drugih

zahtjeva u vidu pomoći u ljekovima, imamo i dva asmatičara

i radimo na toj vrsti pomoći”, navodi Dobrljanin.

Prema zvaničnim brojkama, trenutno u Palestini ima 37

porodica sa 168 članova. Zaposleno je samo 22. Kažu da

ih se društvo sjeti samo oko Nove godine. Pojedine organizacije

donose paketiće za djecu no, sadržaj tih poklona ne

može zadovoljiti osnovne životne potrebe. Više od polovine

stanovnika Palestine je nepismeno. Samo 11-oro djece pohađa

školu a samo jedan stanovnik je upisao fakultet. Iako

se kaže da je obrazovanje besplatno, za školovanje djece treba

puno novca kojeg stanovnici Palestine nemaju. (http://

bosnjak-ks.info)

7. decembar - 23. muharrem


Islamnet

Rusija

Ruski muftija poručuje

šejhu Jusufu Kardaviju:

Rusija nije neprijatelj

islama broj jedan

Šejh Jusuf Kardavi nedavno

je optužio Rusiju da je neprijatelj

islama broj jedan. Šejh

Kardavi je ovu optužbu izrekao

u kontekstu podrške koju Rusija

daje sirijskom diktatoru Bašaru

Asadu u ubijanju sirijskih muslimana.

Nedugo nakon citirane

izjave šejha Kardavija uslijedila

je reakcija velikog muftije Rusije,

Ravila Gaintdina, koji je u

cijelosti odbacio šejhove optužbe.

U izjavi za rusku agenciju Interfax,

muftija Gaintdin je kazao

da u Rusiji živi više od 20 miliona

muslimana i da je u posljednje

dvije decenije islam u Rusiji

doživio renesansu. “Svake godine

u Rusiji izgradi se desetine

džamija, medresa, muslimanskih

kulturnih centara, univerziteta.

Ja sam uvjeren da izjava u kojoj

se Rusija dovodi u vezu sa neprijateljstvom

prema islamu ne odgovara

pravom stanju.” Muftija

Gaintdin ne poriče da je u Rusiji

posljednjih godina primjetan porast

islamofobije. Upravo je zbog

porasta islamofobije u Moskvi

ove godine izdata zabrana za izgradnju

gradske džamije i islamskog

kulturnog centra.

Ne treba zaboraviti ni nedavnu

fetvu Vladimira Putina da u ruskim

školama nema mjesta za

muslimanke koje nose hidžab.

Muftija Gaintdin pokušava umanjiti

štetu za ruske muslimane

koju bi mogla proizvesti izjava

šejha Kardavija, međutim i on je

svjestan svih problema s kojima

se suočavaju ruski muslimani.

Sirija

Počeo rat između Kurda

i mudžahida iz FSA za

sjeveroistok Sirije

rađanski rat u Siriji ulazi u nove

Gopasne G faze. Do jučer su u sirijskom

građanskom ratu učestvovale dvije strane,

sirijski režim Bašara Asada i borci za slobodu

Sirije. Posljednjih mjeseci u sukob se

uključuju i sirijski Kurdi. Na sjeveroistoku

Sirije, u području oko Ras al-Ainu već se

vode žestoke borbe između Kurda i boraca

za slobodu Sirije koje predvode džihadske

grupe Ghuraba al-Sham i Jabhat al-Nusra.

Odredi kurdskih Odbora narodne zaštite,

povezani sa Strankom demokratske unije

(PYD), sestrinske s Radničkom strankom

Kurdistana (PKK), posljednjih nekoliko

dana u gradiću Ras al-Ainu, na samoj

granici s Turskom, vode žestoke borbe sa

spomenutim džihadskim grupama Ghuraba

al-Sham i Jabhat al-Nusra. “Borbe

se vode neprestano već pet-šest dana, ali

je u posljednjih 24 sata došlo do pogoršanja.

Kurdi dovode pojačanja iz Derika i

obližnjih sela”, rekao je Ali za AFP, koji je

prebjegao u Tursku sa porodicom.

Do prvog većeg sukoba između Kurda i

pobunjenika došlo je krajem oktobra u

Alepu, kada su pobunjenici ušli u kurdske

i kršćanske četvrti, s namjerom da tamo

otvore novi front protiv sirijske vojske. U

tim sukobima poginulo je 29 ljudi. Razgovori

između Narodnog vijeća Zapadnog

Kurdistana i Kurdskog nacionalnog vijeća

(KNC) o ujedinjenim kurdskim jedinicama

vode se u iračkom Irbilu, glavnom

gradu autonomne pokrajine Irački Kurdistan,

pod pokroviteljstvom predsjednika

pokrajine, Masouda Barzanija. “Početno

smo se dogovorili o formiranju ovih zajedničkih

jedinica, koje neće pripadati nijednoj

strani”, rekao je AFP-u Mohammed

Rasho, predstavnik Narodnog vijeća Zapadnog

Kurdistana, tijela bliskog PYDu.

Objava ujedinjenja kurdskih oružanih

formacija dolazi samo dan nakon što je

skupina Ghuraba al-Sham, koja je prva s

300 vojnika upala u Ras al-Ain 8. novembra,

u video poruci pozvala dobrovoljce da

se okupe u Ras al-Ainu, kako bi nastavili

napredovanje prema Qamishliju i Hassaki,

najvećim gradovima u većinski kurdskoj

provinciji Hassaka. “Mi iz Ghuraba

al-Sham bataljona pozivamo Slobodnu sirijsku

vojsku i mudžahedine da napreduju

prema Ras al-Ainu. Povećajte našu brojnost

kako bismo mogli osloboditi grad

Hassaku. Upozoravamo sve koji stoje na

putu ovom revoltu, posebice PYD, PKK

ili bilo koju drugu oružanu skupinu, protiv

poduzimanja bilo kakvih akcija koje se

suprotstavljaju putu revolucije”, rekao je

neimenovani komandant.

Kurda u Siriji živi između dva i po i tri miliona,

uglavnom u sjeveroistočnoj Siriji i u

provinciji Alepo, što čini približno 10-15

posto od ukupnog sirijskog stanovništva.

Egipat

Egipatski sud osudio osam ljudi na smrtnu kaznu zbog

učešća u snimanju filma “Innocence of Muslims”

gipatski sud osudio je osam ljudi na

Esmrtnu E kaznu u odsustvu a zbog učešća

u snimanju antiislamskog filma “Innocence

of Muslims”. Među osuđenim nalazi

se i Mark Basseley Youssef, producent

spornog filma. Pored Marka Basseleya i

još sedmorice egipatskih Kopta na smrtnu

kaznu osuđen je američki pastor Terry

Jones i to zbog paljenja Ku’rana. Sudija

Saif al-Nasr Soliman je u obrazloženju

presude rekao: “Optuženici su osuđeni za

vrijeđanje vjere kroz učešće u produkciji i

distribuciji filma koji vrijeđa islam i poslanika

Muhameda, alejhi-selam. Osuđena

lica su putem medija saznali za izrečenu

presudu nakon čega su uslijedile njihove

reakcije. Jedni se brane navodima da nisu

učestvovali, dok se drugi brane optužujući

egipatsko društvo i islam.

56


Turska

Novi rekord: U prvih 11 mjeseci Turska na izvozu

roba zaradila 140 milijardi dolara

Izvoz iz Turske u novembru ove godine

povećao se za 20 posto u odnosu

na isti mjesec 2011. i iznosio je 12

milijardi 771 milion dolara. Ukupan

izvoz u prvih 11 mjeseci 2012. godine

porastao je za 13,6 posto u odnosu

na isti period prošle godine i dostigao

vrijednost od 139 milijardi 49 miliona

dolara. Vrijedi istaknuti da je Turska za

16 posto povećala izvoz svojih roba u

Europsku uniju.

Također, predsjednik Skupštine izvoznika

Turske (TIM) Mehmet Buyukeksi

saopštio je da je Turska u novembru

ove godine oborila rekord u izvozu

na kinesko tržište te izvezla robu u vrijednosti

od 344,3 miliona dolara.

Taj podatak pokazuje da se izvoz iz

Turske na tržište Kine povećao za 51

posto u odnosu na isti mjesec 2011. godine,

a ujedno je i najveći iznos na mjesečnom

nivou svih vremena. S obzirom

da će uvoz iz Kine na tursko tržište biti

manji u odnosu na prošlu godinu, jer

statistike pokazuju trend pada uvoza

od juna ove godine, procjenjuje se da

će trgovinska razmjena dviju zemalja

iznositi 23,9 milijardi na kraju 2012.

Francuska

Skandalozna naslovnica

magazina Le Point otkriva

koliko je u Francuskoj

raširena mržnja prema

islamu

Sudan

Tekfirovci iz Nacionalnog parka Dinder

Sudanske specijalne snage napale su

jedan kamp za obuku na jugoistoku

Sudana i tom prilikom su ubijena

dva pripadnika neimenovane naoružane

grupe. U vijesti se još navodi da se

radi o ekstremnim islamistima koji su

pokrenuli pobunu protiv sudanske vlade.

Ahmed Abbas, guverner države

Sennar kaže da su sudanske vojne snage

napale spomenutu ekstremnu grupu

u udaljenoj oblasti Nacionalnog

parka Dinder. “Ekstremisti su oformili

kamp za obuku u Nacionalnom

parku Dinder, u dijelu koji je veoma

nepristupačan i koji se nalazi na granici

naše zemlje. Prije mjesec dana ovi

ekstremisti su napali policijsku stanicu

prilikom čega su zarobili policijsko

oružje. Sudanske vlasti su veoma oprezne

u otkrivanju detalja o akciji koju

su sproveli proteklih dana. Po načinu

djelovanja ekstremisti koji su pokrenuli

pobunu protiv sudanske vlade u mnogome

sliče tekfirskom pokretu sa Sinaja

u Egiptu, koji se posljednjih mjeseci

bore protiv egipatske vlade.

Malo gdje se islam mrzi kao

u Francuskoj. Dokaz za ovu

ozbiljnu i tešku optužbu na račun

Francuske je novembarsko izdanje

magazina Le Point na čijoj naslovnici

je skandalozno objavljen

neviđen napad na islam. Kao što

se vidi na fotografiji na spornoj

naslovnici piše “Taj bezobrazni

islam”, a u podnaslovu se navodi

kako se muslimani loše ponašaju u

bolnicama, školama, kafeterijama,

na bazenima i slično. Osim toga,

uredništvo magazina Le Point je

uz ovaj skandalozni naslov postavilo

fotografiju muslimanke koja

nosi nikab i koja ima posla sa policajkom.

Ovakvu naslovnicu ne

bi smislio ni Hitler sa svim svojim

gebelsima. Le Point svojim naslovom

ima opasnu ambiciju širenja

mržnje prema islamu. Normalnim

ljudima na ovom svijetu ovakve

stvari su neprihvatljive.

7. decembar - 23. muharrem

57


Izrael

Izraelski ministar zdravlja:

Nigdje ne piše da muškarci

moraju da rade

evrejsko društvo u Izraelu ima

Jmnogo zanimljivih strana. Da

bismo bolje shvatili zašto izraelski

Jevreji toliko kidišu na prava palestinskog

naroda dovoljno je zaviriti

u neke njihove stavove o poglede na

svakodnevni život. Izraelski Jevreji u

mnogim segmentima žive na veoma

čudan način. Evo jedan primjer kako

su izraelski Jevreji uredili svoj život.

Zamjenik izraelskog ministra zdravlja

Jakov Licman, koji zapravo obavlja

posao ministra umjesto premijera Benjamina

Netanjahua kaže da “nigdje

nije zapisano da muškarci moraju da

rade, dovoljno je ako radi supruga”.

“Uz njenu platu državne beneficije

omogućit će da se plate računi”, smatra

Licman. Ultraortodoksni Jevreji

radije se odlučuju na vjerske studije

nego rad. Samo 45 odsto odraslih

ultraortodoksnih muškaraca je zaposleno.

U Izraelu inače živi 700.000

ultraortodoksnih, od oko šest miliona

Jevreja ukupno. U intervjuu za

poslovni magazin Marker, Licman

je govorio o čitavom nizu tema, uključujući

one od posebne važnosti za

ultraortodoksne Jevreje. Komentirajući

činjenicu da se u mnogim ultraortodoksnim

školama, koje finansira

država, ne uče osnovni predmeti kao

što su matematika i nauka, između

ostalog i da se to vidi kao prijetnja

ekonomskoj budućosti zemlje, on je

odgovorio: “Stvarno? Uzmite mene za

primjer. Nisam učio ključne predmete.

Pa šta! Je li to loše? Da li je (predsjedavajući

Skupštinskog odbora za

finansije) Gafni (iz Ujedinjene Tore

judaizam) učio ključne predmete?”

Ukrajina

Džamija dva komunistička minareta na Krimu

Saudijska Arabija

Otkriveno jezero od 500 tona alkohola

Vjerska policija u Saudijskoj Arabiji

Vpoznata pod imenom El-Emru bil

Vma’rufi ven-nehju anil munkeri izvijestila

je javnost da je na jugu zemlje, u pokrajini

Hamis Mešit na zemljanoj brani Tendeha,

otkriveno jezero alkohola od 500 tona

težine kao i 712 butelja vina od litra i pol

pripremljeno da se proda i stavi na ilegalno

tržište. Predstavnik vjerske policije šejh

Avad el-Esmeri rekao je

da na otkriću ovog ilegalnog

tajnog jezera rađeno

dugo. O tome tko

su vlasnici ovoga jezera

alkohola nije rečeno,

kao ni da li su uhapšeni

i kome su tako velike

količine alkohola namijenjene.

Svatko ko pročita ime najveće i najljepše

džamije na Krimu (Krim je

ukrajinski poluotok smješten na gornjoj

obali Crnog mora. U političkom smislu

predstavlja Autonomnu Republiku

Krim koja se nalazi u sklopu Ukrajine.)

ne može a da se u čudu ne zapita

zašto se tako zove. Prema posljednjim

statističkim podacima na Krimu živi

oko 500.000 Tatara-muslimana, dok ih

je prije rata bilo mnogo više. U gradu

Javbatoriju nalazi se najveća i najljepša

džamija koja je sagrađena krajem 16.

stoljeća, a građena je po uzoru na Plavu

džamiju u Istanbulu. Sagradio ju je

nitko drugi do glasoviti inženjer Sinan

Paša. Džamija je tokom povijesti nosila

različita imena i bila je središnja vjerska

ustanova na otoku. Kada je Staljin 1944.

godine naredio da se Tatari sa Krima

imaju raseliti, za kaznu, po cijeloj Rusiji,

minareti džamije su srušeni a sama džamija

pretvorena u muzej, i tako je ostalo

sve 1991. godine kada je Ukrajina postala

samostalna država.

Tokom povijesti ova je džamija imala

brojna imena. Sadašnje ime džamije

podsjeća da su komunisti srušili dva minareta

koja su ponovo podignuta. Prilikom

progona sa sobom su mogli ponijeti

samo što su u rukama nosili. Na njihovo

mjesto naseljeni su Rusi s kojima Tatari i

danas vode sudske sporove. Zahvaljujući

svojoj upornosti veliki broj Tatara iz svijeta

vratio se na svoja ognjišta i sada su

brojniji od drugih narodnosti na otoku.

Već krajem 1996. godine dva minareta

džamije su ponovo podignuta. U džamiji

su za vrijeme turskih sultana čitani njihovi

fermani. U dvorištu džamije nalazi

se groblje Egipćana koji su učestvovali u

tursko-ruskom ratu krajem 19. stoljeća

poznatom kao Krimski rat. Otok Krim

je bio pod osmanskom vlašću tri stoljeća.

Džamija se proteže na 520 m². Tatari su

nakon progona sa Krima osnovali svoju

posebnu republiku Tataristan na obalama

Volge i to je najbrojnija skupina muslimana

u Rusiji danas sa preko hiljadu

mesdžida i džamija. Kada je u pitanju

islamska da’va (misionarstvo) Tatari su u

samom vrhu. Zahvaljujući njima islam

je našao svoje mjesto u baltičkim, skandinavskim

i drugim europskim zemljama,

Poljskoj, Rumunjskoj i Moldaviji.

(www.islamska-zajednica.hr)

Iako je alkohol u Saudijskoj Arabiji strogo

zabranjen, a kazne su oštre, Saudijci ne

prežu doći do njega. Ne zna se tačno koliko

je Saudijaca alkoholičara ali neki procjenjuju

da ih ima oko deset hiljada što

je u odnosu na druge zemlje, na primjer

Turke, zanemarivo. Međutim, Saudijci

u očima drugih muslimana predstavljaju

primjer boraca protiv ove pošasti. Da to

nije tako govori i ovaj

primjer. Policija sumnja

da ovo otkriveno jezero

nije i jedino pa su odlučili

poslati dodatne snage

koje 12 sati dnevno češljaju

sva područja u potrazi

za ilegalnim destilacijama

alkohola. (www.

islamska-zajednica.hr)

7. decembar - 23. muharrem

58


Afganistan

Hamid Karzai i njegovi

saradnici ukrali 900 miliona

dolara iz Kabul banke

Afganistan je decenijama jedna od

Anajsiromašnijih zemalja. Višedece-

Anijski ratovi poharali su ovu državu a

afganistanski narod doveli na rub opstanka.

Iako je Afganistan toliko siromašan

u toj zemlji neki zarađuju milijarde

dolara. Proteklih dana otkriveno

je kako su Hamid Karzai i njegova braća

ukrali preko 900 miliona dolara iz

Kabul banke. Oni su jednostavno uzeli

novac iz banke i avionom ga prebacili

na nepoznate adrese u svijetu. Iako je

otkriveno ko je i kako je pokrao novac

SAD

Ateisti u državi Kentaki mogu završiti u

zatvoru ako ne priznaju moć i postojanje Boga

Američki ateisti posljednjih mjeseci

Avode kampanju protiv zakona ko-

Ajim se nalaže svakom građaninu u državi

Kentaki da priznaje moć i postojanje

Boga. Ateisti su ovih dana predali peticiju

protiv navedenog zakona Vrhovnom

sudu SAD. Prema antiterorističkom

Domovinskom zakonu države Kentaki

njena sigurnost se može postići samo

osloncem na Svemogućeg Boga. “Sigur-

Foto islamneta

iz Kabul banke, niko neće odgovarati.

Hamid Karzai sa svojim saradnicima i

mentorima iz Amerike na račun patnje

afganistanskog naroda svake godine

zgrće milijarde dolara. Kada ne kradu

novac iz banaka oni prodaju drogu,

kada rasprodaju drogu zagrabe iz kase

koju pune Amerika i druge zemlje koje

učestvuju u agresiji na Afganistan.

Afganistanski narod je upao u zamku

zločinaca iz koje će se teško izvući.

nost Komonvelta ne može se postići bez

oslonca na Svemogućeg Boga”. Svi građani

Kentakija dužni su u svom javnom

nastupu podržavati navedenu poruku

ovog zakona. Ko se bude protivio tome

može biti kažnjen zatvorom do 12 mjeseci.

Sponzor ovog zakona je baptistički

svećenik Tom Riner, koji je ujedno i politički

predstavnik Demokrata. Zakon je

usvojen 2006. godine.

Dječija igra sirijskih mudžahida: Ubojite pračke - umjesto kamenica bombe

Kuvajt

Šiiti pobjednici parlamentarnih

izbora a islamisti najveći

gubitnici

Završeni su parlamentarni izbori u

Kuvajtu. Ovo su bili drugi parlamentarni

izbori u Kuvajtu u ovoj,

2012. godini. Kuvajtsko ministarstvo

informiranja objavilo je podatak

da je na parlamentarne izbore izašlo

38,8% birača, dok opozicija, koja je

bojkotirala izbore, tvrdi da ih je izašlo

svega 26,7%. Opozicija je svojim bojkotom

drugima omogućila senzacionalnu

pobjedu. Takvu situaciju najbolje

su iskoristili kuvajtski šiiti, koji

su osvojili najviše glasova. Manjinska

lista šiita osvojila je trećinu mjesta u

Parlamentu, saopćeno je iz Centralne

izborne komisije. Šiita u Kuvajtu ima

jedna trećina od ukupnog stanovništva.

Zahvaljujući izbornom uspjehu

dobili su 17 mjesta u Parlamentu koji

broji 54 zastupnika. Najteži poraz

doživjeli su islamisti sunniti koji su

osvojili svega 4 mjesta u odnosu na

prošli saziv u kome su imali 23 zastupnika.

Isto također u Parlament

su izabrane i 3 žene. Nekoliko stranaka

koje su u dosadašnjim sazivima

imali velik broj zastupnika kao što su

Minber Dimukratije, Kutlet Amel

Ša’bi, Harek Dusturije ( Muslimanska

Braća), nemaju ni jednog zastupnika.

Kuvajtski mediji navode da

ovakav parlamentarni sastav ne može

biti vjerodostojan zastupnik kuvajtskog

naroda jer ne odražava realno

stanje na terenu. Prva zabrinutost,

nakon pobjede šiita, za kuvajtske

medije jeste dilema da li će Iran sada

imati kakvog utjecaja na zbivanja u

Kuvajtu.

7. decembar - 23. muharrem

59


Reportaža

Birketu-l-Hadždž: Sabirno mjesto bosanskih hadžija u Egiptu u

vrijeme osmanske vladavine

Nekada važno stjecište

hadžijskih karavan

aravana, a, a danas ...

Birketu-l-Hadždž, nekadašnje

selo, a danas gradsko naselje,

nalazi se u sjeveroistočnom

dijelu Kaira, u okrugu Merdž.

Od centra Kaira je udaljeno je

oko 23 km. Nekada je imalo

7.500 hiljada stanovnika, no

danas, nakon populacione

ekspanzije početkom 90-ih,

ima preko 50 000 stanovnika.

Skoro svo stanovništvo

čine muslimani, budući da

u mjestu postoji preko 30

džamija, a nijedna crkva

Piše: Jusuf Džafić

Nakon ramazana i Ramazanskog

bajrama, kada

muslimane pune svoje baterije

duhovne snage i vjere u Uzvišenog

Stvoritelja, dolazi međuperiod od

dva mjeseca i sedam dana između dva

Bajrama, odnosno nastupa vrijeme

priprema za drugi bajram u hidžretskoj

godini – Kurbanski ili Hadžijski

bajram. Kao što se može zaključiti iz

njegovog imena, ovaj Bajram u godini

služi za dva izuzetno važna obreda

– klanje kurbana, žrtve u ime Boga,

te obavljanje hadža, hodočašće svetim

mjestima u Mekki kako je Uzvišeni

propisao u dini islamu. Oba obreda

svjedoče izuzetno jaku povezanost

muslimana sa životom i djelom Ibrahima,

a.s., ocem monoteizma. Tako muslimani

ta dva i kusur mjeseca provode,

između ostalog, u pripremama za

hadž i klanje kurbana. Uistinu, kada

bismo htjeli do podrobnosti ispisati na

papiru koristi i jednog i drugog Bajrama

za zajednicu, prije bismo posjekli

sve zemaljske šume i utrošili ih u proizvodnji

papira za to pisanje, nego što

bismo s njim završili.

No, ograničit ćemo se samo na koristi

drugog Bajrama za nas, odnosno

na našu posjetu Birketu-l-

Hadždžu za vrijeme Hadžijsko-kurbanskog

bajrama i

probit koju smo izvukli iz te

posjete glede historije bošnjačkog

odlaska na hadždž

i njenog osmanskog poglavlja.

Kao što smo obećali u

prošli petak Halidu Hamidu,

stanovniku Birketa, da

ćemo ga zijaretiti tokom

Kurban-bajramskih blagdana,

te pritom razgledati

detaljnije mjesto, tako smo

odlučili da naše obećanje

ispunimo. Stoga smo se u

četvrtak naveče preko telefona

dogovorili s njim da se

susretnemo u džamiji Ibrahima

Metbulija u Birketu

u petak, 26. oktobra, prvog

dana Bajrama, nakon džume.

Neznanje i praznovjerje

Ovogodišni Kurban-bajram predstavlja

za mene posebno iskustvo, pošto

je ovo prvi Bajram koji provodim

u Egiptu. Egipćani drugačije doživljavaju

bajramske praznike od Bošnjaka.

Dok Bošnjacima klanje kurbana

uglavnom predstavlja islamski propis

kojega zaobilaze, u Egiptu na svakom

koraku vidite ljude kako kolju kurban,

iako neki od njih po “bosanskim”

standardima ga nisu dužni zaklati. Sujevjerje

vezano za klanje kurbana je u

Egiptu znatno izraženije nego u Bosni,

što je naravno povezano s velikim procentom

nepismenog i neobrazovanog

Historijski izvori

prenose da su,

između ostalih,

i Salahuddin

Ejjubi (1171.-

1193.),

memlučki

sultan

Nasiruddin

Kalavun

(1277.-1290.),

čerskeski

sultan Muejjed

(1412.-1421.), te

Muhammed Ali

(1805.-1848.)

koristili Birke

kao lokaciju

za relaksaciju

i lov.

stanovništva. Najčešći oblik sujevjerja

među Egipćanima je mazanje kuća,

automobila, pa čak i lica i drugih dijelova

tijela kurbanskom krvlju, koja

mada je blagoslovljena (u prenesenom

značenju, a ne bukvalno), ipak ne mijenja

činjenicu da ona, kao

i svaka druga krv, spada u

nečisti. U Egiptu sigurno

nećete biti u prilici da vidite

mlade ljude kako odlaze

u diskoteke i birtije kako bi

uz divlji tulum (nekad zloupotrijebljeno

nazvan teferičem),

propraćen opijanjem,

proslavili Bajram slušajući

uživo nemoralnu muziku

nekog četnički nastrojenog

srpskog turbofolk pjevača.

Nećete vidjeti ni njihove roditelje

kako u porodičnom

okruženju piju “domaću

šljivu”, a ponegdje meze i uz

svinjetinu. Međutim, moći

ćete da vidite kako sav Egipat,

i staro i mlado, hrli u

džamije i na musale, kako bi

obavili bajram-namaz. Tada

su druga mjesta prazna, naravno

sa izuzetkom egipatskih

hrišćana, te malog djela

“modernih” muslimana

koji ne obilježavaju islamske praznike,

jer su islamska obilježja danas “out”, a

oni se trude da budu “in”.

No, ipak se mora priznati da Bajram

ima poseban ton u Bosni, pošto

bajramsko okruženje u Egiptu, i pored

toga što ga skoro svi obilježavaju,

nije na nivou one bajramske sreće i

veselja kakav možete vidjeti u Bosni.

Na osnovu ličnog doživljaja, propraćenog

razgovorom sa Egipćanima,

smatram da su glavni razlozi zašto se

muslimani Bosne više raduju Bajramu

nego muslimani Egipta sljedeći: neislamsko

antiislamsko okruženje Bosne

za razliku od Egipta koje je i uzrok

7. decembar - 23. muharrem

60


Palmovici pred izumiranjem

ugroženosti muslimana u Bosni, što

je i rezulitralo sa deset genocida nad

Bošnjacima, te činjenica da se duhovni

život velikog broja Bošnjaka svodi

samo na klanjanje bajram-namaza i

obilježavanje bajramskih praznika,

dok je u Egiptu taj broj mnogo manji.

Ovi i mnogi drugi razlozi doveli su do

toga da Bošnjaci obilježavaju Bajram

na jedan posebno svečan i živ način,

kakav se ne može zamijetiti u Egiptu.

Tako smo na prvi dan Bajrama u

petak, nakon klanjane džume, ponovo

otišli u Birketu-l-Hadždž. U džamiji

Ibrahima Metbulija smo se našli

sa Halidom Hamidom, našim ljubaznim

domaćinom. Zajedno s njim zaputili

smo se ka njegovom domu. U

putu smo saznali zanimljiv detalj vezan

za njegov život - Halid Hamid

živi sa svojih devetero braće i sestara

u jednoj porodičnoj stambenoj zgradi.

Naime, svako od njih ima svoj stan u

toj petospratnici, gdje smo u njegovom

domu uz bajramski ručak nastavali

razgovor započet prošle sedmice.

Poslije ikindija-namaza Halid Hamid

nas je poveo u obilazak Birketa,

tačnije onoga što je ostalo od nekadašnjeg

Birketu-l-Hadždža u kome su

se hadžije iz naših krajeva odmarale.

Slijedi rezime našeg obilaska koje je

trajalo do pred akšam.

Zbog doseljeničkog buma koji je

zahvatio Kairo prije 20-ak godina cijeli

Merdž, pa time i Birketu-l-Hadždž

doživjeli su veliku populacionu

promjenu. Nekada poznat kraj po

palmovicima i poljoprivredi, Merdž

je postao tipično gradsko naselje Kaira,

a njegova sela su transformisana

u gradske četvrti. Inače,

Merdž na arapskom jeziku

znači polja, poljane, njive,

što aludira na nekadašnji

izgled tog mjesta. Ironično,

kraj i danas nosi svoj stari

naziv, iako je od tih poljana

ostalo vrlo malo. Populaciona

ekspanzija donijela je

sa sobom veliku ekološku

katastrofu koja je samo još

više ubrzala naseljavanje,

natjeravši zemljoradnike da

prodaju svoju zemlju koju

više zbog zagađenosti podzemnih

voda i kanala za navodnjavanje

nisu mogli da

obrađuju.

U hladu hurmi

U Birketu-l-Hadždžu obišli smo

ostatke nekadašnjih velikih palmovika

koji bijahu nadaleko čuveni u

Egiptu ne samo po hurmama nego i

po ostalim poljoprivrednim proizvodima,

s obzirom da su između palmi

uzgajane razne poljoprivredne kulture.

Ekološka katastrofa koja je zadesila

Merdž itekako se može osjetiti u Birketu-l-Hadždžu,

gdje je broj stanovnika

sa 7.500 hiljada skočio na preko

50.000 hiljada za samo nekoliko godina.

Naime, svako povećanje stanovništva

narušavalo je sklad uspostavljen

između prirode i seljaka Birketa.

Fekalije koje su po svoj prilici i prije

povećanja življa odlagane u kanale

za navodnjavanje, sada su zbog svog

povećanog odlaganja u potpunosti

zagadile kanale za navodnjavanje, ali

7. decembar - 23. muharrem

61

U Birketu-l-

Hadždžu obišli

smo ostatke

nekadašnjih

velikih

palmovika koji

bijahu nadaleko

čuveni u Egiptu

ne samo po

hurmama nego

i po ostalim

poljoprivrednim

proizvodima, s

obzirom da su

između palmi

uzgajane razne

poljoprivredne

kulture.

Zagađeni kanal za

navodnjavanje

i bunare i ostale podzemne

vode, što je poljoprivrednike

ostavilo bez glavnog

oruđa za rad. Smeće, koje je

prije povećanja stanovništva

odlagano na određenim

deponijama na rubovima

sela, sada se počelo odlagati

na divljim deponijama koje

su nicale ko pečurke širom

sela, uglavnom uz kanale za

navodnjavanje. Tako je poljoprivreda

postala nemoguća

zbog zagađenosti vode

i zemlje smećem i fekalijama.

S druge strane, cijena

zemlje je enormno skočila,

budući da je sada mogla biti prodana

kao građevinska zemlja. Starosjedioci,

kojima je poljoprivreda bila glavni

izvor prihoda preko 5.000 godina, još

od vremena Starog Egipta, našli su se

pred dva izbora, oba su podrazumijevala

prodaju zemlje: prodati zemlju,

ostati u selu i promijeniti zanimanje,

ili prodati zemlju, iseliti se i kupiti

mnogo veću obradivu zemlju daleko

od gradskih naselja. Do danas je većina

izabrala jednu od dvije ponuđene

opcije. Ostali starosjedioci će taj izbor

morati napraviti u narednih nekoliko

godina. Kad taj izbor naprave i ovi

ostaci palmovika Birketa će biti posječeni.

Porodica našeg domaćina Halida

Hamida još nije napravila izbor, odnosno

još nije prodala svoje palmovike,

ali se zato njegova porodica danas

ne bavi više poljoprivredom, izuzevši

stočarstvo i “branje” hurmi (uzgoj

novih palmi je praktično nemoguć,


Ostaci vojnih kasarni

dok su stare palme pred

izumiranjem), budući da

su to posljednje dvije grane

poljoprivrede kojima se osoba

može baviti u Birketu.

Tokom obilaženja Birketa,

Hamid nam je pokazao

i svoju zemlju, objasnivši

nam da će je kad-tad morati

prodati, pošto je zemlju

praktično više nemoguće

obrađivati (arteški bunar bi

mogao biti rješenje, ali to je

skupo ulaganje), a palmama

zbog zagađenosti zemlje

prijeti sušenje. Od prodaje

zemlje moći će uzet solidan

novac koji će ili uložiti u

gradnju doma za svoje petero

djece ili u kupovinu veće obradive

zemlje na nekom drugom mjestu.

Tokom šetnje Birketom Halid Hamid

nam je pokazao jedine preostale

historijske građevine iz vremena hadžijskih

karavana, naravno ako izuzmemo

džamiju Ibrahima Metbulija.

Bili smo šokirani kada smo vidjeli da

je iz tog perioda preživjelo samo nekoliko

zgrada vojne kasarne koje se danas

koriste kao štale za krave! Sve ostale

zgrade, bilo da je riječ o vilama bogatih

Kairana, rezidentnim zgradama

egipatskih vladara, vojnim kasarnama,

zgradama za smještaj i gošćenje hadžija,

bunarima, vjerskim objektima, nestale

su sa lica zemlje kao da nisu ni

postojale. Scenario već ustaljen u muslimanskom

svijetu. Kao i drugdje širom

islamskog svijeta, pa tako i ovdje,

naselje je sustigao nemar muslimana.

Nakon što je mjesto izgubilo svoj značaj

pronalaskom modernih prevoznih

Sve u svemu,

pripala mi je

izuzetna čast

da ponovo

otkrijem i

predstavim

našoj javnosti

Birketul-Hadždž,

stjecište naših

hadžija u

osmanskom

dobu, ali mi

je veoma

žao što ga

nisam zatekao

onakvim

kakvim je ostao

u sjećanjima

naših hadžija.

sredstava i iščeznućem hadžijskih

karavana, palo je u

zaborav. Napuštene građevine

pokazale su se pogodnim

kao građevinski materijal

okolnom stanovništvu.

Građevinski materijal je

najvjerovatnije raznešen ili

je poslužio u gradnju novih

stambenih objekata na

temeljima tih napuštenih

građevina. Egipatska vlast,

uglavnom zaokupljena drugim

problemima, nijemo

je posmatrala kako se ovo

mjesto od historijskog značaja

uništava. Ovo ne treba

da čudi, pošto je slična priča

i sa mnogim mjestima u

Bosni, samo što je gustina

naseljenosti u Bosni mnogo

manja nego u dolini Nila, što ispada

kao sretna okolnost, pa su mjesta u

Bosni doživjela manja razaranja zbog

urbanizacije. Navest ću samo primjer

stare tvrđave u Pruscu, čiji su zidovi

uglavnom završili u temeljima ili

ogradama današnjih stambenih kuća,

smještenih unutar tvrđave i u njenoj

j

neposrednoj blizini. Štaviše, vanda-

lizam u Pruscu je i danas vidljiv, pošto

se jasno može prepoznati kamen

prusačke tvrđave ugrađen u temelje i

ograde dotičnih kuća.

Birka nekad i sad

Naš obilazak Birke je završen pola

sata pred akšam. Iako smo bili planirali

da se tada vratimo nazad, na

insistiranje Halida Hamida promijenili

smo mišljenje i odlučili da mu

budemo gosti do jacije. Naše društvo

su uljepšala dvojica komšija Halila

Poklon knjiga-Me’alimu er-rahme

fi ahlak en-nebijj (Karakteristike

milosti u ahlaku vjerovjesnika)

Hamida, te njegov brat doktor Iraki

Hamid, profesor na Univerzitetu

Ummu-l-Kurra u Mekki. Naš muhabet

se poglavito vodio oko stanja egipatskih

i bosanskih muslimana. Naši

sagovornici, pogotovo doktor Iraki

Hamid bili su oduševljeni činjenicom

da islamska misao u Bosni nije na samrti.

Čak, pokazuje stalnu tendenciju

napredovanja i razvitka. Obradovala

ih je i vijest da je Islamska zajednica

u BiH poptpuno neovisna unatoč raznoraznim

pritiscima, za razliku od

Islamske zajednice u Egiptu, koja je

za vrijeme Mubaraka bila u sličnom

stanju u kakvom je bila naša Islamska

zajednica tokom komunističkog

režima, te koja tek sada ima priliku

da slobodno djeluje. Radovalo ih je

i saznanje da je na čelu Islamske zajednice

u BiH 19 godina bio svršenik

El-Azhara, te da je novi reis takođe jedan

od alumnija ovog prestižnog univerziteta.

Naravno, govoreći o stanju

islamske misli i dave u Bosni, nismo

mogli, a da se ne dotaknemo Saffa i

njegove uloge u donkihotskoj borbi

protiv neprijatelja islama i Bošnjaka

na našim prostorima.

Doktor Iraki Hamid nije mogao

da sakrije zadovoljstvo upoznavanja

sa jednim muslimanskim studentom

iz srca Evrope koji studira na El-Azharu,

te mi je pred sami rastanak poklonio

svoje autorsko djelo iz oblasti

ahlaka Me’alimu er-rahme fi ahlak ennebijj

(Karakteristike milosti u ahlaku

vjerovjesnika), na čijoj prvoj stranici je

napisao i posvetu koja u prijevodu sa

arapskog jezika glasi:

7. decembar - 23. muharrem

62


U ime Allaha Milostivog Samilosnog,

Posvećeno mom dragom bratu Jusufu

Nedžadu od brata Iraki Hamida.

Allah ti dao da se okoristiš njome...

Amin

Time se upravo i završila naša posjeta,

budući da smo se nakon što sam

dobio ovu knjigu na poklon poselamili

sa prisutnima, te u društvu sa Halidom

Hamidom otišli na jacija-namaz

u džamiju Ibrahima Metbulija. Nakon

klanjane jacije poselamili smo se i sa

našim dostom Halidom Hamidom,

profesorom arapskog jezika, te mu se

zahvalili na divno provedenom vremenu.

Sve u svemu, pripala mi je izuzetna

čast da ponovo otkrijem i predstavim

našoj javnosti Birketu-l-Hadždž,

stjecište naših hadžija u osmanskom

dobu, ali mi je veoma žao što ga nisam

zatekao onakvim kakvim je ostao

u sjećanjima naših hadžija – mjestom

odmora, poznato po svojim palmovicima

isprepletenim kanalima za navodnjavanje.

Osnovni podaci o naselju

Naš dopisnik u društvu domaćina

Birketu-l-Hadždž, nekadašnje selo,

a danas gradsko naselje, nalazi se u sjeveroistočnom

dijelu Kaira, u okrugu

Merdž. Od centra Kaira je udaljeno

je oko 23 km. Nekada je imalo 7.500

hiljada stanovnika, no danas, nakon

populacione ekspanzije početkom

90-ih, ima preko 50.000 stanovnika.

Skoro svo stanovnišvo čine muslimani,

budući da u mjestu postoji preko

30 džamija, a nijedna crkva. Naselje je

kroz historiju bilo poznato po sljedećim

imenima: Birke Džubb Amire (Jezerce

Amirinog bunara), Erdu-l-Džubb

(Bunareva zemlja), Birketu-l-Džubb

(Bunarevo jezerce), te na kraju kao

Birketu-l-Hadždž (Hadžsko jezerce),

Birketu-l-Hādždž (Jezero hadžije) i

Birketu-l-Hudždžadž (Jezero hadžija).

Kao što se može i naslutiti, mjesto

je dobilo ime po hadžijama koji su se,

od kada je Egipat pao u islamske ruke,

pa sve do pojave modernih prevoznih

sredstava, odmarali i napajali u Birketu

u polasku i povratku karavana sa

hadža. Krajem X stoljeća, za vrijeme

fatimijske vladavine Egiptom, mjesto

dobija i vojni značaj, budući da postaje

mjesto na kojem egipatski vladari

skupljaju vojsku. Zabilježeno je da je

fatimijski vladar El-Aziz 994. godine

skupio veliku vojsku u ovom mjestu. U

Birketu je Salahuddin postrojio vojsku

1187. godine prije nego što će krenuti

na krstaše i bojevati čuvenu Bitku kod

Hittina u kojoj je uništio glavninu krstaške

vojske. Kroz Birketu-l-Hadždž

je 1517. godine prošla osmanska vojska

na čelu sa velikim vezirom Hadum Sinan-pašom

Borovinićem, Bošnjakom

iz Foče, prije nego što je kod Ridanijje

u odlučujućoj bici porazila vojsku Turaka

Čerkeza, te time uništio njihovu

državu. Birke je imalo i dugu tradiciju

kao mjesto izletišta i lova ne samo za

stanovnike Kaira, nego i za egipatske

vladare i namjesnike. Prvi vladar za

koga je zabilježeno da je koristio Birke

kao mjesto izletišta je fatimijski halifa

El-Mustansir (1036.-1094.). Historijski

izvori prenose da su, između ostalih,

i Salahuddin Ejjubi (1171.-1193.),

memlučki sultan Nasiruddin Kalavun

(1277.-1290.), čerkeski sultan Muejjed

(1412.-1421.), te Muhammed Ali

(1805.-1848.) koristili Birke kao lokaciju

za relaksaciju i lov. Značaj Birketa

kao stjecišta hadžijskih karavana znatno

je porastao dolaskom Osmanlija.

U to doba su sve hadžije iz Zapadne

i Sjeverne Afrike, te većina hadžija iz

evropskog dijela Turske (među njima

i većina naših hadžija), s obzirom da

su na hadž išle sa egipatskim karavana

hadžija, prolazile i odmarale se u Birketu.

Dolaskom kolonijalnih sila, raspadom

hilafeta i Osmanskog carstva, te

pojavom modernih prevoznih sredstava

ovo mjesto je palo u zaborav.

S lijeva na desno - Halid Hamid, Haris Bečović, Jusuf Džafić,

Iraki Hamid

7. decembar - 23. muharrem

63


No comment

Tuzla: Dozvolili mu da

spava u Prinčevoj džamiji,

a on ukrao nekoliko

stvari iz džamije

S obzirom na poprilično niske vanjske

temperature koje su proteklih dana zabilježene

u Tuzli, nadležni u Prinčevoj

džamiji odlučili su izaći u susret

Živiničaninu inicijala H.A.. Naime,

pomenutoj osobi dozvolili su boravak i

spavanje u prostorijama džamije, što je

on iskoristio i iz prostorija iznio stvari

koje su u vlasništvu Islamske zajednice.

AKOS.ba, 1.decembar 2012.

Da sam japanski advokat,

nakon ovakve sudske

odluke, izvršio bih

harakiri!

Jašarevićev advokat Senad Dupovac

kazao je nakon izlaska iz sudnice da bi,

da je japanski advokat, nakon ovakve

sudske odluke izvršio harakiri.

AA, 6.decembar 2012.

Kad bi nastava završila na

polugodištu, trećina učenika

bi ponovila razred!

Kada bi se nastava za učenike srednjih

škola sada završila, tek nešto više od

polovice dobilo bi svjedočanstvo da

se može upisati u naredni razred. Od

onih koji imaju ‘’jedinice’’, jedna trećina

odmah bi bila upućena da ponovi

razred, a ostali bi išli na popravni ispit

iz jednog ili dva predmeta.

Depo, 6.decembar 2012.

Ložač R.Ž. pretukao nastavnika

geografije M.M.

Muškarac čiji su inicijali M.M. iz

Donjeg Zabrđa, opština Ugljevik,

hospitalizovan je u bijeljinskoj bolnici

“Sveti Vračevi” zbog gpovreda koje je

zadobio od osobe čiji su inicijali R.Ž.

iz istog mjesta.

Srna, 6.decembar 2012.

Krili ključ u cipeli, ostali

bez novca i prstena

PRNJAVOR - Nepoznato lice ukralo

je 1.000 KM, 100 kuna i zlatni prsten

iz kuće u vlasništvu D.S. u mjestu

Štrpci, opština Prnjavor.Kradljivac je

otključao kuću originalnim ključem,

koji se nalazio u cipeli ispred ulaznih

vrata, i ukrao pare i zlatni nakit

Centar javne bezbjednosti Banjaluka,

5.decembar 2012.

Kuće povratnika u Srebrenici

na meti pljačkaša

SREBRENICA - Pljačkaši su ovih

dana “posjetili” osam kuća povratnika

Bošnjaka koji su za vikend boravili

kod familije u Federaciji Bosne i

Hercegovine.

Srebrenica, 1.decembar 2012.

Razjareni bik ubio majku

i sina

U zvorničkom naselju Zelinje razjareni

bik usmrtio je majku i sina. Od

zadobijenih udaraca smrtno je stradala

Jovanka Jovanović (76) i njen sin

Jovan (52). Iz CJBBijeljina potvrđeno

je da su jučer na livadi u mjestu

Zelinje pronađena tijela stradalih

Jovanovića te da je dežurni tužilac

Okružnog tužilaštva naložio da bik

bude ustrijeljen.

Zvornik, 6.decembar 2012.

U Bileći uklanjaju spomenik

partizanima, a

podižu četnicima

Lokalne vlasti u istočnohercegovačkom

gradu Bileća odlučile su da uklone spomenik

partizanima, podignut nakon

Drugog svjetskog rata, i da na njegovom

mjestu postave novi, posvećen

četnicima. Izgradnja spomenika četnicima

počela je, prenose lokalni mediji,

a sa centralnog gradskog trga uklonjeno

je obilježje koje je sjećalo na pripadnike

10. hercegovačke brigade Narodno

oslobodilačke vojske Jugoslavije.

Doznajemo.com, 6.decembar 2012.

Ukrajinska konobarica

pljuvala u hranu narodnim

poslanicima!

Konobarica skupštine u Ukrajini Julija

Borščenko više od četiri godine pljuvala

je u hranu poslanika, piše Raša tudej.

Zbog toga je dobila otkaz, a kasnije je

objasnila da je na taj način htela da se

osveti političarima jer su uništili zemlju.

Kurir, 1.decembar 2012.

Za 365 dana ugašeno

300 kompanija

Predsjednik Privredne komore Kantona

Sarajevo (PKKS) Kemal Grebo na

današnjoj press-konferenciji je iznio

podatak da je u Kantonu Sarajevo za

godinu ugašeno 300 kompanija.

Sutra.ba, 22.novembar 2012.

Djeca gledala oca kako

im kolje majku!

Dejan Cvetić bacio Natašu sa prvog

sprata porodične kuće, a zatim sišao u

dvorište i ubo je u vrat. Djeca svjedoci

porodične tragedije.

Kurir, , 6.decembar 2012.

Starac Obrad Dimitrić (77)

tvrdi da su ga policajci tukli

dok se nije uneredio

Obrad Dimitrić, 77-godišnji starac iz

Banjaluke, tvrdi za da su ga dva inspektora

PS Obilićevo, koji su ga u petak priveli

po prijavi komšija s kojima je duže

vrijeme u zavadi, tukli i mučili pet sati

sve dok se nije uneredio od batina!

Srna, 6.decembar 2012.

Prijedor: Starac upao u

šaht i utopio se

PRIJEDOR – Starac iz Prijedora čiji su

inicijali S. M. utopio se kada je upao

u šaht sa vodom u dvorištu porodične

kuće u prijedorskom naselju Orlovača,

saopšteno je danas iz Centra javne bezbjednosti

Banjaluka.

Nezavisne novine, 5.decembar 2012.

7. decembar - 23. muharrem

64


Nauka

Na Mars sa savršenijim aparatom od Curiosity-a

A2020. A

merička godine svemirska pošalje agencija na Mars (NASA) aparat namjerava savršeniji od

da

marsohoda Curiosity. Taj projekat će biti važan dio višegodišnjeg

programa istraživanja Marsa, čiji je glavni cilj pilotirani

let na Crvenu planetu negdje poslije 2030. godine.

Aparat će biti sličan Curiosity-u. Koštaće oko milijardu i

po dolara, dok je Curiosity koštao dvije i po. Iz NASA-e

su, također, najavili da planiraju učestvovati u lansiranju

evropskih marsohoda 2016. i 2018. godine.

U maju o cenzuriranju uvrjedljivih sadržaja na internetu

Za maj naredne godine zakazan je sastanak

u okviru kojeg će se pregovarati o

novoj strategiji koja bi mogla omogućiti cenzuriranje

uvrjedljivih sadržaja na internetu. Ovaj

sastanak će se voditi iza zatvorenih vrata i u

toku njega očekuje se revizija deset godina starog

sporazuma nakon čega postoji mogućnost

da će biti omogućena cenzura slobode govora

pa i zabrana pristupa internetu, ukoliko se to

pokaže neophodnim.

Kaciga koja omogućava pogled od 360 stepeni

Francuski istraživači proizveli su kacigu koja omogućava

pogled od 360 stepeni u realnom vremenu.

Prototip kacige, nazvan “FlyViz”, predstavljen je na francuskom

Institutu za istraživanje i upravljanje računarskim

naukama (Inria). Osoba koja nosi kacigu vidi istovremeno

ne samo ispred sebe i sa strane već i iza sebe. Cilj kacige

je da poveća prirodno vidno polje čovjeka na 360 stepeni

lateralno.

Pazite na raspored hrane u frižideru

Ako se borite s kilogramima, za svaki višak ne

okrivljujte hranu nego raspored hrane u svom

frižideru. Naučna studija je otkrila kako je tri puta

vjerovatnije da ćete jesti ono što prvo primijetite u

frižideru nego ono što je dublje u njemu. Zato, ako

želite jesti zdravo, stavite poželjne namirnice na prvu

liniju.

Gubitak posla predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje

Nezaposlenost ne škodi

samo novčaniku već

predstavlja i potencijalno ozbiljnu

prijetnju po zdravlje, pokazala

je studija koja je u SAD

proučavala uticaj gubitka posla

na povećani rizik od srčanog

udara. Pokazalo se da je često

dobijanje otkaza jednako opasno

po zdravlje kao i rizici koji

prate pušenje, visoki krvni pritisak

ili druga stanja koja su loša

po srce.

Pripremio: Saladin Kovačević

Žvakaćom gumom protiv

mučnine

Za osobe sklone mučninama tokom

vožnje, iranski naučnici

osmislili su žvakaću gumu koja efikasnije

i brže otklanja tegobe u odnosu

na aktuelne lijekove na tržištu.

Do bolesti putovanja dolazi uslijed

reagiranja više sistema: vidnog polja,

ravnoteže i osjećaja j za prostor.

Žvakaća guma kao glavni sastojak

ima dimenhidrinat koji je među

najboljim supstancama za tretiranje

ovih simptoma, ističu naučnici. Isti

sastojak nalazi se i u već poznatim

tabletama. Međutim, njegova apsorpcija

u organizmu je putem žvakaće

gume mnogo brža i delotvornija.

Crni čaj štiti od raka jajnika

Istraživači u Australiji proučavali

su 1.000 žena prosječno starih

59 godina. Jedna grupa ispitanica je

imala dijagnozu raka jajnika, dok je

500 bilo zdravo. Ustanovili su da su

zdrave žene bile sklonije dužem ispijanju

crnog čaja u odnosu na učesnice

istraživanja sa dijagnosticiranim

rakom. One su, naime, u ranijem

dobu počele redovno piti poznati

napitak.

7. decembar - 23. muharrem

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!