30.08.2015 Views

Sadržaj

U - Saff.ba

U - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Leverage SEO-optimized Flipbooks, powerful backlinks, and multimedia content to professionally showcase your products and significantly increase your reach.

SAFF broj 286<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm<br />

Nužnost specijaliziranja u raznim oblastima<br />

Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Ludilo lažnog antiterorizma<br />

Intervju<br />

Avdo Huseinović, publicista i autor nekoliko dokumentarnih filmova<br />

koji govore o periodu agresije na BiH 1992.-1995.<br />

2. maja u Sarajevu je pala “Velika Srbija”<br />

Pogledi<br />

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (5. dio)<br />

Koraci ka samoukidanju države<br />

Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Namjerno ubistvo predstavlja povredu triju prava:<br />

Božijeg, prava ubijenog i njegove rodbine<br />

Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja: altruizam ili nesebičnost<br />

Iviše vole njima nego sebi, mada im je i samima<br />

potrebno!<br />

Svijet medija<br />

Palestine-Papers<br />

Cvijeće na Fatahovom mezaru<br />

Islambosna<br />

Kur’an i hadis<br />

Spominjanje staroegipatskih vladara u Časnom Kur'anu<br />

i terminološka diferencijacija njihovih titula<br />

8<br />

18<br />

21<br />

29<br />

36<br />

38<br />

48<br />

56<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

3


Uvodnik<br />

San o slobodi<br />

Našta bi ličio Svijet kad njime ne Nema sumnje da će Vašington učiniti<br />

Nbi vladale američke i cionističke sve da na čelo Egipta dovede nekog<br />

Nmarionete? Ne bi to bio ovaj novog Sadata ili Mubaraka, a ako se to<br />

NSvijet jednoumlja, u kome Vašington ne dogodi, ako Mubarakov nasljednik<br />

igra ulogu globalnog Kremlja, odnosno<br />

svjetskog centralnog komiteta odakle<br />

se dirigira kako će se misliti i govoriti.<br />

Ta laž o demokratiji i slobodi konačno<br />

bude izraz narodne, a ne američke volje,<br />

onda bi mogla uslijediti repriza Alžira iz<br />

90-tih godina, ili repriza Palestine gdje<br />

legitimno izabrani Hamas biva negiran<br />

doživljava poraz, jer je američki od zapadnih vlada. Ali, Egipat je nešto<br />

komunizam postao providan, labilan i<br />

neodrživ, budući da je razvoj globalne<br />

informativne mreže razgolitio istinu. A<br />

šta je istina? Da Izrael može imati stotine<br />

atomskih bombi, a da sve islamske<br />

zemlje ne mogu ni jednu.<br />

Da se o holokaustu treba<br />

drugo, to je regionalna sila koja u slučaju<br />

povratka dostojanstva i samopouzdanja<br />

može potpuno izmijeniti stanje u<br />

regionu. Ono što je sigurno, u šta nema<br />

više nikakve sumnje, jeste da egipatski<br />

narod zna istinu i da više<br />

neće podnositi saučesništvo<br />

govoriti na svakom koraku, i<br />

Egipta u zločinu nad<br />

da sa jevrejskom žrtvom treba<br />

Palestincima i ponižavanju<br />

suosjećati cijeli svijet, a da<br />

arapske nacije. Egipćani<br />

muslimanska žrtva nikoga ne<br />

obavezuje ni na suosjećanje, ni<br />

na pamćenje. Da demokratski<br />

standardi i narodna volja važe<br />

samo za zapadne zemlje, a da<br />

Trećim svijetom mogu vladati<br />

diktatori i tirani, samo ako su<br />

po mjeri Vašingtona. Do prije<br />

desetak godina, dok su Amerikanci i<br />

cionisti kontrolirali najjače medije, istina<br />

se mogla držati u karantinu, ali je danas<br />

napredak interneta razorio informativne<br />

hoće uspravan i slobodan<br />

Egipat, hoće dostojanstvenog<br />

predsjednika, i ono najbitnije<br />

– hoće da misle svojom, a<br />

ne cionističkom glavom. Taj<br />

cilj je toliko bistar, toliko<br />

privlačan, da se čini kako ne<br />

postoji mogućnost njegovog<br />

zataškavanja i preusmjeravanja. Budući<br />

da su ovim promjenama poljuljani<br />

klimavi temelji cionističke paradržave<br />

Izrael, izvjesno je da će se oko Egipta<br />

blokade, tako da je istina postala i eventualnih ovogodišnjih izbora<br />

općesvjetsko dobro. Sila koja je u stanju<br />

počiniti Guantanamo, Abu Graib,<br />

skriviti smrt stotine hiljada ljudi u Iraku<br />

i Afganistanu, a da ne pokaže moralno<br />

suočenje sa tim zlom - ta sila ne može<br />

biti mjera demokratije i antifašizma u<br />

Svijetu. Očito je to na svakom koraku,<br />

pa i prilikom aktuelnih događanja<br />

voditi planetarna bitka. Vašington će<br />

učiniti sve da dobije novog podanika,<br />

a egipatski narod je odlučniji više nego<br />

ikad u svojoj historiji da osvoji slobodu i<br />

dostojanstvo, i to u ime svih poniženih<br />

i ugnjetavanih Arapa i muslimana. Oni<br />

koji vjeruju znaju kako će se završiti<br />

posljednje jevrejsko putovanje, i otud<br />

u Egiptu. Vašington preporučuje nepokoljebljiva vjera u slobodu Svete<br />

Mubaraku da se ne kandidira ponovo,<br />

ali tek kad se osjetio neuzaustavljiv val<br />

narodne volje da dođe do demokratskih<br />

promjena. Bez toga, Mubarak bi<br />

mogao držati Egipat u porobljeništvu<br />

još stotinu godina. Diktator Mubarak,<br />

kao sluga cionista, koji u poniženju i<br />

posramljenosti drži veliku egipatsku<br />

naciju, ali i koji je u blokadi držao<br />

napaćeni i iznureni palestinski narod<br />

tokom izraelske agresije na Gazu – po<br />

mjeri je Vašingtona. Kao što je to bio<br />

i njegov prethodnik Anvar al-Sadat,<br />

koji se lizao sa izraelskim zločincem<br />

Beginom. Odavno su već egipatski<br />

vlastodršci suprotstavljeni osjećajima<br />

egipatskog naroda, kojeg ponajviše<br />

vrijeđa to sluganstvo egipatskih lidera.<br />

Zemlje, u slobodu Vjere i Ljubavi<br />

prema Bogu. Ono što ne znamo jeste<br />

tok događaja koji će nas dovesti do<br />

kraje priče. Upravo u jednom ovakvom<br />

iznenadnom, a očekivanom i decenijama<br />

odgajanom raspletu, možda leži ono<br />

što svi muslimani, i svi antifašisti,<br />

željno čekaju. Sa Egiptom u slobodi<br />

svi su muslimani bliži ostvarenju sna<br />

o slobodi. A upravo u vezi sa Egiptom,<br />

odnosno egipatskim Koptom, kojeg je<br />

jedan muslimanski namjesnik oslovio<br />

na neprikladan način, veliki borac za<br />

pravdu i istinu i drugi pravovjerni halifa,<br />

Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu,<br />

je kazao svoje poznate riječi: “Otkud<br />

vam pravo da porobljavate ljude, kada ih<br />

njihove majke rađaju slobodnima.”<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Zenica<br />

(KM) 1610550001210010<br />

(DV) 502012000550080<br />

swift: RZBABA2S<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />

Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

5


Hutba<br />

Suština vjerovanja – imana<br />

Istinski vjernik se izdiže<br />

iznad nivoa svojih ličnih interesa<br />

i vodi računa i saosjeća<br />

sa situacijom svoje<br />

braće. Allahov Poslanik,<br />

s.a.v.s., kaže: “Vjernik je<br />

u odnosu na ostale vjernike<br />

poput glave i tijela, saosjeća<br />

sa ostalim vjernicima<br />

kao što i tijelo osjeća ono<br />

što je u glavi.”<br />

Hatib: Aljo ef. Cikotić<br />

Zahvala<br />

Z<br />

pripada Allahu,<br />

Njega slavimo i od Njega<br />

Zpomoć i oprost molimo.<br />

Utječemo se Allahu da nas zaštiti<br />

od zla naših duša i naših loših djela.<br />

Koga Allah uputi niko ga u zabludu<br />

ne može odvesti a koga na stranputici<br />

ostavi niko mu na Pravi put ne može<br />

ukazati. Svjedočim da nema boga<br />

sem Allaha, dž.š., i da je Muhammed,<br />

s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, neka je<br />

Allahov blagoslov na njega, njegovu<br />

porodicu i sve ashabe.<br />

Poštovani muslimani, vjerovanje<br />

predstavlja najveću vrijednost<br />

na ovom svijetu, zbog njega je Allah<br />

stvorio ljudski rod, poslao vjerovjesnike<br />

i objavio Knjige: Prije tebe nijednog<br />

poslanika nismo poslali, a da mu nismo<br />

objavili: “Nema boga osim Mene, zato<br />

se Meni klanjajte!” ( El-Enbij<br />

a, 25.).<br />

Iman – vjerovanje, predstavlja poprište<br />

sukoba istine i neistine, zbog<br />

njega vjernici bivaju izloženi raznim<br />

iskušenjima. Radi njega su i poslanici<br />

proganjani i protjerivani: Elif-lammim.<br />

Misle li ljudi da će biti ostavljeni<br />

na miru ako kažu: “Mi vjerujemo, i da<br />

u iskušenje neće biti dovedeni?” A Mi<br />

smo u iskušenje dovodili i one prije njih,<br />

da bi Allah sigurno ukazao na one koji<br />

govore istinu i na one koji lažu.” ( El-<br />

Ankabut, 1.-3.); Nevjernici su govorili<br />

poslanicima svojim: “Ili ćete vjere naše<br />

biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše<br />

protjerati!” A poslanicima je Gospodar<br />

njihov objavljivao: “Mi ćemo nevjernike<br />

sigurno uništiti i poslije njih vas na<br />

Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji<br />

će se polaganja računa preda Mnom<br />

bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati!”<br />

(Ibrahim, 13.-14.); Glavešine<br />

naroda njegova, one koje su bile ohole,<br />

rekoše: “Ili ćete bezuvjetno vjeru našu<br />

prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe<br />

i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg<br />

istjerati.” ( El- ‘Araf, 88.).<br />

Koliko je vjerovanje važno vjerovjesnici<br />

su ga u oporuci spominjali:<br />

I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima<br />

svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah<br />

vam je odabrao pravu vjeru,<br />

i nipošto ne umirite drukčije<br />

nego lao muslimani!” (El-<br />

Bekara, 132.). Roditelji su<br />

to govorili svojim potomcima<br />

na samrtnoj postelji:<br />

Vi niste bili prisutni kada<br />

je Jakubu smrtni čas došao<br />

i kad je sinove svoje upitao:<br />

“Kome ćete se, poslije mene,<br />

klanjati?” – “Klanja<br />

t ćemo<br />

se” – odgovorili su – “Bogu<br />

tvome, Bogu tvojih predaka<br />

Ibrahima i Ismaila i Ishaka,<br />

Bogu jednome, i mi se Njemu<br />

pokoravamo!” ( El-Bekara,<br />

133.).<br />

Stepeni vjerovanja u<br />

nevidljivi svijet<br />

Poštovana braćo i cijenjene<br />

sestre, ispravno vjerovanje<br />

je vjerovati u Allaha,<br />

Njegove meleke, Njegove<br />

Objave, Njegove poslanike,<br />

Sudnji dan i vjerovati<br />

da se sve dešava, i dobro<br />

i zlo, Njegovom voljom i<br />

određenjem. Isto tako vjerovati<br />

u vidljivi i nevidljivi<br />

svijet. Pojavni svijet ljudi mogu vidjeti<br />

svojim očima ali postoji i nevidljivi<br />

i nedodirljivi svijet o kojem je Allah<br />

govorio u Svojim Objavama koje su<br />

dostavljene posredstvom najiskrenijih<br />

stvorenja, poslanika i vjerovjesnika. U<br />

njima su vijesti o prijašnjim narodima,<br />

o stanju na Sudnjem danu i njegovim<br />

predznacima, i sl. Ljudi se razlikuju u<br />

pogledu nevidljivog svijeta prema stepenu<br />

vjerovanja. Neki u njega vjeruju<br />

kao da ga gledaju svojim očima, neki<br />

ga potpuno negiraju ili sumnjaju i<br />

Ljudi se<br />

razlikuju<br />

u pogledu<br />

nevidljivog<br />

svijeta prema<br />

stepenu<br />

vjerovanja.<br />

Neki u njega<br />

vjeruju kao<br />

da ga gledaju<br />

svojim<br />

očima, neki<br />

ga potpuno<br />

negiraju ili<br />

sumnjaju i<br />

dvoume se.<br />

dvoume se, pa ako im se Allah ne smiluje<br />

i ne uputi ih na Pravi put, žive na<br />

ovom svijetu teškim životom, a kazna<br />

na budućem svijetu je teža i vječna, da<br />

nas Allah spasi i zaštiti.<br />

Allahovi robovi, istinsko vjerovanje<br />

se potvrđuje u teškim situacijama,<br />

tako da nije svako vjernik ko to tvrdi:<br />

Neki beduini govore: “Mi vjerujemo! ”<br />

Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se<br />

pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera<br />

nije još ušla.” ( El-Hudžurat, 14.).<br />

Kada je tako, u čemu je onda bit<br />

imana? Kojim djelima se<br />

postiže taj visoki stepen?<br />

Učenjaci definišu iman<br />

da je izgovor jezikom,<br />

vjerovanje srcem i rad organima<br />

tijela, povećava se<br />

dobročinstvom a smanjuje<br />

griješenjem.<br />

Pod izgovorom jezikom<br />

misle na izgovaranje<br />

kelimei-šehadeta.<br />

Pod vjerovanjem srcem<br />

misle na iskrenu namjeru i<br />

ljubav prema Allahu, oslanjanje<br />

na Njega i ustrajnost<br />

u svemu tome.<br />

Rad organima tijela<br />

podrazumijeva činjenje<br />

dobročinstva govorom i<br />

djelom, ono što je strogo<br />

naređeno ili preporučeno<br />

činiti a što spada u ogranke<br />

imana -vjerovanja za koje<br />

Poslanik, s.a.v.s., kaže:<br />

“Iman se sastoji od sedamdeset<br />

i nekoliko ogranaka,<br />

najveći je ‘nema boga<br />

sem Allaha’, a najmanji je<br />

ukloniti smetnju s puta.”<br />

(Buharija i Muslim).<br />

Strah od licemjerstva<br />

Istinsko vjerovanje je čvrsto vjerovanje<br />

u temeljne istine bez dvoumljenja:<br />

Pravi vjernici su samo oni<br />

koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju,<br />

i poslije više ne sumnjaju, i bore<br />

se na Allahovu putu imecima svojim i<br />

životima svojim. Oni su iskreni! ( El-<br />

Hudžurat, 15.).<br />

Istinsko vjerovanje je strahopoštovanje<br />

prema Uzvišenom koje<br />

pokreće ka činjenju dobročinstva i<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

6


oslanjanje na Milostivog: Pravi vjernici<br />

su samo oni čija srca se strahom<br />

ispune kad se Allah spomene, a kad<br />

im se riječi Njegove kazuju vjerovanje<br />

im učvršćuju i samo se na Gospodara<br />

svoga oslanjaju. (El-Enfal, 2.); I čija<br />

su srca puna straha zato što će se vratiti<br />

Gospodaru svome. (El-Mu’minun,<br />

60.).<br />

Prenosi se od Aiše, r.a., da je upitala:<br />

“Oni koji dijele od onoga što im<br />

je dato a srca im opet strahom strepe,<br />

da li kradu, bludniče, piju alkohol<br />

pa se boje Allaha, dž.š.?” Na to je<br />

Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Ne, kćeri<br />

Istinoljubivog, oni klanjaju, poste,<br />

zekat daju, ali se boje da im neće biti<br />

primljeno.” (Tirmizi, Albani ga ocjenjuje<br />

kao hasen).<br />

Sufjan b. ‘Ujejne veli: “Ranije su<br />

učenjaci pisali jedni drugima sljedeće:<br />

‘Ko popravi svoju tajnost, Allah će mu<br />

popraviti ono što javno čini, ko popravi<br />

odnos sa Allahom, Allah će mu<br />

popraviti odnos sa svijetom, ko radi za<br />

budući svijet, Allah će mu dati dovoljno<br />

onoga što mu je potrebno za ovaj<br />

svijet.’”<br />

Strah vjernika, cijenjena braćo,<br />

nije negativan, pesimistički, koji odvraća<br />

od činjenja dobrih djela, već on<br />

znači brigu da djelo nije primljeno<br />

zbog neispunjenja uvjeta za primanje<br />

dobrih djela, to ih motiviše da još<br />

brižnije i pažljivije pristupaju dobročinstvu.<br />

Ebu Derda, r.a., veli: “Zašto<br />

ne primjećujem odraz slasti vjerovanja<br />

na vama? Tako mi Onoga u čijoj<br />

je ruci moja duša, kada bi medvjed u<br />

šumi osjetio slast vjerovanja to bi se na<br />

njemu primijetilo. Ko god strahuje za<br />

svoje vjerovanje to ga poticajno pokreće,<br />

a ko god je siguran u svoje vjerovanje<br />

to se negativno odražava na njega.”<br />

Strah vjernika duhovno izgrađuje<br />

i čisti od licemjerja, jer Allah, dž.š.,<br />

zna šta čovjek taji u prsima svojim.<br />

Buharija i drugi bilježe riječi Ebu<br />

Melike: “Zatekao sam trideset ashaba<br />

Vjerovjesnika, s.a.v.s., svi su se za sebe<br />

bojali licemjerja.”<br />

Hasan Basri veli: “Tako mi Allaha,<br />

nema vjernika koji osvane i omrkne na<br />

Zemlji a da se za sebe ne boji licemjerja.<br />

Zbog licemjerja se ne brine samo<br />

licemjer.”<br />

Cijenjeni muslimani! Istinsko vjerovanje<br />

kome svi težimo i koje nam<br />

je potrebno podrazumijeva pravdu u<br />

govoru, ispunjenje preuzetih<br />

i dogovorenih obaveza,<br />

istinit govor a ostavljanje<br />

neistine: I kad govorite, da<br />

krivo ne govorite, pa makar<br />

se ticalo i srodnika, i da obaveze<br />

prema Allahu ne kršite...<br />

(El-En’am, 152.). “Ko vjeruje<br />

u Allaha i Sudnji dan<br />

neka govori što je dobro ili<br />

neka šuti.” Vjernik je moralan,<br />

odgojen i lijepog odnosa<br />

prema Stvoritelju i stvorenjima.<br />

“Nije pravi vjernik<br />

onaj ko optužuje, proklinje,<br />

čini razvratna djela i bestidno<br />

govori.” (Tirmizi, Albani<br />

kaže da je sahih). Zbog lijepog<br />

morala on sebi ne dopušta<br />

loša djela.<br />

Ebu Davud i Tirmizi bilježe hadis:<br />

“Vjernik je lijepe ćudi i plemenit,<br />

a griješnik je varalica i zaslužuje<br />

najveći prijekor.”<br />

Ibn Esir u komentaru kaže:<br />

“Vjernik je pohvaljen zbog svoje lijepe<br />

ćudi i što vrlo malo teži zlu. To<br />

ne radi iz neznanja već zbog svoje<br />

plemenitosti i lijepe ćudi.<br />

Istinski vjernik se izdiže iznad<br />

nivoa svojih ličnih interesa i vodi<br />

računa i saosjeća sa situacijom svoje<br />

braće. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,<br />

kaže: ‘Vjernik je u odnosu na ostale<br />

vjernike poput glave i tijela, saosjeća<br />

sa ostalim vjernicima kao što i tijelo<br />

osjeća ono što je u glavi.’” (Ahmed,<br />

Albani ga ocjenjuje kao sahih).<br />

Strah vjernika,<br />

cijenjena<br />

braćo, nije<br />

negativan,<br />

pesimistički,<br />

koji odvraća od<br />

činjenja dobrih<br />

djela, već on<br />

znači brigu<br />

da djelo nije<br />

primljeno zbog<br />

neispunjenja<br />

uvjeta za<br />

primanje<br />

dobrih djela,<br />

to ih motiviše<br />

da još brižnije<br />

i pažljivije<br />

pristupaju<br />

dobročinstvu.<br />

Vjernik se lijepo ophodi<br />

sa narodom, plemenit je<br />

i susretljiv. “Vjernik voli<br />

i biva voljen, i nema koristi<br />

u onome ko ne voli i<br />

ko nije voljen. Najbolji od<br />

ljudi je onaj ko najviše koristi<br />

ljudima.” (Darekutni,<br />

Albani ga ocjenjuje kao<br />

sahih).<br />

I pored svega on naređuje<br />

dobro a od zla odvraća:<br />

A vjernici i vjernice<br />

su prijatelji jedni drugima:<br />

traže da se čine dobra djela,<br />

a od nevaljalih odvraćaju...<br />

(Et-Tev<br />

ba, 71.).<br />

Dakle, vjernici nastoje<br />

vršiti najvrednija djela,<br />

bilo da su govorne ili<br />

praktične prirode.<br />

Uzvišeni kaže: Ono što žele – vjernici<br />

će postići, oni koji molitvu svoju<br />

ponizno obavljaju, i koji ono što ih se<br />

ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju<br />

udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja<br />

čuvaju, osim od žena svojih ili onih<br />

koje su u posjedu njihovu, oni, doista,<br />

prijekor ne zaslužuju, a oni koji<br />

i pored toga traže, oni u zlu sasvim<br />

pretjeruju, i koji o povjerenim im<br />

emanetima i obavezama svojim brigu<br />

brinu, i koji molitve svoje na vrijeme<br />

obavljaju. (El-Mu’minun, 1.-9.).<br />

Molim Allaha, dž.š., da nas učini<br />

pripadnicima imana, da se okoristimo<br />

uputom Kur’ana, jer je On Milostiv i<br />

Samilostan.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm<br />

Nužnost specijaliziranja u raznim oblastima<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Muslimansko društvo neće<br />

ostvariti konkretne rezultate<br />

ni na jednom polju bez<br />

usavršavanja u raznim oblastima, a<br />

to nije moguće postići sve dok svaki<br />

pojedinac ne shvati i upotpunosti ne<br />

spozna svoje afinitete i prava, ali i ne<br />

prihvati svoje obaveze. Obaveza svakog<br />

muslimana je da prepozna svoje<br />

lične afinitete ali i prioritete kojima<br />

se treba posvetiti, te da razlikuje važno<br />

od manje važnog, bitno od manje<br />

bitnog. Nijedna zajednica neće<br />

uspjeti dok ne shvati koje<br />

su to opće koristi čijem<br />

ostvarenju trebaju stremiti,<br />

i koje su to istinske štete<br />

koje trebaju otklanjati.<br />

Ono što će nam pomoći u<br />

ostvarivanju prioritetnih<br />

ciljeva i otklanjanju istinskih<br />

šteta jeste ono što danas<br />

zovu specijaliziranjem<br />

pojedinca ili skupine u<br />

određenoj oblasti ili struci.<br />

Rekao je Uzvišeni Allah:<br />

Svi vjernici ne treba da idu<br />

u boj. Nek’ se po nekoliko<br />

njih iz svake zajednice njihove<br />

potrudi da se upuste u<br />

vjerske nauke i neka opominju<br />

narod svoj da mu se vrate,<br />

da bi se Allah pobojali.<br />

(Et-Tevbe, 122.). Ovaj ajet<br />

jasno ukazuje na činjenicu<br />

da svi ljudi ne mogu biti<br />

učenjaci, ali isto tako, da<br />

svi oni ne mogu biti ni<br />

borci na Allahovom putu.<br />

U Sunnetu Allahovog Poslanika,<br />

s.a.v.s., ima mnogo hadisa<br />

koji ukazuju na bitnost usavršavanja<br />

pojedinca u jednoj oblasti, te da<br />

svi ljudi niti mogu niti trebaju biti<br />

“specijalisti” za sve. Sam Poslanik,<br />

s.a.v.s., priznao je da ashabi bolje<br />

od njega poznaju većinu dunjalučkih<br />

pitanja rekavši im: “Vi najbolje<br />

poznajete ono što je vezano za vaš<br />

dunjaluk...” Jednom je priprijetio<br />

onima koji se ne drže svoje struke,<br />

već se petljaju u ono o čemu nemaju<br />

znanja kazavši: “Ko se bude predstavljao<br />

liječnikom a nije poznat<br />

Nastupilo je<br />

vrlo čudno<br />

vrijeme u kojem<br />

se masa ljudi<br />

izdaje za velike<br />

stručnjake<br />

u raznim<br />

oblastima,<br />

bilo da se radi<br />

o vjerskim ili<br />

svjetovnim<br />

naukama,<br />

glumeći tako<br />

muftije, kadije,<br />

doktore,<br />

ekonomiste itd.,<br />

a u suštini, niko<br />

od njih uopće<br />

nije stručan u<br />

oblasti u kojoj<br />

se predstvalja<br />

za stručnjaka.<br />

kao stručnjak u medicini,<br />

takav snosi štetu (za ono<br />

što eventualno pogriješi)”.<br />

Nastupilo je vrlo čudno<br />

vrijeme u kojem se masa<br />

ljudi izdaje za velike stručnjake<br />

u raznim oblastima,<br />

bilo da se radi o vjerskim<br />

ili svjetovnim naukama,<br />

glumeći tako muftije, kadije,<br />

doktore, ekonomiste<br />

itd., a u suštini, niko od<br />

njih uopće nije stručan u<br />

oblasti u kojoj se predstvalja<br />

za stručnjaka. Na takvo<br />

ponašanje ih tjera velika<br />

ljubav prema dunjaluku i<br />

ličnom eksponiranju. Ovi<br />

spletkaroši ne samo da ljudima<br />

nanose štetu svojim<br />

nestručnim djelovanjem,<br />

već bespravno oduzimaju<br />

mjesta i položaje onima<br />

koji jesu istinski stručnjaci<br />

u navedenim oblastima, čineći tako<br />

veliku nepravdu i nasilje, a Poslanik,<br />

s.a.v.s., rekao je: “Svakome dajte<br />

njegovo pravo koje mu i pripada.”<br />

Stoga, svako treba prepoznati svoje<br />

afinitete i u tom se smjeru usavršavati<br />

s iskrenim nijjetom da pomogne<br />

opći prosperitet islama i muslimana,<br />

a kloniti se onoga u što nije upućen<br />

i što mu je nepoznato, jer je to strogi<br />

Allahov imperativ: Ne povodi se za<br />

onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum,<br />

za sve to će se, zaista, odgovarati..<br />

(El-Isra, 36.).<br />

Medina: dr. Abdulmuhsin<br />

el-Kasim<br />

Blagost, moralna<br />

vrlina Allahovih<br />

poslanika<br />

Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />

Najveće deredže kod Allaha,<br />

dželle šanuhu, zauzimaju oni<br />

koji su uspjeli objediniti vjerovanje<br />

i lijepo ponašanje. Rekao je<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:<br />

“Onome koji se bude lijepo ophodio<br />

(prema Allahu i ljudima), garantujem<br />

kuću u najvećim stepenima Dženneta.’’<br />

(Ebu-Davud). Blagost je osnova<br />

lijepog ophođenja (ponašanja), i dokaz<br />

je čovjekove mentalne zrelosti i sposobnosti<br />

kontroliranja vlastitih emocija.<br />

Blaga osoba uživa veliki respekt i ugled<br />

u društvu, njegovi postupci su hvale<br />

vrijedni i sve što uradi zavređuje svaku<br />

pažnju i poštovanje. Rekao je Ibn Tejmijje:<br />

“Blagost, strpljenje na neugodnostima<br />

i praštanje nepravde najbolje<br />

su moralne vrline kojima se neko može<br />

okititi, na ovom i budućem svijetu. Zahvaljući<br />

njima, čovjek postiže deredže<br />

koje ne može postići čak ni postom,<br />

niti noćnim namazom. To su osobine<br />

koje Allah voli, i za koje je obećao<br />

oprost (el-magfiret) i Džennet. Rekao<br />

je Uzvišeni, u prijevodu značenja: ...i<br />

nastojte da zaslužite oprost Gospodara<br />

svoga i Džennet prostran kao nebesa i<br />

Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha<br />

boje, za one koji, .... i koji srdžbu savlađuju<br />

i ljudima praštaju – a Allah voli<br />

one koji dobra djela čine. (Alu Imran,<br />

133., 134.). Ibn Kesir u svom Tefsiru<br />

,<br />

pojašnjava da se riječi Uzvišenog koji<br />

srdžbu savlađuju, odnose na one koji<br />

svoju srdžbu ne iskaljuju na drugim<br />

ljudima, nego je maksimalno sputavaju,<br />

nadajući se zbog toga Allahovoj<br />

nagradi. Prvaci u blagosti i preteče u<br />

svakom dobru su Allahovi poslanici.<br />

O tome Fudajl ibn ‘Ijad kaže: “U uže<br />

karakterne crte Allahovih poslanika,<br />

spadaju blagost, odmjerenost i redovno<br />

obavljanje noćnog namaza. Allah,<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

8


Kuds: Ikrime Sabri<br />

Dova mazluma se ne odbija<br />

Blaga osoba<br />

uživa veliki<br />

respekt i ugled<br />

u društvu,<br />

njegovi postupci<br />

su hvale vrijedni<br />

i sve što uradi<br />

zavređuje<br />

svaku pažnju i<br />

poštovanje.<br />

dželle šanuhu, je<br />

pohvalio Ibrahima,<br />

alejhi selam<br />

da je blag (dobrodušan),<br />

sažaljiv<br />

i odan. (Hud,<br />

75.), a kada mu<br />

je došla radosna<br />

vijest o rođenju<br />

muškog djeteta,<br />

naglašeno mu je<br />

da će on, prije<br />

svega, biti blag<br />

i dobrodušan: Mi smo ga obradovali<br />

dječakom blage naravi. (Es-Saffat,<br />

101.). Zatim, Nuh, alejhi-selam, gotovo<br />

hiljadu godina je, s blagošću i strpljenjem,<br />

podnosio raznorazne uvrede<br />

svoga naroda, od onih da su, iz oholosti<br />

i nadmenosti, stavljali prsti u uši,<br />

kako ne bi čuli njegove riječi, pa do optužbi<br />

da je luđak. Musa, alejhi selam,<br />

je dostojanstveno i ponosno, kako to<br />

samo priliči Allahovim poslanicima,<br />

podnosio uvrede Benu Israila, koji su<br />

ga potvorili da je lud, da je čarobnjak,<br />

sklopili zavjeru oko njegovog ubistva,<br />

a Allah ga je očistio od svega ružnog<br />

što su mu pripisali, i on je kod Allaha<br />

bio ugledan. Allahov Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, nas je obavijestio<br />

o poslaniku, kojeg je njegov narod<br />

mučio do iznemoglosti, a on je samo<br />

brisao krv s lica i govorio: “Gospodaru<br />

moj, oprosti mome narodu, jer ne zna<br />

šta radi.” (Muttefekun alejhi). U ovom<br />

kontekstu, nezaobilazan je primjer<br />

našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, kojem je čak nuđena pomoć u<br />

vidu obrušavanja dvaju brda na stanovnike<br />

Taifa, koji su ga maksimalno ponizili<br />

i uvrijedili svojim oholim i baha-<br />

tim ponašanjem, te posebnom vrstom<br />

fizičkog maltretiranja (napravili su dva<br />

špalira od ljudi sa najnižim moralnim<br />

vrjednostima i naredili im da ga gađaju<br />

kamenicama), ali je njegov odgovor<br />

bio: “Naprotiv, ja se čvrsto nadam da<br />

će Allah, dželle šanuhu, iz njihovih<br />

kičmi, izvesti potomke koji će obožavati<br />

Allaha, i neće mu nikoga kao druga<br />

pripisati.” (Muttefekun alejhi).<br />

Preveo i sažeo: Esad<br />

Mahovac<br />

Kao utjehu vjernici-<br />

Kma za ono što im se<br />

Kdešava preporučio Kbih im da uče početak sure<br />

El-Fedžr gdje Allah iznosi<br />

kako su skončali nepravedni<br />

narodi prije nas. Takav<br />

kraj očekuje svakog onog<br />

koji pređe Allahove granice<br />

u pogledu Njegovih vjernika i čini<br />

im nepravdu. Allah će kaznu možda<br />

iz Svoje mudrosti i odgoditi, ali je sigurno<br />

da to neće zaboraviti. On želi<br />

da provjeri našu stpljivost i našu vjeru,<br />

želi da čuje naše obraćanje i molbu. Ne<br />

jenjavajte u dovi, jer Allahov Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Pazi<br />

se dove mazluma - onoga kome si nepravdu<br />

učinio, jer između nje i Allaha<br />

nema zastora.”<br />

Istina je da nam se čini nepravda i da<br />

nas ugnjetavaju, j ali, ne primjećujemo<br />

j<br />

da su naše dove uslišane. Šta je ra-<br />

zlog tome?! U jednoj od Poslanikovih,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, predaja stoji<br />

da je rekao: “Kada ljudi vide zlo, pa<br />

ga ne uklone, Allah takvim samo što<br />

nije poslao kaznu koja će ih sve obuhvatiti.”<br />

Dakle, naređivanje na dobro<br />

i odvraćanje od zla je ispit koji mi nismo<br />

položili, a nadamo se da će Allah<br />

uslišati naše dove. Allahovi robovi,<br />

sve dok pokorno budemo slijedili<br />

Dakle,<br />

naređivanje<br />

na dobro i<br />

odvraćanje<br />

od zla je ispit<br />

koji mi nismo<br />

položili, a<br />

nadamo se<br />

da će Allah<br />

uslišati naše<br />

dove.<br />

nepravedne vladare, koji ne<br />

samo da ne štite naša prava<br />

već se i bore protiv nas, stanje<br />

nam se neće promijeniti.<br />

Pravedni muslimanski vladari<br />

odvajkada su poznavali<br />

da je pravda temelj vladavine<br />

i zato vidimo Omerov,<br />

radijallahu anhu, štap visoko<br />

uzdignut nad svakim nepravilnim<br />

postupkom. On<br />

je bio spreman da reaguje<br />

na uvredu koju je sin Amra b. el-Asa<br />

nanio nekom Koptu i izrekao riječi<br />

koje je historija zapisala: “Otkada to<br />

porobljavate ljude, a slobodnim su ih<br />

majke rodile.” Pored njega takvi su<br />

bili i Omer b. Abdulaziz, Salahuddin<br />

el-Ejjubi i mnogi drugi. Međutim, danas,<br />

osim Allaha, niko ne čuje naše<br />

jecaje i plač. Molimo Ga, Uzvišenog,<br />

da nam podari vladara koji je će biti<br />

poput Njegovog dobrog roba Omera,<br />

radijallahu anhu.<br />

Allahovi robovi, prije nekoliko dana<br />

u dnevnim novinama sam pročitao<br />

veliki spisak najbogatijih muslimana<br />

čiji imetak je teško i procijeniti, pa<br />

sam se zapitao gdje su ti ljudi u odbrani<br />

ovog Mesdžida i ovog napaćenog<br />

naroda. Uprkos postojanju ovakvih<br />

nesavjesnih pojedinaca i nemarnih<br />

muslimanskih vlada mi sa ovog mjesta<br />

poručujemo da nećemo odustati od<br />

svojih principa, od svoje vjere i onoga<br />

što nam je ostavljeno u emanet.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

9


Polumjesec<br />

Ludi polumjesec<br />

Glup, gluplji, najgluplji<br />

Kada su počeli nemiri u Tunisu<br />

i Egiptu u redakciji našeg<br />

magazina organizirali smo nagađanje<br />

sa stopostotnim uvjerenjem<br />

da će skupina Dodikovih plaćenika<br />

u liku i djelu Dževada Galijaševića,<br />

Darka Trifunovića i Domagoja<br />

Margetića i ove događaje<br />

na njima svojstven način povezati<br />

sa Bosnom i Hercegovinom.<br />

Nismo dugo čekali na potvrdu<br />

svojih nagađanja. Prije nekoliko<br />

dana spomenuta trojka je u Banja<br />

Luci, a gdje bi drugo, organizirala<br />

konferenciju za novinare na kojoj<br />

su iznijeli svoja najnovija nebulozna<br />

saznanja. “Plan radikalnih<br />

islamskih grupa iz cijelog svijeta,<br />

sa centrom u Iranu, jeste da otvore<br />

pet velikih simultanih žarišta<br />

po svijetu od kojih je jedno i područje<br />

Balkana, a glavno oružje za<br />

Balkan biće vehabije iz BiH. Teheran<br />

želi po svaki cijenu da oči<br />

SAD skrene na druga područja<br />

i zato su već počele eskalacije u<br />

Tunisu i Egiptu, gdje pod plaštom<br />

svrgavanja vlasti na čelo ovih država<br />

žele da vrate radikalne islamske<br />

grupe. Do ovog šokantnog<br />

otkrića došao je i naš Ekspertski<br />

tim jugoistočne Evrope za borbu<br />

brotiv terorizma i organizovanog<br />

kriminala”. Nema događaja u svijetu<br />

kojeg ova trojka ne poveže sa<br />

vehabijama iz BiH. Tako to rade<br />

već godinama. Naravno, njihove<br />

gluposti redovno objavljuju samo<br />

mediji iz RS-a i Srbije. Ne bi oni<br />

objavljivali ove gluposti da ne<br />

vode svoj medijski velikosrpski<br />

sveti rat protiv Bošnjaka muslimana<br />

i BiH.<br />

FTV<br />

Država BiH mora oteti Radio–televiziju<br />

Federacije BiH iz ruku SDP-a<br />

Posljednje dvije godine Saff<br />

kontinuirano piše kako je<br />

Radio-televizija Federacije Bosne i<br />

Hercegovine okupirana od strane privatnih<br />

lica koja su potpuno lojalna,<br />

odnosno stranački evidentirani SDPvci.<br />

U proljeće prošle godine najavili<br />

smo da “FTV i SDP spremaju crvenu<br />

oktobarsku revoluciju”, najavljujući<br />

na taj način pobjedu SDP-a na oktobarskim<br />

općim izborima u BiH. Kada<br />

smo pisali spomenute analize malo je<br />

bilo onih koji su se slagali sa nama.<br />

Međutim, danas je situacija postala<br />

mnogo jasnija, odnosno danas se vidi<br />

koliko je Safff<br />

tada bio u pravu. Ovih<br />

dana možemo čitati i slušati stavove<br />

brojnih novinara, intelektualaca, političara<br />

i drugih koji<br />

odlučno tvrde da je<br />

FTV okupirana od<br />

strane SDP-a te da<br />

ovim dijelom Javnog<br />

RTV sistema Bosne i<br />

Hercegovine nezakonito<br />

rukovodi jedna<br />

mala skupina ljudi<br />

koji su ujedno članovi<br />

SDP-a. Umjesto da<br />

bude u službi interesa<br />

svih građana Bosne i<br />

Hercegovine FTV je<br />

postala faktor nestabilnosti,<br />

sistem koji<br />

svima, osim članovima<br />

i simpatizerima<br />

Esad Duraković, akademik<br />

Hvala Bogu pa ti nećeš biti reis<br />

Akademik Esad Duraković,<br />

redovni profesor Filozofskog<br />

fakulteta u Sarajevu<br />

je u nedavnom intervjuu<br />

u magazinu<br />

Dani, između ostalog,<br />

malo maštao šta<br />

bi on uradio kada<br />

bi bio reis Islamske<br />

zajednice u Bosni i<br />

Hercegovini. Pored<br />

par dobrih prijedloga<br />

akademik Duraković<br />

je iznio svoje zalaganje<br />

da se islam<br />

mora u mnogim<br />

stvarima reinterpretirati.<br />

Akademik<br />

SDP-a, ugrožava sigurnost. Moraju<br />

se iznaći kvalitetni mehanizmi da<br />

se FTV otme iz ruku SDP-a i da se<br />

vrati u Javni RTV sistem Bosne i<br />

Hercegovine, naravno ako se želi sačuvati<br />

Javni RTV sistem BiH. FTV,<br />

ovakva kakva jeste, najbolji je argument<br />

separatiskičkim snagama da<br />

je Bosna i Hercegovina nemoguća<br />

zemlja. Svakom dobronamjernom<br />

građaninu BiH stvari su potpuno<br />

jasne. Stranački utjecaj SDP-a se<br />

mora eliminirati iz Radio-televizije<br />

Federacije Bosne i Hercegovine, konačno<br />

je vrijeme da se ojača Javni<br />

RTV sistem BiH. Jačanjem Javnog<br />

RTV sistema BiH jačamo i državu<br />

Bosnu i Hercegovinu.<br />

Duraković ima pravo na svoje<br />

shvatanje islama. Hvala Bogu pa<br />

nije u prilici da tu<br />

svoju verziju reinterpretiranog<br />

islama<br />

nameće svim muslimanima<br />

u Bosni<br />

i Hercegovini što<br />

bi vjerovatno radio<br />

da mu se pruži prilika<br />

da bude reis<br />

Islamske zajednice u<br />

Bosni i Hercegovini.<br />

Zato na kraju činimo<br />

zahvalu Svevišnjem<br />

Allahu što akademik<br />

Duraković nikada<br />

neće biti reis!<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

10


Upala novinarskog mozga<br />

O bićima iz magazina Dani suvišno je trošiti riječi<br />

Svašta se može<br />

pročitati u<br />

bh.medijima.<br />

Taman kad čovjek<br />

pomisli da su naši<br />

mediji iscrpili<br />

sav svoj arsenal<br />

besmislenih pisanija<br />

doživimo novo<br />

iznenađenje. U<br />

nastavku citiramo<br />

rečenicu objavljenu u magazinu<br />

Dani, rečenicu koja nam otkriva<br />

kakvi sve umobolni mozgovi pišu<br />

u spomenutom<br />

magazinu. “O<br />

Arziji Mahmutović<br />

suvišno je trošiti<br />

riječi. Razumnom<br />

čovjeku jasno je o<br />

kakvom je biću riječ<br />

kad se nabroje njeni<br />

postupci: uvođenje<br />

vjeronauke u vrtiće,<br />

ukidanje Djeda<br />

Mraza”. Bože dragi, o kakvim se to<br />

bićima radi kada ovakve gluposti<br />

pišu!<br />

Holandija – Srebrenica<br />

Holanski vojnici će se<br />

čitav život sjećati kako<br />

su mirno posmatrali<br />

četničko iživljavanje nad<br />

Bošnjacima<br />

U Tuzli promoviran prvi miksmedijalni roman u svjetskoj književnosti<br />

čiji je autor kolumnista Saffa Fatmir Alispahić<br />

“Zatočenik slike” protiv sihirbaza<br />

Izdavačka kuća “Off-set” objavila<br />

je prvi roman Fatmira Alispahića,<br />

pod naslovom “Zatočenik slike”, što<br />

je ujedno prvi miksmedijalni roman<br />

u svjetskoj književnosti, pošto radnju<br />

romana ravnopravno nose različiti<br />

mediji i žanrovi. U romanu su zastupljeni<br />

strip, televizija, radio, umjetnička<br />

slika i fotografija, novinski faksimili,<br />

pa čak i marketing i posmrtnice,<br />

dok se kao žanrovi pojavljuju poezija,<br />

intervj u,<br />

reportaža,<br />

esej i likovna<br />

kritika.<br />

Riječ<br />

je o prvom<br />

romanu u<br />

kome su<br />

ang ažirani<br />

glumci,<br />

i u kome<br />

stvarne i<br />

javne ličnosti<br />

sudjeluju<br />

u<br />

stvaranju<br />

stvarnosti.<br />

Roman na<br />

više mjesta oponaša filmsku organizaciju,<br />

pa ima čak i poglavlje “Specijalni<br />

dodaci”, sa desetak foto-zapisa<br />

koji objašnjavaju okolnosti u romanu<br />

i oko njega. “Zatočenik slike” je prvi<br />

naš roman koji u predstavljanju, na<br />

internetu, ali i na koricama knjige,<br />

koristi marketinšku formu trailera.<br />

Roman sadrži 119 različitih ilustracija,<br />

među kojima su table stripa, reklame<br />

za sihribaze, plakati i slike. “Zatočenik<br />

slike” je zasnovan na istinitoj<br />

priči, o teško oboljeloj ženi koja nadu<br />

pronalazi u ljekovitim slikama, čiji je<br />

autor slikar i iscjeljitelj Fikret Vršanin.<br />

Zaplet se događa kada slikar odluči da<br />

pobjegne iz simulakruma, iz medijske<br />

slike koja je stvorena o njemu i njegovim<br />

ljekovitim slikama, jer smatra da<br />

je to što je činio grijeh, da je šejtanski<br />

posao i da je protivno Allahovoj Volji.<br />

Sama promocija, koja je održana u<br />

četvrtak, 3.<br />

f e bruara,<br />

bila je prva<br />

promocija<br />

na kojoj su<br />

se čitatelji<br />

imali priliku<br />

upoznati<br />

i družiti<br />

sa likovima<br />

iz romana,<br />

koji su<br />

na kraju<br />

potpisivali<br />

knjigu u<br />

kojoj se pojavljuju.<br />

Uprkos činjenici<br />

da je pojava “Zatočenika slike”<br />

događaj koji po značaju prelazi<br />

granice naše zemlje, ideologizirani<br />

mediji u Sarajevu, poput FTV, Oslobođenja<br />

i sl., nisu ga uopće zabilježili,<br />

čime se još jednom potvrdilo da su<br />

vjernici i patriote diskriminirani u<br />

sopstvenoj zemlji. U petak, 4. feburara,<br />

naš kolumnista je u Centru za kulturu<br />

Tešanj promovirao svoju knjigu<br />

“Reisofobija”.<br />

Neuspjeh bataljona holandske<br />

vojske da spriječi genocid<br />

nad muslimanima u Srebrenici<br />

1995. i dalje muči holandsko<br />

društvo, objavio je WikiLeaks. U<br />

depeši iz ambasade SAD u Hagu<br />

koju je objavio taj portal, stoji<br />

da slučaj Srebrenice otežava i<br />

razmještanja holandskih vojnika<br />

u inostranstvu. U jednoj od depeša<br />

se navodi da su se holandski<br />

vojnici iz Srebrenice vratili kući<br />

uz kritike da su nekompetentni,<br />

a mnogi su tražili liječenje od<br />

traume. Nikakvo čudo nije što<br />

su holanski vojnici zatražili liječničku<br />

pomoć po povratku u<br />

svoju zemlju. Ovi ljudi su imali<br />

priliku da vide kako četnici<br />

u Potočarima Bošnjake režu na<br />

cekularima, kako ih nabijaju na<br />

oštre vrhove armatura koji vire iz<br />

zidova (Ko je posjetio Srebrenicu<br />

mogao je vidjeti sobu u kojoj su<br />

ubetonirane armature u tri reda.<br />

Četnici su dovodili Bošnjake<br />

u tu sobu, nabijali ih na te armature<br />

i ostavljali da umiru po<br />

nekoliko sati.), silovanja i brojne<br />

druge zločine. Ljudski razum takve<br />

zločine nikada ne može zaboraviti.<br />

Holandski vojnici će se<br />

čitav život sjećati kako su mirno<br />

posmatrali četničko iživljavanje<br />

nad Bošnjacima. Od toga ih neće<br />

izliječiti nijedan doktor.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

11


Skladišta oružja<br />

U RS-u postoje brojni magacini<br />

Oružanih snaga BiH<br />

u koje smiju ući samo vojnici<br />

srpske nacionalnosti<br />

Iz skladišta kasarne Oružanih<br />

snaga BiH “Draga” u Busovači,<br />

ukradeno je više od šest sanduka<br />

municije, odnosno preko 8.500<br />

komada municije različitog kalibra<br />

i više desetina ručnih bombi.<br />

Provalu u kasarnu i krađu je prijavio<br />

Ministarstvu unutrašnjih poslova<br />

Srednjobosanskog kantona<br />

jedan od vojnika Oružanih snaga<br />

BiH, koji osigurava taj objekat. Iz<br />

Oružanih snaga BiH su potvrdili<br />

krađu, ali nisu dali više detalja<br />

kako ne bi ugrozili istragu. U toku<br />

je utvrđivanje tačne količine nestale<br />

municije. Ovi podaci bi trebali<br />

biti poznati tokom dana, pošto<br />

se obavi inventar. Ovaj problem<br />

otkrio je niz drugih problema.<br />

Prema našim informacijama koje<br />

smo dobili iz redova vojnika koji<br />

trenutno vrše inspekciju magacina<br />

Oružanih snaga BiH, stanje na<br />

terenu je haotično. Međutim, ono<br />

što je zabrinjavajuće u cijeloj ovoj<br />

priči jeste činjenica da u Republici<br />

Srpskoj postoje magacini Oružanih<br />

snaga Bosne i Hercegovine u koje<br />

nikada nije ušao nijedan pripadnik<br />

nesrpske nacionalnosti. Niko osim<br />

srpskih vojnika ne zna šta se nalazi<br />

u tim magacinima. Ovo znaju u<br />

Ministarstvu odbrane BiH, međutim<br />

niko ne insistira da se ti magacini<br />

provjere i da se uvede red.<br />

Haške zavrzlame<br />

Ostavite nas na miru i svoje sukobe vodite<br />

kod svojih stranih kuća<br />

zadnje vrijeme našu zemlju potresa-<br />

Uju U medijske priče (FTV je pristala da<br />

bude iskorištena u bjelosvjetske obračune<br />

koje vodi nekadašnji tužitelj Haškog tribunala,<br />

Britanac, Geoffrey Nice protiv Carle<br />

del Ponte) o dešavanjima u i oko Tribunala<br />

u Den Hagu. Dvije su ključne teme; Ko je iz<br />

Tribunala sakrio, zaštitio i sa Srbijom napravio<br />

sporazum u vezi sa dokumentima VSO:<br />

Milošević-Lilić -Bulatović, a koji su bili važni<br />

za našu tužbu protiv SRJ na Sudu pravde u<br />

Den Hagu? A druga tema: Ko je kriv za uništenje<br />

artefakata iz Srebrenice čime su uništene<br />

uspomene naših srebreničkih majki?<br />

Dvije su notorne činjenice; dokumenti VSO<br />

su zaštićeni od strane Tribunala, artefakti iz<br />

Srebrenice su uništeni od Tribunala. E, sad<br />

ko je zaštitio dokumente VSO? To je uradilo<br />

sudsko vijeće koje je sudilo Miloševiću i<br />

trojica sudija na čelu sa Ricardom Mejom.<br />

I ne samo to, ovo vijeće je od početka suđenja<br />

Miloševiću do njegove smrti donijelo niz<br />

odluka kojim su zaštićene<br />

stotine drugih<br />

dokumenata, osim<br />

zapisnika i stenograma<br />

VSO, uključujući<br />

personalna dosjea<br />

oficira VJ, odnosno<br />

VRS. SRAMNO!! O<br />

tome je pisala F. Hartman,<br />

pa je optužena<br />

i sada čeka drugostepenu<br />

presudu, o tome<br />

je progovorio profesor<br />

Smail Čekić, na press konferenciji krajem<br />

2009. kada je na toj konferenciji nastupio<br />

zajedno sa majkama Srebrenice i logorašima<br />

BiH, a koju je samoinicijativno organizirao<br />

u cilju obavještavanja javnosti o činjenicama<br />

i dokumentima i sramnoj ulozi sudija Tribunala.<br />

Onda je dobio prijeteći mail od Tribunala<br />

da hitno uništi dokumente ili će biti<br />

procesuiran (kao Hartman). Nije skandal i<br />

najveća međunarodna sramota u historiji<br />

međunarodnog prava što je data zaštita srbijanskim<br />

dokumentima od strane sudijasudskog<br />

vijeća, jer su po statutu Tribunala na to<br />

imali pravo. Nego je sramota što je Žalbeno<br />

vijeće Tribunala u jednom momentu u septembru<br />

2005. godine, odlučujući o još jednom<br />

zahtjevu Srbije za skrivanje dokumenata,<br />

utvrdilo da su SVE RANIJE ODLUKE<br />

SUDIJA, OD POČETKA SUĐENJA MI-<br />

LOŠEVIĆU, KOJIMA JE DATA ZAŠTI-<br />

TA MNOGOBROJNIM DOKUMEN-<br />

TIMA, DONESENE NA NEZAKONIT<br />

NAČIN (na pogrešnoj pravnoj osnovi). Sve<br />

ovo se godinama dešavalo na TAJNIM sjednicama<br />

između SUDIJA i SRBIJE, BEZ<br />

PRISUSTVA TUŽILAŠTVA! Iako je 8<br />

sudija Tribunala ranije donijelo zajedničku<br />

odluku da su svi dokumenti iz srbijanskih<br />

arhiva NEZAKONITO ZAŠTIĆENI, opet<br />

je tih 8 sudija donijelo novu nezakonitu odluku,<br />

nakon smrti Miloševića, kojom su sve<br />

dokumente sakrili zauvijek, bez mogućnosti<br />

skidanja zaštitnih mjera. Smrću Miloševića<br />

su sahranjene i greške sudija. Jedna greška je<br />

dovela do druge. SKANDAL! Kad BiH (ako<br />

ikada pokrene) pokrene ovo pitanje pred<br />

UN-om tada će se i otvoriti mogućnost skidanja<br />

zaštite. Sve druge opcije su šarena laža.<br />

ZAPAMTIMO, ova stvar se godinama dešavala<br />

na tajnim sjednicama gdje su SUDIJE<br />

I PREDSTAVNICI SRBIJE sa nizom odluka<br />

skrivale dokumente iz Beograda i ne samo<br />

dokumente VSO. Samo Geoffrey Nice priča<br />

drugu priču i u sve uvlači Carlu del Ponte.<br />

Jedini razlog zašto Geoffrey Nice cijelu stvar<br />

podlo prebacuje na teret Carle del Ponte su<br />

njihovi međusobni<br />

odnosi, jer ga je prijavila<br />

UN zbog seksualnog<br />

uznemiravanja i<br />

seksualnog napada na<br />

jednog mladića iz Tužilaštva,<br />

a nakon sprovedene<br />

istrage Nice ne<br />

može više nikad da<br />

radi za UN! To je njegova<br />

osveta! Nažalost,<br />

domaći eksperti iz<br />

SDP-a su u cijelu priču<br />

uveli Amira Ahmića, bošnjačkog oficira<br />

za vezu sa Haškim tribunalom. Po njima je<br />

bošnjački oficir znao za sporazum Del Ponte<br />

sa Srbijom, i to za sporazum za koji i Del<br />

Ponte i Bramerc kažu da nikada nije ni postojao.<br />

I maloj djeci je jasno da Amir Ahmić<br />

nema veze sa ovim problemom i da FTV<br />

ovom izmišljenom pričom za račun SDP-a<br />

nastoji da diskredituje bošnjačkog oficira na<br />

čije mjesto žele dovesti kadar SDP-a.<br />

Molimo sve strane eksperte i kvazi eksperte,<br />

bivše tužioce, istražitelje i sudije Tribunala,<br />

strane nevladine organizacije, zlonamjerne i<br />

nesposobnajkoviće da nas ostave na miru i<br />

da svoje priče, sukobe, interese i frustracije<br />

ostave kod svojih stranih kuća i da puste ovu<br />

državu da diše, da ne “pomažu” više našim<br />

žrtvama, jer je sasvim jasno da po pitanju<br />

Tribunala, ne da nisu od pomoći, nego prave<br />

štetu najvitalnijim interesima BiH. Sve te<br />

knjige, izjave, medijske nastupe neka Carla<br />

del Ponte i Nice i svi drugi oko njih ostave<br />

kod svojih kuća na zapadu i neka tamo vode<br />

svoje ratove.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

12


Ministar (ne)sigurnosti BiH<br />

E moj Sadiče Ahmetoviću<br />

Tužno je<br />

bilo gledati<br />

Sadika<br />

Ahmetovića,<br />

aktuelnog<br />

ministra sigurnosti<br />

BiH<br />

kako skrušeno<br />

odaje<br />

počast postojanju<br />

dva<br />

vijeka policije<br />

Srbije u<br />

Beogradu. Za one koji ga ne znaju,<br />

Sadik Ahmetović je iz Srebrenice, preživio<br />

je genocid, na svojoj koži je kao<br />

i hiljade drugih Srebreničana iskusio<br />

sve vijekove postojanja policije Srbije.<br />

Ne znamo kako se osjećao Sadik<br />

Ahmetović dok je skrušeno stajao i<br />

Foto polumjeseca<br />

slušao himnu<br />

“Bože pravde”<br />

i “Marš<br />

na Drini” i<br />

dok je gledao<br />

okorjela<br />

oficirska lica<br />

srbijanskih<br />

policajaca,<br />

ne znamo je<br />

li uspio prepoznati<br />

nekog<br />

od onih<br />

koji su klali po Srebrenici i Bosni i<br />

Hercegovini. U islamu postoji zlatno<br />

pravilo da se ne gleda u ljudski izgled,<br />

već u ljudska srca i djela. Nažalost,<br />

Sadik Ahmetović je svojim prisustvom<br />

na svečanosti srbijanske policije ponizio<br />

sve nas Bošnjake muslimane.<br />

Aušvic je pravo mjesto da se kaže da, ako zaista želimo spriječiti<br />

buduće genocide, moramo više učiniti osim prigodnih suosjećanja<br />

prema žrtvama. Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu ne samo<br />

kao povijesnim činjenicama, već i kao način da upoznamo našu djecu<br />

o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera<br />

ljudske netrpeljivosti.<br />

Oružane snage BiH<br />

U Afganistanu se<br />

okuplja “JNA”<br />

Afganistanu se ponovno<br />

U okuplja JNA. Pod tim naslovom<br />

srbijanski dnevni list Blic<br />

donosi priču o tome da bi se zemlje<br />

koje su činile SFRJ, zajedno<br />

s još nekim državama, prvi put<br />

nakon raspada Jugoslavenske narodne<br />

armije mogle naći u zajedničkoj<br />

vojnoj misiji. Beogradski<br />

Blic tvrdi da zemlje potpisnice<br />

Jadranske povelje dogovaraju inicijativu<br />

da se njihovi instruktori<br />

nađu u zajedničkoj misiji međunarodnih<br />

snaga za osiguranje<br />

pomoći (ISAF) u Afganistanu.<br />

Članice Jadranske povelje su<br />

Albanija, Hrvatska, Makedonija,<br />

BiH i Crna Gora, predvođene<br />

SAD-om. Također, u neslužbenim<br />

kontaktima i Srbija je izrazila<br />

želju da sudjeluje u takvoj misiji,<br />

kao i Slovenija. Predsjedništvo<br />

BiH na posljednjoj je sjednici<br />

“primilo na znanje” informaciju<br />

o “novoj JNA”, a zamjenik ministra<br />

obrane BiH Živko Marjanac<br />

naglašava da je još u pitanju inicijativa,<br />

ali da je stvar ipak pokrenuta.<br />

“Prema toj inicijativi<br />

iz svake bi zemlje išlo po pet ili<br />

deset instruktora. Ako se odlazak<br />

instruktora dogovori, svi bi bili<br />

pod zapovjedništvom Hrvatske,<br />

koja je članica NATO-a i u<br />

Afganistanu ima 350 vojnika”,<br />

rekao je Marjanac.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

13


Aktuelno<br />

Analiza posljednjih događanja u Egiptu i Tunisu<br />

David će pobijediti<br />

Golijata i na rijeci Nil<br />

U Egiptu je glas uleme, vojske i<br />

naroda, postao jedan glas, glas<br />

obespravljenog naroda koji sam<br />

sebi želi izabrati vlast koja će<br />

imati sluha i razumijevanja za<br />

svoj narod, i koja će na pravi<br />

način služiti tom narodu. Vlast<br />

koja će slušati svoj narod, a ne<br />

Ameriku, Englesku i Izrael. To<br />

jedinstvo egipatskog naroda<br />

i čvrsta vjera u Allaha, dž.š.,<br />

garancija su da će David<br />

pobjediti Golijata i na rijeci Nil<br />

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Više<br />

V<br />

nema nikakve sumnje u to<br />

Vda je nedavna narodna revolu-<br />

Vcija u Tunisu i bunt protiv autokratske<br />

vladavine Ben Alija, nadahnula<br />

arapski narod i u susjednim državama<br />

da se otvoreno i hrabro suprotstave tiraniji<br />

domaćih diktatora. Očigledno je da<br />

je tuniska revolucija, i to u vrijeme kada<br />

su mnogi mislili da arapski narod nije u<br />

stanju napraviti nijedan ozbiljan politički<br />

korak, pokrenula stajaću vodu i pretvorila<br />

je u nabujalu rijeku koja se izlila<br />

iz korita, a njeni ogromni valovi su već<br />

zapljusnuli susjedne arapske države, posebno<br />

Egipat, odlučni u namjeri da sruše<br />

režim diktatora Hosnija Mubaraka i da<br />

narodu Egipta konačno donesu dugo<br />

očekivanu slobodu i mir. Milionske<br />

demonstracije u Egiptu otkrivaju pravu<br />

pozadinu i uzrok narodnog revolta koji<br />

su mnogi pogrešno vidjeli u<br />

samospaljivanju mladića u<br />

Tunisu. Egipatsko-tuniske<br />

demonstracije otkrivaju jednu<br />

sasvim novu sliku arapskog<br />

svijeta i po svemu sudeći potvrđuju<br />

da je arapski narod<br />

sazrio za korjenite promjene i<br />

da više neće trpiti zulum i tiraniju<br />

koji su zapravo glavni<br />

uzrok spomenutih revolucija.<br />

Ono što egipatske demonstracije<br />

čini specifičnim i<br />

na što posebno treba obratiti<br />

pažnju kad je u pitanju daljni<br />

razvoj događaja, jeste njihov<br />

općenarodni duh i dimenzija.<br />

Šta to zapravo znači? To znači<br />

da je arapski narod, odnosno,<br />

da su arapsko-islamske države,<br />

zapamtile mnoga svrgavanja<br />

vlasti u obliku državnih i<br />

vojnih udara i da to nije ništa<br />

neobično, ali je ovo prvi put u<br />

postkolonijalnom periodu da<br />

kompletan arapski (u ovom<br />

slučaju egipatski) narod, vlastitim<br />

rukama svrgava vladara<br />

diktatora.<br />

Upravo zbog te činjenice,<br />

ako revolucija uspije, pozicija<br />

muslimana će se u potpunosti promijeniti,<br />

ne samo u Egiptu, već na cijeloj teritoriji<br />

Bliskog Istoka, a posebno u svetoj<br />

zemlji Palestini, jer muslimanski narod<br />

Dakle, u Egiptu<br />

je glas uleme,<br />

vojske i naroda,<br />

postao jedan<br />

glas, glas<br />

obespravljenog<br />

naroda koji<br />

sam sebi<br />

želi izabrati<br />

vlast koja će<br />

imati sluha i<br />

razumijevanja<br />

za svoj narod,<br />

i koja će na<br />

pravi način<br />

služiti tom<br />

narodu.<br />

neće nikada dozvoliti ono što su tako<br />

jednostavno dozvoljavali prozapadno<br />

orijentirani arapski lideri i diktatori kojima<br />

je prevashodna briga bila kako sačuvati<br />

vlast i vlastitu poziciju.<br />

Bilo kako bilo, na trgu<br />

Et-Tahrir u Kairu i drugim<br />

egipatskim gradovima, kao<br />

i u Tunisu, arapsko-muslimanski<br />

narod je jasno i glasno<br />

poručio da više neće biti<br />

topovsko meso i da oni nisu<br />

“mulj koji voda nosi”, kako<br />

su to mislile Zapadne vođe<br />

(sjetimo se izjave Nikole<br />

Sarkoziya: “Mi smo potcijenili<br />

Tuniski narod.”)<br />

Naravno, arapski narod će<br />

to moći dokazati samo onda<br />

ako uspije formirati i izabrati<br />

slobodnu narodnu vladu i<br />

ako uspije spriječiti dolazak<br />

novih diktatora na vlast.<br />

Trenutačna situacija ukazuje<br />

na odlučnost naroda da<br />

ustraje u svojim zahtjevima<br />

i ona upućuje na to da će<br />

naredna egiptska vlada biti<br />

izabrana na istinski slobodnim<br />

izborima i da će imati<br />

podršku kompletnog egipatskog<br />

naroda, kako radničke<br />

klase i studenata, tako isto i<br />

svjetovne inteligencije i uleme,<br />

ali i vojske. I, kako reče<br />

kolumnista Indipendenta, Robert Fisk:<br />

“Ulice Kaira su pokazale ono što su lideri<br />

SAD-a i EU jednostavno propustili<br />

da primijete. Gotovo je!”<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

14


Egipat je žila kucavica arapskog svijeta<br />

I<br />

ako je revolucija arapskog naroda krenula iz Tunisa, a ne iz Egipta, ova<br />

egipatska je u svakom pogledu bitnija i njene posljedice su dalekosežnije.<br />

Egipat je centralna arapska država i predstavlja žilu kucavicu arapskog<br />

svijeta. Osim što broji 85 miliona stanovnika sa apsolutnom arapskomuslimanskom<br />

većinom, njegova geopolitička pozicija je od ključnog<br />

značaja za Bliski Istok. Zato nije čudo što su Egipćani podigli na noge,<br />

ne samo Arape, već cijeli svijet. Egipat je ovih dana postao centar<br />

političkih zbivanja. U njega su uprte oči Vašingtona, Londona i drugih<br />

Zapadnih centara moći, ali prije svega cionističke vlade u Tel Avivu,<br />

dok u isto vrijeme, muslimanski narodi s oduševljenjem pozdravljaju<br />

narodnu revoluciju u Egiptu i sa zebnjom iščekuju njen ishod. Govoreći o<br />

geostrateškom položaju Egipta i njegovom značaju za cijeli region, islamski<br />

učenjak, Ebu Basre el-Gifari rekao je: “Egipat je riznica cijele Zemlje, onaj<br />

ko njime vlada kao da vlada cijelim svijetom, ta zar Jusuf, a.s., nije rekao<br />

egipatskom vladaru: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima na Zemlji’,<br />

a nije kazao: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima u Egiptu.’ Kao da<br />

je time želio poručiti da je Egipat riznica cijele Zemlje, jer, kada je Jusuf,<br />

a.s., bio na poziciji ministra finansija, tada je Egipat, u vrijeme ekonomske<br />

krize, uistinu hranio kompletan region, da ne kažemo cijeli tada poznati<br />

svijet.”<br />

No, prije i poslije svega, Egipat je tvrđava islama i Egipćani se ponose što su<br />

potomci i nasljednici poznatog ashaba i velikog vojskovođe i diplomate,<br />

Amra ibn Asa. Oni se ponose činjenicom da je s egipatskih izvora vodu<br />

pio legendarni vojskovođa Salahudin Ejjubi, da je egipatski zrak udisao<br />

neustrašivi mudžahid Sejfudin Kutuz, dva nezaboravna simbola borbe za<br />

slobodu. Prvi je oslobodio Kuds od krstaša i svaki Egipćanin sanja da<br />

postane novi Salahudin Ejjubi i oslobodi Kuds od cionističke okupacije, a<br />

drugi je porazio tatarske horde koje su sijale smrt i strah Bliskim Istokom,<br />

kao što ih danas sije cionistički Izrael uz pomoć Amerike i Engleske,<br />

i donio slobodu, mir i sigurnost, ne samo u Egipat već na cijeli Bliski<br />

Istok. I danas svaki mladi Egipćanin mašta o tome da bude kao Sejfudin<br />

Kutuz i da jednom za sva vremena skine jaram Zapadnog kolonijalizma<br />

s arapskog naroda i razbije okove ropstva u koje su ih okovali tirani iz<br />

njihovih redova. To je zemlja sa muslimanskim narodom s kojim je islam<br />

organski povezan, i u čijim venama teče krv plemenitosti, ljudskosti,<br />

dobrote i pravičnosti.<br />

Novo lice Arapske lige<br />

Ako se stvari budu odvijale<br />

onako kako egipatski,<br />

odnosno arapski narod želi,<br />

onda će se u još jednoj arapskoj<br />

instituciji desiti krupne<br />

i korjenite promjene, a ta<br />

institucija zove se Arapska<br />

liga. Iako po svom nazivu<br />

i ciljevima koje je postavila<br />

na osnivačkoj skupštini<br />

22. marta 1945. u Kairu<br />

(Služenje zajedničkoj dobrobiti<br />

svih arapskih zemalja,<br />

osiguranje boljih uvjeta za<br />

sve arapske zemlje, garancija<br />

budućnosti svih arapskih<br />

zemalja i ispunjavanje želja i<br />

očekivanja svih arapskih zemalja)<br />

liči u najmanju ruku<br />

na Evropsku uniju, ona je<br />

samo mrtvo slovo na papiru<br />

i praktično je sama sebi<br />

svrha, jer kao organizacija<br />

koja broji 22 članice nema<br />

nikakav neposredni kontakt<br />

s građanima država-članica<br />

niti je od svog osnivanja<br />

uradila nešto vrijedno pažnje<br />

za arapski narod. A nije<br />

mogla ni uraditi kad je vode<br />

nenarodni predstavnici, ljudi<br />

koje su postavljale vlade<br />

koje su i same radile za interese<br />

Zapadnih sila i Izraela i<br />

njima polagale račune. Zato,<br />

kako god je važno da diktator<br />

Mubarak ode s vlasti, isto<br />

tako je važno da Arapsku<br />

ligu više ne vode i ne predstavljaju<br />

inertni i sklerotični<br />

političari i diplomate poput<br />

njenog aktuelnog predsjednika<br />

Amra Muse i njemu<br />

sličnih. Međutim, ukoliko<br />

bi u rukovodstvo Arapske<br />

lige ušli pravi narodni predstavnici<br />

Egipta, Jordana,<br />

Tunisa, Alžira, Maroka,<br />

Sirije, Saudijske Arabije<br />

i ostalih članica, arapska<br />

politika prema Izraelu i<br />

Ujedinjenim nacijama bi se<br />

preko noći promijenila i to<br />

bi samo po sebi bilo ravno<br />

novoj revoluciji.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

15


Zapadne sile i Izrael strahuju od demokratije<br />

na Bliskom Istoku<br />

Zašto je Zapadu i Izraelu uvođenje demokratije u islamskom<br />

svijetu kao trn u oku?. Njima u arapsko-islamskim državama<br />

odgovara samo autokratija i diktatura koju će u ime američkoizraelskih<br />

ciljeva provoditi marionetske vlade. Izrael bi bez<br />

aktuelne egipatske vlade bio daleko slabiji i ni blizu ne bi bio<br />

tako efikasan u okupaciji Palestine i održavanju robovskog<br />

statusa Palestinaca. Svaki spomen mirne smjene vlade u Egiptu<br />

i uvažavanje volje egipatskog naroda, cionističke vođe dovodi do<br />

histerije i izaziva bijes koji oni javno ispoljavaju, pa čak i prema<br />

američkoj administraciji. To svjedoči i izjava bivšeg izraelskog šefa<br />

vojne obavještajne službe Aharona Zeevija koji je rekao: “Ja nikako<br />

ne razumijem Ameriku i evropske države koje zahtijevaju uspostavu<br />

demokratije u Egiptu.” Hosni Mubarak je njihova najveća akvizicija<br />

od stvaranja cionističke države do danas. Tako izraelske novine<br />

Haaretz pišu o Izraelskoj zabrinutosti događanjima u Egiptu koji<br />

bi mogli izmaći kontroli. U jednom od tekstova stoji: “Ako se<br />

desi da padne Mubarakov režim, izraelska vojska će morati vršiti<br />

kompletnu reorganizaciju. Jer, trideset godina izraelska vojska<br />

nije vršila nikakve ozbiljnije pripreme za odbranu od mogućih<br />

prijetnji od strane Egipta. Dodajući tome još i činjenicu da je ‘Mir<br />

s Egiptom’ u posljednjih nekoliko desetljeća omogućio da Izrael<br />

smanji broj svojih regruta što im je omogućilo da umjesto u vojne<br />

svrhe, novac ulažu u razvoj ekonomije i popravljanje socijalnih<br />

prilika u zemlji.”<br />

Osim toga, Zapad i Izrael ne žele da Egiptom zavlada slobdna<br />

demokratska vlast jer na taj način neće moći imati kontrolu nad<br />

egipatskom vojskom, a šta im ta kontrola znači najbolje govori<br />

izjava republikanskog senatora Lidsy Grahama u kojoj stoji: “Svaki<br />

Amerikanac bi trebao biti ponosan na činjenicu da mi već godinama<br />

pružamo pomoć egipatskoj vojsci u smislu obuke i opreme, jer<br />

egipatska vojska je naš džoker u rukavu, koji nam ulijeva sigurnost<br />

da Egipat nikada neće postati radikalna islamska država.” Jasno je<br />

dakle da je za Izrael posebno važna uloga zvaničnog Egipta u borbi<br />

protiv političkog islama i islamističkih skupina i partija. Tako je,<br />

pored svih ostalih, i izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio<br />

da njegova vlada osjeća “istinski strah” da događaji u Egiptu ne<br />

dovedu na scenu skupine koje on naziva “islamski militanti”.<br />

Hoće li Egipat slijediti<br />

primjer Turske?<br />

P<br />

olitičke promjene u Egiptu<br />

toliko su važne, i ako ova<br />

slobodarska generacija Egipta<br />

uspije svrgnuti diktatora Mubaraka<br />

s vlasti i uspostaviti narodnu, i<br />

demokratskim putem izabranu,<br />

vladu, Egipat će se automatski<br />

vratiti na lidersku poziciju na<br />

Bliskom Istoku i povratit će ono<br />

što mu je nepravedno i nasilno bilo<br />

oteto. A onda će te promjene vrlo<br />

brzo i efektno utjecati na promjene<br />

u cijelom regionu, jer to neće biti<br />

samo egipatske, već arapske ili bolje<br />

islamske promjene kojima se nadaju<br />

svi muslimani na svijetu, a najviše<br />

muslimani okupirane Palestine.<br />

Dakle, Egipat danas stoji pred<br />

kapijom nove povijesti, a egipatski<br />

narod jasno poručuje da je došlo<br />

vrijeme promjena i da više ne postoji<br />

ni jedan glas koji može nadjačati i<br />

utišati glas istine, pravde i slobode.<br />

Ukoliko bi uistinu Egipat dobio<br />

slobodnu vlast njegov utjecaj na<br />

ostatak arapskog svijeta bi enormno<br />

porastao, a ideje tzv. političkog<br />

islama, koje zagovara egalitaristički<br />

pokret “Muslimansko bratstvo” i još<br />

neke partije, bez sumnje bi doživjele<br />

ekspanziju i snažnu podršku.<br />

Tako bi muslimanski svijet, uz već<br />

jaku Tursku i njenu jasno profiliranu<br />

proislamsku politiku, dobio još i<br />

Egipat, a vjerovatno i Tunis, Alžir i<br />

još neke arapske države, i to bi onda<br />

bila respektabilna snaga koja bi<br />

objektivno i stvarno mogla utjecati<br />

na razvoj i reguliranje situacije u<br />

muslimanskim zemljama. Tek<br />

tada bi se čuo islamski glas protiv<br />

genocida u Palestini, ugnjetavanja<br />

muslimana i oduzimanja njihovih<br />

prava u Zakavkaskim republikama,<br />

Indiji i u Evropi, kao i protiv svih<br />

vidova kolonijalizma, imperijalizma<br />

i diskriminacije koje danas sprovode<br />

Zapadne sile nad muslimanima.<br />

U tom slučaju bi Zapadne sile i<br />

Izrael dobile pandan u tzv. Istočnomuslimanskom<br />

savezu s kojim bi se<br />

moralo ozbiljno računati i bez kojeg<br />

se ne bi mogla donijeti ni jedna<br />

bitna politička odluka, posebno ako<br />

bi imala negativne implikacije na<br />

islamski svijet.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

16


Širenjem straha od<br />

islamista skreće se<br />

pažnja javnosti od<br />

suštine problema<br />

Z<br />

apadne sile i Izrael ne kriju<br />

svoju zabrinutost i spremnost<br />

da se suprotstave, kako oni kažu,<br />

radikalnim islamistima, ako je to<br />

slobodan izbor naroda. Zašto je<br />

to tako? Postoji više razloga za to,<br />

ali je jedan ključni, a on se ogleda<br />

u sljedećem: ako bi islamisti<br />

došli na vlast oni sigurno ne bi<br />

ravnodušno posmatrali američkoizraelske<br />

zločine i genocide<br />

nad muslimanima Palestine,<br />

Afganistana, Iraka, Pakistana,<br />

Tunisa, Sudana itd. Zato oni<br />

svojim vještim političkim<br />

trikovima i disimulacijama prave<br />

zamjenu teza i upozoravaju na<br />

opasnost od militantnog islama<br />

i ekstremnih muslimanskih<br />

skupina, kako bi ubijedili<br />

svijet da nije dobro da takvi<br />

dođu na vlast u Egipat, jer će<br />

posijati smutnju i nered, i kako<br />

bi pod okriljem diktatorskog<br />

režima i svojih epigona kakav je<br />

Mubarak, nastavili činiti zločin<br />

nad muslimanima ne bojeći se<br />

nikakvih sankcija niti reakcija<br />

muslimanskih država. Zatim,<br />

poznato je da Izrael glavninu gasa<br />

dobija iz Egipta i ako bi im neka<br />

nova vlada samo to uskratila Izrael<br />

bi pao na koljena, i u tom slučaju<br />

ne bi mogao, kao što to radi<br />

danas, otvoreno krasti egipatsku<br />

naftu i bogatiti se dok egipatski<br />

narod, kod vlastitog bogatstva<br />

i ogromnih resursa, gladuje. Iz<br />

ovoga se izvodi jasan zaključak<br />

da u očima Izraela i Zapadnih<br />

sila nije samo “Muslimansko<br />

bratstvo” ekstremna i radikalna<br />

skupina, već su islamisti, militanti,<br />

pa i teroristi, svi oni koji ne žele da<br />

služe cionističkim ciljevima i koji<br />

ne podržavaju njihovu okupaciju<br />

Palestine i teror nad Palestincima<br />

i ostalim muslimanima na<br />

Bliskom Istoku.<br />

Ulema je stala uz svoj narod<br />

Ono što ulijeva nadu u dobar ishod narodne revolucije u Egiptu jeste i<br />

činjenica da se i egipatska ulema, odnosno ulema sa univrziteta El-<br />

Azhar u Kairu, pridružila demonstrantima, što se ranije nije dešavalo.<br />

Naime, poznato je da su u minulim decenijama koje su bile u znaku<br />

burnih događanja na egipatskoj društveno-političkoj sceni, egipatsko<br />

plemstvo i sveštenstvo, vladari i ulema išli ruku pod ruku i da su glavne<br />

muftije potpisivale pravne decizije i fetve o smaknuću Sejida Kutba i<br />

drugih egipatskih intelektualaca i aktivista “Muslimanskog bratstva”,<br />

opravdavajući to šerijatskim razlozima i argumentima. Očigledno je<br />

da se situacija potpuno promijenila i da je ovaj put ulema El-Azhara,<br />

nekadašnjeg svjetionika znanja i svjetiljke koja je ljudima obasjavala<br />

puteve nauke i sveopćeg napretka, dok se Evropa gušila u tminama<br />

neznanja i zaostalosti, ulema koja bi trebala biti svjesna da je preuzela<br />

u nasljeđe bogatu naučnu ostavštinu velikana islama kakvi su bili<br />

El-Izz ibn Abduselam, El-Lejs es-Sa’di, Imam Šafija, Ibn Hadžer i<br />

drugi, ovaj put bila na visini zadatka. Posebno treba istaći ulogu dr.<br />

Jusufa el-Karadavija koji je od početka bio uz arapski narod i bodrio<br />

ih da ustraju u svojim plemenitim zahtjevima i ciljevima. Njegova<br />

podrška je bez sumnje dala dodatnu snagu i motivaciju Egipćanima<br />

u borbi za slobodu. Naravno, ne treba zaboraviti da je bilo i onih<br />

“alima” koji su osudili demonstracije iznoseći dokaze da je po islamu<br />

zabranjeno ustajati protiv vladara, jer se tako smutnja još više širi. Na<br />

svu sreću, njihov glas se nije čuo pored glasa takvih autoriteta kakav<br />

je dr. Jusuf Karadavi, Muhamed Hassan i drugi, koji su oponentima<br />

iz reda uleme poručili da oni liče na mrava kojeg spominje Kur’an<br />

u suri En-Neml, koji je upozorio ostale mrave da se sklonu u svoje<br />

nastambe pod zemljom kako ih neprijateljska vojska ne bi pogazila. A<br />

Egipćanima koji vjeruju u Allaha i koji žele slobodu i pravdu, haram<br />

je ostati u kućama i podrumima, jer, oni moraju izaći da zulumćari<br />

čuju njihov glas. Skrivanje u podrume dolikuje samo mravima, a ne<br />

ljudima, pogotove ne iskrenim vjernicima. Podsjetili su ih i na hadis<br />

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao:<br />

“Kada vidite da se moj ummet boji reći zulumćaru da je zulumćar,<br />

oprostite se s takvim ummetom.”<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

17


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Ludilo lažnog antiterorizma<br />

Nedopustivo je zagovarati<br />

borbu protiv ljudi koji imaju<br />

građansko pravo da nose dužu<br />

bradu i kraće nogavice, jer bi<br />

to bilo ravno onom genocidnom<br />

mehanizmu po kome su<br />

bošnjački civili ubijani samo<br />

zato što su muslimani. Ako će<br />

ova država hapsiti nekoga zbog<br />

njegove vjerske ili ma kakve<br />

druge osobenosti, onda je ovo<br />

fašistička država!<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Da li je i za koga zabrinjavajuće<br />

kad na naslovnici<br />

bh. izdanja beogradskih<br />

Večernjih novosti, na četvrtini stranice,<br />

bude izvješen naslov: “Vehabije se sada<br />

skrivaju”, sa pojašnjenjem da “Policija<br />

Republike Srpske pojačava ekipe za<br />

borbu protiv terorizma”, a što bi značilo<br />

najavu razotkrivanja onoga što se<br />

skriva, odnosno izmišljanja onoga što<br />

ne postoji; i, da li ikome išta znači kad<br />

ove novine na kompletnoj prvoj stranici<br />

namijenjenoj čitaocima u Republici<br />

Srpskoj donesu tri teksta u kojima se<br />

piše o tzv. teroristima i tzv. vehabijama,<br />

o naoružavanju Bošnjaka, pa čak i o<br />

nepoznatom porijeklu para od kojih je<br />

izgrađena porušena džamija? Samo bi<br />

neki teroristički čin, kao onaj u Moskvi,<br />

mogao opravdati takvu uređivačku odluku,<br />

da se četvrtina naslovne stranice<br />

i kompletna unutarnja noseća stranica<br />

posvete jednoj temi – borbi protiv terorizma.<br />

Ali, ovdje nije bilo nikakvog terorizma!<br />

Nikakvog događaja! A ovakvi<br />

naslovi i ovakva uređivačka rješenja su<br />

medijska svakodnevnica!<br />

Ni dejtonsko društvo, a ni bošnjačka<br />

akademska zajednica, nemaju više<br />

kapaciteta, a ni osjećanja slobode, da<br />

analiziraju jednu ovakvu anomaliju,<br />

koja se jedino može razumjeti kao trajanje<br />

ratnog stanja u velikosrpskom medijskom<br />

i obavještajnom prostoru. Oni<br />

ratuju s nama, a to što mi ne znamo za<br />

to, ili što nemamo snage da to vidimo,<br />

ne negira činjenicu o genocidnoj agresiji<br />

koju velikosrbi, očito, nisu nikad ni<br />

završili.<br />

U ovoj totalitarnoj letargiji nikoga<br />

ne uzubuđuje što se velikosrpski obavještajci<br />

ne misle zaustaviti u forsiranju<br />

onog istog propagandnog modela<br />

kojim je pripremana genocidna agresija<br />

od 1992. do 1995. godine. Očito je<br />

da ovo društvo, sa svojim političkim,<br />

parlamentarnim, akademskim i javnim<br />

polugama, neće da vidi jednu nedopustivu<br />

i opasnu lakrdiju u izvedbi<br />

policijskih i obavještajnih struktura.<br />

Jer, izmišljanje tzv. islamskog terorizma<br />

u BiH dosad je isprovaljivano kao<br />

teška budalaština, koja je jedino bila<br />

isplativa u namjeri da se ugledu naše<br />

zemlje u Svijetu nanese šteta.<br />

Objavljeno je na hiljade<br />

tekstova, emitirano na stotine<br />

tv emisija o postojanju<br />

tzv. islamističke prijetnje,<br />

ali, niti se ikad ikakva prijetnja<br />

realizirala, niti je ikad<br />

iko podastro konkretne<br />

dokaze o postojanju makar<br />

jednog uporišta sa islamskim<br />

predznakom odakle<br />

bi mogla biti ugrožena bezbjednost<br />

u BiH. ...Za razliku<br />

od četničkih i ustaških<br />

uporišta, sa konkretnim<br />

adresama, imenima i projektima,<br />

odakle se realizira<br />

živi terorizam, ali na to<br />

ne reagiraju bezbjednosne<br />

agencije u BiH. Činjenica<br />

da dejtonska – velikosrpska<br />

i velikohrvatska država - izmišlja<br />

i progoni nepostojeći<br />

tzv. islamski terorizam, progoneći<br />

nevine ljude, kao u<br />

Gornjoj Maoči, recimo, a da<br />

za to vrijeme štiti istinske,<br />

četničke i ustaške teroriste,<br />

navodi nas na pretpostavku<br />

da je dejtonska država teroristička<br />

država, u onoj mjeri<br />

u kojoj je to bila Republika<br />

Srpska pod Radovanom Karadžićem i<br />

Herceg-Bosna pod Matom Bobanom.<br />

Razlika je samo u tome što su Pale i<br />

U ovoj<br />

totalitarnoj<br />

letargiji<br />

nikoga ne<br />

uzubuđuje što<br />

se velikosrpski<br />

obavještajci ne<br />

misle zaustaviti<br />

u forsiranju<br />

onog istog<br />

propagandnog<br />

modela kojim<br />

je pripremana<br />

genocidna<br />

agresija od<br />

1992. do 1995.<br />

godine.<br />

što su Grude sišle u Sarajevo, pa iz<br />

bosanske metropole komanduju cijelom<br />

Bosnom i Hercegovinom. U protivnom,<br />

ne bi se moglo dogoditi da<br />

Policija Republike Srpske pravi tako<br />

glupave i providne vratolomije, a da to<br />

nikoga ne iritira, kao što nikog ne iritira<br />

alarmirajuća naslovnica Večernjih<br />

novosti iz Beograda o “vehabijama koji<br />

se skrivaju”, o “vehabijama kao pritajenoj<br />

prijetnji”, a što se uzima kao pokriće<br />

za podizanje borbene i organizacijske<br />

spremnosti Policije Republike<br />

Srpske.<br />

Pitanja bez odgovora<br />

Uglavnom od ta tri teksta, koji se<br />

nalaze na nosećoj stranici beogradskih<br />

novina, kaže se da će “u Policiji<br />

Republike Srpske doći do<br />

značajnih transformacija<br />

kada je u pitanju borba protiv<br />

terorizma”, pa bi takva<br />

formulacija podrazumijevala<br />

da je Policija RS već vodila<br />

konkretne borbe protiv<br />

terorizma, a da je terorizam<br />

toliko uznapredovao, da<br />

sadašnja struktura Policije<br />

RS ne može odgovoriti zadacima,<br />

pa je potrebna<br />

transformacija. No, ni u<br />

tekstu, a ni bilo gdje drugo,<br />

nemoguće je pronaći ikakav<br />

dokaz o borbi Policije<br />

RS protiv terorizma, ni tog<br />

tzv. islamskog, jer Bošnjacimuslimani<br />

u RS ne mogu<br />

slobodno ni živjeti, a kamo<br />

li baviti se terorizmom, a ni<br />

onog pravog, postojećeg,<br />

četničkog, koji se u nekim<br />

periodima oglašavao i po<br />

nekoliko puta mjesečno.<br />

Policija RS je imala bezbroj<br />

konkretnih povoda da antiteroristički<br />

djeluje, da zaštiti<br />

nevine ljude, goloruke<br />

bošnjačke povratnike, ali se<br />

ta tzv. Policija ponašala kao<br />

jatak u skrivanju četničkih<br />

terorista. ...Ako se uopće može govoriti<br />

o razlici između tih četničkih terorista<br />

i te tzv. Policije?!<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

18


Danas bi Policija RS da<br />

se transformira u cilju efikasnije<br />

borbe protiv terorizma,<br />

a direktor te Policije Gojko<br />

Vasić kao glavni cilj navodi<br />

da će – “posebno tražiti bolje<br />

rezultate u istragama o tome<br />

ko su finansijeri grupa koje se<br />

mogu nazvati terorističkim”.<br />

Neko ko je obični laik za pitanja<br />

bezbjednosti odmah bi<br />

razumio da prvi čovjek policije<br />

u RS, taj Vasić, pojma<br />

nema o poslu kojim se bavi,<br />

jer mu je čak i logika slabija<br />

strana. Ako on zna da postoje<br />

terorističke grupe, onda je<br />

manje važno ko su finansijeri,<br />

jer kad uhapsiš terorističku<br />

grupu, ni taj finansijer<br />

nema više šta finansirati. A<br />

uz to, kad uhapsiš terorističku grupu,<br />

saznat ćeš i ko su finansijeri, pa i njih<br />

možeš uhapsiti. Ali, direktora Policije<br />

RS više zanima da pofata finansijere<br />

nego da pofata terorističke grupe, što<br />

znači da je - ili laik ili glup. Ozbiljan bi<br />

policijski funkcioner naložio hapšenje<br />

grupe za koju postoje dokazi da se bavi<br />

terorizmom, namjesto što nam priča<br />

o postojanju nekoliko terorističkih<br />

grupa, a ne nudi ni jedan jedini konkretan<br />

dokaz. Takvog bi hohštaplera<br />

trebalo odmah smijeniti i na njegovim<br />

glupostima obrazovati studente na policijskim<br />

akademijama širom svijeta da<br />

nauče – kako ne treba raditi.<br />

Glupost i zločin su jedno drugome<br />

familija, što se dalo vidjeti iz govora<br />

ratnih zločinaca, kakvi su Radovan<br />

Karadžić ili američki predsjednik<br />

Džordž Buš, koji su raskošno prosipali<br />

budalaštine, kojima bi se insan rado<br />

smijao da ne bole i ne vrijeđaju. Dok<br />

se Buš provaljivao kroz osam godina<br />

svog mandata, i dok se planeta smijala<br />

Ni dejtonsko<br />

društvo, a ni<br />

bošnjačka<br />

akademska<br />

zajednica,<br />

nemaju više<br />

kapaciteta, a<br />

ni osjećanja<br />

slobode, da<br />

analiziraju<br />

jednu ovakvu<br />

anomaliju,<br />

koja se jedino<br />

može razumjeti<br />

kao trajanje<br />

ratnog stanja u<br />

velikosrpskom<br />

medijskom i<br />

obavještajnom<br />

prostoru.<br />

njegovim idiotarijama, dotle<br />

su stotine hiljada ljudskih<br />

života nastajale u grotlu<br />

jednog imperijalističkog<br />

ludila. Smijali smo se tako<br />

Karadžićevim izmišljotinama<br />

s početka 90-tih o postojanju<br />

tzv. džihad-ratnika,<br />

ali, na toj je osnovi funkcionirala<br />

genocidna agresija i<br />

svjetsko saučesništvo u njoj,<br />

jer je utemeljitelj Republike<br />

Srpske plasirao priču koju<br />

je svijet želio čuti, kako<br />

bi opravdao genocid nad<br />

Bošnjacima. Danas bismo<br />

se trebali smijati direktoru<br />

Policije RS, Gojku Vasiću,<br />

zbog njegove mentalne skučenosti<br />

i profesionalne nepismenosti,<br />

ali, iza Vasića stoji<br />

sila i ta sila uozbiljava njegove budalaštine.<br />

A te budalaštine prestaju biti budalaštine<br />

kada se zapitate nad krajnjim<br />

ciljem najnovije reforme Policije RS,<br />

u cilju njenog jačanja. Gojko Vasić je<br />

nedvosmislen u objašnjavanju<br />

“postojanja<br />

potrebe da organizaciona struktura<br />

policije RS stalno jača”, jer je to, po<br />

njemu – “u skladu sa opasnostima koje<br />

prete od terorizma Republici Srpskoj”.<br />

Vasić smatra da BiH nije dovoljno<br />

uradila u borbi protiv terorizma i da RS<br />

zbog toga – “mora da bude spremna da<br />

zaštiti svoje građane”. Opet smo ostali<br />

uskraćeni za informaciju o konkretnim<br />

terorističkim napadima, zbog koje<br />

bi RS štitila svoje građane. To je isto<br />

kao da ministar zdravstva preporuči<br />

momentalnu vakcinaciju kompletnog<br />

stanovništva a da nema ni jednog oboljelog<br />

ni na vidiku. Ali, zahuktali Vasić<br />

ne objašnjava, ne nudi argumente, već<br />

dodatno optužuje: “Očigledno u BiH<br />

se beži od problema u borbi protiv terorizma<br />

i radikalnih grupa”. Evo: niti<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

19


ežimo, niti bježimo! Gdje su – konačno!<br />

– te radikalne grupe pa da ih pofatamo?!<br />

Ali, u ovoj pravnoj državi, gdje<br />

je svako nevin dok mu se krivica ne<br />

dokaže, ne možemo nikoga hapsiti zato<br />

što se nekome čini kako je neko radikalan.<br />

Eto, i nama se čini da je direktor<br />

Policije RS radikalan, ali ne pozivamo<br />

na njegovo hapšenje i praćenje. Ko zna,<br />

možda baš on, taj direktor Policije RS,<br />

Gojko Vasić, organizira četničke kampove<br />

za obuku, podmetanja bombi i<br />

razbijanja prozora na džamijama, ali,<br />

mi nemamo nikakvih dokaza na osnovu<br />

kojih bismo tražili njegovo hapšenje.<br />

Tako se ne može tražiti borba protiv<br />

ljudi koji imaju pravo da nose dužu bradu<br />

i kraće nogavice, jer bi to bilo ravno<br />

onom genocidnom mehanizmu po<br />

kome su bošnjački civili ubijani samo<br />

zato što su muslimani. Ako će ova država<br />

hapsiti nekoga zbog njegove vjerske<br />

ili ma kakve druge osobenosti, onda je<br />

ovo fašistička država!<br />

Vasićevu ratnohuškačku poruku da<br />

“RS mora biti konstantno na oprezu i<br />

da nema opuštanja u borbi protiv ek-<br />

stremnih grupa” moguće je višestruko<br />

razobličiti: prvo, zašto bi na oprezu<br />

bio neko ko od nečega nije pretrpio<br />

nikakvu štetu, kao što se manji entitet<br />

nikad dosad nije našao na udaru tzv.<br />

islamskih ekstremista?, drugo, kakva<br />

je to neopuštanje u borbi protiv ekstremnih<br />

grupa, ako dosad nismo čuli da<br />

se Policija RS i u jednom konkretnom<br />

slučaju suočila sa nekom tzv. ekstremnom<br />

grupom?, treće, otkud nekome<br />

pravo da nekoga stigmatizira kao “ekstremnu<br />

grupu”, ako niko iz te grupe<br />

nije prekršio zakon? Na ova pitanja<br />

Gojko Vasić nema odgovora.<br />

Islamofobijski fašizam<br />

U momentu Vasićeve nedorečenosti<br />

na scenu stupa samozvani ekspert<br />

za terorizam, kojega velikosrpski mediji<br />

predstavljaju kao člana nepostojećeg,<br />

izmišljenog, “Ekspertnog tima<br />

jugoistočne Evrope, itd.” – Dževad<br />

Galijašević. On je tu da pojasni kako<br />

se “borba protiv islamskih ekstremnih<br />

grupa odnosi na granična područja<br />

RS sa FBiH”, te sva moguća mjesta<br />

naziva “kritičnim zonama”, pa su tu<br />

Ozren, Bihać, Sarajevo, Vlašić, Teslić,<br />

itd. Gdje god je Galijašević rekao, tu<br />

bi se trebala povesti borba protiv “ekstremnih<br />

islamskih grupa”, kako on to<br />

kaže. On otkriva tajne informacije o<br />

tome da se – “vehabije iz RS sada grupišu<br />

i imaju razna okupljanja sa istomišljenicima<br />

iz Federacije”. ...Ja cirkusa,<br />

Allahu Dragi! I, nikako mi neće biti<br />

jasno kako ovi koji regrutuju<br />

lažove, barem ne regrutuju<br />

nekog s više pameti i<br />

kreativnosti, pa da kad laže<br />

barem laže uvjerljivo, namjesto<br />

ovakvih laži kojima<br />

se jedino možeš grohotom<br />

smijati. Kakva, bolan, grupisanja<br />

vehabija, kao da su<br />

to vojne jedinice pa se grupišu?!<br />

A i zašto bi se grupisali?<br />

Zbog namaza, bezbeli?<br />

U jednom od ovakvih bisera<br />

navedeno je da se “vehabije<br />

imaju sumnjiva okupljanja u<br />

džamijama”. A baška je teza o “istomišljenicima”.<br />

Pa svugdje se ljudi sastaju i<br />

druže po sklonostima, pijandure sa kelnerima,<br />

drogeraši sa dilerima, četnici sa<br />

vojvodama, studenti sa profesorima, a<br />

vjernici sa imamima i sveštenicima. Ne<br />

misli valjda “ekspert” kako bi se mumini<br />

trebali družiti sa “ekspertima za<br />

terorizam”, poput njega?!<br />

Nakon što je otkrio kako se vehabije<br />

druže sa vehabijama, “ekspert” pravi<br />

hvalospejv o Policiji RS, koja je po<br />

njemu “daleko najprofesionalnija i najkvalitetnija<br />

bezbjednosna agencija”, što<br />

nije nikakvo čudo, jer on može biti “ekspert”<br />

jedino u takvoj komediji od policije.<br />

Potom u stilu ratne propagande,<br />

“ekspert” Galijašević kaže da je siguran<br />

kako bi Policija RS – “sigurno istrajala<br />

do konačne pobede protiv takvih grupa”,<br />

a ova sintagma “konačna pobeda”<br />

nam sugerira da danas traje nekakva<br />

borba. – “MUP RS bi sigurno i u vrlom<br />

kratkom roku raskrinkao ko stoji iza<br />

vehabija u BiH...” – kaže Galijašević, a<br />

zapravo preporučuje kako bi Vasićeva<br />

policija uspješnije završila sa tzv. vehabijama<br />

nego što to čine državni organi<br />

gdje, po njemu, “postoje ljudi koji<br />

imaju odlične veze sa vehabijama i koji<br />

kontroliraju istrage”.<br />

Danas bismo se<br />

trebali smijati<br />

direktoru<br />

Policije RS,<br />

Gojku Vasiću,<br />

zbog njegove<br />

mentalne<br />

skučenosti i<br />

profesionalne<br />

nepismenosti,<br />

ali, iza Vasića<br />

stoji sila i ta<br />

sila uozbiljava<br />

njegove<br />

budalaštine.<br />

Nužno se nameće analogija<br />

između proganjanja tzv. vehabija<br />

danas sa proganjanjem<br />

članova Islamske zajednice<br />

i SDA na početku agresije.<br />

Ubrzo se ispostavilo da ne<br />

moraš biti u IZ ili u SDA da<br />

bi bio ubijen, kao što ne danas<br />

ne moraš nositi bradu da bi<br />

postao tzv. vehabija. Riječ je o<br />

rastegljivom okviru koji nudi<br />

mogućnost da se svako obilježi<br />

kao tzv. vehabija, a što vidimo<br />

i iz drugog teksta na ovoj<br />

stranici beogradskih novina,<br />

u kome se opet pojavljuje Galijašević,<br />

da objasni situaciju u kojoj su bošnjački<br />

povratnici okolini Doboja optuženi da se<br />

naoružavaju. Mještane Sjenine se danas<br />

stigmatizira zato što su tražili pravnu zaštitu<br />

u povodu laži kojima su u jednim<br />

novinama u RS optuženi da se naoružavaju.<br />

I džaba je što nema traga naoružavanju,<br />

što ljudi traže putem suda da se<br />

sa njih skine ljaga, beogradske novine o<br />

tome pišu kako je “napad najbolja odbrana”,<br />

a “ekspert” Galijašević pojašnjava i<br />

u ovom tekstu kako “više nije nikakva<br />

tajna da su vehabije zaposele rubna područja<br />

RS i da ne treba smetnuti s uma<br />

kako su stvarna opasnost za Evropu spavači<br />

Al Kaide”. Eto, koliko je malo potrebno<br />

da postanete član Al Kaide! Stvar<br />

je začinjena sa trećim tekstom u kome<br />

se opet pojavljuje Galijašević da objasni<br />

kako je džamija u Sjenini izgrađena od<br />

“pozamašnih sredstava nepoznatog porekla”.<br />

Kakav je to način praviti džamije a<br />

ne polagati račun Galijaševiću?! ...I, kao<br />

da se ne nazire kraj ludilu lažnog antiterorizma!<br />

Godine su trebale da izliječe<br />

Nijemce od nacizma. A mi nismo još<br />

ni dočekali da bude poražen ovaj islamofobijski<br />

fašizam, i da razni galijaševići<br />

i lagumdžije steknu status Gebelsa i<br />

Geringa. Allah je sa strpljivima.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

20


Intervju<br />

Avdo Huseinović, publicista i autor nekoliko dokumentarnih filmova<br />

koji govore o periodu agresije na BiH 1992.-1995.<br />

2. maja u Sarajevu je pala<br />

“Velika Srbija’’<br />

Avdo Huseinović, do<br />

sredine 2009. godine bio je<br />

javnosti poznat kao pjevač,<br />

tekstopisac, kompozitor.<br />

Sredinom 2009. godine<br />

iz štampe izlazi knjiga<br />

“Dželati naroda mog” koju<br />

potpisuje Avdo Huseinović,<br />

a koja govori o ljudima<br />

koji su počinili zločin nad<br />

Bošnjacima tokom agresije<br />

1992.-’95. godine. U samo<br />

dvije godine iza toga, Avdo<br />

priređuje tri dokumentarna<br />

filma koji govore o agresiji:<br />

“Krvavi ples nad Šeherom”,<br />

“Vanzemaljci iznad Sarajeva”,<br />

te film “Daleko je Tuzla”.<br />

Knjiga i filmovi izazvali su<br />

veliku pozornost, ali i tužbe<br />

od zločinaca. O tim tužbama<br />

kao i novom filmu koji razbija<br />

tabue o 2. i 3. maju 1992.<br />

godine u Sarajevu govorimo sa<br />

gospodinom Huseinovićem<br />

Razgovarao: Anes Džunuzović<br />

Prije nekoliko dana, tačnije<br />

21. januara, pred<br />

Općinskim sudom u<br />

Sarajevu održan je glavni pretres i<br />

iznesene su završne riječi u procesu<br />

koji protiv Vas vodi Željko Lelek.<br />

Lelek je osuđen kao ratni zločinac<br />

2009. godine pred Sudom BiH.<br />

Osuđen je zbog zločina protiv čovječnosti<br />

na području Višegrada na<br />

16 godina zatvora. Na sud je došao<br />

direktno iz KPD Foča, vezan i u<br />

pratnji sudske policije. Apsurdna<br />

situacija, osuđeni zločinac tuži Vas<br />

koji ste u knjizi “Dželati naroda<br />

mog” samo zabilježili taj njegov zločin,<br />

i traži odštetu od 70.000 KM za<br />

nanijetu duševnu bol!?<br />

Huseinović: Radi se o jednom<br />

sudskom performansu do kojeg po<br />

meni nije trebalo doći. Ne zbog<br />

Leleka već zbog institucija sudstva i<br />

tužilaštva. Nemoralno i neobjašnjivo<br />

da je sud uopće zaprimio ovakvu<br />

tužbu i da je pokrenut ovaj sudski<br />

postupak. To je za mene, ali i za sve<br />

one ljude koji mi daju svakodnevnu<br />

podršku, od Grenlanda do Novog<br />

Zelanda, neobjašnjivo. Nemoralno je<br />

i neobjašnjivo da sud prihvati tužbu<br />

jednog osuđenog ratnog zločinca, a<br />

sa obrazloženjem da mu je nanijeta<br />

duševna bol zbog toga što sam ja u<br />

knjizi prenio svjedočenje jedne svjedokinje<br />

sa suđenja njemu. Taj čovjek<br />

je javno, na suđenju, rekao da se nije<br />

pokajao za počinjene zločine i zbog<br />

toga mu je prvostepena presuda od<br />

13 godina zatvora preinačena drugostepenom<br />

presudom na 16 godina.<br />

Taj čovjek je jedan od članova prvog<br />

tima višegradskih monstruma. On je<br />

bio policajac koji je cijeli život učen<br />

i školovan da zaštiti čovjeka, a on se<br />

kao takav stavio na čelo, u tandemu<br />

sa Milanom i Sredojem Lukićem, višegradskih<br />

zločinaca. On je, dakle,<br />

kao takav tužio mene gdje je rekao<br />

u tužbi da mu je narušen ugled i<br />

nanijeta ogromna duševna bol zbog<br />

toga što sam u knjizi “Dželati naroda<br />

mog” u jednom tekstu koji nosi naziv<br />

“Najkrvavija ruka istočne Bosne<br />

zapalila je i bebu od dva dana” naveo<br />

njega kao zločinca. Ja sam u tom<br />

tekstu govorio o Lukiću, a tek negdje<br />

na kraju te priče, kao jedan ilustrativan<br />

primjer zločina u Višegradu, naveo<br />

sam iskaz jedne svjedokinje koja<br />

kaže da su Lelek i još dva čovjeka na<br />

mostu Mehmed-paše Sokolovića u<br />

Višegradu ubili jednu ženu i njenu<br />

bebu i poslije toga ih bacili u Drinu.<br />

Proces je otprilike i okončan i u<br />

narednih mjesec očekujemo presudu.<br />

Proces je bio težak i mučan, jer<br />

je u publici bilo dosta žrtava Željka<br />

Leleka kojima je pojavljivanje ovog<br />

zločinca izazivalo emocije. Moram<br />

priznati da mi je i samom bilo teško,<br />

posebno zato što u gradu za koji<br />

sam ratovao, sjedim na optuženičkoj<br />

klupi optužen od onoga ko je ratovao<br />

protiv mene i ovog grada, i koji je dokazano<br />

i sudskom presudom potvrđeno<br />

činio ratne zločine.<br />

Ovo nije i jedina tužba protiv<br />

Vas, a zbog tvog rada na dokumentiranju<br />

događaja iz protekle agresije?<br />

Zapravo, otkuda i zašto ovakav udar<br />

na Vas?<br />

Huseinović: Mislim da je ovo<br />

pokušaj jednog nevidljivog instituta<br />

koji itekako dobro funkcionira u<br />

manjem bh. entitetu, a čiji je glavni<br />

štab u Beogradu, da spriječi, u startu<br />

zaustavi svako dokumentiranje njihovog<br />

zločina. Oni su učinili 10-ak<br />

genocida nad Bošnjacima, a ti se genocidi<br />

nisu nikad bilježili, nije im se<br />

davao značaj, nisu dokumentirani, a<br />

mi sada, jedan broj nas, pokušavamo<br />

da zabilježimo zločin i genocid koji<br />

su počinili naši istočni susjedi tokom<br />

agresije 1992.-1995. godine. To ideolozima,<br />

projektantima, egzekutorima,<br />

nikako ne odgovara, ne mogu<br />

da se pomire sa činjenicom da smo<br />

mi došli koliko-toliko do pameti,<br />

pa da nešto napišemo, zabilježimo,<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel


Avdo Huseinović sa Amorom Mašovićem 2010.<br />

nešto snimimo. Skupimo snage da<br />

stvari nazovemo pravim imenom, da<br />

zločinca nazovemo tako, da kažemo<br />

da je monstrum. Nažalost, ipak nas<br />

nema mnogo za tom sofrom, nema<br />

nas mnogo koji o tome pišemo. Oni<br />

žele da nas tim tužbama obeshrabre,<br />

da pokušaju da nas zastraše, ali ja im<br />

poručujem da im je to pogrešan metod,<br />

nisu nas uspjeli zastrašiti kad su<br />

napali na državu sa jednom od najjačih<br />

tada armija u Evropi, pa neće ni<br />

sada tužbama...<br />

Naravno, a ko Vas je još tužio?<br />

Huseinović: Nakon Leleka tužio<br />

me je i Neven Anđelić, novinar. On<br />

je nekad, prije agresije, radio na Radio<br />

Sarajevu, na omladinskom programu.<br />

Taj čovjek je dokazani sarajevomrzac,<br />

bosnomrzac, muslimanomrzac, a<br />

to se vidi iz njegovih tekstova, kolumni<br />

koje danas piše. Puno je mržnje<br />

u tom čovjeku prema gradu koji mu<br />

je dao sve. On me tuži za jedan dio iz<br />

filma “Krvavi ples po Šeheru”. Radi<br />

se o dijelu filma u kome govorimo o<br />

demonstracijama koje su se dešavale<br />

u Sarajevu negdje 5.-6. aprila 1992.<br />

godine. To su one poznate demonstracije<br />

ispred zgrade Skupštine na Marin<br />

Dvoru, gdje se okupilo oko 100.000<br />

ljudi, koji onako jadno i neupućeno, a<br />

podstreknuti nekim ubačenim ljudima<br />

od srbijanske službe DB-a, traže da se<br />

sruši aktuelna bošnjačka vlast, a dok<br />

niko ništa nije rekao protiv krvnika<br />

iz JNA i političkog rukovodstva Srba<br />

koji su već okupirali nekoliko<br />

gradova i činili strašna<br />

zvjerstva. U jednom momentu<br />

na binu pred demonstrante<br />

izlazi Neven Anđelić<br />

i poziva JNA da uvede red.<br />

Mi smo se u filmu osvrnuli<br />

na taj njegov istup. To je<br />

objavljivano i ranije, to je<br />

uostalom bilo praktično i<br />

uživo prenošeno tada. Mi<br />

smo se osvrnuli na to u smislu<br />

šta bi bilo da je JNA tada<br />

“uvela red”. Da li bi nam<br />

bilo kao što je “red zaveo”<br />

Užički korpus u Višegradu,<br />

u Foči Titogradski korpus,<br />

u Brčkom, Bratuncu,<br />

Vlasenici Novosadski korpus<br />

koji za dva dana ubija 2.000 ljudi<br />

u Sušici. Dakle, mi se osvrćemo na tu<br />

soluciju zavođenja reda od strane JNA<br />

u Sarajevu koja čini takve stvari već<br />

tada, ali i kasnije zajedno sa paravojnim<br />

snagama. A, zapravo, nema tu paravojnih<br />

snaga već su to snage kojima<br />

upravlja DB Srbije, a što se dokazuje i<br />

na suđenju liderima DB Srbije. To je<br />

dakle, druga tužba, a treća je u najavi,<br />

nju nisam dobio, ali sam saznao da me<br />

je Rajko Dukić tužio u Vlasenici zbog<br />

jedne kolumne na web portalu www.<br />

bosnjaci.net. Naime, Rajko Dukić je<br />

prije mjesec dana dobio od Nezavisnih<br />

novina iz Banja Luke nagradu za biznismena<br />

godine Bosne i Hercegovine.<br />

Tim povodom ja sam se malo osvrnuo<br />

na njegovu ratnu prošlost. On je<br />

bio jedan od prvih ljudi užeg kruga<br />

Naime, ljudi<br />

malo ili nimalo<br />

znaju o 2.<br />

maju. Ali je<br />

to postao dan<br />

kada je pala<br />

“Velika Srbija”.<br />

Svi znamo da<br />

je Fikret Abdić<br />

bio pripremljen<br />

da preuzme<br />

rukovodstvo<br />

Predsjedništvom<br />

BiH, nakon što<br />

je uhapšen<br />

predsjednik<br />

Alija<br />

Izetbegović u<br />

Lukavici.<br />

Radovana Karadžića, ključnih<br />

finansijera. On je komandovao<br />

martovskim<br />

barikadama 1992. godine.<br />

Imamo i audio i video dokumentaciju<br />

koja to potvrđuje.<br />

Ja sam se dakle osvrnuo na<br />

tu njegovu ratnu, ali i poratnu<br />

prošlost, napravivši određene<br />

paralele sa Vojislavom<br />

Maksimovićem koji je dobio<br />

nedavno nagradu u Foči. I<br />

to su razlozi zbog kojih je on<br />

mene tužio u Vlasenici.<br />

Sve tužbe dolaze zbog<br />

knjige i dokumentarnih<br />

filmova. Knjiga, a posebno<br />

filmovi donose mnogo novih<br />

informacija, snimaka. Otkuda<br />

ta građa, kako ste dolazili do nje, do<br />

informacija?<br />

Huseinović: Ja stalno ističem to<br />

kao Allahovu milost, jer jednostavno<br />

dođem do nekog dokumenta i do nekih<br />

informacija tamo gdje se najmanje<br />

nadam da ću doći do njih. Dođem do<br />

čovjeka koji je jako bitan izvor, a sve<br />

nekako izgleda slučajno. Naravno,<br />

ima tu i saradnje sa Institutom koji<br />

vodi prof. Čekić, zatim sa Institutom<br />

za traženje nestalih, oni su uvijek pri<br />

ruci kad nešto zatreba. Također, moram<br />

reći da imam dobru saradnju i sa<br />

Tužilaštvom BiH. Dakle, jednostavno<br />

do informacija dolazim na razne načine,<br />

kad jednom krenete nekako se vrata<br />

otvaraju i to je ta Allahova milost.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

22


Trenutno radite na četvrtom filmu<br />

koji će razbiti neke tabue, vezane<br />

za 2. maj 1992. godine, te za slučaj<br />

Dobrovoljačka?<br />

Huseinović: Da, radim taj film<br />

čiji je radni naziv “Bosna ili smrt”.<br />

Priča je o 2. i 3. maju 1992. godine<br />

u Sarajevu. Mislim da će to biti<br />

krov ove moje priče kroz dokumentarne<br />

filmove. Naime, ljudi malo ili<br />

nimalo znaju o 2. maju. A i oni koji<br />

znaju i to što znaju je često pogrešno.<br />

To je bio dan kad je Milošević<br />

definitivno mislio da stavi tačku na<br />

postojanje BiH. Ali je to postao dan<br />

kada je pala “Velika Srbija”. Svi znamo<br />

da je Fikret Abdić bio pripremljen,<br />

tada nismo znali, da preuzme<br />

rukovodstvo Predsjedništvom BiH,<br />

nakon što je uhapšen predsjednik<br />

Alija Izetbegović u Lukavici. JNA<br />

je napala grad iz nekoliko pravaca,<br />

zapalili su glavnu Poštu, došli su u<br />

samu avliju Predsjedništva i tu se dešava<br />

taj momenat kad je odbranjena<br />

Bosna. Do tog datuma već je 70%<br />

Bosne okupirano, trebalo je samo<br />

još Sarajevo da padne i to je kraj sa<br />

Bosnom. Dokumenta koja posjedujem<br />

ukazuju, a i prof. Ganić to često<br />

ističe, da je 2. maja u Sarajevu odbranjen<br />

i Zagreb. Jer da im je uspjelo<br />

to što si naumili 2. maja, da se<br />

okupira Predsjedništvo, da se kaže<br />

BiH ostaje u Jugoslaviji, odnosno<br />

“Velikoj Srbiji”, da se postave njihovi<br />

ljudi, objesi 500 do 1.000 patriota,<br />

ključnih ljudi politike i odbrane BiH,<br />

onda bi im ostalo 100.000 vojnika<br />

koji bi imali snage da izađu na granicu<br />

Karlovac-Karlobag-Virovitica.<br />

Srbi, koji žive u jednoj šizofrenoj mitološkoj<br />

politici su od tog, za Bosnu<br />

ključnog historijskog datuma, napravili<br />

dvorac novoj mitologiji i napravili<br />

slučaj Dobrovoljačka...<br />

Upravo sam htio da Vas pitam,<br />

da nam otkrijete neke detalje<br />

iz filma, odnosno dokumentacije<br />

koju posjedujete o tom događaju, o<br />

Dobrovoljačkoj, šta se zapravo tamo<br />

dogodilo?<br />

Huseinović: Vidite, ključni datum<br />

za BiH je 2. maj, tada je odbranjena<br />

BiH. Trećeg maja izvršena je<br />

razmjena predsjednika Izetbegovića<br />

i Kukanjca. Da im je uspjela akcija<br />

2. maja predsjednik Izetbegović<br />

bio bi ili mrtav ili u nekoj tamnici.<br />

Pošto nije okupirano Sarajevo i BiH<br />

pristupilo se pregovoru o razmjeni<br />

Izetbegovića i Kukanjca. Cijelu<br />

noć 2. na 3. maj se pregovaralo o<br />

razmjeni. U jutarnjim satima dešavaju<br />

se pregovori između Ejupa Ganića,<br />

koga je predsjednik Izetbegović iz<br />

Lukavice, u diretnom TV prenosu u<br />

dnevniku Senada Hadžifejzovića od<br />

2. maja, ovlastio da preuzme funkciju<br />

predsjednika, i generala Milana<br />

Aksentijevića. Dogovoreno je da<br />

će se 3. maja u popodnevnim satima<br />

desiti razmjena Izetbegovića i<br />

Kukanjca. Kada je Aksentijević to<br />

saopštio Kukanjcu ovaj je oduševljeno<br />

to prihvatio. Međutim, ostatak<br />

njegovih oficira, njegovi pomoćnici<br />

pukovnik Katalina, pukovnik Enes<br />

Taso, pukovnik Kovačević i dr. kada<br />

su saznali da će biti razmjenjen samo<br />

Kukanjac usprotivili su se i rekli ili svi<br />

ili ni Kukanjac. Dolazi do pobune u<br />

kasarni protiv Kukanjca. Dolazi vrijeme<br />

razmjene, onako kako je dogovoreno<br />

između Ganića i Aksentijevića,<br />

dakle, razmjenjuju se Izetbegović i<br />

Kukanjac. Međutim, oni u komandi<br />

Druge vojne oblasti vrše pritisak i na<br />

Izetbegovića i kreću svi. Nenajavljena<br />

kolona oficira i vojnika koji su ubijali<br />

građane Sarajeva, koji su dan prije<br />

toga htjeli okupirati Predsjedništvo i<br />

preuzeti vlast u gradu. Kreće više od<br />

300 ljudi sa svim što su mogli povući.<br />

Na 500-600 metara od komande<br />

dolazi do prvih incidenata. Imate sa<br />

jedne strane ljude koji su krvavili dan<br />

prije od tih istih ljudi. Imate sa druge<br />

strane ljude koji znaju šta je dogovoreno<br />

i one koji to ne znaju. A imate<br />

i Kukanjca u transportnom vozilu sa<br />

Izetbegovićem, koji je prekršio dogovor<br />

i poveo cijelu kasarnu iako je dogovor<br />

bio drukčiji. Dolazi najprije do<br />

verbalnih okršaja, a onda i puščanog<br />

incidenta. U dokumentima haškog<br />

Avdo Huseinović sa generalom Delićem<br />

na par mjeseci prije generalove smrti<br />

Tribunala stoji da je došlo do incidenta<br />

u kome su pucali i jedni i drugi. U<br />

isto vrijeme trebate znati da je JNA<br />

legitiman cilj, agresorska armija, a<br />

pritom nije ispoštovan dogovor o<br />

razmjeni. Po dokumentima kojima<br />

ja raspolažem glavni krivac za oružani<br />

incident je pukovnik JNA Enes<br />

Taso, jedan od ljudi iz bliže okoline<br />

Kukanjca, čovjek koji je već imao<br />

burnu prošlost u Hrvatskoj i za kojim<br />

je raspisana potjernica Interpola zbog<br />

ubistva 130 hrvatskih civila u Dalju.<br />

Enes Taso se počeo ponašati oficirski<br />

prema ljudima iz naše TO, a nije bio<br />

u prilici da se tako ponaša, i onda su<br />

ga oni htjeli razoružati i došlo je do<br />

incidenta kada on nije htio predati<br />

oružje. U tom incidentu su poginula<br />

četiri čovjeka iz konvoja JNA...<br />

To je i Kukanjac rekao, da su taj<br />

dan ubijene četiri osobe, u jednom<br />

intervjuu datom BHT-u čini mi se<br />

2001. godine?<br />

Huseinović: Tako je. U jednom od<br />

svojih posljednjih intervjua Kukanjac<br />

je to rekao i bio u tom trenutku jako<br />

pošten. Međutim, Srbija nikad Bosni<br />

nije oprostila 2. maj, odnosno, što im<br />

je tog dana u Sarajevu pala “Velika<br />

Srbija”. I onda su oni sve one žrtve,<br />

raznih specijalaca, koji su stradali 2.<br />

maja u napadu na Sarajevu, svrstali u<br />

3. maj i Dobrovoljačku. Pazite, tog 3.<br />

maja samo se povukla komanda JNA<br />

sa Bistrika, a sve ostale kasarne su ostale<br />

u Sarajevu. Tek kasnije će se rješavati<br />

pitanja kasarne “Maršal Tito”, 5. juna,<br />

kasarne “Viktor Bubanj” i dr. I povlačenje<br />

iz tih kasarni je izvršeno bez<br />

ijednog incidenta.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

23


Društvo<br />

Krah bošnjačke državotvorne politike<br />

U procijepu zavjere i izdaje<br />

Gest turskog ministra<br />

vanjskih poslova je prava<br />

politička lekcija (i mali kurs<br />

iz diplomatije) i predsjedniku<br />

BiH “iz reda Bošnjaka” Bakiru<br />

Izetbegoviću. Njemu kao<br />

predsjedniku države u posjeti<br />

Dodiku u sjedišću Entiteta, koje<br />

oni ilegalno nazivaju “palata<br />

republike”, umjesto legalnog<br />

“palača entiteta”, nije smetalo<br />

ni što se Entitet promeće u<br />

Republiku, ni što nema državne<br />

zastave, ni na palači, ni u palači<br />

i njenoj “sali za sastanke”<br />

Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />

Svaka kuća mora imati domaćina,<br />

svaka zemlja svoga sahibiju.<br />

Hotio to neko prihvatiti<br />

ili ne, Bošnjaci su ključni akteri bosanske<br />

drame i shodno tome najveći generatori<br />

krize, ne samo u Bosni, nego<br />

i na Balkanu. Zapravo, njihova slabost.<br />

Slabi Bošnjaci, dublja kriza – jaki<br />

Bošnjaci, mirna Bosna. Samo konstitutivnost<br />

nije dovoljna Bošnjacima da<br />

bi mogli u svojoj postojbini ostvariti<br />

državotvornost u punom i nelimitiranom<br />

kapacitetu. Ako i apstrahiramo<br />

dokazane neprijatelje Bosne i Bošnjaka<br />

(oni su konstanta) i fokusiramo se na<br />

razloge slabosti Bošnjaka koji generiraju<br />

upitnost njihove obstojnosti, uočit<br />

ćemo nekoliko nepobitnih činjenica:<br />

nedostatak državotvorne vizije zbog viševjekovnog<br />

pripušćanja svoje sudbine<br />

u tuđe ruke, ali i aktuelne sitnošićarđijske,<br />

šibicarske i piljarske politike;<br />

nepostojanje svijesti o značaju jedinstva<br />

i okupljanja oko jedne ideje za<br />

stvaranje države; korupcija i izdaja radi<br />

sebičnih interesa na račun naroda i zemlje.<br />

Nezrela, kratkovida i korumpirana<br />

“bošnjačka politika” vodi Bošnjake<br />

u propast, a Bosnu, možda, u nestanak.<br />

Ta politika, koja nema ni glave ni<br />

repa, dovela je nekada veliki i moćan<br />

narod, koji je bio subjekat historije na<br />

Balkanu, u položaj marginaliziranog<br />

i zavisnog objekta u rođenoj zemlji.<br />

Bošnjaci su svedeni na radno roblje u<br />

sopstvenoj zemlji i to svojim komšijama<br />

koji im o glavi rade. I sa njima<br />

povezanom šačicom “Bošnjaka”, koji<br />

su opustošili ovu zemlju i pretvorili u<br />

siromahe 99 posto njenog naroda. To<br />

se vidi golim okom.<br />

Alhemijska formula<br />

(3+2=1)<br />

Aktuelna politička kriza<br />

oko uzpostavljanja vlasti u<br />

Bosni odkriva dvije ključne<br />

stvari: čvrstu riješenost<br />

neprijateljâ da iztraju u rušenju<br />

države Bosne i nemoć<br />

Bošnjaka da se organizuju<br />

i tu zavjeru osujete. Treći<br />

faktor, tzv. međunarodna<br />

zajednica, ne želi učiniti<br />

ništa, sadistički motreći sa<br />

strane kako ključa bosanski<br />

lonac i papagajski ponavljajući<br />

da domaće političke<br />

snage moraju naći rješenje<br />

dogovorom. A oni su ga<br />

zakuhali! Ujedno testiraju<br />

Bošnjake, kojima je ovakvom<br />

državnom organizacijom<br />

stavljena omča oko<br />

vrata, da vide hoće li se oni<br />

radikalizirati i mogu li odbraniti<br />

u miru svoju zemlju<br />

i državu. Drugim riječima,<br />

jesu li spremni i sposobni<br />

uzeti svoju sudbinu u svoje<br />

ruke i samostalno, bez<br />

međunarodnog oslonca, voditi državnu<br />

politiku i možda postati lideri<br />

u Bosni. I prijetnje gašenjem OHR-a<br />

su u toj funkciji, jer je općepoznato<br />

da je OHR dio dejtonskog mirovnog<br />

ugovora i, odbacivanjem OHR-a, odbacio<br />

bi se cijeli dejtonski paket. Stara<br />

mudrost kaže da u svakom zlu ima<br />

nečega dobrog. Ako se i u čemu možemo<br />

složiti sa najboljim Karadžićevim<br />

Uistinu, svaki<br />

narod ima<br />

sudbinu kakvu<br />

zaslužuje,<br />

a da bi je<br />

promijenio,<br />

mora<br />

promijeniti<br />

sebe. I one<br />

koji ga tlače!<br />

Niko ne može<br />

pobijediti narod<br />

koji se bori za<br />

slobodu.<br />

sljedbenikom Dodikom, jeste više<br />

puta lansirana krilatica da Bošnjaci<br />

snose najveću odgovornost za krizu u<br />

Bosni. Dodik, naravno, nije mislio na<br />

njihovu brojčanu dominaciju, na historijsku<br />

utemeljenost u matici Bosni<br />

sa kojom su povezani pupčanom<br />

vrpcom i sa kojom ih veže antejski<br />

usud. Njega gotovo izbezumljuje što<br />

su Bošnjaci nedorasli partneri, što ne<br />

znaju šta hoće, a i to ne znaju kako će.<br />

On ih svojim provokacijama i prijetnjama<br />

naprosto nagoni da se uozbilje,<br />

da postanu odgovorni, da se zainate,<br />

da (politički) odrastu. (Ako<br />

neko ovo shvati kao heretičku<br />

misao, neka mu bude!)<br />

Svakog trenutka raste<br />

broj ljudi koji postaju sve<br />

svjestniji da je ovakvo stanje<br />

podjele zemlje u Bosni<br />

neodrživo, jer je ilegalno,<br />

stvoreno agresijom i genocidom,<br />

a za Bošnjake i nepodnošljivo.<br />

Zapravo, one snage<br />

koje su takvo stanje (“dva<br />

entiteta i tri konstitutivna<br />

naroda”) stvorile i koje ga<br />

nastoje održati po svaku cijenu,<br />

zarad svojih stratežkih<br />

interesa, kažu da je ono legalno<br />

pošto je legalizirano<br />

međunarodnim ugovorom<br />

u Dejtonu i Parizu. Onima<br />

kojima dosad nije bilo jasno<br />

kako je nastala i ko stoji<br />

iza Entiteta RS, i ko je autor<br />

one famozne alhemijske<br />

formule, koja je nemoguća<br />

ni u matematici ni u logici<br />

3+2=1 (tri naroda konstitutivna,<br />

dva entiteta, jedna<br />

država,) pojasnio je u proteklu<br />

subotu ruski ambasador<br />

Harčenko, povezujući navodne kavkazske<br />

teroriste koji su izveli napad na<br />

moskovski aerodrom Domodedovo sa<br />

Bosnom. Ranije su i Medvedev i Putin<br />

poručili da će ruske vlasti pronaći legla<br />

terorizma i uništiti ih. Nešto slično<br />

kao što je govorio G.W. Bush nakon 11.<br />

septembra, u jeku priprema za napad<br />

na Afganistan i Irak. Odavno se nije<br />

mogla čuti otvorenija prijetnja jednoj<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

24


državi. Prvi čovjek te države, Nebojša<br />

Radmanović, nije reagovao na ovu<br />

potvoru i prijetnju, ali je isti dan napravio<br />

diplomatski skandal, odkazavši<br />

već ugovoreni susret sa turskim<br />

ministrom spoljnih poslova Ahmetom<br />

Davutogluom, jer je turska delegacija<br />

tražila da se, kako je inače uobičajeno<br />

prilikom međudržavnih susreta, istaknu<br />

državne zastave dvihu zemalja, u<br />

ovom slučaju zastava Republike Turske<br />

i zastava Države Bosne i Hercegovine,<br />

a ne zastava Entiteta RS. Ali umjesto<br />

toga izkonstruisan je diplomatski incident<br />

i za to obtužena turska strana.<br />

Ovaj primjer najbolje ilustruje na kakvim<br />

dvoličnim principima izvrtanja<br />

istine, na kojim lažima, obmahnama<br />

i podvalama leži i kako funkcioniše<br />

srbska kleronacionalistička vlast i ta<br />

eresovska zavjerenička politika protiv<br />

države. U saopćenju iz (banjalučkog)<br />

kabineta predsjedavajućeg<br />

Predsjedništva BiH<br />

Nebojše Radmanovića, a<br />

koje su zdravo za gotovo<br />

prenijeli svi mediji u subotu,<br />

kaže se: “Predsjedavajući<br />

Predsjedništva BiH Nebojša<br />

Radmanović otkazao je današnji<br />

sastanak sa ministrom<br />

inostranih poslova Turske<br />

Ahmetom Davutogluom<br />

nakon što je turska delegacija<br />

tražila skidanje<br />

zastave Republike Srpske<br />

iz sale za sastanke u Palati<br />

Republike u Banjaluci i<br />

zbog kašnjenja turskog<br />

šefa diplomatije 75 minuta<br />

na već pomjereni termin<br />

I esdeaovsko<br />

šepurenje i<br />

hvalisanje<br />

članstvom u<br />

nekoj evropskoj<br />

grupaciji<br />

narodnih<br />

stranaka je<br />

najobičniji<br />

kolaboracionizam<br />

i prozelitizam.<br />

Ta grupacija<br />

obuhvaća<br />

konzervativne<br />

kršćanske<br />

evropske<br />

stanke,<br />

antiislamski<br />

nastrojene.<br />

sastanka.” Davutoglu nije tražio da se<br />

ukloni zastava RS-a, nego da se stavi<br />

zastava Države BiH. Nije tražio da se<br />

stavi zastava Republike BiH iako je po<br />

međunarodnom pravu još uvijek legitimna.<br />

Ovaj primjer pokazuje u koji hal<br />

nas je srozala ta srbska antibosanska<br />

politika i kukavičko popušćanje “bošnjačke<br />

politike”.<br />

Imela na srpskom stablu<br />

Teško se može pojmiti apsurd da<br />

jedan strani državnik kao gost, traži<br />

od domaćina, predsjednika te države,<br />

da poštuje zastavu svoje države i da je<br />

paralelno istakne uz državnu zastavu<br />

svoga gosta. Prednja gebelsovsko-karadžićevsko-vasićevska<br />

konstrukcija<br />

izvrtanja činjenica i proizvodnje<br />

lažnih informacija nedvosmisleno<br />

ukazuje na kontinuitet političke propagande<br />

iz kuhinje koju je<br />

ustanovio i još uvijek njome<br />

daljinski upravlja jedan<br />

monstruozni um, školovani<br />

specijalista propagandnopsihološkog<br />

rata Radovan<br />

Karadžić.<br />

Lansiranje krilatica, koje<br />

su razornije od najubitačnijeg<br />

oružja, je glavno oružje<br />

iz arsenala toga rata. One<br />

su neka vrsta propagandnog<br />

oksimorona, sračunate da<br />

izazovu šok svojom nevjerovatnošću<br />

i nelogičnošću,<br />

zasnovane na kombinaciji<br />

poluistina i izmišljotina,<br />

izazivaju znatiželju i prosto<br />

se lijepe za uho.<br />

One zagolicaju i zaokupe pažnju<br />

i ljudi ih prihvaćaju, jer ih je obično<br />

teško provjeriti. One se ponekad šire i<br />

putem viceva. Njegova konstrukcija da<br />

su Bošnjaci sami granatirali Markale<br />

da bi izazvali intervenciju NATO-a<br />

protiv Srba je prava paradigma takve<br />

Karadžićeve monstruoznosti. Nedavno<br />

je na jednu uočiratnu Karadžićevu krilaticu<br />

podsjetio njegov predratni pajdaš<br />

i ultranacionalista Rajko Petrov<br />

Nogo, predratni nacionalistički bukač<br />

po Sarajevu i srbijanskim medijima,<br />

pravoslavni pjesnik poznat najviše po<br />

tome što je vodio hajku protiv Maka<br />

Dizdara sve dok mu nije dohakao. On<br />

nedavno na televiziji sarajevskog istočnog<br />

predgrađa kaže da se Karadžić<br />

pred agresiju susreo sa Adilom (on ga<br />

zove Fadil) Zulfikarpašićem, koji mu<br />

je, navodno, rekao: I Vi i ja znamo da<br />

smo mi imela na vašem stablu. Ovu<br />

nebulozu ne bi trebalo komentirati,<br />

ali u vrijeme kad je lansirana može se<br />

samo zamisliti kakve je razorne efekte<br />

i pogubne posljedice imala među već<br />

razjarenim Srbima. Da bi se to shvatilo<br />

treba podsjetiti da je imela jedna<br />

parazitska biljka koja napada voćke<br />

tako što se nastani na granama i siše<br />

sokove koje ona crpi iz zemlje dovodeći<br />

postepeno do sušenja voćke. To<br />

je prava napast za voće i ne može se<br />

jednostavno odstraniti, nego se mora<br />

odsjeći cijela grana, a ponekad i cijelo<br />

napadnuto stablo da se ne bi napastnik<br />

širio na druge voćke u voćnjaku. Kao<br />

i predhodna Karadžićeva izmišljotina,<br />

i Nogina konkluzija ima dalekosežne<br />

huškaške efekte: “Imela je sve zelenija,<br />

a naše stablo sve suvlje” – lamentira<br />

Nogo.<br />

Kao što vidimo iz Radmanovićevog<br />

saopštenja, Karadžićeva kuhinja i<br />

dalje radi. To se može zaključiti i<br />

iz jednog Dodikovog primjera. Da<br />

bi destabilizirao jednu jaku državnu<br />

instituciju, Dodik nedavno na<br />

“otvorenoj” televiziji karadžićevski<br />

konstruiše: “U Narodnoj banci BiH<br />

vidio sam onu zelenu Deklaraciju Alije<br />

Izetbegovića na engleskom i na ovom<br />

jeziku. (Priko svoje šovinističke gubice<br />

on čak nije mogao privaliti ni ime<br />

toga jezika.) Javnost, bar istog trena,<br />

ne može provjeriti tačnost ove izjave,<br />

ali “buha je pušćena”. Zato se takve<br />

propagandne poruke i zovu krilaticama.<br />

Voditelj te bokserske emisije na<br />

“otvorenoj” televiziji, koji se voli predstavljati<br />

kao nadmoćni sveznalica, ne<br />

demantuje Dodika, nego ga provokativno<br />

pita je li čitao Deklaraciju, a<br />

on (lažno i neuvjerljivo) potvrđuje da<br />

jest. I voditelj mu poltronski čestita<br />

“dan republike srpske”.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel


Davutogluova lekcija bošnjačkim<br />

političarima<br />

Gest turskog ministra vanjskih poslova<br />

je prava politička lekcija (i mali<br />

kurs iz diplomatije) i predsjedniku BiH<br />

“iz reda Bošnjaka” Bakiru Izetbegoviću.<br />

Njemu kao predsjedniku države u posjeti<br />

Dodiku u sjedišću Entiteta, koje<br />

oni ilegalno nazivaju “palata republike”,<br />

umjesto legalnog “palača entiteta”,<br />

nije smetalo ni što se Entitet promeće<br />

u Republiku, ni što nema državne zastave,<br />

ni na palači, ni u palači i njenoj<br />

“sali za sastanke”. Nije mu ni zasmetalo<br />

što je nedavno predsjednik C. Gore<br />

F. Vujanović u obraćanju javnosti nakon<br />

posjete entitetskom predsjedniku<br />

Dodiku govorio o budućim “odnosima<br />

između dvije republike” (!!!). Nije reagovao<br />

ni na gori spomenutu provokaciju<br />

ruskog ambasadora. Nije reagovao ni<br />

na javnu Dodikovu provokaciju na već<br />

spomenutoj televiziji u Sarajevu, kada je<br />

otvoreno i rezolutno nijekao genocid u<br />

Srebrenici. (Kao nagradu za takve neljudske<br />

i necivilizovane stavove, vajni<br />

voditelj mu snishodljivo laska smješkajući<br />

se: Kad bi se birao jedan predsjednik<br />

ove zemlje, znam čovjeka koga bih<br />

rado vidio na čelu države.) Srebreničke<br />

majke su najavile tužbu protiv Dodika<br />

za sadističko vrijeđanje i opravdavanje<br />

genocida, jer ih ne može zaštititi država<br />

koju personificira Bakir. Ne navodi se<br />

hoće li podnijeti tužbu i protiv Bakira.<br />

Dodik se može tako drzko ponašati, jer<br />

mu to dopušća “bošnjačka politika”,<br />

koja je od gotovog napravila veresiju.<br />

Umjesto da se presuda Međunarodnog<br />

suda pravde (ICJ) izkoristi kako bi se<br />

oni koji su planirali, organizovali i izvršili<br />

genocid nad Bošnjacima trajno<br />

žigošu i osjete posljedice, a Bošnjaci<br />

kao narod dobiju satisfakciju, ta politika<br />

je doprinijela da se genocid nad<br />

Bošnjacima svede na “običan” (masovni)<br />

zločin u Srebrenici. Sve je svedeno<br />

na preživile žrtve, ojađene, hude i neutješne<br />

majke Srebrenice. To je katastrofalni<br />

rezultat te politike. One se u tužbi<br />

neće moći pozvati na domaći, bosanski<br />

zakon o kažnjivosti nijekanja genocida,<br />

jer “bošnjačka politika” nije uspila ni<br />

donijeti takav zakon, one će se pozvati<br />

na presudu ICJ o genocidu u Srebrenici,<br />

koji je iznad nacionalnog zakonodavstva.<br />

Ali je, zato, Bakir-beg, čim mu se<br />

ukazala prva prilika kao “šefu države”<br />

požurio da legalizira RS, njen rođendan<br />

i njenu krstnu slavu: Obilježavanje<br />

dana RS nije uvredljivo za Bošnjake,<br />

mazohistički je poručio slavljenicima<br />

i krvnicima “svoga” naroda. Da to<br />

nije mišljenje Bošnjaka, koje navodno<br />

predstavlja, navodimo reagovanje samo<br />

jednog od bezbroj Bošnjaka, akademika<br />

Esada Durakovića: “Izetbegovićeva izjava<br />

je pogrešna i višestruko štetna. Takva<br />

izjava – koju Izetbegović nema pravo<br />

izricati u ime pobijenih, zlostavljanih i<br />

prognanih Bošnjaka! – netačna je i štetna<br />

zbog sljedećih razloga. Međunarodni<br />

sud pravde je utvrdio da su institucije<br />

RS-a stvorile tu tvorevinu i metodom genocida<br />

– Izetbegovićeva izjava to poriče;<br />

postanak RS-a jest utemeljen u krvavom<br />

izgonu i ubijanju Bošnjaka i Hrvata –<br />

Izetbegovićeva izjava to amortizira; RS i<br />

danas nastoji da paralizira državu BiH<br />

koja je uvjet za opstanak Bošnjaka – ova<br />

izjava i to relativizira, itd.“<br />

Ta izjava je nepodnošljivo<br />

uvredljiva za Bošnjake.<br />

Ako mu je otac pod pritiscima<br />

i prijetnjama (neovlašćen<br />

od strane ratnog<br />

Predsjedništva) prihvatio<br />

podjelu zemlje, zašto Bakir,<br />

ni od koga izazvan, gura<br />

prst u oko Bošnjacima. Svi<br />

Bošnjaci, na svakom mjestu<br />

i u svako vrijeme moraju<br />

ponavljati da nikada ni pod<br />

kakvim uslovima ne mogu<br />

prihvatiti okupaciju dijela<br />

svoje domovine, svoje rodne<br />

grude, međunarodno priznate<br />

države i priznati na<br />

bošnjačkoj krvi i genocidu<br />

stvarenu ilegalnu paradržavu.<br />

I svi građani BiH dužni<br />

su, jer ih na to i Ustav RBiH<br />

obavezuje, boriti se da se<br />

ukine neustavno stanje! Ta<br />

genocidna tvorevina nije legalna<br />

čak ni po spominjanoj, nametnutoj<br />

formuli 3+2=1, jer nije nastala konsenzusom<br />

konstitutivnih naroda, nego<br />

agresijom i genocidom protiv Bošnjaka<br />

koje je dejtonski ugovor legalizovao.<br />

Čak da je to stanje i legalno, nije legiti-<br />

mno. A nije ni legalno. Nije legalno po<br />

međunarodnom pravu ni po Božijoj<br />

pravdi, nametati žrtvi uslove krvnika.<br />

Nije legalno prisiliti predsjednika jedne<br />

države da prekrši ustav svoje zemlje<br />

da bi se udovoljilo zavjerenicima protiv<br />

njegove zemlje i podkusurali veliki.<br />

Uvijek se mora podsjećati da je presuda<br />

Internacionlnog suda pravde o genocidu<br />

u BiH nadređena svim predhodnim<br />

sporazumima, uključujući i ‘daytonski<br />

sporazum’ i ‘daytonski ustav’. Ali<br />

“bošnjačka politika” nije kapitalizirala<br />

tu činjenicu i nije službeno tražila od<br />

velikih sila, garanata sporazuma, da<br />

se ukine nelegalno stanje, stvoreno<br />

agresijom i genocidom. Ako nema zahtjeva<br />

od strane žrtve za ukidanjem dejtonskog<br />

ustava i povrata na stanje prije<br />

agresije i genocida, na temelju zakonitog<br />

Bošnjaci su<br />

svedeni na<br />

radno roblje<br />

u sopstvenoj<br />

zemlji i<br />

to svojim<br />

komšijama<br />

koji im o glavi<br />

rade. I sa njima<br />

povezanom<br />

šačicom<br />

“Bošnjaka”, koji<br />

su opustošili<br />

ovu zemlju i<br />

pretvorili u<br />

siromahe 99<br />

posto njenog<br />

naroda.<br />

prava na restitutio in integrum (vraćanje<br />

u pređašnje, originalno stanje), utemeljeno<br />

na imperativnim normama internacionalnog<br />

prava ius cogens, onda ni<br />

Amerika ne može učiniti ništa. Svi su<br />

se sjatili da to stanje ozakone. Zato su<br />

napregle sve sile tih faktora, kojima su<br />

se interesi prepleli na Bosni, da legaliziraju<br />

i legitimiziraju takvo stanje tako<br />

što će ga prihvatiti sami Bošnjaci. Znači<br />

sami Bošnjaci bi trebali potpisati svoju<br />

smrtnu presudu i svoj nestanak. U tom<br />

kontekstu se čita i Bakirova izjava.<br />

Evropska grupacija kršćanskih<br />

(antislamskih) stranaka<br />

Orkestrirana dodik-ćovićevska<br />

galama u kontekstu<br />

formiranja vlasti na državnom<br />

nivou i ultimatum<br />

da državni premijer bude<br />

iz HDZ-a ima samo jedan<br />

(prikriveni) cilj: da se sačuva<br />

tuđman-milošević-holbrukovo<br />

čedo, himera zvana<br />

dejtonska BiH i u njoj (ili<br />

bez nje) – RS. Da se podsjetimo:<br />

U projektovanoj<br />

strategiji razpada socijalističke<br />

Jugoslavije radi redefinisanja<br />

interesnih sfera<br />

svjetskih sila, Amerika je<br />

pristala da se podijeli Bosna,<br />

da bi se riješio navodni latentni<br />

srbsko-hrvatski spor<br />

oko primata i dominacije<br />

na zapadnom Balkanu. (A<br />

zapravi se radilo o tome ko<br />

će poklopiti koliki komad<br />

Bosne kao da tu Bošnjaci i ne postoje.)<br />

Ostavljeno je Tuđmanu i Miloševiću da<br />

se dogovore i na kraju svih kombinacija<br />

dogovor je bio: razmijeniti Srpsku krajinu<br />

za RS! Trebalo je izvesti operaciju<br />

da se isprazni Kninska krajina od Srba<br />

i da se oni uvatane u Bosni, gdje će sa<br />

bosanskim Srbima dobiti samostalnu<br />

administrativno-teritorijalnu jedinicu<br />

u okviru (podijeljene) BiH. Ustupljena<br />

im je Posavina pretežno nastanjena<br />

Hrvatima, koje su “humano” priselili u<br />

Kninsku krajinu. Sve je to ugrađeno u<br />

dejtonski sporazum. I zato je RS nedodirljiva.<br />

I danas se taj dogovor čuva kao<br />

sveto slovo Daytona. Zato je Tuđman<br />

bio spremio Hrvatsku vojsku da zaustavi<br />

ARBiH pred Banjalukom (uz<br />

saglasnost Amerike) kako bi sačuvao<br />

dogovor s Miloševićem. Bio je spreman<br />

vojno intervenisati i otvoreno izazvati<br />

međunarodni sukob, koji je do tada<br />

bio prikriveni, jer je po svaku cijenu<br />

htio očistiti Srbe iz Kninske krajine kao<br />

“remetilački faktor” u Hrvatskoj. To je<br />

na traženje Miloševića podržala Rusija,<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

26


a na kraju je to prihvatila i Amerika<br />

kao namirivanje računa sa Rusijom i<br />

na tome je nastao ‘dejton’. Tako su se<br />

razpadom Jugoslavije namirili i Hrvati<br />

i Srbi i Rusi i Amerikanci, sve preko grbače<br />

Bošnjaka i njihove zemlje Bosne,<br />

a da Bošnjake niko nije tretirao kao<br />

ozbiljan faktor: Tako je utihnula priča<br />

o genocidu nad njima, počinjenom<br />

u cijeloj BiH od ‘92. do ‘95. godine, a<br />

o svježem srebreničkom genocidnom<br />

masakru se strogo šutilo da se ne bi<br />

iritirala međunarodna javnost protiv<br />

ovakvog sporazuma. Na toj antibosanskoj<br />

tuđman-miloševićevskoj osnovi (i<br />

osovini), odnosno duhu Karađorđeva,<br />

funkcioniraju i aktuelni odnosi Tadića<br />

i Josipovića, kao i pakt Dodik-Čović.<br />

Eto, zašto Čović brani RS više i od samog<br />

Dodika, kao ultrahadezeovac, da<br />

sačuva zaostavštinu “predsjednika svih<br />

Hrvata”. Dodik i Čović su dobili nalog<br />

da po svaku cijenu sačuvaju miloševićtuđmanovo<br />

djelo RS (da se ne bi postavljalo<br />

pitanje Srpske krajine, povratka<br />

Srba tamo i Hrvata u Posavinu) i zato<br />

ucjenjuju formiranje vlasti, zahtijevajući<br />

da državni premijer bude pod njihovom<br />

kontrolom kako taj projekat ne bi<br />

bio doveden u pitanje. I zato se dejtonski<br />

paket ne smije razpakivati! Zato o<br />

tome ni riječi tokom posjete troglavog<br />

bosanskog Predsjedništva Hrvatskoj.<br />

Radmanović je kao neriješene prioritete<br />

naveo tek imovinu i granice.<br />

Sve je to bilo moguće, jer su Bošnjaci<br />

bili najslabija karika razpada Jugoslavije,<br />

a do toga ih je dovela “bošnjačka politika”.<br />

Ne zna se da li Bošnjacima teže<br />

pada Dodik ili Tihić sa svojom SDA!<br />

Nakon ovog Izetbegovićevog izpada<br />

i beskrajno mizernog “prostiranja”<br />

njegovog stranačkog kolege Sadika<br />

Ahmetovića u Beogradu, gdje je kao<br />

ministar bosanske sigurnosti, hvalio<br />

srbsku genocidnu policiju, opravdano<br />

je upitati se, zajedno sa akademikom<br />

Esadom Durakovićem: Šta se<br />

to događa s kadrovima SDA? Ona je,<br />

kako primjećuje akademik Duraković,<br />

nažalost, poodavno izgubila neke orijentire.<br />

Sulejman Tihić ima problem<br />

kooperativnosti: Vrlo je tanahna granica<br />

između pozitivne kooperativnosti<br />

i pogrešne, ponižavajuće servilnosti. I<br />

esdeaovsko šepurenje i hvalisanje članstvom<br />

u nekoj evropskoj grupaciji narodnih<br />

stranaka je najobičniji kolaboracionizam<br />

i prozelitizam. Ta grupacija,<br />

po mišljenju akademika Muhameda<br />

Filipovića, obuhvaća konzervativne<br />

kršćanske evropske stanke, antiislamski<br />

nastrojene, koje se zalažu za izgon<br />

stranaca, najviše muslimana. Tako je<br />

“mudrom” politikom svoga vođe, SDA<br />

je postala dosad neviđen hibrid – muslimansko-kršćanska<br />

partija.<br />

Uistinu, svaki narod ima sudbinu<br />

kakvu zaslužuje, a da bi je promijenio,<br />

mora promijeniti sebe. I one koji<br />

ga tlače! Niko ne može pobijediti narod<br />

koji se bori za slobodu. Harčenko<br />

može odahnuti, jer danas su Bosni i<br />

Bošnjacima, kako izgleda, mnogo bliže<br />

Tunis i Egipat, nego Kavkaz.<br />

Strah od ezana<br />

Zbog nedovoljno osvijetljenog fenomena ezana<br />

na Zapadu, evropska islamofobija i borba protiv<br />

izgradnje munara u Švicarskoj i drugdje po Europi,<br />

da bi se “ugušio” ezan, podpuno je bezsmislena i<br />

uzaludna, jer ezan obavija neprestalno cijelu zemaljsku<br />

kuglu, hotio to neko čuti ili ne. Ezan sa munare,<br />

kao podsjećanje i poziv muslimanima na zajedničku<br />

molitvu, namaz, je najveći planetarni, a prema svjedočenju<br />

prvog kosmonauta Jurija Gagarina, i kosmički<br />

fenomen. Po nekim onovremenim medijskim navodima,<br />

tokom leta oko Zemlje Gagarina su pratili<br />

neki očaravajući, njemu nepoznati glasovi, koji su ga<br />

podpuno občinili, nešto slično Odisejevoj zanesenosti<br />

omamljujućom pjesmom sirene Kirke, ali budući<br />

iz ateističke ruske tradicije, nije znao o čemu se radi.<br />

Kada su vlasti, nakon njegove uspješne misije, iz propagandnih<br />

razloga organizovale njegove nastupe po<br />

cijelom SSSR-u, došao je i u muslimanske kavkazske<br />

države. I tamo je opet čuo one iste zvuke. Čuo je ezan<br />

sa munara. Ostalo je zapamćeno da je tada prosto<br />

problijedio i zanijemio: - To su ti glasovi koji su me<br />

občinjavali dok sam kružio oko zadivljujuće plave kugle<br />

– navodno je tada rekao Gagarin.<br />

Ezan je, naprosto, neuništiva činjenica. Čovječanstvo<br />

u vrijeme pojave islama nije imalo saznanja da<br />

je Zemlja okrugla, a zahvaljujući toj činjenici ezan se<br />

ori oko cijele planete u svakoj sekundi neprekidno 24<br />

sata tokom gotovo hiljadu i pol Zemljinih orbita oko<br />

svoje zvijezde Uzdržiteljice. To je jedini zvuk koji bez<br />

prestanka obavija cijelu planetu. Kako je to moguće?<br />

Neka mi bude dozvoljena mala ekumenistička ekskurzija.<br />

U islamu postoje tačno utvrđeno namazsko vrijeme<br />

za pet dnevnih namaskih vakata (vaktus-salati),<br />

određenih u odnosu na položaj sunca na svim meridijanima,<br />

tako da, pošto se Zemlja okreće, to namazsko<br />

vrijeme svake sekunde pada na drugu tačku i svake<br />

sekunde u novoj tački počinje ezan. Primjerice, svitanje<br />

(sabah) se stalno pomjera od istoka prema zapadu.<br />

Tako i podne, tako i akšam (zalazak sunca). Tako za<br />

svih pet vakata namaza. Kad je u jednoj hemisferi sabah,<br />

u drugoj je akšam, itd. Cijela zemaljska kugla<br />

je u svakom trenutku “pokrivena” ezanom. Za nemuslimane<br />

je enigma kako su prvi muslimani anticipirali<br />

tu činjenicu. Lansirne rampe ezana, metaforički<br />

kazano, su munare. Njih je nemoguće uništiti, jer su<br />

one “Božiji uskličnici”, kako u jednoj pjesmi o sarajevskim<br />

džamijama metaforično asocira pjesnik Hadžem<br />

Hajdarević. Čini mi se da ništa bolje ne ilustruje ovu<br />

Hajdarevićevu metaforu od munare u Jamu, u Uzbekistanu,<br />

sagrađenu uz glavnu džamiju 1190. godine<br />

u ovoj prijestolnici nekada moćnog srednjeazijskog<br />

carstva. U tom carstvu su bili i neponovljivi dragulji,<br />

koji i danas svjedoče o uzponu islamskog duha: Buhara<br />

i Samarkand. Od nekada moćnog carstva, koje<br />

se protezalo od Kaspijskog mora do sjeverne Indije,<br />

već stoljećima nema ni traga, ni od prijestolnice, i u<br />

njoj džamije, ali monumentalna munara stoji gotovo<br />

netaknuta, usamljena u pustari, upravo kao “Božiji<br />

uskličnik”.<br />

Nedavno se o ezan sapleo vladika zahumsko-hercegovački<br />

Grigorije. Uzhićen povratkom u predratno<br />

sjedišće svoje eparhije, Mostar, ova postgenocidna pravoslavna<br />

perjanica, u navali lažnog verbalnog ekumenizma<br />

hotio je ukazati na nužnost vjerske tolerancije<br />

pa je spomenio da je lijepo što se u Mostaru ponovo<br />

čuju zvona sa crkava i katedrala ... i “’odža na džamiji”.<br />

On se jedva sjetio da u Mostaru žive muslimani pa se<br />

prid kamerama premišljao da li spomeniti ezan ili ne<br />

i na kraju je privladalo ono Njegoševo “odža riče sa<br />

munare”, koje mu se od rođenja vrzma po glavi.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

27


Društvo<br />

Bakira Hasečić o priznanju Anđeline Đoli<br />

da njen film govori o ljubavi muslimanke i<br />

Srbina koji ju je silovao<br />

Nećemo dozvoliti da svijet<br />

nakon gledanja filma kaže<br />

‘kakve su te Bošnjakinje<br />

žene, bez obraza i morala’<br />

Na strani filma bile su uglavnom<br />

bh. filmadžije, te “intelektualci<br />

i novinari slobodarskog” duha,<br />

ili u prevodu kompleksaši!<br />

Danas se ne oglašavaju!<br />

Piše: Anes Džunuzović<br />

Znala<br />

Z<br />

sam da će biti svakakvih reak-<br />

Zcija na ljubav muslimanke i Srbina<br />

Zkoji ju je prethodno silovao, ali sam<br />

osjetila želju da se već na rediteljskom debiju<br />

suočim sa tako kontroverznim filmom’’.<br />

Priznala je Anđelina Đoli u intervjuu magazinu<br />

Glorija. Konačno je riješila naše dileme<br />

i pokazala ko je bio upravu, a ko u krivu, tokom<br />

polemika koje su vođene u bh. javnosti i<br />

medijima prije nekoliko mjeseci kada je film<br />

sniman!<br />

Gdje ste sada kompleksaši<br />

Samo priznanje dolazi pomalo kasno,<br />

kada je film završen i sada kada se očekuje<br />

njegova promocija. Snimanje se ne može<br />

zaustaviti, a ne bi moglo ni onda, samo nas<br />

je trebala osloboditi dvomjesečne medijske<br />

polemike, svađa i verbalnih sukoba. Sada<br />

više nije bitno ko je bio u pravu, da li Bakira<br />

Hasečić i druge silovane žene iz Udruženja<br />

“Žena žrtva rata” i nas nekoliko novinara<br />

koji smo kritikovali snimanje takvog filma,<br />

ili pak oni koji su govorili o filmskim slobodama,<br />

o honorarima naših glumaca, o časti<br />

da takva glumica snima film kod nas, o tome<br />

da nije istina da se dešava ljubav između četnika,<br />

silovatelja i žrtve, silovane Bošnjakinje,<br />

do onih koji su govorili da film treba snimati<br />

bez obzira na scenario! Na strani filma bile<br />

su uglavnom bh. filmadžije, te “intelektualci<br />

i novinari slobodarskog” duha, ili u prevodu<br />

kompleksaši! Danas se ne oglašavaju! Ni slova<br />

od bilo koga nakon Anđelinine potvrde<br />

da se u filmu silovana Bošnjakinja zaljubljuje<br />

u četnika silovatelja! Nemaju potrebu da se<br />

oglase, neki zato što se potvrdilo da nisu bili<br />

u pravu pa bi sad da im poraz ostane neprimjećen,<br />

a drugi jer im je svejedno<br />

i zato što su to za njih umjetničke<br />

slobode!<br />

Bošnjakinje nisu nemoralne<br />

“U svakoj ljubavnoj priči u<br />

ratnim zbivanjima ima mnogo<br />

tragike, bola, nerazumijevanja,<br />

nestvarnosti, opraštanja, razdvajanja...<br />

Nema mnogo logike,<br />

ali ima vjerovanja i hvatanja za<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

l<br />

28<br />

Na strani<br />

filma bile su<br />

uglavnom bh.<br />

filmadžije, te<br />

‘’intelektualci<br />

i novinari<br />

slobodarskog’’<br />

duha, ili u<br />

prevodu<br />

kompleksaši!<br />

Danas se ne<br />

oglašavaju!<br />

slamku emocija. Takve priče uvijek nađu<br />

protivnike, svjedoke koji su spremni da kažu<br />

kako nije baš sve tako bilo, protagoniste, pobjednike<br />

i gubitnike. Nije lako suočiti se sa<br />

takvim temama, ali ratova je kroz historiju<br />

bilo mnogo, pa i nevjerovatnih, čudnih ljubavnih<br />

priča”, rekla je Anđelina za Gloriju, i<br />

potpuno razgolitila sadržaj filma! A sadržaj<br />

je i tokom snimanja znao ministar Gavrilo<br />

Grahovac, za koga nam Bakira Hasečić kaže:<br />

“Ja sam ministra upoznala dok se film snimao,<br />

kada sam bila kod njega i tražila da ne<br />

dozvoli snimanje u BiH. On u prvi mah nije<br />

izdao dozvolu, ali kada je dobio scenario dao<br />

je odobrenje, ali praktično pod pritiskom.<br />

Nama je poslao pismo u kojem je stajalo da se<br />

ne može miješati u scenario filma. To nam je<br />

bilo dovoljno, a nezvanično smo saznali da je<br />

ministar govorio da je scenario katastrofalan<br />

i da bi naše protivljenje trebalo biti i veće.”<br />

O šutnji koja je uslijedila nakon Anđelininog<br />

priznanja da se u filmu silovana Bošnjakinja<br />

zaljubljuje u četnika, g-đa Hasečić kaže: “To<br />

mene ne iznenađuje, i tokom polemike koju<br />

smo vodili kad je sniman film, samo ste Vi,<br />

Vaša redakcija, prof. Džemaludin Latić,<br />

Avdo Huseinović, Damir Nikšić bili na strani<br />

žrtava, ostali su nas prezirali, nipodaštavali<br />

našu žrtvu. A bilo je onih koji su mi krijući<br />

davali podršku, ali bez javne riječi. Dobila<br />

sam 1.000 mailova podrške, ali nije bilo glasne<br />

podrške. Danas su se ućutali oni koji su<br />

nas napadali. Ali mi nećemo prestati djelovati<br />

protiv ovog filma. Poslali smo<br />

pismo Evropskom parlamentu<br />

i upoznali ga sa ovim. Tražimo<br />

i da se Anđelini oduzme titula<br />

ambasadora dobre volje. Nećemo<br />

dozvoliti da čitav svijet nakon što<br />

pogleda film kaže: ‘Kakve su te<br />

Bošnjakinje žene, bez obraza,<br />

morala, poštenja, kakav je to<br />

narod’. Nećemo dozvoliti da se<br />

takva slika širi o našem narodu”,<br />

zaključuje g-đa Hasečić.


Pogledi<br />

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (5. dio)<br />

Koraci ka samoukidanju države<br />

Građansku demokraciju lideri<br />

Muslimana od početka podrivaju<br />

insistiranjem na “narodnoj<br />

suverenosti”, pa se u ‘Rezoluciji<br />

muslimanskih intelektualaca BiH’<br />

januara 1991., u tački 6 izričito<br />

tvrdi da su “Muslimani... suveren<br />

narod”<br />

Piše: Sven Rustempašić<br />

Sarajevo, 21.1.2011.<br />

Država Bosna je na<br />

Konferenciji u Versaju<br />

ukinuta, a 1939. srpskohrvatski<br />

dogovor Cvetković-Maček<br />

cilja ukloniti i njene zadnje tragove.<br />

Ma kako jeziv po njene stanovnike,<br />

Drugi svjetski rat državi donosi spas,<br />

zaslugom Narodno oslobodilačkog<br />

pokreta (NOP) od Prvog zasjedanja<br />

ZAVNOBiH-a i nadalje; zatim slijedi<br />

razvoj i vrhunac 1992., kada cijeli<br />

svijet priznaje Republiku Bosnu i<br />

Hercegovinu kao suverenu državu,<br />

prema građanskom Ustavu i građanskom<br />

Referendumu.<br />

Nacija i narod<br />

Godinama ovdje pojmove nacija<br />

i narod pogrešno razumiju i koriste,<br />

pa Ujedinjene nacije pokrštavaju u<br />

“Ujedinjene narode”, što bi značilo da<br />

Kurdi, Sikhi, Patani, Tamili, Zulu,<br />

Romi, Laponci ... hiljade naroda, vihori<br />

hiljade svojih zastava ispred UN<br />

u New Yorku. Ali, tamo je manje od<br />

200 zastava. Zašto? Zato što to nisu<br />

“Ujedinjeni narodi”, nego Ujedinjene<br />

nacije. Te zastave nisu narodne,<br />

nego nacionalne, jest jednako državne!<br />

Jer, nacija je u Internacionalnom<br />

pravu skup svih stanovnika jedne<br />

države; svi građani republike su<br />

njena nacija. Tako je priznanjem<br />

Republike BiH, 1992. priznata samo<br />

nacija Bosanaca i Hercegovaca,<br />

tj. Bosanskohercegovačka nacija,<br />

i niti jedna druga. Hrvatski,<br />

srpski, bošnjački i ostali narodi u<br />

BiH, nisu članovi UN, nisu subjekti<br />

Internacionalnog prava; oni su<br />

priznati samo lokalno, u ustavu, i<br />

to kao narodi. Status nacije imaju<br />

samo građani države BiH, Bosanci<br />

i Hercegovci. Priznanje, legalizacija<br />

Bh. nacije, obavljeno je na najvišem i<br />

jedino važećem nivou, kada je cijeli<br />

svijet priznao RBiH i primio je kao<br />

punopravnu, 177. članicu UN. Ne<br />

možete niti biti članica Ujedinjenih<br />

nacija, ako niste nacija; odnosno, ako<br />

ste članica Ujedinjenih nacija, onda<br />

ste i nacija.<br />

U kraljevinama nema građana<br />

nego podanika – ali je<br />

i tamo sada slično republici,<br />

moderno oformljenoj<br />

građanskoj državi od<br />

Američke i Francuske buržoaske<br />

(građanske) revolucije.<br />

UN su najeminentniji<br />

klub u svijetu; nigdje<br />

tako malo ne predstavlja<br />

tako mnogo. A članovi<br />

UN nisu narodi, nego države,<br />

čiji građani su jedna<br />

nacija. Svaki građanin je<br />

pripadnik nacije, a može<br />

ujedno pripadati i narodu,<br />

vjerskoj skupini, rasnoj<br />

grupi i sl. Može se izjasniti<br />

samo kao građanin –<br />

bez opredjeljenja za narodnu<br />

ili vjersku skupinu. U<br />

skoro svim državama ima<br />

više narodnih skupina;<br />

one su niži nivo od nacije.<br />

To je moderni (preko 200<br />

godina) građanski koncept<br />

u teoriji države i ostvarena<br />

praksa, pa lokalno vrijedi:<br />

Bosanac/ka i Hercegovac/<br />

ka su pripadnici/ce Bh.<br />

nacije, koju čine građani<br />

RBiH. Samo je ta nacija<br />

svjetski priznata 1992.,<br />

činom priznanja RBiH.<br />

Isto je Francuz građanin<br />

Republike Francuske i time pripadnik<br />

nacije Francuza. Najveći<br />

narod u Kini je Han (900 miliona),<br />

ali je svaka osoba nacionalno<br />

Kinez. Dvije riječi, nacija i narod,<br />

Status nacije<br />

imaju samo<br />

građani države<br />

BiH, Bosanci<br />

i Hercegovci.<br />

Priznanje,<br />

legalizacija<br />

Bh. nacije,<br />

obavljeno je<br />

na najvišem i<br />

jedino važećem<br />

nivou, kada<br />

je cijeli svijet<br />

priznao RBiH i<br />

primio je kao<br />

punopravnu,<br />

177. članicu<br />

UN.<br />

ne opisuju isti pojam, te nisu međusobno<br />

zamjenjive; a niti pojmovi<br />

jedan drugog uključuju, isključuju<br />

ili uvjetuju. Te riječi nisu sinonimi.<br />

Građanin može istovremeno biti<br />

član oba skupa: i pripadnik/ca Bh.<br />

nacije, a i pripadnik/ca nekog od naroda<br />

u BiH. Građanin je, po definiciji,<br />

član skupa nacija i ne mora biti<br />

član skupa narod, tj. pripadnik nacije<br />

ne mora imati i/ili deklarirati svoju<br />

narodnu pripadnost. Građanski<br />

status, tj. nacionalnost, iskazuje se<br />

preko državljanstva. Dakle, kao i u<br />

svim državama na svijetu, državljanin<br />

BiH ima sljedeći profil:<br />

Državl janstvo<br />

(Nacionalnost):<br />

Bosanskohercegovačko<br />

(Bosanskohercegovačka)<br />

Narodnost: Srbin, Hrvat,<br />

Bošnjak…<br />

Vjera: pravoslavac, rimokatolik,<br />

musliman,<br />

ateista…<br />

Svako može imati sve<br />

tri karakteristike, ali se<br />

ne mora izjašnjavati prema<br />

narodnosti i vjeri; dovoljno<br />

je državljanstvo, tj.<br />

nacionalnost. Prema zahtjevu<br />

Badinterove komisije<br />

pravnih eksperata EU,<br />

Referendum od 1.3.1992.<br />

je bio građanski (jedan<br />

čovjek – jedan glas) a ne<br />

narodni. Nacije su nadnarodne<br />

kategorije – pravnim<br />

kvalitetom rangirane<br />

iznad naroda. To da u državi<br />

žive i razni narodi, ne<br />

umanjuje kvalitet posjedovanja<br />

državnosti; nema<br />

potrebe za suprotstavljanjem,<br />

uključivanjem ili<br />

isključivanjem, zamjenom<br />

ili razmjenom, dva termina, nacija<br />

i narod - svaki ima svoje značenje<br />

i upotrebu, a u građanskoj državi<br />

su njima opisani profili pojedinca i<br />

grupe ujedno i kompatibilni.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

29


Dejtonski poredak ukida građane<br />

države BiH (samo)ukidajući<br />

Republiku BiH. Nema građana,<br />

državljana republike, ako nema republike.<br />

Kada političari i novinari<br />

spominju građane BiH, oni javnost<br />

svjesno ili nesvjesno lažu. Po<br />

‘Dejtonu’, građani BiH ne postoje!<br />

Samodestruktivna je i kampanja da<br />

se od bošnjačkog naroda napravi<br />

“nacija Bošnjaka” i za nju “neka teritorija”<br />

(popularno, “Muslimanija”).<br />

To je bijeg od svoje države koji je<br />

prethodio njenom uništavanju i podjeli.<br />

Bh. nacija je najviši interes<br />

pripadnika bošnjačkog naroda, odn.<br />

svih građanski, evropski orijentiranih<br />

Bosanaca i Hercegovaca. Za taj<br />

status moderne evropske nacije, odani<br />

građani ne trebaju niti od koga<br />

tražiti dozvolu, jer je članstvom u<br />

UN, država i nacija to priznanje dobila<br />

od šest milijardi ljudi i njihovih<br />

država. A od neprijatelja, vanjskih<br />

i unutarnjih, Bh. građani i inače ne<br />

trebaju tražiti nikakve dozvole i potvrde.<br />

Važno je samo od već zakonom<br />

i krvlju dobivenog - ne odustati.<br />

Doš’o šejtan po svoje<br />

O uništavanju države je svjedočio<br />

i učesnik povijesnih događaja, politički<br />

mislilac liberalnog usmjerenja,<br />

Tarik Haverić. Uočio je licemjerni<br />

(pr)oglas SBiH u ‘Oslobođenju’ od<br />

13.1.2006., koji kaže da “u sadašnjoj<br />

inicijativi građani nisu konstituirani<br />

kao suvereni, niti je sama država konstituirana<br />

kao suverena. Suverene su<br />

jedino etničke grupe i suverena prava<br />

mogu se utvrđivati jedino kroz tri<br />

unaprijed određena etnička tabora”,<br />

te zaključio da taj stav nije sporan jer<br />

je koncept ustroja društva što počiva<br />

na pojedincu, poželjniji od drugih,<br />

naročito u BiH, nego je licemjeran<br />

od ‘Stranke za BiH’. Haverić svjedoči<br />

da je prvi puta postalo realno<br />

zagovarati građanski princip krajem<br />

1980-tih, u vrijeme pada komunizma,<br />

kada se za SRBiH nametnulo<br />

jednostavno pitanje: hoće li se vlast<br />

jednog kolektiviteta (radničke klase)<br />

zamijeniti vlašću građana, ili<br />

vlašću drugih kolektiviteta (zvali ih<br />

mi narodima, konstitutivnim narodima<br />

ili nacijama)? Očajno je bilo<br />

kratkovido tada prevladavajuće zagovaranje<br />

“narodne države” na štetu<br />

spasonosne građanske (u javnosti<br />

mizerno podržane, do ismijavanja).<br />

Ali u jesen 1989. u pomoć konceptu<br />

građanstva priskaču T. Haverić, Z.<br />

Grebo, I. Lovrenović, M. Živanović,<br />

D. Međović, tražeći od Skupštine<br />

SRBiH da vrati pravnu<br />

snagu ‘Deklaraciji<br />

ZAVNOBiH-a o pravima<br />

građana BiH’ iz 1944. -<br />

prvom bosanskom ustavu<br />

i dokumentu koji je, po<br />

mjeri modernog konstitucionalizma<br />

i zaslugom svoga<br />

glavnog g tvorca Hamdije<br />

Ćemerlića, uspostavljao<br />

građanina kao osnovni politički<br />

subjekt. Inicijativa<br />

nije podržana.<br />

Druga se prilika ukazala<br />

1990. u stranačkom<br />

pluralizmu, kada se donose<br />

inicijalne odluke koje će<br />

oblikovati budućnost BiH.<br />

Pošto su Beograd i Zagreb<br />

već odlučili etnopolitički organizirati<br />

bosanske Srbe i Hrvate, jedina odluka<br />

koja je mogla biti donesena u BiH,<br />

bila je hoće li se i Muslimani tako<br />

odrediti ili će se okrenuti spasonosnoj<br />

Univerzalnosti građanstva koja<br />

ih svrstava u Bosanskohercegovačke<br />

građane odn. naciju. Jedan od zagovornika<br />

da se i Muslimani odrede<br />

kao znatan dio Srba i Hrvata, inače<br />

doktor lenjinizma, je i samu ideju<br />

Bh. građanina proglasio “teorijskim<br />

konstruktom kojeg je izmislio kralj<br />

Aleksandar kako bi posrbio muslimane”.<br />

To je podvala – ali nažalost,<br />

upravo se na takvim dječje lukavim,<br />

često glupim, drsko krivotvorenim<br />

tvrdnjama i pogrešnim tezama, zasniva<br />

skoro sva javna “muslimanska”<br />

Još jedan veliki<br />

korak prema<br />

samoukidanju<br />

države je bio<br />

‘Platforma<br />

za djelovanje<br />

Predsjedništva<br />

RBiH u ratnim<br />

uslovima’, iz<br />

juna 1992. –<br />

dokument koji<br />

prvi puta uvodi<br />

fantomski<br />

koncept<br />

“konstitutivnih<br />

naroda”,<br />

gurajući<br />

napadnutu<br />

državu u još<br />

dublji ambis.<br />

odn. “bošnjačka” politika<br />

i propaganda u proteklih<br />

20 godina! Idući uvijek<br />

korak dalje, politika odbacivanja<br />

građanskog principa<br />

je ulagala neviđene napore<br />

u izvrtanje teza, pa je npr.<br />

svoju borbu za legalizaciju<br />

“stranačkog organiziranja<br />

na nacionalnoj osnovi”<br />

prikazivala kao borbu<br />

za prava Muslimana, iako<br />

se ustvari radilo o sasvim<br />

drugom pitanju: je li<br />

Muslimanima pametno da<br />

se organiziraju “nacionalno”<br />

(ustvari po srpskom<br />

autokefalnom svetosavskom<br />

principu “narodne<br />

države”)? Muslimanska<br />

politička klasa je smatrala da jeste,<br />

i osnovala je SDA, čija će izborna<br />

kampanja blatiti građanski princip i<br />

njegove nosioce, za koje će tvrditi da<br />

“odvlače glasove Muslimana od jedine<br />

političke formacije koja autentično<br />

zastupa i brani njihove interese”.<br />

Politički suicid<br />

Građansku demokraciju lideri<br />

Muslimana od početka podrivaju<br />

insistiranjem na “narodnoj suverenosti”,<br />

pa se u ‘Rezoluciji muslimanskih<br />

intelektualaca BiH’ januara<br />

1991., u tački 6 izričito tvrdi da su<br />

“Muslimani... suveren narod”. U<br />

trenutku objave te rezolucije, srpski<br />

vrh JNA upravo primjenjuje<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

30


njen sadržaj, što u komunikaciji s<br />

Borisavom Jovićem svjedoči general<br />

Veljko Kadijević: “U razgovorima<br />

sa republikama treba da polazimo<br />

od sledećeg principa: svakom narodu<br />

treba priznati mogućnost da<br />

bira soluciju, ali ne i republici” (B.<br />

Jović, ‘Poslednji dani SFRJ’, pod<br />

4.1.1991.). U istom duhu negiranja<br />

subjektiviteta RBiH, “borci za<br />

interese Muslimana” se tada zalažu<br />

da u Predsjedništvu SFRJ ne budu<br />

predstavljene republike nego narodi:<br />

“nedopustivo je da Muslimani, po<br />

brojnosti treći narod u Jugoslaviji,<br />

nemaju u Predsjedništvu svoga<br />

predstavnika...”.<br />

Dodatni udarac građanskom<br />

principu, a time i Republici BiH,<br />

nanijeli su usvajanjem ‘Brionske<br />

deklaracije’ u Skupštini RBiH, jula<br />

1991. Prva tačka tog dokumenta<br />

određivala je da “narodi Jugoslavije<br />

jedini mogu odlučiti o svojoj budućnosti”,<br />

i tako utvrđivala narode<br />

a ne republike kao glavne subjekte<br />

pregovora. Kada je poslanik Rasim<br />

Kadić (Liberal) pokušao upozoriti<br />

Skupštinu da usvajanjem ‘Brionske<br />

deklaracije’, RBiH potpisuje vlastitu<br />

smrtnu presudu, potpredsjednik<br />

Vlade Rusmir Mahmutćehajić (SDA)<br />

je sa govornice pružio uvjeravanja<br />

poslanicima “da u evropskom smislu<br />

riječ narod podrazumijeva sve građane<br />

na određenoj teritoriji, a ne narod<br />

kao naciju”, te je “nakon pojašnjenja<br />

Mahmutćehajića... Brionska deklaracija...<br />

izglasana” (‘Oslobođenje’<br />

12.7.1991.). Mahmutćehajića je za<br />

potpredsjednika Vlade RBiH postavila<br />

SDA, stranka osnovana ne zato<br />

da bude predstavnik građana, već<br />

upravo Muslimana kao naroda, kako<br />

je to isticao njezin predsjednik Alija<br />

Izetbegović: “Predstoji novi dogovor<br />

naroda BiH i naroda Jugoslavije o<br />

tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju<br />

hoćemo. Te dogovore mogu voditi<br />

samo istinski predstavnici naroda,<br />

a istinske predstavnike mogu odrediti<br />

samo narodi na slobodnim izborima”.<br />

(A. I., ‘Sjećanja’). I kako<br />

je to isticao i sam Mahmutćehajić,<br />

jedan od autora gore spomenute<br />

‘Rezolucije muslimanskih intelektualaca<br />

BiH’ u kojoj se potvrđuje da<br />

su “Muslimani... suveren narod”.<br />

Te šićardžijske prevare - narod smo<br />

kada dijelimo ministarstva i direktorska<br />

mjesta, a građani kad trebamo<br />

zaštitu Evrope – pokreću lavinu<br />

šteta! Nekoliko mjeseci kasnije, na<br />

‘Mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji’<br />

u Hagu 5.11.1991., Predsjednik<br />

Izetbegović komentira da je u “inače<br />

nespornom principu prava na samoopredjeljenje<br />

naroda, nejasan...<br />

pojam naroda”. “Ako je riječ o narodu<br />

u etničkom smislu”, nastavlja<br />

osnivač prve etničke (narodne)<br />

stranke u Bosni i Hercegovini, “pojavljuju<br />

se nepremostive teškoće kod<br />

njegove primjene” (‘Poslednja šansa<br />

Jugoslavije - Haška konferencija<br />

1991’, Beograd, 2002.).<br />

Još jedan veliki korak prema samoukidanju<br />

države je bio ‘Platforma<br />

za djelovanje Predsjedništva RBiH<br />

u ratnim uslovima’, iz juna 1992.<br />

– dokument koji prvi puta uvodi<br />

fantomski koncept “konstitutivnih<br />

naroda”, gurajući napadnutu državu<br />

u još dublji ambis. Osam godina<br />

kasnije, jedan od arhitekata tog<br />

ustavnopravnog samoubistva priznat<br />

će u svojoj knjizi, post eventum, kako<br />

“pojam konstitutivnosti naroda nije<br />

razvijen u političkoj i ustavnoj teoriji<br />

niti je poznat u komparativnom<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

31<br />

ustavnom pravu” (Kasim Trnka,<br />

‘Ustavno pravo’). Ali tada, kada se<br />

nešto još moglo učiniti, osude “konstitutivnosti<br />

naroda” svodile su se na<br />

jedan glas: “Od čuvene rečenice da<br />

rat u Hrvatskoj... nije naš rat... pa do<br />

potoka krvi u BiH nije prošlo mnogo<br />

vremena. Od trenutka donošenja<br />

ove Platforme pa dok šejtan ne<br />

dođe po svoje proći će još manje” (T.<br />

Haverić, ‘Oslobođenje’ 1.7.1992.).<br />

Eliminaciju građanskog, prati<br />

etnizacija rata: ‘Sporazum iz<br />

Međugorja HDZ-SDA’<br />

, potvrdit će<br />

da su političke elite shvatile rat kao<br />

borbu naroda. I šejtan je doš’o po<br />

svoje: “konstitutivni narodi” ušli<br />

su najprije u Washingtonski a zatim<br />

u Dejtonski ugovor, te je tako<br />

cementiran suverenitet etničkih grupa.<br />

Razmjere katastrofe kojoj su<br />

tzv. zastupnici interesa muslimanskog<br />

naroda pridonijeli šurujući sa<br />

njegovim krvnicima, ukazuju se po<br />

objavljivanju dokumenta iz američke<br />

vojne baze u Dejtonu, pa oni hitno<br />

pokreću akciju zametanja svojih tragova,<br />

u koju svrhu ministar vanjskih<br />

poslova Muhamed Šaćirbegović svu<br />

krivicu svaljuje na Zapad: “Ja sam<br />

bio tamo i, Boga mi, za ovo... nismo<br />

odgovorni ni Alija, ni Silajdžić, ni<br />

ja (Šaćirbegović)... Mi smo se borili<br />

za druge stvari. Zapadu je odgovaralo<br />

da stvori tri strane, i da te tri<br />

strane prikazuje kroz njihove vodeće<br />

partije, kroz SDA, HDZ i SDS.<br />

Oni su znači ustanovili taj koncept,<br />

a sada se, kao, bune povodom toga”<br />

(‘Svijet’ 15.2.1996.). Haris Silajdžić,<br />

lukaviji od Šaćirbegovića, vidi da je<br />

kasno za tako providno vađenje, pa<br />

ističe prihvatljivijeg krivca: “Drugu<br />

priliku za temeljite ustavne promjene<br />

kojima se ruši Miloševićev projekt<br />

u BiH nećemo imati...” (‘Dnevni<br />

Avaz’ 13.1.2006.). Da, država i režim<br />

Slobodana Miloševića su krivi<br />

za agresiju, ratne zločine i genocid;<br />

ali srpsko-hrvatski koncept podjele<br />

BiH na tri države triju naroda<br />

uz paralelno uništavanje principa<br />

Univerzalnosti građanstva, također<br />

je od početka dobio i već 20 godina<br />

ima neumoljive, fanatične pristalice<br />

u političkoj kasti Muslimana, koju<br />

je Srpsko-hrvatski pakt ushićeno<br />

prihvatio.<br />

Nota bene: Svi muslimani koji<br />

žive na Zapadu - od Kanade preko<br />

SAD do Velike Britanije i zemalja<br />

Evrope - svoju sigurnost, prava i pogodnosti<br />

crpe iz primjene principa<br />

Univerzalnosti građanstva.


Skandalozno<br />

Pokušaj skrivanja diplomatskog skandala: To može samo u BiH<br />

Zloupotrijebivši svoje nadležnosti Ole Hammer,<br />

politički savjetnik u NATO i Jude R. Romano, tužilac<br />

za ratne zločine Tužilaštva BiH, upali u rezidenciju<br />

ambasade Saudijske Arabije i oteli kućnu pomoćnicu<br />

Nemoguće je da tužilac odjela za<br />

ratne zločine Suda BiH i politički<br />

savjetnik u NATO nisu znali da<br />

je zabranjen nasilan upad u<br />

prostorije ambasade prijateljske<br />

nam zemlje. Očito je da je ovo<br />

bahato ponašanje međunarodnih<br />

zvaničnika isplanirano ili da se<br />

izazove problem između BiH i<br />

Saudijske Arabije ili da pokažu<br />

svima da oni mogu u ovoj državi<br />

raditi šta im je volje a da pri tome<br />

nikom ne odgovaraju<br />

kuću, nepozvani upadaju filipinac Jude<br />

R. Romano, koji radi u našoj zemlji na<br />

mjestu tužioca u Sudu BiH, njegova<br />

supruga Cherl, te danac Ole Hammer,<br />

politički savjetnik u NATO. Zahtjevali<br />

su od Al Shatrhrija da Mallari ne putuje<br />

sutradan nego da joj dozvoli da ode raditi<br />

kod njih. Ataše je rekao da on neće<br />

praviti problem ali da se mora ispoštovati<br />

procedura nadležnih službi u BiH. Onda<br />

se situacija iskomplikovala. Hammer i<br />

Romano su prijetili da će upotrijebiti svoj<br />

autoritet i pozvati jedinice NATO i medije<br />

informiranja, pokušavajući na taj način<br />

prepasti Al Shatrhrija i iznuditi njegovu<br />

saglasnost za njihov zahtjev. Dok<br />

su oni prijetili, Mallari je spakovala svoje<br />

stvari i otišla u Hammerov automobil.<br />

Dokazujući svoju prisebnost i poštovanje<br />

države u kojoj se nalazi, Ataše je pozovao<br />

lokalnu policiju. Policija je izvršila identifikaciju<br />

i pozvala policiju za strance.<br />

Ataše je još samo zatražio da predstavnici<br />

policije za strance preuzmu Mallari, da bi<br />

njegova odgovornost prema njoj prestala.<br />

Ambasada Kraljevine Saudijeske Arabije<br />

naknadno je poslala dopis Ministarstvu<br />

inostranih poslova BiH u kojem ih obavještava<br />

o incidentu te traži da se poništi<br />

identifikaciona iskaznica kućne pomoćnice<br />

Anna Marie Mallari. Također,<br />

Ambasada najavljuje da će podnijeti prijave<br />

institucijama u kojima su zaposleni<br />

Hammer i Romano. Sarajevski mediji<br />

informiranja još uvijek ćute ili samo šturo<br />

informišu o ovom incidentu. Nadamo<br />

se da će do našeg narednog broja progovoriti<br />

nadležni u NATO i Sudu BiH, te<br />

da će za ovaj skandal odgovarati oni koji<br />

su ga izazvali.<br />

Piše: Ramiz Hodžić<br />

Ana<br />

A<br />

Marie Mallari je Filipinka<br />

Akoja već dvije godine radi<br />

Akao kućna pomoćnica kod<br />

Ibrahima Al Shatrthrija, atašea u<br />

Ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu.<br />

Nikad u te dvije godine nije se žalila<br />

na loše postupanje p atašea prema njoj.<br />

j<br />

Živjela je u rezidenciji zajedno s ataše-<br />

ovom porodicom, posjedovala identifikacionu<br />

iskaznicu, slobodno se kretala,<br />

svake nedjelje išla u obližnju crkvu Sv.<br />

Ignjacija na Grbavici... Odjednom, sredinom<br />

prošlog mjeseca, Mallari je od svog<br />

poslodavca zatražila dozvolu da se vrati<br />

u Filipine. On se nije protivio. Karta je<br />

rezervirana za 31. Januar. Međutim, dan<br />

prije nego što je trebala otići u atašeovu<br />

Šta kaže zakon<br />

S<br />

trogo je zabranjen ulazak u posjed diplomate<br />

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima u svom 22. članu kaže sljedeće:<br />

Prostorije diplomatske misije su nepovrijedive. Organima države je<br />

dozvoljeno da u njih uđu samo uz pristanak šefa misije. Država kod koje<br />

se akredituje ima specijalnu obavezu da preuzme sve potrebne mjere da<br />

bi spriječila nasilan ulazak u prostorije misije ili njihovo oštećenje, a narušavanje<br />

mira misije ili povredu njenog dostojanstva. Prostorije misije,<br />

namještaj i drugi predmeti koji se u njima nalaze, kao ni prevozna sredstva<br />

misije ne mogu biti predmet nikakvog pretresa, rekvizicije, zaplijene ili<br />

mjere izvršenja.<br />

A u članu 30. stoji: Privatan stan diplomatskog agenta uživa istu nepovrijedivost<br />

i istu zaštitu kao i prostorije misije. Njegovi dokumenti, njegova<br />

prepiska i, pod rezervom stava 3. člana 31. njegova imovina također uživaju<br />

nepovrijedivost.<br />

10. decembar - 5. muharrem<br />

32


Mladi i društvo<br />

Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (VI):<br />

Neposredni društveni uzroci delinkventnog ponašanja<br />

Sredstva masovne<br />

komunikacije<br />

Ovdje je važno istaći da<br />

nijedan od ovih pobrojanih,<br />

kao i drugih faktora, nije<br />

univerzalan u smislu da u<br />

svakom konkretnom slučaju<br />

izaziva delinkventno ponašanje.<br />

Naprotiv, oni najčešće djeluju<br />

u interakciji, tako da u<br />

stvarnosti rijetko može doći do<br />

prestupničkog ponašanja usljed<br />

djelovanja samo jednog faktora<br />

Piše: Džemal Subašić<br />

Sredstva za masovne komunikacije<br />

predstavljaju moćan<br />

faktor djelovanja savremenog<br />

čovjeka, kao i razvoj njegove ličnosti.<br />

U sredstva masovne komunikacije<br />

ubrajamo film, televiziju, radio,<br />

štampu, literaturu, reklame različitih<br />

sadržaja i druga sredstva. Korištenje<br />

ovih sredstava ima za cilj zadovoljenje<br />

potreba čovjeka da bude obaviješten<br />

o značajnim društvenim procesima i<br />

dešavanjima.<br />

Putem ovih sredstava se prenose<br />

informativni, edukativni i zabavni sadržaji<br />

koji imaju evidentan uticaj na<br />

razvoj ličnosti, posebno mladih koji<br />

se nalaze u procesu razvoja i društvenog<br />

formiranja. Pozitivan uticaj ovih<br />

sredstava ogleda se kroz sticanje znanja<br />

i umijeća, interes mladih za usvajanje<br />

naučnih i kulturnih tekovina, bogatstvo<br />

socijalne i moralne dimenzije,<br />

te razvoj stvaralačkih sposobnosti.<br />

Međutim, sredstva za masovne komunikacije<br />

vrše i negativan uticaj na<br />

mlade i njihovo društveno ponašanje.<br />

Taj negativan uticaj se vrši putem prezentiranja<br />

onih sadržaja koji iz komercijalnih<br />

i drugih razloga favorizuju nasilje,<br />

brutalnu snagu, kriminalitet i druge<br />

amoralne postupke. Tome, svakako,<br />

doprinosi okolnost da kod<br />

mladih, s obzirom da se nalaze<br />

u procesu razvoja, nije u<br />

dovoljnoj mjeri razvijeno kritičko<br />

mišljenje i drugi pozitivni<br />

kvaliteti kao unutrašnji<br />

ili lični “cenzori” pomenutih<br />

sadržaja. (Ž. B. Jašović,<br />

Kriminologija maloljetničke<br />

delinkvencije, Beograd, 1991.<br />

god., str. 256).<br />

O tome u kolikoj mjeri<br />

sredstva za masovne komunikacije<br />

doprinose delinkventnom<br />

ponašanju<br />

postoje različita mišljenja i<br />

stavovi. Prema jednom mišljenju<br />

sredstva za masovne<br />

komunikacije u znatnoj mjeri<br />

doprinose delinkvenciji,<br />

odnosno predstavljaju odlučujuće<br />

uzročnike kriminalnih<br />

i drugih vidova njihovog<br />

delinkventnog ponašanja.<br />

Drugi, pak, negiraju svaki<br />

značaj takvog uticaja smatrajući<br />

da film, literatura<br />

i štampa čine samo jedan<br />

od mogućih kriminogenih<br />

uslova koji se realizuju u<br />

vidu krivičnog djela samo u<br />

sklopu sa djelovanjem drugih<br />

sociogenih i endogenih<br />

faktora. (dr R. Mlađenović<br />

- Kupčević, Kriminologija,<br />

Sarajevo, 1982., str. 170.).<br />

Možemo zaključiti da<br />

odgovor na pitanje o negativnom uticaju<br />

sredstava za masovne komunikacije<br />

na pojavu delinkvencije mladih<br />

zahtijeva analizu samih sadržaja koji se<br />

putem tih sredstava prenose.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

34<br />

Sredstva za<br />

masovne<br />

komunikacije<br />

vrše i negativan<br />

uticaj na<br />

mlade i njihovo<br />

društveno<br />

ponašanje. Taj<br />

negativan uticaj<br />

se vrši putem<br />

prezentiranja<br />

onih sadržaja<br />

koji iz<br />

komercijalnih i<br />

drugih razloga<br />

favorizuju<br />

nasilje,<br />

brutalnu snagu,<br />

kriminalitet i sl.<br />

Elektronski mediji – radio i televizija<br />

Radio i televizija kao sredstva masovne<br />

komunikacije imaju veliki značaj<br />

s obzirom da su njihovi sadržaji<br />

dostupni velikom broju ljudi. U prvoj<br />

polovini IX stoljeća započelo je doba<br />

električnih medija. Od tog trenutka,<br />

pa do danas, čovjek je pod njihovim<br />

snažnim uplivom. Radio i televizija,<br />

putem svojih sadržaja, imaju ogromnu<br />

moć zadovoljenja čovjekovih intelektualnih,<br />

moralnih, estetskih, rekreativnih<br />

i drugih potreba. Međutim, oni<br />

mogu ostvariti i negativan uticaj, posebno<br />

na mlade i njihovo ponašanje.<br />

Kada se govori o takvom negativnom<br />

uticaju, onda ni dejstvo radija i televizije<br />

nije jednako. <strong>Sadržaj</strong>i<br />

radija manje utiču na razvoj<br />

i formiranje ličnosti mladih<br />

za razliku od televizije. To iz<br />

razloga što određeni sadržaji<br />

zbog svoje prirode ne mogu<br />

se prenositi putem radija, ili<br />

što sadržaji preneseni putem<br />

radija ne izazivaju isti efekat<br />

kao što bi izazvali da su<br />

saopšteni putem televizije.<br />

Ipak to ne znači da određeni<br />

programi emitirani putem<br />

radija ne mogu ostaviti negativne<br />

posljedice. Tako, npr.<br />

emitiranje programa koji<br />

zanemaruju etičke, idejne i<br />

druge aspekte sadržaja koji<br />

se prezentiraju ili nametljive<br />

reklame nekih proizvoda<br />

koje kod mladih mogu<br />

formirati nerealne motive<br />

koje oni nisu u stanju da na<br />

društveno prihvatljiv način<br />

zadovolje, mogu kod izvjesnih<br />

mladih ljudi ostvariti<br />

negativno dejstvo. Mnogo<br />

izrazitiji negativni uticaj na<br />

ponašanje mladih mogu<br />

ostvariti komercijalni programi<br />

televizije. Televizija<br />

takav uticaj ostvaruje posebno<br />

putem filma. Međutim,<br />

uticaj na mlade ostavljaju<br />

oni filmovi koji nemaju<br />

etičke ili umjetničke vrijednosti.<br />

Takvi filmovi u prvi<br />

plan ističu razne kriminalne postupke,<br />

seksualne nastranosti i opsesije, “parazitski”<br />

život i dr. Takvi filmovi mogu<br />

mlade povesti u svijet fiktivnog i opteretiti<br />

ih nerealnim motivima, mogu


kod njih razviti ili pothraniti negativne<br />

navike, vrijednosti, stavove<br />

i druge negativne preokupacije,<br />

pa i neposredno ih podstaći<br />

na vršenje prestupničkih radnji.<br />

(Ž. B. Jašović, Kriminologija maloljetničke<br />

delinkvencije, Beograd,<br />

1991. god., str. 258). Filmovi<br />

ovakvog sadržaja ipak ne djeluju<br />

na sve mlade isto. Veći je uticaj<br />

na psihički labilnije i pretjerano<br />

emotivne mlade osobe, nego na<br />

one koje to nisu.<br />

S obzirom na ocjenu ovog<br />

kriminogenog faktora u literaturi<br />

preovladava mišljenje da se<br />

negativno učešće filma u determinisanju<br />

delinkvencije mladih<br />

najčešće izražava preko podsticanja<br />

već postojeće sklonosti ka<br />

takvom ponašanju, odnosno ono<br />

ima ulogu povoda.<br />

Printani mediji –štampa i šund<br />

literatura<br />

Negativan uticaj štampe i<br />

šund literature na pojavu delinkventnog<br />

ponašanja je problem<br />

o kojem se već duže vremena raspravlja<br />

u literaturi. Pod štampom se<br />

ovdje podrazumijeva, uglavnom publikovane,<br />

tzv. kriminalne hronike kojom<br />

obiluju dnevni i nedjeljni listovi. (R.<br />

Mlađenović - Kupčević, Kriminologija,<br />

Sarajevo, 1982., str. 171).<br />

Štampa je obavezna, prema društvu i<br />

čitaocima, da pruža informacije i o ovim<br />

pojavama. Objavljivanje tih informacija<br />

ima pozitivnu ulogu koja se ogleda kroz<br />

određeni uticaj u pravcu aktiviranja javnog<br />

mnijenja na otklanjanju uzroka ovih<br />

pojava. Međutim, štampa nekad pretjeruje<br />

objavljivanjem često senzacionalnih<br />

i šokantnih podataka “crne” hronike,<br />

skandaloznih vijesti o zločinu i drugim<br />

negativnim pojavama, što ostavlja negativne<br />

posljedice. Ona često u svojim<br />

tekstovima daje pretjerani publicitet<br />

pojedinim kriminalnim događajima uz<br />

opisivanje pojedinih momenata iz ličnog<br />

života izvršioca. Ona time na izvjestan<br />

način populariše asocijalno ponašanje<br />

što mlade može potaknuti na prestupničke<br />

radnje, kako bi doživjeli publicitet.<br />

Također, detaljnim opisom načina<br />

izvršenja krivičnog djela štampa može<br />

negativno uticati na mlade na način da<br />

im posluži kao model za njihove kriminalne<br />

poduhvate. U tom slučaju ona ima<br />

instruktivnu funkciju.<br />

Isti mehanizam djelovanja na mlade<br />

ima i šund literatura, to jest ona<br />

literatura koja nema nikakvu umjetničku<br />

vrijednost. Kriminalni romani,<br />

avanturistička literatura i pornografija<br />

svojim kliširanim načinom<br />

opisivanja raznih scena tuče,<br />

sadizma, pucnjave, prolivanja<br />

krvi, seksualnog nasilja,<br />

pornografskih i sličnih motiva<br />

u stanju je da okupira<br />

pažnju mladih čitalaca i da se<br />

prosto lijepi za njihovu psihu,<br />

često je deformišući i unoseći<br />

konfuziju u njihovo poimanje<br />

života. (Ž. B. Jašović,<br />

Kriminologija maloljetničke<br />

delinkvencije, Beograd, 1991.<br />

god., str. 264).<br />

U šund literaturu svakako<br />

bi se mogli svrstati i crtani<br />

romani, stripovi. Negativan<br />

uticaj na mlade ostavljaju oni<br />

stripovi čiji sadržaj čine nasilje,<br />

zločini, seks, te se njima,<br />

također, pridaje kriminogeni<br />

značaj.<br />

Faktor i uticaji koji su prethodno<br />

izloženi po svojoj učestalosti kriminogenog<br />

djelovanja predstavljaju bitne i<br />

preovlađujuće faktore prestupništva<br />

u nizu drugih neposrednih društvenih<br />

faktora. Stoga se djelovanjem ovih<br />

faktora dobrim dijelom može etiološki<br />

objasniti delinkvencija kao društvena i<br />

masovna pojava. Međutim, pored ovih<br />

neposrednih društvenih faktora postoje<br />

i drugi socijalni faktori također<br />

neposrednog karaktera. U literaturi se<br />

najčešće navode sljedeći: a) Negativan<br />

uticaj koji na mlade ostvaruju odrasli<br />

Kriminalni<br />

romani,<br />

avanturistička<br />

literatura i<br />

pornografija<br />

svojim<br />

kliširanim<br />

načinom<br />

opisivanja u<br />

stanju je da<br />

okupira pažnju<br />

mladih čitalaca<br />

i da se prosto<br />

lijepi za njihovu<br />

psihu, često<br />

je deformišući<br />

i unoseći<br />

konfuziju<br />

u njihovo<br />

poimanje<br />

života.<br />

kriminalci, podvodači, prostitutke,<br />

dileri opojnim sredstvima,<br />

kockari, ucjenjivači i slični deklarisani<br />

elementi; b) Kriminogeni<br />

uticaj raznih konzervativnih shvatanja,<br />

običaja, određenih političkih<br />

stavova i motiva; c) Negativno<br />

djelovanje koje na mlade ostvaruju<br />

izvjesni sukobi u oblasti kulture;<br />

d) Neadekvatno funkcionisanje<br />

socijalno-zaštitnih, zdravstvenih<br />

i drugih komunalnih institucija<br />

i objekata; e) Neadekvatna krivično-pravna<br />

rješenja, koja se<br />

javljaju kao smetnja efikasnom<br />

suzbijanju j kriminaliteta i predupređenju<br />

recidivizma. (Ž. B.<br />

Jašović, Kriminologija maloljetničke<br />

delinkvencije, Beograd, 1991.<br />

god., str. 265-268).<br />

Ovdje je važno istaći da nijedan<br />

od ovih pobrojanih, kao i<br />

drugih faktora, nije univerzalan<br />

u smislu da u svakom konkretnom<br />

slučaju izaziva delinkventno<br />

ponašanje. Naprotiv, oni najčešće<br />

djeluju u interakciji, tako da<br />

u stvarnosti rijetko može<br />

doći do prestupničkog ponašanja<br />

usljed djelovanja samo<br />

jednog faktora. Ali, i kod<br />

zajedničkog djelovanja više<br />

faktora, ipak se izdvajaju oni<br />

najaktivniji koji, u konkretnom<br />

slučaju, imaju karakter<br />

uzroka. Negativno djelovanje<br />

ovih faktora na mlade se<br />

ostvaruje u zajednici i sa ostalim<br />

faktorima društvenog i<br />

psihičkog karaktera. Koliki će<br />

uticaj tih faktora biti i kakve<br />

će posljedice pojedinih faktori<br />

ostvariti zavisi od njihovog intenziteta,<br />

kao i drugih uslova<br />

šireg društvenog i psihičkog<br />

determinističkog okvira u<br />

kome djeluju.<br />

Isto tako, pojedini faktori<br />

koji su u slučaju delinkventa<br />

A djelovali kriminogeno, nisu<br />

djelovali kriminogeno u slučaju<br />

delinkventa B, C i drugih,<br />

kod kojih su se, kao kriminogeni,<br />

pojavili neki drugi faktori. Prema tome,<br />

kod sagledavanja uzorka delinkventnog<br />

ponašanja mora se poći od sagledavanja<br />

cjelokupne životne situacije. Da li će<br />

životna situacija neke mlade ličnosti u<br />

nekom slučaju postati kriminogena situacija<br />

ne zavisi samo od toga koji faktori<br />

djeluju, nego i od toga kako oni djeluju.<br />

To znači da kriminogenost pojedinog<br />

faktora u svakog konkretnom slučaju zavisi<br />

od uzajamnih odnosa toga faktora<br />

prema svim drugim faktorima koji djeluju<br />

istovremeno.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

35


Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Namjerno ubistvo predstavlja<br />

povredu triju prava: Božijeg,<br />

prava ubijenog i njegove rodbine<br />

Saff redovno prenosi fetve<br />

eminentnih islamskih<br />

učenjaka iz različitih pravnih<br />

i drugih islamskih naučnih<br />

oblasti i cjelina<br />

Pokajanje ubice<br />

Da li je, kada je u pitanju namjerno<br />

ubistvo kojeg je čovjek počinio<br />

tajno, dovoljno pokajanje ili je, uz to,<br />

potrebno da se ubica preda zvaničnim<br />

policijskim i sudskim organima kako<br />

bi bio adekvatno sankcionisan?<br />

Dr. Salih ibn Muhammed<br />

el-Munedžid<br />

Hvala Allahu i neka je mir i spas na<br />

posljednjeg poslanika, Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu<br />

porodicu i ashabe. Namjerno ubistvo<br />

predstavlja povredu triju prava: Božijeg<br />

prava, prava ubijenog i prava njegovih<br />

bližnjih, i u skladu je sa pravdom i pravičnošću<br />

da se ta prava, naknadno, izmire<br />

(poravnaju). Iskrenim pokajanjem namiruje<br />

se Božije pravo, pravo bližnjih namiruje<br />

se na jedan od tri načina: izvršenjem<br />

smrtne kazne (odmazdom), prihvatanjem<br />

novčane kompenzacije umjesto<br />

toga ili oprostom, dok će pravo ubijenog<br />

biti namireno na Sudnjem danu tako<br />

što će mu Uzvišeni Allah, kao zamjenu<br />

za pretrpljenu štetu, dati iz Svog obilja i<br />

dobra. Rekao je Ibnul-Kajjim, Allah mu<br />

se smilovao: “Zaključak bi bio da se za<br />

namjerno ubistvo vežu tri prava: Božije,<br />

pravo ubijenog i pravo bližnjeg. Ukoliko<br />

se ubica dobrovoljno i bez ikakve prisile<br />

preda bližnjima (rodbini ubijenog),<br />

iskreno se kajući za počinjeni zločin, i<br />

iz straha od Allahove kazne, time su izmirena<br />

dva prava: Božije, pokajanjem, i<br />

pravo rodbine, izvršenjem smrtne kazne,<br />

nagodbom ili oprostom, dok će pravo<br />

ubijenog biti izmireno na Sudnjem danu<br />

tako što će ga Allah, dželle šenuhu, obasuti<br />

svojom milošću i dobrom, kao iskup<br />

za iskreno pokajanje njegovog ubice.<br />

Tako će i njegovo i pravo pokajnika biti<br />

zadovoljeno.’’ (El-Dževabul-kafi,<br />

102.).<br />

Ove Ibnul-Kajjimove riječi prenio je El-<br />

Merdavi u Tashihul-furu’, 6/171., a zatim<br />

dodao: “Ibnul-Kajjim je, u ovom pitanju,<br />

odabrao Tekijjudinovo mišljenje (misli<br />

na Ibn Tejmijju), koji ga je obrazložio na<br />

spomenuti način i preferirao, što je, bez<br />

sumnje, ispravno i tačno.” Ako je ubica<br />

prikrio svoj zločin, a nakon toga se iskreno<br />

pokajao, ostalo je da se izmire dva<br />

prava: pravo bližnjih i pravo ubijenog.<br />

Jedan od uvjeta ispravnosti tevbe jeste izmirenje<br />

uzurpiranih prava, bilo njihovim<br />

povratom, bilo traženjem oprosta za pričinjenu<br />

štetu. Stoga je ubica dužan obavijestiti<br />

porodicu o zločinu kojeg je počinio<br />

nad njihovim rođakom, kako bi oni, sudskim<br />

putem, mogli tražiti namirenje štete,<br />

ili zahtijevati od njega isplatu krvarine<br />

ili mu oprostiti, što je u skladu sa riječima<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko<br />

nekome učini nepravdu, neka, dok je još<br />

na ovome svijetu, traži oprosta od njega,<br />

jer na onom svijetu neće dobiti takvu priliku,<br />

tamo se šteta ne plaća dinarima niti<br />

dirhemima, nego će se namirivati dobrim<br />

djelima, a onaj ko ne bude imao dobrih<br />

djela, štetu će namiriti tako što će na svoja<br />

pleća prihvatiti dio grijeha onoga koga je<br />

na dunjaluku oštetio.” (Buharija, 6534.).<br />

(Izvor: www.islam-qa.com).<br />

Čestitost (moralnost) i bračna<br />

dostojnost<br />

Selam alejkum. S obzirom da<br />

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže da su nevaljali<br />

muškarci za nevaljale žene, i<br />

nevaljale žene za nevaljale muškarce, a<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

36<br />

čestiti muškarci za čestite žene i čestite<br />

žene za čestite muškarce, a znam i za<br />

hadis gdje se kaže da čovjek neće preseliti<br />

dok ne učini grijeh za koji kori<br />

svog brata koji ga je učinio a zatim se<br />

za njega pokajao, pa me interesuje, da<br />

li je grijeh onda da muškarac ili žena<br />

koji su počini blud, a potom se pokajali,<br />

budu u vezi sa ženom odnosno muškarcem<br />

koji nisu? Da li pokajanje briše<br />

grijehe na način da se onda ovaj ajet ne<br />

primjenjuje?<br />

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />

Es-selamu alejkum! Tačno je da spomenuti<br />

ajet pojašnjava i definira moralni<br />

profil osoba koje jedna drugoj odgovaraju<br />

kada je riječ o stupanju u brak. Logično je<br />

i primjereno da moralno čista osoba želi<br />

i treba da stupi u brak s moralno čistom<br />

osobom. Nemoralna osoba nema pravo<br />

stupati u brak s moralnom osobom,<br />

jer je njen profil nemoralnost, pa neka<br />

u brak stupa sa osobom sličnog profila.<br />

Međutim, u slučaju da se nemoralna osoba<br />

iskreno pokajala i vratila vjeri, može<br />

stupiti u brak s neporočnom osobom.<br />

Brak će biti ispravan. Jer, iskrena teoba<br />

briše grijehe. Međutim, neporočna osoba<br />

treba biti na oprezu, tj. treba biti sigurna<br />

u iskrenu teobu griješnika, s obzirom da<br />

su prevare moguće. U svakom slučaju, to<br />

što ranije nemoralna osoba traži moralnu<br />

osobu za bračnog druga ide u prilog moralnosti<br />

i neporočnosti prije braka. Jer,<br />

ko je bio neporočan prije braka, veliki su<br />

izgledi da takav ostane i u braku. (www.<br />

rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />

Smrt od tuge za voljenom osobom<br />

Es-selamu alejkum. Koji je status<br />

osobe koja umre od tuge za voljenom<br />

osobom, a nije želio stručnu pomoć<br />

iako je znao da posljedice mogu biti<br />

fatalne?


Dr. Enes Ljevaković,<br />

fetva-i-emin<br />

Es-selamu alejkum.<br />

Liječiti se treba i neka ulema<br />

smatra da je to obaveza<br />

shodno imperativu u hadisu:<br />

“Liječite se, ali ne zabranjenim<br />

stvarima!” Međutim,<br />

neka ulema smatra da osoba<br />

ima prava da odbije liječenje,<br />

oslanjajući se na prirodni<br />

razvoj bolesti i prepuštajući<br />

svoje stanje Allahovoj odredbi.<br />

Dozvoljeno je da osoba u<br />

teškoj situaciji uči dovu da je<br />

Allah poživi dok je život dobar za nju, a<br />

da joj jjpodari smrt ako je to za nju bolje.<br />

Životni optimizam i nada u poboljšanje<br />

situacije je u skladu s islamskim učenjem<br />

i rezonom. (www.rijaset.ba, Pitanja i<br />

odgovori).<br />

Odnos prema svekrvi<br />

Moj muž je mnogo vezan za svoju<br />

majku, i ima veliku želju da je dovede<br />

kod nas, iako ona trenutno živi sa sinom<br />

i kćerkom. Nastojim da se, koliko<br />

god je to moguće, prema njoj odnosim<br />

korektno i s poštovanjem, ali je njena<br />

narav takva da voli zapovijedati i nametati<br />

drugima svoje mišljenje. Mog<br />

muža često ponižava u mom prisustvu,<br />

i ponaša se rasipnički, tako da se često<br />

zadužujemo zbog nje. Šta da radimo?<br />

Ako je ubica<br />

prikrio svoj<br />

zločin, a nakon<br />

toga se iskreno<br />

pokajao, ostalo<br />

je da se izmire<br />

dva prava:<br />

pravo bližnjih i<br />

pravo ubijenog.<br />

Jedan od uvjeta<br />

ispravnosti<br />

tevbe jeste<br />

izmirenje<br />

uzurpiranih<br />

prava.<br />

Kolegij za fetve na internetskom<br />

portalu www.islamweb.net,<br />

fetva br. 148.545<br />

Hvala Allahu i neka je mir<br />

i spas na posljednjeg poslanika<br />

,<br />

Muhammeda, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, njegovu časnu porodicu<br />

i ashabe. Prije svega, savjetujemo<br />

ti da u odnosu prema svekrvi<br />

budeš strpljiva i ustrajna u<br />

činjenju dobra, jer strpljenje uvijek<br />

donosi samo dobro i korist.<br />

O vrjednostima sabura, možeš<br />

čitati u odgovoru br. 18.103. S<br />

druge strane, tvoje neprikosnoveno<br />

pravo, kojeg ti islam daje i na kojem<br />

možeš insistirati, je da sa svojim mužem živiš<br />

u zasebnom stanu ili kući, i to je muž dužan<br />

da ti obezbijedi. Sa šerijatskog stanovišta, ti<br />

nisi dužna živjeti u zajednici sa njegovim roditeljima<br />

ili bilo kim drugim. Savjetujemo ti<br />

također da o ovome svemu, otvoreno i hladne<br />

glave, razgovaraš sa svojim mužem kako<br />

bi iznašli najbolje moguće rješenje. Njegova<br />

je obaveza da, u skladu sa visokim moralnim<br />

normama i načelima, savjetuje majku<br />

i objasni joj do kakvih negativnih posljedica<br />

može dovesti njeno ponašanje. Pri tome treba<br />

biti svjestan da je preporoučivanje dobra<br />

i upozoravanje na zlo (el-emru bi<br />

-l -marufi ’<br />

ve-<br />

n-nehju ‘ani<br />

-l-<br />

munkeri) jedan od vidova<br />

dobročinstva prema roditeljima. Kao dio<br />

rješenja dozvoljeno je u pomoć pozvati i druge<br />

članove obitelji i rodbine, ali se nikako ne<br />

smije zapostaviti iskrena dova Allahu, džele<br />

šanuhu, da popravi vaše stanje. Važno je napomenuti<br />

da je financijska skrb o siromašnim<br />

roditeljima obaveza sve djece, muške i<br />

ženske, u skladu sa mogućnostima svakog<br />

od njih. (www. islamweb.net).<br />

Musliman i držanje psa u kući<br />

Selam. Da li je muslimanu dozvoljeno<br />

držati psa u kući? Pas se redovno pere,<br />

dobija vakcine itd?<br />

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />

Es-selamu alejkum! Držanje psa u kući<br />

ili stanu nije u duhu tradicionalne islamske<br />

kulture življenja. Slina psa se šerijatski tretira<br />

nečistom te bi se odjeća na koju dospije trebala<br />

oprati da bi se u njoj moglo klanjati. U<br />

jednom hadisu se navodi da meleki ne ulaze<br />

u kuću u kojoj se nalazi pas. Prema tome, u<br />

kući u kojoj se klanja i vodi računa o islamskim<br />

propisima ne bi trebalo bespotrebno<br />

držati psa. Pas se može držati (van kuće)<br />

ako postoje opravdani razlozi poput lova,<br />

čuvanja ili ispomoći slijepoj osobi u kretanju<br />

i sl. Pretpostavljamo da je razlog zabrane<br />

higijensko-zdravstvene naravi. Ali, moguće<br />

je da ima i nekih drugih razloga,<br />

nama trenutno nepoznatih, te i pored<br />

svih zdravstveno-higijenskih mjera ne<br />

možemo reći da je držanje psa u kući<br />

islamski prihvatljivo. Međutim, možemo<br />

reći da su te mjere, u slučaju da<br />

osoba ipak drži psa u kući/stanu, neophodne<br />

i ublažavaju oštricu zabrane.<br />

(www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />

37


Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja: Altruizam ili nesebičnost<br />

I više vole njima nego sebi,<br />

mada im je i samima potrebno<br />

Velikodušan i darežljiv čovjek<br />

daje drugima čak i ono što mu<br />

je samom potrebno, a škrtac<br />

pohlepno žudi za onim što ne<br />

posjeduje, a kada ga dobije<br />

onda škrtari i ne želi to ni s<br />

kim dijeliti<br />

Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd<br />

Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />

Nasuf Bušatlić<br />

A<br />

rapska riječ el-isar (veli-<br />

kodušnost, nesebičnost,<br />

Aaltruizam, darežljivost)<br />

znači dati prednost potrebama drugih<br />

ljudi nad vlastitim potrebama.<br />

Velikodušan i istinski darežljiv čovjek<br />

je spreman da trpi glad i žeđ da<br />

bi drugog nahranio i napojio. To je<br />

jedno od najljepših i najplemenitijih<br />

svojstava islamskog ahlaka. Islamski<br />

učenjaci su kazali da je osobina iskrenih<br />

vjernika el-isar (velikodušnost ili<br />

darežljivost), a osobina nevjernika je<br />

el-esere, što znači sebičnost, pohlepa<br />

i egoizam. Oni koji ne vjeruju u<br />

Allaha samoljubivi su, pohlepni i sebični<br />

i oni najčešće svoj život grade<br />

na smrti drugih ljudi, svoje bogatsvo<br />

na tuđem siromaštvu, svoju veličinu i<br />

ugled na tlačenju i ponižavanju drugih<br />

ljudi, a svoju sigurnost na strahu<br />

drugih ljudi.<br />

Svojstvo putnika ka Allahu<br />

Muhammed, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, rekao je: “Čuvajte se zulu-<br />

ma (nasilja), jer je zulum tmina na<br />

Sudnjem danu, čuvajte se pohlepe<br />

jer je ona upropastila narode prije<br />

vas, nagnala ih je da prolijevaju nedužnu<br />

krv i da sebi dozvole ono što<br />

je zabranjeno.” (Muslim). U drugom<br />

hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, kaže: “Neće se spojiti prašina<br />

na Allahovom putu i džehennemska<br />

vatra, niti će se ikada u jednom<br />

srcu spojiti pohlepa i vjerovanje.”<br />

(Sahihul-Džami’). Prvi znak velikodušnosti<br />

i altruizma je oslobađanje<br />

od pohlepe, a drugi znak je prepuštanje<br />

drugima onoga što ti je i samom<br />

potrebno.<br />

U poznatom komentaru<br />

sure El-Fatiha, Ibnul-<br />

Kajjim el-Dževzi je, između<br />

ostalog, rekao: “Jedan<br />

od stepeni duhovnog uzdizanja<br />

koji je sadržan<br />

u ajetu ijjake na’budu ve<br />

ijjake nestein (Samo Tebe<br />

obožavamo i samo od Tebe<br />

pomoć tražimo), svakako je<br />

i altruizam, velikodušnost,<br />

darežljivost. Uzvišeni je<br />

objavio: I onima koji su<br />

Medinu za življenje izabrali<br />

i domom prave vjere još<br />

prije njih je učinili; oni vole<br />

one koji im se doseljavaju i<br />

u grudima svojim nikakvu<br />

tegobu, zato što im se daje,<br />

ne osjećaju, i više vole njima<br />

nego sebi, mada im je i<br />

samima potrebno. A oni koji se uščuvaju<br />

lakomosti, oni će sigurno uspjeti.<br />

(El-Hašr, 9.). Svojstvo el-isar (altrui-<br />

zam, velikodušnost) suprotno je pohlepi<br />

i škrtosti (eš-šuh). Rečeno je:<br />

‘Velikodušan i darežljiv čovjek daje<br />

drugima čak i ono što mu je samom<br />

potrebno, a škrtac pohlepno žudi<br />

za onim što ne posjeduje, a kada ga<br />

dobije onda škrtari i ne želi to ni s<br />

kim dijeliti.’ Škrtost (ar. el-buhl) je<br />

plod pohlepe (ar. eš-šuh) koja čovjeka<br />

podstiče da škrtari.” Nakon toga,<br />

Ibnul-Kajjim je citirao hadis koji prenosi<br />

Abdullah ibn Amr ibn As, a u<br />

kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, rekao: “Čuvajte se pohlepe jer<br />

Čuvajte se<br />

pohlepe jer je<br />

ona upropastila<br />

one prije vas,<br />

natjerala ih je<br />

da škrtare, pa<br />

su škrtarili,<br />

natjerala ih<br />

je na kidanje<br />

rodbinskih<br />

veza, pa su ih<br />

kidali, natjerala<br />

ih je na razvrat<br />

i griješenje,<br />

pa su to činili.<br />

(Hadis)<br />

je ona upropastila one prije vas, natjerala<br />

ih je da škrtare, pa su škrtarili,<br />

natjerala ih je na kidanje rodbinskih<br />

veza, pa su ih kidali, natjerala ih je<br />

na razvrat i griješenje, pa su to činili.”<br />

(Ebu Davud).<br />

U naprijed citiranom ajetu, Allah,<br />

dž.š., opisao je ensarije osobinom elisara<br />

(velikodušnosti i nesebičnosti)<br />

i to je zapravo osobina koja je inače<br />

krasila ensarije, odnosno<br />

muslimane Medine koji<br />

su velikodušno prihvatili<br />

Muhammeda, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, i njegove<br />

ashabe iz Mekke, nakon<br />

što su učinili hidžru u<br />

Medinu.<br />

Historičari su zabilježili<br />

predaju u kojoj se<br />

spominje da je jedan od<br />

najdarežljivijih ensarija<br />

općenito bio Kajs ibn<br />

Sa’d ibn Ubade, r.a. Tako<br />

se spominje da se on jedanput<br />

razbolio, ali mu je<br />

malo ljudi došlo u posjetu,<br />

pa se čudio zbog toga.<br />

Rečeno mu je da se ljudi<br />

stide doći, jer su se mnogo<br />

zadužili kod njega, a nemaju<br />

mogućnost da mu vrate dug.<br />

Kada je to čuo, rekao je: “Allah uništio<br />

imetak koji sprječava braću da<br />

se međusobno posjećuju!” Zatim je<br />

naredio telalu da razglasi da on svim<br />

dužnicima oprašta dug. Sutradan se<br />

stvorila velika gužva pred njegovim<br />

vratima. Prenosi se da ga je neko<br />

upitao: “Jesi li ikada sreo darežljivijeg<br />

čovjeka od sebe?” Odgovorio<br />

je: “Jesam. Putovao sam sa svojim<br />

prijateljem, pa nas je noć zatekla u<br />

pustinji i svratili smo u kuću jedne<br />

žene da se odmorimo i da po mogućnosti<br />

prenoćimo. Kada je došao<br />

njen muž rekla mu je da ima dva<br />

gosta. On je odmah zaklao devu i<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

38


pripremio je za večeru. Sutradan je<br />

zaklao drugu devu za ručak, pa smo<br />

mu rekli: ‘Mi smo sasvim malo pojeli<br />

mesa od one jučerašnje deve, a ti<br />

danas kolješ drugu. Zašto to radiš?’<br />

Odgovorio je: ‘Ja svoje goste nikada<br />

ne častim jučerašnjom hranom.’<br />

Ostali smo kod njega dva dana i dvije<br />

noći. Treći dan smo krenuli svojim<br />

putem, i pošto je on bio otišao<br />

od kuće, mi smo njegovoj ženi dali<br />

sto zlatnika i rekli smo da se u naše<br />

ime zahvali mužu na gostoprimstvu.<br />

Nedugo zatim, čuli smo glas koji<br />

nas je dozivao: ‘O nevaljalci! Čujete<br />

li me, vama govorim! Vama koji ste<br />

na prevaru pokušali platiti moje gostoprimstvo!’<br />

Ubrzo nas je stigao i<br />

ljutito nam rekao: ‘Ili ćete uzeti vaš<br />

novac koji ste dali mojoj ženi ili ćete<br />

osjetiti oštricu moga koplja.’ Vidjeli<br />

smo da sa njim nema šale, pa smo<br />

uzeli novac i nastavili putovanje.”<br />

Vrste altruizma<br />

Islamski učenjaci su spomenuli<br />

sljedeće vrste altruizma (el-isar). r<br />

Prvo, davanje prednosti drugima<br />

u onome što ni na koji način neće<br />

negativno utjecati na vjeru, niti će<br />

biti uzrok upropaštavanja života i<br />

vremena i njegovog iskorištavanja<br />

u zabranjenim stvarima, kao što je<br />

davanje prednosti drugom u hrani,<br />

piću i odjeći, ali pod uvjetom<br />

da to neće štetiti životu.<br />

Sve ono u čemu se<br />

krije dobro za ahiret i što<br />

je vezano za ibadet, vjernik<br />

ne treba prepuštati<br />

nikome, niti u tome treba<br />

bilo kome davati prednost.<br />

Drugo, davanje prednosti<br />

Allahovom zadovoljstvu<br />

nad zadovoljstvom ljudi.<br />

To znači da čovjek želi da<br />

čini samo ono u čemu je<br />

Allahovo zadovoljstvo, pa<br />

makar time rasrdio ljude i<br />

makar to za njega bilo veliko<br />

iskušenje. U suprotnom,<br />

onaj ko dadne prednost<br />

zadovoljstvu ljudi nad<br />

Allahovim zadovoljstvom,<br />

on će osjetiti srdžbu onog<br />

čije zadovoljstvo je tražio i bit će ponižen<br />

i iskušan upravo rukama onih<br />

za čijim zadovoljsvom je čeznuo, pa<br />

će tako izgubiti i dunjaluk i ahiret.<br />

Rekao je imam Šafija: “Zadovoljstvo<br />

ljudi je nedostižni cilj, pa se drži onoga<br />

što će ti koristiti i što će popraviti<br />

tvoj odnos prema Allahu.” Treće,<br />

da svoju velikodušnost i altruizam<br />

pripišeš Allahu, a ne sebi, jer je On<br />

Onaj koji daruje svaku blagodat, pa<br />

tako i altruizam.<br />

El-džudu - darežljivost i njeni<br />

stepeni<br />

Ashab Ebu<br />

Damdam je<br />

u zoru učio<br />

ovu dovu:<br />

“Gospodaru<br />

moj, ja nemam<br />

imetka koji<br />

bih podijelio<br />

kao sadaku,<br />

pa zato svoju<br />

čast zalažem<br />

kao sadaku.<br />

Gospodaru,<br />

budi mi<br />

svjedok da<br />

sam oprostio<br />

svima koji su<br />

me na bilo koji<br />

način uvrijedili,<br />

potvorili i<br />

psovali.”<br />

Osim stepena el-isar,<br />

postoje još dva stepena darežljivosti<br />

ili altruizma, a<br />

to su: es-sehau - to je obični<br />

vid darežljivosti koji se<br />

može naći kod mnogih<br />

ljudi, a koji znači da dijeliš<br />

drugima manje nego što<br />

sebi ostavljaš. Zatim, eldžudu,<br />

što znači dijeljenje<br />

shodno mogućnostima.<br />

Imam Ibnul-Kajjim je<br />

spomenuo deset vrsta eldžudaa<br />

ili darežljivosti.<br />

Prvi stepen je altruizam<br />

i nesebičnost u pogledu<br />

života. Dok većina ljudi<br />

škrtari u imetku, iskreni<br />

vjernici su spremni založiti<br />

i žrtvovati život u ime<br />

Allaha. Drugi stepen je altruizam<br />

i nesebičnost u pogledu vlasti.<br />

Bogobojazni ljudi koji posjeduju<br />

vlast, spremni su uvijek odreći se<br />

vlasti u korist drugih, ako je u tome<br />

dobro i korist za ljude. Treći stepen<br />

odnosi se na velikodušno žrtvovanje<br />

vlastitog komoditeta i udobnog<br />

života radi drugih ljudi, ukoliko to<br />

znači pomaganje drugima da ostvare<br />

svoja prava. Četvrti stepen odnosi se<br />

na altruizam i darežljivost u znanju.<br />

To su oni koji ne kriju znanje koje<br />

im je Allah podario i ne škrtare u<br />

njegovom prenošenju i podučavanju<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

39


drugih ljudi, i to čine bez oholosti,<br />

umišljenosti, zavidnosti i loših namjera<br />

prema onima koje podučavaju.<br />

Neki islamski učenjaci su kazali<br />

da je darežljivost u znanju bolja od<br />

darežljivosti u imetku. Peti stepen<br />

odnosi se na nesebično zalaganje<br />

ugleda putem zauzimanja kod vladara<br />

za obespravljene ljude. Na taj način<br />

ugledan čovjek daje zekat na svoj<br />

ugled kao što učenjak podučavanjem<br />

drugih ljudi daje zekat na znanje koje<br />

posjeduje.<br />

j<br />

Šesti stepen odnosi se na darežlji-<br />

vost u svim vidovima materijalnog i<br />

moralnog pomaganja, na što aludira<br />

hadis Muhammeda, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, u kojem je rekao: “Svaki<br />

dan u kojem čovjek osvane (živ i<br />

zdrav) dužan je podijeliti sadaku na<br />

svaki svoj zglob. Pomiriti dvojicu ljudi<br />

je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše<br />

na svoju jahalicu, ili da natovari<br />

svoj prtljag, je sadaka, lijepa riječ je<br />

sadaka, svaki korak do džamije radi<br />

klanjanja namaza je sadaka, sklonuti<br />

s puta ono što smeta prolaznicima je<br />

sadaka.” (Muttefekun alejhi). Sedmo,<br />

darežljivost koja se odnosi na ljudsku<br />

čast. Najbolji primjer za to je ashab<br />

Ebu Damdam, r.a., koji je u zoru<br />

učio ovu dovu: “Gospodaru moj, ja<br />

nemam imetka koji bih podijelio kao<br />

sadaku, pa zato svoju čast zalažem<br />

kao sadaku. Gospodaru, budi mi<br />

svjedok da sam oprostio svima koji<br />

su me na bilo koji način uvrijedili,<br />

potvorili i psovali.” Kada su se sutradan<br />

ashabi okupili kod Poslanika,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, on im je<br />

rekao: “Zar ne možete biti kao Ebu<br />

Damdam, ako već nemate imetka da<br />

ga podijelite kao sadaku.”<br />

Osmi stepen odnosi se na darežljivost<br />

u pogledu strpljivosti na životnim<br />

iskušenjima, kao i opraštanje<br />

uvreda i dugova drugim ljudima.<br />

Strpljivost je uzvišen stepen i altruizam<br />

i davanje prednosti drugima<br />

u tom pogledu, bolji je od izdašnog<br />

dijeljenja imetka. Allah, dž.š.,<br />

u Kur’anu veli: Nepravda se može<br />

uzvratiti istom mjerom, a onoga koji<br />

oprosti i izmiri se Allah će nagraditi;<br />

On, uistinu, ne voli one koji nepravdu<br />

čine. (Eš-Šura, 40.).<br />

U ajetu su spomenuta tri stepena:<br />

stepen pravednosti i uzvraćanje<br />

na nepravdu istom mjerom, što je dozvoljeno,<br />

zatim, stepen dobročinstva i<br />

velikodušnog opraštanja, što je preporučeno,<br />

i stepen zuluma, što je zabranjeno.<br />

Deveti stepen altruizma odnosi<br />

se na lijep ahlak i općenito lijepo<br />

ponašanje prema ljudima. To je stepen<br />

koji je veći i bolji od velikodušne<br />

strpljivosti na uvredama,<br />

i onaj ko ga ostvari<br />

može postići stepen<br />

stalnog postača i klanjača,<br />

a to su dobra<br />

djela koja će na vagi<br />

Sudnjeg dana biti najteža.<br />

U tom smislu je<br />

i hadis Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem:<br />

“Neka niko od<br />

vas ne omalovažava ni<br />

jedno dobro djelo, pa<br />

makar se radilo o tome<br />

da sretneš drugog muslimana<br />

nasmijanog<br />

lica.”<br />

Deseti stepen je<br />

altruizam u pogledu<br />

onoga što ljudi posjeduju,<br />

u smislu da ne<br />

žudiš za onim što oni<br />

imaju, da to ne smatraš<br />

velikim u svom<br />

srcu niti da od njih<br />

ponizno tražiš te blagodati<br />

svojim jezikom.<br />

Rekao je Abdullah Ibn<br />

Mubarek: “Neovisnost<br />

u pogledu onoga što<br />

ljudi posjeduju, predstavlja<br />

veći stepen darežljivosti od<br />

dijeljenja imetka i komotno<br />

se može kazati siromahu<br />

koji ne žudi za bogatstvom<br />

drugih ljudi: ‘Iako ti nije<br />

dato ono čime bi pokazao<br />

svoju darežljivost, budi altruista<br />

u odnosu na ono što<br />

oni posjeduju i sigurno ćeš<br />

ih preteći u darežljivosti, u<br />

rahatluku i svom drugim<br />

pohvalnim svojstvima.’”<br />

Primjeri nesebičnosti i altruizma<br />

Muhammed, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, bio je najbolji primjer i<br />

uzor u lijepom ahlaku, pa tako i u<br />

pogledu altruizma i darežljivosti.<br />

Prenosi se od Sehla ibn Sa’da, r.a.,<br />

da je rekao: “Jedna žena je došla<br />

kod Poslanika, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, i donijela mu ogrtač.<br />

Nakon toga, on je upitao ashabe:<br />

‘Znate li šta je burda?’ Odgovorili<br />

su: ‘Znamo, to je ogrtač sa pletenim<br />

rubovima.’ Onda je ta žena rekla:<br />

‘Allahov Poslaniče, ja sam ga svojim<br />

rukama isplela samo za tebe, pa ga<br />

obuci.’ Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, uzeo je ogrtač, jer mu je<br />

zaista trebao, a zatim se pojavio u<br />

ogrtaču pred nama. Jedan od pristnih<br />

ashaba mu je rekao: ‘Allahov<br />

Poslaniče, da li bi meni dao taj<br />

Rekao je<br />

Abdullah Ibn<br />

Mubarek:<br />

“Neovisnost<br />

u pogledu<br />

onoga što ljudi<br />

posjeduju,<br />

predstavlja<br />

veći stepen<br />

darežljivosti<br />

od dijeljenja<br />

imetka.”<br />

ogrtač?’ Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, istog<br />

trenutka je skinuo ogrtač<br />

i dao ga tom čovjeku.<br />

Nakon toga prisutni su mu<br />

rekli: ‘Zašto si to tražio od<br />

Poslanika, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, kad znaš da on<br />

nikoga neće odbiti u onome<br />

što traži, a potreban mu<br />

je taj ogrtač?’ Odgovorio<br />

je: ‘Tako mi Allaha ja<br />

sam ga tražio da mi bude<br />

ćefin kada umrem.’ Sa’d je rekao:<br />

“Zaista mu je taj ogrtač bio ćefin<br />

u koji je umotan kada je umro.”<br />

(Buharija). U predaji od Enesa ibn<br />

Malika stoji da je neki čovjek tražio<br />

od Poslanika, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, stada ovaca koja su ispunila<br />

dolinu između dva brda, pa mu ih je<br />

dao. Poslije toga, taj čovjek se vratio<br />

svom narodu i rekao: “O ljudi, primite<br />

islam, zaista Muhammed daje<br />

toliko da se poslije toga ne trebate<br />

plašiti siromaštva.”<br />

Davanje prednosti bratu<br />

muslimanu i po cijenu života<br />

Poslanikov, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, primjer slijedili su i njegovi<br />

ashabi. U Bici na Jermuku,<br />

Huzejfe el-Adevi, sa vedrom vode u<br />

ruci, tražio je svog amidžića među<br />

ranjenicima da ga napoji. Kada ga<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

40


je našao, prišao mu je i baš kada je<br />

prinio vedro njegovim usnama, začuo<br />

se jecaj drugog ranjenika, pa je<br />

njegov amidžić pokazao očima prema<br />

njemu. Huzejfe je otišao do drugog<br />

ranjenika i vidio je da se radi<br />

o Hišamu ibn Asu. Uzeo je vedro s<br />

vodom da ga napoji, ali je čuo trećeg<br />

ranjenika i njegov bolni krik:<br />

“Aaah!” I umjesto da se napije vode,<br />

Hišam je pokazao očima prema tom<br />

ranjeniku. Huzejfe je pritrčao da ga<br />

napoji, ali je on već bio umro. Brzo<br />

se vratio do Hišama, ali je i on bio<br />

mrtav, a zatim je požurio do svog<br />

amidžića, međutim ni on više nije<br />

davao znake života. Dakle, svaki od<br />

ovih ashaba dao je prednost svom<br />

bratu muslimanu nad samim sobom<br />

i to onda kada je gutljaj vode značio<br />

spašavanje života.<br />

Allah se čudi vašem sinoćnjem<br />

postupku<br />

Do koje mjere su ashabi bili spremni<br />

na žrtvu i koliko su bili velikodušni<br />

i darežljivi, svjedoči i sljedeća<br />

predaja. Naime, Ebu Hurejre,<br />

r.a., prenosi da je neki čovjek došao<br />

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

i rekao: “Ja sam gladan i potrebna mi<br />

je bilo kakva hrana.” Nakon toga<br />

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

pitao je sve svoje supruge da li<br />

imaju hrane, a one su sve odgovorile<br />

da u njihovim kućama<br />

nema ništa drugo<br />

osim vode. Tada<br />

se Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem,<br />

obratio ashabima,<br />

upitavši: “Ima li neko<br />

među vama da bi večeras<br />

ugostio gosta?”<br />

“Allahov Poslaniče,<br />

ja ću ga ugostiti”, javio<br />

se jedan ensarija.<br />

Kada je došao kući<br />

pitao je suprugu ima<br />

li imalo hrane u kući,<br />

a ona mu je rekla da<br />

nema ništa osim hrane<br />

za djecu. Onda joj<br />

je on rekao: “Počasti<br />

Poslanikovog, sallallahu<br />

alejhi ve sellem,<br />

gosta! Kada on dođe<br />

ti uspavaj djecu, a<br />

onda mu stavi da jede,<br />

zatim ugasi svijeću,<br />

a mi ćemo se praviti<br />

da jedemo kako on<br />

ne bi primijetio da<br />

mi nemamo hrane.”<br />

Sutradan je Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, sreo tog<br />

ensariju i rekao mu: “Zaista se Allah<br />

čudi vašem sinoćnjem postupku.’’<br />

To je pravi profit!<br />

Govoreći o altruizmu i darežljivosti<br />

ashaba, Enes ibn Malik, r.a., rekao je:<br />

“Ebu Talha, r.a., je imao najviše palmi<br />

u Medini, a najdraži imetak bio mu je<br />

palmovik Bejreha, koji se nalazio pored<br />

Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

mesdžida. Muhammed, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, ulazio je često u<br />

taj palmovik i pio vodu sa njegovog<br />

izvora. A kada je objavljen ajet: Nećete<br />

zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio<br />

od onoga što vam je najdraže; a bilo šta<br />

vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.<br />

(Ali-Imran, 92.), Talha je došao kod<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i<br />

rekao: ‘Allahov Poslaniče, meni je najdraži<br />

imetak palmovik Bejreha, i ja ga<br />

dajem kao sadaku u ime Allaha, nadajući<br />

se Allahovoj nagradi, pa ga ti dodijeli<br />

kome hoćeš.’ Poslanik, sallallahu<br />

aljehi ve sellem, odgovorio mu je: ‘To<br />

je istinski profit! A ja smatram da je<br />

najbolje da ga podijeliš svojoj bližnjoj<br />

rodbini.’ Nakon toga, Talha je svoj<br />

najbolji i najdraži imetak dao svojim<br />

amidžićima.” (Buharija i Muslim).<br />

A u pripovijestima o prijašnjim<br />

narodima spominje se i ova predaja.<br />

Naime, u jednom mjestu živjela su<br />

dvojica braće koji su imali njivu koja<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

41<br />

je donosila velike prihode u pšenici i<br />

drugim poljoprivrednim proizvodima.<br />

Jedan od njih je bio oženjen i imao je<br />

mnogo djece, a drugi je bio neoženjen.<br />

Bez obzira na to, oni su odlučili i dogovorili<br />

da njivu i sve što su od žitarica<br />

uskladištili podijele popola. Međutim,<br />

kada se vratio svojoj kući, mlađi i neoženjeni<br />

brat rekao je samom sebi:<br />

“Zaista je nepravedno da imetak podijelimo<br />

na pola, jer moj brat je oženjen<br />

i ima mnogo djece i njegove potrebe su<br />

veće nego moje.” Zbog toga je odlučio<br />

da svake noći odnese po jednu vreću<br />

pšenice i da je istrese u bratov rov u<br />

kojem je bila pšenica, a da brat to ne<br />

sazna. U isto vrijeme i njegov oženjeni<br />

brat je razmišljao o podjeli imetka, pa<br />

je rekao: “Ja mislim da je ovo nepravedno,<br />

ja sam oženjen, imam ženu i<br />

djecu koji će mi pomoći u budućnosti<br />

ako ja obolim, a moj brat je sam i bolje<br />

je da on ima više imetka, ako mu zatreba<br />

nečija pomoć da ga može platiti.”<br />

I on je također odlučio da svake noći<br />

nosi vreću pšenice u rov svoga brata, a<br />

da brat to ne zna. Međutim, jedne noći<br />

su krenuli u isto vrijeme i sreli su se na<br />

pola puta, pa su onda zbunjeno gledali<br />

jedan u drugog, a zatim su spustili vreće<br />

s pšenicom i bratski se zagrlili, sretni<br />

i zadovoljni zbog onoga što su učinili.<br />

Kako dostići stepen altruizma i<br />

darežljivosti?<br />

Mnogo je stvari koje vjernicima<br />

pomažu da postignu stepen altruizma,<br />

a mi ćemo spomenuti najvažnije.<br />

Prvo, želja i nastojanje da se<br />

vjernik okiti lijepim ahlakom i da se<br />

oslobodi svih negativnih svojstava.<br />

Onoliko koliko čovjek želi da popravi<br />

svoj ahlak, toliko će biti bliži<br />

stepenu altruizma i darežljivosti, jer<br />

je altruizam vrhunac lijepog ahlaka.<br />

Drugo, preziranje i ostavljanje pohlepe,<br />

jer onaj ko mrzi pohlepu zna<br />

da je se ne može osloboditi osim putem<br />

altruizma i darežljivosti. Treće,<br />

veličanje prava drugih ljudi, jer onaj<br />

ko poštuje tuđa prava i maksimalno<br />

ih čuva, neće smatrati da je izvršio<br />

svoje obaveze i ispoštovao tuđa prava,<br />

dok ne postigne stepen altruizma.<br />

Četvrto, odricanje od dunjaluka<br />

i stalno pripremanje i razmišljanje<br />

o ahiretu, jer će dunjalučke blagodati<br />

izgledati bezvrijedno onome ko<br />

zna da ga čeka susret sa Allahom i<br />

polaganje računa. Peto, navikavanje<br />

duše da se nosi sa tegobama i iskušenjima,<br />

jer će to pomoći vjerniku da<br />

bolje razumije druge ljude i podstaknut<br />

će ga na darežljivost i nesebično<br />

pomaganje.


Islamsko pravo<br />

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />

“Neka se onaj koji je džunup<br />

ne kupa u stajaćoj vodi”<br />

Ovaj hadis potvrda je i<br />

sveobuhvatnosti islamskog<br />

vjerozakona (Šerijata) i<br />

njegovog zadiranja u sve pore<br />

ljudskog života, suprotno<br />

mišljenju onih koji su opseg<br />

važenja islamskih propisa<br />

i načela sveli u najmanje<br />

moguće okvire, smatrajući<br />

da je njegova jedina svrha i<br />

funkcija uređenje čovjekovog<br />

personalnog odnosa prema<br />

Bogu, dok su svi ostali aspekti<br />

ljudskog života prepušteni<br />

ljudima da ih oni uređuju<br />

po vlastitom izboru, želji i<br />

prohtjevima<br />

Piše: Mr. Semir Imamović<br />

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu<br />

anhu, da je Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />

“Neka se onaj koji je džunup ne<br />

kupa u stajaćoj vodi.”<br />

Ocjena hadisa<br />

Hadis je vjerodostojan. Zabilježio<br />

ga je Muslim u Sahihu, Knjiga o čistoći,<br />

Poglavlje “Zabrana kupanja u stajaćoj<br />

vodi”, br. 283.<br />

Opća pravna pitanja<br />

Islamski vjerozakon (propisi) je koncipiran<br />

tako da, između ostalog, vodi brigu<br />

o ljudskom zdravlju kao neodvojivom<br />

dijelu cjeline koja se zove ljudski život,<br />

onome što ga jača i održava u najoptimalnijem<br />

stanju, i sprječava i zabranjuje sve<br />

ono što mu šteti, što ga slabi, narušava i<br />

umanjuje njegovu funkcionalnost. Jedan<br />

u nizu dokaza koji to potvrđuje je navedeni<br />

hadis. Najblaža negativna posljedica<br />

kupanja osobe koja je džunup u stajaćoj<br />

vodi jeste da će voda izgubiti na svojoj<br />

prirodnoj formi, poprimit će neugodan<br />

miris i karakteristike zbog kojih će i samo<br />

njeno korištenje biti dovedeno u pitanje.<br />

Pretpostavimo situaciju da je to jedina<br />

voda koju stanovnici nekog područja ili<br />

domaćinstva imaju na raspolaganju, kolika<br />

će im šteta time biti nanešena? Ne<br />

samo u zdravstvenom, nego i egzistencijalnom<br />

pogledu. Izuzev ovog Poslanikovog,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, eksplicitnog<br />

iskaza, koji akcentira važnost prevencije<br />

u očuvanju i zaštiti ljudskog zdravlja,<br />

a samim time i života, postoje i brojni<br />

drugi iskazi (kur’anski i hadiski) koji na<br />

direktan ili indirektan način promoviraju<br />

zdrav život i zaštitu ljudskog zdravlja kao<br />

jedne od najvećih vrijednosti, kao što su<br />

riječi Uzvišenog: O vjernici, jedite ukusna<br />

jela koja smo vam podarili i budite Allahu<br />

zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! On<br />

vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko<br />

meso, i ono što je zaklano u nečije drugo<br />

ime, a ne u Allahovo. 1 ; i riječi: I jedite i pijte,<br />

samo ne pretjerujte; On ne voli one koji<br />

pretjeruju. 2 , kao i riječi Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem: “Kada se neko od vas<br />

probudi iz sna, neka ne kvasi svoje ruke u<br />

posudi, dok ih ne opere tri puta, jer ne zna<br />

gdje ih je, tokom spavanja, držao.’’ 3 i sl.<br />

Ovaj hadis potvrda je i sveobuhvatnosti<br />

islamskog vjerozakona (Šerijata) i<br />

njegovog zadiranja u sve pore ljudskog<br />

života, suprotno mišljenju onih koji su opseg<br />

važenja islamskih propisa i načela sveli<br />

u najmanje moguće okvire, smatrajući da<br />

je njegova jedina svrha i funkcija uređenje<br />

čovjekovog personalnog odnosa prema<br />

Bogu, dok su svi ostali aspekti ljudskog<br />

života prepušteni ljudima da ih oni uređuju<br />

po vlastitom izboru, želji i prohtjevima.<br />

Štaviše, takvo mišljenje u sebi nosi<br />

primjese parcijalizacije vjere ili kur’anskim<br />

žargonom kazano “nevjerovanja (odbacivanje)<br />

u jedan dio Knjige”, zbog kojeg<br />

je Uzvišeni Allah ukorio Jevreje, koji su<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

42<br />

suprotno načelima Knjige, koja im je data,<br />

a boreći se na protivničkoj strani, kao saveznici<br />

arapskih plemena, jedni druge<br />

ubijali, iz zavičaja njihova izgonili, i jedni<br />

drugima plij<br />

enili kompletnu imovinu, a<br />

zatim su, sukladno prinicpima Tevrata,<br />

otkupljivali jedne druge iz zarobljeništva. 4<br />

Uzvišeni, u tom smislu, veli: I kada smo<br />

od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima<br />

nećete prolijevati i da jedni druge iz zemlje<br />

vaše nećete izgoniti, vi priznaja<br />

te da je tako<br />

i svjedoci ste, vi ipak jedni druge ubijate, a<br />

pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite<br />

– pomažući jedan drugom protiv njih, čineći<br />

i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji<br />

dođu, vi ih otkupljujete, a zabranjeno vam<br />

je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio<br />

Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga<br />

od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu<br />

poniženje, a na Sudnjem danu bit će<br />

stavljen na muke najteže. – A Allah motri<br />

na ono što radite. To su oni koji su život na<br />

ovome svijetu pretpostavili onom na onome<br />

svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će<br />

im iko u pomoć priteći. 5 Ovome treba dodati<br />

da Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, na<br />

nekoliko mjesta u Kur’anu naglašava da je<br />

Kur’an objavljen kao pojašnjenje za svaku<br />

stvar, te da upućuje (ukazuje) na ono što je<br />

najbolje i najispravnije, ne dajući pri tome<br />

detaljnije obrazloženje o tome koja su to<br />

pitanja i oblasti za koja on nudi najbolja<br />

i najadekvatnija rješenja i uputstva, što<br />

se može i mora tumačiti kao općenitost<br />

kur’anske poruke, i da ona nije ograničena<br />

na određeni životni aspekt. U ovom kontekstu<br />

treba posmatrati i riječi Ebu-Zerra,<br />

radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, je umro, a iza njega je<br />

ostao nauk o svemu što nas je interesiralo,<br />

pa čak i o ptici u zraku.” 6<br />

Za teoretičare šerijatskog prava (ar.<br />

usulijjun) ovaj hadis je interesantan i zbog<br />

toga što otkriva drugu stranu zabrane (ar.<br />

en-nehj), odnosno njenu blažu formu,<br />

koja se, kao što je to u ovom slučaju, može<br />

razumjeti iz samog konteksta ili prilike u<br />

kojoj je izrečena. Naime, osnova je, kada<br />

su kur’anske i hadiske zabrane u pitanju,


da se njima imperativno (kategorično) na-<br />

laže ustezanje od djela (postupka ili riječi)<br />

uz kojeg su spomenuti, ali se može ovisno<br />

o kontekstu, ili indicijama (pomoćnim činjenicama),<br />

protumačiti i kao niži (blaži)<br />

stepen zabrane, tj. kao pokuđeno djelo<br />

(mekruh), čije izostavljanje Zakonodavac<br />

traži ali ne u formi imperativa, kao što je<br />

to slučaj sa zabranama koje nemaju izričit<br />

(dominantan) obredoslovni karakter, ili<br />

kojima se definiraju pravila ponašanja prilikom<br />

obavljanja (vršenja) svakodnevnih<br />

radnji i potreba (fiziološka potreba, higijena,<br />

čistoća, zdravlje, pristojno i uljudno<br />

ponašanje i sl.). U vezi s ovim islamski<br />

pravnici nemaju jedinstven stav. 7<br />

smatrat ćemo ga strogo zabranjenim (haramom).<br />

Bilo kako bilo, minimum oko<br />

kojeg se slažu islamski pravnici jeste da se<br />

kupanje džunupa u stajaćoj vodi protivi<br />

pravilima pristojnog i uljudnog ponašanja,<br />

te ga kao takvog treba izbjegavati i na<br />

njega upozoravati.<br />

2. Dozvola kupanja u tekućoj vodi,<br />

bilo da se radi o stalno tekućoj vodi<br />

(rjekama, bujicama) ili vodi koja je privremeno<br />

zaustavljena s određenom namjerom<br />

(rezervoari vode namijenjeni<br />

za navodnjavanje). Također, sasvim je<br />

svjedeno da li se radi o kupanju nakon<br />

džunupluka, obredoslovnom 8 ili uobičajenom<br />

kupanju.<br />

3. Džunupluk (dženabet) je stanje<br />

pravne nečistoće, izazvano spolnim<br />

kontaktom ili izlaskom sjemena usljed<br />

spolnog nadražaja, u snu ili na javi, a<br />

koje biva zaprekom za obavljanje vjerskih<br />

dužnosti i bogougodnih djela, čija<br />

ispravnost ovisi o fizičkoj ili pravnoj čistoći,<br />

kao što su namaz, učenje Kur’ana,<br />

doticanje Mushafa, boravak u džamiji,<br />

obavljanje tavafa i sl. I u prvom i u drugom<br />

slučaju, i kada je uzrok džunupluka<br />

spolni kontakt, pri kojem nije nužno da<br />

se desi izlazak sjemena, i kada je uzrok<br />

džunupluka izlazak sjemena, obavezno<br />

je kupanje. 9 Nešto više riječi o ovome bit<br />

će kasnije.<br />

Propisi<br />

1. Da li je zabrana, spomenuta u ovom<br />

hadisu, kategorične ili sugestivne naravi,<br />

tj. da li se njome spomenuto djelo (kupanje<br />

džunupa u stajaćoj vodi) izričito zabranjuje<br />

ili se samo želi ukazati na njegovu<br />

neprikladnost (nedoličnost), bez posebnih<br />

imperativnih tendencija? Na ovo pitanje,<br />

dobrim djelom, već smo odgovorili u<br />

prethodnoj stavci. Koje od dva mišljenja<br />

ćemo odabrati, ovisi o tome koje teoretsko<br />

stanovište uzimamo kao mjerodavno: ako<br />

je to stanovište onih koji prave razliku između<br />

zabrana obredoslovne naravi i onih<br />

koji to nisu, onda ćemo odabrati mišljenje<br />

po kojem je spomenuto djelo pokuđeno,<br />

ali ne i strogo zabranjeno, u suprotnom,<br />

Bilješke:<br />

1<br />

- Prijevod značenja, El-Bekare, 172., 173.<br />

2<br />

- Prijevod značenja, El- ‘Araf, 31.<br />

3<br />

- Muttefekun alejhi, Buharija, 162., Muslim, 278.<br />

4<br />

- El-Misbahul-munir fi tehzibi Tefsir Ibn Kesir, Safijurrahman el-Mubarekfuri, 75.<br />

5<br />

- Prijevod značenja, El-Bekare, 84.-86.<br />

6<br />

- Ahmed, 5/153., Tajalisi, br. 479. U njegovom lancu se nalazi osoba čije ime nije<br />

spomenuto. Prenijeli su ga, također, Bezzar, kao što se navodi u Kešful-estar, br.<br />

147., Ibn Hibban, br. 65, Taberani, br. 1647. Rekao je Hejsemi u Medžmeu’-z-zevaidu,<br />

8/264.: “Prenosioci koje je naveo Taberani u svojoj verziji spadaju u grupu<br />

prenosilaca čiji hadisi su zabilježeni u Sahihu, osim Abdullaha el-Mukrija, a i on<br />

je povjerljiv prenosilac.’’<br />

7<br />

- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/69.<br />

8<br />

- Kupanje petkom, za Bajrame, prije oblačenja ihrama na hadžu, i sl.<br />

9<br />

- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/71.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

43


Zelena transferzala<br />

Odnos medija u Srbiji prema sandžačkim Bošnjacima muslimanima<br />

Sve dobro što je<br />

bošnjačko se minimizira,<br />

omalovažava i skriva<br />

1. februara 1932. godine<br />

u Prijepolju je odštampan<br />

prvi broj lista Sandžak. Tim<br />

povodom Bošnjačka kulturna<br />

zajednica organizirala<br />

je tribinu o medijima u<br />

Sandžaku i odnosu medija<br />

u Srbiji prema sandžačkim<br />

Bošnjacima muslimanima.<br />

Prenosimo izlaganje Sead ef.<br />

Šaćirovića, direktora Media<br />

centra Islamske zajednice i<br />

urednika lista Glas islama<br />

Počeću sa riječima Bekira ef.<br />

Makića koji je nedavno rekao:<br />

“Više je medijskog prostora dato<br />

keruši ‘Mili’ nego nacionalnim manjinama”.<br />

Potpuno je jasno da stanje medija u<br />

cijeloj zemlji nije ni približno dobro kako<br />

bi trebalo odgovarati vremenu u kojem<br />

živimo i vijeku u kom se nalazimo, te<br />

stremljenju Srbije ka euroatlantskim integracijama.<br />

Stanje u Sandžaku u medijskoj<br />

sferi se nije promijenilo u odnosu na<br />

devedesete godine. Mediji sa nacionalnom<br />

frekvencijom prema muslimanima<br />

imaju isti odnos kao i devedesetih godina<br />

u vaktu Slobodana Miloševića.<br />

Lokalna Regionalna televizija je po<br />

nepisanom pravilu u rukama režima koji<br />

vlada našim gradom. Uređivačka politika<br />

ostaje ista bez obzira ko je na vlasti, a njeno<br />

izvještavanje se svodi na veličanje vlastodržaca<br />

i onoga šta oni rade. Hrabrog<br />

istraživačkog novinarstva skoro da nema.<br />

Novinari se boje zamjeranja režimu,<br />

političarima, tajkunima i kriminalcima.<br />

Informativne emisije ove televizije favorizuju<br />

vlastodršce i daju im najveću minutažu.<br />

Ukoliko se nađe neko hrabar od<br />

novinara da kritikuje i govori o opštem<br />

stanju, IZ-i, Bošnjacima muslimanima,<br />

da kritikuje nerad, javašluk, političku pristrasnost,<br />

mito i korupciju, on se veoma<br />

brzo nađe na udaru batinaša koji tuku zarad<br />

interesa lokalnih vođa, gradonačelnika<br />

ili činovnika vladajuće stranke. Ostale<br />

dvije televizije su donekle slobodnije, pa<br />

se od njih može čuti kritika svim akterima<br />

sandžačke javnosti, a najviše na račun<br />

vlastodržaca koji u Sandžaku vladaju na<br />

štetu i teret sopstvenog naroda.<br />

Sve dobro se minimizira<br />

Za najslobodniji medij u Sandžaku<br />

važi, a to uistinu i jeste, naš list Glas islama,<br />

internet stranica Islamske zajednice<br />

kao i internet stranica elektronskih novina<br />

Sandžakpress, a od sada i list Sandžak<br />

kojeg ćete imati priliku da čitate u narednom<br />

periodu. Glas islama a je u najtežem<br />

periodu u novije vrijeme za islam i muslimane<br />

na ovim prostorima, a to je period<br />

od 2007. koji traje i danas, odigrao epohalnu<br />

ulogu objavljujući istine o onome<br />

što čini režim, poltroni i izdajice među<br />

Bošnjacima. Glas islama a je list osnovan<br />

od strane Mešihata IZ-e još ‘96. godine i<br />

od toga dana on je medijski stub u odbrani<br />

interesa muslimana i kritičar svih onih<br />

koji se usuđuju da u islam i muslimane<br />

diraju napadajući njihovu IZ-u i islamske<br />

vrijednosti. Čovjek bez identiteta je niko<br />

i ništa, on je mrtav još na dunjaluku. U<br />

traganju za identitetom možemo upoznati<br />

samoga sebe, a Glas islama a je doprinio<br />

da muslimani ovih prostora upoznaju<br />

sami sebe. Za nas sloboda nema alternativu!<br />

Podaništvo, vazalstvo, poltronstvo,<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

44<br />

izdaja, strah, za nas nemaju značaja u<br />

smislu prihvatanja tih negativnih vrijednosti.<br />

One mogu biti samo kritikovane sa<br />

naše strane. Tako bi se trebala rukovoditi<br />

većina medija u Sandžaku. Pošteno bi<br />

trebali izvještavati svi u Srbiji o onome što<br />

se kod nas dešava. Međutim, kao u svim<br />

oblastima života i u oblasti medijske sfere<br />

prema muslimanima Bošnjacima se od<br />

strane srpskih medija vodi organizovana<br />

hajka. Sve dobro što je bošnjačko se minimizira,<br />

omalovažava, poništava i skriva.<br />

Skrivaju čak i Novi Pazar (najveći grad u<br />

Sandžaku) na mapi vremenske prognoze<br />

za Srbiju.<br />

Kada se o Novom Pazaru izvještava,<br />

pa čak i ako se recimo govori o drogi i<br />

kriminalu onda srpske medijske kuće<br />

postavljaju sliku Arab džamije u pozadini<br />

sugerišući na taj način gledaocu ili<br />

čitaocu da sav kriminal izlazi iz džamije i<br />

da tamo kriminalci stanuju. Prilozi o našim<br />

aktivnostima su nepotpuni, emituju<br />

se na kraju vijesti kada ih ljudi više i ne<br />

gledaju, često riječi izvlače iz konteksta<br />

mijenjajući tako značenje rečenog. Bilo<br />

je i situacija da se odmah nakon priloga<br />

o aktivnostima IZ-e pusti nekakav<br />

prolog ili reklama u kojoj se prikazuje<br />

nago tijelo, alkohol ili svinja, te druge<br />

negativnosti koje ne pripadaju islamu sa<br />

željom da se sve stavi u istu ravan. Skriva<br />

se i ne prenosi prava suština problema u<br />

Sandžaku. Za glavnog muftiju vežu sve,<br />

pa i ako bilo ko od nas da neku izjavu ili<br />

neka naša institucija ima neku aktivnost<br />

oni kažu “muftija, muftijina, muftijino”<br />

itd., pokušavajući tako da svaku aktivnost<br />

svale na muftijina pleća, targetirajući<br />

njega kao glavnog krivca za sve pa i za<br />

hladno vrijeme u državi.<br />

Mediji u Srbiji su stalnim targetiranjem<br />

muftije, IZ-e i njenih čelnika<br />

stvarali opravdavajuću klimu linča


čelnika IZ-e. Takvih pokušaja imamo<br />

i danas od strane pojedinih medija koji<br />

se predstavljaju kao nezavisni a zapravo<br />

su režimski, stranački, udbaški i rade po<br />

nalogu moćnika koji ne žele nikakvog<br />

dobra Bošnjacima na ovim prostorima.<br />

Ni tada pa ni danas ni jedan medij u<br />

Sandžaku mimo Glasa islama, naših internet<br />

starnica i dvije televizije Universe i<br />

Tv Jedinstvo nije stao u odbranu istine,<br />

ljudskih i vjerskih prava, izuzimajući donekle<br />

list Danas.<br />

U Novom Pazaru djeluje nekoliko<br />

radio stanica od kojih apsolutna većina<br />

samo prenosi pozdrave i čestitke, ne<br />

mareći za pitanja od vitalnog značaja<br />

za Bošnjake. Radio Sto Plus koji djeluje<br />

u okviru agencije Beta, takođe najčešće<br />

neadekvatno izvještava o interesima<br />

Bošnjaka, i često skriva činjenice o onome<br />

što radi IZ-a, jer mora pratiti orijentiranost<br />

poslodavca koji spada u one što<br />

najčešće taje istinu i suštinu problema<br />

u Sandžaku. Mnoge bitne vijesti o aktivnostima<br />

IZ-e i njenih institucija ovaj<br />

radio ne prenosi ili ih prikaže iskrivljeno.<br />

Radio Refref je pravo osvježenje za<br />

slušaoce koji na njemu mogu poslušati<br />

preuzete vijesti sa radia Slobodna Evropa<br />

i TV Universa, i uz to edukovati se o<br />

svojoj vjeri i čuti islamske savjete. Slična<br />

je situacija sa ostalim sandžačkim gradovima.<br />

Posebno je teško u Prijepolju,<br />

Priboju, Sjenici, Tutinu gdje djeluju prorežimski<br />

lokalni mediji koji izvještavaju<br />

na štetu Bošnjaka, a zarad vladajuće<br />

klase. Da nije signala TV Jedinstvo koji<br />

često bude ometan, na pomenutim prostorima<br />

narod ne bi mogao čuti i vidjeti<br />

pravu istinu o zbivanjima na sandžačkoj<br />

sceni.<br />

Javni servis RTS<br />

Pogledajmo aktivnosti javnog servisa<br />

RTS vezane za Sandžak. Oni su tu<br />

samo ako se tučemo sa policijom ili imamo<br />

problema međusobom. Tu su kada<br />

treba stvarati lošu sliku o nama i pripremati<br />

legalizaciju nečasnih radnji režima<br />

prema Bošnjacima. Jako su tendenciozni,<br />

sa ciljem stvaranja negativne slike<br />

o islamu, muslimanima Bošnjacima i<br />

predstavnicima IZ-e, kao i svega onoga<br />

što dolazi iz ovih institucija. Oni su<br />

do te mjere tendenciozni da su spremni<br />

potpuno izvrnuti riječi naših čelnika.<br />

Npr. na tribini održanoj prošle sedmice<br />

muftija je rekao: “Kada Sandžak bude<br />

imao autonomiju srpska djeca neće morati<br />

učestvovati u obilježavanju Bajrama<br />

niti bilo čega što nije u skladu sa njihovom<br />

duhovnošću.” Odmah nakon tribine<br />

u prvim narednim vijestima nešto<br />

poslije 22 časa, voditeljka RTS-a je riječ<br />

autonomija prevela u riječ<br />

“OTCEPLJENJE” i rekla da<br />

je muftija rekao:.....“Kada se<br />

Sandžak odcijepi srpska djeca<br />

neće morati slaviti vjerske<br />

praznike.”<br />

Na RTS-u nema afirmativnih<br />

priloga o Sandžaku,<br />

nema pokretačke priče o razvoju<br />

naše ekonomije, putne<br />

infrastrukture, medicinskih<br />

ustanova, školstva i dr. Kada<br />

se desi neko ubistvo, (posebno<br />

kao ubistvo policajca prošle<br />

godine u blizini Ribarića),<br />

onda se od strane srpskih<br />

medija Sandžak satanizuje<br />

do te mjere da kada bi ptice<br />

razumjele šta RTS i ostali srpski<br />

mediji pričaju ne bi ni one<br />

našim vazdušnim prostorom<br />

letjele. Naši sportisti širom svijeta postižu<br />

rezultate na kojima im dunjaluk zavidi,<br />

za srpske medije to nema nikakav značaj,<br />

pa ni činjenica da su sandžački bokseri<br />

svjetski šampioni. Nema emisija na<br />

Kada se desi<br />

neko ubistvo,<br />

(posebno<br />

kao ubistvo<br />

policajca<br />

prošle godine<br />

u blizini<br />

Ribarića), onda<br />

se od strane<br />

srpskih medija<br />

Sandžak<br />

satanizuje do<br />

te mjere da<br />

kada bi ptice<br />

razumjele šta<br />

RTS i ostali<br />

srpski mediji<br />

pričaju ne bi<br />

ni one našim<br />

vazdušnim<br />

prostorom<br />

letjele.<br />

bosanskom jeziku niti postoji<br />

bošnjačka redakcija. Iz skoro<br />

svih, pa čak i malih gradova,<br />

mnogo manjih od Novog<br />

Pazara, javljaju se dopisnici u<br />

informativnim emisijama, iz<br />

Novog Pazara ne. Oni ne žele<br />

da se zna da Novi Pazar i ostali<br />

gradovi postoje. Eto Sjenica<br />

ima nafaku da je najhladnija<br />

pa je često spominju, samo<br />

po hladnoći, nekada po siru<br />

i zdravoj hrani. Ali te brendove<br />

nisu zaštitili Bošnjaci<br />

već srpski tajkuni koji kupuju<br />

zemlju po Sandžaku, i to za<br />

badava. Mediji o tome ćute,<br />

osim Glasa islamaa<br />

i naše revije<br />

Sandžak.<br />

RTS rijetko prenosi bilo<br />

kakve vijesti u vezi aktivnosti<br />

naših institucija, osim ako se radi o<br />

propagandi koja njima odgovara kako bi<br />

se neko od nas optužio za govor mržnje<br />

i remećenje dobrih međunacionalnih<br />

odnosa.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

45


Glas islama<br />

Nijedan medij kao Glas islama nije<br />

uspio da na našim prostorima zapiše,<br />

opiše i ostavi upamćenu i najmanju sitnicu<br />

koja se dogodila na vjerskom planu,<br />

pa čak i na političkom, jer smo samo takvim<br />

širokim pristupom mogli sačuvati<br />

slobodu govora i štampe. Takvim pristupom<br />

naši novinari su doprinijeli jačanju<br />

svijesti i kod onih koji rade u drugim medijskim<br />

kućama. Šteta je što u Sandžaku<br />

nije postojala svo ovo vrijeme još jedna<br />

štampana snaga u vidu novine koja bi<br />

temeljitije pratila i analizirala političke<br />

događaje što bi donekle rasteretilo Glas<br />

islama. Jedna, donekle svijetla tačka koja<br />

je doprinijela pozitivnom širenju istine o<br />

Sandžaku i Bošnjacima jeste list Danas -<br />

Sandžak danas. Ova novina je donijela<br />

puno kvalitetnih tekstova o Sandžaku,<br />

aktivnostima IŻ-e, BKZ-e i drugih bitnih<br />

ustanova. Kritički se osvrtala na rad<br />

političara i lokalnih vlasti u sandžačkim<br />

gradovima. Za razliku od pomenutog<br />

lista apsolutna većina štampanih medija<br />

pristrasno djeluje favorizujući retrogradne<br />

snage među Bošnjacima, braneći režim<br />

i podržavajući segregaciju, diskriminaciju,<br />

kršenje vjerskih i ljudskih prava<br />

Bošnjaka muslimana. Najsvježiji primjer<br />

su Večernje novosti koje su objavile intervju<br />

sa vladikom bačkim Irinejom u kom<br />

on žestoko napada islamske vrijednosti i<br />

glavnog muftiju. Naše reagovanje nisu<br />

htjeli objaviti uprkos zakonskoj obavezi<br />

koja proizilazi iz Zakona o javnom<br />

informisanju.<br />

Umjesto da doprinose demokratizaciji,<br />

mediji u Jugoistočnoj<br />

Evropi, posebno u Srbiji okupirani<br />

su tiražom. U posljednjem<br />

izveštaju Reportera bez<br />

granica, zemlje jugoistočne<br />

Evrope dobile su lošu ocjenu.<br />

Sloboda medija je u slučaju<br />

Srbije gotovo na istom nivou<br />

kao i u Angoli i Nigeru.<br />

Umjesto riječi “istraživačko<br />

novinarstvo” možda je adekvatnije<br />

reći “hrabro novinarstvo-odnosno<br />

hrabri novinari”.<br />

U situaciji u kojoj su se<br />

našli muslimani u Sandžaku<br />

odnosno Bošnjaci nije pretjerano<br />

reći da već duži niz godina<br />

slobodni mediji ujedno i<br />

hrabri novinari dolaze najčešće<br />

ili samo ispod krova IZ-e i<br />

njenih institucija. Ta hrabrost<br />

Punim<br />

postizanjem<br />

slobode govora<br />

i iznošenjem<br />

korisnih misli<br />

i dobrih ideja<br />

Bošnjaci će<br />

ostvariti svoju<br />

slobodu. Nama<br />

trebaju hrabri<br />

i pošteni<br />

novinari, dobri<br />

ljudi koji će<br />

okom istine<br />

i poštenim<br />

perom i<br />

avazom<br />

prenijeti<br />

istinu o silnim<br />

Bošnjacima u<br />

Sandžaku.<br />

i nepokolebljivost su nas koštala pa nam<br />

je Ministarstvo vjera ukinulo simbolične<br />

dotacije 2009. godine. A činovnici tog<br />

Ministarstva na raznim skupovima prijete<br />

Glasu islama tužbama i zabranom,<br />

ocjenjujući iz perspektive sekularizma ili<br />

kršćanstva da li je neko izašao iz okvira<br />

vjere i prošao u politiku, ili je neko vjernik<br />

u islamu ili ne. Poručujem im da oni<br />

nisu kompetentni da o islamu<br />

i njegovim vrijednostima govore.<br />

O islamu kompetentno<br />

može govoriti samo islamska<br />

ulema. Bez obzira na sve<br />

pritiske finansijske i fizičke<br />

prirode novinari naših slobodnih<br />

institucija će nastaviti<br />

hrabro da se bore protiv nepravde<br />

svake vrste, medijskog<br />

mraka i gušenja slobode medija<br />

i slobode govora. Punim<br />

postizanjem slobode govora<br />

i iznošenjem korisnih misli<br />

i dobrih ideja Bošnjaci će<br />

ostvariti svoju slobodu. Nama<br />

trebaju hrabri i pošteni novinari,<br />

dobri ljudi koji će okom<br />

istine i poštenim perom i avazom<br />

prenijeti istinu o silnim<br />

Bošnjacima u Sandžaku!<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

46


Zelena transferzala<br />

Srbija<br />

Štrpci – 13 godina šutnje<br />

U Limskoj dolini je od<br />

strane “boraca” Skupštine<br />

Republike Srbije za mjesec<br />

dana ubijeno je 9.200<br />

Bošnjaka. Jedini grijeh su<br />

imali što su muslimani. U<br />

Sandžaku je za vrijeme<br />

Drugog svjetskog rata<br />

ubijeno izmedju 30.000 i<br />

35.000 Bošnjaka<br />

Piše: Almir Mehonić<br />

Toga dana, 27. februara<br />

1993. godine iz voza<br />

671, koji je saobraćao na<br />

pruzi Beograd-Bar izvedeno je i<br />

ubijeno 19 putnika, Bošnjaka, državljana<br />

SR Jugoslavije. Toga dana<br />

se desila otmica koja je planirana i<br />

dirigovana.<br />

Jedini “grijeh” otetih ljudi bila<br />

su imena u ličnim dokumentima.<br />

Upravo su imena, odnosno vjeroispovijest,<br />

osnova historijskog<br />

tragizma sandžačkih Bošnjaka,<br />

ili Bošnjaka uopšte. Bošnjaci su<br />

stradali i bili žrtve ideja i ideala<br />

koji su imali religijsku pozadinu.<br />

Jednostavno rečeno, Bošnjaci su<br />

ubijani samo zbog pripadnosti islamu,<br />

dok su parole “uljeza”, “vjekovnih<br />

neprijatelja”, “poturica”,<br />

pojednostavljene floskule koje su<br />

bile prihvaćene od strane većinskog<br />

stanovništva.<br />

O Štrpcima se mnogo priča,<br />

piše, ali najviše šuti. Priča se i<br />

piše od strane pojedinaca, pojedinih<br />

bošnjačkih institucija i NVO<br />

iz Beograda, a šutnja dolazi od<br />

zvaničnih državnih organa. To je<br />

šutnja koja uznemirava i plaši sve<br />

one koji ne pripadaju većinskom<br />

stanovništvu, šutnja koja govori da<br />

nema istinskog suočavanja i obračuna<br />

sa prošlošću.<br />

Za slučaj Štrpci osuđen je<br />

jedino Nebojša Ranisavljević,<br />

koga je sud u Bijelom Polju<br />

osudio na 15 godina zatvora<br />

u postupku koji je trajao<br />

skoro 5 godina i koji je uvijek<br />

zakazivan prije izbora.<br />

Međutim, Ranisavljević je<br />

periferna ličnost za ovaj zločin<br />

i država je morala da privede<br />

pravdi idejne tvorce i<br />

Jednostavno<br />

rečeno,<br />

Bošnjaci<br />

su ubijani<br />

samo zbog<br />

pripadnosti<br />

islamu, dok<br />

su parole<br />

“uljeza”,<br />

“vijekovnih<br />

neprijatelja”,<br />

“poturica”,<br />

pojednostavljene<br />

floskule<br />

koje su bile<br />

prihvaćene<br />

od strane<br />

većinskog<br />

stanovništva.<br />

advokate zločina i da otkrije<br />

istinu o posmrtnim ostacima<br />

ovih nevinih ljudi.<br />

Štrpci kao naša prošlost<br />

i naša sudbina. Štrpci nas<br />

peku, bole i nikako da zacije-<br />

le. Sol na ranu sipaju oni koji<br />

šute i koji šutnjom negiraju<br />

istinu o torturi i državnom<br />

terorizmu koji je sprovođen<br />

nad Bošnjacima Sandžaka.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

47


Zločin<br />

Ratni zločini silovanja Bošnjakinja u Pounju<br />

Moralno ubojstvo žene<br />

sa trajnim posljedicama<br />

Ciklus tekstova o<br />

silovanjima Bošnjakinja<br />

u Pounju zaključujemo<br />

jednom kratkom<br />

analizom o posljedicama,<br />

namjerama i strategijama<br />

silovanja te citatima iz<br />

knjige Zilhada Ključanina<br />

“Šehid“, u kojoj su<br />

sakupljeni primjeri<br />

najmonstruoznijih<br />

slučajeva zločina nad<br />

Bošnjakinjama<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Kada bi se svaki trenutak<br />

njihove patnje pretvorio<br />

u kišnu kap, kiša bi danas<br />

počela i nikada ne bi prestala.<br />

Silovanje je moralna kuga, više od<br />

prirodne katastrofe, gore od cunamija,<br />

nešto najgore što se ljudskom<br />

biću može desiti osim fizičkog<br />

usmrćenja. To je moralno ubistvo<br />

žene sa trajnim posljedicama, izvršeno<br />

u zločinačkom naumu. Ljudi<br />

koji su ovom ratu izgubili ruku ili<br />

nogu- zato postoji proteza, ali ovo<br />

su osobe amputiranog duha, a za to<br />

ne postoji nikakva proteza.<br />

Rezime<br />

U toku rata u BiH od 1992.-<br />

1995. počinjena je masovna tortura<br />

nad civilnim stanovništvom, ženama,<br />

djecom, starcima ali i muškim<br />

civilima. Oko 80% silovanja<br />

dogodilo se u logorima. Silovanja<br />

u ratu u Bosni i Hercegovini bila<br />

su sastavni dio strategije – etničkog<br />

čišćenja. Znači bila su jedan od načina<br />

realizacije agresije na teritorij<br />

Bosne i Hercegovine. Predmet nasilja<br />

bila je žena koja je po svemu<br />

temelj porodice i društvene zajednice,<br />

a njenim poniženjem i uništenjem<br />

uništava se i porodica i društvena<br />

zajednica (država). Silovanje<br />

je bilo instrument putem kojeg<br />

je izvršen genocid nad bošnjačkim<br />

narodom u Bosni i<br />

Hercegovini u periodu od<br />

1992. do 1995. godine.<br />

Logori u kojim su počinjena<br />

najveća silovanja<br />

imali su ulogu da ostave<br />

neizbrisive tragove u svijesti<br />

žrtava, a krajnja namjera<br />

je da se žrtve nikada<br />

više ne vrate u mjesta<br />

u kojim su terorizirane.<br />

Silovanje je bilo sredstvo<br />

psihološkog pritiska pomoću<br />

kojeg su realizirani<br />

vojni i politički ciljevi –<br />

čiste teritorije bez pripadnika<br />

drugih etničkih skupina.<br />

Etnička silovanja<br />

bila su sastavni dio vojne<br />

strategije “etničkog čišćenja”,<br />

što potvrđuju sljedeći<br />

navodi: da je u ratu<br />

u Bosni i Hercegovini za<br />

period od aprila 1992. do<br />

juna 1993. godine silovano<br />

oko 20.000 žena; da su<br />

velika većina žrtava bile Bošnjakinje<br />

muslimanke, a većina prijavljenih<br />

zločinaca bosanski Srbi; da su silovanja<br />

bila “etnička” i sastavni dio<br />

strategije “etničkog čišćenja”; da su<br />

silovanja bila planska, sistematska i<br />

organizirana i da su silovanja bila<br />

politički motivirana.<br />

Navedeno potvrđuje i dr. Meliha<br />

Kreitmeyer, koja je bila rukovodilac<br />

ginekološkog tima u Tuzli koji je<br />

Meliha<br />

Kreitmeyer,<br />

koja je bila<br />

rukovodilac<br />

ginekološkog<br />

tima u Tuzli koji<br />

je pregledao<br />

između 25 i<br />

40 silovanih<br />

žena i koja je<br />

svoje zaključke<br />

iznijela na<br />

sljedeći način:<br />

“Ove žene<br />

nisu silovane<br />

po muškom<br />

instinktu. One<br />

su silovane zato<br />

što je to bio<br />

ratni cilj”, rekla<br />

je ona.<br />

pregledao između 25 i 40 silovanih<br />

žena i koja je svoje zaključke iznijela<br />

na sljedeći način: “Ove žene nisu<br />

silovane po muškom instinktu.<br />

One su silovane zato što je to bio<br />

ratni cilj”, rekla je ona. “Moj utisak<br />

je da je neko izdao naređenje da se<br />

djevojke siluju.” Iz prethodno navedenog,<br />

očigledno je da silovanja<br />

žena u ratu u Bosni i Hercegovini<br />

od pripadnika jugoslavenske srbočetničke<br />

i hrvatske vojske<br />

nisu popratna pojava<br />

rata, već su bila isključivo<br />

politički motivirana,<br />

planska, organizirana,<br />

sistematska i provedena<br />

u najvećem obimu, na<br />

najbrutalniji način, u područjima<br />

koja su agresori<br />

planirali osvojiti i priključiti<br />

svojim državama,<br />

nakon što ih prethodno<br />

etnički “očiste”. Silovanja<br />

su bila etnička, masovna,<br />

politički motivirana,<br />

naređena od političkog<br />

vrha (što je utvrdila i<br />

Komisija eksperata UNa),<br />

provedena su sistematski<br />

i na najsuroviji način<br />

(sa enormnom količinom<br />

nasilja – ekstremno nasilje).<br />

Njima se ne narušava<br />

samo sloboda odlučivanja<br />

u sferi spolnosti, njima su<br />

narušena sva ljudska prava.<br />

Predmet nasilja su žene starosne<br />

dobi od 7 do 77 godina. Krajnja<br />

namjera je bila poniziti i uništiti<br />

određenu etničku skupinu i pospješiti<br />

realizaciju političkih ciljeva<br />

u Bosni i Hercegovini ili uspješno<br />

realizirati agresiju na Bosnu i<br />

Hercegovinu.<br />

U toku agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu počinjeno je mnogo<br />

zločina protiv čovječnosti, ratnih<br />

48


zločina nad ženama, muškarcima i<br />

djecom. Međutim, u najvećoj mjeri<br />

i sistematski su pripadnici srpskih<br />

jedinica silovali Bosanke (od toga<br />

99% Bošnjakinja), kao i bosanske<br />

Hrvatice, te na osnovu bračne veze<br />

sa nesrbima “nečiste” bosanske<br />

Srpkinje.<br />

Teško je govoriti o tačnom broju,<br />

s obzirom da mnoge žene još<br />

uvijek šute. Jedan od istraživačkih<br />

projekata, finansiran od strane<br />

Evropske zajednice, a u izvedbi<br />

Udruženja “Žena žrtva rata”<br />

je utvrdio broj od preko 20.000<br />

žrtava zločina silovanja. Silovanja<br />

su imala za cilj psihičko uništenje<br />

bosanskih žena i muškaraca,<br />

kao i njihovih porodica. Ona su<br />

bila dio genocida nad Bošnjacima<br />

i etničkog čišćenja, te ratna strategija<br />

osvajanja terena. Po tome se<br />

razlikuju zločini silovanja srpskih<br />

ratnih zločinaca od svih drugih<br />

ratnih silovanja.<br />

I pored toga što su logori u kojima<br />

su silovane bosanske žene bili<br />

općepoznati UN-Komeserijat za<br />

izbjeglice i Internacionalni crveni<br />

križ dugo vremena nisu učinili ništa<br />

da bi se te žrtve zaštitile.<br />

Kako one žive danas?? Žive u<br />

prostorima tišine, na marginama<br />

društva, okružene svojim bolnim<br />

sjećanjima. Najčešće nikako ili izuzetno<br />

rijetko govore o svom teškom<br />

iskustvu, koje ne mogu zaboraviti.<br />

Žene koje su preživjele tu teš-<br />

ku traumu su, uz rijetke izuzetke,<br />

materijalno nezbrinute. Uglavnom<br />

su nezaposlene, uz bitno umanjenu<br />

radnu sposobnost zbog posljedica<br />

preživljenih trauma. Nije im omogućeno<br />

dodatno školovanje ili pak<br />

prekvalifikacija. Zbog toga su ekonomski<br />

ovisne o drugima. Većina<br />

preživjelih ratnog silovanja nemaju<br />

adekvatnu zdravstvenu zaštitu, niti<br />

dostupnu psiho-socijalnu podršku.<br />

Nemaju riješeno stambeno pitanje.<br />

Nisu dobile pomoć za školovanje<br />

svoje djece. Žive sa traumama<br />

koje nose u sebi i koje su česta prepreka<br />

da se vrate u predratna mjesta<br />

življenja, pa ne podnose zahtjeve za<br />

povrat imovine. Nemaju mogućnosti<br />

niti za bilo koju drugu vrstu obeštećenja<br />

posljedica torture koju su<br />

pretrpjele. Njihova sjećanja bi trebala<br />

biti i naša, jer njihove žrtve ne<br />

tiču se samo njih, nego svih nas. I to<br />

ne samo na ovim prostorima. Žene<br />

koje su preživjele ratna silovanja ne<br />

smiju biti zanemarene, zaboravljene.<br />

Lekcija je to koju svi trebamo<br />

naučiti. Da se ne ponovi !!!<br />

Amra Kičin – djevojčica, 5 godina, silovana<br />

Svjedočanstva genocida: “Šehid”,<br />

autor Zilhad Ključanin.<br />

Amra Kičin - djevojčica; 5 godina;<br />

silovana;četnici, pošto je zbog<br />

nedoraslosti nisu mogli silovati,<br />

žiletom su joj rasparali međunožje,<br />

pa je potom silovali; Amra nije<br />

dočekala kraj silovanja, već je bila<br />

mrtva.<br />

Ismet Čukan - pedesetogodišnjak;<br />

imao sedam kćeri i jednoga<br />

sina; četnici su mu, pred njegovim<br />

očima koje više ništa nisu mogle<br />

vidjeti, silovali svih sedam kćeri, i<br />

zaklali sina.<br />

Munira Jagurdžija - djevojka;<br />

bula; lijepa i povučena, ali toliko<br />

da se je njena ljepota jedva primijećivala;<br />

dođoše, međutim, oni koji<br />

primijećuju sve; i odvedoše lijepu<br />

bulu Muniru; četnici su, kasnije,<br />

pričali o nekoj nijemoj ljepotici u<br />

javnoj kući u Prijedoru; da li zbog<br />

ljepote, ili zato što je bula, Munira<br />

je seljena od jedne do druge srpske<br />

javne kuće, tako da je primijećena<br />

u burdelju Kod Sonje, na Palama,<br />

u Vilinoj Vlasi u Višegradu; tu,<br />

u Višegradu, nekako se dočepala<br />

Drine, i - bi spašena, Munira<br />

Jagurdžija, jedina bula u cjelokupnoj<br />

historiji sela Trnove.<br />

Melika Bešić - student biologije;<br />

imala nepodnošljivo lijepe oči; plave;<br />

bistre; sa pogledom “na kojem<br />

bi se moglo pokliznuti” - kako su<br />

govorili sarajevski mangupi, udvarajući<br />

joj; a govorilo se da su od reskosti<br />

njenih zjenica pucali okulari<br />

na mikroskopima; četnici su Meliki<br />

Bešić užarenim čeličnim iglama gasili<br />

djelić po djelić bistrine; na kraju,<br />

u njenim očnim dupljama ostala<br />

su dva ugarka, zgasla i sparušena.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

49


Svijet medija<br />

Palestine-Papers<br />

Cvijeće na Fatahovom mezaru<br />

Znači, ko želi da zna<br />

kome Palestine-Papers<br />

koristi a kome škodi, mora<br />

posmatrati i unutrašnja<br />

previranja kod samih<br />

Palestinaca. Svi palestinski<br />

političari i posrednici<br />

koji su imenovani u<br />

dokumentima su članovi<br />

Fataha. Fatah jeste na<br />

Zapadu omiljen zbog<br />

svoje velikodušnosti i zbog<br />

povlačenja od uličnih<br />

borbi, ali u samoj Palestini<br />

je zbog “prilagodljivih”<br />

stavova i zbog<br />

koruptivnosti kontroverzan<br />

Piše: Jens Berger, 24.01.2011<br />

Izvor: spiegelfechter.de<br />

Prijevod s njemačkog: Senada<br />

Mešanović<br />

Idok svijet, pogotovo virtualni,<br />

još uvijek raspravlja o tome<br />

da li Cablegate-Leaks, koji su<br />

izvrsno izreklamirani, zaista sadrže<br />

relevantne informacije, drugi tajni<br />

papiri su već objavljeni. Tako je 23.<br />

januara arapska televizija Al-Džazira<br />

u kooperaciji s Guardianom započela<br />

s objavljivanjem 1.600 delikatnih dokumenata<br />

iz polja izraelsko-palestinskih<br />

mirovnih pregovora zadnjih 10<br />

godina. Dokumenti obuhvataju dopise<br />

i e-mailove, protokole pregovora visokog<br />

stepena, karte, strateške papire,<br />

pa čak i powerpoint prezentacije. Po<br />

trenutačnom stanju objavljivanja, sav<br />

materijal potječe od palestinske delegacije.<br />

Izvor, koji je sve ovo dostavio<br />

Al-Džaziri, je neko ko je morao imati<br />

pristup najvećem stepenu tajnosti. Za<br />

razliku od Cabelgate-a Palestine-Papers<br />

su bez sumnje delikatni i – ukoliko su<br />

dokumenti zaista originalni, imaju priliku<br />

da uđu u historiju.<br />

Ako posmatramo zadnjih pet godina<br />

palestinsko-izraelskih mirovnih pregovora,<br />

u najboljem slučaju možemo govoriti<br />

o zastoju na viskom nivou. Ipak, ovo<br />

“subjektivno zapažanje” je u koliziji sa<br />

stvarnošću. Do ovog zaključka se dolazi<br />

nakon iščitavanja objavljenih Palestine-<br />

Papers. Dok Izrael zastupa stav da palestinska<br />

strana ne odstupa ni milimetra<br />

od svojih zahtjeva, dokumenti pokazuju<br />

suprotno: palestinski pregovarači su u<br />

stvarnosti spremni na izraelske koncesije,<br />

koje do sada javnosti nisu bili poznate.<br />

Očigledno je palestinska strana izraelskim<br />

pregovaračima dala dalekosežne<br />

ponude razmjene teritorija, samo da bi<br />

Izrael zauzvrat pristao na rješenje u obliku<br />

stvaranja dviju država. Tako se Izraelu<br />

trebala dati veća teritorija Zapadne obale,<br />

uključujući i strateški važna naselja<br />

s pristupom vodenim resursima, kao i<br />

dijelovi istočnog Jeusalema, u<br />

zamjenu za nekoliko pješčanih<br />

komada zemlje na rubu<br />

Zapadne obale i Pojasa Gaze.<br />

To bi čak i za izraelske tvrdolinijaše<br />

bio poklon koji je u<br />

okviru maksimalnih zahtjeva<br />

Izraela. U ovom kontekstu,<br />

dokumenti govore o “najvećem<br />

Jerusalemu u izraelskoj<br />

historiji”, kojeg Palestinci<br />

Izraelu serviraju na srebrenom<br />

tanjiru. Ali, Izraelci to<br />

nisu prihvatili, već su ljutito<br />

odbili, da bi nakon toga<br />

iznijeli i nove maksimalne<br />

zahtjeve koji su bili potpuno<br />

neprihvatljivi. Ova taktika<br />

pregovaranja nije nova.<br />

I 2007. godine, u pregovorima<br />

koji su vodili ka Mekkasporazumu,<br />

Izraelćani su<br />

neispunjivim preduvjetima<br />

uspjeli minirati ozbiljne napore<br />

posredovanja saudijskog kralja.<br />

Al-Džazira je na svojoj internet-stanici<br />

najavila uskoro objavljivanje dokumenata<br />

koji sadrže palestinske ponude za<br />

kompromise po pitanju “izbjeglica”, zatim<br />

detalje siguronosne saradnje između<br />

palestinskih teritorija i Izraela, te dokumentaciju<br />

o palestinsko-američkim razgovorima<br />

u vezi Goldstonovog izvještaja<br />

koji optužuje Izrael za masovna kršenja<br />

U ovom<br />

kontekstu,<br />

dokumenti<br />

govore o<br />

“najvećem<br />

Jerusalemu<br />

u izraelskoj<br />

historiji”, kojeg<br />

Palestinci<br />

Izraelu<br />

serviraju na<br />

srebrenom<br />

tanjiru.<br />

ljudskog prava u ratu u Gazi. Svaki od<br />

dokumenata je ogromno bure baruta.<br />

Postavlja se pitanje kome će objavljivanje<br />

dokumenata nanijeti štetu, a kome donijeti<br />

korist?<br />

Kome ovo ide u korist?<br />

U svome uvodniku, Guardian o<br />

Palestine-Papers s piše neuobičajeno naiv-<br />

no: Kad svijet konačno shvati da Izrael<br />

uopće nije zainteresiran za mirovni proces,<br />

proces koji zasluženo ima ovakav<br />

naziv, tada će se povećati međunarodni<br />

pritisak na Izrael i zahtijevati od izraelske<br />

vlade da nađu kompromis. Iako<br />

Guardian govori o “optimističkom sce-<br />

nariju”, postavlja se pitanje koliko je ovakav<br />

scenario uopće realan. Izrael je više<br />

puta sabotirao i najmanje pokušaje ustupka<br />

Palestincima, a “iskreni posrednici” iz<br />

SAD-a, Evrope, Turske i Sirije<br />

ili čak iz Saudijske Arabije su<br />

nailazili na izraelski zid kaprica<br />

i zadrtosti. Također se ne<br />

smije zaboraviti činjenica da je<br />

Izrael palestinskim pregovaračima<br />

stalno negirao legitimitet<br />

pregovaranja u ime cijele palestinske<br />

nacije. S ovim “kecom<br />

u rukavu” Izrael odbija svaku<br />

vrstu kritike svojih stavova,<br />

zbog čega Palestine-Papers<br />

postaju aktuelni. Ideja da će<br />

Izrael biti suočen sa sve jačim<br />

internacionalnim pritiskom<br />

je naivna i smiješna. Partneri<br />

Izraela se nisu ni nakon ratova<br />

u Libanu i Pojasu Gaze<br />

oglasili s nekom kritikom,<br />

zašto bi sada trebalo da bude<br />

drugačije?<br />

Znači, ko želi da zna kome<br />

Palestine-Papers koristi a kome<br />

škodi, mora posmatrati i unutrašnja<br />

previranja kod samih Palestinaca.<br />

Svi palestinski političari i posrednici koji<br />

su imenovani u dokumentima su članovi<br />

Fataha. Fatah jeste na Zapadu omiljen<br />

zbog svoje velikodušnosti i zbog povlačenja<br />

od uličnih borbi, ali u samoj Palestini<br />

je zbog “prilagodljivih” stavova i zbog<br />

koruptivnosti kontroverzan. Zbog toga<br />

je na zadnjim izborima jasnu pobjedu<br />

odnio Hamas. Ali, pošto je Hamas na<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

50


Zapadu označen kao “teroristička grupa”<br />

i zbog toga ih niko ne priznaje kao<br />

pregovaračkog partnera, odlučilo se na<br />

zajedničku vladu Hamasa i Fataha, u kojoj<br />

je Hamas odgovoran za unutarnju a<br />

Fatah za vanjsku politiku. Tako je Fatah<br />

ove godine imao priliku biti u svjetlu velike<br />

međunarodne bine, ali s malo pregovaračkih<br />

opcija, jer je Hamas već odredio<br />

stroga pravila pregovora. Mirovni pregovori<br />

– da, ali tek kada se Izrael povuče<br />

iza “zelene linije” granica iz 1967. godine.<br />

Naravno da Izrael ni u snu ne pomišlja<br />

na tako nešto. Po pitanju tvrdoglavosti,<br />

ni Hamas ni izraelska vlada ne zaostaju<br />

jedni za drugim.<br />

Hamas – jedini pobjednik<br />

Svakako, neuravnoteženi “savez”<br />

Hamasa i Fataha je od početka bio<br />

osuđen na propast. U junu 2007. godine<br />

je u Palestini došlo do građanskog<br />

rata koji je trajao par dana, a u kojem je<br />

Hamas preuzeo apsolutnu vlast u Pojasu<br />

Gaze. Koalicija se raspala, i od tada je u<br />

Zapadnoj obali vlast u obliku krizne vlade<br />

preuzeo Fatah, uprkos činjenici da su<br />

se i predsjednički i parlamentrani izbori<br />

trebali održati već u augustu 2009. godine.<br />

Ovi izbori se ni do danas nisu održali.<br />

Razlog je očigledan. Ni u Zapadnoj obali<br />

Fatah nema više ništa čime bi mogao nauditi<br />

ambicioznom Hamasu. Dakle, od<br />

juna 2007. godine na internacionalnoj<br />

sceni u ime Palestinaca pregovara nelegitimna<br />

delegacija.<br />

Zato je više nego začuđujuće<br />

da mediji u ovom kontekstu<br />

ne spominju da naklonosti<br />

“Palestinaca” spomenutih<br />

u Palestine-Paperss<br />

uopće ne-<br />

maju politički legimitet. Ili<br />

bolje rečeno: čak da je Fatah<br />

Izraelu obećavao i “zvijezde<br />

sa neba”, ni to ne bi ništa<br />

značilo jer je Abbas kralj bez<br />

kraljevstva, a Fatah partija<br />

bez političke moći. I u ovoj<br />

pozadini treba posmatrati<br />

Palestine-Papers. Fatah je za<br />

vrijeme tih naklonosti bio u<br />

očajničkoj potrazi za legitimitetom.<br />

Pošto je legimitet putem izbora<br />

postao nerealan, jedini način da<br />

ponovo vodi glavnu riječ je bio uspjeh<br />

u mirovnim pregovorima. Naravno da<br />

su stavovi Fataha među Palestincima<br />

skandalozni, i bez uplitanja s vana oni<br />

ne bi doveli do njegovog uspjeha već<br />

prije do građanskog rata u kojem bi<br />

pobjednik bio Hamas. Ipak, od 2007-<br />

2009. godine se o mirovnin pregovorima<br />

vrlo intezivno diskutovalo i u<br />

sunitskim krugovima. Da je Fatah tu<br />

uspio da napravi svoj proboj, vjerovatno<br />

bi dobio podršku Egipta, Saudijske<br />

Arabije, Sirije i Jordana. Tako Hamasu<br />

ne bi bilo lahko s Fatahom ne samo<br />

zbog njegovih jakih partnera, već i<br />

zbog činjenice da bi uspješni pregovori<br />

slili ogromne novčane sume na<br />

Zapadnu obalu a ne u Pojas Gaze.<br />

Znači, Palestina-Papers s ne otkrivaju<br />

Palestina-<br />

Papers ne<br />

otkrivaju<br />

strategiju<br />

mirovnih<br />

pregovora<br />

“Palestinaca”,<br />

već prije svega<br />

otkrivaju cijenu<br />

koju bi Fatah<br />

bio spreman<br />

da plati da bi<br />

zauzvrat dobio<br />

međunarodno<br />

priznanje.<br />

strategiju mirovnih pregovora<br />

“Palestinaca”, već prije<br />

svega otkrivaju cijenu koju<br />

bi Fatah bio spreman da<br />

plati da bi zauzvrat dobio<br />

međunarodno priznanje.<br />

No, tok događaja je bio<br />

drugačiji. Fatah nije imao<br />

uspjeha sa svojim ustupcima,<br />

mirovni proces je<br />

obustavljen a u Palestini<br />

glavnu riječ ima Hamas.<br />

Objavljivanje Palestina-<br />

Papersa će biti još samo cvijeće<br />

na Fatahovom mezaru.<br />

Pri tome se ne radi “samo”<br />

o dalekosežnim ustupcima koji uključuju<br />

i područje oko mesdžida Aksa.<br />

Također, ono što diskreditira Fatah je i<br />

njihov jezik. Tako se Ariel Šaron, među<br />

Palestincima poznat kao “bejrutski<br />

koljač”, naziva “prijateljem”, a obećanje<br />

“najvećeg Jerušalaima a u izraelskoj<br />

historiji” (koristeći hebrejski izraz) će<br />

Palestinci i Arapi poimati kao uvredu<br />

prvog reda.<br />

Al-Džazira, Guardian, i prije svega<br />

informant koji je najvjerovatnije pripadnik<br />

Fataha, doprinijeli su tome da<br />

sav stari kadar Fataha napusti pozornicu.<br />

Ali ko će doći nakon njih? Prema<br />

Palestine-Papers s je vrlo vjerovatno da će<br />

i u Zapadnoj obali Hamas postati jača<br />

strana. Tada se više neće voditi mirovni<br />

pregovori. Izgleda da sve ukazuje na<br />

sukobe. Upravo ono što izraelski tvrdolinijaši<br />

najradije čuju.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

51


Islamnet<br />

Sudan<br />

Kraj sudanske priče<br />

Više od 99 posto birača na<br />

jugu Sudana glasalo je<br />

prošlog mjeseca na refrendumu<br />

za otcjepljenje od sjevera, saopštio<br />

je zamjenik šefa komisije<br />

koja je organizovala plebiscit<br />

Čan Rik Madut, objavljujući<br />

prve preliminarne rezultate.<br />

Konačni rezultati referenduma,<br />

koji je trajao od 9. do 16.<br />

januara, bit će objavljeni za<br />

nekoliko dana. Sudanska vlada<br />

u Kartumu je priznala rezultate<br />

ovog referenduma. Sada<br />

predstoji najteži dio, treba podijeliti<br />

zemlju. A ono što je još<br />

teže od podjele zemlje je podjela<br />

naftnog blaga, odnosno regiona<br />

koji se nalazi tačno na zamišljenom<br />

razgraničenju. Jug<br />

Sudana podržan od Amerike i<br />

drugih zapadnih sila se nada<br />

da će region u kojem se nalazi<br />

naftno bogatstvo pripasti njima.<br />

Kako za sada stvari stoje<br />

jug Sudana je u daleko boljoj<br />

prednosti od ostatka Sudana.<br />

Jug će sigurno postati država,<br />

vjerovatno će sačuvati i naftno<br />

bogatstvo. Kada je u pitanju<br />

budućnost krnjeg Sudana ona<br />

je za sada nepoznata i krajnje<br />

neizvjesna. Naravno, mnogo<br />

toga zavisi sada od budućnosti<br />

Egipta i drugih arapskih zemalja<br />

koje su pogođene narodnom<br />

revolucijom.<br />

Jemen<br />

Erdogan - Gospodine Mubarak, svi ćemo mi nakon smrti<br />

biti pitani šta smo iza sebe ostavili<br />

Turski premijer Tayyip Erdogan je<br />

prvi i jedin muslimanski lider koji<br />

je stao na stranu arapskog naraoda.<br />

Premijer Erdogan je ovih dana pozvao<br />

arapske lidere da se ne boje slobode,<br />

slobodne volje naroda i fer i demokratskih<br />

izbora te da ispoštuju volju<br />

svog naroda. Posebnu poruku premijer<br />

Erdogan uputio je Hosniu Mubaraku<br />

kojeg je, onako<br />

muslimanski,<br />

posavjetovao<br />

i pozvao da<br />

ostupi sa vlasti<br />

i posluša glas<br />

naroda. “Gospodine<br />

Hosni<br />

Mubarak,<br />

primite moje<br />

iskrene savjete i<br />

upozorenja. Svi<br />

ćemo mi nakon<br />

smrti biti pitani<br />

šta smo iza sebe<br />

Somalija<br />

ostavili. Kao<br />

muslimani svi<br />

na kraju budemo<br />

zatrpani zemljom u mezar. Poslušaj<br />

želje i glas svoga naroda, ne protivi se<br />

tome, dozvoli promjene.”<br />

Premijer Erdogan je još jednom dokazao<br />

svoju ljudsku i političku veličinu.<br />

Bez obzira što je usamljen, premijer Erdogan<br />

ustrajava u vođenju politike koja<br />

je posvećena interesima muslimana u<br />

cijelom svijetu.<br />

Somalski gusari zarobljeništvu drže 30<br />

brodova i 723 pomorca<br />

Gusari ili pirati su atraktivna tema<br />

za filmske radnike. Na ovu temu<br />

do sada je snimljeno dosta filmova. Svi<br />

ti filmovi su uglavnom vezani za neka<br />

davna vremena. Međutim, problem<br />

gusarstva je danas veoma prisutan.<br />

Gusara ima skoro na svim morima,<br />

međutim najopasniji<br />

ili najaktivniji<br />

su somalski gusari.<br />

Somalski gusari<br />

trenutno, vjerovali<br />

ili ne, drže<br />

30 brodova i 723<br />

pomorca. Nakon<br />

posljednje otmice<br />

30 članova posade<br />

vijetnamskog broda<br />

“Hoang Sun<br />

Son”, koji plovi<br />

pod mongolskom<br />

zastavom, u rukama<br />

somalskih<br />

pirata nalazi se 30<br />

plovila s ukupno 723 pomorca sa svih<br />

strana svijeta. Koliko su somalski gusari<br />

opasni, dovoljno govori podatak da<br />

se posljednji udar Somalaca dogodio<br />

u omanskom dijelu Indijskog oceana,<br />

oko 1.500 milja daleko od afričkog kopna.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

52


Izrael<br />

Izraelski cionisti mole Ameriku i EU - Spasite<br />

nam Hosnia Mubaraka!<br />

Izrael je u panici zbog dešavanja u<br />

Egiptu. Odlazak Hosnia Mubaraka<br />

sa vlasti za Izrael znači gubitak najboljeg<br />

saveznika u borbi protiv Palestinaca.<br />

Jasno je<br />

i Izraelu da bez<br />

Egipta, odnosno<br />

bez diktatora kakav<br />

je Hosni Mubarak,<br />

Izrael ne<br />

bi mogao vršiti<br />

efikasnu kontrolu<br />

okupacije Palestine.<br />

Zbog toga je<br />

Izrael, kako piše<br />

Irak<br />

Poligamni brak jedini spas za milion udovica<br />

Turska<br />

Otomanski jezik u modi<br />

Brojni kulturni centri, nevladine<br />

organizacije i izdavači nude kurseve<br />

i drže forume o otomanskom<br />

jeziku. Također, u posljednje vrijeme<br />

je primjetan porast<br />

broja zainteresiranih<br />

za studiranje<br />

otomanskog jezika<br />

i otomanske kulture.<br />

Mnogi Turci<br />

smatraju da svaki<br />

Turčin mora znati<br />

otomanski jezik i<br />

kulturu jer će samo<br />

na taj način moći<br />

dobro poznavati<br />

izraelski dnevni list Haaretz, proteklih<br />

dana poslao oštre diplomatske<br />

pozive Sjedinjenim Američkim Državama,<br />

Evropskoj uniji i drugim saveznicima<br />

da učine<br />

sve da se spasi<br />

Hosni Mubarak.<br />

Izraelski premijer<br />

Benjamin Netanyahu<br />

ne krije<br />

svoju zabrinutost<br />

odlaskom svog<br />

velikog ahbaba<br />

Hosnia Mubaraka.<br />

Američka<br />

okupacija<br />

AIraka za sobom je Aostavila stravične posljedice.<br />

Jedna od težih<br />

posljedica tog nesretnog<br />

rata je veliki broj udovica.<br />

Prema zvaničnim podacima<br />

iračke vlade, u toku<br />

trajanja američke okupacije<br />

u Iraku ostalo je<br />

preko milion udovica. Nažalost, skoro sve<br />

te udovice sa sobom imaju brojnu djecu.<br />

Udovice su uglavnom nezaposlene i žive<br />

veoma siromašno i nesigurno. Na ovaj<br />

problem posljednjih dana se sve više ukazuje.<br />

Iračka vlada razmatra<br />

način pomaganja<br />

udovicama. Osim toga,<br />

nevladin sektor čini sve<br />

da se iračke vlasti uključe<br />

u projekat poligamnih<br />

brakova u sklopu kojeg<br />

bi udomili ili zbrinuli<br />

većinu udovica. Iako je<br />

prema iračkom zakonodavstvu<br />

poligamni brak ilegalan, osim u<br />

slučajevima kada ga odobri sudija, sve veći<br />

broj iračkih udovica stupaju u takvu vrstu<br />

brakova. Za sada je to jedini način pomoći<br />

ovim unesrećenim ženema.<br />

svoje historijsko naslijeđe. Otomanski<br />

jezik je uz arapski bio zvanični<br />

jezik Otomanskog halifata. Arapski<br />

alfabet je u otomanskom jeziku modificiran<br />

a 70 % tog<br />

jezika sadrži arapske<br />

i perzijske riječi.<br />

Otomanski jezik je<br />

zvanično dokinut<br />

tokom 1928. godine<br />

u vrijeme Ataturkovih<br />

reformi, a ukinut<br />

je pod izgovorom<br />

da takav jezik<br />

koči progres turske<br />

nacije.<br />

Tunis<br />

Tuniski muslimani konačno<br />

slobodno mogu ići u<br />

džamije<br />

S<br />

vrgavanjem diktatora Bena<br />

Alia muslimani u Tunisu<br />

konačno počinju uživati u zasluženoj<br />

slobodi. Ta sloboda se<br />

najbolje osjeti u tuniskim džamijama<br />

u koje muslimani sada<br />

ulaze bez straha. Nema više<br />

špijuna koji bilježe ko ustaje<br />

na sabah niti ko je redovan u<br />

džamijama. Također, ukinuta<br />

je praksa po kojoj su imami na<br />

džuma-namazima, na hutbama<br />

prvo morali izricate zahvale i<br />

pohvale Ben Aliu. Prije dvije<br />

godine smo prenijeli dijelove<br />

izvještaja organizacija za zaštitu<br />

ljudskih prava u Tunisu<br />

u kojem se navodi kako su svi<br />

muslimani koji žele redovno<br />

klanjati u džamijama bili dužni<br />

zatražiti dozvolu od tuniske<br />

policije nakon čega bi dobili<br />

kartice sa čipovima, a imami<br />

u džamijama su morali zadužiti<br />

očitače tih kartica. Tako,<br />

ako bi neko propustio neki od<br />

namaza morao je odmah u policiji<br />

davati izvještaj o svom<br />

kretanju. Ovo je samo dio<br />

onog što so preživjeli tuniski<br />

muslimani.<br />

53


Afrika<br />

Pokrali milijarde za liječenje<br />

AIDS-a<br />

Zbog sumnji da se sredstva koja se<br />

uplaćuju u UN-ov Global Fund<br />

za liječenje AIDS-a, tuberkuloze i<br />

malarije ne troše na pomoć bolesnima,<br />

Njemačka je uskratila ovogodišnju<br />

uplatu. Dok se optužbe o krađi<br />

ne razjasne godišnju svotu od više od<br />

200 miliona eura Njemačka ne misli<br />

uplaćivati. Njemačka je treći po redu<br />

veliki donor UN-ovog fonda koji ima<br />

godišnji budžet od više od 20 milijardi<br />

USD. Mediji sedmicama pišu da<br />

milijarde završe na privatnim računima.<br />

Iz fonda tvrde da su pronevjerene<br />

svote daleko manje, te da imaju<br />

jedan od najstrožih režima provjere<br />

među međunarodnim organizacijama.<br />

Tvrde da je pronevjeru od 34 miliona<br />

USD, u devet različitih zemalja,<br />

otkrila njihova vlastita inspekcija.<br />

Global Fund je najveći izvor novca za<br />

borbu protiv tri opasne bolesti koje<br />

haraju uglavnom nerazvijenim zemljama.<br />

Zahvaljujući pristupu odgovarajućim<br />

lijekovima i jednakom pristupu<br />

svima, prijenos AIDS-a s majke na<br />

dijete u Botswani je smanjen za 97<br />

posto. U ostatku Afrike statistika je<br />

daleko poraznija. Svake se godine u<br />

Africi s AIDS-om rodi oko 400.000<br />

zaražene novorođenčadi. Trećina te<br />

djece neće doživjeti svoj prvi rođendan<br />

ako ne dobije odgovarajuće lijekove.<br />

Oko 50 posto će ih umrijeti<br />

prije nego što navrše drugi rođendan<br />

- iz istoga razloga.<br />

Egipat<br />

Sejjid Kutb<br />

Egipatski diktatorski režim je proteklih<br />

decenija počinio brojne i teške<br />

zločine nad egipatskim muslimanima.<br />

Brojni egipatski zatvori su pretvoreni<br />

u najcrnja mučilišta. Kao slikovit primjer<br />

takve prakse egipatskih diktatora<br />

prenosimo ispovijest dvojice egipatskih<br />

policajaca o pogubljenju poznatog egipatskog<br />

islamskog mislioca Sejjida Kutba<br />

koji je obješen 1966. godine. Ova<br />

ispovijest je objavljena u knjizi “Allahovi<br />

pokajnici”, autora Muhammeda<br />

Abdul Aziz<br />

el-Musned a.<br />

“Bilo je stvari<br />

o kojima nismo<br />

razmišljali, a<br />

koje su uzrokovale<br />

velike promjene<br />

u našim<br />

životima. Svake<br />

noći smo u<br />

vojnom zatvoru<br />

primali stare<br />

i mlade, muškarce<br />

i žene.<br />

Rečeno nam<br />

je da su to bili<br />

izdajnici<br />

koji<br />

su sarađivali sa Židovima i da moramo<br />

izvući njihove tajne. Jedini način da se<br />

to uradi je bio kroz žestoka mučenja!<br />

Nismo se ustručavali da deformišemo<br />

izgled njihovih tijela upotrebom raznih<br />

vrsta palica i bičeva. Mi smo to činili<br />

sa čvrstim uvjerenjem da smo obavljali<br />

svetu dužnost. Međutim, ubrzo smo<br />

se susreli sa neobjašnjivim stvarima.<br />

Shvatili smo da su ti ‘izdajnici’ strogo<br />

obavljali svoje molitve noću neprestano<br />

izgovarajući Allahovo ime, čak i kad su<br />

bili mučeni. Neki od njih su čak i umrli<br />

za vrijeme bičevanja ili dok su ih divlji<br />

psi napadali. Ipak, oni su i tada neprestano<br />

spominjali Allahovo ime. Zbog<br />

toga nam je postalo sumnjivo ono što<br />

nam je rečeno o njima jer je bilo nemoguće<br />

da tako pobožni vjernici budu<br />

izdajnici koji su sarađivali sa Allahovim<br />

neprijateljima! Moj brat i ja smo<br />

se tajno dogovorili da izbjegavamo da<br />

im nanosimo bol. Nastojali smo da im<br />

pružimo pomoć koliko god je to bilo<br />

moguće. Allahovom milošću, naš boravak<br />

u tom zatvoru nije dugo trajao. Naš<br />

posljednji zadatak je bio da čuvamo<br />

ćeliju u kojoj je bio zatvoren jedan od<br />

zatočenika. Opisan nam je kao najopasniji<br />

od svih njih, tj. njihov vođa. Zvao<br />

se Sejjid Kutb. Čovjek je zbog mučenja<br />

bio u bolovima do te mjere da nije mo-<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

54<br />

gao više da stoji na nogama.<br />

Oni su ga nosili u vojni sud da bi razmatrali<br />

njegov slučaj. Jedne noći je<br />

došlo naređenje da ga objesimo. Rano<br />

ujutro sljedećeg dana odveli smo ga do<br />

vozila u kojem su bili i neki drugi zatočenici.<br />

Vozilo je nekoliko trenutaka<br />

kasnije krenulo prema mjestu pogubljenja.<br />

Uskoro su im konopci stavljeni oko<br />

vratova, a dželat je stajao čekajući naređenje<br />

da ukloni postolja ispod nogu<br />

optuženih. Ispod crne zastave je stajao<br />

vojnik koji je<br />

imao zadatak<br />

da je podigne<br />

za vrijeme<br />

pog ubljenja.<br />

Najimpresivnije<br />

su bile riječi<br />

koje su oni<br />

uputili svojoj<br />

braći i sestrama,<br />

dajući im<br />

dobre vijesti o<br />

ponovnom susretu<br />

sa njima<br />

u Džennetu,<br />

zajedno sa poslanikom<br />

Muhammedom,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

i njegovim ashabima. U ovim napetim<br />

trenucima smo čuli približavanje vozila.<br />

Stražar je otvorio kapiju na kojoj<br />

se pojavio visoko rangirani oficir. On<br />

je prodornim glasom izdao naređenje<br />

konvoju da se zaustavi. Oficir se zatim<br />

uputio prema Sejjidu. Naredio je da mu<br />

se ukloni povez sa očiju. Potom mu se<br />

obratio: ‘Moj brate, Sejjide, naš dobronamjerni<br />

i milostivi predsjednik će vas<br />

pomilovati i poklonit će vam vaše živote<br />

ako napišeš i potpišeš samo jednu<br />

rečenicu.’ Oficir nije ni čekao da Sejjid<br />

odgovori. Brzo je otvorio bilježnicu<br />

koju je držao u ruci i rekao je: ‘Napiši<br />

samo ovu rečenicu: -Bio sam kriv i<br />

izvinjavam se.’ Sejjid ga pogleda svojim<br />

bistrim očima. Neopisivi osmijeh mu se<br />

pojavi na licu, a zatim reče oficiru iznenađujuće<br />

mirnim glasom: ‘Nikada! Nikada<br />

ne bih zamijenio ovaj privremeni<br />

život sa vječnim životom na ahiretu!’<br />

Oficir mu uzvrati tužnim glasom: ‘Ali,<br />

to će značiti vašu smrt, Sejjide!’ Sejjid<br />

odgovori: ‘Mi žudimo za smrću na<br />

Allahovom putu. Allahu ekber!’ Sejjid<br />

Kutb je uspio još samo da izgovori:<br />

‘Nema boga osim Allaha, Muhammed<br />

je Njegov poslanik.’ Uskoro su se tijela<br />

Sejjida i njegove braće njihala na vješalima.”


Velika Britanija<br />

Britanski carinik stavio suprugu na popis terorista<br />

Carinski dužnosnik iz ureda za imigraciju<br />

u Velikoj Britaniji, odlučio<br />

je da mu je dosta njegove supruge<br />

i stavio je na<br />

popis terorista,<br />

nakon što je ona<br />

odletjela u Pakistan,<br />

u posjet<br />

porodici. Kad<br />

je nesretna žena<br />

pošla rezervirati<br />

let nazad za<br />

Britaniju, na aerodromu<br />

u Pakistanu<br />

samo joj je<br />

rečeno kako ga<br />

ne može rezervirati.<br />

Nikakvo<br />

objašnjenje nije<br />

dobila. Nazvala<br />

je supruga, a on<br />

joj je rekao kako<br />

će se “raspitati” o svemu, no njegovo<br />

raspitivanje potrajalo je pune tri godine.<br />

Ono na što podli dužnosnik nije<br />

računao, jest<br />

da je iskopao<br />

jamu sam pod<br />

sobom. Tražio<br />

je promaknuće,<br />

a kad su<br />

njegovi šefovi<br />

shvatili da mu<br />

je supruga na<br />

popisu terorista,<br />

upitali su<br />

ga za objašnjenje.<br />

On nije,<br />

naravno, imao<br />

izbora, nego<br />

priznati što je<br />

napravio. Za<br />

nagradu je dobio<br />

otkaz.<br />

UAE<br />

Bill Gates donirao 50 miliona<br />

dolara za vakcinisanje<br />

djece u Afganistanu i<br />

Pakistanu<br />

Foto islamneta<br />

Mubarak je za egipatski narod gori od Adolfa Hitlera<br />

Šheik Mohammed bin Zayed Al<br />

Nahyan, princ Abu Dhabia i američki<br />

milijarder Bill Gates potpisali<br />

su sporazum o zajedničkom partnerstvu<br />

u obezbjeđivanju i sprovođenju<br />

vakcinacije djece u Pakistanu i Afganistanu.<br />

Partneri su osnovali fond<br />

u iznosu od 100 miliona američkih<br />

dolara. Ova donacija će obezbjediti<br />

kupovinu dovoljnog broja vakcina za<br />

spašavanje života, odnosno imunizaciju<br />

djece u Pakistanu i Afganistanu.<br />

“Ova donacija je važan iskorak u našoj<br />

kampanji pomoći u zaštiti djece<br />

u Pakistanu i Afganistanu. Naše partnerstvo<br />

je najbolji primjer kako se<br />

saradnja na globalnom nivou može<br />

iskoristiti za zaštitu zdravlja ljudi,<br />

naročito za poboljšanje života djece<br />

i njihovih familija u Afganistanu i<br />

Pakistanu”, kaže šeik Mohammed<br />

bin Zayed. Djeca u Afganistanu i<br />

Pakistanu su često izložena bolestima<br />

kao što je dječija paraliza, upala<br />

pluća. “Vakcine će zaštititi djecu od<br />

životno – ugrožavajućih bolesti i dati<br />

im priliku da život nastave potpuno<br />

zdrava”, kaže Bill Gates.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

55


Kur’an i hadis<br />

Spominjanje staroegipatskih vladara u Časnom<br />

Kur’anu i terminološka diferencijacija njihovih titula 1<br />

UKur<br />

U<br />

’anu su spomenuti vladari drevnog<br />

Egipta i Časni Kur’an pravi razliku između<br />

njih. Kada se govori o egipatskim Uvladarima u doba Musaa, a.s., oni se ne nazivaju<br />

bilo kojim drugim imenom osim imenom “faraon”.<br />

Tako je u više od šezdeset ajeta, među<br />

kojima je i sljedeći: I (sjetite se) kada smo vas od<br />

faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama<br />

mučili: mušku vam djecu klali a žensku u<br />

životu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskušenje<br />

od Gospodara vašeg. (El-B<br />

ekara, 49.). Međutim,<br />

kada se govori o egipatskim vladarima u vremenu<br />

Jusufa, a.s., oni su imenovani isključivo riječju<br />

“kralj”. Allah, dž.š., kaže: I vladar 2<br />

reče: “Sanjao<br />

sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih,<br />

i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam<br />

drugih sasušenih.’ ’ (Jusuf, 43.)<br />

, i I vladar 3<br />

reče:<br />

“Dovedite mi ga!<br />

” I kad Jusufu izaslanik dođe, on<br />

reče: “Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ‘Šta je s<br />

onim ženama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik<br />

moj dobro zna spletke njihove!’” (Jusuf, 50.).<br />

Spominje vladara drevnog Egipta u Tori<br />

U Tori ne postoji razlika između vladara Egipta<br />

u doba poslanika Mojsija i vladara u doba<br />

poslanika Josipa, oni se nazivaju faraonima bez<br />

ikakve razlike između njih.<br />

Tora (Izlazak, 9:13): “I Jahve reče Mojsiju: “Porani<br />

ujutro, i izađi pred faraona i reci mu: ‘Ovako<br />

govori Jahve, Bog Hebreja, pusti moj narod<br />

da ode i da mi štovanje iskaže. Ako ih ne pustiš,<br />

sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje<br />

službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema<br />

nikoga na svoj zemlji kao što sam ja’.’’ Isto tako,<br />

kada se u Tori govori o vladaru Egipta u vrijeme<br />

Josipa u Knjizi Postanka (41:37-40): “Svidje se<br />

odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.<br />

Zato faraon reče svojim službenicima: ‘Zar bismo<br />

mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka<br />

koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?’ A<br />

onda faraon reče Josipu: ‘Otkako je sve to Bog<br />

tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao<br />

što si ti. Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će<br />

se moj narod pokoravati tvojim naredbama’.”<br />

Drevna egipatska civilizacija<br />

Drevna egipatska civilizacija bila je još uvijek<br />

nedovoljno poznata. O njoj se malo šta znalo,<br />

osim nekoliko upadljivih spomenika, od kojih<br />

je većina uronjena u pustinjski pijesak u Gizi,<br />

Asvanu i Luksoru. Takvo stanje bilo je sve do<br />

Jean-François Champolliona a 4 . Ovaj francuski<br />

znanstvenik je odgonetnuo simbole drevnog<br />

egipatskog jezika koristeći kamen iz Rozete e<br />

5<br />

koji je otkriven tokom francuskog pohoda<br />

na Egipat. Tekst na dva jezika i tri pisma bio<br />

je isklesan na njemu: jedno, drevno egipatsko<br />

- hijeroglifi, što znači sveto pismo jer je bilo<br />

ograničeno za upotrebu unutar hrama, drugo,<br />

demotičko ili narodno i treće, grčko pismo. Usporedbom<br />

ta tri pisma uspio je dešifrirati sistem<br />

znakova hijeroglifskog jezika. To otkriće je dovelo<br />

do drugih veličanstvenih pronalazaka i<br />

spoznavanja života faraona i drevnih Egipćana.<br />

Riječ faraon<br />

Riječ faraon u staroegipatskom jeziku znači<br />

“velika kuća”, a kasnije je korištena kao titula<br />

za egipatske vladare. Taj naziv nije bio ustanovljen<br />

sve do početka 18. dinastije, odnosno 1539.<br />

godine prije nove ere. To znači da u cijelom razdoblju<br />

koje je prethodilo tom datumu, titula<br />

egipatskih vladara je bila kralj i oko toga nema<br />

neslaganja, čak i u vrijeme okupacije Egipta od<br />

strane Hiksa (čiji naziv u staroegipatskom jeziku<br />

znači “kralj stranaca” ili “kralj pastira” 6 )<br />

od 1648. do 1540. p.n.e., odnosno prije navedenog<br />

razdoblja.<br />

Jusufov, a.s., put u Egipat<br />

Postoji saglasnost oko toga da je Jusuf, a.s.,<br />

otišao u Egipat i da je njegova vladavina bila<br />

prije Musaovog, a.s., poslanstva. To zbog toga<br />

što Allah, dž.š., kaže, pripovijedajući ono što<br />

je rekao jedan vjernik iz faraonovog naroda:<br />

“Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali<br />

ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A<br />

kad je on umro, vi ste rekli: ‘ Allah više neće poslije<br />

njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja<br />

u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja.”<br />

(El-Mu’min, 34.). Egipćanin je rekao da Allah,<br />

dž.š., neće poslati poslanika zbog dugog perioda<br />

nakon Jusufa, a.s., u kojem Allah, dž.š.,<br />

nije poslao poslanika za razliku od vjerovjesnika<br />

sinova Izraelovih koje je Allah, dž.š., slao u<br />

kraćim vremenskim razmacima. Budući da je<br />

Musaova, a.s., misija bila u doba egipatskog faraona<br />

(Ramzesa II), što se jasno vidi iz prethodnog<br />

istraživanja, na temelju toga nesumnjivo<br />

da je Jusuf, a.s., bio u Egiptu prije perioda 18.<br />

dinastije, odnosno razdoblja u kojem su egipatske<br />

vladare nazivali kraljevima, bez obzira bili<br />

oni Egipćani ili Hiksi, pošto ih je cjelokupna<br />

populacija zvala kraljevima.<br />

Kamen iz Gazirat el-Shatea<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

56<br />

Kamen koji je otkriven datira iz vremena treće<br />

dinastije i upravo iz perioda vladavine kralja<br />

Zosera. Sljedeći tekst je isklesan na njemu:<br />

“Kralj Zoser je molio bogove da okončaju glad<br />

koja je pogodila Egipat i trajala sedam godina,<br />

itd ...’’. Smatram da je Jusuf, a.s., upravljao<br />

Egiptom u doba kralja Zosera, u vrijeme treće<br />

dinastije, jer se navodi da je ovo gladovanje trajalo<br />

sedam godina. Također, da se naslutiti da<br />

je vladar Egipta bio kralj, a ne faraon, što je u<br />

skladu sa Časnim Kur’anom.<br />

Kur’anska nadnaravnost o nepoznatom<br />

Kur’an pravi razliku između dva značajna<br />

perioda u povijesti Egipta, između predfaraonskog<br />

doba, odnosno prije 18. dinastije,<br />

kada su svoje vladare nazivali kraljevima, i<br />

faraonskog doba u kojem su vladare zvali<br />

faraonima, a ovaj period počinje od 18. dinastije.<br />

To je u suprotnosti sa Torom, koja<br />

ne pravi razliku između dva perioda i dvije<br />

titule. U Tori, faraon je naziv za vladara<br />

Egipta bilo u vrijeme poslanika Jusufa, a.s.,<br />

ili u vrijeme poslanika Musaa, a.s., a to protivrječi<br />

modernoj znanosti. Što se tiče Časnog<br />

Kur’ana, bio je i još uvijek je knjiga od Allaha,<br />

dž.š., kojoj laž ne može prići s bilo koje<br />

strane i koja ne sadrži bilo kakvu kontradikciju.<br />

Allah Uzvišeni kaže: A zašto oni ne razmisle<br />

o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a<br />

ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge<br />

protivrječnosti. (En-Nisa, 82.).<br />

Autor teksta: Feras Nour Alhak<br />

Prijevod teksta: Muamer Neimarlija<br />

Bilješke:<br />

1<br />

Prijevod članka objavljenog pod nazivom<br />

“The mentioning of the old Egyptian<br />

rulers in the Glorious Quran and the difference<br />

between the word”. Preuzeto sa<br />

www.quran-m.com<br />

2<br />

Ovdje smo koristili prijevod značenja<br />

Kur’ana Časnog od rahmetli B. Korkuta.<br />

U tretiranom ajetu navedeni termin u<br />

izvornom kur’anskom tekstu na arapskom<br />

jeziku je el-melik koji dolazi u značenju<br />

kralj, odnosno vladar. Vidjeti i Karaman,<br />

N. (1997) Arapsko-bosanski rječnik: za<br />

đake i studente. Zenica: Bemust na str.<br />

270. (op. prev.)<br />

3<br />

Vidjeti fusnotu br.2 (op. prev.)<br />

4<br />

Više o životu i djelu ovog francuskog egiptologa<br />

i filologa vidjeti na: http://hr.wikipedia.<br />

org/wiki/Jean-Fran%C3%A7ois_Champollion<br />

(op. prev.)<br />

5<br />

Više o tome na: http://hr.wikipedia.<br />

org/wiki/Plo%C4%8Da_iz_Rosette<br />

(op. prev.)<br />

6<br />

Više o njima na: http://en.wikipedia.<br />

org/wiki/Hyksos (op. prev.)


Robert Fisk na ulicama Kaira<br />

Smrtna agonija diktature<br />

IslamBosna.ba - Egipatski tenkovi,<br />

ushićeni demonstratori koji sjede s<br />

njima, zastave, 40.000 demonstranata<br />

koji uzvikuju i plaču na Trgu slobode,<br />

koji na njemu obavljaju molitvu<br />

i dužnosnik Muslimanske braće koji<br />

sjedi među putnicima na tenku, da li<br />

se to može uporediti s oslobođenjem<br />

poput onoga u Bukureštu?<br />

Penjući se na tenk, koji je napravljen u<br />

Americi, podsjetio sam se na one predivne<br />

filmove o oslobođenju Pariza.<br />

Nekoliko stotina metara dalje, pripadnici<br />

snaga sigurnosti Hosnija Mubaraka,<br />

u svojim crnim uniformama,<br />

još uvijek su pucali na demonstrante u<br />

blizini ministarstva unutrašnjih poslova.<br />

Bila je to divlja, historijska proslava<br />

pobjede, gdje Mubarakovi tenkovi<br />

oslobađaju njegov grad od njegove diktature<br />

U jednom čudnom Mubarakovom<br />

svijetu – i svijetu Baraka Obame i<br />

Hilari Klinton u Vašingtonu - čovjek<br />

koji još uvijek tvrdi da je predsjednik<br />

Egipta imenovao je novog<br />

potpredsjednika u pokušaju da ublaži<br />

bijes demonstranata. To je Omar<br />

Sulejman, glavni egipatski pregovarač<br />

s Izraelom, viši dužnosnik i oficir<br />

Mubarakovog aparata, 75- godišnjak<br />

s godinama posjeta Tel Avivu i Jerusalemu<br />

te s četiri srčana udara dosad.<br />

Još nije jasno kako se može očekivati<br />

da ovaj ostarjeli aparatčik riješi i smiri<br />

bijes, ali i sreću i ushićenje zbog oslobođenja<br />

80 miliona Egipćana. Kada<br />

sam rekao demonstrantima koji su<br />

me okruživali na tenku novosti o imenovanju<br />

Sulejmana, oni su prasnuli u<br />

smijeh.<br />

Posade tenkova, u uniformama, osmjehujući<br />

se, a ponekad i aplaudirajući,<br />

nisu ni pokušavale izbrisati grafite koju<br />

su demonstranti posprejali na njihovim<br />

tenkovima. “Mubarak odlazi - ODLA-<br />

ZI” i “Tvoj režim je gotov, Mubarak”<br />

- parole su koje se nalaze ispisane na<br />

skoro svakom tenku na ulicama Kaira.<br />

Na jednom od tenkova koji su kružili<br />

Trgom slobode nalazio se i viši dužnosnik<br />

Muslimanske braće, Muhamed<br />

Beltagi.<br />

Ranije tog dana hodao sam pored konvoja<br />

tenkova koji je prolazio kroz Garden<br />

City, i vidio kako se demonstranti<br />

penju na vozila te<br />

daju posadi narandže,<br />

aplaudirajući<br />

im i pozdravljajući ih<br />

kao egipatske patriote.<br />

Uprkos smješnom<br />

i ludom Mubarakovom<br />

izboru potpredsjednika<br />

i njegovom<br />

velikodušnom imenovanju<br />

bespomoćne<br />

nove vlade poltrona,<br />

ulice Kaira su pokazale<br />

ono što su lideri<br />

SAD-a i EU jednostavno<br />

propustili da<br />

primijete. i GOTO-<br />

VO JE.<br />

Slabi Mubarakovi pokušaji ili tvrdnje<br />

da on mora, zbog egipatskoga naroda i<br />

u njegovo ime, zaustaviti nasilje - dok<br />

su njegove sigurnosne snage odgovorne<br />

za većinu okrutnosti u posljednjih<br />

pet dana - izazvalo je još veći bijes<br />

onih koji su proveli 30 godina pod<br />

njegovom diktaturom. Ovdje su sve<br />

raširenije sumnje da su većinu pljački i<br />

podmetanja požara izveli prerušeni policajci<br />

- uključujući i ubistvo 11 ljudi u<br />

selima u zadnjih 24 sata - u nastojanju<br />

da unište integritet demonstranata koji<br />

pokušavaju da zbace Mubaraka s vlasti.<br />

Uništavanje velikog broja komunikacionih<br />

centara od strane masikranih<br />

ljudi - što je moralo biti koordinirana<br />

akcija, s nekom formom organizacije<br />

- također su dovele do porasta sumnji<br />

da prerušeni banditi, koji su pretukli<br />

mnoge od demonstranata, stoje iza<br />

toga.<br />

Ali paljenje policijskih stanica širom<br />

Kaira, Aleksandrije, Sueca i drugih<br />

gradove očigledno nije izvedeno od<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Velimirović: “Nije dokazano da je u<br />

Srebrenici ubijeno 8.000 Bošnjaka”<br />

Netanyahu zabranio komentarisanje<br />

Egipta<br />

Tekstovi<br />

Povratak tunižanskih islamskih pokreta<br />

Ženin prvi i najvažniji posao je<br />

odgoj djece<br />

strane prerušenih policajaca. Kasno u<br />

petak, vozeći se autocestom koja povezuje<br />

Kairo sa Aleksandrijom, vidio sam<br />

grupe mladih ljudi kako postavljaju i<br />

pale gume duž autoceste, a kada kola<br />

uspore ili stanu, oni zahtijevaju stotine<br />

dolara od putnika. Juče ujutro naoružani<br />

ljudi su krali auta od vlasnika u<br />

centru Kaira. Daleko užasniji vandalizam<br />

se desio u Egipatskom nacionalnom<br />

muzeju. Nakon što je policija<br />

napustila ovo mjesto gdje se nalazi<br />

ogromno blago iz antičkih vremena,<br />

pljačkaši su upali, polupali i oštetili<br />

faraonske statue stare 4.000 godina,<br />

egipatske mumije i veličanstvene drvene<br />

brodove - zajedno s njihovim minijaturnim<br />

posadama - kojima je smisao<br />

bio da prate drevne kraljeve u njihova<br />

groblja.<br />

Ostatak teksta pročitati na www.<br />

islambosna.ba<br />

Piše: Robert Fisk<br />

Izvor: “The Independent”<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Pretjerivanja sa 2012. godinom<br />

Topljenje leda i hlađenje jezgra<br />

IB TV<br />

IslamBosna TV: Gazi Husrevbegova<br />

medresa – Višestoljetni<br />

čuvar bošnjačke duhovnosti<br />

Videovijesti: Kardavi poziva na<br />

akciju protiv tirana<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

57


Feljton<br />

Skrivena disertacija: Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano<br />

u disertaciji (VII dio): zloćudni plan “do daleko u budućnost”<br />

Istinska nesreća<br />

i pošast Bosne i Bošnjaka<br />

“Do daleko u budućnost”<br />

je zloćudni i podli plan<br />

satanskog, nemoralnog<br />

duha koji ne bira sredstva<br />

za vlastitu dobit i koji ne<br />

razmišlja ni najmanje o<br />

pogubnim posljedicama svog<br />

zla. Ako se i može sumnjati<br />

da Andrić u vrijeme pisanja<br />

disertacije i nije znao za<br />

njene dugoročne posljedice,<br />

ipak kasnije, tokom dugog<br />

karijerističkog života, on<br />

je bio svjedokom užasnih<br />

posljedica njegova djela<br />

Piše: Kemal Zukić<br />

Pišući<br />

P<br />

svoju doktorsku disertaciju, kao<br />

Prelativno mlad i neiskusan nadrihi-<br />

Pstoričar, Andrić je ustanovio svoj čvrsti<br />

životni stav i odnos prema Bosni i Bošnjacima<br />

koji do smrti, dekade kasnije, neće promijeniti<br />

niti korigovati ni za jotu. Nezrela i slabo obrazovana<br />

osoba, puna hereditarnog mraka, koja nije<br />

nigdje diplomirala gdje god je studirala, sagradila<br />

je okvir za ostatak života koji neće mijenjati<br />

makoliko nova saznanja i prilike tražile brojne<br />

korekcije. To su tražili i njegovi nesretni mentori<br />

koje je Andrić podlo izigrao navukavši ih<br />

da rade nešto o čemu ništa ne znaju. Jedino što<br />

u ovome ima smisla je karijeristička logika koja<br />

mu je nalagala da ropski služi velikosrpskoj kliki<br />

koja je upravljala njegovim životom i karijerom.<br />

Splet najnesretnijih okolnosti izbacio je<br />

Andrića kao jednog od najpogubnijih propagatora<br />

protiv Bosne, naravno uz njegov užasni<br />

lični karakter koji mu je dopuštao i najgore gadosti<br />

ako je u interesu lične karijere.<br />

Andrić je nesvjesno dao i odvratan primjer<br />

svim budućim karijeristima lošeg karaktera da<br />

izdajom Bosne i prostitucijom u službi velikosrpskih<br />

interesa mogu jedino napraviti vlastitu karijeru.<br />

Takvi ljudi, kao i njhov nemoralni uzor<br />

Andrić, nisu vagali koliko je objektivno mizerna<br />

ta njihova lična korist u odnosu na veličinu<br />

štete koju time čine svojoj zemlji i njenom<br />

narodu.<br />

Kurtovićevo prognano “bratstvo i jedinstvo”<br />

Andrić je u Evropu i svijet poslao<br />

užasnu, ogavnu, podlu, netačnu<br />

sliku Bosne a da nikad kasnije<br />

nije došlo do pokajanja i pokušaja<br />

popravljanja ovog strašnog zlodjela.<br />

Andrić je sigurno znao da iza<br />

njegovih podvala stoji moćna diplomatska<br />

i špijunska velikosrpska<br />

mašinerija koja će obezbijediti da<br />

ovaj užas djeluje “do daleko u budućnost”.<br />

Andrić je često koristio<br />

ovu zlokobnu formulaciju.<br />

“Do daleko u budućnost” je<br />

zloćudni i podli plan satanskog,<br />

nemoralnog duha koji ne bira<br />

sredstva za vlastitu dobit i koji ne<br />

razmišlja ni najmanje o pogubnim<br />

posljedicama svog zla. Ako<br />

se i može sumnjati da Andrić u<br />

vrijeme pisanja disertacije i nije<br />

znao za njene dugoročne posljedice,<br />

ipak kasnije, tokom dugog<br />

karijerističkog života, on je bio<br />

svjedokom užasnih posljedica<br />

njegova djela. Svi njegovi “historijski<br />

romani” sasvim se temelje<br />

na podvalama iz disertacije ali je<br />

armija njegovih apologeta imala<br />

jak argument u odbrani Andrića time što<br />

sloboda umjetničkog stvaranja dozvoljava<br />

književniku da izmišlja i laže u beskraj. Tako<br />

je Andrić sakrio, spriječio da se štampa i bilo<br />

kako u javnost dođe disertacija ali njegovi romani<br />

nose iste nemoralne poruke i šalju užasnu<br />

sliku Bosne u svijet.<br />

Andrić sam nije imao ni toliko morala<br />

da bar malo koriguje i ublaži gadosti iznesene<br />

u disertaciji, ali, kako je moguće da skoro<br />

čitavo jedno stoljeća nakon disertacije nema<br />

javno iznešene rasprave o ovoj bolnoj temi<br />

Bosne? Zar je moguće da niko nije vidio šta<br />

taj čovjek radi, koliko štete nanosi Bosni i<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

58<br />

Andrić je očito<br />

osjetio da na<br />

Balkanu ima<br />

plodno tlo,<br />

pognojeno<br />

zločinaštvom,<br />

pa je slao<br />

svoje pogubne<br />

huškačke<br />

poruke protiv<br />

Bošnjaka<br />

“do daleko u<br />

budućnost”.<br />

Bošnjacima? Zar je moguće da niko, sve nedavno<br />

do Muhsina Rizvića, nije znao analizirati<br />

i objaviti kritiku Andrićeva zlodjela? Bilo<br />

je, naravno, ljudi koji su shvatili svu opasnost<br />

Andrićeva djela za Bosnu, ali je moćna armija<br />

apologeta i politikanata stajala ispred Andrića,<br />

štiteći ga kao svetu kravu od bilo kakve objektivne<br />

analize i kritike.<br />

Sraman je slučaj odnosa prema publicisti<br />

Šukriji Kurtoviću. Na ovom slučaju se može<br />

vidjeti kako Andrić nije bio sam, koliko je bio<br />

zločinački instrumentalizovan i branjen bez<br />

rezerve i morala.<br />

Šukrija Kurtović, publicista, solunski<br />

dobrovoljac, inače Srbin po nacionalnoj<br />

opredjeljenosti i komunist, jedini je čovjek<br />

u komunističkoj Jugoslaviji koji je napisao<br />

jednu brošuru raskrinkavajući<br />

Andrićevu huškačku i renegatsku<br />

ulogu. Kurtović je prvu brošuru<br />

pod naslovom “O nacionalizovanju<br />

muslimana” napisao 1914. g. a<br />

Skerlić ga je sa simpatijama i odobravanjem<br />

prikazao u “Srpskom<br />

književnom glasniku”. Skerlić<br />

je jedan od rijetkih mudrih i<br />

poštenih srpskih intelektualaca<br />

koji je shvatao svu besmislenost<br />

i sramnost odnosa srpske inteligencije<br />

prema Bošnjacima,<br />

Turcima kako ih naziva Andrić.<br />

On je shvatao da Srbi ne mogu<br />

rješavati svoje historijske traume<br />

preko leđa i života malog naroda<br />

Bošnjaka te da time samo mogu<br />

na sebe navući epitet genocidnog<br />

naroda. Skerlićeva riječ razuma se<br />

čula ali nedovoljno.<br />

Komunistička partija<br />

Jugoslavije, ustvari u njoj kamuflirani<br />

bivši četnici koji su preko<br />

noći postali partizani i komunisti<br />

Titovom masovnom amnestijom<br />

spriječili su, ustvari zabranili<br />

štampanje Kurtovićeve jedne<br />

kasnije napisane brošure. Ona je<br />

štampana tek u nastavcima u periodu od 1961.<br />

do 1963. g. u bošnjačkom emigrantskom listu<br />

“Bosanski pogledi”. Tako je jedan tekst koji<br />

u najboljem duhu socijalističke Jugoslavije govori<br />

o bratstvu i jedinstvu, prognan iz te države<br />

zasnovane na tom načelu, kao nešto antikomunističko<br />

i antijugoslovensko i štampan<br />

u emigraciji gdje su se inače štampali četnički<br />

i ustaški pamfleti protiv Jugoslavije. Ovo je<br />

najsramotniji primjer kakvo su mjesto “komunisti”<br />

odredili Bošnjacima u toj Jugoslaviji.<br />

Ovaj nesretni narod još tada nije imao ni svoje<br />

staro ime čije priznanje će do zadnjeg doba te<br />

Jugoslavije sprječavati ti “komunisti“.


Kada ni takav Šukrija Kurtović nije bio u<br />

stanju štampati svoju brošuru koja se jasno zalaže<br />

za najsvetije temelje Jugoslavije, za bratstvo<br />

i jedinstvo, jasno je koliko je truhleži već tada,<br />

na samom početku, bilo u toj državi.<br />

A šta piše Šukrija Kurtović?<br />

U svojoj studiji “Na Drini ćuprija” i<br />

“Travnička hronika” od Ive Andrića u svjetlu<br />

bratstva i jedinstva “Kurtović smjelo i pošteno<br />

raskrinkava Andrićevu tendencioznu ‘književnu<br />

istinu’”. Tada ni Kurtović nije imao<br />

Andrićevu sakrivenu disertaciju, ali je na osnovu<br />

romana Andrićevih jasno prozreo njegove<br />

namjere. “Bratstvo i jedinstvo naših naroda je<br />

misao na kojoj počiva naša državna zajednica,<br />

moralna i stvarna uslovljenost za njen nastanak<br />

i za njeno održanje. Griješiti protiv te misli,<br />

svjesno ili nesvjesno, znači podrivati temelj<br />

egzistencije naše države... Ne smije se ni malo<br />

sumnjati u to da za antagonizam, sukobe i međusobno<br />

prolijevanje krvi slovenskih naroda na<br />

Balkanu kroz XIX i XX stoljeće ne snose svu<br />

krivicu samo režimi i vlastodržci slovenskih<br />

naroda, nego uz njih, pored ostalih uzroka,<br />

snose krivicu i mnogi istoričari i književnici.<br />

Istoričari pod plaštem nauke i sa ‘istorijskim<br />

dokumentima’, a književnici blještavom i zavodljivom<br />

pisanom riječju stvarali su podlogu<br />

za te sukobe”. Kako je taj hrabri i vispreni čovjek,<br />

tako davno, detektovao svo zlo ugrađeno<br />

u temeljima Jugoslavije! Kao što je Andrić<br />

poslao zlokobnu poruku “do daleko u budućnost”<br />

o turskoj krivici Bošnjaka i opravdanosti<br />

osvete nad njima koja može ići do potpunog<br />

fizičkog uništenja, tako je Kurtović “do daleko<br />

u budućnost” prorekao propast Jugoslavije<br />

ako se ove užasne greške ne isprave. I obojica su<br />

bila u pravu. Samo što je Andrićevo zlokobno<br />

huškanje bilo općeprihvaćeno u komunističkoj<br />

Jugoslaviji, zemlji bratstva i jedinstva, dok<br />

Kurtovićev vapaj za spas ove zemlje niko nije<br />

mogao ni čuti jer su komunisti zabranili štampanje<br />

njegovih jasnih upozorenja. Iz današnje<br />

perspektive, kad se analiziraju uzroci propasti<br />

Jugoslavije, izgleda nepojmljivo da su neki<br />

uspjeli spriječiti da Kurtovićeve jasne opomene<br />

dođu do ušiju običnog svijeta. Zlo nacionalizma,<br />

koji na Balkanu uvijek lahko pređe u nacizam<br />

i fašizam, bilo je prejako već tada kada je<br />

formalno moralo biti u ilegali.<br />

Muslimanske žrtve su za Tita bile<br />

beznačajne<br />

Kurtović iznosi još jedan suštinski problem,<br />

hrabro i pronicljivo. On govori o nakaradnom<br />

odgoju i obrazovanju mladih: “Od<br />

malih nogu i kroz duge generacije omladina<br />

svih naših bratskih naroda vaspitavana je u krivim<br />

predodžbama o sebi i drugima. Stvarana<br />

su kod nje šovinistička nacionalna naduvenost,<br />

misao o nadmoći svoga naroda, isticanje svojih<br />

nacionalnih istorijskih zasluga i moralnih<br />

kvaliteta, a nipodaštavanje i omalovažavanje<br />

tuđih. Naročito se nastojalo da se stvori, svaki<br />

kod svoga naroda, uvjerenje o istorijskim i<br />

etničkim pravima na pojedine<br />

sporne granične krajeve, o pravu<br />

na dominaciju itd. U tom svemu<br />

često se išlo do apsurda. Sve je to<br />

stvaralo opšte suprotnosti među<br />

bratskim narodima koje su iskorištavali<br />

vladajući krugovi i strani<br />

neprijateljski zavojevači u svoje<br />

svrhe. Za sve to, nema sumnje,<br />

snose veliku moralnu odgovornost<br />

i mnogi istoričari, književnici i ostali javni radnici,<br />

hotimično ili ne ili iz ma kojih razloga oni<br />

to pisali, izlazi na jedno te isto”.<br />

Kurtović kaže i da je čekao da o ovome<br />

progovore “pozvaniji i stručniji ljudi, a naročito<br />

nemuslimani, baš zato što je Andrić izabrao<br />

naše muslimane kao objekt za nebratsko i netačno<br />

tretiranje. To bi bilo i efikasnije i bolje za<br />

ideju bratstva i jedinstva”.<br />

Kakvu je poruku “do daleko u budućnost”<br />

mogla postati činjenica da su komunisti<br />

spriječili objavljivanje ove poštene i dalekovide<br />

brošure, jednog autora sa takvim bekgraundom.<br />

To nije mogla uraditi mala grupica fašista<br />

u KPJ-e, nego je to odradio veliki zločinački<br />

lobi, sa jasnim ciljem pripreme novog genocida<br />

na Bošnjacima, nakon što je upravo završen<br />

deveti po redu u Drugom svjetskom ratu. Ko<br />

se usudio to uraditi i uz čiju podršku? Da li je<br />

Tito znao za ovo? Morao je znati. A zašto je<br />

to dozvolio? Tako što je dozvolio najveću sramotu<br />

komunističke partije Jugoslavije da se<br />

ne podigne nigdje ni najmanji znak, bar neka<br />

pločica, koja bi obilježila užasan genocid nad<br />

Bošnjacima u upravo minulom krvavom ratu.<br />

Zar je Tito mogao ne znati i za to? Ne, nikako.<br />

Znao je vrlo dobro jer je i sam bježao pred<br />

Nijemcima po istočnoj Bosni, preko mjesta<br />

najstrašnijih pokolja muslimana od strane četnika.<br />

Hiljade i hiljade muslimanskih nevinih<br />

žrtava bile su kusur u Titovom špekulisanju i<br />

potkusurivanju sa četnicima u komunističkoj<br />

partiji. Uz sve njegove nesporne zasluge i pozitivne<br />

poteze, ovo prešućivanje devetog genocida<br />

nad muslimanima u XX stoljeću ostaje<br />

najveća mrlja i ljaga na njegovom liku, ako ikad<br />

iko pokuša objektivno, trezveno prikazati ovog<br />

Beograd je<br />

uništavala<br />

saveznička<br />

avijacija, kao<br />

fašistički brlog.<br />

To su Andrić i<br />

svi ostali krili<br />

pedeset godina.<br />

diktatora koji je odlučivao o svemu<br />

pa i o tome da su muslimanske<br />

žrtve, makoliko nevine i brojne,<br />

beznačajne.<br />

Činjenica da je Kurtovićeva<br />

brošura, najveći hvalospjev bratstvu<br />

i jedinstvu morala biti<br />

štampana u emigraciji, kako su<br />

štampani neprijateljski tekstovi<br />

o Jugoslaviji ljaga je, ne samo na<br />

Titu, komunističkoj partiji Jugoslavije, nego i<br />

na svim intelektualcima svih naroda.<br />

Najtužnije je to što ušutkivanje Kurtovića,<br />

kao i veličanje Andrićevog mrziteljskog i huškačkog<br />

djela, nije bilo u interesu bilo koga i<br />

dugoročno, to jest “do daleko u budućnost”<br />

poslalo je poruku u Evropu o Balkanu kao o<br />

zločinačkom brlogu u kojem cvjetaju razni<br />

fašizmi.<br />

Kada je Kurtovićeva brošura objavljena u<br />

emigraciji, Andrić je bio živ. Isto tako, dok se<br />

prebacivao iz statusa miljenika velikosrpske diplomatije<br />

u Kraljevini Jugoslaviji, na miljenika<br />

fašističkih okupacionih vlasti u Beogradu, pa<br />

konačno na miljenika komunističke partije, živeći<br />

kao bubreg u loju na svom nedjelu, Andrić<br />

je morao čitati Kurtovićevu brošuru. Sigurno<br />

su mu je podmetnuli da da svoje mišljenje i<br />

eventualno nešto od toga demantira. Ali, on<br />

šuti, osim što je, vjerovatno, savjetovao da se<br />

ta brošura anatemiše. Tek mnogo kasnije, u<br />

ispovjedi Ljubi Jandriću 1972. g. Andrić se pokušava<br />

pravdati. Radi to u stilu stare arapske<br />

poslovice “isprika gora od grijeha”. Ali, umjesto<br />

da se izvine i kaže bar jednu, poštenu riječ utjehe<br />

Bošnjacima, Andrić kuka i cvili nad svojom<br />

sudbinom. Odvratno.<br />

Ko je Beograd sravnio sa zemljom?<br />

“Da, mučni i neizvesni bili su moji dani<br />

provedeni za vreme okupacije u Beogradu”.<br />

Kao da niko ne zna da je on bio miljenik<br />

okupacionih snaga u Beogradu cijelo vrijeme<br />

rata Andrić bestidno nastavlja: “Ja bih se složio<br />

da je, recimo, moja ‘Ćuprija’ jedva bled<br />

odsjaj onoga što sam preživljavao pišući je, ali<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

59


i još bleđi odsjaj one tvrde i mučne stvarnosti<br />

u višegradskoj kasabi u kojoj je pre četiri veka<br />

Mehmed-paša Sokolović odlučio da podigne<br />

svoju zadužbinu”. Andrić cvili i kuka nad svojom<br />

sudbinom u fašističkom Beogradu koga<br />

zasipaju bombe savezničke avijacije. A sav užas<br />

prebacuje na tursku upravu od prije četiri stoljeća,<br />

dodajući vlastite laži. Izgubljen je ili sakriven<br />

veliki dio njegova dnevnika u kojem je<br />

morao pisati o lagodnom životu pod okriljem<br />

i pažnjom okupatorskih vojnika koji su nježno<br />

brinuli o njemu. Oni su znali da je Andrić<br />

prisustvovao pristupanju Jugoslavije “Trojnom<br />

paktu”, da nije ni riječi nikad rekao protiv toga.<br />

Taj dio Andrićeva dnevnika ne postoji ili bar<br />

nije objavljen. Andrić je sve svoje sramotne postupke<br />

pokrivao skrivanjem kao smokvinim<br />

listom. A onda se pojavljuju stranice dnevnika<br />

tek 1944. g. kada kuka kao gladna godina<br />

nad sudbinom Beograda i njega samoga<br />

pod bombama. Ne razaznaje se čiji to avioni<br />

bombarduju Beograd. Andrić je glavni akter<br />

laži koje smo učili u školama pedeset godina<br />

tokom komunističke Jugoslavije a to je da je<br />

njemačka avijacija skoro sravnila Beograd sa<br />

zemljom. Koliko smo svi bili uplašeni, naivni<br />

i glupi kad smo glumili da vjerujemo da je<br />

njemačka avijacija u dan-dva bombardovanja<br />

sravnila grad. Pa nisu imali atomsku bombu.<br />

Beograd je uništavala saveznička avijacija, kao<br />

fašistički brlog. To su Andrić i svi ostali krili<br />

pedeset godina.<br />

“Nikad nisam verovao da ću živ dočekati<br />

kraj rata”, cvili Andrić. Dalje kuka kako se plašio<br />

da će “bomba pogoditi kuću u kojoj sam<br />

živeo i pisao i razneti moje rukopise”. Dodaje<br />

“da su knjige slaba uteha za zlo i nesreću svake<br />

vrste”.<br />

Da li je ovaj mutni podmukli huškač<br />

Andrić, dok kuka nad činjenicama da se našao<br />

na mjestu gdje se saveznička avijacija obračunava<br />

sa fažizmom, da li je on tada znao da se<br />

zločinački provodi u istočnoj Bosni i njegov<br />

huškački plan genocida nad Bošnjacima? Kako<br />

je mogao ne znati? Ali je mogao ne reći nikad<br />

ni riječ osude a kamoli pokušati objasniti da<br />

su njegove nakane “do daleko u budućnost”<br />

pogrešno protumačene od zločinaca, čiji je on<br />

ideolog i koji će u svim zločinima baš njega uzimati<br />

kao opravdanje zla koje čine?<br />

Da li je Andrić znao tada u Beogradu da<br />

su Hrvati izvršili užasne zločine nad Jevrejima<br />

i Srbima, pa i Bošnjacima u Jasenovcu? Morao<br />

je tada znati, ili bar kasnije to saznati. A da li<br />

je to osudio bilo kada? Morao je tada, pod savezničkim<br />

bombama u Beogradu shvatiti da<br />

nije rješenje jugoslovenskih naci-fašizama u<br />

genocidu na Bošnjacima nego u poštenom rješenju<br />

odnosa Srba i Hrvata. On je i tada, pišući<br />

“Drinu” uporno huškao Srbe na Bošnjake, dok<br />

ustaše ubijaju masovno Srbe u Jasenovcu. Da li<br />

je zaista bio toliko kratkovid i politički glup? A<br />

zašto je tako postupao? Trebalo ga je pitati za<br />

života i dati mu šansu da se iskupi. Najgluplje<br />

rješenje za sve je bilo zabrana Kurtovićeve pošteno<br />

napisane brošure.<br />

Andrić je istinska nesreća i<br />

pošast Bosne i Bošnjaka u prvom<br />

redu, ali je on prokletstvo i<br />

Srba i Hrvata jer je i njih uputio u<br />

pogrešnom smjeru “do daleko u<br />

budućnost”. Ovo Andrićevo zloćudno<br />

usmjeravanje svih naroda<br />

Jugoslavije u pogrešnom smjeru<br />

zaista će ići toliko “do daleko u<br />

budućnost” da će se pojaviti u<br />

agresiji na BiH 1992.-1995. g.,<br />

mnogo godina kasnije. Kako bi<br />

Andrić bio sretan da je doživio<br />

agresiju na BiH, deseti genocid<br />

nad Bošnjacima i to da se na njegova<br />

nedjela poziva i najmračniji ratni zločinac<br />

u Evropi nakon Hitlera, Radovan Karadžić.<br />

Ovo Karadžićevo veličanje Andrića i uporno<br />

upućivanje Evrope na njegova djela, najbolja<br />

je potvrda toga da nema nesporazuma u vezi<br />

Andrića, da je njegovo djelo huškačko protiv<br />

Bošnjaka “do daleko u budućnost”. Zločinci<br />

su uspjeli! Dvije stotine hiljada nevinih bošnjačkih<br />

žrtava u agresiji na BiH 1992.-1995.<br />

g. zastrašujući su dokaz kakvi zločinci mogu<br />

biti i jedan Nobelovac i jedan “pesnik” šljegao<br />

iz durmitorske provincije u Sarajevo, gdje je<br />

dobio sve, pored tih “opakih Bošnjaka”.<br />

“Grozni čoveče!”<br />

Zna se da je poljski nobelovac Henrik<br />

Sjenkjević bio veliki uzor Andriću u mladim<br />

danima dok je pokušavao nešto studirati u<br />

Poljskoj. Da li se upitao Andrić, o kratkovidosti<br />

tog svog uzora, koji je rigao u svojim romanima<br />

mržnju na muslimane, kao i Andrić? Da li<br />

su se Andriću otvorile oči bar na ovom slučaju,<br />

ako je ostajao uporni slijepac za Bosnu? Naime,<br />

morao je znati da je Poljska užasno postradala<br />

ne od muslimana, nego od civilizovanih<br />

Evropejaca, Nijemaca i slavenske braće Rusa,<br />

koji su se udružili u zločinu protiv poljskog naroda<br />

i iskomadali Poljsku po Bog zna koji puta<br />

u istoriji. Nije trebalo Andriću mnogo visprenosti<br />

pa da shvati da je i njegov uzor Sjenkjević<br />

na pogrešnu stranu usmjerio pažnju Poljaka.<br />

Oni su po Sjenkjeviću očekivali atak iz Afrike<br />

ili Azije, od divljih muslimana, a naletio im je<br />

Da li je Andrić<br />

znao tada u<br />

Beogradu da su<br />

Hrvati izvršili<br />

užasne zločine<br />

nad Jevrejima<br />

i Srbima, pa i<br />

Bošnjacima u<br />

Jasenovcu?<br />

Morao je tada<br />

znati, ili bar<br />

kasnije to<br />

saznati. A da li<br />

je to osudio bilo<br />

kada?<br />

užas od prvih susjeda i braće. Zar je<br />

trebalo mnogo mudrosti Andriću pa<br />

da napravi paralelu sa našom situacijom<br />

i pokuša se iskupiti. Međutim,<br />

Andrić je duboko zao i zloćudan<br />

čovjek, nepopravljiv huškač i renegat,<br />

koji ne misli o užasnim posljedicama<br />

svojih riječi.<br />

Andrić je htio biti veći katolik od<br />

pape, ili veći četnik od svakog velikosrbina.<br />

Zato se na njega pozivaju<br />

svi zločinci u ime srpstva. Da ne<br />

spominjemo jednog poštenog i<br />

razumnog Skerlića koji je uporno<br />

upozoravao na mahnitost bezočne<br />

satanizacije Turaka i poistovjećivanja<br />

Bošnjaka sa Turcima. Čak<br />

je i Dositej Obradović, u vrijeme<br />

mahnitanja slavenskih retardiranih<br />

nacionalizama pozivao na<br />

razum. I on govori o “lukavim lisicama”<br />

koji “vraždu i mrzost propovjedaju<br />

i oružaju brata na brata<br />

svoga i poštene komšije jednog na<br />

drugog”.<br />

Pa i Njegoš, koji je Andrićev<br />

idol u mržnji protiv Bošnjaka i<br />

huškanju na genocid, čak i on kaže<br />

da se vodi borba “sve sa svojom rođenom<br />

braćom izturčenom: brat<br />

brata bije, brat brata siječe-razvaline<br />

su našeg carstva u krv ogrezle”.<br />

Ili, kad se obraća paši kaže: “Kada sa mnom<br />

govoriš kako moj brat bošnjak, ja sam tvoj brat,<br />

tvoj prijatelj .....”. I mada Bošnjak piše malim<br />

slovom, otkrivajući svoju zlobu, ipak prevali<br />

preko jezika da mu je Bošnjak brat slavenskog<br />

porijekla.<br />

Samo kod Andrića nema nikad nijedne<br />

dobre riječi za Turke, kako on uporno zove<br />

Bošnjake. I kad ga upozore da je to netačno,<br />

da su se Turci vratili u Malu Aziju a da su ovo<br />

slavenska braća Bošnjaci, Andrić olahko prelazi<br />

preko toga “tako je uobičajeno” i nastavlja po<br />

svom.<br />

Andrić je očito osjetio da na Balkanu ima<br />

plodno tlo, pognojeno zločinaštvom, pa je<br />

slao svoje pogubne huškačke poruke protiv<br />

Bošnjaka “do daleko u budućnost”.<br />

Uradio je to iz renegatskih i karijerističkih<br />

pobuda jer su Srbi, kao većinski narod, upravljali<br />

kadrovskom politikom i ostalih jugoslovenskih<br />

naroda i odlučivali ko može a ko ne<br />

može uspjeti.<br />

Ostaje nejasno, kad je postao i kadar u<br />

komunističkoj Jugoslaviji, kako je uspio da se<br />

obuzda toliko da mu se nikad ne omakne neka<br />

stvarna analiza jugoslovenskih problema i bar<br />

jedna istina i poštena riječ o stradalničkom narodu<br />

Bošnjaka sa kojima je odrastao.<br />

Još je čudnije kako nijedan od srpskih<br />

intelektualaca nije sa gađenjem odbacio ovog<br />

ljigavog renegata. A za to je bilo jako mnogo<br />

razloga, ali o tome drugi put.<br />

“Grozni čoveče” Ivo Andriću, kako reče<br />

jedna njegova anonimna čitateljka.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

60


Historija<br />

Metodologija istraživanja u odgoju i obrazovanju: Položaj<br />

muslimanskih školskih institucija na području Okruga Bihać za<br />

vrijeme Austro-ugarske uprave (1878.-1918.) (IIl dio)<br />

Bihaćka medresa imala je<br />

snažan utjecaj na vjerski,<br />

obrazovni i općekulturni život<br />

Bošnjaka Bosanske krajine<br />

Cilj austrougarske prosvjetne<br />

politike u okupiranoj Bosni i<br />

Hercegovini bio je da se cio<br />

obrazovni i vaspitni sistem<br />

podredi njenim političkim<br />

ciljevima: da se isključi<br />

svaki nacionalni utjecaj na<br />

omladinu; da se umjesto<br />

nacionalnog osjećanja razvija<br />

ljubav i odanost prema carskoj<br />

dinastiji i Monarhiji; da se<br />

Bosna i Hercegovina tretira<br />

kao dio Monarhije i da se u<br />

tu svrhu spriječe utjecaji sa<br />

strane<br />

Piše: Jasmin Džanan<br />

Uporedo sa širenjem islama i<br />

uspostavom osmanske vlasti<br />

na Balkanu, na prostoru<br />

Bosanskog sandžaka, podižu se i medrese<br />

kao predstavnici ustanova srednjeg<br />

i višeg obrazovanja. Uzimajući u<br />

obzir da je Bihać sa zakašnjenjem pripojen<br />

Bosanskom ejaletu, zbog čestih<br />

sukoba i dugotrajnih ratovanja, usporen<br />

je razvoj i podizanje vjerskih i kulturno-obrazovnih<br />

objekata.<br />

Medrese<br />

Austro-Ugarska vlast, dolaskom u<br />

Bosnu i Hercegovinu zatekla je više od 40<br />

medresa. Najmanje ih je bilo u Bihaćkom,<br />

a najviše u Sarajevskom okrugu. Vlada se<br />

nije miješala u rad medresa i po pitanju<br />

istih nisu imali jednoobrazno mišljenje.<br />

Pokrenula je kod reisu-l-uleme inicijativu<br />

reforme nastave medresa prilikom<br />

osnivanja Dar-ul-mualimina, ali dalje<br />

od toga nije išla bojeći se da reforma ne<br />

izazove fanatičan otpor muslimana.<br />

Pošto su medrese bile kod Vlade<br />

definisane kao islamska svećenička<br />

učilišta, koja obrazuju softe i uzimaju-<br />

ći u vidu činjenicu da Islamska vjerska<br />

zajednica raspolaže vakufskim prihodima,<br />

nisu izdvajana novčana sredstva<br />

za vjerske potrebe muslimanskog stanovništva<br />

iz zemaljskog budžeta. Po<br />

novoj reformi obrazovanja, nastava u<br />

medresama bila je podijeljena na tri<br />

razreda, sa ukupnim trajanjem školovanja<br />

od sedam do osam godina.<br />

Učenici Bihaćke i Cazinske medrese<br />

stanovali su u medresama, ali su se za<br />

hranu i odijevanje j morali brinuti sami.<br />

Škola je trajala od 1. oktobra do 15. jula.<br />

Utorkom i petkom su vođeni slobodni<br />

razgovori. Nastava bi počinjala u<br />

zoru nakon sabah-namaza. Ibadet namaz,<br />

bio je obavezan i propisan za sve<br />

polaznike medrese.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

61<br />

kaligrafija, Pravo i Život i izreke posla-<br />

nika. Na kraju godine održavali su se<br />

javni zaključni ispiti. Kao kandidati svećeničkog<br />

staleža, učenici medresa bili su<br />

privremeno oslobođeni služenja vojske.<br />

Medrese su se izdržavale iz prihoda<br />

postojećih vakufa i djelimično od sredstava<br />

zemaljskog vakufskog fonda. Za<br />

vrijeme austrougarske uprave, Bihaćki<br />

okrug posjedovao je najmanje medresa.<br />

Predmete koji će se učiti definisao je<br />

reisu-l-ulema 1895. godine:<br />

Početni osnovi arapske gramatike,<br />

Vjeronauka, Učenje Kur’ana, Turski i<br />

arapski krasnopis, Arapska nauka o riječima<br />

i rečenici, Molitve i abdest, Etika,<br />

Logika, Arapska frazeologija, gj Kiraet i<br />

Bihaćka medresa<br />

Muslimani Kotara Bihać, počeli su<br />

oko 1890. godine graditi novu medresu<br />

u centru Bihaća. Izgrađena je u maurskom<br />

stilu. Odlikovala se bogatom dekoracijom,<br />

karakterističnom za istočnjačku<br />

arhitekturu. Imala je dva pravougaona<br />

uzvišenja sa nižim objektom među njima.<br />

Unutrašnjost medrese činile su:<br />

biblioteka, džamija, kupatilo, kuhinja,<br />

predavaonice, zbornica, soba za počinak<br />

itd. Bila je smještena na preko 700<br />

čvornih metara prostora a mogla se ponositi<br />

sadržajnom bibliotekom sa djelima<br />

arapskih i turskih mislilaca. Glavni ispit


u njoj održan je 4. jula 1899. godine.,<br />

u prisustvu brojnih uglednih građana i<br />

gostiju. Ispit je obavljen po ustanovljenom<br />

rasporedu sa velikim uspjehom a gostima<br />

se posebno dopala građevina Medrese sa<br />

istaknutim redom i čistoćom.<br />

Školske 1897/98., u zgradi Medrese<br />

bila je smještena i Druga narodna osnovna<br />

škola Ruždija, koju je pohađalo 60<br />

učenika muslimana. Godine 1913., u<br />

zgradi Medrese smješteno je i Kotorsko<br />

vakufsko-mearifsko povjerenstvo.<br />

Glavni učitelj u Medresi bio je Osman<br />

Redžić koji je obezbjedio obrazovanje siromašnim<br />

učenicima Bihaćkog okruga<br />

kao i smještaj u Konviktu. Medresa je 10.<br />

oktobra 1932. godine renovirana i otvoren<br />

je Internat sa kuhinjom kao olakšica<br />

studentima.<br />

S ciljem olakšanja nastavnog procesa,<br />

uvedena je praksa slanja učenika u okolne<br />

kotare za vrijeme mjeseca ramazana.<br />

Oni bi klanjali namaze, učili mukabele<br />

i brinuli o drugim vjerskim dužnostima,<br />

čime bi se pripremili za buduće<br />

zanimanje, a i materijalno osigurali<br />

sredstva za nastavak školovanja.<br />

Taj plodonosni običaj zadržan je do<br />

kraja rada Medrese.<br />

Nepovoljne i nestabilne društvene<br />

prilike otežavale su uvećanje vakufske<br />

imovine, tako da se materijalni položaj<br />

medresa nije znatno mijenjao<br />

nabolje. Bihaćka medresa<br />

imala je veliku i lijepu<br />

zgradu, ali nije imala dodatnih<br />

objekata ili zemljišta<br />

putem kojeg bi se samofinansirala.<br />

Nastavna osnova<br />

s velikim brojem predmeta,<br />

nudila je svestrano i kvalitetno<br />

obrazovanje.<br />

Od 1924. godine, to je<br />

bila jedina aktivna medresa<br />

u Bosanskoj krajini. Prestala<br />

je s radom neposredno po<br />

završetku rata, tokom bombardovanja<br />

Bihaća 1944.<br />

godine.<br />

Uzimajući u obzir djelovanje, niz<br />

generacija školovanih kadrova kroz<br />

nju, možemo zaključiti da je Bihaćka<br />

medresa imala snažan utjecaj na vjerski,<br />

obrazovni i općekulturni život<br />

Bošnjaka Bosanske krajine i šire.<br />

Cazinska medresa<br />

Istovremeno sa gradnjom Medrese<br />

u Bihaću, počela je i gradnja medrese<br />

u Cazinu. Vilajetska vlada, na molbu<br />

zastupnika u Vilajetskoj skupštini,<br />

izgradila je Medresu u Cazinu 1867.<br />

godine.<br />

Muslimani<br />

Kotara Bihać,<br />

počeli su oko<br />

1890. godine<br />

graditi novu<br />

medresu u<br />

centru Bihaća.<br />

Izgrađena je<br />

u maurskom<br />

stilu. Odlikovala<br />

se bogatom<br />

dekoracijom,<br />

karakterističnom<br />

za istočnjačku<br />

arhitekturu.<br />

Prvi muderris u njoj jjbio<br />

je Mustafa Sidki Čišić, iz<br />

Mostara koji je ostao kao<br />

predavač do 1881. godine.<br />

Nazvana je Starom drvenom<br />

medresom, imala je 16 soba<br />

za stanovanje i realizaciju nastave.<br />

Predavani su isključivo<br />

vjerski predmeti. Spaljena je<br />

radi navodnog pružanja otpora<br />

iz nje, prilikom okupacije<br />

ovih krajeva od strane austrougarske<br />

vojske.<br />

Na mjestu stare Medrese,<br />

inicijativom Jusufa ef.<br />

Hušidića iz Podzvizda (1883.-<br />

1894.), Krajišnici je ponovo grade dobrovoljnim<br />

prilozima 1890., koja i danas<br />

funkcioniše. Na desnoj strani, kao sastavni<br />

dio Medrese nalazi se medresanska<br />

džamija s munarom i šerefom. Na sredini<br />

dvorišta Medrese postavljen je šadrvan, a<br />

lijevo iza njega hamam.<br />

Zdanje Medrese je jedno od najljepših<br />

na području Cazina i jedina je medresa u<br />

USK-a iz tog perioda sačuvana do danas.<br />

U Medresu su se upisivali učenici sa završenim<br />

mektebom i osnovnom školom i<br />

bivali raspoređeni u četiri odjeljenja.<br />

Učenici iz okolnih mjesta živjeli su<br />

u Medresi, sami se brinuli o prehrani,<br />

a mnogi su bili prinuđeni uporedo da<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

62


pohađaju i pučku školu. Općina je plaćala<br />

muderrise i snosila manje troškove<br />

održavanja. Za šira ulaganja sakupljani<br />

su dobrovoljni prilozi Cazinskog i okolnih<br />

kotara. Za vrijeme osmanske uprave<br />

Medresa je izdržavana iz poreskih<br />

prihoda.<br />

Nakon austrougarske okupacije,<br />

Općina je finansirala Medresu samo<br />

do 1910. godine. Vlada se pravdala ekonomskom<br />

krizom uslovljenom pojavom<br />

slinavke i padom prometa stoke, odakle<br />

je Općina i imala do tada najveće<br />

prihode.<br />

Ovim stavom općinske vlasti su<br />

dokazale nezaiteresovanost za potrebe<br />

Cazinskog kotara. Istaknuto je da<br />

Općina Cazin nije više u stanju u cjelosti<br />

pokriti potrebne troškove, te je zemaljski<br />

erar prinuđen namiriti polovinu<br />

te potrebe iz zemaljskih sredstava.<br />

Zbog siromaštva, život učenika bio<br />

je veoma težak. Većina učenika Bihaćke<br />

i Cazinske medrese nije mogla obezbijediti<br />

udžbenike, što je otežavalo nastavni<br />

proces.<br />

Godine 1875. država je slala knjige<br />

pod uvjetom da od prethodnika ostanu<br />

iste nasljedniku. Knjige i štampu učenici<br />

su pozajmljivali i iz Gradske čitaone,<br />

kiraethane.<br />

Za razvoj obrazovanja i kulture u<br />

cazinskom kraju, Medresa je imala neprocjenjiv<br />

značaj.<br />

Bošnjaci Cazinskog kotara nesebično<br />

su pomagali novčanim prilozima<br />

Medresu, kad god su imali priliku za<br />

to. Iz sačuvane arhivske građe, uočljiva<br />

je velika ljubav ljudi ovoga kraja prema<br />

Medresi, a posebno mjesto zauzimali su<br />

učeni.<br />

Uz mukotrpna nastojanja da<br />

Medresa ostane i opstane, njen rad je<br />

ugašen 1920. godine.<br />

Svijet je mnogo žalio i dugo su se<br />

mogli čuti prigovori i negodovanja upućeni<br />

na adresu tadašnjih vjerskih vlasti.<br />

Zaključak<br />

Geografski položaj i vojno-strateški<br />

značaj u velikoj su mjeri utjecali na razvoj<br />

i izgradnju objekata kulturno-obrazovnog<br />

i vojnog karaktera i organizaciju<br />

školstva na ovom području.<br />

Cilj austrougarske prosvjetne politike<br />

u okupiranoj Bosni i Hercegovini bio<br />

je da se cio obrazovni i vaspitni sistem<br />

podredi njenim političkim ciljevima:<br />

da se isključi svaki nacionalni utjecaj<br />

na omladinu; da se umjesto nacionalnog<br />

osjećanja razvija ljubav i odanost<br />

prema carskoj dinastiji i Monarhiji; da<br />

se Bosna i Hercegovina tretira kao dio<br />

Monarhije i da se u tu svrhu spriječe<br />

utjecaji sa strane.<br />

Cilj okupatora bio je kreirati bosansku<br />

naciju. To je bila ideja vodilja<br />

u oblasti čitave politike u Bosni<br />

i Hercegovini, a posebno u sferi odgojnog<br />

utjecaja na omladinu. Škola je<br />

predstavljala instrument putem kojeg<br />

je trebalo u korijenu ugušiti bilo kakve<br />

i bilo čije nacionalnooslobodilačke težnje.<br />

S druge strane, trebala je poslužiti<br />

i za razvijanje kulta prema Habsburškoj<br />

monarhiji.<br />

Iako je okupator imao spreman<br />

plan za kreiranje novog školskog sistema<br />

Bosne i Hercegovine uzeli su<br />

u obzir nacionalnu i vjersku osjetljivost<br />

stanovništva, te su privremeno<br />

ostavili na miru zatečene konfesionalne<br />

škole. Pored toga okupator<br />

nije bio ni materijalno ni kadrovski<br />

spreman za naglo širenje svojih škola<br />

u Bosni i Hercegovini. U konfesionalnim<br />

školama zavedena je državna<br />

kontrola koja se odnosila na nadzor<br />

udžbenika i političku podobnost<br />

učitelja.<br />

Bilješke<br />

1<br />

T. Kraljačić, n. d., str. 201-202.,<br />

prema E. Islamović, n. d., str. 219.<br />

2<br />

Izvještaj o upravi BiH 1906, str.<br />

201-202., prema E. Islamović, n. d.,<br />

str. 219.<br />

3<br />

Ibid, str. 203., prema E. Islamović,<br />

n. d., str. 220.<br />

4<br />

H. Ćurić, n. d. str. 102.<br />

5<br />

Stjepan Župančić, Kulturni napredak<br />

Bišća, Sarajevski list, br. 82., 13.7.1898.,<br />

prema E. Islamović n. d., str. 223.<br />

6<br />

M. Mašić, n.d., str. 73.<br />

Literatura<br />

1. Ademović, Halid: Učiteljske<br />

škole u Bosni i Hercegovini (1882-<br />

1972), Federalno ministarstvo<br />

obrazovanja i nauke Mostar, Sarajevo,<br />

2009.<br />

2. Ćurić, Hajrudin: Muslimansko<br />

školstvo u Bosni i Hercegovini<br />

do 1918. godine., Veselin Masleša,<br />

1983.<br />

3. Imamović, Mustafa: Pravni<br />

položaj i unutrašnjopolitički<br />

razvitak BiH od 1878. do 1914.<br />

Bosanski kulturni centar, 1997.<br />

4. Islamović, Elvira: Školstvo i<br />

obrazovanje na području okruga<br />

Bihać za vrijeme austrougarske<br />

uprave, Bošnjačka zajednica kulture<br />

“Preporod”, Bihać, 2008.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

63<br />

Škole su bile strogo čuvane od nepoželjnih<br />

utjecaja spolja i iznutra. U njima<br />

su postojali strogi disciplinski propisi.<br />

Kako je pritisak na ove škole s vremenom<br />

bio sve veći s jedne strane, tako je s druge<br />

strane rastao interes za konfesionalne<br />

škole. Pred kraj okupacije bio je duplo<br />

veći broj ovih škola nego što ih je zatekla<br />

okupacija.<br />

U odnosu na zatečeno stanje, razdoblje<br />

austrougarske uprave označava određeni<br />

napredak u kulturno-obrazovnoj<br />

oblasti. Škole i učitelji ovoga perioda, dali<br />

su iznimno značajan doprinos u podizanju<br />

pismenosti naroda i kulturno-obrazovnom<br />

razvoju Okruga Bihać i BiH.<br />

Uvažavajući historijsku i kulturnu<br />

tradiciju bosanskohercegovačkog stanovništva,<br />

Austro-Ugarska je gradila<br />

škole i na razne načine pridonosila razvoju<br />

kulture u Bosni i Hercegovini.<br />

Pozitivan društveni tretman odgoja<br />

i obrazovanja imao je stvarne posljedice<br />

za nove naraštaje i društvo u<br />

budućnosti.<br />

7<br />

AMIZ Cazin, Sresko vakufskomearifsko<br />

povjerenstvo u Bihaću,<br />

br.558/32, 20.10. 1932, Bihać, Sabiranje<br />

hrane za Internat Medrese u Bihaću,<br />

prema E. Islamović, n. d. str. 223.<br />

8<br />

H. Ćurić, n. d., str. 102.<br />

9<br />

AMIZ Cazin, Zemaljska vlada<br />

za BiH, br. 165.585./IH, Sarajevo,<br />

24.8.1911. godine, Uzdržavanje Cazinske<br />

medrese, prema E. Islamović,<br />

n. d. str. 237.<br />

10<br />

H. Ćurić, n. d., str. 104.<br />

11<br />

Sulejman Smlatić, Medresa u Cazinu,<br />

El-Hidaje, br. 1, Sarajevo, 1941.,<br />

prema E. Islamović, n. d., str. 249.<br />

5. Kasumović, Ismet: Školstvo i<br />

obrazovanje u Bosanskom ejaletu<br />

za vrijeme osmanske uprave,<br />

Islamski kulturni centar Mostar,<br />

1999.<br />

6. Mašić, Mehmed: Bihaćke medrese,<br />

NIP Unsko-sanske novine,<br />

Bihać, 1998.<br />

7. Mulahalilović, Enver: Vjerski<br />

običaji muslimana u Bosni i<br />

Hercegovini, STARJEŠINSTVO<br />

ISLAMSKE ZAJEDNICE BO-<br />

SNE I HERCEGOVINE, HR-<br />

VATSKE I SLOVENIJE, Sarajevo,<br />

1988., I izdanje<br />

8. Nakičević, Omer: Arapskoislamske<br />

znanosti i glavne škole<br />

od XV do XVII vijeka, Fakultet<br />

islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo,<br />

1999. drugo izdanje


No comment<br />

Ispunila joj se posljednja<br />

želja: Udala se pa<br />

umrla za dva dana<br />

Jessica Wirth (25) iz Evansvillea u SAD-u<br />

umrla je od raka želuca. Dva dana prije<br />

smrti u bolničkoj kapeli udala se za svoju<br />

dugogodišnju ljubav Daniela Lawrencea.<br />

24sata.info, 3. februar 2011.<br />

Vukovi primijećeni u blizini<br />

centra Drvara<br />

Vukovi se nisu zadržali samo u udaljenim<br />

planinskim selima, već su primijećeni<br />

i na svega dva kilometra od centra<br />

Drvara, što je alarmiralo ovdašnje lovce<br />

da krenu u hajku.<br />

Nezavisne novine, 3. februar 2011.<br />

Mitropolit Amfilohije<br />

Radović želi rušiti džamije<br />

Mitropolit Amfilohije Radović zaprijetio<br />

je krvoprolićem, nasiljem i rušenjem<br />

džamija po Crnoj Gori ukoliko<br />

se ukloni limena crkvica na vrhu<br />

Rumiji koju je prije pet godina nelegalno<br />

postavila Srpska pravoslavna crkva<br />

uz pomoć helikoptera Vojske SiCG.<br />

Slobodna Bosna, 31. januar 2011.<br />

Direktorica sama sebi<br />

pomoćnica<br />

Direktor Agencije za javne nabavke<br />

BiH Đinita Fočo skoro tri mjeseca<br />

istovremeno obavlja i funkciju svog pomoćnika<br />

u ovoj instituciji.<br />

Sarajevo-x.com, 30. januar 2011.<br />

Svaki stanovnik BiH godišnje<br />

popuši 2.000 cigareta<br />

Pokazuju to statistički podaci objavljeni<br />

u BiH u povodu nacionalnog dana bez<br />

duhanskog dima, što govori da je BiH<br />

s najviše pušača u regiji. Kako prenose<br />

banjalučke “Nezavisne novine”, statistika<br />

pokazuje da u BiH puši čak 49,3<br />

posto muškaraca i 35,1 posto žena.<br />

Islambosna, 2. februar 2011.<br />

Federacija BiH: Tokom<br />

2010. godine 256 ljudi<br />

izvršilo samoubistvo<br />

Na području Federacije BiH tokom<br />

2010. godine 256 ljudi oduzelo je sebi<br />

život, što je za 22 posto više nego u 2009.<br />

godini. Najviše samoubistava počinile su<br />

osobe starije od 50 godina - u Tuzli 61, u<br />

Sarajevu 53, a najmanje u Posavini četiri.<br />

24sata.info, 3. februar 2011.<br />

Među katolicima u Fojnici<br />

najbrojniji su – Bošnjaci<br />

Prema riječima fra Nikice Vujice, u<br />

župi Fojnica trenutačno ima 3246 katolika<br />

u 1176 obitelji. Zanimljivo je<br />

da su među katolicima župe Fojnica<br />

najbrojniji oni s prezimenom Bošnjak.<br />

Večernji list, 28. januar 2011.<br />

Od policije se sakrio u<br />

zamrzivač pa se predao<br />

jer mu je bilo hladno<br />

Policija u Boru, gradu na istoku Srbije,<br />

privela je 25-godišnjeg Branislava S. zbog<br />

sumnje da je oskrnavio groblje u gradu<br />

i obližnjim selima. Kada ga je policija<br />

otkrila Branislav se, vidjevši ih, sakrio u<br />

uključeni zamrzivač čekajući da istražitelji<br />

odu. “Kradljivac s groblja” gotovo sat<br />

vremena trpio je hladnoću misleći da će<br />

policajci otići no nije imao sreće. Vrlo nisku<br />

temperaturu više nije mogao izdržati.<br />

Blic, 26. januar 2011.<br />

Baba Marija u pljačku<br />

zbog duga za gatanje<br />

Marija Preda iz Ade je s plastičnim<br />

pištoljem u ruci i fantomkom u vidu<br />

vunene šarene kape na glavi banula u<br />

menjačnicu “Dolar” da bi od radnice<br />

Elvire Desinger (33) iz Ade naplatila<br />

svoj rad - gledanje u karte i vradžbinu<br />

za “ljubavne jade”.<br />

Alo, 26. januar 2011.<br />

Novi okršaj u Sarajevu:<br />

Osamnaestogodišnjak<br />

teško ranio 16-godišnjaka<br />

Fena, 3. februar 2011.<br />

Tako mu i treba, kad je<br />

branio Baliju<br />

Bojan Bajić o ubistvu Trebinjca Srđana<br />

Aleksića koji je ubijen jer je spasio život<br />

kolegi Bošnjaku: Advokat ubica<br />

Srđana Aleksića na suđenju je rekao:<br />

‘Tako mu i treba, kad je branio Baliju’.<br />

Depo.ba, 24. januar 2011.<br />

Policajci namjerno izazivali<br />

udese<br />

Na teritoriji Zrenjanina i Novog Sada<br />

uhapšeno je 15 osoba, među kojima i<br />

petorica saobraćajnih policajaca, zbog<br />

sumnje da su namjerno izazivali saobraćajne<br />

nezgode.<br />

Dnevni avaz, 2. februar 2011.<br />

Ruski milijarder tražio da<br />

mu iz tuša teče šampanjac<br />

Milijarder tražio od brodograditelja<br />

da mu u jahtu ugrade tuš koji će prskati<br />

40 litara šampanjca u minuti.<br />

Dnevnik.hr, 1. februar 2011.<br />

Udarila ga munja i spržila<br />

samo čarape<br />

47-godišnji John Wade Agan probudio<br />

se okružen liječnicima u bolnici u<br />

Tampi. Munja mu je na čarapama napravila<br />

rupu.<br />

Reuters, 2. februar 2011.<br />

Britanac postao otac sa 14,<br />

a djed će biti sa 29 godina<br />

Dnevni avaz, 27. januar 2011.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

64


Nauka<br />

Magični grah<br />

Amerikanki uspješno presađen grkljan<br />

Međunarodni tim hirurga<br />

uspješno je Amerikanki Brendi<br />

Jensen presadio grkljan. Ona sada,<br />

poslije 10 godina, može ponovo normalno<br />

govoriti. Ovo je tek druga operacija<br />

te vrste zabilježena u medicinskoj<br />

literaturi. Jensenova je poslije dvije nedjelje<br />

izgovorila prve riječi. Poslije perioda<br />

višenedjeljne rehabilitacije, sada<br />

može normalno govoriti. Ljekari kažu<br />

da je bila idealan pacijent za takvu<br />

transplantaciju, jer je poslije usađivanja<br />

Genetske predispozicije i bolesti srca<br />

Otkrivena najstarija poznata galaksija<br />

Tevropskih T<br />

im američkih naučni-<br />

i<br />

ka objavio je da je otkrio<br />

dosad najstariju poznatu<br />

galaksiju, staru oko 13,2<br />

milijarde godina. Svemirski<br />

teleskop Hubble uspio<br />

je zabilježiti svjetlost jedva<br />

vidljiva svemirskog entiteta koji je nastao<br />

kad je svemir bio star 480 miliona godina.<br />

Svjetlost putuje brzinom od 300.000<br />

Grah snižava nivo<br />

Gholesterola, regulira<br />

nivo šećera u krvi i<br />

lučenje inzulina, podstiče<br />

varenje, a rezultati novih<br />

ispitivanja pokazuju i da<br />

štiti od raka. Ukoliko želite<br />

povećati unos vlakana,<br />

proteina i antioksidantnih<br />

materija, bez ikakve dileme, većina nutricionista<br />

će vam preporučiti proizvode od<br />

cijelog zrna raznih žitarica, što više svježeg<br />

voća i povrća i grah. Rezultati brojnih<br />

istraživanja potvrdili<br />

su da postoji veza između<br />

zastupljenosti graha na trpezi<br />

i manje sklonosti ka<br />

bolestima srca, dijabetesu<br />

tipa 2 i povišenom krvnom<br />

pritisku. Skup fitojedinjenja<br />

karakterističan za<br />

ovo povrće pokazao se kao<br />

odlična zaštita od malignih “aktivnosti”<br />

na ćelijskom nivou zahvaljujući sposobnosti<br />

da sprečava razmnožavanje ćelija<br />

raka, naročito dojke i debelog crijeva.<br />

bubrega i<br />

pankreasa,<br />

prije pet<br />

god ina,<br />

u zimala<br />

mnogo lijekova<br />

da<br />

bi njezin<br />

organizam prihvatio transplantirane<br />

organe. Jedina uspešna operacija grkljana<br />

izvedena je još 1998. godine, na<br />

jednoj klinici u Klivlendu, u Ohaju.<br />

Međunarodna studija<br />

pod nazivom<br />

“Interhart” ukazuje da su<br />

osobe čiji su članovi porodice<br />

imali bilo kakvo oboljenje<br />

srca izloženi većem riziku<br />

da obole od iste bolesti.<br />

Osim loših životnih navika i genetska<br />

predispozicija dosta utiče na to da li će<br />

se i u kom životnom dobu pojaviti neko<br />

srčano oboljenje. Utvrđeno je da su ispitanici<br />

kojima je bar jedan<br />

roditelj bolovao od srca,<br />

izloženi čak 1,8 puta većem<br />

riziku da i sami obole,<br />

bez obzira na to da li su u<br />

pitanju otac ili majka. Taj<br />

rizik je još veći ukoliko su<br />

oba roditelja patila od bolesti srca, a najveći<br />

ako su oboje preživjeli infarkt prije<br />

navršene 50. godine života, sugeriraju<br />

rezultati istraživanja.<br />

km u sekundi i astronomi<br />

se njome koriste kao svojevrsnim<br />

vremenskim strojem:<br />

posmatrajući svjetlost<br />

emitiranu s veoma udaljenih<br />

objekata mogu zaviriti<br />

i u njihovu prošlost.<br />

U ovom slučaju, svjetlost<br />

s otkrivene galaksije počela je putovati<br />

prema mjestu na kojem se danas nalazi<br />

Zemlja prije 13,2 milijarde godina.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Štampanje mailova s<br />

mobilnih telefona<br />

D a o biste<br />

d -<br />

š tampal i<br />

mail s vašeg<br />

telefona<br />

čak iako se<br />

ne nalazite<br />

pored kompjutera<br />

i<br />

štampača u<br />

ovom momentu potrebno je da koristite<br />

Gmail, Android ili iOS telefon,<br />

da imate Windows na računaru i<br />

živite u Americi. Međutim, obećanja<br />

Googla su da će uskoro mnogo<br />

širi krug korisnika moći da se služi<br />

ovom mogućnošću. Sve što korisnik<br />

treba da uradi je da poveže svoj<br />

štampač s ovim servisom, pristupi<br />

Gmailu sa svog Android telefona ili<br />

iPhonea, iz, naprimj<br />

er, svog automobila,<br />

i odštampa mail ili dodatak<br />

mailu, pri čemu su podržani .doc i<br />

.pdf formati.<br />

Ljudi biraju prijatelje po<br />

srodnosti gena<br />

Geni određuju<br />

ko<br />

nam je sličan<br />

ili s kim se<br />

dobro nadopunjavamo,<br />

kaže se u najnovijoj<br />

studiji.<br />

Naučnici<br />

su analizirali<br />

dvije nezavisne<br />

američke<br />

studije u<br />

kojima su ispitanici rangirali svoje<br />

prijatelje po trajanju druženja od šest<br />

do 32 godine, a potom su “mapirani”<br />

njihovi geni. Mapiranje specifičnih<br />

genetskih markera svakog pojedinca<br />

u društvenoj mreži pokazalo je da<br />

svaki od njih ima tendenciju stvaranja<br />

prijateljstva s onim osobama s kojima<br />

dijele barem dva do šest gena. Tim je<br />

bio iznenađen i otkrićem da pojedinci<br />

imaju tendenciju da budu prijatelji sa<br />

osobama sa suprotnim osobinama, ali<br />

je genetika pokazala da su oni zapravo<br />

komplementarni, odnosno dobro se<br />

nadopunjuju.<br />

4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!