Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!
Leverage SEO-optimized Flipbooks, powerful backlinks, and multimedia content to professionally showcase your products and significantly increase your reach.
SAFF broj 286<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm<br />
Nužnost specijaliziranja u raznim oblastima<br />
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Ludilo lažnog antiterorizma<br />
Intervju<br />
Avdo Huseinović, publicista i autor nekoliko dokumentarnih filmova<br />
koji govore o periodu agresije na BiH 1992.-1995.<br />
2. maja u Sarajevu je pala “Velika Srbija”<br />
Pogledi<br />
Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (5. dio)<br />
Koraci ka samoukidanju države<br />
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Namjerno ubistvo predstavlja povredu triju prava:<br />
Božijeg, prava ubijenog i njegove rodbine<br />
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja: altruizam ili nesebičnost<br />
Iviše vole njima nego sebi, mada im je i samima<br />
potrebno!<br />
Svijet medija<br />
Palestine-Papers<br />
Cvijeće na Fatahovom mezaru<br />
Islambosna<br />
Kur’an i hadis<br />
Spominjanje staroegipatskih vladara u Časnom Kur'anu<br />
i terminološka diferencijacija njihovih titula<br />
8<br />
18<br />
21<br />
29<br />
36<br />
38<br />
48<br />
56<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
3
Uvodnik<br />
San o slobodi<br />
Našta bi ličio Svijet kad njime ne Nema sumnje da će Vašington učiniti<br />
Nbi vladale američke i cionističke sve da na čelo Egipta dovede nekog<br />
Nmarionete? Ne bi to bio ovaj novog Sadata ili Mubaraka, a ako se to<br />
NSvijet jednoumlja, u kome Vašington ne dogodi, ako Mubarakov nasljednik<br />
igra ulogu globalnog Kremlja, odnosno<br />
svjetskog centralnog komiteta odakle<br />
se dirigira kako će se misliti i govoriti.<br />
Ta laž o demokratiji i slobodi konačno<br />
bude izraz narodne, a ne američke volje,<br />
onda bi mogla uslijediti repriza Alžira iz<br />
90-tih godina, ili repriza Palestine gdje<br />
legitimno izabrani Hamas biva negiran<br />
doživljava poraz, jer je američki od zapadnih vlada. Ali, Egipat je nešto<br />
komunizam postao providan, labilan i<br />
neodrživ, budući da je razvoj globalne<br />
informativne mreže razgolitio istinu. A<br />
šta je istina? Da Izrael može imati stotine<br />
atomskih bombi, a da sve islamske<br />
zemlje ne mogu ni jednu.<br />
Da se o holokaustu treba<br />
drugo, to je regionalna sila koja u slučaju<br />
povratka dostojanstva i samopouzdanja<br />
može potpuno izmijeniti stanje u<br />
regionu. Ono što je sigurno, u šta nema<br />
više nikakve sumnje, jeste da egipatski<br />
narod zna istinu i da više<br />
neće podnositi saučesništvo<br />
govoriti na svakom koraku, i<br />
Egipta u zločinu nad<br />
da sa jevrejskom žrtvom treba<br />
Palestincima i ponižavanju<br />
suosjećati cijeli svijet, a da<br />
arapske nacije. Egipćani<br />
muslimanska žrtva nikoga ne<br />
obavezuje ni na suosjećanje, ni<br />
na pamćenje. Da demokratski<br />
standardi i narodna volja važe<br />
samo za zapadne zemlje, a da<br />
Trećim svijetom mogu vladati<br />
diktatori i tirani, samo ako su<br />
po mjeri Vašingtona. Do prije<br />
desetak godina, dok su Amerikanci i<br />
cionisti kontrolirali najjače medije, istina<br />
se mogla držati u karantinu, ali je danas<br />
napredak interneta razorio informativne<br />
hoće uspravan i slobodan<br />
Egipat, hoće dostojanstvenog<br />
predsjednika, i ono najbitnije<br />
– hoće da misle svojom, a<br />
ne cionističkom glavom. Taj<br />
cilj je toliko bistar, toliko<br />
privlačan, da se čini kako ne<br />
postoji mogućnost njegovog<br />
zataškavanja i preusmjeravanja. Budući<br />
da su ovim promjenama poljuljani<br />
klimavi temelji cionističke paradržave<br />
Izrael, izvjesno je da će se oko Egipta<br />
blokade, tako da je istina postala i eventualnih ovogodišnjih izbora<br />
općesvjetsko dobro. Sila koja je u stanju<br />
počiniti Guantanamo, Abu Graib,<br />
skriviti smrt stotine hiljada ljudi u Iraku<br />
i Afganistanu, a da ne pokaže moralno<br />
suočenje sa tim zlom - ta sila ne može<br />
biti mjera demokratije i antifašizma u<br />
Svijetu. Očito je to na svakom koraku,<br />
pa i prilikom aktuelnih događanja<br />
voditi planetarna bitka. Vašington će<br />
učiniti sve da dobije novog podanika,<br />
a egipatski narod je odlučniji više nego<br />
ikad u svojoj historiji da osvoji slobodu i<br />
dostojanstvo, i to u ime svih poniženih<br />
i ugnjetavanih Arapa i muslimana. Oni<br />
koji vjeruju znaju kako će se završiti<br />
posljednje jevrejsko putovanje, i otud<br />
u Egiptu. Vašington preporučuje nepokoljebljiva vjera u slobodu Svete<br />
Mubaraku da se ne kandidira ponovo,<br />
ali tek kad se osjetio neuzaustavljiv val<br />
narodne volje da dođe do demokratskih<br />
promjena. Bez toga, Mubarak bi<br />
mogao držati Egipat u porobljeništvu<br />
još stotinu godina. Diktator Mubarak,<br />
kao sluga cionista, koji u poniženju i<br />
posramljenosti drži veliku egipatsku<br />
naciju, ali i koji je u blokadi držao<br />
napaćeni i iznureni palestinski narod<br />
tokom izraelske agresije na Gazu – po<br />
mjeri je Vašingtona. Kao što je to bio<br />
i njegov prethodnik Anvar al-Sadat,<br />
koji se lizao sa izraelskim zločincem<br />
Beginom. Odavno su već egipatski<br />
vlastodršci suprotstavljeni osjećajima<br />
egipatskog naroda, kojeg ponajviše<br />
vrijeđa to sluganstvo egipatskih lidera.<br />
Zemlje, u slobodu Vjere i Ljubavi<br />
prema Bogu. Ono što ne znamo jeste<br />
tok događaja koji će nas dovesti do<br />
kraje priče. Upravo u jednom ovakvom<br />
iznenadnom, a očekivanom i decenijama<br />
odgajanom raspletu, možda leži ono<br />
što svi muslimani, i svi antifašisti,<br />
željno čekaju. Sa Egiptom u slobodi<br />
svi su muslimani bliži ostvarenju sna<br />
o slobodi. A upravo u vezi sa Egiptom,<br />
odnosno egipatskim Koptom, kojeg je<br />
jedan muslimanski namjesnik oslovio<br />
na neprikladan način, veliki borac za<br />
pravdu i istinu i drugi pravovjerni halifa,<br />
Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu,<br />
je kazao svoje poznate riječi: “Otkud<br />
vam pravo da porobljavate ljude, kada ih<br />
njihove majke rađaju slobodnima.”<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Zenica<br />
(KM) 1610550001210010<br />
(DV) 502012000550080<br />
swift: RZBABA2S<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />
Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
5
Hutba<br />
Suština vjerovanja – imana<br />
Istinski vjernik se izdiže<br />
iznad nivoa svojih ličnih interesa<br />
i vodi računa i saosjeća<br />
sa situacijom svoje<br />
braće. Allahov Poslanik,<br />
s.a.v.s., kaže: “Vjernik je<br />
u odnosu na ostale vjernike<br />
poput glave i tijela, saosjeća<br />
sa ostalim vjernicima<br />
kao što i tijelo osjeća ono<br />
što je u glavi.”<br />
Hatib: Aljo ef. Cikotić<br />
Zahvala<br />
Z<br />
pripada Allahu,<br />
Njega slavimo i od Njega<br />
Zpomoć i oprost molimo.<br />
Utječemo se Allahu da nas zaštiti<br />
od zla naših duša i naših loših djela.<br />
Koga Allah uputi niko ga u zabludu<br />
ne može odvesti a koga na stranputici<br />
ostavi niko mu na Pravi put ne može<br />
ukazati. Svjedočim da nema boga<br />
sem Allaha, dž.š., i da je Muhammed,<br />
s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, neka je<br />
Allahov blagoslov na njega, njegovu<br />
porodicu i sve ashabe.<br />
Poštovani muslimani, vjerovanje<br />
predstavlja najveću vrijednost<br />
na ovom svijetu, zbog njega je Allah<br />
stvorio ljudski rod, poslao vjerovjesnike<br />
i objavio Knjige: Prije tebe nijednog<br />
poslanika nismo poslali, a da mu nismo<br />
objavili: “Nema boga osim Mene, zato<br />
se Meni klanjajte!” ( El-Enbij<br />
a, 25.).<br />
Iman – vjerovanje, predstavlja poprište<br />
sukoba istine i neistine, zbog<br />
njega vjernici bivaju izloženi raznim<br />
iskušenjima. Radi njega su i poslanici<br />
proganjani i protjerivani: Elif-lammim.<br />
Misle li ljudi da će biti ostavljeni<br />
na miru ako kažu: “Mi vjerujemo, i da<br />
u iskušenje neće biti dovedeni?” A Mi<br />
smo u iskušenje dovodili i one prije njih,<br />
da bi Allah sigurno ukazao na one koji<br />
govore istinu i na one koji lažu.” ( El-<br />
Ankabut, 1.-3.); Nevjernici su govorili<br />
poslanicima svojim: “Ili ćete vjere naše<br />
biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše<br />
protjerati!” A poslanicima je Gospodar<br />
njihov objavljivao: “Mi ćemo nevjernike<br />
sigurno uništiti i poslije njih vas na<br />
Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji<br />
će se polaganja računa preda Mnom<br />
bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati!”<br />
(Ibrahim, 13.-14.); Glavešine<br />
naroda njegova, one koje su bile ohole,<br />
rekoše: “Ili ćete bezuvjetno vjeru našu<br />
prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe<br />
i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg<br />
istjerati.” ( El- ‘Araf, 88.).<br />
Koliko je vjerovanje važno vjerovjesnici<br />
su ga u oporuci spominjali:<br />
I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima<br />
svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah<br />
vam je odabrao pravu vjeru,<br />
i nipošto ne umirite drukčije<br />
nego lao muslimani!” (El-<br />
Bekara, 132.). Roditelji su<br />
to govorili svojim potomcima<br />
na samrtnoj postelji:<br />
Vi niste bili prisutni kada<br />
je Jakubu smrtni čas došao<br />
i kad je sinove svoje upitao:<br />
“Kome ćete se, poslije mene,<br />
klanjati?” – “Klanja<br />
t ćemo<br />
se” – odgovorili su – “Bogu<br />
tvome, Bogu tvojih predaka<br />
Ibrahima i Ismaila i Ishaka,<br />
Bogu jednome, i mi se Njemu<br />
pokoravamo!” ( El-Bekara,<br />
133.).<br />
Stepeni vjerovanja u<br />
nevidljivi svijet<br />
Poštovana braćo i cijenjene<br />
sestre, ispravno vjerovanje<br />
je vjerovati u Allaha,<br />
Njegove meleke, Njegove<br />
Objave, Njegove poslanike,<br />
Sudnji dan i vjerovati<br />
da se sve dešava, i dobro<br />
i zlo, Njegovom voljom i<br />
određenjem. Isto tako vjerovati<br />
u vidljivi i nevidljivi<br />
svijet. Pojavni svijet ljudi mogu vidjeti<br />
svojim očima ali postoji i nevidljivi<br />
i nedodirljivi svijet o kojem je Allah<br />
govorio u Svojim Objavama koje su<br />
dostavljene posredstvom najiskrenijih<br />
stvorenja, poslanika i vjerovjesnika. U<br />
njima su vijesti o prijašnjim narodima,<br />
o stanju na Sudnjem danu i njegovim<br />
predznacima, i sl. Ljudi se razlikuju u<br />
pogledu nevidljivog svijeta prema stepenu<br />
vjerovanja. Neki u njega vjeruju<br />
kao da ga gledaju svojim očima, neki<br />
ga potpuno negiraju ili sumnjaju i<br />
Ljudi se<br />
razlikuju<br />
u pogledu<br />
nevidljivog<br />
svijeta prema<br />
stepenu<br />
vjerovanja.<br />
Neki u njega<br />
vjeruju kao<br />
da ga gledaju<br />
svojim<br />
očima, neki<br />
ga potpuno<br />
negiraju ili<br />
sumnjaju i<br />
dvoume se.<br />
dvoume se, pa ako im se Allah ne smiluje<br />
i ne uputi ih na Pravi put, žive na<br />
ovom svijetu teškim životom, a kazna<br />
na budućem svijetu je teža i vječna, da<br />
nas Allah spasi i zaštiti.<br />
Allahovi robovi, istinsko vjerovanje<br />
se potvrđuje u teškim situacijama,<br />
tako da nije svako vjernik ko to tvrdi:<br />
Neki beduini govore: “Mi vjerujemo! ”<br />
Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se<br />
pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera<br />
nije još ušla.” ( El-Hudžurat, 14.).<br />
Kada je tako, u čemu je onda bit<br />
imana? Kojim djelima se<br />
postiže taj visoki stepen?<br />
Učenjaci definišu iman<br />
da je izgovor jezikom,<br />
vjerovanje srcem i rad organima<br />
tijela, povećava se<br />
dobročinstvom a smanjuje<br />
griješenjem.<br />
Pod izgovorom jezikom<br />
misle na izgovaranje<br />
kelimei-šehadeta.<br />
Pod vjerovanjem srcem<br />
misle na iskrenu namjeru i<br />
ljubav prema Allahu, oslanjanje<br />
na Njega i ustrajnost<br />
u svemu tome.<br />
Rad organima tijela<br />
podrazumijeva činjenje<br />
dobročinstva govorom i<br />
djelom, ono što je strogo<br />
naređeno ili preporučeno<br />
činiti a što spada u ogranke<br />
imana -vjerovanja za koje<br />
Poslanik, s.a.v.s., kaže:<br />
“Iman se sastoji od sedamdeset<br />
i nekoliko ogranaka,<br />
najveći je ‘nema boga<br />
sem Allaha’, a najmanji je<br />
ukloniti smetnju s puta.”<br />
(Buharija i Muslim).<br />
Strah od licemjerstva<br />
Istinsko vjerovanje je čvrsto vjerovanje<br />
u temeljne istine bez dvoumljenja:<br />
Pravi vjernici su samo oni<br />
koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju,<br />
i poslije više ne sumnjaju, i bore<br />
se na Allahovu putu imecima svojim i<br />
životima svojim. Oni su iskreni! ( El-<br />
Hudžurat, 15.).<br />
Istinsko vjerovanje je strahopoštovanje<br />
prema Uzvišenom koje<br />
pokreće ka činjenju dobročinstva i<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
6
oslanjanje na Milostivog: Pravi vjernici<br />
su samo oni čija srca se strahom<br />
ispune kad se Allah spomene, a kad<br />
im se riječi Njegove kazuju vjerovanje<br />
im učvršćuju i samo se na Gospodara<br />
svoga oslanjaju. (El-Enfal, 2.); I čija<br />
su srca puna straha zato što će se vratiti<br />
Gospodaru svome. (El-Mu’minun,<br />
60.).<br />
Prenosi se od Aiše, r.a., da je upitala:<br />
“Oni koji dijele od onoga što im<br />
je dato a srca im opet strahom strepe,<br />
da li kradu, bludniče, piju alkohol<br />
pa se boje Allaha, dž.š.?” Na to je<br />
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Ne, kćeri<br />
Istinoljubivog, oni klanjaju, poste,<br />
zekat daju, ali se boje da im neće biti<br />
primljeno.” (Tirmizi, Albani ga ocjenjuje<br />
kao hasen).<br />
Sufjan b. ‘Ujejne veli: “Ranije su<br />
učenjaci pisali jedni drugima sljedeće:<br />
‘Ko popravi svoju tajnost, Allah će mu<br />
popraviti ono što javno čini, ko popravi<br />
odnos sa Allahom, Allah će mu<br />
popraviti odnos sa svijetom, ko radi za<br />
budući svijet, Allah će mu dati dovoljno<br />
onoga što mu je potrebno za ovaj<br />
svijet.’”<br />
Strah vjernika, cijenjena braćo,<br />
nije negativan, pesimistički, koji odvraća<br />
od činjenja dobrih djela, već on<br />
znači brigu da djelo nije primljeno<br />
zbog neispunjenja uvjeta za primanje<br />
dobrih djela, to ih motiviše da još<br />
brižnije i pažljivije pristupaju dobročinstvu.<br />
Ebu Derda, r.a., veli: “Zašto<br />
ne primjećujem odraz slasti vjerovanja<br />
na vama? Tako mi Onoga u čijoj<br />
je ruci moja duša, kada bi medvjed u<br />
šumi osjetio slast vjerovanja to bi se na<br />
njemu primijetilo. Ko god strahuje za<br />
svoje vjerovanje to ga poticajno pokreće,<br />
a ko god je siguran u svoje vjerovanje<br />
to se negativno odražava na njega.”<br />
Strah vjernika duhovno izgrađuje<br />
i čisti od licemjerja, jer Allah, dž.š.,<br />
zna šta čovjek taji u prsima svojim.<br />
Buharija i drugi bilježe riječi Ebu<br />
Melike: “Zatekao sam trideset ashaba<br />
Vjerovjesnika, s.a.v.s., svi su se za sebe<br />
bojali licemjerja.”<br />
Hasan Basri veli: “Tako mi Allaha,<br />
nema vjernika koji osvane i omrkne na<br />
Zemlji a da se za sebe ne boji licemjerja.<br />
Zbog licemjerja se ne brine samo<br />
licemjer.”<br />
Cijenjeni muslimani! Istinsko vjerovanje<br />
kome svi težimo i koje nam<br />
je potrebno podrazumijeva pravdu u<br />
govoru, ispunjenje preuzetih<br />
i dogovorenih obaveza,<br />
istinit govor a ostavljanje<br />
neistine: I kad govorite, da<br />
krivo ne govorite, pa makar<br />
se ticalo i srodnika, i da obaveze<br />
prema Allahu ne kršite...<br />
(El-En’am, 152.). “Ko vjeruje<br />
u Allaha i Sudnji dan<br />
neka govori što je dobro ili<br />
neka šuti.” Vjernik je moralan,<br />
odgojen i lijepog odnosa<br />
prema Stvoritelju i stvorenjima.<br />
“Nije pravi vjernik<br />
onaj ko optužuje, proklinje,<br />
čini razvratna djela i bestidno<br />
govori.” (Tirmizi, Albani<br />
kaže da je sahih). Zbog lijepog<br />
morala on sebi ne dopušta<br />
loša djela.<br />
Ebu Davud i Tirmizi bilježe hadis:<br />
“Vjernik je lijepe ćudi i plemenit,<br />
a griješnik je varalica i zaslužuje<br />
najveći prijekor.”<br />
Ibn Esir u komentaru kaže:<br />
“Vjernik je pohvaljen zbog svoje lijepe<br />
ćudi i što vrlo malo teži zlu. To<br />
ne radi iz neznanja već zbog svoje<br />
plemenitosti i lijepe ćudi.<br />
Istinski vjernik se izdiže iznad<br />
nivoa svojih ličnih interesa i vodi<br />
računa i saosjeća sa situacijom svoje<br />
braće. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,<br />
kaže: ‘Vjernik je u odnosu na ostale<br />
vjernike poput glave i tijela, saosjeća<br />
sa ostalim vjernicima kao što i tijelo<br />
osjeća ono što je u glavi.’” (Ahmed,<br />
Albani ga ocjenjuje kao sahih).<br />
Strah vjernika,<br />
cijenjena<br />
braćo, nije<br />
negativan,<br />
pesimistički,<br />
koji odvraća od<br />
činjenja dobrih<br />
djela, već on<br />
znači brigu<br />
da djelo nije<br />
primljeno zbog<br />
neispunjenja<br />
uvjeta za<br />
primanje<br />
dobrih djela,<br />
to ih motiviše<br />
da još brižnije<br />
i pažljivije<br />
pristupaju<br />
dobročinstvu.<br />
Vjernik se lijepo ophodi<br />
sa narodom, plemenit je<br />
i susretljiv. “Vjernik voli<br />
i biva voljen, i nema koristi<br />
u onome ko ne voli i<br />
ko nije voljen. Najbolji od<br />
ljudi je onaj ko najviše koristi<br />
ljudima.” (Darekutni,<br />
Albani ga ocjenjuje kao<br />
sahih).<br />
I pored svega on naređuje<br />
dobro a od zla odvraća:<br />
A vjernici i vjernice<br />
su prijatelji jedni drugima:<br />
traže da se čine dobra djela,<br />
a od nevaljalih odvraćaju...<br />
(Et-Tev<br />
ba, 71.).<br />
Dakle, vjernici nastoje<br />
vršiti najvrednija djela,<br />
bilo da su govorne ili<br />
praktične prirode.<br />
Uzvišeni kaže: Ono što žele – vjernici<br />
će postići, oni koji molitvu svoju<br />
ponizno obavljaju, i koji ono što ih se<br />
ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju<br />
udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja<br />
čuvaju, osim od žena svojih ili onih<br />
koje su u posjedu njihovu, oni, doista,<br />
prijekor ne zaslužuju, a oni koji<br />
i pored toga traže, oni u zlu sasvim<br />
pretjeruju, i koji o povjerenim im<br />
emanetima i obavezama svojim brigu<br />
brinu, i koji molitve svoje na vrijeme<br />
obavljaju. (El-Mu’minun, 1.-9.).<br />
Molim Allaha, dž.š., da nas učini<br />
pripadnicima imana, da se okoristimo<br />
uputom Kur’ana, jer je On Milostiv i<br />
Samilostan.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm<br />
Nužnost specijaliziranja u raznim oblastima<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Muslimansko društvo neće<br />
ostvariti konkretne rezultate<br />
ni na jednom polju bez<br />
usavršavanja u raznim oblastima, a<br />
to nije moguće postići sve dok svaki<br />
pojedinac ne shvati i upotpunosti ne<br />
spozna svoje afinitete i prava, ali i ne<br />
prihvati svoje obaveze. Obaveza svakog<br />
muslimana je da prepozna svoje<br />
lične afinitete ali i prioritete kojima<br />
se treba posvetiti, te da razlikuje važno<br />
od manje važnog, bitno od manje<br />
bitnog. Nijedna zajednica neće<br />
uspjeti dok ne shvati koje<br />
su to opće koristi čijem<br />
ostvarenju trebaju stremiti,<br />
i koje su to istinske štete<br />
koje trebaju otklanjati.<br />
Ono što će nam pomoći u<br />
ostvarivanju prioritetnih<br />
ciljeva i otklanjanju istinskih<br />
šteta jeste ono što danas<br />
zovu specijaliziranjem<br />
pojedinca ili skupine u<br />
određenoj oblasti ili struci.<br />
Rekao je Uzvišeni Allah:<br />
Svi vjernici ne treba da idu<br />
u boj. Nek’ se po nekoliko<br />
njih iz svake zajednice njihove<br />
potrudi da se upuste u<br />
vjerske nauke i neka opominju<br />
narod svoj da mu se vrate,<br />
da bi se Allah pobojali.<br />
(Et-Tevbe, 122.). Ovaj ajet<br />
jasno ukazuje na činjenicu<br />
da svi ljudi ne mogu biti<br />
učenjaci, ali isto tako, da<br />
svi oni ne mogu biti ni<br />
borci na Allahovom putu.<br />
U Sunnetu Allahovog Poslanika,<br />
s.a.v.s., ima mnogo hadisa<br />
koji ukazuju na bitnost usavršavanja<br />
pojedinca u jednoj oblasti, te da<br />
svi ljudi niti mogu niti trebaju biti<br />
“specijalisti” za sve. Sam Poslanik,<br />
s.a.v.s., priznao je da ashabi bolje<br />
od njega poznaju većinu dunjalučkih<br />
pitanja rekavši im: “Vi najbolje<br />
poznajete ono što je vezano za vaš<br />
dunjaluk...” Jednom je priprijetio<br />
onima koji se ne drže svoje struke,<br />
već se petljaju u ono o čemu nemaju<br />
znanja kazavši: “Ko se bude predstavljao<br />
liječnikom a nije poznat<br />
Nastupilo je<br />
vrlo čudno<br />
vrijeme u kojem<br />
se masa ljudi<br />
izdaje za velike<br />
stručnjake<br />
u raznim<br />
oblastima,<br />
bilo da se radi<br />
o vjerskim ili<br />
svjetovnim<br />
naukama,<br />
glumeći tako<br />
muftije, kadije,<br />
doktore,<br />
ekonomiste itd.,<br />
a u suštini, niko<br />
od njih uopće<br />
nije stručan u<br />
oblasti u kojoj<br />
se predstvalja<br />
za stručnjaka.<br />
kao stručnjak u medicini,<br />
takav snosi štetu (za ono<br />
što eventualno pogriješi)”.<br />
Nastupilo je vrlo čudno<br />
vrijeme u kojem se masa<br />
ljudi izdaje za velike stručnjake<br />
u raznim oblastima,<br />
bilo da se radi o vjerskim<br />
ili svjetovnim naukama,<br />
glumeći tako muftije, kadije,<br />
doktore, ekonomiste<br />
itd., a u suštini, niko od<br />
njih uopće nije stručan u<br />
oblasti u kojoj se predstvalja<br />
za stručnjaka. Na takvo<br />
ponašanje ih tjera velika<br />
ljubav prema dunjaluku i<br />
ličnom eksponiranju. Ovi<br />
spletkaroši ne samo da ljudima<br />
nanose štetu svojim<br />
nestručnim djelovanjem,<br />
već bespravno oduzimaju<br />
mjesta i položaje onima<br />
koji jesu istinski stručnjaci<br />
u navedenim oblastima, čineći tako<br />
veliku nepravdu i nasilje, a Poslanik,<br />
s.a.v.s., rekao je: “Svakome dajte<br />
njegovo pravo koje mu i pripada.”<br />
Stoga, svako treba prepoznati svoje<br />
afinitete i u tom se smjeru usavršavati<br />
s iskrenim nijjetom da pomogne<br />
opći prosperitet islama i muslimana,<br />
a kloniti se onoga u što nije upućen<br />
i što mu je nepoznato, jer je to strogi<br />
Allahov imperativ: Ne povodi se za<br />
onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum,<br />
za sve to će se, zaista, odgovarati..<br />
(El-Isra, 36.).<br />
Medina: dr. Abdulmuhsin<br />
el-Kasim<br />
Blagost, moralna<br />
vrlina Allahovih<br />
poslanika<br />
Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />
Najveće deredže kod Allaha,<br />
dželle šanuhu, zauzimaju oni<br />
koji su uspjeli objediniti vjerovanje<br />
i lijepo ponašanje. Rekao je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:<br />
“Onome koji se bude lijepo ophodio<br />
(prema Allahu i ljudima), garantujem<br />
kuću u najvećim stepenima Dženneta.’’<br />
(Ebu-Davud). Blagost je osnova<br />
lijepog ophođenja (ponašanja), i dokaz<br />
je čovjekove mentalne zrelosti i sposobnosti<br />
kontroliranja vlastitih emocija.<br />
Blaga osoba uživa veliki respekt i ugled<br />
u društvu, njegovi postupci su hvale<br />
vrijedni i sve što uradi zavređuje svaku<br />
pažnju i poštovanje. Rekao je Ibn Tejmijje:<br />
“Blagost, strpljenje na neugodnostima<br />
i praštanje nepravde najbolje<br />
su moralne vrline kojima se neko može<br />
okititi, na ovom i budućem svijetu. Zahvaljući<br />
njima, čovjek postiže deredže<br />
koje ne može postići čak ni postom,<br />
niti noćnim namazom. To su osobine<br />
koje Allah voli, i za koje je obećao<br />
oprost (el-magfiret) i Džennet. Rekao<br />
je Uzvišeni, u prijevodu značenja: ...i<br />
nastojte da zaslužite oprost Gospodara<br />
svoga i Džennet prostran kao nebesa i<br />
Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha<br />
boje, za one koji, .... i koji srdžbu savlađuju<br />
i ljudima praštaju – a Allah voli<br />
one koji dobra djela čine. (Alu Imran,<br />
133., 134.). Ibn Kesir u svom Tefsiru<br />
,<br />
pojašnjava da se riječi Uzvišenog koji<br />
srdžbu savlađuju, odnose na one koji<br />
svoju srdžbu ne iskaljuju na drugim<br />
ljudima, nego je maksimalno sputavaju,<br />
nadajući se zbog toga Allahovoj<br />
nagradi. Prvaci u blagosti i preteče u<br />
svakom dobru su Allahovi poslanici.<br />
O tome Fudajl ibn ‘Ijad kaže: “U uže<br />
karakterne crte Allahovih poslanika,<br />
spadaju blagost, odmjerenost i redovno<br />
obavljanje noćnog namaza. Allah,<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
8
Kuds: Ikrime Sabri<br />
Dova mazluma se ne odbija<br />
Blaga osoba<br />
uživa veliki<br />
respekt i ugled<br />
u društvu,<br />
njegovi postupci<br />
su hvale vrijedni<br />
i sve što uradi<br />
zavređuje<br />
svaku pažnju i<br />
poštovanje.<br />
dželle šanuhu, je<br />
pohvalio Ibrahima,<br />
alejhi selam<br />
da je blag (dobrodušan),<br />
sažaljiv<br />
i odan. (Hud,<br />
75.), a kada mu<br />
je došla radosna<br />
vijest o rođenju<br />
muškog djeteta,<br />
naglašeno mu je<br />
da će on, prije<br />
svega, biti blag<br />
i dobrodušan: Mi smo ga obradovali<br />
dječakom blage naravi. (Es-Saffat,<br />
101.). Zatim, Nuh, alejhi-selam, gotovo<br />
hiljadu godina je, s blagošću i strpljenjem,<br />
podnosio raznorazne uvrede<br />
svoga naroda, od onih da su, iz oholosti<br />
i nadmenosti, stavljali prsti u uši,<br />
kako ne bi čuli njegove riječi, pa do optužbi<br />
da je luđak. Musa, alejhi selam,<br />
je dostojanstveno i ponosno, kako to<br />
samo priliči Allahovim poslanicima,<br />
podnosio uvrede Benu Israila, koji su<br />
ga potvorili da je lud, da je čarobnjak,<br />
sklopili zavjeru oko njegovog ubistva,<br />
a Allah ga je očistio od svega ružnog<br />
što su mu pripisali, i on je kod Allaha<br />
bio ugledan. Allahov Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, nas je obavijestio<br />
o poslaniku, kojeg je njegov narod<br />
mučio do iznemoglosti, a on je samo<br />
brisao krv s lica i govorio: “Gospodaru<br />
moj, oprosti mome narodu, jer ne zna<br />
šta radi.” (Muttefekun alejhi). U ovom<br />
kontekstu, nezaobilazan je primjer<br />
našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, kojem je čak nuđena pomoć u<br />
vidu obrušavanja dvaju brda na stanovnike<br />
Taifa, koji su ga maksimalno ponizili<br />
i uvrijedili svojim oholim i baha-<br />
tim ponašanjem, te posebnom vrstom<br />
fizičkog maltretiranja (napravili su dva<br />
špalira od ljudi sa najnižim moralnim<br />
vrjednostima i naredili im da ga gađaju<br />
kamenicama), ali je njegov odgovor<br />
bio: “Naprotiv, ja se čvrsto nadam da<br />
će Allah, dželle šanuhu, iz njihovih<br />
kičmi, izvesti potomke koji će obožavati<br />
Allaha, i neće mu nikoga kao druga<br />
pripisati.” (Muttefekun alejhi).<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Kao utjehu vjernici-<br />
Kma za ono što im se<br />
Kdešava preporučio Kbih im da uče početak sure<br />
El-Fedžr gdje Allah iznosi<br />
kako su skončali nepravedni<br />
narodi prije nas. Takav<br />
kraj očekuje svakog onog<br />
koji pređe Allahove granice<br />
u pogledu Njegovih vjernika i čini<br />
im nepravdu. Allah će kaznu možda<br />
iz Svoje mudrosti i odgoditi, ali je sigurno<br />
da to neće zaboraviti. On želi<br />
da provjeri našu stpljivost i našu vjeru,<br />
želi da čuje naše obraćanje i molbu. Ne<br />
jenjavajte u dovi, jer Allahov Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Pazi<br />
se dove mazluma - onoga kome si nepravdu<br />
učinio, jer između nje i Allaha<br />
nema zastora.”<br />
Istina je da nam se čini nepravda i da<br />
nas ugnjetavaju, j ali, ne primjećujemo<br />
j<br />
da su naše dove uslišane. Šta je ra-<br />
zlog tome?! U jednoj od Poslanikovih,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, predaja stoji<br />
da je rekao: “Kada ljudi vide zlo, pa<br />
ga ne uklone, Allah takvim samo što<br />
nije poslao kaznu koja će ih sve obuhvatiti.”<br />
Dakle, naređivanje na dobro<br />
i odvraćanje od zla je ispit koji mi nismo<br />
položili, a nadamo se da će Allah<br />
uslišati naše dove. Allahovi robovi,<br />
sve dok pokorno budemo slijedili<br />
Dakle,<br />
naređivanje<br />
na dobro i<br />
odvraćanje<br />
od zla je ispit<br />
koji mi nismo<br />
položili, a<br />
nadamo se<br />
da će Allah<br />
uslišati naše<br />
dove.<br />
nepravedne vladare, koji ne<br />
samo da ne štite naša prava<br />
već se i bore protiv nas, stanje<br />
nam se neće promijeniti.<br />
Pravedni muslimanski vladari<br />
odvajkada su poznavali<br />
da je pravda temelj vladavine<br />
i zato vidimo Omerov,<br />
radijallahu anhu, štap visoko<br />
uzdignut nad svakim nepravilnim<br />
postupkom. On<br />
je bio spreman da reaguje<br />
na uvredu koju je sin Amra b. el-Asa<br />
nanio nekom Koptu i izrekao riječi<br />
koje je historija zapisala: “Otkada to<br />
porobljavate ljude, a slobodnim su ih<br />
majke rodile.” Pored njega takvi su<br />
bili i Omer b. Abdulaziz, Salahuddin<br />
el-Ejjubi i mnogi drugi. Međutim, danas,<br />
osim Allaha, niko ne čuje naše<br />
jecaje i plač. Molimo Ga, Uzvišenog,<br />
da nam podari vladara koji je će biti<br />
poput Njegovog dobrog roba Omera,<br />
radijallahu anhu.<br />
Allahovi robovi, prije nekoliko dana<br />
u dnevnim novinama sam pročitao<br />
veliki spisak najbogatijih muslimana<br />
čiji imetak je teško i procijeniti, pa<br />
sam se zapitao gdje su ti ljudi u odbrani<br />
ovog Mesdžida i ovog napaćenog<br />
naroda. Uprkos postojanju ovakvih<br />
nesavjesnih pojedinaca i nemarnih<br />
muslimanskih vlada mi sa ovog mjesta<br />
poručujemo da nećemo odustati od<br />
svojih principa, od svoje vjere i onoga<br />
što nam je ostavljeno u emanet.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
9
Polumjesec<br />
Ludi polumjesec<br />
Glup, gluplji, najgluplji<br />
Kada su počeli nemiri u Tunisu<br />
i Egiptu u redakciji našeg<br />
magazina organizirali smo nagađanje<br />
sa stopostotnim uvjerenjem<br />
da će skupina Dodikovih plaćenika<br />
u liku i djelu Dževada Galijaševića,<br />
Darka Trifunovića i Domagoja<br />
Margetića i ove događaje<br />
na njima svojstven način povezati<br />
sa Bosnom i Hercegovinom.<br />
Nismo dugo čekali na potvrdu<br />
svojih nagađanja. Prije nekoliko<br />
dana spomenuta trojka je u Banja<br />
Luci, a gdje bi drugo, organizirala<br />
konferenciju za novinare na kojoj<br />
su iznijeli svoja najnovija nebulozna<br />
saznanja. “Plan radikalnih<br />
islamskih grupa iz cijelog svijeta,<br />
sa centrom u Iranu, jeste da otvore<br />
pet velikih simultanih žarišta<br />
po svijetu od kojih je jedno i područje<br />
Balkana, a glavno oružje za<br />
Balkan biće vehabije iz BiH. Teheran<br />
želi po svaki cijenu da oči<br />
SAD skrene na druga područja<br />
i zato su već počele eskalacije u<br />
Tunisu i Egiptu, gdje pod plaštom<br />
svrgavanja vlasti na čelo ovih država<br />
žele da vrate radikalne islamske<br />
grupe. Do ovog šokantnog<br />
otkrića došao je i naš Ekspertski<br />
tim jugoistočne Evrope za borbu<br />
brotiv terorizma i organizovanog<br />
kriminala”. Nema događaja u svijetu<br />
kojeg ova trojka ne poveže sa<br />
vehabijama iz BiH. Tako to rade<br />
već godinama. Naravno, njihove<br />
gluposti redovno objavljuju samo<br />
mediji iz RS-a i Srbije. Ne bi oni<br />
objavljivali ove gluposti da ne<br />
vode svoj medijski velikosrpski<br />
sveti rat protiv Bošnjaka muslimana<br />
i BiH.<br />
FTV<br />
Država BiH mora oteti Radio–televiziju<br />
Federacije BiH iz ruku SDP-a<br />
Posljednje dvije godine Saff<br />
kontinuirano piše kako je<br />
Radio-televizija Federacije Bosne i<br />
Hercegovine okupirana od strane privatnih<br />
lica koja su potpuno lojalna,<br />
odnosno stranački evidentirani SDPvci.<br />
U proljeće prošle godine najavili<br />
smo da “FTV i SDP spremaju crvenu<br />
oktobarsku revoluciju”, najavljujući<br />
na taj način pobjedu SDP-a na oktobarskim<br />
općim izborima u BiH. Kada<br />
smo pisali spomenute analize malo je<br />
bilo onih koji su se slagali sa nama.<br />
Međutim, danas je situacija postala<br />
mnogo jasnija, odnosno danas se vidi<br />
koliko je Safff<br />
tada bio u pravu. Ovih<br />
dana možemo čitati i slušati stavove<br />
brojnih novinara, intelektualaca, političara<br />
i drugih koji<br />
odlučno tvrde da je<br />
FTV okupirana od<br />
strane SDP-a te da<br />
ovim dijelom Javnog<br />
RTV sistema Bosne i<br />
Hercegovine nezakonito<br />
rukovodi jedna<br />
mala skupina ljudi<br />
koji su ujedno članovi<br />
SDP-a. Umjesto da<br />
bude u službi interesa<br />
svih građana Bosne i<br />
Hercegovine FTV je<br />
postala faktor nestabilnosti,<br />
sistem koji<br />
svima, osim članovima<br />
i simpatizerima<br />
Esad Duraković, akademik<br />
Hvala Bogu pa ti nećeš biti reis<br />
Akademik Esad Duraković,<br />
redovni profesor Filozofskog<br />
fakulteta u Sarajevu<br />
je u nedavnom intervjuu<br />
u magazinu<br />
Dani, između ostalog,<br />
malo maštao šta<br />
bi on uradio kada<br />
bi bio reis Islamske<br />
zajednice u Bosni i<br />
Hercegovini. Pored<br />
par dobrih prijedloga<br />
akademik Duraković<br />
je iznio svoje zalaganje<br />
da se islam<br />
mora u mnogim<br />
stvarima reinterpretirati.<br />
Akademik<br />
SDP-a, ugrožava sigurnost. Moraju<br />
se iznaći kvalitetni mehanizmi da<br />
se FTV otme iz ruku SDP-a i da se<br />
vrati u Javni RTV sistem Bosne i<br />
Hercegovine, naravno ako se želi sačuvati<br />
Javni RTV sistem BiH. FTV,<br />
ovakva kakva jeste, najbolji je argument<br />
separatiskičkim snagama da<br />
je Bosna i Hercegovina nemoguća<br />
zemlja. Svakom dobronamjernom<br />
građaninu BiH stvari su potpuno<br />
jasne. Stranački utjecaj SDP-a se<br />
mora eliminirati iz Radio-televizije<br />
Federacije Bosne i Hercegovine, konačno<br />
je vrijeme da se ojača Javni<br />
RTV sistem BiH. Jačanjem Javnog<br />
RTV sistema BiH jačamo i državu<br />
Bosnu i Hercegovinu.<br />
Duraković ima pravo na svoje<br />
shvatanje islama. Hvala Bogu pa<br />
nije u prilici da tu<br />
svoju verziju reinterpretiranog<br />
islama<br />
nameće svim muslimanima<br />
u Bosni<br />
i Hercegovini što<br />
bi vjerovatno radio<br />
da mu se pruži prilika<br />
da bude reis<br />
Islamske zajednice u<br />
Bosni i Hercegovini.<br />
Zato na kraju činimo<br />
zahvalu Svevišnjem<br />
Allahu što akademik<br />
Duraković nikada<br />
neće biti reis!<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
10
Upala novinarskog mozga<br />
O bićima iz magazina Dani suvišno je trošiti riječi<br />
Svašta se može<br />
pročitati u<br />
bh.medijima.<br />
Taman kad čovjek<br />
pomisli da su naši<br />
mediji iscrpili<br />
sav svoj arsenal<br />
besmislenih pisanija<br />
doživimo novo<br />
iznenađenje. U<br />
nastavku citiramo<br />
rečenicu objavljenu u magazinu<br />
Dani, rečenicu koja nam otkriva<br />
kakvi sve umobolni mozgovi pišu<br />
u spomenutom<br />
magazinu. “O<br />
Arziji Mahmutović<br />
suvišno je trošiti<br />
riječi. Razumnom<br />
čovjeku jasno je o<br />
kakvom je biću riječ<br />
kad se nabroje njeni<br />
postupci: uvođenje<br />
vjeronauke u vrtiće,<br />
ukidanje Djeda<br />
Mraza”. Bože dragi, o kakvim se to<br />
bićima radi kada ovakve gluposti<br />
pišu!<br />
Holandija – Srebrenica<br />
Holanski vojnici će se<br />
čitav život sjećati kako<br />
su mirno posmatrali<br />
četničko iživljavanje nad<br />
Bošnjacima<br />
U Tuzli promoviran prvi miksmedijalni roman u svjetskoj književnosti<br />
čiji je autor kolumnista Saffa Fatmir Alispahić<br />
“Zatočenik slike” protiv sihirbaza<br />
Izdavačka kuća “Off-set” objavila<br />
je prvi roman Fatmira Alispahića,<br />
pod naslovom “Zatočenik slike”, što<br />
je ujedno prvi miksmedijalni roman<br />
u svjetskoj književnosti, pošto radnju<br />
romana ravnopravno nose različiti<br />
mediji i žanrovi. U romanu su zastupljeni<br />
strip, televizija, radio, umjetnička<br />
slika i fotografija, novinski faksimili,<br />
pa čak i marketing i posmrtnice,<br />
dok se kao žanrovi pojavljuju poezija,<br />
intervj u,<br />
reportaža,<br />
esej i likovna<br />
kritika.<br />
Riječ<br />
je o prvom<br />
romanu u<br />
kome su<br />
ang ažirani<br />
glumci,<br />
i u kome<br />
stvarne i<br />
javne ličnosti<br />
sudjeluju<br />
u<br />
stvaranju<br />
stvarnosti.<br />
Roman na<br />
više mjesta oponaša filmsku organizaciju,<br />
pa ima čak i poglavlje “Specijalni<br />
dodaci”, sa desetak foto-zapisa<br />
koji objašnjavaju okolnosti u romanu<br />
i oko njega. “Zatočenik slike” je prvi<br />
naš roman koji u predstavljanju, na<br />
internetu, ali i na koricama knjige,<br />
koristi marketinšku formu trailera.<br />
Roman sadrži 119 različitih ilustracija,<br />
među kojima su table stripa, reklame<br />
za sihribaze, plakati i slike. “Zatočenik<br />
slike” je zasnovan na istinitoj<br />
priči, o teško oboljeloj ženi koja nadu<br />
pronalazi u ljekovitim slikama, čiji je<br />
autor slikar i iscjeljitelj Fikret Vršanin.<br />
Zaplet se događa kada slikar odluči da<br />
pobjegne iz simulakruma, iz medijske<br />
slike koja je stvorena o njemu i njegovim<br />
ljekovitim slikama, jer smatra da<br />
je to što je činio grijeh, da je šejtanski<br />
posao i da je protivno Allahovoj Volji.<br />
Sama promocija, koja je održana u<br />
četvrtak, 3.<br />
f e bruara,<br />
bila je prva<br />
promocija<br />
na kojoj su<br />
se čitatelji<br />
imali priliku<br />
upoznati<br />
i družiti<br />
sa likovima<br />
iz romana,<br />
koji su<br />
na kraju<br />
potpisivali<br />
knjigu u<br />
kojoj se pojavljuju.<br />
Uprkos činjenici<br />
da je pojava “Zatočenika slike”<br />
događaj koji po značaju prelazi<br />
granice naše zemlje, ideologizirani<br />
mediji u Sarajevu, poput FTV, Oslobođenja<br />
i sl., nisu ga uopće zabilježili,<br />
čime se još jednom potvrdilo da su<br />
vjernici i patriote diskriminirani u<br />
sopstvenoj zemlji. U petak, 4. feburara,<br />
naš kolumnista je u Centru za kulturu<br />
Tešanj promovirao svoju knjigu<br />
“Reisofobija”.<br />
Neuspjeh bataljona holandske<br />
vojske da spriječi genocid<br />
nad muslimanima u Srebrenici<br />
1995. i dalje muči holandsko<br />
društvo, objavio je WikiLeaks. U<br />
depeši iz ambasade SAD u Hagu<br />
koju je objavio taj portal, stoji<br />
da slučaj Srebrenice otežava i<br />
razmještanja holandskih vojnika<br />
u inostranstvu. U jednoj od depeša<br />
se navodi da su se holandski<br />
vojnici iz Srebrenice vratili kući<br />
uz kritike da su nekompetentni,<br />
a mnogi su tražili liječenje od<br />
traume. Nikakvo čudo nije što<br />
su holanski vojnici zatražili liječničku<br />
pomoć po povratku u<br />
svoju zemlju. Ovi ljudi su imali<br />
priliku da vide kako četnici<br />
u Potočarima Bošnjake režu na<br />
cekularima, kako ih nabijaju na<br />
oštre vrhove armatura koji vire iz<br />
zidova (Ko je posjetio Srebrenicu<br />
mogao je vidjeti sobu u kojoj su<br />
ubetonirane armature u tri reda.<br />
Četnici su dovodili Bošnjake<br />
u tu sobu, nabijali ih na te armature<br />
i ostavljali da umiru po<br />
nekoliko sati.), silovanja i brojne<br />
druge zločine. Ljudski razum takve<br />
zločine nikada ne može zaboraviti.<br />
Holandski vojnici će se<br />
čitav život sjećati kako su mirno<br />
posmatrali četničko iživljavanje<br />
nad Bošnjacima. Od toga ih neće<br />
izliječiti nijedan doktor.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
11
Skladišta oružja<br />
U RS-u postoje brojni magacini<br />
Oružanih snaga BiH<br />
u koje smiju ući samo vojnici<br />
srpske nacionalnosti<br />
Iz skladišta kasarne Oružanih<br />
snaga BiH “Draga” u Busovači,<br />
ukradeno je više od šest sanduka<br />
municije, odnosno preko 8.500<br />
komada municije različitog kalibra<br />
i više desetina ručnih bombi.<br />
Provalu u kasarnu i krađu je prijavio<br />
Ministarstvu unutrašnjih poslova<br />
Srednjobosanskog kantona<br />
jedan od vojnika Oružanih snaga<br />
BiH, koji osigurava taj objekat. Iz<br />
Oružanih snaga BiH su potvrdili<br />
krađu, ali nisu dali više detalja<br />
kako ne bi ugrozili istragu. U toku<br />
je utvrđivanje tačne količine nestale<br />
municije. Ovi podaci bi trebali<br />
biti poznati tokom dana, pošto<br />
se obavi inventar. Ovaj problem<br />
otkrio je niz drugih problema.<br />
Prema našim informacijama koje<br />
smo dobili iz redova vojnika koji<br />
trenutno vrše inspekciju magacina<br />
Oružanih snaga BiH, stanje na<br />
terenu je haotično. Međutim, ono<br />
što je zabrinjavajuće u cijeloj ovoj<br />
priči jeste činjenica da u Republici<br />
Srpskoj postoje magacini Oružanih<br />
snaga Bosne i Hercegovine u koje<br />
nikada nije ušao nijedan pripadnik<br />
nesrpske nacionalnosti. Niko osim<br />
srpskih vojnika ne zna šta se nalazi<br />
u tim magacinima. Ovo znaju u<br />
Ministarstvu odbrane BiH, međutim<br />
niko ne insistira da se ti magacini<br />
provjere i da se uvede red.<br />
Haške zavrzlame<br />
Ostavite nas na miru i svoje sukobe vodite<br />
kod svojih stranih kuća<br />
zadnje vrijeme našu zemlju potresa-<br />
Uju U medijske priče (FTV je pristala da<br />
bude iskorištena u bjelosvjetske obračune<br />
koje vodi nekadašnji tužitelj Haškog tribunala,<br />
Britanac, Geoffrey Nice protiv Carle<br />
del Ponte) o dešavanjima u i oko Tribunala<br />
u Den Hagu. Dvije su ključne teme; Ko je iz<br />
Tribunala sakrio, zaštitio i sa Srbijom napravio<br />
sporazum u vezi sa dokumentima VSO:<br />
Milošević-Lilić -Bulatović, a koji su bili važni<br />
za našu tužbu protiv SRJ na Sudu pravde u<br />
Den Hagu? A druga tema: Ko je kriv za uništenje<br />
artefakata iz Srebrenice čime su uništene<br />
uspomene naših srebreničkih majki?<br />
Dvije su notorne činjenice; dokumenti VSO<br />
su zaštićeni od strane Tribunala, artefakti iz<br />
Srebrenice su uništeni od Tribunala. E, sad<br />
ko je zaštitio dokumente VSO? To je uradilo<br />
sudsko vijeće koje je sudilo Miloševiću i<br />
trojica sudija na čelu sa Ricardom Mejom.<br />
I ne samo to, ovo vijeće je od početka suđenja<br />
Miloševiću do njegove smrti donijelo niz<br />
odluka kojim su zaštićene<br />
stotine drugih<br />
dokumenata, osim<br />
zapisnika i stenograma<br />
VSO, uključujući<br />
personalna dosjea<br />
oficira VJ, odnosno<br />
VRS. SRAMNO!! O<br />
tome je pisala F. Hartman,<br />
pa je optužena<br />
i sada čeka drugostepenu<br />
presudu, o tome<br />
je progovorio profesor<br />
Smail Čekić, na press konferenciji krajem<br />
2009. kada je na toj konferenciji nastupio<br />
zajedno sa majkama Srebrenice i logorašima<br />
BiH, a koju je samoinicijativno organizirao<br />
u cilju obavještavanja javnosti o činjenicama<br />
i dokumentima i sramnoj ulozi sudija Tribunala.<br />
Onda je dobio prijeteći mail od Tribunala<br />
da hitno uništi dokumente ili će biti<br />
procesuiran (kao Hartman). Nije skandal i<br />
najveća međunarodna sramota u historiji<br />
međunarodnog prava što je data zaštita srbijanskim<br />
dokumentima od strane sudijasudskog<br />
vijeća, jer su po statutu Tribunala na to<br />
imali pravo. Nego je sramota što je Žalbeno<br />
vijeće Tribunala u jednom momentu u septembru<br />
2005. godine, odlučujući o još jednom<br />
zahtjevu Srbije za skrivanje dokumenata,<br />
utvrdilo da su SVE RANIJE ODLUKE<br />
SUDIJA, OD POČETKA SUĐENJA MI-<br />
LOŠEVIĆU, KOJIMA JE DATA ZAŠTI-<br />
TA MNOGOBROJNIM DOKUMEN-<br />
TIMA, DONESENE NA NEZAKONIT<br />
NAČIN (na pogrešnoj pravnoj osnovi). Sve<br />
ovo se godinama dešavalo na TAJNIM sjednicama<br />
između SUDIJA i SRBIJE, BEZ<br />
PRISUSTVA TUŽILAŠTVA! Iako je 8<br />
sudija Tribunala ranije donijelo zajedničku<br />
odluku da su svi dokumenti iz srbijanskih<br />
arhiva NEZAKONITO ZAŠTIĆENI, opet<br />
je tih 8 sudija donijelo novu nezakonitu odluku,<br />
nakon smrti Miloševića, kojom su sve<br />
dokumente sakrili zauvijek, bez mogućnosti<br />
skidanja zaštitnih mjera. Smrću Miloševića<br />
su sahranjene i greške sudija. Jedna greška je<br />
dovela do druge. SKANDAL! Kad BiH (ako<br />
ikada pokrene) pokrene ovo pitanje pred<br />
UN-om tada će se i otvoriti mogućnost skidanja<br />
zaštite. Sve druge opcije su šarena laža.<br />
ZAPAMTIMO, ova stvar se godinama dešavala<br />
na tajnim sjednicama gdje su SUDIJE<br />
I PREDSTAVNICI SRBIJE sa nizom odluka<br />
skrivale dokumente iz Beograda i ne samo<br />
dokumente VSO. Samo Geoffrey Nice priča<br />
drugu priču i u sve uvlači Carlu del Ponte.<br />
Jedini razlog zašto Geoffrey Nice cijelu stvar<br />
podlo prebacuje na teret Carle del Ponte su<br />
njihovi međusobni<br />
odnosi, jer ga je prijavila<br />
UN zbog seksualnog<br />
uznemiravanja i<br />
seksualnog napada na<br />
jednog mladića iz Tužilaštva,<br />
a nakon sprovedene<br />
istrage Nice ne<br />
može više nikad da<br />
radi za UN! To je njegova<br />
osveta! Nažalost,<br />
domaći eksperti iz<br />
SDP-a su u cijelu priču<br />
uveli Amira Ahmića, bošnjačkog oficira<br />
za vezu sa Haškim tribunalom. Po njima je<br />
bošnjački oficir znao za sporazum Del Ponte<br />
sa Srbijom, i to za sporazum za koji i Del<br />
Ponte i Bramerc kažu da nikada nije ni postojao.<br />
I maloj djeci je jasno da Amir Ahmić<br />
nema veze sa ovim problemom i da FTV<br />
ovom izmišljenom pričom za račun SDP-a<br />
nastoji da diskredituje bošnjačkog oficira na<br />
čije mjesto žele dovesti kadar SDP-a.<br />
Molimo sve strane eksperte i kvazi eksperte,<br />
bivše tužioce, istražitelje i sudije Tribunala,<br />
strane nevladine organizacije, zlonamjerne i<br />
nesposobnajkoviće da nas ostave na miru i<br />
da svoje priče, sukobe, interese i frustracije<br />
ostave kod svojih stranih kuća i da puste ovu<br />
državu da diše, da ne “pomažu” više našim<br />
žrtvama, jer je sasvim jasno da po pitanju<br />
Tribunala, ne da nisu od pomoći, nego prave<br />
štetu najvitalnijim interesima BiH. Sve te<br />
knjige, izjave, medijske nastupe neka Carla<br />
del Ponte i Nice i svi drugi oko njih ostave<br />
kod svojih kuća na zapadu i neka tamo vode<br />
svoje ratove.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
12
Ministar (ne)sigurnosti BiH<br />
E moj Sadiče Ahmetoviću<br />
Tužno je<br />
bilo gledati<br />
Sadika<br />
Ahmetovića,<br />
aktuelnog<br />
ministra sigurnosti<br />
BiH<br />
kako skrušeno<br />
odaje<br />
počast postojanju<br />
dva<br />
vijeka policije<br />
Srbije u<br />
Beogradu. Za one koji ga ne znaju,<br />
Sadik Ahmetović je iz Srebrenice, preživio<br />
je genocid, na svojoj koži je kao<br />
i hiljade drugih Srebreničana iskusio<br />
sve vijekove postojanja policije Srbije.<br />
Ne znamo kako se osjećao Sadik<br />
Ahmetović dok je skrušeno stajao i<br />
Foto polumjeseca<br />
slušao himnu<br />
“Bože pravde”<br />
i “Marš<br />
na Drini” i<br />
dok je gledao<br />
okorjela<br />
oficirska lica<br />
srbijanskih<br />
policajaca,<br />
ne znamo je<br />
li uspio prepoznati<br />
nekog<br />
od onih<br />
koji su klali po Srebrenici i Bosni i<br />
Hercegovini. U islamu postoji zlatno<br />
pravilo da se ne gleda u ljudski izgled,<br />
već u ljudska srca i djela. Nažalost,<br />
Sadik Ahmetović je svojim prisustvom<br />
na svečanosti srbijanske policije ponizio<br />
sve nas Bošnjake muslimane.<br />
Aušvic je pravo mjesto da se kaže da, ako zaista želimo spriječiti<br />
buduće genocide, moramo više učiniti osim prigodnih suosjećanja<br />
prema žrtvama. Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu ne samo<br />
kao povijesnim činjenicama, već i kao način da upoznamo našu djecu<br />
o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera<br />
ljudske netrpeljivosti.<br />
Oružane snage BiH<br />
U Afganistanu se<br />
okuplja “JNA”<br />
Afganistanu se ponovno<br />
U okuplja JNA. Pod tim naslovom<br />
srbijanski dnevni list Blic<br />
donosi priču o tome da bi se zemlje<br />
koje su činile SFRJ, zajedno<br />
s još nekim državama, prvi put<br />
nakon raspada Jugoslavenske narodne<br />
armije mogle naći u zajedničkoj<br />
vojnoj misiji. Beogradski<br />
Blic tvrdi da zemlje potpisnice<br />
Jadranske povelje dogovaraju inicijativu<br />
da se njihovi instruktori<br />
nađu u zajedničkoj misiji međunarodnih<br />
snaga za osiguranje<br />
pomoći (ISAF) u Afganistanu.<br />
Članice Jadranske povelje su<br />
Albanija, Hrvatska, Makedonija,<br />
BiH i Crna Gora, predvođene<br />
SAD-om. Također, u neslužbenim<br />
kontaktima i Srbija je izrazila<br />
želju da sudjeluje u takvoj misiji,<br />
kao i Slovenija. Predsjedništvo<br />
BiH na posljednjoj je sjednici<br />
“primilo na znanje” informaciju<br />
o “novoj JNA”, a zamjenik ministra<br />
obrane BiH Živko Marjanac<br />
naglašava da je još u pitanju inicijativa,<br />
ali da je stvar ipak pokrenuta.<br />
“Prema toj inicijativi<br />
iz svake bi zemlje išlo po pet ili<br />
deset instruktora. Ako se odlazak<br />
instruktora dogovori, svi bi bili<br />
pod zapovjedništvom Hrvatske,<br />
koja je članica NATO-a i u<br />
Afganistanu ima 350 vojnika”,<br />
rekao je Marjanac.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
13
Aktuelno<br />
Analiza posljednjih događanja u Egiptu i Tunisu<br />
David će pobijediti<br />
Golijata i na rijeci Nil<br />
U Egiptu je glas uleme, vojske i<br />
naroda, postao jedan glas, glas<br />
obespravljenog naroda koji sam<br />
sebi želi izabrati vlast koja će<br />
imati sluha i razumijevanja za<br />
svoj narod, i koja će na pravi<br />
način služiti tom narodu. Vlast<br />
koja će slušati svoj narod, a ne<br />
Ameriku, Englesku i Izrael. To<br />
jedinstvo egipatskog naroda<br />
i čvrsta vjera u Allaha, dž.š.,<br />
garancija su da će David<br />
pobjediti Golijata i na rijeci Nil<br />
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Više<br />
V<br />
nema nikakve sumnje u to<br />
Vda je nedavna narodna revolu-<br />
Vcija u Tunisu i bunt protiv autokratske<br />
vladavine Ben Alija, nadahnula<br />
arapski narod i u susjednim državama<br />
da se otvoreno i hrabro suprotstave tiraniji<br />
domaćih diktatora. Očigledno je da<br />
je tuniska revolucija, i to u vrijeme kada<br />
su mnogi mislili da arapski narod nije u<br />
stanju napraviti nijedan ozbiljan politički<br />
korak, pokrenula stajaću vodu i pretvorila<br />
je u nabujalu rijeku koja se izlila<br />
iz korita, a njeni ogromni valovi su već<br />
zapljusnuli susjedne arapske države, posebno<br />
Egipat, odlučni u namjeri da sruše<br />
režim diktatora Hosnija Mubaraka i da<br />
narodu Egipta konačno donesu dugo<br />
očekivanu slobodu i mir. Milionske<br />
demonstracije u Egiptu otkrivaju pravu<br />
pozadinu i uzrok narodnog revolta koji<br />
su mnogi pogrešno vidjeli u<br />
samospaljivanju mladića u<br />
Tunisu. Egipatsko-tuniske<br />
demonstracije otkrivaju jednu<br />
sasvim novu sliku arapskog<br />
svijeta i po svemu sudeći potvrđuju<br />
da je arapski narod<br />
sazrio za korjenite promjene i<br />
da više neće trpiti zulum i tiraniju<br />
koji su zapravo glavni<br />
uzrok spomenutih revolucija.<br />
Ono što egipatske demonstracije<br />
čini specifičnim i<br />
na što posebno treba obratiti<br />
pažnju kad je u pitanju daljni<br />
razvoj događaja, jeste njihov<br />
općenarodni duh i dimenzija.<br />
Šta to zapravo znači? To znači<br />
da je arapski narod, odnosno,<br />
da su arapsko-islamske države,<br />
zapamtile mnoga svrgavanja<br />
vlasti u obliku državnih i<br />
vojnih udara i da to nije ništa<br />
neobično, ali je ovo prvi put u<br />
postkolonijalnom periodu da<br />
kompletan arapski (u ovom<br />
slučaju egipatski) narod, vlastitim<br />
rukama svrgava vladara<br />
diktatora.<br />
Upravo zbog te činjenice,<br />
ako revolucija uspije, pozicija<br />
muslimana će se u potpunosti promijeniti,<br />
ne samo u Egiptu, već na cijeloj teritoriji<br />
Bliskog Istoka, a posebno u svetoj<br />
zemlji Palestini, jer muslimanski narod<br />
Dakle, u Egiptu<br />
je glas uleme,<br />
vojske i naroda,<br />
postao jedan<br />
glas, glas<br />
obespravljenog<br />
naroda koji<br />
sam sebi<br />
želi izabrati<br />
vlast koja će<br />
imati sluha i<br />
razumijevanja<br />
za svoj narod,<br />
i koja će na<br />
pravi način<br />
služiti tom<br />
narodu.<br />
neće nikada dozvoliti ono što su tako<br />
jednostavno dozvoljavali prozapadno<br />
orijentirani arapski lideri i diktatori kojima<br />
je prevashodna briga bila kako sačuvati<br />
vlast i vlastitu poziciju.<br />
Bilo kako bilo, na trgu<br />
Et-Tahrir u Kairu i drugim<br />
egipatskim gradovima, kao<br />
i u Tunisu, arapsko-muslimanski<br />
narod je jasno i glasno<br />
poručio da više neće biti<br />
topovsko meso i da oni nisu<br />
“mulj koji voda nosi”, kako<br />
su to mislile Zapadne vođe<br />
(sjetimo se izjave Nikole<br />
Sarkoziya: “Mi smo potcijenili<br />
Tuniski narod.”)<br />
Naravno, arapski narod će<br />
to moći dokazati samo onda<br />
ako uspije formirati i izabrati<br />
slobodnu narodnu vladu i<br />
ako uspije spriječiti dolazak<br />
novih diktatora na vlast.<br />
Trenutačna situacija ukazuje<br />
na odlučnost naroda da<br />
ustraje u svojim zahtjevima<br />
i ona upućuje na to da će<br />
naredna egiptska vlada biti<br />
izabrana na istinski slobodnim<br />
izborima i da će imati<br />
podršku kompletnog egipatskog<br />
naroda, kako radničke<br />
klase i studenata, tako isto i<br />
svjetovne inteligencije i uleme,<br />
ali i vojske. I, kako reče<br />
kolumnista Indipendenta, Robert Fisk:<br />
“Ulice Kaira su pokazale ono što su lideri<br />
SAD-a i EU jednostavno propustili<br />
da primijete. Gotovo je!”<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
14
Egipat je žila kucavica arapskog svijeta<br />
I<br />
ako je revolucija arapskog naroda krenula iz Tunisa, a ne iz Egipta, ova<br />
egipatska je u svakom pogledu bitnija i njene posljedice su dalekosežnije.<br />
Egipat je centralna arapska država i predstavlja žilu kucavicu arapskog<br />
svijeta. Osim što broji 85 miliona stanovnika sa apsolutnom arapskomuslimanskom<br />
većinom, njegova geopolitička pozicija je od ključnog<br />
značaja za Bliski Istok. Zato nije čudo što su Egipćani podigli na noge,<br />
ne samo Arape, već cijeli svijet. Egipat je ovih dana postao centar<br />
političkih zbivanja. U njega su uprte oči Vašingtona, Londona i drugih<br />
Zapadnih centara moći, ali prije svega cionističke vlade u Tel Avivu,<br />
dok u isto vrijeme, muslimanski narodi s oduševljenjem pozdravljaju<br />
narodnu revoluciju u Egiptu i sa zebnjom iščekuju njen ishod. Govoreći o<br />
geostrateškom položaju Egipta i njegovom značaju za cijeli region, islamski<br />
učenjak, Ebu Basre el-Gifari rekao je: “Egipat je riznica cijele Zemlje, onaj<br />
ko njime vlada kao da vlada cijelim svijetom, ta zar Jusuf, a.s., nije rekao<br />
egipatskom vladaru: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima na Zemlji’,<br />
a nije kazao: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima u Egiptu.’ Kao da<br />
je time želio poručiti da je Egipat riznica cijele Zemlje, jer, kada je Jusuf,<br />
a.s., bio na poziciji ministra finansija, tada je Egipat, u vrijeme ekonomske<br />
krize, uistinu hranio kompletan region, da ne kažemo cijeli tada poznati<br />
svijet.”<br />
No, prije i poslije svega, Egipat je tvrđava islama i Egipćani se ponose što su<br />
potomci i nasljednici poznatog ashaba i velikog vojskovođe i diplomate,<br />
Amra ibn Asa. Oni se ponose činjenicom da je s egipatskih izvora vodu<br />
pio legendarni vojskovođa Salahudin Ejjubi, da je egipatski zrak udisao<br />
neustrašivi mudžahid Sejfudin Kutuz, dva nezaboravna simbola borbe za<br />
slobodu. Prvi je oslobodio Kuds od krstaša i svaki Egipćanin sanja da<br />
postane novi Salahudin Ejjubi i oslobodi Kuds od cionističke okupacije, a<br />
drugi je porazio tatarske horde koje su sijale smrt i strah Bliskim Istokom,<br />
kao što ih danas sije cionistički Izrael uz pomoć Amerike i Engleske,<br />
i donio slobodu, mir i sigurnost, ne samo u Egipat već na cijeli Bliski<br />
Istok. I danas svaki mladi Egipćanin mašta o tome da bude kao Sejfudin<br />
Kutuz i da jednom za sva vremena skine jaram Zapadnog kolonijalizma<br />
s arapskog naroda i razbije okove ropstva u koje su ih okovali tirani iz<br />
njihovih redova. To je zemlja sa muslimanskim narodom s kojim je islam<br />
organski povezan, i u čijim venama teče krv plemenitosti, ljudskosti,<br />
dobrote i pravičnosti.<br />
Novo lice Arapske lige<br />
Ako se stvari budu odvijale<br />
onako kako egipatski,<br />
odnosno arapski narod želi,<br />
onda će se u još jednoj arapskoj<br />
instituciji desiti krupne<br />
i korjenite promjene, a ta<br />
institucija zove se Arapska<br />
liga. Iako po svom nazivu<br />
i ciljevima koje je postavila<br />
na osnivačkoj skupštini<br />
22. marta 1945. u Kairu<br />
(Služenje zajedničkoj dobrobiti<br />
svih arapskih zemalja,<br />
osiguranje boljih uvjeta za<br />
sve arapske zemlje, garancija<br />
budućnosti svih arapskih<br />
zemalja i ispunjavanje želja i<br />
očekivanja svih arapskih zemalja)<br />
liči u najmanju ruku<br />
na Evropsku uniju, ona je<br />
samo mrtvo slovo na papiru<br />
i praktično je sama sebi<br />
svrha, jer kao organizacija<br />
koja broji 22 članice nema<br />
nikakav neposredni kontakt<br />
s građanima država-članica<br />
niti je od svog osnivanja<br />
uradila nešto vrijedno pažnje<br />
za arapski narod. A nije<br />
mogla ni uraditi kad je vode<br />
nenarodni predstavnici, ljudi<br />
koje su postavljale vlade<br />
koje su i same radile za interese<br />
Zapadnih sila i Izraela i<br />
njima polagale račune. Zato,<br />
kako god je važno da diktator<br />
Mubarak ode s vlasti, isto<br />
tako je važno da Arapsku<br />
ligu više ne vode i ne predstavljaju<br />
inertni i sklerotični<br />
političari i diplomate poput<br />
njenog aktuelnog predsjednika<br />
Amra Muse i njemu<br />
sličnih. Međutim, ukoliko<br />
bi u rukovodstvo Arapske<br />
lige ušli pravi narodni predstavnici<br />
Egipta, Jordana,<br />
Tunisa, Alžira, Maroka,<br />
Sirije, Saudijske Arabije<br />
i ostalih članica, arapska<br />
politika prema Izraelu i<br />
Ujedinjenim nacijama bi se<br />
preko noći promijenila i to<br />
bi samo po sebi bilo ravno<br />
novoj revoluciji.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
15
Zapadne sile i Izrael strahuju od demokratije<br />
na Bliskom Istoku<br />
Zašto je Zapadu i Izraelu uvođenje demokratije u islamskom<br />
svijetu kao trn u oku?. Njima u arapsko-islamskim državama<br />
odgovara samo autokratija i diktatura koju će u ime američkoizraelskih<br />
ciljeva provoditi marionetske vlade. Izrael bi bez<br />
aktuelne egipatske vlade bio daleko slabiji i ni blizu ne bi bio<br />
tako efikasan u okupaciji Palestine i održavanju robovskog<br />
statusa Palestinaca. Svaki spomen mirne smjene vlade u Egiptu<br />
i uvažavanje volje egipatskog naroda, cionističke vođe dovodi do<br />
histerije i izaziva bijes koji oni javno ispoljavaju, pa čak i prema<br />
američkoj administraciji. To svjedoči i izjava bivšeg izraelskog šefa<br />
vojne obavještajne službe Aharona Zeevija koji je rekao: “Ja nikako<br />
ne razumijem Ameriku i evropske države koje zahtijevaju uspostavu<br />
demokratije u Egiptu.” Hosni Mubarak je njihova najveća akvizicija<br />
od stvaranja cionističke države do danas. Tako izraelske novine<br />
Haaretz pišu o Izraelskoj zabrinutosti događanjima u Egiptu koji<br />
bi mogli izmaći kontroli. U jednom od tekstova stoji: “Ako se<br />
desi da padne Mubarakov režim, izraelska vojska će morati vršiti<br />
kompletnu reorganizaciju. Jer, trideset godina izraelska vojska<br />
nije vršila nikakve ozbiljnije pripreme za odbranu od mogućih<br />
prijetnji od strane Egipta. Dodajući tome još i činjenicu da je ‘Mir<br />
s Egiptom’ u posljednjih nekoliko desetljeća omogućio da Izrael<br />
smanji broj svojih regruta što im je omogućilo da umjesto u vojne<br />
svrhe, novac ulažu u razvoj ekonomije i popravljanje socijalnih<br />
prilika u zemlji.”<br />
Osim toga, Zapad i Izrael ne žele da Egiptom zavlada slobdna<br />
demokratska vlast jer na taj način neće moći imati kontrolu nad<br />
egipatskom vojskom, a šta im ta kontrola znači najbolje govori<br />
izjava republikanskog senatora Lidsy Grahama u kojoj stoji: “Svaki<br />
Amerikanac bi trebao biti ponosan na činjenicu da mi već godinama<br />
pružamo pomoć egipatskoj vojsci u smislu obuke i opreme, jer<br />
egipatska vojska je naš džoker u rukavu, koji nam ulijeva sigurnost<br />
da Egipat nikada neće postati radikalna islamska država.” Jasno je<br />
dakle da je za Izrael posebno važna uloga zvaničnog Egipta u borbi<br />
protiv političkog islama i islamističkih skupina i partija. Tako je,<br />
pored svih ostalih, i izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio<br />
da njegova vlada osjeća “istinski strah” da događaji u Egiptu ne<br />
dovedu na scenu skupine koje on naziva “islamski militanti”.<br />
Hoće li Egipat slijediti<br />
primjer Turske?<br />
P<br />
olitičke promjene u Egiptu<br />
toliko su važne, i ako ova<br />
slobodarska generacija Egipta<br />
uspije svrgnuti diktatora Mubaraka<br />
s vlasti i uspostaviti narodnu, i<br />
demokratskim putem izabranu,<br />
vladu, Egipat će se automatski<br />
vratiti na lidersku poziciju na<br />
Bliskom Istoku i povratit će ono<br />
što mu je nepravedno i nasilno bilo<br />
oteto. A onda će te promjene vrlo<br />
brzo i efektno utjecati na promjene<br />
u cijelom regionu, jer to neće biti<br />
samo egipatske, već arapske ili bolje<br />
islamske promjene kojima se nadaju<br />
svi muslimani na svijetu, a najviše<br />
muslimani okupirane Palestine.<br />
Dakle, Egipat danas stoji pred<br />
kapijom nove povijesti, a egipatski<br />
narod jasno poručuje da je došlo<br />
vrijeme promjena i da više ne postoji<br />
ni jedan glas koji može nadjačati i<br />
utišati glas istine, pravde i slobode.<br />
Ukoliko bi uistinu Egipat dobio<br />
slobodnu vlast njegov utjecaj na<br />
ostatak arapskog svijeta bi enormno<br />
porastao, a ideje tzv. političkog<br />
islama, koje zagovara egalitaristički<br />
pokret “Muslimansko bratstvo” i još<br />
neke partije, bez sumnje bi doživjele<br />
ekspanziju i snažnu podršku.<br />
Tako bi muslimanski svijet, uz već<br />
jaku Tursku i njenu jasno profiliranu<br />
proislamsku politiku, dobio još i<br />
Egipat, a vjerovatno i Tunis, Alžir i<br />
još neke arapske države, i to bi onda<br />
bila respektabilna snaga koja bi<br />
objektivno i stvarno mogla utjecati<br />
na razvoj i reguliranje situacije u<br />
muslimanskim zemljama. Tek<br />
tada bi se čuo islamski glas protiv<br />
genocida u Palestini, ugnjetavanja<br />
muslimana i oduzimanja njihovih<br />
prava u Zakavkaskim republikama,<br />
Indiji i u Evropi, kao i protiv svih<br />
vidova kolonijalizma, imperijalizma<br />
i diskriminacije koje danas sprovode<br />
Zapadne sile nad muslimanima.<br />
U tom slučaju bi Zapadne sile i<br />
Izrael dobile pandan u tzv. Istočnomuslimanskom<br />
savezu s kojim bi se<br />
moralo ozbiljno računati i bez kojeg<br />
se ne bi mogla donijeti ni jedna<br />
bitna politička odluka, posebno ako<br />
bi imala negativne implikacije na<br />
islamski svijet.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
16
Širenjem straha od<br />
islamista skreće se<br />
pažnja javnosti od<br />
suštine problema<br />
Z<br />
apadne sile i Izrael ne kriju<br />
svoju zabrinutost i spremnost<br />
da se suprotstave, kako oni kažu,<br />
radikalnim islamistima, ako je to<br />
slobodan izbor naroda. Zašto je<br />
to tako? Postoji više razloga za to,<br />
ali je jedan ključni, a on se ogleda<br />
u sljedećem: ako bi islamisti<br />
došli na vlast oni sigurno ne bi<br />
ravnodušno posmatrali američkoizraelske<br />
zločine i genocide<br />
nad muslimanima Palestine,<br />
Afganistana, Iraka, Pakistana,<br />
Tunisa, Sudana itd. Zato oni<br />
svojim vještim političkim<br />
trikovima i disimulacijama prave<br />
zamjenu teza i upozoravaju na<br />
opasnost od militantnog islama<br />
i ekstremnih muslimanskih<br />
skupina, kako bi ubijedili<br />
svijet da nije dobro da takvi<br />
dođu na vlast u Egipat, jer će<br />
posijati smutnju i nered, i kako<br />
bi pod okriljem diktatorskog<br />
režima i svojih epigona kakav je<br />
Mubarak, nastavili činiti zločin<br />
nad muslimanima ne bojeći se<br />
nikakvih sankcija niti reakcija<br />
muslimanskih država. Zatim,<br />
poznato je da Izrael glavninu gasa<br />
dobija iz Egipta i ako bi im neka<br />
nova vlada samo to uskratila Izrael<br />
bi pao na koljena, i u tom slučaju<br />
ne bi mogao, kao što to radi<br />
danas, otvoreno krasti egipatsku<br />
naftu i bogatiti se dok egipatski<br />
narod, kod vlastitog bogatstva<br />
i ogromnih resursa, gladuje. Iz<br />
ovoga se izvodi jasan zaključak<br />
da u očima Izraela i Zapadnih<br />
sila nije samo “Muslimansko<br />
bratstvo” ekstremna i radikalna<br />
skupina, već su islamisti, militanti,<br />
pa i teroristi, svi oni koji ne žele da<br />
služe cionističkim ciljevima i koji<br />
ne podržavaju njihovu okupaciju<br />
Palestine i teror nad Palestincima<br />
i ostalim muslimanima na<br />
Bliskom Istoku.<br />
Ulema je stala uz svoj narod<br />
Ono što ulijeva nadu u dobar ishod narodne revolucije u Egiptu jeste i<br />
činjenica da se i egipatska ulema, odnosno ulema sa univrziteta El-<br />
Azhar u Kairu, pridružila demonstrantima, što se ranije nije dešavalo.<br />
Naime, poznato je da su u minulim decenijama koje su bile u znaku<br />
burnih događanja na egipatskoj društveno-političkoj sceni, egipatsko<br />
plemstvo i sveštenstvo, vladari i ulema išli ruku pod ruku i da su glavne<br />
muftije potpisivale pravne decizije i fetve o smaknuću Sejida Kutba i<br />
drugih egipatskih intelektualaca i aktivista “Muslimanskog bratstva”,<br />
opravdavajući to šerijatskim razlozima i argumentima. Očigledno je<br />
da se situacija potpuno promijenila i da je ovaj put ulema El-Azhara,<br />
nekadašnjeg svjetionika znanja i svjetiljke koja je ljudima obasjavala<br />
puteve nauke i sveopćeg napretka, dok se Evropa gušila u tminama<br />
neznanja i zaostalosti, ulema koja bi trebala biti svjesna da je preuzela<br />
u nasljeđe bogatu naučnu ostavštinu velikana islama kakvi su bili<br />
El-Izz ibn Abduselam, El-Lejs es-Sa’di, Imam Šafija, Ibn Hadžer i<br />
drugi, ovaj put bila na visini zadatka. Posebno treba istaći ulogu dr.<br />
Jusufa el-Karadavija koji je od početka bio uz arapski narod i bodrio<br />
ih da ustraju u svojim plemenitim zahtjevima i ciljevima. Njegova<br />
podrška je bez sumnje dala dodatnu snagu i motivaciju Egipćanima<br />
u borbi za slobodu. Naravno, ne treba zaboraviti da je bilo i onih<br />
“alima” koji su osudili demonstracije iznoseći dokaze da je po islamu<br />
zabranjeno ustajati protiv vladara, jer se tako smutnja još više širi. Na<br />
svu sreću, njihov glas se nije čuo pored glasa takvih autoriteta kakav<br />
je dr. Jusuf Karadavi, Muhamed Hassan i drugi, koji su oponentima<br />
iz reda uleme poručili da oni liče na mrava kojeg spominje Kur’an<br />
u suri En-Neml, koji je upozorio ostale mrave da se sklonu u svoje<br />
nastambe pod zemljom kako ih neprijateljska vojska ne bi pogazila. A<br />
Egipćanima koji vjeruju u Allaha i koji žele slobodu i pravdu, haram<br />
je ostati u kućama i podrumima, jer, oni moraju izaći da zulumćari<br />
čuju njihov glas. Skrivanje u podrume dolikuje samo mravima, a ne<br />
ljudima, pogotove ne iskrenim vjernicima. Podsjetili su ih i na hadis<br />
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao:<br />
“Kada vidite da se moj ummet boji reći zulumćaru da je zulumćar,<br />
oprostite se s takvim ummetom.”<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
17
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Ludilo lažnog antiterorizma<br />
Nedopustivo je zagovarati<br />
borbu protiv ljudi koji imaju<br />
građansko pravo da nose dužu<br />
bradu i kraće nogavice, jer bi<br />
to bilo ravno onom genocidnom<br />
mehanizmu po kome su<br />
bošnjački civili ubijani samo<br />
zato što su muslimani. Ako će<br />
ova država hapsiti nekoga zbog<br />
njegove vjerske ili ma kakve<br />
druge osobenosti, onda je ovo<br />
fašistička država!<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Da li je i za koga zabrinjavajuće<br />
kad na naslovnici<br />
bh. izdanja beogradskih<br />
Večernjih novosti, na četvrtini stranice,<br />
bude izvješen naslov: “Vehabije se sada<br />
skrivaju”, sa pojašnjenjem da “Policija<br />
Republike Srpske pojačava ekipe za<br />
borbu protiv terorizma”, a što bi značilo<br />
najavu razotkrivanja onoga što se<br />
skriva, odnosno izmišljanja onoga što<br />
ne postoji; i, da li ikome išta znači kad<br />
ove novine na kompletnoj prvoj stranici<br />
namijenjenoj čitaocima u Republici<br />
Srpskoj donesu tri teksta u kojima se<br />
piše o tzv. teroristima i tzv. vehabijama,<br />
o naoružavanju Bošnjaka, pa čak i o<br />
nepoznatom porijeklu para od kojih je<br />
izgrađena porušena džamija? Samo bi<br />
neki teroristički čin, kao onaj u Moskvi,<br />
mogao opravdati takvu uređivačku odluku,<br />
da se četvrtina naslovne stranice<br />
i kompletna unutarnja noseća stranica<br />
posvete jednoj temi – borbi protiv terorizma.<br />
Ali, ovdje nije bilo nikakvog terorizma!<br />
Nikakvog događaja! A ovakvi<br />
naslovi i ovakva uređivačka rješenja su<br />
medijska svakodnevnica!<br />
Ni dejtonsko društvo, a ni bošnjačka<br />
akademska zajednica, nemaju više<br />
kapaciteta, a ni osjećanja slobode, da<br />
analiziraju jednu ovakvu anomaliju,<br />
koja se jedino može razumjeti kao trajanje<br />
ratnog stanja u velikosrpskom medijskom<br />
i obavještajnom prostoru. Oni<br />
ratuju s nama, a to što mi ne znamo za<br />
to, ili što nemamo snage da to vidimo,<br />
ne negira činjenicu o genocidnoj agresiji<br />
koju velikosrbi, očito, nisu nikad ni<br />
završili.<br />
U ovoj totalitarnoj letargiji nikoga<br />
ne uzubuđuje što se velikosrpski obavještajci<br />
ne misle zaustaviti u forsiranju<br />
onog istog propagandnog modela<br />
kojim je pripremana genocidna agresija<br />
od 1992. do 1995. godine. Očito je<br />
da ovo društvo, sa svojim političkim,<br />
parlamentarnim, akademskim i javnim<br />
polugama, neće da vidi jednu nedopustivu<br />
i opasnu lakrdiju u izvedbi<br />
policijskih i obavještajnih struktura.<br />
Jer, izmišljanje tzv. islamskog terorizma<br />
u BiH dosad je isprovaljivano kao<br />
teška budalaština, koja je jedino bila<br />
isplativa u namjeri da se ugledu naše<br />
zemlje u Svijetu nanese šteta.<br />
Objavljeno je na hiljade<br />
tekstova, emitirano na stotine<br />
tv emisija o postojanju<br />
tzv. islamističke prijetnje,<br />
ali, niti se ikad ikakva prijetnja<br />
realizirala, niti je ikad<br />
iko podastro konkretne<br />
dokaze o postojanju makar<br />
jednog uporišta sa islamskim<br />
predznakom odakle<br />
bi mogla biti ugrožena bezbjednost<br />
u BiH. ...Za razliku<br />
od četničkih i ustaških<br />
uporišta, sa konkretnim<br />
adresama, imenima i projektima,<br />
odakle se realizira<br />
živi terorizam, ali na to<br />
ne reagiraju bezbjednosne<br />
agencije u BiH. Činjenica<br />
da dejtonska – velikosrpska<br />
i velikohrvatska država - izmišlja<br />
i progoni nepostojeći<br />
tzv. islamski terorizam, progoneći<br />
nevine ljude, kao u<br />
Gornjoj Maoči, recimo, a da<br />
za to vrijeme štiti istinske,<br />
četničke i ustaške teroriste,<br />
navodi nas na pretpostavku<br />
da je dejtonska država teroristička<br />
država, u onoj mjeri<br />
u kojoj je to bila Republika<br />
Srpska pod Radovanom Karadžićem i<br />
Herceg-Bosna pod Matom Bobanom.<br />
Razlika je samo u tome što su Pale i<br />
U ovoj<br />
totalitarnoj<br />
letargiji<br />
nikoga ne<br />
uzubuđuje što<br />
se velikosrpski<br />
obavještajci ne<br />
misle zaustaviti<br />
u forsiranju<br />
onog istog<br />
propagandnog<br />
modela kojim<br />
je pripremana<br />
genocidna<br />
agresija od<br />
1992. do 1995.<br />
godine.<br />
što su Grude sišle u Sarajevo, pa iz<br />
bosanske metropole komanduju cijelom<br />
Bosnom i Hercegovinom. U protivnom,<br />
ne bi se moglo dogoditi da<br />
Policija Republike Srpske pravi tako<br />
glupave i providne vratolomije, a da to<br />
nikoga ne iritira, kao što nikog ne iritira<br />
alarmirajuća naslovnica Večernjih<br />
novosti iz Beograda o “vehabijama koji<br />
se skrivaju”, o “vehabijama kao pritajenoj<br />
prijetnji”, a što se uzima kao pokriće<br />
za podizanje borbene i organizacijske<br />
spremnosti Policije Republike<br />
Srpske.<br />
Pitanja bez odgovora<br />
Uglavnom od ta tri teksta, koji se<br />
nalaze na nosećoj stranici beogradskih<br />
novina, kaže se da će “u Policiji<br />
Republike Srpske doći do<br />
značajnih transformacija<br />
kada je u pitanju borba protiv<br />
terorizma”, pa bi takva<br />
formulacija podrazumijevala<br />
da je Policija RS već vodila<br />
konkretne borbe protiv<br />
terorizma, a da je terorizam<br />
toliko uznapredovao, da<br />
sadašnja struktura Policije<br />
RS ne može odgovoriti zadacima,<br />
pa je potrebna<br />
transformacija. No, ni u<br />
tekstu, a ni bilo gdje drugo,<br />
nemoguće je pronaći ikakav<br />
dokaz o borbi Policije<br />
RS protiv terorizma, ni tog<br />
tzv. islamskog, jer Bošnjacimuslimani<br />
u RS ne mogu<br />
slobodno ni živjeti, a kamo<br />
li baviti se terorizmom, a ni<br />
onog pravog, postojećeg,<br />
četničkog, koji se u nekim<br />
periodima oglašavao i po<br />
nekoliko puta mjesečno.<br />
Policija RS je imala bezbroj<br />
konkretnih povoda da antiteroristički<br />
djeluje, da zaštiti<br />
nevine ljude, goloruke<br />
bošnjačke povratnike, ali se<br />
ta tzv. Policija ponašala kao<br />
jatak u skrivanju četničkih<br />
terorista. ...Ako se uopće može govoriti<br />
o razlici između tih četničkih terorista<br />
i te tzv. Policije?!<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
18
Danas bi Policija RS da<br />
se transformira u cilju efikasnije<br />
borbe protiv terorizma,<br />
a direktor te Policije Gojko<br />
Vasić kao glavni cilj navodi<br />
da će – “posebno tražiti bolje<br />
rezultate u istragama o tome<br />
ko su finansijeri grupa koje se<br />
mogu nazvati terorističkim”.<br />
Neko ko je obični laik za pitanja<br />
bezbjednosti odmah bi<br />
razumio da prvi čovjek policije<br />
u RS, taj Vasić, pojma<br />
nema o poslu kojim se bavi,<br />
jer mu je čak i logika slabija<br />
strana. Ako on zna da postoje<br />
terorističke grupe, onda je<br />
manje važno ko su finansijeri,<br />
jer kad uhapsiš terorističku<br />
grupu, ni taj finansijer<br />
nema više šta finansirati. A<br />
uz to, kad uhapsiš terorističku grupu,<br />
saznat ćeš i ko su finansijeri, pa i njih<br />
možeš uhapsiti. Ali, direktora Policije<br />
RS više zanima da pofata finansijere<br />
nego da pofata terorističke grupe, što<br />
znači da je - ili laik ili glup. Ozbiljan bi<br />
policijski funkcioner naložio hapšenje<br />
grupe za koju postoje dokazi da se bavi<br />
terorizmom, namjesto što nam priča<br />
o postojanju nekoliko terorističkih<br />
grupa, a ne nudi ni jedan jedini konkretan<br />
dokaz. Takvog bi hohštaplera<br />
trebalo odmah smijeniti i na njegovim<br />
glupostima obrazovati studente na policijskim<br />
akademijama širom svijeta da<br />
nauče – kako ne treba raditi.<br />
Glupost i zločin su jedno drugome<br />
familija, što se dalo vidjeti iz govora<br />
ratnih zločinaca, kakvi su Radovan<br />
Karadžić ili američki predsjednik<br />
Džordž Buš, koji su raskošno prosipali<br />
budalaštine, kojima bi se insan rado<br />
smijao da ne bole i ne vrijeđaju. Dok<br />
se Buš provaljivao kroz osam godina<br />
svog mandata, i dok se planeta smijala<br />
Ni dejtonsko<br />
društvo, a ni<br />
bošnjačka<br />
akademska<br />
zajednica,<br />
nemaju više<br />
kapaciteta, a<br />
ni osjećanja<br />
slobode, da<br />
analiziraju<br />
jednu ovakvu<br />
anomaliju,<br />
koja se jedino<br />
može razumjeti<br />
kao trajanje<br />
ratnog stanja u<br />
velikosrpskom<br />
medijskom i<br />
obavještajnom<br />
prostoru.<br />
njegovim idiotarijama, dotle<br />
su stotine hiljada ljudskih<br />
života nastajale u grotlu<br />
jednog imperijalističkog<br />
ludila. Smijali smo se tako<br />
Karadžićevim izmišljotinama<br />
s početka 90-tih o postojanju<br />
tzv. džihad-ratnika,<br />
ali, na toj je osnovi funkcionirala<br />
genocidna agresija i<br />
svjetsko saučesništvo u njoj,<br />
jer je utemeljitelj Republike<br />
Srpske plasirao priču koju<br />
je svijet želio čuti, kako<br />
bi opravdao genocid nad<br />
Bošnjacima. Danas bismo<br />
se trebali smijati direktoru<br />
Policije RS, Gojku Vasiću,<br />
zbog njegove mentalne skučenosti<br />
i profesionalne nepismenosti,<br />
ali, iza Vasića stoji<br />
sila i ta sila uozbiljava njegove budalaštine.<br />
A te budalaštine prestaju biti budalaštine<br />
kada se zapitate nad krajnjim<br />
ciljem najnovije reforme Policije RS,<br />
u cilju njenog jačanja. Gojko Vasić je<br />
nedvosmislen u objašnjavanju<br />
“postojanja<br />
potrebe da organizaciona struktura<br />
policije RS stalno jača”, jer je to, po<br />
njemu – “u skladu sa opasnostima koje<br />
prete od terorizma Republici Srpskoj”.<br />
Vasić smatra da BiH nije dovoljno<br />
uradila u borbi protiv terorizma i da RS<br />
zbog toga – “mora da bude spremna da<br />
zaštiti svoje građane”. Opet smo ostali<br />
uskraćeni za informaciju o konkretnim<br />
terorističkim napadima, zbog koje<br />
bi RS štitila svoje građane. To je isto<br />
kao da ministar zdravstva preporuči<br />
momentalnu vakcinaciju kompletnog<br />
stanovništva a da nema ni jednog oboljelog<br />
ni na vidiku. Ali, zahuktali Vasić<br />
ne objašnjava, ne nudi argumente, već<br />
dodatno optužuje: “Očigledno u BiH<br />
se beži od problema u borbi protiv terorizma<br />
i radikalnih grupa”. Evo: niti<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
19
ežimo, niti bježimo! Gdje su – konačno!<br />
– te radikalne grupe pa da ih pofatamo?!<br />
Ali, u ovoj pravnoj državi, gdje<br />
je svako nevin dok mu se krivica ne<br />
dokaže, ne možemo nikoga hapsiti zato<br />
što se nekome čini kako je neko radikalan.<br />
Eto, i nama se čini da je direktor<br />
Policije RS radikalan, ali ne pozivamo<br />
na njegovo hapšenje i praćenje. Ko zna,<br />
možda baš on, taj direktor Policije RS,<br />
Gojko Vasić, organizira četničke kampove<br />
za obuku, podmetanja bombi i<br />
razbijanja prozora na džamijama, ali,<br />
mi nemamo nikakvih dokaza na osnovu<br />
kojih bismo tražili njegovo hapšenje.<br />
Tako se ne može tražiti borba protiv<br />
ljudi koji imaju pravo da nose dužu bradu<br />
i kraće nogavice, jer bi to bilo ravno<br />
onom genocidnom mehanizmu po<br />
kome su bošnjački civili ubijani samo<br />
zato što su muslimani. Ako će ova država<br />
hapsiti nekoga zbog njegove vjerske<br />
ili ma kakve druge osobenosti, onda je<br />
ovo fašistička država!<br />
Vasićevu ratnohuškačku poruku da<br />
“RS mora biti konstantno na oprezu i<br />
da nema opuštanja u borbi protiv ek-<br />
stremnih grupa” moguće je višestruko<br />
razobličiti: prvo, zašto bi na oprezu<br />
bio neko ko od nečega nije pretrpio<br />
nikakvu štetu, kao što se manji entitet<br />
nikad dosad nije našao na udaru tzv.<br />
islamskih ekstremista?, drugo, kakva<br />
je to neopuštanje u borbi protiv ekstremnih<br />
grupa, ako dosad nismo čuli da<br />
se Policija RS i u jednom konkretnom<br />
slučaju suočila sa nekom tzv. ekstremnom<br />
grupom?, treće, otkud nekome<br />
pravo da nekoga stigmatizira kao “ekstremnu<br />
grupu”, ako niko iz te grupe<br />
nije prekršio zakon? Na ova pitanja<br />
Gojko Vasić nema odgovora.<br />
Islamofobijski fašizam<br />
U momentu Vasićeve nedorečenosti<br />
na scenu stupa samozvani ekspert<br />
za terorizam, kojega velikosrpski mediji<br />
predstavljaju kao člana nepostojećeg,<br />
izmišljenog, “Ekspertnog tima<br />
jugoistočne Evrope, itd.” – Dževad<br />
Galijašević. On je tu da pojasni kako<br />
se “borba protiv islamskih ekstremnih<br />
grupa odnosi na granična područja<br />
RS sa FBiH”, te sva moguća mjesta<br />
naziva “kritičnim zonama”, pa su tu<br />
Ozren, Bihać, Sarajevo, Vlašić, Teslić,<br />
itd. Gdje god je Galijašević rekao, tu<br />
bi se trebala povesti borba protiv “ekstremnih<br />
islamskih grupa”, kako on to<br />
kaže. On otkriva tajne informacije o<br />
tome da se – “vehabije iz RS sada grupišu<br />
i imaju razna okupljanja sa istomišljenicima<br />
iz Federacije”. ...Ja cirkusa,<br />
Allahu Dragi! I, nikako mi neće biti<br />
jasno kako ovi koji regrutuju<br />
lažove, barem ne regrutuju<br />
nekog s više pameti i<br />
kreativnosti, pa da kad laže<br />
barem laže uvjerljivo, namjesto<br />
ovakvih laži kojima<br />
se jedino možeš grohotom<br />
smijati. Kakva, bolan, grupisanja<br />
vehabija, kao da su<br />
to vojne jedinice pa se grupišu?!<br />
A i zašto bi se grupisali?<br />
Zbog namaza, bezbeli?<br />
U jednom od ovakvih bisera<br />
navedeno je da se “vehabije<br />
imaju sumnjiva okupljanja u<br />
džamijama”. A baška je teza o “istomišljenicima”.<br />
Pa svugdje se ljudi sastaju i<br />
druže po sklonostima, pijandure sa kelnerima,<br />
drogeraši sa dilerima, četnici sa<br />
vojvodama, studenti sa profesorima, a<br />
vjernici sa imamima i sveštenicima. Ne<br />
misli valjda “ekspert” kako bi se mumini<br />
trebali družiti sa “ekspertima za<br />
terorizam”, poput njega?!<br />
Nakon što je otkrio kako se vehabije<br />
druže sa vehabijama, “ekspert” pravi<br />
hvalospejv o Policiji RS, koja je po<br />
njemu “daleko najprofesionalnija i najkvalitetnija<br />
bezbjednosna agencija”, što<br />
nije nikakvo čudo, jer on može biti “ekspert”<br />
jedino u takvoj komediji od policije.<br />
Potom u stilu ratne propagande,<br />
“ekspert” Galijašević kaže da je siguran<br />
kako bi Policija RS – “sigurno istrajala<br />
do konačne pobede protiv takvih grupa”,<br />
a ova sintagma “konačna pobeda”<br />
nam sugerira da danas traje nekakva<br />
borba. – “MUP RS bi sigurno i u vrlom<br />
kratkom roku raskrinkao ko stoji iza<br />
vehabija u BiH...” – kaže Galijašević, a<br />
zapravo preporučuje kako bi Vasićeva<br />
policija uspješnije završila sa tzv. vehabijama<br />
nego što to čine državni organi<br />
gdje, po njemu, “postoje ljudi koji<br />
imaju odlične veze sa vehabijama i koji<br />
kontroliraju istrage”.<br />
Danas bismo se<br />
trebali smijati<br />
direktoru<br />
Policije RS,<br />
Gojku Vasiću,<br />
zbog njegove<br />
mentalne<br />
skučenosti i<br />
profesionalne<br />
nepismenosti,<br />
ali, iza Vasića<br />
stoji sila i ta<br />
sila uozbiljava<br />
njegove<br />
budalaštine.<br />
Nužno se nameće analogija<br />
između proganjanja tzv. vehabija<br />
danas sa proganjanjem<br />
članova Islamske zajednice<br />
i SDA na početku agresije.<br />
Ubrzo se ispostavilo da ne<br />
moraš biti u IZ ili u SDA da<br />
bi bio ubijen, kao što ne danas<br />
ne moraš nositi bradu da bi<br />
postao tzv. vehabija. Riječ je o<br />
rastegljivom okviru koji nudi<br />
mogućnost da se svako obilježi<br />
kao tzv. vehabija, a što vidimo<br />
i iz drugog teksta na ovoj<br />
stranici beogradskih novina,<br />
u kome se opet pojavljuje Galijašević,<br />
da objasni situaciju u kojoj su bošnjački<br />
povratnici okolini Doboja optuženi da se<br />
naoružavaju. Mještane Sjenine se danas<br />
stigmatizira zato što su tražili pravnu zaštitu<br />
u povodu laži kojima su u jednim<br />
novinama u RS optuženi da se naoružavaju.<br />
I džaba je što nema traga naoružavanju,<br />
što ljudi traže putem suda da se<br />
sa njih skine ljaga, beogradske novine o<br />
tome pišu kako je “napad najbolja odbrana”,<br />
a “ekspert” Galijašević pojašnjava i<br />
u ovom tekstu kako “više nije nikakva<br />
tajna da su vehabije zaposele rubna područja<br />
RS i da ne treba smetnuti s uma<br />
kako su stvarna opasnost za Evropu spavači<br />
Al Kaide”. Eto, koliko je malo potrebno<br />
da postanete član Al Kaide! Stvar<br />
je začinjena sa trećim tekstom u kome<br />
se opet pojavljuje Galijašević da objasni<br />
kako je džamija u Sjenini izgrađena od<br />
“pozamašnih sredstava nepoznatog porekla”.<br />
Kakav je to način praviti džamije a<br />
ne polagati račun Galijaševiću?! ...I, kao<br />
da se ne nazire kraj ludilu lažnog antiterorizma!<br />
Godine su trebale da izliječe<br />
Nijemce od nacizma. A mi nismo još<br />
ni dočekali da bude poražen ovaj islamofobijski<br />
fašizam, i da razni galijaševići<br />
i lagumdžije steknu status Gebelsa i<br />
Geringa. Allah je sa strpljivima.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
20
Intervju<br />
Avdo Huseinović, publicista i autor nekoliko dokumentarnih filmova<br />
koji govore o periodu agresije na BiH 1992.-1995.<br />
2. maja u Sarajevu je pala<br />
“Velika Srbija’’<br />
Avdo Huseinović, do<br />
sredine 2009. godine bio je<br />
javnosti poznat kao pjevač,<br />
tekstopisac, kompozitor.<br />
Sredinom 2009. godine<br />
iz štampe izlazi knjiga<br />
“Dželati naroda mog” koju<br />
potpisuje Avdo Huseinović,<br />
a koja govori o ljudima<br />
koji su počinili zločin nad<br />
Bošnjacima tokom agresije<br />
1992.-’95. godine. U samo<br />
dvije godine iza toga, Avdo<br />
priređuje tri dokumentarna<br />
filma koji govore o agresiji:<br />
“Krvavi ples nad Šeherom”,<br />
“Vanzemaljci iznad Sarajeva”,<br />
te film “Daleko je Tuzla”.<br />
Knjiga i filmovi izazvali su<br />
veliku pozornost, ali i tužbe<br />
od zločinaca. O tim tužbama<br />
kao i novom filmu koji razbija<br />
tabue o 2. i 3. maju 1992.<br />
godine u Sarajevu govorimo sa<br />
gospodinom Huseinovićem<br />
Razgovarao: Anes Džunuzović<br />
Prije nekoliko dana, tačnije<br />
21. januara, pred<br />
Općinskim sudom u<br />
Sarajevu održan je glavni pretres i<br />
iznesene su završne riječi u procesu<br />
koji protiv Vas vodi Željko Lelek.<br />
Lelek je osuđen kao ratni zločinac<br />
2009. godine pred Sudom BiH.<br />
Osuđen je zbog zločina protiv čovječnosti<br />
na području Višegrada na<br />
16 godina zatvora. Na sud je došao<br />
direktno iz KPD Foča, vezan i u<br />
pratnji sudske policije. Apsurdna<br />
situacija, osuđeni zločinac tuži Vas<br />
koji ste u knjizi “Dželati naroda<br />
mog” samo zabilježili taj njegov zločin,<br />
i traži odštetu od 70.000 KM za<br />
nanijetu duševnu bol!?<br />
Huseinović: Radi se o jednom<br />
sudskom performansu do kojeg po<br />
meni nije trebalo doći. Ne zbog<br />
Leleka već zbog institucija sudstva i<br />
tužilaštva. Nemoralno i neobjašnjivo<br />
da je sud uopće zaprimio ovakvu<br />
tužbu i da je pokrenut ovaj sudski<br />
postupak. To je za mene, ali i za sve<br />
one ljude koji mi daju svakodnevnu<br />
podršku, od Grenlanda do Novog<br />
Zelanda, neobjašnjivo. Nemoralno je<br />
i neobjašnjivo da sud prihvati tužbu<br />
jednog osuđenog ratnog zločinca, a<br />
sa obrazloženjem da mu je nanijeta<br />
duševna bol zbog toga što sam ja u<br />
knjizi prenio svjedočenje jedne svjedokinje<br />
sa suđenja njemu. Taj čovjek<br />
je javno, na suđenju, rekao da se nije<br />
pokajao za počinjene zločine i zbog<br />
toga mu je prvostepena presuda od<br />
13 godina zatvora preinačena drugostepenom<br />
presudom na 16 godina.<br />
Taj čovjek je jedan od članova prvog<br />
tima višegradskih monstruma. On je<br />
bio policajac koji je cijeli život učen<br />
i školovan da zaštiti čovjeka, a on se<br />
kao takav stavio na čelo, u tandemu<br />
sa Milanom i Sredojem Lukićem, višegradskih<br />
zločinaca. On je, dakle,<br />
kao takav tužio mene gdje je rekao<br />
u tužbi da mu je narušen ugled i<br />
nanijeta ogromna duševna bol zbog<br />
toga što sam u knjizi “Dželati naroda<br />
mog” u jednom tekstu koji nosi naziv<br />
“Najkrvavija ruka istočne Bosne<br />
zapalila je i bebu od dva dana” naveo<br />
njega kao zločinca. Ja sam u tom<br />
tekstu govorio o Lukiću, a tek negdje<br />
na kraju te priče, kao jedan ilustrativan<br />
primjer zločina u Višegradu, naveo<br />
sam iskaz jedne svjedokinje koja<br />
kaže da su Lelek i još dva čovjeka na<br />
mostu Mehmed-paše Sokolovića u<br />
Višegradu ubili jednu ženu i njenu<br />
bebu i poslije toga ih bacili u Drinu.<br />
Proces je otprilike i okončan i u<br />
narednih mjesec očekujemo presudu.<br />
Proces je bio težak i mučan, jer<br />
je u publici bilo dosta žrtava Željka<br />
Leleka kojima je pojavljivanje ovog<br />
zločinca izazivalo emocije. Moram<br />
priznati da mi je i samom bilo teško,<br />
posebno zato što u gradu za koji<br />
sam ratovao, sjedim na optuženičkoj<br />
klupi optužen od onoga ko je ratovao<br />
protiv mene i ovog grada, i koji je dokazano<br />
i sudskom presudom potvrđeno<br />
činio ratne zločine.<br />
Ovo nije i jedina tužba protiv<br />
Vas, a zbog tvog rada na dokumentiranju<br />
događaja iz protekle agresije?<br />
Zapravo, otkuda i zašto ovakav udar<br />
na Vas?<br />
Huseinović: Mislim da je ovo<br />
pokušaj jednog nevidljivog instituta<br />
koji itekako dobro funkcionira u<br />
manjem bh. entitetu, a čiji je glavni<br />
štab u Beogradu, da spriječi, u startu<br />
zaustavi svako dokumentiranje njihovog<br />
zločina. Oni su učinili 10-ak<br />
genocida nad Bošnjacima, a ti se genocidi<br />
nisu nikad bilježili, nije im se<br />
davao značaj, nisu dokumentirani, a<br />
mi sada, jedan broj nas, pokušavamo<br />
da zabilježimo zločin i genocid koji<br />
su počinili naši istočni susjedi tokom<br />
agresije 1992.-1995. godine. To ideolozima,<br />
projektantima, egzekutorima,<br />
nikako ne odgovara, ne mogu<br />
da se pomire sa činjenicom da smo<br />
mi došli koliko-toliko do pameti,<br />
pa da nešto napišemo, zabilježimo,<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel
Avdo Huseinović sa Amorom Mašovićem 2010.<br />
nešto snimimo. Skupimo snage da<br />
stvari nazovemo pravim imenom, da<br />
zločinca nazovemo tako, da kažemo<br />
da je monstrum. Nažalost, ipak nas<br />
nema mnogo za tom sofrom, nema<br />
nas mnogo koji o tome pišemo. Oni<br />
žele da nas tim tužbama obeshrabre,<br />
da pokušaju da nas zastraše, ali ja im<br />
poručujem da im je to pogrešan metod,<br />
nisu nas uspjeli zastrašiti kad su<br />
napali na državu sa jednom od najjačih<br />
tada armija u Evropi, pa neće ni<br />
sada tužbama...<br />
Naravno, a ko Vas je još tužio?<br />
Huseinović: Nakon Leleka tužio<br />
me je i Neven Anđelić, novinar. On<br />
je nekad, prije agresije, radio na Radio<br />
Sarajevu, na omladinskom programu.<br />
Taj čovjek je dokazani sarajevomrzac,<br />
bosnomrzac, muslimanomrzac, a<br />
to se vidi iz njegovih tekstova, kolumni<br />
koje danas piše. Puno je mržnje<br />
u tom čovjeku prema gradu koji mu<br />
je dao sve. On me tuži za jedan dio iz<br />
filma “Krvavi ples po Šeheru”. Radi<br />
se o dijelu filma u kome govorimo o<br />
demonstracijama koje su se dešavale<br />
u Sarajevu negdje 5.-6. aprila 1992.<br />
godine. To su one poznate demonstracije<br />
ispred zgrade Skupštine na Marin<br />
Dvoru, gdje se okupilo oko 100.000<br />
ljudi, koji onako jadno i neupućeno, a<br />
podstreknuti nekim ubačenim ljudima<br />
od srbijanske službe DB-a, traže da se<br />
sruši aktuelna bošnjačka vlast, a dok<br />
niko ništa nije rekao protiv krvnika<br />
iz JNA i političkog rukovodstva Srba<br />
koji su već okupirali nekoliko<br />
gradova i činili strašna<br />
zvjerstva. U jednom momentu<br />
na binu pred demonstrante<br />
izlazi Neven Anđelić<br />
i poziva JNA da uvede red.<br />
Mi smo se u filmu osvrnuli<br />
na taj njegov istup. To je<br />
objavljivano i ranije, to je<br />
uostalom bilo praktično i<br />
uživo prenošeno tada. Mi<br />
smo se osvrnuli na to u smislu<br />
šta bi bilo da je JNA tada<br />
“uvela red”. Da li bi nam<br />
bilo kao što je “red zaveo”<br />
Užički korpus u Višegradu,<br />
u Foči Titogradski korpus,<br />
u Brčkom, Bratuncu,<br />
Vlasenici Novosadski korpus<br />
koji za dva dana ubija 2.000 ljudi<br />
u Sušici. Dakle, mi se osvrćemo na tu<br />
soluciju zavođenja reda od strane JNA<br />
u Sarajevu koja čini takve stvari već<br />
tada, ali i kasnije zajedno sa paravojnim<br />
snagama. A, zapravo, nema tu paravojnih<br />
snaga već su to snage kojima<br />
upravlja DB Srbije, a što se dokazuje i<br />
na suđenju liderima DB Srbije. To je<br />
dakle, druga tužba, a treća je u najavi,<br />
nju nisam dobio, ali sam saznao da me<br />
je Rajko Dukić tužio u Vlasenici zbog<br />
jedne kolumne na web portalu www.<br />
bosnjaci.net. Naime, Rajko Dukić je<br />
prije mjesec dana dobio od Nezavisnih<br />
novina iz Banja Luke nagradu za biznismena<br />
godine Bosne i Hercegovine.<br />
Tim povodom ja sam se malo osvrnuo<br />
na njegovu ratnu prošlost. On je<br />
bio jedan od prvih ljudi užeg kruga<br />
Naime, ljudi<br />
malo ili nimalo<br />
znaju o 2.<br />
maju. Ali je<br />
to postao dan<br />
kada je pala<br />
“Velika Srbija”.<br />
Svi znamo da<br />
je Fikret Abdić<br />
bio pripremljen<br />
da preuzme<br />
rukovodstvo<br />
Predsjedništvom<br />
BiH, nakon što<br />
je uhapšen<br />
predsjednik<br />
Alija<br />
Izetbegović u<br />
Lukavici.<br />
Radovana Karadžića, ključnih<br />
finansijera. On je komandovao<br />
martovskim<br />
barikadama 1992. godine.<br />
Imamo i audio i video dokumentaciju<br />
koja to potvrđuje.<br />
Ja sam se dakle osvrnuo na<br />
tu njegovu ratnu, ali i poratnu<br />
prošlost, napravivši određene<br />
paralele sa Vojislavom<br />
Maksimovićem koji je dobio<br />
nedavno nagradu u Foči. I<br />
to su razlozi zbog kojih je on<br />
mene tužio u Vlasenici.<br />
Sve tužbe dolaze zbog<br />
knjige i dokumentarnih<br />
filmova. Knjiga, a posebno<br />
filmovi donose mnogo novih<br />
informacija, snimaka. Otkuda<br />
ta građa, kako ste dolazili do nje, do<br />
informacija?<br />
Huseinović: Ja stalno ističem to<br />
kao Allahovu milost, jer jednostavno<br />
dođem do nekog dokumenta i do nekih<br />
informacija tamo gdje se najmanje<br />
nadam da ću doći do njih. Dođem do<br />
čovjeka koji je jako bitan izvor, a sve<br />
nekako izgleda slučajno. Naravno,<br />
ima tu i saradnje sa Institutom koji<br />
vodi prof. Čekić, zatim sa Institutom<br />
za traženje nestalih, oni su uvijek pri<br />
ruci kad nešto zatreba. Također, moram<br />
reći da imam dobru saradnju i sa<br />
Tužilaštvom BiH. Dakle, jednostavno<br />
do informacija dolazim na razne načine,<br />
kad jednom krenete nekako se vrata<br />
otvaraju i to je ta Allahova milost.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
22
Trenutno radite na četvrtom filmu<br />
koji će razbiti neke tabue, vezane<br />
za 2. maj 1992. godine, te za slučaj<br />
Dobrovoljačka?<br />
Huseinović: Da, radim taj film<br />
čiji je radni naziv “Bosna ili smrt”.<br />
Priča je o 2. i 3. maju 1992. godine<br />
u Sarajevu. Mislim da će to biti<br />
krov ove moje priče kroz dokumentarne<br />
filmove. Naime, ljudi malo ili<br />
nimalo znaju o 2. maju. A i oni koji<br />
znaju i to što znaju je često pogrešno.<br />
To je bio dan kad je Milošević<br />
definitivno mislio da stavi tačku na<br />
postojanje BiH. Ali je to postao dan<br />
kada je pala “Velika Srbija”. Svi znamo<br />
da je Fikret Abdić bio pripremljen,<br />
tada nismo znali, da preuzme<br />
rukovodstvo Predsjedništvom BiH,<br />
nakon što je uhapšen predsjednik<br />
Alija Izetbegović u Lukavici. JNA<br />
je napala grad iz nekoliko pravaca,<br />
zapalili su glavnu Poštu, došli su u<br />
samu avliju Predsjedništva i tu se dešava<br />
taj momenat kad je odbranjena<br />
Bosna. Do tog datuma već je 70%<br />
Bosne okupirano, trebalo je samo<br />
još Sarajevo da padne i to je kraj sa<br />
Bosnom. Dokumenta koja posjedujem<br />
ukazuju, a i prof. Ganić to često<br />
ističe, da je 2. maja u Sarajevu odbranjen<br />
i Zagreb. Jer da im je uspjelo<br />
to što si naumili 2. maja, da se<br />
okupira Predsjedništvo, da se kaže<br />
BiH ostaje u Jugoslaviji, odnosno<br />
“Velikoj Srbiji”, da se postave njihovi<br />
ljudi, objesi 500 do 1.000 patriota,<br />
ključnih ljudi politike i odbrane BiH,<br />
onda bi im ostalo 100.000 vojnika<br />
koji bi imali snage da izađu na granicu<br />
Karlovac-Karlobag-Virovitica.<br />
Srbi, koji žive u jednoj šizofrenoj mitološkoj<br />
politici su od tog, za Bosnu<br />
ključnog historijskog datuma, napravili<br />
dvorac novoj mitologiji i napravili<br />
slučaj Dobrovoljačka...<br />
Upravo sam htio da Vas pitam,<br />
da nam otkrijete neke detalje<br />
iz filma, odnosno dokumentacije<br />
koju posjedujete o tom događaju, o<br />
Dobrovoljačkoj, šta se zapravo tamo<br />
dogodilo?<br />
Huseinović: Vidite, ključni datum<br />
za BiH je 2. maj, tada je odbranjena<br />
BiH. Trećeg maja izvršena je<br />
razmjena predsjednika Izetbegovića<br />
i Kukanjca. Da im je uspjela akcija<br />
2. maja predsjednik Izetbegović<br />
bio bi ili mrtav ili u nekoj tamnici.<br />
Pošto nije okupirano Sarajevo i BiH<br />
pristupilo se pregovoru o razmjeni<br />
Izetbegovića i Kukanjca. Cijelu<br />
noć 2. na 3. maj se pregovaralo o<br />
razmjeni. U jutarnjim satima dešavaju<br />
se pregovori između Ejupa Ganića,<br />
koga je predsjednik Izetbegović iz<br />
Lukavice, u diretnom TV prenosu u<br />
dnevniku Senada Hadžifejzovića od<br />
2. maja, ovlastio da preuzme funkciju<br />
predsjednika, i generala Milana<br />
Aksentijevića. Dogovoreno je da<br />
će se 3. maja u popodnevnim satima<br />
desiti razmjena Izetbegovića i<br />
Kukanjca. Kada je Aksentijević to<br />
saopštio Kukanjcu ovaj je oduševljeno<br />
to prihvatio. Međutim, ostatak<br />
njegovih oficira, njegovi pomoćnici<br />
pukovnik Katalina, pukovnik Enes<br />
Taso, pukovnik Kovačević i dr. kada<br />
su saznali da će biti razmjenjen samo<br />
Kukanjac usprotivili su se i rekli ili svi<br />
ili ni Kukanjac. Dolazi do pobune u<br />
kasarni protiv Kukanjca. Dolazi vrijeme<br />
razmjene, onako kako je dogovoreno<br />
između Ganića i Aksentijevića,<br />
dakle, razmjenjuju se Izetbegović i<br />
Kukanjac. Međutim, oni u komandi<br />
Druge vojne oblasti vrše pritisak i na<br />
Izetbegovića i kreću svi. Nenajavljena<br />
kolona oficira i vojnika koji su ubijali<br />
građane Sarajeva, koji su dan prije<br />
toga htjeli okupirati Predsjedništvo i<br />
preuzeti vlast u gradu. Kreće više od<br />
300 ljudi sa svim što su mogli povući.<br />
Na 500-600 metara od komande<br />
dolazi do prvih incidenata. Imate sa<br />
jedne strane ljude koji su krvavili dan<br />
prije od tih istih ljudi. Imate sa druge<br />
strane ljude koji znaju šta je dogovoreno<br />
i one koji to ne znaju. A imate<br />
i Kukanjca u transportnom vozilu sa<br />
Izetbegovićem, koji je prekršio dogovor<br />
i poveo cijelu kasarnu iako je dogovor<br />
bio drukčiji. Dolazi najprije do<br />
verbalnih okršaja, a onda i puščanog<br />
incidenta. U dokumentima haškog<br />
Avdo Huseinović sa generalom Delićem<br />
na par mjeseci prije generalove smrti<br />
Tribunala stoji da je došlo do incidenta<br />
u kome su pucali i jedni i drugi. U<br />
isto vrijeme trebate znati da je JNA<br />
legitiman cilj, agresorska armija, a<br />
pritom nije ispoštovan dogovor o<br />
razmjeni. Po dokumentima kojima<br />
ja raspolažem glavni krivac za oružani<br />
incident je pukovnik JNA Enes<br />
Taso, jedan od ljudi iz bliže okoline<br />
Kukanjca, čovjek koji je već imao<br />
burnu prošlost u Hrvatskoj i za kojim<br />
je raspisana potjernica Interpola zbog<br />
ubistva 130 hrvatskih civila u Dalju.<br />
Enes Taso se počeo ponašati oficirski<br />
prema ljudima iz naše TO, a nije bio<br />
u prilici da se tako ponaša, i onda su<br />
ga oni htjeli razoružati i došlo je do<br />
incidenta kada on nije htio predati<br />
oružje. U tom incidentu su poginula<br />
četiri čovjeka iz konvoja JNA...<br />
To je i Kukanjac rekao, da su taj<br />
dan ubijene četiri osobe, u jednom<br />
intervjuu datom BHT-u čini mi se<br />
2001. godine?<br />
Huseinović: Tako je. U jednom od<br />
svojih posljednjih intervjua Kukanjac<br />
je to rekao i bio u tom trenutku jako<br />
pošten. Međutim, Srbija nikad Bosni<br />
nije oprostila 2. maj, odnosno, što im<br />
je tog dana u Sarajevu pala “Velika<br />
Srbija”. I onda su oni sve one žrtve,<br />
raznih specijalaca, koji su stradali 2.<br />
maja u napadu na Sarajevu, svrstali u<br />
3. maj i Dobrovoljačku. Pazite, tog 3.<br />
maja samo se povukla komanda JNA<br />
sa Bistrika, a sve ostale kasarne su ostale<br />
u Sarajevu. Tek kasnije će se rješavati<br />
pitanja kasarne “Maršal Tito”, 5. juna,<br />
kasarne “Viktor Bubanj” i dr. I povlačenje<br />
iz tih kasarni je izvršeno bez<br />
ijednog incidenta.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
23
Društvo<br />
Krah bošnjačke državotvorne politike<br />
U procijepu zavjere i izdaje<br />
Gest turskog ministra<br />
vanjskih poslova je prava<br />
politička lekcija (i mali kurs<br />
iz diplomatije) i predsjedniku<br />
BiH “iz reda Bošnjaka” Bakiru<br />
Izetbegoviću. Njemu kao<br />
predsjedniku države u posjeti<br />
Dodiku u sjedišću Entiteta, koje<br />
oni ilegalno nazivaju “palata<br />
republike”, umjesto legalnog<br />
“palača entiteta”, nije smetalo<br />
ni što se Entitet promeće u<br />
Republiku, ni što nema državne<br />
zastave, ni na palači, ni u palači<br />
i njenoj “sali za sastanke”<br />
Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />
Svaka kuća mora imati domaćina,<br />
svaka zemlja svoga sahibiju.<br />
Hotio to neko prihvatiti<br />
ili ne, Bošnjaci su ključni akteri bosanske<br />
drame i shodno tome najveći generatori<br />
krize, ne samo u Bosni, nego<br />
i na Balkanu. Zapravo, njihova slabost.<br />
Slabi Bošnjaci, dublja kriza – jaki<br />
Bošnjaci, mirna Bosna. Samo konstitutivnost<br />
nije dovoljna Bošnjacima da<br />
bi mogli u svojoj postojbini ostvariti<br />
državotvornost u punom i nelimitiranom<br />
kapacitetu. Ako i apstrahiramo<br />
dokazane neprijatelje Bosne i Bošnjaka<br />
(oni su konstanta) i fokusiramo se na<br />
razloge slabosti Bošnjaka koji generiraju<br />
upitnost njihove obstojnosti, uočit<br />
ćemo nekoliko nepobitnih činjenica:<br />
nedostatak državotvorne vizije zbog viševjekovnog<br />
pripušćanja svoje sudbine<br />
u tuđe ruke, ali i aktuelne sitnošićarđijske,<br />
šibicarske i piljarske politike;<br />
nepostojanje svijesti o značaju jedinstva<br />
i okupljanja oko jedne ideje za<br />
stvaranje države; korupcija i izdaja radi<br />
sebičnih interesa na račun naroda i zemlje.<br />
Nezrela, kratkovida i korumpirana<br />
“bošnjačka politika” vodi Bošnjake<br />
u propast, a Bosnu, možda, u nestanak.<br />
Ta politika, koja nema ni glave ni<br />
repa, dovela je nekada veliki i moćan<br />
narod, koji je bio subjekat historije na<br />
Balkanu, u položaj marginaliziranog<br />
i zavisnog objekta u rođenoj zemlji.<br />
Bošnjaci su svedeni na radno roblje u<br />
sopstvenoj zemlji i to svojim komšijama<br />
koji im o glavi rade. I sa njima<br />
povezanom šačicom “Bošnjaka”, koji<br />
su opustošili ovu zemlju i pretvorili u<br />
siromahe 99 posto njenog naroda. To<br />
se vidi golim okom.<br />
Alhemijska formula<br />
(3+2=1)<br />
Aktuelna politička kriza<br />
oko uzpostavljanja vlasti u<br />
Bosni odkriva dvije ključne<br />
stvari: čvrstu riješenost<br />
neprijateljâ da iztraju u rušenju<br />
države Bosne i nemoć<br />
Bošnjaka da se organizuju<br />
i tu zavjeru osujete. Treći<br />
faktor, tzv. međunarodna<br />
zajednica, ne želi učiniti<br />
ništa, sadistički motreći sa<br />
strane kako ključa bosanski<br />
lonac i papagajski ponavljajući<br />
da domaće političke<br />
snage moraju naći rješenje<br />
dogovorom. A oni su ga<br />
zakuhali! Ujedno testiraju<br />
Bošnjake, kojima je ovakvom<br />
državnom organizacijom<br />
stavljena omča oko<br />
vrata, da vide hoće li se oni<br />
radikalizirati i mogu li odbraniti<br />
u miru svoju zemlju<br />
i državu. Drugim riječima,<br />
jesu li spremni i sposobni<br />
uzeti svoju sudbinu u svoje<br />
ruke i samostalno, bez<br />
međunarodnog oslonca, voditi državnu<br />
politiku i možda postati lideri<br />
u Bosni. I prijetnje gašenjem OHR-a<br />
su u toj funkciji, jer je općepoznato<br />
da je OHR dio dejtonskog mirovnog<br />
ugovora i, odbacivanjem OHR-a, odbacio<br />
bi se cijeli dejtonski paket. Stara<br />
mudrost kaže da u svakom zlu ima<br />
nečega dobrog. Ako se i u čemu možemo<br />
složiti sa najboljim Karadžićevim<br />
Uistinu, svaki<br />
narod ima<br />
sudbinu kakvu<br />
zaslužuje,<br />
a da bi je<br />
promijenio,<br />
mora<br />
promijeniti<br />
sebe. I one<br />
koji ga tlače!<br />
Niko ne može<br />
pobijediti narod<br />
koji se bori za<br />
slobodu.<br />
sljedbenikom Dodikom, jeste više<br />
puta lansirana krilatica da Bošnjaci<br />
snose najveću odgovornost za krizu u<br />
Bosni. Dodik, naravno, nije mislio na<br />
njihovu brojčanu dominaciju, na historijsku<br />
utemeljenost u matici Bosni<br />
sa kojom su povezani pupčanom<br />
vrpcom i sa kojom ih veže antejski<br />
usud. Njega gotovo izbezumljuje što<br />
su Bošnjaci nedorasli partneri, što ne<br />
znaju šta hoće, a i to ne znaju kako će.<br />
On ih svojim provokacijama i prijetnjama<br />
naprosto nagoni da se uozbilje,<br />
da postanu odgovorni, da se zainate,<br />
da (politički) odrastu. (Ako<br />
neko ovo shvati kao heretičku<br />
misao, neka mu bude!)<br />
Svakog trenutka raste<br />
broj ljudi koji postaju sve<br />
svjestniji da je ovakvo stanje<br />
podjele zemlje u Bosni<br />
neodrživo, jer je ilegalno,<br />
stvoreno agresijom i genocidom,<br />
a za Bošnjake i nepodnošljivo.<br />
Zapravo, one snage<br />
koje su takvo stanje (“dva<br />
entiteta i tri konstitutivna<br />
naroda”) stvorile i koje ga<br />
nastoje održati po svaku cijenu,<br />
zarad svojih stratežkih<br />
interesa, kažu da je ono legalno<br />
pošto je legalizirano<br />
međunarodnim ugovorom<br />
u Dejtonu i Parizu. Onima<br />
kojima dosad nije bilo jasno<br />
kako je nastala i ko stoji<br />
iza Entiteta RS, i ko je autor<br />
one famozne alhemijske<br />
formule, koja je nemoguća<br />
ni u matematici ni u logici<br />
3+2=1 (tri naroda konstitutivna,<br />
dva entiteta, jedna<br />
država,) pojasnio je u proteklu<br />
subotu ruski ambasador<br />
Harčenko, povezujući navodne kavkazske<br />
teroriste koji su izveli napad na<br />
moskovski aerodrom Domodedovo sa<br />
Bosnom. Ranije su i Medvedev i Putin<br />
poručili da će ruske vlasti pronaći legla<br />
terorizma i uništiti ih. Nešto slično<br />
kao što je govorio G.W. Bush nakon 11.<br />
septembra, u jeku priprema za napad<br />
na Afganistan i Irak. Odavno se nije<br />
mogla čuti otvorenija prijetnja jednoj<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
24
državi. Prvi čovjek te države, Nebojša<br />
Radmanović, nije reagovao na ovu<br />
potvoru i prijetnju, ali je isti dan napravio<br />
diplomatski skandal, odkazavši<br />
već ugovoreni susret sa turskim<br />
ministrom spoljnih poslova Ahmetom<br />
Davutogluom, jer je turska delegacija<br />
tražila da se, kako je inače uobičajeno<br />
prilikom međudržavnih susreta, istaknu<br />
državne zastave dvihu zemalja, u<br />
ovom slučaju zastava Republike Turske<br />
i zastava Države Bosne i Hercegovine,<br />
a ne zastava Entiteta RS. Ali umjesto<br />
toga izkonstruisan je diplomatski incident<br />
i za to obtužena turska strana.<br />
Ovaj primjer najbolje ilustruje na kakvim<br />
dvoličnim principima izvrtanja<br />
istine, na kojim lažima, obmahnama<br />
i podvalama leži i kako funkcioniše<br />
srbska kleronacionalistička vlast i ta<br />
eresovska zavjerenička politika protiv<br />
države. U saopćenju iz (banjalučkog)<br />
kabineta predsjedavajućeg<br />
Predsjedništva BiH<br />
Nebojše Radmanovića, a<br />
koje su zdravo za gotovo<br />
prenijeli svi mediji u subotu,<br />
kaže se: “Predsjedavajući<br />
Predsjedništva BiH Nebojša<br />
Radmanović otkazao je današnji<br />
sastanak sa ministrom<br />
inostranih poslova Turske<br />
Ahmetom Davutogluom<br />
nakon što je turska delegacija<br />
tražila skidanje<br />
zastave Republike Srpske<br />
iz sale za sastanke u Palati<br />
Republike u Banjaluci i<br />
zbog kašnjenja turskog<br />
šefa diplomatije 75 minuta<br />
na već pomjereni termin<br />
I esdeaovsko<br />
šepurenje i<br />
hvalisanje<br />
članstvom u<br />
nekoj evropskoj<br />
grupaciji<br />
narodnih<br />
stranaka je<br />
najobičniji<br />
kolaboracionizam<br />
i prozelitizam.<br />
Ta grupacija<br />
obuhvaća<br />
konzervativne<br />
kršćanske<br />
evropske<br />
stanke,<br />
antiislamski<br />
nastrojene.<br />
sastanka.” Davutoglu nije tražio da se<br />
ukloni zastava RS-a, nego da se stavi<br />
zastava Države BiH. Nije tražio da se<br />
stavi zastava Republike BiH iako je po<br />
međunarodnom pravu još uvijek legitimna.<br />
Ovaj primjer pokazuje u koji hal<br />
nas je srozala ta srbska antibosanska<br />
politika i kukavičko popušćanje “bošnjačke<br />
politike”.<br />
Imela na srpskom stablu<br />
Teško se može pojmiti apsurd da<br />
jedan strani državnik kao gost, traži<br />
od domaćina, predsjednika te države,<br />
da poštuje zastavu svoje države i da je<br />
paralelno istakne uz državnu zastavu<br />
svoga gosta. Prednja gebelsovsko-karadžićevsko-vasićevska<br />
konstrukcija<br />
izvrtanja činjenica i proizvodnje<br />
lažnih informacija nedvosmisleno<br />
ukazuje na kontinuitet političke propagande<br />
iz kuhinje koju je<br />
ustanovio i još uvijek njome<br />
daljinski upravlja jedan<br />
monstruozni um, školovani<br />
specijalista propagandnopsihološkog<br />
rata Radovan<br />
Karadžić.<br />
Lansiranje krilatica, koje<br />
su razornije od najubitačnijeg<br />
oružja, je glavno oružje<br />
iz arsenala toga rata. One<br />
su neka vrsta propagandnog<br />
oksimorona, sračunate da<br />
izazovu šok svojom nevjerovatnošću<br />
i nelogičnošću,<br />
zasnovane na kombinaciji<br />
poluistina i izmišljotina,<br />
izazivaju znatiželju i prosto<br />
se lijepe za uho.<br />
One zagolicaju i zaokupe pažnju<br />
i ljudi ih prihvaćaju, jer ih je obično<br />
teško provjeriti. One se ponekad šire i<br />
putem viceva. Njegova konstrukcija da<br />
su Bošnjaci sami granatirali Markale<br />
da bi izazvali intervenciju NATO-a<br />
protiv Srba je prava paradigma takve<br />
Karadžićeve monstruoznosti. Nedavno<br />
je na jednu uočiratnu Karadžićevu krilaticu<br />
podsjetio njegov predratni pajdaš<br />
i ultranacionalista Rajko Petrov<br />
Nogo, predratni nacionalistički bukač<br />
po Sarajevu i srbijanskim medijima,<br />
pravoslavni pjesnik poznat najviše po<br />
tome što je vodio hajku protiv Maka<br />
Dizdara sve dok mu nije dohakao. On<br />
nedavno na televiziji sarajevskog istočnog<br />
predgrađa kaže da se Karadžić<br />
pred agresiju susreo sa Adilom (on ga<br />
zove Fadil) Zulfikarpašićem, koji mu<br />
je, navodno, rekao: I Vi i ja znamo da<br />
smo mi imela na vašem stablu. Ovu<br />
nebulozu ne bi trebalo komentirati,<br />
ali u vrijeme kad je lansirana može se<br />
samo zamisliti kakve je razorne efekte<br />
i pogubne posljedice imala među već<br />
razjarenim Srbima. Da bi se to shvatilo<br />
treba podsjetiti da je imela jedna<br />
parazitska biljka koja napada voćke<br />
tako što se nastani na granama i siše<br />
sokove koje ona crpi iz zemlje dovodeći<br />
postepeno do sušenja voćke. To<br />
je prava napast za voće i ne može se<br />
jednostavno odstraniti, nego se mora<br />
odsjeći cijela grana, a ponekad i cijelo<br />
napadnuto stablo da se ne bi napastnik<br />
širio na druge voćke u voćnjaku. Kao<br />
i predhodna Karadžićeva izmišljotina,<br />
i Nogina konkluzija ima dalekosežne<br />
huškaške efekte: “Imela je sve zelenija,<br />
a naše stablo sve suvlje” – lamentira<br />
Nogo.<br />
Kao što vidimo iz Radmanovićevog<br />
saopštenja, Karadžićeva kuhinja i<br />
dalje radi. To se može zaključiti i<br />
iz jednog Dodikovog primjera. Da<br />
bi destabilizirao jednu jaku državnu<br />
instituciju, Dodik nedavno na<br />
“otvorenoj” televiziji karadžićevski<br />
konstruiše: “U Narodnoj banci BiH<br />
vidio sam onu zelenu Deklaraciju Alije<br />
Izetbegovića na engleskom i na ovom<br />
jeziku. (Priko svoje šovinističke gubice<br />
on čak nije mogao privaliti ni ime<br />
toga jezika.) Javnost, bar istog trena,<br />
ne može provjeriti tačnost ove izjave,<br />
ali “buha je pušćena”. Zato se takve<br />
propagandne poruke i zovu krilaticama.<br />
Voditelj te bokserske emisije na<br />
“otvorenoj” televiziji, koji se voli predstavljati<br />
kao nadmoćni sveznalica, ne<br />
demantuje Dodika, nego ga provokativno<br />
pita je li čitao Deklaraciju, a<br />
on (lažno i neuvjerljivo) potvrđuje da<br />
jest. I voditelj mu poltronski čestita<br />
“dan republike srpske”.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel
Davutogluova lekcija bošnjačkim<br />
političarima<br />
Gest turskog ministra vanjskih poslova<br />
je prava politička lekcija (i mali<br />
kurs iz diplomatije) i predsjedniku BiH<br />
“iz reda Bošnjaka” Bakiru Izetbegoviću.<br />
Njemu kao predsjedniku države u posjeti<br />
Dodiku u sjedišću Entiteta, koje<br />
oni ilegalno nazivaju “palata republike”,<br />
umjesto legalnog “palača entiteta”,<br />
nije smetalo ni što se Entitet promeće<br />
u Republiku, ni što nema državne zastave,<br />
ni na palači, ni u palači i njenoj<br />
“sali za sastanke”. Nije mu ni zasmetalo<br />
što je nedavno predsjednik C. Gore<br />
F. Vujanović u obraćanju javnosti nakon<br />
posjete entitetskom predsjedniku<br />
Dodiku govorio o budućim “odnosima<br />
između dvije republike” (!!!). Nije reagovao<br />
ni na gori spomenutu provokaciju<br />
ruskog ambasadora. Nije reagovao ni<br />
na javnu Dodikovu provokaciju na već<br />
spomenutoj televiziji u Sarajevu, kada je<br />
otvoreno i rezolutno nijekao genocid u<br />
Srebrenici. (Kao nagradu za takve neljudske<br />
i necivilizovane stavove, vajni<br />
voditelj mu snishodljivo laska smješkajući<br />
se: Kad bi se birao jedan predsjednik<br />
ove zemlje, znam čovjeka koga bih<br />
rado vidio na čelu države.) Srebreničke<br />
majke su najavile tužbu protiv Dodika<br />
za sadističko vrijeđanje i opravdavanje<br />
genocida, jer ih ne može zaštititi država<br />
koju personificira Bakir. Ne navodi se<br />
hoće li podnijeti tužbu i protiv Bakira.<br />
Dodik se može tako drzko ponašati, jer<br />
mu to dopušća “bošnjačka politika”,<br />
koja je od gotovog napravila veresiju.<br />
Umjesto da se presuda Međunarodnog<br />
suda pravde (ICJ) izkoristi kako bi se<br />
oni koji su planirali, organizovali i izvršili<br />
genocid nad Bošnjacima trajno<br />
žigošu i osjete posljedice, a Bošnjaci<br />
kao narod dobiju satisfakciju, ta politika<br />
je doprinijela da se genocid nad<br />
Bošnjacima svede na “običan” (masovni)<br />
zločin u Srebrenici. Sve je svedeno<br />
na preživile žrtve, ojađene, hude i neutješne<br />
majke Srebrenice. To je katastrofalni<br />
rezultat te politike. One se u tužbi<br />
neće moći pozvati na domaći, bosanski<br />
zakon o kažnjivosti nijekanja genocida,<br />
jer “bošnjačka politika” nije uspila ni<br />
donijeti takav zakon, one će se pozvati<br />
na presudu ICJ o genocidu u Srebrenici,<br />
koji je iznad nacionalnog zakonodavstva.<br />
Ali je, zato, Bakir-beg, čim mu se<br />
ukazala prva prilika kao “šefu države”<br />
požurio da legalizira RS, njen rođendan<br />
i njenu krstnu slavu: Obilježavanje<br />
dana RS nije uvredljivo za Bošnjake,<br />
mazohistički je poručio slavljenicima<br />
i krvnicima “svoga” naroda. Da to<br />
nije mišljenje Bošnjaka, koje navodno<br />
predstavlja, navodimo reagovanje samo<br />
jednog od bezbroj Bošnjaka, akademika<br />
Esada Durakovića: “Izetbegovićeva izjava<br />
je pogrešna i višestruko štetna. Takva<br />
izjava – koju Izetbegović nema pravo<br />
izricati u ime pobijenih, zlostavljanih i<br />
prognanih Bošnjaka! – netačna je i štetna<br />
zbog sljedećih razloga. Međunarodni<br />
sud pravde je utvrdio da su institucije<br />
RS-a stvorile tu tvorevinu i metodom genocida<br />
– Izetbegovićeva izjava to poriče;<br />
postanak RS-a jest utemeljen u krvavom<br />
izgonu i ubijanju Bošnjaka i Hrvata –<br />
Izetbegovićeva izjava to amortizira; RS i<br />
danas nastoji da paralizira državu BiH<br />
koja je uvjet za opstanak Bošnjaka – ova<br />
izjava i to relativizira, itd.“<br />
Ta izjava je nepodnošljivo<br />
uvredljiva za Bošnjake.<br />
Ako mu je otac pod pritiscima<br />
i prijetnjama (neovlašćen<br />
od strane ratnog<br />
Predsjedništva) prihvatio<br />
podjelu zemlje, zašto Bakir,<br />
ni od koga izazvan, gura<br />
prst u oko Bošnjacima. Svi<br />
Bošnjaci, na svakom mjestu<br />
i u svako vrijeme moraju<br />
ponavljati da nikada ni pod<br />
kakvim uslovima ne mogu<br />
prihvatiti okupaciju dijela<br />
svoje domovine, svoje rodne<br />
grude, međunarodno priznate<br />
države i priznati na<br />
bošnjačkoj krvi i genocidu<br />
stvarenu ilegalnu paradržavu.<br />
I svi građani BiH dužni<br />
su, jer ih na to i Ustav RBiH<br />
obavezuje, boriti se da se<br />
ukine neustavno stanje! Ta<br />
genocidna tvorevina nije legalna<br />
čak ni po spominjanoj, nametnutoj<br />
formuli 3+2=1, jer nije nastala konsenzusom<br />
konstitutivnih naroda, nego<br />
agresijom i genocidom protiv Bošnjaka<br />
koje je dejtonski ugovor legalizovao.<br />
Čak da je to stanje i legalno, nije legiti-<br />
mno. A nije ni legalno. Nije legalno po<br />
međunarodnom pravu ni po Božijoj<br />
pravdi, nametati žrtvi uslove krvnika.<br />
Nije legalno prisiliti predsjednika jedne<br />
države da prekrši ustav svoje zemlje<br />
da bi se udovoljilo zavjerenicima protiv<br />
njegove zemlje i podkusurali veliki.<br />
Uvijek se mora podsjećati da je presuda<br />
Internacionlnog suda pravde o genocidu<br />
u BiH nadređena svim predhodnim<br />
sporazumima, uključujući i ‘daytonski<br />
sporazum’ i ‘daytonski ustav’. Ali<br />
“bošnjačka politika” nije kapitalizirala<br />
tu činjenicu i nije službeno tražila od<br />
velikih sila, garanata sporazuma, da<br />
se ukine nelegalno stanje, stvoreno<br />
agresijom i genocidom. Ako nema zahtjeva<br />
od strane žrtve za ukidanjem dejtonskog<br />
ustava i povrata na stanje prije<br />
agresije i genocida, na temelju zakonitog<br />
Bošnjaci su<br />
svedeni na<br />
radno roblje<br />
u sopstvenoj<br />
zemlji i<br />
to svojim<br />
komšijama<br />
koji im o glavi<br />
rade. I sa njima<br />
povezanom<br />
šačicom<br />
“Bošnjaka”, koji<br />
su opustošili<br />
ovu zemlju i<br />
pretvorili u<br />
siromahe 99<br />
posto njenog<br />
naroda.<br />
prava na restitutio in integrum (vraćanje<br />
u pređašnje, originalno stanje), utemeljeno<br />
na imperativnim normama internacionalnog<br />
prava ius cogens, onda ni<br />
Amerika ne može učiniti ništa. Svi su<br />
se sjatili da to stanje ozakone. Zato su<br />
napregle sve sile tih faktora, kojima su<br />
se interesi prepleli na Bosni, da legaliziraju<br />
i legitimiziraju takvo stanje tako<br />
što će ga prihvatiti sami Bošnjaci. Znači<br />
sami Bošnjaci bi trebali potpisati svoju<br />
smrtnu presudu i svoj nestanak. U tom<br />
kontekstu se čita i Bakirova izjava.<br />
Evropska grupacija kršćanskih<br />
(antislamskih) stranaka<br />
Orkestrirana dodik-ćovićevska<br />
galama u kontekstu<br />
formiranja vlasti na državnom<br />
nivou i ultimatum<br />
da državni premijer bude<br />
iz HDZ-a ima samo jedan<br />
(prikriveni) cilj: da se sačuva<br />
tuđman-milošević-holbrukovo<br />
čedo, himera zvana<br />
dejtonska BiH i u njoj (ili<br />
bez nje) – RS. Da se podsjetimo:<br />
U projektovanoj<br />
strategiji razpada socijalističke<br />
Jugoslavije radi redefinisanja<br />
interesnih sfera<br />
svjetskih sila, Amerika je<br />
pristala da se podijeli Bosna,<br />
da bi se riješio navodni latentni<br />
srbsko-hrvatski spor<br />
oko primata i dominacije<br />
na zapadnom Balkanu. (A<br />
zapravi se radilo o tome ko<br />
će poklopiti koliki komad<br />
Bosne kao da tu Bošnjaci i ne postoje.)<br />
Ostavljeno je Tuđmanu i Miloševiću da<br />
se dogovore i na kraju svih kombinacija<br />
dogovor je bio: razmijeniti Srpsku krajinu<br />
za RS! Trebalo je izvesti operaciju<br />
da se isprazni Kninska krajina od Srba<br />
i da se oni uvatane u Bosni, gdje će sa<br />
bosanskim Srbima dobiti samostalnu<br />
administrativno-teritorijalnu jedinicu<br />
u okviru (podijeljene) BiH. Ustupljena<br />
im je Posavina pretežno nastanjena<br />
Hrvatima, koje su “humano” priselili u<br />
Kninsku krajinu. Sve je to ugrađeno u<br />
dejtonski sporazum. I zato je RS nedodirljiva.<br />
I danas se taj dogovor čuva kao<br />
sveto slovo Daytona. Zato je Tuđman<br />
bio spremio Hrvatsku vojsku da zaustavi<br />
ARBiH pred Banjalukom (uz<br />
saglasnost Amerike) kako bi sačuvao<br />
dogovor s Miloševićem. Bio je spreman<br />
vojno intervenisati i otvoreno izazvati<br />
međunarodni sukob, koji je do tada<br />
bio prikriveni, jer je po svaku cijenu<br />
htio očistiti Srbe iz Kninske krajine kao<br />
“remetilački faktor” u Hrvatskoj. To je<br />
na traženje Miloševića podržala Rusija,<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
26
a na kraju je to prihvatila i Amerika<br />
kao namirivanje računa sa Rusijom i<br />
na tome je nastao ‘dejton’. Tako su se<br />
razpadom Jugoslavije namirili i Hrvati<br />
i Srbi i Rusi i Amerikanci, sve preko grbače<br />
Bošnjaka i njihove zemlje Bosne,<br />
a da Bošnjake niko nije tretirao kao<br />
ozbiljan faktor: Tako je utihnula priča<br />
o genocidu nad njima, počinjenom<br />
u cijeloj BiH od ‘92. do ‘95. godine, a<br />
o svježem srebreničkom genocidnom<br />
masakru se strogo šutilo da se ne bi<br />
iritirala međunarodna javnost protiv<br />
ovakvog sporazuma. Na toj antibosanskoj<br />
tuđman-miloševićevskoj osnovi (i<br />
osovini), odnosno duhu Karađorđeva,<br />
funkcioniraju i aktuelni odnosi Tadića<br />
i Josipovića, kao i pakt Dodik-Čović.<br />
Eto, zašto Čović brani RS više i od samog<br />
Dodika, kao ultrahadezeovac, da<br />
sačuva zaostavštinu “predsjednika svih<br />
Hrvata”. Dodik i Čović su dobili nalog<br />
da po svaku cijenu sačuvaju miloševićtuđmanovo<br />
djelo RS (da se ne bi postavljalo<br />
pitanje Srpske krajine, povratka<br />
Srba tamo i Hrvata u Posavinu) i zato<br />
ucjenjuju formiranje vlasti, zahtijevajući<br />
da državni premijer bude pod njihovom<br />
kontrolom kako taj projekat ne bi<br />
bio doveden u pitanje. I zato se dejtonski<br />
paket ne smije razpakivati! Zato o<br />
tome ni riječi tokom posjete troglavog<br />
bosanskog Predsjedništva Hrvatskoj.<br />
Radmanović je kao neriješene prioritete<br />
naveo tek imovinu i granice.<br />
Sve je to bilo moguće, jer su Bošnjaci<br />
bili najslabija karika razpada Jugoslavije,<br />
a do toga ih je dovela “bošnjačka politika”.<br />
Ne zna se da li Bošnjacima teže<br />
pada Dodik ili Tihić sa svojom SDA!<br />
Nakon ovog Izetbegovićevog izpada<br />
i beskrajno mizernog “prostiranja”<br />
njegovog stranačkog kolege Sadika<br />
Ahmetovića u Beogradu, gdje je kao<br />
ministar bosanske sigurnosti, hvalio<br />
srbsku genocidnu policiju, opravdano<br />
je upitati se, zajedno sa akademikom<br />
Esadom Durakovićem: Šta se<br />
to događa s kadrovima SDA? Ona je,<br />
kako primjećuje akademik Duraković,<br />
nažalost, poodavno izgubila neke orijentire.<br />
Sulejman Tihić ima problem<br />
kooperativnosti: Vrlo je tanahna granica<br />
između pozitivne kooperativnosti<br />
i pogrešne, ponižavajuće servilnosti. I<br />
esdeaovsko šepurenje i hvalisanje članstvom<br />
u nekoj evropskoj grupaciji narodnih<br />
stranaka je najobičniji kolaboracionizam<br />
i prozelitizam. Ta grupacija,<br />
po mišljenju akademika Muhameda<br />
Filipovića, obuhvaća konzervativne<br />
kršćanske evropske stanke, antiislamski<br />
nastrojene, koje se zalažu za izgon<br />
stranaca, najviše muslimana. Tako je<br />
“mudrom” politikom svoga vođe, SDA<br />
je postala dosad neviđen hibrid – muslimansko-kršćanska<br />
partija.<br />
Uistinu, svaki narod ima sudbinu<br />
kakvu zaslužuje, a da bi je promijenio,<br />
mora promijeniti sebe. I one koji<br />
ga tlače! Niko ne može pobijediti narod<br />
koji se bori za slobodu. Harčenko<br />
može odahnuti, jer danas su Bosni i<br />
Bošnjacima, kako izgleda, mnogo bliže<br />
Tunis i Egipat, nego Kavkaz.<br />
Strah od ezana<br />
Zbog nedovoljno osvijetljenog fenomena ezana<br />
na Zapadu, evropska islamofobija i borba protiv<br />
izgradnje munara u Švicarskoj i drugdje po Europi,<br />
da bi se “ugušio” ezan, podpuno je bezsmislena i<br />
uzaludna, jer ezan obavija neprestalno cijelu zemaljsku<br />
kuglu, hotio to neko čuti ili ne. Ezan sa munare,<br />
kao podsjećanje i poziv muslimanima na zajedničku<br />
molitvu, namaz, je najveći planetarni, a prema svjedočenju<br />
prvog kosmonauta Jurija Gagarina, i kosmički<br />
fenomen. Po nekim onovremenim medijskim navodima,<br />
tokom leta oko Zemlje Gagarina su pratili<br />
neki očaravajući, njemu nepoznati glasovi, koji su ga<br />
podpuno občinili, nešto slično Odisejevoj zanesenosti<br />
omamljujućom pjesmom sirene Kirke, ali budući<br />
iz ateističke ruske tradicije, nije znao o čemu se radi.<br />
Kada su vlasti, nakon njegove uspješne misije, iz propagandnih<br />
razloga organizovale njegove nastupe po<br />
cijelom SSSR-u, došao je i u muslimanske kavkazske<br />
države. I tamo je opet čuo one iste zvuke. Čuo je ezan<br />
sa munara. Ostalo je zapamćeno da je tada prosto<br />
problijedio i zanijemio: - To su ti glasovi koji su me<br />
občinjavali dok sam kružio oko zadivljujuće plave kugle<br />
– navodno je tada rekao Gagarin.<br />
Ezan je, naprosto, neuništiva činjenica. Čovječanstvo<br />
u vrijeme pojave islama nije imalo saznanja da<br />
je Zemlja okrugla, a zahvaljujući toj činjenici ezan se<br />
ori oko cijele planete u svakoj sekundi neprekidno 24<br />
sata tokom gotovo hiljadu i pol Zemljinih orbita oko<br />
svoje zvijezde Uzdržiteljice. To je jedini zvuk koji bez<br />
prestanka obavija cijelu planetu. Kako je to moguće?<br />
Neka mi bude dozvoljena mala ekumenistička ekskurzija.<br />
U islamu postoje tačno utvrđeno namazsko vrijeme<br />
za pet dnevnih namaskih vakata (vaktus-salati),<br />
određenih u odnosu na položaj sunca na svim meridijanima,<br />
tako da, pošto se Zemlja okreće, to namazsko<br />
vrijeme svake sekunde pada na drugu tačku i svake<br />
sekunde u novoj tački počinje ezan. Primjerice, svitanje<br />
(sabah) se stalno pomjera od istoka prema zapadu.<br />
Tako i podne, tako i akšam (zalazak sunca). Tako za<br />
svih pet vakata namaza. Kad je u jednoj hemisferi sabah,<br />
u drugoj je akšam, itd. Cijela zemaljska kugla<br />
je u svakom trenutku “pokrivena” ezanom. Za nemuslimane<br />
je enigma kako su prvi muslimani anticipirali<br />
tu činjenicu. Lansirne rampe ezana, metaforički<br />
kazano, su munare. Njih je nemoguće uništiti, jer su<br />
one “Božiji uskličnici”, kako u jednoj pjesmi o sarajevskim<br />
džamijama metaforično asocira pjesnik Hadžem<br />
Hajdarević. Čini mi se da ništa bolje ne ilustruje ovu<br />
Hajdarevićevu metaforu od munare u Jamu, u Uzbekistanu,<br />
sagrađenu uz glavnu džamiju 1190. godine<br />
u ovoj prijestolnici nekada moćnog srednjeazijskog<br />
carstva. U tom carstvu su bili i neponovljivi dragulji,<br />
koji i danas svjedoče o uzponu islamskog duha: Buhara<br />
i Samarkand. Od nekada moćnog carstva, koje<br />
se protezalo od Kaspijskog mora do sjeverne Indije,<br />
već stoljećima nema ni traga, ni od prijestolnice, i u<br />
njoj džamije, ali monumentalna munara stoji gotovo<br />
netaknuta, usamljena u pustari, upravo kao “Božiji<br />
uskličnik”.<br />
Nedavno se o ezan sapleo vladika zahumsko-hercegovački<br />
Grigorije. Uzhićen povratkom u predratno<br />
sjedišće svoje eparhije, Mostar, ova postgenocidna pravoslavna<br />
perjanica, u navali lažnog verbalnog ekumenizma<br />
hotio je ukazati na nužnost vjerske tolerancije<br />
pa je spomenio da je lijepo što se u Mostaru ponovo<br />
čuju zvona sa crkava i katedrala ... i “’odža na džamiji”.<br />
On se jedva sjetio da u Mostaru žive muslimani pa se<br />
prid kamerama premišljao da li spomeniti ezan ili ne<br />
i na kraju je privladalo ono Njegoševo “odža riče sa<br />
munare”, koje mu se od rođenja vrzma po glavi.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
27
Društvo<br />
Bakira Hasečić o priznanju Anđeline Đoli<br />
da njen film govori o ljubavi muslimanke i<br />
Srbina koji ju je silovao<br />
Nećemo dozvoliti da svijet<br />
nakon gledanja filma kaže<br />
‘kakve su te Bošnjakinje<br />
žene, bez obraza i morala’<br />
Na strani filma bile su uglavnom<br />
bh. filmadžije, te “intelektualci<br />
i novinari slobodarskog” duha,<br />
ili u prevodu kompleksaši!<br />
Danas se ne oglašavaju!<br />
Piše: Anes Džunuzović<br />
Znala<br />
Z<br />
sam da će biti svakakvih reak-<br />
Zcija na ljubav muslimanke i Srbina<br />
Zkoji ju je prethodno silovao, ali sam<br />
osjetila želju da se već na rediteljskom debiju<br />
suočim sa tako kontroverznim filmom’’.<br />
Priznala je Anđelina Đoli u intervjuu magazinu<br />
Glorija. Konačno je riješila naše dileme<br />
i pokazala ko je bio upravu, a ko u krivu, tokom<br />
polemika koje su vođene u bh. javnosti i<br />
medijima prije nekoliko mjeseci kada je film<br />
sniman!<br />
Gdje ste sada kompleksaši<br />
Samo priznanje dolazi pomalo kasno,<br />
kada je film završen i sada kada se očekuje<br />
njegova promocija. Snimanje se ne može<br />
zaustaviti, a ne bi moglo ni onda, samo nas<br />
je trebala osloboditi dvomjesečne medijske<br />
polemike, svađa i verbalnih sukoba. Sada<br />
više nije bitno ko je bio u pravu, da li Bakira<br />
Hasečić i druge silovane žene iz Udruženja<br />
“Žena žrtva rata” i nas nekoliko novinara<br />
koji smo kritikovali snimanje takvog filma,<br />
ili pak oni koji su govorili o filmskim slobodama,<br />
o honorarima naših glumaca, o časti<br />
da takva glumica snima film kod nas, o tome<br />
da nije istina da se dešava ljubav između četnika,<br />
silovatelja i žrtve, silovane Bošnjakinje,<br />
do onih koji su govorili da film treba snimati<br />
bez obzira na scenario! Na strani filma bile<br />
su uglavnom bh. filmadžije, te “intelektualci<br />
i novinari slobodarskog” duha, ili u prevodu<br />
kompleksaši! Danas se ne oglašavaju! Ni slova<br />
od bilo koga nakon Anđelinine potvrde<br />
da se u filmu silovana Bošnjakinja zaljubljuje<br />
u četnika silovatelja! Nemaju potrebu da se<br />
oglase, neki zato što se potvrdilo da nisu bili<br />
u pravu pa bi sad da im poraz ostane neprimjećen,<br />
a drugi jer im je svejedno<br />
i zato što su to za njih umjetničke<br />
slobode!<br />
Bošnjakinje nisu nemoralne<br />
“U svakoj ljubavnoj priči u<br />
ratnim zbivanjima ima mnogo<br />
tragike, bola, nerazumijevanja,<br />
nestvarnosti, opraštanja, razdvajanja...<br />
Nema mnogo logike,<br />
ali ima vjerovanja i hvatanja za<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
l<br />
28<br />
Na strani<br />
filma bile su<br />
uglavnom bh.<br />
filmadžije, te<br />
‘’intelektualci<br />
i novinari<br />
slobodarskog’’<br />
duha, ili u<br />
prevodu<br />
kompleksaši!<br />
Danas se ne<br />
oglašavaju!<br />
slamku emocija. Takve priče uvijek nađu<br />
protivnike, svjedoke koji su spremni da kažu<br />
kako nije baš sve tako bilo, protagoniste, pobjednike<br />
i gubitnike. Nije lako suočiti se sa<br />
takvim temama, ali ratova je kroz historiju<br />
bilo mnogo, pa i nevjerovatnih, čudnih ljubavnih<br />
priča”, rekla je Anđelina za Gloriju, i<br />
potpuno razgolitila sadržaj filma! A sadržaj<br />
je i tokom snimanja znao ministar Gavrilo<br />
Grahovac, za koga nam Bakira Hasečić kaže:<br />
“Ja sam ministra upoznala dok se film snimao,<br />
kada sam bila kod njega i tražila da ne<br />
dozvoli snimanje u BiH. On u prvi mah nije<br />
izdao dozvolu, ali kada je dobio scenario dao<br />
je odobrenje, ali praktično pod pritiskom.<br />
Nama je poslao pismo u kojem je stajalo da se<br />
ne može miješati u scenario filma. To nam je<br />
bilo dovoljno, a nezvanično smo saznali da je<br />
ministar govorio da je scenario katastrofalan<br />
i da bi naše protivljenje trebalo biti i veće.”<br />
O šutnji koja je uslijedila nakon Anđelininog<br />
priznanja da se u filmu silovana Bošnjakinja<br />
zaljubljuje u četnika, g-đa Hasečić kaže: “To<br />
mene ne iznenađuje, i tokom polemike koju<br />
smo vodili kad je sniman film, samo ste Vi,<br />
Vaša redakcija, prof. Džemaludin Latić,<br />
Avdo Huseinović, Damir Nikšić bili na strani<br />
žrtava, ostali su nas prezirali, nipodaštavali<br />
našu žrtvu. A bilo je onih koji su mi krijući<br />
davali podršku, ali bez javne riječi. Dobila<br />
sam 1.000 mailova podrške, ali nije bilo glasne<br />
podrške. Danas su se ućutali oni koji su<br />
nas napadali. Ali mi nećemo prestati djelovati<br />
protiv ovog filma. Poslali smo<br />
pismo Evropskom parlamentu<br />
i upoznali ga sa ovim. Tražimo<br />
i da se Anđelini oduzme titula<br />
ambasadora dobre volje. Nećemo<br />
dozvoliti da čitav svijet nakon što<br />
pogleda film kaže: ‘Kakve su te<br />
Bošnjakinje žene, bez obraza,<br />
morala, poštenja, kakav je to<br />
narod’. Nećemo dozvoliti da se<br />
takva slika širi o našem narodu”,<br />
zaključuje g-đa Hasečić.
Pogledi<br />
Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (5. dio)<br />
Koraci ka samoukidanju države<br />
Građansku demokraciju lideri<br />
Muslimana od početka podrivaju<br />
insistiranjem na “narodnoj<br />
suverenosti”, pa se u ‘Rezoluciji<br />
muslimanskih intelektualaca BiH’<br />
januara 1991., u tački 6 izričito<br />
tvrdi da su “Muslimani... suveren<br />
narod”<br />
Piše: Sven Rustempašić<br />
Sarajevo, 21.1.2011.<br />
Država Bosna je na<br />
Konferenciji u Versaju<br />
ukinuta, a 1939. srpskohrvatski<br />
dogovor Cvetković-Maček<br />
cilja ukloniti i njene zadnje tragove.<br />
Ma kako jeziv po njene stanovnike,<br />
Drugi svjetski rat državi donosi spas,<br />
zaslugom Narodno oslobodilačkog<br />
pokreta (NOP) od Prvog zasjedanja<br />
ZAVNOBiH-a i nadalje; zatim slijedi<br />
razvoj i vrhunac 1992., kada cijeli<br />
svijet priznaje Republiku Bosnu i<br />
Hercegovinu kao suverenu državu,<br />
prema građanskom Ustavu i građanskom<br />
Referendumu.<br />
Nacija i narod<br />
Godinama ovdje pojmove nacija<br />
i narod pogrešno razumiju i koriste,<br />
pa Ujedinjene nacije pokrštavaju u<br />
“Ujedinjene narode”, što bi značilo da<br />
Kurdi, Sikhi, Patani, Tamili, Zulu,<br />
Romi, Laponci ... hiljade naroda, vihori<br />
hiljade svojih zastava ispred UN<br />
u New Yorku. Ali, tamo je manje od<br />
200 zastava. Zašto? Zato što to nisu<br />
“Ujedinjeni narodi”, nego Ujedinjene<br />
nacije. Te zastave nisu narodne,<br />
nego nacionalne, jest jednako državne!<br />
Jer, nacija je u Internacionalnom<br />
pravu skup svih stanovnika jedne<br />
države; svi građani republike su<br />
njena nacija. Tako je priznanjem<br />
Republike BiH, 1992. priznata samo<br />
nacija Bosanaca i Hercegovaca,<br />
tj. Bosanskohercegovačka nacija,<br />
i niti jedna druga. Hrvatski,<br />
srpski, bošnjački i ostali narodi u<br />
BiH, nisu članovi UN, nisu subjekti<br />
Internacionalnog prava; oni su<br />
priznati samo lokalno, u ustavu, i<br />
to kao narodi. Status nacije imaju<br />
samo građani države BiH, Bosanci<br />
i Hercegovci. Priznanje, legalizacija<br />
Bh. nacije, obavljeno je na najvišem i<br />
jedino važećem nivou, kada je cijeli<br />
svijet priznao RBiH i primio je kao<br />
punopravnu, 177. članicu UN. Ne<br />
možete niti biti članica Ujedinjenih<br />
nacija, ako niste nacija; odnosno, ako<br />
ste članica Ujedinjenih nacija, onda<br />
ste i nacija.<br />
U kraljevinama nema građana<br />
nego podanika – ali je<br />
i tamo sada slično republici,<br />
moderno oformljenoj<br />
građanskoj državi od<br />
Američke i Francuske buržoaske<br />
(građanske) revolucije.<br />
UN su najeminentniji<br />
klub u svijetu; nigdje<br />
tako malo ne predstavlja<br />
tako mnogo. A članovi<br />
UN nisu narodi, nego države,<br />
čiji građani su jedna<br />
nacija. Svaki građanin je<br />
pripadnik nacije, a može<br />
ujedno pripadati i narodu,<br />
vjerskoj skupini, rasnoj<br />
grupi i sl. Može se izjasniti<br />
samo kao građanin –<br />
bez opredjeljenja za narodnu<br />
ili vjersku skupinu. U<br />
skoro svim državama ima<br />
više narodnih skupina;<br />
one su niži nivo od nacije.<br />
To je moderni (preko 200<br />
godina) građanski koncept<br />
u teoriji države i ostvarena<br />
praksa, pa lokalno vrijedi:<br />
Bosanac/ka i Hercegovac/<br />
ka su pripadnici/ce Bh.<br />
nacije, koju čine građani<br />
RBiH. Samo je ta nacija<br />
svjetski priznata 1992.,<br />
činom priznanja RBiH.<br />
Isto je Francuz građanin<br />
Republike Francuske i time pripadnik<br />
nacije Francuza. Najveći<br />
narod u Kini je Han (900 miliona),<br />
ali je svaka osoba nacionalno<br />
Kinez. Dvije riječi, nacija i narod,<br />
Status nacije<br />
imaju samo<br />
građani države<br />
BiH, Bosanci<br />
i Hercegovci.<br />
Priznanje,<br />
legalizacija<br />
Bh. nacije,<br />
obavljeno je<br />
na najvišem i<br />
jedino važećem<br />
nivou, kada<br />
je cijeli svijet<br />
priznao RBiH i<br />
primio je kao<br />
punopravnu,<br />
177. članicu<br />
UN.<br />
ne opisuju isti pojam, te nisu međusobno<br />
zamjenjive; a niti pojmovi<br />
jedan drugog uključuju, isključuju<br />
ili uvjetuju. Te riječi nisu sinonimi.<br />
Građanin može istovremeno biti<br />
član oba skupa: i pripadnik/ca Bh.<br />
nacije, a i pripadnik/ca nekog od naroda<br />
u BiH. Građanin je, po definiciji,<br />
član skupa nacija i ne mora biti<br />
član skupa narod, tj. pripadnik nacije<br />
ne mora imati i/ili deklarirati svoju<br />
narodnu pripadnost. Građanski<br />
status, tj. nacionalnost, iskazuje se<br />
preko državljanstva. Dakle, kao i u<br />
svim državama na svijetu, državljanin<br />
BiH ima sljedeći profil:<br />
Državl janstvo<br />
(Nacionalnost):<br />
Bosanskohercegovačko<br />
(Bosanskohercegovačka)<br />
Narodnost: Srbin, Hrvat,<br />
Bošnjak…<br />
Vjera: pravoslavac, rimokatolik,<br />
musliman,<br />
ateista…<br />
Svako može imati sve<br />
tri karakteristike, ali se<br />
ne mora izjašnjavati prema<br />
narodnosti i vjeri; dovoljno<br />
je državljanstvo, tj.<br />
nacionalnost. Prema zahtjevu<br />
Badinterove komisije<br />
pravnih eksperata EU,<br />
Referendum od 1.3.1992.<br />
je bio građanski (jedan<br />
čovjek – jedan glas) a ne<br />
narodni. Nacije su nadnarodne<br />
kategorije – pravnim<br />
kvalitetom rangirane<br />
iznad naroda. To da u državi<br />
žive i razni narodi, ne<br />
umanjuje kvalitet posjedovanja<br />
državnosti; nema<br />
potrebe za suprotstavljanjem,<br />
uključivanjem ili<br />
isključivanjem, zamjenom<br />
ili razmjenom, dva termina, nacija<br />
i narod - svaki ima svoje značenje<br />
i upotrebu, a u građanskoj državi<br />
su njima opisani profili pojedinca i<br />
grupe ujedno i kompatibilni.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
29
Dejtonski poredak ukida građane<br />
države BiH (samo)ukidajući<br />
Republiku BiH. Nema građana,<br />
državljana republike, ako nema republike.<br />
Kada političari i novinari<br />
spominju građane BiH, oni javnost<br />
svjesno ili nesvjesno lažu. Po<br />
‘Dejtonu’, građani BiH ne postoje!<br />
Samodestruktivna je i kampanja da<br />
se od bošnjačkog naroda napravi<br />
“nacija Bošnjaka” i za nju “neka teritorija”<br />
(popularno, “Muslimanija”).<br />
To je bijeg od svoje države koji je<br />
prethodio njenom uništavanju i podjeli.<br />
Bh. nacija je najviši interes<br />
pripadnika bošnjačkog naroda, odn.<br />
svih građanski, evropski orijentiranih<br />
Bosanaca i Hercegovaca. Za taj<br />
status moderne evropske nacije, odani<br />
građani ne trebaju niti od koga<br />
tražiti dozvolu, jer je članstvom u<br />
UN, država i nacija to priznanje dobila<br />
od šest milijardi ljudi i njihovih<br />
država. A od neprijatelja, vanjskih<br />
i unutarnjih, Bh. građani i inače ne<br />
trebaju tražiti nikakve dozvole i potvrde.<br />
Važno je samo od već zakonom<br />
i krvlju dobivenog - ne odustati.<br />
Doš’o šejtan po svoje<br />
O uništavanju države je svjedočio<br />
i učesnik povijesnih događaja, politički<br />
mislilac liberalnog usmjerenja,<br />
Tarik Haverić. Uočio je licemjerni<br />
(pr)oglas SBiH u ‘Oslobođenju’ od<br />
13.1.2006., koji kaže da “u sadašnjoj<br />
inicijativi građani nisu konstituirani<br />
kao suvereni, niti je sama država konstituirana<br />
kao suverena. Suverene su<br />
jedino etničke grupe i suverena prava<br />
mogu se utvrđivati jedino kroz tri<br />
unaprijed određena etnička tabora”,<br />
te zaključio da taj stav nije sporan jer<br />
je koncept ustroja društva što počiva<br />
na pojedincu, poželjniji od drugih,<br />
naročito u BiH, nego je licemjeran<br />
od ‘Stranke za BiH’. Haverić svjedoči<br />
da je prvi puta postalo realno<br />
zagovarati građanski princip krajem<br />
1980-tih, u vrijeme pada komunizma,<br />
kada se za SRBiH nametnulo<br />
jednostavno pitanje: hoće li se vlast<br />
jednog kolektiviteta (radničke klase)<br />
zamijeniti vlašću građana, ili<br />
vlašću drugih kolektiviteta (zvali ih<br />
mi narodima, konstitutivnim narodima<br />
ili nacijama)? Očajno je bilo<br />
kratkovido tada prevladavajuće zagovaranje<br />
“narodne države” na štetu<br />
spasonosne građanske (u javnosti<br />
mizerno podržane, do ismijavanja).<br />
Ali u jesen 1989. u pomoć konceptu<br />
građanstva priskaču T. Haverić, Z.<br />
Grebo, I. Lovrenović, M. Živanović,<br />
D. Međović, tražeći od Skupštine<br />
SRBiH da vrati pravnu<br />
snagu ‘Deklaraciji<br />
ZAVNOBiH-a o pravima<br />
građana BiH’ iz 1944. -<br />
prvom bosanskom ustavu<br />
i dokumentu koji je, po<br />
mjeri modernog konstitucionalizma<br />
i zaslugom svoga<br />
glavnog g tvorca Hamdije<br />
Ćemerlića, uspostavljao<br />
građanina kao osnovni politički<br />
subjekt. Inicijativa<br />
nije podržana.<br />
Druga se prilika ukazala<br />
1990. u stranačkom<br />
pluralizmu, kada se donose<br />
inicijalne odluke koje će<br />
oblikovati budućnost BiH.<br />
Pošto su Beograd i Zagreb<br />
već odlučili etnopolitički organizirati<br />
bosanske Srbe i Hrvate, jedina odluka<br />
koja je mogla biti donesena u BiH,<br />
bila je hoće li se i Muslimani tako<br />
odrediti ili će se okrenuti spasonosnoj<br />
Univerzalnosti građanstva koja<br />
ih svrstava u Bosanskohercegovačke<br />
građane odn. naciju. Jedan od zagovornika<br />
da se i Muslimani odrede<br />
kao znatan dio Srba i Hrvata, inače<br />
doktor lenjinizma, je i samu ideju<br />
Bh. građanina proglasio “teorijskim<br />
konstruktom kojeg je izmislio kralj<br />
Aleksandar kako bi posrbio muslimane”.<br />
To je podvala – ali nažalost,<br />
upravo se na takvim dječje lukavim,<br />
često glupim, drsko krivotvorenim<br />
tvrdnjama i pogrešnim tezama, zasniva<br />
skoro sva javna “muslimanska”<br />
Još jedan veliki<br />
korak prema<br />
samoukidanju<br />
države je bio<br />
‘Platforma<br />
za djelovanje<br />
Predsjedništva<br />
RBiH u ratnim<br />
uslovima’, iz<br />
juna 1992. –<br />
dokument koji<br />
prvi puta uvodi<br />
fantomski<br />
koncept<br />
“konstitutivnih<br />
naroda”,<br />
gurajući<br />
napadnutu<br />
državu u još<br />
dublji ambis.<br />
odn. “bošnjačka” politika<br />
i propaganda u proteklih<br />
20 godina! Idući uvijek<br />
korak dalje, politika odbacivanja<br />
građanskog principa<br />
je ulagala neviđene napore<br />
u izvrtanje teza, pa je npr.<br />
svoju borbu za legalizaciju<br />
“stranačkog organiziranja<br />
na nacionalnoj osnovi”<br />
prikazivala kao borbu<br />
za prava Muslimana, iako<br />
se ustvari radilo o sasvim<br />
drugom pitanju: je li<br />
Muslimanima pametno da<br />
se organiziraju “nacionalno”<br />
(ustvari po srpskom<br />
autokefalnom svetosavskom<br />
principu “narodne<br />
države”)? Muslimanska<br />
politička klasa je smatrala da jeste,<br />
i osnovala je SDA, čija će izborna<br />
kampanja blatiti građanski princip i<br />
njegove nosioce, za koje će tvrditi da<br />
“odvlače glasove Muslimana od jedine<br />
političke formacije koja autentično<br />
zastupa i brani njihove interese”.<br />
Politički suicid<br />
Građansku demokraciju lideri<br />
Muslimana od početka podrivaju<br />
insistiranjem na “narodnoj suverenosti”,<br />
pa se u ‘Rezoluciji muslimanskih<br />
intelektualaca BiH’ januara<br />
1991., u tački 6 izričito tvrdi da su<br />
“Muslimani... suveren narod”. U<br />
trenutku objave te rezolucije, srpski<br />
vrh JNA upravo primjenjuje<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
30
njen sadržaj, što u komunikaciji s<br />
Borisavom Jovićem svjedoči general<br />
Veljko Kadijević: “U razgovorima<br />
sa republikama treba da polazimo<br />
od sledećeg principa: svakom narodu<br />
treba priznati mogućnost da<br />
bira soluciju, ali ne i republici” (B.<br />
Jović, ‘Poslednji dani SFRJ’, pod<br />
4.1.1991.). U istom duhu negiranja<br />
subjektiviteta RBiH, “borci za<br />
interese Muslimana” se tada zalažu<br />
da u Predsjedništvu SFRJ ne budu<br />
predstavljene republike nego narodi:<br />
“nedopustivo je da Muslimani, po<br />
brojnosti treći narod u Jugoslaviji,<br />
nemaju u Predsjedništvu svoga<br />
predstavnika...”.<br />
Dodatni udarac građanskom<br />
principu, a time i Republici BiH,<br />
nanijeli su usvajanjem ‘Brionske<br />
deklaracije’ u Skupštini RBiH, jula<br />
1991. Prva tačka tog dokumenta<br />
određivala je da “narodi Jugoslavije<br />
jedini mogu odlučiti o svojoj budućnosti”,<br />
i tako utvrđivala narode<br />
a ne republike kao glavne subjekte<br />
pregovora. Kada je poslanik Rasim<br />
Kadić (Liberal) pokušao upozoriti<br />
Skupštinu da usvajanjem ‘Brionske<br />
deklaracije’, RBiH potpisuje vlastitu<br />
smrtnu presudu, potpredsjednik<br />
Vlade Rusmir Mahmutćehajić (SDA)<br />
je sa govornice pružio uvjeravanja<br />
poslanicima “da u evropskom smislu<br />
riječ narod podrazumijeva sve građane<br />
na određenoj teritoriji, a ne narod<br />
kao naciju”, te je “nakon pojašnjenja<br />
Mahmutćehajića... Brionska deklaracija...<br />
izglasana” (‘Oslobođenje’<br />
12.7.1991.). Mahmutćehajića je za<br />
potpredsjednika Vlade RBiH postavila<br />
SDA, stranka osnovana ne zato<br />
da bude predstavnik građana, već<br />
upravo Muslimana kao naroda, kako<br />
je to isticao njezin predsjednik Alija<br />
Izetbegović: “Predstoji novi dogovor<br />
naroda BiH i naroda Jugoslavije o<br />
tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju<br />
hoćemo. Te dogovore mogu voditi<br />
samo istinski predstavnici naroda,<br />
a istinske predstavnike mogu odrediti<br />
samo narodi na slobodnim izborima”.<br />
(A. I., ‘Sjećanja’). I kako<br />
je to isticao i sam Mahmutćehajić,<br />
jedan od autora gore spomenute<br />
‘Rezolucije muslimanskih intelektualaca<br />
BiH’ u kojoj se potvrđuje da<br />
su “Muslimani... suveren narod”.<br />
Te šićardžijske prevare - narod smo<br />
kada dijelimo ministarstva i direktorska<br />
mjesta, a građani kad trebamo<br />
zaštitu Evrope – pokreću lavinu<br />
šteta! Nekoliko mjeseci kasnije, na<br />
‘Mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji’<br />
u Hagu 5.11.1991., Predsjednik<br />
Izetbegović komentira da je u “inače<br />
nespornom principu prava na samoopredjeljenje<br />
naroda, nejasan...<br />
pojam naroda”. “Ako je riječ o narodu<br />
u etničkom smislu”, nastavlja<br />
osnivač prve etničke (narodne)<br />
stranke u Bosni i Hercegovini, “pojavljuju<br />
se nepremostive teškoće kod<br />
njegove primjene” (‘Poslednja šansa<br />
Jugoslavije - Haška konferencija<br />
1991’, Beograd, 2002.).<br />
Još jedan veliki korak prema samoukidanju<br />
države je bio ‘Platforma<br />
za djelovanje Predsjedništva RBiH<br />
u ratnim uslovima’, iz juna 1992.<br />
– dokument koji prvi puta uvodi<br />
fantomski koncept “konstitutivnih<br />
naroda”, gurajući napadnutu državu<br />
u još dublji ambis. Osam godina<br />
kasnije, jedan od arhitekata tog<br />
ustavnopravnog samoubistva priznat<br />
će u svojoj knjizi, post eventum, kako<br />
“pojam konstitutivnosti naroda nije<br />
razvijen u političkoj i ustavnoj teoriji<br />
niti je poznat u komparativnom<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
31<br />
ustavnom pravu” (Kasim Trnka,<br />
‘Ustavno pravo’). Ali tada, kada se<br />
nešto još moglo učiniti, osude “konstitutivnosti<br />
naroda” svodile su se na<br />
jedan glas: “Od čuvene rečenice da<br />
rat u Hrvatskoj... nije naš rat... pa do<br />
potoka krvi u BiH nije prošlo mnogo<br />
vremena. Od trenutka donošenja<br />
ove Platforme pa dok šejtan ne<br />
dođe po svoje proći će još manje” (T.<br />
Haverić, ‘Oslobođenje’ 1.7.1992.).<br />
Eliminaciju građanskog, prati<br />
etnizacija rata: ‘Sporazum iz<br />
Međugorja HDZ-SDA’<br />
, potvrdit će<br />
da su političke elite shvatile rat kao<br />
borbu naroda. I šejtan je doš’o po<br />
svoje: “konstitutivni narodi” ušli<br />
su najprije u Washingtonski a zatim<br />
u Dejtonski ugovor, te je tako<br />
cementiran suverenitet etničkih grupa.<br />
Razmjere katastrofe kojoj su<br />
tzv. zastupnici interesa muslimanskog<br />
naroda pridonijeli šurujući sa<br />
njegovim krvnicima, ukazuju se po<br />
objavljivanju dokumenta iz američke<br />
vojne baze u Dejtonu, pa oni hitno<br />
pokreću akciju zametanja svojih tragova,<br />
u koju svrhu ministar vanjskih<br />
poslova Muhamed Šaćirbegović svu<br />
krivicu svaljuje na Zapad: “Ja sam<br />
bio tamo i, Boga mi, za ovo... nismo<br />
odgovorni ni Alija, ni Silajdžić, ni<br />
ja (Šaćirbegović)... Mi smo se borili<br />
za druge stvari. Zapadu je odgovaralo<br />
da stvori tri strane, i da te tri<br />
strane prikazuje kroz njihove vodeće<br />
partije, kroz SDA, HDZ i SDS.<br />
Oni su znači ustanovili taj koncept,<br />
a sada se, kao, bune povodom toga”<br />
(‘Svijet’ 15.2.1996.). Haris Silajdžić,<br />
lukaviji od Šaćirbegovića, vidi da je<br />
kasno za tako providno vađenje, pa<br />
ističe prihvatljivijeg krivca: “Drugu<br />
priliku za temeljite ustavne promjene<br />
kojima se ruši Miloševićev projekt<br />
u BiH nećemo imati...” (‘Dnevni<br />
Avaz’ 13.1.2006.). Da, država i režim<br />
Slobodana Miloševića su krivi<br />
za agresiju, ratne zločine i genocid;<br />
ali srpsko-hrvatski koncept podjele<br />
BiH na tri države triju naroda<br />
uz paralelno uništavanje principa<br />
Univerzalnosti građanstva, također<br />
je od početka dobio i već 20 godina<br />
ima neumoljive, fanatične pristalice<br />
u političkoj kasti Muslimana, koju<br />
je Srpsko-hrvatski pakt ushićeno<br />
prihvatio.<br />
Nota bene: Svi muslimani koji<br />
žive na Zapadu - od Kanade preko<br />
SAD do Velike Britanije i zemalja<br />
Evrope - svoju sigurnost, prava i pogodnosti<br />
crpe iz primjene principa<br />
Univerzalnosti građanstva.
Skandalozno<br />
Pokušaj skrivanja diplomatskog skandala: To može samo u BiH<br />
Zloupotrijebivši svoje nadležnosti Ole Hammer,<br />
politički savjetnik u NATO i Jude R. Romano, tužilac<br />
za ratne zločine Tužilaštva BiH, upali u rezidenciju<br />
ambasade Saudijske Arabije i oteli kućnu pomoćnicu<br />
Nemoguće je da tužilac odjela za<br />
ratne zločine Suda BiH i politički<br />
savjetnik u NATO nisu znali da<br />
je zabranjen nasilan upad u<br />
prostorije ambasade prijateljske<br />
nam zemlje. Očito je da je ovo<br />
bahato ponašanje međunarodnih<br />
zvaničnika isplanirano ili da se<br />
izazove problem između BiH i<br />
Saudijske Arabije ili da pokažu<br />
svima da oni mogu u ovoj državi<br />
raditi šta im je volje a da pri tome<br />
nikom ne odgovaraju<br />
kuću, nepozvani upadaju filipinac Jude<br />
R. Romano, koji radi u našoj zemlji na<br />
mjestu tužioca u Sudu BiH, njegova<br />
supruga Cherl, te danac Ole Hammer,<br />
politički savjetnik u NATO. Zahtjevali<br />
su od Al Shatrhrija da Mallari ne putuje<br />
sutradan nego da joj dozvoli da ode raditi<br />
kod njih. Ataše je rekao da on neće<br />
praviti problem ali da se mora ispoštovati<br />
procedura nadležnih službi u BiH. Onda<br />
se situacija iskomplikovala. Hammer i<br />
Romano su prijetili da će upotrijebiti svoj<br />
autoritet i pozvati jedinice NATO i medije<br />
informiranja, pokušavajući na taj način<br />
prepasti Al Shatrhrija i iznuditi njegovu<br />
saglasnost za njihov zahtjev. Dok<br />
su oni prijetili, Mallari je spakovala svoje<br />
stvari i otišla u Hammerov automobil.<br />
Dokazujući svoju prisebnost i poštovanje<br />
države u kojoj se nalazi, Ataše je pozovao<br />
lokalnu policiju. Policija je izvršila identifikaciju<br />
i pozvala policiju za strance.<br />
Ataše je još samo zatražio da predstavnici<br />
policije za strance preuzmu Mallari, da bi<br />
njegova odgovornost prema njoj prestala.<br />
Ambasada Kraljevine Saudijeske Arabije<br />
naknadno je poslala dopis Ministarstvu<br />
inostranih poslova BiH u kojem ih obavještava<br />
o incidentu te traži da se poništi<br />
identifikaciona iskaznica kućne pomoćnice<br />
Anna Marie Mallari. Također,<br />
Ambasada najavljuje da će podnijeti prijave<br />
institucijama u kojima su zaposleni<br />
Hammer i Romano. Sarajevski mediji<br />
informiranja još uvijek ćute ili samo šturo<br />
informišu o ovom incidentu. Nadamo<br />
se da će do našeg narednog broja progovoriti<br />
nadležni u NATO i Sudu BiH, te<br />
da će za ovaj skandal odgovarati oni koji<br />
su ga izazvali.<br />
Piše: Ramiz Hodžić<br />
Ana<br />
A<br />
Marie Mallari je Filipinka<br />
Akoja već dvije godine radi<br />
Akao kućna pomoćnica kod<br />
Ibrahima Al Shatrthrija, atašea u<br />
Ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu.<br />
Nikad u te dvije godine nije se žalila<br />
na loše postupanje p atašea prema njoj.<br />
j<br />
Živjela je u rezidenciji zajedno s ataše-<br />
ovom porodicom, posjedovala identifikacionu<br />
iskaznicu, slobodno se kretala,<br />
svake nedjelje išla u obližnju crkvu Sv.<br />
Ignjacija na Grbavici... Odjednom, sredinom<br />
prošlog mjeseca, Mallari je od svog<br />
poslodavca zatražila dozvolu da se vrati<br />
u Filipine. On se nije protivio. Karta je<br />
rezervirana za 31. Januar. Međutim, dan<br />
prije nego što je trebala otići u atašeovu<br />
Šta kaže zakon<br />
S<br />
trogo je zabranjen ulazak u posjed diplomate<br />
Bečka konvencija o diplomatskim odnosima u svom 22. članu kaže sljedeće:<br />
Prostorije diplomatske misije su nepovrijedive. Organima države je<br />
dozvoljeno da u njih uđu samo uz pristanak šefa misije. Država kod koje<br />
se akredituje ima specijalnu obavezu da preuzme sve potrebne mjere da<br />
bi spriječila nasilan ulazak u prostorije misije ili njihovo oštećenje, a narušavanje<br />
mira misije ili povredu njenog dostojanstva. Prostorije misije,<br />
namještaj i drugi predmeti koji se u njima nalaze, kao ni prevozna sredstva<br />
misije ne mogu biti predmet nikakvog pretresa, rekvizicije, zaplijene ili<br />
mjere izvršenja.<br />
A u članu 30. stoji: Privatan stan diplomatskog agenta uživa istu nepovrijedivost<br />
i istu zaštitu kao i prostorije misije. Njegovi dokumenti, njegova<br />
prepiska i, pod rezervom stava 3. člana 31. njegova imovina također uživaju<br />
nepovrijedivost.<br />
10. decembar - 5. muharrem<br />
32
Mladi i društvo<br />
Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (VI):<br />
Neposredni društveni uzroci delinkventnog ponašanja<br />
Sredstva masovne<br />
komunikacije<br />
Ovdje je važno istaći da<br />
nijedan od ovih pobrojanih,<br />
kao i drugih faktora, nije<br />
univerzalan u smislu da u<br />
svakom konkretnom slučaju<br />
izaziva delinkventno ponašanje.<br />
Naprotiv, oni najčešće djeluju<br />
u interakciji, tako da u<br />
stvarnosti rijetko može doći do<br />
prestupničkog ponašanja usljed<br />
djelovanja samo jednog faktora<br />
Piše: Džemal Subašić<br />
Sredstva za masovne komunikacije<br />
predstavljaju moćan<br />
faktor djelovanja savremenog<br />
čovjeka, kao i razvoj njegove ličnosti.<br />
U sredstva masovne komunikacije<br />
ubrajamo film, televiziju, radio,<br />
štampu, literaturu, reklame različitih<br />
sadržaja i druga sredstva. Korištenje<br />
ovih sredstava ima za cilj zadovoljenje<br />
potreba čovjeka da bude obaviješten<br />
o značajnim društvenim procesima i<br />
dešavanjima.<br />
Putem ovih sredstava se prenose<br />
informativni, edukativni i zabavni sadržaji<br />
koji imaju evidentan uticaj na<br />
razvoj ličnosti, posebno mladih koji<br />
se nalaze u procesu razvoja i društvenog<br />
formiranja. Pozitivan uticaj ovih<br />
sredstava ogleda se kroz sticanje znanja<br />
i umijeća, interes mladih za usvajanje<br />
naučnih i kulturnih tekovina, bogatstvo<br />
socijalne i moralne dimenzije,<br />
te razvoj stvaralačkih sposobnosti.<br />
Međutim, sredstva za masovne komunikacije<br />
vrše i negativan uticaj na<br />
mlade i njihovo društveno ponašanje.<br />
Taj negativan uticaj se vrši putem prezentiranja<br />
onih sadržaja koji iz komercijalnih<br />
i drugih razloga favorizuju nasilje,<br />
brutalnu snagu, kriminalitet i druge<br />
amoralne postupke. Tome, svakako,<br />
doprinosi okolnost da kod<br />
mladih, s obzirom da se nalaze<br />
u procesu razvoja, nije u<br />
dovoljnoj mjeri razvijeno kritičko<br />
mišljenje i drugi pozitivni<br />
kvaliteti kao unutrašnji<br />
ili lični “cenzori” pomenutih<br />
sadržaja. (Ž. B. Jašović,<br />
Kriminologija maloljetničke<br />
delinkvencije, Beograd, 1991.<br />
god., str. 256).<br />
O tome u kolikoj mjeri<br />
sredstva za masovne komunikacije<br />
doprinose delinkventnom<br />
ponašanju<br />
postoje različita mišljenja i<br />
stavovi. Prema jednom mišljenju<br />
sredstva za masovne<br />
komunikacije u znatnoj mjeri<br />
doprinose delinkvenciji,<br />
odnosno predstavljaju odlučujuće<br />
uzročnike kriminalnih<br />
i drugih vidova njihovog<br />
delinkventnog ponašanja.<br />
Drugi, pak, negiraju svaki<br />
značaj takvog uticaja smatrajući<br />
da film, literatura<br />
i štampa čine samo jedan<br />
od mogućih kriminogenih<br />
uslova koji se realizuju u<br />
vidu krivičnog djela samo u<br />
sklopu sa djelovanjem drugih<br />
sociogenih i endogenih<br />
faktora. (dr R. Mlađenović<br />
- Kupčević, Kriminologija,<br />
Sarajevo, 1982., str. 170.).<br />
Možemo zaključiti da<br />
odgovor na pitanje o negativnom uticaju<br />
sredstava za masovne komunikacije<br />
na pojavu delinkvencije mladih<br />
zahtijeva analizu samih sadržaja koji se<br />
putem tih sredstava prenose.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
34<br />
Sredstva za<br />
masovne<br />
komunikacije<br />
vrše i negativan<br />
uticaj na<br />
mlade i njihovo<br />
društveno<br />
ponašanje. Taj<br />
negativan uticaj<br />
se vrši putem<br />
prezentiranja<br />
onih sadržaja<br />
koji iz<br />
komercijalnih i<br />
drugih razloga<br />
favorizuju<br />
nasilje,<br />
brutalnu snagu,<br />
kriminalitet i sl.<br />
Elektronski mediji – radio i televizija<br />
Radio i televizija kao sredstva masovne<br />
komunikacije imaju veliki značaj<br />
s obzirom da su njihovi sadržaji<br />
dostupni velikom broju ljudi. U prvoj<br />
polovini IX stoljeća započelo je doba<br />
električnih medija. Od tog trenutka,<br />
pa do danas, čovjek je pod njihovim<br />
snažnim uplivom. Radio i televizija,<br />
putem svojih sadržaja, imaju ogromnu<br />
moć zadovoljenja čovjekovih intelektualnih,<br />
moralnih, estetskih, rekreativnih<br />
i drugih potreba. Međutim, oni<br />
mogu ostvariti i negativan uticaj, posebno<br />
na mlade i njihovo ponašanje.<br />
Kada se govori o takvom negativnom<br />
uticaju, onda ni dejstvo radija i televizije<br />
nije jednako. <strong>Sadržaj</strong>i<br />
radija manje utiču na razvoj<br />
i formiranje ličnosti mladih<br />
za razliku od televizije. To iz<br />
razloga što određeni sadržaji<br />
zbog svoje prirode ne mogu<br />
se prenositi putem radija, ili<br />
što sadržaji preneseni putem<br />
radija ne izazivaju isti efekat<br />
kao što bi izazvali da su<br />
saopšteni putem televizije.<br />
Ipak to ne znači da određeni<br />
programi emitirani putem<br />
radija ne mogu ostaviti negativne<br />
posljedice. Tako, npr.<br />
emitiranje programa koji<br />
zanemaruju etičke, idejne i<br />
druge aspekte sadržaja koji<br />
se prezentiraju ili nametljive<br />
reklame nekih proizvoda<br />
koje kod mladih mogu<br />
formirati nerealne motive<br />
koje oni nisu u stanju da na<br />
društveno prihvatljiv način<br />
zadovolje, mogu kod izvjesnih<br />
mladih ljudi ostvariti<br />
negativno dejstvo. Mnogo<br />
izrazitiji negativni uticaj na<br />
ponašanje mladih mogu<br />
ostvariti komercijalni programi<br />
televizije. Televizija<br />
takav uticaj ostvaruje posebno<br />
putem filma. Međutim,<br />
uticaj na mlade ostavljaju<br />
oni filmovi koji nemaju<br />
etičke ili umjetničke vrijednosti.<br />
Takvi filmovi u prvi<br />
plan ističu razne kriminalne postupke,<br />
seksualne nastranosti i opsesije, “parazitski”<br />
život i dr. Takvi filmovi mogu<br />
mlade povesti u svijet fiktivnog i opteretiti<br />
ih nerealnim motivima, mogu
kod njih razviti ili pothraniti negativne<br />
navike, vrijednosti, stavove<br />
i druge negativne preokupacije,<br />
pa i neposredno ih podstaći<br />
na vršenje prestupničkih radnji.<br />
(Ž. B. Jašović, Kriminologija maloljetničke<br />
delinkvencije, Beograd,<br />
1991. god., str. 258). Filmovi<br />
ovakvog sadržaja ipak ne djeluju<br />
na sve mlade isto. Veći je uticaj<br />
na psihički labilnije i pretjerano<br />
emotivne mlade osobe, nego na<br />
one koje to nisu.<br />
S obzirom na ocjenu ovog<br />
kriminogenog faktora u literaturi<br />
preovladava mišljenje da se<br />
negativno učešće filma u determinisanju<br />
delinkvencije mladih<br />
najčešće izražava preko podsticanja<br />
već postojeće sklonosti ka<br />
takvom ponašanju, odnosno ono<br />
ima ulogu povoda.<br />
Printani mediji –štampa i šund<br />
literatura<br />
Negativan uticaj štampe i<br />
šund literature na pojavu delinkventnog<br />
ponašanja je problem<br />
o kojem se već duže vremena raspravlja<br />
u literaturi. Pod štampom se<br />
ovdje podrazumijeva, uglavnom publikovane,<br />
tzv. kriminalne hronike kojom<br />
obiluju dnevni i nedjeljni listovi. (R.<br />
Mlađenović - Kupčević, Kriminologija,<br />
Sarajevo, 1982., str. 171).<br />
Štampa je obavezna, prema društvu i<br />
čitaocima, da pruža informacije i o ovim<br />
pojavama. Objavljivanje tih informacija<br />
ima pozitivnu ulogu koja se ogleda kroz<br />
određeni uticaj u pravcu aktiviranja javnog<br />
mnijenja na otklanjanju uzroka ovih<br />
pojava. Međutim, štampa nekad pretjeruje<br />
objavljivanjem često senzacionalnih<br />
i šokantnih podataka “crne” hronike,<br />
skandaloznih vijesti o zločinu i drugim<br />
negativnim pojavama, što ostavlja negativne<br />
posljedice. Ona često u svojim<br />
tekstovima daje pretjerani publicitet<br />
pojedinim kriminalnim događajima uz<br />
opisivanje pojedinih momenata iz ličnog<br />
života izvršioca. Ona time na izvjestan<br />
način populariše asocijalno ponašanje<br />
što mlade može potaknuti na prestupničke<br />
radnje, kako bi doživjeli publicitet.<br />
Također, detaljnim opisom načina<br />
izvršenja krivičnog djela štampa može<br />
negativno uticati na mlade na način da<br />
im posluži kao model za njihove kriminalne<br />
poduhvate. U tom slučaju ona ima<br />
instruktivnu funkciju.<br />
Isti mehanizam djelovanja na mlade<br />
ima i šund literatura, to jest ona<br />
literatura koja nema nikakvu umjetničku<br />
vrijednost. Kriminalni romani,<br />
avanturistička literatura i pornografija<br />
svojim kliširanim načinom<br />
opisivanja raznih scena tuče,<br />
sadizma, pucnjave, prolivanja<br />
krvi, seksualnog nasilja,<br />
pornografskih i sličnih motiva<br />
u stanju je da okupira<br />
pažnju mladih čitalaca i da se<br />
prosto lijepi za njihovu psihu,<br />
često je deformišući i unoseći<br />
konfuziju u njihovo poimanje<br />
života. (Ž. B. Jašović,<br />
Kriminologija maloljetničke<br />
delinkvencije, Beograd, 1991.<br />
god., str. 264).<br />
U šund literaturu svakako<br />
bi se mogli svrstati i crtani<br />
romani, stripovi. Negativan<br />
uticaj na mlade ostavljaju oni<br />
stripovi čiji sadržaj čine nasilje,<br />
zločini, seks, te se njima,<br />
također, pridaje kriminogeni<br />
značaj.<br />
Faktor i uticaji koji su prethodno<br />
izloženi po svojoj učestalosti kriminogenog<br />
djelovanja predstavljaju bitne i<br />
preovlađujuće faktore prestupništva<br />
u nizu drugih neposrednih društvenih<br />
faktora. Stoga se djelovanjem ovih<br />
faktora dobrim dijelom može etiološki<br />
objasniti delinkvencija kao društvena i<br />
masovna pojava. Međutim, pored ovih<br />
neposrednih društvenih faktora postoje<br />
i drugi socijalni faktori također<br />
neposrednog karaktera. U literaturi se<br />
najčešće navode sljedeći: a) Negativan<br />
uticaj koji na mlade ostvaruju odrasli<br />
Kriminalni<br />
romani,<br />
avanturistička<br />
literatura i<br />
pornografija<br />
svojim<br />
kliširanim<br />
načinom<br />
opisivanja u<br />
stanju je da<br />
okupira pažnju<br />
mladih čitalaca<br />
i da se prosto<br />
lijepi za njihovu<br />
psihu, često<br />
je deformišući<br />
i unoseći<br />
konfuziju<br />
u njihovo<br />
poimanje<br />
života.<br />
kriminalci, podvodači, prostitutke,<br />
dileri opojnim sredstvima,<br />
kockari, ucjenjivači i slični deklarisani<br />
elementi; b) Kriminogeni<br />
uticaj raznih konzervativnih shvatanja,<br />
običaja, određenih političkih<br />
stavova i motiva; c) Negativno<br />
djelovanje koje na mlade ostvaruju<br />
izvjesni sukobi u oblasti kulture;<br />
d) Neadekvatno funkcionisanje<br />
socijalno-zaštitnih, zdravstvenih<br />
i drugih komunalnih institucija<br />
i objekata; e) Neadekvatna krivično-pravna<br />
rješenja, koja se<br />
javljaju kao smetnja efikasnom<br />
suzbijanju j kriminaliteta i predupređenju<br />
recidivizma. (Ž. B.<br />
Jašović, Kriminologija maloljetničke<br />
delinkvencije, Beograd, 1991.<br />
god., str. 265-268).<br />
Ovdje je važno istaći da nijedan<br />
od ovih pobrojanih, kao i<br />
drugih faktora, nije univerzalan<br />
u smislu da u svakom konkretnom<br />
slučaju izaziva delinkventno<br />
ponašanje. Naprotiv, oni najčešće<br />
djeluju u interakciji, tako da<br />
u stvarnosti rijetko može<br />
doći do prestupničkog ponašanja<br />
usljed djelovanja samo<br />
jednog faktora. Ali, i kod<br />
zajedničkog djelovanja više<br />
faktora, ipak se izdvajaju oni<br />
najaktivniji koji, u konkretnom<br />
slučaju, imaju karakter<br />
uzroka. Negativno djelovanje<br />
ovih faktora na mlade se<br />
ostvaruje u zajednici i sa ostalim<br />
faktorima društvenog i<br />
psihičkog karaktera. Koliki će<br />
uticaj tih faktora biti i kakve<br />
će posljedice pojedinih faktori<br />
ostvariti zavisi od njihovog intenziteta,<br />
kao i drugih uslova<br />
šireg društvenog i psihičkog<br />
determinističkog okvira u<br />
kome djeluju.<br />
Isto tako, pojedini faktori<br />
koji su u slučaju delinkventa<br />
A djelovali kriminogeno, nisu<br />
djelovali kriminogeno u slučaju<br />
delinkventa B, C i drugih,<br />
kod kojih su se, kao kriminogeni,<br />
pojavili neki drugi faktori. Prema tome,<br />
kod sagledavanja uzorka delinkventnog<br />
ponašanja mora se poći od sagledavanja<br />
cjelokupne životne situacije. Da li će<br />
životna situacija neke mlade ličnosti u<br />
nekom slučaju postati kriminogena situacija<br />
ne zavisi samo od toga koji faktori<br />
djeluju, nego i od toga kako oni djeluju.<br />
To znači da kriminogenost pojedinog<br />
faktora u svakog konkretnom slučaju zavisi<br />
od uzajamnih odnosa toga faktora<br />
prema svim drugim faktorima koji djeluju<br />
istovremeno.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
35
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Namjerno ubistvo predstavlja<br />
povredu triju prava: Božijeg,<br />
prava ubijenog i njegove rodbine<br />
Saff redovno prenosi fetve<br />
eminentnih islamskih<br />
učenjaka iz različitih pravnih<br />
i drugih islamskih naučnih<br />
oblasti i cjelina<br />
Pokajanje ubice<br />
Da li je, kada je u pitanju namjerno<br />
ubistvo kojeg je čovjek počinio<br />
tajno, dovoljno pokajanje ili je, uz to,<br />
potrebno da se ubica preda zvaničnim<br />
policijskim i sudskim organima kako<br />
bi bio adekvatno sankcionisan?<br />
Dr. Salih ibn Muhammed<br />
el-Munedžid<br />
Hvala Allahu i neka je mir i spas na<br />
posljednjeg poslanika, Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu<br />
porodicu i ashabe. Namjerno ubistvo<br />
predstavlja povredu triju prava: Božijeg<br />
prava, prava ubijenog i prava njegovih<br />
bližnjih, i u skladu je sa pravdom i pravičnošću<br />
da se ta prava, naknadno, izmire<br />
(poravnaju). Iskrenim pokajanjem namiruje<br />
se Božije pravo, pravo bližnjih namiruje<br />
se na jedan od tri načina: izvršenjem<br />
smrtne kazne (odmazdom), prihvatanjem<br />
novčane kompenzacije umjesto<br />
toga ili oprostom, dok će pravo ubijenog<br />
biti namireno na Sudnjem danu tako<br />
što će mu Uzvišeni Allah, kao zamjenu<br />
za pretrpljenu štetu, dati iz Svog obilja i<br />
dobra. Rekao je Ibnul-Kajjim, Allah mu<br />
se smilovao: “Zaključak bi bio da se za<br />
namjerno ubistvo vežu tri prava: Božije,<br />
pravo ubijenog i pravo bližnjeg. Ukoliko<br />
se ubica dobrovoljno i bez ikakve prisile<br />
preda bližnjima (rodbini ubijenog),<br />
iskreno se kajući za počinjeni zločin, i<br />
iz straha od Allahove kazne, time su izmirena<br />
dva prava: Božije, pokajanjem, i<br />
pravo rodbine, izvršenjem smrtne kazne,<br />
nagodbom ili oprostom, dok će pravo<br />
ubijenog biti izmireno na Sudnjem danu<br />
tako što će ga Allah, dželle šenuhu, obasuti<br />
svojom milošću i dobrom, kao iskup<br />
za iskreno pokajanje njegovog ubice.<br />
Tako će i njegovo i pravo pokajnika biti<br />
zadovoljeno.’’ (El-Dževabul-kafi,<br />
102.).<br />
Ove Ibnul-Kajjimove riječi prenio je El-<br />
Merdavi u Tashihul-furu’, 6/171., a zatim<br />
dodao: “Ibnul-Kajjim je, u ovom pitanju,<br />
odabrao Tekijjudinovo mišljenje (misli<br />
na Ibn Tejmijju), koji ga je obrazložio na<br />
spomenuti način i preferirao, što je, bez<br />
sumnje, ispravno i tačno.” Ako je ubica<br />
prikrio svoj zločin, a nakon toga se iskreno<br />
pokajao, ostalo je da se izmire dva<br />
prava: pravo bližnjih i pravo ubijenog.<br />
Jedan od uvjeta ispravnosti tevbe jeste izmirenje<br />
uzurpiranih prava, bilo njihovim<br />
povratom, bilo traženjem oprosta za pričinjenu<br />
štetu. Stoga je ubica dužan obavijestiti<br />
porodicu o zločinu kojeg je počinio<br />
nad njihovim rođakom, kako bi oni, sudskim<br />
putem, mogli tražiti namirenje štete,<br />
ili zahtijevati od njega isplatu krvarine<br />
ili mu oprostiti, što je u skladu sa riječima<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko<br />
nekome učini nepravdu, neka, dok je još<br />
na ovome svijetu, traži oprosta od njega,<br />
jer na onom svijetu neće dobiti takvu priliku,<br />
tamo se šteta ne plaća dinarima niti<br />
dirhemima, nego će se namirivati dobrim<br />
djelima, a onaj ko ne bude imao dobrih<br />
djela, štetu će namiriti tako što će na svoja<br />
pleća prihvatiti dio grijeha onoga koga je<br />
na dunjaluku oštetio.” (Buharija, 6534.).<br />
(Izvor: www.islam-qa.com).<br />
Čestitost (moralnost) i bračna<br />
dostojnost<br />
Selam alejkum. S obzirom da<br />
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže da su nevaljali<br />
muškarci za nevaljale žene, i<br />
nevaljale žene za nevaljale muškarce, a<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
36<br />
čestiti muškarci za čestite žene i čestite<br />
žene za čestite muškarce, a znam i za<br />
hadis gdje se kaže da čovjek neće preseliti<br />
dok ne učini grijeh za koji kori<br />
svog brata koji ga je učinio a zatim se<br />
za njega pokajao, pa me interesuje, da<br />
li je grijeh onda da muškarac ili žena<br />
koji su počini blud, a potom se pokajali,<br />
budu u vezi sa ženom odnosno muškarcem<br />
koji nisu? Da li pokajanje briše<br />
grijehe na način da se onda ovaj ajet ne<br />
primjenjuje?<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Es-selamu alejkum! Tačno je da spomenuti<br />
ajet pojašnjava i definira moralni<br />
profil osoba koje jedna drugoj odgovaraju<br />
kada je riječ o stupanju u brak. Logično je<br />
i primjereno da moralno čista osoba želi<br />
i treba da stupi u brak s moralno čistom<br />
osobom. Nemoralna osoba nema pravo<br />
stupati u brak s moralnom osobom,<br />
jer je njen profil nemoralnost, pa neka<br />
u brak stupa sa osobom sličnog profila.<br />
Međutim, u slučaju da se nemoralna osoba<br />
iskreno pokajala i vratila vjeri, može<br />
stupiti u brak s neporočnom osobom.<br />
Brak će biti ispravan. Jer, iskrena teoba<br />
briše grijehe. Međutim, neporočna osoba<br />
treba biti na oprezu, tj. treba biti sigurna<br />
u iskrenu teobu griješnika, s obzirom da<br />
su prevare moguće. U svakom slučaju, to<br />
što ranije nemoralna osoba traži moralnu<br />
osobu za bračnog druga ide u prilog moralnosti<br />
i neporočnosti prije braka. Jer,<br />
ko je bio neporočan prije braka, veliki su<br />
izgledi da takav ostane i u braku. (www.<br />
rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />
Smrt od tuge za voljenom osobom<br />
Es-selamu alejkum. Koji je status<br />
osobe koja umre od tuge za voljenom<br />
osobom, a nije želio stručnu pomoć<br />
iako je znao da posljedice mogu biti<br />
fatalne?
Dr. Enes Ljevaković,<br />
fetva-i-emin<br />
Es-selamu alejkum.<br />
Liječiti se treba i neka ulema<br />
smatra da je to obaveza<br />
shodno imperativu u hadisu:<br />
“Liječite se, ali ne zabranjenim<br />
stvarima!” Međutim,<br />
neka ulema smatra da osoba<br />
ima prava da odbije liječenje,<br />
oslanjajući se na prirodni<br />
razvoj bolesti i prepuštajući<br />
svoje stanje Allahovoj odredbi.<br />
Dozvoljeno je da osoba u<br />
teškoj situaciji uči dovu da je<br />
Allah poživi dok je život dobar za nju, a<br />
da joj jjpodari smrt ako je to za nju bolje.<br />
Životni optimizam i nada u poboljšanje<br />
situacije je u skladu s islamskim učenjem<br />
i rezonom. (www.rijaset.ba, Pitanja i<br />
odgovori).<br />
Odnos prema svekrvi<br />
Moj muž je mnogo vezan za svoju<br />
majku, i ima veliku želju da je dovede<br />
kod nas, iako ona trenutno živi sa sinom<br />
i kćerkom. Nastojim da se, koliko<br />
god je to moguće, prema njoj odnosim<br />
korektno i s poštovanjem, ali je njena<br />
narav takva da voli zapovijedati i nametati<br />
drugima svoje mišljenje. Mog<br />
muža često ponižava u mom prisustvu,<br />
i ponaša se rasipnički, tako da se često<br />
zadužujemo zbog nje. Šta da radimo?<br />
Ako je ubica<br />
prikrio svoj<br />
zločin, a nakon<br />
toga se iskreno<br />
pokajao, ostalo<br />
je da se izmire<br />
dva prava:<br />
pravo bližnjih i<br />
pravo ubijenog.<br />
Jedan od uvjeta<br />
ispravnosti<br />
tevbe jeste<br />
izmirenje<br />
uzurpiranih<br />
prava.<br />
Kolegij za fetve na internetskom<br />
portalu www.islamweb.net,<br />
fetva br. 148.545<br />
Hvala Allahu i neka je mir<br />
i spas na posljednjeg poslanika<br />
,<br />
Muhammeda, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, njegovu časnu porodicu<br />
i ashabe. Prije svega, savjetujemo<br />
ti da u odnosu prema svekrvi<br />
budeš strpljiva i ustrajna u<br />
činjenju dobra, jer strpljenje uvijek<br />
donosi samo dobro i korist.<br />
O vrjednostima sabura, možeš<br />
čitati u odgovoru br. 18.103. S<br />
druge strane, tvoje neprikosnoveno<br />
pravo, kojeg ti islam daje i na kojem<br />
možeš insistirati, je da sa svojim mužem živiš<br />
u zasebnom stanu ili kući, i to je muž dužan<br />
da ti obezbijedi. Sa šerijatskog stanovišta, ti<br />
nisi dužna živjeti u zajednici sa njegovim roditeljima<br />
ili bilo kim drugim. Savjetujemo ti<br />
također da o ovome svemu, otvoreno i hladne<br />
glave, razgovaraš sa svojim mužem kako<br />
bi iznašli najbolje moguće rješenje. Njegova<br />
je obaveza da, u skladu sa visokim moralnim<br />
normama i načelima, savjetuje majku<br />
i objasni joj do kakvih negativnih posljedica<br />
može dovesti njeno ponašanje. Pri tome treba<br />
biti svjestan da je preporoučivanje dobra<br />
i upozoravanje na zlo (el-emru bi<br />
-l -marufi ’<br />
ve-<br />
n-nehju ‘ani<br />
-l-<br />
munkeri) jedan od vidova<br />
dobročinstva prema roditeljima. Kao dio<br />
rješenja dozvoljeno je u pomoć pozvati i druge<br />
članove obitelji i rodbine, ali se nikako ne<br />
smije zapostaviti iskrena dova Allahu, džele<br />
šanuhu, da popravi vaše stanje. Važno je napomenuti<br />
da je financijska skrb o siromašnim<br />
roditeljima obaveza sve djece, muške i<br />
ženske, u skladu sa mogućnostima svakog<br />
od njih. (www. islamweb.net).<br />
Musliman i držanje psa u kući<br />
Selam. Da li je muslimanu dozvoljeno<br />
držati psa u kući? Pas se redovno pere,<br />
dobija vakcine itd?<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Es-selamu alejkum! Držanje psa u kući<br />
ili stanu nije u duhu tradicionalne islamske<br />
kulture življenja. Slina psa se šerijatski tretira<br />
nečistom te bi se odjeća na koju dospije trebala<br />
oprati da bi se u njoj moglo klanjati. U<br />
jednom hadisu se navodi da meleki ne ulaze<br />
u kuću u kojoj se nalazi pas. Prema tome, u<br />
kući u kojoj se klanja i vodi računa o islamskim<br />
propisima ne bi trebalo bespotrebno<br />
držati psa. Pas se može držati (van kuće)<br />
ako postoje opravdani razlozi poput lova,<br />
čuvanja ili ispomoći slijepoj osobi u kretanju<br />
i sl. Pretpostavljamo da je razlog zabrane<br />
higijensko-zdravstvene naravi. Ali, moguće<br />
je da ima i nekih drugih razloga,<br />
nama trenutno nepoznatih, te i pored<br />
svih zdravstveno-higijenskih mjera ne<br />
možemo reći da je držanje psa u kući<br />
islamski prihvatljivo. Međutim, možemo<br />
reći da su te mjere, u slučaju da<br />
osoba ipak drži psa u kući/stanu, neophodne<br />
i ublažavaju oštricu zabrane.<br />
(www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)<br />
37
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja: Altruizam ili nesebičnost<br />
I više vole njima nego sebi,<br />
mada im je i samima potrebno<br />
Velikodušan i darežljiv čovjek<br />
daje drugima čak i ono što mu<br />
je samom potrebno, a škrtac<br />
pohlepno žudi za onim što ne<br />
posjeduje, a kada ga dobije<br />
onda škrtari i ne želi to ni s<br />
kim dijeliti<br />
Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd<br />
Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />
Nasuf Bušatlić<br />
A<br />
rapska riječ el-isar (veli-<br />
kodušnost, nesebičnost,<br />
Aaltruizam, darežljivost)<br />
znači dati prednost potrebama drugih<br />
ljudi nad vlastitim potrebama.<br />
Velikodušan i istinski darežljiv čovjek<br />
je spreman da trpi glad i žeđ da<br />
bi drugog nahranio i napojio. To je<br />
jedno od najljepših i najplemenitijih<br />
svojstava islamskog ahlaka. Islamski<br />
učenjaci su kazali da je osobina iskrenih<br />
vjernika el-isar (velikodušnost ili<br />
darežljivost), a osobina nevjernika je<br />
el-esere, što znači sebičnost, pohlepa<br />
i egoizam. Oni koji ne vjeruju u<br />
Allaha samoljubivi su, pohlepni i sebični<br />
i oni najčešće svoj život grade<br />
na smrti drugih ljudi, svoje bogatsvo<br />
na tuđem siromaštvu, svoju veličinu i<br />
ugled na tlačenju i ponižavanju drugih<br />
ljudi, a svoju sigurnost na strahu<br />
drugih ljudi.<br />
Svojstvo putnika ka Allahu<br />
Muhammed, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, rekao je: “Čuvajte se zulu-<br />
ma (nasilja), jer je zulum tmina na<br />
Sudnjem danu, čuvajte se pohlepe<br />
jer je ona upropastila narode prije<br />
vas, nagnala ih je da prolijevaju nedužnu<br />
krv i da sebi dozvole ono što<br />
je zabranjeno.” (Muslim). U drugom<br />
hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, kaže: “Neće se spojiti prašina<br />
na Allahovom putu i džehennemska<br />
vatra, niti će se ikada u jednom<br />
srcu spojiti pohlepa i vjerovanje.”<br />
(Sahihul-Džami’). Prvi znak velikodušnosti<br />
i altruizma je oslobađanje<br />
od pohlepe, a drugi znak je prepuštanje<br />
drugima onoga što ti je i samom<br />
potrebno.<br />
U poznatom komentaru<br />
sure El-Fatiha, Ibnul-<br />
Kajjim el-Dževzi je, između<br />
ostalog, rekao: “Jedan<br />
od stepeni duhovnog uzdizanja<br />
koji je sadržan<br />
u ajetu ijjake na’budu ve<br />
ijjake nestein (Samo Tebe<br />
obožavamo i samo od Tebe<br />
pomoć tražimo), svakako je<br />
i altruizam, velikodušnost,<br />
darežljivost. Uzvišeni je<br />
objavio: I onima koji su<br />
Medinu za življenje izabrali<br />
i domom prave vjere još<br />
prije njih je učinili; oni vole<br />
one koji im se doseljavaju i<br />
u grudima svojim nikakvu<br />
tegobu, zato što im se daje,<br />
ne osjećaju, i više vole njima<br />
nego sebi, mada im je i<br />
samima potrebno. A oni koji se uščuvaju<br />
lakomosti, oni će sigurno uspjeti.<br />
(El-Hašr, 9.). Svojstvo el-isar (altrui-<br />
zam, velikodušnost) suprotno je pohlepi<br />
i škrtosti (eš-šuh). Rečeno je:<br />
‘Velikodušan i darežljiv čovjek daje<br />
drugima čak i ono što mu je samom<br />
potrebno, a škrtac pohlepno žudi<br />
za onim što ne posjeduje, a kada ga<br />
dobije onda škrtari i ne želi to ni s<br />
kim dijeliti.’ Škrtost (ar. el-buhl) je<br />
plod pohlepe (ar. eš-šuh) koja čovjeka<br />
podstiče da škrtari.” Nakon toga,<br />
Ibnul-Kajjim je citirao hadis koji prenosi<br />
Abdullah ibn Amr ibn As, a u<br />
kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, rekao: “Čuvajte se pohlepe jer<br />
Čuvajte se<br />
pohlepe jer je<br />
ona upropastila<br />
one prije vas,<br />
natjerala ih je<br />
da škrtare, pa<br />
su škrtarili,<br />
natjerala ih<br />
je na kidanje<br />
rodbinskih<br />
veza, pa su ih<br />
kidali, natjerala<br />
ih je na razvrat<br />
i griješenje,<br />
pa su to činili.<br />
(Hadis)<br />
je ona upropastila one prije vas, natjerala<br />
ih je da škrtare, pa su škrtarili,<br />
natjerala ih je na kidanje rodbinskih<br />
veza, pa su ih kidali, natjerala ih je<br />
na razvrat i griješenje, pa su to činili.”<br />
(Ebu Davud).<br />
U naprijed citiranom ajetu, Allah,<br />
dž.š., opisao je ensarije osobinom elisara<br />
(velikodušnosti i nesebičnosti)<br />
i to je zapravo osobina koja je inače<br />
krasila ensarije, odnosno<br />
muslimane Medine koji<br />
su velikodušno prihvatili<br />
Muhammeda, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, i njegove<br />
ashabe iz Mekke, nakon<br />
što su učinili hidžru u<br />
Medinu.<br />
Historičari su zabilježili<br />
predaju u kojoj se<br />
spominje da je jedan od<br />
najdarežljivijih ensarija<br />
općenito bio Kajs ibn<br />
Sa’d ibn Ubade, r.a. Tako<br />
se spominje da se on jedanput<br />
razbolio, ali mu je<br />
malo ljudi došlo u posjetu,<br />
pa se čudio zbog toga.<br />
Rečeno mu je da se ljudi<br />
stide doći, jer su se mnogo<br />
zadužili kod njega, a nemaju<br />
mogućnost da mu vrate dug.<br />
Kada je to čuo, rekao je: “Allah uništio<br />
imetak koji sprječava braću da<br />
se međusobno posjećuju!” Zatim je<br />
naredio telalu da razglasi da on svim<br />
dužnicima oprašta dug. Sutradan se<br />
stvorila velika gužva pred njegovim<br />
vratima. Prenosi se da ga je neko<br />
upitao: “Jesi li ikada sreo darežljivijeg<br />
čovjeka od sebe?” Odgovorio<br />
je: “Jesam. Putovao sam sa svojim<br />
prijateljem, pa nas je noć zatekla u<br />
pustinji i svratili smo u kuću jedne<br />
žene da se odmorimo i da po mogućnosti<br />
prenoćimo. Kada je došao<br />
njen muž rekla mu je da ima dva<br />
gosta. On je odmah zaklao devu i<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
38
pripremio je za večeru. Sutradan je<br />
zaklao drugu devu za ručak, pa smo<br />
mu rekli: ‘Mi smo sasvim malo pojeli<br />
mesa od one jučerašnje deve, a ti<br />
danas kolješ drugu. Zašto to radiš?’<br />
Odgovorio je: ‘Ja svoje goste nikada<br />
ne častim jučerašnjom hranom.’<br />
Ostali smo kod njega dva dana i dvije<br />
noći. Treći dan smo krenuli svojim<br />
putem, i pošto je on bio otišao<br />
od kuće, mi smo njegovoj ženi dali<br />
sto zlatnika i rekli smo da se u naše<br />
ime zahvali mužu na gostoprimstvu.<br />
Nedugo zatim, čuli smo glas koji<br />
nas je dozivao: ‘O nevaljalci! Čujete<br />
li me, vama govorim! Vama koji ste<br />
na prevaru pokušali platiti moje gostoprimstvo!’<br />
Ubrzo nas je stigao i<br />
ljutito nam rekao: ‘Ili ćete uzeti vaš<br />
novac koji ste dali mojoj ženi ili ćete<br />
osjetiti oštricu moga koplja.’ Vidjeli<br />
smo da sa njim nema šale, pa smo<br />
uzeli novac i nastavili putovanje.”<br />
Vrste altruizma<br />
Islamski učenjaci su spomenuli<br />
sljedeće vrste altruizma (el-isar). r<br />
Prvo, davanje prednosti drugima<br />
u onome što ni na koji način neće<br />
negativno utjecati na vjeru, niti će<br />
biti uzrok upropaštavanja života i<br />
vremena i njegovog iskorištavanja<br />
u zabranjenim stvarima, kao što je<br />
davanje prednosti drugom u hrani,<br />
piću i odjeći, ali pod uvjetom<br />
da to neće štetiti životu.<br />
Sve ono u čemu se<br />
krije dobro za ahiret i što<br />
je vezano za ibadet, vjernik<br />
ne treba prepuštati<br />
nikome, niti u tome treba<br />
bilo kome davati prednost.<br />
Drugo, davanje prednosti<br />
Allahovom zadovoljstvu<br />
nad zadovoljstvom ljudi.<br />
To znači da čovjek želi da<br />
čini samo ono u čemu je<br />
Allahovo zadovoljstvo, pa<br />
makar time rasrdio ljude i<br />
makar to za njega bilo veliko<br />
iskušenje. U suprotnom,<br />
onaj ko dadne prednost<br />
zadovoljstvu ljudi nad<br />
Allahovim zadovoljstvom,<br />
on će osjetiti srdžbu onog<br />
čije zadovoljstvo je tražio i bit će ponižen<br />
i iskušan upravo rukama onih<br />
za čijim zadovoljsvom je čeznuo, pa<br />
će tako izgubiti i dunjaluk i ahiret.<br />
Rekao je imam Šafija: “Zadovoljstvo<br />
ljudi je nedostižni cilj, pa se drži onoga<br />
što će ti koristiti i što će popraviti<br />
tvoj odnos prema Allahu.” Treće,<br />
da svoju velikodušnost i altruizam<br />
pripišeš Allahu, a ne sebi, jer je On<br />
Onaj koji daruje svaku blagodat, pa<br />
tako i altruizam.<br />
El-džudu - darežljivost i njeni<br />
stepeni<br />
Ashab Ebu<br />
Damdam je<br />
u zoru učio<br />
ovu dovu:<br />
“Gospodaru<br />
moj, ja nemam<br />
imetka koji<br />
bih podijelio<br />
kao sadaku,<br />
pa zato svoju<br />
čast zalažem<br />
kao sadaku.<br />
Gospodaru,<br />
budi mi<br />
svjedok da<br />
sam oprostio<br />
svima koji su<br />
me na bilo koji<br />
način uvrijedili,<br />
potvorili i<br />
psovali.”<br />
Osim stepena el-isar,<br />
postoje još dva stepena darežljivosti<br />
ili altruizma, a<br />
to su: es-sehau - to je obični<br />
vid darežljivosti koji se<br />
može naći kod mnogih<br />
ljudi, a koji znači da dijeliš<br />
drugima manje nego što<br />
sebi ostavljaš. Zatim, eldžudu,<br />
što znači dijeljenje<br />
shodno mogućnostima.<br />
Imam Ibnul-Kajjim je<br />
spomenuo deset vrsta eldžudaa<br />
ili darežljivosti.<br />
Prvi stepen je altruizam<br />
i nesebičnost u pogledu<br />
života. Dok većina ljudi<br />
škrtari u imetku, iskreni<br />
vjernici su spremni založiti<br />
i žrtvovati život u ime<br />
Allaha. Drugi stepen je altruizam<br />
i nesebičnost u pogledu vlasti.<br />
Bogobojazni ljudi koji posjeduju<br />
vlast, spremni su uvijek odreći se<br />
vlasti u korist drugih, ako je u tome<br />
dobro i korist za ljude. Treći stepen<br />
odnosi se na velikodušno žrtvovanje<br />
vlastitog komoditeta i udobnog<br />
života radi drugih ljudi, ukoliko to<br />
znači pomaganje drugima da ostvare<br />
svoja prava. Četvrti stepen odnosi se<br />
na altruizam i darežljivost u znanju.<br />
To su oni koji ne kriju znanje koje<br />
im je Allah podario i ne škrtare u<br />
njegovom prenošenju i podučavanju<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
39
drugih ljudi, i to čine bez oholosti,<br />
umišljenosti, zavidnosti i loših namjera<br />
prema onima koje podučavaju.<br />
Neki islamski učenjaci su kazali<br />
da je darežljivost u znanju bolja od<br />
darežljivosti u imetku. Peti stepen<br />
odnosi se na nesebično zalaganje<br />
ugleda putem zauzimanja kod vladara<br />
za obespravljene ljude. Na taj način<br />
ugledan čovjek daje zekat na svoj<br />
ugled kao što učenjak podučavanjem<br />
drugih ljudi daje zekat na znanje koje<br />
posjeduje.<br />
j<br />
Šesti stepen odnosi se na darežlji-<br />
vost u svim vidovima materijalnog i<br />
moralnog pomaganja, na što aludira<br />
hadis Muhammeda, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, u kojem je rekao: “Svaki<br />
dan u kojem čovjek osvane (živ i<br />
zdrav) dužan je podijeliti sadaku na<br />
svaki svoj zglob. Pomiriti dvojicu ljudi<br />
je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše<br />
na svoju jahalicu, ili da natovari<br />
svoj prtljag, je sadaka, lijepa riječ je<br />
sadaka, svaki korak do džamije radi<br />
klanjanja namaza je sadaka, sklonuti<br />
s puta ono što smeta prolaznicima je<br />
sadaka.” (Muttefekun alejhi). Sedmo,<br />
darežljivost koja se odnosi na ljudsku<br />
čast. Najbolji primjer za to je ashab<br />
Ebu Damdam, r.a., koji je u zoru<br />
učio ovu dovu: “Gospodaru moj, ja<br />
nemam imetka koji bih podijelio kao<br />
sadaku, pa zato svoju čast zalažem<br />
kao sadaku. Gospodaru, budi mi<br />
svjedok da sam oprostio svima koji<br />
su me na bilo koji način uvrijedili,<br />
potvorili i psovali.” Kada su se sutradan<br />
ashabi okupili kod Poslanika,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, on im je<br />
rekao: “Zar ne možete biti kao Ebu<br />
Damdam, ako već nemate imetka da<br />
ga podijelite kao sadaku.”<br />
Osmi stepen odnosi se na darežljivost<br />
u pogledu strpljivosti na životnim<br />
iskušenjima, kao i opraštanje<br />
uvreda i dugova drugim ljudima.<br />
Strpljivost je uzvišen stepen i altruizam<br />
i davanje prednosti drugima<br />
u tom pogledu, bolji je od izdašnog<br />
dijeljenja imetka. Allah, dž.š.,<br />
u Kur’anu veli: Nepravda se može<br />
uzvratiti istom mjerom, a onoga koji<br />
oprosti i izmiri se Allah će nagraditi;<br />
On, uistinu, ne voli one koji nepravdu<br />
čine. (Eš-Šura, 40.).<br />
U ajetu su spomenuta tri stepena:<br />
stepen pravednosti i uzvraćanje<br />
na nepravdu istom mjerom, što je dozvoljeno,<br />
zatim, stepen dobročinstva i<br />
velikodušnog opraštanja, što je preporučeno,<br />
i stepen zuluma, što je zabranjeno.<br />
Deveti stepen altruizma odnosi<br />
se na lijep ahlak i općenito lijepo<br />
ponašanje prema ljudima. To je stepen<br />
koji je veći i bolji od velikodušne<br />
strpljivosti na uvredama,<br />
i onaj ko ga ostvari<br />
može postići stepen<br />
stalnog postača i klanjača,<br />
a to su dobra<br />
djela koja će na vagi<br />
Sudnjeg dana biti najteža.<br />
U tom smislu je<br />
i hadis Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem:<br />
“Neka niko od<br />
vas ne omalovažava ni<br />
jedno dobro djelo, pa<br />
makar se radilo o tome<br />
da sretneš drugog muslimana<br />
nasmijanog<br />
lica.”<br />
Deseti stepen je<br />
altruizam u pogledu<br />
onoga što ljudi posjeduju,<br />
u smislu da ne<br />
žudiš za onim što oni<br />
imaju, da to ne smatraš<br />
velikim u svom<br />
srcu niti da od njih<br />
ponizno tražiš te blagodati<br />
svojim jezikom.<br />
Rekao je Abdullah Ibn<br />
Mubarek: “Neovisnost<br />
u pogledu onoga što<br />
ljudi posjeduju, predstavlja<br />
veći stepen darežljivosti od<br />
dijeljenja imetka i komotno<br />
se može kazati siromahu<br />
koji ne žudi za bogatstvom<br />
drugih ljudi: ‘Iako ti nije<br />
dato ono čime bi pokazao<br />
svoju darežljivost, budi altruista<br />
u odnosu na ono što<br />
oni posjeduju i sigurno ćeš<br />
ih preteći u darežljivosti, u<br />
rahatluku i svom drugim<br />
pohvalnim svojstvima.’”<br />
Primjeri nesebičnosti i altruizma<br />
Muhammed, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, bio je najbolji primjer i<br />
uzor u lijepom ahlaku, pa tako i u<br />
pogledu altruizma i darežljivosti.<br />
Prenosi se od Sehla ibn Sa’da, r.a.,<br />
da je rekao: “Jedna žena je došla<br />
kod Poslanika, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, i donijela mu ogrtač.<br />
Nakon toga, on je upitao ashabe:<br />
‘Znate li šta je burda?’ Odgovorili<br />
su: ‘Znamo, to je ogrtač sa pletenim<br />
rubovima.’ Onda je ta žena rekla:<br />
‘Allahov Poslaniče, ja sam ga svojim<br />
rukama isplela samo za tebe, pa ga<br />
obuci.’ Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, uzeo je ogrtač, jer mu je<br />
zaista trebao, a zatim se pojavio u<br />
ogrtaču pred nama. Jedan od pristnih<br />
ashaba mu je rekao: ‘Allahov<br />
Poslaniče, da li bi meni dao taj<br />
Rekao je<br />
Abdullah Ibn<br />
Mubarek:<br />
“Neovisnost<br />
u pogledu<br />
onoga što ljudi<br />
posjeduju,<br />
predstavlja<br />
veći stepen<br />
darežljivosti<br />
od dijeljenja<br />
imetka.”<br />
ogrtač?’ Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, istog<br />
trenutka je skinuo ogrtač<br />
i dao ga tom čovjeku.<br />
Nakon toga prisutni su mu<br />
rekli: ‘Zašto si to tražio od<br />
Poslanika, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, kad znaš da on<br />
nikoga neće odbiti u onome<br />
što traži, a potreban mu<br />
je taj ogrtač?’ Odgovorio<br />
je: ‘Tako mi Allaha ja<br />
sam ga tražio da mi bude<br />
ćefin kada umrem.’ Sa’d je rekao:<br />
“Zaista mu je taj ogrtač bio ćefin<br />
u koji je umotan kada je umro.”<br />
(Buharija). U predaji od Enesa ibn<br />
Malika stoji da je neki čovjek tražio<br />
od Poslanika, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, stada ovaca koja su ispunila<br />
dolinu između dva brda, pa mu ih je<br />
dao. Poslije toga, taj čovjek se vratio<br />
svom narodu i rekao: “O ljudi, primite<br />
islam, zaista Muhammed daje<br />
toliko da se poslije toga ne trebate<br />
plašiti siromaštva.”<br />
Davanje prednosti bratu<br />
muslimanu i po cijenu života<br />
Poslanikov, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, primjer slijedili su i njegovi<br />
ashabi. U Bici na Jermuku,<br />
Huzejfe el-Adevi, sa vedrom vode u<br />
ruci, tražio je svog amidžića među<br />
ranjenicima da ga napoji. Kada ga<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
40
je našao, prišao mu je i baš kada je<br />
prinio vedro njegovim usnama, začuo<br />
se jecaj drugog ranjenika, pa je<br />
njegov amidžić pokazao očima prema<br />
njemu. Huzejfe je otišao do drugog<br />
ranjenika i vidio je da se radi<br />
o Hišamu ibn Asu. Uzeo je vedro s<br />
vodom da ga napoji, ali je čuo trećeg<br />
ranjenika i njegov bolni krik:<br />
“Aaah!” I umjesto da se napije vode,<br />
Hišam je pokazao očima prema tom<br />
ranjeniku. Huzejfe je pritrčao da ga<br />
napoji, ali je on već bio umro. Brzo<br />
se vratio do Hišama, ali je i on bio<br />
mrtav, a zatim je požurio do svog<br />
amidžića, međutim ni on više nije<br />
davao znake života. Dakle, svaki od<br />
ovih ashaba dao je prednost svom<br />
bratu muslimanu nad samim sobom<br />
i to onda kada je gutljaj vode značio<br />
spašavanje života.<br />
Allah se čudi vašem sinoćnjem<br />
postupku<br />
Do koje mjere su ashabi bili spremni<br />
na žrtvu i koliko su bili velikodušni<br />
i darežljivi, svjedoči i sljedeća<br />
predaja. Naime, Ebu Hurejre,<br />
r.a., prenosi da je neki čovjek došao<br />
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
i rekao: “Ja sam gladan i potrebna mi<br />
je bilo kakva hrana.” Nakon toga<br />
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
pitao je sve svoje supruge da li<br />
imaju hrane, a one su sve odgovorile<br />
da u njihovim kućama<br />
nema ništa drugo<br />
osim vode. Tada<br />
se Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem,<br />
obratio ashabima,<br />
upitavši: “Ima li neko<br />
među vama da bi večeras<br />
ugostio gosta?”<br />
“Allahov Poslaniče,<br />
ja ću ga ugostiti”, javio<br />
se jedan ensarija.<br />
Kada je došao kući<br />
pitao je suprugu ima<br />
li imalo hrane u kući,<br />
a ona mu je rekla da<br />
nema ništa osim hrane<br />
za djecu. Onda joj<br />
je on rekao: “Počasti<br />
Poslanikovog, sallallahu<br />
alejhi ve sellem,<br />
gosta! Kada on dođe<br />
ti uspavaj djecu, a<br />
onda mu stavi da jede,<br />
zatim ugasi svijeću,<br />
a mi ćemo se praviti<br />
da jedemo kako on<br />
ne bi primijetio da<br />
mi nemamo hrane.”<br />
Sutradan je Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, sreo tog<br />
ensariju i rekao mu: “Zaista se Allah<br />
čudi vašem sinoćnjem postupku.’’<br />
To je pravi profit!<br />
Govoreći o altruizmu i darežljivosti<br />
ashaba, Enes ibn Malik, r.a., rekao je:<br />
“Ebu Talha, r.a., je imao najviše palmi<br />
u Medini, a najdraži imetak bio mu je<br />
palmovik Bejreha, koji se nalazio pored<br />
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
mesdžida. Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, ulazio je često u<br />
taj palmovik i pio vodu sa njegovog<br />
izvora. A kada je objavljen ajet: Nećete<br />
zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio<br />
od onoga što vam je najdraže; a bilo šta<br />
vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.<br />
(Ali-Imran, 92.), Talha je došao kod<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i<br />
rekao: ‘Allahov Poslaniče, meni je najdraži<br />
imetak palmovik Bejreha, i ja ga<br />
dajem kao sadaku u ime Allaha, nadajući<br />
se Allahovoj nagradi, pa ga ti dodijeli<br />
kome hoćeš.’ Poslanik, sallallahu<br />
aljehi ve sellem, odgovorio mu je: ‘To<br />
je istinski profit! A ja smatram da je<br />
najbolje da ga podijeliš svojoj bližnjoj<br />
rodbini.’ Nakon toga, Talha je svoj<br />
najbolji i najdraži imetak dao svojim<br />
amidžićima.” (Buharija i Muslim).<br />
A u pripovijestima o prijašnjim<br />
narodima spominje se i ova predaja.<br />
Naime, u jednom mjestu živjela su<br />
dvojica braće koji su imali njivu koja<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
41<br />
je donosila velike prihode u pšenici i<br />
drugim poljoprivrednim proizvodima.<br />
Jedan od njih je bio oženjen i imao je<br />
mnogo djece, a drugi je bio neoženjen.<br />
Bez obzira na to, oni su odlučili i dogovorili<br />
da njivu i sve što su od žitarica<br />
uskladištili podijele popola. Međutim,<br />
kada se vratio svojoj kući, mlađi i neoženjeni<br />
brat rekao je samom sebi:<br />
“Zaista je nepravedno da imetak podijelimo<br />
na pola, jer moj brat je oženjen<br />
i ima mnogo djece i njegove potrebe su<br />
veće nego moje.” Zbog toga je odlučio<br />
da svake noći odnese po jednu vreću<br />
pšenice i da je istrese u bratov rov u<br />
kojem je bila pšenica, a da brat to ne<br />
sazna. U isto vrijeme i njegov oženjeni<br />
brat je razmišljao o podjeli imetka, pa<br />
je rekao: “Ja mislim da je ovo nepravedno,<br />
ja sam oženjen, imam ženu i<br />
djecu koji će mi pomoći u budućnosti<br />
ako ja obolim, a moj brat je sam i bolje<br />
je da on ima više imetka, ako mu zatreba<br />
nečija pomoć da ga može platiti.”<br />
I on je također odlučio da svake noći<br />
nosi vreću pšenice u rov svoga brata, a<br />
da brat to ne zna. Međutim, jedne noći<br />
su krenuli u isto vrijeme i sreli su se na<br />
pola puta, pa su onda zbunjeno gledali<br />
jedan u drugog, a zatim su spustili vreće<br />
s pšenicom i bratski se zagrlili, sretni<br />
i zadovoljni zbog onoga što su učinili.<br />
Kako dostići stepen altruizma i<br />
darežljivosti?<br />
Mnogo je stvari koje vjernicima<br />
pomažu da postignu stepen altruizma,<br />
a mi ćemo spomenuti najvažnije.<br />
Prvo, želja i nastojanje da se<br />
vjernik okiti lijepim ahlakom i da se<br />
oslobodi svih negativnih svojstava.<br />
Onoliko koliko čovjek želi da popravi<br />
svoj ahlak, toliko će biti bliži<br />
stepenu altruizma i darežljivosti, jer<br />
je altruizam vrhunac lijepog ahlaka.<br />
Drugo, preziranje i ostavljanje pohlepe,<br />
jer onaj ko mrzi pohlepu zna<br />
da je se ne može osloboditi osim putem<br />
altruizma i darežljivosti. Treće,<br />
veličanje prava drugih ljudi, jer onaj<br />
ko poštuje tuđa prava i maksimalno<br />
ih čuva, neće smatrati da je izvršio<br />
svoje obaveze i ispoštovao tuđa prava,<br />
dok ne postigne stepen altruizma.<br />
Četvrto, odricanje od dunjaluka<br />
i stalno pripremanje i razmišljanje<br />
o ahiretu, jer će dunjalučke blagodati<br />
izgledati bezvrijedno onome ko<br />
zna da ga čeka susret sa Allahom i<br />
polaganje računa. Peto, navikavanje<br />
duše da se nosi sa tegobama i iskušenjima,<br />
jer će to pomoći vjerniku da<br />
bolje razumije druge ljude i podstaknut<br />
će ga na darežljivost i nesebično<br />
pomaganje.
Islamsko pravo<br />
Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />
“Neka se onaj koji je džunup<br />
ne kupa u stajaćoj vodi”<br />
Ovaj hadis potvrda je i<br />
sveobuhvatnosti islamskog<br />
vjerozakona (Šerijata) i<br />
njegovog zadiranja u sve pore<br />
ljudskog života, suprotno<br />
mišljenju onih koji su opseg<br />
važenja islamskih propisa<br />
i načela sveli u najmanje<br />
moguće okvire, smatrajući<br />
da je njegova jedina svrha i<br />
funkcija uređenje čovjekovog<br />
personalnog odnosa prema<br />
Bogu, dok su svi ostali aspekti<br />
ljudskog života prepušteni<br />
ljudima da ih oni uređuju<br />
po vlastitom izboru, želji i<br />
prohtjevima<br />
Piše: Mr. Semir Imamović<br />
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu<br />
anhu, da je Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />
“Neka se onaj koji je džunup ne<br />
kupa u stajaćoj vodi.”<br />
Ocjena hadisa<br />
Hadis je vjerodostojan. Zabilježio<br />
ga je Muslim u Sahihu, Knjiga o čistoći,<br />
Poglavlje “Zabrana kupanja u stajaćoj<br />
vodi”, br. 283.<br />
Opća pravna pitanja<br />
Islamski vjerozakon (propisi) je koncipiran<br />
tako da, između ostalog, vodi brigu<br />
o ljudskom zdravlju kao neodvojivom<br />
dijelu cjeline koja se zove ljudski život,<br />
onome što ga jača i održava u najoptimalnijem<br />
stanju, i sprječava i zabranjuje sve<br />
ono što mu šteti, što ga slabi, narušava i<br />
umanjuje njegovu funkcionalnost. Jedan<br />
u nizu dokaza koji to potvrđuje je navedeni<br />
hadis. Najblaža negativna posljedica<br />
kupanja osobe koja je džunup u stajaćoj<br />
vodi jeste da će voda izgubiti na svojoj<br />
prirodnoj formi, poprimit će neugodan<br />
miris i karakteristike zbog kojih će i samo<br />
njeno korištenje biti dovedeno u pitanje.<br />
Pretpostavimo situaciju da je to jedina<br />
voda koju stanovnici nekog područja ili<br />
domaćinstva imaju na raspolaganju, kolika<br />
će im šteta time biti nanešena? Ne<br />
samo u zdravstvenom, nego i egzistencijalnom<br />
pogledu. Izuzev ovog Poslanikovog,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, eksplicitnog<br />
iskaza, koji akcentira važnost prevencije<br />
u očuvanju i zaštiti ljudskog zdravlja,<br />
a samim time i života, postoje i brojni<br />
drugi iskazi (kur’anski i hadiski) koji na<br />
direktan ili indirektan način promoviraju<br />
zdrav život i zaštitu ljudskog zdravlja kao<br />
jedne od najvećih vrijednosti, kao što su<br />
riječi Uzvišenog: O vjernici, jedite ukusna<br />
jela koja smo vam podarili i budite Allahu<br />
zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! On<br />
vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko<br />
meso, i ono što je zaklano u nečije drugo<br />
ime, a ne u Allahovo. 1 ; i riječi: I jedite i pijte,<br />
samo ne pretjerujte; On ne voli one koji<br />
pretjeruju. 2 , kao i riječi Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem: “Kada se neko od vas<br />
probudi iz sna, neka ne kvasi svoje ruke u<br />
posudi, dok ih ne opere tri puta, jer ne zna<br />
gdje ih je, tokom spavanja, držao.’’ 3 i sl.<br />
Ovaj hadis potvrda je i sveobuhvatnosti<br />
islamskog vjerozakona (Šerijata) i<br />
njegovog zadiranja u sve pore ljudskog<br />
života, suprotno mišljenju onih koji su opseg<br />
važenja islamskih propisa i načela sveli<br />
u najmanje moguće okvire, smatrajući da<br />
je njegova jedina svrha i funkcija uređenje<br />
čovjekovog personalnog odnosa prema<br />
Bogu, dok su svi ostali aspekti ljudskog<br />
života prepušteni ljudima da ih oni uređuju<br />
po vlastitom izboru, želji i prohtjevima.<br />
Štaviše, takvo mišljenje u sebi nosi<br />
primjese parcijalizacije vjere ili kur’anskim<br />
žargonom kazano “nevjerovanja (odbacivanje)<br />
u jedan dio Knjige”, zbog kojeg<br />
je Uzvišeni Allah ukorio Jevreje, koji su<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
42<br />
suprotno načelima Knjige, koja im je data,<br />
a boreći se na protivničkoj strani, kao saveznici<br />
arapskih plemena, jedni druge<br />
ubijali, iz zavičaja njihova izgonili, i jedni<br />
drugima plij<br />
enili kompletnu imovinu, a<br />
zatim su, sukladno prinicpima Tevrata,<br />
otkupljivali jedne druge iz zarobljeništva. 4<br />
Uzvišeni, u tom smislu, veli: I kada smo<br />
od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima<br />
nećete prolijevati i da jedni druge iz zemlje<br />
vaše nećete izgoniti, vi priznaja<br />
te da je tako<br />
i svjedoci ste, vi ipak jedni druge ubijate, a<br />
pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite<br />
– pomažući jedan drugom protiv njih, čineći<br />
i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji<br />
dođu, vi ih otkupljujete, a zabranjeno vam<br />
je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio<br />
Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga<br />
od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu<br />
poniženje, a na Sudnjem danu bit će<br />
stavljen na muke najteže. – A Allah motri<br />
na ono što radite. To su oni koji su život na<br />
ovome svijetu pretpostavili onom na onome<br />
svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će<br />
im iko u pomoć priteći. 5 Ovome treba dodati<br />
da Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, na<br />
nekoliko mjesta u Kur’anu naglašava da je<br />
Kur’an objavljen kao pojašnjenje za svaku<br />
stvar, te da upućuje (ukazuje) na ono što je<br />
najbolje i najispravnije, ne dajući pri tome<br />
detaljnije obrazloženje o tome koja su to<br />
pitanja i oblasti za koja on nudi najbolja<br />
i najadekvatnija rješenja i uputstva, što<br />
se može i mora tumačiti kao općenitost<br />
kur’anske poruke, i da ona nije ograničena<br />
na određeni životni aspekt. U ovom kontekstu<br />
treba posmatrati i riječi Ebu-Zerra,<br />
radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, je umro, a iza njega je<br />
ostao nauk o svemu što nas je interesiralo,<br />
pa čak i o ptici u zraku.” 6<br />
Za teoretičare šerijatskog prava (ar.<br />
usulijjun) ovaj hadis je interesantan i zbog<br />
toga što otkriva drugu stranu zabrane (ar.<br />
en-nehj), odnosno njenu blažu formu,<br />
koja se, kao što je to u ovom slučaju, može<br />
razumjeti iz samog konteksta ili prilike u<br />
kojoj je izrečena. Naime, osnova je, kada<br />
su kur’anske i hadiske zabrane u pitanju,
da se njima imperativno (kategorično) na-<br />
laže ustezanje od djela (postupka ili riječi)<br />
uz kojeg su spomenuti, ali se može ovisno<br />
o kontekstu, ili indicijama (pomoćnim činjenicama),<br />
protumačiti i kao niži (blaži)<br />
stepen zabrane, tj. kao pokuđeno djelo<br />
(mekruh), čije izostavljanje Zakonodavac<br />
traži ali ne u formi imperativa, kao što je<br />
to slučaj sa zabranama koje nemaju izričit<br />
(dominantan) obredoslovni karakter, ili<br />
kojima se definiraju pravila ponašanja prilikom<br />
obavljanja (vršenja) svakodnevnih<br />
radnji i potreba (fiziološka potreba, higijena,<br />
čistoća, zdravlje, pristojno i uljudno<br />
ponašanje i sl.). U vezi s ovim islamski<br />
pravnici nemaju jedinstven stav. 7<br />
smatrat ćemo ga strogo zabranjenim (haramom).<br />
Bilo kako bilo, minimum oko<br />
kojeg se slažu islamski pravnici jeste da se<br />
kupanje džunupa u stajaćoj vodi protivi<br />
pravilima pristojnog i uljudnog ponašanja,<br />
te ga kao takvog treba izbjegavati i na<br />
njega upozoravati.<br />
2. Dozvola kupanja u tekućoj vodi,<br />
bilo da se radi o stalno tekućoj vodi<br />
(rjekama, bujicama) ili vodi koja je privremeno<br />
zaustavljena s određenom namjerom<br />
(rezervoari vode namijenjeni<br />
za navodnjavanje). Također, sasvim je<br />
svjedeno da li se radi o kupanju nakon<br />
džunupluka, obredoslovnom 8 ili uobičajenom<br />
kupanju.<br />
3. Džunupluk (dženabet) je stanje<br />
pravne nečistoće, izazvano spolnim<br />
kontaktom ili izlaskom sjemena usljed<br />
spolnog nadražaja, u snu ili na javi, a<br />
koje biva zaprekom za obavljanje vjerskih<br />
dužnosti i bogougodnih djela, čija<br />
ispravnost ovisi o fizičkoj ili pravnoj čistoći,<br />
kao što su namaz, učenje Kur’ana,<br />
doticanje Mushafa, boravak u džamiji,<br />
obavljanje tavafa i sl. I u prvom i u drugom<br />
slučaju, i kada je uzrok džunupluka<br />
spolni kontakt, pri kojem nije nužno da<br />
se desi izlazak sjemena, i kada je uzrok<br />
džunupluka izlazak sjemena, obavezno<br />
je kupanje. 9 Nešto više riječi o ovome bit<br />
će kasnije.<br />
Propisi<br />
1. Da li je zabrana, spomenuta u ovom<br />
hadisu, kategorične ili sugestivne naravi,<br />
tj. da li se njome spomenuto djelo (kupanje<br />
džunupa u stajaćoj vodi) izričito zabranjuje<br />
ili se samo želi ukazati na njegovu<br />
neprikladnost (nedoličnost), bez posebnih<br />
imperativnih tendencija? Na ovo pitanje,<br />
dobrim djelom, već smo odgovorili u<br />
prethodnoj stavci. Koje od dva mišljenja<br />
ćemo odabrati, ovisi o tome koje teoretsko<br />
stanovište uzimamo kao mjerodavno: ako<br />
je to stanovište onih koji prave razliku između<br />
zabrana obredoslovne naravi i onih<br />
koji to nisu, onda ćemo odabrati mišljenje<br />
po kojem je spomenuto djelo pokuđeno,<br />
ali ne i strogo zabranjeno, u suprotnom,<br />
Bilješke:<br />
1<br />
- Prijevod značenja, El-Bekare, 172., 173.<br />
2<br />
- Prijevod značenja, El- ‘Araf, 31.<br />
3<br />
- Muttefekun alejhi, Buharija, 162., Muslim, 278.<br />
4<br />
- El-Misbahul-munir fi tehzibi Tefsir Ibn Kesir, Safijurrahman el-Mubarekfuri, 75.<br />
5<br />
- Prijevod značenja, El-Bekare, 84.-86.<br />
6<br />
- Ahmed, 5/153., Tajalisi, br. 479. U njegovom lancu se nalazi osoba čije ime nije<br />
spomenuto. Prenijeli su ga, također, Bezzar, kao što se navodi u Kešful-estar, br.<br />
147., Ibn Hibban, br. 65, Taberani, br. 1647. Rekao je Hejsemi u Medžmeu’-z-zevaidu,<br />
8/264.: “Prenosioci koje je naveo Taberani u svojoj verziji spadaju u grupu<br />
prenosilaca čiji hadisi su zabilježeni u Sahihu, osim Abdullaha el-Mukrija, a i on<br />
je povjerljiv prenosilac.’’<br />
7<br />
- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/69.<br />
8<br />
- Kupanje petkom, za Bajrame, prije oblačenja ihrama na hadžu, i sl.<br />
9<br />
- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/71.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
43
Zelena transferzala<br />
Odnos medija u Srbiji prema sandžačkim Bošnjacima muslimanima<br />
Sve dobro što je<br />
bošnjačko se minimizira,<br />
omalovažava i skriva<br />
1. februara 1932. godine<br />
u Prijepolju je odštampan<br />
prvi broj lista Sandžak. Tim<br />
povodom Bošnjačka kulturna<br />
zajednica organizirala<br />
je tribinu o medijima u<br />
Sandžaku i odnosu medija<br />
u Srbiji prema sandžačkim<br />
Bošnjacima muslimanima.<br />
Prenosimo izlaganje Sead ef.<br />
Šaćirovića, direktora Media<br />
centra Islamske zajednice i<br />
urednika lista Glas islama<br />
Počeću sa riječima Bekira ef.<br />
Makića koji je nedavno rekao:<br />
“Više je medijskog prostora dato<br />
keruši ‘Mili’ nego nacionalnim manjinama”.<br />
Potpuno je jasno da stanje medija u<br />
cijeloj zemlji nije ni približno dobro kako<br />
bi trebalo odgovarati vremenu u kojem<br />
živimo i vijeku u kom se nalazimo, te<br />
stremljenju Srbije ka euroatlantskim integracijama.<br />
Stanje u Sandžaku u medijskoj<br />
sferi se nije promijenilo u odnosu na<br />
devedesete godine. Mediji sa nacionalnom<br />
frekvencijom prema muslimanima<br />
imaju isti odnos kao i devedesetih godina<br />
u vaktu Slobodana Miloševića.<br />
Lokalna Regionalna televizija je po<br />
nepisanom pravilu u rukama režima koji<br />
vlada našim gradom. Uređivačka politika<br />
ostaje ista bez obzira ko je na vlasti, a njeno<br />
izvještavanje se svodi na veličanje vlastodržaca<br />
i onoga šta oni rade. Hrabrog<br />
istraživačkog novinarstva skoro da nema.<br />
Novinari se boje zamjeranja režimu,<br />
političarima, tajkunima i kriminalcima.<br />
Informativne emisije ove televizije favorizuju<br />
vlastodršce i daju im najveću minutažu.<br />
Ukoliko se nađe neko hrabar od<br />
novinara da kritikuje i govori o opštem<br />
stanju, IZ-i, Bošnjacima muslimanima,<br />
da kritikuje nerad, javašluk, političku pristrasnost,<br />
mito i korupciju, on se veoma<br />
brzo nađe na udaru batinaša koji tuku zarad<br />
interesa lokalnih vođa, gradonačelnika<br />
ili činovnika vladajuće stranke. Ostale<br />
dvije televizije su donekle slobodnije, pa<br />
se od njih može čuti kritika svim akterima<br />
sandžačke javnosti, a najviše na račun<br />
vlastodržaca koji u Sandžaku vladaju na<br />
štetu i teret sopstvenog naroda.<br />
Sve dobro se minimizira<br />
Za najslobodniji medij u Sandžaku<br />
važi, a to uistinu i jeste, naš list Glas islama,<br />
internet stranica Islamske zajednice<br />
kao i internet stranica elektronskih novina<br />
Sandžakpress, a od sada i list Sandžak<br />
kojeg ćete imati priliku da čitate u narednom<br />
periodu. Glas islama a je u najtežem<br />
periodu u novije vrijeme za islam i muslimane<br />
na ovim prostorima, a to je period<br />
od 2007. koji traje i danas, odigrao epohalnu<br />
ulogu objavljujući istine o onome<br />
što čini režim, poltroni i izdajice među<br />
Bošnjacima. Glas islama a je list osnovan<br />
od strane Mešihata IZ-e još ‘96. godine i<br />
od toga dana on je medijski stub u odbrani<br />
interesa muslimana i kritičar svih onih<br />
koji se usuđuju da u islam i muslimane<br />
diraju napadajući njihovu IZ-u i islamske<br />
vrijednosti. Čovjek bez identiteta je niko<br />
i ništa, on je mrtav još na dunjaluku. U<br />
traganju za identitetom možemo upoznati<br />
samoga sebe, a Glas islama a je doprinio<br />
da muslimani ovih prostora upoznaju<br />
sami sebe. Za nas sloboda nema alternativu!<br />
Podaništvo, vazalstvo, poltronstvo,<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
44<br />
izdaja, strah, za nas nemaju značaja u<br />
smislu prihvatanja tih negativnih vrijednosti.<br />
One mogu biti samo kritikovane sa<br />
naše strane. Tako bi se trebala rukovoditi<br />
većina medija u Sandžaku. Pošteno bi<br />
trebali izvještavati svi u Srbiji o onome što<br />
se kod nas dešava. Međutim, kao u svim<br />
oblastima života i u oblasti medijske sfere<br />
prema muslimanima Bošnjacima se od<br />
strane srpskih medija vodi organizovana<br />
hajka. Sve dobro što je bošnjačko se minimizira,<br />
omalovažava, poništava i skriva.<br />
Skrivaju čak i Novi Pazar (najveći grad u<br />
Sandžaku) na mapi vremenske prognoze<br />
za Srbiju.<br />
Kada se o Novom Pazaru izvještava,<br />
pa čak i ako se recimo govori o drogi i<br />
kriminalu onda srpske medijske kuće<br />
postavljaju sliku Arab džamije u pozadini<br />
sugerišući na taj način gledaocu ili<br />
čitaocu da sav kriminal izlazi iz džamije i<br />
da tamo kriminalci stanuju. Prilozi o našim<br />
aktivnostima su nepotpuni, emituju<br />
se na kraju vijesti kada ih ljudi više i ne<br />
gledaju, često riječi izvlače iz konteksta<br />
mijenjajući tako značenje rečenog. Bilo<br />
je i situacija da se odmah nakon priloga<br />
o aktivnostima IZ-e pusti nekakav<br />
prolog ili reklama u kojoj se prikazuje<br />
nago tijelo, alkohol ili svinja, te druge<br />
negativnosti koje ne pripadaju islamu sa<br />
željom da se sve stavi u istu ravan. Skriva<br />
se i ne prenosi prava suština problema u<br />
Sandžaku. Za glavnog muftiju vežu sve,<br />
pa i ako bilo ko od nas da neku izjavu ili<br />
neka naša institucija ima neku aktivnost<br />
oni kažu “muftija, muftijina, muftijino”<br />
itd., pokušavajući tako da svaku aktivnost<br />
svale na muftijina pleća, targetirajući<br />
njega kao glavnog krivca za sve pa i za<br />
hladno vrijeme u državi.<br />
Mediji u Srbiji su stalnim targetiranjem<br />
muftije, IZ-e i njenih čelnika<br />
stvarali opravdavajuću klimu linča
čelnika IZ-e. Takvih pokušaja imamo<br />
i danas od strane pojedinih medija koji<br />
se predstavljaju kao nezavisni a zapravo<br />
su režimski, stranački, udbaški i rade po<br />
nalogu moćnika koji ne žele nikakvog<br />
dobra Bošnjacima na ovim prostorima.<br />
Ni tada pa ni danas ni jedan medij u<br />
Sandžaku mimo Glasa islama, naših internet<br />
starnica i dvije televizije Universe i<br />
Tv Jedinstvo nije stao u odbranu istine,<br />
ljudskih i vjerskih prava, izuzimajući donekle<br />
list Danas.<br />
U Novom Pazaru djeluje nekoliko<br />
radio stanica od kojih apsolutna većina<br />
samo prenosi pozdrave i čestitke, ne<br />
mareći za pitanja od vitalnog značaja<br />
za Bošnjake. Radio Sto Plus koji djeluje<br />
u okviru agencije Beta, takođe najčešće<br />
neadekvatno izvještava o interesima<br />
Bošnjaka, i često skriva činjenice o onome<br />
što radi IZ-a, jer mora pratiti orijentiranost<br />
poslodavca koji spada u one što<br />
najčešće taje istinu i suštinu problema<br />
u Sandžaku. Mnoge bitne vijesti o aktivnostima<br />
IZ-e i njenih institucija ovaj<br />
radio ne prenosi ili ih prikaže iskrivljeno.<br />
Radio Refref je pravo osvježenje za<br />
slušaoce koji na njemu mogu poslušati<br />
preuzete vijesti sa radia Slobodna Evropa<br />
i TV Universa, i uz to edukovati se o<br />
svojoj vjeri i čuti islamske savjete. Slična<br />
je situacija sa ostalim sandžačkim gradovima.<br />
Posebno je teško u Prijepolju,<br />
Priboju, Sjenici, Tutinu gdje djeluju prorežimski<br />
lokalni mediji koji izvještavaju<br />
na štetu Bošnjaka, a zarad vladajuće<br />
klase. Da nije signala TV Jedinstvo koji<br />
često bude ometan, na pomenutim prostorima<br />
narod ne bi mogao čuti i vidjeti<br />
pravu istinu o zbivanjima na sandžačkoj<br />
sceni.<br />
Javni servis RTS<br />
Pogledajmo aktivnosti javnog servisa<br />
RTS vezane za Sandžak. Oni su tu<br />
samo ako se tučemo sa policijom ili imamo<br />
problema međusobom. Tu su kada<br />
treba stvarati lošu sliku o nama i pripremati<br />
legalizaciju nečasnih radnji režima<br />
prema Bošnjacima. Jako su tendenciozni,<br />
sa ciljem stvaranja negativne slike<br />
o islamu, muslimanima Bošnjacima i<br />
predstavnicima IZ-e, kao i svega onoga<br />
što dolazi iz ovih institucija. Oni su<br />
do te mjere tendenciozni da su spremni<br />
potpuno izvrnuti riječi naših čelnika.<br />
Npr. na tribini održanoj prošle sedmice<br />
muftija je rekao: “Kada Sandžak bude<br />
imao autonomiju srpska djeca neće morati<br />
učestvovati u obilježavanju Bajrama<br />
niti bilo čega što nije u skladu sa njihovom<br />
duhovnošću.” Odmah nakon tribine<br />
u prvim narednim vijestima nešto<br />
poslije 22 časa, voditeljka RTS-a je riječ<br />
autonomija prevela u riječ<br />
“OTCEPLJENJE” i rekla da<br />
je muftija rekao:.....“Kada se<br />
Sandžak odcijepi srpska djeca<br />
neće morati slaviti vjerske<br />
praznike.”<br />
Na RTS-u nema afirmativnih<br />
priloga o Sandžaku,<br />
nema pokretačke priče o razvoju<br />
naše ekonomije, putne<br />
infrastrukture, medicinskih<br />
ustanova, školstva i dr. Kada<br />
se desi neko ubistvo, (posebno<br />
kao ubistvo policajca prošle<br />
godine u blizini Ribarića),<br />
onda se od strane srpskih<br />
medija Sandžak satanizuje<br />
do te mjere da kada bi ptice<br />
razumjele šta RTS i ostali srpski<br />
mediji pričaju ne bi ni one<br />
našim vazdušnim prostorom<br />
letjele. Naši sportisti širom svijeta postižu<br />
rezultate na kojima im dunjaluk zavidi,<br />
za srpske medije to nema nikakav značaj,<br />
pa ni činjenica da su sandžački bokseri<br />
svjetski šampioni. Nema emisija na<br />
Kada se desi<br />
neko ubistvo,<br />
(posebno<br />
kao ubistvo<br />
policajca<br />
prošle godine<br />
u blizini<br />
Ribarića), onda<br />
se od strane<br />
srpskih medija<br />
Sandžak<br />
satanizuje do<br />
te mjere da<br />
kada bi ptice<br />
razumjele šta<br />
RTS i ostali<br />
srpski mediji<br />
pričaju ne bi<br />
ni one našim<br />
vazdušnim<br />
prostorom<br />
letjele.<br />
bosanskom jeziku niti postoji<br />
bošnjačka redakcija. Iz skoro<br />
svih, pa čak i malih gradova,<br />
mnogo manjih od Novog<br />
Pazara, javljaju se dopisnici u<br />
informativnim emisijama, iz<br />
Novog Pazara ne. Oni ne žele<br />
da se zna da Novi Pazar i ostali<br />
gradovi postoje. Eto Sjenica<br />
ima nafaku da je najhladnija<br />
pa je često spominju, samo<br />
po hladnoći, nekada po siru<br />
i zdravoj hrani. Ali te brendove<br />
nisu zaštitili Bošnjaci<br />
već srpski tajkuni koji kupuju<br />
zemlju po Sandžaku, i to za<br />
badava. Mediji o tome ćute,<br />
osim Glasa islamaa<br />
i naše revije<br />
Sandžak.<br />
RTS rijetko prenosi bilo<br />
kakve vijesti u vezi aktivnosti<br />
naših institucija, osim ako se radi o<br />
propagandi koja njima odgovara kako bi<br />
se neko od nas optužio za govor mržnje<br />
i remećenje dobrih međunacionalnih<br />
odnosa.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
45
Glas islama<br />
Nijedan medij kao Glas islama nije<br />
uspio da na našim prostorima zapiše,<br />
opiše i ostavi upamćenu i najmanju sitnicu<br />
koja se dogodila na vjerskom planu,<br />
pa čak i na političkom, jer smo samo takvim<br />
širokim pristupom mogli sačuvati<br />
slobodu govora i štampe. Takvim pristupom<br />
naši novinari su doprinijeli jačanju<br />
svijesti i kod onih koji rade u drugim medijskim<br />
kućama. Šteta je što u Sandžaku<br />
nije postojala svo ovo vrijeme još jedna<br />
štampana snaga u vidu novine koja bi<br />
temeljitije pratila i analizirala političke<br />
događaje što bi donekle rasteretilo Glas<br />
islama. Jedna, donekle svijetla tačka koja<br />
je doprinijela pozitivnom širenju istine o<br />
Sandžaku i Bošnjacima jeste list Danas -<br />
Sandžak danas. Ova novina je donijela<br />
puno kvalitetnih tekstova o Sandžaku,<br />
aktivnostima IŻ-e, BKZ-e i drugih bitnih<br />
ustanova. Kritički se osvrtala na rad<br />
političara i lokalnih vlasti u sandžačkim<br />
gradovima. Za razliku od pomenutog<br />
lista apsolutna većina štampanih medija<br />
pristrasno djeluje favorizujući retrogradne<br />
snage među Bošnjacima, braneći režim<br />
i podržavajući segregaciju, diskriminaciju,<br />
kršenje vjerskih i ljudskih prava<br />
Bošnjaka muslimana. Najsvježiji primjer<br />
su Večernje novosti koje su objavile intervju<br />
sa vladikom bačkim Irinejom u kom<br />
on žestoko napada islamske vrijednosti i<br />
glavnog muftiju. Naše reagovanje nisu<br />
htjeli objaviti uprkos zakonskoj obavezi<br />
koja proizilazi iz Zakona o javnom<br />
informisanju.<br />
Umjesto da doprinose demokratizaciji,<br />
mediji u Jugoistočnoj<br />
Evropi, posebno u Srbiji okupirani<br />
su tiražom. U posljednjem<br />
izveštaju Reportera bez<br />
granica, zemlje jugoistočne<br />
Evrope dobile su lošu ocjenu.<br />
Sloboda medija je u slučaju<br />
Srbije gotovo na istom nivou<br />
kao i u Angoli i Nigeru.<br />
Umjesto riječi “istraživačko<br />
novinarstvo” možda je adekvatnije<br />
reći “hrabro novinarstvo-odnosno<br />
hrabri novinari”.<br />
U situaciji u kojoj su se<br />
našli muslimani u Sandžaku<br />
odnosno Bošnjaci nije pretjerano<br />
reći da već duži niz godina<br />
slobodni mediji ujedno i<br />
hrabri novinari dolaze najčešće<br />
ili samo ispod krova IZ-e i<br />
njenih institucija. Ta hrabrost<br />
Punim<br />
postizanjem<br />
slobode govora<br />
i iznošenjem<br />
korisnih misli<br />
i dobrih ideja<br />
Bošnjaci će<br />
ostvariti svoju<br />
slobodu. Nama<br />
trebaju hrabri<br />
i pošteni<br />
novinari, dobri<br />
ljudi koji će<br />
okom istine<br />
i poštenim<br />
perom i<br />
avazom<br />
prenijeti<br />
istinu o silnim<br />
Bošnjacima u<br />
Sandžaku.<br />
i nepokolebljivost su nas koštala pa nam<br />
je Ministarstvo vjera ukinulo simbolične<br />
dotacije 2009. godine. A činovnici tog<br />
Ministarstva na raznim skupovima prijete<br />
Glasu islama tužbama i zabranom,<br />
ocjenjujući iz perspektive sekularizma ili<br />
kršćanstva da li je neko izašao iz okvira<br />
vjere i prošao u politiku, ili je neko vjernik<br />
u islamu ili ne. Poručujem im da oni<br />
nisu kompetentni da o islamu<br />
i njegovim vrijednostima govore.<br />
O islamu kompetentno<br />
može govoriti samo islamska<br />
ulema. Bez obzira na sve<br />
pritiske finansijske i fizičke<br />
prirode novinari naših slobodnih<br />
institucija će nastaviti<br />
hrabro da se bore protiv nepravde<br />
svake vrste, medijskog<br />
mraka i gušenja slobode medija<br />
i slobode govora. Punim<br />
postizanjem slobode govora<br />
i iznošenjem korisnih misli<br />
i dobrih ideja Bošnjaci će<br />
ostvariti svoju slobodu. Nama<br />
trebaju hrabri i pošteni novinari,<br />
dobri ljudi koji će okom<br />
istine i poštenim perom i avazom<br />
prenijeti istinu o silnim<br />
Bošnjacima u Sandžaku!<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
46
Zelena transferzala<br />
Srbija<br />
Štrpci – 13 godina šutnje<br />
U Limskoj dolini je od<br />
strane “boraca” Skupštine<br />
Republike Srbije za mjesec<br />
dana ubijeno je 9.200<br />
Bošnjaka. Jedini grijeh su<br />
imali što su muslimani. U<br />
Sandžaku je za vrijeme<br />
Drugog svjetskog rata<br />
ubijeno izmedju 30.000 i<br />
35.000 Bošnjaka<br />
Piše: Almir Mehonić<br />
Toga dana, 27. februara<br />
1993. godine iz voza<br />
671, koji je saobraćao na<br />
pruzi Beograd-Bar izvedeno je i<br />
ubijeno 19 putnika, Bošnjaka, državljana<br />
SR Jugoslavije. Toga dana<br />
se desila otmica koja je planirana i<br />
dirigovana.<br />
Jedini “grijeh” otetih ljudi bila<br />
su imena u ličnim dokumentima.<br />
Upravo su imena, odnosno vjeroispovijest,<br />
osnova historijskog<br />
tragizma sandžačkih Bošnjaka,<br />
ili Bošnjaka uopšte. Bošnjaci su<br />
stradali i bili žrtve ideja i ideala<br />
koji su imali religijsku pozadinu.<br />
Jednostavno rečeno, Bošnjaci su<br />
ubijani samo zbog pripadnosti islamu,<br />
dok su parole “uljeza”, “vjekovnih<br />
neprijatelja”, “poturica”,<br />
pojednostavljene floskule koje su<br />
bile prihvaćene od strane većinskog<br />
stanovništva.<br />
O Štrpcima se mnogo priča,<br />
piše, ali najviše šuti. Priča se i<br />
piše od strane pojedinaca, pojedinih<br />
bošnjačkih institucija i NVO<br />
iz Beograda, a šutnja dolazi od<br />
zvaničnih državnih organa. To je<br />
šutnja koja uznemirava i plaši sve<br />
one koji ne pripadaju većinskom<br />
stanovništvu, šutnja koja govori da<br />
nema istinskog suočavanja i obračuna<br />
sa prošlošću.<br />
Za slučaj Štrpci osuđen je<br />
jedino Nebojša Ranisavljević,<br />
koga je sud u Bijelom Polju<br />
osudio na 15 godina zatvora<br />
u postupku koji je trajao<br />
skoro 5 godina i koji je uvijek<br />
zakazivan prije izbora.<br />
Međutim, Ranisavljević je<br />
periferna ličnost za ovaj zločin<br />
i država je morala da privede<br />
pravdi idejne tvorce i<br />
Jednostavno<br />
rečeno,<br />
Bošnjaci<br />
su ubijani<br />
samo zbog<br />
pripadnosti<br />
islamu, dok<br />
su parole<br />
“uljeza”,<br />
“vijekovnih<br />
neprijatelja”,<br />
“poturica”,<br />
pojednostavljene<br />
floskule<br />
koje su bile<br />
prihvaćene<br />
od strane<br />
većinskog<br />
stanovništva.<br />
advokate zločina i da otkrije<br />
istinu o posmrtnim ostacima<br />
ovih nevinih ljudi.<br />
Štrpci kao naša prošlost<br />
i naša sudbina. Štrpci nas<br />
peku, bole i nikako da zacije-<br />
le. Sol na ranu sipaju oni koji<br />
šute i koji šutnjom negiraju<br />
istinu o torturi i državnom<br />
terorizmu koji je sprovođen<br />
nad Bošnjacima Sandžaka.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
47
Zločin<br />
Ratni zločini silovanja Bošnjakinja u Pounju<br />
Moralno ubojstvo žene<br />
sa trajnim posljedicama<br />
Ciklus tekstova o<br />
silovanjima Bošnjakinja<br />
u Pounju zaključujemo<br />
jednom kratkom<br />
analizom o posljedicama,<br />
namjerama i strategijama<br />
silovanja te citatima iz<br />
knjige Zilhada Ključanina<br />
“Šehid“, u kojoj su<br />
sakupljeni primjeri<br />
najmonstruoznijih<br />
slučajeva zločina nad<br />
Bošnjakinjama<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Kada bi se svaki trenutak<br />
njihove patnje pretvorio<br />
u kišnu kap, kiša bi danas<br />
počela i nikada ne bi prestala.<br />
Silovanje je moralna kuga, više od<br />
prirodne katastrofe, gore od cunamija,<br />
nešto najgore što se ljudskom<br />
biću može desiti osim fizičkog<br />
usmrćenja. To je moralno ubistvo<br />
žene sa trajnim posljedicama, izvršeno<br />
u zločinačkom naumu. Ljudi<br />
koji su ovom ratu izgubili ruku ili<br />
nogu- zato postoji proteza, ali ovo<br />
su osobe amputiranog duha, a za to<br />
ne postoji nikakva proteza.<br />
Rezime<br />
U toku rata u BiH od 1992.-<br />
1995. počinjena je masovna tortura<br />
nad civilnim stanovništvom, ženama,<br />
djecom, starcima ali i muškim<br />
civilima. Oko 80% silovanja<br />
dogodilo se u logorima. Silovanja<br />
u ratu u Bosni i Hercegovini bila<br />
su sastavni dio strategije – etničkog<br />
čišćenja. Znači bila su jedan od načina<br />
realizacije agresije na teritorij<br />
Bosne i Hercegovine. Predmet nasilja<br />
bila je žena koja je po svemu<br />
temelj porodice i društvene zajednice,<br />
a njenim poniženjem i uništenjem<br />
uništava se i porodica i društvena<br />
zajednica (država). Silovanje<br />
je bilo instrument putem kojeg<br />
je izvršen genocid nad bošnjačkim<br />
narodom u Bosni i<br />
Hercegovini u periodu od<br />
1992. do 1995. godine.<br />
Logori u kojim su počinjena<br />
najveća silovanja<br />
imali su ulogu da ostave<br />
neizbrisive tragove u svijesti<br />
žrtava, a krajnja namjera<br />
je da se žrtve nikada<br />
više ne vrate u mjesta<br />
u kojim su terorizirane.<br />
Silovanje je bilo sredstvo<br />
psihološkog pritiska pomoću<br />
kojeg su realizirani<br />
vojni i politički ciljevi –<br />
čiste teritorije bez pripadnika<br />
drugih etničkih skupina.<br />
Etnička silovanja<br />
bila su sastavni dio vojne<br />
strategije “etničkog čišćenja”,<br />
što potvrđuju sljedeći<br />
navodi: da je u ratu<br />
u Bosni i Hercegovini za<br />
period od aprila 1992. do<br />
juna 1993. godine silovano<br />
oko 20.000 žena; da su<br />
velika većina žrtava bile Bošnjakinje<br />
muslimanke, a većina prijavljenih<br />
zločinaca bosanski Srbi; da su silovanja<br />
bila “etnička” i sastavni dio<br />
strategije “etničkog čišćenja”; da su<br />
silovanja bila planska, sistematska i<br />
organizirana i da su silovanja bila<br />
politički motivirana.<br />
Navedeno potvrđuje i dr. Meliha<br />
Kreitmeyer, koja je bila rukovodilac<br />
ginekološkog tima u Tuzli koji je<br />
Meliha<br />
Kreitmeyer,<br />
koja je bila<br />
rukovodilac<br />
ginekološkog<br />
tima u Tuzli koji<br />
je pregledao<br />
između 25 i<br />
40 silovanih<br />
žena i koja je<br />
svoje zaključke<br />
iznijela na<br />
sljedeći način:<br />
“Ove žene<br />
nisu silovane<br />
po muškom<br />
instinktu. One<br />
su silovane zato<br />
što je to bio<br />
ratni cilj”, rekla<br />
je ona.<br />
pregledao između 25 i 40 silovanih<br />
žena i koja je svoje zaključke iznijela<br />
na sljedeći način: “Ove žene nisu<br />
silovane po muškom instinktu.<br />
One su silovane zato što je to bio<br />
ratni cilj”, rekla je ona. “Moj utisak<br />
je da je neko izdao naređenje da se<br />
djevojke siluju.” Iz prethodno navedenog,<br />
očigledno je da silovanja<br />
žena u ratu u Bosni i Hercegovini<br />
od pripadnika jugoslavenske srbočetničke<br />
i hrvatske vojske<br />
nisu popratna pojava<br />
rata, već su bila isključivo<br />
politički motivirana,<br />
planska, organizirana,<br />
sistematska i provedena<br />
u najvećem obimu, na<br />
najbrutalniji način, u područjima<br />
koja su agresori<br />
planirali osvojiti i priključiti<br />
svojim državama,<br />
nakon što ih prethodno<br />
etnički “očiste”. Silovanja<br />
su bila etnička, masovna,<br />
politički motivirana,<br />
naređena od političkog<br />
vrha (što je utvrdila i<br />
Komisija eksperata UNa),<br />
provedena su sistematski<br />
i na najsuroviji način<br />
(sa enormnom količinom<br />
nasilja – ekstremno nasilje).<br />
Njima se ne narušava<br />
samo sloboda odlučivanja<br />
u sferi spolnosti, njima su<br />
narušena sva ljudska prava.<br />
Predmet nasilja su žene starosne<br />
dobi od 7 do 77 godina. Krajnja<br />
namjera je bila poniziti i uništiti<br />
određenu etničku skupinu i pospješiti<br />
realizaciju političkih ciljeva<br />
u Bosni i Hercegovini ili uspješno<br />
realizirati agresiju na Bosnu i<br />
Hercegovinu.<br />
U toku agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu počinjeno je mnogo<br />
zločina protiv čovječnosti, ratnih<br />
48
zločina nad ženama, muškarcima i<br />
djecom. Međutim, u najvećoj mjeri<br />
i sistematski su pripadnici srpskih<br />
jedinica silovali Bosanke (od toga<br />
99% Bošnjakinja), kao i bosanske<br />
Hrvatice, te na osnovu bračne veze<br />
sa nesrbima “nečiste” bosanske<br />
Srpkinje.<br />
Teško je govoriti o tačnom broju,<br />
s obzirom da mnoge žene još<br />
uvijek šute. Jedan od istraživačkih<br />
projekata, finansiran od strane<br />
Evropske zajednice, a u izvedbi<br />
Udruženja “Žena žrtva rata”<br />
je utvrdio broj od preko 20.000<br />
žrtava zločina silovanja. Silovanja<br />
su imala za cilj psihičko uništenje<br />
bosanskih žena i muškaraca,<br />
kao i njihovih porodica. Ona su<br />
bila dio genocida nad Bošnjacima<br />
i etničkog čišćenja, te ratna strategija<br />
osvajanja terena. Po tome se<br />
razlikuju zločini silovanja srpskih<br />
ratnih zločinaca od svih drugih<br />
ratnih silovanja.<br />
I pored toga što su logori u kojima<br />
su silovane bosanske žene bili<br />
općepoznati UN-Komeserijat za<br />
izbjeglice i Internacionalni crveni<br />
križ dugo vremena nisu učinili ništa<br />
da bi se te žrtve zaštitile.<br />
Kako one žive danas?? Žive u<br />
prostorima tišine, na marginama<br />
društva, okružene svojim bolnim<br />
sjećanjima. Najčešće nikako ili izuzetno<br />
rijetko govore o svom teškom<br />
iskustvu, koje ne mogu zaboraviti.<br />
Žene koje su preživjele tu teš-<br />
ku traumu su, uz rijetke izuzetke,<br />
materijalno nezbrinute. Uglavnom<br />
su nezaposlene, uz bitno umanjenu<br />
radnu sposobnost zbog posljedica<br />
preživljenih trauma. Nije im omogućeno<br />
dodatno školovanje ili pak<br />
prekvalifikacija. Zbog toga su ekonomski<br />
ovisne o drugima. Većina<br />
preživjelih ratnog silovanja nemaju<br />
adekvatnu zdravstvenu zaštitu, niti<br />
dostupnu psiho-socijalnu podršku.<br />
Nemaju riješeno stambeno pitanje.<br />
Nisu dobile pomoć za školovanje<br />
svoje djece. Žive sa traumama<br />
koje nose u sebi i koje su česta prepreka<br />
da se vrate u predratna mjesta<br />
življenja, pa ne podnose zahtjeve za<br />
povrat imovine. Nemaju mogućnosti<br />
niti za bilo koju drugu vrstu obeštećenja<br />
posljedica torture koju su<br />
pretrpjele. Njihova sjećanja bi trebala<br />
biti i naša, jer njihove žrtve ne<br />
tiču se samo njih, nego svih nas. I to<br />
ne samo na ovim prostorima. Žene<br />
koje su preživjele ratna silovanja ne<br />
smiju biti zanemarene, zaboravljene.<br />
Lekcija je to koju svi trebamo<br />
naučiti. Da se ne ponovi !!!<br />
Amra Kičin – djevojčica, 5 godina, silovana<br />
Svjedočanstva genocida: “Šehid”,<br />
autor Zilhad Ključanin.<br />
Amra Kičin - djevojčica; 5 godina;<br />
silovana;četnici, pošto je zbog<br />
nedoraslosti nisu mogli silovati,<br />
žiletom su joj rasparali međunožje,<br />
pa je potom silovali; Amra nije<br />
dočekala kraj silovanja, već je bila<br />
mrtva.<br />
Ismet Čukan - pedesetogodišnjak;<br />
imao sedam kćeri i jednoga<br />
sina; četnici su mu, pred njegovim<br />
očima koje više ništa nisu mogle<br />
vidjeti, silovali svih sedam kćeri, i<br />
zaklali sina.<br />
Munira Jagurdžija - djevojka;<br />
bula; lijepa i povučena, ali toliko<br />
da se je njena ljepota jedva primijećivala;<br />
dođoše, međutim, oni koji<br />
primijećuju sve; i odvedoše lijepu<br />
bulu Muniru; četnici su, kasnije,<br />
pričali o nekoj nijemoj ljepotici u<br />
javnoj kući u Prijedoru; da li zbog<br />
ljepote, ili zato što je bula, Munira<br />
je seljena od jedne do druge srpske<br />
javne kuće, tako da je primijećena<br />
u burdelju Kod Sonje, na Palama,<br />
u Vilinoj Vlasi u Višegradu; tu,<br />
u Višegradu, nekako se dočepala<br />
Drine, i - bi spašena, Munira<br />
Jagurdžija, jedina bula u cjelokupnoj<br />
historiji sela Trnove.<br />
Melika Bešić - student biologije;<br />
imala nepodnošljivo lijepe oči; plave;<br />
bistre; sa pogledom “na kojem<br />
bi se moglo pokliznuti” - kako su<br />
govorili sarajevski mangupi, udvarajući<br />
joj; a govorilo se da su od reskosti<br />
njenih zjenica pucali okulari<br />
na mikroskopima; četnici su Meliki<br />
Bešić užarenim čeličnim iglama gasili<br />
djelić po djelić bistrine; na kraju,<br />
u njenim očnim dupljama ostala<br />
su dva ugarka, zgasla i sparušena.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
49
Svijet medija<br />
Palestine-Papers<br />
Cvijeće na Fatahovom mezaru<br />
Znači, ko želi da zna<br />
kome Palestine-Papers<br />
koristi a kome škodi, mora<br />
posmatrati i unutrašnja<br />
previranja kod samih<br />
Palestinaca. Svi palestinski<br />
političari i posrednici<br />
koji su imenovani u<br />
dokumentima su članovi<br />
Fataha. Fatah jeste na<br />
Zapadu omiljen zbog<br />
svoje velikodušnosti i zbog<br />
povlačenja od uličnih<br />
borbi, ali u samoj Palestini<br />
je zbog “prilagodljivih”<br />
stavova i zbog<br />
koruptivnosti kontroverzan<br />
Piše: Jens Berger, 24.01.2011<br />
Izvor: spiegelfechter.de<br />
Prijevod s njemačkog: Senada<br />
Mešanović<br />
Idok svijet, pogotovo virtualni,<br />
još uvijek raspravlja o tome<br />
da li Cablegate-Leaks, koji su<br />
izvrsno izreklamirani, zaista sadrže<br />
relevantne informacije, drugi tajni<br />
papiri su već objavljeni. Tako je 23.<br />
januara arapska televizija Al-Džazira<br />
u kooperaciji s Guardianom započela<br />
s objavljivanjem 1.600 delikatnih dokumenata<br />
iz polja izraelsko-palestinskih<br />
mirovnih pregovora zadnjih 10<br />
godina. Dokumenti obuhvataju dopise<br />
i e-mailove, protokole pregovora visokog<br />
stepena, karte, strateške papire,<br />
pa čak i powerpoint prezentacije. Po<br />
trenutačnom stanju objavljivanja, sav<br />
materijal potječe od palestinske delegacije.<br />
Izvor, koji je sve ovo dostavio<br />
Al-Džaziri, je neko ko je morao imati<br />
pristup najvećem stepenu tajnosti. Za<br />
razliku od Cabelgate-a Palestine-Papers<br />
su bez sumnje delikatni i – ukoliko su<br />
dokumenti zaista originalni, imaju priliku<br />
da uđu u historiju.<br />
Ako posmatramo zadnjih pet godina<br />
palestinsko-izraelskih mirovnih pregovora,<br />
u najboljem slučaju možemo govoriti<br />
o zastoju na viskom nivou. Ipak, ovo<br />
“subjektivno zapažanje” je u koliziji sa<br />
stvarnošću. Do ovog zaključka se dolazi<br />
nakon iščitavanja objavljenih Palestine-<br />
Papers. Dok Izrael zastupa stav da palestinska<br />
strana ne odstupa ni milimetra<br />
od svojih zahtjeva, dokumenti pokazuju<br />
suprotno: palestinski pregovarači su u<br />
stvarnosti spremni na izraelske koncesije,<br />
koje do sada javnosti nisu bili poznate.<br />
Očigledno je palestinska strana izraelskim<br />
pregovaračima dala dalekosežne<br />
ponude razmjene teritorija, samo da bi<br />
Izrael zauzvrat pristao na rješenje u obliku<br />
stvaranja dviju država. Tako se Izraelu<br />
trebala dati veća teritorija Zapadne obale,<br />
uključujući i strateški važna naselja<br />
s pristupom vodenim resursima, kao i<br />
dijelovi istočnog Jeusalema, u<br />
zamjenu za nekoliko pješčanih<br />
komada zemlje na rubu<br />
Zapadne obale i Pojasa Gaze.<br />
To bi čak i za izraelske tvrdolinijaše<br />
bio poklon koji je u<br />
okviru maksimalnih zahtjeva<br />
Izraela. U ovom kontekstu,<br />
dokumenti govore o “najvećem<br />
Jerusalemu u izraelskoj<br />
historiji”, kojeg Palestinci<br />
Izraelu serviraju na srebrenom<br />
tanjiru. Ali, Izraelci to<br />
nisu prihvatili, već su ljutito<br />
odbili, da bi nakon toga<br />
iznijeli i nove maksimalne<br />
zahtjeve koji su bili potpuno<br />
neprihvatljivi. Ova taktika<br />
pregovaranja nije nova.<br />
I 2007. godine, u pregovorima<br />
koji su vodili ka Mekkasporazumu,<br />
Izraelćani su<br />
neispunjivim preduvjetima<br />
uspjeli minirati ozbiljne napore<br />
posredovanja saudijskog kralja.<br />
Al-Džazira je na svojoj internet-stanici<br />
najavila uskoro objavljivanje dokumenata<br />
koji sadrže palestinske ponude za<br />
kompromise po pitanju “izbjeglica”, zatim<br />
detalje siguronosne saradnje između<br />
palestinskih teritorija i Izraela, te dokumentaciju<br />
o palestinsko-američkim razgovorima<br />
u vezi Goldstonovog izvještaja<br />
koji optužuje Izrael za masovna kršenja<br />
U ovom<br />
kontekstu,<br />
dokumenti<br />
govore o<br />
“najvećem<br />
Jerusalemu<br />
u izraelskoj<br />
historiji”, kojeg<br />
Palestinci<br />
Izraelu<br />
serviraju na<br />
srebrenom<br />
tanjiru.<br />
ljudskog prava u ratu u Gazi. Svaki od<br />
dokumenata je ogromno bure baruta.<br />
Postavlja se pitanje kome će objavljivanje<br />
dokumenata nanijeti štetu, a kome donijeti<br />
korist?<br />
Kome ovo ide u korist?<br />
U svome uvodniku, Guardian o<br />
Palestine-Papers s piše neuobičajeno naiv-<br />
no: Kad svijet konačno shvati da Izrael<br />
uopće nije zainteresiran za mirovni proces,<br />
proces koji zasluženo ima ovakav<br />
naziv, tada će se povećati međunarodni<br />
pritisak na Izrael i zahtijevati od izraelske<br />
vlade da nađu kompromis. Iako<br />
Guardian govori o “optimističkom sce-<br />
nariju”, postavlja se pitanje koliko je ovakav<br />
scenario uopće realan. Izrael je više<br />
puta sabotirao i najmanje pokušaje ustupka<br />
Palestincima, a “iskreni posrednici” iz<br />
SAD-a, Evrope, Turske i Sirije<br />
ili čak iz Saudijske Arabije su<br />
nailazili na izraelski zid kaprica<br />
i zadrtosti. Također se ne<br />
smije zaboraviti činjenica da je<br />
Izrael palestinskim pregovaračima<br />
stalno negirao legitimitet<br />
pregovaranja u ime cijele palestinske<br />
nacije. S ovim “kecom<br />
u rukavu” Izrael odbija svaku<br />
vrstu kritike svojih stavova,<br />
zbog čega Palestine-Papers<br />
postaju aktuelni. Ideja da će<br />
Izrael biti suočen sa sve jačim<br />
internacionalnim pritiskom<br />
je naivna i smiješna. Partneri<br />
Izraela se nisu ni nakon ratova<br />
u Libanu i Pojasu Gaze<br />
oglasili s nekom kritikom,<br />
zašto bi sada trebalo da bude<br />
drugačije?<br />
Znači, ko želi da zna kome<br />
Palestine-Papers koristi a kome<br />
škodi, mora posmatrati i unutrašnja<br />
previranja kod samih Palestinaca.<br />
Svi palestinski političari i posrednici koji<br />
su imenovani u dokumentima su članovi<br />
Fataha. Fatah jeste na Zapadu omiljen<br />
zbog svoje velikodušnosti i zbog povlačenja<br />
od uličnih borbi, ali u samoj Palestini<br />
je zbog “prilagodljivih” stavova i zbog<br />
koruptivnosti kontroverzan. Zbog toga<br />
je na zadnjim izborima jasnu pobjedu<br />
odnio Hamas. Ali, pošto je Hamas na<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
50
Zapadu označen kao “teroristička grupa”<br />
i zbog toga ih niko ne priznaje kao<br />
pregovaračkog partnera, odlučilo se na<br />
zajedničku vladu Hamasa i Fataha, u kojoj<br />
je Hamas odgovoran za unutarnju a<br />
Fatah za vanjsku politiku. Tako je Fatah<br />
ove godine imao priliku biti u svjetlu velike<br />
međunarodne bine, ali s malo pregovaračkih<br />
opcija, jer je Hamas već odredio<br />
stroga pravila pregovora. Mirovni pregovori<br />
– da, ali tek kada se Izrael povuče<br />
iza “zelene linije” granica iz 1967. godine.<br />
Naravno da Izrael ni u snu ne pomišlja<br />
na tako nešto. Po pitanju tvrdoglavosti,<br />
ni Hamas ni izraelska vlada ne zaostaju<br />
jedni za drugim.<br />
Hamas – jedini pobjednik<br />
Svakako, neuravnoteženi “savez”<br />
Hamasa i Fataha je od početka bio<br />
osuđen na propast. U junu 2007. godine<br />
je u Palestini došlo do građanskog<br />
rata koji je trajao par dana, a u kojem je<br />
Hamas preuzeo apsolutnu vlast u Pojasu<br />
Gaze. Koalicija se raspala, i od tada je u<br />
Zapadnoj obali vlast u obliku krizne vlade<br />
preuzeo Fatah, uprkos činjenici da su<br />
se i predsjednički i parlamentrani izbori<br />
trebali održati već u augustu 2009. godine.<br />
Ovi izbori se ni do danas nisu održali.<br />
Razlog je očigledan. Ni u Zapadnoj obali<br />
Fatah nema više ništa čime bi mogao nauditi<br />
ambicioznom Hamasu. Dakle, od<br />
juna 2007. godine na internacionalnoj<br />
sceni u ime Palestinaca pregovara nelegitimna<br />
delegacija.<br />
Zato je više nego začuđujuće<br />
da mediji u ovom kontekstu<br />
ne spominju da naklonosti<br />
“Palestinaca” spomenutih<br />
u Palestine-Paperss<br />
uopće ne-<br />
maju politički legimitet. Ili<br />
bolje rečeno: čak da je Fatah<br />
Izraelu obećavao i “zvijezde<br />
sa neba”, ni to ne bi ništa<br />
značilo jer je Abbas kralj bez<br />
kraljevstva, a Fatah partija<br />
bez političke moći. I u ovoj<br />
pozadini treba posmatrati<br />
Palestine-Papers. Fatah je za<br />
vrijeme tih naklonosti bio u<br />
očajničkoj potrazi za legitimitetom.<br />
Pošto je legimitet putem izbora<br />
postao nerealan, jedini način da<br />
ponovo vodi glavnu riječ je bio uspjeh<br />
u mirovnim pregovorima. Naravno da<br />
su stavovi Fataha među Palestincima<br />
skandalozni, i bez uplitanja s vana oni<br />
ne bi doveli do njegovog uspjeha već<br />
prije do građanskog rata u kojem bi<br />
pobjednik bio Hamas. Ipak, od 2007-<br />
2009. godine se o mirovnin pregovorima<br />
vrlo intezivno diskutovalo i u<br />
sunitskim krugovima. Da je Fatah tu<br />
uspio da napravi svoj proboj, vjerovatno<br />
bi dobio podršku Egipta, Saudijske<br />
Arabije, Sirije i Jordana. Tako Hamasu<br />
ne bi bilo lahko s Fatahom ne samo<br />
zbog njegovih jakih partnera, već i<br />
zbog činjenice da bi uspješni pregovori<br />
slili ogromne novčane sume na<br />
Zapadnu obalu a ne u Pojas Gaze.<br />
Znači, Palestina-Papers s ne otkrivaju<br />
Palestina-<br />
Papers ne<br />
otkrivaju<br />
strategiju<br />
mirovnih<br />
pregovora<br />
“Palestinaca”,<br />
već prije svega<br />
otkrivaju cijenu<br />
koju bi Fatah<br />
bio spreman<br />
da plati da bi<br />
zauzvrat dobio<br />
međunarodno<br />
priznanje.<br />
strategiju mirovnih pregovora<br />
“Palestinaca”, već prije<br />
svega otkrivaju cijenu koju<br />
bi Fatah bio spreman da<br />
plati da bi zauzvrat dobio<br />
međunarodno priznanje.<br />
No, tok događaja je bio<br />
drugačiji. Fatah nije imao<br />
uspjeha sa svojim ustupcima,<br />
mirovni proces je<br />
obustavljen a u Palestini<br />
glavnu riječ ima Hamas.<br />
Objavljivanje Palestina-<br />
Papersa će biti još samo cvijeće<br />
na Fatahovom mezaru.<br />
Pri tome se ne radi “samo”<br />
o dalekosežnim ustupcima koji uključuju<br />
i područje oko mesdžida Aksa.<br />
Također, ono što diskreditira Fatah je i<br />
njihov jezik. Tako se Ariel Šaron, među<br />
Palestincima poznat kao “bejrutski<br />
koljač”, naziva “prijateljem”, a obećanje<br />
“najvećeg Jerušalaima a u izraelskoj<br />
historiji” (koristeći hebrejski izraz) će<br />
Palestinci i Arapi poimati kao uvredu<br />
prvog reda.<br />
Al-Džazira, Guardian, i prije svega<br />
informant koji je najvjerovatnije pripadnik<br />
Fataha, doprinijeli su tome da<br />
sav stari kadar Fataha napusti pozornicu.<br />
Ali ko će doći nakon njih? Prema<br />
Palestine-Papers s je vrlo vjerovatno da će<br />
i u Zapadnoj obali Hamas postati jača<br />
strana. Tada se više neće voditi mirovni<br />
pregovori. Izgleda da sve ukazuje na<br />
sukobe. Upravo ono što izraelski tvrdolinijaši<br />
najradije čuju.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
51
Islamnet<br />
Sudan<br />
Kraj sudanske priče<br />
Više od 99 posto birača na<br />
jugu Sudana glasalo je<br />
prošlog mjeseca na refrendumu<br />
za otcjepljenje od sjevera, saopštio<br />
je zamjenik šefa komisije<br />
koja je organizovala plebiscit<br />
Čan Rik Madut, objavljujući<br />
prve preliminarne rezultate.<br />
Konačni rezultati referenduma,<br />
koji je trajao od 9. do 16.<br />
januara, bit će objavljeni za<br />
nekoliko dana. Sudanska vlada<br />
u Kartumu je priznala rezultate<br />
ovog referenduma. Sada<br />
predstoji najteži dio, treba podijeliti<br />
zemlju. A ono što je još<br />
teže od podjele zemlje je podjela<br />
naftnog blaga, odnosno regiona<br />
koji se nalazi tačno na zamišljenom<br />
razgraničenju. Jug<br />
Sudana podržan od Amerike i<br />
drugih zapadnih sila se nada<br />
da će region u kojem se nalazi<br />
naftno bogatstvo pripasti njima.<br />
Kako za sada stvari stoje<br />
jug Sudana je u daleko boljoj<br />
prednosti od ostatka Sudana.<br />
Jug će sigurno postati država,<br />
vjerovatno će sačuvati i naftno<br />
bogatstvo. Kada je u pitanju<br />
budućnost krnjeg Sudana ona<br />
je za sada nepoznata i krajnje<br />
neizvjesna. Naravno, mnogo<br />
toga zavisi sada od budućnosti<br />
Egipta i drugih arapskih zemalja<br />
koje su pogođene narodnom<br />
revolucijom.<br />
Jemen<br />
Erdogan - Gospodine Mubarak, svi ćemo mi nakon smrti<br />
biti pitani šta smo iza sebe ostavili<br />
Turski premijer Tayyip Erdogan je<br />
prvi i jedin muslimanski lider koji<br />
je stao na stranu arapskog naraoda.<br />
Premijer Erdogan je ovih dana pozvao<br />
arapske lidere da se ne boje slobode,<br />
slobodne volje naroda i fer i demokratskih<br />
izbora te da ispoštuju volju<br />
svog naroda. Posebnu poruku premijer<br />
Erdogan uputio je Hosniu Mubaraku<br />
kojeg je, onako<br />
muslimanski,<br />
posavjetovao<br />
i pozvao da<br />
ostupi sa vlasti<br />
i posluša glas<br />
naroda. “Gospodine<br />
Hosni<br />
Mubarak,<br />
primite moje<br />
iskrene savjete i<br />
upozorenja. Svi<br />
ćemo mi nakon<br />
smrti biti pitani<br />
šta smo iza sebe<br />
Somalija<br />
ostavili. Kao<br />
muslimani svi<br />
na kraju budemo<br />
zatrpani zemljom u mezar. Poslušaj<br />
želje i glas svoga naroda, ne protivi se<br />
tome, dozvoli promjene.”<br />
Premijer Erdogan je još jednom dokazao<br />
svoju ljudsku i političku veličinu.<br />
Bez obzira što je usamljen, premijer Erdogan<br />
ustrajava u vođenju politike koja<br />
je posvećena interesima muslimana u<br />
cijelom svijetu.<br />
Somalski gusari zarobljeništvu drže 30<br />
brodova i 723 pomorca<br />
Gusari ili pirati su atraktivna tema<br />
za filmske radnike. Na ovu temu<br />
do sada je snimljeno dosta filmova. Svi<br />
ti filmovi su uglavnom vezani za neka<br />
davna vremena. Međutim, problem<br />
gusarstva je danas veoma prisutan.<br />
Gusara ima skoro na svim morima,<br />
međutim najopasniji<br />
ili najaktivniji<br />
su somalski gusari.<br />
Somalski gusari<br />
trenutno, vjerovali<br />
ili ne, drže<br />
30 brodova i 723<br />
pomorca. Nakon<br />
posljednje otmice<br />
30 članova posade<br />
vijetnamskog broda<br />
“Hoang Sun<br />
Son”, koji plovi<br />
pod mongolskom<br />
zastavom, u rukama<br />
somalskih<br />
pirata nalazi se 30<br />
plovila s ukupno 723 pomorca sa svih<br />
strana svijeta. Koliko su somalski gusari<br />
opasni, dovoljno govori podatak da<br />
se posljednji udar Somalaca dogodio<br />
u omanskom dijelu Indijskog oceana,<br />
oko 1.500 milja daleko od afričkog kopna.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
52
Izrael<br />
Izraelski cionisti mole Ameriku i EU - Spasite<br />
nam Hosnia Mubaraka!<br />
Izrael je u panici zbog dešavanja u<br />
Egiptu. Odlazak Hosnia Mubaraka<br />
sa vlasti za Izrael znači gubitak najboljeg<br />
saveznika u borbi protiv Palestinaca.<br />
Jasno je<br />
i Izraelu da bez<br />
Egipta, odnosno<br />
bez diktatora kakav<br />
je Hosni Mubarak,<br />
Izrael ne<br />
bi mogao vršiti<br />
efikasnu kontrolu<br />
okupacije Palestine.<br />
Zbog toga je<br />
Izrael, kako piše<br />
Irak<br />
Poligamni brak jedini spas za milion udovica<br />
Turska<br />
Otomanski jezik u modi<br />
Brojni kulturni centri, nevladine<br />
organizacije i izdavači nude kurseve<br />
i drže forume o otomanskom<br />
jeziku. Također, u posljednje vrijeme<br />
je primjetan porast<br />
broja zainteresiranih<br />
za studiranje<br />
otomanskog jezika<br />
i otomanske kulture.<br />
Mnogi Turci<br />
smatraju da svaki<br />
Turčin mora znati<br />
otomanski jezik i<br />
kulturu jer će samo<br />
na taj način moći<br />
dobro poznavati<br />
izraelski dnevni list Haaretz, proteklih<br />
dana poslao oštre diplomatske<br />
pozive Sjedinjenim Američkim Državama,<br />
Evropskoj uniji i drugim saveznicima<br />
da učine<br />
sve da se spasi<br />
Hosni Mubarak.<br />
Izraelski premijer<br />
Benjamin Netanyahu<br />
ne krije<br />
svoju zabrinutost<br />
odlaskom svog<br />
velikog ahbaba<br />
Hosnia Mubaraka.<br />
Američka<br />
okupacija<br />
AIraka za sobom je Aostavila stravične posljedice.<br />
Jedna od težih<br />
posljedica tog nesretnog<br />
rata je veliki broj udovica.<br />
Prema zvaničnim podacima<br />
iračke vlade, u toku<br />
trajanja američke okupacije<br />
u Iraku ostalo je<br />
preko milion udovica. Nažalost, skoro sve<br />
te udovice sa sobom imaju brojnu djecu.<br />
Udovice su uglavnom nezaposlene i žive<br />
veoma siromašno i nesigurno. Na ovaj<br />
problem posljednjih dana se sve više ukazuje.<br />
Iračka vlada razmatra<br />
način pomaganja<br />
udovicama. Osim toga,<br />
nevladin sektor čini sve<br />
da se iračke vlasti uključe<br />
u projekat poligamnih<br />
brakova u sklopu kojeg<br />
bi udomili ili zbrinuli<br />
većinu udovica. Iako je<br />
prema iračkom zakonodavstvu<br />
poligamni brak ilegalan, osim u<br />
slučajevima kada ga odobri sudija, sve veći<br />
broj iračkih udovica stupaju u takvu vrstu<br />
brakova. Za sada je to jedini način pomoći<br />
ovim unesrećenim ženema.<br />
svoje historijsko naslijeđe. Otomanski<br />
jezik je uz arapski bio zvanični<br />
jezik Otomanskog halifata. Arapski<br />
alfabet je u otomanskom jeziku modificiran<br />
a 70 % tog<br />
jezika sadrži arapske<br />
i perzijske riječi.<br />
Otomanski jezik je<br />
zvanično dokinut<br />
tokom 1928. godine<br />
u vrijeme Ataturkovih<br />
reformi, a ukinut<br />
je pod izgovorom<br />
da takav jezik<br />
koči progres turske<br />
nacije.<br />
Tunis<br />
Tuniski muslimani konačno<br />
slobodno mogu ići u<br />
džamije<br />
S<br />
vrgavanjem diktatora Bena<br />
Alia muslimani u Tunisu<br />
konačno počinju uživati u zasluženoj<br />
slobodi. Ta sloboda se<br />
najbolje osjeti u tuniskim džamijama<br />
u koje muslimani sada<br />
ulaze bez straha. Nema više<br />
špijuna koji bilježe ko ustaje<br />
na sabah niti ko je redovan u<br />
džamijama. Također, ukinuta<br />
je praksa po kojoj su imami na<br />
džuma-namazima, na hutbama<br />
prvo morali izricate zahvale i<br />
pohvale Ben Aliu. Prije dvije<br />
godine smo prenijeli dijelove<br />
izvještaja organizacija za zaštitu<br />
ljudskih prava u Tunisu<br />
u kojem se navodi kako su svi<br />
muslimani koji žele redovno<br />
klanjati u džamijama bili dužni<br />
zatražiti dozvolu od tuniske<br />
policije nakon čega bi dobili<br />
kartice sa čipovima, a imami<br />
u džamijama su morali zadužiti<br />
očitače tih kartica. Tako,<br />
ako bi neko propustio neki od<br />
namaza morao je odmah u policiji<br />
davati izvještaj o svom<br />
kretanju. Ovo je samo dio<br />
onog što so preživjeli tuniski<br />
muslimani.<br />
53
Afrika<br />
Pokrali milijarde za liječenje<br />
AIDS-a<br />
Zbog sumnji da se sredstva koja se<br />
uplaćuju u UN-ov Global Fund<br />
za liječenje AIDS-a, tuberkuloze i<br />
malarije ne troše na pomoć bolesnima,<br />
Njemačka je uskratila ovogodišnju<br />
uplatu. Dok se optužbe o krađi<br />
ne razjasne godišnju svotu od više od<br />
200 miliona eura Njemačka ne misli<br />
uplaćivati. Njemačka je treći po redu<br />
veliki donor UN-ovog fonda koji ima<br />
godišnji budžet od više od 20 milijardi<br />
USD. Mediji sedmicama pišu da<br />
milijarde završe na privatnim računima.<br />
Iz fonda tvrde da su pronevjerene<br />
svote daleko manje, te da imaju<br />
jedan od najstrožih režima provjere<br />
među međunarodnim organizacijama.<br />
Tvrde da je pronevjeru od 34 miliona<br />
USD, u devet različitih zemalja,<br />
otkrila njihova vlastita inspekcija.<br />
Global Fund je najveći izvor novca za<br />
borbu protiv tri opasne bolesti koje<br />
haraju uglavnom nerazvijenim zemljama.<br />
Zahvaljujući pristupu odgovarajućim<br />
lijekovima i jednakom pristupu<br />
svima, prijenos AIDS-a s majke na<br />
dijete u Botswani je smanjen za 97<br />
posto. U ostatku Afrike statistika je<br />
daleko poraznija. Svake se godine u<br />
Africi s AIDS-om rodi oko 400.000<br />
zaražene novorođenčadi. Trećina te<br />
djece neće doživjeti svoj prvi rođendan<br />
ako ne dobije odgovarajuće lijekove.<br />
Oko 50 posto će ih umrijeti<br />
prije nego što navrše drugi rođendan<br />
- iz istoga razloga.<br />
Egipat<br />
Sejjid Kutb<br />
Egipatski diktatorski režim je proteklih<br />
decenija počinio brojne i teške<br />
zločine nad egipatskim muslimanima.<br />
Brojni egipatski zatvori su pretvoreni<br />
u najcrnja mučilišta. Kao slikovit primjer<br />
takve prakse egipatskih diktatora<br />
prenosimo ispovijest dvojice egipatskih<br />
policajaca o pogubljenju poznatog egipatskog<br />
islamskog mislioca Sejjida Kutba<br />
koji je obješen 1966. godine. Ova<br />
ispovijest je objavljena u knjizi “Allahovi<br />
pokajnici”, autora Muhammeda<br />
Abdul Aziz<br />
el-Musned a.<br />
“Bilo je stvari<br />
o kojima nismo<br />
razmišljali, a<br />
koje su uzrokovale<br />
velike promjene<br />
u našim<br />
životima. Svake<br />
noći smo u<br />
vojnom zatvoru<br />
primali stare<br />
i mlade, muškarce<br />
i žene.<br />
Rečeno nam<br />
je da su to bili<br />
izdajnici<br />
koji<br />
su sarađivali sa Židovima i da moramo<br />
izvući njihove tajne. Jedini način da se<br />
to uradi je bio kroz žestoka mučenja!<br />
Nismo se ustručavali da deformišemo<br />
izgled njihovih tijela upotrebom raznih<br />
vrsta palica i bičeva. Mi smo to činili<br />
sa čvrstim uvjerenjem da smo obavljali<br />
svetu dužnost. Međutim, ubrzo smo<br />
se susreli sa neobjašnjivim stvarima.<br />
Shvatili smo da su ti ‘izdajnici’ strogo<br />
obavljali svoje molitve noću neprestano<br />
izgovarajući Allahovo ime, čak i kad su<br />
bili mučeni. Neki od njih su čak i umrli<br />
za vrijeme bičevanja ili dok su ih divlji<br />
psi napadali. Ipak, oni su i tada neprestano<br />
spominjali Allahovo ime. Zbog<br />
toga nam je postalo sumnjivo ono što<br />
nam je rečeno o njima jer je bilo nemoguće<br />
da tako pobožni vjernici budu<br />
izdajnici koji su sarađivali sa Allahovim<br />
neprijateljima! Moj brat i ja smo<br />
se tajno dogovorili da izbjegavamo da<br />
im nanosimo bol. Nastojali smo da im<br />
pružimo pomoć koliko god je to bilo<br />
moguće. Allahovom milošću, naš boravak<br />
u tom zatvoru nije dugo trajao. Naš<br />
posljednji zadatak je bio da čuvamo<br />
ćeliju u kojoj je bio zatvoren jedan od<br />
zatočenika. Opisan nam je kao najopasniji<br />
od svih njih, tj. njihov vođa. Zvao<br />
se Sejjid Kutb. Čovjek je zbog mučenja<br />
bio u bolovima do te mjere da nije mo-<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
54<br />
gao više da stoji na nogama.<br />
Oni su ga nosili u vojni sud da bi razmatrali<br />
njegov slučaj. Jedne noći je<br />
došlo naređenje da ga objesimo. Rano<br />
ujutro sljedećeg dana odveli smo ga do<br />
vozila u kojem su bili i neki drugi zatočenici.<br />
Vozilo je nekoliko trenutaka<br />
kasnije krenulo prema mjestu pogubljenja.<br />
Uskoro su im konopci stavljeni oko<br />
vratova, a dželat je stajao čekajući naređenje<br />
da ukloni postolja ispod nogu<br />
optuženih. Ispod crne zastave je stajao<br />
vojnik koji je<br />
imao zadatak<br />
da je podigne<br />
za vrijeme<br />
pog ubljenja.<br />
Najimpresivnije<br />
su bile riječi<br />
koje su oni<br />
uputili svojoj<br />
braći i sestrama,<br />
dajući im<br />
dobre vijesti o<br />
ponovnom susretu<br />
sa njima<br />
u Džennetu,<br />
zajedno sa poslanikom<br />
Muhammedom,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
i njegovim ashabima. U ovim napetim<br />
trenucima smo čuli približavanje vozila.<br />
Stražar je otvorio kapiju na kojoj<br />
se pojavio visoko rangirani oficir. On<br />
je prodornim glasom izdao naređenje<br />
konvoju da se zaustavi. Oficir se zatim<br />
uputio prema Sejjidu. Naredio je da mu<br />
se ukloni povez sa očiju. Potom mu se<br />
obratio: ‘Moj brate, Sejjide, naš dobronamjerni<br />
i milostivi predsjednik će vas<br />
pomilovati i poklonit će vam vaše živote<br />
ako napišeš i potpišeš samo jednu<br />
rečenicu.’ Oficir nije ni čekao da Sejjid<br />
odgovori. Brzo je otvorio bilježnicu<br />
koju je držao u ruci i rekao je: ‘Napiši<br />
samo ovu rečenicu: -Bio sam kriv i<br />
izvinjavam se.’ Sejjid ga pogleda svojim<br />
bistrim očima. Neopisivi osmijeh mu se<br />
pojavi na licu, a zatim reče oficiru iznenađujuće<br />
mirnim glasom: ‘Nikada! Nikada<br />
ne bih zamijenio ovaj privremeni<br />
život sa vječnim životom na ahiretu!’<br />
Oficir mu uzvrati tužnim glasom: ‘Ali,<br />
to će značiti vašu smrt, Sejjide!’ Sejjid<br />
odgovori: ‘Mi žudimo za smrću na<br />
Allahovom putu. Allahu ekber!’ Sejjid<br />
Kutb je uspio još samo da izgovori:<br />
‘Nema boga osim Allaha, Muhammed<br />
je Njegov poslanik.’ Uskoro su se tijela<br />
Sejjida i njegove braće njihala na vješalima.”
Velika Britanija<br />
Britanski carinik stavio suprugu na popis terorista<br />
Carinski dužnosnik iz ureda za imigraciju<br />
u Velikoj Britaniji, odlučio<br />
je da mu je dosta njegove supruge<br />
i stavio je na<br />
popis terorista,<br />
nakon što je ona<br />
odletjela u Pakistan,<br />
u posjet<br />
porodici. Kad<br />
je nesretna žena<br />
pošla rezervirati<br />
let nazad za<br />
Britaniju, na aerodromu<br />
u Pakistanu<br />
samo joj je<br />
rečeno kako ga<br />
ne može rezervirati.<br />
Nikakvo<br />
objašnjenje nije<br />
dobila. Nazvala<br />
je supruga, a on<br />
joj je rekao kako<br />
će se “raspitati” o svemu, no njegovo<br />
raspitivanje potrajalo je pune tri godine.<br />
Ono na što podli dužnosnik nije<br />
računao, jest<br />
da je iskopao<br />
jamu sam pod<br />
sobom. Tražio<br />
je promaknuće,<br />
a kad su<br />
njegovi šefovi<br />
shvatili da mu<br />
je supruga na<br />
popisu terorista,<br />
upitali su<br />
ga za objašnjenje.<br />
On nije,<br />
naravno, imao<br />
izbora, nego<br />
priznati što je<br />
napravio. Za<br />
nagradu je dobio<br />
otkaz.<br />
UAE<br />
Bill Gates donirao 50 miliona<br />
dolara za vakcinisanje<br />
djece u Afganistanu i<br />
Pakistanu<br />
Foto islamneta<br />
Mubarak je za egipatski narod gori od Adolfa Hitlera<br />
Šheik Mohammed bin Zayed Al<br />
Nahyan, princ Abu Dhabia i američki<br />
milijarder Bill Gates potpisali<br />
su sporazum o zajedničkom partnerstvu<br />
u obezbjeđivanju i sprovođenju<br />
vakcinacije djece u Pakistanu i Afganistanu.<br />
Partneri su osnovali fond<br />
u iznosu od 100 miliona američkih<br />
dolara. Ova donacija će obezbjediti<br />
kupovinu dovoljnog broja vakcina za<br />
spašavanje života, odnosno imunizaciju<br />
djece u Pakistanu i Afganistanu.<br />
“Ova donacija je važan iskorak u našoj<br />
kampanji pomoći u zaštiti djece<br />
u Pakistanu i Afganistanu. Naše partnerstvo<br />
je najbolji primjer kako se<br />
saradnja na globalnom nivou može<br />
iskoristiti za zaštitu zdravlja ljudi,<br />
naročito za poboljšanje života djece<br />
i njihovih familija u Afganistanu i<br />
Pakistanu”, kaže šeik Mohammed<br />
bin Zayed. Djeca u Afganistanu i<br />
Pakistanu su često izložena bolestima<br />
kao što je dječija paraliza, upala<br />
pluća. “Vakcine će zaštititi djecu od<br />
životno – ugrožavajućih bolesti i dati<br />
im priliku da život nastave potpuno<br />
zdrava”, kaže Bill Gates.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
55
Kur’an i hadis<br />
Spominjanje staroegipatskih vladara u Časnom<br />
Kur’anu i terminološka diferencijacija njihovih titula 1<br />
UKur<br />
U<br />
’anu su spomenuti vladari drevnog<br />
Egipta i Časni Kur’an pravi razliku između<br />
njih. Kada se govori o egipatskim Uvladarima u doba Musaa, a.s., oni se ne nazivaju<br />
bilo kojim drugim imenom osim imenom “faraon”.<br />
Tako je u više od šezdeset ajeta, među<br />
kojima je i sljedeći: I (sjetite se) kada smo vas od<br />
faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama<br />
mučili: mušku vam djecu klali a žensku u<br />
životu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskušenje<br />
od Gospodara vašeg. (El-B<br />
ekara, 49.). Međutim,<br />
kada se govori o egipatskim vladarima u vremenu<br />
Jusufa, a.s., oni su imenovani isključivo riječju<br />
“kralj”. Allah, dž.š., kaže: I vladar 2<br />
reče: “Sanjao<br />
sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih,<br />
i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam<br />
drugih sasušenih.’ ’ (Jusuf, 43.)<br />
, i I vladar 3<br />
reče:<br />
“Dovedite mi ga!<br />
” I kad Jusufu izaslanik dođe, on<br />
reče: “Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ‘Šta je s<br />
onim ženama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik<br />
moj dobro zna spletke njihove!’” (Jusuf, 50.).<br />
Spominje vladara drevnog Egipta u Tori<br />
U Tori ne postoji razlika između vladara Egipta<br />
u doba poslanika Mojsija i vladara u doba<br />
poslanika Josipa, oni se nazivaju faraonima bez<br />
ikakve razlike između njih.<br />
Tora (Izlazak, 9:13): “I Jahve reče Mojsiju: “Porani<br />
ujutro, i izađi pred faraona i reci mu: ‘Ovako<br />
govori Jahve, Bog Hebreja, pusti moj narod<br />
da ode i da mi štovanje iskaže. Ako ih ne pustiš,<br />
sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje<br />
službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema<br />
nikoga na svoj zemlji kao što sam ja’.’’ Isto tako,<br />
kada se u Tori govori o vladaru Egipta u vrijeme<br />
Josipa u Knjizi Postanka (41:37-40): “Svidje se<br />
odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.<br />
Zato faraon reče svojim službenicima: ‘Zar bismo<br />
mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka<br />
koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?’ A<br />
onda faraon reče Josipu: ‘Otkako je sve to Bog<br />
tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao<br />
što si ti. Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će<br />
se moj narod pokoravati tvojim naredbama’.”<br />
Drevna egipatska civilizacija<br />
Drevna egipatska civilizacija bila je još uvijek<br />
nedovoljno poznata. O njoj se malo šta znalo,<br />
osim nekoliko upadljivih spomenika, od kojih<br />
je većina uronjena u pustinjski pijesak u Gizi,<br />
Asvanu i Luksoru. Takvo stanje bilo je sve do<br />
Jean-François Champolliona a 4 . Ovaj francuski<br />
znanstvenik je odgonetnuo simbole drevnog<br />
egipatskog jezika koristeći kamen iz Rozete e<br />
5<br />
koji je otkriven tokom francuskog pohoda<br />
na Egipat. Tekst na dva jezika i tri pisma bio<br />
je isklesan na njemu: jedno, drevno egipatsko<br />
- hijeroglifi, što znači sveto pismo jer je bilo<br />
ograničeno za upotrebu unutar hrama, drugo,<br />
demotičko ili narodno i treće, grčko pismo. Usporedbom<br />
ta tri pisma uspio je dešifrirati sistem<br />
znakova hijeroglifskog jezika. To otkriće je dovelo<br />
do drugih veličanstvenih pronalazaka i<br />
spoznavanja života faraona i drevnih Egipćana.<br />
Riječ faraon<br />
Riječ faraon u staroegipatskom jeziku znači<br />
“velika kuća”, a kasnije je korištena kao titula<br />
za egipatske vladare. Taj naziv nije bio ustanovljen<br />
sve do početka 18. dinastije, odnosno 1539.<br />
godine prije nove ere. To znači da u cijelom razdoblju<br />
koje je prethodilo tom datumu, titula<br />
egipatskih vladara je bila kralj i oko toga nema<br />
neslaganja, čak i u vrijeme okupacije Egipta od<br />
strane Hiksa (čiji naziv u staroegipatskom jeziku<br />
znači “kralj stranaca” ili “kralj pastira” 6 )<br />
od 1648. do 1540. p.n.e., odnosno prije navedenog<br />
razdoblja.<br />
Jusufov, a.s., put u Egipat<br />
Postoji saglasnost oko toga da je Jusuf, a.s.,<br />
otišao u Egipat i da je njegova vladavina bila<br />
prije Musaovog, a.s., poslanstva. To zbog toga<br />
što Allah, dž.š., kaže, pripovijedajući ono što<br />
je rekao jedan vjernik iz faraonovog naroda:<br />
“Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali<br />
ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A<br />
kad je on umro, vi ste rekli: ‘ Allah više neće poslije<br />
njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja<br />
u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja.”<br />
(El-Mu’min, 34.). Egipćanin je rekao da Allah,<br />
dž.š., neće poslati poslanika zbog dugog perioda<br />
nakon Jusufa, a.s., u kojem Allah, dž.š.,<br />
nije poslao poslanika za razliku od vjerovjesnika<br />
sinova Izraelovih koje je Allah, dž.š., slao u<br />
kraćim vremenskim razmacima. Budući da je<br />
Musaova, a.s., misija bila u doba egipatskog faraona<br />
(Ramzesa II), što se jasno vidi iz prethodnog<br />
istraživanja, na temelju toga nesumnjivo<br />
da je Jusuf, a.s., bio u Egiptu prije perioda 18.<br />
dinastije, odnosno razdoblja u kojem su egipatske<br />
vladare nazivali kraljevima, bez obzira bili<br />
oni Egipćani ili Hiksi, pošto ih je cjelokupna<br />
populacija zvala kraljevima.<br />
Kamen iz Gazirat el-Shatea<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
56<br />
Kamen koji je otkriven datira iz vremena treće<br />
dinastije i upravo iz perioda vladavine kralja<br />
Zosera. Sljedeći tekst je isklesan na njemu:<br />
“Kralj Zoser je molio bogove da okončaju glad<br />
koja je pogodila Egipat i trajala sedam godina,<br />
itd ...’’. Smatram da je Jusuf, a.s., upravljao<br />
Egiptom u doba kralja Zosera, u vrijeme treće<br />
dinastije, jer se navodi da je ovo gladovanje trajalo<br />
sedam godina. Također, da se naslutiti da<br />
je vladar Egipta bio kralj, a ne faraon, što je u<br />
skladu sa Časnim Kur’anom.<br />
Kur’anska nadnaravnost o nepoznatom<br />
Kur’an pravi razliku između dva značajna<br />
perioda u povijesti Egipta, između predfaraonskog<br />
doba, odnosno prije 18. dinastije,<br />
kada su svoje vladare nazivali kraljevima, i<br />
faraonskog doba u kojem su vladare zvali<br />
faraonima, a ovaj period počinje od 18. dinastije.<br />
To je u suprotnosti sa Torom, koja<br />
ne pravi razliku između dva perioda i dvije<br />
titule. U Tori, faraon je naziv za vladara<br />
Egipta bilo u vrijeme poslanika Jusufa, a.s.,<br />
ili u vrijeme poslanika Musaa, a.s., a to protivrječi<br />
modernoj znanosti. Što se tiče Časnog<br />
Kur’ana, bio je i još uvijek je knjiga od Allaha,<br />
dž.š., kojoj laž ne može prići s bilo koje<br />
strane i koja ne sadrži bilo kakvu kontradikciju.<br />
Allah Uzvišeni kaže: A zašto oni ne razmisle<br />
o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a<br />
ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge<br />
protivrječnosti. (En-Nisa, 82.).<br />
Autor teksta: Feras Nour Alhak<br />
Prijevod teksta: Muamer Neimarlija<br />
Bilješke:<br />
1<br />
Prijevod članka objavljenog pod nazivom<br />
“The mentioning of the old Egyptian<br />
rulers in the Glorious Quran and the difference<br />
between the word”. Preuzeto sa<br />
www.quran-m.com<br />
2<br />
Ovdje smo koristili prijevod značenja<br />
Kur’ana Časnog od rahmetli B. Korkuta.<br />
U tretiranom ajetu navedeni termin u<br />
izvornom kur’anskom tekstu na arapskom<br />
jeziku je el-melik koji dolazi u značenju<br />
kralj, odnosno vladar. Vidjeti i Karaman,<br />
N. (1997) Arapsko-bosanski rječnik: za<br />
đake i studente. Zenica: Bemust na str.<br />
270. (op. prev.)<br />
3<br />
Vidjeti fusnotu br.2 (op. prev.)<br />
4<br />
Više o životu i djelu ovog francuskog egiptologa<br />
i filologa vidjeti na: http://hr.wikipedia.<br />
org/wiki/Jean-Fran%C3%A7ois_Champollion<br />
(op. prev.)<br />
5<br />
Više o tome na: http://hr.wikipedia.<br />
org/wiki/Plo%C4%8Da_iz_Rosette<br />
(op. prev.)<br />
6<br />
Više o njima na: http://en.wikipedia.<br />
org/wiki/Hyksos (op. prev.)
Robert Fisk na ulicama Kaira<br />
Smrtna agonija diktature<br />
IslamBosna.ba - Egipatski tenkovi,<br />
ushićeni demonstratori koji sjede s<br />
njima, zastave, 40.000 demonstranata<br />
koji uzvikuju i plaču na Trgu slobode,<br />
koji na njemu obavljaju molitvu<br />
i dužnosnik Muslimanske braće koji<br />
sjedi među putnicima na tenku, da li<br />
se to može uporediti s oslobođenjem<br />
poput onoga u Bukureštu?<br />
Penjući se na tenk, koji je napravljen u<br />
Americi, podsjetio sam se na one predivne<br />
filmove o oslobođenju Pariza.<br />
Nekoliko stotina metara dalje, pripadnici<br />
snaga sigurnosti Hosnija Mubaraka,<br />
u svojim crnim uniformama,<br />
još uvijek su pucali na demonstrante u<br />
blizini ministarstva unutrašnjih poslova.<br />
Bila je to divlja, historijska proslava<br />
pobjede, gdje Mubarakovi tenkovi<br />
oslobađaju njegov grad od njegove diktature<br />
U jednom čudnom Mubarakovom<br />
svijetu – i svijetu Baraka Obame i<br />
Hilari Klinton u Vašingtonu - čovjek<br />
koji još uvijek tvrdi da je predsjednik<br />
Egipta imenovao je novog<br />
potpredsjednika u pokušaju da ublaži<br />
bijes demonstranata. To je Omar<br />
Sulejman, glavni egipatski pregovarač<br />
s Izraelom, viši dužnosnik i oficir<br />
Mubarakovog aparata, 75- godišnjak<br />
s godinama posjeta Tel Avivu i Jerusalemu<br />
te s četiri srčana udara dosad.<br />
Još nije jasno kako se može očekivati<br />
da ovaj ostarjeli aparatčik riješi i smiri<br />
bijes, ali i sreću i ushićenje zbog oslobođenja<br />
80 miliona Egipćana. Kada<br />
sam rekao demonstrantima koji su<br />
me okruživali na tenku novosti o imenovanju<br />
Sulejmana, oni su prasnuli u<br />
smijeh.<br />
Posade tenkova, u uniformama, osmjehujući<br />
se, a ponekad i aplaudirajući,<br />
nisu ni pokušavale izbrisati grafite koju<br />
su demonstranti posprejali na njihovim<br />
tenkovima. “Mubarak odlazi - ODLA-<br />
ZI” i “Tvoj režim je gotov, Mubarak”<br />
- parole su koje se nalaze ispisane na<br />
skoro svakom tenku na ulicama Kaira.<br />
Na jednom od tenkova koji su kružili<br />
Trgom slobode nalazio se i viši dužnosnik<br />
Muslimanske braće, Muhamed<br />
Beltagi.<br />
Ranije tog dana hodao sam pored konvoja<br />
tenkova koji je prolazio kroz Garden<br />
City, i vidio kako se demonstranti<br />
penju na vozila te<br />
daju posadi narandže,<br />
aplaudirajući<br />
im i pozdravljajući ih<br />
kao egipatske patriote.<br />
Uprkos smješnom<br />
i ludom Mubarakovom<br />
izboru potpredsjednika<br />
i njegovom<br />
velikodušnom imenovanju<br />
bespomoćne<br />
nove vlade poltrona,<br />
ulice Kaira su pokazale<br />
ono što su lideri<br />
SAD-a i EU jednostavno<br />
propustili da<br />
primijete. i GOTO-<br />
VO JE.<br />
Slabi Mubarakovi pokušaji ili tvrdnje<br />
da on mora, zbog egipatskoga naroda i<br />
u njegovo ime, zaustaviti nasilje - dok<br />
su njegove sigurnosne snage odgovorne<br />
za većinu okrutnosti u posljednjih<br />
pet dana - izazvalo je još veći bijes<br />
onih koji su proveli 30 godina pod<br />
njegovom diktaturom. Ovdje su sve<br />
raširenije sumnje da su većinu pljački i<br />
podmetanja požara izveli prerušeni policajci<br />
- uključujući i ubistvo 11 ljudi u<br />
selima u zadnjih 24 sata - u nastojanju<br />
da unište integritet demonstranata koji<br />
pokušavaju da zbace Mubaraka s vlasti.<br />
Uništavanje velikog broja komunikacionih<br />
centara od strane masikranih<br />
ljudi - što je moralo biti koordinirana<br />
akcija, s nekom formom organizacije<br />
- također su dovele do porasta sumnji<br />
da prerušeni banditi, koji su pretukli<br />
mnoge od demonstranata, stoje iza<br />
toga.<br />
Ali paljenje policijskih stanica širom<br />
Kaira, Aleksandrije, Sueca i drugih<br />
gradove očigledno nije izvedeno od<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Velimirović: “Nije dokazano da je u<br />
Srebrenici ubijeno 8.000 Bošnjaka”<br />
Netanyahu zabranio komentarisanje<br />
Egipta<br />
Tekstovi<br />
Povratak tunižanskih islamskih pokreta<br />
Ženin prvi i najvažniji posao je<br />
odgoj djece<br />
strane prerušenih policajaca. Kasno u<br />
petak, vozeći se autocestom koja povezuje<br />
Kairo sa Aleksandrijom, vidio sam<br />
grupe mladih ljudi kako postavljaju i<br />
pale gume duž autoceste, a kada kola<br />
uspore ili stanu, oni zahtijevaju stotine<br />
dolara od putnika. Juče ujutro naoružani<br />
ljudi su krali auta od vlasnika u<br />
centru Kaira. Daleko užasniji vandalizam<br />
se desio u Egipatskom nacionalnom<br />
muzeju. Nakon što je policija<br />
napustila ovo mjesto gdje se nalazi<br />
ogromno blago iz antičkih vremena,<br />
pljačkaši su upali, polupali i oštetili<br />
faraonske statue stare 4.000 godina,<br />
egipatske mumije i veličanstvene drvene<br />
brodove - zajedno s njihovim minijaturnim<br />
posadama - kojima je smisao<br />
bio da prate drevne kraljeve u njihova<br />
groblja.<br />
Ostatak teksta pročitati na www.<br />
islambosna.ba<br />
Piše: Robert Fisk<br />
Izvor: “The Independent”<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Pretjerivanja sa 2012. godinom<br />
Topljenje leda i hlađenje jezgra<br />
IB TV<br />
IslamBosna TV: Gazi Husrevbegova<br />
medresa – Višestoljetni<br />
čuvar bošnjačke duhovnosti<br />
Videovijesti: Kardavi poziva na<br />
akciju protiv tirana<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
57
Feljton<br />
Skrivena disertacija: Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano<br />
u disertaciji (VII dio): zloćudni plan “do daleko u budućnost”<br />
Istinska nesreća<br />
i pošast Bosne i Bošnjaka<br />
“Do daleko u budućnost”<br />
je zloćudni i podli plan<br />
satanskog, nemoralnog<br />
duha koji ne bira sredstva<br />
za vlastitu dobit i koji ne<br />
razmišlja ni najmanje o<br />
pogubnim posljedicama svog<br />
zla. Ako se i može sumnjati<br />
da Andrić u vrijeme pisanja<br />
disertacije i nije znao za<br />
njene dugoročne posljedice,<br />
ipak kasnije, tokom dugog<br />
karijerističkog života, on<br />
je bio svjedokom užasnih<br />
posljedica njegova djela<br />
Piše: Kemal Zukić<br />
Pišući<br />
P<br />
svoju doktorsku disertaciju, kao<br />
Prelativno mlad i neiskusan nadrihi-<br />
Pstoričar, Andrić je ustanovio svoj čvrsti<br />
životni stav i odnos prema Bosni i Bošnjacima<br />
koji do smrti, dekade kasnije, neće promijeniti<br />
niti korigovati ni za jotu. Nezrela i slabo obrazovana<br />
osoba, puna hereditarnog mraka, koja nije<br />
nigdje diplomirala gdje god je studirala, sagradila<br />
je okvir za ostatak života koji neće mijenjati<br />
makoliko nova saznanja i prilike tražile brojne<br />
korekcije. To su tražili i njegovi nesretni mentori<br />
koje je Andrić podlo izigrao navukavši ih<br />
da rade nešto o čemu ništa ne znaju. Jedino što<br />
u ovome ima smisla je karijeristička logika koja<br />
mu je nalagala da ropski služi velikosrpskoj kliki<br />
koja je upravljala njegovim životom i karijerom.<br />
Splet najnesretnijih okolnosti izbacio je<br />
Andrića kao jednog od najpogubnijih propagatora<br />
protiv Bosne, naravno uz njegov užasni<br />
lični karakter koji mu je dopuštao i najgore gadosti<br />
ako je u interesu lične karijere.<br />
Andrić je nesvjesno dao i odvratan primjer<br />
svim budućim karijeristima lošeg karaktera da<br />
izdajom Bosne i prostitucijom u službi velikosrpskih<br />
interesa mogu jedino napraviti vlastitu karijeru.<br />
Takvi ljudi, kao i njhov nemoralni uzor<br />
Andrić, nisu vagali koliko je objektivno mizerna<br />
ta njihova lična korist u odnosu na veličinu<br />
štete koju time čine svojoj zemlji i njenom<br />
narodu.<br />
Kurtovićevo prognano “bratstvo i jedinstvo”<br />
Andrić je u Evropu i svijet poslao<br />
užasnu, ogavnu, podlu, netačnu<br />
sliku Bosne a da nikad kasnije<br />
nije došlo do pokajanja i pokušaja<br />
popravljanja ovog strašnog zlodjela.<br />
Andrić je sigurno znao da iza<br />
njegovih podvala stoji moćna diplomatska<br />
i špijunska velikosrpska<br />
mašinerija koja će obezbijediti da<br />
ovaj užas djeluje “do daleko u budućnost”.<br />
Andrić je često koristio<br />
ovu zlokobnu formulaciju.<br />
“Do daleko u budućnost” je<br />
zloćudni i podli plan satanskog,<br />
nemoralnog duha koji ne bira<br />
sredstva za vlastitu dobit i koji ne<br />
razmišlja ni najmanje o pogubnim<br />
posljedicama svog zla. Ako<br />
se i može sumnjati da Andrić u<br />
vrijeme pisanja disertacije i nije<br />
znao za njene dugoročne posljedice,<br />
ipak kasnije, tokom dugog<br />
karijerističkog života, on je bio<br />
svjedokom užasnih posljedica<br />
njegova djela. Svi njegovi “historijski<br />
romani” sasvim se temelje<br />
na podvalama iz disertacije ali je<br />
armija njegovih apologeta imala<br />
jak argument u odbrani Andrića time što<br />
sloboda umjetničkog stvaranja dozvoljava<br />
književniku da izmišlja i laže u beskraj. Tako<br />
je Andrić sakrio, spriječio da se štampa i bilo<br />
kako u javnost dođe disertacija ali njegovi romani<br />
nose iste nemoralne poruke i šalju užasnu<br />
sliku Bosne u svijet.<br />
Andrić sam nije imao ni toliko morala<br />
da bar malo koriguje i ublaži gadosti iznesene<br />
u disertaciji, ali, kako je moguće da skoro<br />
čitavo jedno stoljeća nakon disertacije nema<br />
javno iznešene rasprave o ovoj bolnoj temi<br />
Bosne? Zar je moguće da niko nije vidio šta<br />
taj čovjek radi, koliko štete nanosi Bosni i<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
58<br />
Andrić je očito<br />
osjetio da na<br />
Balkanu ima<br />
plodno tlo,<br />
pognojeno<br />
zločinaštvom,<br />
pa je slao<br />
svoje pogubne<br />
huškačke<br />
poruke protiv<br />
Bošnjaka<br />
“do daleko u<br />
budućnost”.<br />
Bošnjacima? Zar je moguće da niko, sve nedavno<br />
do Muhsina Rizvića, nije znao analizirati<br />
i objaviti kritiku Andrićeva zlodjela? Bilo<br />
je, naravno, ljudi koji su shvatili svu opasnost<br />
Andrićeva djela za Bosnu, ali je moćna armija<br />
apologeta i politikanata stajala ispred Andrića,<br />
štiteći ga kao svetu kravu od bilo kakve objektivne<br />
analize i kritike.<br />
Sraman je slučaj odnosa prema publicisti<br />
Šukriji Kurtoviću. Na ovom slučaju se može<br />
vidjeti kako Andrić nije bio sam, koliko je bio<br />
zločinački instrumentalizovan i branjen bez<br />
rezerve i morala.<br />
Šukrija Kurtović, publicista, solunski<br />
dobrovoljac, inače Srbin po nacionalnoj<br />
opredjeljenosti i komunist, jedini je čovjek<br />
u komunističkoj Jugoslaviji koji je napisao<br />
jednu brošuru raskrinkavajući<br />
Andrićevu huškačku i renegatsku<br />
ulogu. Kurtović je prvu brošuru<br />
pod naslovom “O nacionalizovanju<br />
muslimana” napisao 1914. g. a<br />
Skerlić ga je sa simpatijama i odobravanjem<br />
prikazao u “Srpskom<br />
književnom glasniku”. Skerlić<br />
je jedan od rijetkih mudrih i<br />
poštenih srpskih intelektualaca<br />
koji je shvatao svu besmislenost<br />
i sramnost odnosa srpske inteligencije<br />
prema Bošnjacima,<br />
Turcima kako ih naziva Andrić.<br />
On je shvatao da Srbi ne mogu<br />
rješavati svoje historijske traume<br />
preko leđa i života malog naroda<br />
Bošnjaka te da time samo mogu<br />
na sebe navući epitet genocidnog<br />
naroda. Skerlićeva riječ razuma se<br />
čula ali nedovoljno.<br />
Komunistička partija<br />
Jugoslavije, ustvari u njoj kamuflirani<br />
bivši četnici koji su preko<br />
noći postali partizani i komunisti<br />
Titovom masovnom amnestijom<br />
spriječili su, ustvari zabranili<br />
štampanje Kurtovićeve jedne<br />
kasnije napisane brošure. Ona je<br />
štampana tek u nastavcima u periodu od 1961.<br />
do 1963. g. u bošnjačkom emigrantskom listu<br />
“Bosanski pogledi”. Tako je jedan tekst koji<br />
u najboljem duhu socijalističke Jugoslavije govori<br />
o bratstvu i jedinstvu, prognan iz te države<br />
zasnovane na tom načelu, kao nešto antikomunističko<br />
i antijugoslovensko i štampan<br />
u emigraciji gdje su se inače štampali četnički<br />
i ustaški pamfleti protiv Jugoslavije. Ovo je<br />
najsramotniji primjer kakvo su mjesto “komunisti”<br />
odredili Bošnjacima u toj Jugoslaviji.<br />
Ovaj nesretni narod još tada nije imao ni svoje<br />
staro ime čije priznanje će do zadnjeg doba te<br />
Jugoslavije sprječavati ti “komunisti“.
Kada ni takav Šukrija Kurtović nije bio u<br />
stanju štampati svoju brošuru koja se jasno zalaže<br />
za najsvetije temelje Jugoslavije, za bratstvo<br />
i jedinstvo, jasno je koliko je truhleži već tada,<br />
na samom početku, bilo u toj državi.<br />
A šta piše Šukrija Kurtović?<br />
U svojoj studiji “Na Drini ćuprija” i<br />
“Travnička hronika” od Ive Andrića u svjetlu<br />
bratstva i jedinstva “Kurtović smjelo i pošteno<br />
raskrinkava Andrićevu tendencioznu ‘književnu<br />
istinu’”. Tada ni Kurtović nije imao<br />
Andrićevu sakrivenu disertaciju, ali je na osnovu<br />
romana Andrićevih jasno prozreo njegove<br />
namjere. “Bratstvo i jedinstvo naših naroda je<br />
misao na kojoj počiva naša državna zajednica,<br />
moralna i stvarna uslovljenost za njen nastanak<br />
i za njeno održanje. Griješiti protiv te misli,<br />
svjesno ili nesvjesno, znači podrivati temelj<br />
egzistencije naše države... Ne smije se ni malo<br />
sumnjati u to da za antagonizam, sukobe i međusobno<br />
prolijevanje krvi slovenskih naroda na<br />
Balkanu kroz XIX i XX stoljeće ne snose svu<br />
krivicu samo režimi i vlastodržci slovenskih<br />
naroda, nego uz njih, pored ostalih uzroka,<br />
snose krivicu i mnogi istoričari i književnici.<br />
Istoričari pod plaštem nauke i sa ‘istorijskim<br />
dokumentima’, a književnici blještavom i zavodljivom<br />
pisanom riječju stvarali su podlogu<br />
za te sukobe”. Kako je taj hrabri i vispreni čovjek,<br />
tako davno, detektovao svo zlo ugrađeno<br />
u temeljima Jugoslavije! Kao što je Andrić<br />
poslao zlokobnu poruku “do daleko u budućnost”<br />
o turskoj krivici Bošnjaka i opravdanosti<br />
osvete nad njima koja može ići do potpunog<br />
fizičkog uništenja, tako je Kurtović “do daleko<br />
u budućnost” prorekao propast Jugoslavije<br />
ako se ove užasne greške ne isprave. I obojica su<br />
bila u pravu. Samo što je Andrićevo zlokobno<br />
huškanje bilo općeprihvaćeno u komunističkoj<br />
Jugoslaviji, zemlji bratstva i jedinstva, dok<br />
Kurtovićev vapaj za spas ove zemlje niko nije<br />
mogao ni čuti jer su komunisti zabranili štampanje<br />
njegovih jasnih upozorenja. Iz današnje<br />
perspektive, kad se analiziraju uzroci propasti<br />
Jugoslavije, izgleda nepojmljivo da su neki<br />
uspjeli spriječiti da Kurtovićeve jasne opomene<br />
dođu do ušiju običnog svijeta. Zlo nacionalizma,<br />
koji na Balkanu uvijek lahko pređe u nacizam<br />
i fašizam, bilo je prejako već tada kada je<br />
formalno moralo biti u ilegali.<br />
Muslimanske žrtve su za Tita bile<br />
beznačajne<br />
Kurtović iznosi još jedan suštinski problem,<br />
hrabro i pronicljivo. On govori o nakaradnom<br />
odgoju i obrazovanju mladih: “Od<br />
malih nogu i kroz duge generacije omladina<br />
svih naših bratskih naroda vaspitavana je u krivim<br />
predodžbama o sebi i drugima. Stvarana<br />
su kod nje šovinistička nacionalna naduvenost,<br />
misao o nadmoći svoga naroda, isticanje svojih<br />
nacionalnih istorijskih zasluga i moralnih<br />
kvaliteta, a nipodaštavanje i omalovažavanje<br />
tuđih. Naročito se nastojalo da se stvori, svaki<br />
kod svoga naroda, uvjerenje o istorijskim i<br />
etničkim pravima na pojedine<br />
sporne granične krajeve, o pravu<br />
na dominaciju itd. U tom svemu<br />
često se išlo do apsurda. Sve je to<br />
stvaralo opšte suprotnosti među<br />
bratskim narodima koje su iskorištavali<br />
vladajući krugovi i strani<br />
neprijateljski zavojevači u svoje<br />
svrhe. Za sve to, nema sumnje,<br />
snose veliku moralnu odgovornost<br />
i mnogi istoričari, književnici i ostali javni radnici,<br />
hotimično ili ne ili iz ma kojih razloga oni<br />
to pisali, izlazi na jedno te isto”.<br />
Kurtović kaže i da je čekao da o ovome<br />
progovore “pozvaniji i stručniji ljudi, a naročito<br />
nemuslimani, baš zato što je Andrić izabrao<br />
naše muslimane kao objekt za nebratsko i netačno<br />
tretiranje. To bi bilo i efikasnije i bolje za<br />
ideju bratstva i jedinstva”.<br />
Kakvu je poruku “do daleko u budućnost”<br />
mogla postati činjenica da su komunisti<br />
spriječili objavljivanje ove poštene i dalekovide<br />
brošure, jednog autora sa takvim bekgraundom.<br />
To nije mogla uraditi mala grupica fašista<br />
u KPJ-e, nego je to odradio veliki zločinački<br />
lobi, sa jasnim ciljem pripreme novog genocida<br />
na Bošnjacima, nakon što je upravo završen<br />
deveti po redu u Drugom svjetskom ratu. Ko<br />
se usudio to uraditi i uz čiju podršku? Da li je<br />
Tito znao za ovo? Morao je znati. A zašto je<br />
to dozvolio? Tako što je dozvolio najveću sramotu<br />
komunističke partije Jugoslavije da se<br />
ne podigne nigdje ni najmanji znak, bar neka<br />
pločica, koja bi obilježila užasan genocid nad<br />
Bošnjacima u upravo minulom krvavom ratu.<br />
Zar je Tito mogao ne znati i za to? Ne, nikako.<br />
Znao je vrlo dobro jer je i sam bježao pred<br />
Nijemcima po istočnoj Bosni, preko mjesta<br />
najstrašnijih pokolja muslimana od strane četnika.<br />
Hiljade i hiljade muslimanskih nevinih<br />
žrtava bile su kusur u Titovom špekulisanju i<br />
potkusurivanju sa četnicima u komunističkoj<br />
partiji. Uz sve njegove nesporne zasluge i pozitivne<br />
poteze, ovo prešućivanje devetog genocida<br />
nad muslimanima u XX stoljeću ostaje<br />
najveća mrlja i ljaga na njegovom liku, ako ikad<br />
iko pokuša objektivno, trezveno prikazati ovog<br />
Beograd je<br />
uništavala<br />
saveznička<br />
avijacija, kao<br />
fašistički brlog.<br />
To su Andrić i<br />
svi ostali krili<br />
pedeset godina.<br />
diktatora koji je odlučivao o svemu<br />
pa i o tome da su muslimanske<br />
žrtve, makoliko nevine i brojne,<br />
beznačajne.<br />
Činjenica da je Kurtovićeva<br />
brošura, najveći hvalospjev bratstvu<br />
i jedinstvu morala biti<br />
štampana u emigraciji, kako su<br />
štampani neprijateljski tekstovi<br />
o Jugoslaviji ljaga je, ne samo na<br />
Titu, komunističkoj partiji Jugoslavije, nego i<br />
na svim intelektualcima svih naroda.<br />
Najtužnije je to što ušutkivanje Kurtovića,<br />
kao i veličanje Andrićevog mrziteljskog i huškačkog<br />
djela, nije bilo u interesu bilo koga i<br />
dugoročno, to jest “do daleko u budućnost”<br />
poslalo je poruku u Evropu o Balkanu kao o<br />
zločinačkom brlogu u kojem cvjetaju razni<br />
fašizmi.<br />
Kada je Kurtovićeva brošura objavljena u<br />
emigraciji, Andrić je bio živ. Isto tako, dok se<br />
prebacivao iz statusa miljenika velikosrpske diplomatije<br />
u Kraljevini Jugoslaviji, na miljenika<br />
fašističkih okupacionih vlasti u Beogradu, pa<br />
konačno na miljenika komunističke partije, živeći<br />
kao bubreg u loju na svom nedjelu, Andrić<br />
je morao čitati Kurtovićevu brošuru. Sigurno<br />
su mu je podmetnuli da da svoje mišljenje i<br />
eventualno nešto od toga demantira. Ali, on<br />
šuti, osim što je, vjerovatno, savjetovao da se<br />
ta brošura anatemiše. Tek mnogo kasnije, u<br />
ispovjedi Ljubi Jandriću 1972. g. Andrić se pokušava<br />
pravdati. Radi to u stilu stare arapske<br />
poslovice “isprika gora od grijeha”. Ali, umjesto<br />
da se izvine i kaže bar jednu, poštenu riječ utjehe<br />
Bošnjacima, Andrić kuka i cvili nad svojom<br />
sudbinom. Odvratno.<br />
Ko je Beograd sravnio sa zemljom?<br />
“Da, mučni i neizvesni bili su moji dani<br />
provedeni za vreme okupacije u Beogradu”.<br />
Kao da niko ne zna da je on bio miljenik<br />
okupacionih snaga u Beogradu cijelo vrijeme<br />
rata Andrić bestidno nastavlja: “Ja bih se složio<br />
da je, recimo, moja ‘Ćuprija’ jedva bled<br />
odsjaj onoga što sam preživljavao pišući je, ali<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
59
i još bleđi odsjaj one tvrde i mučne stvarnosti<br />
u višegradskoj kasabi u kojoj je pre četiri veka<br />
Mehmed-paša Sokolović odlučio da podigne<br />
svoju zadužbinu”. Andrić cvili i kuka nad svojom<br />
sudbinom u fašističkom Beogradu koga<br />
zasipaju bombe savezničke avijacije. A sav užas<br />
prebacuje na tursku upravu od prije četiri stoljeća,<br />
dodajući vlastite laži. Izgubljen je ili sakriven<br />
veliki dio njegova dnevnika u kojem je<br />
morao pisati o lagodnom životu pod okriljem<br />
i pažnjom okupatorskih vojnika koji su nježno<br />
brinuli o njemu. Oni su znali da je Andrić<br />
prisustvovao pristupanju Jugoslavije “Trojnom<br />
paktu”, da nije ni riječi nikad rekao protiv toga.<br />
Taj dio Andrićeva dnevnika ne postoji ili bar<br />
nije objavljen. Andrić je sve svoje sramotne postupke<br />
pokrivao skrivanjem kao smokvinim<br />
listom. A onda se pojavljuju stranice dnevnika<br />
tek 1944. g. kada kuka kao gladna godina<br />
nad sudbinom Beograda i njega samoga<br />
pod bombama. Ne razaznaje se čiji to avioni<br />
bombarduju Beograd. Andrić je glavni akter<br />
laži koje smo učili u školama pedeset godina<br />
tokom komunističke Jugoslavije a to je da je<br />
njemačka avijacija skoro sravnila Beograd sa<br />
zemljom. Koliko smo svi bili uplašeni, naivni<br />
i glupi kad smo glumili da vjerujemo da je<br />
njemačka avijacija u dan-dva bombardovanja<br />
sravnila grad. Pa nisu imali atomsku bombu.<br />
Beograd je uništavala saveznička avijacija, kao<br />
fašistički brlog. To su Andrić i svi ostali krili<br />
pedeset godina.<br />
“Nikad nisam verovao da ću živ dočekati<br />
kraj rata”, cvili Andrić. Dalje kuka kako se plašio<br />
da će “bomba pogoditi kuću u kojoj sam<br />
živeo i pisao i razneti moje rukopise”. Dodaje<br />
“da su knjige slaba uteha za zlo i nesreću svake<br />
vrste”.<br />
Da li je ovaj mutni podmukli huškač<br />
Andrić, dok kuka nad činjenicama da se našao<br />
na mjestu gdje se saveznička avijacija obračunava<br />
sa fažizmom, da li je on tada znao da se<br />
zločinački provodi u istočnoj Bosni i njegov<br />
huškački plan genocida nad Bošnjacima? Kako<br />
je mogao ne znati? Ali je mogao ne reći nikad<br />
ni riječ osude a kamoli pokušati objasniti da<br />
su njegove nakane “do daleko u budućnost”<br />
pogrešno protumačene od zločinaca, čiji je on<br />
ideolog i koji će u svim zločinima baš njega uzimati<br />
kao opravdanje zla koje čine?<br />
Da li je Andrić znao tada u Beogradu da<br />
su Hrvati izvršili užasne zločine nad Jevrejima<br />
i Srbima, pa i Bošnjacima u Jasenovcu? Morao<br />
je tada znati, ili bar kasnije to saznati. A da li<br />
je to osudio bilo kada? Morao je tada, pod savezničkim<br />
bombama u Beogradu shvatiti da<br />
nije rješenje jugoslovenskih naci-fašizama u<br />
genocidu na Bošnjacima nego u poštenom rješenju<br />
odnosa Srba i Hrvata. On je i tada, pišući<br />
“Drinu” uporno huškao Srbe na Bošnjake, dok<br />
ustaše ubijaju masovno Srbe u Jasenovcu. Da li<br />
je zaista bio toliko kratkovid i politički glup? A<br />
zašto je tako postupao? Trebalo ga je pitati za<br />
života i dati mu šansu da se iskupi. Najgluplje<br />
rješenje za sve je bilo zabrana Kurtovićeve pošteno<br />
napisane brošure.<br />
Andrić je istinska nesreća i<br />
pošast Bosne i Bošnjaka u prvom<br />
redu, ali je on prokletstvo i<br />
Srba i Hrvata jer je i njih uputio u<br />
pogrešnom smjeru “do daleko u<br />
budućnost”. Ovo Andrićevo zloćudno<br />
usmjeravanje svih naroda<br />
Jugoslavije u pogrešnom smjeru<br />
zaista će ići toliko “do daleko u<br />
budućnost” da će se pojaviti u<br />
agresiji na BiH 1992.-1995. g.,<br />
mnogo godina kasnije. Kako bi<br />
Andrić bio sretan da je doživio<br />
agresiju na BiH, deseti genocid<br />
nad Bošnjacima i to da se na njegova<br />
nedjela poziva i najmračniji ratni zločinac<br />
u Evropi nakon Hitlera, Radovan Karadžić.<br />
Ovo Karadžićevo veličanje Andrića i uporno<br />
upućivanje Evrope na njegova djela, najbolja<br />
je potvrda toga da nema nesporazuma u vezi<br />
Andrića, da je njegovo djelo huškačko protiv<br />
Bošnjaka “do daleko u budućnost”. Zločinci<br />
su uspjeli! Dvije stotine hiljada nevinih bošnjačkih<br />
žrtava u agresiji na BiH 1992.-1995.<br />
g. zastrašujući su dokaz kakvi zločinci mogu<br />
biti i jedan Nobelovac i jedan “pesnik” šljegao<br />
iz durmitorske provincije u Sarajevo, gdje je<br />
dobio sve, pored tih “opakih Bošnjaka”.<br />
“Grozni čoveče!”<br />
Zna se da je poljski nobelovac Henrik<br />
Sjenkjević bio veliki uzor Andriću u mladim<br />
danima dok je pokušavao nešto studirati u<br />
Poljskoj. Da li se upitao Andrić, o kratkovidosti<br />
tog svog uzora, koji je rigao u svojim romanima<br />
mržnju na muslimane, kao i Andrić? Da li<br />
su se Andriću otvorile oči bar na ovom slučaju,<br />
ako je ostajao uporni slijepac za Bosnu? Naime,<br />
morao je znati da je Poljska užasno postradala<br />
ne od muslimana, nego od civilizovanih<br />
Evropejaca, Nijemaca i slavenske braće Rusa,<br />
koji su se udružili u zločinu protiv poljskog naroda<br />
i iskomadali Poljsku po Bog zna koji puta<br />
u istoriji. Nije trebalo Andriću mnogo visprenosti<br />
pa da shvati da je i njegov uzor Sjenkjević<br />
na pogrešnu stranu usmjerio pažnju Poljaka.<br />
Oni su po Sjenkjeviću očekivali atak iz Afrike<br />
ili Azije, od divljih muslimana, a naletio im je<br />
Da li je Andrić<br />
znao tada u<br />
Beogradu da su<br />
Hrvati izvršili<br />
užasne zločine<br />
nad Jevrejima<br />
i Srbima, pa i<br />
Bošnjacima u<br />
Jasenovcu?<br />
Morao je tada<br />
znati, ili bar<br />
kasnije to<br />
saznati. A da li<br />
je to osudio bilo<br />
kada?<br />
užas od prvih susjeda i braće. Zar je<br />
trebalo mnogo mudrosti Andriću pa<br />
da napravi paralelu sa našom situacijom<br />
i pokuša se iskupiti. Međutim,<br />
Andrić je duboko zao i zloćudan<br />
čovjek, nepopravljiv huškač i renegat,<br />
koji ne misli o užasnim posljedicama<br />
svojih riječi.<br />
Andrić je htio biti veći katolik od<br />
pape, ili veći četnik od svakog velikosrbina.<br />
Zato se na njega pozivaju<br />
svi zločinci u ime srpstva. Da ne<br />
spominjemo jednog poštenog i<br />
razumnog Skerlića koji je uporno<br />
upozoravao na mahnitost bezočne<br />
satanizacije Turaka i poistovjećivanja<br />
Bošnjaka sa Turcima. Čak<br />
je i Dositej Obradović, u vrijeme<br />
mahnitanja slavenskih retardiranih<br />
nacionalizama pozivao na<br />
razum. I on govori o “lukavim lisicama”<br />
koji “vraždu i mrzost propovjedaju<br />
i oružaju brata na brata<br />
svoga i poštene komšije jednog na<br />
drugog”.<br />
Pa i Njegoš, koji je Andrićev<br />
idol u mržnji protiv Bošnjaka i<br />
huškanju na genocid, čak i on kaže<br />
da se vodi borba “sve sa svojom rođenom<br />
braćom izturčenom: brat<br />
brata bije, brat brata siječe-razvaline<br />
su našeg carstva u krv ogrezle”.<br />
Ili, kad se obraća paši kaže: “Kada sa mnom<br />
govoriš kako moj brat bošnjak, ja sam tvoj brat,<br />
tvoj prijatelj .....”. I mada Bošnjak piše malim<br />
slovom, otkrivajući svoju zlobu, ipak prevali<br />
preko jezika da mu je Bošnjak brat slavenskog<br />
porijekla.<br />
Samo kod Andrića nema nikad nijedne<br />
dobre riječi za Turke, kako on uporno zove<br />
Bošnjake. I kad ga upozore da je to netačno,<br />
da su se Turci vratili u Malu Aziju a da su ovo<br />
slavenska braća Bošnjaci, Andrić olahko prelazi<br />
preko toga “tako je uobičajeno” i nastavlja po<br />
svom.<br />
Andrić je očito osjetio da na Balkanu ima<br />
plodno tlo, pognojeno zločinaštvom, pa je<br />
slao svoje pogubne huškačke poruke protiv<br />
Bošnjaka “do daleko u budućnost”.<br />
Uradio je to iz renegatskih i karijerističkih<br />
pobuda jer su Srbi, kao većinski narod, upravljali<br />
kadrovskom politikom i ostalih jugoslovenskih<br />
naroda i odlučivali ko može a ko ne<br />
može uspjeti.<br />
Ostaje nejasno, kad je postao i kadar u<br />
komunističkoj Jugoslaviji, kako je uspio da se<br />
obuzda toliko da mu se nikad ne omakne neka<br />
stvarna analiza jugoslovenskih problema i bar<br />
jedna istina i poštena riječ o stradalničkom narodu<br />
Bošnjaka sa kojima je odrastao.<br />
Još je čudnije kako nijedan od srpskih<br />
intelektualaca nije sa gađenjem odbacio ovog<br />
ljigavog renegata. A za to je bilo jako mnogo<br />
razloga, ali o tome drugi put.<br />
“Grozni čoveče” Ivo Andriću, kako reče<br />
jedna njegova anonimna čitateljka.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
60
Historija<br />
Metodologija istraživanja u odgoju i obrazovanju: Položaj<br />
muslimanskih školskih institucija na području Okruga Bihać za<br />
vrijeme Austro-ugarske uprave (1878.-1918.) (IIl dio)<br />
Bihaćka medresa imala je<br />
snažan utjecaj na vjerski,<br />
obrazovni i općekulturni život<br />
Bošnjaka Bosanske krajine<br />
Cilj austrougarske prosvjetne<br />
politike u okupiranoj Bosni i<br />
Hercegovini bio je da se cio<br />
obrazovni i vaspitni sistem<br />
podredi njenim političkim<br />
ciljevima: da se isključi<br />
svaki nacionalni utjecaj na<br />
omladinu; da se umjesto<br />
nacionalnog osjećanja razvija<br />
ljubav i odanost prema carskoj<br />
dinastiji i Monarhiji; da se<br />
Bosna i Hercegovina tretira<br />
kao dio Monarhije i da se u<br />
tu svrhu spriječe utjecaji sa<br />
strane<br />
Piše: Jasmin Džanan<br />
Uporedo sa širenjem islama i<br />
uspostavom osmanske vlasti<br />
na Balkanu, na prostoru<br />
Bosanskog sandžaka, podižu se i medrese<br />
kao predstavnici ustanova srednjeg<br />
i višeg obrazovanja. Uzimajući u<br />
obzir da je Bihać sa zakašnjenjem pripojen<br />
Bosanskom ejaletu, zbog čestih<br />
sukoba i dugotrajnih ratovanja, usporen<br />
je razvoj i podizanje vjerskih i kulturno-obrazovnih<br />
objekata.<br />
Medrese<br />
Austro-Ugarska vlast, dolaskom u<br />
Bosnu i Hercegovinu zatekla je više od 40<br />
medresa. Najmanje ih je bilo u Bihaćkom,<br />
a najviše u Sarajevskom okrugu. Vlada se<br />
nije miješala u rad medresa i po pitanju<br />
istih nisu imali jednoobrazno mišljenje.<br />
Pokrenula je kod reisu-l-uleme inicijativu<br />
reforme nastave medresa prilikom<br />
osnivanja Dar-ul-mualimina, ali dalje<br />
od toga nije išla bojeći se da reforma ne<br />
izazove fanatičan otpor muslimana.<br />
Pošto su medrese bile kod Vlade<br />
definisane kao islamska svećenička<br />
učilišta, koja obrazuju softe i uzimaju-<br />
ći u vidu činjenicu da Islamska vjerska<br />
zajednica raspolaže vakufskim prihodima,<br />
nisu izdvajana novčana sredstva<br />
za vjerske potrebe muslimanskog stanovništva<br />
iz zemaljskog budžeta. Po<br />
novoj reformi obrazovanja, nastava u<br />
medresama bila je podijeljena na tri<br />
razreda, sa ukupnim trajanjem školovanja<br />
od sedam do osam godina.<br />
Učenici Bihaćke i Cazinske medrese<br />
stanovali su u medresama, ali su se za<br />
hranu i odijevanje j morali brinuti sami.<br />
Škola je trajala od 1. oktobra do 15. jula.<br />
Utorkom i petkom su vođeni slobodni<br />
razgovori. Nastava bi počinjala u<br />
zoru nakon sabah-namaza. Ibadet namaz,<br />
bio je obavezan i propisan za sve<br />
polaznike medrese.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
61<br />
kaligrafija, Pravo i Život i izreke posla-<br />
nika. Na kraju godine održavali su se<br />
javni zaključni ispiti. Kao kandidati svećeničkog<br />
staleža, učenici medresa bili su<br />
privremeno oslobođeni služenja vojske.<br />
Medrese su se izdržavale iz prihoda<br />
postojećih vakufa i djelimično od sredstava<br />
zemaljskog vakufskog fonda. Za<br />
vrijeme austrougarske uprave, Bihaćki<br />
okrug posjedovao je najmanje medresa.<br />
Predmete koji će se učiti definisao je<br />
reisu-l-ulema 1895. godine:<br />
Početni osnovi arapske gramatike,<br />
Vjeronauka, Učenje Kur’ana, Turski i<br />
arapski krasnopis, Arapska nauka o riječima<br />
i rečenici, Molitve i abdest, Etika,<br />
Logika, Arapska frazeologija, gj Kiraet i<br />
Bihaćka medresa<br />
Muslimani Kotara Bihać, počeli su<br />
oko 1890. godine graditi novu medresu<br />
u centru Bihaća. Izgrađena je u maurskom<br />
stilu. Odlikovala se bogatom dekoracijom,<br />
karakterističnom za istočnjačku<br />
arhitekturu. Imala je dva pravougaona<br />
uzvišenja sa nižim objektom među njima.<br />
Unutrašnjost medrese činile su:<br />
biblioteka, džamija, kupatilo, kuhinja,<br />
predavaonice, zbornica, soba za počinak<br />
itd. Bila je smještena na preko 700<br />
čvornih metara prostora a mogla se ponositi<br />
sadržajnom bibliotekom sa djelima<br />
arapskih i turskih mislilaca. Glavni ispit
u njoj održan je 4. jula 1899. godine.,<br />
u prisustvu brojnih uglednih građana i<br />
gostiju. Ispit je obavljen po ustanovljenom<br />
rasporedu sa velikim uspjehom a gostima<br />
se posebno dopala građevina Medrese sa<br />
istaknutim redom i čistoćom.<br />
Školske 1897/98., u zgradi Medrese<br />
bila je smještena i Druga narodna osnovna<br />
škola Ruždija, koju je pohađalo 60<br />
učenika muslimana. Godine 1913., u<br />
zgradi Medrese smješteno je i Kotorsko<br />
vakufsko-mearifsko povjerenstvo.<br />
Glavni učitelj u Medresi bio je Osman<br />
Redžić koji je obezbjedio obrazovanje siromašnim<br />
učenicima Bihaćkog okruga<br />
kao i smještaj u Konviktu. Medresa je 10.<br />
oktobra 1932. godine renovirana i otvoren<br />
je Internat sa kuhinjom kao olakšica<br />
studentima.<br />
S ciljem olakšanja nastavnog procesa,<br />
uvedena je praksa slanja učenika u okolne<br />
kotare za vrijeme mjeseca ramazana.<br />
Oni bi klanjali namaze, učili mukabele<br />
i brinuli o drugim vjerskim dužnostima,<br />
čime bi se pripremili za buduće<br />
zanimanje, a i materijalno osigurali<br />
sredstva za nastavak školovanja.<br />
Taj plodonosni običaj zadržan je do<br />
kraja rada Medrese.<br />
Nepovoljne i nestabilne društvene<br />
prilike otežavale su uvećanje vakufske<br />
imovine, tako da se materijalni položaj<br />
medresa nije znatno mijenjao<br />
nabolje. Bihaćka medresa<br />
imala je veliku i lijepu<br />
zgradu, ali nije imala dodatnih<br />
objekata ili zemljišta<br />
putem kojeg bi se samofinansirala.<br />
Nastavna osnova<br />
s velikim brojem predmeta,<br />
nudila je svestrano i kvalitetno<br />
obrazovanje.<br />
Od 1924. godine, to je<br />
bila jedina aktivna medresa<br />
u Bosanskoj krajini. Prestala<br />
je s radom neposredno po<br />
završetku rata, tokom bombardovanja<br />
Bihaća 1944.<br />
godine.<br />
Uzimajući u obzir djelovanje, niz<br />
generacija školovanih kadrova kroz<br />
nju, možemo zaključiti da je Bihaćka<br />
medresa imala snažan utjecaj na vjerski,<br />
obrazovni i općekulturni život<br />
Bošnjaka Bosanske krajine i šire.<br />
Cazinska medresa<br />
Istovremeno sa gradnjom Medrese<br />
u Bihaću, počela je i gradnja medrese<br />
u Cazinu. Vilajetska vlada, na molbu<br />
zastupnika u Vilajetskoj skupštini,<br />
izgradila je Medresu u Cazinu 1867.<br />
godine.<br />
Muslimani<br />
Kotara Bihać,<br />
počeli su oko<br />
1890. godine<br />
graditi novu<br />
medresu u<br />
centru Bihaća.<br />
Izgrađena je<br />
u maurskom<br />
stilu. Odlikovala<br />
se bogatom<br />
dekoracijom,<br />
karakterističnom<br />
za istočnjačku<br />
arhitekturu.<br />
Prvi muderris u njoj jjbio<br />
je Mustafa Sidki Čišić, iz<br />
Mostara koji je ostao kao<br />
predavač do 1881. godine.<br />
Nazvana je Starom drvenom<br />
medresom, imala je 16 soba<br />
za stanovanje i realizaciju nastave.<br />
Predavani su isključivo<br />
vjerski predmeti. Spaljena je<br />
radi navodnog pružanja otpora<br />
iz nje, prilikom okupacije<br />
ovih krajeva od strane austrougarske<br />
vojske.<br />
Na mjestu stare Medrese,<br />
inicijativom Jusufa ef.<br />
Hušidića iz Podzvizda (1883.-<br />
1894.), Krajišnici je ponovo grade dobrovoljnim<br />
prilozima 1890., koja i danas<br />
funkcioniše. Na desnoj strani, kao sastavni<br />
dio Medrese nalazi se medresanska<br />
džamija s munarom i šerefom. Na sredini<br />
dvorišta Medrese postavljen je šadrvan, a<br />
lijevo iza njega hamam.<br />
Zdanje Medrese je jedno od najljepših<br />
na području Cazina i jedina je medresa u<br />
USK-a iz tog perioda sačuvana do danas.<br />
U Medresu su se upisivali učenici sa završenim<br />
mektebom i osnovnom školom i<br />
bivali raspoređeni u četiri odjeljenja.<br />
Učenici iz okolnih mjesta živjeli su<br />
u Medresi, sami se brinuli o prehrani,<br />
a mnogi su bili prinuđeni uporedo da<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
62
pohađaju i pučku školu. Općina je plaćala<br />
muderrise i snosila manje troškove<br />
održavanja. Za šira ulaganja sakupljani<br />
su dobrovoljni prilozi Cazinskog i okolnih<br />
kotara. Za vrijeme osmanske uprave<br />
Medresa je izdržavana iz poreskih<br />
prihoda.<br />
Nakon austrougarske okupacije,<br />
Općina je finansirala Medresu samo<br />
do 1910. godine. Vlada se pravdala ekonomskom<br />
krizom uslovljenom pojavom<br />
slinavke i padom prometa stoke, odakle<br />
je Općina i imala do tada najveće<br />
prihode.<br />
Ovim stavom općinske vlasti su<br />
dokazale nezaiteresovanost za potrebe<br />
Cazinskog kotara. Istaknuto je da<br />
Općina Cazin nije više u stanju u cjelosti<br />
pokriti potrebne troškove, te je zemaljski<br />
erar prinuđen namiriti polovinu<br />
te potrebe iz zemaljskih sredstava.<br />
Zbog siromaštva, život učenika bio<br />
je veoma težak. Većina učenika Bihaćke<br />
i Cazinske medrese nije mogla obezbijediti<br />
udžbenike, što je otežavalo nastavni<br />
proces.<br />
Godine 1875. država je slala knjige<br />
pod uvjetom da od prethodnika ostanu<br />
iste nasljedniku. Knjige i štampu učenici<br />
su pozajmljivali i iz Gradske čitaone,<br />
kiraethane.<br />
Za razvoj obrazovanja i kulture u<br />
cazinskom kraju, Medresa je imala neprocjenjiv<br />
značaj.<br />
Bošnjaci Cazinskog kotara nesebično<br />
su pomagali novčanim prilozima<br />
Medresu, kad god su imali priliku za<br />
to. Iz sačuvane arhivske građe, uočljiva<br />
je velika ljubav ljudi ovoga kraja prema<br />
Medresi, a posebno mjesto zauzimali su<br />
učeni.<br />
Uz mukotrpna nastojanja da<br />
Medresa ostane i opstane, njen rad je<br />
ugašen 1920. godine.<br />
Svijet je mnogo žalio i dugo su se<br />
mogli čuti prigovori i negodovanja upućeni<br />
na adresu tadašnjih vjerskih vlasti.<br />
Zaključak<br />
Geografski položaj i vojno-strateški<br />
značaj u velikoj su mjeri utjecali na razvoj<br />
i izgradnju objekata kulturno-obrazovnog<br />
i vojnog karaktera i organizaciju<br />
školstva na ovom području.<br />
Cilj austrougarske prosvjetne politike<br />
u okupiranoj Bosni i Hercegovini bio<br />
je da se cio obrazovni i vaspitni sistem<br />
podredi njenim političkim ciljevima:<br />
da se isključi svaki nacionalni utjecaj<br />
na omladinu; da se umjesto nacionalnog<br />
osjećanja razvija ljubav i odanost<br />
prema carskoj dinastiji i Monarhiji; da<br />
se Bosna i Hercegovina tretira kao dio<br />
Monarhije i da se u tu svrhu spriječe<br />
utjecaji sa strane.<br />
Cilj okupatora bio je kreirati bosansku<br />
naciju. To je bila ideja vodilja<br />
u oblasti čitave politike u Bosni<br />
i Hercegovini, a posebno u sferi odgojnog<br />
utjecaja na omladinu. Škola je<br />
predstavljala instrument putem kojeg<br />
je trebalo u korijenu ugušiti bilo kakve<br />
i bilo čije nacionalnooslobodilačke težnje.<br />
S druge strane, trebala je poslužiti<br />
i za razvijanje kulta prema Habsburškoj<br />
monarhiji.<br />
Iako je okupator imao spreman<br />
plan za kreiranje novog školskog sistema<br />
Bosne i Hercegovine uzeli su<br />
u obzir nacionalnu i vjersku osjetljivost<br />
stanovništva, te su privremeno<br />
ostavili na miru zatečene konfesionalne<br />
škole. Pored toga okupator<br />
nije bio ni materijalno ni kadrovski<br />
spreman za naglo širenje svojih škola<br />
u Bosni i Hercegovini. U konfesionalnim<br />
školama zavedena je državna<br />
kontrola koja se odnosila na nadzor<br />
udžbenika i političku podobnost<br />
učitelja.<br />
Bilješke<br />
1<br />
T. Kraljačić, n. d., str. 201-202.,<br />
prema E. Islamović, n. d., str. 219.<br />
2<br />
Izvještaj o upravi BiH 1906, str.<br />
201-202., prema E. Islamović, n. d.,<br />
str. 219.<br />
3<br />
Ibid, str. 203., prema E. Islamović,<br />
n. d., str. 220.<br />
4<br />
H. Ćurić, n. d. str. 102.<br />
5<br />
Stjepan Župančić, Kulturni napredak<br />
Bišća, Sarajevski list, br. 82., 13.7.1898.,<br />
prema E. Islamović n. d., str. 223.<br />
6<br />
M. Mašić, n.d., str. 73.<br />
Literatura<br />
1. Ademović, Halid: Učiteljske<br />
škole u Bosni i Hercegovini (1882-<br />
1972), Federalno ministarstvo<br />
obrazovanja i nauke Mostar, Sarajevo,<br />
2009.<br />
2. Ćurić, Hajrudin: Muslimansko<br />
školstvo u Bosni i Hercegovini<br />
do 1918. godine., Veselin Masleša,<br />
1983.<br />
3. Imamović, Mustafa: Pravni<br />
položaj i unutrašnjopolitički<br />
razvitak BiH od 1878. do 1914.<br />
Bosanski kulturni centar, 1997.<br />
4. Islamović, Elvira: Školstvo i<br />
obrazovanje na području okruga<br />
Bihać za vrijeme austrougarske<br />
uprave, Bošnjačka zajednica kulture<br />
“Preporod”, Bihać, 2008.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
63<br />
Škole su bile strogo čuvane od nepoželjnih<br />
utjecaja spolja i iznutra. U njima<br />
su postojali strogi disciplinski propisi.<br />
Kako je pritisak na ove škole s vremenom<br />
bio sve veći s jedne strane, tako je s druge<br />
strane rastao interes za konfesionalne<br />
škole. Pred kraj okupacije bio je duplo<br />
veći broj ovih škola nego što ih je zatekla<br />
okupacija.<br />
U odnosu na zatečeno stanje, razdoblje<br />
austrougarske uprave označava određeni<br />
napredak u kulturno-obrazovnoj<br />
oblasti. Škole i učitelji ovoga perioda, dali<br />
su iznimno značajan doprinos u podizanju<br />
pismenosti naroda i kulturno-obrazovnom<br />
razvoju Okruga Bihać i BiH.<br />
Uvažavajući historijsku i kulturnu<br />
tradiciju bosanskohercegovačkog stanovništva,<br />
Austro-Ugarska je gradila<br />
škole i na razne načine pridonosila razvoju<br />
kulture u Bosni i Hercegovini.<br />
Pozitivan društveni tretman odgoja<br />
i obrazovanja imao je stvarne posljedice<br />
za nove naraštaje i društvo u<br />
budućnosti.<br />
7<br />
AMIZ Cazin, Sresko vakufskomearifsko<br />
povjerenstvo u Bihaću,<br />
br.558/32, 20.10. 1932, Bihać, Sabiranje<br />
hrane za Internat Medrese u Bihaću,<br />
prema E. Islamović, n. d. str. 223.<br />
8<br />
H. Ćurić, n. d., str. 102.<br />
9<br />
AMIZ Cazin, Zemaljska vlada<br />
za BiH, br. 165.585./IH, Sarajevo,<br />
24.8.1911. godine, Uzdržavanje Cazinske<br />
medrese, prema E. Islamović,<br />
n. d. str. 237.<br />
10<br />
H. Ćurić, n. d., str. 104.<br />
11<br />
Sulejman Smlatić, Medresa u Cazinu,<br />
El-Hidaje, br. 1, Sarajevo, 1941.,<br />
prema E. Islamović, n. d., str. 249.<br />
5. Kasumović, Ismet: Školstvo i<br />
obrazovanje u Bosanskom ejaletu<br />
za vrijeme osmanske uprave,<br />
Islamski kulturni centar Mostar,<br />
1999.<br />
6. Mašić, Mehmed: Bihaćke medrese,<br />
NIP Unsko-sanske novine,<br />
Bihać, 1998.<br />
7. Mulahalilović, Enver: Vjerski<br />
običaji muslimana u Bosni i<br />
Hercegovini, STARJEŠINSTVO<br />
ISLAMSKE ZAJEDNICE BO-<br />
SNE I HERCEGOVINE, HR-<br />
VATSKE I SLOVENIJE, Sarajevo,<br />
1988., I izdanje<br />
8. Nakičević, Omer: Arapskoislamske<br />
znanosti i glavne škole<br />
od XV do XVII vijeka, Fakultet<br />
islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo,<br />
1999. drugo izdanje
No comment<br />
Ispunila joj se posljednja<br />
želja: Udala se pa<br />
umrla za dva dana<br />
Jessica Wirth (25) iz Evansvillea u SAD-u<br />
umrla je od raka želuca. Dva dana prije<br />
smrti u bolničkoj kapeli udala se za svoju<br />
dugogodišnju ljubav Daniela Lawrencea.<br />
24sata.info, 3. februar 2011.<br />
Vukovi primijećeni u blizini<br />
centra Drvara<br />
Vukovi se nisu zadržali samo u udaljenim<br />
planinskim selima, već su primijećeni<br />
i na svega dva kilometra od centra<br />
Drvara, što je alarmiralo ovdašnje lovce<br />
da krenu u hajku.<br />
Nezavisne novine, 3. februar 2011.<br />
Mitropolit Amfilohije<br />
Radović želi rušiti džamije<br />
Mitropolit Amfilohije Radović zaprijetio<br />
je krvoprolićem, nasiljem i rušenjem<br />
džamija po Crnoj Gori ukoliko<br />
se ukloni limena crkvica na vrhu<br />
Rumiji koju je prije pet godina nelegalno<br />
postavila Srpska pravoslavna crkva<br />
uz pomoć helikoptera Vojske SiCG.<br />
Slobodna Bosna, 31. januar 2011.<br />
Direktorica sama sebi<br />
pomoćnica<br />
Direktor Agencije za javne nabavke<br />
BiH Đinita Fočo skoro tri mjeseca<br />
istovremeno obavlja i funkciju svog pomoćnika<br />
u ovoj instituciji.<br />
Sarajevo-x.com, 30. januar 2011.<br />
Svaki stanovnik BiH godišnje<br />
popuši 2.000 cigareta<br />
Pokazuju to statistički podaci objavljeni<br />
u BiH u povodu nacionalnog dana bez<br />
duhanskog dima, što govori da je BiH<br />
s najviše pušača u regiji. Kako prenose<br />
banjalučke “Nezavisne novine”, statistika<br />
pokazuje da u BiH puši čak 49,3<br />
posto muškaraca i 35,1 posto žena.<br />
Islambosna, 2. februar 2011.<br />
Federacija BiH: Tokom<br />
2010. godine 256 ljudi<br />
izvršilo samoubistvo<br />
Na području Federacije BiH tokom<br />
2010. godine 256 ljudi oduzelo je sebi<br />
život, što je za 22 posto više nego u 2009.<br />
godini. Najviše samoubistava počinile su<br />
osobe starije od 50 godina - u Tuzli 61, u<br />
Sarajevu 53, a najmanje u Posavini četiri.<br />
24sata.info, 3. februar 2011.<br />
Među katolicima u Fojnici<br />
najbrojniji su – Bošnjaci<br />
Prema riječima fra Nikice Vujice, u<br />
župi Fojnica trenutačno ima 3246 katolika<br />
u 1176 obitelji. Zanimljivo je<br />
da su među katolicima župe Fojnica<br />
najbrojniji oni s prezimenom Bošnjak.<br />
Večernji list, 28. januar 2011.<br />
Od policije se sakrio u<br />
zamrzivač pa se predao<br />
jer mu je bilo hladno<br />
Policija u Boru, gradu na istoku Srbije,<br />
privela je 25-godišnjeg Branislava S. zbog<br />
sumnje da je oskrnavio groblje u gradu<br />
i obližnjim selima. Kada ga je policija<br />
otkrila Branislav se, vidjevši ih, sakrio u<br />
uključeni zamrzivač čekajući da istražitelji<br />
odu. “Kradljivac s groblja” gotovo sat<br />
vremena trpio je hladnoću misleći da će<br />
policajci otići no nije imao sreće. Vrlo nisku<br />
temperaturu više nije mogao izdržati.<br />
Blic, 26. januar 2011.<br />
Baba Marija u pljačku<br />
zbog duga za gatanje<br />
Marija Preda iz Ade je s plastičnim<br />
pištoljem u ruci i fantomkom u vidu<br />
vunene šarene kape na glavi banula u<br />
menjačnicu “Dolar” da bi od radnice<br />
Elvire Desinger (33) iz Ade naplatila<br />
svoj rad - gledanje u karte i vradžbinu<br />
za “ljubavne jade”.<br />
Alo, 26. januar 2011.<br />
Novi okršaj u Sarajevu:<br />
Osamnaestogodišnjak<br />
teško ranio 16-godišnjaka<br />
Fena, 3. februar 2011.<br />
Tako mu i treba, kad je<br />
branio Baliju<br />
Bojan Bajić o ubistvu Trebinjca Srđana<br />
Aleksića koji je ubijen jer je spasio život<br />
kolegi Bošnjaku: Advokat ubica<br />
Srđana Aleksića na suđenju je rekao:<br />
‘Tako mu i treba, kad je branio Baliju’.<br />
Depo.ba, 24. januar 2011.<br />
Policajci namjerno izazivali<br />
udese<br />
Na teritoriji Zrenjanina i Novog Sada<br />
uhapšeno je 15 osoba, među kojima i<br />
petorica saobraćajnih policajaca, zbog<br />
sumnje da su namjerno izazivali saobraćajne<br />
nezgode.<br />
Dnevni avaz, 2. februar 2011.<br />
Ruski milijarder tražio da<br />
mu iz tuša teče šampanjac<br />
Milijarder tražio od brodograditelja<br />
da mu u jahtu ugrade tuš koji će prskati<br />
40 litara šampanjca u minuti.<br />
Dnevnik.hr, 1. februar 2011.<br />
Udarila ga munja i spržila<br />
samo čarape<br />
47-godišnji John Wade Agan probudio<br />
se okružen liječnicima u bolnici u<br />
Tampi. Munja mu je na čarapama napravila<br />
rupu.<br />
Reuters, 2. februar 2011.<br />
Britanac postao otac sa 14,<br />
a djed će biti sa 29 godina<br />
Dnevni avaz, 27. januar 2011.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
64
Nauka<br />
Magični grah<br />
Amerikanki uspješno presađen grkljan<br />
Međunarodni tim hirurga<br />
uspješno je Amerikanki Brendi<br />
Jensen presadio grkljan. Ona sada,<br />
poslije 10 godina, može ponovo normalno<br />
govoriti. Ovo je tek druga operacija<br />
te vrste zabilježena u medicinskoj<br />
literaturi. Jensenova je poslije dvije nedjelje<br />
izgovorila prve riječi. Poslije perioda<br />
višenedjeljne rehabilitacije, sada<br />
može normalno govoriti. Ljekari kažu<br />
da je bila idealan pacijent za takvu<br />
transplantaciju, jer je poslije usađivanja<br />
Genetske predispozicije i bolesti srca<br />
Otkrivena najstarija poznata galaksija<br />
Tevropskih T<br />
im američkih naučni-<br />
i<br />
ka objavio je da je otkrio<br />
dosad najstariju poznatu<br />
galaksiju, staru oko 13,2<br />
milijarde godina. Svemirski<br />
teleskop Hubble uspio<br />
je zabilježiti svjetlost jedva<br />
vidljiva svemirskog entiteta koji je nastao<br />
kad je svemir bio star 480 miliona godina.<br />
Svjetlost putuje brzinom od 300.000<br />
Grah snižava nivo<br />
Gholesterola, regulira<br />
nivo šećera u krvi i<br />
lučenje inzulina, podstiče<br />
varenje, a rezultati novih<br />
ispitivanja pokazuju i da<br />
štiti od raka. Ukoliko želite<br />
povećati unos vlakana,<br />
proteina i antioksidantnih<br />
materija, bez ikakve dileme, većina nutricionista<br />
će vam preporučiti proizvode od<br />
cijelog zrna raznih žitarica, što više svježeg<br />
voća i povrća i grah. Rezultati brojnih<br />
istraživanja potvrdili<br />
su da postoji veza između<br />
zastupljenosti graha na trpezi<br />
i manje sklonosti ka<br />
bolestima srca, dijabetesu<br />
tipa 2 i povišenom krvnom<br />
pritisku. Skup fitojedinjenja<br />
karakterističan za<br />
ovo povrće pokazao se kao<br />
odlična zaštita od malignih “aktivnosti”<br />
na ćelijskom nivou zahvaljujući sposobnosti<br />
da sprečava razmnožavanje ćelija<br />
raka, naročito dojke i debelog crijeva.<br />
bubrega i<br />
pankreasa,<br />
prije pet<br />
god ina,<br />
u zimala<br />
mnogo lijekova<br />
da<br />
bi njezin<br />
organizam prihvatio transplantirane<br />
organe. Jedina uspešna operacija grkljana<br />
izvedena je još 1998. godine, na<br />
jednoj klinici u Klivlendu, u Ohaju.<br />
Međunarodna studija<br />
pod nazivom<br />
“Interhart” ukazuje da su<br />
osobe čiji su članovi porodice<br />
imali bilo kakvo oboljenje<br />
srca izloženi većem riziku<br />
da obole od iste bolesti.<br />
Osim loših životnih navika i genetska<br />
predispozicija dosta utiče na to da li će<br />
se i u kom životnom dobu pojaviti neko<br />
srčano oboljenje. Utvrđeno je da su ispitanici<br />
kojima je bar jedan<br />
roditelj bolovao od srca,<br />
izloženi čak 1,8 puta većem<br />
riziku da i sami obole,<br />
bez obzira na to da li su u<br />
pitanju otac ili majka. Taj<br />
rizik je još veći ukoliko su<br />
oba roditelja patila od bolesti srca, a najveći<br />
ako su oboje preživjeli infarkt prije<br />
navršene 50. godine života, sugeriraju<br />
rezultati istraživanja.<br />
km u sekundi i astronomi<br />
se njome koriste kao svojevrsnim<br />
vremenskim strojem:<br />
posmatrajući svjetlost<br />
emitiranu s veoma udaljenih<br />
objekata mogu zaviriti<br />
i u njihovu prošlost.<br />
U ovom slučaju, svjetlost<br />
s otkrivene galaksije počela je putovati<br />
prema mjestu na kojem se danas nalazi<br />
Zemlja prije 13,2 milijarde godina.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Štampanje mailova s<br />
mobilnih telefona<br />
D a o biste<br />
d -<br />
š tampal i<br />
mail s vašeg<br />
telefona<br />
čak iako se<br />
ne nalazite<br />
pored kompjutera<br />
i<br />
štampača u<br />
ovom momentu potrebno je da koristite<br />
Gmail, Android ili iOS telefon,<br />
da imate Windows na računaru i<br />
živite u Americi. Međutim, obećanja<br />
Googla su da će uskoro mnogo<br />
širi krug korisnika moći da se služi<br />
ovom mogućnošću. Sve što korisnik<br />
treba da uradi je da poveže svoj<br />
štampač s ovim servisom, pristupi<br />
Gmailu sa svog Android telefona ili<br />
iPhonea, iz, naprimj<br />
er, svog automobila,<br />
i odštampa mail ili dodatak<br />
mailu, pri čemu su podržani .doc i<br />
.pdf formati.<br />
Ljudi biraju prijatelje po<br />
srodnosti gena<br />
Geni određuju<br />
ko<br />
nam je sličan<br />
ili s kim se<br />
dobro nadopunjavamo,<br />
kaže se u najnovijoj<br />
studiji.<br />
Naučnici<br />
su analizirali<br />
dvije nezavisne<br />
američke<br />
studije u<br />
kojima su ispitanici rangirali svoje<br />
prijatelje po trajanju druženja od šest<br />
do 32 godine, a potom su “mapirani”<br />
njihovi geni. Mapiranje specifičnih<br />
genetskih markera svakog pojedinca<br />
u društvenoj mreži pokazalo je da<br />
svaki od njih ima tendenciju stvaranja<br />
prijateljstva s onim osobama s kojima<br />
dijele barem dva do šest gena. Tim je<br />
bio iznenađen i otkrićem da pojedinci<br />
imaju tendenciju da budu prijatelji sa<br />
osobama sa suprotnim osobinama, ali<br />
je genetika pokazala da su oni zapravo<br />
komplementarni, odnosno dobro se<br />
nadopunjuju.<br />
4. februar - 1. rebiu-l-evvel<br />
65