Istraga

saff.ba

Hutba:Ruše zgradu da bi popravili ciglu vehabiziranih ... - Saff.ba

Hutba: Ruše zgradu da bi popravili ciglu

www.saff.ba

Broj 306

16. decembar 2011.

21. muharrem 1433.

cijena godišnje

pretplate 65 KM

Uvodnik

Koliko košta

pola Bosne?

1. kongres vjeroučitelja

islamske vjeronauke u BiH

Vjeronauka je jedna

uspješna priča u zemlji

velikih neuspjeha

“Zahtjevi da

zauzmemo Tuzlu,

Sarajevo i druge

veće gradove,

sada su nerealni.

Njih smo trebali

zauzeti odmah

na početku rata”

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje

Istraga

vehabiziranih poturica

Kolumna:

Smrt

Radovana

Karadžića

Središnji put i umjerenost

će ujediniti Muslimansku

braću i selefije

Islamsko druženje

u Švedskoj

Muslimanska

porodica pred

izazovima

modernog

doba


SAFF broj 306

Sadržaj

Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde

8

Kolumna

Borba za opstanak

Smrt Radovana Karadžića

18

Pogledi

Laktaško memorandumisanje

Načertanije po Dodiku

24

Društvo

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a,

SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE

AIDS je, prvenstveno, moralni i etički problem

32

Društvo

Islamsko druženje u Švedskoj

Muslimanska porodica pred izazovima modernog doba

Islambosna

Islamske teme

Hadisi i savjeti o vrijednosti ranog odlaska na namaz

36

43

Zelena transferzala

Hrvatska

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske

48

Islamnet

Australija

Aboridžini postaju muslimani

54

16. decembar - 21. muharrem

3


Kontakt telefon:

062 287 412


Uvodnik

Koliko košta pola Bosne?

Trenutno je postoji ni jedan ar-

Tgument koji bi nas razuvjerio

Tu pretpostavku da bošnjač- Tke vlasti u Federaciji direktno rade

za velikosrpske interese Beograda, a

srodstveno tome, i za velikohrvatske

interese Zagreba. Takva kooperativnost

u razvaljivanju Bosne i proganjanju

Bošnjaka moguća je samo ako su

bošnjačke vlasti u Sarajevu, zapravo,

antibošnjačke, tj. beogradske i zagrebačke.

Postoje veoma konkretni događaji

na koje bošnjačke vlasti ne reagiraju,

a šutnja je znak odobravanja.

Ne može se i ne smije se dogoditi da

u zadnjih mjesec dana bude

desetak terorističkih napada

na povratnike i na džamije,

a da se ni jedan bošnjački

politički subjekt ne

oglasi. Nenormalno je da

mjesecima traje bjesomučna

kampanja Federalne televizije

i tzv. „Oslobođenja“

protiv ustavnog prava Bošnjaka

da budu muslimani,

u slobodi svoje vjeroispovijesti,

a da ni to ne ponuka bošnjačke

zvaničnike da zaštite ustavna prava

naroda kojeg, kobejagi, zastupaju. Ta

šutnja ne može biti antifašistička, patriotska,

intelektualna, ona može biti

samo zakupljena šutnja. Bošnjački

političari se plaše da ne naljute svoje

srpsko-hrvatske makroe, pa šute,

a šutnju pravdaju lažnom potrebom

da se prevazilaze konfliktna pitanja.

Kao da je bošnjačka žrtva kriva zato

što je progone srpski i hrvatski ekstremisti,

pa ispade da je konfliktan

onaj koji traži mir i slobodu?! Ispade

da je radikalan onaj koji traži da se ne

ugrožava vjerska ravnopravnost Bošnjaka!?

Maske su mnogo puta pale,

ali nikada tako uvjerljivo kao kada je

Policija Republike Srpske obznanila

da na teritoriji ovog entiteta djeluju

opasne grupe „vehabija“. Posebno je

smiješno bilo vezivanje te „terorističke

opasnosti“ za pčelarstvo, iftare,

namaze, ali i činjenicu da Bošnjaci

u RS jedva da preživljavaju. Dimna

bomba o „vehabijama“ koje prijete

Republici Srpskoj razotkrila je apsolutnu

spregu Federalne televizije sa

velikosrpskim obavještajnim službama,

jer se ispostavilo da svi, združeno,

rade na izmišljanju tzv. vehabijskog

terorizma. S jedne strane dakle,

imamo stalni terorizam, seriju heftičnih

napada na Bošnjake, i to nikoga

ne uzbuđuje, a s druge strane imamo

izmišljanje j terorizma, oko kojeg se

oglašavaju i mediji i zvaničnici. Či-

njenica da desetine napada na džamije

nisu prouzrokovale ni jedan napad

na crkve, dovoljno govori o tome ko

želi, a ko ne želi mir. Problem je što

oni koji napadaju džamije, zapravo,

Bošnjake, djeluju pod sponzorstvom

državnih sigurnosnih službi, koje

skreću pažnju sa suštine

problema, tako što žrtvu

optužuju za tzv. vehabizam.

A šta ako se te sigurnosne

i obavještajne službe ni za

pedalj ne razlikuju od onih

koje su spremale i sprovodile

genocidnu agresiju protiv

Bosne i Bošnjaka? Šta ako

je to jedno te isto? Šta bi ti

našminkani „kosovci“ prvo

uradili? Prvo bi „odradili“

bošnjačke političke strukture, tako

da služe njima, tj. Beogradu i Zagrebu.

Srbijanskoj državi se isplati

među bošnjačke političare ubaciti

milijardu eura, da ih sve potkupi

i ucjeni, a to je nikakva cijena ako

se zauvijek uništava Bosna i dobija

Republika Srpska. Jesmo li svjesni

koliko košta pola Bosne? Blokada

državne vlasti, razvaljivanje Federacije,

statiranje bošnjačke politike u

ovom scenariju, sve to ukazuje na

režiju u izvedbi obavještajnih službi.

A da je to tako, dokazuje sprega

oko teme „vehabija“, na relaciji Policija

RS – Federalna tv - bošnjačka

politika. Jer, iza antibošnjačkog

i islamofobijskog bjesnila Federalne

tv stoji bošnjačka politika, odnosno,

Federalna tv se ne bi mogla tako

fašistički ponašati ako bi se tome

suprotstavili bošnjački zastupnici u

Parlementu Federacije. A zašto se ne

suprotstavljaju? Zašto šute? Zašto

sponzoriraju ovo razvaljivanje Bosne

i Bošnjaka? Jadan je onaj koji između

ljubavi prema svome narodu

i služenja tlačiteljima svoga naroda,

izabere poniženje.

Impressum

Izdavač

GID SAFF

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo

mob: +387 61 255 322

distribucija: +387 62 287 412

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,

Filijala Bugojno

part br: 6764162000885351;

transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednik

Semir Imamović

Redakcija

Abdusamed Nasuf Bušatlić,

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz

Hodžić

DTP

Semir Šišić

Lektor

Abdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem

Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici:

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kalember

Direktor

Semir Mujić

Direktor marketinga

Semin Rizvić

+387 62 343 635

Koordinator za dijasporu

Ramadan Rušid

+386 41 255 239

Štampa

EMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćaju.

ISSN 1512-651X

redakcija@saff.ba

saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

16. decembar - 21. muharrem

5


Hutba

Ruše zgradu, da bi popravili ciglu

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Alah,

A

dž.š., u Kur’anu je objavio:

AVi ste narod najbolji od svih koji

Ase ikada pojavio: tražite da se

čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate,

i u Allaha vjerujete. (Ali Imran, 110.).

Citirani kur’anski ajet otkriva nam

tajnu stvaranja ili kako se to u Kur’anu

veli “izvođenja’’ islamskog ummeta u

život. Kur’anska poruka u ovom ajetu

podsjeća i upozorava muslimane, ma gdje

i ma kada živjeli, da islamski ummet nije

i ne smije biti na zemlji tek onako, radi

pukog egzistiranja i životarenja, niti je

on tu samo radi sebe, već je njegova primarna

uloga da poziva u dobro, a odvraća

od zla, da gradi, kultivizira i unapređuje

životni ambijent, da čini dobro i koristi

svim ljudima. To znači da počast i privilegija

koju je Allah, dž.š., dao islamskom

ummetu, nije određena rasom, nacijom,

geografijom, jezikom, već je ona uvjetovana

određenim vrijednostima i svojstvima

koja ako nedostaju, onda islamski ummet

gubi epitet najboljeg ummeta.

Svojstva najboljeg ummeta

Svojstva islamskog ummeta i njegovu

primarnu ulogu, fascinirajuće jednostavno

opisao je i objasnio ashab Rebia’

ibn Amir, koji je, na pitanje perzijanskog

komadanta zašto su oni kao Arapi i muslimani

i krenuli u osvajački pohod na

Perziju, odgovorio: “Allah nas je poslao

da izvedemo ljude iz robovanja

ljudima u robovanje Gospodaru ljudi,

iz nepravde drugih vjera i ideologija u

pravdu islama, iz tjeskobe dunjaluku u

prostranstvo i dunjaluka i Ahireta.’’

Eto, to je suština postojanja islamskog

ummeta. Bez tih vrijednosti i tih

osobina, bez iskrene vjere u Allaha,

bez izvanrednog islamskog ahlaka i

morala, bez želje da svjetlo upute dođe

do svih ljudi i strpljivosti i ustrajnosti

na tom putu, teško da islamski ummet

može biti nešto više od obične ljudske

gomile (uostalom kao i svaki drugi

narodi koji nema gornjih kvaliteta),

koja živi na nivou potreba svoga tijela i

kao takva nije vrijedna pomena.

Počast koju je Allah ukazao sljedbenicima

islama povlači za sobom veliku

odgovornost i obavezuje svakog

muslimana i muslimanku da u svojim

riječima i djelima budu dosljedni sljedbenici

Allahove upute i lijep primjer

drugim ljudima. Čovječanstvo danas

vapi za ummetom koji će ga izbaviti

iz robovanja ljudima, oholim tiranima,

kriminalcima i bezbožnicima

koji se izdaju za bogove i koji cijelo

čovječanstvo drže u okovima svojih rigidnih

ideologija i politika. Vapi za ummetom

koji će ga izbaviti iz robovanja

niskim prohtjevima i strastima

koje su čovječanstvo

bacile na koljena, pa se guši

u kaljuži nemorala, poroka,

prostitucije, narkomanije,

pedofilije, homoseksualizma,

kriminala, nepotizma,

korupcije, bezdušnog

zelenaštva i lihvarstva i

mnogobrojnih drugih zala i

devijacija.

Savremeno društvo vapi

za spasiteljem isto kao što

je vapilo u vrijeme pred dolazak

posljednjeg Allahovog

Poslanika, Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, na

što aludira hadis u kojem je

Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, rekao: “Allah je pogledao

u stanovnike Zemlje

i prezreo ih osim malog

broja Ehlul-Kitabija, židova

i kršćana.’’ (Muslim) Zašto?

Zato što su Allahu činili

širk, zato što su bili ogrezli

u bezboštvu i nemoralu i što

su druge pozivali u zabludu

u kojoj su živjeli, pa je Allah

poslao Muhammeda, sallallahu

alejhi ve sellem, da izvede

ljude iz tmine na svjetlo, iz

zablude na Pravi put.

Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, koristio je svaku priliku i ulagao

maksimum truda da ljude izvede iz zablude

na svjetlo Upute, i pored njihovog

inata i oholosti.

Koliko mu je bilo stalo da se svi

ljudi ukrcaju u lađu spasa koja se islamom

zove, svjedoči i činjenica da je

upućivao dove Allahu, dž.š., za najljuće

neprijatelje islama. Vidimo ga kako u

jednoj od dova, skrušeno molio: “Moj

Allahu, molim Te da pomogneš islam

sa jednim od ove dvojice ljudi koji Ti

je draži: Ebu Džehlom ili Omerom

ibn Hattabom!’’, pa je Allahu bio draži

Omer ibn Hattab.’’ (Tirmizi i Hakim,

šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim).

Čovječanstvo

danas vapi za

ummetom koji

će ga izbaviti

iz robovanja

ljudima, oholim

tiranima,

kriminalcima i

bezbožnicima

koji se izdaju

za bogove

i koji cijelo

čovječanstvo

drže u okovima

svojih rigidnih

ideologija i

politika.

On se nije rugao neznanju i zabludjelosti

svojih sunarodnjaka, nije ih

ismijavao niti se oholio nad njima, već

je bio blag i samilostan i kad god ih je

pozivao u islam on ih je obveseljavao i

obećavao im prosperitet i sreću na dunjaluku

i nagradu na ahiretu ako prihvate

islam.

Rebia ibn Abad ed-Dejli,

kazuje: “Vidio sam Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem, na

tržnici Ukaz, kada je govorio

okupljenim ljudima: “O ljudi,

recite la ilahe illallah, uspjet

će te!” Iza njega je išao čovjek

bijelog lica sa dva uvojka ili

dvije pletenice, i govorio: “Ljudi,

ovo je lažov!” Upitao sam

ko je taj čovjek koji se obraća

ljudima, pa mi je rečeno da je

to Muhammed ibn Abdullah,

koji tvrdi da je Allahov

poslanik. Zatim sam pitao za

onog čovjeka koji ide za njim

i u laž ga utjeruje, pa mi je

rečeno da je to njegov amidža

Ebu Leheb.’’ (Ahmed i Hakim,

šejh Šuajb Arnaut ocijenio

ga je kao sahih-ligajrihi).

Čak i onda kad su mu

govorili da je sihirbaz, da je lud,

kada su ga u Taifu kamenovali

i kada mu je došao melek brda,

dok mu je tekla krv niz lice,

i predložio mu da sruši dva

brda na bezbožnike koji su ga

krvnički napali i izvrijeđali,

Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, odgovorio je: “Ne, jer ja

se nadam da će Allah iz njihovih

kičmi izvesti potomstvo koje će

samo Allaha obožavati.’’

Zbog toga je vrlo važno, na temelju

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,

prakse, koju su dosljedno slijedili njegovi

ashabi kao i istinski islamski učenjaci,

mudžahidi i pobožnjaci u svim generacijama,

ukazati na poziv islama koji je

sa cjelokupnim svojim učenjem u znaku

izgradnje kulture života, a ne kulture

smrti, terora i ubijanja, kulture dijaloga i

razumijevanja, a ne kulture tlačenja, kulture

tolerancije i samilosti, a ne kuluture

mržnje i odbacivanja drugog i drugačijeg,

kuluture izgradnje a ne kuluture rušenja,

kuluture nauke i općeg prosperiteta, a ne

kuluture neznanja i zaostalosti, kulture

morala i pobožnosti, a ne kulture razvrata

i bezbožništva.

16. decembar - 21. muharrem

6


Smutnja je gora od ubijanja

Kako je onda moguće da se danas

neki muslimani, koji se ponašaju kao

drumski razbojnici, koji siju smutnju i

nered, koji zastrašuju druge ljude i izazivaju

sukobe, mogu pozivati na islam

i na slijeđenje sunneta Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, kad su njihovi

postupci direktan atak na islam i

Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,

sunnet?! Kako se takvi mogu pozivati

na islam kad je islam vjera izgradnje,

a ne rušenja temelja na kojima počiva

život zdravog društva?! Nikako! Oni

samo mogu (a to i rade) srušiti u jednom

trenu ono što iskreni i pametni

muslimani strpljivo grade godinama.

Da u toj rušilačkoj metodologiji

ima imalo hajra i dobra, to bi sigurno,

kada su to okolnosti zahtijevale i kada

su muslimani bili izloženi poniženju i

nasilju, činio Poslanik, a.s., i naredio bi

to ostalim muslimanima. Pa gdje i kada

je to Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, bez obzira na težinu situacije u

kojoj se našao, izvršio teroristički čin i

ubio ijednog štićenika islamske države

i onoga koji je pod ugovorom sa muslimanskom

državom? Zašto onda takvi

ljudi ne slijede praksu Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, i zašto ne

razmišljaju o njegovim riječima: “Zagarantovano

je poniženje i sramota onome

ko se suprotstavi mojoj naredbi.’’

Dosta je zla od njihovih (ne)djela to

što proizvode i siju smutnju i nered, jer

je po islamskom učenju smutnja gora

od ubijanja, i svjestan, razuman i bogobojazan

musliman se boji smutnje

kao što se boji džehennemske vatre.

Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, upozorio je ummet i riječima i

djelima na opasnost i pogubnost fitne

i sijanja smutnje. Toliko je bio oprezan

u tom pogledu da čak nije htio srušiti

Kabu kako bi je sagradio na starim, ibrahimovskim

temeljima, jer se bojao da mu

ljudi ne kažu da je rušitelj i da skrnavi

vjerske svetinje, a tvrdi da je Poslanik.

Zatim, nije ubijao munafike (licemjere)

u svojim redovima niti im se svetio dok je

bio živ, iako mu je Allah objavio njihova

imena, a sve zbog toga da ne bi posijao

smutnju i da nevjernici ne bi rekli kako

Muhammed ubija svoje sljedbenike.

Zamislite onda kakvu fitnu izazivaju

oni muslimani koji danas u Bosni

i Hercegovini pozivaju na rušenje Islamske

zajednice, jedine institucije

koja istinski stoji na braniku naše

vjere i države, naših islamskih vrijednosti

i kulturne baštine, i koji su u

tome revnosni isto kao i islamofobični

mediji: FTV, Oslobođenje, e Dani, Slobodna

Bosna i drugi. Oni su zapravo

najbolji adut tim medijima i ostalim

antiislamskim falangama. Jer, šta bi

islamofobični mediji bez Mevlida, bez

portala www.putvjernika.com, bez kojekakvih

šejhova Zlaja, ali također, bez

pojedinaca koji na žalost rade u Islamskoj

zajednici, a koji podupiru

smutnju i nasjedaju na

antiislamsku propagandu,

pa onda, a da bi prikrili svoje

slabosti i nesposobnost da,

naprimjer, pripreme dobru

i korisnu hutbu, zloupotrebljavaju

časno mjesto, minberu

i okupljenim vjernicima

pričaju svoje demagoške

priče o opasnosti od tzv.

vehabijsko-selefijske interpretacije

islama, izgovaraju

gnusne laži i nebuloze poput

one da mladići i djevojke

koji su se vratili vjeri primaju

novac za brade, nikabe

i hidžabe (ne zaboravimo

da su islamofobični mediji i

srpsko-hrvatski nacionalisti

upravo od takvih nesavjesnih

imama prepisali te stvari

s kojima i danas etiketiraju

muslimansku omladinu), i

pored jasnog zvaničnog stava

Islamske zajednice da u Bosni i Hercegovini

ne postoji nikakav vehabijski

pokret.

Zbog nerazumnih postupaka spomenutih

pojedinaca i grupica iz muslimanskih

redova, mi svi moramo

nositi balast tzv. vehabizma kojeg

su velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti

potpomognuti antiislamskim

medijima u BiH iskoristili da bi

Bošnjacima muslimanima nametnuli

novi stigmatizirajući identitet, identitet

vehabizma koji je eto sam po sebi zlo i

opasnost i dovoljan razlog da četnici i

ustaše ponovo oštre kame kako bi nas

klali.

Poznato je da je pored ispravnog

vjerovanja i islamskog ahlaka, islamsko

bratstvo jedna od odlika najboljeg

ummeta, to je izvor snage i temelj

zdravog društva. Zato se svi moramo

Šta bi

islamofobični

mediji bez

Mevlida, bez

portala www.

putvjernika.

com, bez

kojekakvih

šejhova Zlaja,

ali također, bez

pojedinaca koji

na žalost rade

u Islamskoj

zajednici, a

koji podupiru

smutnju i

nasjedaju na

antiislamsku

propagandu.

suprotstaviti onima koji ruše naše jedinstvo

i siju smutnju u našem narodu

ma ko oni bili i ma kako se zvali, i svi

moramo stati na stranu Islamske zajednice

kao krovne vjerske institucije

Bošnjaka muslimana koja po svojoj

prirodnoj ulozi mora biti čuvar i garant

našeg jedinstva koje nam je sada

potrebnije nego ikada, i bez kojeg nam

nema opstanka.

Kako ćemo mi graditi zdravo

društvo kad su odnosi među nama

zasnovani na međusobnim podjelama,

svađama, sukobima,

razilaženju, mržnji, zavidnosti,

ogovaranju i sl.

Takav odnos može voditi

samo neuspjehu i propasti,

a dokaz je kur’anski ajet

u kojem nam Allah, dž.š.,

poručuje: I pokoravajte se Allahu

i Posalniku Njegovu, i ne

prepirite se da ne biste klonuli

i bez borbenog duha ostali.

(El-Enfal, 46.).

Zbog svega toga, a prije

svega zbog toga što je islamsko

bratstvo i jednistvo

saffa ku’ransko-sunnetski

imperativ i odlika ummeta,

ali i zbog zločina, genocida i

patnje koje smo doživjeli od

četnika i ustaša, samo zato

što smo muslimani, zbog

okruženja u kojem živimo

i mnoštva neprijatelja koji

nam zlo snuju i o glavi rade,

zbog očuvanja naše vjere i

naše države, mi, u ime Allaha, a u inat

našim dušmanima, moramo zbiti naše

redove, moramo odgajati našu djecu,

našu omladinu na principima islama

i čuvati jedinstvo kroz čuvanje Islamske

zajednice koju svi moramo graditi

i pomoći da ona od temelja do krova

bude zdrava i čvrsta, popravljajući

ono što nije dobro, a nikako rušeći

cijelu građevinu. Rukovodeći se pri

tome kur’anskom naredbom: Svi se

čvrsto Allahova užeta držite i nikako

se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove

milosti prema vama kada ste bili

jedni drugima neprijatelji, pa je On

složio srca vaša i vi ste postali, milošću

Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici

vatrene jame, pa vas je On nje spasio.

Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze,

da biste na pravom putu istrajali.

(Ali Imran, 103.).

16. decembar - 21. muharrem

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova

Važnost vremena u

Hatib: Šejh Abdulmuhsin ibn Muhammed

el-Kasim

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Hatib: Dr. Salih b. Humejd

Preveo i sažeo: Amir

Durmić

Živimo u vremenu koje se

Žmože nazvati periodom

Žčistog materijalizma, Žnevjerovatno brzog tehnološkog

napretka ali i vremenom

sveopće utrke svjetskih sila u

naoružavanju opasnim i razornim

naoružanjem. Bez obzira

šta rekli i kakvo opravdanje

pružili njeni sudionici, cilj te

utrke oko naoružanja je svima

jasan i vrlo očit, a to je želja za

apsolutnom dominacijom nad

drugima i sijanjem nereda na

zemlji nakon što je red na njoj

uspostavljen. Današnje velike

svjetske civilizacije su u tehnološkom

smislu veoma uznapredovale, ali su s druge

strane, ako se gleda moral i opće duhovne

vrijednosti, pale na najniže grane.

Kako inače protumačiti ovakvo ponašanje

velikih svjetskih sila koje u naoružanje

ulažu nevjerovatno velike iznose dok,

s druge strane, milioni njihovih građana

bukvalno gladuju te im nedostaju i osnovne

životne potrebe. Te sile su zanemarile

i jednu od osnovnih ljudskih potreba, a

to je potreba za sigurnošću i rahatlukom,

koji su danas uskraćeni mnogima, ako ni

zbog čega drugog, onda zbog činjenice da

se mnogi u svijetu osjećaju ugroženim jer

se boje “velikih” naroda kao i vojne sile

koju posjeduju i koju su u svakom trenutku

spremni upotrijebiti protiv slabih

i potlačenih. Nažalost, spomenuti svoju

snagu i moć ne upotrebljavaju kako bi na

zemlji uspostavljali red i pravdu, već baš

Kako inače

protumačiti

ovakvo

ponašanje

velikih svjetskih

sila koje u

naoružanje

ulažu

nevjerovatno

velike iznose

dok, s druge

strane, milioni

njihovih

građana

bukvalno

gladuju te im

nedostaju i

osnovne životne

potrebe.

suprotno, kako bi druge držali

u strahu i tako ih učinili svojim

poslušnicima. Pored toga,

oni svima tvrde kako oni svijetom

šire pravdu i na zemlji

uspostavljaju red. O njima je

Uzvišeni Allah kazao: Kada

im se kaže: “Ne remetite red

na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi

samo red uspostavljamo!” (El-

Bekare, 11.). Oni liju “krokodilske

suze” za onima kojima

nanose očitu štetu, tvrdeći da

im žele dobro i mir. U ovom

kontekstu Ebu Hatim el-Busti,

r.h., pripovijeda jedan zanimljiv

događaj. Naime, jedan

čovjek koji je inače bio lovac,

lovio je vrapce u vjetrovitom

danu. Vjetar je puhao snažno

i nanosio mu prašinu direktno u lice od

čega su mu suzile oči. Posmatrajući ga, jedan

čovjek reče prijatelju koji je stajao blizu

njega: “Pogledaj kako samo sažalijeva

vrapce koje lovi. Iako ih lovi, on plače za

njima!’’, a prijatelj mu odgovori: “Ne gledaj

u njegove uplakane oči, već gledaj ono

što čine njegove ruke”. Na identičan način

danas se ponašaju svjetski silnici i moćnici

koji pod parolom uspostavljanja mira i

pravde svijetu nanose zlo i nepravdu, tlačeći

nemoćne i ubijajući nevine. Nama

muslimanima, Uzvišeni Allah je naredio

pravdu u pravom smislu riječi, kao i uspostavljanje

mira i reda na zemlji: Allah

zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro

čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat

i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da

pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl,

90.), pa smo se tog imperativa svakako i

dužni pridržavati.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu,

Njega hvalimo, od Njega pomoć

i oprost molimo, i Njemu se

utječeo od zla naših duša i od naših zlih

djela. Kome On na Pravi put ukaže,

niko ga u zabludu ne može odvesti, a

koga On u zabludi ostavi, niko ga na

Pravi put ne moće izvesti. Svjedočim

da je samo Allah Bog, koji druga nema,

i da je Muhammed Njegov rob i poslanik,

neka je na njega, njegovu časnu

porodicu i ashabe, vječiti mir i Božiji

rahmet. Bojte se Uzvišenog Allaha, jer

se u bogobojaznosti krije spas na Sudnjem

danu i ona je trajna čovjekova poputnina.

U prolasku (protoku) mjeseci

i godina je opomena i pouka za ljude, a

u izlasku i zalasku sunca je navještenje

da ovaj dunjaluk ima svoje praskozorje

i zalazak (nestanak). Vrijeme prolazi,

a na svom putu ka ahiretu (budućem

svijetu) smjenjuju se generacije, jedna

za drugom, jedna odlazi a druga dolazi,

jedna je sretna, a druga nesretna, i

svi oni zajedno putuju ka svome kraju,

polaganju računa pred Uzvišenim Allahom,

za ono što su na ovome svijetu činili.

Vrijeme i njegov brz protok najbolji

je vaiz, njegove katastrofe i nedaće su

najbolji govornik, i sasvim je svejedno

koliko u njemu ima tuge i radosti, jer će

i jedno i drugo brzo proći, i nastupit će

konačni kraj. Ljudi žive svoje posljednje

trenutke na ovome svijetu i to je toliko

izvjesno da je Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, jednom prilikom posmatrajući

zalazak sunca rekao: “Od vašeg

života na ovome svijetu, u odnosu na

proteklo vrijeme, ostalo je onoliko koliko

je ostalo od ovog dana u odnosu na

njegov protekli dio.” (Ahmed). Vrijeme,

sa svim njegovim trenucima, je najveća

dragocjenost, i sve što više odmiče,

time samo raste njegova cijena, a posebno

je dragocjeno za one kojima, od ovog

svijeta, nije ostalo puno. Allah, dželle

šanuhu, se kune vremenom, u posebnoj

kur’anskoj suri koja je, ne slučajno, titulirana

kao “El-Asr” (Vrijeme). U ovoj

suri se kaže, u prijevodu značenja: Tako

mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo

ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i

koji jedni drugima istinu preporučuju i

koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

(El-’Asr, 1.-3.). Ljudi se razlikuju

16. decembar - 21. muharrem

8


džamija u Medini)

životu muslimana El-Mesdžidu-l-aksa

Zaštitimo Allahove kuće

Vrijeme i njegov

brz protok

najbolji je u broju provedenih godina

vaiz, njegove na ovom svijetu, neki od

katastrofe njih dožive duboku starost,

i nedaće a neke od njih smrt “pokosi”

u cvijetu njihove mla-

su najbolji

govornik, i dosti, ipak, najbolji su oni

sasvim je koji život na ovom svijetu,

svejedno koliko bez obzira koliko on trajao,

u njemu ima iskoriste kao “jahalicu” ka

tuge i radosti, onome svijetu. Neki čovjek

jer će i jedno je upitao Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, koji

i drugo brzo

proći, i nastupit je čovjek najbolji, a on mu

će konačni kraj. je odgovorio: “Onaj koji

poživi dugo i učini puno

dobrih dijela.” “A koji je

čovjek najgori” – upitao

je ponovo. “Onaj koji poživi

dugo i učini puno loših djela.”

(Ahmed). Ljudi se u pogledu svoje životne

filozofije dijele u tri vrste: prva

vrsta su oni koji jedino i isključivo

rade za ovaj svijet, druga vrsta su oni

koji, izvršavajući Božije naredbe i kloneći

se Božijih zabrana, još na ovom

svijetu grade za onaj svijet, i treća vrsta

su oni koji su pomiješali dobra i

loša dijela. Rekao je Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem: “Svi ljudi porane, i

prodaju svoju dušu, pa je oslobode ili

je upropaste.” p (Muslim). Allah, dželle

šanuhu, se u suri Eš-Šems zaklinje,

sa jedanaest različitih zakletvi, da je

spašen onaj koji očisti svoju dušu, a

upropašten onaj koji je prepusti griješenju

i porocima. Tako Mi Sunca i

svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati,

i dana kada ga vidljivim učini, i noći

kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga

sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom

učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj

put dobra i put zla shvatljivim učini,

uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit

će izgubljenj onaj ko je na stranputicu

odvodi! (Eš-Šems, 1.-10.).

Hatib: Muhammed Husejn

Preveo i sažeo: Esad

Mahovac

Allahovi robovi, čuvari

Allahove kuće,

radujte se velikoj

počasti koju vam je Allah

darovao kada vam je darovao

ljubav i ljubomoru

prema ovoj vjeri i njenim

mesdžidima koji su oduvijek

bili meta neprijatelja

i kost u njihovom grlu.

Najnoviji napadi neprijatelja

na Mesdžid Alije

b. Ebi Taliba u Kudsu

najbolji su pokazatelj da oni neće

odustati od svojih prljavih namjera.

Svi ti napada ako i nisu direktno

diktirani od strane izraelske

vlade, onda se iz njihove ćutnje da

zaključiti da im takvo nešto ide

u prilog i da ga sigurno pomažu.

Time ne samo da su oskrnavljene

islamske svetinje, nego su ugroženi

i vjernici koji u tim kućama

uče Allahovu Knjigu, naređuju na

dobro i odvraćaju od zla, a njihova

čast je daleko veća od časti jednog

mesdžida. Zato nemojmo se osvrtati

na mnoštvo muslimana koje

Najnoviji

napadi

neprijatelja na

Mesdžid Alije

b. Ebi Taliba u

Kudsu najbolji

su pokazatalj

da oni neće

odustati od

svojih prljavih

namjera. Svi

ti napada ako

i nisu direktno

diktirani

od strane

izraelske

vlade.

ova stvar ne boli, nego

mi sami i svojim vlastitim

snagama moramo

nastojati da se odupremo

ovim prljavim rabotama.

Povećajmo svoju nadu u

Allaha jer Allah dobro

vidi ono što oni rade.

Allahovi robovi, znajte

da očuvanjem Allahovih

svetinja vi radite na očuvanje

ove zemlje koja ima

veliki značaj. Samo Allah

zna kolika je mudrost u

tome što je ova zemlja

bila prva kibla muslimana

i mjesto sa kojeg je učinje

Mi’radž i na kojem su klanjali

svi poslanici. Vjerujmo u tu mudrost

i svrstajmo se u skupinu onih

koji grade i održavaju Allahove

mesdžide i u njima Allahovo ime

spominju, a Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, kaže: “Ko

sagradi mesdžid Allah će njemu

sagraditi kuću u Džennetu.”

Allahovi robovi, znajte da će Allah

očuvati ovaj mesdžid i ovu zemlju

ali ono što nas posebno treba brinuti

jeste koliko dobra ćemo mi zaraditi

u tome ili možda kazne, da nas

Allah sačuva od toga.

16. decembar - 21. muharrem

9


Polumjesec

Fahrudin Radončić vs Bakir

Hadžiomerović

Kada se realizirani i

bogati biznismen ulizuje

običnom siromašnom

novinaru

Sudeći po tome koliko je

puta vijest o ugroženoj sigurnosti

Bakira Hadžiomerovića,

urednika Federalne

televizije bila glavna vijest na

naslovnici Dnevnog avaza u

posljednjih sedam dana moglo

bi se zaključiti da Bosna

i Hercegovina trenutno nema

većeg problema od Hadžiomerovićeve

sigurnosti. Smiješni,

detaljni izvještaji o razlozima

ukidanja policijske pratnje

koju je Bakir Hadžiomerović

uživao posljednjih godina,

svima su dodijali, pa, vjerujemo,

čak i novinarima Dnevnog

avaza. Jedino što je smješnije

od ovih izvještaja je očito dodvoravanje

Fahrudna Radončića,

kako on za sebe voli reći,

realiziranog i bogatog čovjeka,

jednom običnom siromašnom

novinaru Bakiru Hadžiomeroviću.

Jasno je da se Radončić

ulizuje Hadžiomeroviću nadajući

se da će mu ovaj pomoći

svojom Federalnom televizijom

u političkim okršajima

sa SDA i drugim strankama.

Sudeći kako se Radončić dodvorava

Hadžiomeroviću ispade

da je Hadžiomerović daleko

utjecajniji i moćniji od realiziranog

i bogatog biznismena

Radončića.

Behar

Posljednji intervju intervju

književnika, rahmetli

Nedžada Ibrišimovića

Časopis za kulturu i društvena pitanja

Behar koji se štampa u Hrvatskoj objavio

je posljednji intervju nedavno preminulog bh.

knjževnika Nedžada Ibrišimovića. U tom intervjuu

akademik Ibrišimović je izrekao mnogo

velikih misli. Izdvajamo, za nas, posebno

zanimljive, posljednje, ovodunjalučke misli

rahmetli Nedžada Ibrišimovića.

Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugo

Naime, često sam slušao kako ljudi govore: “Ma,

nije važno koje si vjere, važno je da si čovjek!”, i

muslimani su, čini mi se, nasjedali na tu floskulu.

Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugo,

sve drugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan,

naravno, u nadi da će i Allah biti zadovoljan mnome.

Svaka je dvojba vezana uz pojam čovjek, nemam

nikakve dvojbe vezane uz pojam musliman.

Ja bih čovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iako

sam, nažalost, još uvijek prečesto čovjek. Doduše,

jezik se ne može lišiti riječi “čovjek” i, dakako, što

bi je se lišavao, pogotovo, recimo, riječi “ljudina”!

Unutar ovako naznačenog odnosa čovjek – musliman,

razlika je u tome što su u polju “čovještva”

stvari relativizirane, a u polju “muslimanstva” stvari

se ne dosežu, pa u ovozemaljskoj, dunjalučkoj ravni,

što se tiče ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema

očiglednu prednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku

razinu civilizacije čovjek je posljednjih tri stotine

godina dosegao odvojivši se od crkve, u islamu

nikad ništa ni u nauci ni u umjetnosti nije nastalo

odvajanjem od islama, sve je uvijek bilo sukladno

s njim. Ali posljednjih j tri stotine godina u islamu

ništa nije ni nastalo. Čovjek danas živi u svom pa-

klenom raju u ovostranosti i ide ka samouništenju,

musliman se nada Božijoj jjmilosti u onostranosti,

jer zna da stvarnost nije ovdje. Što se tiče toga

može li se danas biti musliman, može se svuda biti

musliman, čak i u Holandiji i u Americi, ali je biti

musliman svuda pokuđeno, pa i u Bosni.

Nažalost, ovako, pod tim stalnim frontalnim

pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ovdje u

Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karadžić i

Tuđman su se hvastali da su evropsko predziđe islamu

prema Evropi), muslimani se nemaju kad samokritički

okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.

Poslije svakog Fatmirovog članka osjećam

se postiđen

Fatmir Alispahić je jedan od rijetkih bosanskih

intelektualaca koji se posvetio demopediji, a ne

negativnim stereotipima svoga naroda. (I, začudo,

od svakoga i sa svih strana je napadan i, često,

stravično, brutalno vrijeđan. Ako ja sam nemam

hrabrosti, znanja i talenta da pišem kao on, barem

mu mogu odati otvorenu hvalu i ja to uistinu uvijek,

pa, evo, i u ovoj prilici, i činim). Zanimljivo je

da se poslije svakog njegovog članka osjećam postiđen.

I inače mi nije jasno zašto se oni bosanski

intelektualci-muslimani, koji djelom, činom i

riječju potvrđuju ljudske vrline kao što su vjera,

identitet, patriotizam, ljubav, strah i sažaljenje za

svoj stradali narod, i fizički i književno izopćavaju

iz društva...

Muslimani nemaju utjecaja ni na šta, u vascijeloj

Bosni su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju,

napadanju, nerazumijevanju, zastrašivanju

Ali zamisli da neki Hrvat, ili neki Srbin kaže: “Ja

nisam Hrvat”, ili: “Ja nisam Srbin”, hoće li mu iko

povjerovati, pa da to ponovi i stotinu puta? Neće. A

zamisli da jedan Bošnjak samo jednom izusti: “Ja

nisam Bošnjak”, hoće li mu iko povjerovati? Hoće!

Odmah će mu svi povjerovati, i Bošnjaci i nebošnjaci...

Nije li to onda malo čudno?... Ili zamisli

Ciganina kako nasred ulice viče da je veliki romski

nacionalist!... Ne idu svi Bošnjaci u džamiju. Samo

jedna mala skupina Bošnjaka ide u džamiju, svega

možda nekih desetak posto populacije, ostalih

devedeset posto Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo,

Kazazovi drugovi i drugarice, oni su ta demokratska

većina koja odlučuje. U Bosni vlada privid

muslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran,

nakaradno izvikan, muslimani nemaju utjecaja ni

na šta, u književnosti pogotovo. I u vascijeloj Bosni

su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju,

zastrašivanju i takvim stvarima kako

ondje gdje su većina, tako i onđe gdje su manjina...

Naše neznanje o nama je grandiozno!

Nikad neću zaboraviti drastičnu, duhovitu i iznenadnu

opasku prof. dr. Kemala Zukića na promociji

njegovog djela Islamska arhitektura (2001.) u

kojem se pominju i brojna imena Bošnjaka slikara

i arhitekata za koja mi u Bosni nikad nismo ni

čuli, niti ih znamo. “Naše neznanje o nama je

grandiozno!”, rekao je dr. Zukić, upotrijebivši baš

taj pojam “grandiozno”. I ja sam se onda pokušao

sjetiti barem jednog imena od preko pet stotina

imena pjesnika Bošnjaka koji su tokom tri stoljeća

pisali na turskom, perzijskom, arapskom i bosanskom

jeziku i nisam se sjetio nijednog. Zaista je

bošnjačko neznanje o sebi, ni manje ni više nego

“grandiozno”, kako se izrazio dr. Kemal Zukić. I

to da Bošnjaci obožavaju izmišljenu prošlost.

16. decembar - 21. muharrem

10


Ludi polumjesec

Jahjin tefsir Darvinovih metoda odgajanja terorista

Prije nekoliko dana u Dnevnom

avazu objavljen je intervju sa

Turčinom Adnanom Oktarom, kod

nas poznatijim pod Harun Jahja. Na

pitanje novinara kako komentira ljude

koji izvršavaju terorističke napade,

Harun Jahja je odgovorio:

“Kada pogledamo te koji izvršavaju

terorističke napade, navodno, u

ime islama, vidimo da su oni ustvari

pod utjecajem darvinističko-materijalističke

ideologije. Vidimo da

su to ljudi educirani pod utjecanjem

Darvinove ideologije, koji snažno podržavaju

komunističke lidere i izražavaju

divljenje gerilcima kao što je Če

Gevara”. U uvodu ovog intervju piše

Evropska unija

Doris Pak je živi dokaz kako se međunarodna zajednica

poigrava sa budućnošću Bosne i Hercegovine

Doris Pak, poslanik u Evropskom

parlamentu i stalni izvjestilac za BiH

izazvala je proteklih dana oštre polemike

u Bosni i Hercegovini. Doris Pak je

tokom dvodnevne posjete Republici

Srpskoj dala politički neodmjerena i

nedobronamjerna, ali prije svega netačne

izjave o stanju u Bosni i Hercegovini.

Također, svojim istupima podržala je

mnoge stavove Milorada Dodika o

budućem uređenju Bosne i Hercegovine.

To se naročito odnosi na njen stav

da OHR treba da napusti Bosnu i

Hercegovinu. Pored ove izjave, Doris Pak

da je Harun Jahja jedan od najpoznatijih

i najeminentnijih islamskih teoretičara

u svijetu. Možda je to tako,

međutim citirana izjava je potpuni

“ludi polumjesec”.

je otvoreno poručila Miloradu Dodiku da

može da radi šta hoće jer međunarodna

zajednica više neće intervenirati. U

intervjuu za list Press, Pak je izjavila: “Mi

možemo da posmatramo sa strane, da se

ljutimo, da nam bude žao, da molimo

da se nešto uradi, ali intervenisati –

nećemo”. Po njenom odlasku iz BiH u

Republici Srpskoj su zadovoljno trljali

ruke a poltičarima u Federaciji BiH je

ostalo da jadikuju i protestiraju. Doris

Pak je živi dokaz kako se međunarodna

zajednica poigrava sa budućnošću Bosne

i Hercegovine.

Esad Hećimović

Boris Tadić platio

Hećimoviću liječenje od

raka

Esad Hećimović, dobitnik srpske

nagrade za najboljeg novinara

u BiH nedavno je gostovao

kod Mate Đakovića na TV OBN

u emisiji “Telering”. U jednom

dijelu emisije Mato Đaković je

rekao Esadu Hećimoviću sljedeću

konstataciju: “Vi i ja smo bili

u ratu u Bosni i Hercegovini.

Teško će mene neko ubijediti da

nije izvršena agresija na Bosnu i

Hercegovinu. Vi sve ovo što govorite,

vi kao da relativizirate, to

što pričate ispada iz vaše priče

da je bio građanski rat. Je li bila

agresija na Bosnu i Hercegovinu?”

Uslijedilo je Hećimovićevo zaobilaženje

i izbjegavanje odgovora

na jasno pitanje. A onda ga

je Đaković još direktnije upitao:

“A zašto izbjegavata odgovor na

ovo pitanje. Je li bila agresija na

Bosnu i Hercegovinu ili nije?”

Hećimović je ponovo izbjegao odgovor

na postavljeno pitanje.

Esad Hećimović je čovjek koji

danas ne voli pričati o agresiji

na Bosnu i Hercegovinu, jer ga

je Srbija, odnosno Boris Tadić,

predsjednik Srbije zadužio velikom,

životnom uslugom. Naime,

Esad Hećimović je obolio od

raka i u posljednjih godinu dana

je dva puta operisan na VMA u

Beogradu. Troškove liječenja,

uglavnom, platila je Srbija. “Prije

godinu dana sam bio u teškoj životnoj

opasnosti i oni su mi pomogli

u toj situaciji, u mom liječnju”,

kaže Hećimović u intervjuu

za Nezavisne novine.

16. decembar - 21. muharrem

11


Stolac

FUJ – TV

Ogorčeni neprofesionalnim izvještavanjem

Federalne televizije

o situaciju u svom gradu Stočani su

reagirali na originalan način. Prvo

su uslijedili oštri komentari o podizanju

međunacionalnih tenzija u

Stocu od strane Federalne televizije.

“Prema Federalnoj televiziji, ispade

da su Bošnjaci Stoca, isfrustrirani činjenicom

da njihove komšije Hrvati

ne žele u iste klupe s njima, odlučili

da im malo potpale božićne jaslice,

a ovi im, eto, uzvratili paljenjem

zastave na džamiji i na primjeru im

pokazali kako, ustvari, ‘zakon jačega’

funkcionira. Umjesto da ove sramne

postupke nekolicine imbecila, pretpostavljam

dobrano alkoholiziranih

koji trijezni vjerovatno nikada nisu

skupili dovoljno hrabrosti i prišli djevojci

koja im se sviđa, nazovu pravim

imenom (vandalizam, naprimjer),

urednici našeg uglednog javnog servisa

odlučili su napokon progovoriti

o ‘narušavanju, ionako krhke, međunacionalne

slike’ (neka čitaoci malo

razmisle o tome ko, ustvari, kreira

‘slike’), a malo i o ‘spašavanju golih

života’, sve u želji da stanovnike tog

tamo nekog Stoca izbave iz pakla međunacionalnih

sukoba koji su, nakon

više od desetljeća ‘aparthejda i segregacije’

i ‘paralelizama u obrazovanju’,

napokon eskalirali”, stoji u jednom

od komentara na web portalu Stolac.

ba. Jedan drugi komentar je opremljen

zanimljivom fotografijom na

kojoj je promijenjen logo Federalne

telvizije. Tako umjesto FTV stoji

FUJ – TV. Moramo priznati da je

ovo najkraći ali i najbolji komentar

na račun novinarskog profesionalizma

FTV-a.

Nedžad Latić

Ako ne znaš pametno govoriti, pametno šuti!

Banovići

Senad Hadžić krenuo pješke na hadž

Vijest da je Senad Hadžić iz

VBanovića pješke krenuo ka svetom

Vgradu Meki i da se nada da će doći na

vrijeme da naredne godine obavi hadž,

objavljena je samo na portalu Sarajevo

– x. com. Nažalost, drugi mediji nisu

pokazali dovoljno interesa za objavljivanje

ove nesvakidašnje vijesti. Zato

spomenutu vijest prenosimo u cijelosti.

“Na gradskom trgu u Banovićima

okupio se veliki broj njegovih

sugrađana kako bi ga ispratili

i poželjeli mu sretan put.

On je dugo vremena planirao

taj put. Štedio je novac

i sve ulagao u taj projekt.

Danas je mnogo ljudi izašlo

da ga pozdravi, ispričao

je za Sarajevo-x.com jedan

od Hadžićevih sugrađana.

Hadžić, koji je po zanimanju

ekonomista, na sveto

Početkom ovog mjeseca Milorad Dodik

je optužio Bošnjake da su u Drugom

svjetskom ratu masovno pripadali

fašističkom pokretu. “.. Bošnjaci žele da

se iskupe za svoje prethodne grijehove u

Drugom svjetskom ratu, jer su masovno

pripadali fašističkom pokretu i bili

zastupljeni u Handžar divizijama i činili

zločine nad Srbima”. Na ovu izjavu

Milorada Dodika uslijedile su žestoke

reakcije brojnih Bošnjaka, predstavnika

akademske zajednice i politike. Može se

reći da nema Bošnjaka

kojeg nisu pogodile

ovakve izjave Milorada

Dodika. Međutim,

ipak se na kraju javio jedan

među Bošnjacima

da svojim besmislenim

izjavama, u određenom

smislu, da za pravo Miloradu

Dodiku. Riječ je

o Nedžadu Latiću koji

je u intervjuu za magazin

Start t izjavio sljede-

ću nepromišljenost: “...

jedini je Nedžad Latić

rekao dvije historijske

greške su Bošnjaci napravili

- Handžar diviziju

i priznanje odreda El Mudžahid u

sastavu Armije RBiH. Vjerujte, privatno

su mi neki ugledni Bošnjaci zamjerili što

to potenciram. E, tu prelazimo na akademsku

odgovornost. Pogledajte kad danas

Dodik kaže svi ste vi fašisti, nema valjana

odgovora na tu njegovu laž. Jer, niti

pravilno interpretiramo svoju historiju,

niti priznajemo svoju krivicu”. Bošnjaci

nikada nisu baštinili fašizam. Zar će nas

Milorad Dodik optuživati za fašizam.

Milorad Dodik koji je u u aprilu 1995.

godine na 50. sjednici Narodne skupštine

Republike Srpske rekao sljedeću izjavu:

“Ja vjerujem da su njegovi zahtjevi

da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo i druge

veće gradove kao i za

Bihać, sada nerealni i

njih treba odbaciti. Ove

gradove smo trebali zauzeti

odmah na početku

rata... moramo finalizirati

naš zadatak koji

podrazumijeva rješenje

vojne situacije u Cazinskoj

krajini. Direktno

ili indirektno uništiti

Peti korpus kako više

ne bismo imali jakog

neprijatelja na obalama

Une koji bi mogao da

nas destabilizira”. Bošnjaci

imaju valjan odgovor

na Dodikove optužbe,

a to što te odgovore ne zna Latić, to

je njegova krivica. Gospodine Nedžade

Latiću, ako ne znaš pametno govoriti,

pametno šuti!

hodočašće uputio se pješke kako bi

iskušao svoju vjeru i pokazao zahvalnost

Bogu. Dugo je najavljivao taj put.

Po gradu jle polijepio plakate s rutom.

Danas je odlučio krenuti. Oprost je bio

dirljiv, mnogi građani su zaplakali”,

ispričao nam je Hadžićev sugrađanin.

Nadamo se da će uspjeti u svojoj misiji

i na vrijeme doći u sveta islamska mjesta

te obaviti hadž.

16. decembar - 21. muharrem

12


Republika Srpska

Kako se lovci Bošnjaci jedenjem krmetine pravdaju da

nisu vehabije

Lovci

sekcije

“Brdo”, njih

20-tak, koji djeluju

u sastavu

Lovačkog udruženja

“Mrakovica”

iz Prijedora osjetili

su se prozvanim

od strane MUP-a

Republike Srpske

da su i na njih odnosi

da su vehabije

– lovci. Zato

su prije nekoliko

dana organizirali

druženje u lovačkoj

kući u Rizvanovićima, naselju s

lijeve obale Sane, uz obavezan lovački

paprikaš koji su začinili mesom od divljeg

vepra. Spomenuti lovci su priznali

Foto islamneta

Pismena vježba o Mevlidu Jašareviću

da su paprikaš začinili krmetinom, odnosno

mesom divljeg jgvepra a sve kako

bi pokazali minstru Stanislavu Čađi da

oni nisu vehabije.

Tešanj

Iznad Tešnja FTV

kliče, dobro došli

u Piljužiće!

Selo Piljužići u općini Tešanj

je vjerovatno najpopularnije

bosanskohercegovačko selo.

Zahvaljujući medijskom nasilju

i antiislamskoj kampanji

koju sprovodi Federalna televizija

selo Piljužići, odnosno

stanovnici ovog sela ovih su

dana najveća atrakcija na internet

portalima. Vido zapis

naslovljen “Bosna - smiješno

- Piljužići - Mi smo hodžini,

hodža je naš” glavna je sprdnja

na stotinama internet stranica.

U spomenutom video prilogu

Federalne televizije stanovnici

sela Piljužići prikazani su na

najgori mogući način. Oni nisu

ni svjesni kako ih je FTV izložila

ruglu javnosti. Uostalom,

najbolja potvrda da je spomenuti

prilog trenutno najveća

sprdnja na internetu govori

činjenica da je ovaj prilog, u

samo nekoliko dana, pogledalo

preko sto hiljada ljudi. Koliko

su Piljužići postali popularni

uskoro bi mogli očekivati da

se onaj poznati tešanjski hit

“Iznad Tešnja zora sviče, dobro

doš’o predsjedniče“, počne

pjevati malo drukčije - “Iznad

Tešnja FTV kliče, dobro došli

u Piljužiće!”

16. decembar - 21. muharrem

13


Aktuelno

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje

Istraga vehabiziranih poturica

Dodik i njegovi saradnici

su shvatili da su stare,

mitološke bošnjačke krivnje,

tipa poturice, balije i

slično, više beskorisne.

Oni su na vrijeme shvatili

da će korištenjem pojma

vehabizam uspješno

riješiti to pitanje. U Bosni

i Hercegovini, do sada su

predvodnici širenja straha

od islama i muslimana,

vođenjem kampanja protiv

vehabija i vehabizma,

uglavnom bili Bošnjaci,

bošnjački mediji, bošnjački

političari i intelektualci.

Bošnjaci su sami sebi

izmislili novu krivnju,

Miloradu Dodiku je ostalo

samo da se okoristi ovim

bošnjačkim poklonom

Piše: Ezher Beganović

Uvijek moramo biti krivi za

nešto. Krivi smo zato jer

smo Turci. Krivi smo zato

jer smo muslimani... vehabija nije bilo

u Srebrenici. Ko je poubijao te muslimane,

za koje mnogi nisu ni znali

da su muslimani? Mi moramo biti za

nešto krivi. Ovdje moramo biti eliminirani

i izbrisani, kaže reisu-l-ulema

dr. Mustafa ef. Cerić u nedavnom intervjuu

za slovenački Dnevnik, kojeg

je dao dvadesetak dana prije objavljivanja

skandaloznog i veoma opasnog

Izvještaja MUP- a Republike Srpske

o navodnim operativnim saznanjima

o mjestima i djelovanjima vehabija u

Republici Srpskoj. Spomenuti Izvještaj

MUP-a Republike Srpske je zvanični

dokument, odnosno zvanična potvrda

da velikosrpska politika sprovodi

završne aktivnosti u procesu montiranja

nove bošnjačke krivnje, krivnje

koja je velikosrpskoj poltici neophodna

za nastavak rušenja Bosne i Hercegovineu,

krivnje koja bi u bliskoj ili daljoj

budućnosti mogla poslužiti velikosprskim

zločincima kao opravdanje za

činjenje novih zločina nad Bošnjacima.

Moderniziranje bošnjačke krivnje

Moderna velikosrpska politika je

svjesna da je došlo vrijeme za moderniziranje

bošnjačke krivnje, jer vrijeme

“istraga poturica” više nije u modi.

Posljednju, od međunarodne zajednice

dozvoljenu “istragu

Da su se Srbi

iz Republike

Srpske već

navikli na novu

bošnjačku

vehabiziranu

poturičku

krivnju

vjerodostojan

pokazatelj su

brojni napadi

na povratnika

Bošnjake

muslimane

i islamske

objekte u

Republici

Srpskoj koji se

ovih dana jedan

za drugim

događaju.

poturica” učinio je Ratko

Mladić u Srebrenici kada je

zajedno sa hiljadama srpskih

zločinaca počinio genocid,

pobivši preko osam hiljada

Bošnjaka. Na početku “istrage

poturica”, tj. po ulasku

u Srebrenicu, Ratko Mladić

je u kamere srpskih medija

izjavio sljedeće: “Evo nas, 11.

juli 1995. godine u srpskoj

Srebrenici. Uoči još jednog

velikoga praznika srpskoga,

poklanjamo srpskom narodu

ovaj grad. I napokon došao je

trenutak da se, poslije bune

protiv dahija, Turcima osvetimo

na ovom prostoru”.

Ciljevi aktuelne srpske politike

u Bosni i Hercegovini

su identični ciljevima koje su

krajem dvadesetog stoljeća

pokušali postići Radovan

Karadžić i Ratko Mladić.

Milorad Dodik, kao ratni

drug Radovana Karadžića i

Ratka Mladića, nastavlja sa rušenjem

Bosne i Hercegovine. Da bi uspješno

nastavio rušenje Bosne i Hercegovine,

Milorad Dodik je morao prilagoditi

svoju velikosrpsku politiku zahtjevima

aktuelnih svjetskih i domaćih

društveno-političkih trendova. Kako to

rade Milorad Dodik i njegovi saradnici?

Kada god kaže da je njegov cilj nezavisna

država Republika Srpska, tj. da

Bosna i Hercegovina neće moći izdržati

još dugo, odmah uslijedi izjava da je on

protiv bilo kakve ratne opcije i da Srbi

nemaju interesa za rat. Na taj način on

vješto umiruje svjetsku i domaću javnost

a istovremeno, čemu svjedočimo

svi u BiH posljednjih 14 mjeseci, nesmetano

korak po korak ruši Bosnu i

Hercegovinu. Nešto slično se događa i

kod oblikovanja nove bošnjačke krivnje.

Dodik i njegovi saradnici su shvatili da

su stare, mitološke bošnjačke krivnje,

tipa poturice, balije i slično, više beskorisne.

Oni su na vrijeme shvatili da

će korištenjem pojma vehabizam veoma

uspješno riješiti to pitanje. Danas cijelim

svijetom, pa i Bosnom i Hercegovinom

hara islamofobija, a vehabizam

je pojam uz pomoć kojeg islamofobi

najčešće šire strah od islama i muslimana.

Također, u Bosni i Hercegovini,

do sada su predvodnici

širenja straha od islama

i muslimana, vođenjem

kampanja protiv vehabija i

vehabizma, uglavnom bili

Bošnjaci, bošnjački mediji,

bošnjački političari i intelektualci.

Radio-televizija Federacije

BiH godinama straši

narode u Bosni i Hercegovini

opasnim vehabijama. Isto

se ponašaju i drugi bošnjački

mediji i novinari. Vidimo

šta se ovih dana događa u

mjestu Piljužići u Tešnju

odakle FTV skoro svaku noć

izvještava o navodnom vehabijskom

udaru na mjesnog

hodžu. Naravno, i mediji

u Republici Srpskoj su na

duži period koristili usluge

bošnjačkih antivehabija kao

što su Dževad Galijašević,

Esad Hećimović i drugi.

Dakle, Bošnjaci su sami sebi

izmislili novu krivnju, Miloradu

Dodiku je ostalo još samo da se

okoristi ovim bošnjačkim poklonom.

Vehabije prethodnica najezde osmanizma

Međutim, kakvi bi to bili velikosrpski

političari kada i vehabizam ne bi

poturčili i dali mu mitološke krivične

naslage. Prije toga, MUP Republike

Srpske svojim Izvještajem je još malo

pojačao dozu straha od vehabijskih akcija

u Republici Srpskoj. Konstatacije

da su “vehabije locirane u 14 općina

Republike Srpske”, “većina ovih zajed-

16. decembar - 21. muharrem

14


Četnici su već počeli primjenjivati novu antibošnjačku terminologiju na svojim sabirnim kamionima

nica se nalazi u blizini magistralnih

puteva pa će vjerovatno u slučaju da se

dogode određeni incidenti, ti magistralni

putevi biti eksploatisani”, “u zadnje

vrijeme asfaltiraju i prosjecaju nove

puteve velike širine”, “pod okriljem

lova i pčelarstva vrše obuke rukovanja

vatrenim oružjem”, dali su slobodan

prostor medijima iz Republike Srpske i

Srbije da nastave sa širenjem straha od

vehabija iz Republike Srpske. Tako su

u srpskim medijma ovih dana objavljeni

ovakvi naslovi: “Bošnjaci sa Vehabijama

spremaju rat protiv RS”, “Vehabije zauzele

pogranična područja većih gradova

BiH - mještani ih se klone i plaše”, “U

Srebrenici primjećene naoružane vehabije”,

“Vehabije kod Teslića imaju teško

naoružanje”, i slično. MUP Republike

Srpske i mediji (FTV je svojom kampanjom

protiv Islamske zajednice u

Piljužićima bila jaka pomoć srpskim

medijima u širenju straha od vehabija)

otvorili su put srpskim političarima i intelektualcima

da vehabiziraju poturice

i tako na efikasan način ovu moderniziranu

bošnjačku krivnju približe svakom

pismenom i nepismenom Srbinu.

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić

izjavio je za Press s da se u BiH njeguje

vehabijski pokret u čemu učestvuju i inostrani

faktori, jer je taj pokret i u vjerskom

i u terorističkom smislu potencijalno

multikoristan za namjere mnogih

na Balkanu. On je istakao da vehabije

mogu biti iskorišćene od nove najezde

osmanizma.

Također, i predsjedavajući j Vijeća

ministara BiH Nikola Špirić je kroz

iste novine “upozorio da BiH prijeti

velika opasnost od radikalne islamizacije

zemlje”. Špirić tvrdi da “niko

ozbiljno ne vodi računa o tome što

je BiH demografski već nagrižena

radikalnim islamom, koji dolazi spolja

i ne razmišlja o tome da će za nekoliko

decenija, a možda i ranije, većina

stanovništva u ovoj zemlji biti arapskog

porekla. Ta promena demografske

slike promeniće i krvotok ovdašnjih

muslimana, što neće biti dobro ni

za koga. Nažalost, bh. muslimani i

njihovi politički predstavnici to sada

ne vide, jer misle da im je to odbrana

od Srba i Hrvata, iako nikome ovdje

ne smetaju bosanski muslimani, već

oni koji dolaze sa strane i radikalizuju

ih”, piše Press.

Da su se Srbi iz Republike Srpske

već navikli na novu bošnjačku

vehabiziranu poturičku krivnju

vjerodostojan pokazatelj su brojni

napadi na povratnike Bošnjake

muslimane i islamske objekte u

Republici Srpskoj koji se ovih

dana jedan za drugim događaju.

I srpski guslari su svoj repertoar

počeli prilagođavati vehabiziranim

poturicama. U antreu ovog teksta

možete pročitati jednu od spomenutih

antivehabijskih guslarskih hitova.

Očito je da ćemo mi Bošnjaci ostatak

21. stoljeća nositi vehabijsku krivnju.

Srbi su nas već počeli vehabizirano

16. decembar - 21. muharrem

15

mrziti ( i Hrvati nas isto doživljavaju).

Nažalost, nesreća je ovaj put još veća,

jer dobar dio Bošnjaka, svjesno ili

nesvjesno, aktivnim učešćem u širenju

islamofobije u BiH, olakšava posao

velikosrpskom dušmanu, koji sve

Bošnjake gleda kroz prizmu vehabijske

krivnje, bez obzira bave li se oni lovom

ili skupljanjem meda!

Antivehabijski

guslarski hitovi u

Republici Srpskoj

Bula

Što se Gackom lelek čuje

turska bula jadikuje

i proklinje Bajram kleti

đe će Muju da suneti.

Baš na Bajram reče bula

Fazlagića gori kula

i proklinje krvopije

novu sektu Vehabije.

To su oni uradili

i džamiju zapalili!

Cvili bula kao guja

prekrstiću malog Muja

i djed mu je kršten bio

dok se nije poturčio.

Vehabija neće biti

i ja ću se prekrstiti!


Politika i društvo

Šta je Milorad Dodik tražio od Ratka Mladića na ratnoj 50. sjednici Narodne

skupštine Republike Srpske održanoj 16. aprila 1995. u Sanskom Mostu

Uništiti Peti korpus kako više ne bismo

imali jakog neprijatelja na obalama Une

Malo je Bosanaca i Hercegovaca,

pogotovo Bošnjaka koji znaju ili

žele da znaju zašto Milorad Dodik

ima toliki motiv da se general Atif

Dudaković i drugih dvadesetak

komandanata Petog korpusa

Armije R Bosne i Hercegovine

optuže za ratni zločin. Prava

istina o motivima Milorada Dodika

za vođenje mirnodopskog rata

protiv Petog korpusa nalazi se

u dokumentima koji otkrivaju

njegovu ratnu prošlost

Piše: Ezher Beganović

Posljednjih godina Milorad Dodik

vodi otvorenu kampanju protiv

generala Atifa Dudakovića kojeg

želi po svaku cijenu optužiti za ratne zločine

i strpati ga u zatvor. Dodik vrši konstantan

pritisak na Sud Bosne i Hercegovine od

kojeg očekuje da pokrene sudski proces za

ratne zločine protiv generala Dudakovića i

još dvadesetak komandanata Petog korpusa

Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prema

nekim medijskim izvještajima, koji se temelje

na povjerljivim informacijama iz Suda

BiH, Dodikov pritisak je urodio plodom.

Također, SIPA je po nalogu Tužilaštva BiH

ovih dana pokrenula “ofanzivu” protiv Petog

korpusa. Pretresa se i ispituje svaki čošak koji

je koristio Peti korpus. Sve se čini da se udovolji

Dodiku i da Atif Dudaković na kraju

bude proglašen ratnim zločincem. Iako svi

znamo da je general Dudaković zajedno sa

svojim hrabrim Krajišnicima branio Cazinsku

krajinu a Milorad Dodik bio dio snaga

koje su napadale Cazinsku krajinu radi uništenja

Bošnjaka.

Malo je Bosanaca i Hercegovaca, pogotovo

Bošnjaka koji znaju ili žele da znaju

zašto Milorad Dodik ima toliki motiv da se

general Atif Dudaković i drugih dvadesetak

komandanata Petog korpusa Armije R

Bosne i Hercegovine optuže za ratni zločin.

Prava istina o motivima Milorada Dodika

za vođenje mirnodopskog rata protiv Petog

korpusa nalazi se

u dokumentima

koji otkrivaju njegovu

ratnu prošlost.

U dokumentima

koje ćemo u

nastavku citirati

jasno se vidi da je

Milorad Dodik

kao član zakonodavnog

tijela zločinačke

družine,

koja je sprovodila

agresiju na Bosnu

i Hercegovinu,

imao aktivnu ulogu u planiranju

napada na položaje Petog korpusa.

U transkriptima ratnih sjednica

Narodne skupštine Republike

Srpske nalazi se dio govora

Milorada Dodika sa 50. sjednice

Narodne skupštine Republike

Srpske koja je održana 16. aprila

1995. godine u tada još uvijek

okupiranom Sanskom Mostu,

Milorad Dodik sam otkriva svoju

ulogu u agresiji na Cazinsku

Krajinu. Na početku svog govora

Milorad Dodik se žali što

se sjednica održava u Sanskom Mostu i to

u neuvjetnim prostorijama. U daljem dijelu

govora Milorad Dodik se slaže sa generalom

Ratkom Mladićem oko njegovih nastojanja

da se stvore bolji uvjeti za Vojsku Republike

Srpske kako bi mogla uspješno da ratuje

na bihaćkom ratištu. “Uz dužno poštovanje

prema gospodinu Vještici, ja vjerujem da su

njegovi zahtjevi da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo

i druge veće gradove kao i za Bihać, sada

nerealni i njih treba odbaciti. Ove gradove

smo trebali zauzeti odmah na početku rata,

tada to nismo uspjeli i sada su ti zahtjevi nerealni...

Ja mislim da je došlo vrijeme da razmislimo

da od naših saveznika Rusa tražimo

da se spriječi bilo kakva nova misija Kartera

(misli na bivšeg američkog predsjednika

Jimmyja Cartera, op.a.) i drugih trčkarala sa

Zapada, zbog jednostavnog razloga što smo

imali loše iskustvo sa prvim dolaskom ovog

čovjeka, Kartera. Ja otvoreno sada kažem da

je njegova misija direktno uzrokovala da ne

osvojimo Bihać.” Milorad Dodik se nije zaustavio

na žaljenjima i željama da se zauzme

Bihać. U nastavku je predložio kolegama

Generala Atifa

Dudakovića

danas nema

niko, a sve

su prilike da

niko ni ne

želi, da zaštiti

od nasrtaja

Milorada

Dodika i

njegovih

četničkih

saboraca.

poslanicima Narodne

skupštine

Republike Srpske

da podrže

generala Ratka

Mladića da sredi

Cazinsku krajinu

i jednom zauvijek

sredi Peti korpus

i to na način da

direktno ili indirektno

pomognu

sukob Bošnjaka

u Cazinskoj krajini,

a sve u cilju

da se zauzme čitav bihaćki kraj

(ovo je jedan od pokazatelja zašto

Milorad Dodik mrzi generala

Atifa Dudakovića). “U skladu

sa našim zaključkom o vojnoj

situaciji, moram istaknuti da

moramo finalizirati naš zadatak

koji podrazumijeva rješenje vojne

situacije u Cazinskoj krajini.

Direktno ili indirektno uništiti

Peti korpus kako više ne bismo

imali jakog neprijatelja na obalama

Une koji bi mogao da nas

destabilizira.”

Jedino je u Bosni i Hercegovini moguće

da jedan politčar, sa ovakvom ratnom

prošlošću, u miru nastavi svoju ratnu misiju

nesmetane borbe protiv ljudi koje oduvijek

smatra zakletim neprijateljem. Također,

ovo je dokaz koliko smo mi Bošnjaci

obezglavljeni i u jadnom stanju. Generala

Atifa Dudakovića danas nema niko, a sve

su prilike da niko ni ne želi, da zaštiti od

nasrtaja Milorada Dodika i njegovih četničkih

saboraca. Atif Dudaković je zajedno

sa svojim hrabrim borcima u vrijeme

agresije na Bosnu i Hercegovinu i Cazinsku

krajinu ponosno stao na put Miloradu

Dodiku i njegovom jaranu Ratku Mladiću.

Iako je to žarko želio i za to se svim svojim

političkim autoritetom zalagao, Milorad

Dodik nije uspio ni direktno ni indirektno

uništiti Peti korpus. Generalu Dudakoviću

su danas ruke svezane, od oružja ima samo

istinu. A istina je danas u Bosni i Hercegovini

nemoćno oružje. Pa ipak, nadamo se

da će general Dudaković na kraju dobiti i

ovu bitku protiv Milorada Dodika i ostatka

četničkih hordi iz Republike Srpske!

16. decembar - 21. muharrem

16


Kolumna

Borba za opstanak

Smrt Radovana Karadžića

Kad su američki grobari

mogli instruirati tajne pokope

Sadama Huseina i Muamera

Gadafija, kao legalnih i silom

svrgnutih predsjednika,

mogu vala organizirati i

tajno zakopavanje Radovana

Karadžića, koji je, pored

Adolfa Hitlera, drugi evropski

simbol zločina genocida. Ne

misle Zapadnjaci, valjda, dati

Karadžiću više posmrtnih prava

od onih koje su dobili Sadam i

Gadafi? Dakle, kopati ga tajno,

daleko, duboko, i to izvan

ove čiste i plemenite Bosne i

Hercegovine!

Specijalna jedinica Američke

vojske izvršila je prebacivanje

posmrtnih ostataka Radovana

Karadžića iz Haga na tajnu lokaciju

u njegovoj rodnoj Crnoj Gori, gdje

je izvršen ukop, tako da ni porodica

neće znati gdje počiva prvi predsjednik

Republike Srpske. Američka vlada

je 24 sata nakon vijesti o iznenadnoj

smrti Radovana Karadžića u ćeliji

Haškog tribunala izdala naređenje

da se postupi kao u slučaju tajnog

pokopa Sadama Huseina i Muamera

Gadafija, kako se ne bi od posljednjeg

Karadžićevog počivališta pravilo

nacionalno svetište koje bi služilo za

inspiraciju one ideologije koja je organizirala

genocid u Srebrenici. Akciju

je lično nadgledao američki ambasador

Patrik Mun (Patrick Moon), koji

se u tom povodu putem javnog rtv servisa

obratio građanima Bosne i Hercegovine,

a posebno Srbima, rekavši

da je – “za sve nas bolje da što prije

zaboravimo Radovana Karadžića”.

Uprkos tome, u Republici Srpskoj je

proglašena sedmodnevna žalost, a

entitetski i opštinski parlamenti su

priredili komemorativne svečanosti,

škole su jednodnevnu nastavu zamijenile

historijskim časovima o životu,

djelu i pjesništvu utemeljitelja i prvog

predsjednika Republike Srpske, dok

u svim hramovima Srpske pravoslavne

crkve u Srbiji, Republici Srpskoj i

dijaspori služeno opelo za pokoj duše

Radovana Karadžića. Secesionistički

pokret “Šizbor je naš” je obavijestio

javnost da se na ovome neće

završiti, da će tijelo umrlog

predsjednika Karadžića biti

kat-tad pronađeno, a dotad

će se Srbi okupljati pred

otvorenim mauzolejom pored

Banskih dvora u Banjoj

Luci, koji će biti izgrađen

u čast osnivača Republike

Srpske. Na tom mjestu

neko je postavio mrtvački

kovčeg oko kojega hiljade

Srba danonoćno kruže

sa upaljenim svijećama,

u znak protesta zbog tajnog

sahranjivanja Radovana

Karadžića, ali i u

znak pijeteta prema prvom

predsjedniku, kojemu na

taj simbolični način odaju

poštovanje i zahvalnost.

– “To što su od porodice

i od naroda ukrali telo

Radovanovo, ne znači da

mogu ukrasti njegovu

dušu, koja je i na nebesima

i s nebeskim narodom!”

– poručio je lider pokreta

Čane Danković. Nakon

komemorativne sjednice,

zvaničnici Republike Srpske

i Srbije, ali i diplomatski

predstavnici Rusije, Grčke

i Kipra, pridružili su se

okupljenom narodu i pred praznim

mrtvačkim kovčegom zapalili svijeće,

prekrstili se i simbolički odali poštu

Radovanu Karadžiću. Agencije javljaju

da su isto veče kamenovane sve

obnovljene banjalučke džamije, što

se dogodilo i u Bijeljini, Zvorniku,

Janji, Prijedoru i drugim mjestima, a

zapažene su kolone bošnjačkih povratnika,

poznatijih kao “vehabije”, kako

bježe prema unutrašnjosti zemlje,

strahujući za svoju sigurnost. Niko od

bošnjačkih političara nije htio govoriti

o napadima na Bošnjake i na džamije

Srbi u našoj

zajedničkoj

domovini imaju

toliko čestitih

sunarodnjaka,

poput Alekse

Šantića i Vase

Pelagića, da

je stvarno

ponižavajuće

svoj nacionalni

ponos graditi

na jednom

crnogorskom

dripcu i

njegovom

zlodjelu.

u Republici Srpskoj, pravdajući se da

je – “najbolje ne podizati tenzije”. Diplomatski

izvori bliski NATO savezu

očekuju da će se nacionalistička euforija

u Republici Srpskoj ubrzo smiriti...

Amerika i srpski gus(l)ari

...A Radovanu Karadžiću

valja mrijeti, jal ove hefte,

jal neke druge hefte. I, valja

ga negdje i ukopati. Eno,

kako je Slobodan Milošević

lijepo ukopan iza kuće,

kao da je kućni ljubimac,

a ne ljudski stvor. Problem

sa Radovanom je u tome

što on nema kuće u našoj

Bosni i Hercegovini, jer

mu je kuća ostala u Crnoj

Gori. Ali, on nije državnik

u državi iz koje je, već u

državi iz koje nije. Ovdje

kod nas je postao državnik

zato što je organizirao genocid

nad Bošnjacima, i na

rezultatima tog genocida

sagradio Republiku Srpsku.

Za njegovu državničku

figuru nije zaslužan on,

već Amerika koja mu je

preko Dejtonskog sporazuma

priznala Republiku

Srpsku, a time i njega, kao

prvog predsjednika genocidnog

entiteta. To što je

Karadžić u zatvoru, a Republika

Srpska na slobodi,

najveći je specijalitet Dejtonskog

sporazuma. “Na

putu ka evropskim integracijama

BiH mora krenuti u

logičku reviziju aktuelnih činjenica:

Karadžićev vojno-politički cilj ima

ustavno svojstvo, dok je rodonačelnik

Republike Srpske najtraženiji među

osumnjičenim za ratne zločine” – pisao

sam u Oslobođenju 12. novembra

1999. godine. Budući da nije došlo

do “logičke revizije”, Karadžić se

pridružuje legalitetu RS, namjesto

da bude obratno, da se RS pridruži

njemu, s onu stranu zakona. Kako

je RS godinama jačala, i postajala

uspješniji entitet, tako je jačao i status

prvog predsjednika RS, bez obzira

16. decembar - 21. muharrem

18


na njegovu uhapšenost.

Kako to konkretno izgleda?

Tako što se na

ulicama Banja Luke

slavi “predsjednikov

rođendan”. Tako što se

pojavi bošnjački klasik

Dževad Karahasan da

kaže kako “Karadžića

ne treba demonizirati”,

jer je po njemu

“Karadžić žrtva historije”.

Nek’ je nama Radovan

žrtva, Dževade!

Kad se jedan Dževad u

Bošnjaka toliko brine o

Karadžiću, zato ne bi bijeljinska

BNTV u prvim

minutama informativnih

emisija izvijestila

o najvažnijem pitanju

za naciju: “Radovan

Karadžić već četiri dana

čeka antibiotike da bi

mogao da sanira tešku

prehladu...” Mediji prenose

izjavu Radovanove

kćerke, Sonje Karadžić

Jovanović: “Plašim se jer

ovo opasno liči na slučaj

Slobodana Miloševića

i mnogih u Hagu

koji...” Možemo svi mi

o Karadžiću misliti šta

hoćemo, ali svi Srbi u

njemu vide prvog predsjednika

RS i haškog

mučenika koji zavređuje

ljubav i sikiranciju cijele nacije za njegovo

zdavlje i patnje koje podnosi.

Srbe, zapravo, i ne zanima šta neko

misli o srpskim pitanjima, jer oni

imaju svoj stav o svemu srpskom, za

razliku od iskompleksiranih Bošnjaka

koji čekaju da im neko drugi kaže šta

valja, a šta ne valja. U tome Srbima

pomažu međunarodni zvaničnici, od

nekadašnjih britanskih lordova, koji

su u ratu jednu secesionističku huntu

uvažili kao “stranu u sukobu”, pa

do sadašnjeg američkog ambasadora

u našoj zemlji, Patrika Muna, koji je

pristao da u Banjoj Luci razgovara bez

državne zastave Bosne i Hercegovine,

odnosno, pod zastavom Republike

Srpske koja je zauzela državni pijedestal.

Američki ambasador Mun je morao

momentalno tražiti postavlja nje

državnih simbola BiH, ili napustiti

ovo obezdržavljeno mjesto, namjesto

što je podržao secesionističko gusarstvo

Milorada Dodika. Nažalost, nema

više ni jednog bošnjačkog političara

koji bi na to upozorio, jer svi vire iz

jedne nogavice Milorada Dodika i

druge nogavice američkog ambasadora.

Zato bošnjački političari

ne smiju ni jednu zucnuti u

povodu hronike heftičnih

napada na džamije i povratnike,

jer se računa kako se

tolerancija i mudrost mjere

šutnjom o potlačenosti

bošnjačkog naroda. Naravno,

riječ je o kukavičluku, o

ugursuzluku, o bjedništvu

zadnje vrste, koje mora

biti tumačeno kao historijska

neodgovornost spram

činjenice da su Bošnjaci

danas jedini evropski narod

koji živi u stanju apartheida

i permanentnog progonstva.

Šutnja je saučesništvo u

ovom zločinu, ma koliko se

ta šutnja prodavala kao kooperativnost.

Napose, u ime te kooperativnosti

bošnjačko je rukovodstvo

prihvatilo Republiku Srpsku...

- “Sva sreća pa postignuti tzv.

sporazum nema nikakve vrijednosti.

Vrijedi koliko i svaka izdaja. I prevara.

Niko, pa makar se on zvao i Alija

Izetbegović, nema pravo potpisati kraj

Upravo se rađa

jedna nova

patriotska

energija, čiju

ideološku

osnovu čini

Referendum iz

1992., odnosno,

zahtjev za

njegovom

rehabilitacijom

u ustavnom

biću Bosne i

Hercegovine.

Pokret koji u

perspektivi broji

oko 100.000 bh.

patriota.

bosanske državnosti.

Predsjednik je to mogao

učiniti privatno, ali nikako

u ime Države. Referendum

o suverenitetu

iz 1992. je jedini legalan

i legitiman i sve što se

kosi s voljom građana

RBiH, nelegalno je i nelegitimno”

– pisao sam

u kolumni pod naslovom

“Smrt Bosne”, od 1.

decembra 1995. godine,

koja je poslije uvrštena u

moju knjigu “Krv boje

benzina”.

Šesnaest godina, nije

šala!, sjedimo u ovoj

istoj rečenici. Nema te

sile koja može potrati

činjenicu da je Dejtonski

sporazum kriminalni

ugovor! Dejtonska kriminogenost

proizilazi iz

nasilnog obezvređivanja

demokratske volje bh.

građana iskazane na

Referendumu iz 1992.,

kao jedinog legalnog i

legitimnog izraza demokratske

volje o uređenju

Bosne i Hercegovine.

Iza Dejtonskog sporazuma

ne stoji nikakva

demokratska volja, jer se

o dejtonskom uređenju

nisu izjašnjavali bh.

građani, već je takvo

uređenje nametnuto nasiljem,

fizičkim i političkim,

što je suprotno pravnoj snazi

demokratije, legitimiteta

i legaliteta. Bošnjačka politika

je nakon uspostave

mira imala u rukama sve

pravne argumente da otvori

i dobije proces preispitivanja

pravne podloge Dejtonskog

sporazuma, kao

nametnutog i kriminalnog

akta.

U otvorenom pismu

Aliji Izetbegoviću, (Walter, r

br. 52, od 15. maja 2002.),

između ostalog sam napisao:

“Gospodine Alija

Izetbegoviću, molimo Te da

povučeš svoj potpis sa Dejtonskog

sporazuma i da priznaš da si

taj potpis metnuo pod prisilom i ucjenom!

U međunarodnom pravu postoje

jasne odredbe da se - ništavnim

smatraju svi ugovori koji su potpisani

pod prisilom. Bečka konvencija

iz 1969. kaže da je – ništavan svaki

ugovor zasnovan na prevari (član 49),

16. decembar - 21. muharrem

19


prinudi (član 51), prijetnji ili upotrebi

sile (član 52). Dejtonski sporazum je,

zahvaljujući Tvome potpisu, postao

pravni i legalni okvir za nastavak mirnodopskog

genocida nad Bošnjacima,

čime se dovršava ubijanje bh. države.”

Kopati ga daleko i duboko

Za razliku od prvih poratnih godina,

velikosrpski zvaničnici više ne

kriju da im je Dejton drag k’o mati

rođena. Oni znaju da bez Dejtona

nema Republike Srpske, kao što

mi znamo da je Dejton kriminalni

ugovor koji se može oboriti i sa

čijim rušenjem bi uređenje BiH bilo

vraćeno na poziciju iz 1992. godine.

Velikosrpska prednost je što imaju

političare koji čuvaju Dejton, a naša

mana je što nemamo političare koji

bi smjeli otvoriti proces preispitivanja

kriminalnog porijekla Dejtonskog

sporazuma. Strategija čuvanja

dejtonskog poretka podrazumijeva

obavještajno pokrivanje, korumpiranje

i ucjenjivanje bošnjačkih

političara, koji godinama već služe

Beogradu. Ali, nisu sve karte kod

političara! Upravo se rađa jedna nova

patriotska energija, čiju ideološku

osnovu čini Referendum iz 1992.,

odnosno, zahtjev za njegovom rehabilitacijom

u ustavnom biću Bosne i

Hercegovine. Pokret koji u perspektivi

broji oko 100.000 bh. patriota,

svjesnih i odlučnih u namjeri da istraju

na antifašističkom putu rušenja

kriminalnog Dejtonskog sporazuma,

trebao bi postati faktor jači od

kvislinške bošnjačke politike. Ovaj

pokret, zasad okupljen oko

Peticije za povrat RBiH,

može postati pravni subjekt

i povesti međunarodni

spor za dokazivanje porijekla

Dejtonskog sporazuma.

Budući da se radi o izvornoj

patriotskoj energiji, o

čistoj ljubavi prema Bosni

i Hercegovini, nemoguće

su kalkulacije kakve imaju

bošnjački uhljupi u politici.

Tu nema kompromisa!

Nema nagodbe! Traži se

poništavanje Dejtonskog

sporazuma, kao kriminalnog

ugovora, i povratak

Velikosrpska

prednost je

što imaju

političare koji

čuvaju Dejton,

a naša mana

je što nemamo

političare

koji bi smjeli

otvoriti proces

preispitivanja

kriminalnog

porijekla

Dejtonskog

sporazuma.

Republike Bosne i Hercegovine, kao

jedinog uređenja koje ima demokratsko,

legitimno i legalističko pokriće!

A šta ćemo sa Radovana Karadžića,

sad, kad umre? Tražimo da ga američki

grobari odnosu u njegovu Crnu Goru i

tamo zakopaju, daleko i duboko. Kad

su mogli instruirati tajne pokope Sadama

Huseina i Muamera Gadafija, kao

legalnih i silom svrgnutih predsjednika,

mogu vala organizirati i tajno zakopavanje

Radovana Karadžića, koji je, pored

Adolfa Hitlera, drugi evropski

simbol zločina genocida.

Ne misle Zapadnjaci, valjda,

dati Karadžiću više posmrtnih

prava od onih koje su dobili

Sadam i Gadafi?! Dakle,

kopati ga tajno, daleko, duboko,

i to izvan ove čiste i plemenite

Bosne i Hercegovine.

Srbi u našoj zajedničkoj domovini

imaju toliko čestitih

sunarodnjaka, poput Alekse

Šantića i Vase Pelagića, da

je stvarno ponižavajuće svoj

nacionalni ponos graditi na

jednom crnogorskom dripcu

i njegovom zlodjelu.

16. decembar - 21. muharrem

20


Aktuelno

Opasni Izvještaj MUP-a Republike Srpske o prisustvu vehabija

u manjem entitetu

Dobrica Ćosić je u prav

ravu,

Stanislav Čađo je veliki lažov

Da je progon muslimana sa

“njihovih” teritorija njihova

vječita težnja, govori i izjava

Stojana Protića, radikalskog

poslanika Narodne skupštine

Kraljevine Jugoslavije, koji

je u maju 1917. godine,

u francuskom gradu Kanu

(Cannes), na razgovorima

o vjerama i pokrajinama

buduće jugoslovenske države

je rekao: “Kada pređe naša

vojska Drinu, dat će Turcima

dvadeset i četiri sata, pa

makar i četrdeset i osam,

vremena, da se vrate na

pradjedovsku vjeru, a što

ne bude htjelo, to posjeći,

kao što smo u svoje vrijeme

uradili u Srbiji.” (Ivan

Meštović, Uspomene na

političke ljude i događaje,

Zagreb, 1969.)

Učinilo nam se najprikladnijim

da osvrt na nedavnu

Informaciju Ministarstva unutrašnjih

poslova Republike

Srpske, koju je potpisao p ministar

Stanislav Čađo, u kojoj

se govori o sve većoj koncentraciji

pripadnika vehabijskog

pokreta u ovom entitetu, započnemo

citatom Dobrice

Ćosića, najistaknutijeg člana

Srpske akademije nauka i umjetnosti,

“oca nacije“, kako ga

sami Srbi vole zvati. Toliko je

laži izneseno u toj informaciji

da ništa drugo nam ne preostaje

nego da ustvrdimo: Dobrica

Ćosić je u pravu, Stani-

slav Čađo je veliki lažov.

U najkraćem, Čađo tvrdi

da je na teritoriji čak 14 općina

manjeg entiteta, među kojima

je i Banja Luka, “zabilježena

najveća koncentracija pripad-

Ovakve Čađine

izjave bi bile

smiješne da

nisu – opasne.

Naime, cijeli

izvještaj,

cijela ova

informacija,

jeste zapravo

optužba nakon

koje bi trebale

uslijediti i

konkretne

akcije protiv

muslimana.

nika vehabijskog pokreta”, te da

pod “okriljem lova i pčelarstva

vrše obuke rukovanja vatrenim

oružjem”. Redom su nabrojane

sljedeće općine u kojima je zabilježena,

kako navode, velika

koncentracija pripadnika vehabijskog

pokreta: Bosanska Dubica

(Krivdića brdo), Bosanski

Novi (Urije i Vidorija, Blagaj),

Prijedor (Kozarac, Hambarine,

Rakovčani, Čarakovo, Puhar-

ska, Petrovo), Bosanska Gradiška

(Dubrave, Orahova), Prnjavor

(Lišnja i Donja Mravica),

Teslić (Kamenica), Banja Luka

(Novoselija i Vrbanja), Kotor

Varoš (Šiprage), Doboj (Kotorsko),

Bijeljina j (Janja), Zvornik

(Lokvanjska rijeka, Šepak,

Zvornička Kamenica), Bratunac

(Konjević Polje, Glogova,

Cerska), Srebrenica (Sućeska),

Vlasenica (u blizini sela Drum).

Piše: Fahrudin Sinanović

Mi Srbi lažemo da bismo

obmanuli sebe, da utešimo

drugog; lažemo iz samilosti,

da nas nije strah, da ohrabrimo,

da sakrijemo svoju i tuđu bedu,

lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog

slobode. Laž je vid našeg patriotizma

i potvrda naše urođene inteligencije.

Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

16. decembar - 21. muharrem

21


“Teroristički iftar”

U nečemo što se pretenciozno naziva

analizom tvrdi se i da se vehabije stacioniraju

u pograničnim dijelovima Republike

Srpske s Federacijom BiH i to “u blizini

magistralnih puteva pa će vjerovatno u

slučaju da se dogode određeni incidenti,

ti magistralni putevi biti eksploatisani”.

Ovo bi trebalo značiti da muslimani

nikako ne bi smjeli da žive u pograničnim

dijelovima, a pogotovo ne u blizini magistralnih

puteva.

U Informaciji se naglašava da je “bitno

izražen međunarodni element organizovanosti

i povezanosti između vehabijske

zajednice u BiH s vehabijskim zajednicama

u okruženju, što se manifestuje u vidu

učestalih predavanja, zajedničkih iftara u

vrijeme ramazana, javnih skupova, pisanje

plakata i letaka kojima izražavaju svoje

nezadovoljstvo i daju poziv na džihad,

organizovanje ljetnih škola pod okriljem

vjerskih predavanja, a gdje se okupljaju sve

istaknutije regionalne vehabijske vođe, te

se pod strogo ograničenim uslovima pristupa

navedenim skupovima, dogovaraju

konkretne aktivnosti i pravci djelovanja,

koji se naknadno prenose na lokalni nivo,

u lokalne vehabijske zajednice”.

Da nije Čađe i njegove informacije ne

bismo znali da je i organiziranje zajedničkih

iftara inkriminirajuće, kažnjivo djelo.

Haman da nam hoće poručiti da je i iftar

neka vrsta terorističkog djela. Isto tako,

kada su muslimani u pitanju, opasno je

održavanje i - javnih skupova.

Šta bi tek bilo da su tajni.

Čađo vehabije optužuje i zato

što “daju poziv na džihad”.

Dodikov ministar MUP-a vjerovatno

zna da je džihad borba

na Allahovom putu, ali bi morao

znati i da ne daju vehabije

poziv na džihad, već da taj poziv

muslimanima, i to na više

mjesta, upućuje Allah, dž.š.,

u Kur’anu. Recimo, u 190.

ajetu sure Bekare: I borite se

na Allahovom putu protiv onih

koji se bore protiv vas, ali vi ne

otpočinjite borbu! - Allah, doista,

ne voli one koji zapovjedaju

kavgu.

Ako nama ne vjeruje, neka pita Rešida

Hafizovića. I on će mu potvrditi da na

džihad ne pozivaju vehabije, već Svevišnji.

Muslimani opasni i kad miruju

Ramiz Salkić,

potpredsjednik

Parlamenta

Republike

Srpske, je

također ovo

okarakterizirao

kao pritisak

na Bošnjake

povratnike

i, spravom,

pozvao MUP RS

da se pozabavi

Ravnogorskim

četničkim

pokretom.

I letimična analiza onog što je u pismenoj

formi sastavio Stanislav Čađo

ukazuje na laži, optužbe i vrlo zanimljive

podvale. Tako na jednom mjestu u

Informaciji se kaže: “Budući da su kao

ostale grupe dobili jasna naređenja o

mirovanju (primjećeno je da u poslednje

vrijeme tokom vjerskih praznika,

nema pucanja iz vatrenog oružja -

poštuju disciplinu) u smislu ispoljavanja

terorističkih aktivnosti prema neprijateljima

islama i nevjernicima svoje aktivnosti

su usmjerili na organizovanje

i uvezivanje širom

BiH.”

Dakle, naređeno im je da

miruju! Šta hoće ovim Čađo

reći? Hoće reći da oni inače nikad

ne miruju, da stalno vrše

terorističke aktivnosti, da pucaju,

bacaju bombe, podmeću

eksplozive, dižu zgrade u zrak,

a da miruju samo kad im se

- naredi. Samo je musliman

sumnjiv i kad - miruje!

Muslimani su sumnjivi i

kad, možete zamisliti, asfaltiraju

puteve jer se navodi i da

“postoje operativna saznanja

da u zadnje vrijeme asfaltiraju i prosjecaju

nove puteve velike širine na području

općina Goražde, Foča, Kalinovik, na

pravcu tzv. ‘zelene transverzale’ koja ih

povezuje sa Sandžakom i Kosovom”.

U Informaciji se navodi i da se za okupljanje:

“Pored ranije navedenih seminara

i ljetnih škola koriste i pojedine džamije,

omladinski kulturni centri i nepristupačna

mjesta udaljena od očiju javnosti kao što

su stari napušteni objekti, rubna područja

općina, lovačke kuće koje se u zadnje vrijeme

masovno podižu na kotama koje su

dominantne nad nekim bitnim objektima,

gdje se pod okriljem lova i pčelarstva

vrše obuke rukovanja vatrenim oružjem”.

Muslimanima se, eto, spočitava to što

posjećuju džamije i omladinske kulturne

centre. Još ako vole lov i med, eto im op-

16. decembar - 21. muharrem

22


tužbe da su teroristi. Čađo ne spominje

one koji se okupljaju po kafanama. Haman

da mu takvi muslimani odgovaraju.

Ovakve Čađine izjave bi bile smiješne

da nisu – opasne. Naime, cijeli izvještaj,

cijela ova informacija, jeste zapravo

optužba nakon koje bi trebale uslijediti i

konkretne akcije protiv muslimana. Cilj

je jasan: i ono malo muslimana što se vratilo

u manji entitet treba zastrašiti, treba

natjerati da odu iz “njihovog” entiteta,

a ako ne odu, naći će se način da ih se

protjera i primjenom fizičke sile jer su na

vrijeme svi upozoreni

na “opasnost” od njih.

Nastavak etničkog

čišćenja Bošnjaka iz

manjeg entiteta trebao

bi se odvijati pod

izgovorom borbe protiv

terorizma.

Šta je rekao Stojan

Protić 1917. godine?

Ratni zločinac Radovan

Karadžić je u

Skupštini BiH prije

agresije najavio nestanak

muslimana. To što

je on najavio, zlotvori

Ratko Mladić, Radislav

Krstić, Veselin

Vlahović Batko i drugi

su klanjem i ubijanjem

u djelo sprovodili u

periodu od 1992. do

1995. godine. Danas

taj posao nastavlja

Dodik političkim

Muslimani

su sumnjivi i

kad, možete

zamisliti,

asfaltiraju

puteve jer

se navodi i

da “postoje

operativna

saznanja da u

zadnje vrijeme

asfaltiraju i

prosjecaju

nove puteve

velike širine

na području

općina Goražde,

Foča, Kalinovik,

na pravcu

tzv. ‘zelene

transverzale’.”

putem. Da je progon muslimana sa

“njihovih”teritorija njihova vječita težnja,

govori i izjava Stojana Protića, radikalskog

poslanika Narodne skupštine Kraljevine

Jugoslavije, koji je u maju 1917. godine,

u francuskom gradu Kanu (Cannes), na

razgovorima o vjerama i pokrajinama buduće

jugoslovenske države je rekao: “Kada

pređe naša vojska Drinu, dat će Turcima

dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset

i osam, vremena, da se vrate na pradjedovsku

vjeru, a što ne bude htjelo, to posjeći,

kao što smo u svoje vrijeme uradili

u Srbiji.” (Ivan Meštović, Uspomene na

političke ljude i događaje, Zagreb, 1969.).

Treba kazati i da je prilikom nedavne

posjete SAD-u ministar Čađo

na svakom koraku govorio o tome

kako je najveća prijetnja u BiH terorizam.

Dodao je i da “MUP i Policija

Republike Srpske veoma snažno rade

na eliminisanju tih vrsta prijetnji i da

su spremni da budu deo svjetske koalicije

u borbi protiv terorizma i sajber

kriminala...” Kako to izgleda kad

“MUP i Policija Republike Srpske veoma

snažno rade na eliminisanju tih

vrsta prijetnji” zna i Haški tribunal

koji je presudom u “slučaju Krstić”

i presudom u predmetu: “Bosna i

Hercegovina protiv Srbije i Crne

Nespretna izjava

“Pojest ću vehabiju”

Gore” od 26. februara 2007. utvrdio

da je na području Bosne i Hercegovine

počinjen zločin genocida, te da su

zločin genocida počinile institucije Republike

Srpske.

Nakon što se informacija o pojavi vehabija u Republici Srpskoj pojavila

u medijima, uslijedile su i brojne reakcije. Prvi je reagirao Rijaset

ukazujući na još jedan nedopustiv pokušaj zastrašivanja vjernika.

Ramiz Salkić, potpredsjednik Parlamenta Republike Srpske, je također ovo

okarakterizirao kao pritisak na Bošnjake povratnike i, spravom, pozvao

MUP RS da se pozabavi Ravnogorskim četničkim pokretom.

- Ravnogorski četnički pokret paradira po Banjoj Luci, Bosanskom Novom,

Bratuncu, Srebrenici te, osim straha, izaziva vrlo često i incidente.

Bit će da za pripadnike MUP-a RS oni nisu opasni, kazao je Ramiz Salkić.

Osim što su izražavali strah, među Bošnjacima je bilo i nespretnih

izjava. Tako je jedan kazao da će pojesti vehabiju ako mu ga neko

pokaže. Drugi je rekao da bi oni sami prijavili vehabije da ih ima.

Nije naveo što bi ga prijavljivao ako nije počinio neko krivično djelo.

Saopćenjem se oglasio i Savjet Muftijstva banjalučkog. Ocjenjujući Informaciju

MUP-a RS-a kao sramotnu poruku zastrašivanja Bošnjaka-povratnika,

navedeno je i sljedeće:

- Jednoglasno smo svi kazali da nikakve vehabije niti bilo ko drugi, ne

prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo nikada ni

dozvolili. Na iftare se pozivaju svi dobronamjerni, čak i nemuslimani. Tu

praksu ćemo i ubuduće nastaviti. Stoga, molimo da nam u džamije niko

ne dira, jer su one mjesta obaveznih namaza. Džamije imaju svoju svrhu za

nas muslimane, kao i crkve i sinagoge za kršćane, Jevreje i budiste. Muslimani

se ne okupljaju u džamijama, nego se u njima vrši obavljanje namaza

i edukacija o vjeri. Iz džamije, mi šaljemo poruku vjere, mira i tolerancije,

suživota i dijaloga, navedeno je između ostalog u saopćenju Savjeta Muftijstva

banjalučkog .

U ovom saopćenju je nespretno rečeno da “nikakve vehabije niti bilo ko

drugi, ne prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo

nikada ni dozvolili”. Malo je čudno da Savjet Muftijstva banjalučkog tvrdi

da nikada ne bi dozvolilo skupove u džamiji. Baš kao što je čudna i

nespretna tvrdnja da: “Muslimani se ne okupljaju u džamijama, nego se

u njima vrši obavljanje namaza i edukacija o vjeri.” Ovakvim ishitrenim

i nespretnim izjavama, ne kažemo i da su namjerno ovako izrečene, pristaje

se na tvrdnje Stanislava Čađe da su okupljanja u džamijama opasna

i sumnjiva. Jer, džamije su prva mjesta, prvi objekti oko kojih i u kojima

Bošnjaci treba da se okupljaju.

16. decembar - 21. muharrem

23


Pogledi

Laktaško memorandumisanje

Načertanije po Dodiku

“Iz ovog poznanja proističe

čerta i temelj srpske politike,

da se ona ne ograničava na

sadašnje njene granice, no da

teži sebi priljubiti sve narode

srpske koji je okružuju”,

poručio je svojevremeno

Garašanin u Načertaniju,

aludirajući na “priljubljenje”

i posrbljenje Bugara, Grka,

Albanaca, Crnogoraca,

Makedonaca, Bošnjaka…

Piše: Ale Kamber, Livno

05.12.2011.

Načertanije (Nacrt) programa

nacionalne politike

srpske kneževine,

obima od oko 5.000 riječi, napisanih

od strane nekadašnjeg velikosrpskog

nacionaliste, književnika,

političara, ministra, oficira i premijera

Ilije Garašanina, aktueliziran

je za velikosrpske interese više puta

od njegovog nastanka 1844.godine.

Ideja o stvaranju Velike Srbije u kojoj

bi živjeli Srbi iz Srbije i “Srbi iz

ostalih srpskih zemalja” (Bugari,

Grci, Albanci, Makedonci, Crnogorci

i Bošnjaci) bila je aktuelna i u

vrijeme Austro-Ugarske na Balkanu,

u vrijeme pred i poslije Prvog svjetskog

rata, za vladavine Kraljevine

Jugoslavije, tokom Drugog svjetskog

rata kroz četničko djelovanje,

tinjala je i u vrijeme komunizma,

a veoma intenzivno zaživjela

raspadom komunizma i naglim

jačanjem nacionalističkih stranaka

i četničke ideologije, ohrabrenih

“Neonačertanijem” u obliku Memoranduma

Srpske akademije nauka

i umjetnosti (SANU), predvođene

ocem istog, Dobricom Ćosićem, a

u praksi stravično realiziranim od

strane nacionalkomuniste Slobodana

Miloševića u posljednjem velikosrpskom

nasrtaju na susjede, posebno

na BiH, u cilju izlaska na zamišljene

granice velikosrpskog carstva. Kao

što je Garašanin odbacio ideju

zajedničke države Južnih Slavena

za račun stvaranja srpskog carstva

na Balkanu, tako su to zamislili i u

Memorandumu SANU, a u praksi, u

posljednjem ratu, pokušavali realizovati

Milošević, Karadžić, Mladić i

Šešelj uz pomoć JNA, koja se otvoreno

stavila na velikosrpsku i četničku

stranu. U krhkom postdejtonskom

miru tečaj i praksu Načertanija i

Memoranduma pokušava

višekratno nastaviti

uočiratni Markovićev “reformator”

i postratni srpski

“nezavisni socijaldemokrata”

Milorad Dodik svojim

otvorenim secesionističkim

prijetnjama o referendumskom

“razdruživanju” iz

BiH i glumljenjem države

u državi nametanjem teze

da su entiteti stariji od

BiH. Ništa čudno za dosljednog

učenika i sljedbenika

Načertanija i svih

kasnijih neonačertanija.

Memorandum

“Iz ovog poznanja

proističe čerta i temelj srpske

politike, da se ona ne

ograničava na sadašnje njene

granice, no da teži sebi

priljubiti sve narode srpske

koji je okružuju”, poručio je

svojevremeno Garašanin u

Načertaniju, aludirajući na

“priljubljenje” i posrbljenje

Bugara, Grka, Albanaca,

Crnogoraca, Makedonaca,

Bošnjaka…

“Objektivno ispitivanje

“Ko nakon

svih proteklih

ratova još

želi pomjerati

granice, igra

se mirom, a

samim tim i

vatrom. Dodik

to zna i mora

imati na umu

da Njemačka,

SAD, EU, pa

i Rusija nisu

na njegovoj

strani.’’ –

ustvrdio je

mladi njemački

političar, član

Merkelinog

CDU-a,

školovan i u

BiH.

jugoslavenske stvarnosti

dopušta mogućnost da se

sadašnja kriza završi socijalnim

potresima sa nesagledivim

posljedicama, ne isključujući ni tako

katastrofalan ishod kao što je raspad

jugoslavenske državne zajednice” dio

je uvodnog teksta Memoranduma

po čijem je garašaninovskom receptu

i razbijena bivša zajednička država

zarad očekujućeg stvaranja Velike Srbije

do Karlobaga i Virovitice, a koju

su cijenu najviše platili BiH i njen

najbrojniji narod Bošnjaci, jer su bili

na putu stvaranja etnički čiste Velike

Srbije i kojima je već u predratnoj

Skupštini BiH Radovan Karadžić

priprijetio “da bi Bošnjački narod

mogao i da nestane” ako se ne povinuje

velikosrpskim garašaninovskomemorandumskim

“načertanijima”.

U čitavom Memorandumu njegovi

autori tendenciozno iskrivljuju sliku

o bivšoj zajedničkoj državi

ističući “da su u ratovima

Srbi najviše davali i stradavali,

a da su u miru najmanje

dobivali”. Uporno su

isticali sveukupnu “srpsku

ugroženost” pripremajući

tako nekoliko godina propagandno

balvan – revolucije

i mitinge, koji će

uslijediti kao uvertira jednom

od najkrvavijih ratova

sa najviše zločina poslije

Drugog svjetskog rata,

učinjenih u ime srpstva i

otadžbine prema nesrpskom

stanovništvu, a posebno

prema Bošnjacima, a kasnije

i Albancima, vjerovatno

i zbog njihovog, uglavnom

muslimanskog, vjerskog

opredjeljenja.

“Sve nacije nisu ravnopravne:

srpska nacija, na

primjer, nije dobila pravo na

vlastitu državu…Nezaustavljiv

je progon Srba s Kosova”,

jedna je u nizu tvrdnji

autora Memoranduma, na

koju neodoljivo danas, 16

godina nakon združene velikosrpskohrvatske

agresije

na BiH, podsjeća Dodikovo

jadikovanje o ugroženosti

Srba i manjeg bh. entiteta,

premda je velikosrpska politika

silom, etničkim čišćenjem i genocidom

iz današnje Republike Srpske,

kojom stoluje Dodik, protjerala i pobila

većinu nesrpskih stanovnika, među

kojima ubjedljivo najviše Bošnjaka,

i to s teritorija gdje su bili dominantna

većina i gdje im je ostala sva

imovina (Podrinje, Posavina, gradovi

16. decembar - 21. muharrem

24


Ilija Garašanin

Banja Luka, Prijedor…).

Izmišljanjem “ugroženosti”

onih koji zapravo stoljećima

ugrožavaju druge, zapravo

je pokušaj stvaranja

alibija za napad na druge i

drugačije zarad definitivnog

zaokruživanja “vascelog srpskog

carstva”. To se tražilo

i u Memorandumu: “Uspostavljanje

punog nacionalnog

i kulturnog integriteta

srpskog naroda, nezavisno

od toga u kojoj se republici

ili pokrajini nalazio, njegovo

je istorijsko i demokratsko

pravo…Postojeće depresivno

stanje srpskog naroda,

sa sve žešćim ispoljavanjem

šovinizma i srbofobije u

nekim sredinama, pogoduju

oživljavanju i sve

drastičnijem ispoljavanju

nacionalne osjetljivosti srpskog naroda

i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva,

pa i opasna…Prvi uslov našeg

preobražaja i preporoda je demokratska

mobilizacija cjelokupnih umnih i

moralnih snaga naroda”, poručeno je

u završnim dijelovima Memoranduma,

koji ponovo postaje veoma čitano

štivo, posebno otkada je za sva vremena

Srbija, nakon dijelova Hrvatske,

BiH, Makedonije i Crne Gore izgubila

i Kosovo s pravoslavnom Pećkom

patrijaršijom u njemu kao nukleusu

garašaninovsko-memorandumskog velikosrpskog

promišljanja, nakon čega

se, prema nekim pretpostavkama, želi

namiriti teritorijem u BiH, veličine

najmanje kolika je Dodikova RS.

A da tu nešto ima potvrdio je u više

navrata sam vožd manjeg bh. entiteta

Načertanije

programa

nacionalne

politike srpske

kneževine,

napisanih

od strane

nekadašnjeg

velikosrpskog

nacionaliste,

književnika,

političara,

ministra, oficira

i premijera Ilije

Garašanina,

aktueliziran je

za velikosrpske

interese

više puta od

njegovog

nastanka 1844.

godine.

tretirajući RS državom jednako,

ako ne i više od BiH,

najavljujući i referendum o

otcjepljenju, nakon čega bi

u tom slučaju logičan slijed

bio pripojenje matici Srbiji.

Secesija

Da se nešto iza zatvorenih

vrata Dodikove

palače u Banja Luci zakuhava,

svjedoče i otkrivene

crvene knjige, nađene uz još

crveniji vatrogasni aparat u

jednom od hodnika ovog

zdanja. Radi se, kako je objavio

Avaz, o paketima knjiga

pod nazivom “Secesija”

Memorandum SANU

Načertanije po Dodiku

pisanim u vidu “zbornika naučnih

radova”. Sadržaj knjiga pronađenih uz

jednu od republikosrpskih Deklaracija,

stavljenih, da li slučajno, ili

simbolično, uz vatrogasni aparat, nije

poznat, a vrh vladajućeg SNSD-a,

niti iko iz banjalučke palače ne želi o

tome govoriti. Da se radi o bezazlenom

štivu, ili naučnom, nevezano za

srpsku secesiju u BiH, vjerovatno bi

odgovorni iz palače objavili sadržaj

iste. Najvjerovatnije je riječ o knjizi za

koju, osim autora i izdavača, zna samo

uski krug ljudi. Ne treba iznenaditi

ako se bude radilo o naručenom Dodikovom

“Neonačertaniju” disolucije

BiH i stvaranja nezavisne Republike

Srpske što je Dodikov SANU san od

početka.

16. decembar - 21. muharrem

25


Palača Banja Luka

Palača RS - Ovo je moja kuća

Secesija i vatrogasni aparat

Po objavljivanju pronalaska “Secesije”

u Dodikovim dvorima reagirali

su i OHR i SAD, ali i drugi ugledni

zapadni političari među kojima i zastupnik

u Bundestagu Mihael Brand,

koji je Dodikovo “razdruživanje”

nazvao “političkim ludilom”,

izjavljujući: “Ko nakon svih proteklih

ratova još želi pomjerati granice,

igra se mirom, a samim tim i vatrom.

Dodik to zna i mora imati na umu da

Njemačka, SAD, EU, pa i Rusija nisu

na njegovoj strani. Ko na Balkanu i

dalje želi pomjerati granice on riskira

rat i to je jasno svakome od Berlina

do Beograda”, ustvrdio je mladi

njemački političar, član Merkelinog

CDU-a, školovan i u BiH. Da

i Amerika želi stabilan

U krhkom

postdejtonskom

miru tečaj

i praksu

Načertanija i

Memoranduma

pokušava

višekratno

nastaviti

uočiratni

Markovićev

“reformator” i

postratni srpski

“nezavisni

socijaldemokrata”

Milorad

Dodik svojim

otvorenim

secesionističkim

prijetnjama.

Balkan, a time i BiH,

poručio je i potpredsjednik

najmoćnije sile na

svijetu Džozef Bajden.

Ni snažno prisustvo Turske

na Zapadnom Balkanu

gdje pokušava da

se nametne liderom, ne

ide u prilog Dodikovom

secesionizmu. Još samo

kad bi Dragan Čović i

HDZ BiH shvatili da im

secesionistički “saveznik”

Dodik velikodušno nudi

secesionistički “treći entitet”

isključivo unutar

FBiH i izvan RS, gdje

je živjelo prije rata više

od polovine bh. Hrvata,

samo zato kako bi

on lakše ostvario svoje

referendumske nakane,

šanse za republikosrpsku

secesiju bile bi još

daleko manje nego su

inače. I kad bi Čović i

ekipa iskreno shvatili

upozorenja Hrvatskog narodnog

vijeća BiH da bi, zapravo, “treći entitet

značio i podjelu među bh. Hrvatima”.

Luka Markešić, predsjednik

HNV je u povodu Dodikovih ponuda

trećeg entiteta izvan vlastitog

carstva izjavio “da su Hrvati iz BiH

po svom porijeklu stariji od velikog

dijela Hrvata u Hrvatskoj, te da je

najveći dio stanovnika današnje

Hrvatske zapravo porijeklom iz

BiH, pa bi tzv. ‘treći entitet’ zapravo

značio podjelu među narodima ali

i unutar samog hrvatskog naroda”,

što bi u situaciji kad hrvatski narod

kao države ima i Hrvatsku i BiH

bilo apsolutno kontraproduktivno i

za Hrvate i za BiH, a išlo na ruku

jedino Dodikovoj garašaninovskosanuovskoj

mašineriji i zamisli.

16. decembar - 21. muharrem

26


Religija i društvo

1. kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke u BiH

Vjeronauka je jedna uspješna

priča u zemlji velikih neuspjeha

Okupljanje 800 ljudi zbog

plemenitog cilja, zbog umnih

glava koji su govorili i slušali,

zbog izuzetno važnih tema koje

su prezentovane... za mnoge

naše medije je bila trivijalna

informacija. Neki su se ponijeli kao

da se ništa nije ni desilo, a neki

kao da čitaju vremensku prognozu

Piše: Nazif Horozović

Prvi kongres vjeroučitelja islamske

vjeronauke BiH održan je

03.12.2011 godine u Bosanskom

kultrurnom centru u Sarajevu.

Ovaj kongres je bio svojevrsni jubilej

dvadeset godina od vraćanja vjeronauke

u odgojno-obrazovni sistem. Dvadeset

godina poučavanja, odgoja i rada sa mladim

ljudima. Dvadeset godina ulaganja

ogromnog truda od strane institucija

Islamske zajednice, institucija države i samih

vjeroučitelja, roditelja i djece. I da nije

postojao niti jedan drugi razlog za organizaciju

kongresa nego li obilježavanje ovog

jubileja, bilo bi sasvim dovoljno.

Da nije vjeronauke ne bi bilo Bošnjaka

Kongres je podijeljen u dva

dijela; protokolarni i radni. U

protokolarnom dijelu, prije

obraćanja visokih zvanica i gostiju,

prikazan je dokumentarni

film “Vjeroanuka u proteklih

dvadeset godina” Nedima

Hrbata i Muhameda Halilovića,

koji su na inicijativu organizacionog

odbora napravili

jedan izuzetno kvalitetan, zanimljiv

i sadržajan film. On je

imao za cilj predstaviti značaj

vjeronauke za nastavnike, učenike,

roditelje i širu zajednicu.

Nakon izuzetno zanimljivog

filma koji je oduševio, obratio

se Bakir Izetbegović, član

Predsjedništva BiH. Predsjednik

Izetbegović je istakao

važnost prisustva vjeronauke u

odgojno-obrazovnom sistemu

BiH. Istakao je da su povici za

ukidanje vjeronauke nerazumni

i da se ne može načuditi

ljudima koji pozivaju na tako

nešto. Monsinjor Petar Jukić,

Uživali smo

u svakoj

sekundi ovog

historijskog

događaja i

odaslali više

nego jasnu

poruku svima

koji nam nisu

pridavali

nikakav značaj

i nisu uzimali

za ozbiljno ono

što vjeroučitelji

punih dvadeset

godina rade.

pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske

nadbiskupije, inače poznato lice u borbi

za vjeronauku u proteklom

periodu, zahvalio se na pozivu

i istakao da se osjeća veoma

zadovoljnim i ponosnim što

ispred sebe vidi toliko mladih

i obrazovanih ljudi koji podučavaju

vjeri. Također, u ime

jevrejske zajednice se obratio

prof. David Kamhi, pozdravio

prisutne i izrazio zadovoljstvo

zbog svoga prisustva na tom

veličanstvenom skupu. Vjeroučiteljima

se obratio i Safet

Softić, predsjednik Sabora

IZ-e u BiH, koji je istakao da

je Islamska zajednica izuzetno

zainteresirana za potpunu

integraciju vjeroučitelja u novi

ustav Islamske zajednice. Prisutnima

su se obratili i Vahid

ef. Hadžić, glavni imam medžlisa

IZ-e Split ispred vjeroučitelja

Hrvatske, te dr. Hajrudin

Balić u ime vjeroučitelja iz

Srbije i Sandžaka. I na koncu,

kongresu se obratio prof.

dr. Ferid Muhić, predsjednik

Ideja o organizaciji kogresa

Vjeroučitelji iz Tuzlanskog kantona su

12. aprila 2009. godine organizirali susrete

svih vjeroučitelja iz BiH sa reisu-l-ulemom

IZ-e u BiH dr. Mustafom ef. Cerićem

i nakon toga se i javno i tajno pričalo

o organizaciji sličnog događaja. Na susretu

reisu-l-uleme sa vjeroučiteljima početkom

ove godine na Fakultetu islamskih nauka

u Sarajevu, predložena je i konkretna ideja

i način realizacije prvog kongresa vjeroučitelja

islamske vjeronauke BiH.

Organizacioni odbor su činili predstavnici

vjeroučitelja iz svih muftijstava Rijaseta

IZ-e. Imali su za obavezu da pripreme organizaciju

svih detalja vezanih za kongres.

Na čelu organizacionog odbora je bio vjeroučitelj

Begzudin Jusić iz Goražda.

16. decembar - 21. muharrem

27


Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti

(BANU). On je istakao važnost promicanja

univerzalnih vrijednosti u društvu,

a posebno kod učenika. “Razmišljao sam

se, pitao i zaključio. Da nije bilo Bošnjaka

obućara, mi bi hodali bosi. Da nije bilo

Bošnjaka graditelja, spavali bi pod šatorima.

Da nije bilo vjeroučitelja, ne bi ni bilo

Bošnjaka” – istakao je dr. Muhić.

Važno je spomenuti da su na svečano

otvorenje kongresa bili pozvani svi ministri

obrazovanja, na svim nivoima vlasti,

uključujući i federalnog ministra Damira

Mašića i ministra iz Sarajevskog kantona

Emira Suljagića. Mašić se obećao javiti

i na tome je ostalo, a Suljagić je zaželio

uspješan rad kongresa, ali zbog preuzetih

obaveza se nije mogao pojaviti.

Nakon kratke pauze, nastavljen je rad

kongresa. Zamjenik ministra civilnih poslova

BiH Senad Šepić govorio je o zakonskim

okvirima koje je donijela država BiH

na svim nivoima vlasti i međunarodnim

aktima koji govore o pravu na vjersko obrazovanje

u postojećim školskim sistemima.

Sarajevski muftija mr. Husein ef.

Smajić je govorio o tradiciji vjeronauke

u školama u BiH, te o zainteresiranosti

Islamske zajednice za vjeronaukom i vjeroučiteljima

u školama, što su do sada i

dokazivali.

Dr. Ahmet Alibašić je u svom posebno

nadathnutom izlaganju govorio o veoma

bitnim tezama vezanih za vjeronauku. Od

pluralnog društva i vjerskog obrazovanja,

od vjerskog opismenjavanja i

njegove važnosti u svijetu koji

ne posjeduje vjersku pismenost

itd.

Vjeroučiteljica Emina Grabus

je predstavila briljantno

istraživanje o statusu vjeroučitelja

u školi, zbornici, učionici

i cjelokupnoj zajednici. Ona je

intervjuirala direktore škola,

roditelje, učenike i druge koji

ih okružuju i rezultati su bili

više nego impozantni.

Dr. Izet Pajević, roditelj iz

Tuzle je govorio zašto on kao

roditelj šalje svoju djecu na

vjeronauku. Istakao je važnost

odrastanja djece u potpunom

socijalnom, duhovnom i tjelesnom

spokoju. Naglasio je koliko je bitno

da dijete stekne i duhovnu i vjersku naobrazbu

u procesu formiranja zdrave ličnosti

djeteta.

Izlaganja izlagača su bila usmjerena ka

vjeronauci, vjeroučitelju i okolnostima u

kojima se vjeroučitelj kreće. Na kongresu

nije bilo trača, prozivanja nevinih, govora

o onima ili ovima. Vjeroučitelji su na

kongresu govorili o sebi i istakli da ubuduće

insistiraju da tako i bude, tj. da oni

govore o sebi i o svim eventualnim problemima.

Posebno je važno naglasiti da će se

sva izlaganja na Kongresu moći pogledati

na glavnoj stranici Rijaseta IZ-e, a bit će

odštampan i zbornik radova, tako da će

se svi oni koji su govorili o kongresu kao

nekom sijelu, a ne o jednom ozbiljnom

naučnom skupu, posebno zacrveniti, ako

obraza imaju.

“Razmišljao

sam se, pitao

i zaključio.

Da nije bilo

Bošnjaka

obućara, mi

bi hodali bosi.

Da nije bilo

Bošnjaka

graditelja,

spavali bi

pod šatorima.

Da nije bilo

vjeroučitelja,

ne bi ni bilo

Bošnjaka” –

istakao je dr.

Muhić.

Islamska zajednica stoji iza

islamske vjeronauke

Na samom kraju predsjednik

Organizacionog odbora

Prvog kongresa vjeroučitelja

islamske vjeronauke prof.

Begzudin Jusić je zahvalio

svima koji su na bilo koji način

doprinijeli što kvalitetnijoj

realizacije nastave vjeronauke.

Istakao je spremnost vjeroučitelja

da budu bolji dio našeg

društva i naglasio da vjeroučitelji

vide sebe u Islamskoj

zajednici kao svojoj kičmi na

koju se oslanjaju, ali i koju štite

i čije interese zastupaju.

Potom je prof. Jusić u ime

svih vjeroučitelja uručio priznanje reisu-lulemi

za poseban doprinos u očuvanju i

organizaciji vjeronauke.

Potom se kongresu obratio reisu-l-ulema

dr. Mustafa ef. Cerić. On je istakao

važnost ovog događaja i zahvalio se Organizacionom

odboru na veoma kvalitetnoj

organizaciji. Istakao je kako Islamska zajednica

nikada nije bila jedinstvenija oko

nečega kao što je jedinstvena oko vjeronauke.

Reisu-l-ulema se zahvalio istaknutoj

bosanskoj ulemi i velikim vjeroučiteljima

koji su svojim ogromnim trudom doprinijeli

očuvanju islama na ovim prostorima.

Reisu-l-ulema je na kraju proučio

dovu, istu onu dovu koju je zabilježio

imam Gazali u svome djelu “Sinak moj”,

posvećujući posebnu pažnju u svome govoru

djeci i roditeljima, koji daju nemjerljiv

doprinos u očuvanju vjeronauke.

16. decembar - 21. muharrem

28


Reisu-l-ulema je ujedno i generalni

sponzor ovog kongresa i osoba koja je dala

nemjerljiv doprinos u samoj realizaciji

istog.

Zaključci kongresa i deklaracija

Na kongresu je ponuđena i usvojena

deklaracija vjeroučitelja islamske vjeronauke

BiH. Ova deklaracija i kongres u

potpunosti ne bi bili potpuni da se nisu

javila budna srca vjeroučitelja koji su

predložili da se posebno naglasi podrška

vjeroučiteljima u Srbiji i Sandžaku,

te da se osudi svako miješanje i zloupotreba

od strane režima u Srbiji u rad

vjeroučitelja.

Na Kongresu su usvojene i sljedeća

tri zaključka:

1. Dajemo punu podršku autentičnim

vjeroučiteljima, predstavnicima

Islamske zajednice

u Srbiji, odnosno Sandžaku.

2. Osuđujemo svako miješanje

politike u odabir podobnih

vjeroučitelja u Republici Srbiji.

3. Poručujemo kolegama u Republici

Srbiji da nisu sami i da

uvijek mogu računati na našu

pomoć i podršku.

Usvojena deklaracija sadrži stavove

vjeroučitelja o duhovnoj, etičkoj,

društvenoj i kulturnoj dimenziji vjere.

Također, vjeroučitelji se u njoj zavjetuju

da će promovirati znanje i moral kao

dva temeljna načela za uspjeh na oba

svijeta, da će promovirati mir, suživot i

tolenraciju, da će se svim raspoloživim

sredstvima boriti protiv svih vidova

diskriminacije... itd. Deklaracija je već

prevedene na neke strane svjetske jezike

i bit će prezentovana raznim ambasadama

koje imaju svoje sjedište u Sarajevu.

Smišljeno ignoriranje ili zaista beznačajna

stvar!?

Također,

vjeroučitelji

se u

Deklaraciji

zavjetuju da

će promovirati

znanje i

moral kao

dva temeljna

načela za

uspjeh na oba

svijeta, da će

promovirati

mir, suživot

i tolenraciju,

da će se svim

raspoloživim

sredstvima

boriti protiv

svih vidova

diskriminacije.

mogli kontrolisati. Kongres

vjeroučitelja je kriv zbog toga

što postoje radikali, što postoje

invalidi, što je podmetnut

požar u Stocu i što neki u

Tešnju nisu klanjali džumu...

za neformiranje vlasti i za sve

je kriv kongres vjeroučitelja.

Od toliko prekrasnih izjava

svih gostiju koje su dali za

medije, ništa od toga dotična

gospoda nije objavila osim

riječi izvađene potpuno van

konteksta u kojima reisu-lulema

kaže: “Hvala i vama!”

Ovo je pokazatelj da

mnogi vole medijski pratiti

Islamsku zajednicu i muslimane

samo po skandalima,

terorizmu i nekim glupostima.

Ali, kada je u pitanju

nauka, obrazovanje, odgoj,

školstvo... to nije događaj ni kada se

zbog toga okupi 800 ljudi. Još indikativnije

je što se naša državna

televizija koja je prihvatila

sponzorstvo, nije udostojila

napraviti niti prilog, a HRT

je pratila kongres i napravila

jedan veoma lijep i hvale vrijedan

osvrt na kongres.

Daleko od toga da je

nama njihov nedolazak,

neobjektivnost i ignorantnost

pokvarilo raspoloženje.

Naprotiv, uživali smo u svakoj

sekundi ovog historijskog

događaja i odaslali više nego

jasnu poruku svima koji nam

nisu pridavali nikakav značaj

i nisu uzimali za ozbiljno ono

što vjeroučitelji punih dvadeset

godina rade.

Ovaj kongres je sigurno

početak pisanja jedne nove

historije i jednog potpuno

novog pristupa! Neka nam Bog Dragi

bude na pomoći!

Okupljanje 800 ljudi zbog plemenitog

cilja, zbog umnih glava koji su govorili

i slušali, zbog izuzetno važnih tema

koje su prezentovane... za mnoge naše

medije je bila trivijalna informacija.

Neki su se ponijeli kao da se ništa nije ni

desilo, a neki kao da čitaju vremensku

prognozu. Ovdje moram istaći Dnevni

Avaz, Radio Bir, Rijaset.ba, Hrvatsku

radio-televiziju (HRT), TV Sarajevo,

Hema tv, agenciju Fena, IslamBosna.

ba, Bosnjaci.net i druge medije koji su

fer, korektno i sa posebnom pažnjom

pratili rad kongresa kao posebnog

događaja. Federalna tv je imala dva lica.

Jedno lice je bilo dan prije kongresa gdje

su napravili fantastičan prilog o vjeronauci

i kongresu. Već sutra, kada su vidjeli

sve što su vidjeli, kao da se više nisu

16. decembar - 21. muharrem

29


Kutak za islamsku omladinu

Web-portal.minber.ba

Niko se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati

Magistar Emir Demir, član redakcije web portala

Minber.ba, napisao je odličan tekst o pretjerivanju u

vjeri. U nastavku prenosimo spomenuti tekst u cjelo-

Msti. “Islamska misija, a u općenitom smislu i sam islam, imaju

konstatne i varijabilne vrijednosti. Sve vrijednosti, koje su zacrtane

kao nepromjenjive, važeće su do onoga trenutka kada

prestanu zakoni i zakonitosti ovog svijeta, te nastupi drugi svijet

koji će neminovno doći. Jedna od konstantnih vrijednosti je

npr. značenje hadisa u kojem Najbolji čovjek, sallallahu alejhi

ve se sellem, kaže: ‘Ostavljam vam dvije stvari, ukoliko ih se

budete prdržavali nećete zalutati: Kur’an i moj Sunnet’. Ovaj

hadis nam precizira unverzalne - konstantne vrijednosti kojih

se kao muslimani moramo pridržavati. Međutim, primjena načela

i principa koji se crpe iz ova dva izvora islama je varijabilna

i shodna promjenama vremena i prostora, zastupljenosti ili nezastupljenosti

islama, vladavine islamskih principa, čovjekove

imanske i naučne snage i potencijala na individualnom ili društvenom

nivou... ‘Kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio

i doveo druge ljude koji bi griješili i od Njega oprosta tražili.’

Konstantna univerzalna vrijednost je npr. još u riječima Uzvišenog:

O vjernici, u islam u potpunosti uđite..., tj. ispunjavajte

sve obaveze i dobrovoljna djela, a izbjegavajte sve stroge zabrane

i pokuđena djela. Naša primjena islama nikada nije ekvivalentna

njegovim univerzalnim vrijednostima, a posebno kada se

govori o njegovoj primjeni u kontinuitetu, jer slabost čovjeka

iziskuje da griješi, zaboravlja, nepravdu čini, a griješenje označava

da se nešto od zabranjenog učini ili naređenog izostavi. Puka

čovjekova želja da potpuno savršeno izvrši obaveze, ne gledajući

na lične okolnosti, svoje okruženje i raspoložive potencijale, dovodi

ga u stanje kataklizme. Ljudi koji misle da do perfekcije

mogu dovesti svoju vlastitu primjenu propisa u čistoj su zabludi.

Neminovno je da savršenstvo primjene islama biva okrnjeno

fizičkim nedostacima u samim djelima ili onim manjkavostima

vezanim za same motive djelovanja, ali ‘Nastojte postupati onako

kako je najbolje, a ako ne možete onda bar približno najboljem.’

Ali, Allahova milost je velika! Prije svega, višestruko nas

nagrađuje za svako učinjeno djelo, a kako rekosmo - svako od

tih učinjenih djela zbog naših ljudskih slabosti ima nedostataka,

koji se, onda, anuliraju spomenutim uvišestručavanjem. Potom,

nagrađuje nas prema našim iskrenim namjerama, makar

naša djela ne bila učinjena. Moja milost je sve obuhvatila.

Čudim se onim ljudima koji ne shvataju ova značenja. Čudim

se onima koji stalno teže ka perfekcionizmu, cjepidlačenju u

vjeri i hrvanju s onime što ne mogu nikada nathrvati: ‘Niko

se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati’ – riječi su

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takvi i sami na kraju propadnu.

Ali, kako su nathrvani, šta im se desilo? Oni su spoznali

univerzalna značenja koja, također, na univezalan način žele

sprovesti u praksu, zaboravljajući i ignoririrajući vlastite sposobnosti

i spremnost, a zatim realnost u kojoj žive i obitavaju.

Ovakva hiperpresija uzrokovana kolizijom upornog nastojanja

izjednačenja konstantnih i varijabilnih vrijednosti je neizdrživa

za prirodu u kojoj je čovjek stvoren, pa tada čovjek neminovno

zapada u potpuni kolaps, razočarenje u samu vjeru, a na kraju

i njeno napuštanje. ‘Obavežite se činjenjem djela koja možete

podnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi.’ Nemojmo

biti u zabludi i smatrati da ustrajno pretjerivanje, koje

vidimo kod određenih ljudi, neće nikada biti privedeno kraju.

Zapravo, što je pretjerivanje duže, daleko je veća vjerovatnoća

potpunog kraha. Koliko je namaza zbog neshvatanja ovog principa

ostavljeno, koliko je znanja zaboravljeno, koliko je djece

odgojno zapušteno, koliko je mahrama i nikaba skinuto, koliko

je sunnet-brada obrijano, koliko... koliko...?

Još se više čudim onima koji su sebe lično i svoju primjenu islama

stavili na stepen nepomjenjivih vrijednosti, smatrajući sebe i

svoje postupke mjerilima ispravnosti islama kod ostalih.

To su danas one ‘kadije’ koje iza svakog ćoška vire hvatajući

tuđe pogreške.

To su one siledžije čije se sjeme nije zatrlo još od Zul-Huvejsirovog

napada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

To su oni što se saburu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

nisu naučili, ‘trčeći pred rudu’ i zatvarajući svima nama

već otvorena vrata.

To su oni što su svakome ‘istinu’ spremni reći, samo je još sebi

nikada nisu saopćili.

To su oni što svugdje nos smiju zabosti, ali samo ne u svojoj

vlastitoj kući, jer će tamo ‘krvava’ nosa ostati.

To su oni što su pred braćom muslimanima grlati, a pred ostalima

skrušeno pognuti.

Kao da im je prikazana pozicija u Džennetu, pa iz Dženneta

ljudima sude za njihove postupke?

Kao da primjena islama garantira čovjeku ulazak u Džennet?!

Kao da su oni danas sigurniji od Ebu Bekra i Omera da će ući

u Džennet?

Kao da o njihovoj primjeni islama ovisi opstanak samog islama!

Kao da su potpuno sigurni da im Allah sutra neće utrnuti svjetlo

imana i ljubav koju trenutno nose prema ovoj vjeri, a onda

ih usaditi u srca drugih ljudi?

Kao da onaj, koga svojim očima i srcem danas zbog njegovih

grijeha s podozrenjem gledaju, sutra ne može od njih bolji biti?

Kao da Allah njihova ‘savršena’ djela ne može u prah pretvoriti,

a prihvatiti jedno dobro djelo najvećeg grješnika i tim povodom

ga u Džennet uvesti?

Abdullah b. Mubarek je rekao: ‘Nećeš izliječiti svoju oholost,

dok ne budeš svakog čovjeka koga vidiš boljim od sebe

smatrao.’”

16. decembar - 21. muharrem

30


Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport AKOS

Ahmed Adilović i Šukrija Ramić upoznali reisa Cerića sa radom AKOS-a

Početkom ovog mjeseca

delegacija AKOS-a posjetila

je reisu-l-ulemu IZ-e

u BiH, dr. Mustafu ef. Cerića.

U delegaciji su bili dr. Ahmed

Adilović - predsjednik AKOS-a,

dr. Šukrija Ramić - član UO-a

i bivši predsjednik AKOS-a, te

Ensar Mulaosmanović - predsjednik

Udruženja “Svitanje”

Sarajevo, koje je pridružena

članica AKOS-a. Delegacija

AKOS-a je upoznala reisu-l-ulemu

o aktivnostima AKOS-a i

njegovih pridruženih članica, te

o projektima koje provode za dobrobit našeg društva i omladine.

Između ostalog, spomenuti su sljedeći projekti: pomoć

Nedwe

Principi razumijevanja islama

Udruženje “Prosvjetitelj Muallim”

Halke Kur’ana

Uokviru sektora za edukaciju našeg udruženja na općini Živinice

djeluje skupina mladića koji se sastaju jednom sedmično

učeći Kur’an i razmišljajući o njegovim poukama. Ovu aktivnost

vodi član Upravnog odbora Udruženja “Prosvjetitelj”, Semir

ef. Dudić. Ideja o održavanju halki Kur’ana je zamišljena još prije 3

godine gdje se izučavalo arapsko pismo, sufara i Kur’an tokom ramazana,

a onda se nastavilo i poslije ramazana.

Uporedo sa učenjem Kur’ana, uči se i tedžvid, kako teoretski, tako

i praktično. Također, napamet se uče određeni ajeti i sure iz časnog

Kur’ana. Svi momci sa ovih hairli halki su sposobni predvoditi džemat,

što je velika stvar.

Halke se održavaju jednom sedmično, vikendom. Mjesto održavanja

su privatne kuće, grupa se sastaje svake sedmice kod nekoga od članova

halke. Halka broji do 15 članova, većinom studenata, ali prosječno

na jednoj halki bude 8-10 mladića.

31

studentima, mini studentski domovi,

sedmična i mjesečna druženja,

ljetna druženja, seminari

i kursevi, tribine i predavanja,

web stranica, ljetna škola, izleti,

ekskurzije, medicinske karavane

povratnicima te humanitarne i

sportske aktivnosti. Pored toga,

razgovor je vođen i o načinima

saradnje između AKOS-a

i njenih pridruženih članica sa

IZ-om u BiH i njenim strukturama.

Reisu-l-ulema se zahvalio

delegaciji na posjeti, izrazio

radost zbog postojanja takve

asocijacije i spomenutih aktivnosti, te iskazao podršku radu

spomenute Asocijacije.

Asocijacija AKOS je uspješno organizovala još jedan

Aseminar i to na temu “Principi razumijevanja islama”.

ASeminar je održan u nedjelju, 04.12.2011. godine u

Aprostorijama “Nedwe”. Predavači su bili dr. Ahmed Adilović,

predsjednik asocijacije i mr. Dževad Hrvačić, profesor

fikha, a broj učesnika je bio 32. Svjedoci smo da određene

grupe ili pojedinci, određenim postupcima i ponašanjima,

izazivaju mnogo predrasuda o islamu i muslimanima. To se

dešava isključivo što takvi pojedinci nisu dobro razumjeli

islam i njegovo univerzalno učenje. Pretjerivanje u prakticiranju

nekih islamskih principa ili pak njihovom zanemarivanju,

čini da osoba izaziva negativne ocjene u društvu.

Primijetivši ovakve pojave u našoj okolini, naša Asocijacija

je dala i daje ogroman doprinos u približavanju islama,

onakvog kakav on ustvari jeste, našem društvu. Ovaj seminar

je

još jedan

dokaz i

potvrda

tom e.

Prava je

šteta da

ljudi ne

upoznaju

islam

u svoj

s voj o j

univerzalnosti i savršenstvu, a poznavanje principa koje su

predavači iznijeli učesnicima seminara itekako će koristiti

za postizanje toga cilja.

16. decembar - 21. muharrem


Društvo

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv

AIDS-a, SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE

AIDS je, prvenstven

rvenstveno,

moralni i etički problem

Modernom društvu zajednički je

fenomen da individue varaju svoje

bračne partnere i da zadržavaju

ljubavnike. Te afere su obično

tretirane kao svijetli trenuci u

vlastitoj karijeri. Tinejdžeri se

putem filma i muzike stimulišu

na seksualne eksperimente, sve

to pod motom širenja ljubavi.

Takođe blagonaklon stav prema

homoseksualizmu doveo je

do eskalacije te nastranosti u

zapadnom svijetu. Sve to je

zasigurno kumovalo nastanku i

širenju opake bolesti AIDS-a

19.11.2011.

AIDS

A

je bolest koja napada

Ai uništava tjelesni imuni

Asistem. Imuni sistem predstavlja

“policijske snage” našeg organizma.

Njegova funkcija je da identifikuje

i uništi sve što je strano organizmu,

uključujući j razne klice koje uzrokuju

bolesti, kada dospiju u NAŠ organizam.

Šta uzrokuje AIDS?

AIDS uzrokuje virus poznat pod nazivom

virus humane imunodeficijencije

(HIV). Postoje dva oblika virusa HIV1

(rasprostranjen u SAD-u i Evropi) i HIV2

(rasprostranjen u zapadnoj Africi).

Zašto je sida svjetski problem?

Do sada nije pronađen uspješan lijek

protiv side. Virus HIV-a kao i virus

gripe, stalno mijenja antigene koje

u sebi sadrži, tako da je teško pronaći

novu vrstu vakcine za različite antigene

koji se stalno mijenjaju. Liječenje

može ponuditi privremenu pomoć,

a lijekovi su izuzetno skupi te stoga

dostupni samo malom broju ljudi.

Takođe imaju velika neželjena dejstva

po ljudski organizam. Rezultati su

loši jer se ne otklanja uzrok, liječe se

samo simptomi bolesti. Svi koji obole

od AIDS-a trpe ogromnu patnju i na

kraju umiru.

Kako djeluje virus AIDS-a?

Stanice koje su napadnute virusom

HIV-a su CD4 limfociti, jedna vrsta leukocita

ili bijelih krvnih stanica. Postoje

brojni dokazi da CD4 molekula na limfocitima

iskazuje izuzetno veliki afinitet

za HIV. Virus se ugrađuje u napadnutu

stanicu i tu može ostati mjesecima, pa

i godinama. U slučaju infekcije antigenima

iz okoline organizam nastojeći

da se odbrani od napada aktivira, kao i

obično, svoj odbrambeni sistem ali on

istovremeno aktivira produkciju HIV-a

koji je smješten u stanicama odbrambenog

sistema što ima za posljedicu

umnožavanje virusa

i raspad odnosno uništenje

CD4 stanice. A upravo one,

CD4 stanice jedna su od

najvažnijih komponenti našeg

imunog sistema u borbi protiv

raznih štetnih agenasa. HIV

u konačnici dovodi do sloma

imunog sistema domaćina.

Stoga, organizam nije u stanju

da se odbrani od napada

štetnih supstanci sa kojima

smo svakodnevno u kontaktu,

a koje uzrokuju opake infekcije

i maligne tumore.

Kako se SIDA širi?

Postoje tri glavna načina prenosa

HIV-a:

1. seksualni kontakt t (homo- i het-

eroseksualni). Mnogo se lakše

prenosi homoseksualnim kontaktom,

zbog velike mogućnosti

oštećenja kože i sluznice.

16. decembar - 21. muharrem

32

Svi seksualno

aktivni ljudi,

mladi ili stari,

muškarci ili

žene, moraju

shvatiti

ogroman rizik

takvih odnosa

sa svima onima

koji, pored njih,

imaju takođe i

druge partnere.

2. kontakt sa krvlju

•kontaminiranim špricama, iglama

(narkomani)

•transfuzija krvi

•transplantacija organa.

3. kontakt majka-dijete

•za vrijeme trudnoće preko

posteljice i u toku porođaja

•za vrijeme dojenja preko mlijeka.

Kako se virus HIV-a ne prenosi?

Virus HIV-a se ne prenosi ličnim

kontaktom u školi, na poslu, prodavnicama

itd. Takođe se ne prenosi upotrebom

zajedničkog toaletnog pribora,

peškira, zajedničkog kupatila, čak niti

u bazenima, zatim grljenjem, običnim

poljupcem, korištenjem zajedničkog

pribora za jelo, pijenjem iz iste čaše itd.

Da li postoji razlika između HIV-a i

AIDS-a?

AIDS je bolest koja slijedi nakon

infekcije HIV-om. Nakon infekcije

HIV ostaje u tijelu različit period,

mjesecima pa čak i godinama prije

nego se bolest, zvana AIDS, klinički

manifestuje. Iako se bolest ne razvija

odmah nakon infekcije sa HIV-om,

ljudi sa HIV infekcijom su jako opasni

po društvo jer su izvor infekcije i mogu

širiti virus dalje, na druge ljude.

Riziko grupe za HIV

infekciju?

Medicinski strtučnjaci

su izdiferencirali nekoliko

rizičnih grupa ljudi sa velikim

rizikom za dobijanjem

AIDS-a. To su prije svih

sljedeće tri rizične kategorije:

- Homoseksualci (biseksualci)

- Promiskuitetne osobe

- Intravenski narkomani.

Kako se boriti protiv

AIDS-a?

Virus AIDS-a se ne prenosi

slučajnim kontaktom, niti preko zraka,

vode, hrane, komaraca, toaletnog

pribora, čak niti u bazenima. Najveću

prijetnju predstavljaju neograničeni,

slobodni spolni odnosi. Svi seksualno

aktivni ljudi, mladi ili stari, muškarci


ili žene, moraju shvatiti ogroman

rizik takvih odnosa sa svima onima

koji, pored njih, imaju takođe i druge

partnere. Promiskuitet i prostitucija

su najučestaliji oblici širenja AIDS-a

i moraju se izbjegavati.

Homoseksualnost je najopasnija

sa stanovišta AIDS-a, posebno

u pogledu njenog prenošenja. Zbog

toga, društvo nedvosmisleno mora

reći NE homoseksualnim vezama,

ukoliko želi preventivno djelovati u

pogledu širenja AIDS-a.

Svaka žena ne samo da ugrožava

svoj život, već to radi i svom još

nerođenom djetetu, ukoliko učestvuje

u aktivnostima koje je izlažu riziku

dobijanja AIDS-a. HIV-om zaražena

trudnica ima 30-50% “izgleda” da

inficira svoje nerođeno dijete.

Naravno, neshvatljiva je strategija

pojedinih udruženja koja stimulišu

omladinu na promiskuitet, sa kampanjama

o tzv. sigurnom seksu,

misleći pri tome na upotrebu kondoma.

Niti su kondomi 100% zaštita,

niti se može očekivati da će pojedinac

ogrezao u promiskuitet baš uvijek

koristiti kondom.

Rješenje

Modernom društvu

zajednički je fenomen

da individue varaju svoje

bračne partnere i da

zadržavaju ljubavnike. Te

afere su obično tretirane

kao svijetli trenuci u vlastitoj

karijeri. Tinejdžeri

se putem filma i muzike

stimulišu na seksualne

eksperimente, sve to pod

motom širenja ljubavi.

Takođe, blagonaklon stav

prema homoseksualizmu

doveo je do eskalacije te

nastranosti u zapadnom

svijetu. Sve to je zasigurno

kumovalo nastanku

i širenju opake bolesti

AIDS-a.

Smatramo da je AIDS

prvenstveno etički i moralni

problem. Tim prije, jer

je posljednji Allahov Poslanik,

salallahu alejhi ve

selem, u hadisu rekao: “Kada se u jednom

narodu pojavi blud i rasprostrani

do te mjere da se počne javno činiti, u

njemu će se pojaviti kuga i bolesti koje

nisu poznavali njihovi preci.” Rješenje

mora obuhvatiti problem od temelja,

tj. seksualnog promiskuiteta, koji

se može iskorijeniti pridržavajući se

sljedećih koraka:

Homoseksualnost

je najopasnija

sa stanovišta

AIDS-a,

posebno u

pogledu njenog

prenošenja.

Zbog toga,

društvo

nedvosmisleno

mora reći NE

homoseksualnim

vezama,

ukoliko želi

preventivno

djelovati u

pogledu širenja

AIDS-a.

- Osuditi homoseksulizam i

tretirati ga kao bolest, kao što

je to bilo tokom historije

- Seks izvan braka mora biti osuđen

- Čestitost prije braka mora biti

snažno promovirana

- Vjernost u braku mora biti

podržavana

- Sve socijalne i kulturne organizacije

mora zajednički raditi na

ohrabrenju ljudi da podržavaju

seksualnu moralnost.

16. decembar - 21. muharrem

33


Duplerica

Kako je nekada izgledalo Sarajevo

Fotografije koje oslikav

Portal go2bosnia.com objavio je rijetke fotografije

Sarajeva iz perioda prije II svjetskog

rata. Dominirajući muslimanskobošnjački

motivi, poprilično razvijena urbana

infrastruktura, idilična životna svakodnevica i

ljepota prirodnog ambijenta, samo su neki detalji

koji se, u prvom planu, pojavljaju na ovim fotografijama.

Fotografije su svojevrstan poklon bosansko-hercegovačkoj

javnosti, a naročito onom

njenom dijelu koji zna uživati u starinama i u njima

tragati za izgubljenom ljepotom i općeljudskim

vrijednostima, koje je savremeno društvo

duboko potisnulo u drugi plan.

16. decembar - 21. muharrem

34


aju dušu i srce Sarajeva

16. decembar - 21. muharrem

35


Društvo

Islamsko druženje u Švedskoj

Muslimanska porodica pred

izazovima a modernog doba

Piše: Muhamed Ferhatović

Ugradu Halmstadu koji se

nalazi na zapadnoj obali

južnog dijela Švedske,

upriličeno je islamsko druženje na

nivou cijele Švedske, a pod pokrovi-

teljstvom muslimanskog udruženja

NUM. Gost predavač na ovom druženju

bio je poznati islamski misionar

(daija), profesor islamske teologije,

Abusamed Nasuf Bušatlić. To je bilo

ujedno i prvo gostovanje uvaženog

daije u ovom gradu.

Druženje je održano u periodu

od 2 do 4 decembra, a na druženje se

odazvalao više od stotinu Bošnjaka i

Bošnjakinja iz raznih djelova Šved-

ske. Programski dio započeo je već u

petak, drugog decembra sa džumanamazom

i hutbom koju je profesor

Bušatlić, zbog prisustva i velikog borja

Arapa, održao na arapskom i bosanskom

jeziku, da bi se nastavilo sa

prvim predavanjem u 18:00 časova.

Održano je ukupno pet predavanja u

okviru tematske cjeline pod nazivom

“Muslimanska porodica pred izazovima

modernog doba”. Poslije svakog

16. decembar - 21. muharrem

36

predavanja prisutni su imali mogućnost

postavljati pitanja u vezi spomenute

teme.


Prilika za popravljanje imanskog

stanja

“Cilj susreta bio je da se braća i

sestre širom Švedske okupe i druže u

islamskom ambijentu uz predavanja

našeg dragog profesora Abdusameda

Nasufa Bušatlića. Zatim, ovo je

izuzetna prilika da se Bošnjaci, odnosno

njihove porodice i djeca, koje

žive u različitim gradovima po cijeloj

Švedskoj, upoznaju i zbliže. A za

sve one koji se bave da’wom ovo je

prilika da se malo ‘dopune baterije’,

popravi imansko stanje i razmijene

iskustva da bi do sljedećih sličnih

susreta sa još većom voljom i entuzijazmom,

na najljepši način, pozivali

ljude u Allahovu vjeru”, kazao

je koordinator susreta u Halmstadu,

Edis Ljajić.

Organizatori ovog susreta su naglasili

da je skup, osim edukativnog

značaja, imao i jednu specifičnu socijalnu

dimenziju koja se ogleda u

tome da Bošnjaci i Bošnjakinje, muslimani

i muslimanke upoznaju jedni

druge sa stanovitim problemima

i iskušenjima koja

su uglavnom slična

i dotiču sve vjernike

podjednako, i da

razmijene mišljenja i

daju jedni drugima

prijedloge i sugestije

u pogledu rješavanja

tih problema.”

Druženje s

profesorom

Bušatlićem bilo je

pravo osvježenje

“Ovo je prvi

put da profesor

Bušatlić dolazi

u Halmstad,

ali se nadamo

da nije i

posljednji.

Zaista je

Bušatlićevo

gostovanje

doprinijelo

jako lijepoj

atmosferi na

druženju i u

potpunosti je

ispunilo naša

očekivanja.”

“Veoma smo zadovoljni

ovim druženjem,

a posebno s

predavanjima. Drago

nam je što se veliki

broj naših ljudi

odazvao pozivu, a još

nam je draže kada vidimo osmijeh

na licu braće i sestara te zadovoljstvo

što barem za trenutak mogu osjetiti

i doživjeti ljepotu islamskog bratstva

i džemata, jer se insan itekako

zna osjećati usamljenim kao vjernik

u ovoj skandinavskoj zemlji”, rekao

je Edis i dodao: “Ovo je prvi put da

profesor Bušatlić dolazi u Halmstad,

ali se nadamo da nije i posljednji.

Zaista je Bušatlićevo gostovanje doprinijelo

jako lijepoj atmosferi na

druženju i u potpunosti je ispunilo

naša očekivanja. Molim Allaha da ga

obilato nagradi i olakša mu rad na

Allahovom putu.”

16. decembar - 21. muharrem

37


Omladina je budućnost da’we

Organizatori susreta u Halmstadu

ističu posebno zadovoljstvo

zbog toga što je na ovom druženju

bilo mnogo bošnjačke omladine,

što je samo po sebi ohrabrujuće

i obećavajuće. Prema riječima

organizatora, važno je probuditi

interesovanje kod omladine za

stjecanjem islamskog znanja i

pomoći im da odgovore na mnoga

pitanja kao i da rješenja za različite

životne probleme i dileme traže

upravo u islamu.

Bošnjaci su ciljana

grupa

Što se tiče

spomenute

organizacije

NUM, to je

skraćenica za

“Norrköpings

unga

muslimer”

- “Mladi

muslimani

Norčepinga”.

Ova

organizacija

radi na nivou

Švedske i

ima kontakt

sa mnogim

udruženjima

Bošnjaka širom

Švedske.

Prema riječima

organizatora, odziv

je bio solidan, s

obzirom na činjenicu

da je većina

prisutnih morala

prevaliti dug put da

bi došli na druženje.

Ističu također da

je i organizacijski

dio relativno dobar

kao i saradnja sa

drugim udruženjima

Bošnjaka u Švedskoj.

No, i pored toga

mora se raditi na što

boljoj koordinaciji

i saradnji sa

predstavnicima

svih džemata, što je

na ovom susretu i

dogovoreno. Ciljana

grupa su prije svega Bošnjaci na

području skandinavskih zemalja

kojih je jako mnogo kao i svi ostali

koji dolaze sa govornog područja

Balkana.

Što se tiče spomenute

organizacije NUM, to je

skraćenica za “Norrköpings unga

muslimer” - “Mladi muslimani

Norčepinga”. Ova organizacija

radi na nivou Švedske i ima

kontakt sa mnogim udruženjima

Bošnjaka širom Švedske. Njihova

web stranica n-um.com je jedan

od najposjećenijih i najvažnijih

islamskih portala kako u

Švedskoj tako i u Evropi. Između

ostalog, oni se brinu i o tome da

informacije o ovakvim druženjima

budu dostupne što većem broju

Bošnjaka u dijaspori, a također,

sva predavanja koja se održe na

sličnim susretima, organizacija

NUM, objavi na svom web

portalu.

16. decembar - 21. muharrem

38


16. decembar - 21. muharrem

39

Abdusamed Nasuf Bušatlić u društvu

sa magistrantom žurnalistike

Muhamedom Ferhatovićem


Fotoreportaža

Muslimani u Skandinaviji

Hidžab je

moja sloboda

I ako živi u Švedskoj, jednoj

sekulariziranoj ali ipak

kršćanskoj državi Amina

Mrkulić, 20, ponosno nosi

svoj hidžab. Od nošenja

hidžaba odvraćali su je ljudi

muslimanskog porijekla,

pa čak i nastavnici u školi.

No njena odanost islamu je

svakako priča trnovite naravi

Piše: Muhamed Ferhatović

Amina

A

Mrkulić rođena je u

Agradu Gusinje u Sandžaku

Ai došla je u Švedsku rane

1992. godine. Dakle, par mjeseci prije

početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Odrasla je u švedskom gradu

Helsingborgu u kojem je i pohađala

mektepsku nastavu. Ona ima jednu

stariju i mlađu sestru. Roditelji su joj

pobožni tako da je ona već od malih

nogu zavolila islam. Ova djevojka trenutno

studira prvu godinu farmaceutskog

fakulteta i radi kao apotekarka u

Malmeu.

Iskreno vjerovanje

Ovo nije samo jedna priča u

nizu drugih. U razgovoru sa ovom

djevojkom, slušajući način njenog

opisivanja vjerske odanosti,

može se osjetiti iskrenost

u iskazanim riječima.

- Od malih nogu sam išla u

džamiju. Stalno sam nastojala

da steknem što veći nivo

u vjerovanju j i prakticiranju

vjere. Želila sam uvijek koli-

ko god je to bilo moguće da

postanem što bolja muslimanka. Iako

sam dugo vremena živjela, može se

reći, u tom nekom modernom svijetu

mene je uvijek islam grlio i pričvrstio

uz sebe, govori Amina.

Hidžab stavila u osnovnoj školi

Ona je prvi put stavila hidžab kad

je pohađala peti razred osnovne škole u

Helsingborgu. To je prema njenim riječima

bila potpuno njena ideja i želja.

No nastavnici su tada ipak sumnjali u

to da je ona sigurno počinila nekakav

grijeh i da su je roditelji zbog toga željeli

kazniti. A ta kazna bi u tom slučaju

bila nošenje hidžaba. Amina ističe

kako je dosta puta tada rekla svojim

nastavnicima da to nije istina, ali oni

joj ipak nisu vjerovali. Čak je jedan

nastavnik u tajnosti ispitivao njenu

dvije godine stariju sestru o tome da li

je neko natjerao Aminu na tu odluku.

- Tada sam odlučila da skinem hidžab.

Nisam mogla podnijeti pritisak ljudi u

okolini. Stvar je ta da su moji vršnjaci u

školi bili pozitivni prema mojoj tadašnjoj

odluci i nisu se protivili.

“Stekla dojam da se igram s vatrom”

Nakon petog razreda pa svo vrijeme

poslije toga ova djevojka nije nikad

napustila svoju vjeru. Amina govori

kako ona prakticira vjeru punom snagom,

posteći i klanjajući pet vakata

namaza. Ali prije nego što se pokrila

prije par mjeseci uvijek je osjećala neku

16. decembar - 21. muharrem

40

prazninu, stalno je imala osjećaj kao

da nešto nije uredu. Nešto joj je falilo.

- I ako sam uvijek klanjala svih pet vakata

namaza, ipak sam znala uveče izaći

sa prijateljicama. Nisam nikad pila,

ali na mjestima gdje smo izlazile, bilo

je alkohola i muzike. Moje drugarice

su bile muslimanskog porijekla ali nisu

sve one prakticirale vjeru. Zato sam

stekla dojam da se igram s vatrom.

Egipat je bio početak

Osjećaj koji je imala da nešto u svom

životu želi da promijeni je postao sve

veći. U januaru 2011. godine otišla je u

Egipat sa svojom sestrom. Jedna država

zbog koje, kako ona kaže, ima udjela u

njenoj finalnoj odluci nošenje hidžaba.

Umjesto da bude na plaži, bazenima i

provodi vrijeme sunčajući se kraj obale

Amina je obilazila egipatske džamije.

- Tu se desio preokret. Primijetila sam

da muškarci na neki način više poštuju

i respektuju žene koje imaju maramu.

Cure koje su inače hodale polugole su

se obično tretirale poput nekog predmeta.

Zašto mi žene moramo privlačiti

muške poglede? Shvatila sam kako

stvari stoje.

“Najbolji dan u mom životu”

- Jedan dan kad sam ustala probudila

sam se sa strahom od Allaha,

dželle šenuhu. Počela sam to jutro razmišljati

da se sutra možda uopće neću

ni probuditi. Ko mi garantuje da ću živjeti

dugo i stići oprati sve svoje grijehe?

Taj dan sam se osjećala zrela. Kad

sam se vratila sa posla, sjela sam za

kompjuter i počela pisati e-mail svom

poslodavcu u apoteci. Rekla sam mu

da sljedeći put kad dođem na posao bit

ću pokrivena, i zamolila sam ga da mi

da mogućnost obavljanja namaza na

poslu.


“Ni mama ni sestre ne

nose hidžab”

U Švedskoj je dosta

ljudi izgubilo posao zbog

toga što su klanjali na radnom

mjestu. Ali Aminin

poslodavac, koji je švedskog

porijekla, je bio više

nego pozitivan prema njenoj

odluci. Njegova jedina

želja je bila da ga ona

obavijesti kada će obaviti

namaz kako bi neko drugi

mogao preuzeti Aminine

obaveze dok se ona ne vrati.

- Kad sam došla na posao

taj dan prišao mi je i pitao

me sa osmijehom na licu

da li imam hidžab. Bilo

mi je toliko drago da su

imali pozitivan stav prema

mojoj odluci, osmijeh mi

je bio od ušiju do ušiju od

sreće. Čak mi je tada rad-

na kolegica rekla da izgledam

lijepo pod hidžabom,

kaže Amina i nastavlja.

- Ono što je ljude najviše

čudilo je to da moja mama

ni mlađa a ni starija sestra

ne nose hidžab. To je dakle

bila u potpunosti moja

odluka.

“Kao ptica oslobođena iz

kaveza”

U to vrijeme kad se

Amina odlučila da nosi

hidžab, živjela je sama u

svom stanu bez roditelja.

- Nakon što sam poslala

e-mail poslodavcu i

prije prvog dana na poslu

otišla sam zajedno sa

svojom mlađom sestrom

kod svojih roditelja te večeri.

Kada sam joj rekla za

svoju odluku, bila je jako

uzbuđena.

Amina nastavlja svoju

priču i govori o trenutku

kako stoji na pragu svog

stana i namješta hidžab.

Znala je, da kada otvori

svoja izlazna vrata ona ulazi u svoj,

kako ona to zove, “novi život”.

- Znala sam da je to istinski

korak. Htjela sam da promijenim

svoj život na nešto još bolje.

Amina ističe da joj je u tom momentu

pao veliki kamen sa srca.

- Sa hidžabom na glavi osjećala

sam se potpunom. Osjećala sam slobodu,

kao ptica oslobođena iz kaveza.

Djevojka govori da su joj roditelji bili

jako sretni kada su je vidjeli sa hidžabom.

Otac ju je pitao da li je to definitivna

odluka na što je ona odgovorila

da jeste. Zatim joj je, od radosti, dao

sve poklone koje je donio sa hadža.

Amina nosi hidžab od 5 marta ove godine

(2011.).

- Ne mogu nikada zaboraviti taj datum.

To mi je, zasigurno, najdraži dan

u životu.

16. decembar - 21. muharrem

41

“Ljepša si bez hidžaba”

Nakon odluke o nošenju

hidžaba uslijedile su

razne reakcije. Pozitivne,

negativne ali i iznenadne.

- Moja najveća podrška

u ovom svemu su zaista

bile osobe koji uopće nisu

muslimanskog porijekla.

Razne kolegice su mi čak

predlagale koju haljinu

da obučem ili kako da

stavim hidžab. Pomagale

su mi u svemu ovome, a

uopće nisu muslimanke.

Amina ističe da se njeno

društvo naglo promijenilo

nakon njene odluke.

Ona kaže kako su se

mnogi prijatelji muslimanskog

porijekla čak i

distancirali od nje. Ovdje

Amina pojašnjava da

više nema toliko kontakta

sa njima i da oni tada

nisu prakticirali vjeru.

- Ja njima jednostavno

više nisam odgovarala.

Mnogi od njih mislili su

da sam to učinila prebrzo

i uslijedili su razni antiislamski

komentari na

moj račun. Naravno sve

što su rekli nastojali su da

kažu na jedan fin način.

- Mnogi su smatrali da

sam previše mlada za

tako nešto i da sam ljepša

bez hidžaba.

Uzdaj se uz Allaha,

dželle šanuhu

Amina kaže da je

njena najveća poruka

da se, prilikom donošenja

jedne ovakve odluke,

treba uzdati u Allaha

i ističe da se ne treba

zbog toga pretjerano

sekirati.

- Ako hoćes da ljudi

gledaju na tebe kao na

čovjeka koji ima svoje

ljudske kvalitete, onda

nemaš šta izgubiti. Dobit ćeš posao

i sa hidžabom! Evo, pogledaj mene.

Ja imam posao i radim bez problema.

Ali i da izgubiš posao, pa čak i

prijatelje zbog hidžaba, barem što se

mene tiče, to se ipak isplati i vrijedno

je, završava Amina, uz osmijeh.

Ovo je sada već deseti mjesec kako

ova djevojka, živeći u Švedskoj, nosi

hidžab.


Primjeri diskriminacije u

Danskoj

Oskrnavljena mezarja i diskriminacija

U

.S. State department je

2009. izdao izvještaj o

vjerskoj slobodi u Danskoj. Tu

se navodi da se u ovoj državi

skrnave muslimanska mezarja i

mnogi muslimani su dobili odbijenice

na poslu zbog vjerske

pripadnosti. Razne vrste diskriminacije

i uvrede ustaljena su

praksa.

“Halal meso je diskriminacija”

Danska narodna partija je izjavila

da se mesnice u Danskoj

bave diskriminacijom produkcijom

halal mesa. Razlog

ovom stavu je što sve mesnice u

Danskoj zapošljavaju muslimane

kako bi se halal meso produciralo

na adekvatan način.

Karikature poslanika, s.a.v.s

Novine Jyllandsposten su u

Septembru 2005. godine

objavili 12 raznih karikatura

Poslanika. Ovo je naravno

uzburkalo osjećaje muslimana

širom svijeta. Uslijedile su kritike

i bojkot Danske mliječne

industrije Arla.

Primjeri diskriminacije u

Norveškoj

Islam preuzima društvo

Terorista Anders Behring

Breivik, je 22. jula ove godine

ubio 96 osoba i bombom

uništio kuću vlade. Razlog njegovog

postupka je branio riječima

da je to sve bilo u znaku

protiv širenja islama u Evropi.

Sudu je dosta puta istakao koliko

mrzi muslimane. On je u

svom manifestu koji sadrži oko

1.500 stranica pojašnjavao kako

islam preuzima društvo. Sebe je

gledao kao čovjeka koji treba da

spasi i obavijesti svijet o opasnosti

islama. Njegova retorika

je identična retorici raznih nacionalističkih

partija u Švedskoj,

Danskoj i Finskoj.

Ljudska prava

U izvještaju Univerziteta u Geteborgu

stoji da mnogi muslimani

doživljavaju diskriminaciju

Rezultati izvještaja koji je napravio

profesor Göran Larsson su

pokazali da ljudi čak izbjegavaju da

sjede pored čovjeka koji ima arapski

izgled i veliku bradu a posebno

izbjegavaju žene sa hidžabom.

- Muslimani koji su odgovorili na

ankete ovog izvještaja su istakli da

su doživjeli verbalne uvrede, pa čak

i osjećali da ih se ljudi boje. No

niko od njih nije doživio neki fizički

napad zbog svoje vjere, kaže

profesor Göran Larson.

Omar Mustafa, sekretar u organizaciji

Mladi Muslimani u Švedskoj

ističe kako je on primijetio jedno veliko

povećanje islamofobije u društvu,

posebno gledajući na uvrjedljive

komentare i postove na blogovima i

raznim web-stranicama.

Povećan broj slučajeva

diskriminacije

Mustafa kaže da muslimani u Švedskoj

čak doživljavaju razne prijetnje

i uvrede kroz pisma, e-mailove i

telefonske pozive. Broj prijavljenih,

Primjeri diskriminacije u Švedskoj

Ne može dobiti posao jer joj je

muž musliman

Ženu je poslodavac prvo maltretirao

uvrjedljivim pitanjima na

intervjuu i kasnije rekao da ne može

dobiti posao. Razlog je taj što je udata

za čovjeka koji je musliman. Žena

je tražila posao u jednom hotelu u

gradu Linköping. Kada je došla na

intervju poslodavac je naglasio da

“nema dovoljno znanja o ženama

švedskog porijekla udate za muslimane”.

Nadležno tijelo u Švedskoj

odgovorno za pitanja diskriminacije

i rasizma u društvu (Diskrimineringsombudsmannen)

je prijavilo

dotično produzeće i traži odštetu u

iznosu od 200.000 kruna. - U ovom

slučaju se baš može vidjeti koliko je

jaka mržnja prema muslimanima.

Očito je da poslodavac ima predrasude

prema muslimanima, ističe

Katri Linna iz Diskrimineringsombudsmannen.

islamofobijom motivisanih, zločina

nad muslimanima se povećao za

skoro 8 % između 2006. i 2010.

godine. No svi slučajevi diskriminacije

se ne prijavljuju, jer kako

kaže Mustafa teško ih je istražiti,

i za njih iznijeti konkretne dokaze.

Diskriminacija zbog hidžaba

Somalijka Luul Muhammed, 33, je

završila školu za nižu medicinsku

sestricu u Štokolmu.

Nakon završenih studija dobila je

posao u jednom staračkom domu.

Kad je došla prvi dan na posao

srela je svog poslodavca koji joj je

rekao da ne može raditi na ovom

radnom mjestu. Razlog je bio što je

on smatrao da nošenje hidžaba nije

higijenično. Ova žena je slučaj prijavila

i nakon sudskog procesa dobila

4.000 eura odštete. Ovakvih

slučajeva je na pretek.

Sudske pobjede

Ženama sa hidžabom nije bilo dozvoljeno

da rade kao vozači autobusa

i reporteri u medijskim kućama.

No, dosta njih su prijavile slučajeve

diskriminacije i dobili su ekonomsku

odštetu ili dozvolu da rade na

zatraženom radnom mjestu.

“Seli se iz Švedske, muslimanu!”

Ardijan Zenuni je imao 32 godine

kada je prošle godine tražio posao u

sportskom klubu Oddevold. Kada

je došao na intervju poslodavac ga je

pitao da li je musliman. Ardijan je

rekao da jeste i odmah nakon njegovog

odgovora poslodavac je kratko

jasno rekao: “Seli se iz Švedske, nevaljali

muslimanu!” Ardijan je slučaj

prijavio policiji, ali zbog nedostatka

dokaza nije dobio nikakvu odštetu.

Muslimanku tjerali da jede krmetinu

Jedna muslimanka pohađala je kurs

za kuharicu u gradu Norrköping. Na

kurs su je poslali iz službe za zapošljavanje,

a uvjet da bi ga mogla završiti

bio je jedenje svinjskog mesa. Pošto

je ona to odbila, rekli su joj da njen

kurs neće biti validan. Nadležno tijelo

u Švedskoj odgovorno za pitanja

diskriminacije i rasizma u društvu će

pokrenuti istragu po ovom pitanju

ukoliko ova žena to bude htjela.

16. decembar - 21. muharrem

42


Vijesti iz svijeta

Aparthejd i okupacija Palestine

Uvrijeme kada se Russelov

tribunal za Palestinu sastaje

da diskutira o Palestini,

Izrael je već nadmašio rasističku

eru Južnoafričke Republike.

U izraelskim zatvorima više je Palestinaca

nego je bilo političkih zatvorenika

u južnoafričkom zatvoru

Robben Island.

Ove sedmice Russelov tribunal

za Palestinu razmatrat će pitanje

da li su postupci Izraela na Okupiranoj

palestinskoj teritoriji (OPT)

osnova za krivično djelo aparthejda

prema Međunarodnoj konvenciji

o suzbijanju i kažnjavanju zločina

aparthejda iz 1973. godine. Ova

konvencija, koja je uvrštena u Rimski

statut Međunarodnog krivičnog

suda, ne odnosi se samo na aparthejd

u Južnoafričkoj Republici.

Umjesto toga, ona međunarodnim

zakonom zabranjuje postupke koji

nalikuju aparthejdu.

Filozof Bertrand Russell 1960-

ih godina osnovao je Russelov tribunal

da bi ispitivao ratne zločine

počinjene za vrijeme rata u Vijetnamu.

Tribunal ponovo zasjeda da bi

razmotrio kršenja međunarodnog

prava od strane Izraela. Ovo nije

tribunal sudskog tipa, nego tribunal

koji se sastoji od renomiranih

članova iz različitih zemalja i koji

ima za cilj da ispita da li je Izrael

prekršio međunarodne krivične zakone

i treba li biti pozvan na odgovornost.

Ukratko, Russelov tribunal je

sud međunarodnog javnog mnijenja.

Njemu će, u Cape Townu, biti

predstavljeni dokazi o opsegu Konvencije

o aparthejdu iz 1973. godine,

o aparthejdu u Južnoafričkoj

Republici, o postupcima Izraela u

OPT-u, pogotovo na Zapadnoj obali,

te o tome da li ovi postupci dovoljno

nalikuju aparthejdu da bi se

na njih mogla primijeniti Konvencija

o aparthejdu iz 1973. Izraelska

vlada pozvana je da svjedoči, ali do

sada nije odgovorila na poziv. Stoga

je nesumnjivo da će Izrael biti kritiziran

u većini dokaznog materijala.

Mir i pravda

Nijedan međunarodni tribunal

ne može pozvati Izrael da odgovara

za svoje postupke jer Izrael odbija

16. decembar - 21. muharrem

43

prihvatiti nadležnost Međunarodnog

suda pravde i Međunarodnog

krivičnog suda. Russellov tribunal

ima za cilj da ispravi ovu slabost u

međunarodnom pravosudnom sistemu,

stvarajući uvjete da Izrael

odgovara pred sudom međunarodnog

javnog mnijenja. Tribunal ne

želi opstruirati, nego promovirati

mirovni proces. Ali nema mira bez

pravde. Ovo je osnovni princip kojem

je većinu svog života posvetio

nekadašnji tužilac Međunarodnog

krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Richard Goldstone, autor teksta

objavljenom u New York Timesu 31.

oktobra 2011. u kojem je kritizirao

Russellov tribunal.

Je li istinito reći, kao što je Richard

Goldstone tvrdio, da ne postoji

osnova za upoređivanje izraelske

okupacije OPT-a s aparthejdom? Je

li istinito, kako on tvrdi, da su takve

sugestije “štetne” i “netačne” ili

one imaju smisla?

Naravno, režimi aparthejda i

okupacije su različiti. Južnoafrička

Republika za vrijeme aparthejda

bila je država koja je diskriminirala

svoj narod. Imala je za cilj da po-


dijeli državu na bijelu Južnoafričku

Republiku i crnački Bantustan.

Njeni sigurnosni zakoni su korišteni

da brutalno suzbijaju protivljenje

aparthejdu. S druge strane, Izrael je

okupatorska sila koja upravlja stranom

teritorijom i narodom pod režimom

koji priznaje međunarodno

pravo – ratnom okupacijom.

Međutim, u praksi, nema mnogo

razlika. Oba režima karakterizira,

ili je karakterizirala, diskriminacija,

represija i komadanje teritorije

(to jest, oduzimanje zemljišta).

Mnoge sličnosti

Izrael diskriminira Palestince na

Zapadnoj Obali i u Istočnom Jerusalemu,

u korist pola miliona izraelskih

naseljenika. Njegove restrikcije

slobode kretanja, koje se ogledaju

u bezbroj ponižavajućih kontrolnih

tačaka, nalikuju “zakonima

prolaza” iz vremena aparthejda.

Njegovo uništavanje palestinskih

domova nalikuje uništavanju domova

koji su pripadali crncima po

Zakonu o grupnim područjima iz

aparthejda. Oduzimanje palestinskih

poljoprivrednih dobara pod

izgovorom gradnje sigurnosnog

zida podsjeća nas na slične stvari.

I tako dalje. Zaista, Izrael je prevazišao

aparthejd gradnjom posebnih

(i nejednakih) puteva za Palestince

i naseljenike.

Za vrijeme aparthejda, sigurnosna

policija je naveliko mučila

ljude. To isto čine izraelske snage

sigurnosti. Bilo je mnogo političkih

zatvorenika u zatvoru Robben

Island, ali više je palestinskih političkih

zatvorenika u izraelskim

zatvorima.

Za vrijeme aparthejda, Južna

Afrika je oduzimala crnačku zemlju

i davala je bijelcima. Izrael je

oduzeo zemlju Palestinaca u korist

pola miliona naseljenika i u svrhu

gradnje sigurnosnog zida u okviru

palestinske teritorije – a oba čina

nisu u skladu s međunarodnim pravom.

Većina Južnoafrikanaca koji posjete

Zapadnu Obalu pogođeni su

sličnostima između aparthejda i

postupaka Izraela na tom mjestu.

Postoji dovoljno dokaza da Russelov

tribunal otvori legitimnu istragu

o tome da li Izrael krši zabranu

aparthejda propisanu Konvencijom

o aparthejdu iz 1973. i Rimskim

statutom.

Piše: John Dugard

Izvor: Al Jazeera

Islamske teme

Hadisi i savjeti o vrijednosti

ranog odlaska na namaz

Uovim

U

vremenima većina kla-

Unjača uobičajila je kasniti u

Udžamiju, pa pretežno dolaze

kada se uči ikamet ili nakon njega, a često

im prođe namaz ili jedan njegov dio.

Ponekad se uči ikamet za namaz, a u nekim

džamijama je veoma mali broj ljudi,

četverica ili peterica, a zatim nakon ikameta

dolaze ljudi u skupinama pa ih vidiš

i po nekoliko safova, uprkos tome što

je ostavljeno 15 minuta nakon ezana ili

više da bi klanjači mogli pristići na vrijeme.

Zbog ovog kašnjenja ovakvi klanjači

propuštaju veliko dobro, a evo nekoliko

dokaza za ono što oni propuštaju:

1. Gubljenje smirenosti i skrušenosti,

a prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada čujete ikamet, idite korakom

(polahko), budite smireni i skrušeni, i ne

žurite.” (Muttefekun alejhi). Zbog žurbe,

koja je prisutna kod mnogih, dolazi

do gubljenja j smirenosti i skrušenosti.

2. Često se ovim kašnjenjem propu-

sti vrijednost večernjeg i jutarnjeg odlaska

u džamiju, a prenosi Ebu Hurejre od

Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,

da je rekao: “Kad god neko ode u džamiju

(radi namaza) ujutro ili navečer –

Allah mu pripremi doček u Džennetu

koliko god puta ode ujutro i navečer.”

(Muttefekun alejhi).

3. Zbog žurbe se smanjuje broj koraka

koji se učine do džamije, a rekao je Uzvišeni:

I Mi smo zapisali ono što su uradili

i njihove korake. (Prijevod značenja Jasin,

12.). Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem: “Benu Seleme, ostanite u

vašim kućama (nemojte se preseljavati u

blizinu džamije), pisat će vam se koraci

(nagrada za njih)”, i rekao je, sallallahu

alejhi ve sellem: “Svaki korak pri dolasku

na namaz je sadaka”, i rekao je, sallallahu

alejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputim

na ono čime će vam Allah izbrisati grijehe

i povećati stepen (deredžu)?” Rekoše:

“Hoćemo.’’ On reče: “Temeljno uzimanje

abdesta u najtežim uvjetima, mnogo

koraka do džamije i iščekivanje namaza.

To je vaša pripravnost, to je vaša pripravnost.”

(Muslim).

4. Meleki traže oprost za onoga koji

namaz čeka u džamiji prije ikameta, i

kome se računa da je u namazu, pa oni

koji kasne sve ovo propuštaju. Od Ebu

Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada

čovjek lijepo uzme abdest i krene u džamiju,

ne želeći ništa drugo osim namaza,

neće zakoračiti ni jedan korak a da mu

Allah neće povećati jedan stepen i izbrisati

po jedan grijeh, a kada uđe u džamiju,

on je u namazu sve dok je u džamiji

radi namaza. A meleki donose na njega

salavat dok god se nalazi na mjestu na

kojem je klanjao: ‘Oprosti mu Allahu i

smiluj mu se.’’’ (Buharija). U jednoj predaji

stoji: “Jedan od vas je u namazu sve

dok je namazom zauzet i dok ga jedino

namaz sprječava da se vrati svojoj porodici.”

5. Kašnjenjem se većinom gubi mjesto

u prvom safu i time i njegova vrijednost,

a rekao je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem: “Kada bi ljudi znali

kakva je vrijednost ezana i prvog safa, i

kada se ne bi mogli dogovoriti ko će učiti

ezan ili stati u prvi saf nego bacanjem

kocke, bacali bi kocku. A kada bi znali

vrijednost ranjenja na namaz, oni bi se

u tome natjecali.“ (Muttefekun alejhi). I

rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji

saf muškaraca je prvi saf, a najslabiji

je zadnji saf.” (Muslim).

6. Zbog kašnjenja većinom se propušta

početni tekbir (tekbiretul-ihram), a

to je najvrjedniji tekbir. Bezzar bilježi hadis

od Ebu Derdaa da je rekao: “Rekao

je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem: ‘Uistinu svaka stvar ima svoj najvrjedniji

dio, a najvrjedniji dio namaza je

početni tekbir, pa ga čuvajte.’’’ (El-Kešf,

521), a prenosi se od Ebu Hurejre hadis

merfu‘: “Svaka stvar ima svoj najodabraniji

(najbolji) dio, a najodabraniji dio

namaza je prvi tekbir (početni tekbir).”

7. Kašnjenjem se propuštaju pritvrđeni

sunneti prije farz-namaza, kao što je

sabahski sunnet, a bilježi Muslim hadis

od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Dva rekata sabaha (sabahskog sunneta)

bolja su od dunjaluka i svega što je na

njemu.” Bilježi Ebu Davud hadis merfu‘:

“Ne ostavljajte ih (sabahske sunnete) pa

makar vas progonila konjica.’’ Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, klanjao

je dva rekata prije podnevskog farz-namaza,

a ponekad bi klanjao četiri, kao

što bilježi Tirmizi od Alije i Aiše, a autori

16. decembar - 21. muharrem

44


Sunena bilježe hadis merfu‘ od Ummu

Habibe: “Ko bude klanjao prije i poslije

podne-namaza (farza) po četiri rekata,

Allah će ga zabraniti Vatri.” Od Ibn

Omera se prenosi hadis merfu‘: “Smilovao

se Allah čovjeku koji prije ikindije

(farza) klanja četiri rekata.” (Hadis

bilježe Ebu Davud i Tirmizi sa dobrim

senedom).

8. Kašnjenjem se propušta vrijeme

u kojem se prima dova, a to je vrijeme

između ezana i ikameta. Ebu Davud

i Tirmizi bilježe da je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne

odbija se dova između ezana i ikameta.”

(Tirmizi je ovaj hadis ocijenio kao

hasen.).

9. Onaj koji kasni često propušta

ponavljanje riječi ezana i ikameta za

mujezinom, te dovu nakon ezana, a

iskreno ponavljanje riječi za mujezinom

uzrok je ulaska u Džennet, kao

što bilježi Muslim od Omera, radijallahu

anhu, a Buharija bilježi od

Džabira da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada

čuje ezan: Allahumme Rabbe hazihi’dda’veti’t-tammeh,

ve’s-salati’l-kaimeh,

ati Muhammedeni’l-vesilete ve’l-fadilete,

veb’ashu mekamen mahmuden

ellezi ve’adteh (Allahu moj, Gospodaru

ovog savršenog poziva i nastupajućeg

namaza, podari Muhammedu

‘El-Vesile’ i ‘El-Fadile’, i proživi ga na

hvale dostojnom mjestu koje si mu

obećao), zaslužio je moj šefat na Sudnjem

danu.”

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

Gaddafi protiv NATO-a koristio afričke

migrante

Fajon: Uvođenje viza za zemlje Zapadnog

Balkana realnost

Tekstovi

Zločinci ubili 115 imama i mualima

Deset strategija manipulacije

ljudima putem medija

10. Kašnjenjem se propušta zaokupljenost

zikrom, dovom i učenjem

Kur’ana. Onaj ko dođe u džamiju za

vrijeme ezana ili malo nakon njega,

ostaje u njoj duže vremena, pa se za

vrijeme namaza, prije i poslije njega,

približava Uzvišenom Allahu činjenjem

različitih ibadeta kao što je zikr,

činjenje dove, učenje Kur’ana ili njegovo

slušanje, razmišljanje o ajetima

Uzvišenog Allaha, osamljivanje uz spominjanje

Allaha i obraćanje Njemu,

te povlačenje od dunjaluka i njegovih

briga, da bi sve to potaklo želju za namazom

i skrušenost u njemu, za razliku

od onoga koji kasni na namaz. Onaj ko

kasni, dok klanja srce mu je obuzeto

brigama i jadima, pa se ne posvećuje

namazu i većinom nije prisutan u njemu

svojim srcem. Nema sumnje da

većina onih koji odgađaju svoj odlazak

u džamiju dok ne čuju ikamet, nemaju

nekog posla kojim bi bili zaokupljeni,

osim priča “rekla-kazala’’, zabave i igre,

gledanja filmova ili besposlenih sijela,

i sličnih stvari kojima se gubi vrijeme

ili čine grijesi. Kada bi čovjek navikao

sebe na ranije dolaženje na namaz, svaki

put bi mu taj raniji dolazak u džamiju

bio lakši i draži, uživao bi u boravku

u džamiji više nego što uživa u društvu

sa svojom porodicom i djecom. Težimo

ka tome da ranije dolazimo na namaz

da ne bismo bili od onih za koje je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Dokle god budu neki ljudi oklijevali,

sve dotle ih Allah unazađuje.”

(Muslim).

Nauka i zanimljivo

Euforija u LHC-u: Zapažena

‘Božija čestica’?

Kako misli utiču na naše

zdravlje?

IB TV

Videovijesti: Vandalizam povodom

zabrane alkohola

IslamBosnaTV: Malezija traži

supermuslimanku

16. decembar - 21. muharrem

45


Razmišljanja

Gola kreativnost

Vrisak slobode ili gluposti

Na kraju krajeva, koji je smisao

ovog čina, i čina izraelskih

djevojaka koje su se grupno

fotografisale onako kako je i

Aliaa? Ako su su svoju poruku

zamislile kao “konačnu slobodu”

i oslobađanje od sistema vlasti,

onda bi se po njima, vjerovatno,

svi trebali “oblačiti” kao i one.

A sve i da u parlamentu BiH

političari dođu “obučeni” kao

Aliaa, zar uistinu ljudi koje dijele

iste ideje kao Aliaa, misle da

bi dobili besplatno školovanje,

nekorumpirane profesore,

zauvijek uništen rasizam,

seksualno nasilje itd.?

Piše: Aida Sadiković

Aliaa

A

Magda Elmahdy, dva-

Adesetogodišnja studentica

Aumjetnosti u Kairu, ovih je

dana preko interneta, poslala ljudima

svoju poruku “Ne nasilju! Ne rasizmu!,

Ne seksualnom uznemiravanju! Ne

islamističkoj politici! Ne hipokriziji!”.

Ukoliko se detaljnije zapitamo o kreativnosti

i mašti omladine, posebno

studenata koji bi se, kao takvi, trebali

ponajviše prepuštati vlastitoj naobrazbi

i težnji ka ozbiljnošću, zdravoj komunikaciji

unutar zajednice, težnji da ono

istinsko njihovo “ja” bude prepoznato

u maksimumu svojih kvaliteta, bojim

se da ćemo naići na pomalo deprimirajući

odgovor. Većina studenata danas,

vođeni američkim popularnim “koledž-filmovima”,

uče tek toliko da bi

položili ispite te stekli više slobodnog

vremena koje će kvalitetno potrošiti

u kafani, uz dobru pjevačicu, opuštajući

se od “savremenog života koji nas

sve više pritišće”. Kreativnosti ni na

vidiku! Ponekad se izda neka zbirka

postmodernističke poezije čije ključne

riječi su često mahalske psovke, kako

kažu, i psovka je književna stilska figura.

Onda ne mogu da se ne zapitam,

ako je stopa kreativnosti studenata

prvenstveno u Bosni i Hercegovini, a

onda i širom svijeta toliko

niska, od koga da je makar

“mrvu” očekujemo, ako ne

od studenata umjetnosti.

Međutim, tu nailazimo na

problem. Očito je stopa kreativnosti

otišla “u minus”,

pa je mlada Aliaa ljudima

svoju poruku prenijela na

ogavan način. Ova dvadesetogodišnjakinja

je, naime,

skinula svu odjeću sa sebe i

time željela postići promjene

u Egiptu, svijetu, svemiru.

Istinski kvalitet

Sramotno je

što studenti

međuljudsku

konverzaciju

i sistem

“pošiljalacporukaprimalac”

svode na ovako

primitivne

metode, poput

pokazivanja

vlastitog tijela,

koje je očito

uslovljeno

nepostojanjem

intelektualnih

kvaliteta.

Da je ovaj smiješni čin

učinila neka neobrazovana

žena koju državni sistem

“ubija”, to toliko ne bi ni

bilo zabrinjavajuće, koliko

činjenica da studenti

na ovakav način pokušavaju

kreirati revolucije.

Kada su feministkinje

počinjale svoj pokret

počinjale su ga kroz edukacije

žena, obrazovanje

raznih uzrasnih skupina

ženske populacije, pokretanjem

ženskih časopisa,

nizom književnih

djela, studija, publikacija.

Međutim, danas to

nije slučaj. Zašto Aliaa,

kao studentica umjetnosti,

nije uzela olovku,

napisala, nacrtala, naslikala

neko umjetničko

djelo kroz koje će izraziti

maksimum kvaliteta

njenoga “ja”? Zašto bi to

uradila, kada jednostavno

može da svuče sve sa

sebe i time “kaže ono što

misli”. U opisu njene ličnosti

stoji: “Ja sam nereligiozna

Egipćanka, vegetarijanka,

individualista”.

Da li je nabrajanje

par savremenih pojmova

maksimum intelektualne

moći jedne studentkinje? Nažalost,

mnogi danas ovako razmišljaju, tješeći

nepostojanje svoje hrabrosti, plasiranjem

lažne hrabrosti poput

ove: skidanja. Ne bi li veća

hrabrost bila pokušati napisati

studiju o položaju žene

sa životnim stilom poput

ove djevojke u jednoj zemlji

kao što je Egipat? Zar

hrabrost ne bi predstavljala

umjetnička slika hipokrizije

o kojoj dotična govori (mada

niti jedan simbol govora u

ovom njenom činu nisam

uspjela prepoznati). O tome

kako ovo nije pojedinačni

slučaj kao što mnogi tvrde,

uvjeravajući se pri tom da je

i potpuno nebitan, govore i

mnoge riječi i djela podrške

koji Aliaai stižu sa svih strana

svijeta. Grupa izraleskih

16. decembar - 21. muharrem

46


mladih djevojaka su svoju podršku

Alliaai dali upravo na isti način na koji

je svoje misli izrazila i Aliaa.

Nemoguće je ne osvrnuti se i na

pokušaj oslobađanja žene od “okova

islama” za šta se, ovim činom, vjerujem,

Aliaa također zalaže. Internetom

zadnjih dana kola zanimljiva izjava

“Ako je pokrivanje žena vraćanje u srednji

vijek, onda je razgolićivanje vraćanje

u pećinsko doba”. Svijet obično misli

kako islam ne dozvoljava ženi da izrazi

svoju intelektualnu moć, ali da li je

Aliaa izrazila svoju? Ukoliko pričate sa

osobom poput Aliaae, da li se prvo pomisli

na “ono što je u njenoj glavi” ili

pak ono što je na njoj samoj? U konverzaciji

sa jednom ženom muslimankom,

koja prakticira svoju vjeru, ona vam ne

dozvoljava da mislite na bilo šta drugo

osim na ono što želi iskazati stepenom

svog obrazovanja i intelektualnog bogatstva.

Ne dozvoljava, jer na njoj nemate

vidjeti ništa što će potcijeniti i u

drugi red staviti misli i ideje koje vam

plasira. Možda je to još jedan od razloga

slabog zapošljavanja muslimanki sa

hidžabom, ko zna. Stvar koje se možda

i ponajviše plašim jeste činjenica

da svake sekunde možemo očekivati

potporu Bošnjakinja ovom (ne)djelu

Aliaae.

Okovi strasti

Da li će neke naivne

bošnjačke djevojčice, koje

naizgled žive u patrijarhalnim

sredinama, krenuti

stopama ove, zaključujem,

“veoma kreativne djevoj-

j

ke”. Šta ako, razočarane

državnim korpusom, načinom

obrazovanja i položajem

u društvu neke naše

sugrađanke krenu stazama

novih revolucija? Ovo ne

iznosim samo kao puku

pretpostavku, već kao činjenicu

koja je već odavno

poznata narodu BiH. Studenti

i mladi ljud se sve

više okreću u pravcu onoga

gdje ne moraju mnogo razmišljati

i samostalno donositi odluke,

tako većina njih koje znam, izjašnjavaju

se kao ateisti sa vrlo jednostavnim

objašnjenjem: “Nemam vremena

da mislim o Bogu”. Upravo od

ovakvih osoba, potpora širom svijeta

stiže Aliaai. Sramotno je što studenti

međuljudsku konverzaciju i sistem

“pošiljalac-poruka - primalac” svode

na ovako primitivne metode, poput

pokazivanja vlastitog tijela, koje je

Zašto Aliaa,

kao studentica

umjetnosti, nije

uzela olovku,

napisala,

nacrtala,

naslikala neko

umjetničko

djelo kroz

koje će izraziti

maksimum

kvaliteta

njenoga “ja”?

Zašto bi to

uradila, kada

jednostavno

može da svuče

sve sa sebe i

time “kaže ono

što misli”.

očito uslovljeno nepostojanjem

intelektualnih kvaliteta.

Na kraju krajeva, koji

je smisao ovog čina, i čina

izraelskih djevojaka koje

su se grupno fotografisale

onako kako je i Aliaa? Ako

su su svoju poruku zamislile

kao “konačnu slobodu”

i oslobađanje od sistema

vlasti, onda bi se po njima,

vjerovatno, svi trebali

“oblačiti” kao i one. A sve

i da u Parlamentu BiH političari

dođu “obučeni” kao

Aliaa, zar uistinu ljudi koje

dijele iste ideje kao Aliaa,

misle da bi dobili besplatno

školovanje, nekorumpirane

profesore, zauvijek uništen

rasizam, seksualno nasilje

itd? A kažu da islam ne dozvoljava

napredak obrazovanja, napredak civilizacije,

a zaboravljaju prvu riječ koja

je objavljena Poslaniku, s.a.v.s “Ikre”-

uči, čitaj. Pa ja ih pitam, ko onda

koga zatupljuje i vraća u prošlost?

U konačnici, nije tačno da narod

teži ka Zapadu, narod teži tamo gdje

je najlakše steći popularnost sa najmanje

uloženog znanja, ovaj put, svijet se

okrenuo ka Istoku.

16. decembar - 21. muharrem

47


Zelena transferzala

Hrvatska

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske

Nedavno održani parlamentarni izbori u Hrvatskoj,

osim iznenadne pobjede Kukuriku koalicije,

donijeli su još jedno iznenađenje. Naime, i na

bošnjačkoj političkoj sceni u Hrvatskoj došlo je do

promjena. Po prvi put, nakon osam godina Bošnjake

u Saboru Republike Hrvatske neće predstavljati Šem-

so Tanković koji je posljednjih osam godina ispred

SDA Hrvatske redovno pobjeđivao. Ovaj put Bošnjaci

u Hrvatskoj su svoje povjerenje dali drugoj stranci,

Al Džazira Balkans

Druga strana Srbije

Al Džazira Balkans, najnoviji televizijski kanal

Amedijskog magnata Al Jazeera Network emituje

Avijesti i aktuelna zbivanja za gledaoce na lokalnim

jezicima u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu,

Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Srbiju.

Odnedavno, svake subote sa početkom u 19:30 sati,

emituje se serijal “Druga strana Srbije” koji je sniman

u 48 nerazvijenih opština koje su u nadležnosti

Kancelarije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih

područja.

Serijal “Druga strana Srbije” je projekat Kancelarije

za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja

koja je u sastavu ministarstva kojim rukovodi ministar

dr. Sulejman Ugljanin i ima za cilj medijsku

promociju realnog stanja u kojima se danas nalaze

najnerazvijenije opštine i 900.000 građana Srbije

koji žive u tim područjima. Predstavljanjem prirodnih

resursa i privrednih potencijala ovih opština na

Al Džaziri, podstaći će se kontinuirano privlačenje

investitora koji bi ovim opštinama mogli da daju neophodan

ekonomski zamah.

48

Bošnjačkoj demokratskoj stranci Hrvatske i njihovom

kandidatu Nedžadu Hodžiću. “Još uvijek smo pod

dojmovima”, kaže Nedžad Hodžić, koji će u novom

sazivu Sabora zastupati bošnjačku te albansku, crnogorsku,

makedonsku i slovensku manjinu. “To je kruna

našeg četverogodišnjeg rada”, ističe Hodžić, podsjetivši

da je BDSH osvojio mandat uz konkurenciju

čovjeka koji je bio osam godina u Saboru.

BDSH od osnivanja 2008. g., okuplja više od 1.500

članova u 14 ogranaka diljem

Hrvatske, a do kraja

2012. g. planiraju udvostručiti

broj članova te osnovati

još 11 ogranaka. Uz

ogranak u Zagrebu, također

u pripremi je i osnivanje

ogranaka BDSH u Splitu,

Velikoj Gorici, Osijeku i

Slavonskom Brodu. “Sada

smo već bošnjački pokret.

To je nova politička stranka,

a ipak smo je uspjeli

razvijati u teškom vremenu

i bez financijske potpore

kakvu imaju parlamentarne

stranke. Osim toga i

percepcija političara u našoj

zemlji nije baš bajna pa

nam je uspjeh tim važniji,

jer je i potvrda da je naša

politička priča prepoznata”,

kazao je Nedžad Hodžić.

16. decembar - 21. muharrem


Kosovo

Bošnjaci nikad nisu bili ugroženi od strane Albanaca

Manjinske zajednice na Kosovu, među

kojima bošnjačka, turska i ostale, nikada

nisu imale problema sa većinskim albanskim

narodom u smislu zajedničkog života

na ovim prostorima, jer nikad nisu bile

ugrožene od strane Albanaca. Sloboda i prava

svih građana su zagarantovana zakonom.

Svaka manjinska zajednica, a prema tome i

bošnjačka, je slobodna da uživa svoja prava

koja su zagarantovana zakonom. “Mi nismo

protiv tog principa jer bi bilo politički vrlo

naivno da bilo koja politička stranka ili pokret

bude protiv nečijeg elementarnog prava

kao što je sloboda”, kaže Arber Rexhaj, predsjednik

albanskog pokreta “Vetëvendosje”.

Ovaj pokret postaje sve masovniji a širom

Kosova imaju na hiljade aktivista. Kada je

u pitanju budućnost Kosova za ovaj pokret

nema dileme. “Moje mišljenje je da se Kosovo

kao država spoji sa Albanijom jer je to

u našem nacionalnom, kulturnom i institucionalnom

interesu te nakon toga građani te

države bi na referendumu odlučili hoće li biti

dio Evropske unije ili ne”.

Sandžak

Prvi Sandžački rječnik

Sandžački rječnik, prvi u historiji Sandžaka,

od autora Džavida Begovića i Šefke Bego-

vić-Ličina uskoro će se naći u našim bibliotekama,

knjižarama i kućama. Rječnik je spreman

za štampu, ali se traže donatori koji će

svojim novčanim donacijama pomoći njegovu

štampu i time učiniti veliko dobro sandžačkom

narodu. Autor ovog rječnika kaže: “Vođeni

amanetom naših predaka, četiri godine

smo sakupljali zataškano i zatureno sandžačko

blago – govor našeg naroda, te brisali sa

njega jg prašinu vremena i zaborava. Pripremili

smo za buduće generacije prvi SANDŽAČ-

KI RJEČNIK, najveći pečat sandžačkog

identiteta. Sandžački rječnik sadrži preko

10.000 sandžačkih riječi, koje se ne upotrebljavaju

ili se rijetko upotrebljavaju u slavenskim

jezicima iz okruženja. Rječnik, takođe,

sadrži 3.000 sandžačkih fraza, te 11.500 primjera

upotrebe riječi iz svakodnevnog govora

i književnih djela sandžačkih pisaca”.

Iza ovog značajnog djela stali su najveći autoriteti

iz ove oblasti u BiH i Sandžaku, te

istaknuti sandžački književnici i umjetnici.

Glavni urednik je akademik Muhamed Filipović,

a redaktor i recenzent akademik Dževad

Jahić.

16. decembar - 21. muharrem

49


Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Dragan Obrenović: Izgubili smo

se u mržnji, u brutalnosti, u tom

vihoru desio se i užas Srebrenice

Nastavljamo sa

objavljivanjem svjedočenja

Srba o ratnim zločinima

nad Bošnjacima tokom

agresije na Bosnu i

Hercegovinu. I ova

svjedočenja koja ćemo

objaviti dogodila su se u

sklopu sudskih procesa

pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku

S

stranu priče o ratnim zlo-

Sčinima nad Bošnjacima nastav-

Sljamo svjedočenjem Dragana

Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine

u Rogatici. Od decembra 1992. do novembra

1996. godine bio je načelnik štaba

i zamjenik komandanta 1. zvorničke pješadijske

brigade Drinskog korpusa vojske

bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 1995.

do 15. septembra 1995. i ponovo od 18.

do 24. septembra 1995., bio vršilac dužnosti

komandanta Zvorničke pješadijske

16. decembar - 21. muharrem

50

brigade. Uhapšen 15. aprila 2001. godine,

od strane Međunarodnih stabilizacionih

snaga (SFOR). Sporazumno prihvatio 21.

maja 2003. krivicu za progone. 10. decembra

2003. godine, osuđen na 17 godina

zatvora, 18. juna 2004. godine prebačen

u Norvešku na izdržavanje ostatka kazne.

U nastavku slijedi njegovo priznanje o počinjenom

zločinu nad Bošnjacima. Prvo

ćemo objaviti okvirno priznanje Dragana

Obrenovića a u sljedećim brojevima objavićemo

njegovu izjavu u kojoj on u detalje,

po datumima priznaje šta je radio i šta je

vidio i znao o zločinima nad Bošnjacima.


Prije citiranja Obrenovićeve izjave

kratko ćemo navesti detalje iz optužnice.

Prvobitna optužnica protiv Dragana

Obrenovića je potvrđena 9. aprila 2001.

godine (IT-01-43). U Optužnici je terećen

po pet tačaka za saučesništvo u genocidu,

istrebljenje, ubistvo kao zločin

protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje

zakona i običaja ratovanja i za progone.

Prvobitna Optužnica je kasnije spojena

sa Optužnicama podignutim protiv Vidoja

Blagojevića (IT-98-33/1) i Dragana

Jokića (IT-01-44). Po Spojenoj optužnici

podignutoj 22. januara 2002. godine

(IT-02-53), ova tri optužena su se teretili

za učešće u udruženom zločinačkom

poduhvatu za iste optužbe kao i u prvobitnoj

optužnici. Dana 17. maja 2002.

godine, Optužnica protiv Momira Nikolića

(IT-02-56) je pridodata Spojenoj

optužnici i podnesena pod brojem predmeta

IT-02-60. Tužilaštvo je podnijelo

Izmijenjenu optužnicu (IT-02-60) 27.

maja 2002. godine. Optužbe protiv Dragana

Obrenovića su ostale iste. (Dana 23.

maja 2003. godine, Dragan Obrenović se

izjasnio krivim i njegovom predmetu je

dodijeljen broj IT-02-60/2.) Konačna

Optužnica je Dragana Obrenovića teretila

na osnovu individualne krivične odgovornosti

(Član 7(1) Statuta Međunarod-

nog suda) i odgovornošću koja proizilazi

iz komandne odgovornosti (Član 7(3))

za sledeće:

• Saučesništvo u genocidu (genocid,

Član 4(3)(e)),

• Ubistvo, istrebljenje, progon i nečovječna

djela (zločini protiv čovječnosti,

Član 5),

• Ubistvo (kršenja zakona i običaja

ratovanja, Član 3).

Kriv sam

A sada slijedi okvirna izjava o priznanju

krivice.

“Na prostorima zemlje gdje sam rođen,

pucnjevima iz vatrenog oružja obilježavalo se

i proslavljalo se rođenje muškog djeteta. Taj

pucanj govori sve, i šta znači nova muška glava

u kući i šta se od nje očekuje - snaga, zaštita,

ratnik, borac - ‘glava kučija’ kod nas kažu.

Kad su nažalost odjeknule one druge, ratne

puške u Jugoslaviji, normalno je bilo da svaka

muška glava obuče uniformu, uzme pušku

u ruke i krene da zaštiti svoju domovinu,

svoj narod, konačno svoju porodicu. To se

od njega očekivalo, to je bio njegov zadatak,

sveti zadatak po rođenju. Tu nije bilo izbora -

biti borac ili izdajnik. Na početku rata, izgledalo

je da je rat i sve to nemoguće, da se to

nama ne događa i da će se sve za koji dan riješiti

i da će konačno naša generacija ipak imati

šansu. Ni osjetili nismo kako smo bili uvučeni

u ludilo međunacionalne mržnje, kako

komšija sa komšijom živjeti više nije mogao,

kako se smrt naseljavala u našu blizinu, i mi

nismo ni primijetili da smo se navikavali na

nju. Smrt je postala naša stvarnost, nažalost

svakodnevnica. Ko je prije toga mogao vjerovati

da užas rata može postati svakodnevnica?

Ko je mogao vjerovati da to može biti

sastavni dio života? Užasom okruženi, mi

smo se na njega navikli i tako živjeli. U tom

užasu, desile su se stvari koje su radili ljudi

koji se poznaju međusobom, koji se znamo i

koji smo do juče živjeli pa skoro ko’ familija.

U Bosni je komšija više od rođaka, u Bosni

je ispijanje kava sa komšijom ritual. To smo

pogazili i zaboravili. Izgubili smo se u mržnji,

u brutalnosti. U tom vihoru strašne nesreće i

užasa, desio se i užas, užas Srebrenice.

Ovdje sam pred časnim Sudom sa željom

da se čuje moj glas kajanja. Dugo sam

razmišljao i jedna uvijek ista misao me prati

- krivica. Grijeh kao slika koja se ne miče

ispred mene. Sa nelagodnošću

ovu izgovaram, ovu istinu. Kriv

sam za sve što sam onda učinio,

bolno pokušavam da to izbrišem

i da budem onakav kakav

onaj put nisam bio. Kriv sam

i za ono što nisam učinio, što

nisam pokušao zaštititi te zarobljenike,

bez obzira na privremenost

moje tadašnje funkcije.

Iznova postavljam ponovo sebi

pitanje šta sam mogao da učinim,

a šta nisam učinio. Hiljade

nevinih žrtava je stradalo. Ostali

su grobovi, izbjeglice, sve razoreno

i nesreća opšta. Dio odgovornosti

za to snosim i ja.

Ostala je nesreća na svim

stranama kao opomena da se to

nikad i nigdje valjda više neće dogoditi. Ovo

moje svjedočenje i priznanje krivice skida

odgovornost sa mog naroda, takođe. Ovo

je krivica jednog čovjeka sa čistim imenom

Smrt je postala

naša stvarnost,

nažalost

svakodnevnica.

Ko je prije toga

mogao vjerovati

da užas rata

može postati

svakodnevnica?

Ko je mogao

vjerovati da

to može biti

sastavni dio

života? Užasom

okruženi, mi

smo se na njega

navikli i tako

živjeli.

i prezimenom - Dragana Obrenovića. Ja iza

toga stojim, ja sam za taj dio odgovoran. Krivica

zbog koje se kajem i zbog koje se izvinjavam

žrtvama i njihovim sjenama. Biće

mi drago ako ovo moje svjedočenje i kajanje

doprinese pomirenju ljudi u Bosni, ako

komšija ponovo stegne komšiji ruku, ako

naša djeca ponovo zaigraju zajedničke igre i

ako oni budu imali pravo na šansu. Biće mi

drago ako ovo moje svjedočenje pomogne

familijama žrtava da ih poštedim ponovnog

svjedočenja i ponovnog prolaženja kroz sve

boli koje bi sigurno morali proći prilikom tih

svjedočenja. j

Želja mi je da ovo moje svjedočenje

pomogne da se ovo nikad i nigdje više ne

dogodi. Ne u Bosni, nego nigdje, nigdje u

svijetu. Za mene je to kasno sad, ali za djecu

koja tamo u Bosni žive nije i nadam da će to

biti dobra opomena. U ovim našim ratnim

stradanjima, niko nije izašao kao

pobjednik. Ostali su svi da pate.

Na svim stranama ostao je još

uvijek bol. Pobijedila je patnja

i nesreća, kao posljedica slijepe

mržnje i nerazuma. Duh te

nesreće ostao je još uvijek da se

vijori našim napaćenim bosanskim

brdima i trebaće godine

da prođu da se izbrišu tragovi

tog užasnog rata, da se ponovo

zapuše ognjišta, a možda desetine

godina da zarastu rane u

dušama naroda. Ako ovo moje

priznanje, svjedočenje i kajanje,

ako ovo moje suočavanje sa samim

sobom, doprinese bržem

zarastanju tih rana, ja sam ipak

obavio svoju dužnost ratnika,

borca, oca i čovjeka. Želim na kraju da se

zahvalim Tužilaštvu na naporu koji su uložili

da se utvrdi istina i na naporu da se

zadovolji pravda.

16. decembar - 21. muharrem

51


Islamski svijet

Kuda ide Egipat

Središnji put i umjerenost

će ujediniti Muslimansku braću i selefije

Liberalisti su umislili kako je sve

spremno da oni preuzmu vlast

u Egiptu i to iz tri razloga: prvi

razlog su pohodi westernizacije

koji u Egiptu nisu prestajali u

zadnja dva stoljeća, drugi razlog

su medijski i novinarski napadi na

islamiste i treći razlog je činjenica

da je svrgnuti predsjednik Hosni

Mubarak uništio infrastukturu

islamskoga djelovanja u Egiptu

u zadnjih trideset godina. Zbog

toga su liberalisti bili zatečeni i

zaprepašteni rezultatima prvog

kruga izbora

Piše: Mahmud eš-Šerif

Preveo i prilagodio: Abdulvaris

Muris Ribo

Nakon

N

fantastičnih uspjeha,

Nkoje su egipatski islamisti

Nostvarili u prvom krugu izbora,

a u sjeni priprema za drugi izborni

krug, te pozitivnih koraka s ciljem jačanja

jedinstva i bratstva među pripadnicima

Muslimanske braće i selefija, “Internacionalni

klub za umjereni put” organizirao je

prošireni simpozij pod nazivom “Islamska

struja (pokret)-jedinstvo i bratstvo”.

Simpozij je organiziran s ciljem iznalaženja

puteva i mogućnosti za saradnju i

jedinstvo među islamski orijentiranim

partijama, širenja umjerenog islamskog

puta, poziva na jedinstvo i zajedništvo

svih pripadnika islamskih struja, radi

suzbijanja razdora i razilaženja koja vode

propasti i neuspjehu, te radi nastavljanja

smjerom demokratije u preostalim izbornim

etapama.

Na početku simpozija govorio je Abdul-Halik

eš-Šerif, odgovorni za islamsko

misionarstvo u pokretu Muslimanske

braće, i istakao neophodnost izbora Vijeća

naroda, koje će predstavljati i zastupati

istinske potrebe Egipćana,

gdje će svako izabrati onoga

ko će ga predstavljati..“Mi

želimo narod u kojem će se

sve grupacije i zajednice međusobno

potpomagati radi

Egipta, islamskoga ummeta i

arapskih naroda.”

Između ostalog je kazao:

“Mubarekov režim se u svome

postojanju oslanjao na

dvije stvari; prva je palestinski problem

(zarobljenika), koje je riješeno nakon

propasti njegova apsolutističkog režima

i oslobađanja palestinskih zatvorenika, a

druga stvar su etnički i sektaški sukobi.”

...Istakao je da je egipatski narod, uključujući

sve njegove grupacije, ovu smutnju

zaboravio i prevazišao. Pojasnio je

da ni jedan politički subjekt nije u stanju

da sam ponese cjelokupan politički teret

i izazove, pozivajući islamiste na međusobno

potpomaganje, ali i udruživanje

sa drugim političkim strujama, s ciljem

vraćanja sigurnosti i povjerenja u Egipat.

Tarik ez-Zumer, jedan od lidera u

pokretu “El-Džema’atu-l-islamijje” posebno

je naglasio važnost “Islamskog

projekta” u Egiptu u ovom sudbonosnom

vremenu. Istakao je da se egipatski

narod nakon Revolucije usmjerio ka

“Islamskom projektu”, stoga je, prema

njegovim riječima, neophodna saradnja,

kako među samim islamistima, tako i sa

“Mi volimo ovu

domovinu i srca

islamista su

dovoljno široka

da prihvate

sve grupacije

i zajednice u

egipatskom

društvu.”

drugima mimo njih i to sve

s ciljem da se zaštiti i očuva

Revolucija, te da se u vezi nje

ne naprave propusti. Ovo je

potrebno i radi očuvanja jedinstva,

ne samo islamskog,

nego jedinstva svih Egipćana,

i muslimana i kršćana. Zumer

je potvrdio da Revoluciji danas

prijete mnoge opasnosti,

“stoga je potrebno još više

pojačati suradnju i zajedno stati u jedan

red, sve dok ne ostvarimo naše ciljeve.”

Između ostalog je kazao: “Ulazak u parlament

je obaveza, na koju podstiče i islam

i Revolucija, čime ćemo spriječiti mnoga

kršenja zakona i nepravde koje se čine

Egipćanima.”

Ukazao je da je jedinstvo muslimana

obaveza, a da je razdor među islamistima

strogo zabranjen, skrenuvši pažnju da je

političko djelovanje jedan od najopasnijih

uzroka razdora i razjedinjenosti. Neki

su upozoravali na opasnost ulaska u parlament,

jer bi taj potez mogao razjediniti

muslimane u “Islamskom projektu”, međutim,

da bi sačuvali ovaj projekat, ulazak

u parlament je postao obaveza.

Težak udarac liberalistima

Komentirajući rezultate prvog kruga

izbora, na kojima su islamisti ostvarili

ogroman i krupan uspjeh, Ez-Zumer je

16. decembar - 21. muharrem

52


izrazio svoje iznenađenje reakcijama liberalne

struje i medija na uspjeh i napredak

islamskih političkih snaga u prvom krugu

parlamentarnih izbora. Rekao je: “Kada

slušam Nedžiba Savirsa ili Ibrahima Isu

kako govore o izborima, imam osjećaj da

su liberalisti i sekularisti izluđeni rezultatima

prve runde izbora, iako postoje još

dva izborna kruga koji još nisu ni počeli.”

Spomenuo je da su liberalisti umislili

kako je sve spremno da oni preuzmu vlast

u Egiptu i to iz tri razloga: prvi razlog su

pohodi westernizacije koji u Egiptu nisu

prestajali u zadnja dva stoljeća, drugi razlog

su medijski i novinarski napadi na

islamiste i treći razlog je činjenica da je

svrgnuti predsjednik Hosni Mubarak

uništio infrastukturu islamskoga djelovanja

u Egiptu u zadnjih trideset godina.

Zbog toga su liberalisti bili zatečeni

i zaprepašteni rezultatima prvog kruga

izbora.”

Jedan od lidera u pokretu “El-

Džema’atu-l-islamijje” je rekao: “Kada bi

se u bilo kojoj arapskoj zemlji, od prve do

posljednje, održali pošteni izbori, na čelo

bi sigurno došle islamske struje...Tunis i

Egipat su primjer svima.” On je od nekih

liberalista, među kojima je i Nedžiba

Savirs, zatražio da prestanu sa huškanjem

na prevrat protiv principa demokratije

i rušenja demokratskih procesa, samo

zbog toga što su nakon prvog kruga izbora

na čelo dospjeli islamisti.

Islamisti u politici su u službi Egipta

Šejh Muhammed el-Kurdi, kandidat

ispred selefijske političke partije “En-

Nur” je rekao: “Političke partije u vrijeme

režima Hosnija Mubaraka, živjele su pod

presijom i nepravdom, a danas, sve političke

partije teže ostvarenju interesa egipatskog

naroda. Bilo je neophodno da se

pojavi islamski politički subjekt radi političkog

djelovanja.” Potvrdio je da među

islamskim političkim partijama nema

nikakvih sukoba. El-Kurdi je također

kazao: “Moramo sačuvati Egipat. Ako ga

danas izgubimo, nikada ga više nećemo

povratiti, jer ne smijemo zaboraviti da je

se oslobodio iz lavljih čeljusti.” Pojasnio je

da su islamisti ušli u politiku radi služenja

domovini, te je posebno istakao i podvukao

da među islamistima nema nikakvog

razdora i da oni ulažu trud i međusobno

se natječu radi samoga Egipta. Ukazao je

da su rezultati prvoga kruga izbora otkrili

da egipatski narod želi povratak islamu i

islamistima.

vapi za onima koji će mu ponuditi rješenje

za njegove probleme, a islam je taj

koji ima rješenje za sve krize sa kojima se

današnji svijet suočava.”

Kemšiš je istakao da je Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, za sva vremena

uspostavio odnose između muslimana

i drugih. Također je kazao: “Mi volimo

ovu domovinu i srca islamista su dovoljno

široka da prihvate sve grupacije i zajednice

u egipatskom društvu.”

S druge strane, Muntesir ez-Zejjat,

predsjednik “Simpozija umjerenog

puta”, kazao je da su islamisti stupili na

egipatsku izbornu scenu radi misionarstva

(da’ve) i reforme egipatskog društva,

stoga ovaj put ne bi smio da bude

uzrokom našeg razdora. Između ostalog

je rekao: “Mi imamo principe i naše pravo

je da se čvrsto prihvatimo ‘Islamskog

projekta’. Muslimanska braća su sada

vodeća snaga u politici, stoga želimo

da surađuju sa selefijama i da uspostave

koordinaciju sa njima.” Istakao je da

Muslimanska braća posjeduju određeno

političko iskustvo.

Islamisti dolaze na pročelje

O preuzimanju vodeće

uloge na izbornoj sceni u

Egiptu i drugim arapskim

zemljama od strane islamista,

Halid eš-Šerif, generalni sekretar

“Simpozija umjerenog

puta” je rekao: “Muslimanska

braća, selefije i pokret ‘El-

Džema’atu-l-islamijje’ ostvarili

su veliku pobjedu u prvom

krugu parlamentarnih izbora,

a oni lično su bili žrtve političkih

i sudskih procesa i progona,

dok su sada Mubarek i

njegovi pomagači zatvorski i

sudski taoci.”

“Sjajni

uspjesi koje

je ostvarila

islamska struja

u prvom krugu

parlamentarnih

izbora, Božija

su blagodat

koja zahtijeva

zahvalnost,

a zahvalnost

ćemo postići

ako pripadnici i

sinovi islamske

struje budu

jedinstveni

i budu se

zajedno držali.”

Eš-Šerif je dodao: “Danas Rašid el-

Ganuši u Tunisu, koji je bio protjeran u

zapadne zemlje i dva puta osuđivan na

smrt, predvodi svoju braću u formiranju

vlade, nakon što je na izborima pobijedila

Islamska stranka preporoda (Hizbun-nehda

el-islamijj), dok bivši diktatorski

vladar Zejnu-l-Abidin bježi od pravde.”

U svome govoru je između ostalog kazao:

“Sjajni uspjesi koje je ostvarila islamska

struja u prvom krugu parlamentarnih

izbora, Božija su blagodat koja zahtijeva

zahvalnost, a zahvalnost ćemo postići ako

pripadnici i sinovi islamske struje budu

jedinstveni i budu se zajedno držali.”

Ne treba strahovati od islamista

El-Fennan el-Kadir i El-Džiddi el-

Arebi, pozvali su Egipćane da ne dozvole

da na njih negativno utječu medijske

kampanje, koje za cilj imaju da građane

zaplaše islamistima. Jedan od njih dvojice

je rekao: “Prije nekoliko dana zaustavila

me je neka gospođa i upitala me: ‘Hoće

li islamisti porušiti piramide i

faraonsko historijsko naslijeđe?’

Odgovorio sam joj: ‘Da

su islamisti imali želju da ih

poruše, to bi učinili prije 14

stoljeća, kada je islam došao u

Egipat.’”

El-Arebi je rekao: “Mi podržavamo

umjetnost, ali ne

onu raskalašenu i razuzdanu

umjetnost koja će uništiti stid

i dostojanstvo egipatske porodice.

Mi smo za umjetnost

koju će otac moći dozvoliti

svojoj kćerki, bez straha za

njene ljudske vrijednosti i njeno

ponašanje.” Napomenuo

je da su Muslimanska braća

osnovali pozorište još prije 70

godina.

Islam je rješenje

Mustafa Kemšiš, predstavnik političke

partije “El-Hurijje ve-l-’adale” (Sloboda

i pravda), potvrdio je da svijet žudi i

16. decembar - 21. muharrem

53


Islamnet

Europa

Odnos europskih medija

prema islamu i muslimanu

organizaciji Saveza muslimanskih

europskih zajednica u

U

Briselu je od 9. do 12. decembra

održan skup 160 predstavnika islamskih

zajednica i organizacija iz

16 europskih zemalja na kome se

raspravljalo o odnosu medija prema

islamu i muslimanu. Posebna tačka

ovoga susreta bila je islamofobija u

europskim medijima.

Ovo je bio prvi susret ovakve vrste

predstavnika muslimana iz Europe.

Posebno je istaknut negativni trend

naše vjere i muslimana općenito u

europskim sredinama. Organizaciono

stanje muslimana u Europi je

jedno od najvažnijih pitanja. Prema

nekim saznanjima u Europi ima desetak

islamskih organizacija, konferencija,

saveza i udruga na razini kontinenta.

Nema ni jedne organizacije

koja bi okupila sve muslimane. To

je pitanje koje se najviše dotiče autohtonih

europskih muslimana, tj.

one iz BiH, Kosova, Albanije i Bugarske,

kao i manjinske zajednice u

zemljama bivše Jugoslavije. Ovako

krupno pitanje kao što je islamofobija

nije moguće raspravljati bez

muslimana koji žive stoljećima na

europskom tlu.

I pored nedostataka u organizaciji

skupa, na njemu su se mogle doznati

brojne informacije koje do sada

nisu bile poznate. Tako, na primjer,

pakistanska muslimanska zajednica

u Kataloniji u Španjolskoj broji

80.000 članova i svake godine se sve

više povećava. Skoro sve zajednice

muslimana umrežene su u Internet,

ali je problem što većina muslimana

u Europi zna samo jedan ili najviše

dva jezika. Značajno je da je na ovom

skupu postavljeno pitanje jačeg povezivanja

muslimana na kontinentu.

(pripremio Š.O.)

Afganistan

Broj ubijene djece u Afganistanu je daleko veći od broja

poginulih Amerikanaca u terorističkom napadu 11. septembra

Do kraja 2011. godine ostalo je još

nekoliko dana. I ove, 2011. godine,

kao i svih ranijih ratnih godina, u

Afganistanu počinjeni su brojni zločini

nad afganistanskim civilima od strane

NATO snaga predvođenih američkom

vojskom. Svjetski mediji, zbog medijske

blokade nametnute od strane Sjedinjenih

Američkih Država, veoma rijetko

izvještavaju o brojnim ubijanjima afganistanskih

civila. Pa ipak, sumirajući spomenute

rijetke medijske i druge izvještaje

i ove godine je u Afganistanu ubijeno

više hiljada civila. Najranjivija kategorija

među afganistanskim civilnim žrtvama

su djeca. Nažalost, NATO snage predvođene

američkom vojskom u 2010. godini

su ubile više stotina afganistanske

djece. Stvarni broj ubijene djece je daleko

veći a taj broj ćemo teško saznati, osim

ako Wikileaks ne objavi povjerljive dokumente

američke vojske o zločinima u

Afganistanu za ovu godinu. Wikileaks

je prošle godine objavio preko 90 hiljada

ratnih izvještaja američke vojske iz Afganistana.

U tim izvještajima spomenuti su

brojni počinjeni zločini nad afganistanskim

civilima od strane američke vojske

i njihovih saveznika iz NATO-a i Afganistana.

Za razliku od medija koji zbog

nametnute blokade veoma rijetko izvještavaju

o broju i vrsti počinjenih zločina

nad afganistanskim civilima, objavljeni

dokumenti američke vojske na Wikileaksu

pokazuju pravo stanje po tom pitanju.

Julien Assange, osnivač WikiLeaksa kaže

da se među 90 hiljada objavljenih dokumenata

nalaze izvještaji o hiljadama incidenata

koji otkrivaju brojne počinjene

zločine nad afganistanskim civilima.

Kao što smo rekli, najbrojnije žrtve među

afganistanskim civilima su djeca. Od oktobra

2001. godine, kada je počela američka

agresija na Afganistan pa do danas, američka

vojska i njeni saveznici ubili su više od tri

hiljade afganistanske djece (samo u jednom

danu i jednom napadu u maju 2009. godine

u provinciji Gerani Natovi avioni su ubili

140 civila od čega 93 djece i 28 žena). Dakle,

broj ubijene djece u Afganistanu je veći

od broja poginulih Amerikanaca u terorističkom

napadu 11. septembra 2001.godine.

Prema vjerodostojnim procjenama, samo u

prvih nekoliko mjeseci američke okupacije

u Afganistanu, od 7. oktobra pa do kraja

2001. godine ubijeno je preko 20 hiljada

afganistanskih civila. Način na koji se Sjedinjene

Američke Države odnose prema

ovom zločinu nad afganistanskom djecom,

odnosno civilma je svima poznat. Kad god

američki, odnosno NATO avioni i druga

oružja izvrše pokolj nad djecom u nekoj od

afganistanskih provincija, prvo se taj zločin

poriče, a nakon toga, kada budu suočeni za

nepobitnim dokazima, slijedi faza u kojoj

neko od glasnogovrnika NATO snaga u

Afganistanu da izjavu da je istraga u toku.

Nažalost, na tome se sve završi, a nakon toga

ubrzo uslijedi novi strašni zločin.

Nažalost, odnos svjetske javnosti prema

nemilosrdnom ubijanju afganistanske

djece je sraman i zabrinjavajući. Odgovornost

za takvo stanje snosimo svi, bez

obzira na vjeru i naciju.

16. decembar - 21. muharrem

54


Maroko

Marokanska tiha revolucija

Proteklih dana Marokanci su

izašli na proteste protiv diktatorskog

režima pozivajući vlasti da

pokrenu prave političke reforme.

Protesti su održani u 30 gradova.

Predstavnici protestanata ističu da

su nedavni izbori bili samo djelimične

promjene i da njih ne interesuju

ograničene

reforme. Antivladini

aktivisti optužuju

Sjedinjene Američke

Države da su zajedno

sa marokanskim

kraljom osmislili

ograničene političke

promjene, međutim

za njih su te promjene

tek jedan korak

do pravih demokratskih

promjena. Održavanje

antikraljevskih

protesta u 30

Turska

Erdogan popularniji od Mesija

Popularni američki magazin Time

ovih dana je objavio ko je po izboru

čitalaca najpopularnija ličnost

2011. godine. Najpopularnija ličnost

u svijetu po izboru čitalaca magazina

Time je Recep Tayip Erdogan, premi-

jer Turske. Premijer Erdogan je dobio

podršku 122.934 čitalaca. Na drugom

mjestu, iza premijera Erdogana našao

gradova najavljuje

da su građani Maroka

postali veoma odlučni u svojim

namjerama da idu do kraja. Marokanski

kralj je počeo popuštati,

održani protesti su ujedno znak da

će kralj Muhamed morati činiti još

puno ustupaka. Marokanska tiha

revolucija polahko ruši temelje kraljevskog

režima!

se napopularniji fudbaler na svijetu

Lionel Messi koji je dobio podršku

74.412 čitalaca magazina Time. Ovako

je Time opisao turskog premijera

Erdogana: “On je razlog što je Turska

postala druga po redu zemlja sa najbrže

rastućom ekonomijom. Iako nije Arap,

on je najpopularniji politički lider

među Arapima...”.

Saudijska Arabija

Svake godine na

saudijskim cestama

pogine jedan manji grad,

a osakati se jedan poveći

grad

Prema informacijam Ministarstva

unutrašnjih poslova Saudijske

Arabije u prošloj godini je u

ovoj zemlji zabilježeno 544.000

saobraćajnih nesreća u kojima je

poginulo 7.153 lica, a povrijeđeno

je 40.000 osoba. Na saudijskim

cestama trenutno je u voznom

stanju 9.400.000 automobila, tako

se broj automobila povećao prošle

2010. godine za 600.000 novih

automobila.

Novinar dnevnog lista Er-Rijad

Abdullah Keid, novinarski

stručnjak za saobraćaj kaže da je

saudijsko društvo pred katastrofom

jer svake godine na saudijskim

cestama pogine jedan manji grad,

a osakati se jedan poveći grad.

Prema njegovim riječima ne vidi se

rješenje ovog problema ni kod jedne

institucije zaduženih za promet.

Oko 75% saobraćajnih nesreća

posljedica su ljudskih grešaka,

dok ostali procenti otpadaju na

loše puteve, signalizaciju prometa

i tehnički neispravna vozila. Od

ukupnog broja povrijeđenih lica

u prometnim nesrećama njih 7%

ostaju invalidi nakon izlaska iz

bolnice.

Najviše prometnih nesreća sa teškim

posljedicama dogodilo se na području

gradova Mekke i Rijada.

16. decembar - 21. muharrem

55


Australija

Aboridžini postaju

muslimani

Islam se brzo širi među australijskim

Aboridžinima.

Jedan od glavnih razloga što

Aboridžini sve više prihvataju

islam jeste i njihovo uvjerenje

da im islam pomaže da očuvaju

svoje tradicionalne vrijednosti

i zbog toga što su u islamu svi

ljudi jednaki bez obzira na porijeklo

i boju kože. “U islamu

muškarac ima jasnu ulogu kao

i žena, kao i u aboridžinskoj

tradiciji. U Kur’anu se navodi

da čovjek ne treba trošiti ono

što mu ne treba. Voda i drvo

su veoma dragocjeni i trebaš

ih koristi samo onoliko koliko

ti treba. Iste ovakve vrijednosti

nalazimo i kod nas Aboridžina”,

kažu Aboridžinke Alinta

i Nazra. “Islam ne kaže ti si

musliman i to je to. Islam poštuje

to što smo mi pripadnici

različitih plemena i nacija. Zagovaranje

jednakosti među ljudima,

bez obzira na boju kože,

otvorilo je put ka islamu za

mnoge Aboridžine. Također,

prihvatanjem islama čovjek se

mora odreći konzumiranja alkohola,

droga, kockanja i drugih

društvenih zala. Sve to je

navelo mnoge Aboridžine da

prihvate islam”, kaže Shahzad.

Prvi muslimani u Australiji

bili su Afganistanci, goniči

deva koji su ovaj dio naše planete

naselili oko 1860. godine.

Francuska

Katar osnovao fond za ekonomsku pomoć

francuskim Arapima

Katarski emir šeik Hamad bin

Khalifa al-Thani osnovao je

fond za finansijsku pomoć Francuzima

arapskog porijekla. Šeik

Hamad bin Khalifa al-Thani je za

početak izdvojio 50 milona eura za

fond koji će pomoći

ekonomske projekte u,

kako kaže ambasador

Kuvajta u Francuskoj

Mohamed Jahan al-

Kuwari, zapostavljenim

arapskim predgrađima

u Francuskoj.

Prema riječima ambasadora

Kuwaria,

uloženih 50 milona

eura su samo početna

sredstva. Govoreći

predstavnicima francuskih

Arapa, ambasador

Kuwari je rekao:

“Svi smo sretni što

vas vidimo. Vi predstavljate

Francusku na

moderan način i vi na

originalan i impresivan

način predstavljate

Francuze arapskog

porijekla. Ovaj fond

nije humanitarna pomoć.

Fond je osnovan

na osnovu ozbiljnih

poslovnih projekata i iznos fonda će

rasti.” Ambasador Kuwari je još dodao

da je Francuska strateški interes

za katarsku ekonomiju a da francuski

Arapi mogu biti jaka spona između

ove dvije zemlje.

Vatikan

Vanzemaljska izjava vatikanskog astronoma: Bio

bih presretan kad bismo pronašli vanzemaljce,

a još srećniji kad bih mogao da ih krstim

K

atolička crkva pozdravlja vanzemaljski

život i poziva ih pod svoje okrilje,

izjavio je Guy Consolmagno, jedan

od 12 astronoma koji rade u Vatikanu.

Guy Consolmagno, koji je u službi pape

Benedikta XVI, rekao je da su bilo kakvi

oblici života, do sada nepoznati ljudima,

dobrodošli u Katoličku crkvu.

Konsolmagno je svojim izjavama ostavio

mogućnost prihvatanja vanzemaljaca i

njihovo pokrštavanje, a rekao je da bi ih

i sam pokrstio. “Bio bih presretan kad

bismo pronašli vanzemaljce, a još srećniji

kad bih mogao da ih krstim”, rekao je

vatikanski astronom.

16. decembar - 21. muharrem

56


Grčka

Gradonačelnik Soluna primjer poštivanja

prava muslimana

Uvrijeme opće islamofobije iz

Grčke dolazi pozitivan primjer

poštivanja prava muslimana. Naime,

gradonačelnik Soluna, gospodin Yiannis

Boutaris je ovih dana objavio

informaciju da je njegov ured u ime

Grada pokrenuo inicijativu izgradnje

prve gradske džamije. U Solunu

živi oko pet hiljada muslimana.

Gradonačelnik Yiannis Boutaris je

učinio veliko djelo. Također, pohvale

zaslužuju i ostali članovi izvršne

i zakonodavne vlasti Soluna koji su

svojim glasom dali svoj pristanak na

sprovođenje ideje gradonačelnika

Boutarisa.

Bliski istok

Islamsko bankarstvo

osvaja svijet

Foto islamneta

Na izbore sa ocem u naručju

Egipat: Prvi slobodni izbori u Egiptu ostat će upamćeni po

ogromnom odzivu birača. Na izbore su izišli skoro svi, pa i oni koji

nisu mogli doći svojom nogom.

Učešće islamskog bankarstva

u svjetskim finansijskim

tokovima treba porasti

za 33 % do kraja 2012. godine

kada bi ukupan kapital islamskih

banaka trebao dostići

iznos od preko jednog triliona

američkih dolara. Društvene

promjene koje su uslijedile nakon

arapskih revolucija u Libiji,

Tunisu i Egiptu otvaraju

nove mogućnosti za angažman

islamskog bankarstva. “Nakon

‘arapskog proljeća’ dobili smo

brojne zahtjeve za većim angažmanom

islamskog bankarstva”,

kaže Ashar Nazim, lider

islamskih finansija u kompaniji

Ernst & Young. Prema njegovim

procjenama, rast islamskog

bankarstva u svijetu u

narednih pet godina trebao bi

se na godišnjem nivou kretati

u visini 20% konstantog rasta.

Jedna od glavnih prepreka jačeg

rasta islamskog bankarstva

je nedostatak globalnih regulativa

i standarda između islamskih

finansijskih institucija.

Dosadašnja planiranja ulaganja

islamskih finansija u svjetskoj

ekonomiji jasan su znak da

islamsko bankarstvo osvaja svijet.

16. decembar - 21. muharrem

57


Društvo

Evropa i islam

Peterov san

Početkom decembra u Hamburgu

je udruženje novinara Njemačke

dodijelilo prestižnu nagradu

“Deutscher Reporterpreis 2011”

za najbolje reportaže u protekloj

godini. Iz kategorije “slobodni

reporter” nagradu je osvojio

novinar Frankfurter Allgemeine

Zeitunga za reportažu “Peterov

san” u kojemu opisuje

njemačkog konvertita u islam

kojeg njemačke vlasti svrstavaju

u potencijalne teroriste. Tu

reportažu možete pročitati

ispod. Zanimljivost ove priče

leži u činjenici da je reporter

Jonathan Stock, nakon završene

reportaže – kako prenosi Der

Spiegel – i sam prešao na islam

Piše: Jonathan Stock

Izvor: Frankfurter Allgemeine

Sonntagszeitung, 02.07.2011.

Prijevod s njemačkog: Senada Mešinović

Proganja ga unutrašnji nemir,

labilna je ličnost: tako ga karakterišu

čuvari Ustava koji

ga već šest godina posmatraju. “Smatra

se nasilnikom i korisnikom narkotika”,

piše u dosijeu Saveznog kriminalističkog

ureda. Učestvovao je u reketiranju,

krao je, tukao se; to je ono što on sam o

sebi kaže. Četiri puta je bio kod polici-

je u Hamburgu radi uzimanja otisaka

prstiju, tamo se vodi kao “potencijalni

terorista”.

Kaže da je jednostavno stići do pakla.

Dovoljno je samo slijediti svoje

strasti. Ali, doći u raj je teško. Za to se

mora trpiti ismijavanje, nerazumijevanje,

iskušenja i kazne. Svoje ime i svoj

lik ne želi vidjeti u novinama. Predložio

je nadimak “Mr. X”, ali njegovo

ime zvuči tako njemačko kao Peter –

dakle, dat ćemo mu ime Peter.

Jedan od sudionika koji mogu prisluškivati

Peterove razgovore kaže da su

ovakvi ljudi propali klovnovi koji pričaju

gluposti bez kraja. Iracionalne djetinjarije,

smatra on, izlapio, uobražen, nesposoban

da odreže sebi krišku hljeba. Ali,

“odjednom razumijete takvu osobu i njegov

krut i zatvoren pogled na svijet”.

Peter kaže da loše snove šalje đavo, šejtan.

Nije dobro pričati ih, bolje je pljucnuti

preko lijevog ramena i tražiti zaštitu

kod Boga. Dobre snove šalje Allah. “Statistički

gledano, situacija je sljedeća; Od

130.000 muslimana koji žive u Hamburgu

su 2.000 islamisti, znači manje od

2 posto. Opet, od te 2.000, 200 njih je

nasilno, a 40 smatramo džihadistima. I

tih 40 su naš prioritet”, kaže jedan od čuvara.

To su ljudi koji potpomažu džihad,

oružani sveti rat. Peter je jedan od njih.

U zatvorskoj ćeliji u Peshawaru,

gdje sunce nije grijalo

niti je mogao čuti cvrkut ptica,

osjećao se vrlo blizu svom cilju.

Bilo je to između zore i izlaska

sunca, sat prije sabaha, najbolje

vrijeme za snove. Ležao je na

podu pakistanskog zatvora, ali

je u snu vozio BMW, šesticu

Coupé, spuštenog, sa crnim

felgama. Vozio se putem, brzo

i cool, kad se asfalt odjednom

pretvorio u željezne tračnice.

Auto je drndalo, stubovi i trafoi

izranjaju iz zemlje poput prepreka

u nekoj kompjuterskoj

igrici. On okreće volan lijevodesno,

sve zaobilazi, pruga se

pretvara u rampu, on je preskače,

gume više nemaju kontakt sa tlom. On

leti, sve dalje i dalje ka nebu. Tada se budi.

“Svako treba svoje snove sam da interpretira”,

kaže Peter. San s BMW-om on tumači

ovako: let, svjetlost koja ga je ispunila,

neopisiv osjećaj, to samo može da bude

smrt šehida. Vožnja i prepreke kao i zahtijevno

tamo-’vamo, predstavlja život.

U zatvoru je proveo dva mjeseca, i

imao je mnogo snova. Ali ovaj san mu

je bio najdraži, san njegovog života, čak i

sada, dvije godine kasnije u kućici u Hamburgu-Wandsbecku

s ljubičicama u vrtu i

žutim mirišljavim drvetom u hodniku.

Ko Peteru dođe u posjetu, mora se

malo strpiti na ulaznim vratima dok

Peter svoju drugu ženu skloni u spavaću

16. decembar - 21. muharrem

58

sobu. Za nju je kupio prirodne lijekove

jer je boli stomak. Također, i prvoj

ženi je kupio cvijeće, jer tako zahtijeva

njegov zakon, Šerijat: sve žene se moraju

tretirati isto.

Ručak je napravila njegova mama, ona

postavlja boršč, što Peter jako voli. Na sofu

sjeda taj 30-godišnjak s budnim zeleno-sivim

očima, otac jedne male djevojčice.

Priča o životu

Otkako je

konvertirao u

islam, njegova

majka, srdačna

i vrlo ljubazna

gospođa, je

vrlo zadovoljna

s njim. Zvuči

čudno, ali Peter

je u zadnjim

godinama ipak

napredovao u

životu.

Obaveza javljanja policiji – dva puta

sedmično, srijedom i subotom. Pasoš je

oduzet po Zakonu o pasošima, paragraf 7,

tačka 1, jer bi Peter mogao ugoriziti “unutarnju

ili vanjsku sigurnost ili druge značajne

interese Savezne Republike Njemačke”.

Prisluškivači, po njegovom mišljenju

četiri (u telefonu, stanu, džamiji i autu).

“Ali samo Allah sve vidi”, kaže on.

Ožiljci: 1. Rana od uboda na lijevom

bedru. 2. Opekotina na lijevoj ruci. 3. Oko

100 rezova žiletom po stomaku. 4. Posjekotina

na lijevom palcu.

Oni pričaju njegov život.

Najstariji ožiljak je na boku, rana nastala

od uboda u toku borbe s nožem. “Ako si

muško, bori se”, rekao mu je Rus, i on se borio.

To je bilo u vrijeme neznanja, džahilijeta.

Prije nego je postao musliman,

prije nego je znao za jedinog

Boga, za Poslanika ili zakon.

Reketiranje za rusku mafiju,

mjesečno je kroz Njemačku

prevaljivao po 15.000

km. Zbog pljačke je više puta

bio u zatvoru, ali ne zna tačno

koliko dugo. Ukupno dvije

do tri godine, po njegovim

procjenama. Zbog reketa nije

nikad bio osuđivan, jer kako

kaže, uvijek su radili čisto.

Hamburški polulegalni

svijet, žene, odjeća, satovi,

auta, alkohol, pušenje trave,

kokain. “To je bio moj život,

razumiješ li? Samo zezancija.

Niko mi nije ništa smio

reći.” Novac su dijelili, zvali se braćom.

Poneki takav život smatraju u redu i

snalaze se u njemu. Neki uzimaju droge

čim se uznemire. Peteru se činilo da mu

nešto nedostaje, uprkos drogama, iako

dugo nije mogao da kaže šta je to.

U toku jedne turneje upitao je svog

prijatelja Hermanna: “Postoji li nešto za

što bi bio spreman umrijeti?” Mora nešto

postojati, razmišljao je Peter, nešto za što

bi sve dali, čak i svoj život. Nešto što bi

rado prenijeli svojoj djeci. Jer tako kako

on upravo živi, to ne želi svojoj djeci.

“Znači, ovo je pogrešno, ili...?”

Peter ne zna tačno šta je Hermman

odgovorio, ali nakon dužeg vremena je

došao opet kod njega, tada je Peter već bio


musliman. “Nemaš više pameti, poludio si

u zatvoru”, rekao mu je. To je bio njihov

zadnji razgovor.

Drugi po starini ožiljak je na lijevoj

ruci. Tu se vijugaju ostaci tribal-tatooa, veliki

plavi romboi što idu prema ramenu. “To

je haram”, kaže Peter, zabranjeno. Tatooi

su mijenjanje j j tijela kojeg je stvorio Allah.

Šejtan zavodi ljude da mijenjaju stvoreno.

“Zato sam ih ispržio”, nastavlja Peter.

“Stopostotni” musliman

Ispržio je svoju prošlost s hemikalijom

koju naziva marganzowka, mješavina kaliumpermanganta

s glicerinom. Sedam

minuta je marganzowka razjedala njegovu

kožu. Ostala je velika, crvena opekotina s

korom.

Haram: zabranjeno. Halal: dozvoljeno.

Razliku Peter uči pri zadnjem boravku u

njemačkom zatvoru. U zatvoru je jer je prekršio

uvjetnu kaznu. Ne želi više uzimati

droge. Ima 25 godina, proučava Tao, Bibliju,

Kur’an.

Biblija mu se sviđa, nosi krst oko vrata,

samo jedno ipak ne razumije. “Ako me

neko udari u desni obraz, zašto moram poturiti

i lijevi? Kakva je to religija?” Razgovara

s pastorom koji ga u prisustvu ostalih

zatvorenika želi pokrstiti, ali Petar radije ne

bi. Tada na tv-u vidi reportažu o islamu.

“Možda bih trebao postati musliman”, govori

sebi.

I onda ni sam ne zna šta treba da radi.

Moli se, jednostavno. “Bože, Allahu, daj mi

ono što hoćeš, daj mi što je najbolje. Ja ne

znam šta je tačno.” Jedan zatvorenik je musliman,

on mu objašnjava Kur’an, mračno

je, on uči ajetul-kursiju. Neki muslimani

plaču kada imam uči: “Kursijja Njegova

obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umara Ga

održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Veličanstveni.”

Tog se momenta naježio, kaže Peter, po

cijelim leđima osjeća trnce. Smatra da je to

bio melek, anđeo, koji ga je zagrlio, pokrio

poput deke. Odmah je znao: To je to! Počinje

da posti, počinje i da trči, zimi izlazi

napolje u kratkim pantolama i trlja se snijegom,

pliva, bavi se sportom. “Tada sam

počeo trenirati, a nisam još znao da je to

ispravno.” Trenirati za džihad. Jer ono što

radi, kaže Peter, on radi uvijek 100 posto,

a džihad je u svakom slučaju 100-postotan.

Po dolasku iz zatvora 2005. godine,

ubrzo postaje posmatračka meta čuvara

Ustava. Upoznati su s njegovim prelaskom

na islam. Nije neuobičajeno da neko na taj

način pokuša prestati s konzumiranjem

droga. Njegova braća po vjeri ne kažu da

je Peter konvertirao, oni kažu da se Peter

vratio Allahu. Svi su ljudi po rođenju muslimani,

samo to ne zna svako.

100 posto je za Petera i Al-Kuds, džamija

u kojoj su klanjali i atentatori 11. septembra.

Svjetski poznata među

islamistima, historijsko mjesto

za simpatizere, mnoge njene

džematlije je smatraju jedinom

ispravnom džamijom Hamburga.

Tu je 2008. upoznao

Ramija Makanesija, inače u

maju 2011. osuđenom za pripadnost

terorističkoj organizaciji.

Tada je htio, kao i ostali,

prebaciti se do trening-kampa

u Vaziristanu, graničnom području

između Afganistana i

Pakistana.

Na pitanje koji su razlozi da

to učini, Peter priča o videima i

izvještajima iz Čečenije i Afga-

nistana i o zlodjelima nevjernika:

ženama se odsijecaju grudi, nerođena

djeca se ubijaju u majčinim utrobama, vojnici

koji čekaju u dugim redovima kako bi

silovali, oficiri koji pri tome čuvaju straže,

i da se ženama izbijaju zubi kako bi bolje

oralno zadovoljavale vojnike.

“Ne možemo samo piti čaj i čekati”,

kaže on, “moramo nešto uraditi.” Džihad

je za njega oslobađajuća borba od okupatora,

njegova borba je borba za njegovu

braću. Prema istraživanjima čuvara Ustava

prije nekoliko sedmica pala je odluka i plan

za neku akciju. Nije ništa o tome rekao ni

majci ni ženi. “Zna da sam često odsutan”,

kaže.

11. marta 2009. godine u pola devet

ujutro na aeorodromu Beč-Schwechat,

kada je čekirao prtljag za let QR-94, austrijska

policija ga je upitala kuda je krenuo.

“Za Pakistan, da kupim tepihe i na

svadbu”, glasio je odgovor. Morali su ga

pustiti da ide dalje. Pakistanska policija ga

je naprotiv dočekala s vrećom preko glave,

i odmah biva zatvoren. O zatovrenicima,

dugobradim brdskim ratnicima, koji su bili

“Pogledaj,

kakav je to

život? Žena

ide u šetnju s

psom, zatim

mora na posao,

raduje se

Božiću, i onda

Božić prođe.

Zamisli da se

živi po 10.000

godina, ali i tih

10.000 godina

bi prošlo”,

kaže Peter. U

suprotonom, raj

je beskrajan.

s njim u pakistanskom zatvoru

kaže : “To su bili najbolji ljudi!”

U njemačkim zatvorima se

susretao samo s kriminalcima.

Nakon dva mjeseca, deportiran

je za Njemačku.

Treći ožiljak je na stomaku,

preko jetre, iz 2010. Za to

je sam odgovoran. Hidžama;

arapska metoda liječenja koju je

praktikovao i Poslanik, s.a.v.s.

Žilet ostavlja na desetine tragova

iza sebe. Nakon toga, Peter

savija papirić u rolnu, pali ga i

baca u veliku čašu. To pritišće

na kožu. Vakum izvlači krv,

lošu krv, objašnjava dalje Peter.

Dim, pepeo i krv se miješaju u

mutnu, crnu mješavinu.

Borba sa đavolom

Peter reže svoju kožu jer želi živjeti kao

Poslanik Muhamed, a.s. Zbog toga ne

ostavlja ništa na tanjiru, jer je sunnet sve

pojesti, tako je radio i Poslanik, s.a.v.s. Ne

koristi četkicu za zube, a u pastu za zube

su nevjernici ubacili otrov za miševe. On za

čišćenje zuba koristi so ili misvak, korijen

drveta koji se koristi za to, i to je radio Poslanik,

a.s., a i spava na podu kao i on.

Šejtani, đavolova braća, žive u prljavštini

ispod noktiju, zbog toga se nokti

moraju kratko rezati. Kada se zijeva,

mora se staviti ruka na usta, inače može

đavo da uđe u tijelo. On je vješt, koristi

sve kao vrata za ulazak u tijelo. Đavo

pokušava također da ode u nebo kako

bi prisluškivao razgovore meleka. Zato

meleci bacaju kamenje na njih, za nas

vidljivo kao pad zvijezda. Borba protiv

đavola je naporna, ali ko ne posustane,

njega čeka najveći poklon: Raj!

16. decembar - 21. muharrem

59


Dan prije nego što Al-Kuds džamija

na zahtjev senatora Hamburga u augustu

2010. biva zatvorena, Peter uz šolju čaja priča

o raju. Izgleda umorno, opet je puštao

krv, ovaj put s glave. Ponekad pogleda brata

koji upravo pere suđe, sljedećeg dana pokazuje

srednji prst policajcima koji su tu da

razvale bravu na vratima džamije.

Zapravo, svima je jasno da je raj za

džihadiste velika stvar, ali kroz razgovor

s Peterom, dobija se utisak da se to ranije

nije znalo. Peter o tome priča ozbiljno i vrlo

konkretno. Za njega raj nije nešto u oblacima,

već nešto stvarno. Tamo ima vina

koja nakon svakog gutljaja postaju još bolja,

i žena, tako lijepih da im i najljepše žene

ovog svijeta ne mogu ni primirisati. Samo

prvi zagrljaj trajat će 70 godina. Njegov

brat u vjeri dobacuje: “Tamo ima sve što je

ovdje zabranjeno, imaju parties. Želim br-

zinom svjetlosti otići tamo”.

600 metara jugozapadno stoji velika

reklama porno trgovine s casinom: “Ovdje

se živi”. Odmah pored blješti hamburška

rijeka Alster u prekrasnom zalasku sunca,

omladina grila na livadi i s pivom u ruci

hlade noge u rijeci. Peter bi im se mogao

pridružiti, odmah se napiti, ali on to ne želi.

Zašto ne? U maju 2011. Peter u svom

VW-u vozi kroz park u Wandsbeku. Sit

je posmatrača, što nema pasoša, prisluškivača

u svom stanu, obaveznog

javljanja dva puta u

sedmici, sit je praćenja. Tada

se pita: “Šta je sve ovo?”

Ovdje je livada u proljećnom

buđenju, lavež psa, miris

lipe i jedna žena plave kose.

To za njega nije nešto.

“Pogledaj, kakav je to život?

Žena ide u šetnju s psom, za-

tim mora na posao, raduje se

Božiću, i onda Božić prođe.

Zamisli da se živi po 10.000

godina, ali i tih 10.000 godina bi prošlo”,

kaže Peter. U suprotnom, raj je beskrajan.

Možda to objašnjava neke nesporazume

poput dana kada je Peter trebao

postati tajni agent. Vratio se iz Pakistana,

2009., nakon dvomjesečnog zatvora.

Nije se mogao optužiti za nešto, uostalom

tvrdio je da ide na svadbu i da kupi

tepihe.

Par sedmica kasnije posjetio ga je

jedan čovjek, nizak, oko tridesetak star,

smatra Peter. Ono što Peter ne može reći

jeste da li je čovjek pripadnik policije ili

jedan od čuvara Ustava. Policija ne želi

ništa reći u vezi s tim, dok jedan od čuvara

Ustava kaže da se kod “ovakvih ljudi”

ništa ne može isključiti.

Kada vlasti

zatvore

džamiju, nove

se otvaraju

negdje drugo,

u Pinnebergu

ili u Harburgu,

najnovija,

koju čuvari

Ustava ne želi

da spomenu,

je otvorena u

Borgfeldu.

Čovjek ljubazno pita da li

može ući u kuću, jer ima ponudu

za njega. U sobi priča o

kući, novcu i novom pasošu.

“Ali, radi se o uzimanju i davanju”,

kaže čovjek. Peter bi trebao

raditi kao tajni agent. Peter

odgovara jasno: “Ne!” Ne treba

da prenagljuje s odlukom, treba

s mirom razmisliti, savjetuje ga

čovjek. “Ja sam musliman, i želim

u raj. Šta mi ti možeš dati?”,

uzvraća Peter. Čovjek na to:

“Uvijek je bilo špijuna”. Peter odgovara: “I

uvijek će ih biti, sve do Sudnjeg jgdana”.

Špijun je licemjer, munafik. A munafi-

ci su za Petera gori nego najgori neprijatelji

islama, gori od nevjernika. Oni će gorjeti

na samom dnu Džehennema, tako piše u

Kur’anu, u četvrtoj suri u 145. ajetu. Tamo

gdje iz korijena vatre izrasta drvo zakum,

čiji su plodovi kao glave šejtana, plodovi

koji izjedaju iznutricu licemjera.

To mali čovjek nije znao.

Najfriškiji j ožiljak je onaj na lijevom

palcu, rez dubine pola centimetra. Čakiji-

cu uvijek nosi na kaišu. Nije isto kao mač

kakvog je imao Poslanik, s.a.v.s Ali, živi se u

Njemačkoj, mora se integrirati, smatra Peter.

Rana je zadobio u toku jednog treninga

borbe nožem.

16. decembar - 21. muharrem

60


Peter ne može trenirati u Pakistanu

jer mu je pasoš oduzet, zato trenira

u Hamburg-Lohbrueggeu, preko puta

prodavnice Netto. S njim treniraju drugi

muslimani. Potiljak trenera izgleda kao

da mu je neko pod kožu pokušao sakriti

hrpu teniskih loptica. Bio je trener u njemačkim

oružanim snagama, poznat je

u 151. pješačkom bataljonu iz Neubrandeburga.

“S hvalom i sjećanjem”, piše na

zidu male sobe za treniranje.

Peter i ostali moraju na pesnicama raditi

sklekove, tri minute, ponekad duže,

a trener ide okolo i udara ih nogom u

stomak, bedra ili grudi. Niko se ne buni.

Zatim, trener pretrčava preko stomaka,

prije nego li učenici unište nerve u podlakticama.

Onda slijedi borba noževima,

boksanje, jedan protiv dvojice, jedan

protiv trojice.

Isti ti učenici se kasnije grle, zbijaju

šale, crkavaju od smijeha.

Na zidu kao u crvenoj magli stoji nacrtan

gladijator, pored njega kralj Leonidas

iz filma “300” s mačem u ruci i jednoj

strijeli koja probada desnu bradavicu

i izlazi opet iz lijeve bradavice.

Kad se Peter bori, on se tad smješka.

Kada udara ili dobija udarce, pogled mu

je oboren a njegove oči bivaju veće. On

trenira već duže, i ekstremnije od ostalih.

Kada svi odu, on nastavlja sa 70 sklekova

i 30 vježbi na vratilu.

“Disciplina je sve, nebitno je li učenje

u pitanju ili trening. Svako mora biti disciplinovan

i imati plan”, kaže Peter.

Njegova vjera je kruna svega. Kada

radi hidžamu, puštanje krvi, najvažnije

je da su osnovni higijenski uvjeti ispunjeni,

nastavlja Peter dalje. Nakon molitve

obilazi sve i gasi svjetla. Smatra ispravnim

da je u Al-Kuds džamiji postavljen

natpis: “Molimo da ne ostavljate bicikla,

inače će biti uklonjena – Uprava”.

Peter je sa svojom braćom u vjeri na

ulazu prostorije u kojoj treniraju.

Bolji čovjek

Na zidu sobe gdje treniraju, na ulazu,

Peter je sa svojom braćom u vjeri nalijepio

27 novinskih isječaka, koristeći ljepljive

gume kako se tapete ne bi oštetile.

U člancima se radi o pucnjavama, ubitstvu

Brunnera, protokolu smrti Loveparade.

“Dosta je više!”, piše pored, “Konačno

zatvor ubici radi 20 centi”, “Ovo

je Melaniein silovatelj”, “Mjesto zločina

Neustadt: Ponovo je noć bila noć nasilja”.

27 članaka o propalom svijetu. Peter stoji

ispred i čita vrteći glavom. “To ovdje stoji

da bi ljudi znali šta se vani dešava, kontaš?

Sve su to originalni slučajevi.”

Kada se u gradu slavi finale za Svjetsko

prvenstvo u fudbalu, Peter ide u džamiju.

I dok drugi vjeruju da Peter živi u pogreš-

nom svijetu, on misli suprotno od toga.

Dok drugi vjeruju da je Peter izgubljen,

on se osjeća spašenim, konačno.

Kasnije, u podrumu gdje se nalazi

prostor za trening, jedan brat uči suru El-

Fatiha. Jasno i glasno odzavanja njegov

glas između vratila i tegova. Peter klanja

onako kako se i bori: kao vojnik, s tačnim

pokretima, rame uz rame, noga dodiruje

nogu onog što stoji pored njega, svi prsti u

jednoj liniji, da šejtan ne bi mogao proći.

Peter prvo pada na koljena, zatim spušta

ruke na tlo, tako se približava Bogu.

“Ja sam ustvari već odavno trebao da

odem”, kaže kasnije u podzemnici. Da

“ode”, misli na Pakistan. Džihad je vrsta

životnog osiguranja za njega, njegovu

porodicu, u raju će mu se za to isplatiti

hiljadu puta više, kaže Peter. Želi otići u

Pakistan, čim dobije pasoš nazad.

Eric Breininger, džihadist, umro je u

Vaziristanu, na usnama je imao osmijeh

kada su ga pogodili, priča Peter. Njegovo

tijelo je preliveno kiselinom jer nisu htjeli

da se zbog tog osmijeha drugi ne podstaknu

na isto djelo. Ipak, tijelo nije istruhlo,

mirisalo je na mosuš dvije sedmice nakon

toga.

“Putovanje, ono počinje odmah”,

kaže Peter.

Može li se Peter zaustaviti? Kako nekom

oduzeti raj?

Kada vlasti zatvore džamiju, nove se

otvaraju negdje drugo, u Pinnebergu ili u

Harburgu, najnovija, koju čuvari Ustava

ne žele da spomenu, je otvorena u Borgfeldu.

S vana se ne mogu odmah prepoznati,

čak ni susjedi ne znaju o čemu se radi. To

16. decembar - 21. muharrem

61

je svijet pozadinskih dvorišta. Ako prislonimo

uho na tepih u Assalam-džamiji, u

kojoj on ponekad klanja, čuje se tiho šaptanje

klanjača i brujanje auta u podzemoj

garaži ispod.

Kada Peter razgovara o nečemu važnom,

kao o planu putovanja ili o financiranju,

tada ostavlja svoj mobitel kod kuće

i ide šetati pored Alstera. Stavlja prsta na

usta i mimikom dočarava neizrečene riječi.

Pokret s kojim pokazuje da u rukama

drži kalašnjikov je znak za džihad.

Otkako je konvertirao u islam, njegova

majka, srdačna i vrlo ljubazna gospođa,

je vrlo zadovoljna s njim. Zvuči čudno, ali

Peter je u zadnjim godinama ipak napredovao

u životu. Vjera ga je smirila, i njegova

majka kaže: “Allah mi je poklonio novog

sina, El-hamdulillah, nije bio uvijek

ovakav kao što je sada”.

Ako ga neko u noći nazove i zamoli

za prenoćište, on ga ugoštava. Ko ostane

bez posla, njemu pomaže da dobije

novi posao. Ako vidi da žena koja raznosi

poštu gura kolica trotoarom, Peter

se izmakne u stranu. “Hvala”, kaže ona,

“Molim”, odgovori on. Kupuje kinderjaja

za djecu svojih prijatelja jer se djeca

uvijek obraduju, a i on se raduje s njima.

On preporučuje sokove “hohes C” i

“Granini”, oni su kvalitetni. Naknadno

je završio osnovnu školu, drogu više nije

uzimao, posao je našao u distributivnom

centru u Hamburgu, na odjelu za

voće i povrće.

Pospremi i obriše sto nakon jela. “Ako

majka nije zadovoljna s djetetom, ono

neće ući u raj”, kaže Peter.


Naučni radovi

Status atributske rečenice u bosanskom, hrvatskom

i srpskom jeziku

Atributska rečenica

uveliko doprinosi u

kreiranju slikovitosti izraza

Jedinstvena definicija rečenica

koja bi obuhvatala sve njene

karakteristike do danas nije

izrečena. Razlog tome jeste

aspekt iz kojeg se ona promatra.

Međutim, rečenicu ipak nije

nemoguće definirati. Tako,

ukoliko rečenicu posmatramo

kao obavijesnu jedinicu,

najprihvaćenija definicija bila

bi da je rečenica najmanja

jezička jedinica kojom se prenosi

potpuna obavijest

Piše: Nermina Usejnovski, prof.

Rezime

Uovom radu ću se bazirati,

prije svega, na složenu rečenicu,

nezavisnu i zavisnu,

ali je akcenat na atributskoj rečenici

i problematici njenog nazivanja (ili

postojanja) u bosanskom, hrvatskom,

srpskom. U čemu je sličnost, a u čemu

razlika, kada je u pitanju ova rečenica,

vidjet ćemo kroz rad. Istraživanje sam

napravila uporedbom gramatika sva

tri jezika.

Ključne riječi: složena rečenica,

nezavisnosložena rečenica, zavisnosložena

rečenica, atributska rečenica

Prije nego što se pozabavimo atributskom

rečenicom u složenoj rečenici,

osvrnimo se na pojam rečenice,

njenu složenost te ćemo na koncu sagledati

odnose klauza unutar složene

rečenice s naglaskom na atributsku

klauzu.

Šta je rečenica?

Jedinstvena definicija rečenica koja bi

obuhvatala sve njene karakteristike do danas

nije izrečena. Razlog tome jeste aspekt

iz kojeg se ona promatra. Međutim, rečenicu

ipak nije nemoguće definirati. Tako,

ukoliko rečenicu posmatramo kao obavijesnu

jedinicu, najprihvaćenija definicija

bila bi da je rečenica najmanja jezička jedinica

kojom se prenosi potpuna obavijest. 1

Ako rečenicu posmatramo kao gramatičku

jedinicu, onda nas prvenstveno

zanimaju zakonitosti njenog gramatičkog

ustrojstva, te u središte pažnje stavljamo

predikativnost koja diktira zakonitosti po

kojima se konstituira rečenica. Predikativnost

rečenični sadržaj određuje s obzirom

na gramatičke oznake lica, vremena i načina

(modalnost). Kategorija predikativnosti

sadržana je u predikatu, te se stoga

bez predikata rečenica ne može ostvariti. 2

Dakle, bez predikata nema rečenice.

Svaka rečenica u svom sastavu ima

najmanje jedan predikat i takva je rečenica

prosta rečenica. Nerijetko u našem

jeziku srećemo rečenice sa dva ili više

predikata, takvu rečenicu nazivamo

složenom rečenicom.

Npr. U mom vrtu procvjetala je

cr-

vena ruža. prosta rečenica

U mom vrtu procvjetala je

ruža koja

je crvena. složena rečenica

Složena rečenica

Već smo definirali složenu rečenicu

kao rečenicu koja u sebi sadrži dva ili

više predikata. U ovom dijelu ukratko

se prisjetimo osnovnih karakteristika

složene rečenice.

Proste rečenice koje su sastavnice složene

nazivaju se surečenice ili klauze.

Ovisno o gramatičkom odnosu koji

se među klauzama u složenoj rečenici

uspostavlja, razlikujemo nezavisan i zavisan

odnos, te stoga razlikujemo nezavisnosložene

e (koordinirane) i zavisnosložene

(subordinirane) rečenice.

U Gramatici bosanskoga jezika razli-

kujemo tri vrste nezavisnosloženih rečenica

(sastavne, rastavne, suprotne), 3

dok Gramatika srpskog jezika navodi

još i zaključne i isključne, 4 kao i Hrvatska

gramatika, koja isključne naziva

izuzetnim rečenicama. 5 Nezavisnosložene

rečenice mogu nastati na dva načina,

spajanjem i nizanjem. Spajanjem

nastaju eksplicitne, a nizanjem implicitne

nezavisnosložene rečenice.

Kada klauze u složenoj rečenici

stoje u odnosu gramatičke zavisnosti,

imamo zavisnosložene rečenice. One

nastaju kao rezultat zavisnog slaganja

prostih rečenica, a to slaganje zovemo

uvrštavanje. Uvrštavanje podrazumijeva

uvođenje predikativne jedinice (klauze)

namjesto nekog nepredikativnog

člana proste rečenice. 6

Npr. Vidio sam marljive ljude.

Gramatika bosanskoga jezika poznaje

sljedeće zavisnosložene rečenice: atributske,

objekatske, adverbijalnoodredbene, u

koje, dalje, spadaju: mjesne, vremenske,

načinske poredbene, uzročne, posljedične,

namjerne, pogodbene i dopusne, 7

dok

u Osnovama gramatike bosanskog jezika

Ibrahim Čedić zavisnosložene rečenice

dijeli na: subjekatske, predikatske,

izrične, atributske i apozitivne, adverbijalne,

koje dalje dijeli na vremenske, mjesne,

načinske, uzročne, posljedične, namjerne,

pogodbene i dopusne. 8 Hrvatska gramatika

prepoznaje: subjektne, predikatne,

objektne i adverbne rečenice, a naknadno

se navodi da se zavisne rečenice koje su

pridružene imenici ili zamjenici u glavnoj

rečenici zovu atributne rečenice. 9

Gramatika srpskog jezika

zavisne

rečenice dijeli na: namjerne, vremenske,

načinske, uzročne, posljedične, uslovne,

odnosne, izrične. 10

Atributske zavisnosložene rečenice

uvršatavaju se po nekoj supstanstivnoj

riječi osnovne rečenice i u složenoj

rečenici prema toj riječi odnose se kao

atribut u prostoj rečenici. U zavisnosti od

toga u kakvom značenjskom odnosu stoje

naspram supstanstivne riječi po kojoj su

uvedene, razlikujemo restriktivnee

i nerestriktivne

atributske rečenice.

Restriktivnee

su one koje se uvode

na osnovu supstantivne riječi širokog

značenja, a nerestriktivne e se uvrštavaju po

supstantivnim riječima uskog značenja. 11

Za razliku od Gramatike bosanskoga jezika,

Hrvatska gramatika a ne prepoznaje

restriktivne i nerestriktivne atributske

rečenice, kao ni apozicijske, a atributsku

rečenicu definira kao zavisnu rečenicu

“koja se u glavnu uvrštava na mjesto njezina

atributa i prema imenici ili zamje-

16. decembar - 21. muharrem

62


nici u njoj odnosi se kao atribut prema

svojoj imenici ili zamjenici”. 12 Odnosne

rečenice smatraju se zasebnima.

Gramatika srpskog jezika ne spominje

niti atributske niti apozicijske, iako se,

kada se govori o odnosnim rečenicama,

napominje da one “najčešće imaju atributsku

službu”. 13

Npr. Nikada ni od koga nisam čuo toliko

oštrih riječi, toliko prezira prema ljudima

na vlasti, toliko ludog slobodoumlja,

kao te večeri, slušajući vatrenog alazharskog

studenta, koji nije znao šta je strah, ili nije

znao šta je vlast. 14

(Složena rečenica sa nerestriktivnom

atributskom klauzom.)

Pamti put kojim smo prolazili... 15

(Složena rečenica sa restriktivnom atributskom

klauzom.)

S obzirom na veznička sredstva kojima

se atributske klauze uvrštavaju u složenu

rečenicu, razlikujemo odnosne (relativne)

i objekatske atributske klauze.

Odnosne (relativne) atributske

klauze uvrštavaju se po svim supstan-

tivnim riječima i za osnovnu se klauzu

vežu odnosnim zamjenicama: koji, ko,

što, čiji, kakav, kolik. 16

17

Vjera je zakon koji uređuje cijeli život.

Za razliku od Gramatike bosanskoga

jezika, Hrvatska gramatikaa

i Gramatika

srpskog jezika, odnosne (relativne)

rečenice ne svrstavaju u atributske, već se

smatraju zasebnima.

Hrvatska gramatika 18 odnosne

rečenice smatra rečenicama koje se

pridružuju imenicama, imenskim skupinama,

zamjenicama, prilozima i

prijedložnim izrazima u glavnoj rečenici i

cijelim svojim sadržajem proširuje njihov

sadržaj i to tako da se svojim vezničkim

riječima priključuje gramatičkim oznakama

onih riječi kojima se pridružuje.

Vezničke riječi odnosnih rečenica

jesu:

• odnosne zamjnice: tko, što, koji,

čiji;

• odnosni pridjevi: kakav, kolik;

• odnosni prilog: što. 19

Nigdje se nisu vidjela čudesa koja sam

20

joj obećavao. (A. Šoljan)

Gramatika srpskog jezika 21 odnosne

rečenice definira kao rečenice koje

se odnose na pojedine riječi neke druge

rečenice (ili cijelu rečenicu) i koje ih bliže

određuju. Odnosne rečenice se za one na

koje se odnose vežu odnosnim zamjenicama

i prilozima: koji, čiji, kakav, kolik,

ko, što, gdje, kako i dr.

Po svojoj službi u jeziku odnosne

rečenice mogu biti različite. One

najčešće označavaju osobinu pojma što ga

označava riječ na koju se odnose, najčešće,

dakle, imaju atributsku službu. 22

Na našoj strani je pravda i hrabrost,

koja će izvojevati tu pravdu. (razg.)

Kao i atribut, i atributska rečenica

uveliko doprinosi u kreiranju slikovitosti

našeg izraza, a ta slikovitost najilustrativnija

je kod naših pisaca koji u

svojim književnim djelima obilno crpe

sintaksičke mogućnosti našeg jezika i

na taj način oblikuju književnu stvarnost

Literatura:

1. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska

knjiga, Zagreb, 1997.

2. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik,

Sarajevo, 2001.

3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000.

4. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd,

1998.

Izvori:

1. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.

2. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004.

Bilješke

1. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 356.

2. Isto, str. 356.

3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 410.

4. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd,

1998, str. 308.

5. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska

knjiga, Zagreb, 1997, str. 463.

6. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 419.

7. Isto, str. 421.

8. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik,

Sarajevo, 2001, str. 208. - 224.

9. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska

knjiga, Zagreb, 1997, str. 467.

10. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd,

1998, str. 313. - 322.

11. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 440.

12. Isto, str. 471.

13. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd,

1998, str. 321.

14. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.

15. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004., str.28

16. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 441.

17. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.

18. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska

knjiga, Zagreb, 1997, str. 472.

19. Isto, str. 472.

20. Navedeno prema: Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica;

Pavešić, Slavko; Peti, Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska

gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 472

21. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beograd,

1998, str. 319.

22. Isto, str. 320.

16. decembar - 21. muharrem

63


No comment

Hrvatska: Tri učenika

Šumarske škole u Karlovcu

silovala vršnjaka nogom

od stolice?

Jutarnji list, 6. decembar 2011.

Tragedija Ante Tadića:

Opljačkao ga vozač kojega

je zaustavio, a potom ga

pregazila četiri auta

Stipe K. iz Viteza osumnjičen je za razbojništvo

nad Antom Tadićem (52) iz

Busovače, koje se dogodilo nedaleko od

Žepča, prošle sedmice, a koje je rezulti-

ralo pogibijom napadnutog, nakon što

je opljačkan. Stipo je oko 5 ujutro, primio

u svoj “Golf II” autostopera Tadića,

nakon čega ga je opljačkao. Nesretni

Tadić je potom pomoć pokušao naći

vrativši se na M17, ali je smrtno stradao

u udaru čak četiri automobila, koja su u

mraku naletjela na njega.

Dnevni avaz, 11. decembar 2011.

Krao novac za lečenje

devojčice

N. I.(23) iz Bihaća uhapšen je juče zbog

prevare. On se sumnjiči da je korisnike

Fejsbuka varao tako što je prisvajao novac

koji su oni uplaćivali za pomoć u lečenju

petogodišnje Ajne Ramakić iz Bihaća. N.I.

je iskoristio probleme porodice Ramakić i

na Fejsbuku napravio lažnu grupu za pomoć

devojčici. Postavio je svoj broj žiro

računa na koji su građani uplaćivali novac.

Press, 14. decembar 2011.

Tužna sudbina 10-godišnjeg

dječaka: Pacovi

mu pojeli nos

Muhamed Muja ima deset godina i ne

zna kako je to imati disati normalno,

jer su mu pacovi, kad je imao samo četiri

mjeseca, ušli u kolijevku i izgrizli

cijelu nosnu hrskavicu.

Nezavisne novine, 7. decembar 2011.

Bh. reprezentacija beskućnika

ide na svjetsko prvenstvo

BiH ima i jednu manje poznatu fudbalsku

reprezentaciju. Riječ o selekciji beskućnika,

koja će braniti boje BiH na svjetskom

prvenstvu koje će se iduće godine održati

u Meksiku. Izbor ovih reprezentativaca je

veliki, a ne nedostaje ni optimizma, bar u

sportskom nadmetanju.

Nezavisne novine, 13. decembar 2011.

Korisnicima narodne kuhinje

samo pola hljeba dnevno

Narodna kuhinja Stari grad od početka

naredne godine više neće moći svojim

korisnicima davati po jedan hljeb

dnevno, nego samo polovinu, jer je

novca manje, a gladnih sve više.

Nezavisne novine, 14. decembar 2011.

Pijan pet puta opljačkao

istog čoveka

Jedan žitelj Smedereva osuđen je na

kaznu zatvora jer je u više navrata ove

godine pljačkao istog čoveka uzevši

mu novac, rakiju, karticu za mobilni

telefon, TV-antenu, automobil.

Blic, 14. decembar 2011.

Bračni par sa trogodišnjim

djetetom skočio sa

šestog sprata solitera

na Zvezdari

Muž i žena sa trogodišnjim djetetom

izvršili su samoubistvo skokom kroz

prozor samačkog hotela u Batutovoj

ulici u Beogradu, javljaju srbijanski

mediji. Radio-televizija Srbije javila je

da je bračni par poginuo, a da je dijete

teško povrijeđeno nakon pada sa

šestog sprada solitera u Batutovoj 21.

na Zvezdari u Beogradu.

Dnevni avaz, 6. decembar 2011.

Jeste li znali da astronauti

u svemiru ne mogu plakati?

Dnevnik.hr, 14. decembar 2011.

Da mu ne ubije majku, sin

(15) čekićem pogodio oca

24 sata, 13. decembar 2011.

U 15 zvorničkih škola

neispravna voda

Na području zvorničke opštine voda za piće

nije ispravna u 15 od 30 školskih objekata -

utvrđeno je mikrobiološkom analizom.

Zvornik, 13. decembar 2011.

Starica, zaboravljena od

svih, živi u fekalijama

Prostor u kojem stanuje je, malo je reći,

zapušten, higijenski uslovi su katastrofalni,

a sanitarni čvor neupotrebljiv.

Fekalije doslovno plivaju po sobi i pravo

je čudo kako ova nesrećna žena već

nije oboljela od neke zarazne bolesti.

Nezavisne novine, 14. decembar 2011.

Slijepi će uskoro moći

vidjeti jezikom?

Tehnologija BrainPort, dizajnirana u

SAD-u, funkcionira na način da su slike

iz video kamere, koja je pričvršćena na

tamne naočale, obrađene te zatim poslane

malenom sondom koja je opremljena

stotinama elektroda na jeziku. Jezik šalje

impulse u mozak, koji primljene impulse

“uči” interpretirati kao sliku.

24 sata, 14. decembar 2011.

Ganjao je oko škole: Profesor

kamenom udario učenicu u

glavu

Crnogorska policija uhapsila je Z.B. (56),

profesora u Javnoj ustanovi Obrazovni

centar u Šavniku, zbog sumnje da je

učenicu M.Š. (15) udario kamenom u

glavu, nanevši joj teške telesne povrede.

Kurir-info.rs, 14. decembar 2011.

Pismeni sastav o Mevlidu,

nagrađen dvojkom

Radiosarajevo.ba, 14. decembar 2011.

16. decembar - 21. muharrem

64


Nauka

Globalna temperatura će se povećati za 3,5 stepena Celzijusa

Nmjenama N

a ovogodišnjoj koja je Konferenciji održana u Durbanu o klimatskim stručnjaci

pro-

su istakli da bi se zbog globalnog zagrijavanja i sve intenzivnijeg

ispuštanja stakleničkih plinova, temperatura na

Zemlji mogla povećati za 3,5 stepena Celzijusa.

Na prošlogodišnjoj konferenciji zaključeno je da

mora doći do smanjenja koji bi omogućili da se porast

svjetske temperature zadrži ispod 2 stepena Celzijusa,

koliko je ona iznosila prije početke industrijske revolucije.

Nastojanja da se povećanje temperature smanji bit će

vrlo teška i iznimno skupa, zaključila je grupa naučnika.

Životinje mogu predosjetiti zemljotres

Žmljotres Ž

ivotinje tako mogu što predosjetiti osjete hemijske

ze-

promjene u podzemnim vodama neposredno

prije samog udara, otkrili su naučnici

s britanskog Univerziteta Open i

NASE. Oni su otkrili da su životinje koje

žive blizu podzemnih voda vrlo osjetljive

na hemijske promjene, koje nastaju zbog

otpuštanja čestica Zemljine kore i njihove

reakcije s česticama vode pri čemu se

stvara vodikov peroksid, spoj zbog kojeg

životinje i bježe, objašnjavaju naučnici.

Bežična konekcija smanjuje plodnost?

Atira A

rgentinski bežični naučnici internet otkrili može su naškoditi da radijacija spermi, koju poseb-

emi-

no ako se laptop postavi na krilo. Kada je bežična konekcija

uključena, ona stvara elektromagnetno zračenje koje šteti

spermi. Naučnici su sproveli i odvojen test sa laptopom koji

je bio uključen, ali koji nije bio priključen na internet. Elektromagnetno

zračenje u tom slučaju bilo je zanemarljivo.

Međutim, ima stručnjaka koji odbacuju ove tvrdnje.

Revolucionarni mamograf za

skeniranje grudi

Britanska kompanija

napravila je

revolucionarni mamograf

za skeniranje

grudi, koristeći tehnologiju

za otkrivanje

nagaznih mina. Ovaj skener može otkriti

postojanje kancerogenih ćelija za samo nekoliko

sekundi. On ne uzrokuje nikakav

bol, sigurniji je od običnog mamografa

koji koristi X-zrake, koji stvaraju rizik od

zračenja. Stručnjaci vjeruju da će novi uređaj,

koji je ujedno i jeftiniji, biti korišćen

na ženama svih godina, za razliku od mamografa.

Novi skener razvijen je koristeći

tehnologiju za otkrivanje nagaznih mina.

Stresne situacije koje žena

preživljava utiču i na bebu

Stresne situacije koje žena preživljava

tokom prvog tromjesečja trudnoće

utiču i na bebu u tolikoj mjeri da su šanse

da se rodi dječak manje, dok je rizik od

prijevremenog porođaja povećan, upozorili

su stručnjaci. Rezultati istraživanja o

tome kako je stres uslijed velikog zemljotresa

2005. godine uticao na trudnice u

Čileu pokazuju da

na trudnoću više

utiče stresna situacija

nego stalna izloženost

faktorima koji

često prate ili izazivaju

stres, poput briga

zbog siromaštva.

Pripremio: Saladin Kovačević

Superheroji u borbi protiv

bolesti srca

Pored toga što genetika ima ključnu

ulogu izbor životnog stila i navika,

poput hrane koju biramo jesti

ili koliko smo aktivni, još više su presudni

kada je riječ o zdravlju kardiovaskularnog

sistema. Materije kojih u

izobilju ima u nekim veoma ukusnim

namirnicama pravi su superheroji u

borbi protiv bolesti srca. Povećana

sklonost ka kardiovaskularnim problemima

postaće prošlost ako na

svom meniju osiguramo mjesto za

jabuke, bademe, orahe, borovnice,

grožđe, smokve i crnu čokoladu.

Djeca trebaju što više skakati,

trčati i boraviti u prirodi

Djeca, posebno u predškolskom

uzrastu do pete godine, što više

trebaju skakati, trčati, boraviti u

parku i prirodi, jer upravo to razvija

njihove intelektualne sposobnosti,

navode stručnjaci. Dokazano je da se

50 posto sinapsi (funkcionalna veza

između dvije nervne ćelije) razvija do

pete godine upravo kroz aktivnosti i

igru, koja nerijetko smeta roditeljima.

Ukoliko dijete koje dnevno provede

nekoliko sati gledajući TV, uz

kompjuter i video-igre nema druge

kompenzatorne aktivnosti (trčanje,

skakanje, provlačenje, boravak u prirodi...),

onda gotovo sigurno ulazi u

rizik za pojavu nekog od razvojnih

poremećaja.

16. decembar - 21. muharrem

65

More magazines by this user
Similar magazines