30.08.2015 Views

Sadržaj

U - Saff.ba

U - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

SAFF broj 312

Sadržaj Hutbe

iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na

sebe klevetu i pravi grijeh

Polumjesec

Ruska ambasada u Sarajevu

Harčenko je pravi ruski dobrovoljac, samo što umjesto vojne uniforme

nosi diplomatsko odijelo

Analiza

Bosanskohercegovačka društvena zbilja

Dok novinari napadaju reisa, Republika Srpska nesmetano nastavlja

da “glumi” državu

Duplerica

Društvena mreža Facebook

Nana Fata Orlović: Kako ću prodati kosti deset hiljada ubijenih za dva

i po miliona?

Kutak za islamsku omladinu

Web televizija Zlatni ljiljan

Alternativni medij koji će jačati patriotizam i ljubav prema našoj

domovini RBiH

Zelena transferzala

Kosovo

Neozbiljna ideja o ujedinjenju Albanije i Kosova

Islamski svijet

Iz knjige “Islam umjetnost i arhitektura” autori Markus Hattstein,

Peter Delius, izdavač Könemann, i “Turistički vodič Sirije”, autor

Ferdinand Ranft, izdavač “Marco Polo”

Rituali i vjersko učenje alevita sadrže hrišćanske elemente

Islambosna

Islamske teme

Čak i poslanici su imali nevolje i obraćali se Bogu

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

3

8

10

24

34

44

48

54

57


Uvodnik

Europski trijumf istine nad islamofobijom

Propao je pokušaj Doris Pak da

Europski parlament izglasa

rezoluciju kojom će od Islamske

zajednice tražiti da se “jasno negativno

izrazi o rastu vehabizma”,

čime bi Europa stala iza opasne

izmišljotine srpskih i hrvatskih ultranacionalista

po kojoj je tzv. vehabizam

najveći problem BiH. Europa

je na ovaj način posvjedočila ne

samo da umije uvažiti istinu, već da

je bez vjerskih predrasuda spremna

i boriti se za tu istinu. Veliki je to

i pozitivni signal za sve muslimane

u Europi, ali i za sve europske različitosti,

koje imaju razloga vjerovati

kako islamofobija polahko gubi na

snazi. Kao i svaka rezolucija, tako i

ova koja je odbila laž Doris

Pak o tzv. vehabizmu, i

koja je podjednako osudila

sve vrste ekstremizma na

zapadnom Balkanu, imat

će dalekosežne utjecaje na

tretman ekstremizma, ali i

na tretman izmišljotina o

tzv. islamskom radikalizmu

i tzv. vehabizmu. Bošnjake

posebno zanima razotkrivanje

istine o višegodišnjoj

hajci na Islamsku

zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića, jer

je odveć jasno kako se ti napadi, u

izvedbi “sarajevskih medija”, dirigiraju

većinom iz Beograda i Banja

Luke, ali i iz Zagreba i “zapadnog

Mostara”. Izmišljanje radikalizma

u Bošnjaka bilo je priprema terena

za genocid, kao što je danas čišćenje

terena od počinjenog genocida, a za

to su direktno zaniteresirani srpski

i hrvatski obavještajni centri. Oformljeno

je tržište izmišljotina, sa tarifom

i bogatim nagradama, a na to

tržište upecali su se mnogi Bošnjaci

koji su za prljave pare više blata

bacili po bošnjačkoj žrtvi, nego po

ratnim zločincima. Vrijeme koje je

pred nama će rezultirati velikim

istraživanjima ovog fenomena – da

se kompletna struktura dejtonske

države, uz tzv. civilno društvo, stavi

u službu proizvodnje jedne virtualne

izmišljotine, o postojanju nečeg što

ne postoji, a što je navodno najveća

prijetnja stabilnosti zapadnog Balkana.

Kakvi mladi četnici i neoustaše?!

Njih niko više i ne vidi, od te

silne izmišljotine o tzv. vehabijama.

Činjenica da je Europski parlament

odbio velikosrpsku podvalu Doris

Pak govori o tome da se istina ipak

zna, i da tu istinu europski parlamentarci

ne uzimaju ni od Federalne

televizije, ni od Dana, Oslobođenja

i Slobodne Bosne, jer odatle jedino

mogu čuti te plaćeničke izmišljotine.

Jedini pouzdan i temeljit izvor

istine koju je ispoštovao Europski

parlament jeste nekoliko bošnjačkih

medija, među kojima je i Saff

u kome se godinama već razobličava

ova velika podvala. To znači da su

samoproglašeni tumači demokratije

i medijskih sloboda, odakle je bilo

najviše povika na tzv. vehabije, doživjeli

veliki poraz, jer će upravo oni

narednih godina biti izučavani kao

primjer korupcije u medijima, gdje

se za velikodržavne pare prodaje i

prekraja istina o genocidu nad Bošnjacima.

Naspram te jeftine

komercijalizacije bosanskih

i bošnjačkih interesa, izdižu

se ljudski i antifašistički

karakteri, kakav je slovenski

liberalni zastupnik

u Europskom parlamentu

koji je izgovorio historijsku

rečenicu: “Pričate o vehabijama,

a šutite o genocidu

u Srebrenici!” Upravo on

je europske parlamentarce

stavio pred veliku moralnu

kušnju, da biraju između istine i laži,

nakon čega se dogodio taj europski

trijumf istine. Tako je udaren pečat

srama na jedan zlobni pokušaj da se

izmišljotina o tzv. vehabijama nadredi

istini o genocidu u Srebrenici.

Ljudska reakcija Jelka Kacina imat

će dalekosežne efekte, jer će prilikom

svakog spomena tzv. vehabizma

ostati prizvuk da je to nešto što se

pokušava nasilu gurati u ime zaborava

najvećeg zločina u Europi nakon

Drugog svjetskog rata. Tako i sam

spomen tzv. vehabija dobija značenje

saučešća u prikrivanju genocida nad

Bošnjacima, a što i jeste bila suština

cijele priče o tzv. vehabizmu. Snage

koje su poražene ovom rezolucijom,

a posebno tzv. “sarajevski (licemjerni)

mediji”, neće mirovati, oni će i

dalje tražiti priliku da služe svojim

beogradskim i zagrebačkim gospodarima,

na nekim drugim adresama

sa kojih se mrzi Bosna i Hercegovina

i njen najbrojniji narod. Upravo onako

kako je to opisao Kur’an: A kad

zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u

tebe kolutajući svojim očima kao pred

smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni

vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti

da učine bilo kakvo dobro. (Prijevod

značenja, El-Ahzab, 19.).

Impressum

Izdavač

GID SAFF

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo

mob: +387 61 255 322

distribucija: +387 62 287 412

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,

Filijala Bugojno

part br: 6764162000885351;

transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednik

Semir Imamović

Redakcija

Abdusamed Nasuf Bušatlić,

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz

Hodžić

DTP

Semir Šišić

Lektor

Abdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem

Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici:

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

Direktor

Semir Mujić

Direktor marketinga

Semin Rizvić

+387 62 343 635

Koordinator za dijasporu

Ramadan Rušid

+386 41 255 239

Štampa

EMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćaju.

ISSN 1512-651X

redakcija@saff.ba

saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

5


Hutba

Naše slabosti su naš najveći neprijatelj

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni

U

Allah u Kur’anu je ob-

Ujavio: O vjernici, budite strpljivi

Ui izdržljivi, na granicama bdijte

i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!

(Ali Imran, 200.).

Sve izraženija i intenzivnija islamofobija

i hajka na islam i muslimane, i, rekli

bismo, opsadno stanje u kojem žive muslimani

u Bosni i Hercegovini i šire, učinili

su da se javni nastupi muslimanskih intelektualaca

i autora koji se bave aktualnom

problematikom islama i muslimana,

uglavnom svode na kritike, jadikovanja,

konstantna upozoravanja na zavjere i opasnost

od našeg neprijatelja, kompariranja i

procjene o moždabitnoj tragičnoj sudbini

muslimana, ako se ovakav kurs nastavi,

i sl. Dok se u isto vrijeme, veoma rijetko

bavimo našim vlastitim slabostima koje

su uveliko doprinijele našem nezavidnom

položaju i namijenile nam, do daljnjeg,

ulogu žrtve, te učinile da nas drugi tretiraju

bez potrebnog respekta i uvažavanja.

Zbog toga smatramo iznimno važnim

ukazati na naše vlastite slabosti koje su

zapravo jedan od glavnih uzroka našeg

ponižavajućeg položaja i podređene uloge

u svijetu u kojem živimo. Kao i na osobine

koje bi morale da nas krase kao muslimane

i kao sljedbenike Muhammeda, sallallahu

alejhi ve sellem, a bez kojih je opet nezamisliv

bilo kakav uspjeh, odnosno bez kojih je

poniženje zagarantirano kao “prirodna’’ i

direktna posljedica odstupanja od Poslanikovog,

sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.

Ovom prilikom ćemo spomenuti samo

neke osobine koje nam, u većini slučajeva,

fale, a koje su ključ uspjeha u životu na

ovom, ali i sreće i spasa na budućem svijetu.

To su: rad za islam i spremnost na žrtvu

za ideal islama, poštenje, emanet, odgovornost

i ustrajnost na putu istine.

Budi vakuf drugim muslimanima

Pod radom za islam ne mislimo samo na

proučavanje i poznavanje islama, jer je samo

poznavanje islama i njegovih propisa, bez

težnje da se po njima živi i bez spremnosti

na odricanje i žrtvu za ideal islama, kao tijelo

bez duše. Koliko je danas onih koji imaju islamsko

znanje ali neće prstom mrdnuti da

nešto urade za islam. Od njihovog islama,

čast izuzecima, primjetne su samo diplome

i titule koje su stekli učeći islamske znanosti.

Također, rad za islam ne znači ni misionarstvo

koje podrazumijeva samo puko

prenošenje i širenje islamske poruke, već

ustrajan rad i borbu za adekvatan položaj

muslimana u svijetu. Mora se priznati da

na tom polju slabo rade svi, od političara,

vladara, uleme, pa sve do običnih radnika.

Dovoljno je naš (ne)rad za islam uporediti

sa radom zapadnjaka, bez obzira na njihov

društveni status i nivo obrazovanja, za ideju

sekularizma i demokratije, zbog koje vode

ratove, kojoj su prilagodili svoje ekonomije

i sve drugo podredili, pa da se vidi koliko

mi muslimani slabo radimo za ideju islama.

Uopćeno govoreći, većina muslimana

danas živi bez velikih ambicija

i uzvišenih težnji, i svako od

nas uglavnom živi samo za

sebe. Zadovoljni smo onda

kad nam je kao pojedincima

dobro, kad se dokopamo dobrog

posla i pozicije, i jedina

briga je kako sačuvati taj posao

i poziciju, posebno u ovim

kriznim i kokuznim vremenima.

Većina nas misli da se islam

može pomoći, a da ne

trpimo nikakva iskušenja ni

koliko je ubod trna ili koliko je

ružna i pakosna riječ od strane

naših dušmana. Dok smo u

isto vrijeme spremni trpiti

svakodnevne kritike i uvrede

zbog vlastitog posla, položaja i

ugleda, pa čak i onda kada su

te kritike opravdane.

Poznati ashab Huzejfe ibn

Jeman je muslimane koji slabo

ili nikako ne rade za islam nazivao

“živim mrtvacima’. Imam

Gazalija u svom djelo Ihjau

ulumid-din bilježi predaju u

kojoj stoji da je Huzejfe, r.a.,

upitan o “živim mrtvacima’’,

pa je rekao: “To su oni koji ne

odvraćaju od zla ni rukom, ni

jezikom, ni srcem.’’ Huzejfe,

r.a., je dobro znao da nema

uspjeha bez truda, odricanja i spremnosti

na žrtvu na putu uzdizanja Allahove vjere.

Kao da bi ashabi bili to što jesu, najbolja

generacija muslimana, da nisu bili spremni

za ideju islama, općeg dobra i prosperiteta,

žrtvovati i svoj život i svoj imetak.

U tom pogledu kod njih nije bilo dvojbe

niti odustajanja. Jednom kad su sklopili

“trgovinu’’ sa Allahom, nije više bilo

povlačenja niti poništavanja tog ugovora.

I uspjeh je bio zagarantiran. Upravo zbog

toga su oni, kako reče jedan alim, imali

siguran i dunjaluk i ahiret, a nama je danas

nesiguran i dunjaluk i ahiret.

Većina nas

misli da se

islam može

pomoći, a da ne

trpimo nikakva

iskušenja ni

koliko je ubod

trna ili koliko je

ružna i pakosna

riječ od strane

naših dušmana.

Dok smo u

isto vrijeme

spremni trpiti

svakodnevne

kritike i uvrede

zbog vlastitog

posla, položaja i

ugleda.

Prvi halifa muslimana, Ebu Bekr,

r.a., čije tri godine upravljanja islamskom

državom i rada za islam, vrijede koliko

nečijih sedamdeset godina života, o sebi je

rekao i ovo: “Nisam nikad tako tvrdo zaspao,

pa da sam sanjao, niti sam pogriješio,

a da se u istom trenutku nisam korigirao.

Ja s puta islama nikada nisam skretao.’’

Oni su vrijeme trošili u radu za islam i bili

su vakuf ostalim muslimanima.

Fatima bint Abdulmelik je, govoreći o

svom mužu, halifi Omeru ibn Abdul-Azizu,

između ostalog, kazala: “On

je sebe u cijelosti dao muslimanima

i stalno su mu oni bili na

umu. Ako u jednom danu ne

bi ispunio sve njihove zahtjeve,

on bi noć pretvorio u dan i tako

spajao svoje radno vrijeme.’’

Garantirajte mi šestero, ja

vam garantiram Džennet

Nezamisliv je uspjeh na

dunjaluku bez motivacije i jake

želje da se ostvari zacrtani cilj.

Pa, zar postoji bolja motivacija

od toga da kao muslimani

služimo islamu, i zar postoji

jača želja od vjerničke želje da

stekne Allahovo zadovoljstvo

i džennetsku nagradu?! A garancija

za Džennet su vrline

o kojima govorimo i koje je

spomenuo Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, u sljedećem

hadisu.

Naime, od Ubade ibn

Samita se prenosi da je Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

rekao: “Garantirajte mi šestero

ja ću vama garantirati Džennet:

da ćete govoriti samo istinu,

da ćete, kada nešto obećate ispuniti

obećanje, da ćete voditi

brigu o povjerenim emanetima,

da ćete čuvati vaša stidna mjesta, da

ćete obarati pogled i da nećete činiti nasilje

drugim ljudima.’’ (Hadis bilježi imam

Ahmed, a šejh Albani ga je ocijenio kao

hasen – dobar).

Poštenje, poštivanje ugovora i čuvanje

emaneta su osobine iskrenih vjernika i to je

ono po čemu je prepoznatljiv cijeli njihov

život. To su zapravo osobine i odlike islamskog

društva, jer većina poslova među ljudima

uglavnom je vezana za različite vrste

ugovora, političko-diplomatske, kupoprodajne,

itd., i za poštivanje ugovora i držanje

do emaneta. Povjerljivost i poštenje je svo-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

6


jstvo koje Allah voli i hvali ga u Kur’anu.

Njime se upotpunjava iman, čuva vjera,

čast, ugled i imetak.

U tom smislu je i hadis u kojem je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Istinski vjernik je onaj kojem ljudi mogu

povjeriti svoj imetak i život.’’ (Ibn Madže).

Kad u društvu ima emaneta, onda su

društvene veze zdrave i jake, i to društvo

mora napredovati u svakom pogledu. Na

takvo društvo se spušta Allahova milost i

berićet.

I obrnuto, društvo u kojem fali

poštenje i povjerenje, kao što fali danas, u

konačnici je osuđeno na propast. Omer,

r.a., je govorio: “Nemojte da vas zadivi i

obmane nečija slatkorječivost, već onaj ko

ispunjava emanet i ne napada na tuđu čast,

to je ljudina.’’ (Zuhd Ibnul-Mubarek

, 243.

str.).

Svi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve

sellem, ambasadori

Među osobine koje su ključne za uspjeh,

a koje nama danas fale, spada svakako

i ispravno razumijevanje odgovornosti za

poslove i funkcije koje su nam povjerene.

Ukoliko bi napravili usporedbu između

današnjih naprednih država i onih koje

to nisu, vidjeli bi da je osnova napretka

u ispravnom i preciznom razumijevanju

odgovornosti kojoj islam, za razliku od

današnjih muslimana, pridaje izuzetno veliki

značaj.

Kad je riječ o državničkoj odgovornosti,

navest ćemo primjer Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ambasadora.

Poznato je da je Poslanik, sallallahu

alejhi ve selelm, imao svoje ambasadore,

koje je slao na različite strane svijeta u razne

države i carevine. Ono što je primjetno

kod izbora ambasadora jeste da su svi bili

iz različitih plemena. Zanimljivo je da je,

naprimjer, od sedam prvih ambasadora,

samo jedan bio iz plemena Kurejš, i to

Abdullah ibn Huzafa. Dok iz Poslanikove,

sallallahu alejhi ve sellem, porodice, Benu

Hašim, nije bilo ni jednog ambasadora.

To nam govori da je Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, prilikom izbora ljudi na

određene funkcije, gledao na sposobnost, a

ne na podobnost i plemensku pripadnost.

Islam nas uči da se na odgovorna

mjesta postavljaju sposobni i pošteni ljudi,

koji će donijeti korist cijelom društvu, a ne

samo sebi i svojoj porodici. Na opasnost od

nepotizma, korupcije i pronevjere emaneta,

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio

je, kako svojom praksom, tako isto

i svojim riječima. Spominje se da je neki

čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve

sellem, i pitao ga: “Allahov Poslaniče, kada

će Sudnji dan?’’ Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, odgovorio mu je: “Kad nestane

emaneta.’’ “A kad će nestati emaneta?’’,

čovjek je ponovo upitao. “Onda kad ljudi

odgovorne funkcije povjere onima koji ih

nisu dostojni’’, odgovorio je Muhammed,

sallallahu alejhi ve sellem.

Taj uzvišeni islamski princip slijedile

su pravedne halife poslije Muhammeda,

sallallahu alejhi ve sellem. U jednoj predaji

stoji da je halifa Omer, r.a.,

jedanput pozvao blagajnika u

državnoj blagajni, Muajkiba,

dok je kod njega sjedio njegov

sin Asim ibn Omer, pa je

Omer rekao blagajniku: “Znaš

li šta je uradio ovaj pored mene

(pokazujući na svog sina)?

Otišao je u Irak i obavijestio je

tamošnje stanovnike da je on

halifin sin, pa su mu oni dali

poklone u zlatu, srebru, hrani,

i jednu lijepo izrađenu sablju.’’

Asim je na to rekao: “Nisam

to uradio zbog toga, već kad

su oni saznali da sam ja halifin

sin oni su mi dali poklone.’’

Tada je Omer rekao Muajkibu:

“Uzmi sve ovo što je donio i

stavi u državnu blagajnu.’’

Njegov sin je govorio istinu,

ali Omer, r.a., nije dozvolio da mu sin

navikne na raskoš niti da uživa bilo kakve

privilegije samo zato što je halifin sin. Bio

je i ostao skroman i pošten i kao obični

musliman i kao halifa, a mogao je uzeti

iz državne blagajne koliko je htio. Da je

Omer posegnuo za državnim imetkom, to

bi se proširilo na druge. Na taj način bi se

državni imetak trošio u svrhe za koje nije

namijenjen i država bi propala, a narod bi

bio nezadovoljan.

Kako onda mi možemo očekivati napredak

i propseritet u državi koju vode nezasite,

pohlepne i korumpirane duše? I šta

nama znače njihova muslimanska imena

kad je njihov odnos prema emanetu koji

im je povjeren u potpunoj suprotnosti sa

islamom? Kakva je razlika između korumpiranog

političara, doktora, direktora, profesora,

nemuslimana i istog takvog kriminalca

muslimana? Kakva je razlika između

tiranina i zulumćara nemuslimana i tiranina

muslimana? Razlika je samo u imenu

i nacionalnoj (plemenskoj) pripadnosti i

Na kakav se

onda islam

takvi pozivaju

i o kakvom

islamu oni mogu

pričati? O onom

i onakvom

islamu, o

kakvom je

pričao Gadafi,

Mubarek, Ben

Ali, i ostali tirani

koji su svoje

narode u crno

zavili.

ništa više. Suštinske razlike među njima

nema, a suština je da danas kod muslimana

isto kao i kod nemuslimana nema pravde,

poštenja i emaneta. Na kakav se onda islam

takvi pozivaju i o kakvom islamu oni

mogu pričati? O onom i onakvom islamu,

o kakvom je pričao Gadafi, Mubarek, Ben

Ali, i ostali tirani koji su svoje narode u crno

zavili.

S druge strane, gdje je odlučnost kod

onih muslimana koji pri sebi imaju kvalitete

koje smo spomenuli, a sigurno takvih ima

dosta u Bosni i Hercegovini, da u ime Allaha,

radeći za islam i dobrobit muslimana

i svih građana naše države, poduzmu

konkretne korake, prije

svega na političkom, ali i na

ekonomskom planu, kako se

ne bi sve svelo samo na praznu

priču i kritiku koja u konačnici

ne pije vode. Zašto zatvaramo

oči pred vlastitim mahanama i

slabostima i za naše teško stanje

krivimo stalno druge? Kao da

nismo svjesni da time zapravo

našim neprijateljima samo dajemo

dodatnu snagu da nas

savladaju. Zato je neophodno

da prestanemo kukati i kriviti

druge, već da prihvatimo odgovornost

za naš vlastiti život.

Neko je dobro rekao:

“Čovjek ima dva načina da

posjeduje najveću i najljepšu

kuću: prvi je da poruši sve

druge zgrade oko sebe, a drugi je da da

gradi veće zgrade od drugih ljudi. Budimo

od onih koji će uvijek graditi veće,

ljepše i bolje kuće od drugih, a ne od onih

koji će rušiti tuđe da bi njihove kuće bile

‘najveće’.’’

Bodreći sebe i druge muslimane na

rad i žrtvu za Allahovu vjeru, Ibn Kajjim

je govorio: “O ti koji si neodlučan na put

Istine, na kojem se umarao Adem, a.s.,

na kojem je Nuh, a.s., zavapio pomoć,

na kojem je Ibrahim, a.s., bačen u vatru,

na kojem je Ismail, a.s., trebao biti zaklan

kao kurban, na kojem je Jusuf, a.s., bačen

u bunar i zbog kojeg je ostao u zatvoru

dugo godina, na kojem je su ubijeni poslanici

Zekerija, a.s., i njegov sin Jahja,

a.s., na kojem je Ejjuba, a.s., teška nevolja

snašla, na kojem je suze lio Davud, a.s., na

kojem je Isa, a.s., bio izgnan i vrijeđan, na

kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, kušao glad, siromaštvo i strah! Pa,

zar ti kao musliman da prevališ isti taj put

u igri i zabavi?!’’

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne

zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh

Hatib: Salih Ali Talib

Preveo i sažeo: Semir

Imamović

Svaki musliman

je kod Allaha

zaštićen i ima

svoju vrijednost. Allahov

Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem,

rekao je: “Nestanak

dunjaluka Allahu je

manje važan od prolijevanja

j krvi muslimana.”

Šerijat je došao

sa smjernicama, bontonom,

zakonima i propisima

koji štite i čuvaju sve

ono što je sveto. Ti zakoni i

propisi štite muslimana i od

najmanjeg uznemiravanja,

pa čak i njegove emocije i

osjećaje. Islam je utemeljio

princip bratstva, koji zahtijeva

da se prema bratu po

vjeri čini dobročinstvo i da

ga ne uznemiravamo na bilo

koji način. Uzvišeni Allah

rekao je: Samo su pravi vjernici

braća. (El-Hudžurat,

10.). Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao je: “Ne zavidite

jedni drugima, nemojte zlonamjerno

podizati cijenu robe, ne namećite se

jedni drugima u kupoprodaji. Budite,

Allahovi robovi, braća! Musliman

je brat drugom muslimanu: ne čini

mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne

ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost

je ovdje” – pa je tri puta pokazao na

svoja prsa. “Čovjeku je dovoljno zla

da prezire svoga brata muslimana.

Svakom muslimanu sveti su život,

imetak i čast drugog muslimana.”

(Muslim). Skrnaviti ovu svetost i nauditi

muslimanu jedan je od najvećih

grijeha. Uzvišeni Allah rekao je: Oni

koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni

to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i

pravi grijeh. (El-Ahzab, 58.). Zločin i

grijeh su još veći ako je uznemiravanje

usmjereno prema Allahovim odabranim

robovima. U hadisi-kudsijju koji

se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi

ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao:

“Ko uznemiri Moga prijatelja, Ja mu

objavljujem rat.” (Buharija). Poslanik,

Onaj ko bude

istraživao

mahane

svoga brata

muslimana,

Allah će

istraživati

njegove

mahane, a

kome Allah

bude istraživao

mahane,

osramotit će ga

čak i u njegovoj

kući.

sallallahu alejhi ve sellem, je

upitan: “Koji musliman je

najbolji?” Rekao je: “Onaj

od čijeg su jezika i ruku sigurni

(mirni) drugi muslimani.”

Uznemiravanjem se

smatra da im pričinjavamo

neugodnosti na putu, na

ja vnim mjestima, tako što

ćemo bez ikakvog poštovanja

i obzira bacati i ostavljati

otpatke. Islam zabranjuje

da se uznemirava i onaj ko

živi pod zaštitom islamske

države, a kamoli da se uznemirava

vjernik – musliman. U najgori

oblik uznemiravanja muslimana spada

psovanje, grdnja, ogovaranje, prenošenje

tuđih riječi i kaljanje časti.

Uzvišeni Allah rekao je: ...i kad ste to

jezicima svojim prepričavati stali i kad

ste na sva usta govorili ono o čemu niste

ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali,

ali je ono Allahu krupno. (En-Nur,

15.). Prenosi Ibn Omer da se jednom

prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, popeo na minber i povišenim

glasom rekao: “O skupino onih koji

su svojim jezicima povjerovali, a iman

u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte

muslimane, ne sramotite ih

i ne tragajte za njihovim mahanama,

jer onaj ko bude istraživao mahane

svoga brata muslimana, Allah će istraživati

njegove mahane, a kome Allah

bude istraživao mahane, osramotit će

ga čak i u njegovoj kući.” Prenosi se da

je Ibn Omer jednom prilikom pogledao

u Kabu i rekao: “O kako si velika

i sveta, ali vjernik je svetiji od tebe.”

(Tirmizi sa sahih senedom).

El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

“Sitni’’ grijesi

velikih posljedica

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Uzvišeni Allah voli one

koji su Mu pokorni a

prezire one koji su Mu

nepokorni. Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: “Allah je ljubomoran, a Njegova

ljubomora nastaje kada vjernik čini

ono što mu je On zabranio.” (Buhari).

Grijesi čovjeku pričinjavaju veliku

štetu i na njega ostavljaju jako

loše posljedice. Oni liče otrovu koji

razara čovječije tijelo i uništava njegovo

tkivo. Grijeha ima više vrsta,

od onih koji ga izvode iz islama i

uvode u nevjerstvo, preko onih koje

se ubrajaju u velike grijehe ali ga ne

izvode iz islama do onih koji su ispod

tog nivoa. Neki od tih grijeha

su naizgled vrlo “sitni” i čovjek ih

počini u vrlo kratkom vremenu i

uz vrlo malo truda i napora, međutim,

kazna koja je obećana za

njih je ogromna i njihovog počinitelja

vrlo lahko može strovaliti u

vatru džehennemsku. Jezik je jedan

od glavnih alata kojim se najčešće

čini ova vrsta grijeha. Ovdje

nabrajamo neke: Pobožno dozivanje

nekoga drugog mimo Allaha,

bez obzira radilo se o idolima ili

umrlim osobama: Ko je u većoj zabludi

od onih koji se, umjesto Allahu,

klanjaju onima koji im se do

Sudnjeg dana neće odazvati i koji

su prema njihovim molbama ravnodušni.

(El-Ahkaf, 5); Ismijavanje i

omalovažavanje islama i njegovih

svetinja: Reci: “Zar se niste Allahu

i riječima Njegovim i Poslaniku

Njegovu rugali? Ne ispričavajte se!

Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili

ste da ste vjernici…” (Et-Tevbe,

65.-66.); Bavljenje magijom i sihirima:

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:

“Nama ne pripada onaj ko se bavi

sihirom niti onaj u čije ime se sihr

spravlja.” (Bezzar); Proricanje sudbine:

Uzvišeni Allah je pojedinosti

sudbine i Njegovog određenja

učinio nepoznatim čak i Njegovim

melekima: Reci: “Niko, osim

Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne

zna što će se dogoditi; i oni ne znaju

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

8


El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Zar se ne stidimo Allaha?!

Jezik je jedan

od glavnih

alata kojim

se najčešće

čini ova vrsta

grijeha. Ovdje

nabrajamo

neke: Pobožno

dozivanje

nekoga

drugog mimo

Allaha, bez

obzira radilo

se o idolima

ili umrlim

osobama.

kada će oživljeni

biti.” (En-Neml,

65.). Svako onaj

ko vjeruje da je

istina ono što na

bilo koji način

proriču vračari,

proroci i slični

šarlatani, takav

je uznevjerovao i

kufr učinio. Rekao

je Poslanik,

s.a.v.s.: “Ko ode

vračaru i povjeruje

u ono što

on govori, takav

je porekao ono

što je objavljeno

Mu hammedu.”

(Ebu Davud). Ako bude i spašen

od ovih grijeha koje je tako lahko

i jednostavno učiniti a koji čovjeka

izvode iz vjere, šejtan ga često

navede da učini druge grijehe koji

nisu na nivou nevjerstva, ali koji

su također vrlo opasni. I ovdje je

jezik ponovno glavno sredstvo kojim

čovjek samog sebe upropaštava.

Tu prije svega spada vrijeđanje

i omalovažavanje brata muslimana,

kao i njegovo ogovaranje što

se ubraja u velike grijehe. Rekao je

Uzvišeni: … i ne ogovarajte jedni

druge! Zar bi nekome od vas bilo

drago da jede meso umrloga brata

svoga – a vama je to odvratno…

(El-Hudžurat, 12.). Isto tako,

tu ubrajamo psovanje muslimana,

njegovo proklinjanje, vrijeđanje,

potvaranje za grijehe ili

nevjerstvo, pričanje laži s ciljem

nasmijavanja drugih, izmišljanje

snova te njihovo pričanje drugima

tvrdeći da je uistinu sanjao nešto

tako, traženje materijalne pomoći

od drugih bez neke velike potrebe,

prisluškivanje tuđih razgovora

znajući da oni s time nisu zadovoljni

itd.

Hatib: Jusuf Ebu Senine

Preveo i sažeo: Esad

Mahovac

Allahovi

A

robovi,

Aprisjetite se Al-

Alahove blagoda-

ti prema vama kada vas je

odabrao da na ovom svetom

mjestu Njemu ibadet

činite i da čuvate ovu zemlju.

Opravdajte ukazanu vam počast

i zahvaljujte Allahu kroz činjenje

dobrih djela i istinski stid od Allaha.

Sa minbera Allahova Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, Ebu Bekr,

radijallallahu anhu, obraća se ljudima

i poziva ih na stid od Allaha,

pa kaže: “O ljudi, istinski se Allaha

postidite. Tako mi Allaha, zaista ja

kada želim da obavim svoju potrebu

prekrijem glavu odjećom iz stida od

svoga Gospodara.” Osman, radijallahu

anhu, koji je dane provodio u postu

a noć u plaču i namazu, i pored

svojih velikih djela mnogo se stidio

Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, je rekao: “Od svih

mojih sljedbenika najveći stid ima

Osman b. Affan.” Naši najbogobojazniji

prethodnici imali su stid od

Allaha, a šta bi tek trebali reći za one

čija su djela poput naših?! Kako bi se

Allaha trebali stidjeti oni koji u Siriji

ubijaju nedužne muslimane, ženu i

Naši

neprijatelji

žele da

zaboravimo

svoju Knjigu,

svoju historiju

i tradiciju, a da

zauzvrat učimo

ono što pripada

njima.

djecu?! Takvim, kao i onim

koji u ćutnji sve to posmatraju,

poručujem: stidite

se Allaha i stidite se svojih

djela. Allahovi robovi, iako

smo sićušni i bespomoćni,

ipak u našim je rukama

najjače oružje koje često

zaboravimo upotrijebiti.

Allah Uzvišeni kaže: Molite

me i Ja ću vam se odazvati.

Ne dozvolite da prođe i jedan momenat,

a posebno zadnja trećina noći, a

da ne dovite za svoju braću čija se krv

danas prolijeva u Siriji i drugim mjestima.

Molite Allaha da ih nahrani,

sačuva i oslobodi iz ropstva Allahovih

neprijatelja.

Allahovi robovi, zar stanje u koje

smo se doveli ne nalaže da se postidimo

Allaha i vratimo Njegovoj Knjizi

koju smo napustili. Naši neprijatelji

žele da zaboravimo svoju Knjigu,

svoju historiju i tradiciju, a da zauzvrat

učimo ono što pripada njima.

Još veće je zlo što među nama samim

ima onih koji otvoreno služe neprijateljskom

sistemu i bore se protiv svoje

braće. I nemojte zaboraviti da naša

borba neće prestati, jer Allah Uzvišeni

kaže: Oni će se neprestano boriti

protiv vas da vas odvrate od vjere vaše,

ako budu mogli. (El-Bekare, 217.).

Zato mi moramo imati jedinstvene

i čvrste redove i slogu među sobom.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

9


Polumjesec

Medijske struje u BiH

Otkad postoji FTV njen

gospodar je SDP, tako

je bilo i tako će ostati,

sve dok to želi Zlatko

Lagumdžija

Krajina

Fikret Abdić: Tata međubošnjačkog krajiškog rata

Ovih dana obilježena je deveta

godišnjica preseljena na ahiret

generala Mehmeda Alagića, heroja

odbrane Bosne i Hercegovine i poslijeratne

obnove života u Krajini.

Rijetki su oni koji se danas sjećaju velikih

djela rahmetli Mehmeda Alagića.

Umjesto sjećanja na velikog heroja

odbrane BiH, Krajina ovih dana najviše

priča o ratnom zločincu Fikretu

Abdiću koji je ovih dana oslobođen

iz zatvora u Hrvatskoj. To su apsurdi

bosanskohercegovačke stvarnosti.

Ratni zločinci još uvijek imaju ogroman

utjecaj na kreiranje javnog mnijenja

i podsticanje novih mržnji prema

Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.

Ratko Mladić, Radovan Karadžić,

Fikret Abdić, Dobrica Ćosić i drugi

još uvijek vode svoje ratove protiv naše

zemlje. Fikret Abdić danas je nemoćni

starac, međutim dok god je živ on će

biti uvijek tata ratnih zločina i zločinačkih

namjera prema BiH.

Mnogo se medijske prašine

podiglo ovih dana

oko objavljenog video priloga

u kojem Zlatko Lagum džija,

predsjednik SDP-a daje instrukcije

Darijanu Babiću,

voditelju Dnevnika Federalne

televizije kako da uredi prilog

o pres konferenciji koju je Lagumdžija

prethodno održao.

Navedeni događaj je najočitiji

primjer kako i koliko SDP

suvereno vlada Federalnom

televizijom. Iako je navedeni

događaj izazvao žestoke reakcije

brojnih novinara u Bosni

i Hercegovini, ne treba nas

čuditi to što SDP gospodari

Federalnom televizijom. Moramo

biti svjesni da je SDP

danas vlast i da kao takvi

imaju dovoljnu moć da vladaju

bilo kojim medijem. Uostalom,

SDP je suvereno vladao

Federalnom televizijom još

dok je bio neuticajna opozicija.

Otkad postoji FTV njen

gospodar je SDP. Tako je bilo

i tako će ostati, sve dok tako

želi SDP.

Ruska ambasada u Sarajevu

Harčenko je pravi ruski dobrovoljac, samo što umjesto

vojne uniforme nosi diplomatsko odijelo

Ambasador Ruske Federacije u BiH

AAleksandar Bocan-Harčenko po-

Anovo se otvoreno stavio na stranu

Republike Srpske kada je ovih dana, bez

imalo diplomatskog uvijanja, izjavio da

Srebrenici ne treba davati poseban status

za naredne lokalne izbore u Bosni i

Hercegovini. Ovim činom ambasador

Harčenko je još jednom podsjetio bosanskohercegovačku

javnost kakve su mu

namjere prema našoj zemlji a naročito

prema Bošnjacima. Kada se sabere sav

ambasadorski učinak Aleksandra Bocan-

Harčenka u odbrani srpskih ciljeva a na

štetu Bosne i Hercegovine iz nebesa se

vidi da je Harčenko pravi ruski dobrovoljac,

koji umjesto vojne uniforme nosi

diplomatsko odijelo.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

10


Velikosrpska politika

Zloćko Ćosić

Ovih dana u Beogradu

je promovirana nova

knjiga jg velikosrpskog ideologa

Dobrice Ćosića pod

nazivom “Bosanski rat”.

Ova knjiga će krajem

marta biti promovirana

u Narodnoj i univerzitetskoj

biblioteci Republike

Srpske u Banjaluci. Ne

treba biti previše informiran

pa znati da je i ova

Ćosićeva knjiga prepu-

na laži i prevara. Ko ne

zna o kakvom se zločinačkom

umu radi, te ko

bi ga doživljavao prema

imenu Dobrica lahko bi

se prevario. Mi Bošnjaci

ćemo dugo pamtiti ovo

ime. Zbog svih zločina

koje je naš narod pretrpio p

od Ćosićevih sljedbeni-

ka Bošnjaci bi ga ubuduće

trebali preimenovati u

Zloćka Ćosića.

Foto islamneta

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

11

Sarajevo

Dok je SDP na vlasti

nijedna Bošnjakinja

više neće moći biti na

direktorskoj poziciji JU

“Djeca Sarajeva”

Vlada Kantona Sarajevo dala

je saglasnost Upravnom odboru

JU Djeca Sarajeva da se

Mirjana Jovanović-Halilović,

diplomirani psiholog, imenuje

za direktoricu ove ustanove.

Mirjana Jovanović Halilović

je osvojila isti broj bodova kao

Vasva Jajetović, koja je bila na

funkciji vršiteljice dužnosti direktora

JU “Djeca Sarajeva”

nakon smjene bivše direktorici

JU “Djeca Sarajeva” Arzije

Mahmutović. Nakon što su imale

isti broj bodova Upravni odbor

JU “Djeca Sarajeva” izabrao je

Mirjanu Jovanović – Halilović.

Kada se uzme u obzir da Mirjana

Jovanović-Halilović nema iskustva

s radom u ovakvoj ustanovi,

odnosno kad se uzme u obzir

ogromno iskustvo Vasve Jajetović,

nekako je nelogično da Upravni

odbor JU “Djeca Sarajeva” svoj

glas da osobi koja zbog iskustva

ima manje kvaliteta od Vasve

Jajetović. Međutim, za sarajevsku

ateističku vlast oličenu u

SDP-u najvažniji kvalitet Mirjane

Jovanović – Halilović izgleda je

njeno ime. SDP-u je očito bilo

važno da ovom institucijom više

ne upravljaju Vasve, Arzije ili

neke druge Bošnjakinje.


Solo Fahir, predsjednik Džematskog odbora Piljužići

Nadamo se, uz Allahovu pomoć,

da će se ovo brzo završiti

Šta je istina o dešavanjima

u Piljužićima, kako

je nastao problem sa

imamom, uloga Federalne

televizije u širenju

neistina o Piljužićima, ima

li vehabija u Piljužićima,

pitanja su na koja

odgovore tražimo od

Solo Fahira, predsjednika

Džematskog odbora

Piljužići

Razgovarao: Ezher Beganović

Piljužići kod Tešnja danas

su jedno od najpoznatijih

bosanskohercegovačkih

sela. Zahvaljujući Federalnoj televiziji

ovo selo je poznato u cijeloj

regiji. Nažalost, spomenuta FTV je

Piljužiće ciljano predstavila u veoma

negativnom svjetlu. U želji da

javnosti pružimo priliku da čuju i

drugu stranu i istinu o dešavanjima

u Piljužićima razgovaramo sa Solo

Fahirom, predsjednik Džematskog

odbora Piljužići.

Za početak recite nam nešto više

o džematu Piljužići?

Solo Fahir: Piljužići kao mjesna

zajednica općine Tešanj broji oko

2.500 (dvije hiljade i petsto) stanovnika,

od toga broja skoro svi su članovi

džemata Piljužići. Naš džemat je

star stoljećima. Današnja struktura

džemata je veoma napredna, vjerski

život u džematu Piljužići je također

usklađen sa tradicijom. U našem džematu

imamo veliki broj obrazovanih

kadrova iz svih oblasti. Imamo doktore

nauka, zatim danas imamo oko

70 (sedamdeset) osoba koje su u

procesu sticanja fakultetskih diploma.

Pored toga u džematu se nalazi

značajan broj bizmismena. U našem

džematu imamo značajan broj osoba

sa visokom vjerskom naobrazbom sa

završenim medresama, fakultetima,

doktoratima, te zbog svega navedenog

prema kategorizaciji džemat spada u

prvu kategoriju.

Kako funkcionira vaš džematski

odbor?

Solo Fahir: Džematski odbor je

maksimalno ozbiljno shvatio svoju

dužnost i obavezu. Mi smo na posljednim

izborima (10.12.2010. god.)

dobili snažnu podršku džematlija. Tu

podršku smo shvatili kao svoj emanet

i od prvog dana prihvatili smo se posla.

Naši prethodnici, raniji džematski odbori,

su radili mnogo i mi nastavljamo

gdje su oni stali. Neka ih Allah, dž.š.,

nagradi za njihov trud i rad.

E sada, kako je nastao problem sa

imamo u džematu?

Solo Fahir: Problem sa

imamom u našem džematu

traje već nekoliko godina.

Mnogo prije nas, raniji džematski

odbori su imali problema

sa imamom. Ti problemi

su bili različite prirode.

Prije svega on nije poštovao

niti uvažavao svoje saradnike.

Sa zadnja 3 (tri) predsjednika

džemata on ne komunicira,

ne dozvoljava da mu se sugeriše,

te je sebe smatrao iznad

Džematskog odbora. Ta ista

praksa u njegovom radu je

nastavljena i kada je izabran

novi Džematski odbor na

čelu sa mnom. Svaki prekid

saradnje sa novim Džematskim

odborom nastao je kada

smo na zahtjev MIZ-a Tešanj

ukinuli honorar po mektepskim

punktovima imamu

isplaćivan nepravilno i nezasluženo.

Shvatili smo da je

imam prepreka razvoju našeg džemata.

Izloženi strahu od mogućih incidenata,

ali i poniženju koje nam priređuje imam,

posljedice ovakvog stanja ispaštaju djeca

jer ne pohađaju mektepsku pouku ali i

džematlije koje ne žele da klanjaju za

ovakvim imamom.

Koje su vaše glavne zamjerke na

rad imama?

Solo Fahir: U odgovoru na prethodno

pitanje rekao sam da je svim

džematskim odborima bilo teško raditi

Nažalost FTV

je u našem

slučaju bila

neprofesionalna

i nedorasla

našem

problemu. Od

ukupno do

sada 9 (devet)

priloga samo

je jedan bio

objektivan. Svi

ostali prilozi su

bili jednostrani

i uticali su na

pogoršanje

stanja. Time je i

u našem slučaju

FTV pokazala

islamofobičnost.

s njim. Međutim, treba reći da su probleme

sa njim imale i brojne džematlije.

Glavne zamjerke na njegov rad bile

su zbog:

a) narušavanja međuljudskih

odnosa;

b) loših rezultata u mektepskoj

nastavi;

c) zbog nasilja u radu sa djecom;

d) nepoštivanja institucija IZ-e;

e) propusta u radu i nedoličnog

ponašanja;

f) loše vođene evidencije džemata;

g) nekorištenja cjenovnika vanrednih

usluga imama;

h) neodgovarajuće stručne spreme.

Konkretno govoreći vrlo

često je vrijeđao džematlije

ružnim nadimcima, zatim

vrlo često raznim prijetnjama,

koje ne dolikuju jednom

imamu. Pored toga naš

džemat je sa jakom vjerskom

tradicijom dugo godina, ali

uprkos tome mi nemamo

tradicionalni mevlud niti Še-

hidski mevlud. Ostvaruje loše

rezultate u učenju djece. Naš

džemat je po rezultatima u

mektebu među zadnjima na

području tešanjskog džemata.

Nije mu strano da djecu

zlostavlja i da je dijete završilo

na hirurgiji. Pored navedenog,

on se toliko osilio da je

sa mimbere govorio: “Ja sam

vaš reis”. Ovo je samo dio problema

zbog čega je Džematski

odbor nezadovoljan radom

ovog imama, a treba reći da

svoje nezadovoljstvo njegovim

radom je ranije izražavao i Glavni

imam MIZ-a Tešanj. U nekoliko

navrata izricane su mu odgojno-disciplinske

mjere. Međutim, sve to nije

bilo dovoljno za njega i kap je prelila

čašu. Džematski odbor je većinom glasova

izrazio nezadovoljstvo njegovim

radom i pokrenuo prema MIZ-u Tešanj

proceduru za njegovo razriješenje.

MIZ Tešanj je prihvatio naš zahtjev

i procedura za njegovo razriješenje je

pokrenuta (28.02.2011god).

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

12


Kako je tekao odgojno – disciplinski

postupak protiv imama

Ahmed ef. Omerbašića?

Solo Fahir: Mi smo u Džematskom

odboru izglasali nepovjerenje

prema ovom imamu i uputili MIZ-e

Tešanj, koji je jednoglasno prihvatio

naš zahtjev i prvobitno mu ponudio

3 (tri) prijedloga rješenja: a) Premještaj

u drugi džemat; b) Nudilo mu se

nekoliko plata unaprijed i da on sebi

sam traži novi džemat; c) Disciplinska

komisija. Imam našeg džemata

je izabrao treće rješenje. Disciplinska

komisija mu je oduzela Dekret

za džemat Piljužiće. Nakon što je

odbio da sprovede odluku Islamske

zajednice dana 20.01.2012. god. od

strane Rijaseta trajno mu je oduzet

Dekret, zbog toga što je svojim negativnim

djelovanjem unio razdor

u džemat Piljužići i omeo rad organa

IZ-e. Time je potvrdio naše ranije

navode da on ne trpi i ne uvažava

instituciju. Kako god nije trpio i

poštovao džematske odbore, on danas

tako isto ne poštuje ni MIZ-e

Tešanj, ni muftiju ni Rijaset u BiH

kao ni našeg vrhovnog poglavara, dr.

Mustafu ef. Cerića.

Federalna televizija uporno prikazuje

da Ahmed ef. Omerbašić ima

podršku džematlija, je li to tako?

Solo Fahir: Tačno je da ga podržava

jedan manji broj džematlija

sa kojima on manipuliše. Riječ je o

ženama i djeci koje on forsira i stavlja

ispred sebe i na taj način zloupotrebljava

iste. Sve to radi sa osobama

koje nisu upućene u njegov nerad, sa

osobama koje ne razumiju srž problema.

Sramno je i za svaku je osudu

način kako on to radi. U našoj

BiH, to je dosad neviđeno da se na

takav način isturaju žene i djeca i da

se time šalje ružna slika o nama. Nikada

se na ovakav neadekvatan način

nije desilo da u ovako ozbiljan problem

budu uključena i manipulisana

djeca. U zadnjem prilogu FTV-e čak

su djeca korištena kao taoci i organizacije

za zaštitu prava djece bi trebale

da reaguju i da osude ovakav čin.

Kakva je po vama stvarna uloga

Federalne televizije u cijelom ovom

problemu?

Solo Fahir: Nažalost FTV je u

našem slučaju bila neprofesionalna i

nedorasla našem problemu. Od ukupno

do sada 9 (devet) priloga samo je

jedan bio objektivan. Svi ostali prilozi

su bili jednostrani i uticali su na pogoršanje

stanja. Time je i u našem slučaju

FTV pokazala islamofobičnost. Smatramo

da nije bilo potrebe za tolikim

brojem priloga kao i to da su oni bili

huškački. Prvo su izvještavali o vehabizmu,

a onda o umiješanosti politike.

Tako da se može zaključiti da je uloga

FTV-a bila kontraproduktivna, da nije

doprinosila rješavanju problema, nego

je samo dezinformisala kako domaću

tako i širu javnost. Time je FTV izgubila

svoj ugled i njihovo izvještavanje

ne prihvata se ozbiljno.

Jeste li optimista da će se ovaj

problem u Piljužićima uskoro privesti

kraju?

Solo Fahir: Naravno, imamu je

oduzet Dekret i on je završio svoju priču.

Da je slušao glas razuma, da je slušao

Džematski odbor, glavnog imama,

U Piljužićima nema vehabija,

FTV kroz priču o vehabizmu

laže javnost

FTV u svojim prilozima izvještava

da vehabije pokušavaju preoteti

džamiju u Piljužićima, je li to istina

i ima li vehabija u vašem džematu?

Solo Fahir: To nema veze sa našom

realnošću. Kakve vehabije, to je

samo izgovor, te se priča o vehabizmu

koristi samo kao maska, jer to je

muftiju i Rijaset do ovog problema ne

bi ni došlo. Međutim, on je radio po

svom hiru i umjesto da bude u društvu

čestitih Allahovih robova, imama, hatiba,

mualima, on je sebi za vođu izabrao

šejtana prokletog i zato me čudi

njegova nehumana uloga u svemu do

sada, kao i to kako će se sve završiti.

Naša obaveza je animirati džematlije

da uzmu aktivno učešće u kreiranju

povoljne situacije u džematu. U toku

je sudski proces kojim se želi zabraniti

pristup razriješenom imamu vjerskim

objektima u džematu tako da se nadamo,

uz Allahovu pomoć, da će se ovo

brzo završiti.

dana priča koja lahko prolazi i služi

za razne zloupotrebe i manipuliranje.

Priča o vehabizmu je pogodna

da se optuži neko i da bude osuđen,

ali i zato da se prikrije nerad. U

našoj MZ-i u kojoj su prisutne sve

političke stranke (SDA, SDP, BPS,

SZBiH) jednoglasno je donešen stav

da u Piljužićima nema nikakvih

vehabija, sa čime su upoznate naše

institucije vlasti. To je prava istina.

Dakle FTV kroz priču o vehabizmu

laže javnost, time nanosi štetu svim

Bošnjacima.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

13


Politika i društvo

Kuda ide Mostar

Mostar je klju

ljuč Bosne i Hercegovin ercegovine

Određivanje statusa Grada

Mostara najvažnija je

politička tema u Bosni

i Hercegovini. Ako se

udovolji volji mostarskih

Hrvata, Bošnjaci će teško

opstati u ovom dijelu

BiH. O ovoj važnoj temi

za Saff piše Adis Zilić,

profesor historije i vijećnik

u Gradskom vijeću Grada

Mostara

Piše: Adis Zilić

Neposredno

N

pred predstoje-

Nće lokalne izbore ponovo je

Naktualizirano pitanje statusa

Grada Mostara zahvaljujući odluci

Ustavnog suda, kojom je rečeno da pojedine

odredbe nametnutog statuta Grada

nisu ustavne. Odmah na početku ovoga

teksta treba istaći da je po pitanju statusa

Mostara Međunarodna zajednica

učinila presedan u dosadašnjoj praksi,

dopuštajući bosanskohercegovačkim

sudovima preispitivanje odluke Visokog

predstavnika. Bitna odlika intelektualca

jeste da razmišlja i širi svoje misli, a odgovornost

je utoliko veća ukoliko se radi

o izabranom zvaničniku u Gradskom vijeću

Grada Mostara, kao što je slučaj sa

autorom teksta. Da bi čitaoci bolje razumjeli

problematiku u gradu na Neretvi,

nužno je u najkraćim crtama upoznati

ih sa zbivanjima u proteklih dvadesetak

godina.

Visoki predstavnik Paddy Ashdown

I pored teških razaranja, dvostruke

agresije i velikih žrtava u Mostaru tokom

rata, grad je odbranjen. Tokom mirovnih

pregovora njegov status ugrađen je

u Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum.

Poslijeratni Mostar imao je šest

općina, te su ga kao takvog prihvatile

zainteresirane strane kroz Prijelazni (tzv.

Košnikov) statut. Tadašnje uređenje Gra-

da Mostara dozvoljavalo je ravnomjeran

razvoj svih nekadašnjih općina, bez

ikakvih uvjetovanja. Najbolji primjer za

to je bivša općina Sjever, sada Gradsko

područje, nekada najuspješnija općina

u BiH, a danas Gradsko područje

koje se od 2004. godine

više ne razvija. Bošnjaci

su bez problema dolazili i na

čelnu poziciju gradonačelnika

ili dogradonačelnika na nivou

Grada, zbog ustaljenog pravila

rotacije svake dvije godine.

Od 2004. godine stanje se

mijenja nagore. Visoki predstavnik

Paddy Ashdown nameće

sadašnji statut Grada,

koji nakon toga nikad nije

usvojen u Gradskom vijeću.

Nametnut je protivno političkoj

volji Bošnjaka, uz iskazano

nezadovoljstvo Hrvata.

Krajnje je licemjerna izjava

aktuelnog Visokog predstavnika

Valentina Inzka, koju je

dao prije nekoliko dana, kako

nametnuti statut “nije prihvatila

samo jedna stranka”. Pri

tom je zanemario činjenicu

da “samo jedna stranka” (radi

se o SDA) okuplja oko sebe

apsolutnu većinu biračkog

tijela Bošnjaka u Mostaru.

Ipak, sadašnji statut sprječava

dominaciju jednog naroda

nad drugim, što jasno stoji u

njegovoj preambuli i on je, u

biti, kompromis, što je i bio

zaključak Vijeća za implementaciju

mira. Posmatrano

kroz prizmu mirovnih sporazuma,

Mostar je postao dio

rješenja, a ne problema.

Kako je vrijeme odmicalo,

od 2004. godine do

danas, pokazalo se kako Međunarodna

zajednica nije bila

iskrena u svom odnosu prema

Mostaru. Klub Hrvata

u Gradskom vijeću pokreće

2009. godine proceduru preko

Kluba Hrvata u Domu

naroda, u cilju izmjene statuta,

želeći time osigurati

svome narodu dominaciju

nad Mostarom u političkom,

ekonomskom i svakom drugom

smislu. I Međunarodna

zajednica ide u tom pravcu,

želeći time riješiti tzv. hrvatsko

pitanje u BiH. Stalno

Stalno se,

naime, provlači

teza kako su

Hrvati ugrožen

narod u BiH,

dok činjenice

govore sasvim

suprotno. Hrvati

su, naprotiv,

povlašten

narod u BiH, što

se jasno vidi

iz slijedećeg:

desetak

procenata

stanovništva

BiH ima 1/3

zastupnika

u Vijeću

ministara,

zatim 1/3 u

Domu naroda,

te adekvatan

broj zaposlenih

u državnim

institucijama. U

svim državnim

institucijama

koje egzistiraju

u Mostaru,

apsolutna

većina

zaposlenih

su Hrvati.

Izgleda da je

glavni problem

„ugroženosti“

Hrvata taj što

nemaju trećeg

entiteta.

se, naime, provlači teza kako su Hrvati

ugrožen narod u BiH, dok činjenice govore

sasvim suprotno. Hrvati

su, naprotiv, povlašten narod

u BiH, što se jasno vidi iz

slijedećeg: desetak procenata

stanovništva BiH ima 1/3 zastupnika

u Vijeću ministara,

zatim 1/3 u Domu naroda,

te adekvatan broj zaposlenih

u državnim institucijama. U

svim državnim institucijama

koje egzistiraju u Mostaru,

apsolutna većina zaposlenih

su Hrvati. Izgleda da je glavni

problem “ugroženosti”

Hrvata taj što nemaju trećeg

entiteta. Na njihovu žalost,

aktuelna ustavna rješenja

potpisali su hrvatski politički

predstavnici u Dejtonu.

Predsjednik susjedne države

g. Franjo Tuđman je u ime

bh. Hrvata pregovarao i potpisao

mirovni sporazum, što

je, opet, priča za sebe i govori,

u biti, o karakteru posljednjeg

rata.

Iz de facto stanja u de jure

Nova eventualna izmjena

statuta, ukoliko bi ga Visoki

predstavnik opet nametnuo,

novi “kompromis“ nakon

već jednom uspostavljenog,

bio bi jasan korak u pravcu

stvaranja trećeg entiteta. Famozni

treći entitet sa stolnim

gradom postojao bi de facto, a

onda je samo pitanje vremena

kada i de jure. Pokazalo bi se

time da je nametanje statuta

od strane Visokog predstavnika

2004. godine bio samo

prvi korak u tom pravcu, a

sada bi trebao uslijediti drugi

i završni. Od Mostara bi se

napravio novi Stolac, još veći

“grad slučaj”. Kako bi izgledao

“stolni grad”, najbolje

govore trenutni nazivi ulica

u njegovom zapadnom dijelu,

koje nose imena “istaknutih”

fašista iz Drugog svjetskog

rata ili, npr., prijeteći vjerski

simboli istaknuti na lokacijama

sa kojih se istočni dio

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

14


grada rušio i palio. Očito je da pitanje

Mostara nije samo problem lokalne zajednice

Bošnjaka jer od sudbine ovog

grada zavisi i sudbina Federacije BiH,

a time i države BiH, te je jasno zašto

je samo Mostar, uz Brčko, bio u fokusu

mirovnih pregovora, čime je postao

zaštićen po postignutim sporazumima.

Međunarodna zajednica se krije iza

odluke Ustavnog suda, iako su odluke

Visokog predstavnika lex spetialis. Prema

tome, trebalo je braniti svoj dokument

i istrajati u njegovoj implementaciji,

a ne pozivati se na odluku Ustavnog

suda. U odluci se Ustavni sud, također,

poziva na promijenjene okolnosti u

Mostaru u odnosu na 2004. godinu,

što nikako nije tačno. I dalje imamo,

npr., podijeljena javna preduzeća. U

momentu kada Ashdown nameće statut,

tvrdi da “politički organi na nivou

Grada i gradskih općina do sada nisu

uspjeli izvršiti ujedinjenje Grada Mostara

u skladu sa navedenim Prijelaznim

statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili

gradske općine u svrhu stvaranja

paralelnih institucija i podjele Grada”.

Iako je proteklo punih osam godina od

nametanja Statuta, stanje se nije nimalo

promijenilo nabolje.

Klub Hrvata tvrdi da su Hrvati

oštećeni jer svih šest gradskih područja

daju po tri vijećnika. No, Gradsko vijeće

Mostara ipak ima skoro duplo više od 18

vijećnika, ukupno ih je 35. Zahvaljujući

kompenzacionoj listi ublažava se razlika

u broju stanovnika između pojedinih

gradskih područja, pa tako ne daju

gradska područja Jugozapad i Jugoistok

po tri vijećnika, kako tvrde, nego sa Jugozapada

dolazi devet, a sa Jugoistoka

četiri vijećnika. Poređenja radi, sve sarajevske

općine daju po sedam vijećnika u

Gradsko vijeće, a nemaju kompenzacione

liste kao Mostar, iako je, npr., omjer

stanovništva između pojedinih općina

u Sarajevu čak 3:1. Dalje, iz Hercegovačko-neretvanskog

kantona u Dom

naroda Federalnog parlamenta ulazi jedan

Bošnjak i tri Hrvata. Takav omjer

je zbog fiksno određenog broja delegata

u Domu naroda Parlamenta FBiH po

formuli 17 Bošnjaka, 17 Srba, 17 Hrvata

i 7 ostalih. Ako bi se striktno poštovao

omjer stanovništva u kantonu, trebala bi

biti zastupljena dva Bošnjaka i dva Hrvata,

ali to nije slučaj.

Visoki predstavnik je nametnuo odluku

kojom je ukinuo općine, jedinice

lokalne samouprave, oštetivši time Bošnjake

u Mostaru. Tako je direktno prekršen

član 5 Evropske povelje o lokalnoj

samoupravi, koju je usvojio i Parlament

BiH, čime je ova povelja postala sastavni

dio zakonodavstva BiH. Zbog toga se

nameće pitanje ustavnosti odluke Visokog

predstavnika o ukidanju općina

prije nametanja statuta.

Posmatrano sa lokalnog aspekta,

Međunarodna zajednica ima dvostruke

aršine prema Bošnjacima i Hrvatima.

Uzet ćemo za primjer općine Žepče i

Usora u Zeničko-dobojskom kantonu.

Visoki predstavnik je, također, svojom

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

15

odlukom promijenio administrativne

granice općine Žepče, pridodavši joj hr-

vatska sela iz susjednih općina Maglaj

i Zavidovići, čime je vještačkim putem

stvorena većinska hrvatska općina. Općina

Usora, koja uopće nema urbane

sredine, izdvojena je iz općine Tešanj

i dijelova općine Doboj-jug, čime je

stvorena hrvatska općina sa nekoliko

sela. Poređenja radi, obična mjesna zajednica

u Gradskom području Stari

grad Mostar ima više stanovnika od

općine Usora. U BiH postoje općine sa

1.000-2.000 stanovnika, a Bošnjaci u

Mostaru nametnutom odlukom Visokog

predstavnika ne mogu imati jedinicu

lokalne samouprave, iako ih u tom

gradu živi ca. 50.000. Izgleda da nas

Međunarodna zajednica tretira poput

nekih domorodaca u zemljama trećeg

svijeta ili nam, možda, želi namijeniti

sudbinu američkih Indijanaca sabijenih

u rezervate.

Da li Mostaru ponovo prijeti nova

nametnuta odluka Visokog predstavnika,

koja u perspektivi ponovo može

biti ocijenjena neustavnom ili će stavljanje

van snage aktuelnog statuta vratiti

stanje prethodnog rješenja, koje je

već ranije ocijenjeno ustavnim i koje su

svojevremeno prihvatile obje zainteresirane

strane. Evidentno je da Mostar

nije grad samo jednog naroda, nego

svih njegovih građana i takav treba i

ostati. Na nama ostaje obaveza da se

za takav Mostar borimo i na tom putu

istrajemo.


Intervju

Enes Hotić, autor dokumentarnog filma “Muslimani pod opsadom”

Ljudi trebaju shvatiti da islam nije u muslimanima,

Za samo tri dana, trailer

dokumentarnog filma “Muslimani

pod opsadom” u produkciji

medijskog web portala Muslim -

media pogledan preko 30.000 puta.

Kao i za svaku drugu stvar, reakcije

su različite. Filma “Muslimani

pod opsadom” bit će dostupan

široj javnosti za mjesec dana.

Prije objavljivanja spomenutog

filma razgovaramo sa Enesom

Hotićem, autorom dokumentarnog

filma “Muslimani pod opsadom” i

urednikom www.muslim-media.org

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

16

Kako je nastao dokumentarni

Kfilm “Muslimani pod opsa-

Kdom’’? KHotić: Ideja o filmu izrodila se iz moje

ljudske potrebe da dam svoj doprinos jednom

pravednijem i sigurnijem društvu. Kažem

“pravednijem’’ jer su muslimani Bošnjaci

danas žrtve mnogobrojnih nepravdi, pa i one

medijske, gdje se najčešće ne biraju sredstva niti

načini putem kojih se naši predstavnici, na čelu

sa reisu-l-ulemom, svakodnevno sataniziraju,

omalovažavaju i pljuju. Pitam sebe, ali i vas:

“Zaslužuje li to narod nad kojim je samo prije

15-tak godina izvršen strašan genocid’’? Ovaj

film tretira četiri vrlo kompleksne teme; tzv.

vehabije, islamofobiju, terorizam i tekfir ideologiju.

Ne želeći zaista da budem subjektivan,

smatram da je ovo prvi film koji studiozno

pristupa ovako osjetljivim temama, držeći se

pritom daleko od favoriziranja bilo koga i čeka.

Cilj nam je da u ovom filmu iznesemo argumente,

a na gledateljstvu je da donese konačni

sud. O tzv. novim muslimanima ili “vehabijama’’,

imali smo priliku slušati od drugih, ali ne

i od ljudi koji su u našem društvu etiketirani

kao takvi. S obzirom da mišljenja i stavovi ovih

ljudi na svijet i dešavanja oko sebe, do sada

nisu imala priliku da u ovdašnjem medijskom

prostoru budu popularizirana, ovo je ujedno i

prva prilika putem koje ćemo se upoznati sa

ovim, priznat ćete, javnosti još uvijek nedovoljno

poznatim ljudima. Islamofobija je, rekao

bih “groznica 21. vijeka’’, koja se svakodnevno

potvrđuje na svjetskoj sceni, ali nažalost i na

našim prostorima. Kada se kao rezultat islamofobije

na našim prostorima desi krvavi epilog,

oličen u, recimo, ubistvu Magdija Dizdarevića,


i urednik www.muslim-media.org

nego su muslimani u islamu

onda se tome jednostavno ne pridaje neki poseban

značaj. Takve stvari se guraju pod tepih

u našem društvu. Jeste li možda imali priliku

na ovdašnjim televizijama pogledati ijednu

emisiju koja je bila posvećena ovom svirepom

događaju? Zašto ne govoriti o ovim stvarima?

Nije li to obaveza svakog čestitog čovjeka, bez

obzira kojoj konfesiji on pripadao? Nepravda

je nešto što nas sve zajedno isto boli, bez obzira

na vjersku i svaku drugu pripadnost - barem

bi tako trebalo da bude.Kada je riječ o terorizmu,

siguran sam da se na primjerima te

pošasti najjasnije uviđaju dvostruki standardi.

Pa, recimo, kada neko poput Braivika počini

terorističko djelo i javno, u svome manifestu,

kaže kako je to uradio u ime kršćanstva kako bi

spriječio navalu islama, onda se tako nešto ni u

jednom mediju neokarakteriše kao “kršćanski

terorizam’’, nego se slučaj istog “riješi’’ na način

što se dotična osoba proglasi kao “lud’’. S druge

stane, kada neko poput Mevlida zapuca po

Sarajevu i na taj način zabije nož u leđa svim

Bošnjacima muslimanima, onda se njegovo

nedjelo na sva zvona eksploatiše kao “napad

vehabija’’. Kako samo bombastično ovakvi i

slični naslovi zvuče... Evo sav sam se naježio...

O čemu nam ovakvi i slični primjeri govore,

osim o dvostrukim aršinima? Treba li neko da

bude lud, pa da ne zapazi sve ovo? Naravno, u

filmu smo progovorili i o tekfir ideologiji koja

služi kao savršen repromaterijal islamofobima,

kako bi potkrijepili svoje teorije o nekim novim

i opasnim muslimanima, tzv. vehabijama,

bijeloj el-kaidi, selefijama, te IZ Bošnjaka koja

podržava ove ljude. Cilj nam je ukazati da i

među muslimanima postoje delikventi, ali da

su oni pojedinci ili manje skupine, te da nema

niko pravo da stavlja znak jednakosti između

muslimana i takvih nečasnih pojedinaca, što se

upravo najčešće dešava. Ljudi trebaju konačno

shvatiti da islam nije u muslimanima, nego su

muslimani u islamu.

Ko je finansirao ovaj film?

Hotić: Film je finansiran sa jako skromnim

budžetom. Otpočeli smo rad na filmu

sa vlastitim sredstvima, da bi nam se ubrzo,

nakon što su uvidjeli ozbiljnost i korist jednog

ovakvog projekta, pridružili i pomogli Bošnjaci

iz dijaspore. Ovom prilikom dugujem veliku

zahvalu mome prijatelju pj j Elviru Bajraktareviću

koji je trenutno nastanjen u Švedskoj, a koji je

pokazao veliku požrtvovanost kada je u pitanju

promidžba ovog projekta. Naravno, zahvaljujem

se i svim učesnicima filma, ljudima koji su

govorili u filmu, bez kojih ovaj film jednostavno

ne bi ugledao svjetlo dana. Veliku tehničku

podršku film je imao od strane ljudi koje ovom

prilikom moram spomenuti, gospodina Danijala-Anesa

Karabegovića i Elvira Čolakovića.

Kakve su reakcije na film “Muslimani

pod opsadom’’?

Hotić: O reakcijama na film

još uvijek ne mogu govoriti, jer

film još uvijek nije dostupan široj

javnosti, ali mogu govoriti o

reakcijama na trailer koji je dostupan

na youtube. Za samo tri

dana, trailer je pogledan preko

30.000 puta. Kao i za svaku drugu

stvar, reakcije su različite. Postoje

bh. portali koji su ovu vijest

prenijeli na profesionalan i realan

način, ne pokušavajući praviti

bilo kakve konstrukcije u vezi

s tim. Naravno, ni ovoga puta

nije izostala očekivana rekacija

od strane određenih medijskih

kuća i portala iz bh. manjeg entiteta.

Treći dan po objavljivanju

trailera, osvanuli su naslovi tipa:

“Šokantno - Propagandni

dokumentarac Islamske

zajednice BiH. Reis Cerić

brani vehabije!’’ - u kojima se

tvrdi kako su “Islamska zajednica

u BiH i njen poglavar

Mustafa Cerić pokrenuli propagandnu

kampanju čiji je

cilj da ‘nove muslimane’, kako

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

17

Ono što je

također

interesantno,

jeste i činjenica

da smo već

treći dan po

objavljivanju

trailera, imali

nekoliko poziva

iz Banjaluke,

od strane

EUFOR-a, gdje

su predstavnici

istih izrazili

veliku želju

da se njihovi

pretpostavljeni

sastanu

sa nama i

razgovaraju

o Muslim-

Mediji i filmu

“Muslimani pod

opsadom”.

Cerić naziva vehabije, predstavi

kao bolji

deo muslimanske populacije i kao neodvojivi

deo verske organizacije koja predstavlja

muslimane u BiH!” Šta kazati na

ovakve stvari? Jako maštovito… Naravno da

su ovo nebuloze, te da IZ, kao i reis efendija

nemaju nikakve veze sa ovim filmom, u

smislu inicijative, koncepta, te davanja bilo

kakvih smjernica vezano za film i sl. Ono

što je također interesantno, jeste

i činjenica da smo već treći dan

po objavljivanju trailera, imali

nekoliko poziva iz Banjaluke,

od strane EUFOR-a, gdje su

predstavnici istih izrazili veliku

želju da se njihovi pretpostavljeni

sastanu sa nama i razgovaraju o

Muslim-Mediji i filmu “Muslimani

pod opsadom”. Bilo nam

je veoma drago što smo ovakvim

filmom pridobili pozornost i

ljudi koji nisu državljani BiH...

Naravno, pristali smo na jedan

takav razgovor, objasnivši im pritom

našu standardizaciju takvih

susreta, a koja se ogleda u tome

da se isti u potpunosti zabilježe

kamerom, te postave na internet,

i na taj način daju na uvid

široj javnosti, jer naša je vodilja

TRANSPARENTNOST. Istog

dana su nas ponovo kontaktirali

iz EUFOR-a, objasnivši nam

kako im je žao jer kapetan

koji se trebao sastati sa nam,

jednostavno u ovom momentu

nije u mogućnosti...

www.muslim-media.org gdje bi se svi naši filmovi mogli naći.

O

Muslim-mediu čini nekoliko entuzijasta

koji žele da pruže svoj doprinos

vaj film je projekat medijskog

web portala Muslim-media. Za na polju afirmacije svih društvenih

veoma kratko vrijeme ovaj portal je vrijednosti. Čovječanstvo je danas zapalo

u moralnu krizu kojoj se nažalost

uradio veliki broj kvalitetnih medijskih

projekata čime je zaslužio privlačenje

ogromne pažnje javnosti. multimedijalni pristup, praveći kratke,

ne nazire kraj. Naša je želja da kroz

Recite nam nešto više o ovom portalu?

određene pojave u društvu, te da na

kao i duže video-uratke, elaboriramo

Hotić: Muslim-media je plod dugogodišnje

videoprodukcije Omladinskog šenje. Neki naši video-klipovi su sarka-

iste pružimo svojevrstan odgovor - rje-

kulturnog centra “Atis” iz S. Mosta, stični i ironični, jer cijenimo da je takav

pristup stvarima u određenim situ-

koji je u saradnji sa Fondacijom “Zlatni

ljiljan”, napravio dokumentarni acijama najadekvatniji. Našim radom

film koji govori o jednoj od najboljih ne ostvarujemo lični profit, s toga sve

brigada Armije BiH, 505. bužimskoj donacije koje eventualno primimo, bit

viteškoj udarnoj brigadi, a koji je do će utrošene isključivo u projekte koje

sada prikazan u nekoliko zemalja širom

svijeta. Nakon određenog vre-

pozivamo sve one koji smatraju da na

realiziramo. Naravno, ovom prilikom

menskog perioda, osjetili smo potrebu bilo koji način mogu biti od koristi

da našu videoprodukciju podignemo jednom ovakvom projektu, da nam se

na “viši level”, te smo smatrali da bi jedan

od koraka u tom pravcu, upravo promicanju istinskih vrijednosti, kako

pridruže, te da budu dio našeg tima u

bio osnivanje i podizanje jedne zasebne

stranice www.muslim-media.org bilo

bi nam svima naše zajedničko sutra

bolje.


Kolumna

Borba za opstanak

Učenjem protiv genocid enocida

SDP-ov udar na školstvo

istovremeno je udar na

bošnjačke nacionalne

interese, i na ona

najsvjetlija osjećanja koje

Bošnjak danas nosi, a

koja proizilaze iz nagona

da se trauma genocida

prevazilazi podizanjem

djece. Ono što su nam bili

borci prije desetak godina,

danas su nam nastavnici

i profesori, jer su oni

kormilari te naše nade u

pravednije sutra

Piše: Fatmir Alispahić

Štrajk prosvjetnih radnika u

Federaciji ogolio je suštinu

nenarodne i lafinaške vlasti

koju predvodi SDP. U ime lažnih

reformi i fraza o socijalnoj pravdi,

SDP je nakon deset godina ponovo

dobio povjerenje bošnjačkih birača,

da bi se kao i prošli put ispostavilo

da se radi o jednoj kriminogenoj

strukturi kojoj programska obećanja

služe samo za prevaru. A narod

je zaboravio kako je taj SDP vladao

prije deset godina, da se i tada sva

vladavina svela na politikanstvo,

po kome je dovoljno izmišljati tzv.

islamski terorizam da bi nosio lentu

“reformiste”. Tadašnja SDP-Alijansa

je toliko bila uvjerena u svoju vječnost,

da se maksimalno opustila u

vrijeđanju svojih birača, dakle, Bošnjaka,

koji su odjednom saznali da

je Armija RBiH leglo “terorista”, da

su omiljeni generali, poput rahmetli

Alagića, možebit ratni zločinci, kao

što je i Ratko Mladić, da se demokrata

postaje tako što se javno bori

sa ukidanje “selama u Maglaju”, za

zabranu predstave “Hasanaginica”,

ili tako što se u selima oko Gračanice

i Lukavca, u svečanom mimohodu,

oko džamija pronose pečena

krmad na ražnju, sve u slavu nove,

krmeće demokratije. Dogodilo se

mnoštvo sličnih gafova te navodne

reformističke vlasti, iz čega se vidjelo

da ta vlast neće ništa drugo

ni raditi do li se baviti omalovažavanjem

Bošnjaka. Ali, Bošnjaci su

tada imali nekoliko medija u kojima

su kritički sasijecani ovi izljevi

islamofobijskog šovinizma, tako da

je ta nenarodna vlast već

2002. godine zbačena sa

ranjenih bošnjačkih leđa.

Nakon što se dogodilo gašenje

nekoliko patriotskih

medija (Ljiljan, Walter),

realizirana je unutarnja

okupacija Federalne tv od

strane velikosrpskih i velikohrvatskih

plaćenika,

usljed čega su Bošnjaci

postali žrtve indoktrinacije

koja je rezultirala zaboravom

onoga što se moralo

pamtiti, kako se više

nikad ne bi dogodilo da

Bošnjaci glasaju za SDP.

Kao što velikosrpska ideja

genocida nije doživjela

svesrpsku osudu, pa i danas

živi i djeluje, tako ni

SDP-ovska ideja progona

Bošnjaka nije doživjela

bošnjačku osudu, pa je

postala politički standard,

nešto što se smatra demokratskom

vrlinom. S obzirom da je SDP podršku

međunarodnog faktora, te

Beograda i Zagreba, zavrijedio

samo svojim antibošnjačkim opredjeljenjem,

time nije bio u obavezi

da pokazuje senzibilitet za socijalna

ili antikorupciona pitanja. Dovoljno

je osmotriti nepotizam tog premijera

Nikšića, lidera im Lagumdžije,

a da ne redamo sve druge SDP-ove

funkcionere, njihove kriminalne i

familijarne mreže. U tom uvjerenju

SDP-ovih funkcionera, da je važna

podobnost, a ne sposobnost, da je

važno služenje islamofobijskom fašizmu,

a ne služenje bh. građanima

i narodima - nalazi se odgonetka na

uzroke i posljedice štrajka prosvjetnih

radnika u Federaciji, a poglavito

u Tuzlanskom kantonu.

Samo glupost,

zloba,

siledžijstvo,

primitivizam

mogu izroditi

plan da se

prosvjetnim

radnicima plate

umanje za 6,5

odsto, a i onako

su mizerne.

Svjetionik znanja

Prije desetak godina SDP-ov

premijer Federacije je borce Armije

RBiH nazvao “falangistima”. Potom

je lider SDP-a borce Armije RBiH

uporedio sa četničkom ruljom koja

je u Banjoj Luci kamenovala i ubila

Murata Badića. Zatim je SDP-ov guverner

Tuzlanskog kantona poručio

borcima Armije RBiH da

će ostvariti svoja socijalna

prava – ali u panjevima.

Borci su u znak protesta u

traktoru dovezli stotinjak

panjeva i ostavili ih pred

zgradom kantonalne vlade.

A borci su tada bili važniji i

priznatiji nego što su sada.

Jer, tada su još bile svježe

ratne rane i boračke zasluge

za odbranu BiH. Zamislite

onda kakva je drskost zjapila

iz ovih SDP-ovih funkcionera,

kad su se usudili

tako javno vrijeđati borce!

Očito je da su se osjećali

važnijim od zakona i od

patriotskih osjećanja, s obzirom

da je SDP od Kruga

99 proglašen za – vlast koja

nema alternative. Naravno,

srpskim i hrvatskim nacionalistima

i ne treba ništa

drugo do li vlast koja će u

njihovo ime vrijeđati i minorizirati

Bošnjake. Kako jučer, tako i danas.

Iako štrajk prosvjetnih radnika

ne nosi etnonacionalne predznake – i

dobro je što je tako – činjenica je da

su njime najviše pogođeni bošnjački

prosvjetari i bošnjački učenici. Ne

može se izbijeći taj prizvuk kontinuiteta

u SDP-ovom ugrožavanju važnih

bošnjačkih interesa, bilo da se radi o

dopuštanju ekonomske kolonizacije

ovog frtalja bh. teritorije, od strane

velikohrvatskih firmi, ili o oblicima

kulturne minorizacije znakova bošnjačkog

identiteta. Nemanje senzibilnosti

za probleme obrazovanja,

kao najosjetljivijeg područja društvene

zbilje, samo potvrđuje pretpostavke

da SDP-om upravljaju tuđinski

interesi, s ciljem rastakanja Bosne i

Bošnjaka.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

18


Kao što su prije desetak godina

borci bili posljednje mjesto na

kome se smije pokazati bahatost,

tako su to danas prosvjetni radnici,

s obzirom da se, u Bošnjaka barem,

iskristalisalo uvjerenje kako naša

djeca bez dobrog obrazovanja nemaju

nikakve šanse, ni u Bosni, ni

izvan Bosne. Hrvatsko dijete se uvijek

može konektovati na nacionalni

kontinent, na mrežu katoličkih škola,

dobrotvornih udruga i fondacija,

a tako je i sa srpskom djecom. Bošnjačka

djeca nemaju taj kontinent i

jedino se mogu uzdati u znanje koje

steknu i koje će im valjati na tržištu

rada. U protivnom, završavat će kao

sezonski radnici po Širokom Brijegu.

U Bošnjaka je oprisutnjen taj osjećaj

izoliranosti, getoiziranosti, zbog

čega mnogi roditelji grčevito traže

izlaz, pa pristaju na razbošnjačenje

sebe i svoje djece. Ogromna većina,

pak, nastoji djeci objasniti važnost

škole, jer je školovanje jedina preostala

nada, i za roditelje, i za djecu.

Dobar inžinjer, zubar, informatičar,

električar, uvijek će naći posla, makar

i izvan Bosne, ali neće biti konjušar

srpskim i hrvatskim šovinistima.

Otud škola u Bošnjaka ima

znatno važnije mjesto nego što bi to

trebalo, jer se oko škole vrte bezmalo

svi planovi i sva nadanja za našu djecu.

Zato je SDP-ov udar na školstvo

istovremeno udar na bošnjačke nacionalne

interese, i na ona najsvjetlija

osjećanja koje Bošnjak danas nosi, a

koja proizilaze iz nagona da se trauma

genocida prevazilazi podizanjem

djece. I drugi narodi imaju djecu, ali

u zapadnoj demokratiji imaju i kerove,

kao zamjenu za djecu, imaju i

istospolne brakove u kojima

se uzgajaju kanarinci,

dok u Bošnjaka i brakovi,

i djeca, i obrazovanje djece,

imaju važnost nacionalnog

opstanka i zanavljanja

života koji je gušen

u genocidu. Nama je i do

djece, i do njihovog odgoja,

stalo više nego drugim

narodima, jer u tome vidimo

dokaz o svome životu.

Hiljade naših očeva i majki

su pobijeni i protjerani,

a hiljade djece je ostalo

nerođeno zbog genocida

kojim se htio, i kojim se

hoće, zatrijeti život u Bošnjaka.

Samo zlobna ili ishitrena

misao može nam zamjeriti

što obnavljamo džamije, kao svjetionike

našeg opstanka, i što u podizanju

djece vidimo više značenja nego

drugi narodi, jer su naša djeca dokaz

da smo opstali, i da će nas biti.

Ova značenja proizilaze iz kolektivne

svijesti žrtve genocida, koja nema

drugog načina da zadovolji osjećaj za

pravdu, nego tako što će obnavljati

porušeno, i kad se radi o džamijama,

i kad se radi o potomstvu. Mi otprilike

znamo koliko nas je pobijeno i

protjerano, ali nikad nećemo saznati,

a hoćemo osjećati, koliko nas je

nerođenih, neuspravljenih, neojačalih...

Zamislimo samo gdje bi prelijepoj

Palestini bio kraj da na njenoj teritoriji,

u njenom domaćinstvu, nije

silom umetnuta sintetička država

Izrael?! I gdje bi nama bio kraj da je

Bosna i Hercegovina nastavila renesansu

koja je započela Olimpijskim

igrama 1984. u Sarajevu? Sve ono

U ime lažnih

reformi i fraza

o socijalnoj

pravdi, SDP je

nakon deset

godina ponovo

dobio povjerenje

bošnjačkih

birača, da bi se

kao i prošli put

ispostavilo da

se radi o jednoj

kriminogenoj

strukturi kojoj

programska

obećanja

služe samo za

prevaru.

što bismo bili, a što nismo,

treba računati u žrtvu genocida!

Kao što u žrtvu genocida

računamo sve svoje

silom preseljene ljude!

Ruke u vatri

Po izreci da sit gladnom

ne vjeruje, danas mnogi ne

mogu razumjeti kako narod

koji je bio žrtvom genocida

drukčije vidi vrijeme

i prostor, jer se oba pojma

rasprostiru i izvan ovih

života, a naročito izvan

prostora na koji su trenutno

stjerani Bošnjaci. Sama

činjenica da više od pola

Bošnjaka, prostorno, živi u svijetu

uspomena, u Višegradu, u Prijedoru,

u Trebinju, kazuje da ovaj narod gleda

i izvan onoga gdje trenutno jeste.

Možda bi neko ko je imao ruku, pa

je više nema, mogao razumjeti kako

je to pripadati narodu kojeg je bilo,

pa ga sada nema, za tu jednu ruku,

ili više. Neovisno od toga kako nas

drugi vide, mi sebe sve ubjedjivije

vidimo u svjetlu onoga što jesmo, a

ne onoga što bi drugi htjeli da nismo.

Očekivanja da je poslije genocida

moguće živjeti kao da se ništa

nije dogodilo – jalova su, ponajprije

jer nas okružuje genocidna realnost,

koja nas stalno podsjeća da nam je

namijenjen status bivšeg naroda. U

ime otpora prema poniženju nestanka,

u Bošnjaka se javlja poseban odnos

prema budućnosti, koja je jedina

kadra izmijeniti nepravde sadašnjice.

Bošnjačka djeca - odgojena, obrazovana,

samosvjesna - čine tu viziju že-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

19


ljene satisfakcije. Udariti na tu našu

djecu, znači udariti na bošnjačku

nadu u opstanak i u pravdu. Ono što

su nam bili borci prije desetak godina,

danas su nam nastavnici i profesori,

jer su oni kormilari te naše nade

u pravednije sutra.

Samo glupost, zloba, siledžijstvo,

primitivizam mogu izroditi plan da

se prosvjetnim radnicima plate umanje

za 6,5 odsto, a i onako su mizerne.

Kako je uopće toj SDP-ovoj

vlasti moglo naumpasti da svoju nesposobnost

namiruje tako što će staviti

ruku u džep onima koji obrazuju

našu djecu? Ovo je stavljanje ruke

u vatru, jer je budućnost naše djece

posljednje mjesto koje smije biti

napadnuto. A da se radi o napadu,

govori podatak da su sindikati obrazovanja

mjesecima prije upozoravali

SDP-ovu vlast da neće ustuknuti u

odbrani svojih prava, i da će rezultat

biti štrajk, u kome će najveći gubitnici

biti učenici. Bahatost sa kojom

je SDP-ova vlast odbacila ova upozorenja

pokazuje da su oni namjerili

da pokradu nastavničke plate i da ih

uopće ne zanimaju posljedice. Vrhunac

SDP-ovog barbarizma je izjava

jednog visokog dužnosnika koji je

zaprijetio prosvjetarima da će biti

otpuštani s posla, ako budu štrajkovali,

a da će na njihovo mjesto biti

dovođeni ljudi sa biroa za zapošljavanje.

Ne viđosmo da je iko reagirao

na tako skandaloznu prijetnju,

zapravo iznudu, koja ruši postulate

pravnog i demokratskog poretka,

jer legitimira političko nasilje kao

princip rada. Helsinški komitet, kao

filijala SDP-a, naravno šuti! Ta kriminalna

prijetnja proizilazi iz istog

osjećanja svemoći iz kojeg je borcima,

koji traže socijalna prava, poručeno

da će ih dobiti u panjevima,

što znači da SDP-ova vlast nije promijenila

ni ćud, ni dlaku,

kada je riječ o vrijeđanju

stubova našeg nacionalnog

ponosa, jučer oličenog

u borcima, a danas u

prosvjetarima.

Čini se da ni ratna vre-

mena opsade, granatiranja

i snajperisanja nisu imala

tako isprekidanu školsku

godinu u kojoj je pored

kontinuiteta u nastavi,

poljuljan i autoritet škole,

Znaju li te SDPove

štetočine

da prosvjetni

radnici imaju

dušu, da

imaju ponos,

i da kvalitet

njihovog rada

ovisi od stupnja

poštovanja koje

im iskazuje

društvo?

kao najvažnije ustanove u dječijim

životima, za koju se ispostavlja da

može, a i ne mora raditi. Nakon

raspusta, došao je prisilni raspust

zbog vremenske nepogode, a nakon

sedam dana škole, još sedam ili

više dana prisilnog raspusta, zbog

štrajka. Razmišljaju li ti SDP-ovi

dunđeri koliko će teško biti ponovo

uozbiljiti učenike i ubijediti ih

u autoritet škole? Na šta li će ličiti

nastava kad krenu junske nadoknade?

Znaju li te SDP-ove štetočine

da prosvjetni radnici imaju dušu,

da imaju ponos, i da kvalitet njihovog

rada ovisi od stupnja poštovanja

koje im iskazuje društvo? A ovo

društvo, koje su uzjahali

SDP-ovci, sa svojim jadnim

satelitima, definitivno

nema poštovanja prema

onome što je našem

narodu najvažnije – prema

djeci. Jer da razumiju,

ovo što ne razumiju, nikada

im ne bi naumpalo da

kradu pare od prosvjetnih

radnika i da tako vrijeđaju

ljude koji uče našu djecu i

grade našu budućnost.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

20


Reportaža

Prođoh Hercegovinom kroz gradove - Kupres

Malobrojna bošnjačka populacija

sa Visoke ravnine

Život Bošnjaka u

Piše: Ezher Beganović

Hercegovini, naročito

Kupres

K

je jedan od najljepših

na onim dijelovima Kgradova u Bosni i Herce-

Hercegovine gdje Kgovini. U pjesmi Kupres je

“visoka ravnina“, mjesto sa prelijepim

su Bošnjaci danas

Kupreškim poljem koje je dugačko

apsolutna manjina

24 a široko 10 kilometara. U samom

prikrajku podugačkog i poširokog Kupreškog

polja, u džepu planine Plaze-

odvija se daleko od

medijske pozornice. nice i na 1.200 metara nadmorske visine

smjestio se maleni gradić Kupres.

Mostarski muftija Seid U ovom gradu danas živi oko 2.600

ef. Smajkić nedavno stanovnika (prema popisu iz 1991.

god. u općini Kupres živjelo je oko

je upozorio javnost da 12.000 stanovnika), i to uglavnom hrvatske

nacionalnosti. Kupres se nalazi

se bošnjačko biće u

u Kantonu 10 (tzv. Hercegbosanska

Hercegovini postepeno županija), a općinske vlasti predvodi

topi i da sve ide u

HDZ. Prije agresije na BiH u ovom

gradu živjelo je oko hiljadu Bošnjaka,

pravcu brisanja tragova a danas ih ima tek 160. Ratna dešavanja

su ostavila trag i na Kupres koji

bošnjačke egzistencije

je od prijeratne jake privredne sredine

uopće. Od ovog broja danas postao neperspektivna općina.

krećemo Hercegovinom Građani Kupresa danas žive od sječe

šume, stočarstva i turizma. Kupreški

kroz gradove, u posjetu kraj prati trend nezaposlenosti i naglog

bošnjačkim zajednicima. iseljavanja stanovništva a pogotovo

mladih, što je naročito primjetno kod

Prvo smo svratili u hrvatskog puka. Mladi kupreški Hrvati

konstantno napuštaju Kupres i nase-

Kupres

ljavaju se u Hrvatskoj.

Bošnjaci u Kupresu, osim malobrojnosti,

imaju niz drugih problema. Kao i u

drugim povratničkim bošnjačkim sredinama

u Kupresu se o Bošnjacima jedino brine

Islamska zajednica koju u ovom gradu

predvodi vrijedni imam Miralem ef. Duzen.

Efendija Duzen ujedno ima najviše

informacija o životu Bošnjaka u Kupresu.

Zato smo Miralem efendiju Duzena odabrali

sa sagovornika. Razgovor počinjemo

o vjerskom životu bošnjačke zajednice u

Kupresu. “Jedina vedrina za povratnike

Bošnjake Kupresa predstavlja IZ BiH, institucija

koja nikada nije zaboravila Bošnjake

i brigu o njima. Mi smo džemat koji je

u sastvu Medžlisa IZ-e Bugojno i pripadamo

Travničkom muftijstvu. Sa masovnijim

povratkom Bošnjaka Medžlis IZ-e Bugojno

je zajedno sa povratnicima Bošnjacima

iznova organizirao džemat. Odmah po uspostavljanju

organizacije džemata krenulo

se u obnovu vjerskih objekata i vjerskog života.

Odmah smo krenuli u obnovu dvije

porušene džamije, jedne u gradu a druge u

selu Kute. Malobrojni bošnjački povratnici

nisu u stanju finansirati džemat tako da je

tu ulogu preuzeo Medžlis IZ-e Bugojno.

Važno je napomenuti da su se uz pokretanje

inicijative o ponovnom uspostavljanju

vjerskog života od strane Medžlisa, u obnovi

džamija najviše isticala dva pojedinca:

u gradu hadžija Mandžuka Muhamed sa

svojom hanumom hadžinicom Fazilom, a

u selu Kute Džemil Ugarak sa svojom obitelji

i svojom firmom koji su inače vakifi i

na drugim stranama a inače vuku korijene

iz Kupresa”, kaže na početku našeg razgo-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

21


Bošnjački kosibaša na takmičenju kosaca na Kupreškom polju

vora efendija Duzen te nastavlja

dalje. “Džemat Islamske zajednice

počeo je sa radom 2000.

godine. I do sada funkcioniše

na način jedan imam dvije

džamije (u selu Kute za mjesec

ramazan bude angažiran teravih

imam), mektebi u gradu i

u selu Kute (dva punkta). Broj

upisane djece u mektebu je 13

(10 u gradu, 3 u selu Kute).

Razlog zbog nejednakog broja

djece koji pohađaju vjeronauk i

upisane djece u mekteb je zbog

faktora udaljenosti kućanstava

od džamija, a ta djeca koja nisu

upisana u mekteb svoje znanje

o islamu nadopunjuju kroz sate

vjeronauke. Odaziv na mektepsku

nastavu je 70 posto, a razlog

je što je ovo stočarski kraj i ovdje

djeca još uvijek pomažu u

privređivanju za svoja kućanstva, međutim

mi se trudimo da to nekako nadomjestimo

İnače vjerski život se nadopunjuje i

time što u sklopu JU Radio Kupres imamo

termine petkom u jutarnjim satima,

emisiju posvećenu islamu vodim ja”. Nakon

vjerskog života zamolili smo efendiju

Duzena da nam objasni od čega žive bošnjački

povratnici. “Svi građani Kupresa teško

dolaze do posla a naročito povratnici.

Većina Bošnjaka živi na selu gdje se bave

stočarstvom i poljoprivredom. Kupres je

inače stočarski kraj koji se nalazi na visoravni

na 1.200 m nadmorske visine, predio sa

Naša bošnjačka

djeca idu

zajedno sa

većinskom

hrvatskom.

Diskriminacije

u školama

nema osim što

nema ni jednog

uposlenog

Bošnjaka i što

se nastava

odvija po

hrvatskom planu

i programu i

što je sve u

znaku katoličke

ideologije i

ikonografije

(križevi u

učionicama).

puno pašnjaka pa je pogodan

za uzgoj ovaca i krava. Također

to je i turističko mjesto sa

jako dobrom infrastrukturom

za zimski turizam, što također

utiče na dodatnu zaradu pa i

samih povrtanika Bošnjaka.

Jedan manji broj naših povratnika

pokušava zaraditi za

život u turizmu. U gradskoj

zoni uglavnom žive povratnici

koji su penzioneri. Kada je u

pitanju uposlenost Bošnjaka u

javnim ustanovama onda je situacija

sljedeća. U Policiji rade

dvojica Bošnjaka kao i u Općini,

a od tog broja samo je jedan

nastanjen u Kupresu, tako da

taj broj oslikava najbolje stanje

zaposlenosti.

Dužnost imama

u Kupresu

obavljam sedam i po

godina i u tom vremnu

nijedan Bošnjak ili Bošnjakinja

se nisu zaposlili.

Inače zaposliti Bošnjaka u

javne ustanove u Kupresu

je jednostavno nemoguće.

Nažalost, općinska HDZ

vlast na svaki mogući način

opstruira bilo kakvo mogućenost

zapošljavanja bošnjačkih

povratnika. Treba

iskreno reći, općinske vlasti

u Kupresu skoro nikako ne

pomažu sve građane, ni hr-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

22

vatske nacionalnosti, a kamoli bošnjačke,

a što se tiče kantonalnih vlasti i one zapostavljaju

kupreški kraj. Jedan od razloga

takvog stanja je to što u skupštini Kantona

tek na posljednjim izborima Kupres ima

jednog delegata iz HDZ-a”.

Problem asimilacije ionako malog broja

kupreških Bošnjaka je evidentan. To se

najviše održava kroz obrazovni sistem gdje

bošnjačka djeca nemaju izbora i moraju

pohađati škole sa hrvatskim planom

i programom. Miralem efendija Duzen

obavlja i dužnost vjeroučitelja u kupreškoj

osnovnoj i srednjoj školi. “Naša bošnjačka

djeca idu zajedno sa većinskom hrvatskom

djecom (ima tu i poneko srpsko dijete po

mojoj procjeni dvoje ih ima u osnovnoj a

dvoje u srednjoj školi). Kao i u čitavom

Kantonu škole rade po hrvatskom planu i

Polaganje kamena temeljca za izgradnju

džamije u selu Kute


programu. Broj bošnjačke djece u Osnovnoj

školi fra Miroslav Džaja je 19, a u Srednjoj

školi Kupres je 5. U Osnovnoj školi

fra Miroslav Džaja djeca imaju dva časa

vjeronauke sedmično i nastava se odvija

u dvije grupe, što ukupno iznosi 4 časa

vjeronauke, dok u Srednjoj školi Kupres

zbog malog broja učenika nema nastave

iz islamske vjeronauke. Diskriminacije u

školama nema osim što nema ni jednog

uposlenog Bošnjaka i što se nastava odvija

po hrvatskom planu i programu i što je sve

u znaku katoličke ideologije i ikonografije

(križevi u učionicama)”.

Odnos bošnjačke politike prema

potrebama bošnjačke povratničke populacije

sličan je situaciji u ostalim gradovima

u Bosni i Hercegovini gdje žive bošnjački

povratnici. Dakle, bošnjačka politika nema

vremena niti volje da se bavi problemima

povratničke populacije. “Odnos bošnjačke

politike prema potrebama bošnjačke

povratničke populacije je identičan odnosu

kojeg je opisao mostarski muftija nedavno

u slučaju Mostar, jednostavno ponašanje je

takvo da su ove teritorije prepuštene nekim

prećutnim dogovorom hrvatskim vlastima.

Na području Općine egzistiraju dvije

bošnjačke stranke: SDA i SBiH koje obje

imaju po jednog vijećnika u Općinskom

vijeću i po mom mišljenju ta dva vijećnika

čine i bore se koliko su u mogućnosti za

bošnjački narod, međutim ta dva vijećnika

nisu u stanju ništa činiti nasuprot velikog

broja hrvatskih vijećnika”. Kulturni život

Bošnjaka u Kupresu skoro da ne postoji.

Iako u Kupresu postoji Bošnjačka zajednica

kulture “Preporod” situacija sa kulturnim

aktivnostima je zabrinjavajuća. O

tom problemu Miralem efendija Duzen

kaže: “Na području općine Kupres, kod

Bošnjaka od kulturnih i nevladinih organizacija

postoje SDD ‘Merhamet’ i

BZK ‘Preporod’. Ja ne znam za njihove

aktivnosti, ako djeluju to je za mene nepoznato,

jer na žalost te dvije organizacije

djeluju kao društvo jednog lica i ja kao

imam koji drži Bošnjake na okupu bez

ikakvih stranačkih i ideoloških podjela, ne

znam i ne poznajem način rada niti ko je

predsjednik, niti članove skupština tih organizacija,

što je velika sramota za nas a to

je nažalost pokazatelj stanja kod Bošnjaka

gdje god su se vratili u malom broju, što

također treba da bude alarm za naše centre

da pomognu Bošnjake u organizaciji kako

na kulturnom tako i na političkom planu”,

završava na kraju Miralem efendija Duzen.

Iz navedenog stanja i položaja bošnjačke

populacije u Kupresu jasno se uviđa potvrda

onog upozorenja mostarskog muftije

Seid ef. Smajkića iz podnaslova ovog teksta.

Bošnjačka populacija u Hercegovini

zajedno sa Kupresom postepeno se topi i

sve ide u pravcu brisanja tragova bošnjačke

egzistencije uopće na ovim područjima.

Ahmed Fadil-pašina džamija u Kupresu

Imamska kuća u gradu

Na času islamske vjeronauke

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

23


Analiza

Bosanskohercegovačka društvena zbilja

Dok novinari napadaju reisa,

Republika Srpska nesmetan esmetano

nastavlja a da “glumi” državu

Kada god se govori o ovakvim

stvarima, odmah se nameće

paralela sa Kosovom. Naravno,

suštinski tu nema sličnosti jer

Kosovo, kao administrativno i

teritorijalno zasebna cjelina,

nije nastalo na genocidu kao

Republika Srpska. Ali, ako se

šutke bude prelazilo preko

ovakvih stvari, imat ćemo

situaciju upravo kakvu smo

imali sa Kosovom prije nekoliko

godina kada je formalno

Kosovo bilo u sastavu Srbije, a

de fakto je funkcioniralo kao

potpuno nezavisna države.

Tako je trajalo godinama i svi

su se navikli na to

Piše: Fahrudin Sinanović

Neki novinari haman da ne

umiju, ili ne mogu, da napišu

tekst ako u njemu ne

spomenu reisa prof. dr. Mustafu ef.

Cerića. Kao da reis Mustafa ef. Cerić

donosi Ustav i sve zakone. Kao da

usvaja odluke o komunalnim taksama.

Kao da je on zadužen za održavanje

puteva i komunalnog reda po našim

gradovima. Kao da on, a ne FERK

određuje cijenu električne energije.

Kao da reis odlučuje koji će lijekovi

biti na esencijlanoj listi. Kao da je reis

kriv što imamo katastrofalne puteve.

Kao da je reis kriv za korupciju u skoro

svim državnim institucijama...

Prava rafalna paljba

Ipak, najčešća tema napada ovdašnjih

novinara upravo je prof. dr. Mustafa

ef. Cerić. Najbolji primjer tome

je list Oslobođenje. U nešto više od

desetak dana, tačnije od 15. februara

do 27. februara, letimičnim

pregledom smo uočili osam

tekstova, glavnih novinara

ovoga lista u kojima se napada

vjerski poglavar bosanskih

muslimana. Bila je

to prava rafalna paljba. Kažemo

da smo izvršili samo

letimičan, a ne detaljan pregled

novina iz tog perioda,

što znači da je sigurno tih

tekstova bilo i više.

Posebno vrijedan u napadima

na uvaženog reis-lulemu

prof. dr. Mustafu ef.

Cerića bio je Josip Vričko,

koji je u tom periodu objavio

tri takva s naslovima:

“Uostalom, mislim da Republiku

Srpsku treba razoriti”

(15. 02. 2012), “Krv,

med i slična s.anja” (22. 02.

2012) i “Što je ne pusti da

pije, crni Mirsade?!” (26.

02. 2012). Gojko Berić se dotakao reisa

u tekstu “Šta je život bez dušmana”

(23. 02. 2012), a naš vjerski vođa je

spomenut i u intervjuu književnika

Veselina Gatala, objavljenom pod naslovom

“Za mir je potreban kompromis”.

Sve ovo nije moglo biti objavljeno

bez saglasnosti urednice Vildane Selimbegović,

koja se također potrudila

da da svoj puni doprinos u nasrtajima

na prof. dr. Mustafu ef. Cerića,

kojeg u negativnom kontekstu spominje

u tekstu “Država za reisa” (27.

Nekome se

može činiti

da su ovo tek

sitnice, no,

ako znamo

za izjave

Milorad Dodika,

predsjednika

RS-a, koji se

ne libi kazati

da je RS samo

privremeno u

sastavu BiH,

onda se ovim

“sitnicama”

vrlo oprezno

treba

pozabaviti.

02. 2012). Cijeli ovaj tekst je zapravo

posvećen reisu prof. dr. Mustafi Ceriću.

U jednoj rečenici Selimbegovićka

doslovce kaže: “Izuzetno je aktivan u

političkom životu (“Definitivno, najmoćnija

politička faca u bošnjačkom

narodu”, Milorad Dodik o efendiji

Ceriću) i sklon pridikama

o moralu”. Treba posebnu

pažnu obratiti na sintagmu

“sklon pridikama o moralu”.

Do sada se reisu spočitavalo

miješanje u politiku,

a sada mu, eto, spočitava

i što priča o moralu! Vrla

urednica Vildana Selimbegović

nije na miru ostavila

ni naibu reisa hafiza Ismeta

ef. Spahića, kojeg spominje

u tekstu “Ko danas siluje

Bošnjake” (20. 02. 2012).

Jadan Mujo, tužan Mujo,

šta će s tobom biti

Naravno, sve ovo nije

moglo proći bez vodećeg

balkanskog pisca viceva

Borisa Dežulovića, koji

u Oslobođenju od 23. 02.

2012. u tekstu “Angelina

Jolie i besmisao slobode” također

nije mogao biti a da ne spomene reisa.

Kada je već u istoj novini pokušavao

ismijavati Allaha, dž.š., uopće

ne čude njegovi nasrtaju na vjerskog

poglavara muslimana. Nije ovo prvi

put da Dežulović ismijava muslimane,

muslimanske svetinje, muslimanske

vođe, Bosnu i Bosance. To nas i

ne čudi. Ali, čudi nas da Dežulović,

koji niti je musliman, niti je Bosanac,

takve povraćotine objavljuje u novini

čiji je vlasnik i Bosanac i musliman

(makar bi to po imenu trebao biti)

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

24


Mujo Selimović. I još Mujo

plaća Borisu Dežuloviću, Hrvatu,

državljaninu Hrvatske,

nemuslimanu, da u njegovoj,

Mujinoj, novini ismijava Mujinu

vjeru i Mujinu državu.

Doduše, Mujo se jednom naljutio

na Dežulovića kada je

u lošem kontekstu spominjao

njegov biznis, tačnije prodaju

njegove vode na seansama šarlatana

Torabija. I nije mu taj

tekst objavio u Oslobođenju.

Znači, Mujin moto je: možeš

ismijavati Allaha, dž.š., muslimane,

reisa, Bosnu, Bosance,

ali u pare mi ne diraj! Jadan

Mujo, tužan Mujo, šta će s tobom

biti.

Helem, naši novinari će

napadati reisa prof. dr. Mustafu

ef. Cerića sve dok, kako

je to odlično napisao u prošlom broju

Saffa Fatmir Alispahić, ne dobiju reisa

po svojoj mjeri.

I dok novinari napadaju reisa, Republika

Srpska nesmetano nastavlja

da “glumi” državu.

Tome smo ponovo svjedočili nedavno,

kada je u Banjoj Luci održan

sastanak premijera regiona na kojem

se razgovaralo o izradi plana i koordiniranju

aktivnosti na sprječavanju

posljedica mogućih vremenskih nepogoda

i o jačanju regionalne saradnje.

Sastanku u Banjoj Luci su prisustvovali

predsjednik Vlade RS-a

Aleksandar Džombić, premijer F BiH

Nermin Nikšić, predsjedavajući Vijeća

ministara BiH Vjekoslav Bevanda,

predsjednici vlada Srbije Mirko Cvetković

i Crne Gore Igor Lukšić, te izaslanik

predsjednika Vlade Hrvatske i

ministar unutrašnjih poslova Ranko

Ostojić. Ovu vijest prenijeli su svi

elektornski i printani mediji.

Zanimljiv raspored fotelja

Dobro je što se na regionalnom

nivou razgovaralo o sprječavanju šteta

od poplava, ali cijeli sastanak je imao

i jednu drugu dimenziju. Naime, iako

se sastanak održavao u Banjoj Luci,

domaćin je morao biti Vjekoslav Bevanda,

premijer Vijeća ministara BiH,

a ne Aleksandar Džombić, predsjednik

Vlade RS-a, koji je, kako se moglo

vidjeti u televizijskim izvještajima,

dočekivao premijere Srbije i Crne

Gore, te izaslanika hrvatske Vlade.

Bosna i Hercegovina jeste sastavljena

iz dva entiteta, ali na ovakvim međudržavnim

sastancima domaćin ne

može biti entitetski premijer pored

živog državnog premijera.

Zanimljiva je i fotografija

koju su mediji objavili

sa sastanka premijera. Prva

zanimljivost se odnosi na

raspored fotelja učesnika

sastanka. Naime, na fotografiji

se lijepo vidi kako

Bevanda i Nikšić sjede jedan

do drugoga, do njih

je premijer Srbije Mirko

Cvetković, a do premijera

Srbije, odvojen od kolega

iz BiH, sjedio je Aleksandar

Džombić, predsjednik

Vlade RS-a. Kao da je i

on premijer neke države.

Ili, kao da je on premijer

entiteta koji pripada Srbiji

i Mirku Cvetkoviću, a ne

BiH i Bevandi.

Druga zanimljivost na fotografiji

odnosi se na geografsku kartu

koja se nalazi iza leđa Vjekoslava

Bevande i Mirka Cvetkovića. Na

karti je, iako je riječ o međudržavnom

sastanku, sa grbom predstavljena

Republika Srpska.

Nekome se može činiti da su

ovo tek sitnice, no, ako znamo za

izjave Milorad Dodika, predsjednika

RS-a, koji se ne libi kazati da je

RS samo privremeno u sastavu BiH,

onda se ovim “sitnicama” vrlo oprezno

treba pozabaviti.

Milorad Dodik, Šimon Perez i

Zlatko Lagumdžija

Ponavljamo, možda ovo nekome

može izgledati kao cjepidlačenje,

kao dizanje buke zbog ničega.

Ali, stvar nije nimalo bezazlena.

I na ovaj način Republika Srpska

mudro i lukavo nastavlja da “glu-

Naime, na

fotografiji se

lijepo vidi kako

Bevanda i Nikšić

sjede jedan do

drugoga, do

njih je premijer

Srbije Mirko

Cvetković, a

do premijera

Srbije, odvojen

od kolega iz

BiH, sjedio je

Aleksandar

Džombić,

predsjednik

Vlade RS-a.

Kao da je i on

premijer neke

države.

mi” državu i malo po

malo stvara naviku prihvatanja

RS kao zasebne

države. Uostalom, ne ide

li i Dodik u posjete drugim

državama u kojima

ga kao pravog državnika

dočekuju predsjednici

tih država. Tako je bilo

u Izraelu, gdje ga je dočekao

predsjednik Izraela

Šimon Perez. Znamo i za

otvaranje predstavništava

RS u Briselu i drugim

evropskim destinacijama.

Kada god se govori o

ovakvim stvarima, odmah

se nameće paralela sa Kosovom.

Naravno, suštinski

tu nema sličnosti jer

Kosovo, kao administrativno i teritorijalno

zasebna cjelina, nije nastalo

na genocidu kao Republika Srpska.

Ali, ako se šutke bude prelazilo

preko ovakvih stvari, imat ćemo

situaciju upravo kakvu smo imali

sa Kosovom prije nekoliko godina

kada je formalno Kosovo bilo u sastavu

Srbije, a de fakto je funkcioniralo

kao potpuno nezavisna države.

Tako je trajalo godinama i svi

su se navikli na to. A onda su i međunarodni

faktori odlučili da takvo

stanje prihvate i de fakto i de jure.

Ako o ovoj štetnoj navici ne budu

vodili računa bosanski političari i

ne budu reagirali, sigurno neće ni

oni iz međunarodne zajednice. Navika

je čudna i moćna stvar. Svemu

ovome, “podržavljenju” Republike

Srpske, svoj obol dao je i ministar

vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija

svojom zvaničnom posjetom Republici

Srpskoj.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

25


Pogledi

“Obavještajno-istraživačke” halucinacije

“Islamistički teroriza

erorizam”

po peru Margetića Domagoj

omagoja

Margetić, samoproglašeni

“predsjednik Alternativne

Vlade Herceg-Bosne”

i predsjednik Stranke

hrvatskih branitelja, premda

u ratu i nije sudjelovao, je

svojevremeno u zamjenu za

podršku “trećem entitetu”

u BiH obećao “postrojbu

hercegovačkih Hrvata” kao

ispomoć Izraelu u borbi protiv

“islamskih terorista”, dakle, u

prvom redu protiv Palestinaca,

kojima su Izraelci oteli

preko 80% države, međutim,

obećano nije ispunjeno

Piše: Ale Kamber, Livno

05.03.2012.god

Uposljednje

U

vrijeme sve je pop-

Uularnije pisati, zapravo pis-

Ukarati, o kojekakvim zavjerama,

terorizmima, fundamentalizmima i

svakovrsnim opasnostima, posebno onima

koje dolaze iz “muslimanskih redova”,

ma gdje bili. I ma koje nacije, klase,

rase, uzrasta, spola i nivoa obrazovanja

da su. U tim piskaranjima su posebno

ažurni i žestoki “domoljubi”, “euroljubi”

i “svjetoljubi” na tzv. “predziđu

kršćanstva i hrišćanstva”. Oni se svesrdno

i bespoštedno, ne štedeći pozamašna

sredstva kojim ih sponzori finansiraju,

žrtvuju da, ako uopće i nema negdje terorizma

iz redova muslimana, da ga izmisle

i isfabrikuju, kako bi mogli izvršiti svoju

“svetu dužnost” zaštite od onih “koji su

izdali pradjedovsku vjeru i prađedovsku

veru”. Jedan od revnosnijih po tom pitanju

je kontraverzni hrvatski novinar i

nacionalist Domagoj Margetić, predratni

Titov omladinac i predsjednik “Hrvatske

mladeži”, i kažu, sin bivšeg KOS-ovca, a

danas zagriženi velikohrvatski i “hercegbosanski”

nacionalist. Dovoljno je isčitati

samo jedan od njegovih radova da se to

potvrdi. Radi se o knjizi-pamfletu pod

nazivom “Islamistički terorizam na jugu

Evrope” čiji je autor ujedno i izdavač, a

knjiga je uredno registrovana u katalogizaciji

Nacionalne i sveučilišne biblioteke

Zagreb, 2006. godine. Može se naći i na

internetu ukucavanjem naziva knjige i

imena autora.

Kosovac u raljama Mosada?

Na prvi pogled knjiga se

doima zanimljivom i intrigantnom

jer autor, na sebi

svojstven način “analizira”

“islamistički terorizam”, počevši

od vehabija, Arabije,

Turske, Palestine, Irana, Če-

čenije, Albanije, Kosova i većine

drugih zemalja gdje ima

muslimana, pa sve do BiH, u

koju je, kako zaključuje, “terorizam

uvezen tokom i nakon

rata pod plaštom humanitarnih

organizacija”. Autor se

pišući spušta i do “hercegbosanskog”

Livna, Glamoča i

Kupresa u kojima je preostala

šačica muslimana, pa čak i

do livanjskog multietničkog

Centra mladih u kojemu većinu

čine Hrvati ali, po Margetiću,

“fundamentalistički”

i “islamistički nastrojeni”, jer nisu po

Kome će

Margetić sve

morati platiti za

“iskipavanje”

“obavještajnoistraživačkih”

balvana

pokazaće

vrijeme. A

sa sudovima

je već imao

posla zbog

malverzacija

oko upravljanja

orintološkim

rezervatom

Crna Mlaka.

njegovoj šovinističko-velikohrvatskokosovskoj

mjeri, zbog čega ga neki na

portalima čak svrstavaju u “mosadovca

i cionistu” koji “provodi njihovu fašističku

ideologiju pod plaštom borbe protiv

antisemitizma”. Knjiga je zanimljiva i

intrigantna dok se čitanjem ne zađe u

suštinu kad uglavnom postaje antiislamska,

pamfletska i degutantna. Margetić

ne razlučuje istinske teroriste, kojih ima i

među muslimanima, i obične mirne i civilizirane

muslimane širom svijeta. Njegova

teorija je generalizacija i podvođenje

većine muslimana pod isti “teroristički”

predznak, a knjiga kao gomila iskipanih

balvana od kojih se ne pravi ništa i koji su

prestali biti stablo a nisu u stanju biti proizvod,

truhnući i bivajući hrana za crve.

Ovo Margetićevo “iskipavanje balvana”,

tendenciozno i brošuraško-komesarski

nazvano “islamistički terorizam”, me

podsjetilo na jednog Livnjaka kojemu je

dotjeran pun kamion uglja i koji je kad

ga je vozač upitao gdje će istovariti, rekao

“pred garažu”, što je ovaj i učinio. Nakon

samo minut-dva dotični je “ćumurdžija”

morao na posao automobilom

koji je ostao zatrpan iskipanim

ugljom ispred garaže, pa

je morao platiti drugome da

ga odveze. Kome će Margetić

sve morati platiti za “iskipavanje”

“obavještajno-istraživačkih”

balvana pokazaće

vrijeme. A sa sudovima je već

imao posla zbog malverzacija

oko upravljanja orintološkim

rezervatom Crna Mlaka,

pa i sa Haškim tribunalom

zbog objavljivanja svjedočenja

zaštićenog svjedoka Stjepana

Mesića u procesu protiv

Tihomira Blaškića, kojeg je

nazvao “mafijaškim šefom

Balkana povezanog sa islamistima”,

a tužila ga je i Karla

Del Ponte zbog otkrivanja

zaštićenih svjedoka. Odgovarao

je i za još neka djela, bio u

zatvoru i plaćao novčane kazne u “lijepoj

njegovoj” Hrvatskoj.

Istraživačko-obavještajne improvizacije

Margetić, samoproglašeni “predsjednik

Alternativne Vlade Herceg-Bosne” i

predsjednik Stranke hrvatskih branitelja,

premda u ratu i nije sudjelovao, je svojevremeno

u zamjenu za podršku “trećem

entitetu” u BiH obećao “postrojbu herce-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

26


govačkih Hrvata” kao ispomoć Izraelu u

borbi protiv “islamskih terorista”, dakle,

u prvom redu protiv Palestinaca, kojima

su Izraelci oteli preko 80% države, međutim,

obećano nije ispunjeno. Ali zato

je on ispunio knjigu udbaški detaljno

i poput Nikoletine Bursaća neotesano

bez ikakve metodologije, proizvoljno i

u velikom broju slučajeva netačno i tendenciozno.

Za Margetića je i jedini ratni

livanjski imam, rahmetli hadži Sabir ef.

Dizdarević “terorist” i “mozak” Aktivne

islamske omladine (AIO) po njemu

osnovane 21.12.2000. godine u prostorijama

Merhameta u Livnu, a kojem su,

kako navodi “pomagali djevojka visoka

165-170 cm, smeđa, i mladić Meho dobi

25-30 godina” i čiji je zadatak “zbijanje

muslimanskih redova i glorifikovanje

lika Alije Izetbegovića, te život po strogim

islamskim pravilima”. Margetić kao

da je bio tu i sam, ili imao svoje doušnike,

što nije isključeno prema navodima, kaže

da je livanjska AIO u porastu. Neinformirani

Margetić je čak u knjizi pogrešno

naveo i prezime rahmetli ef.Sabira, navodeći

“Dizdar” umjesto Dizdarević. A

kao “vrstan obavještajac” morao bi znati

da se izvori moraju višestruko provjeravati

pa plasirati. Za njega su “islamski

ekstremisti” i članovi Parlamenta mladih

Livna koji je prije nekoliko godina djelovao

sasvim legalno pod pokroviteljstvom

OSCE-a u sklopu Parlamenta mladih

Hercegovine, bez obzira na činjenicu da

je u njegovom sastavu bilo više Hrvata

od Bošnjaka, a Srba i ostalih skoro koliko

Bošnjaka. Ali, eto, “ekstremisti” su jer su

bili evropski i istinski bosanskohercegovački

orijentirani, a ne bobanovsko-kordićevsko-margetićevski,

u “povijesnom

hrvatskom Livnu”, gradu u kojem su do

posljednjeg rata Bošnjaci bili većina, što

nakon rata i “hercegbosanskih” prekrajanja

međa grada i progona velikog dijela

Bošnjaka i većine Srba više nisu, premda

su u čitavoj općini apsolutna

većina bili i prije rata a i danas

su. Ali među njima je, na

žalost Margetićevu, sve više

Hrvata antimargetićevaca, antibobanovaca,

antihercegbosanaca,

antikosovaca i antimosadovaca.

Margetić kao “islamskofundamentalističku”

proziva

i multietničku NVO Centar

mladih Livno, zdravo jezgro

koje pokušava godinama

čaršiji vratiti predratni ljudski

sjaj i zajedništvo, makar

među mladima. Plašeći se te

tendencije koja neminovno

vodi zajedništvu i građanskoj

BiH, državi svih njenih građana

i naroda, a ne podijeljenu

na etničke torove, Margetić

“herceg-bosanac” i velikohrvat, koji ljubi

velikosrbe zato što mrze muslimane i

vole cioniste i Ruse, sve članove Centra

mladih Livno, njihov Internet-kafe kojeg

vodi Denis Jandrić, te članove rok grupe

“Helios” (uglavnom Hrvate) i muzičara

Mišu Bartulicu, oženjenog Majdom,

trpa u “narkomane” ili u “rasturače opijata”.

Nije poštedio ni predsjednicu BZK

“Preporod” Glamoč, Nurku Bašić, profesoricu

engleskog i arapskog jezika, koja

je, kako piše, išla i u Saudijsku Arabiju

po pomoć ovoj bošnjačkoj instituciji koju

su najprije opustošili glamočki četnici, pa

potom hrvatski i “hercegbosanski osloboditelji”,

braneći i jedni i drugi godinama

da se obnovi. Jednako tako Margetić

proziva i predsjednika BZK “Preporod”

Kupres Safeta Pilića, pionira bošnjačkog

povratka, “kupreškog Braciku”, jer

se valjda on kao “matica” nije trebao ni

vraćati, a time nijedan Bošnjak, niti Srbin

u “hrvatski Kupres” u kojem su po

popisu 1991. Srbi i Bošnjaci činili 51%

stanovništva. Navodi da je Pilić i vla-

Jedan od

revnosnijih po

tom pitanju je

kontraverzni

hrvatski

novinar i

nacionalist

Domagoj

Margetić,

predratni Titov

omladinac i

predsjednik

“Hrvatske

mladeži”,

i kažu, sin

bivšeg KOSovca,

a danas

zagriženi

velikohrvatski i

“hercegbosanski”

nacionalist.

Prozvan i Saff

snik Auto škole koju umjesto

“Safo” naziva “Signal”. Autoškola

“Signal” postoji, ali nije

Pilićeva, što je samo još jedno

u nizu basanja “informiranog”

Margetića koji navodi da

je Preporod “KUD”, što nije,

već BZK (Bošnjačka zajednica

kulture). Ili je sam Margetić

kao “špijun” bio predaleko u

“prikupljanju podataka”, ili su

mu doušnici i paraobavještajci

bez barem jednog ispravnog

uha i oka, jer je većinu događaja

čuo i vidio, pa zabilježio u

najboljem slučaju polovično, a

najčešće pogrešno, barem kad

su u pitanju njegovi navodi

vezani za BiH, a posebno za

Livno, Glamoč i Kupres.

Margetić nije poštedio ni magazin

Safff

odnosno, kako navodi “GIP Saff kao

printano glasilo brojnih letaka, brošura,

knjiga, magazina… u okviru sveukupne

islamističke (čitaj: “terorističke”) organizacije

na jugu Evrope”. Prebacuje mu

i što prevodi arapske i druge muslimanske

tekstove. Nabraja i sve terorističke

i “terorističke” organizacije do kojih je

sam i uz pomoć svojih doušničkih pipaka

došao, potom počinjene zločine i žrtve ali

samo nad Hrvatima, iskaze svjedoka i druge

materijale, na kojima bi mu pozavidili

i CIA, KGB, Mosad…, a među kojima

je podosta i “obavještajno-istraživačkih”

halucinacija nastalih u ozračju fatamorgana

HB paradržave o kojoj Margetić još

sanja na daljinski iz Zagreba, posvećujući

svoju knjigu “prabaki iz Bijeljine, te Dariju

Kordiću i obitelji”, što je više nego

“znakovito”, što bi rekli njemu omiljeni

“hercegbosanci”, “rabeći” reinkarnirani

starohrvatski “izričaj”.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

27


Društvo

Šta djeca čitaju u osnovnim školama!?

Skandalozn kandalozno: o: Časopis s “5 plus”

ohrabruje nastavnike da

seksualno uznemiravaju učenice

Ako je ovo što objavljuje

“5 plus” pedagoški, onda

teško našoj djeci. Nije

ovo jedini propust ovog

i sličnih časopisa koji se

distribuiraju u osnovnim

školama

Piše: Fahrudin Sinanović

Časopis za djecu i školu “5

plus”, kojeg izdaje NIK

“Sezam” iz Sarajeva, u

martovskom broju, u rubrici u kojoj

djeca, učenici osnovnih škola,

postavljaju pitanja o problemima

koji ih tište, objavio je pismo djevojčice

koja je napisala da je “zaljubljena

u nastavnika fizičkog koji

ima 29 godina”, te da “sva zadrhti

kada je dodirne prilikom vježbi”.

Ovu šokantnu vijest prvi je objavio

najposjećeniji portal na području

Tuzlanskog kantona www.bportal.ba

a objavivši i navodno pismo

učenice i odgovor redakcije časopisa.

U pismu djevojčica je napisala:

- Zaljubljena sam u svog nastavnika

fizičkog, on je veoma lijep

i zgodan, ima 29 godina i sve

djevojčice iz razreda zaljubljene

su u njega. Jedva čekam njegove

časove i kada me dodirne prilikom

vježbi, sva zadrhtim. Prije nekoliko

dana mi se učinilo da ni on nije

ravnodušan. Molim vas pomozite

mi, ne znam šta da radim, da li da

mu priznam svoju ljubav ili mi se

samo čini da se i ja njemu sviđam,

navela je djevojčica.

“Tebe drmaju hormoni...”

U odgovoru na ovo šokantno

pitanje, “5 plus” odgovara:

-Draga moja V... Teške su

tvoje godine, prava muka. Tebe

drmaju hormoni, na

prelazu si iz djevojčice

u djevojku, a na vidiku

je zgodan muškarac uz

to i svaki dan prisutan

u snovima tvojim isto

kao i u snovima tvojih

drugarica. Pusti neka

sve ostane u snovima,

oni su lijepi. A java nije

- on je mnogo stariji, ti

si maloljetna. Čak i da

se stvarno zaljubi u tebe,

donijelo bi to njemu

mnogo teških problema.

Ti si, mila moja, za

njega zabranjeno voće.

Zato sanjaj, samo sanjaj.

Uskoro će doći vrijeme

kad će se pojaviti onaj

pravi.”

Elvir Huremović,

urednik bportala, osim

što ukazuje na neprimjeren

jezik koji se koristi

u školskom časopisu,

a pogotovo u odgovoru

jednoj djevojčici

(“drmaju hormoni”,

“zabranjeno voće”...),

smatra da bi se ovim što

je objavio magazin “5

plus” trebali pozabaviti

kompetentni ljudi, psiholozi

i drugi stručnjaci jer se svi

nastavnici fizičkog proglašavaju

potencijalnim pedofilima.

Zaljubljena

sam u svog

nastavnika

fizičkog, on je

veoma lijep i

zgodan, ima

29 godina i

sve djevojčice

iz razreda

zaljubljene su

u njega. Jedva

čekam njegove

časove i kada

me dodirne

prilikom

vježbi, sva

zadrhtim. Prije

nekoliko dana

mi se učinilo

da ni on nije

ravnodušan.

Molim vas

pomozite mi,

ne znam šta

da radim, da li

da mu priznam

svoju ljubav ili

mi se samo čini

da se i ja njemu

sviđam, navela

je djevojčica.

Ako ih, pak, ne proglašavaju

pedofilima, sigurno je da ih objavljivanjem

ovakvog pisma jedne

učenice ohrabruju na seksualno

uzmeniravanje djevojčica. Naime,

u pitanju djevojčice nastavnicima

se sugeriše, daje

do znanja da, praktično,

djevojčice to žele, da im

nije mrsko kad ih dodiruju.

Da jedva čekaju takve

situacije i da zadrhte kad

ih nastavnici dodiruju!

Za postupak magazina

“5 plus” se doista nema

šta drugo reći nego da je

skandalozan, šokantan,

kretenski, idiotski...

Objavljivanje ovakvog

pisma i odgovora u

školskom listu za osnovne

škole osudio je Amir

Bašić, diplomirani pedagog-psiholog.

- Osobe koje učestvuju

u kreiranju časopisa su

dužne da sve tekstove, pa

i odgovore na dječija pitanja,

prilagode dječijem

uzrastu i njima razumljivom

jeziku. Odgovor

časopisa na postavljeno

pitanje je očigledno pisan

nestručnim jezikom i

koristeći se izrazima koji

čak i direktno vrijeđaju i

djevojčicu, i nastavnika

i ozbiljan problem sa kojim

se djevojčica j suočava.

Čak i ako se radi o loše

formuliranom mišljenju, šteta je

ista, nažalost, po dijete u razvoju,

istakao je Amir Bašić.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

28


5 plus Pismo učenice i odgovor

Obustaviti distribuciju ovog u našim školama, kazao je Suad njenom djecom! Eto, takvu osobu

časopisa po školama

Hasanović, direktor OŠ “Kalesija”,

kao uzora našoj djeci name-

dodajući da bi nereagiranje na ovaj ću časopisi poput magazina “5

Na ispravan način je reagirao namjerni ili nenamjerni sadržaj plus”. Mnogi zaboravljaju da su

i Suad Hasanović, zamjenik bilo neoprostivo i da bi to značilo škole odgojno-obrazovne ustanove.

Dakle i odgojne, a ne samo

predsjednika Aktiva direktora saučešće u lošem odgoju djece.

osnovnih škola Tuzlanskog kantona,

koji je naglasio da će Aktiv I narkomanke nude djeci za na bilo koji način rade sa djecom

obrazovne ustanove. Svi oni koji

direktora razmatrati mogućnost uzore

u školama nipošto ne bi smjeli da

da se potpuno obustavi distrubucija

po osnovnim školama maga-

U vezi sa cijelim ovim slu-

“ulica”, razni mediji, a naročito

se povode za onim što nameće

zina za djecu i školu “5 plus”, u čajem, Emir Vučijak, gl. i odg. televizijski programi koji vrve od

čijem je posljednjem broju objavljen,

najblaže kazano, šokantan da su “nažalost, pismo i odgovor je i sličnih negativnih sadržaja.

urednik magazina “5 plus”, kaže vulgarnosti, nasilja, pornografi-

sadržaj.

neki pogrešno protumačili, vjerovatno

u strahu za svoju djecu, bali da trasiraju put kojim će kro-

Umjesto toga, oni bi morali i tre-

- Tema je obrađena na vrlo stupidan

način, neprofesionalno i vrlo a u strahu su velike oči. To samo čiti mladi naraštaji - put znanja

neprimjereno. U vremenu kada pokazuje koliko je potrebno raditi

s djecom i praktično im, i

i nauke.

se vrlo često, u javnosti otkrivaju

i obznanjuju slučajevi pedofi

lije, dječiji list “5 plus” ovakvim činjenice koje su u vezi sa sva-

kod kuće, i u školi, objašnjavati

sadržajem indirektno podstiče kodnevnim problemima. Zato

ovaj sociološko-psihološki problem.

Iz tog razloga ćemo, na na-

sva slična pisma koja dopiru do

mi u Redakciji pažljivo pratimo

rednom sastanku Aktiva direktora nas i reagujemo pedagoški, konsultirajući

stručnjake”, naveo je

osnovnih škola općina Kalesija,

Sapna i Teočak, kao i na sastanku u svom odgovoru Vučijak.

Aktiva direktora osnovnih škola Ako je ovo što objavljuje “5

TK-a, ukazati na ovaj problem, plus” pedagoški, onda teško našoj

djeci. Nije ovo jedini propust

tražiti od Pedagoškog zavoda TK-a

i MONKS TK-a da daju svoje ovog i sličnih časopisa koji se distribuiraju

u osnovnim školama.

mišljenje, odnosno pokrenuti pitanje

saglasnosti na distribuciju Većina njih u časopsima objavljuju

postere, između ostalih, i,

ovog lista u osnovnim školama.

Dok se to ne desi, izdavaču ćemo recimo, pjevačice Madone, narkomanke

kojoj je i američki sud

uputiti pismo kritike i privremeno

obustaviti distribuciju ovog lista oduzeo pravo starateljstva nad

Suad Hasanović

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

29


Društvo

Livanjski Dar al-hadis

Prije 4 stoljeća Livno imalo višu

školu-Medresu internatsko

nternatskog tipa

Zgrada livanjske Medrese, Dar

al-hadisa kojeg odavno nema,

bila je na lokalitetu Medresa u

blizini džamije Hadži Ahmeta

Dukatara na Glavici i preko

puta džamije Džumanuše, a

u istom sklopu su se nalazile i

mektebske učionice. Medresa,

koja je bila zapravo Viša

škola, je mala 16 soba i veliku

prostoriju za predavanje (dershanu).

Prostorije su bile tako

raspoređene da se iz svake

posebnim izlazom pristupalo

sali za predavanje

Piše: Ale Kamber, Livno

03.03.2012. god.

Poznato je da su Osmanlije dosta

pažnje posvećivale razvoju

obrazovanja na području čitavog

carstva što se odrazilo na BiH i

Livno u njoj. Livno kao sjedište Kliškog

sandžaka je jedno od značajnijih mjesta

iz tog perioda koji su uz niže škole imali

i višu. Dar al-hadis u Livnu, zadužbinu

Mustafa-bega Ibrahimagića iz Livna,

po svemu možemo svrstati u rang više

škole u kojoj su predavanja išla po strogo

utvrđenom redu.

dakle, akademski zaokružen, za što je

dnevno, prema vakuf-nami; primao 40

akči (vrijednost zlatnika ili dvije ovce) što

je mjesečna plaća današnjeg

profesora. Profesori livanjskog

Dar al-hadisa su bili plaćeni

kao oni u Dar al-hadisu Mustafe

II u Edirni/Jedreni.

Studentima kao današnjim

profesorima

Koliko se cijenilo obrazovanje

i odgoj u doba livanjskog

Dar al-hadisa najbolje svjedoči

podatak da su plaćeni bili i

studenti škole. Oni su dnevno

imali 5 akči pa bi četverodnevnom

uštedom mogli kupiti

ovcu, odnosno imali su

mjesečna primanja kao zaposleni

portir u školi ili približno

kao današnji profesori. Bili su

apsolutno rasterećeni po pitanju

materijalnog obrazovanja,

dovoljno je bilo samo da su

Ostalo je

nepoznato

zbog čega je

i kada nestao

livanjski Dar

al-hadis, koliko

je generacija

iškolovao, da

li je u njemu

bilo znamenitih

pojedinaca,

kamo je vakuf

nestao, gdje je

i kada ukopan

dobrotvor.

talentovani, disciplinirani, odani vjeri,

dobro odgojeni i marljivi. Njihovo je bilo

samo da uče. O ishrani, režijama, školskom

priboru i ostalom nisu

morali puno razmišljati. Sve je

bilo do perfekcije organizirano

i osigurano. Bili su smješteni

u prostorije internatskog tipa

i imali na raspolaganju imaret

(kuhinju).

Između džamija

Zgrada livanjske Medrese,

Dar al-hadisa kojeg odavno

nema, bila je na lokalitetu

Medresa u blizini džamije

Hadži Ahmeta Dukatara na

Glavici i preko puta džamije

Džumanuše, a u istom sklopu

su se nalazile i mektepske

učionice. Medresa, koja je bila

zapravo Viša škola, je mala 16

soba i veliku prostoriju za predavanje

(ders-hanu). Prostorije

su bile tako raspoređene da se

Profesorima dnevno kao današnjim

mjesečno

Predavanja su počinjala odmah iza

sabah-namaza i to iz hadisa, potom iz

islamskog prava, a onda iz ostalih oblasti.

Profesori nisu kao današnji bili specijalisti

samo za određenu oblast, niti su kao većina

današnjih prednost davali obrazovanju

zanemarujući odgoj. Profesor je morao

biti kompletna ličnost i dobar poznavalac

Kur’ana i hadisa, prava, poetike, stilistike,

retorike, logike, filozofije, apologetike…,

Lokalitet Medresa u Staroj čaršiji

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

30


Ostaci Džumanuše i Topovi-Medresa

Kuvajćani u mektepskoj učionici

Svjetlost Topova

iz svake posebnim izlazom pristupalo

sali za predavanje. Zgrada je noću bila

osvijetljena kandiljom, a jedan od kandilja

bio je i na Velikim vratima. Svaki

student je imao vlastitu sobu i izuzetan

komfor u njoj. Vodilo se dosta računa

o disciplini i profesor je sam mogao kazniti

i isključiti studenta, a sam ih je po

strogim kriterijima i primao pri čemu su

prednost imali kandidati

Mejtef je

donekle

kompenziran

mektepskom

učionicom u

zgradi čiju je

rekonstrukciju i

dogradnju prije

nekoliko godina

finansirao

vakuf Kuvajta,

ali većina

kroz stoljeća

izgubljenog

livanjskog

vakufa nije

ni vraćena ni

obnovljena.

iz udaljenijih mjesta kako

bi se širio obrazovni kadar.

Nije bilo “po babi i

po ami džama” ili po partijskim,

komitetskim i

staleškim vezama, niti uz

“podmazivanje prijema”

roditeljskim kajmakom,

sirom, ili novcem, kao što

to danas ima slučajeva.

Kriteriji za prijem su bili

strogi, ali pošteni, zato je

livanjska Medresa, poput

sličnih u tadašnjem

turskom carstvu, davala

izvanredan kadar koji se

zapošljavao širom carevine.

Na livanjski Dar alhadis,

pa i niže škole toga

vremena, najznačajniji

utjecaj je vršila škola iz

Edirne/Jedrena, kao što

je to činila i u slučajevima ostalih škola

hadisa u Foči, Pruscu, Nevesinju, u Sarajevu...,

gdje se islamska tradicija izučavala

na 10 mjesta, ali bez posebne škole za to.

Livno je u to vrijeme bilo jedan od stubova

širenja islamske tradicije i odbrane

carstva koje je sezalo na krajnjem jugozapadu

sve do Kozjaka i Klisa. A njegovi

ponajveći bošnjačko-muslimanski umovi

školovali su se upravo u livanjskoj Medresi,

mnogi nastavivši i dalje na višim

carskim nivoima i odgojno-obrazovnim

centrima.

O standardu livanjskih studenata

najbolje govori podatak da su sa pet akči

dnevno imali primanja duplo veća od

tadašnjih poslanika Gazi Husref-begove

medrese u Sarajevu koji su primali

dnevno po 2,5 akči. Mustafa-beg je

za potrebe Dar al-hadisa kupio imanje

Mehmed-bega Ibrahimovića i spahije

Mehmeda Ahmetovića u mahali Kethoda-zade

Mehmedagića, a protezalo

se između posjeda Mehmeda Čelebije

Ha džibalića, hadži Murata Jusufovića,

hadži Saliha Sinanovića, hadži Mustafe

Isovića i Mehmeda-čelebije Alića. S

druge dvije strane imanje je bilo ograničeno

javnim putevima. Na imanju je

novi vlasnik sagradio Dar al-hadis sa 16

soba i salom za predavanje, uz to još i 30

dućana na istom zemljištu uz dvije postojeće

kuće i Dar al-hadis i sve uvakufio, a

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

31


Topovi i ruže

Mejtef-nacionalizirani vakuf

podigao je i uvakufio i osnovnu školu uz

Lala-pašinu džamiju na Begluku ustupivši

svoj imetak vrijedan 600.000 akči

uz određene uvjete da se trgovine daju

u zakup samo trgovcima koji mogu platiti,

da uz studente u zgardi u zasebnoj

prostoriji stanuje i portir, da se drži do

discipline u školi i da se na ovom polju ne

sarađuje sa stanovnicima drugih naselja.

Vakufnama Mustafe-bega sačinjena

je u julu mjesecu 1642. godine ili 1052.

h.god.

Izgubljeni vakuf

Ostalo je nepoznato zbog čega je i

kada nestao livanjski Dar al-hadis, koliko

je generacija iškolovao, da li je u njemu

bilo znamenitih pojedinaca, kamo

je vakuf nestao, gdje je i kada ukopan

dobrotvor. Sve su prilike da je odgovore

na ova pitanja zamelo vrijeme ispunjeno

burnim događanjima. Dio odgovora

je možda i u tadašnjem opadanju

vrijednosti akče, u nestabilnostima i

nesigurnostima koje su zavladale i kod

vakufskog mutevelije i dužnika, ali i u

ukupnom okruženju u kojemu je gotovina

mogla iščeznuti koncem XVII

stoljeća kad su od ukupno 48 bosanskih

kadiluka još samo tri-četiri bila pod

turskom stvarnom vlašću, a ostali padali

i propadali pod naletom ustanika i u nadolazećem

haosu u kojem su vjerovatno i

sredstva nestala i škola prestala. Dolaskom

novog, Austro-ugarskog carstva, potom

velikosrpsko-hrvatskog kraljevinsko-banovinskog,

te izbijanjem Prvog i Drugog

svjetskog rata i uspostavom komunističkog

režima, one familije i njihovi nasljednici

koji su se eventualno i dokopali

vakufske gotovine iz vremena procvata

livanjskog Dar al-hadisa i Osmanskog

carstva na izmaku, nisu se morali brinuti

da će ih tražiti antiosmanski utjerivači

dugova, antiosmanske žandarmerije i antišerijatski

sudovi, koji podjednako nisu

voljeli ni Osmanlije, ni muslimansko

Livno, ni njegov bogati vakuf s iznimno

vrijednim Dar al-hadisom, kojeg su i sami

stoljećima harčili zamećući mu trag, između

ostaloga i nacionalizacijom, poput

ruševne zgrade Mejtefa u kojoj, umjesto

da se uče djeca, stanuje nekoliko familija

i/ili zidajući na vakufu ili Dar al-hadisu

i privatne kuće, poput lokacije na kojoj je

bila livanjska Medresa. Mejtef je donekle

kompenziran mektepskom učionicom u

zgradi čiju je rekonstrukciju i dogradnju

prije nekoliko godina finansirao vakuf

Kuvajta, ali većina kroz stoljeća izgubljenog

livanjskog vakufa nije ni vraćena ni

obnovljena.

Lala pašina džamija-imala i

osnovnu školu

Hor MIZ-e Livno u mektepskoj učionici

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

32


Religija i društvo

Razmišljanja

Vjera i vjersko obrazovanj

brazovanje je javna stvar

Čitajući brojne tekstove

antagonista religije, stekao

sam dojam da ova fraza

i njima slične ne može

poslužiti kao valjan argument

nosiocima neprijateljstva

prema vjerskom učenju.

Eksponetima rigidnog

razumijevanja sekularizma

neophodno je rasvijetliti da

je religija, a napose islam,

sveobuhvatan koncept

življenja koji zadire u sve

pore ljudskog života

Piše: Nihad Salihović

Uovom turbulentnom svijetu

konstantno se vodi

borba između dobra i zla.

S jedne strane, pobornici neistine,

vještački ubijeđeni da je istina ono

što govore, koriste se raznim perfidnim

sredstvima i metodama kako bi

ubijedili javnost u neistinu koju im

plasiraju. S druge strane postoje ljudi

koji su vođeni istinom, te s jakim argumentima

uspjevaju rasvijetliti ono

što je tačno i ispravno. Naime, suviše

je otrcana fraza da je vjera privatna

stvar. Čitajući brojne tekstove antago-

nista religije, stekao sam dojam da ova

fraza i njima slične ne može poslužiti

kao valjan argument nosiocima neprijateljstva

prema vjerskom učenju.

Eksponetima rigidnog razumijevanja

sekularizma neophodno je rasvijetliti

da je religija, a napose

islam, sveobuhvatan koncept

življenja koji zadire u sve pore

ljudskog života. Apsurdno je

konstrukciju “vjera je privatna

stvar” koristiti kao argument

protiv vjeronauke koja je jedan

od dokaza da je vjera zadobila

status javnosti. Da li su svjesni

ti tekstopisci poput sociologa

Duška Trninića i drugih da

ovakvim izjavama dovode sebe

u kontradikciju. Naime, vjera

je i privatna stvar u smislu da

se ne hvalimo svojom religioznošću

i da je ne ističemo, ali i ne

u kontekstu vjerske edukacije. Samo

površno razumijevanje pojedinih tekstopisaca

rezultira upotrebu negativno

konotiranih fraza “vjera je privatna

stvar”.

Jedna od također ustaljenih rečenica

je i sljedeća: “Vjera je u sukobu

sa sekularizmom”. Ova fraza nije uopšte

uvjerljiva niti tačna. Neosporno je

pravo na vjersko ubjeđenje i to niko

razuman ne može zabraniti. Ako se

pak u navedenom stereotipu misli da

je vjerska edukacija u sukobu sa sekularizmom,

onda to nije tačno, jer

sekularizam podržava stjecanje znanja.

Ako bi sekularizam bio protiv

vjerske edukacije, doveo bi sam sebe

u koliziju, jer sekularistički koncept

podrazumijeva i podržava

stjecanje bilo kojeg znanja.

Jedan od vidova napada na

religiju je i nasrtaj na vjersku

edukaciju u školama uz

istovremeno isticanje kulture

religija. Svakako da

je model “kultura religija”

zvučan i koristan u nekom

smislu, ali je apsurdan bez

konfesionalnog modela

koji je duboko ukorijenjen

u obrazovnom sistemu Bosne

i Hercegovine. Naime,

nužno je da učenici vjere,

napose mlade osobe izgrade

vjerski identitet u vlastitoj

vjeri kroz koncept from religion,

ili učenje iz vjere pa

tek onda da se otvore i uče

o drugim religijama - about

religion, za koje su veoma

bitni dobro educirani učitelji.

Ukoliko bi se isključivo

Ako smo svjesni

da je neko

oblikovan u

određenom

svjetonazoru,

vjerskom ili

ateističkom,

ništa ne

možemo

pozitivno postići

uznemiravanjem

pripadnika

drugačijeg

svjetonazora.

prihvatio model učenja o religijama,

takav sistem religijskog obrazovanja bi

prouzročio ravnodušnost prema vlastitoj

religiji. Pozivam sve one koji ne

slušaju samo sebe, već imaju razumijevanja

za drugog i drugačijeg da bez

predrasuda i pažljivo promotre vrijednosti

vjere i da bar istaknu ono što im

se čini najpozitivnije u njoj. Pogrešno

je sa predrasudama prilaziti ljudima i

religijama. Potrebno je da razvijamo

kulturu isticanja pozitivnog u svemu.

Na žalost, kod nekih ljudi koji pripadaju

određenom svjetonazoru, teističkom

ili ateističkom, evidentna je

praksa omalovažavanja drugačijeg. Ja

kao musliman tvrdim da ima dobrih i

ateista i kršćana i Jevreja i muslimana

i drugih. Ako smo dobre volje, doslovno

ćemo slijediti latinski

glagol tolere, što znači

trpiti drugog, a istovremeno

ga i prihvatati. Ako smo

svjesni da je neko oblikovan

u određenom svjetonazoru,

vjerskom ili ateističkom,

ništa ne možemo pozitivno

postići uznemiravanjem

pripadnika drugačijeg svjetonazora.

Zato je potrebno

tolerirati druge i drugačije,

imajući u vidu da je i njih

Dragi Bog stvorio.

Stvoritelj nam je pružio

izbor u životu i omogućio

nam da uzmemo liniju

opredjeljenja koju želimo.

Zašto i mi kao ljudi ne bismo

uvažili svačiji izbor, pa

i izbor vjere. Kao dobra paradigma

vjerske i nacionalne

tolerancije mogu nam

poslužiti SAD koje imaju

mnoštvo nacija i vjera, ali

istovremeno dobro razvijen

menadžment različitosti i

međusobno razumijevanje.

Francuska i Njemačka kao i

neke druge države Evropske

unije su bile u dugogodišnjem

sukobu i neprijateljstvu, ali su

se ipak ujedinili radi zajedničkog

interesa. Svi ljudi, bez

obzira na liniju vjerskog opredjeljenja,

imaju mnogo toga

zajedničkog, zato je potrebno

da rade na onome oko čega se

slažu a da se uvažavaju na onome

oko čega se ne slažu.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

33


Duplerica

Društvena mreža FACEBOOK

Nana Fata Orlović: Kako ću prodati kosti

deset hiljada ubijenih za dva i po miliona

Imeđu Bosancima i Hercegovcima

sve je više korisnika društvene

mreže Facebook. Na različite načine

se koristi ova društvena mreža. Neki

su tu radi upoznavanja, neki radi razmjene

iskustava i podataka, neki radi plasiranja

obavještenja, nekima je ovo dobra

mogućnost komuniciranja sa rodbinom i

prijateljima, neki su tu radi mogućnosti

reklame, a neki jednostavno žele da sa

drugima podijele svoja razmišljanja, svoje

stavove i slično...

U ovom broju donosimo izbor nekoliko

zanimljivih statusa korisnika facebooka.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

34


9. mart - 16. rebiu-l-ahir

35


Online komentar polumjeseca

Pogled iz Srbije

Zašto volim Bosnu

Srbija je pokušala da ubije

Bosnu i Hercegovinu.

Ubijajući Bosnu, Srbija

je ubijala i sebe, jer

se ekstremizam iz

Republike Srpske vraćao

kao bumerang ubijajući

građansku Srbiju. Nadam

se da će Bosanci oprostiti

našim potomcima. Takođe

se nadam da naši potomci

nikada neće oprostiti

svojim precima. Neka nam

drugi oproste naše ludilo.

Mi sami sebi nikada ne

smemo oprostiti. Ubili

smo deo svog naroda u

Bosni

Piše: Damjan Pavlica

Izvor: Peščanik.net, 01.03.2012.

Bosnu volim prvenstveno

zbog uporedog postojanja

njenih različitih tradicija.

Decenijama uoči poslednjeg krvavog

rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su

najnormalnije živeli zajedno. Trenutno

stanje u Bosni i Hercegovini, gde je

celokupna ljudska situacija uslovljena

etno-religijskom pripadnošću, je bolesno

stanje.

Prošao sam Bosnu uzduž i popreko

i uverio se da Bosna nije višejezična

sredina. U gradovima i selima ljudi

govore istim jezikom, iako nas velikaši,

proklete im duše, uporno ubeđuju

da govorimo različitim jezicima i da

su razlike među nama nepomirljive.

Pritom, veoma je diskutabilno da li

je Bosna i Hercegovina višenacionalna

sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i

Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom

izvesnošću, koristiti kao sinonimi

za versku pripadnost, umesto

reči pravoslavac, katolik i musliman

našeg jezika.

Istorijski osvrt

Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao

višereligijski suživot, dok je u Srbiji

preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj

Srbiji je zakon nalagao versku

isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća

pravoslavna religija nije tolerisala

postojanje drugih vera.

U srednjevekovnoj Bosni su

zajedno živeli katolici, pravoslavci

i bogumili. Dok su u

Raškoj besneli verski progoni,

Bosna je prihvatala ljude različitih

vera. Dok je Stefan Nemanja

proganjao naše pretke,

dobri Ban Kulin im je pružao

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

36

Velika je stvar

što Bosna i

Hercegovina

još uvek

postoji.

Kao jedina

višenacionalna

država na

Balkanu, ona je

trn u oku svim

nacionalistima,

posebno nakon

raspada naše

zajedničke

države SFRJ.

utočište. Ko je od našeg naroda

tražio slobodu, taj je išao

u Bosnu. U Raškoj su vladali

samodržavlje i verski progoni.

Tokom svoje vladavine, muslimani

su se ipak pokazali tolerantnijima

od pravoslavaca.

Iako su krajem srednjeg veka

muslimani na ove prostore

došli kao zavojevači, jedna je

činjenica neosporna – dozvolili

su da druge vere postoje i da

pravoslavne bogomolje vekovima

ostanu čitave. Otomanski

sistem religijskog pluralizma

definitivno predstavlja civilizacijski

iskorak u odnosu na

versku isključivost nemanjićke

Srbije. Uprkos tome, Srbi su

u XIX veku, od svog ustanka

do sticanja državnosti, uništili gotovo sve

džamije na području tadašnje kneževine

Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije,

u Smederevu 24, a u Beogradu na

desetine njih. Slično se ponovilo i tokom

rata u Bosni.

Bosna i Hercegovina je kolevka našeg

zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne

srpske države, koji poznajemo uglavnom

preko vladarskih povelja i crkvenih spisa,

prilično se razlikuje od današnjeg srpskog

jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i

Huma, koji poznajemo preko natpisa sa

stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas

govorimo, i uglavnom razumljiv bez

prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje,

uzme li se u obzir da je upravo hercegovački

govor Bečkim književnim dogovorom

1850. godine određen za zajednički književni

jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih

Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik.

Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička

reforma Vuka Karadžića, na temelju

koje su nastali savremeni srpski, hrvatski,

bosanski i crnogorski jezički standard.

Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog

otpora. Tokom Drugog svetskog

rata Bosna i Hercegovina je predstavljala

središte otpora nacionalističkom ludilu

i međuetničkom istrebljenju. Dok su u

Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno

nacionalističke snage, u Bosni su partizani

uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga,

za ponovno ujedinjenje raskomadane

domovine. Igman, Kozara, Neretva,

Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su

neki od toponima koji podsećaju

na upornu borbu naših

naroda u Bosni i Hercegovini.

Možda je kobna greška partizana

bila što su nakon oslobođenja

uzeli Beograd, a ne višenacionalno

Sarajevo za glavni

grad SFR Jugoslavije.

Rat u Bosni i Hercegovini

Nije tajna da je Srbija stvorila

Republiku Srpsku, kada je

1992. godine poslala vojsku,

specijalce i dobrovoljce, te nahuškala,

naoružala i organizovala

Srbe u Bosni i Hercegovini.

Čitave oblasti jedne mul-

tikulturne države su vojskom

zaposednute, etnički očišćene

i proglašene srpskom teritorijom.

Tzv. Republika Srpska, ta

žalosna tvorevina koja pokušava

da bude srpskija od same

Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti

za zajednički život, poštovanje

bližnjega i prihvatanje različitosti.

Ovo patološko stanje

je urodilo stravičnim progonima

i pokoljima naše inoverne braće, koje

istorija pamti kao bosanski genocid.

Tokom rata su na teritorijama pod

srpskom kontrolom džamije sistematski

uništavane. Frapantan primer je Banja

Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih

šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih

vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih

dejstava. S druge strane, u Sarajevu,

koje je godinama bilo pod srpskom opsadom,

iako neke srpske crkve jesu uništene

(neke usled samog srpskog granatiranja),

one nisu sistematski uništavane.

U Bosni nije okončan rat, u Bosni je

zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan

pogled na međuentitetske granice Bosne i

Hercegovine da bismo videli da je to samo

zaleđena linija fronta u bratoubilačkom

građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercego-


vini nikada nije završen. Danas se vodi

putem politike da bi sutra ponovo mogao

oružano eskalirati. Bosni je potreban

trajan, pravedan i održiv mir. Tzv.

Dejtonski mir je suštinski nepravedan,

jer je zacementirao rezultate etničkog

čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada,

Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče,

Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne

i Hercegovine. Tragičnim spletom

događaja, Srebrenica danas pripada Republici

Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi

zaposedanje teritorije istrebljenjem,

da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom

širenja teritorije, koja je predugo

usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku

politiku. Srbija zaista nema razloga da

podržava Republiku Srpsku, taj ostatak

njene nesrećne politike 1990-ih.

Srbija je pokušala da ubije Bosnu i

Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija

je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz

Republike Srpske vraćao kao bumerang

ubijajući građansku Srbiju. Nadam se

da će Bosanci oprostiti našim potomcima.

Takođe se nadam da naši potomci

nikada neće oprostiti svojim precima.

Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi

sami sebi nikada ne smemo oprostiti.

Ubili smo deo svog naroda u Bosni.

Civilizacijske perspektive

Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost

našeg zajedničkog života, pravoslavaca,

katolika i muslimana istog jezika.

Politička ideja Bosne i Hercegovine je

načelo suživota naspram plemenske podeljenosti,

verska trpeljivost naspram verske

isključivosti.

Mnogi građani Bosne i Hercegovine

su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem

huškačke propagande prezru svoju

domovinu. Poznajem mnoge bosanske

Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju

Srbiju. Oni grdno greše. Kao pripadnik

srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem

mojim sunarodnicima, Srbima

iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša

majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju

naših otaca. U Bosni naš narod

živi već vekovima. U srednjem veku,

kada Srbija nije ni postojala, već samo

vazalna kneževina Raška, naši preci su u

kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima

sa istoka i zapada.

Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije,

i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti.

Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari,

kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik,

nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu.

Vekovima kasnije, to nije pošlo za

rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni

ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu,

već treba da bude sa njom u zajednici na

ravnopravnim osnovama.

Srbija od Bosne treba da

nauči različitost. Za razliku od

Srbije, Bosna ima dugu tradiciju

multikulturalnosti. Koncept

bosanstva počiva na suživotu

različitih verskih tradicija i ima

kapaciteta da integriše ljude različitih

etno-religijskih tradicija

koji dele isti geografski prostor.

Koncept srpstva, nažalost,

nema taj kapacitet, jer počiva

na principu verske isključivosti.

On je isključiv u svojoj biti,

ne samo prema drugim narodima,

već i prema sunarodnicima koji

ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod

politike isključivosti je istrebljenje. Nije

slučajno što je srpstvo definisao upravo

episkop Njegoš u kontekstu istrebljenja

domaćih muslimana (tzv. “istraga poturica”).

Ovaj koncept deluje dezintegrativno

čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj

da postane država svih svojih građana,

odnosno moderna politička nacija. Stoga

neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta

srpstva na principu integracije.

Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom,

jer se u njegovom centru jedna

do druge nalaze islamska, pravoslavna,

katolička i jevrejska bogomolja. Beograd

se, nažalost, ne može pohvaliti takvim

poštovanjem svojih različitih nasleđa – beogradska

sinagoga i džamija su skrivene i

getoizirane, beogradski budistički hram,

jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten

i srušen. Pejzažom Beograda suvereno

dominiraju isključivo pravoslavni hramovi.

Beograd se uporno odriče sopstvene

prošlosti – od nekadašnjih dvestotinjak

džamija u Beogradu, opstala je samo jedna,

a i ona je spaljivana. Izgleda da naš

grad još uvek nije dovoljno zreo da vidno

istakne svoje različite tradicije. Da bi

Bosna je srce

Balkana. Bosna

i Hercegovina

je geografsko,

jezičko i

etničko središte

našeg naroda

podeljenog

religijom, dok

su Hrvatska i

Srbija zapadna

i istočna

periferija.

izrastao u istinsku metropolu,

Beograd mora prihvatiti svoju

različitost.

Bosna je srce Balkana. Bosna

i Hercegovina je geografsko,

jezičko i etničko središte

našeg naroda podeljenog religijom,

dok su Hrvatska i Srbija

zapadna i istočna periferija.

Ukoliko se muslimani, katolici

i pravoslavci našeg jezika odluče

na suživot u Bosni i Hercegovini,

to će se blagotvorno

odraziti na sve susedne države.

Zajednička Bosna i Hercegovina

trenutno ne postoji. Varvari još od rata

pokušavaju da raskomadaju Bosnu i

Hercegovinu na zavađene etno-religijske

entitete, predstavljajući politiku aparthejda

i segregacije kao nešto poželjno. Od

polovine višereligijske države je napravljena

verski isključiva paradržava Republika

Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena

prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost

je premašila najluđa predviđanja sarajevskih

nadrealista, uključujući izmišljanje

novih jezika i podelu dece po nacionalnoj

osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog

stanja treba tražiti u ukidanju ratnih

entiteta i okretanju oblasnim autonomijama,

nevezanim za nacionalnu pripad-

p

nost. Živela zajednička Bosna i Herce-

govina, u čijim će se školama učiti jedan

jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.

Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još

uvek postoji. Kao jedina višenacionalna

država na Balkanu, ona je trn u oku svim

nacionalistima, posebno nakon raspada

naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom

Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota.

Za zajednički život nam je preostala

još samo Bosna i Hercegovina.

Bosna nam je jedina nada!

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

37


Od našeg dopisnika

Egipat: Politički islam pobijedio i na izborima

za Gornji dom

Mogu li islamisti izvesti

Egipat na pravi put?

Da li su Egipćani izgubili

nadu u bolje sutra? Jesu li

očekivali promjene preko

noći nakon formiranja

Narodne skupštine? Hoće li

islamisti moći izvući Egipat

iz sadašnjeg stanja, koje

je bliže beznađu, nego

normalnoj situaciji? Na

sva ova, a i druga pitanja,

možemo davati predviđanja,

a odgovore će dati vrijeme

Piše: Jusuf Džafić

Udržavama

U

sa normalnim

Uuređenjem i sređenom so-

Ucio-ekonomskom situacijom

izbori predstavljaju izuzetno važan društveni

događaj, medijski itekako popraćen.

Takoreći, nekoliko dana uoči izbora,

tokom dana izbora, te u danima nakon

izbora, kada se sabiru rezultati, sve se

vrti oko izbora. No, u državama poput

Egipta, gdje, iskreno rečeno, normalno

postaje abnormalno, a abnormalno

normalno, gdje izbori traju po nekoliko

mjeseci, gdje ljude more kudikamo veći

problemi, ne treba da čudi da izbori nisu

udarna vijest, čak ni tokom samih dana

održavanja izbora. Takav je slučaj sa izborima

za Gornji dom egipatskog parlamenta

(Savjetodavno vijeće).

Nezainteresiranost za još jedne izbore

Izbori za Savjetodavno vijeće, koji su

počeli 29. januara, trajali su samo do 22

februara, a ne do 12. marta, kako je prvobitno

bilo planirano, sve s ciljem da bi

se prenos vlasti na civilnu vladu što prije

ostvario. Tako su se ovi izbori održali

“samo” u dva kruga: prvi krug 29. i 30. januara

(prva faza kada bivaju izabrani samo

kandidati koji osvoje preko 50 posto glasova),

odnosno 5. i 6. februara (druga faza

kada se biraju kandidati koji nisu osvojili

preko 50 posto glasova), te drugi krug

14. i 15. februar (prva faza), odnosno 21.

i 22. februar (druga faza). Pravo glasa za

Savjetodavno vijeće ima oko 25 miliona

ljudi. Egipćani su birali 180 parlamentaraca

Gornjeg doma, dok će preostalih 90

naknadno imenovati budući predsjednik

Egipta. Prva konstitutivna sjednica novog

doma održana je 28. februara. Gornji

dom nema ovlaštenja kao Donji, ali njegovu

uloga ne treba potcijeniti, poglavito

uzevši u obzir da je glavna uloga

Gornjeg doma razmatranje

svih promjena ustava, kao i

sporazuma i ugovora koji se

tiču egipatskog suvereniteta i

integriteta.

Kao što je već na početku

načeto, izbori za Savjetodavno

vijeće su prohujali, a da se

na njih nije ni obratila neka

posebna pažnja, kako medijska

tako i društvena. Razlika

između Egipta za vrijeme izbora

za Narodnu skupštinu

i Egitpa tokom izbora za Savjetodavno

vijeće je očevidna.

Pored primjetno slabijih kampanja

svih političkih partija

(manje predizbornih skupova,

medijskih obraćanja, plakata

itd.), ni sami glasači nisu nešto

bili posebno zainteresovani. Dok je izlaznost

na izborima za Narodnu skupštinu

bila oko 54% (preko 27 miliona izašlih

birača), izlaznost na sadašnjim izborima

je, ne bi bilo pretjerano reći, zanemarljiva

– 15% (oko 3,75 miliona), odnosno 8%

u prvom krugu, te 12,2 % (svega oko 3

miliona) u prvoj fazi drugog kruga. Nije

bilo ni uobičajenih “izbornih” saobraćajnih

gužvi (npr. izbornog dana 5. decembra

2011. godine, zadnjeg dana u prvom

izbornom krugu za Narodnu skupštinu,

bila je takva gužva u Kairu da su i najstariji

i najiskusniji taksisti rekli za nju da je

najveća gužva ikada viđena).

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

38

Razumno je za

očekivati da

će se islamisti

pozivati na

religiju tokom

kampanje. Ta

zar nisu dobili

ime islamisti

upravo

zbog svojih

programa koji

se baziraju

na islamskim

relgijskim

vrijednostima?!

No, i ovakva mala izlaznost nije pokolebala

pobjedu islamista, uprkos stalnoj

antiislamističkoj kampanji (kao i

sve kampanje uglavno posredna, a ne

direktna) zapadnih medija i njihovih služinskih

medija u Egiptu a i širom svijeta.

Podijelit ćemo s vama preliminarne rezultate

prvog kruga izbora, objavljene na

zvaničnoj državnoj stranici pod imenom

Savjetodavno vijeće, izbori 2012 (eng.

Shura Council, elections 2012, arap.

Intihabat medžlis eš-šura 2012): Stranka

Slobode i pravde - 41 mjesto (50%),

Stranka svjetlosti - 27 mjesto (32,9%),

Egipatski blok – 5 mjesta (6,1%), Vefd

partija – 3 mjesta (3,7%), Stranka demokratskog

mira – 1 mjesto (1,2%), Stranka

slobode – 1 mjesto (1,2%).

Više je faktora koji su uzrok ovako

slabom izbornom odzivu. Dočim, svi se

oni mogu podijeliti u dvije skupine: faktori

čisto političke prirode i faktori sociodruštvene

prirode.

Liberalna i koptska politika

Najprije, da razmotrimo faktore čisto

političke prirode. Pored već spomenute

sveopće narodne zasićenosti dugotrajnim

izborima, tu su još neki vrlo

zanimljivi faktori povezani sa

nadmoćnošću islamista. Naime,

dok su islamisti osvajali,

te nakon što su osvojili 74%

na izborima za Narodnu

skupštinu, mnogi liberali i

hrišćani (političari, simpatizeri

ili obični građani), su se

iznenadili pobjedom islamista,

te postepeno, kako je vrijeme

i pobjeda islamista bila

sve očitija, gubili samopouzdanje,

optimizam i entuzijazam.

To je poprimilo ekstremne

razmjere, tako da mnogi

liberalni i hrišćanski glasači

nisu ni izašli na izbore, pogotovo

nakon poteza Stranke

slobodnih Egipćana (Hizb elmisrijine

el-ahrar, inače nju

uglavnom podržavaju liberali

i hrišćani), koja je bojkotovala izbore za

Savjetodavno vijeće. Ne možemo ostati

ravnodušni, a da ne navedemo i ne prokomentarišemo,

iskreno rečeno maliciozne

i perfidne razloge, koje su glasnogovrnici

ove stranke dali kao razlog za

bojkot:

- Povreda predizborne šutnje tokom

48 sahata uoči izbora. Prvo, izborna

komisija je ocijenila te povrede kao minorne

bez uticaja na sveukupne rezlutate

izbora. Drugo, žalba na povredu predizborne

šutnje dolazi od stranke čiji su aktivisti

takođe primijećeni kako krše predizbornu

šutnju. Štaviše, većina Egipćana


je ubijeđena da je Egipatski blok, čiji je

član i Stranka slobodnih Egipćana, prva

prekršila predizobrnu sumnju, agitujući

u nekim crkvama ljude da glasaju za njihovu

koaliciju.

- Neke partije su se koristile religijskim

govorima toliko intezivno da su se

izbori za parlament pretvorili u religijsku

borbu. Ova optužba je indirektno upućena

na račun islamista. Razumno je za

očekivati da će se islamisti pozivati na religiju

tokom kampanje. Ta zar nisu dobili

ime islamisti upravo zbog svojih programa

koji se baziraju na islamskim relgijskim

vrijednostima?! Optuživati islamiste

da se koriste religijom tokom kampanje,

koja je osnova njihovog političkog pravca

i programa, je isto kao optuživati socijaliste

da se koriste socijalizmom, liberale

da se koriste liberalizmom, nacionaliste

da se koriste nacionalizmom. Što se tiče

inteziteta religijskog diskursa (govora)

korištenog tokom izborne kampanje,

islamisti su ga koristili umjereno, a ne

pretjerano kako dotična stranka hoće da

prikaže. Da islamisti nisu bili fanatični

(ovdje upotrebljavamo dotičnu riječ u

značenju kakvom se upotrebljava na Zapadu

– onaj koji je privržen vjeri, odnosno

fanatičan), dovoljno govori činjenica

da među osnivačima Stranke slobode i

razvoja ima i nekoliko stotina egipatskih

hrišćana - Kopta. Dapače, potpredsjednik

stranke je ni manje ni više jedan Kopt

– Refik Habib, poznati koptski mislilac.

- Savjetodavno vijeće nema značajnu

zakonodavnu ulogu i usporava

proces demokratskih

promjena. Ovdje nećemo raspravljati

o stepenu važnosti

Savjetodavnog vijeća; samo

ćemo reći da ako Stranka slobodnih

Egipćana ne želi da

učestvuje u izborima za dotično

vijeće, trebala je to reći

onog trenutka kada je iznijela

svoj stranački program. Naime,

besjediti sada takve izjave,

kada je sigurno ko je pobijedio,

a ko izgubio na izborima,

predstavlja povredu “fer pleja”.

Naposljetku, ovaj medijski

istup, odnosno bojkot Stranke

slobodnih Egipćana je jedna

loše odrađena pozorišna

predstava, tačnije diletantska

maskarada. Bolje je časno izgubiti,

priznajući poraz, te

analizirati zašto se poraz zbio,

U periodu od 12.

do 18. februara,

kako prenose

eg. novine

Ahbar el-jevm,

egipatska

policija je

zaplijenila čak

122 miliona

tableta opojnih

sredstava!!!

Koliko je

cifra velika i

upozoravajuća,

govori podatak

da je tokom

cijele 2010.

godine

zaplijenjeno

svega 132

miliona

tableta opojnih

sredstava.

a ne potcjenjivati pobjedu uspješnijeg.

Sociolozi imaju jedan dobar naziv za ovaj

postupak dotične stranke – kiselo grožđe,

tj. kada se nešto ne može postići, onda

se to nepostignuto potcjenjuje, a sve u

cilju kako bi se umanjio nesupjeh, odnosno

kako bi se opravdalo

pred samim sobom. Bolje bi

bilo da dotična stranka malo

više poradi na pristupu narodu,

jer je bjelodano da nisu

spoznali dušu Egipćana. Da je

poznaju, znali bi da su Egipćani,

kako muslimani tako i

hrišćani, izuzetno pobožan, a

ne liberalan narod.

Primjer ove stranke i njenih

političara podsjetio je

Muhammeda Kapu, jednog

od naših studenata na El-

Azharu, na primjer većine

bosanskohercegovačkih političara,

te je naveo jednu zanimljivu

asocijaciju: “Kao da

je političare Stranke slobodnih

Egipćana i naše bosanskohercegovačke

političare

rodila jedna majka – i jedni

i drugi traže izgovor za svoj

politički neuspjeh.”

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

39


Procvat kriminala

Sada, da razmotrimo faktore sociodruštvene

prirode koji su, vjerovatno,

uticali na slab odziv birača na izbore za

Savjetodavno vijeće. Naime, međunarodno

je poznato da je Egipat u velikoj

ekonomskoj, političkoj, bezbjedonosnoj,

sistemskoj (birokratskoj), ali i moralnoj

krizi. Krivce za ovakvo stanje trebamo

tražiti na dvije adrese – Zapadu i

sada već bivšem Mubarakovom režimu.

Na Zapadu iz dva glavna razloga. Prvi

se ogleda u podršci sa Zapada koju je

uživao Mubarakov tiranski režim, prikazujući

ga kao demokratski režim. Mubarakov

režim je bio demokratski u zapadnom

stilu – vladavina bogate oligarhije

koja eksploatiše manjinu (sama Amerika

koja važi za najrazvijeniju zemlju ima

stopu od 17% siromašnih krajem 2011.

godine, kako navodi znanstveni institut

Brookings). Mubarakovi ljudi, da ih

tako nazovemo, rabili su državni novac,

državne firme, od državnog novca prali

svoja mala tajkunska kraljevstva. Koliko

su tačno pokrali egipatskog novca teško

je reći, ali sljedeći primjeri, procjene

pokradenog državnog imetka, pokazuju

da su tu u pitanju stotine milijardi: Mubarak

i njegova porodica – 70 milijardi

dolara; Ahmed Izz, generalni sekretar

bivšeg NDP – 18 milijardi; Zuhejr Džirana,

bivši ministar turizma – 13 milijardi;

Ahmed el-Magribi, bivši ministar

stambene izgradnje – 11 milijardi; Habib

Adli, bivši ministar unutrašnjih poslova

– “svega” 8 milijardi itd.

Drugi razlog zašto je Zapad uzrok

sveopće krize Egipta je zapadna propaganda

putem televizije, posebice preko

filmova i serija holivudske produkcije, te

jazbine svih poroka, te holivudskih satelita

u Egipt. Možemo li da zamislimo

kakav uticaj može imati zapadni film na

polupismenog egipatskog seljaka? Dosadašnje

posljedice je teško precizno analizirati,

a kamoli predvidjeti buduće. Ako

je vjerovati riječima nekolicine kairskih

profesora, koji su porijeklom sa sela, a

s kojima sam na dotičnu temu diskutovao,

pola egipatskih seljaka je ostavilo

obrađivanje zemlje zbog zapadnih filmova

i serija.

O krivici Mubarakovog režima za

sadašnje stanje u Egiptu, već smo prodiskutovali

razmatrajući ulogu Zapada

u huškanju egipatske sveopće krize.

Preostalo je još da navedemo nekoliko

upečatljivih primjera te krize.

Pored već starih podataka u znaku

50-ke (50% nezaposlenih, 50% siromašnih,

50% nepismenih, doduše najvjerovatnije

da su cifre niže (npr. jedna

druga procjena – 9.4 % nezaposlenih

prema oficijelnim državnim podacima,

20% siromašnih, 33,6%

nepismenih prema UN-u),

podijelit ćemo najnovije podatake

koje se tiče organizovanog

kriminala u Egiptu. U

periodu od 12. do 18. februara,

kako prenose eg. novine

Ahbar el-jevm, egipatska policija

je zaplijenila čak 122

miliona tableta opojnih sredstava!!!

Koliko je cifra velika i

upozoravajuća, govori podatak

da je tokom cijele 2010.

godine zaplijenjeno svega

132 miliona tableta opojnih

sredstava. Koliko god tražili

opravdanja, kao npr. čista

slučajnost ili policijske akcije širokih

razmjera, toliki broj, sigurno, nije puka

slučajnost; to je samo pokazatelj da je

kriminal u Egiptu procvjetao u zadnje

vrijeme. Da je kriminal, zaista, uzeo

zamaha, govore i podaci koje s nama

na džumanskoj hutbi podijelio lokalni

imam, govoreći o razvoju kriminala u

kvartu, koji inače važi za jedan od najsigurnijih

u Kairu. On je, između ostalog,

spomenuo da se u zadnje vrijeme povećava

maloljetnička delikvencija, da su se

pojavile grupe mladića koje od 9 do 11

U zadnje

vrijeme

povećava se

maloljetnička

delikvencija,

pojavile su se

grupe mladića

koje od 9 do

11 ujutru na

dan džume,

kada većina

ljudi odlazi na

džumu, idu od

vrata do vrata,

tražeći prazne

stanove koje bi

opljačkali.

ujutru na dan džume, kada

većina ljudi odlazi na džumu,

idu od vrata do vrata, tražeći

prazne stanove koje bi opljačkali,

da su jednom džematliji

ukrali pozamašnu svotu

novca dok se kupao... I ovih

nekoliko podataka su zaista

poražavajući za Egipat, koja

važi za jednu od najpobožnijih

i najmoralnijih država na

svijetu.

Nakon razmatranja političkih

i sociodruštvenih

razloga postaje jasnije zašto

je samo 10-15 % Egipćana

izašlo na izbore za Savjetodavno

vijeće, naspram 54% na izborima

za Narodnu skupštinu. Da li su

Egipćani izgubili nadu u bolje sutra?

Jesu li očekivali promjene preko noći

nakon formiranja Narodne skupštine?

Hoće li islamisti moći izvući Egipat iz

sadašnjeg stanja, koje je bliže beznađu,

nego normalnoj situaciji? Mogu li

islamisti izvesti Egipat na pravi put?

Na sva ova, a i druga pitanja, možemo

davati predviđanja, a odgovore će

dati vrijeme. No, ipak je sve u Božijim

rukama.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

40


Islamske teme

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima

Amputirani (odstranjen dstranjeni) dio ljudskog

ili životinjskog tijela, tretira se kao njegova strv (leš)

Jedino na što, tom

prilikom, treba obratiti

pažnju, i što je sa vjerskog

stanovišta poželjno, jeste

da postupak amputacije

bude izveden u skladu sa

najvišim profesionalnim

standardima, i da se

koriste one metode koje će

osigurati da životinji bude

nanešena što manja bol

Piše: Semir Imamović

Prenosi Ebu-Vakid el-Lejsi,

radijallahu ‘anhu, da je Poslanik,

sallallahu ‘alejhi ve

sellem, kazao: “Ako se živoj životinji

odstrani jedan dio tijela, taj dio (u

pravnom smislu) tretira se kao i njena

strv (leš).’’

Ocjena hadisa

Hadis je zabilježio Ebu-Davud,

Knjiga o lovu, Poglavlje: “O lovini

kojoj je odsječen jedan dio tijela”, br.

2858; Tirmizi, Knjiga o hrani, Poglavlje:

“Odstranjeni dio tijela (sa živog

bića) tretira se kao i lešina”, br. 1480.

Tirmizi je ovaj hadis ocijenio dobrim.

Povod hadisa

Po dolasku u Medinu, a nakon prvih

izravnih kontakata sa širom medinskom

zajednicom Poslanik, sallallahu ‘alejhi

ve sellem, je uočio da je tamošnja praksa,

prije svega ona normativna, još uvijek

pod snažnim utjecajem prethodnog

društvenog sistema, starih (paganskih)

vjerovanja, običaja i tradicije, što je,

uzme li se u obzir višestoljetna vezanost,

a u značajnoj mjeri, i omeđenost arapskog

(pustinjskog) čovjeka tim i takvim

vrijednostima, bilo sasvim razumljivo.

Skoro u svim životnim aspektima (međuljudskim

odnosima, proslavama i

praznicima, poslovnim transakcijama,

svakodnevnim društvenim aktivnostima)

mogli su se primijetiti ostaci paganske

kulture. To je, s njegove strane,

iziskivalo odlučnu i čvrstu reakciju, koja

je, prije svega, trebala biti usmjerena u

pravcu podizanja nivoa vjerske svijesti,

moralnog i vjerskog preustroja i upućivanja

u osnove islamske pravne i etičke

regulative. A da je Poslanik, sallallahu

‘alejhi ve sellem, ovaj problem shvatio

krajnje ozbiljno, govore mnogobrojni

hadisi u kojima se on direktno obraća

stanovnicima Medine i traži od njih da

svoju praksu usklade sa islamskim principima

i odbace sve one oblike ponašanja

koji su bili nespojivi sa njihovim

novim, islamskim, identitetom. Ovaj

hadis spada u red takvih hadisa. On se

bavi pitanjem odsijecanja (odstranjivanja)

pojedinih dijelova tijela životinje i

njihovo korištenje u proizvodnji kućnih

potrepština, u ovom slučaju masti (maziva).

Izricanjem gornjeg suda, upravo

tim povodom, Poslanik, sallallahu

‘alejhi ve sellem, je pojasnio, kakav je

šerijatsko-pravni tretman takvih običaja

(prakse), odnosno, ukazao je na njihovu

neispravnost i neutemeljenost. U hadiskoj

i tefsirskoj nauci posebna pažnja

posvećuje se istraživanju povoda zbog

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

41

kojeg je određeni ajet ili hadis objavljen

i izrečen. Zapravo, poznavanje ovog povoda

važan je, ako ne i presudan, preduvjet

za njihovo ispravno razumijevanje.

U to ćemo se najbolje uvjeriti na primjeru

sljedećeg ajeta. Naime, Allah, dželle

šanuhu, u suri El-Bekare za obredni hod

(s’aj) j između Safe i Merve, kaže: Safa i

Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj

koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne

čini nikakav prijestup ako krene oko njih.

A onaj koji drage volje učini kakvo dobro

djelo - pa, Allah je doista blagodaran

i sve zna. 1 Ukoliko bismo se, prilikom

razumijevanja ovog ajeta, zadržali na

njegovom jezičkom izrazu, bez dubljeg

poznavanja povoda kojim je objavljen,

došli bi do zaključka da sa’j između Safe

i Merve spada u onu kategoriju postupaka

koji se u šerijatskom pravu kategoriziraju

kao dopuštena (mubah) djela,

koja čovjek može a ne mora uraditi,

ili čije ostavljanje ne izaziva nikakve

pravne posljedice u smislu ogrješenja

o Božiji propis, međutim ako ovom

ajetu pristupimo iz ugla specifičnog

povoda, zbog kojeg je i objavljen i zbog

kojeg je prvenstveno poprimio ovakvu

formu, a koji se ogledao u tome da su

neki hodočasnici (hadžije) izbjegavali


sa’j između Safe i Merve,

iz straha da ne bi zapali u

oponašanje paganskih rituala

koji si izvođeni na tom

prostoru, bit će nam jasno

da se ajetom ne cilja izvorna

dopustivost (ibaha), kao

jedna od kategorija pravne

norme, nego se njime želi

ukazati da je ovakva vrsta

straha neopravdana i da

nema nikakvog grijeha u

obavljanju sa’ja na prostoru

na kojem su predislamski

Arapi izvodili svoje ritaule. 2

Opća pravna pitanja

U Poslanikovom, sallallahu

‘alejhi ve sellem,

postupku, da ljudima na

vrijeme ukaže na neispravnost

određenog njihovog

postupka ili prakse, prepoznajemo

obavezu vjerskih

autoriteta (učenjaka),

u svakom vremenu i na

svakom prostoru, da svojim

kontinuiranim prisustvom

u društvu i praćenjem svih

njegovih važnijih tokova,

uzmu aktivno učešće u

kreiranju što moralnijeg

i vjerskim principima usklađenijeg

društvenog ambijenta. Ne smije se desiti

da islamski učenjak bude samo nijemi

posmatrač društvenih dešavanja, jer je

to u suprotnosti sa njegovim pozivom

i njegovom ulogom direktnog Poslanikovog,

sallallahu ‘alejhi ve sellem,

duhovnog nasljednika, i kao onoga ko

je, nakon poslanika, najpozvaniji da svijet

mijenja na bolje. Odgovornost je, u

islamu, uvijek proporcionalna stvarnim

mogućnostima, društvenom statusu i

personalnim pretpostavkama i kvalitetima,

koji određenu osobu dovode u

privilegovan položaj u odnosu na druge,

ali im daju i priliku da, sa pozicije

na kojoj se nalaze, a to je uglavnom

pozicija autoriteta, izravno djeluju na

društvene tokove. S obzirom da islamskim

učenjacima, po prirodi stvari, pripada

pozicija vrhovne vjerske vlasti, da

se na njih gleda sa posebnim respektom

i da njihova riječ ima posebnu težinu,

sasvim je razumljivo da i njihova odgovornost

bude na tom nivou. Ovu

činjenicu nalazimo jasno naglašenu u

kur’anskim i hadiskim tekstovima koji

se izravno bave ovim pitanjem. U jednom

dijelu tih tekstova ukazuje se na

važnost i ulogu učenjaka, njihov neprikosnoveni

autoritet 3 , poseban stepen

straha i strahopoštovanja (el-hašje), e na

kojima oni grade svoj odnos prema Allahu,

dželle šenuhu 4 , na njihovu

nedostižnu prednost u

odnosu na druge ljude 5 , dok

se u drugom djelu govori o

njihovoj posebnoj odgovornosti

pred Uzvišenom Bogom

i pred ljudima, a koja

je u potpunoj harmoniji sa

spomenutim blagodatima 6 .

Islamski pravnici su, na

osnovu ovoga hadisa, ustanovili

opće pravilo (šerijatskopravni

princip) koje glasi:

Ma ubine min hajj fehuve

ke mejtetihi i (Amputirani/

odstranjeni dio ljudskog ili

životinjskog tijela, ima istu

pravnu kvalifikaciju kao i

njegova strv/leš). Da bi se

ovo pravilo ispravno razumjelo,

potrebno je znati

da se u klasičnoj islamskoj

pravnoj nauci, lešina dijeli u dvije vrste:

čistu i nečistu. U prvu vrstu spadaju:

ljudski leš i lešina morskih životinja,

a u drugu: lešina kopnenih životinja 7 .

O tome, kojoj od ove dvije kategorije

pripada živo biće, ovisi pravni tretman

njegovog amputiranog dijela. Amputirani

dio ljudskog ili tijela morske

životinje je čist, jer se, u pravnom smislu,

njihova lešina smatra čistom, dok je

amputirani dio tijela kopnene životinje

Što se tiče

amputacije

ljudskih

udova, ona

je dozvoljena

u slučaju

krajanje nužde

(darure), kada

je ona u funkciji

spašavanja

ljudskog života,

zaustavljanja

(ublaživanje)

teških ili

nesnošljivih

bolova, ali i

sprečavanja

širenja bolesti

na ostale

dijelove tijela.

nečist, s obzirom da se

njen leš smatra nečistim. U

različitim pravnim školama

općeprihvaćena je praksa

preformulacije zakonskih

tekstova u posebna pravila

(opće šerijatsko-pravne

principe), koja bi trebala

biti u funkciji iznalaženja

pravnih rješenja (normi)

za što širi krug pitanja koja

nisu definirana posebnim

zakonskim tekstom. To što

pojedina pravila imaju šire

značenjske implikacije od

samog teksta iz kojeg su

izvedena, ne dovodi u pitanje

njihovu ispravnost, jer

je forma zakonskog teksta

često uvjetovana specijalnim

povodom i specifičnim

okolnostima, i predstavlja

odgovor na konkretnu dilemu,

ali je, u najvećem broju

slučajeva, primjenjiva i na

druge slične situacije. 8 U

prilog tome govori i poznato

usulsko načelo: U obzir

se uzima općenitost izraza,

a ne specifičnost povoda (El-

’ibretu bi ‘umumi-l-lafzi la

bi hususi-s-sebebi) 9 . Evo još

nekih primjera zakonskih

tekstova koji su preformulirani

u posebna pravila: A

onome ko bude primoran, ali

ne iz želje, samo toliko da glad

utoli, Gospodar tvoj će doista

oprostiti i milostiv biti. 10

(preformulisan je u pravilo:

“Nužda zakon mijenja’’, ili

“U nuždi je dozvoljeno ono

što je inače zabranjeno’’);

“Djela se cijene (vrednuju)

prema namjerama’’ ’ 11 (preformuliran

u pravilo: “O djelima

subjekta se presuđuje na

osnovu njegove namjere’’);

“Nema (nanošenja) štete, niti

uzvraćanja štetom.’’ ’ 12 (Preformulisan

je u istoimeno

pravilo); i dr.

Propisi

Iz navednog pravila naučili smo da

amputirani dio ljudskog ili životinjskog

tijela ima identičan pravni tretman

kao i njihova strv (lešina), a ono što

nas ovdje interesuje jeste da li i pod

kojim uvjetima je dozvoljeno amputirati

dio ljudskog ili životinjskog tijela.

Što se tiče amputacije ljudskih udova,

ona je dozvoljena u slučaju krajanje

nužde (darure), e kada je ona u funkciji

spašavanja ljudskog života, zaustavljanja

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

42


(ublaživanje) teških ili nesnošljivih bolova,

ali i sprječavanja širenja bolesti na

ostale dijelove tijela 13 . Situacija je sasvim

drugačija kada je u pitanju amputacija

životinjskih organa. Naime, njena dozvola

nije uvjetovana strogim kriterijima,

odnosno postojanjem krajnje potrebe,

nego je dovoljna čvrsta pretpostavka da

se time ostvaruje legitiman interes, kao

što je poboljšanje kvalitete

mesa, prekraćivanje boli

životinje i sl. Jedino na što,

tom prilikom, treba obratiti

pažnju, i što je sa vjerskog

stanovišta poželjno,

jeste da postupak amputacije

bude izveden u

skladu sa najvišim profesionalnim

standardima, i

da se koriste one metode

koje će osigurati da

životinji bude nanešena

što manja bol. Uporište

za ovakvo stajalište, nalazimo

u Poslanikovoj

praksi da deve, koje su

prikupljene na ime zekata,

obilježi posebnim

Amputirani dio

ljudskog ili tijela

morske životinje

je čist, jer se,

u pravnom

smislu, njihova

lešina smatra

čistom, dok je

amputirani dio

tijela kopnene

životinje nečist,

obzirom da se

njen leš smatra

nečistim.

znakovima, a koja se ogledala

u tome da se zagrijanim

željeznim predmetom, na

vidljivo mjesto, utisne poseban

žig. 14 j

Također, u Poslanikovo,

sallallahu ‘alejhi

ve sellem, vrijeme bila je raširena

praksa uškopljivanja kurbana. Sam

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,

je, kao što stoji u jednom hadisu,

kao kurbane, zaklao dva uškopljena

ovna. 15

Bilješke

1 - Prijevod značenja, El-Bekare, 158.

2 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami,

1/137.

3 - Ovo se najjasnije očituje u riječima Poslanika,

sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Učenjaci su nasljednici

Allahovih Poslanika” (Ahmed, 21 207., Ebu-Davud,

3641., Tirmizi, 2682., Ibn-Madže, 223., i drugi. El-

Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-ldžamiu,

br. 6297.).

4 - U tom smislu su riječi Uzvišenog, u prijevodu

značenja: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni

(Fatir, 27.).

5 - Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ovu prednost,

prema jednom predanju, uporedio sa prednošću koju

Mjesec, u noći uštapa, ima u odnosu na ostale zvijezde

(Ahmed, 21 207., Ebu-Davud, 3641., Tirmizi, 2682.,

Ibn-Madže, 223., i drugi), a prema drugoj verziji, sa

prednošću koju on, kao Poslanik, ima u odnosu na druge

ljude (Tirmizi, 2685.).

6 - Učenjak koji je izigrao ukazano mu povjerenje

i blagodati, na Sudnjem danu će, prema riječima

Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, među prvima

okusiti gorčinu poniženja i na vlastitoj koži osjetiti

žestinu džehhennemske vatre. U hadisu kojeg

bilježi Muslim navodi se da će Allah, dželle šanuhu,

džehennemsku vatru potpaliti sa tri osobe: učačem

Kur’ana (učenjakom), borcem koji je poginuo u borbi na

Allahovom putu, i imućnim čovjekom. Allah će pitati

učenjaka: “Priznaješ li Moje blagodati, kojima sam te

obdario?” “Priznajem”, odgovorit će on. “A šta si uradio

s tim blagodatima” – upitat će ga ponovo. “Sve što sam

naučio, i čemu sam druge podučavao, uradio sam radi

tvog rizaluka i u Tvoje ime. Također, učio sam Kur’an

samo kako bi stekao Tvoju naklonost” – pravdat će se

učenjak. “Ne, tvoja jedina želja je bila da postigneš ugled

u društvu i da se o tebi priča kao učenom čovjeku” – bit

će Allahove riječi, nakon kojih će On narediti melekima

da ga, licem okrenutim prema zemlji, bace u Vatru.

7 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami,

1/136., 137.

8 - U konkretnom slučaju pojam behime (životinja),

koji je naveden u hadisu, preformulisan je u opći pojam

“hajj” (živo biće), jer ova dva pojma dijele zajedničku

karakteristiku a ona je život.

9 - Ajeti o li’anu (međusobnom proklinjanju supružnika

u slučaju kada čovjek optuži svoju ženu za preljubu a nije

u stanju da to pred sudom potvrdi sa četiri pravno valjana

svjedoka) objavljeni su povodom ‘Uvejmira el-Adžlanija

i njegove supruge koju je ‘Uvejmir optužio za preljubu,

ali je njihovo značenje opće, što i sama forma, u kojoj

su objavljeni, jasno potvrđuje. Naime, odnosna zamjenica

ellezine (oni koji), spada u red općih izraza, koji kada se

spominju u kontekstu određenog propisa, impliciraju

njegovu općenitost.

10 - Prijevod značenja, El-En’am, 145.

11 - Buharija, 1., Muslim, 5036.

12 - Ahmed, 1/313., Ibn-Madže, 2/784.

13 - El-Kava’idu ve-d-davabitu-l-fikhijje-l-muessire

fi ahkami-l-’ameli-t-tibbijji, dr. Hani ibn ‘Abdullah el-

Džubejr, http://www.saaid.net/Doat/hani/13.htm.

14 - Buharija, 1052., Muslim, 2119.

15 - Ebu-Ja’la, 2/105, El-Bejheki, 9/268. Prema

mišljenju El-Albanija, lanac ovog hadisa je dobar.

(Irvau-l-galil, br. 1147.).

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

43


Kutak za islamsku omladinu

FIN, NGO Svitanje, Udruženje Kewser

Celebrate Mercy-organizacija grupnog

gledanja online eventa u Sarajevu

rajem prošlog mjeseca u Sarajevu, u prostorijama Fa-

Kkulteta K islamskih nauka organizirano je prvo grupno

gledanje online predavanja u sklopu sve popularnije online

mreže Celebrate Mercy. Celebrate Mercy je internet mreža

na koju je se potrebno registrirati kako bi se uživo i grupno

pratilo online predavanje. Tema februarskog eventa bila je:

“Ljubav & Voljeni, Muhammed: Lekcije iz njegovog bračnog

života”. Svjetski poznati učenjaci, umjetnici, komičari,

javne ličnosti, politički aktivisti – govorili su o Onome ko je

poslat kao milost svjetovima. Program su pratili ljudi iz oko

80 zemalja svijeta, i muslimani i nemuslimani. Uobičajeno

je da se između prezentacija govornika, uživo kamerama javljaju

i gledaoci. U izvještaju udruženog tima grupnog gledanja

Celebrate Mercy eventa u Sarajevu navodi se sljedeće.

“U prostorijama mesdžida FIN-a organizovano je klanjanje

akšam-namaza. Event je počeo u 18h učenjem ašere / Abdel

Rahim Sultan/ i obraćanjem organizatora /Selma Sendo i Fazlić

Fikret/.

Nakon toga počelo je javljanje organizatora Tarik el Messidi

direktno iz New York-a. Najviše zemalja u online prijenosu

bilo je upravo ovaj dan – evropske i azijske zemlje pratile su

online predavanja. Organizator je unutar prezentacija islamskih

učenjaka organizovao i kviz za sve učesnike. Pitanja su

bila iz Poslanikove sire i možemo se pohvaliti veoma dobrim

znanjem naših učesnika. U okviru eventa planirana su javljanja

uživo sa grupnog gledanja Celebrate Mercy. Ove godine

najavljeno a je i posebno javljanje iz Sarajeva – uživo smo se javili

iz amfiteatra u Sarajevu, poslali poruku uz selame da smo zadovoljni

predavanjem i da ih pratimo iz Sarajeva. Javljanje uživo je

trajalo jednu minute što je i maksimalno trajanje. Moderator je

posebno poselamio naše učesnike uz komentar da mu je drago da

nas vidi u velikom broju jer zna da je u Bosni i Hercegovini pao

veliki snijeg i da nas nije omeo u dolasku i organizaciji gledanja

ovog eventa. Svim učesnicima poslat ćemo mailove sa linkovima

prezentacija koje su mogli pratiti tokom eventa. Predavači: Amr

Khaled, Tariq Ramadan, Dalia Mogahed, Hamza Yusuf, Dawud

Wharsnby, Suhaib Webb, Yasmin Mogahed – samo su neka od

imena 30 potvrđenih govornika. Napomena: Kotizacija ze seminar

je bila na dobrovoljnoj osnovi i ukupno je skupljeno 188,00

KM. Iznos će biti uplaćen na račun Celebrate Mercy”.

Web televizija Zlatni ljiljan

Alternativni medij koji će jačati patriotizam i ljubav prema našoj domovini RBiH

Ovih dana promovirana je web televizija Zlatni ljiljan.

Iz prvih kadrova video prezentacije vidi se da

je ovaj projekat postavljen na jake noge. “Web televizija

Zlatni ljiljan je po svojoj osnovi patriotsko-vjerskog karaktera.

Naši programi su podjeljeni u 4 kategorije: Informativni

program, politički program, vjerski program

i program za djecu. Želimo raditi na stvaranju alterna-

tivnog medija koji će jačati patriotizam i ljubav prema

našoj domovini RBiH te raditi na jačanju vjerske svijesti

Bošnjaka muslimana. Poštovani, pomozite naš rad

vašim donacijama kako bismo mogli uspješno nastaviti

raditi na ovom projektu i učiniti ga još boljim i kvalitetnijim“,

kaže su u prvoj najavnoj špici Web televizija

Zlatni ljiljan.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

44


Udruženje “Svjetlo”

Pomoć povratnicima u Vlasenici, Cerskoj i Milićima

Predstavnici udruženja “Svjetlo” su 24.01.2012 i

25.02.2012. godine u prohladnim zimskim danima

obišli naše povratnike u istočnoj Bosni i to u mjestima: Vlasenica,

Cerska i Opštinu Milići i tom prilikom povratnicima

u Vlasenici uručili pakete nove i polovne odjeće koja je

prikupljena u Fahdovoj džamiji i prostorijama Udruženja

“Svjetlo”, dok su hranu koja je također prikupljenja u Fahdovoj

džamiji i od pojedinaca koji su mimo džamije donirali

veću količinu hrane za ovu akciju, podijelili našim povratnicima

u Cerskoj i selima na području Opštine Milići.

Ovom prilikom bi se zahvalili svima onima koji su donirali

hranu i odjeću kao i onima koji su na bilo koji način pomogli

da se ove akcije sprovedu i da se pomoć dostavi našem

napuštenom narodu u istočnoj Bosni uz dovu Allaha, dž.š.:

“Gospodaru, uvećaj im imetak na dunjaluku i obilno ih

nagradi na ahiretu”.

S obzirom na teško matrijalno i financijsko stanje naših

povratnika u ovom dijelu naše prelijepe Bosne, odlučili smo

pokrenuti nove humanitarne akcije s ciljem pomoći našim

povratnicima u istočnoj Bosni.

Ovom prilikom pozivamo Vas da zajednički, uz Božiji pomoć,

u okviru vlastitih mogućnosti i na bilo koji način učestvujemo

u ovim humanitarnim aktivnostima. Mjesto skupljanja

hrane, odjeće i obuće će biti u Fahdovoj džamiji ili u

prostorijama Udruženja “Svjetlo” - u ul. Ramiza Salčina br.

110 na Vojničkom polju.

Sve dodatne informacije možete dobiti na kontakt telefone:

062 912-536, 062 812-118.

Poziv u raj

Asocijacija udruženja posjetila kabinet reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića

Asocijacija udruženja, organizacija i servisa koju sačinjava-

Aju Udruženje “Poziv u raj” Bosne i Hercegovine, Huma-

Anitarna organizacija “Dirhem”, Predškolska ustanova “Alem”

iz Zenice, Omladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskog Mosta,

Studio za medijsku produkciju “Muslim medija” i Servis

za kreativna rješenja iz Tuzle, imala je priliku da posjeti kabinet

reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine,

gospodina Mustafu ef.

Cerića.

Posjeta je za cilj imala da se kabinet

reisu-l-uleme upozna sa

ciljevima, misijom, planom i

programom, kao i dosadašnjim

aktivnostima koje su se održale

pod pokroviteljstvom Asocijacije.

Naznačen je poseban cilj Asocijacije

da se svim ljudima kako u

Bosni i Hercegovini, tako i van

granica naše države predstave

osnovne islamske vrijednosti u

najljepšem svjetlu. Ukratko su

navedeni najznačajniji projekti

45

u proteklih godinu dana svake pojedine članice Asocijacije.

Nakon našeg obraćanja, uvaženi reisu-l-ulema Mustafa ef.

Cerić, bio je pozitivno iznenađen rezultatima našeg rada.

Očekivao je da će susret biti jedan u nizu od onih koje je

do sada imao sa mnogim udruženjima, ali je posebno obradovan

činjenicom da postoje institucije koje su ispravno razumjele

islam, prakticiraju ga u

svome životu, te da način putem

kojeg pristupamo radu daje veliki

pozitivni utjecaj na okruženje

u kojem egzistiramo. Istakao je

kako je počašćen time što smo se

upoznali, razmijenili iskustva, te

da je susret sa nama, citriramo,

“Uljepšao mi današnji dan”. Uvaženi

reis Cerić je dao punu podršku

rada Asocijacije i svih njezinih

programskih sadržaja, a posebno

se osvrnuo na važnost jačanja

identiteta i jedinstva Bošnjaka

muslimana te jačanju institucija i

države Bosne i Hercegovine.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir


Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima

nad Bošnjacima

Radovan Stanković

ih je neprestano silova

ilovao

Nastavljamo sa

objavljivanjem

svjedočenja Srba o

ratnim zločinima nad

Bošnjacima tokom

agresije na Bosnu i

Hercegovinu. I ova

svjedočenja koja ćemo

objaviti dogodila su se u

sklopu sudskih procesa

pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima

nad Bošnjacima nastavljamo

svjedočenjem Dragana

Zelenovića, rođenog 12. februara 1961.

u Foči, u istočnoj Bosni i Hercegovini.

Prije 1992. radio je kao električar u

Miljevini. Dragan Zelenović je bio pripadnik

jedinice “Dragan Nikolić”, vojne

jedinice u Foči koja je na početku rata

bila dio TO bosanskih Srba, a od ljeta

1992. nadalje dio Vojske Republike Srpske.

Zelenović je bio vojnik i, de facto,

vojni policajac. “Dragan Zelenović je

obavijestio Pretresno vijeće da je počeo

da osjeća kajanje kad je protiv njega

podignuta Optužnica 1996. godine.

Međutim, tada se nije dobrovoljno predao

Međunarodnom sudu. Godine 2000.

ili 2001. pobjegao je iz Foče u Rusiju,

gdje su ga 2005. uhapsile ruske vlasti.

Odatle je 10. juna 2006. prebačen na

Međunarodni sud, preko Bosne i Hercegovine.

Prilikom drugog ponovnog pristupanja

Sudu 14. jula 2006., Zelenović

se izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio

da osporava Optužnicu i učestvuje u

postupku u skladu sa zahtjevom podnijetim

u skladu s pravilom 11bis. Strane

u postupku su tek 14. decembra 2006.

dostavile Sporazum o izjašnjavanju o

krivici i Zelenović se 17. januara 2007.

zvanično potvrdno izjasnio o krivici”.

Zelenović se složio sa Tužilaštvom da

su krivična djela i propusti koje je on

počinio bili dio široko rasprostranjenog

ili sistematskog napada na civilno

stanovništvo, naročito na muslimansko

stanovništvo opštine Foča. Na kraju,

Zelenović je priznao da mu je bila poznata

činjenica da je u toku oružani sukob i

široko rasprostranjen ili sistematski napad

na nesrpsko, prije svega muslimansko,

civilno stanovništvo, kao i činjenica

da je on postupao u okviru tog napada

i da mu je doprinio. Zelenović je izjavio

da je kriv za podržavanje i pomaganje

krivičnog djela silovanja FWS-75 i za silovanje

FWS-87 kao mučenje i silovanje

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5

i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i

dvije neidentifikovane žene, za trostruko

silovanje FWS-75 i trostruko silovanje

FWS-87 kao mučenje i silovanje kao

zločine protiv čovječnosti (tačke 13 i 14).

Dragan Zelenović se izjasnio krivim i za

silovanje kao zločine protiv čovječnosti.

Nastavljamo drugi dio svjedočenja

Bošnjakinja koje se navode u ovom tekstu

pod šiframa a koje je silovao Dragan

Zelenović.

FWS-75

FWS-75 je u svom iskazu rekla da

su sve četiri djevojke koje su odvedene

u stan Radomira Kovača bile seksualno

zlostavljane i silovane. Samu FWS-75

Kovač je silovao jedan dan nakon što je

stigla u taj stan. Kovač ju je uz to silovao

svake večeri tokom prvog tjedna njenog

boravka tamo, jednom prilikom zajedno

s FWS-87, i to uz muziku iz “Labuđeg

jezera”. Radomir Kovač je u tom stanu

silovao i A.B., što je A.B. sama ispričala

FWS- 75. Vojkan Jadžić je rekao FWS-

75 i A.B. da će morati ići u kuću u blizini

Hotela “Zelengora”, gdje će morati kuhati

i čistiti za neke druge ljude. Nakon

nekoliko dana FWS-75 i A.B. su tamo

odvedene i nakon toga su u toj kući u

blizini Hotela “Zelengora” provele otprilike

15 dana, gdje ih je neprestano silovalo

10 do 15 vojnika iz Srbije. Radomir

Kovač je povremeno navraćao da vidi

kako su i pretvarao se da mu ih je žao.

Srpski vojnici su iz te kuće odveli FWS-

75 i A.B. u jedan drugi stan u Pod Masali,

gdje su morale ostati sedam do deset

dana i gdje je FWS-75 bila ponovno seksualno

zlostavljana, ali tamo nije vidjela

optuženog Radomira Kovača. Potom je

Vojkan Jadžić odveo FWS-75 i A.B. natrag

u “Brenu” u stan Radomira Kovača

i po svom dolasku vidjele su da su FWS-

87 i A.S. još uvijek tamo. Silovanja su se

nastavila i nakon njihovog povratka. One

večeri kada su se vratile, Vojkan Jadžić je

pokušao silovati FWS-87, što je Radomir

Kovač spriječio, iako mu je prethodno

obećao da će moći spavati s njom. Jedan

drugi srpski vojnik, “Željko”, zlostavljao

je A.B., a Jagoš Kostić je silovao A.S.

Tokom te noći “Željko” je odveo A.B. u

stan u Pod Masali, a Jagoš Kostić je A.S.

odveo u stan u Donjem Polju. Sljedećeg

jutra, dok su Kovač i Vojkan Jadžić još

spavali nakon noći pijančevanja, DP l

je ušao stan i odveo FWS-75 i FWS-87.

Vojkan Jadžić, koji se probudio, pošao

je za njima. Odvedene su u stan DP l s

druge strane zgade “Brena”, gdje je Vojkan

Jadžić “navalio da siluje” FWS-87.

Oko podneva Kovač se pojavio u stanu

s nožem i naredio FWS-87 i FWS-75 da

ustanu i krenu s njim. Ni Vojkan Jadžić

ni DP l nisu se tome suprotstavili. FWS-

75 i FWS-87 su na kraju vraćene natrag

u stan u Pod Masali, gdje je čekala A.B.

FWS-75 se sjeća da su nakon povratka u

stan u Pod Masali one (FWS-75 i FWS-

87) tamo zatekle A.B. Sve tri morale su

skinuti svu odjeću i stajati na stolu otprilike

pola sata, dok je Radomir Kovač

ležao na sofi. Nakon toga ih je Radomir

Kovač, još uvijek nage, odveo do Drine

i zaprijetio da će ih zaklati i baciti u rijeku.

Jagoš Kostić ga je spriječio da izvrši

tu prijetnju i žene su vraćene u stan.

FWS-75 se sjeća da je provela otprilike

mjesec dana u stanu Radomira Kovača,

uključujući i razdoblja provedena u kući

u blizini Hotela “Zelengora” i u Pod

Masali. Tokom tog razdoblja djevojke su

morale obavljati kućanske poslove kao

što su čišćenje, kuhanje i pranje odjeće

muškarcima. Kada muškarci nisu bili

prisutni, bile su zaključane u stanu.

Konačno, jednog jutra Radomir

Kovač je najavio da će A.B. biti prodana

izvjesnom “Dragecu”, a da će FWS-75

odvesti DP l i izvjesni “Zelja”. “Dragec”

je došao, platio 200 njemačkih maraka

za A.B. i odveo je. Kasnije tog dana DP

l i Zelja odveli su FWS-75 u “Dragecov”

stan, gdje joj je “Dragec” rekao da joj je

spasio život jer su se spremali da je ubiju.

Dok su bile tamo, “Dragec” ih je iznajm-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

46


ljivao drugima kao prostitutke. Nakon

nekog vremena (u iskazu svjedokinje to

razdoblje varira između 15 dana i otprilike

dva mjeseca) provedenog u “Dragecovom”

stanu, Jasko Gadžić je odveo

A.B., koju nakon toga niko više nije vidio.

FWS-75 je na kraju prodana izvjesnom

Todoviću koji ju je držao u stanu u

dijelu Foče koji se zove Masala. Iz Foče je

uspjela pobjeći 5. marta 1993., uz pomoć

dvojice Srba.

FWS-87, FWS-62, FWS-50 i FWS-

95 su među onima koje se sjećaju da su

tokom boravka u Srednjoškolskom centru

Foča žene bile veoma često izvođene

i seksualno zlostavljane. 577 FWS-87 se

konkretno sjeća da je FWS-75 bila među

ženama koje su prozivane, te da su silovane

u istoj učionici u Srednjoškolskom

centru Foča tokom incidenta koji je

opisala FWS-87. FWS-95 se takođe

sjeća da je FWS-75 bilo naređeno da

izađe te noći, ali se nije mogla sjetiti što

se s drugim ženama u učionici događalo

dok je nju silovao DP 1. D.B. se sjeća da

ju je Dragoljub Kunarac zajedno s FWS-

75 izveo iz “Partizana” i odveo u ulicu

Osmana Đikića br. 16.Obje svjedokinje,

FWS-75 i D.B., sjetile su se da je grupa

vojnika već čekala kad su one došle. D.B.

je posvjedočila, isto kao i FWS- 75, da

je izgledalo da Dragoljub Kunarac ima

kontrolu nad tim vojnicima u kući. D.B.

je nadalje potvrdila svjedočenje FWS-

75 o tome da su njih dvije bile odvedene

u zasebne sobe u toj kući. D.B. je

takođe rekla da je FWS-75 jedva mogla

hodati i da je izgledala jako

uplašeno kada su djevojke

nakon tog incidenta zajedno

vraćene u “Partizan”. D.B.

se nadalje sjeća da ju je zajedno

s FWS-75 u Miljevinu

odveo Dragoljub Kunarac.

FWS-87, A.S. i FWS-132

sjećaju se da je FWS-75 boravila

s njima u Karamanovoj

kući. Svjedočenje FWS-75

o neprestanim silovanjima

koja su ona i ostale žene morale

trpjeti dok su ih držali u

Karamanovoj kući odražava

se i u drugim iskazima.

FWS-87 i A.S. sjećaju se da

su bile neprestano silovane.

D.B. je slično tome izjavila da

ju je neprestance silovao Radovan

Stanković.

Svjedočenje A.S.

A. S., koja je imala otprilike 19 godina

u vrijeme tih događaja i kćerka je

FWS- 152, sjeća se daje vidjela FWS-87,

FWS-75, A.B., D.B. i J.G. u Karamanovoj

kući. A.S. je prije rata živjela veoma

blizu te kuće i identificirala ju je na fotografiji

u sudnici. A.S. se uopšte nije sjetila

nikoga u toj kući ko se zvao “Žaga” ili

Dragoljub Kunarac. A.S. su neprestano

silovali dok je živjela u toj kući. Morala

je obavljati kućanske poslove i nije

smjela ići kamo je htjela. Svjedokinja A.

S. je u svom iskazu rekla da je, nakon

Sve tri morale

su skinuti

svu odjeću i

stajati na stolu

otprilike pola

sata, dok je

Radomir Kovač

ležao na sofi.

Nakon toga ih je

Radomir Kovač,

još uvijek nage,

odveo do Drine

i zaprijetio da

će ih zaklati i

baciti u rijeku.

Jagoš Kostić

ga je spriječio

da izvrši tu

prijetnju i žene

su vraćene u

stan.

što su njoj i ostalim ženama

iz njenog sela Miljevina naredili

da napuste svoje kuće

i odvođenja u “Partizan”

negdje sredinom augusta, u

samom “Partizanu” provela

otprilike jedan do tri mjeseca.

Nije mogla biti preciznija

u pogledu vremena. Odande

je DP l odveo nju, FWS-87 i

vjerojatno A.B. u jedan stan,

gdje ih je predstavio dvojici

vojnika s kojima im je rečeno

da moraju ostati. Ne sjeća se

je li i FWS-75 takođe bila

odvedena tom prilikom, ni

kada je tačno stigla A.B. Ta

dvojica muškaraca, “Jagoš”

i “Klanfa”, odveli su ih u

jedan stan u zgradi “Lepa

Brena” koju je identificirala

na fotografiji tužilaštva. A.S.

je u stanu Radomira Kovača ostala otprilike

mjesec ili dva, a viđala ga je gotovo

svakodnevno. Ona je spavala s Jagošem

Kostićem u jednoj sobi dok je Radomir

Kovač u drugoj sobi spavao s FWS-87.

A.S. je pred Pretresnim vijećem ispričala

kako ju je tokom prvog dana u tom

stanu Jagoš Kostić natjerao da izađe s

njim u grad i da ga pritom drži ispod

ruke. Odvedena je u jedan kafić, a zatim

vraćena u stan. U međuvremenu je Radomir

Kovač očito silovao FWS-87, što

joj je FWS-87 kasnije i potvrdila. A.S. je

tog prvog dana takođe silovana, a to je

učinio Jagoš Kostić.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

47


Zelena transferzala

Islamska zajednica u Hrvatskoj - Medžlis IZ Split

Splitski Bošnjaci obilježili Dan nezavisnosti BiH

Crna Gora

Crnogorski modalitet vjeroispovjesti - “muslimanska” i “islamska”

Nakon rezultata Popisa stanovništva 2011. godine, Mešihat

Islamske zajednice u Crnoj Gori, reagovao je na pogrešku

počinjenu ovom prilikom, kojom se u rubrici koja tretira

vjeroispovjest, za pripadnike Islama tretiraju dva modaliteta

pripadnosti “muslimanska” i “islamska”. Reis Rifat ef. Fejzić je

tom prilikom u Reagovanju naglasio da će se Islamska zajednica

ograditi od rezultata Popisa, ako ova pogreška ne bude korigovana.

O ovom pitanju, reis Fejzić je razgovarao i sa premijerom

Igorom Lukšićem, i napor Islamske zajednice je naišao na pozitivan

prijem i razumijevanje. Na adresu Mešihata Islamske zajednice,

reisu Fejziću je od strane direktorice MONSTAT-a, mr.

Gordane Radojević, upućeno obavještenje o ispravci pomenutog

propusta.

Kosovo

Neozbiljna ideja o ujedinjenju Albanije i Kosova

Albanski premijer Salji Beriša kaže da ne smatra ozbiljnim poslanike

sa Kosova koji teže ka ujedinjenju Kosova i Albanije. Beriša je u razgovoru

sa austrijskim novinarima u Tirani, kako prenosi APA, rekao da

Albanija podržava dogovor o regionalnom predstavljanju Kosova. “To je

bio veoma važan dogovor, čime Srbija zvanično prihvata, javno i de fakto

i de jure nezavisnost Kosova”, rekao je Beriša. Dogovorom, kako je dodao,

nastaje nova klima u regionu i evropska perspektiva Srbije i Kosova

ostaju očuvane. Ograničenja kroz fusnotu, prema njegovom mišljenju,

za Kosovo nisu suštinska. Beriša je dalje istakao da ne smatra ozbiljnim

poslanike sa Kosova koji teže ka ujedinjenju Kosova i Albanije. “Oni nisu

relevantni”, ocjenio je on, dodajući da je pristupanje EU najvažniji i najveći

projekat njegove zemlje. Ujedinjenje sa Kosovom, prema njegovim

riječima, stara je ideja, uz koju je odrastao i kojoj je posvetio svoj život.

“Međutim, kasnije sam spoznao da na Kosovu postoje i druge okolnosti

i zbog toga sam u potpunosti podržao nezavisnost Kosova”, objasnio je

Beriša.

48

Splitski su Bošnjaci ove godine posebno su obilježili

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.Splitski

su Bošnjaci ove godine za Dan nezavisnosti Bosne i

Hercegovine pripremili čak dva kulturna događaja, a

oba su se održala 02.03.2012.godine u dvorani Kazališta

Mladih Split s početkom u 18:00 sati. Nakon

intoniranja himni skupu se obratila dogradonačenica

grada Splita gospođa Anđela Visković istaknuvši da

Grad Split sve čini i da će i ubuduće sve činiti da se

sve nacionalne manjine u Splitu mogu osjećati sretno i

zadovoljno u svakom smislu. Izrazila je i svoje osobno

zadovoljstvo što će večeras biti i družiti se sa mnogim

Bošnjacima koje poznaje, završavajući svoje obraćanje

još jednom čestitkom svim Bosancima i Hercegovcima

Dan nezavisnosti njihove Domovine Bosne i Hercegovine.

U nastavku programa odličan govor o Danu

nezavisnosti Bosne i Hercegovine održao je prof. dr.

Ibrahim Kajan. Govoreći o značenju toga praznika,

podsjećajući nas i na događaje u Sarajevu prije 20 godina,

krvavoj i teškoj borbi Bošnjaka ali i drugih naroda

Bosne i Hercegovine da sačuvaju u amanet Bosnu i

Hercegovinu i sve njene vrijednosti.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir


Srbija

Revija “Sandžak” – Glas istine i pobune!

Prije 80 godina, tj. 1. februara

1932. godine, u Prijepolju se pojavio

prvi broj lista „Sandžak“. Taj

datum je historijski omeđio početak

medijske publicistike i žurnalistike u

širem kontekstu razvoja stvaralaštva

u Sandžaku. Tijekom šestogodišnjeg izlaženja (1932-

1938) u Kraljevini Jugoslaviji, s ovim glasilom su sarađivali

najprogresivniji i najugledniji ljudi toga vremena.

Među saradnicima bili su i mnogi profesori Beogradskog

univerziteta, kao i lideri najznačajnijih opozicionih stranaka

toga vremena. Na taj način „Sandžak“ je postao

nepresušni rasadnik ideja, misija, vizija i strategija svojevrsne

nedemokratske tribine i truba probuđenih želja

i stremljenja malobrojnih prosvijećenih slojeva onovremenog

jugoslovenskog društva, kako su isticali urednici

u svojim kolumnama.

Ključni osnivači lista, njegovi pasionirani poštovaoci su se

već u jednom od prvih brojeva „Sandžaka“, putem javnog

proglasa pod nazivom „Sandžaklijama i prijateljima Sandžaka“,

obratili te daleke 1932. god. javnom mnijenju,

ukazujući na programsku orijentaciju

ovog glasila: „Potreban je bio odavno

jedan list u kome bi našao pisanog

izlaza cio javni život našega Sandžaka.

Potrebno je podstaći ljude da nekakav

kulturno značajan posao otpočne. Potrebno

je bilo da se naši školovani ljudi zainteresiraju za

javne poslove rodnog kraja, da se unese nešto duhovnog

života u naše zaspale gradove i prošire pokret na naše sandžačko

selo. Zbog toga je pokrenut list ‘Sandžak.’ Poreknut

ne da on sam sve to sredi, nego da pomogne, ponegdje

podstakne, dovede u međusobnu vezu one koji to

hoće da rade…“

Zacijelo, ovaj apel kao da je danas napisan, a ne prije 80

godina. Toliko djeluje svježe i toliko govori o nama koliko

se nismo mnogo udaljili od tog prvog datuma! Drugim

riječima, utemeljivači glasila „Sanadžak“, pokretači lista,

željeli su da izvrše integraciju svih progresivnih snaga oko

svoje opoziciono koncipirane političke platforme, što je

bio više nego hrabar i riskantan poduhvat za vrijeme kralja

Aleksandra Karađorđevića. (prof. dr. Šefket Krcić)

Medijima u BiH i Makedoniji - saopćenje za javnost-protestno pismo

Albansko-bosansko Udruženje građana “Dardania” u Tuzli

49

Povodom hladnokrvnog dvostrukog ubistva, koje je

počinio makedonski policajac 28. 02. 2012 u Gostivaru

(Makedonija), Albansko-bosansko Udruženje građana

TK “Dardania” izdaje saopćenje za javnost u kojem

najoštrije osuđuje ovaj čin i izražava protest zbog zvanične

izjave portparola MUP-a Makedonije Ive Kostevski da

su ubistva izvršena u “samoodbrani”. Svi Albanci širom

svijeta šokirani su hladnokrvnim i nemilosrdnim ubistvom

dva Albanca. Ovaj tragičan slučaj, nažalost, ima i

međunacionalnu dimenziju, a portparol MUP-a ne vodi

računa o međunacionalnim odnosima. Naime, podsjećanja

radi, dana 28. 02. 2012,

u Gostivaru (Makedonija) zbog

banalne prepirke, oko parkiranja

auta, makedonski policajac

- koji nije bio na službenoj

dužnosti - svojim službenim

pištoljem ispalio je sedam hitaca

i ubio dva Albanca.Albanci

BiH protestiraju protiv izjave

portparola MUP-a Makedonije

da je policajac izvršio krivično

djelo ubistvo u “samoodbrani”.

Stoga, pitamo portparola MUPa,

da li je samoodbrana ubistvo

dva civilna nenaoružana građanina?

Gospodo, to je zločin i u

ratno vrijeme, a kamoli u miru!

Zaista, smatramo, da je ova

izjava bez osnova, nemilosrdna,

cinična, amoralna i dezintegrirajuća.

Ovom izjavom, mi smo

zaprepašteni jer MUP Makedonije

motivira i ostale makedonske

policajce kako da se ponašaju u sličnim situacijama

prema Albancima u Makedoniji. Apeliramo na sve, vladine

i nevladine organizacije i na medije da ova svirepa

ubistva ostave da procesuiraju nadležni sudski organi

bez ikakvih prejudiciranja, a od nadležnih sudskih organa

tražimo da počinioca kazne najoštrijom zakonskom

kaznom.Kakva god presuda bude, Sud nikada neće nadoknaditi

gubitak muža njihovim suprugama, oca njihovoj

djeci, sina njihovim roditeljima... Treba podsjesiti da

2012. godina nije ni 1994, ni 1997, ni 2001. godina, a

Makedonija nije Palestina.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir


Islamnet

Izrael

Zašto niko nije zabrinut

zbog izraelskih atomskih

bombi?

Iranska nuklerna kriza je trenutno

najaktuelnije političko

pitanje u svijetu. Izrael i Amerika

uporno proizvode krizu jer

Iran navodno proizvodi atomsko

naoružanje. Osim Izraela i

Amerike i druge zemlje se bave

istim pitanjem. Recimo, britanski

premijer David Cameron izjavi

ovih dana neviđenu glupost.

Naime, Cameron je upozorio Britance

da Iran pravi raketu kojom

će moći gađati Veliku Britaniju.

I dok se diže buka oko iranskog

nuklearnog naoružanja niko ne

postavlja pitanje šta je sa izraelskim

atomskim bombama. Zašto

svjetska javnost, posebno muslimani

ne problematiziraju izraelsko

nuklearno naoružanje?

Izrael je jedina država u svijetu

koja otvoreno podržava terorizam

i koja opstaje zahvaljujući

činjenju terorističkih napada koje

izvode širom svijeta. Teroristička

država Izrael posjeduje atomsko

naoružanje. Izrael uopće ne krije

da posjeduje atomsko naoružanje.

Ono što je najzabrinjavajuće kada

je u pitanju izraelska atomska

bomba jeste istina da je Izrael

svoje atomsko naoružanje usmjerio

ka muslimanskim ciljevima u

regiji, odnosno Izrael je napravio

atomsku bombu, ne kako bi se

zaštitio od eventualne sigurnosne

prijetnje, već da bi jednog dana,

kada im to cionistički ciljevi budu

naložili, istim tim atomskim

bombama gađali muslimane u

komšiluku. I pored toga nijedna

muslimanska zemlja ni prstom ne

mrda da se takva situacija promijeni.

Povijest islama

Kolekcija kovanog novca muslimanskih vladara

Abbasidski hilafet, Egipat,

halifa Abul Qasim Ungur

(946.-961.), Dinar 334 AH

(946. AD), Fustat

Abbasidski hilafet, novac

Harun al-Rashida

(786.-809. AD), Dinar

Abbasidski hilafet, halifa

Khumarawayh ibn Ahmad

(884.-896. AD), Dinar

Abbasidski hilafet, Jemen

al-Mutadid (892.-901. AD),

Dinar

Tokom stoljetnih vladavina brojni muslimanski

vladari su iza sebe ostavili

veliku kolekciju kovanog novca. Ovaj vid

muslimanske ostavštine danas se nalazi

razasut po brojnim svjetskim muzejskim

institucijama. “Muslimani, kao i predislamski

Arapi, u svim društvenim poslovima

koristili su monetu (novac) stranih

(drugih) država. U to vrijeme, novac

koji je bio u opticaju, bio je kovanoga

tipa, a porijeklo mu je bilo iz Bizantije

(bizantski dinar), Perzije (perzijski dirhem),

te bakreni novčići (el-fulus ennuhasije)

koji su također bili bizantskog

porijekla. Za vrijeme Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, i njegovog prvog

halife, Ebu-Bekra, radijallahu anhu, nije

bilo izrade novih valuta, najvjerovatnije

zbog slabog ekonomskog priliva sredstava

i zbog stalnih ratova, pa zbog toga i

nije bilo potrebe mijenjati novac koji je

već duže vrijeme u opticaju među narodom,

jer je islamska država u to vrijeme

bila opterećena prioritetnijim obavezama,

pogotovo za vrijeme hilafeta Ebu-

Bekra, radijallahu anhu, kada su murtedi

(otpadnici) pokušali uništiti plodove

poslaničke misije. Međutim, za vrijeme

hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu

anhu, novčani prihodi od zekata, džizje i

harača, uveliko su se povećali, tako da se

znalo često desiti da novac koji je prikupljen

u navedene svrhe, bude falsifikovan

i krivotvoren. Da bi stao u kraj ovakvim

kriminalnim radnjama i prevarama i da

bi zaštitio državnu blagajnu (bejtu-lmal),

Omer, radijallahu anhu, naređuje

da se izradi novac na kojem će pisati “pozitivne

riječi” i koje će upućivati na čist

i ispravan imetak (novac). Pa je tako na

izrađenom novcu za vrijeme Omera, radijallahu

anhu, pisalo: tajjib-dobar, džaizdozvoljen

i vafi-dovoljan i potpun, s tim

da je pored ovih riječi, Omer, radijallahu

anhu, dodao i riječi islamskog sadržaja,

kao što su: el-hamdu lillahi-hvala Allahu,

Muhammedun resulullah-Muhammed je

Allahov poslanik i bismillah-u ime Allaha.

Ovakav novac je bio u funkciji i za vrijeme Osmana i Alije,

radijallahu anhuma. Dolaskom Muavije, radijallahu anhu,

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

50


dolazi do izrade

novog kovanoga

novca na području

Iraka, Damaska i

Mekke. Bez obzira

na određene promjene

koje su uradili

Omer i Muavija,

radijallahu

anhuma, perzijski

i bizantski novac

ostao je najjača i

najaktivnija valuta

u islamskoj državi.

Međutim, dolaskom

Abdulmelik

b. Mervana,

dolazi do pojave

čiste islamske valute,

koja će postati

jak protivnik bizantskom

dinaru i

perzijskom dirhemu”,

piše Cokoja

Saudin u časopisu

Asr. Nakon halife

Abdulmelika b.

Mervana i brojni

drugi islamski

vladari su kovali

novac. Objavljujemo

najznačajniju

kolekciju kovanog

novca islamskih

vladara.

Kovani novac Suleimana I

Veličanstvenog

Španija i sjeverna Afrika u

vrijeme Almoravidsa, Dinar

Egipat i Sirija, vladavina

Ayyubida, vladar

Al-Kamil (1218.-1237. AD),

Dinar

Alžir

Zbog parlamentarnih izbora prekida se fudbalsko prvenstvo

Kovani novac emevijskog

halife Abd al-Malik

Kovani novac Mehmeda

el-Fatiha

Španija i sjeverna Afrika u

vrijeme Almohadsa, Abd

al-Mumin (1130.–1163.),

Dinar

Arapska revolucija je rušenjem dik-

Atatora u Egiptu, Tunisu i Libiji

Aomogućila javnosti uvid u mnoge tajne

arapskih diktatorskih režima. Bez

obzira ne sve otkrivene tajne srušenih

arapskih diktatora, još uvijek aktivni

arapski diktatori, kao što je slučaj

sa diktatorskim režimom u Alžiru,

i dalje su dosljedni svojim diktatorskim

metodama vladanja. Alžirska

diktatorska vlast je nedavno nametnula

dekret o prekidu alžirskog

fudbalskog prvenstva u vrijeme

predstojećih parlamentarnih izbora.

U strahu da bi fudbalske utakmice

mogle biti iskorištene za organiziranje

protesta protiv vlasti alžirska vlada

je zabranila održavanje svih fudbalskih

mečeva u prvoj polovici maja ove godine

kada će se održati parlamentarni

izbori.

Europa

Stvaranje krovnog

evropskog fašističkog

pokreta

Zadnjeg dana ovog mjeseca u

Danskoj će se održati susret

evropskih profašističkih ekstremističkih

organizacija. “Evropska

odbrambena liga i drugi antidžihadski

pokreti susret će se

31. marta u Aarhusu u Danskoj”,

stoji u obavijesti o održavanju

navedenog skupa. Tema navedenog

sastanka bit će Šerijat, halal

hrana i islamizacija evropskih

zemalja. Predstavnici profašističkih

organizacija iz Engleske, kao

što je Engleska odbrambena liga,

Švedske, Norveške (Norvešku će

predstavljati saborci teroriste Andersa

Breivika), Amerike, Italije,

Poljske, Finske, vjerovatno će se

tu naći i naši balkanski fašisti,

okupljanje u Danskoj iskoristit

će za osnivanje jedne krovne profašističke,

odnosno antiislamske

mreže. Weyman Bennett, glasnogovornik

organizacije Ujedinjeni

protiv fašizma kaže da je spomenuto

okupljanje profašističkih

organizacija prvo ovakve vrste i

da je ovo okupljanje opasna najava

promjene evropskog društva.

“Evropske lige su nova opasnost.

Ne smijemo zaboraviti da je Norveška

odbrambena liga izrodila

jednog Andersa Breivika. Rast

utjecaja pokreta kao što su evropske

odbrambene lige u vrijeme

ekonomske krize zabrinjavajuća

su najava ponovnog rađanja fašističkih

uličnih armija koje bi mogle

uništiti evropsko demokratsko

društvo”, zaključuje Weyman

Bennett.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

51


Nigerija

Sanusi Lamido: Islamsko

bankarstvo postaje globalni

način bankarstva,

pogotovo u uvjetima aktuelne

dužničke krize

Sanusi Lamido, 50-godišnji

guverner Nigerijske centralne

banke, čovjek kojeg je američki

magazin The Times uvrstio

među stotinu najutjecajnijih ljudi

na svijetu u prošloj godini, jedan

je od najutjecajnijih zagovornika

uvođenja islamskog bankarstva

u svjetske finansijske tokove.

Ovako Sanusi govori o islamskom

bankarstvu: “Kod islamskog bankarstva

ne radi se o religiji, već o

proizvodima, zapravo, cijelom kolažu

namijenjenom ljudima koji

imaju drukčiju perspektivu na

konvencionalno bankarstvo. Naime,

ima ljudi koji se ne žele koristiti

konvencionalnim bankarstvom

iz religijskih razloga, te se

onda za njih kreiraju usluge koje

imaju drukčiju raspodjelu profita.

Islamsko bankarstvo slično je u

osnovnoj ideji mikrofinancijskom

bankarstvu. Kao što mikrofinanciranje

osnažuje ljude u siromašnim

područjima, posebice žene u

pokretanju vlastitog posla, tako je

i islamsko bankarstvo ili bezinteresno

bankarstvo samo novi proizvod

dostupan na tržištu. Ne radi

se samo o muslimanskim zemljama,

štaviše, tržište islamskog bankarstva

vrijedno je bilion dolara, a

takve ponude su razvile i banke u

Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj...

primjerice, Deutsche Bank i

HSBC razvile su cijelu paletu takvih

usluga, što znači da islamsko

bankarstvo postaje globalni način

bankarstva, pogotovo u uvjetima

aktuelne dužničke krize”.

SAD

Nakon 11. septembra do danas u Americi izgrađeno 897

islamskih centara i džamija

Nakon 11. septembra

2001. godine, odnosno

u zadnjih deset godina

u Sjedinjenim Američkim

Državama izgrađen je veliki

broj islamskih centara i

džamija. Prije 11. septembra

2001. godine u Americi je

bilo 1.209 islamskih centara

i džamija ( 1994. godine

SAD je imala 962 islamskih

cenatara i džamija), a danas

desetak godina kasnije

u SAD ima tačno 2.106

islamskih centara i džamija.

Najveći broj islamskih

centara i džamija ima New

Yorku. U ovoj američkoj

saveznoj državi danas ima 257 islamskih

cenatara i džamija, nakon New

Yorka slijedi California sa 246 islamskih

objekata, Texas 166, Florida 118.

Pored ovolikog broja zvaničnih islamskih

centara i džamija u Americi egzistira

hiljade mesdžida koji se nalaze u

improviziranim i za te svrhe prilagođenim

oblektima i prostorima. Pored

vjerskih objekata američki muslimani

grade i osnivaju bolnice, islamske škole

i druge objekte i institucije.

Izrael

Šta cionisti poručuju katolicima: “Smrt kršćanima” i

“Razapet ćemo vas na krst”

Poznato je da katolički,

odnosno kršćanski svijet

svesrdno podržava politiku

Izraela prema Palestini.

Po tome su posebno poznati

američki kršćani. Međutim,

cionisti u Izraelu ne drže

mnogo do te podrške. Štaviše,

cionisti sa istim žarom

mrze katolike i sve kršćane

kao i muslimane i islam. Najbolji

primjer su sve učestaliji

napadi na katoličke svetinje

u Izraelu. Zbog tih napada

ovih dana je Pierbattista

Pizzaballa, visoki katolički zvaničnik u Izraelu uputio pismo izraelskom

predsjedniku Šimon Peresu, u kojem je zatražio da se zaustave napadi na

kršćanska sveta mjesta.

Čuvar “Svete zemlje” Pierbattista Pizzaballa je naveo da su napadači na cr-

kvi u Jerusalemu po zidovima ispisali grafite “Smrt Kršćanima” i “Razapet

ćemo vas na krst”, dodajući kako je i pravoslavni manastir u istom gradu

bio meta ispisavanja sličnih natpisa mržnje.

Ističući da su “pređene crvene linije preko kojih se nije trebalo prelaziti”,

Pizzaballa je u svom pismu zatražio pomoć kako bi se “ovaj opasni incident

okončao”. U izvještajima stoji da iz Peresovog ureda nisu objavili zvaničnu

izjavu o ovom pitanju.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

52


Afganistan

Afganistanska djeca su najbrojnije žrtve gladi u svijetu

Prema najnovijem izvještaju Svjetske

banke afganistanska djeca su najbrojnije

žrtve gladi u svijetu. “Preko

50 % afganistanske djece mlađe od pet

godina nemaju šta jesti, iako Afganistan

prima milijarde američkih dolara

na ime humanitarne pomoći. Iako u

Afganistanu posljednjih deset godina

traje žestoki rat, što bi mogao biti jedan

od mogućih razloga velike gladi kojom

su pogođeni mali Afganistanci, prema

izvještaju Svjetske banke najveći stepen

gladi je u mirnim afganistanskim

provincijama gdje korumpirani domaći

dužnosnici i okupacijske snage svu humanitarnu

pomoć zadržavaju za sebe.

Foto islamneta

Palestinske snježene radosti

Palestina: Snijeg rijetko pada u Palestini. Ovaj put snijeg je pao

na veliku radost palestinske omladine.

Libija

Buduće federalne jedinice

Libije: Tripolitanija, Berka

i Fezzan

Prije

nekoliko

dana u

libijskom gradu

Benghaziju proglašena

je autonomna

jedinca Berka

(Sirinajka). Za proglašenje Sirinajke

federalnom jedinicom glasali su sve

plemenske starješine na istoku zemlje,

te mnogi političari i aktivisti. Tako se u

utorak 6. marta na proglašenju savezne

jedinice Libije okupilo oko tri hiljade

plemenskih poglavara, političara i aktivista

različitih udruga. Područje Sirinajke

proteže se od egipatske granice na

istoku do grada Sirta na zapadu. Federalna

jedinica Sirinajka svoje pravo na

političko i teritorijalno određenje polaže

iz Ustava iz doba kralja Idrisa Senusija iz

1951. godine. Politički aktivista Fejsal el-

Ubejdi kaže da je to vraćanje nepravično

oduzete autonomije na temelju ustavnog

rješenja prigodom osnivanja države Libije.

On smatra da je centralizam uzrok

propasti svake države, pa tako i Libije za

proteklih 40 godina njenog postojanja

za vrijeme pukovnika Gadafija. I predsjednik

civilnog udruženja u Sirinajki

Kerim Ber’asi tvrdi da je centralizam

glavni i jedini krivac što se narod istočne

Libije odlučio za vraćanje ustavnom rješenju

Libije iz doba kralja Idrisa Drugog

Senusija. Na optužbe iz Tripolisa da su

libijski disidenti krenuli stopama Južnog

Sudana koji se odcijepio od Sjevernog i

da je to američko-izraelska zavjera protiv

arapskog svijeta, zagovornici nezavisnosti

Sirinajke uzvraćaju optužbom da je

jedini i isključivi krivac ponovni pokušaj

tvrde centralizacije zemlje. Bivši predsjednik

vlade iz vremena kraljevine Mustafa

bin Halim Libije odbija autonomiju

Sirinajke i osuđuje njene pobornike,

i da federalizacija zemlje vodi u podjelu

zemlje.

Novinski izvještaji pišu o opasnim namjerama

nekih krugova u Benghaziju

koji žele zemlju podijeliti u pet oblasti

i to: Sirinajku na čijoj oblasti se nalaze

svi izvori nafte, Misuratu, Tripolitaniju,

Fezzan i Džebel Nufuse.

Nad Libijom su se nanijeli crni oblaci,

što je potvrdio i sam predsjednik Nacionalnog

prijelaznog vijeća Mustafa Abdul

Dželil rekavši da je u Benghaziju na

djelu opasna podjela zemlje.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

53


Islamski svijet

Iz knjige “Islam umjetnost i arhitektura” autori Markus Hattstein,

Peter Delius, izdavač Könemann, i “Turistički vodič Sirije”, autor

Ferdinand Ranft, izdavač “Marco Polo”

Rituali i vjersko učenje alevita

sadrže hrišćanske element

lemente

Aleviti su ekstremna šiitska

grupacija, koja se izdvojila

od šiita-ismailija (onih koji

slijede sedmog imama).

Hazreti Alija, r.a., se smatra

Božijim otjelovljenjem

i kao takav se obožava.

Tradicionalni muslimani

sunniti zbog toga smatraju

alevite idolopoklonicima

(mušricima). Otprilike pet

posto stanovništva Sirije su

aleviti. Islamska opozicija

ih optužuje da su pripadnici

jednog bezbožnog kulta.

U političkom vođstvu Sirije

se nalaze mnogi Aleviti, ali

vjerska zajednica ne vlada

zemljom, kako glasi parola

“Alevitskog vođstva”, koju

su bez kritika preuzeli i

zapadni mediji

Prijevod: Edin Mešanović

Vrijeme “četverice pravednih halifa”

(632.-661.)

Razdoblje

R

između smrti po-

Rsljednjeg Božijeg poslanika

RMuhameda, sallalahu alejhi

ve selleme, i preuzimanja halifata

od strane emevijske dinastije je za

opstojanost islama bilo veoma važno.

U sunitskim predajama vrijeme “četverice

pravednih halifa” je označeno

kao zlatno doba islama, gdje se mladom

islamskom državom (ummah)

vladalo pravedno i blago, po sunnetu

Poslanika Muhameda, sallalahu alejhi

ve sellem, i kada počinje širenje

islama. Međutim, šiiti smatraju prvu

trojicu halifa (hazreti Ebu Bekra, h.

Omera i h. Osmana, radijallahu anhum)

kao obične uzurpatore i jedino

priznaju četvrtog halifu hazreti Aliju,

r.a., direktnog nasljednika Poslanika,

s.a.v.s., kao predvodnika halifata i to

još uvijek zastupaju. Uistinu je vrijeme

“četverice pravednih halifa” veoma

važno u međuislamskim diskusijama

radi boljeg i pravednijeg uspostavljanja

društvenih odnosa i poretka.

Preseljenje Muhameda, s.a.v.s, na

ahiret, je u mladoj islamskoj državi

– halifatu u Medini (Jesribu), prvenstveno

izazvalo šok, jer se to desilo

nakon kratke i teške bolesti, a i zbog

toga što Poslanik, s.a.v.s., nije odredio

ko će biti halifa poslije njega. Za prvog

halifu (arap.khalifa “predstavnik”) je

šurom izabran Ebu Bekr, r.a., (632.-

634.) koji je potjecao iz ugledne trgo-

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

54

vačke porodice. Ebu

Bekr, r.a., je bio među

prvima koji je primio

islam, zajedno je sa

Poslanikom, s.a.v.s.,

učinio Hidžru (622.),

bio je njegov punac jer

je Muhamed, s.a.v.s.,

bio oženjen Aišom,

r.a., kćerkom hazreti

Ebu Bekra, r.a..Riječima

“Muhamed,

s.a.v.s., je mrtav, ali

Allah dželle šannuhu

živi” je obznanio budući

put ummeta, i već

je tokom bolesti Poslanika,

s.a.v.s, vodio sve

važne poslove mlade

islamske države, tako

da je izabran za halifu.

Njegov autoritet mu je

omogućio da odmetnuta

plemena, djelimično i vojnom silomm,

povrati pod okrilje islama i da

ih ujedini pod jednom zastavom. Ebu

Bekr je prvi primio islam, a da nije bio

iz Poslanikove, s.a.v.s., porodice, i to

sunniti veoma poštuju. Također punac

i jedan od prisnijih ashaba i savjetnika

Muhemeda, s.av.s., je bio drugi

halifa hazreti Omer ibn Hattab, r.a.,

koji je jednoglasno izabran. Omer,

r.a., se može smatrati najutjecajnijim

halifom. Bezbrojne su predaje koje govore

o njegovoj hrabrosti, jakoj volji,

ali i pobožnosti i skromnosti. Zajedno

sa ashabima Halidom ibn Velidom,

Amr ibn al-Asom, i Sadom ibn Ebu

Wekkasom, Omer, r.a., je u stvarnosti

utemeljitelj svjetskog islamskog halifata.

Planirao je i osposobio jake islamske

garnizone i posjedovao je pronicljivost

velikog državnika s ambicijama za

budućnost, što mu je pojačalo autoritet

među ponosnim vođama plemena.

Osnovao je 637. godine u islamskom

halifatu savjet za podjelu zemlje musli-


manima, uveo je penzioni sistem kao i

porez za nemuslimane (džizju) i mnoge

druge ugovore. On je također uveo

naziv uz halifu “vođa vjernika” (amir

al-muminin), 644. je ubijen od strane

krišćanina na putu prema džamiji.

Treći halifa Osman ibn Affan, jedan

od najbogatijih trgovaca Mekke

je veoma brzo primio islam pred Muhamedom,

s.a.v.s., i nešto poslije toga

je postao njegov zet. Njegov karakter

se može označiti kao; jako pobožan,

skroman, ponizan, ali i popustljiv i povučen.

Nije imao ličnih ambicija i jaku

karizmatičnu ličnost jednog vođe. S

namjerom da se izabere posebno pobožan

čovjek za halifu, njegov izbor je

bio iznenađenje, ali je Osmanu, r.a.,

od samog početka nedostajao politički

autoritet. Pojedini namjesnici su

jednostavno ignorisali njegove naredbe.

Osman, r.a., je postavio u Mekki

i Medini na pojedine administrativne

funkcije svoje rođake, što je izazvalo

negodovanje u određenim krugovima

unutar mlade islamske države. Čak se

u određenim momentima protiv njega

postavila i Aiša, r.a.. Nezadovoljstvo se

povećavalo i kulminiralo je zahtjevom

za predajom mjesta halife. Iako već

osamdesetogodišnjak, on je odbio, što

je rezultiralo njegovom smrću u njegovoj

kući. Osman r.a., je preselio učeći

Kur’an.

Njegova je izuzetna zasluga za skupljanje

j kur’anskih sura u jednu cjelinu.

Četvrti halifa Alija ibn Ebu Talib

je bio rođak i zet poslanika Muhameda,

s.a.v.s, oženio je Fatimu, r.a.,

kćerku Muhameda, s.a.v.s. On je

među prvima primio islam, odmah

poslije Hatidže, r.a.. Za šiite je veoma

važan zbog porodične veze s Poslanikom,

s.a.v.s. Poslije smrti Muhameda,

s.a.v.s., imao je već priličan broj pristalica

koji su htjeli da mu osiguraju halifat

(imamat), (što je hazreti Alija, r.a.,

odbio). Oni su sebe zvali “šiat Ali”, što

znači Alijina partija, pa odatle i potječe

naziv “šiiti”. 656. godine izabran

je za halifu, otkazuju mu poslušnost

kako Aiša, r.a., i njene pristalice (koje

je Alija, r.a., pobijedio u poznatoj “bici

kamila”), tako i Osmanova, r.a., porodica

i ne priznaju ga kao halifu.

U vrijeme njegovog izbora za halifu,

mlada islamska država se nalazila

u izuzetno teškoj i složenoj situaciji.

Hazreti Alija, r.a., je bio hrabar i skroman,

a uz to pravedan i velikodušan,

bio je pjesnički nadaren i bio je izuzetan

govornik, vrline koje su potjecale

iz čvrstog etničkog ubjeđenja. Mnoge

njegove izreke su izvor islamskog pjesničkog

izražavanja. Politički i vojno

nije bio dorastao protivnicima jer se

predomišljao i sustezao se

od prolijevanja muslimanske

krvi. Jakog protvnika

je dobio u Osmanovom,

r.a., rođaku, Muaviji (657.),

namjesniku Sirije (Šama),

kojem je islamski sud presudio

po pitanju prava na vođstvo

halifatom. Alija, r.a.,

je pristao na to iz straha od

muslimanskog građanskog

rata. Ovim činom je došlo

do prvog trajnog razdvajanja

u islamu. Jedna grupa

se izdvaja između ostalih,

tzv. “haridžije” (oni koji su

se izdvojili), nezadovoljni s

tim da se jedan halifa spušta

na nivo jednog namjesnika,

izabiraju svog halifu i prelaze u otvorenu

i direktnu pobunu. Alija, r.a., je

658. pobijedio haridžije na otvorenom

bojnom polju, ali je nakon toga u januaru

661. na putu prema džamiji na

namaz, ubijen od strane jednog haridžije.

Sunniti i šiiti - halife vs. imami

Većina muslimana (ca. 88-90%)

su sunniti, riječ potječe iz arapskog

jezika (sunnah), što znači “uobičajena

radnja, praksa”, i prvenstveno je

označavalo u hadisima opisanu praksu

Muhameda, s.a.v.s., i njegovih ashaba.

Kod muslimana (sunnita), su Kur’an

i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet, na prva

dva mjesta po kojima oni djeluju i

uređuju svoj svakodnevni život. U neslaganju

sa odstupajućim pravcima i

strujanjima, posebno sa haridžijama i

šiitima, većina muslimana slijedi pravac

i tradiciju četverice pravednih ha-

Većina

muslimana

(ca. 88-90%)

su sunniti,

riječ potječe

iz arapskog

jezika (sunnah),

što znači

“uobičajena

radnja, praksa”,

i prvenstveno

je označavalo

u hadisima

opisanu praksu

Muhameda,

s.a.v.s., i

njegovih

ashaba.

lifa i njihovih nasljednika i

nazivaju se “ljudi sunneta i

zajednice (džemata)”.

Pojava šiita se događa

u vrijeme neslaganja oko

legitimnog nasljednika Poslanika

Muhameda, s.a.v.s.,

tj. halife. “Šiat Ali” (Alijeva

partija) zagovara principe jedinog

legitimnog nasljednika

Muhameda, s.a.v.s., kao

rođaka i zeta, Alije, r.a., i

Fatime, r.a., i njihovih potomaka.

Po njima, nasljednik

(halifa) treba da bude iz

Poslanikove, s.a.v.s., porodice.

Šiiti čine manjinu u

islamu, ali su kroz čitavu

historiju imali veliki utjecaj

na duhovni i politički život islama. Za

njih Alija, r.a., i njegovo potomstvo

važe kao “nepogrješivi” imami, koji

se skoro vole, cijene i poštuju kao i

sam poslednji poslanik Muhammed,

sallalahu alejhi ve selleme. Historijat

šiita ja stvarno komplikovana i

popraćena je mnogobrojnim razdvajanjima,

progonima i pobunama.

Tokom čitavog nastanka šiizma, a i

poslije, bio je utočište apokaliptičnih,

socio-revolucionarnih i mističnih (tajanstvenih)

strujanja nasuprot tradicionalnoj

većini sunnita. Način rada i

djelovanja šiitskih “vjerskih boraca” je

često popraćen revolucionarnim nestrpljenjem.

Jedan izraženi mučenički kult spaja

ih sa pogibijom trećeg imama Huseina,

Alijinog, r.a., sina kod Kerbele,

10. muharrema 680. koji je jednostavno

izdan od strane njegovih saveznika

i ostavljen na cjedilu tokom

ustanka protiv vladajućih Emevija.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

55


Šiiti Iraka i Irana taj dan obilježavaju

samosječenjem i samobičevanjem do

krvi, i taj običaj je postao njihov centralni

identitet, jer se smatraju kao

“progonjeni i pravi” nasljednici Poslanika,

s.a.v.s., i Alije, r.a..

Ako se izuzmu razni ekstremni

pravci kod šiita, tzv. ghalija (oni koji

pretjeruju), mogu se podijeliti u tri

grupe.

-Zaidije (oni koji slijede petog imama),

(Liban, dijelovi Jemena)

-Ismailije (oni koji slijede sedmog

imama), (Sirija)

-Imamije (oni koji slijede dvanaestog

imama), (Iran,Irak).

Jedna velika razlika između sunnita

i šiita ogleda se i na političkom

području. Sunniti priznaju kao nasljednike

Muhameda, s.a.v.s., halife,

koji su nakon četverice pravednih halifa

došli iz porodice Emevija (661.-

750.) i Abbasija (750.-1258.). Halifa

je nosio naziv “vođa vjernika”, a dolaskom

na vlast Abbasija više se koristio

naziv “Božija sjena na Zemlji”, što

je naglašavalo više Božansko vođstvo

islamskom državom, a ne samo puko

nasljedstvo. Nasuprot tome, poslije

ubistva Alije, r.a, šiiti ne priznaju

više vladajuće halife, nego ih smatraju

uzurpatorima i priznaju samo direktne

potomke Alije, r.a., kao imame (vođe),

iako su pri tome imami izuzeti od

stvarne vlasti.

Sunnitski pravci (mezhebi ili pravne

škole)

Hanefijski mezheb (pravac) je

nazvan po njegovom osnivaču Ebu

Hanifi (699.-767.). To je ujedno i najstariji

mezheb i važi kao fleksibilan

i u osnovi liberalan, jer daje dosta

prostora sopstvenom prosuđivanju i

razumu. Sklonost jurističkim finesama

se oštro kritikuje od njegovih

protivnika, ali je većina metoda rada

i razmišljanja, kao i pravnih postupaka

u ovoj pravnoj školi utjecalo na

ostale mezhebe. Kao državni mezheb

Abbasija i Osmanlija proširio se na

njihove nekadašnje pokrajine, kao i

u Centralnoj Aziji, Pakistanu i Indiji.

Jedna trećina muslimana pripada

hanefijskom pravcu.

Malikijski mezheb (pravac) je

nazvan po Maliku ibn Enesu (715.-

795.). U odnosu na hanefijski

mezheb, ovaj mezheb je konzervativan

i orijentiran je snažno na način

rada i djelovanja za vrijeme Poslanika,

s.a.v.s., u Medini. Posebnost

ovog mezheba je rad i djelovanje

svakog pojedinca za sveopće dobro

muslimanskog ummeta. Kao državni

mezheb islamske Španije i zemalja

Magreba, danas je prevladavajući

islamski pravni pravac i u Mauritaniji,

Nigeriji, Sudanu, ali također i u

Kuvajtu.

Šafijski mezheb (pravac)je nazvan

po Aš-Šafiji (767.-820.), učeniku

gore navedenih mezheba i u osnovi

zauzima srednji pravac između hanefijskog

i malikijskog mezheba. To je

najsistemačniji i najrazličitiji mezheb

koji se zalaže za isključenje “proizvoljnog”

pravnog sistema u islamu, i

zbog toga se Aš-Šafija može smatrati

pravim osnivačem islamskog prava.

Kao državni mezheb Ejubida i Memluka,

preovladava u Jordanu, Palestini,

dijelovima Egipta, i u Libanu,

kao i u jugoistočnoj j Aziji (Indonezija,

Malezija, Šri Lanka).

Hanbelijski mezheb (pravac) je

nazvan po Ahmedu ibn Hanbelu

(780.-855.). To je najmanji i najkonzervativniji

sunnitski mezheb, koji

slijedi strogi, bezkompromisni tradicionalizam

i pobožnost i nastupa

skoro filozofski protiv racionalizma

u islamu. Zbog krutosti ovog pravca,

on se nije mnogo raširio. Međutim,

služio je uvijek kao duhovna podloga

mnogim reformskim pokretima,

između ostalim i Abdul el-Wehabu

(1703.-1792.), u Saudijskoj Arabiji,

gdje je i zvanični mezheb, kao i

drugim zemljama gdje postoje manje

zajednice, npr.Sirija, Alžir, Irak,

Afghanistan.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

56

Šiitska pravna škola (pravac)

To je Džafarijska pravna škola, nazvana

po šestom imamu, Džafaru as-

Sadiku (umro 765.). Ovaj pravac ima

nekoliko posebnosti naspram sunnitskih

mezheba (pravaca). On između

ostalog održava pravo mišljenja (idžtihada),

i racionalizam ranog islama,

kao i instituciju “braka na određeno

vrijeme” (tzv.muta-brak), zatim određivanje

dodatnih poreza, očekivanje

povratka (petog) skrivenog imama. Od

početka vladavine Saffavida (1501.) to

je državni pravac u Iranu, kao i u Libanu,

ali i na Indijskom potkontinentu.

Dodatak: Aleviti (Alevije) – (ghalije,

ili jedni od onih koji pretjeruju)

Ekstremna šiitska grupacija, koja

se izdvojila od šiita-ismailija (onih koji

slijede sedmog imama). Rituali i vjersko

učenje sadrže i hrišćanske elemente.

Hazreti Alija, r.a., se smatra Božijim

otjelovljenjem i kao takav se obožava.

Tradicionalni muslimani sunniti zbog

toga smatraju alevite idolopoklonicima

(mušricima). Otprilike pet posto

stanovništva Sirije su aleviti. Islamska

opozicija ih optužuje da su pripadnici

jednog bezbožnog kulta. U političkom

vođstvu Sirije se nalaze mnogi Aleviti,

ali vjerska zajednica ne vlada zemljom,

kako glasi parola “Alevitskog vođstva”,

koju su bez kritika preuzeli i zapadni

mediji.


Islamske teme

Stepeni šejtanovog zavođenja

Od kada je Uzvišeni Allah stvorio

Adema, šejtan mu je obja-

Ovio rat i zakleo se Allahom

Uzvišenim da će ga zavoditi. Uzvišeni Allah

na više mjesta u Kur’anu govori o tom Iblisovom

neprijateljstvu prema čovjeku. U

suri Sad kaže: “O Iblisu!” - rekao je On - “šta

te je navelo da se ne pokloniš onome koga sam

sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si

uzvišen?” “Bolji sam od njega” - rekao je on -

“mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.”

“E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On - “proklet

da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg

dana pratiti!” “Gospodaru moj!” - reče on -

“daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni

biti!” “Dajem ti” - reče On - “do Dana

već određenog.” “E tako mi dostojanstva Tvoga,”

- reče - “sigurno ću ih sve na stranputicu

navesti, osim Tvojih među njima robova

iskrenih!” “Istinom se kunem i istinu govorim”

- reče Allah - “sigurno ću sa svima, tobom i

onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem

napuniti!” (Prijevod značenja Sad,

75.-85.). Allah nas je upozorio i na Iblisovo

zlo i otvoreno neprijateljstvo: O sinovi Ademovi,

zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte

se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već

se klanjate Meni; to je Put pravi. On je mnoge

od vas u zabludu odveo, kako niste pameti

imali?!” (Prijevod značenja Jasin, 60.-62.).

Kada je Adem bio tijelo bez duše, Iblis

je prošao kroz njega, dobro ga upoznao i

uočio sve njegove slabosti. Imami Ahmed

i Muslim bilježe od Enesa, r.a., da je Resulullah,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nakon što je Uzvišeni Allah oblikovao

Adema u Džennetu, ostavio ga je onoliko

koliko je htio da ga ostavi. Iblis je počeo da

kruži njime i oko njega te ga je promatrao. I

kada je vidio da je šupalj, shvatio je da je on

stvorenje koje se ne može obuzdati.” Uz to,

Allah mu je omogućio da nas vidi odande

odakle mi njega i ne vidimo. Uzvišeni kaže:

O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede

šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta

izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im

stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi,

on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.

Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji

ne vjeruju. (Prijevod značenja El-‘Araf, 27.).

Zla koja šejtan nanosi čovjeku nije

moguće obuhvatiti

Imam Ibn El-Kajjim, rahimehullah,

u svojoj knjizi Beda’u el-Feva’id, iznosi ovu

konstataciju i navodi neka od neprijateljstava

koja Iblis ispoljava prema čovjeku:

- Od njegova zla je i to što robu kada

ide na spavanje u njegovom potiljku zaveže

čvorove sprječavajući ga time da se probudi.

Imami Buhari, Muslim, Ebu Davud,

El-Nesa’i i Ahmed bilježe od Ebu Hurejre,

radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “Kada legnete spavati,

šejtan na zatioku svakog od vas zaveže

tri čvora. Svaki čvor udari govoreći: ‘Pred

tobom je duga noći pa spavaj’. Ako se rob

probudi i spomene Allaha, odriješi se jedan

čvor. Ako uzme abdest, odriješi se još jedan

čvor. A ako i klanja, odriješe se svi ti čvorovi

te osvane energičan i veseo (dobre volje). U

protivnom, osvane neraspoložan i lijen.”

- Od njegova zla je i to što on mokri

u uši roba kako bi sve do zore prespavao.

Bilježe Buhari i Muslim od Abdullaha ibn

Mes’uda, radijallahu anhu, da je u Vjerovjesnikovom,

sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu

spomenut čovjek za koga je rečeno

da spava sve dok ne osvane i da ne klanja

(sabah), pa je rekao: “Šejtan se pomokrio u

njegovo uho.”

- Od njegova zla je i to što presreće

roba na svim putevima hajra i odvraća ga

od toga. Pokušava ga usmjeriti na neke druge

puteve, ubjeđuje ga da su drugi putevi

bolji, unosniji, prihvatljiviji, lakši... Dovoljno

je njegovog zla to što se Allahom zakleo

da će presretati čovjeka na njegovom Pravom

putu. Zakleo se da će ljudima prilaziti

sa svih strana: i sprijeda, i straga, i zdesna,

i slijeva. Brutalnost svoga zla manifestirao

je onda kada je izveo Adema iz Dženneta.

Međutim, nije stao na tome, nego je iz

Ademovog potomstva uspio apsolutnu većinu

– od svake hiljade po devetsto devedest

i devet, prema hadisu kod imama Buharije

i Muslima – navesti na Džehennem. I ne

staje na tome: uporno pokušava odvratiti

od pozivanja ka Allahovom putu kako bi

se pozivalo njemu. Bodri na to da se on

obožava, a ne Allah. Ulaže krajnje napore

da ugasi Allahovo svjetlo, da uništi Allahov

poziv, da uspostavi dominaciju nevjerstva i

višeboštva te da uništi monoteizam i njegove

svjetionike na Zemlji. Prokletnik se

ispriječio Ibrahimu, alejhis-selam, Halilur-

Rahmanu (Allahovom prijatelju) sve dok

nije naveo njegov narod da ga iz katapulta

bace u vatru. No, Uzvišeni Allah je odbio

njihovu spletku te učinio da ta vatra

Njegovom miljeniku bude hladna i spas.

Ispriječio se Mesihu, alejhis-selam, tako da

je naveo židove na to da su ga htjeli ubiti i

razapeti. I njihovu je spletku Allah Uzvišeni

odbio te Mesiha, alejhis-selam, sačuvao

i Sebi ga uzdigao. Ispriječio se Zekerijjau

i Jahjau sve dok nisu bili ubijeni. Huškao

je faraona toliko da mu je uljepšao veliki

nered na Zemlji i tvrdnju da je on njihov

najuzvišeniji gospodar. Ispriječio se i našem

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te

svim svojim naporima pomagao nevjernike

kako bi ga ubili, pa ga je Uzvišeni Allah ponizio

i odbio, a on sav jadan i prezren ostao.

Vatrenom buktinjom nasrnuo je na Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio

u namazu, želeći ga njime gađati, pa ga je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo

riječima: “Proklinjem te Allahovim prokletstvom”.

(Muslim hadis br. 542). Također,

on je pomagao židovima da opsihre Vjerovjesnika,

sallallahu alejhi ve sellem.

Šest vrsta šejtanovog zla

S obzirom na očitost i pogubnost šejtanovog

zla, jedini način da se čovjek spasi

od njega jeste uz Allahovu pomoć, Njegovu

potporu i zaštitu. Nemoguće je obuhvatiti

sve vrste njegovog zla, a kamoli obuhvatiti

sve pojedinosti njegovog djelovanja, jer na

ovom svijetu ne postoji zlo a da ga ne uzrokuje

šejtan. Njegovo zlo moguće je sažeti u

šest vrsta i on ne prestaje pratiti čovjeka sve

dok ga ne navede na jednu ili više tih vrsta:

- Zlo nevjerovanja, višeboštva i neprijateljstva

prema Allahu i Njegovom Poslaniku,

sallallahu alejhi ve sellem, je prvi stepen.

Ovo je prvo što on želi od roba, te ga neprestano

prati sve dok ga na to ne navede. A

kada ga na to navede, pretvori ga u jednog

od svoje vojske iz svog tabora, te ga opunomoći

kao svoga predstavnika nad njemu

sličnim. Tako on postane jedan od Iblisovih

misionara i zastupnika.

- A ako izgubi nadu da će ga moći navratiti

na to, jer mu je islam određen dok je

još bio u utrobi svoje majke, onda ga nagovori

na drugi stepen zla, a to je novotarija,

i ona mu je draža i od griješenja i od nepokornosti

jer njeno zlo udara na samu vjeru,

a to je zlo koje je prijelazno (obuhvata i druge)

i grijeh od kojeg se ne kaje. Novotarija

je oprečna pozivu svih poslanika i poziv je

na suprotstavljanje svemu onome sa čime

su oni došli. Novotarija je kapija nevjerstva i

višeboštva. Pa kada ga navede na novotariju

i pretvori ga u sljedbenike novotarije, time

on i dalje ostaje njegov zastupnik i jedan od

njegovih misionara.

- A ako bude nemoćan pred ovim stepenom

i rob bude od onih kome je Allah

od prije odredio da bude nadaren sunnetom

i neprijateljstvom prema novotarima i

zabludjelima, on ga navede na treći stepen

zla, a to su veliki grijesi (el-keba’ir) sa svim

svojim raznolikostima. Izrazito je uporan

da ga strovali u njih, a pogotovo ako je dotični

učenjak (alim) koji se slijedi. Šejtan

je uporan u tome kako bi odagnao ljude

od njega, a onda proširio njegove grijehe i

nepokornost među ljude. Tada on od njih

uzme svoje zastupnike koji će to proširiti i

razglašavati tvrdeći da to rade iz predanosti

i približavanja Allahu Uzvišenom. On tako

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

57


postaje Iblisov zastupnik a da to i ne

osjeća jer one koji vole da se o vjernicima

šire bestidne glasine čeka bolna kazna.

Dakle, ova kazna ih čeka u slučaju da

vole širenje i razglašavanje bestidnih glasina,

a kako je tek kada i sami preuzmu

ulogu njihovog širenja i razglašavanja, ne

u vidu savjeta, nego u vidu pokornosti

Iblisu i vidu njegovog zastupništva?! Sve

to samo da bi ljude odvratio od njega

(učenjaka) i od okorištavanja njime. Grijesi

ovakvog čovjeka, makar dosegli nebeske

horizonte, lakši su od grijeha ovih

drugih jer njegovi grijesi predstavljaju

zulum prema samome sebi i ukoliko zatraži

oprost od Allaha i pokaje se, Allah će

njegovu tevbu prihvatiti i hrđava djela mu

dobrim zamijeniti. A što se tiče grijeha ovih

drugih, pa to je zulum prema vjernicima,

istraživanje njihovih mahana i njihovo ciljano

sramoćenje. No, Uzvišeni Allah nad

svim motri, nisu Mu skrivene ni tajnovitosti

srca, a ni spletke duša.

- Ako šejtan bude nemoćan i pred

ovim stepenom, onda ga navede na četvrti

stepen, a to su mali grijesi (el-saga’ir) koji

kada se okupe i namnože, možda i unište

svoga počinitelja, kao što to kaže Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte

se malih grijeha jer je primjer toga poput

ljudi koji odsjednu u nekoj dolini te ovaj

donese jedno drvo i onaj donese jedno drvo

sve dok ne raspale vatru kojom ispeku svoj

hljeb. Jer, uistinu, mali grijesi, kada im se

čovjek preda, unište ga.” (Bilježi ga imam

Ahmed u svom Musnedu i drugi od Sehla

ibn Se’ada, radijallahu anhu. Hafiz Ibn

Hadžer u Fethu el-Bari, 11/337, kaže da je

isnad (lanac prenosilaca) ovog hadisa dobar

i dodaje: “Sličnu predaju prenose i El-Nesai

i Ibn Madže od Aiše, radijallahu anha,

u kojoj stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “O Aiša, čuvaj se

malih grijeha jer oni imaju od Allaha onoga

ko ih prati.” (Ibn Hibban je ovu predaju

ocijenio sahihom.). Spomenuo je da je svaki

od njih donio po jednu granu drveta sve

dok nisu rasplamsali ogromnu vatru na kojoj

su kuhali i pržili hranu. Tako on (šejtan)

neprestano robu olakšava male grijehe sve

dok ih ne počne omalovažavati tako da počinitelj

velikog grijeha, zbog kojeg strahuje,

bude u boljem stanju od njega.

- A ako ga rob onemogući kod ovog

stepena, on ga navede na peti stepen, a to je

da ga zaposli dozvoljenim stvarima za koje

nema ni nagrade ni kazne. Već je kazna za

njih to što ga mimoiđe nagrada koju upropasti

svojom zauzetošću tim stvarima.

- A ako ga rob – dobro znajući vrijednost

svojih udisaja i njihov kraj kao i ono

što dolazi naspram toga od užitka i kazne

– i kod ovog stepena onemogući te bude

pohlepno čuvao svoje vrijeme, on (šejtan)

ga navede na šesti stepen, a to je da ga zaposli

nekim djelom koje je manje vrijedno

nego neko drugo djelo, kako bi ga lišio vrijednosti

i naveo ga da ga mimoiđe nagrada

nekog dobrog djela. Ovo postiže tako što

mu naredi da radi drugo dobro djelo koje je

manje vrijedno i na koje ga bodri i uljepšava

mu ga kako bi osigurao ostavljanje onoga

što je bolje i uzvišenije, a malo ko od ljudi

na to obraća pažnju. Pa kada kod njega vidi

jak poticaj i ono što ga pokreće prema nekom

vidu pokornosti za koju ne sumnja

da je to pokornost i dobro djelo koje ga

približi Allahu, on nikada neće reći: ‘Ovo

je poticaj od šejtana’, jer šejtan ne naređuje

dobro, već smatra da je to dobro i govori:

‘Ovo je poticaj od Allaha’. No, on ima

opravdanje jer ne zna da mu šejtan naređuje

sedamdeset kapija od kapija dobra,

bilo da ga time dovede na samo jednu kapiju

zla, bilo da ga navede kako bi ga mimoišlo

neko dobro koje je bolje, uzvišenije

i vrednije od svih tih sedamdeset kapija.

A do spoznaje ovoga ne stiže se nikako

drugačije nego nurom od Allaha koji

On ubaci u srce roba, što postaje njegov

put ka dosljednom slijeđenju Resula, sallallahu

alejhi ve sellem, i čvrstini njegove

brige o stepenima dobrih djela kod Allaha

i to koja su djela Allahu najdraža, kojima

je On najzadovoljniji, koja su najkorisnija

robu i koja su najobuhvatnija kao savjet

za Allaha Uzvišenog, Njegovog Poslanika,

Njegovu Knjigu i sve vjernike. I ovo

ne razumije niko drugo osim onoga ko

je od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve

sellem, nasljednika, njegovih zastupnika

u ummetu i njegovih namjesnika na Zemlji.

Većina stvorenja su zaklonjena od

ovoga te im ni na um ne pada. A Uzvišeni

Allah, Svojom blagodati, daruje od Svojih

robova one koje On hoće”. (Pogledati:

Ibn el-Kajjim el-Dževzijje, Beda’iu el-

Feva’id, 2/799).

Prva četiri stepena šejtanovog zavođenja

sasvim su očita i nije ih teško prepoznati,

detektirati i pokušati im se oduprijeti.

Ono što posebno čini zanimljivim ove

Ibn el-Kajjimove, rahimehullah, primjedbe

jesu peti i šesti stepen šejtanovog zavođenja.

Kod petog stepena on, rahimehullah,

ukazuje na našu zaposlenost stvarima

koje su u osnovi halal, ali od njih nikakve

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

58

koristi nema. Koliko samo vremena

ljudi danas provedu pred TV ekranima,

za kompjuterom, raznim igricama,

internetom??!! Koliko samo vremena,

svakodnevno, mnogi ljudi unište u

praćenju raznih sportskih nadmetanja,

beskorisnih TV emisija ili serija??!!

Tako nam je mnogo stvari nadohvat

ruke i tako nam je mnogo pogodnosti

ovo vrijeme donijelo, a mi opet nismo

u stanju nijednu kvalitetnu knjigu da

napišemo. Prijašnji učenjaci napisali su

stotine tomova vrhunskih enciklopedija,

i to u raznim disciplinama i bez pisaćih

mašina i bez kompjutera... Allah se

smilovao Ibnul-Kajjimu! Kao da je znao

za ovaj naš internet, a živio je prije sedam

stoljeća. Slično je i sa šestim stepenom

gdje šejtan vjernika bodri da radi neko

dobro djelo samo da bi propustio izvršiti

drugo dobro djelo koje je mnogo vrjednije

i Allahu draže. Primjera za to ima jako

mnogo. Zamislimo čovjeka koji rado prihvata

da pomogne svome drugu, a zapostavlja

dobročinstvo roditeljima i rodbini.

Čitao bi razne knjige i časopise, a Kur’an

teško da otvori. Interesiraju ga biografije

raznih ličnosti, pa i Allahu nepokornih, a

o najodabranijim ljudima ovog ummeta

gotovo ništa ne zna. Po čitav dan bi da

poziva ljude u islam putem interneta, a ni

one najkraće sure iz Kur’ana nije naučio

napamet....

I završit ću riječima imama Ibnul-

Kajjima, rahimehullah, koji, govoreći o

važnosti iskorištavanja ovog života u onome

što je najkorisnije, kaže: “A što se tiče

spoznaje dana, moguće je da se time misli

na njegove dane koji su njemu osobeni

kao i na ono što ga u njima prati kroz povećanje

i manjkavost. I to da su oni zapravo

samo ograničeni prolazni udisaji gdje

svaki taj udisaj nasuprot sebi ima hiljadama

i hiljadama godina u Kući vječnosti. A

ovi prolazni dani ni u kojem slučaju nisu

u srazmjeru sa danima vječnosti i rob je

samo tjeran svojim vremenom, i za vrijeme

života, ili u vječni užitak ili u patnju

(Džehennem). I ti dani su poput trajanja

sna, za onoga ko ima živ razum i svjesno

srce, te mu nema ništa preče nego da svaki

njihov uzdisaj (tren) utroši u onim djelima

i poslovima koja su Allahu najdraža.

Kada bi bilo koji udisaj utrošio u nečemu

što Allah voli, a pritom propustio ono što

je Njemu (Allahu) još draže, on bi bio rasipnik

svoga vremena. Kakvim bi se tek

trebao smatrati kada bi svoje vrijeme trošio

na nešto beskorisno. A kakvim bi se

tek smatrao kada bi ga trošio u nešto čime

izaziva srdžbu svoga Gospodara. A Allah

je Taj od kojeg se pomoć traži i nema snage

osim kod Njega.” (Pogledati: Medaridžu

el-salikin, 1/446) Vel-hamdu lillahi

Rabbil-alemin!

Priredio: Halil ef. Makić


Islamske teme

Čak i poslanici su imali nevolje i obraćali se Bogu

IslamBosna.ba – Poslanici su pravi

uzori ponašanja za nas a njihovi

životi nisu bili umnogome različiti

od naših života. Koliko puta smo se mi

osjetili očajnim? Koliko puta smo se osjetili

fizički ili mentalno iscrpljenim da nam

se činilo da više ne možemo nastaviti?

Dova je oružje vjernika; stoga, nema

potrebe da vjernici pribjegavaju očaju ili

ljutnji jer način za olakšavanje i prevladavanje

problema je da podijelimo svoju

tugu s Bogom.

Dova je srž obožavanja, pa postoje

pravila obraćanja Bogu za bilo šta, i u momentima

kada nam nešto treba i u momentima

kada Ga hvalimo i zahvaljujemo

Mu se. Stoga ćemo u ovom članku opisati

način na koji su poslanici upućivali dove.

Uzori ponašanja

Kao što znamo, poslanici su uvijek imali

posebnu i blisku vezu s Bogom. Oni su Mu

se okretali u periodima nevolja i potrebe, i

nikad nisu zaboravljali da Ga hvale i da Mu

se zahvaljuju za nebrojene blagodati u svojim

životima. Poslanici su bili svjesni značaja

strpljenja i zahvalnosti, a iznad svega njihova

veza s Bogom je formirana zbog njihove potpune

i bezuvjetne predanosti Njegovoj volji.

Međutim, i uz takvo povjerenje i ljubav, oni

su ponekad bili uplašeni ili uznemireni, te su

se osjećali usamljeno i umorno.

Kao rezultat toga, poslanici su se obraćali

Bogu i molili Ga da ih učini strpljivim i

ustrajnim, molili Ga za pomoć u ovom životu

i blaženstvo u drugom. Molili su Ga da

učini njihove porodice i prijatelje pravednim

i strpljivim, kao i zahvalnim i spokojnim.

Iako Bog voli da Mu se obraćamo iskrenim

riječima iz srca, riječi poslanika su potpunije

i pokornije Božijoj volji. Upućivanje

dova koje se nalaze u Kur’anu i autentičnoj

tradiciji poslanika Muhammeda, a.s., može

biti ljepše i ugodnije.

Kada su Adem i Hava protjerani iz

Dženneta, Adem se obratio Bogu u pokajanju:

“Gospodaru naš” - rekoše oni - “sami

smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne

smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”

(El-‘Araf, 23.).

Ljudska bića i dalje griješe ali čine štetu

samo sebi. Naši grijesi i greške ne čine

štetu Bogu. Ali ako nam Bog ne oprosti i

ne smiluje nam se, mi ćemo sigurno biti

među izgubljenim.

Kada se poslanik Junus, a.s., probudio

u utrobi kita, mislio je da je mrtav i da leži

u tami svog groba. Opipao je oko sebe i

shvatio da to nije grob već utroba velikog

kita. Uplašio se i obratio se Bogu:

“Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si,

a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-

Enbija’, 87.).

Poslanik Ejub, a.s., je cijeli život prolazio

kroz mnoga iskušenja i testove, ali

je ostao ustrajan, strpljiv i uvijek se obraćao

Bogu za oprost. Čak i kada se osjećao

potpuno bespomoćno, on se nije žalio

već se okrenuo Bogu i molio Ga da mu

oprosti. Rekao je:

“Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih

najmilostiviji!” (El-Enbija’, 83.).

U Kur’anu se nalaze priče o ovim

poslanicima kako bi nam to bila pouka.

Poslanici su pravi uzori ponašanja za nas a

njihovi životi nisu bili umnogome različiti

od naših života. Koliko puta smo se mi

osjetili očajnim? Koliko puta smo se osjetili

fizički ili mentalno iscrpljenim da nam

se činilo da više ne možemo nastaviti?

Poslanik Musa

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

Zarobljene Bošnjake u Srebrenici srpski

vojnici su ubijali i ručnim bombama

Tunis: Zabranili nikab na fakultetu

Tekstovi

Muškarci su zaštitnici žena i vode

brigu o njima... (Prvi dio)

Osmi mart - simbol poniženja

Poslanik Musa, a.s., je bio primoran

da bježi iz Egipta i krene u pustinju u

neizvjesnu budućnost. Nakon što je hodao

više od sedmicu dana kroz vreli pijesak,

došao je do oaze. Na ovom mjestu

je ovaj časni čovjek pomogao ženama na

bunaru prije nego se bacio pod drvo i

pozvao Boga da mu pomogne.

Musa je znao da je Bog jedini koji ga

može izbaviti iz nevolje, pa Mu se obratio,

a i prije nego što je završio dovu, pomoć je

Nauka i zanimljivo

Snažna solarna oluja ide ka Zemlji

Američki istraživač otkrio da se mozak

za vrijeme molitve reprogramira

Video:

Videovijesti: Alevitska susjedstva u

Homsu netaknuta

IslamBosnaTV: Ekskluzivno - Hama

masakr 1982. (Sirija)

već bila na putu. Musa se vjerovatno nadao

komadu hljeba ili šaci hurmi, a Bog mu je

poslao sigurnost, nafaku i porodicu.

“Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu

dao, zaista mi je potrebna!” (El-Kasas,

24.).

Postoje lekcije za čovječanstvo u cijeloj

priči o Musa, a.s. Kada ga je Bog poslao da

se suoči sa faraonom, on se uplašio da neće

moći ispoštovati Božije zahtjeve, ali umjesto

da se žali ili očajava, Musa se obratio Bogu

dovom:

“Gospodaru moj” - reče Musa - “učini prostranim

prsa moja (podari mi samopouzdanje

i hrabrost). I olakšaj zadatak moj; odriješi

uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor

moj” (Ta-ha, 25.-28.).

Nakon što je Musa saznao za veliko zlo

koje je počinio njegov narod napravivši zlatno

tele, bio je ljut. Međutim, čak i u takvom

momentu, on se obratio Bogu i zamolio Ga

da im se svima smiluje.

“Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj

nam se, jer Ti praštaš najviše; i dosudi nam

milost na ovome svijetu, i na onome svijetu...”

(El-‘Araf, 155.-156.).

Poslanik Sulejman

Kralj (i poslanik) Sulejman, a.s., je uvijek

bio svjestan Božije moći. Hvalio Ga je u

svim situacijama. On je govorio:

“Hvala Allahu, koji nas je odlikovao

iznad mnogih vjernika, robova Svojih”

(En-Neml, 15.).

Sulejman je shvatio da ne može imati

snage ni moći dok to ne zatraži od Boga.

Upućivao je dove i molio za nepobjedivo

kraljevstvo. Bog mu je uslišio dovu i poslanik

Sulejman je vladao carstvom kakvo ne

možemo zamisliti.

“Gospodaru moj” - rekao je - “oprosti mi

i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće

imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 35.).

Ove dove su mali primjer onoga kako

su poslanici upućivali dove. Njihove priče

i dove su prožete u cijelom Kur’anu. Kada

čitamo priče o poslanicima Sulejmanu, Jusufu,

Jakubu i Ibrahimu, nalazimo da su

oni, kao i svi poslanici, bili potpuno predani

Bogu. Dizali su ruke u dovi i molili samo

Boga za pomoć.

Kao vjernici ne smijemo nikad zaboraviti

da Bog čuje naše dove i odgovara

na njih. Ponekad ne možemo shvatiti

mudrost u odgovorima na svoje dove

ali Bog nam želi samo ono što je dobro

za nas. Ako imamo povjerenje u Boga i

predamo se Njegovoj volji, On će nam

pomoći da prevladamo sve poteškoće i

ostanemo uspravni uprkos svim nevoljama.

Nikada nismo sami.

Napisala: Aiša Stacey

Izvor: islamreligion.com

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

59


Naučni radovi

Politička prava u islamu (I dio)

Građani islamske države su Božiji i namjesnici

na Zemlji, a vlastodršci su samo njihovi i zastupnici

Islam nije nametnuo određeni

politički sistem sa svim

njegovim pojedinostima i

detaljima, niti je tu oblast

zanemario i prepustio je

ljudskim hirovima, interesima

i lokalnim običajima. Naprotiv,

ponudio je čovječanstvu opća

načela, principe i generalna

pravila, dok je detalje,

pojedinosti i praktičnu razradu

i primjenu tih načela i principa

ostavio ljudskom idžtihadu, u

zavisnosti od vremena, sredine

i društvenih okolnosti

Piše: Abdulvaris Ribo

Zapadni

Z

analitičari i autori iz obla-

Zsti političkih nauka desetljećima

Ztvrde i ističu kako u islamskom

političkom sistemu ne postoji nešto što je u

zapadnoj demokratiji poznato kao lična politička

prava, odnosno pravo aktivnog učešća

pojedinca u izboru vlasti i kreiranju politike.

Dokaz za svoju tvrdnju nalaze u historiji

islama koja je prepuna primjera monarhije,

despotizma, diktatorskog i totalitarističkog

oblika vladavine. Pored namjere da se islam,

kao vjera, i njegov politički sistem ocrne i

da se njegova univerzalnost ospori, zasigurno

jedan od razloga ovakvog stajališta leži i

u činjenici da je razvijanje političke misli u

islamu počelo vrlo kasno i kretalo se u pogrešnom

smjeru.

Islamska politička misao se javlja u specifičnim

i zamršenim okolnostima, u godinama

prevrata u vlasti. U vrijeme vladavine

abbasijskog halife Mensura islamska ulema

počinje znanstveno raspravljati o pojmu vlasti.

Po tada nastaloj definiciji vlasti, islamski

vladar vlast preuzima direktno od Boga i

stoga pokoravanje njemu znači i pokoravanje

Bogu. Po ovome shvatanju, halife su

predstavnici Božije volje. Time su pale u zaborav

teorije i mišljenja po kojima Ummet

predstavlja osnovni elemenat pri izboru

halife i da je postavljenje imama prerogativ

Ummeta. Tako je islamska politička misao

u svome začetku, zbog političkog ambijenta

u kojem se rađala, promijenila svoj kurs i

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

60

temelj nove političke misli postaje autoritet

vladara. O tome Muhammed Asad kaže:

“Vrlo je vjerovatno da je stoljetni nedostatak

socijalne discipline i građanskoga duha u muslimanskoj

zajednici ponajviše pridonio konfuziji

(u njezinoj promjeni smjera, promjeni koja

je prouzrokovana nizom nesretnog povijesnog

razvoja) u pogledu konceptualnih osnova autoriteta

inherentnog državi kao takvoj. Ova

konfuzija ponekad, možda, može objasniti

onu poniznost s kojom se muslimani stoljećima

potčinjavaju svakoj vrsti opresije i eksploatacije

koje nad njima vrše beskrupulozni vladari.” 1

Najznačajnije ličnosti od muslimana iz

oblasti političkih znanosti ranog perioda su:

El-Farabi (870.-950.), El-Maverdi (974.-

1058.), Nizamul-mulk (1018.-1092.) i

Ibn Haldun (1332.-1406.). El-Maverdi, sa

svojim djelima Sijasetul-mulk i El-Ahkam essultanijje

smatra se utemeljiteljem islamskih

političkih nauka, međutim, njegovo pisanje

se svodi na to kako je u vrijeme abbasijske

vlasti funkcionirala administrativna mašinerija.

Jedno od ključnih pitanja u teoriji

islamske političke misli je pitanje izbora

vlasti i izvora njenog suvereniteta. Islamski

politički sistem ta pitanja reguliše svojim univerzalnim

principima i načelima koja su utemeljena

Kur’anom i Sunnetom. Islam nije

nametnuo određeni politički sistem sa svim

njegovim pojedinostima i detaljima, niti je

tu oblast zanemario i prepustio je ljudskim

hirovima, interesima i lokalnim običajima.

Naprotiv, ponudio je čovječanstvu opća

načela, principe i generalna pravila, dok je

detalje, pojedinosti i praktičnu razradu i primjenu

tih načela i principa ostavio ljudskom

idžtihadu, u zavisnosti od vremena, sredine

i društvenih okolnosti. Nažalost, principi i

pravila islamskog političkog sistema su primijenjeni

samo u vrijeme četvorice pravednih

halifa, a poslije toga ovaj Božanski sistem

je zamijenjen monarhijskim sistemom.

Iako je muslimanska politička misao

u proteklom stoljeću dosta evoluirala, originalni

islamski politički sistem još uvijek

je u povoju. Muslimanski autor koji je dao

najveći doprinos razvoju političke misli kod

muslimana je, zasigurno, Muhammed Asad,

sa svojom malom, ali vrijednom knjigom

Principi države i vlasti u islamu. Knjiga je

isključivo utemeljena na kur’anskim i hadiskim

normama. U spomenutoj knjizi Asad

naglašava da su svi građani islamske države

Božiji namjesnici na Zemlji, a da su vlastodršci

samo emiri koji zastupaju interese naroda

i sprovode zakon, što potvrđuju mnogi

kur’anski ajeti. Nažalost, ti ajeti su bili zanemareni

tokom 1.300 godina islamske historije

od strane muslimanskih vladara, koji su

na taj način ostvarivali svoje lične interese i

ambicije.

U ovome eseju želim dokazati da pojedinac

unutar islamskog političkog sistema

uživa zavidna politička prava, te da je narod

taj kome pripada pravo na upravljanje i vlast,

a da su vlastodršci samo njihovi zastupnici u

svemu tome.

2. Kompatibilnost demokratije i

islamskog političkog sistema

Jedno od krucijalnih pitanja, kada govorimo

o političkim pravima u islamu, je svakako

pitanje kompatibilnosti islamskog političkog

sistema sa demokratskim principima. p

Činjenica je da danas u muslimanskim

društvima još uvijek dominira antidemokratsko

raspoloženje. Još uvijek u krugovima

islamskih organizacija i pokreta vlada mišljenje

da je demokratija širk (politeizam) i kufr

(nevjerstvo).

Prvi razlog takvog gledišta je, prije svega,

krivo poimanje suštine demokratije i njenih

principa. Muslimani danas odbacuju demokratiju

zbog toga što vjeruju da se njeno

osnovno načelo “vladavina naroda” kosi sa

islamskim shvatanjem vlasti gdje suverenitet

pripada samo Bogu.

Drugi razlog ovakvog stava spram demokratije

je i to što se muslimanski svijet sa

demokratijom prvi put susreo u okolnostima

kolonijalističke vlasti i dominacije, koja

je, zajedno sa demokratijom, shvaćena kao

neprijatelj muslimanske tradicije i struktura

moći.

Naći ćemo da neki muslimanski autori

i mislioci smatraju da je neispravno i pogrešno

neislamske termine poput demokratije,

socijalizma i drugih, primjenjivati

na islamsku ideologiju. Tako Muhammed

Asad u svojoj knjizi Principi islamske države

i vlasti kaže:

“Ukratko, krajnje je pogrešno i zavaravajuće

neislamske termine primjenjivati na

islamske koncepte i institucije. Ideologija islama

posjeduje društvenu orijentaciju koja je svojstvena

samo njoj i koja se, u mnogim pogledima,

razlikuje od one na savremenom Zapadu; nju

je moguće uspješno interpretirati samo unutar

njezina vlastitog konteksta i njezine vlastite ter-


minologije. Bilo kakvo odvajanje od ovog principa

neminovno vodi u opskurno zaključivanje

o islamskom zakonodavstvu u pogledu mnogih

gorućih pitanja našega vremena.” 2

Veliki broj savremenih autora i islamskih

autoriteta smatra da je većina demokratskih

principa kompatibilna sa islamom. Oni ističu

da nije bitno ime i naziv, nego ono što

čini suštinu demokratije, a to je: predstavnička

vlast radi kontrole onih koji vladaju, putem

mehanizma kao što su raspodjela vlasti,

obavezno dogovaranje i povremeni reizbori.

Ništa od ovoga, kako kažu, ne isključuje prihvatanje

Allaha jedinog kao suverena, niti

vladavinu Šerijata.

Muhammed Asad, kao utemeljivač ideje

o islamskoj demokratiji, nije ostao bez podrške

i istomišljenika. U tome su ga podržali

mnogi savremeni islamski mislioci i autoriteti,

kao što su Fathi Osman, Hasan et-Turabi,

Rašid el-Ganuši, koji su snažno zagovarali

pluralistički i demokratski islam.

Šejh Gannuši je o tome kazao sljedeće:

“Mnogi islamisti dovode demokratiju u vezu

sa stranom intervencijom i nevjerstvom. Ali

demokratija je skup mehanizama za garantiranje

slobode misli, slobode okupljanja i mirnog

natjecanja za vlast putem biračkih kutija.... Mi

u islamu nemamo modernog iskustva koje bi

moglo zamijeniti demokratiju. Islamizacija

demokratije je najbliža primjeni šure. Oni koji

odbacuju ovu ideju nisu proizveli ništa različito

od jednopartijskog sistema... Ja ne vidim nikakvog

izbora pred nama nego da prihvatimo

ideju demokratije. Štaviše, može biti opasno

ignorirati demokratiju... Oni koji mogu imati

najviše koristi od demokratije su muslimani.” 3

3. Pravo glasa za izbor vlasti

Uspostavljanje vlasti i sprovođenje Božijeg

zakona na Zemlji radi sveopćeg reda i

blagostanja, je kolektivna obaveza (fardi-kifaje)

muslimanske zajednice. Kada spominje

sprovođenje zakona, Uzvišeni Allah se obraća

množini, odnosno zajednici.

Tako kaže: One koji poštene žene za blud

okrive, a ne dokažu to sa četiri svejdoka, sa

osamdeset udaraca bičem izbičujte. ( En-Nur,

4.). Međutim, pošto u vlasti ne može učestvovati

cijela zajednica ili društvo, taj emanet

i pravo se povjerava određenoj grupi ljudi

ili zastupnicima koje sam narod izabere.

O tome su islamski pravnici (fakihi) kazali

sljedeće: “Za koga se muslimani slože da bude

vođa (imam) i da mu se da prisega, time je potvrđen

njegov imamet i obaveza ga je pomoći.


4

Prema tome, suverenitet počiva na narodu

i njegovo je pravo da, radi sprovedbe vlasti,

izabere svoje zastupnike u vlasti. Pozicija predsjednika

ili šefa države je pozicija onoga ko zastupa

narod u vođenju i upravljanju državom.

S obzirom da je “narodna saglasnost” posljedica

njihova prihvatanja islama kao Božije

vjere, onda je suverenitet koji im je time poklonjen,

njihovo vlastito pravo. 5

Kur’an kaže: Reci: “Allahu, Gospodaru sve

vlasti, Ti darivaš vlast kome hoćeš, a oduzimaš

je od koga hoćeš; Ti uzdižeš koga hoćeš, a ponižavaš

koga hoćeš! U Tvojoj ruci je svako dobro,

Ti, uistinu, imaš moć odlučivati o svemu.” ( Ali

Imran, 26.).

Znači, neosporno je da se volja naroda

iskazuje kroz narodni izbor vladara. Međutim,

postavlja se jedno praktično pitanje. Na

koji način će narod realizirati i iskoristiti to

svoje pravo? Da li će svaki pojedinac islamske

države direktno svojim glasom birati šefa ili

predsjednika države ili će to u njegovo ime

učiniti određena grupa ljudi? Ako se vratimo

u historiju, vidjet ćemo da su Četvori-

ca halifa bili izabrani za muslimanske vođe

kroz proces zvani bej’a (prisega). U kontekstu

političkog nasljedstva bej’a označava čin

prihvatanja i iskazivanja odanosti potencionalnom

vladaru. Historijski, proces davanja

prisege (bej’a) se odvijao u dvije faze. U prvoj

fazi određen broj ljudi, zvanih ehlu-l-halli vel-’akdi

(oni koji mogu sklopiti i razvrgnuti

ugovor), je birao halifu i davao mu bej’u.

Ovaj izbor je bio jednak nominaciji. U drugoj

fazi narod je generalno davao bej’u odabranom

kandidatu. 6

Među islamskim pravnicima postoji razilaženje

po pitanju, da li je akt ove intelektualne

elite muslimanskog društva bio deklarativnog

karaktera (nominacija) ili je bio definitivan izbor?

Prije će biti da je ovo drugo. 7

Neki pravnici smatraju da njihov izbor

nije bio obična nominacija, već i stvarni izbor

koji je narod potvrdio, zbog činjenice

da je javnost imala tendenciju da najčešće

prihvati izbor od strane ove elite. 8 U doba

Četvorice halifa ovu biračku masu su, uglav-

nom, predstavljali stanovnici Medine čije

mišljenje su ostali muslimani prihvatali i na

njih delegirali svoja prava. 9

Ovaj proces izbora šefa države je bilo

jednostavno realizirati u uvjetima koji su bili

dovoljno jednostavni da nije bilo nikakvih

restrikcija po pitanju broja onih koji bi se

mogli svrstati u intelektualnu elitu društva

(ehlu-l-halli ve-l-’akdi). Međutim, u današnjim

uvjetima, kada u jednoj islamskoj nacionalnoj

državi živi nekoliko desetina miliona

ljudi, taj proces ne bi bio nimalo jednostavan,

jer bi broj članova te elite mogao dostići

i više miliona. 10 Zbog toga je neophodno razviti

nove metode izbora, kako intelektualne

elite, tako i samog predsjednika države, jer

činjenica je da u priznatim izvorima islama

ne nalazimo precizan i detaljan način izbora,

što jasno upućuje da su pojedinosti toga procesa

prepušteni samoj zajednici u zavisnosti

od uvjeta, običaja i potreba vremena.

3.1. Direktno i indirektno biranje

S obzirom na ono što smo kazali u prethodnom

naslovu, ostavljena je mogućnost

direktnog i indirektnog izbora predsjednika

i predstavnika u vlasti i ni jedan od ova dva

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

61

načina nije oprečan Šerijatu. Što se direktnog

načina tiče, on je utemeljen na riječima

Uzvišenog Allaha: I koji se o pitanjima svojim

dogovaraju. ( Eš-Šura, 38.). Ovaj ajet upuću-

je da svaki pojedinac u islamskoj državi ima

pravo da se pita i konsultira o zajedničkim

pitanjima i interesima, a svakako, u to spada

i izbor predsjednika ili šefa države. Ovo potvrđuje

i Er-Razijev komentar spomenutog

ajeta u kojem kaže:

“Kada se desi neki događaj sastanu se i dogovaraju,

pa ih Uzvišeni Allah zbog toga pohvaljuje.

Znači, ne sprovode sami svoje individualne

stavove, nego se ne odlućuju ni za jedno

mišljenje i stav dok se oko toga međusobno ne

slože.” 11

Što se, pak, indirektnog izbora tiče,

njegovo šerijatsko utemeljenje nalazimo u

historijskim događajima perioda Pravednih

halifa, koji slovi za period najboljeg j razumijevanja

islama. Poznato je da su Četvorica

halifa izabrani od određene grupe ljudi, a ne

od svih muslimana toga doba. Njihovu odluku

su prihvatili ostali muslimani, kako u

Medini, tako i u drugim krajevima islamske

države i njihov pristanak je bio implicitan.

U relativno maloj zajednici kakva je bila ova

zajednica ashaba i prvih muslimana, takvo

priznanje je bilo lahko ostvarivo.

U današnje vrijeme, kada je veliki broj

muslimanskih zemalja i kada broj muslimana

premašuje cifru od milijardu i nekoliko

stotina miliona, broj onih koji po svojim

karakteristikama zaslužuju da se pridruže

intelektualnoj eliti (ehlu-l-halli ve-l-’akdi),

dostigao bi i višemilionsku cifru. Tako se nametala

potreba iznalaženja novih metoda za

izbor ove intelektualne elite, ali one nikada

nisu razvijene. Ova grupa odabranih ljudi je

trebala biti predstavnik cijele muslimanske

zajednice, kako muškaraca tako i žena. Tako

reprezentativan karakter se mogao postići

samo putem slobodnih i općih izbora, uključujući

pravo glasa i muškaraca i žena. U

povijesti nikada se nisu desili opći izbori gdje

su bili izabrani oni koji se zovu ehlu-l-halli

ve-l-’akdi. Nažalost, muslimanska društva su

zauzela sasvim drugačiji kurs. 12

4. Pravo naroda da savjetuje i da

bude konsultiran

Jedan od temeljnih principa islamske

vlasti je princip p šure ili savjetovanja j i konsultiranja.

Šura se u Kur’anu spominje dva

puta. U obliku naredbe upućene Poslaniku,

sallallahu alejhi ve sellem, gdje Uzvišeni Allah

kaže: I sa njima se dogovaraj. ( Ali Imran,

159.). I na drugom mjestu, kada Uzvišeni

opisuje vjernike i kaže: ...i koji se u poslovima

svojim dogovaraju. (Eš-Šura, 38.).

Većina islamskih pravnika (fukahaa

) je na

stanovištu da je konsultiranje sa narodom

(šura

a) obaveza vođe ili predsjednika države,

a neki to smatraju čak i uvjetom ispravnosti

njegove vlasti. 13 Šura (konsultiranje) je bila


stalna Poslanikova praksa i to u različitim

pitanjima. Ibn Tejmijje je rekao: “Ni jedan

vlastodržac nije neovisan o šuri, jer Uzvišeni

Allah je šuru naredio i Svome Poslaniku,

sallallahu alejhi ve sellem.” 14

Prema tome,

obaveza vladara je da se savjetuje sa narodom

u pitanjima od zajedničkog interesa i

to pitanje nije podložno tumačenju. Neki

islamski učenjaci (pravnici) smatraju da zapostavljanje

ovoga prava naroda od strane

vladara i njegovo ignoriranje povlači obavezu

muslimana da ga smijenu s te pozicije. 15

4.1. Pitanja koja su predmet šure

Pitanje šta sve spada pod princip šure

je predmet idžtihada. Tako neki pravnici

smatraju da je predmet šure sve ono za šta

nema određenog kur’anskog propisa. Drugi

su šuru ograničili na vojna pitanja, a treći

su opet kazali da se šura odnosi na pitanja

od posebne važnosti. 16 U svakom slučaju,

konsultiranje bi se trebalo doticati različitih

pitanja od općeg značaja i koristi. Vođa države

bi se, prije svega, u šerijatskim pitanjima

oko kojih nema jasnog teksta Kur’ana

ili Sunneta, morao savjetovati i konsultirati

sa islamskim učenjacima i ekspertima iz tih

oblaste. U svjetovnim pitanjima koja su od

posebne važnosti za narod i državu, kao što

su pitanja ekonomije i privrede, vanjske

politike, pokretanje ratova i potpisivanje

primirja, predsjednik države bi se trebao savjetovati

sa ekspertima iz tih oblasti. 17

Islam je utemeljio princip šure (savjetovanja)

i obavezao vladara da ga se

pridržava da bi spriječio apsolutizam i samovolju.

Šura ili savjetovanje može imati

različite forme, u zavisnosti od vremena i

prilika. Pojedinosti i detalje toga principa

treba uskladiti sa okolnostima i mjestom,

ali najvažnije je da u važnim pitanjima od

posebnog značaja učestvuje narod, direktno

ili indirektno preko svojih zastupnika.

4.2. Koga će šef države konsultirati

Nameće se jedno veoma važno pitanje

vezano za šuru, a ono je: Koga će predsjednik

konsultirati, cijeli narod, određenu

grupu ljudi ili pojedince? Ako se vratimo

na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem,

praksu, vidjet ćemo da je u različitim prilikama

različito i postupao. U pitanjima koja se

direktno tiču svih muslimana konsultirao je

većinu, kao što je bio slučaj u Bici na Bedru.

Tada je tražio mišljenje od većine prisutnih

muslimana u Medini, da li da prihvati borbu

ili ne. Kazao im je: “Ukažite mi kako da

postupim.” 18

U slučaju ratnog plijena iz rata sa plemenom

Hevazin, Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, je tražio mišljenje svih učesnika

u ratu. Nakon što je iznio svoj prijedlog,

pitao je i druga plemena da li se slažu i da

li prihvataju ponuđeno rješenje. 19

U slučaju ponuđenog primirja od strane

plemena Gatafan u Bici na Hendeku,

Poslanik, alejhis-selam, je tražio mišljenje

Sa’ada ibn Mu’aza i Sa’ada ibn Ubade i na

kraju prihvatio njihov stav. 20 Na osnovu

navedenih historijskih događaja možemo

zaključiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, postupao različito, u zavisnosti od

situacije i okolnosti u kojima se nalazio.

4.3. Uspostavljanje i uloga medžlisišure

u modernom dobu

U onim pitanjima za koja Šerijat ne donosi

detaljne propise, nego samo opće principe

i načela, kao i za pitanja administracije,

Ummet je obavezan da slobodnim promišljanjem

(idžtihadom) iznađe detaljne propise

u duhu islamskog zakonodavstva. Naravno

da Ummet ili muslimanska zajednica kao

cjelina nije u mogućnosti da smišlja i donosi

te propise, nego će delegirati određen broj

ljudi kojima će povjeriti tu obavezu i zadaću.

To tijelo se u šerijatskopravnoj terminologiji

naziva medžlisi-šura ili legislativno vijeće koje

mora biti predstavnik cijele muslimanske zajednice,

kako muškaraca tako i žena. Ovako

reprezentativan karakter može biti postignut

samo putem slobodnih i općih izbora. 21

U ovom vremenu, najbolji i najefikasniji

način uspostavljanja i funkcioniranja

šure je da narod, na slobodnim izborima,

izabere članove šure ili svoje predstavnike

u vlasti, koje će vođa ili predsjednik države

konsultirati u važnim pitanjima, i koji

će imati pravo i ovlaštenje da postavljaju i

smjenjuju samog predsjednika, naravno uz

prethodnu saglasnost naroda.

U pitanjima određene struke i specijalnosti

predsjedniku treba prepustiti da konsultira

stručnjake iz te oblasti pa makar ne

bili članovi šure. U posebno važnim pitanjima

predsjednik treba tražiti mišljenje cijelog

naroda. Za sva ova pitanja i primjere, koji

su vezani za šuru, izbor članova, konsultiranje,

potrebno je postaviti jasan i precizan

zakon koji će to regulirati i urediti, ali sve u

skladu sa općim šerijatskim pravilima. Za

ispravnost i regularnost izbora predsjednika

i članova šure nije dovoljan samo dobar

izborni zakon, nego je neophodno u narodu

širiti svijest o islamskim vrijednostima i

mjerilima, podizati nivo morala i odgajati

pojedinca na bogobojaznosti. Samo tako

će se postići da narod izabere onoga ko je

uistinu najbolji i ko će svjesno i odgovorno,

kako mu islam nalaže, izvršavati svoje obaveze

i pošteno i pravedno zastupati narod. 22

5. Pravo naroda da nadzire i kontrolira

predsjednika

S obzirom da je narod taj koji je izabrao

svoga vođu, narod ima i pravo da nadzire i

kontrolira njegove postupke u upravljanju

državom, da bi bio siguran da ispravno i

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

62

pošteno obavlja svoju zadaću i zastupa njihove

interese. Kontrola i nadzor su prije

svega potrebni da bi se spriječila nepravda

od strane vođe, njegovo nerazumno

upravljanje državom i interesima naroda i

njegovo skretanje sa puta i pravca islama.

U procesu popravljanja vođe prvi korak je

da mu se upućuju iskreni i dobronamjerni

savjeti. Bilježi Imam Muslim od Temima

ibn Evsa ed-Darija, r.a., da je Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je iskren

odnos(nasihat).” Rekli smo: “Prema kome,

Allahov Poslaniče?” “Prema Allahu i Njegovoj

Knjizi i Njegovu Poslaniku, vođama

muslimana i običnom svijetu”. 23 Iskren odnos

prema vođi uključuje njegovo iskreno

i dobronamjerno savjetovanje. Ako savjetovanje

ne bude od koristi, onda je pravo

naroda (Ummeta) da u popravljanju vođe

ili predsjednika koristi i raspoloživu snagu

i da ga tako odvrati od nepravde, nasilja i

svih drugih vrsta devijacija.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili

ćete naređivati dobro i odvraćati od zla ili će

Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ćete

Ga moliti , ali vam se neće odazvati.” (Tirmizi).

A u drugom hadisu stoji: “Kada ljudi vide

zalima (nasilnika) kako čini nepravdu, pa ga

u tome ne spriječe, uskoro će Allah na sve njih

poslati Svoju kaznu.” (Ebu Davud).

Brojni su ajeti i Poslanikovi, sallallahu

alejhi ve sellem, hadisi koji upućuju da je

podizanje glasa protiv javnog zla, nepravde

i nasilja jedna od najvećih obaveza svakoga

muslimana, a naročito ako je onaj koji to zlo

čini politički moćnik, kao što je državni vladar.

U vezi s time Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, je rekao: “Najbolji džihad je

kazati istinu u lice nepravednom vladaru.” 24

U historiji islama uvijek je općepoznato

i prihvaćeno da svaki musliman ima pravo

i obavezu da ispravlja nepravdu i greške, pa

makar se radilo i o samom halifi. Nadziranje

vođe od strane naroda je posebno bilo

zastupljeno u prvom periodu islama. Štaviše,

sami vladari u islamskoj državi su pozivali

narod da ih kontroliše i ispravlja ako

pogriješe. Historija nam po ovom pitanju

bilježi svijetle i vječne primjere pravičnosti

i odgovornosti vođe. Obraćajući se narodu

nakon dolaska na čelo hilafeta, Ebu Bekr,

r.a., je rekao: “Ako budem dobro postupao

pomozite me, a ako skrenem ispravite

me” 25 I Omer, r.a., kada je došao na vlast,

prisutnima je rekao: “Ko me vidi da krivo

postupam, neka me ispravi”. Jedan od prisutnih

mu reće: “Tako mi Allaha, ako kod tebe

vidimo grešku ispravit ćemo je našim sabljama.”

Omer, r.a., reče: “Hvala Allahu koji je

u Muhammedovom ummetu dao one koji će

Omera popraviti sabljom.”

Jednom prilikom Omer, radijallahu

anhu, je namjeravao ograničiti visinu vjenčanog

dara (mehra), međutim, jedna starija

žena se usprotivila toj njegovoj odluci i rekla:


“Ti nam ne možeš uskratiti ono što nam je Allah

dao.” Omer je na to rekao: “ Žena je u pravu,

Omer je pogriješio.” Iz ovoga zadnjega primjera

se može zaključiti da svaki musliman, bez

obzira na spol, rasu ili klasu, ima pravo glasa

u državi i da je islamsko pravo iznad svakoga,

pa makar bilo upotrijebljeno od običnog

muslimana protiv vladara države. Nažalost,

ova praksa,- da običan svijet javno savjetuje

i ispravlja vladara,- bila je živa samo u prvim

dekadama islama, da bi kasnije sa pojavom

imperijalnog islama iščezla, kada su i najveći

islamski autoriteti bili kažnjavani od strane

vladara zbog svojih vjerskih stavova. 26

6. Pravo na raskidanje ugovora

(bej’e) i smjenu vladara

Ako je neosporno pravo naroda da izabire

i postavlja predsjednika ili vođu, onda

je njegovo pravo i da ga smijeni i svrgne s

vlasti. Međutim, da bi narod posegnuo za

ovim pravom, neophodno je da za to ima

opravdan šerijatski razlog. Islamski pravnici

su o tome kazali sljedeće: “Narod ima

pravo da svrgne i smijeni vođu ako postoji

uzrok koji to dozvoljava, kao da, recimo, pri

njemu nađe ono što ugrožava ili pogoršava

stanje muslimana i unazađuje njihovu vjeru,

kao što ima pravo da ga postavi na taj

položaj radi uspostavljanja reda u državi i

uzdizanja vjere.” 27

Gorko iskustvo pobune protiv Osmana,

radijallahu anhu, učinilo je islamske teologe i

pravnike vrlo neodlučnim i rezerviranim po

pitanju davanja podrške raskidanju bej’ata

i svrgavanju imama. El-Bakillani, jedan od

najpoznatijih eš’arijskih teologa, smatra da

imam treba biti smijenjen ako pronevjeri,

zapostavi izvršavanje namaza i poziva druge

da to isto čine, ili postane fizički nesposoban.

Većina pravnika i tradicionalista (ehlu-l-hadis)

smatra da u takvom slučaju imama treba

samo savjetovati i upozoriti, ili u krajnjem

slučaju ne poslušati ga ako naređuje ono što

je u suprotnosti sa islamskim principima. El-

Maverdi smatra da je jedini prihvatljiv razlog

za smjenu imama trajni gubitak mentalne ili

fizičke sposobnosti, kao što je ludilo, sljepilo,

amputacija obje ruke i noge. 28

Postavlja se jedno veoma važno pitanje:

Da li građani imaju pravo da smijene vlast,

odnosno predsjednika, kad god se on ogriješi

o šerijatske propise? Očigledno da ne, jer

je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:

“Onaj ko da prisegu (bej’at) imamu, pa mu

iskreno i odano pruži ruku, neka mu bude poslušan

koliko god bude u mogućnosti.” 29

U drugom hadisu je rekao: “Ko kod svoga

vođe vidi nešto što prezire, neka se strpi, jer,

uistinu, ko god napusti zajednicu muslimana

(džemat) koliko je i jedna pedalj, pa umre,

umrijet će džahilijetskom smrću.” 31

Opet ćemo se vratiti na prethodni

citat gdje stoji: “Narod ima pravo da svrgne

i smijeni vođu, ako postoji uzrok koji

to dozvoljava, kao da, recimo, pri njemu

nađe ono što ugrožava ili pogoršava stanje

muslimana i unazađuje njihovu vjeru, kao

što ima pravo da ga postavi na taj položaj

radi uspostavljanja reda u državi i uzdizanja

vjere.” 31 Prema tome pravo i dužnost

naroda je da smijeni predsjednika

ako prelazi granice svojih ovlaštenja ili je

nesposoban i neodgovoran prema svojim

obavezama, jer u pitanju je opća korist i

interes. Tu zadaću će preuzeti medžlisišura

ili narodni zastupnici u vlasti koji će

predsjedniku uskratiti svoje povjerenje i

povjerenje naroda i donijeti odluku o

njegovoj smjeni. 32

Neki islamski autori smatraju da se presjednik

može smijeniti i putem općeg referenduma,

ako se većina zajednice izjasni da

mu uskraćuje povjerenje. 33

6.1. Svrgavanje predsjednika silom

Narod će svoga vođu smjenjivati preko

svojih zastupnika u vlasti (ehlu-l-halli ve-lakdi),

tako što će mu oni uskratiti svoje povjerenje

i donijeti odluku o njegovoj smjeni.

Međutim, problem je ako vođa ne prihvati

takvu odluku i ne bude želio sići s vlasti.

Bilješke

1. Muhammed Asad, Principi države i vlasti

u islamu, Glasnik Rijaseta IZ--e BiH, br.

11-12/2004. (prijevod sa engleskog; Džemaludin

Latić)

2. Muhammed Asad, Principi islamske države

i vlasti, str. 40, Zagreb, 2005. g. (prijevod s

engleskog: Dr Džemaludin Latić.)

3. Murad Wilfried Hofmann, Vlast u islamu

i islamski politički sistem, www. alibasic.ba,

02.12.2006. g. (prijevod s engleskog; A.Alibašić.)

4. Ibn Kudame, El-Mugni, (8/106)

5. Muhammed Asad, Principi islamske države

i vlasti, str. 63.

6. Vidi: Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko

pravo u savremenim društvima, str.49.-50.

7. Vidi: Halid Buljina, Islamska država, str. 34.

8. Vidi: Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko

pravo u svaremenim društvima, str. 83.

9. Vidi: Halid Buljina, Islamska država, str. 34.

10. Vidi: Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko

pravo u svaremenim društvima, str. 83.

11. Tefsir Er-Razi, (27/177)

12. Vidi: Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko

pravo u savremenim društvima, str. 85; Muhammed

Asad, Principi islamske države i vlasti,

str. 71; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-l-efrad

fi dari-l-islam, str. 10.-11.

13. Vidi: Dr. Abdullah el-Hamid, Hukuku-l-insan

bejne ‘adli-l-islam ve dževri-lhukkam,

str. 105.

14. Ibn Tejmijje, Es-Sijasetu-š-šer’ijje, str. 169.

15. Tefsiru-l-Kurtubi, 4/249. Vidi; Fikret

Karčić i Enes Karić, Šerijatsko pravo u savremenim

društvima, str. 94.

16. Vidi; Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko

pravo u savremenim društvima, str. 94.-95.

Kako u ovom slučaju postupiti? U ovom

slučaju narodu je dozvoljeno da koristi i

silu, ako za to postoji šerijatsko opravdanje,

kao što je otvoreno i jasno nevjerstvo

vođe. Prenosi se od Ubade ibn Samita, r.a.,

da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je pozvao,

pa smo mu dali prisegu na poslušnost

i pokornost i kad nam je drago i kad nam je

mrsko, i kad nam je teško i kad nam je lahko,

i kad se drugima daje prednost na našu

štetu i da vlastodršcima nećemo uskraćivati

vlast, osim ako kod njih vidimo jasno nevjerstvo

za koje kod Allaha imamo dokaz.” 34

Da bi narod pribjegao sili u svrgavanju

svoga vođe ili predsjednika, neophodno je

da posjeduje dovoljno snage i moći koja je za

to potrebna i da preovladava mišljenje i nada

da će u tome uspjeti. Ako nisu ispunjeni ovi

uvjeti, onda upotreba sile može odvesti samo

velikom krvoproliću, neredu i smutnji.

Jedno od pravila naređivanja dobra i

odvraćanje od zla je da sam taj čin ne smije

prouzrokovati veće zlo i štetu, a nedovoljna

snaga i spremnost naroda da silom svrgne

nepravednog vladara može dovesti samo do

prolijevanja nevine krvi, nereda i slabljenja

države, a to je veće zlo od samog nepravednog

vladara. 35

17. Vidi; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-lefrad

fi dari-l-islam, str. 18.

18. Vidi; Dija’ el-Umeri, Es-Siretu-n-nebevijjetu-s-sahiha,

(2/354.)

19. Vidi; Safiju-r-Rahman el-Mubarekfuri,

Zapečaćeni džennetski napitak, str.480., (prijevod;

Subhija Hadžimejlić-Skenderović)

20. Vidi; Dija’ El-Umeri, Es-Siretu-n-nebevijjetu-s-sahiha,

(2/378.)

21. Vidi; Muhammed Asad, Principi islamske

države i vlasti, str. 71.

22. Vidi; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-lefrad

fi dari-l-islam, str. 20.-21.

23. Muslim, Sahih, (1/237)

24. Ahmed, (3/19 i 61), El-Hakim, (4/505-

506) i drugi. Vidi; El-Albani, Es-silsiletussahiha,

hadis broj: 491.

25. Ibn Sa’d, Et-Tabekatu-l-Kubra, (3/183.)

26. Vidi; ; Fikret Karčić i Enes Karić,

Šerijatsko pravo u savremenim društvima,

str. 98.

27. Vidi; Dijau-d-din er-Rejjis, En-Nezarijat

es-sijasijje el-islamijje, str.270.

28. Vidi; Fethi Osman, Ugovor o postavljenju

šefa islamske države, www. wikipedia.

org. 08.01.2007. godine

29. Muslim.

30. Buhari i Muslim.

31. Vidi; Dijau-d-din er-Rejjis, En-Nezarijat

es-sijasijje el-islamijje, str.270.

32. Vidi; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-lefrad

fi dari-l-islam, str. 26. i Muhammed

Asad, Principi islamske države i vlasti,

str.116.

33. Vidi prethodni izvor, str. 117.

34. Buhari.

35. Vidi; Muhammed Asad, Principi islamske

države i vlasti, str.117

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

63


No comment

Dva dana izvodili penale,

pobjeda tek u 50. seriji i

99. kaznenom udarcu

Nakon što je meč između Bishop’s of

La Jolla Higha i San Diego Crawford

Higha poslije produžetaka završio 3-3,

prišlo se izvođenju udaraca s bijele točke.

Kako je utakmica počela u 15.30

sati po lokalnom vremenu, sudac ju je

zbog mraka prekinuo pri rezultatu 21-

21 poslije 21 izvedene serije, odnosno

ukupno 42 udarca. Na isto su se mjesto

ekipe ponovno vratili dan kasnije,

te nastavili maraton jedanaesteraca.

Isti je napokon završio u 50. seriji,

kada je Bishopov Matt Harris pogodio

99. jedanaesterac, odnosno kada je,

nakon njega, Crawfordov neimenovani

izvođač promašio okvir gola.

Dnevni avaz, 25. februar 2012.

Bolje je biti diktator nego

homoseksualac

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar

Lukašenko izjavio je da je “bolje

biti diktator nego homoseksualac”.

Lukašenko je pritom mislio na Guida

Westerwellea, njemačkog ministra

vanjskih poslova.

Blin, 4.mart 2012.

U centru Mostara pronađen

kostur bez glave

Pripadnici Policijske uprave Mostar

pronašli su u centru ovog grada ljudski

kostur bez glave. Kostur je pronađen

tokom protekle noći, nedaleko od hotela

“Mostar” na zapuštenoj lokaciji.

Srna, 7. mart 2012.

Zbog grudvanja navijača

prekinut prijateljski

meč Sarajevo-Olimpic

Utakmica, koja je ekipama trebalo da

posluži kao generalna proba za nastavak

prvenstva, prekinuta je zbog loše organizacije,

nakon što je dio navijača grudvama

neprestano gađao aktere na terenu.

Depo, 3. mart 2012.

Hamdija Lipovača:

Kad god prođem pored

Parlamenta BiH, sebi

kažem ‘Hamdo, budalo’!

Dnevni avaz, 3. mart 2012.

Policajci ostali bez službenog

“golfa 6” tokom uviđaja

Nesvakidašnja krađa dogodila se prije

četiri dana u sarajevskom naselju Ciglane

tokom policijskog uviđaja. Vjerovali ili

ne, ukradeno je policijsko vozilo. Kako

nezvanično saznajemo, policajci su došli

na uviđaj zbog provalne krađe u jednom

od okolnih objekata. Dok su oni prikupljali

tragove, nepoznati lopovi su iskoristili

priliku te su im ispred nosa ukrali

službeni “golf 6”.

Dnevni avaz, 7. mart 2012.

Stevan N. krao drvene

krstove sa groblja i koristio

ih za ogrjev

Policija je podnijela krivičnu prijavu

protiv Stevana N. (39) iz Kovilja zbog

krađe drvenih krstova sa seoskog groblja

koje je koristio za ogrjev, saopštila

je Policijska uprava Novi Sad. Stevan

N. je ukrao 50 drvenih krstova sa seoskog

groblja u selu Kovilje, a potom ih

isjekao i koristio za ogrjev.

Srna, 28. februar 2012.

Prnjavor: Policija ulovila

Srbina bjegunca naoružanog

puškomitraljezom

Prilikom hapšenja 5. marta Ružičić

je pružio žestok otpor policiji, a u

fizičkom obračunu jedan policajac je

zadobio lakše tjelesne povrede. Ružičić

je kod sebe imao puškomitraljez M-72

kalibra sa okvirom od 24 metka i

jednim metkom u cijevi, lovački nož,

te alat za vršenje provalnih krađa.

Nezavisne novine, 7. mart 2012.

Deset najglupljih

Guinnessovih rekorda

Vožnja biciklom unazad, svirajući pritom

violinu

Rekord u ovoj smiješnoj kategoriji je 60

kilometara, voženih i sviranih nešto više

od pet sati.

Najdulje dlake iz ušiju

Ovaj gnjusan rekord drži Indijac

Radhakant Bajpai. Bajpai je “blagoslovljen”

izrazito dugim dlakama koje rastu

iz njegovih ušiju, a rekord je oborio zbog

nešto više od 13 centimetara dužine.

Najveći broj puževa na licu u deset

sekundi

Alastari Galpin 2007. godine postavio

je poprilično besmislen rekord. Naime,

osam puževa je držao na licu deset sekundi,

izdržavajući pritom njihovo puzanje.

Najskuplji mobitel na svijetu

Emanuel Gueit izradio je GoldVish, najskuplji

mobitel na svijetu, koji se sastoji

od 18-karatnog ružičastog, bijelog i žutog

zlata, a košta milijun eura. Ukrašen je

dijamantićima najveće kvalitete. Plodno

tržište za mobitel nađeno je u Rusiji.

Najopasnija ptica na svijetu

Australski kazuar najopasnija je ptica na

svijetu. Vrlo su nepredvidljive i agresivne,

pogotovo ako osjete da su u opasnosti.

Kazuari žive u Australiji i na Novoj

Gvineji i zapravo su jako sramežljive.

Najfunkcionalniji nož na svijetu

Najfunkcionalniji nož na svijetu ima 87

funkcija, a nazvan je Wei Ge.

Najveća pizza na svijetu

Izrađena je 1987. godine, a prekrila je površinu

od 930 metara kvadratnih. Težila

je 20 kilograma.

Najviše topota u stepu u minuti

Tony Adams plesao je step te je udario o

pod više od 500 puta u minuti.

Najdalji odbačaj prilikom automobilske

nesreće

Matthew McKnight vidio je 2001. godine

automobilsku nesreću te je zaustavio auto

i otišao pomoći žrtvama. Njegova dobrota

mu se nije isplatila. Naime, automobil ga je

udario, a on je letio 36 metara te tom prilikom

slomio skoro popriličan broj kostiju.

Najdulje ime nekog mjesta na svijetu

Maleno selo u Walesu ima 58 slova u

imenu: Llanfairpwllgwyngyll-gogerychwy

rndrobwllllantysiliogogogoch. No, nijedno

mjesto nije zaslužilo ovu titulu jer je pravi

pobjednik Bangkok, čije tradicionalno ime

ima 163 slova i glasi: Krungthepmahanakornamornratanakosinmahintarayutt

hayamahadilokphopnopparatrajathaniburiromudomrajaniwesmahasatharnamornphimarnavatarnsathitsakkattiyavisanukamprasit.

Index.hr, 8. mart 2012.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

64


Nauka

Arktik postaje još ranjiviji

Naučnici su nedavno izračunali

da je ledeno prostranstvo na

sjeveru naše planete dostiglo svoju do

sada najmanju veličinu. Prema novim

istraživanjima, najstariji led se brže

topi od mladog - čime Arktik postaje

još ranjiviji, s obzirom na to da je stariji

led istovremeno i najdeblji. Istovremeno

se povećava temperatura na površini

Arktika, tako da sezone formiranja

leda postaju sve kraće.

Vilica od titanijuma “po mjeri”

Dio donje vilice koji je jednoj

pacijentkinji usljed

infekcije potpuno bio propao tim

belgijskih naučnika rekonstruirao

je od titanijuma koristeći lasersku

tehnologiju. Implantat omogućava

zamjenu kosti i istih je dimenzija

kao i original. Oblik lica je potpuno

rekonstruiran, a vilica je u

punoj mjeri pokretna. Operacija

je izvedena u junu 2011. ali je tek

sada objavljena. Pacijentkinja će na

kraju dobiti nove zube čime se oporavak

završava.

Pripremio: Saladin Kovačević

Potkožni čip umjesto

injekcije

Za nekoliko godina se lahko može

desiti da, kada vam ljekar napiše

recept, u apoteci ne dobijete bočicu

sa tabletama već mikročip koji se

ugrađuje pod kožu. Prva klinička ispitivanja,

započeta u Danskoj prošle

godine, obavljena su na grupi pacijentkinja

j oboljelih od osteoporoze - i

dala su pozitivne rezultate. Čip je že-

nama implantiran pod lokalnom anestezijom,

zahvatom koji u ljekarskoj

ordinaciji traje 30 minuta.

Vakcina protiv heroina

Tim

meksičkih

stručnjaka s

Nacionalnog instituta

za psihijatriju otkrio

je da je uspješno testirao

vakcinu protiv

heroina na miševima i

da se sprema nastaviti

ispitivanje na ljudima.

Vakcina, koja je

patentirana u SAD-u,

djeluje tako što organizam

čini otpornim

na dejstvo heroina pa

korisnici više ne osjećaju

zadovoljstvo kada

šmrču ili ubrizgavaju

dotičnu drogu.

Nar - dragulj među

plodovima

Prema tvrdnjama stručnjaka, na

probleme sa holesterolom, naslagama

u krvnim sudovima i povišenim

krvnim pritiskom možemo

zaboraviti ukoliko nar konzumiramo

redovno. Na impresivnom spisku blagotvornih

sastojaka ovog voća nalaze

se vitamini C i B5, kalijum, vlakna,

razni polifenoli. Na isti način na koji

se bori sa “talogom” u arterijama, nar

bez milosti štiti zube od štetnih naslaga

ispod kojih caruju štetni mikroorganizmi.

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!