Sadržaj

saff.ba

ovdje - Saff.ba

SAFF broj 310

Sadržaj

Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Islamski pogram duhovnog odgoja i nadogradnje

Hatib: Dr. Usama ibn ‘Abdullah el-Hajjat

8

Polumjesec

Ludi polumjesec

Hamidov gastro svinjeći kutak

10

Politika i društvo

Tragom jahorinskog samita zapadnobalkanskih lidera

Kolika je Jahorina planina

24

Pogledi

Jovanović i Dodik u postojećem studiju nepostojeće Jugoslavije

Megdan beogradski

31

Kutak za islamsku omladinu

Zavidovići

Njemački islamski misionari Kai, Michael i Marko

44

Zelena transferzala

Rijeka

Prva halal klaonica i mesnica u Hrvatskoj

48

Svijet medija

Evropa u očima Arapa

Zapade, otkači!

54

Islambosna

Intervju: Noam Chomsky

Tko koga zapravo teroriše

56

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

3


Uvodnik

Gledati tuđim očima

Dva događaja iz protekle dvije

hefte postavljaju pred Bošnjake

jedno pitanje: Da li

se neko drugi treba i može boriti za

naše nacionalne interese? Prvo su

danima trajali, a i trajat će, izljevi

euforije što je američka glumica Anđelina

Đoli napravila film “U zemlji

krvi i meda” u kome, tako kažu,

objektivno prikazuje velikosrpsko

zločinstvo u BiH. Ne treba sumnjati,

jer velikosrpske prostačke reakcije

na ovaj film najbolje pokazuju da je

Anđelina na strani istine. Drugi događaj

je retoričko nokautiranje Milorada

Dodika od strane Čedomira

Jovanovića, te bijes koji

je u velikosrpskom taboru

izazvala činjenica da je poražen,

po podu prosut, njihov

šampion. Pokazalo se

da je Dodikova retorička

prednost samo u njegovom

gedžovanluku i neotesanosti,

a čim se pojavi neko

brži od njega na jeziku, on

se zagublja i zbunjuje. Bilo

je uistinu zanimljivo gledati

Dodika kako koluta

očima svjestan da je poražen, a da

ne može napustiti Tanjugov tv-ring.

Sve ovo nema nikakve veze s nama!

Sve ovo se prije tiče drugih nego nas!

A evo i zašto... Genocid nad Bošnjacima,

kao i genocid nad Palestincima,

recimo, pitanje je koje visi nad

moralnim kredibilitetom svijeta, pa

i holivudske industrije filma. Dokle

god su filmske žrtve samo Jevreji, ali

ne i drugi civili proganjani i ubijani

u 20. stoljeću, dotle je neiskreno sve

to što nam se nameće kao moralna i

antifašistička norma. Otud film Anđeline

Đoli treba razumijevati kao

svjetski doprinos istini, što nema

nikakve veze s našom, bošnjačkom

obavezom, da gradimo svoju istinu

za buduća pokoljenja. To što Anđelina

govori istinu o Bosni, to ide

u prilog svjetskoj katarzi, pošto se

Svijet debelo ogriješio i o Bosnu i o

Bošnjake, dopustivši genocid i legalizaciju

genocida u vidu postojanja

Republike Srpske. Isto važi i za duel

Dodika i Jovanovića... To je unutarnja

srpska stvar, to je njihov dijalog

o temi srpske katarze, pročišćenja i

suočenja sa činjenicom da je Republika

Srpska stvorena na genocidu

i da nije, i ne može biti, kako kaže

srbijanski predsjednik Tadić, izraz

bi svi Srbi postali Čedo-

mir Jovanović, to opet ne

bi riješilo naše unutarnje

bošnjačke probleme, od

kojih je glavni da mi danas

potreba srpskog naroda. Po ovoj

Tadićevoj tezi ispada da je srpski

narod imao potrebu da pobije preko

100.000 Bošnjaka, siluje preko

50.000 Bošnjakinja i protjera preko

500.000 Bošnjaka, e, kako bi napravio

Republiku Srpsku. Čedomir

Jovanović je čovjek nejasne političke

prošlosti, ali, on ima pravo da sada

čisti i svoj obraz i obraz svog naroda

i tu mu treba od srca aplaudirati.

Sve to nema nikakve veze sa Bošnjacima,

jer se naprosto radi o jednoj

unutarnjoj srpskoj priči, u kojoj smo

mi tek objekt preko kojeg se prelamaju

pitanja moralnog, humanističkog

i antifašističkog kredibiliteta

srpskog naroda.

Čak i kad bi međunarodna

zajednica dobila Anđelinin

osjećaj j za istinu, i kad

nemamo političara od formata

koji će poput Čede

Jovanovića skresati Dodiku

istinu u brk, niti imamo filmske

umjetnike (čast izuzecima) koji će

praviti priče o genocidu nad Bošnjacima,

namjesto što prave ratne

filmove o bošnjačkim pederima (Go

West) i andrićevskim idiotima (Gori

vatra), kako bi se dodvorili s-h šovinistima

i negatorima genocida. Niko

sa strane, ma koliko dobronamjeran

bio, ne može riješiti pitanje bošnjačkog

odnosa prema bošnjačkoj istini,

koji se danas ogleda u apsolutnom

odsustvu političke i društvene volje

u bošnjačkih zvaničnika da se svjedoči

kako je Republika Srpska genocidna

tvorevina koja mora nestati sa

mape antifašističkog svijeta, i kako

su Bošnjaci nakon Jevreja, procentualno,

najveće žrtve 20. stoljeća, i

da kao takvi moraju dobiti satisfakciju

u vidu izgradnje građanske Bosne

i Hercegovine, u kojoj će Ustav,

a ne entiteti, a ne kantoni, štititi građanska

i nacionalna prava svih naroda

i građana. Ovaj cilj ne zanima

ni Anđelinu, ni Čedomira, jer oni

imaju svoje zemlje, i svoje sudbine,

a njihova priča o Bosni postoji zbog

njih, a ne zbog nas. Bošnjaci konačno

moraju graditi svoj odnos prema sebi,

a ne da sebe gledaju i vrednuju tuđim

očima.

Impressum

Izdavač

GID SAFF

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo

mob: +387 61 255 322

distribucija: +387 62 287 412

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,

Filijala Bugojno

part br: 6764162000885351;

transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednik

Semir Imamović

Redakcija

Abdusamed Nasuf Bušatlić,

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz

Hodžić

DTP

Semir Šišić

Lektor

Abdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem

Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici:

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

Direktor

Semir Mujić

Direktor marketinga

Semin Rizvić

+387 62 343 635

Koordinator za dijasporu

Ramadan Rušid

+386 41 255 239

Štampa

EMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćaju.

ISSN 1512-651X

redakcija@saff.ba

saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

5


Hutba

Iskušenja i pouke zimske zemherije

Od Allahovih znamenja (ajeta)

koja potvrđuju Njegovo

postojanje, ali i Njegovu

svemoć, svakako su i pojave

poput smjene dana i noći i

smjene različitih godišnjih

doba. Uzvišeni Allah kaže: U

stvaranju nebesa i zemlje, u

smjeni noći i dana su dokazi

za razumom obdarene. (Ali

Imran, 190.)

Piše: Abdulvaris Ribo

Neka je hvaljen Allah, Mudri

i Sveznajući, koji je sve sa

mjerom stvorio i ljude bezbrojnim

blagodatima obasuo. Salavat

i selam neka je na Njegova miljenika i

našega poslanika, Muhammeda, sallallahu

alejhi ve sellem.

Od Allahovih znamenja (ajeta) koja

potvrđuju Njegovo postojanje, ali i Njegovu

svemoć, svakako su i pojave poput

smjene dana i noći i smjene različitih

godišnjih doba. Uzvišeni Allah kaže: U

stvaranju nebesa i zemlje, u smjeni noći

i dana su dokazi za razumom obdarene.

(Ali Imran, 190.). Ova različitost i smjena

godišnjih doba, od proljeća do zime,

poziva nas da razmišljamo o svemirskim

prostranstvima i o svemu onome što je

Mudri i Sveznajući sa svrhom i ciljem u

njemu stvorio. I Sunce i Mjesec su potčinjeni

Zemlji i njenim stanovnicima, ali

ne na način da ih unište, nego da im od

koristi budu. Moderna nauka je utvrdila

da kada bi Sunce bilo samo malo bliže

Zemlji, spalilo bi i Zemlju i sve što je na

njoj. Ljude u ljetnom periodu uznemirava

prevelika žega, pa šta bi bilo da se

Sunce samo malo Zemlji približi?

Isto tako, kada bi se Sunce samo

malo udaljilo od Zemlje, i Zemlja i sve

na njoj bi se zaledilo.

Oni koji su razumom obdareni i

koji razmišljaju, svjesni su ovih činjenica i

blagodati Allahovih, a naročito u vrijeme

ubitačne zimske hladnoće (zemherije),

kao što je ovih dana. Oni su svjesni da je

i savršenstvo koje vlada u svemiru velika

Allahova blagodat i to što je Suncu tačnu

putanju i položaj odredio i sve to čovjeku

potčinio. Uzvišeni kaže: I Sunce se kreće

do svoje određene granice, to je odredba Silnoga

i Sveznajućeg. (Jasin, 38.).

Dokaz Allahove moći i opomena ljudima

Ova odavno nezapamćena hladnoća i

zima, koja je pogodila ove naše krajeve i

u velikoj mjeri paralizirala život i kretanja

ljudi, dokaz je Allahove moći nad Svojim

robovima. Uzvišeni Allah da hoće, može

zalediti i Zemlju i sve ono što je na njoj i

niko to ne bi mogao spriječiti niti odgoditi.

Ova hladnoća treba nas podsjetiti na

neizmjerne Allahove blagodati koje nam

je podario. Ljudi većim dijelom godine, a

naročito oni koji žive na prostorima umjerene

klime, uživaju u blagodatima života i

opskrbi Allahovoj, ne trpeći ni preveliku

vrućinu, a ni prekomjernu hladnoću, pa

ih to učini da zaborave blagodati u kojima

žive i uživaju. Zbog toga postanu oholi,

obijesni i nemarni. Zato nam Uzvišeni

i Svemogući Allah s vremena na vrijeme

daje da nas pogode ekstremni vremenski

uvjeti, kao što su ove žestoke hladnoće i

obilne snježne padavine, da

nas podsjeti na Njegove blagodati

prema nama i da nas,

istovremeno, upozori na naš

nemar (gaflet), nepokornost

i nezahvalnost prema našem

Stvoritelju i Opskrbitelju. Ovo

što nas je zadesilo pokazalo je

i otkrilo našu ljudsku nemoć i

slabost, našu potrebu za Allahovom

milošću i blagodatima

bez kojih ni jednog trenutka

ne možemo. Mnogi prizori zatrpanih

sela i gradova i ljudi u

njima, blokiranih automobila,

neprohodnih puteva i sokaka,

to nam najbolje potvrđuju.

Svako zlo i nevolja koja

zadesi ljude, bilo da su ekstremne

vrućine ili hladnoće, ili

druge nevolje i nesreće, zadesile

su ih zbog njihovih grijeha,

neposlušnosti i nepokornosti

prema Allahu. Tako je

i sa ovom hladnoćom i zimom koja nas

je pogodila i koja nam je velika opomena

da se okanimo grijeha, da se Allahu

iskreno pokajemo, da Mu postanemo

pokorni, te da pomažemo i promoviramo

istinu i dobro, a da suzbijamo laž, zlo

i pokvarenost.

Ekstremna hladnoća je odušak

Džehennema

Dok sjedimo u

svojim toplim

domovima, siti

i bezbjedni,

sjetimo se onih

beskućnika,

siromašnih i

gladnih, kojih u

svakom mjestu

ima i koji u

ovim hladnim

zimskim danima

nemaju tople

domove, nemaju

šta naložiti i

nemaju čime

nahraniti svoju

čeljad.

Jedna od najvećih blagodati i pouka

zime, na što mnogi ljudi ne obraćaju pažnju,

je, svakako, i to da nas zimska zemherija

(hladnoća) podsjeća na džehennemsku

zemheriju (hladnoću) od koje se Allahu trebamo

utjecati i dobrim djelima tražiti spas

od nje. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu

anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve

sellem, rekao: “Kada u danu žestoke hladnoće

rob kaže: ‘La ilahe illellah, što je danas žestoka

hladnoća! Allahu moj, sačuvaj me džehennemske

zemherije (hladnoće)’, Uzvišeni

Allah kaže Džehennemu: ‘Jedan od Mojih

robova zatražio je od Mene da ga zaštitim od

tvoga zemherira (hladnoće) i Ja te uzimam

za svjedoka da sam ga zaštitio’. Upitali su: “A

šta je to džehennemska zemherija?” Rekao

je: “To je prebivalište u koje će biti bačen nevjernik

i u kojem će se raspadati od žestoke

hladnoće.”

(Hadis Bilježi Ibn es-Sunni u djelu Amelu-l-jevmi

ve-l-lejle, e 100/301 i El-Bejheki

u djelu El-Esmai ve-s-sifati, i 177-178.). Iako

vjerodostojnost ovoga hadisa nije potvrđena,

hladnoća koja nas je zadesila, ipak nas treba

podsjećati na džhennemski

zemherir (hladnoću), od koje

svakako trebamo tražiti zaštitu

od Allaha.

Prenosi također Ebu Hurejre,

radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve

sellem, rekao: “Džehennemska

vatra se požalila svome Gospodaru

i rekla: ‘Sama sebe pojedoh

(uništih).’ Allah joj je dopustio

dva oduška, jedan zimi, a jedan

ljeti i to je najveća vrućina i najveća

hladnoća koju osjećate.”

(Buhari, 3020; Muslim, 977).

Prenosi se od Ibn Abbasa,

radijallahu anhu, da je rekao:

“Stanovnici Džehenema će zatražiti

spas od vatre, pa će im

biti poslan hladni vjetar od čije

hladnoće će se kosti raspadati,

a oni će zatražiti da im se ponovo

vrati džhennemska vrelina.”

(Ibn Ebi Dunja u djelu Sifetu-nnar,

152.).

Prenosi se od Abdul-Melika ibn Umejra

da je rekao: “Čuo sam da će stanovnici

Džehennema zamoliti njegova čuvara da ih

izvede u kraj Džehennema. Bit će izvedeni,

ali će zateći nesnosnu i ubitačnu hladnoćuzemherir,

tako da će se ponovo vratiti u vatru,

zbog hladnoće koju su tamo našli.” Kao

što vidimo, kako god će stanovnici Džehennema

biti kažnjavani nesnosnom vrućinom,

tako će biti kažnjavani i nepodnošljivom

hladnoćom, koja se naziva zemherir.

Uzvišeni Allah kaže: Pa neka okušaju vodu

ključalu i hladnoću nesnosnu (gassak). (Sad,

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

6


57.). Ibn Abbas je rekao: “Gassak je hladna

zemherija koja će svojom hladnoćom pržiti.”

Neki su kazali da je gassak hladna smrdljiva

kapljevina.

Jedan pobožnjak je rekao: “Nikada nisam

gledao snijeg kako pada, a da se nisam

sjetio lepršanja listova (suhufa) na Dan proživljenja

i okupljanja.”

Pravi vjernik iz svakog prizora i događaja

treba da izvuče pouku, a naročito iz onih

neuobičajenih i rijetko vidljivih, kao što su

ekstremne vrućine i hladnoće. Prenosi se da

je Zubejd el-Jami jedne noći ustao da klanja

noćni namaz. Došao je do posude u kojoj

je bila voda za abdest i kada je stavio ruku

u nju, osjetio je da je voda izuzetno hladna,

skoro da se zaledio od njene hladnoće. Tada

se sjetio zemherira (džhennemske hladnoće)

i ruka mu je ostala u posudi, koju nije izvadio

sve dok nije svanulo. Ujutro je došla njegova

služavka i kada ga je zatekla u takvom

stanju, upitala je: “Šta je tebi, gospodaru?

Zašto nisi klanjao ove noći kao što obično

klanjaš, nego tako sjediš u tom stanju?” On

je odgovorio: “Teško tebi! Stavio sam ruku

u ovu posudu u kojoj je bila izuzetno hladna

voda. Sjetio sam se zemherira i, tako mi

Allaha, nisam osjetio žestinu hladnoće sve

dok mi ti nisi došla. Zaboravi i nikome o

ovome ne pričaj dok sam živ.” Niko za to

nije ni saznao, sve dok, Allah mu se smilovao,

nije umro.”

Hladnoća je teža od vrućine

Iako je vrućina teško podnošljiva, ona

uglavnom nije ubitačna, ipak je hladnoća

gora i teža za podnošenje. Zbog toga se ljudi

više pribojavaju hladnoće, nego vrućine, na

što upućuje i sam Kur’an. Uzvišeni Allah

na početku sure En-Nahl spominje glavne

i osnovne blagodati koje je dao čovjeku od

kojih je i stoka. Uzvišeni kaže: ...i stoku On

za vas stvara, njome se od hladnoće štitite, a

i drugih koristi imate, a njome se i hranite.

(En-Nahl, 5.). A na kraju sure spominje

ono što nadopunjava spomenute blagodati,

pa kaže: ...i odjeću koja vas čuva od vrućine i

daje vam i oklope koji vas u borbi štite, i tako

vam upotpunjava blagodat Svoju, da biste

bili poslušni. (En-Nahl, 81.). Uzvišeni Allah

u ovome ajetu, odjeću kojom se štitimo od

hladnoće, nije spomenuo kao ono čime se

upotpunjava Njegova blagodat, zbog toga

što ju je spomenuo sa osnovnim i glavnim

blagodatima na početku sure. Zaista

je odjeća, a posebno ona od krzna i vune,

velika blagodat bez koje bi teško podnijeli

zimu i velike hladnoće. To najbolje osjetimo

i dokučimo kada slabo obučeni izađemo

napolje u ovim danima ekstremnih

hladnoća.

Savršenstvo blagodati koje će uživati

stanovnici Dženneta, ogleda se i u tome

da u njemu neće osjetiti ni vrućine ni hladnoće.Uzvišeni

Allaha kaže: ...naslonjeni na

divanima, oni u njemu ni žegu ni hladnoću

neće osjetiti. (El-Insan, 13.). Katade je rekao:

“Allah je znao da žega i žestoka hladnoća

uznemiravaju ljude i pričinjavaju im neugodnosti,

pa ih je (džennetlije) u Džennetu

sačuvao i jednog i drugog ezijeta.”

Zima je proljeće za vjerničku dušu

Iako zima sa sobom donosi mnoge

neugodnosti, donosi i jednu

Iako zima

sa sobom

donosi mnoge

neugodnosti,

donosi i jednu

veliku blagodat,

a to je prilika

za dobro djelo

i ibadete u

zimskim danima

i noćima.

Zimske noći

su duge i to

je jedinstvena

prilika da ih

provodimo u

ibadetu, kao

što je učenje

Kur’ana i noćni

namaz.

veliku blagodat, a to je prilika

za dobro djelo i ibadete u

zimskim danima i noćima.

Zimske noći su duge i to je

jedinstvena prilika da ih provodimo

u ibadetu, kao što je

učenje Kur’ana i noćni namaz.

S druge strane, zimski dani su

kratki i pohladni, pa nam je to

rijetka prilika da dobar dio tih

dana provedemo u dobrovoljnom

postu. Prenosi se od Ebu

Seida el-Hudrija, radijallahu

anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem,rekao:

“Zima je proljeće za vjernika.”

(Ahmed u Musnedu, 11291.

Albani je ovaj hadis ocijenio

slabim.). Ibn Redžeb je o

značenju ovoga hadisa rekao:

“Zima je proljeće za vjernika

zbog toga što on zimi svoju

dušu hrani u baštama pokornosti,

slobodno hodi po mejdanima

ibadeta, srce čisti u

vrtovima dobrih djela do kojih zimi lakše

dolazi. Kao što se životinje nahrane u proljetnim

pašnjacima, pa nadebljaju i oporave

se, tako se i zimi popravi vjera pravoga

vjernika, uz ibadete koje mu je Allah u

tim danima olakšao. Vjernik je u stanju

da posti zimske dane bez poteškoće i napora,

koji bi mu mogli prouzročiti glad i

žeđ, zbog toga što su ti dani kratki i hladni.”

Prenosi se od Amira ibn Mesuda el-

Džumehija da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “Post u zimskim

danima je hladni (lahki) plijen.” (Timrizi,

7272; Ahmed u Musnedu, 18191 i hadis je

vjerodostojan.). Prenosi se od Ebu Hurejre,

radijallahu anhu, da je rekao: “Hoćete

li da vam kažem šta je hladni plijen?”

“Naravno”, rekli su. On je rekao: “Post

zimi.” (Letaifu-l-me’arif

f 356).

Velikani iz prvih generacija muslimana

ozbiljno su prihvatili ove poslaničke savjete,

pa su zimske noći provodili u ibadetu, a

dane postili. Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu

anhu, da je, kada bi nastupila zima,

govorio: “Dobro došla zima! U njoj se spušta

bereket, u njoj su noći duge za noćni namaz,

a dani su kratki za posta.”

Jahja ibn Muaz je govorio: “Noć je duga

i nemoj je svojim spavanjem skraćivati, islam

je čist i nemoj ga svojim grijesima prljati.”

Prenosi se da je Muaz ibn Džebel, kada

mu je došla smrt, jako plakao, pa je upitan:

“Šta te je rasplakalo?” Rekao je: “Plačem za

postom u danima žege, za noćnim

namazom u zimskim noćima

i za sjedenjem na koljenima

pred ulemom.” Allahu ekber!

Oni su plakali zbog toga što su

nestale prilike za ibadet i pokornost

Allahu, a danas većina ljudi

plače za onim što od dunjaluka

izgube i što ih prođe.

Sjetimo se gladnih i nemoćnih

Dok sjedimo u svojim toplim

domovima, siti i bezbjedni,

sjetimo se onih beskućnika,

siromašnih i gladnih, kojih u

svakom mjestu ima i koji u

ovim hladnim zimskim danima

nemaju tople domove,

nemaju šta naložiti i nemaju

čime nahraniti svoju čeljad.

Pomozimo ih u ovim danima

nepodnošljive hladnoće i zime.

Odnesimo im hrane, odjeće i

ogrjeva. Tako ćemo se najbolje

Allahu zahvaliti na blagodatima

koje nam je podario. Isto tako, nemojmo

zaboraviti našu braću muslimane u

islamskom svijetu, koji ne uživaju blagodati

koje mi uživamo, a naročito muslimane u

Palestini i Siriji, koji trpe torture nasilnika i

koje ove zimske dane provode u strahu, nesigurnosti,

mnogi od njih bez svoga doma,

u kolektivnim centrima i šatorskim naseljima.

Sjetimo ih se pa makar dovom, jer oni

su naša braća muslimani, oni su ljudi. To

je naša najmanja obaveza i pokazatelj našeg

imana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

je rekao: “Vjernike u njihovoj međusobnoj

samilosti, ljubavi i suosjećanju, vidiš kao

jedno tijelo. Kada jedan organ oboli, cijelo

tijelo zbog toga osjeća nesanicu i groznicu.”

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Islamski pogram duhovnog odgoja i nadogradnje

Hatib: Dr. Usama ibn ‘Abdullah el-Hajjat

Prevo i sažeo: Semir Imamović

Hvala Allahu, Velikome i Preuzviše-

Hnome, Njega hvalimo, i svjedočimo

Hda je On jedini Bog, koji druga Hnema, koji sve stvara i čini skladnim,

i koji sve sa mjerom određuje

i nadahnjuje, i svjedočimo

da je Muhammed, Allahov rob

i poslanik, i izaslanik upute i milosti.

O ljudi, bojte se Uzvišenog

Gospodara, pred Kojim će te,

na Sudnjem danu, stajati i račun

za svoja djela polagati: ...na Dan

kada će čovjek od brata svoga pobjeći,

i od majke svoje i od oca svoga,

i od druge svoje i od sinova svojih

- toga Dana će se svaki čovjek

samo o sebi brinuti. (‘Abese, 34.-

37.). Duhovno pročišćenje i preobražaj

osnovna je težnja i misija

različitih kulturnih i vjerskih

tradicija. Svaka od tih tradicija,

unutar sebe, izgradila je poseban

vrjedonosni sistem i ustanovila

posebna, često, rigorozna pravila

ponašanja, kojih se njeni sljedbenici

moraju pridržavati ukoliko

žele ostvariti ovaj uzvišeni cilj

i težnju, iskusiti istinsku sreću,

blagostanje i smiraj duše. Različiti oblici

tjelesnog samokažnjavanja i odricanja, koje

pojedine kulture nazivaju meditacijom i borbom

protiv vlastitih prohtjeva, svjesno i namjerno

ustezanje od čari i ljepota ovoga svijeta,

duboka povučenost i poniranje u sebe

kako bi se, iz vlastite asketske perspektive,

dosegla nadosjetilna zbilja, promišljanja koja

su više produkt ljudske mašte i priviđanja,

negoli kontakta sa stvarnim svijetom i njegovim

činjenicama, samo su neke od metoda

na kojima insistiraju i počivaju razna duhovna

i ezoterička učenja. Svako ko iole poznaje

ovu oblast, a uz to je objektivan i nepristrasan,

priznat će, otvoreno i nedvosmisleno, da

jedino islam nudi sveobuhvatan, cjelovit, po

intencijama jasan, i sa ljudskom prirodom i

potrebama kompatibilan (usklađen) sistem i

program duhovnog odgoja i nadogradnje, s

obzirom da samo on proizilazi iz autentične

Božije objave i poslaničke prakse. Allah je

poslao Svoje poslanike i objavio Knjige kako

bi ljude uputio putevima koji Njemu vode,

putevima pročišćenja duše i popravljanja stanja

srca, i kako bi im objasnio da je to moguće

ostvariti jedino kroz Njegovo iskreno

obožavanje, zbog kojeg ih je i stvorio, kao

što kaže Uzvišeni: Džine i ljude sam stvorio

Allah je poslao

Svoje poslanike

i objavio Knjige

kako bi ljude

uputio putevima

koji Njemu

vode, putevima

pročišćenja

duše i

popravljanja

stanja srca,

i kako bi im

objasnio da

je to moguće

ostvariti jedino

kroz Njegovo

iskreno

obožavanje,

zbog kojeg ih je

i stvorio.

samo zato da Mi se klanjaju. Ja

ne tražim od njih opskrbu niti

želim da Me hrane, opskrbu daje

jedino Allah, Moćni i Jaki! (Prijevod

značenja, Ez-Zarijat, 56.-

58.). Put duhovnog pročićenja,

o kojem ovisi čovjekov uspjeh

na ovom i budućem svijetu, u

Božijoj Knjizi i Poslanikovom

Sunnetu, do u detalje je pojašnjen

i rasvijetljen. Evo nekih

kur’anskih citata koji to vjerodostojno

potvrđuju: ...i duše i Onoga

koji je stvori, pa joj put dobra

i put zla shvatljivim učini, uspjet

će samo onaj ko je očisti, a bit će

izgubljen onaj ko je na stranputicu

odvodi! (Eš-Šems, 7.-10.).

Postići će šta želi onaj koji se očisti

(svoju dušu) i spomene ime Gospodara

svoga pa molitvu obavi!

(El-E‘ala, 14., 15.); “Idi faraonu, on se osilio,

i reci: ‘Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru

tvome poučim, pa da Ga se bojiš?’” (En-

Nazi’at, 17.-19.). Kur’an je, kako ga Allah,

dželle šanuhu, naziva, “ruh’’ (duša, duh) i

“nur’’ (svjetlo) pomoću kojeg Allah upućuje

onoga koga hoće na Pravi put. (Prijevod značenja,

Eš-Šura, 52.). Kur’an jasno naglašava

da je temelj duhovne izgradnje u islamu,

njen duh, stub i osnovni elemenat, tevhid

– vjerovanje u aspolutnu Božiju jednoću i

jedinstvo, a njegova suština je, kako to pojašnjava

Ibnu-l-Kajjm: “...svjedočenje da je

samo Allah Rabb – Stvoritelj i Upravitelj,

da se sve zbiva po Njegovoj volji i htijenju,

da se, bez Njegove dozvole, nijedno zrno

ne može pomjeriti, da su sva stvorenja u

Njegovoj vlasti i posjedu, da samo On

upravlja ljudskim srcima, koja od njih

hoće, uputi, a koja hoće, ostavi u zabludi,

okreće ih i usmjerava kako hoće, da On

jedini vjernička srca nadahnjuje bogobojaznošću,

upućuje i čisti, a srca nevjernika

i grješnika ispunjava grijehom i zabludom.

Onoga kog uputi na Pravi put, to je učinio

iz Svoje mudrosti i dobrote, a koga u zabludi

ostavi, to je učinio iz Svoje mudrosti

i pravednosti.’’

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

8

El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Pogrešni načini

primjene vakufa i oporuke

Hatib: Dr. Husejn Ali Šejh

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Jedna od mnogobrojnih nevolja

sa kojima se danas susreće muslimansko

društvo, jesu i problemi

unutar jedne ili više porodica

koji nastaju kao posljedica nepoznavanja

ili neprecizne formulacije svih

pojedinosti vezanih za vasijjet – šerijatsku

oporuku ili vakuf – trajno

dobro koje musliman dobrovoljno

ostavlja nakon svoje smrti, s ciljem

da se tim dobrom koriste muslimani.

Ponekad neki ljudi žele svojim

nasljednicima uskratiti pravo na

imetak koji im po automatizmu pripada

nakon smrti dotične osobe, pa

pribjegavaju vakufu kao vrsti nelegitimne

lukavštine i mudrolije. Dakle,

ova osoba svoj imetak “uvakufi” ali

ne s primarnom namjerom da učini

dobro djelo i na taj način se približi

Allahu, već mu je osnovni cilj da

svojim šerijatskim nasljednicima,

ma ko oni bili, uskrati pravo na

imetak koji je ostao iza njega. Nema

nikakve sumnje da je ovo djelo šerijatski

nelegitimno, i da se može

okvalificirati kao haram – strogo zabranjeno,

o čemu su govorili mnogi

islamski učenjaci, između kojih i

šejhul-islam Muhammed b. Abdulvehhab,

r.h. Kada je o ovome riječ,

među muslimanima je vrlo proširena

još jedna izuzetno ružna praksa.

Naime, neki muslimani prilikom

uvakufljenja svoje imovine, određenim

nasljednicima daju prednost

nad drugima, te na taj način ovim

drugim čine nepravdu, što uzrokuje

mnogo problema na dunjaluku,

a i sam vakif – zavještač, čini očiti

grijeh za kojeg će pred Uzvišenim

Allahom snositi odgovornost. Šejh

Sa’di, r.h., u vezi ovoga, kazao je:

“Nikome nije dozvoljeno da nešto

uvakufi ako to uvakufljenje sa sobom

nosi šerijatski zabranjene stvari

ili ako sam čin uvakufljenja sadrži

očitu nepravdu, kao naprimjer, da


El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Milost svjetovima

Hatib: Muhammed Selim

Preveo i sažeo: Esad

Mahovac

Ponekad neki

ljudi žele svojim se jednom nasljedniku

daje

nasljednicima

uskratiti pravo prednost nad

na imetak drugim, bez

koji im po ikakvog validnog

šerijatskog

automatizmu

pripada nakon

uporišta. Niko

smrti dotične

osobe, pa

nema pravo da

pribjegavaju shodno vlastitim

strastima

vakufu kao vrsti

nelegitimne i prohtjevima

lukavštine i dijeli i rasparčava

svoj ime-

mudrolije.

tak, već se i po

ovom pitanju

mora pokoriti

Šerijatu i nje-

govim pravilima. U suprotnom,

sigurno će postupiti nepravedno…”

Ovo su samo neki od šerijatskih

prekršaja vezanih za pitanje vakufa

i vasijjeta koji su se proširili u našem

društvu, ali oni nažalost nisu

i jedini. Na kraju, napominjemo

još jednu vrlo bitnu stvar koja se

tiče vakufa, a to je vođenje brige

o njemu od strane onih kojima je

briga o vakufu povjerenja. Svi oni

kojima je povjerena ova veličanstvena

obaveza, moraju biti bogobojazni

i maksimalno oprezni

i nikada ne dozvoliti prokletom

šejtanu ili svojim strastima da ih

navedu da od vakufa nešto uzmu

u svoju ličnu korist, ili da zanemare

vođenje brige o vakufu i na taj

način upropaste veliko dobro koje

je određeni musliman ostavio iza

sebe. Neka se u tom pogledu boje

Uzvišenog Allaha i neka im stalno

na umu bude Dan velikog suda, na

kojem: …neće nikakvo blago, a ni

sinovi od koristi biti, samo će onaj

koji Allahu srca čista dođe spašen biti.

(Eš-Šu’ara, 88.-89.).

Cjelokupni Poslanikov,

sallallahu alejhi ve

sellem, život moguće

je posmatrati kroz jedan

kur’anski ajet i shvatiti koliko

je velika Allahova milost

prema čovječanstvu kada

mu je darovao poslanika

poput njega. Prisjetimo

se svega što smo učili o

Poslaniku, a onda razmislimo

da li to izlazi iz okvira

ovog kur’anskog ajeta:

Došao vam je Poslanik, jedan

od vas, teško mu je što ćete na

muke udariti, jedva čeka da

Pravim putem pođete, a prema

vjernicima je blag i milostiv.

(Et-Tevba, 128.). Kako

da ne a Allah ga je poslao

kao milost svjetovima. On

nije poslanik jedne nacije,

jednog vremena, nego za

sve koji će doći do Sudnjega

dana. Kako je samo velika

zabluda ljudi koji žive oko

nas. Toliko mrze njega, njegovu

vjeru, te se protiv nje

i njenih sljedbenika bore, a

on ih sa svojom poslanicom

poziva u spas, mir i sreću na

oba svijeta. Da znaju koliku

milost im je Allah u njemu poslao ne

bi ostao ni jedan detalj iz Poslanikova,

sallallahu alejhi ve sellem, života, a da

ga ne bi veličali, štaviše i sam datum

njegovog rođenja uzeli bi za svoj praznik

i datum računanja vremena. Svi

oni koji ga napadaju i koji žele da

zatru njegovu vjeru neka znaju da je

Allah njegov zaštitnik i zaštitnik njegove

vjere i njenih pristalica. Neka

znaju da će doći vrijeme kada će se

ponovo sukobiti sa Muhammedom

preko njegovih iskrenih sljedbenika

koji će ukloniti nepravdu i preuzeti

vlast na Allahovoj Zemlji.

S ovog časnog mjesta pozivam muslimane

da napuste ono što je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

osudio i zabranio. Dosta je bilo

laži, prevare, mita, raznih oblika

nepravde, kidanja rodbinskih veza

S ovog časnog

mjesta

pozivam

muslimane da

napuste ono

što je Allahov

Poslanik,

sallallahu

alejhi ve

sellem, osudio

i zabranio.

Dosta je

bilo laži,

prevare, mita,

raznih oblika

nepravde,

kidanja

rodbinskih

veza i

nedobročinstva

prema

roditeljima.

i nedobročinstva prema

roditeljima. Iako ovo važi

za sve muslimane, ipak njihovi

vladari su najpreči da

se povedu za njegovim moralom

i njegovom milošću,

tim više što isti ti danas

bespravno prolijevaju krv

Poslanikovih, sallallahu

alejhi ve sellem, sljedbenika

i uveliko zatiru islam.

Druga jako bitna stvar s kojom

nam dolazi Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

a opet na indirektan način

govori o milosti prema

čovječanstvu, jeste

traženje znanja o čemu

govori prva kur’anska naredba,

a ona glasi: Čitaj,

u ime Gospodara tvoga koji stvara...

(El- ‘Alek, 1.). Zato ovi teški uvjeti

u kojim živimo ne smiju nas pokolebati

pa da svoju djecu ne šaljemo

u školu. Štaviše nastavnici i učitelji

svakodnevno bi trebali govoriti svojim

učenicima o vrijednosti i obaveznosti

traženja znanja. I ovo je jedna

velika Allahova milost prema nama

kada nas postiče na puteve koji vode

napretku i sreći na oba svijeta.

Trebamo znati da je Poslanikova, sallallahu

alejhi ve sellem, milost obuhvatala

sve: ljude i životinje, muslimane

i nemuslimane, velike i male,

muško i žensko. Međutim, ponajviše

je bio pažljiv i milostiv prema svojoj

čeljadi, pa zato budimo i mi milostivi

prema njima, jer mnogo je danas

muslimana koji u porodici čine

naselje.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

9


Polumjesec

Evropski sud za ljudska prava u

Strasbourgu

Vlasti BiH ne poštuju

presudu Europskog suda

– Abu Hamza će još dugo

robijati u Imigracionom

centru

Nakon dužeg vremena Evropski

sud za ljudska prava u

Strasbourgu donio je odluku kojom

se Imad al-Husin, poznatiji kao Abu

Hamza, oslobađa zatočeništva iz

Imigracionog centra u Lukavici, odnosno

Evropski sud za ljudska prava

u Strasbourgu je presudio da je Bosna

i Hercegovina, kršeći europske

konvencije, protuzakonito uhapsila

Abu Hamzu i više godina ga držala

u zatvoru. Abu Hamza protuzakonito

robija od 5. oktobra 2008. godine.

Također, Evropski sud za ljudska

prava u Strasbourgu utvrdio je kako

u sadašnjim okolnostima ne postoje

uvjeti za njegovu deportaciju u Siriju,

zbog potencijalne prijetnje da bi time

bio izložen torturi i nehumanom postupanju.

Ova presuda bi, da je BiH

istinska pravna država, trebala Abu

Hamzi donijeti slobodu. Nažalost,

sudeći prema prvim izjavama Službe

za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine,

Abu Hamza će još dugo

robijati u Imigracionom centru. Očito

je da vlasti BiH nisu spremne da

sprovedu presudu Europskog suda za

ljudska prava u Strasbourgu i puste

Abu Hamzu na slobodu. Umjesto

toga, BiH će i dalje kršiti prava Abu

Hamze i njegove porodice. Na kraju,

ako to može biti ikakva utjeha,

kao utjeha Abu Hamzi i njegovoj

porodici ostaje istina koju je utvrdio

Europski sud za ljudska prava u

Strasbourgu da je Bosna i Hercegovina

pogazila njegova ljudska prava i

da bi, da je pravde u ovoj državi, već

davno bio na slobodi.

Inicijativa za osnivanje Asocijacije

muslimanske omladine

Prava ideja u pravo

vrijeme sa ispravnim

namjerama

Već duže vremena unutar Islamske periodu će se preći i na organizacijsko

okupljanje i koordiniranje rada i

Vosnivanju jedne krovne asocijacije koja djelovanja omladine. Muslimanska

Vzajednice u BiH postoji ideja o

bi se brinula o problemima i potrebama

muslimanske omladine. Na osnovu različitim problemima i izazovima,

omladina se svakodnevno suočava sa

razgovora sa zvaničnim predstavnicima kako u Bosni i Hercegovini, tako i u

Rijaseta, odobrena je inicijativa o osnivanju

Asocijacije muslimanske omla-

zainteresovane, a prvenstveno musli-

dijaspori. Ovim putem pozivamo sve

dine, stoga vas pozivamo da date svoj mansku omladinsku populaciju, bez

doprinos i progovorite o problemima obzira na akademsko ili profesionalno

zvanje i usmjerenje, da se pridruže

koji opterećuju našu ličnu i kolektivnu

svakodnevnicu, kao i da ponudite svoje

viđenje rješenja za iste, navodi se u stije, prijedloge koji bi produktivno

grupi te iznesu svoje komentare, suge-

saopćenju Rijaseta IZ u BiH, objavljnom

na Rijasetovoj web stranici. Dalje i o problemima sa kojima se suočavaju

pomogli u razvoju Asocijacije, te kažu

se još navodi: “S obzirom na informacijsko

doba u kojem živimo, Asocijacija je mišljenje kako Islamska zajednica

u svom okruženju, ali i da iznesu svo-

muslimanske omladine trenutno elektronski

okuplja omladinu sa područja čeno, ovo je prava ideja u pravo vri-

može pomoći mladima”. Kratko re-

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i jeme i sa ispravnim namjerama a koja

Hercegovini, stoga je u svojoj inicijativnoj

fazi pokrenula zvaničnu Facebook pridružimo se i pomozimo ostvarenje

traži našu adekvatnu podršku. Zato,

grupu putem koje nastoji da registruje

potrebe i probleme muslimanske informacija posjetite Facebook gru-

ove dobre i pametne namjere. Za više

omladine koje će u narednom periodu

postepeno rješavati, a u narednom

pu Asocijacije: http://www.facebook.

com/groups/240094232731905/

Biblijski propisi ishrane

Biblija zabranjuje jedenje svinjskog mesa

Na web stranici “Poziv u raj”

objavljen je vido prilog u kojem

se iznose zanimljive činjenice o štetnosti

jedenja svinjskog mesa. Također,

u istom video prilogu se iznose stavovi

kršćanskih proprovjednika o jedenju

svinjskog mesa te se iznose dokazi iz

Biblije po kojima je jedenje svinjskog

mesa strogo zabranjeno. Prenosimo

dokaze iz Biblije o svinjskom

mesu.

Biblija, Ponovljeni zakon

– Deuteronomy 14:8

A svinja, premda ima

papke razdvojene, ne

preživa: neka je za vas

nečista. Njezina mesa

nemojte jesti niti se njezina

strva doticati.

Biblija, Levitski zakonik

– Leviticus 11:7,8

A svinja, iako ima papak,

i to papak razdvojen,

ne preživa - za vas je

nečista.

Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove

strvine doticati - za vas su one

nečiste.

Spomenuti video prilog možete pogledati

na sljedećem web linku.

h t tp://pozivuraj .com/index.

php?option=com_content&view=articl

e&id=1286:biblija-zabranjuje-svinjskojmeso&catid=38:nemuslimani&Itemid=74

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

10


Ludi polumjesec

Hamidov svinjeći kutak

Na BHT1 već duže vrijeme se emitira

kulinarski show “BH Gastro

kutak”. U emisiji “BH Gastro kutak”,

emitiranoj 9. januara, povodom srpskog

pravoslavnog Božića kuhar je bio

Hamid. U emisiji je gostovao i pravoslavni

pop Boško Tošević. Negdje

Apel za pomoć

Samiru Okiću potrebno 300.000 eura za novo srce

na početku emisije voditelj Darko se

obraća kuharu Hamidu: “Da vidimo

šta je to Hamid naš smjestio u ovu

Božićnu...”. A Hamid odgovara: “...

mi svi znamo da je dobro prase s ražnja

i janje, da je to nešto što je vrhunac našeg

Božića, pored svih ostalih jela koje

znamo, krvavica,

itd... ovaj put mi

smo to pokušali

modernizovati

jednom dobrom

Božićnom salatom

u kombinaciji

mesa sa povrćem

i lijepom svinjskom

šniclom“.

Pop Boško je sa

velikim zaprepašćenjem

i zadovoljstvom

gledao

u kuhara Hamida

kako hvali svinjsku

šniclu i praseće

pečenje. Tako

ti je to kada se

Bošnjo Hamid

dodvorava popu

Bošku.

Tridesetpetogodišnji Samir Okić,

iz Srebrenika, pola godine je prikovan

za bolesnički krevet. Smješten

je na UKC Tuzla i čeka pomoć dobrih

ljudi kako bi otišao na transplantaciju

srca sa plućnim krilom u berlinskoj

klinici. Deset godina, otkako je

uposlen u UKC Tuzla, Samir Okić je

pomagao bolesne. Međutim, sudbina

je htjela da i on padne u postelju i da

čeka pomoć dobrih ljudi. “Vjerujem

da će mi pomoći. Dobrih ljudi je bilo

uvijek, zašto ih ne bi bilo i sada”, kaže

teško bolestan, ali optimističan Samir

Okić. Najteže mu pada što rijetko

viđa svoju djecu. Damir i Mirna rijetko

kada vide oca, ali se nadaju kako

će jednog dana svi zajedno ponovo

biti zdravi i sretni. “Za operaciju je

potrebno oko 300.000 eura, a takva

transplantacija se može obaviti samo

na klinici u Berlinu. Pokrenuli smo

akciju prikupljanja pomoći. Nadamo

se najboljem, iako je vremena sve manje”,

kaže Samirova supruga Mirela.

Samir boluje od dilatativne kardiomiopatije,

odnosno njegovo srce funkcioniše

s minimalnim kapacitetom. Za

petnaestak dana Samir bi trebao otići

na pretrage u Berlin, a u naredna dva

mjeseca neophodno je prikupiti oko

300.000 eura kako bi on ostao među

živima.

Pozivom na humanitarni broj 090 292

017 donirate 3 KM za Samirovo liječenje.

Vaš prilog možete uplatiti i u

Raiffesen Banci na račun: Račun

korisnika-09250533311 TRN BAN-

KE: 1610250000000047

Devizne uplate se vrše na račun :

Raiffeisen Bank DD Bosna i Hercegovina

SWIFT CODE: RZBABA2S

IBAN

CODE:

BA391612250018483976

Na ime SAMIR OKIĆ

Adresa : GORNJI MORANJCI BB

SREBRENIK

Doris Pack

Velikosrpska utjecajna

sluškinja

Mediji iz Republike

Srpske hvale Doris Pack

zbog njene namjere da u ime

Vanjskopolitičkog komiteta

Europskog parlamenta priprema

da objavi rezoluciju kojom

će se pozvati Islamska zajednica

u Bosni i Hercegovini da se “jasno

negativno izrazi o rastu vehabizma”.

Tim povodom Služba

za odnose s javnošću Rijaseta

Islamske zajednice izdala je saopćenje

za javnost u kojem se

kaže: “Izjave parlamentaraca

Europskog parlamenta Doris

Pack i Holanđanina Bastiana

Beldera podsjećaju Islamsku zajednicu

u Bosni i Hercegovini i

muslimane Bošnjake na stavove,

propagandu i psihološki rat srpskih

ekstremista kojima su izloženi

svo ovo vrijeme. Ti ekstremistički

stavovi, pod plaštom

borbe protiv samo njima znane

islamske i muslimanske prijetnje

Europi, odgovorni su za

teške patnje, zločine i masovna

stradanja muslimana Bošnjaka,

uključujući i genocid”.

Doris Pack je još jednom pokazala

svu drskost i otvoreno

se stavila na stranu srpske četničke

propagande. Nažalost,

Doris Pack obavlja utjecajnu

političku poziciju u institucijama

Europske unije. Srpski lobisti

su očito dobro shvatili koga

treba lobirati. Zahvaljujući jalovoj

bošnjačkoj politici, Doris

Pack je još više olakšan posao

obavljanja prosrpske propagande

protiv islama i muslimana u

BiH.

11


Finansije

Građani širom svijeta

sve više imaju povjerenje

samo u islamsko

bankarstvo

Fenomen islamskih banaka širi

se Europom posebno u državama

gdje je dosta imigranata, a

banke na Zapadu posebno “izluđuje”

činjenica da te islamske

banke uvijek tačno i precizno daju

podatke u šta se investira novac

štediša, navodi se u najnovijim

medijskim izvještajima o kretanju

islamskog bankarstva u svijetu.

“Naše su banke i društveno su

odgovorne, jer se ne bave financiranjem,

niti u bilo kom pogledu

sudjeluju u proizvodnji i distribuciji

alkohola, opojnih droga, pornografije,

prostitucije, igara na

sreću, duhana, medija i medijskih

programa i filmova koji promoviraju

nasilje, perverziju i nemoral,

kao ni oružje niti bilo što drugo

za što je znanost utvrdila da šteti

čovjeku”, kaže Mohamed Boulif,

konsultant belgijskog predstavništva

islamske banke Chaabi Boulif.

Bosna i Hercegovina još uvijek

nije donijela zakonsku regulativu

kojom se dozvoljava promet proizvoda

islamskog bankarstva. U

BiH se na islamsko bankarstvo

još uvijek gleda kroz islamofobične

predrasude. Nadamo se da će

se i naša zemlja uskoro priključiti

ovom svjetskom procesu i iskoristiti

veliki potencijal islamskog

bankarstva.

Mostar

U Mostaru su i Srbi podijeljeni

Reagirajući na reakcije Islamske za-

Rjednice u BiH na njegove antimusli-

Rmanske izjave, kardinal Vinko Puljić je u

intervjuu za Katoličku novinsku agenciju

rekao da su lokalne vlasti u Travniku

Islamskoj zajednici vratili svu imovinu a

da Katolička crkva ne može da uđe u posjed

zgrade Gimnazije. “Naveo sam im

primjer Travnika u kojem su vlasti vratili

na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj

zajednici, a više od sedam godina ne žele

izvršiti presudu Doma za ljudska prava i

vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije

u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku

nadbiskupiju ima osobitu važnost”, požalio

se kardinal Puljić. Travnička gimnazija

je od osobite važnosti i za Bošnjake jer je

ova zgrada napravljena tako što je srušena

nova Tophane džamija i na njenim temeljima

izgrađena crkva i samostan koji su

kasnije pretvoreni u isusovačku gimnaziju.

Iako postoje historijski dokazi, niko ne

insistira na tome da je, kako kaže Vinko

Puljić, Nadbiskupska gimnazija napravljena

na temeljima Tophane džamije. U

memorandumu koji je grupa uglednih

Bošnjaka početkom

juna 1901. godine

u Beču predala

caru i kralju Franji

(Francu) Josipu I,

a kojeg su potpisali

čuveni mostarski

muftija Ali Fehmi

Efendi Džabić,

te Hamid-beg

Hasanpašić, Hadži

Bosna i Hercegovina je veoma složena

zemlja, zemlja puna apsurda. To

se najbolje vidi na primjeru mostarskih

Srba, odnosno na činjenici da su malobrojni

mostarski Srbi toliko podijeljeni

da imaju čak i dvije “Prosvjete”. U

Mostaru, rodnom gradu čuvenog pjesnika

Alekse Šantića, ovih dana je obi-

lježeno 88 godina od pjesnikove smrti,

a obilježavanje tog datuma odvojeno su

organizovale dvije “Prosvjete” iz ovog

grada. Srpsko prosvjetno i kulturno

društvo “Prosvjeta” Mostar i Srpsko

prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta”

- Gradski odbor Mostar odvojeno

su, sa dva različita programa, odali

počast velikom pjesniku. Podijeljeni

mostarski Srbi odvojeno su položili čak

i cvijeće na grob Alekse Šantića.

Travnik

Travnička Nadbiskupska gimnazija sagrađena je na temeljima

srušene Tophane džamije

Osman Efendi Prčić, Hadži Sulejmanbeg

Cerić, Hadži Salih-aga Bičakčić i

Šerif Efendi Arnautović, navodi se slje-

deća informacija: “U Travniku su jezuiti

oborili novu Tophane džamiju, a na

njenom mjestu podigli svoj samostan i

crkvu”.

Ovako Katolička crkva opisuje prilike

prije i tokom izgradnje Nadbiskupske gimnazije

u Travniku: “Nakon više stoljeća

turske okupacije Bosne i teškog perioda

za njene stanovnike i katoličku Crkvu,

1878. g. Austrougarska monarhija dobiva

mandat za uspostavu svoje vlasti na ovom

području. S dolaskom nove vlasti otvaraju

se mogućnosti za obnovu redovite crkvene

hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Kao

prvi Vrhbosanski nadbiskup imenovan je

dr. Josip Stadler, kojega je čekala veoma

teška zadaća: podizanja nove biskupije.

Jedan od mnogih problema s kojima se

suočio bila je i potreba za osnivanjem

ustanova koje će se baviti odgojem budućih

svećeničkih kandidata. Kao mjesto

izgradnje budućeg dječačkog sjemeništa

izabran je Travnik koji je i u periodu

turske okupacije

bio središte katolika

u Bosni. Nakon

mnogo nevolja (ovo

se odnosi na proces

rušenja novosagrađene

Tophane džamije,

op.a.) i financijskih

poteškoća

počela je s radom 9.

siječnja 1882.”

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

12


Bošnjaci na talasima velikosrpske propagande

Radovan Karadžić i Ratko Mladić imaju visoko

mišljenje o Mirsadu Tokači

Mirsad Tokača, direktor

Informaciono-dokumentacionog

centra BiH po ko zna koji

put se “okoristio” srpskim medijima

u zaštiti od onih koji protiv

njega u Sarajevu vode nekakve

sudske procese za zloupotrebe i finansijske

pronevjere. Kao i uvijek,

Tokača je u zamjenu za medijsku

zaštitu srpskoj javnosti u Republici

Srpskoj ponovo ponudio priču kako

Bošnjaci uvećavaju broj poginulih

tokom agresije te kako je čak 500

živih Bošnjaka

dodano na popis

poginulih

u Srebrenici.

“Tokom svog

istraž ivanja

pronašao sam

oko 500 živih

ljudi za

koje je tvrđeno

do tada da

su ubijeni”.

Ovakve poklone

u Republici

Srpskoj dočekuju

sa velikom

radošću.

Mirsad

Tokača je zbog

Foto islamneta

Sarajevske zimske zgode i nezgode

davanja ovakvih informacija posebno

cijenjen od ljudi kao što su

Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Nije Mirsad Tokača jedini Bošnjak

kojeg “voli i podržava” srpska

javnost od Topole pa do Ravne

Gore. Ima tu još za velikosrpsku

propagandu značajnih autora bombastičnih

izjava kao što je Almir

Džuvo i njegova izjava o 3.000 vehabija.

Tokače, džuve, galijaševići,

ahmetovići, svi su oni, što bi rek’o

Milorad Dodik, njihovi.

Nenad Kecmanović

Durakoviću

o Nijazu

Kecmanovićev

model velikosrpske

muslimanske propagande

Nakon smrti profesora

Nijaza Durakovića u srpskom

listu Press tim povodom

objavljen je komentar profesora

Nenada Kecmanovića. Profesor

Kecmanović je u tom komentaru

iznio neviđenu laž o rahmetli

Nijazu Durakoviću. Naime,

Kecmanović piše da je nekog ljeta

Nijaz Duraković “boravio u

Palestini u kampu za terorističku

obuku Al Fataha”. Zašto je ovaj

velikosrpski ideolog i politički

mentor Milorada Dodika svom

srpskom čitalačkom puku na

ovakav način predstavio Nijaza

Durakovića? Odgovor je jednostavan.

U cijeloj bivšoj Jugoslaviji

Nijaz Duraković je bio poznat kao

okorjeli komunista. Objavljujući

laž da je Duraković bio na obuci

u Palestini, Nenad Kecmanović

vrši bolesnu propagandu protiv

svih Bošnjaka muslimana i to

na taj način da ovom pričom o

Durakovićevoj obuci u Palestini

tjera svoje Srbe da se upitaju “pa

ako je jedan zakleti komunista

kao što je Nijaz Duraković imao

terorističku obuku u Palestini

šta su i za šta su se sve obučili

oni Bošnjaci muslimani koji

svaki dan idu u džamije i koji se

smatraju muslimanima”. Po ovoj

Kecmanovićevoj propagandnopsihološkoj

matrici ovih dana nastupa

i Doris Pack.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

13


Religija i društvo

Bosansko-hercegovački sukob civilizacija

Nema suživota dok druge

ne budemo tretirali i onak

nako

kako sami želimo biti tretirani

Jedno je pisati deklaracije i

povelje o toleranciji i suživotu,

a nešto sasvim drugo je u

praksi pokazati toleranciju

i živjeti suživot. Ovo prvo

uglavnom čine oni koji priču o

toleranciji i suživotu vide kao

najobičniju pragmu i metod

za manipuliranje masama,

a s ciljem ostvarenja

političkih i drugih egoističkih

(nemoralnih) ciljeva. A ovo

drugo je praksa onih kojima

je suživot i tolerancija životni

princip, koji je plod ubjeđenja

i iskrene vjere u Allaha, dž.š.,

i Sudnji dan, i koji ne zavisi

od trenutačnog raspoloženja i

društveno-političke zbilje

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Vjerovatno

V

ne postoji period u

Vjudskoj povijesti u kojem se

Vviše pisalo i govorilo o onome

što se zove tolerancija i suživot, a

da je u isto vrijeme bilo više netolerancije,

mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije

među ljudima različitih nacija

i vjera, kao što je to danas. Izgleda da

je upravo u našem vremenu, čuvena

krilatica koju je iznjedrio Zapadni

modernizam: “Homo homini lupus!”-

“Čovjek je čovjeku vuk!”, doživjela svo-

je ovaploćenje i natjerala ljude da koriste

vučiju logiku, po kojoj, prije nego što te

vuci zadave i rastrgaju, i sam se moraš

zaodjenuti vučijom kožom.

Danas o suživotu i toleranciji pišu

i govore političari, sociolozi, filozofi,

teolozi, književnici, pjesnici i znanstvenici

raznih profila. A zbog važnosti

ove problematke, reagirala je i Generalna

skupština UN-a, pa je 1996. godine

pozvala zemlje članice

da ustanove Dan tolerancije

u skladu s Deklaracijom

o principima tolerancije,

koja je potpisana od strane

članica 16. 11. 1995. godine.

Napisane su i izrečene mnogobrojne

definicije tolerancije

i suživota.

Prema UNESCO-voj

definiciji, tolerancija je:

“Poštivanje, prihvaćanje

i uvažavanje bogatstva

različitosti. Temelji se na

znanju, otvorenosti, komunikaciji

i slobodi mišljenja,

savjesti i uvjerenju te

predstavlja harmoniju u

različitostima. Biti tolerantan

znači biti slobodan,

čvrsto se držati svojih

uvjerenja i poštivati da se i

drugi drže svojih, prihvatiti

činjenicu da ljudska bića,

prirodno različita u svojim

religijskim vjerova njima

i ubjeđenjima, govoru,

ponašanju i vrijednostima,

imaju pravo živjeti u miru

i biti kakvi jesu, bez bilo

kakve diskriminacije.’’

Engleski filozof John

Gray koristio je sintagmu

modus vivendi, koju on

definira kao: “potragu za mirnim

suživotom.” (Gray, 2000: 139.).

Dok je, naprimjer, Aristotel govorio

o društvu koje počiva na solidarnosti,

a ne na korisnosti, odnosno na

Govor o

ugroženosti

drugih naroda

od strane

Bošnjaka

u Bosni i

Hercegovini, je

izmišljotina i

velika laž, i on

ne predstavlja

ništa drugu

do ideološku

poruku s

ciljem da se

oklevetaju i

stigmatiziraju

islam i

muslimani.

prijateljstvu koje se može interpretirati

kao građanska solidarnost.” (Nikomahova

etika, 1998: 166.).

Naravno, po ovom pitanju očitovale

su se i sve velike svjetske religije, koje

uče da čovjek mora poštivati tuđu religiju

i tuđa prava i slobode,

i da se ta prava nikada ne

smiju dovesti u pitanje.

Tako je po tumačenju

Općeg religijskog leksikona,

religijska tolerancija:

“Snošljiv stav pripadnika

jedne religije prema

pripadnicima druge religije

i njihovim vjerovanjima.

Opreka joj je religijska netolerancija

ili nesnošljivost.

Religijska tolerancija ovisi

o stupnju univerzalnosti

u učenju neke religije te o

stupnju njezine povezanosti

s društvom, kulturom i

državom. Što je neko religijsko

učenje univerzalnije, to

je veća i njegova tolerantnost.’’

(OPĆI RELIGIJSKI

LEKSIKON, Leksikografski

Zavod “Miroslav Krleža”,

Zagreb, 2002.).

Islam i suživot

Islam potvrđuje postojanje

različitosti i uči nas da

je ona utemeljena na Allahovoj

volji i odredbi. Upravo

Božanska mudrost zahtijeva

da ljudi žive jedni pored

drugih i jedni sa drugima,

sa svim svojim različitostima, jer: Da

je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima

jedne vjere učinio. Međutim,

oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,

osim onih kojima se Gospodar tvoj smi-

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

14


luje. A zato ih je i stvorio. (Hud, 118.).

I onaj ko želi iskorijeniti onog drugog i

silom okupiti sve ljude oko jedne ideje,

vjere i ideologije, taj se suprotstavlja

Božijoj volji i odredbi.

Muhammed, sallallahu alejhi ve

sellem, je na Oprosnom hadžu jasno

obznanio da su ljudi u osnovi isti i

da su jednakopravni. On je pred oko

124.000 ashaba, održao svoj historijski

govor u kojem je, između ostaloga,

rekao: “O ljudi! Vaš Gospodar je jedan,

i vaš otac je jedan. Svi ste vi od

Adema, a Adem je od Zemlje. Najbolji

kod Allaha su oni koji su najbogobojazniji.

Nema prednosti Arap nad

nearapom, niti nearap nad Arapom,

niti crveni nad bijelim, niti bijeli nad

crvenim”.

Prvi pisani dokument u povijesti

islama koji govori o poštivanju ljudskih

prava, toleranciji i suživotu, jeste

tzv. Medinska povelja. Naime, pošto

su u Medini, zajedno s muslimanima,

živjeli i Židovi, Muhammed, sallallahu

alejhi ve sellem, je dao da se napiše

povelja kojom će se regulisati prava

i obaveze građana Medinske države.

Između ostalog, u jednoj od tačaka

Povelje, Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, naredio je da se napiše da su

muslimani i Židovi, “ummetun vahide”

– “jedan narod”, u smislu njihovih

građanskih prava i obaveza.

Evo još nekoliko tačaka Povelje koje

potvrđuju ideju suživota i tolerancije

u islamu:

Član 19 – Svaki Židov koji nas prihvati

imat će našu pomoć i bit ćemo

mu lijep primjer. Nikome se od njih

neće nasilje učiniti niti ćemo se boriti

protiv njih.

Član 27 –Neka Židovi slijede svoju

vjeru, a muslimani svoju.

Član 29 – Židovi će podmirivati

svoje troškove, a muslimani svoje. Oni

su dužni da se međusobno pomažu i

zajednički bore protiv neprijatelja ovog

ugovora. Među njima trebaju vladati

dobri odnosi koji će biti u znaku savjetovanja

i dobročinstva, a ne grijeha i

nasilja.

Član 35 – Ko napusti Medinu

bit će siguran i bezbjedan, ko ostane

u Medini bit će siguran i bezbjedan,

osim onog ko počini zločin.

Član 37 - Ukoliko se od Židova

bude tražilo da s nekim zaključe mir

i da ga potpišu, oni će ga zaključiti i

poštovati. Tako će postupiti i muslimani

ako to od njih zatraže Židovi,

osim ako se ne radi o napadu na vjeru.

I kao što je islam zabranio nasilno

prevjeravanje, isto tako je zabranio

mješanje u unutrašnje stvari, crkve i

druge vjerske zajednice. To potvrđuje

garancija koju je Muhammed, sallallahu

alejhi ve sellem, dao kršćanima

Nedžrana, a koja se odnosi na slobodu

vjerovanja i nemiješanja u unutrašnju

politiku Crkve. S tim u vezi: “Muhammed,

sallallahu alejhi ve sellem,

napisao je pismenu garanciju biskupu

u Nedžranu i njegovoj biskupiji u kojoj

stoji da oni slobodno raspolažu onim

što je u njihovom posjedu, bilo malo ili

puno, i da su njihove crkve i drugi vjerski

objekti i svećenstvo, pod Allahovom

zaštitom i zaštitom Njegovog Poslanika.

Muslimani nikada neće, u ime kršćana,

mijenjati i postavljati biskupe niti druge

svećenike.” (Ibn Sa’d,

Tabekatul-kubra, I/266.).

U skladu s islamskim

učenjem i svojom zadaćom

i Islamska zajednica u

Bosni i Hercegovini objavila

je platformu pod nazivom:

“Platforma Islamske

zajednici u Bosni i Hercegovini

za dijalog”, u kojoj

se, između ostaloga, kaže:

“U međuvjerskom dijalogu

moraju se poštivati prava

drugih, izbjegavati negativan

govor o drugim i afirmirati

vrijednosti tolerancije i

prakse komšijskog suživota

u BiH.”

Naravno,

ovo su riječi

istinskih i

objektivnih

učenjaka, čiji

posao nije bio,

kao što to rade

srpsko-hrvatski

nacionalisti i

neki kardinali

i vladike, da

falsificiraju

povijest i

gledaju šta se

nazire u daljini,

već da gledaju

ono što je pred

njima i što je

jasno kao dan.

Baška riječ, baška djelo

Međutim, jedno je pisati deklaracije

i povelje o toleranciji i suživotu, a nešto

sasvim drugo je u praksi pokazati toleranciju

i živjeti suživot. Ovo prvo uglavnom

čine oni koji priču o toleranciji

i suživotu vide kao najobičniju pragmu

i metod za manipulisanje masama, a

s ciljem ostvarenja političkih i drugih

egoističkih (nemoralnih) ciljeva. A ovo

drugo je praksa onih kojima je suživot

i tolerancija životni princip, koji je

plod ubjeđenja i iskrene vjere u Allaha,

dž.š., i Sudnji dan, i koji ne zavisi od

trenutačnog raspoloženja i

društveno-političke zbilje.

Zato kažemo da je

stotinu puta bolje živjeti

suživot i toleranciju bez

ijedne deklaracije o tome,

nego imati stotinu dokumenata

o suživotu, a živjeti

u ambijentu netolerancije,

moralne hipokrizije i diskriminacije.

Još je gore

deklarativno se zalagati za

suživot i toleranciju, a javno

i tajno raditi na njenom

rušenju, na destabilizaciji

i kvarenju međuljudskih

odnosa, namjernim i svjesnim

proizvođenjem krize u

Vladika i nadbiskup, lice i naličje lažnog suživota u BiH

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

15


Španjolski

pisac Blasko

Ibanez piše:

“Bio je to,

uistinu,

civlizacijski,

a nikako,

osvajačkoimperijalistički

pohod. Sinovi

islamske

civilizacije

nisu ni jednog

trenutka

odustali od

vrline koja se

zove sloboda

savjesti, a koja

simbolizira

stub na kojem

počiva veličina

i svetost prava

svih naroda”.

Krst suživota i tolerancije iznad Mostara

O čemu se zapravo radi?

Radi se o tome da nas, oni

koji su nas ubijali, silovali,

palili i protjerivali, koji su

nad nama počinili najveći

genocid pred kraj prošlog

milenija, sada okrivljuju i za

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

16

društvu kako bi se opravdala

vlastita šovinističkodiskriminatorska

politika,

kao što to čine pojedini

predstavnici iz srpskog i

hrvatskog naroda u BiH,

poput Milorada Dodika,

vladike Grigorija i drugih

srpskih nacionalista, te

hrvatskih nacionalista i kardinala

Vinka Puljića, koji

ne prestaje dezavuirati bh.

javnost permanentinim lamentiranjem

nad sudbinom

hrvatskog naroda kojem se,

navodno, čini nepravda i

koji živi u ozračju netolerancije

i diskriminacije od

strane Bošnjaka.

Da ne bi bilo nikakvih

nedoumica, želimo kazati

da ovaj tekst nije namijenjen

srpsko-hrvatskim nacionalistima,

nit živimo u

iluzijama da bi se oni, nakon

silnih činjenica koje ih demantiraju,

mogli postidjeti i popraviti, jer

da to hoće ne bi svjesno radili to što

rade. Mi ovim tekstom želimo djelovati

na svijest Bošnjaka, a prije svega

bošnjačkih političara koji i šakom i kapom

prodaju našu državu i Bošnjački

narod i koji ama baš ništa ne čine na

zaustavljanju ratno-huškačke retorike

i opasnog klero-nacionalističkog cunamija

prije nego nas njegov smrtonosni

val proguta. Upućen je također i

onim bošnjačkim medijima koji su

saučesnici i pomagači onima koji se

na sve moguće načine izigravaju sa

bošnjačkom žrtvom, našom vjerom i

kulturom, i koji na taj način doprinose

rušenju naše domovine Bosne i Hercegovine.

diskriminaciju, netoleranciju

i ugrožavanje temeljnih

ljudskih prava i sloboda u

BiH. Da paradoks bude još

veći, napadaju nas tamo

gdje smo od pamtivijeka bili

najjači i u čemu smo bili superiorni,

želeći nam zanegirati

i oduzeti ono što je bio

i ostao naš zaštitni znak, i u

ratu i u miru.

Uistinu treba biti moralna

ništica pa svjesno negirati

faktičko stanje u našoj

državi, kao i negirati historijske

činjenice po pitanju

tolerancije i suživota. Naime, na osnovu

čega neko može tvrditi da je islam,

odnosno muslimani skloni nasilju, i

da mogu bilo kome prijetiti islamom.

Kako se može tvrditi tako nešto kada

se zna da su najveća zla na svijetu,

kao što su inkvizicije, naročito ona u

Španiji gdje je Katolička crkva potpuno

istrijebila muslimane i Jevreje,

zatim krstaške ratove, koje je škotski

historičar William Robertson, autor

kapitalnog djela Povijest vladavine

Karla V, nazvao “veleljepnim spomenicima

ljudskog bezumlja”, holokaust,

savremene masakre i genocid

od Bosne i Hercegovine, do Palestine,

Afganistana, Iraka i Čečenije, počinili

nemuslimani, tačnije kršćani i Židovi,

i da vascijeli dunjaluk pati zbog njihovog

zuluma i zločina? I ono što je

važno naglasiti jeste to da je iza navedenih

zlodjela stajala zvanična politika

i crkvene, odnosno vjerske zajednice.

Osim toga, najveći kršćanski umovi,

na osnovu historijskih činjenica,

potvrdili su muslimanima, tolerantnost,

samilost i humanost, i to onda

kada su muslimani bili u ulozi osvajača.

Zar postoji bolji argument i satisfakcija

od toga da tvoju dobrotu potvrdi neko

ko pripada kulturno-civilzacijskom

krugu koji je počinio stravične zločine

i genocid nad muslimanima širom svijeta.

Stoga ćemo navesti neke od tih

izjava.

Francuski naučnik, Gustav Le Bon

(1841.-1931.) u svojoj knjizi “Civilizacija

Arapa”, napisao je: “Istina je da

svijet nije upamtio samilosnije i tolerantnije

osvajače od Arapa, niti tolerantnije

vjere od islama.” (Civilizacija

Arapa, str. 605.).

Govoreći o odnosu muslimana kao

pobjednika prema poraženim narodima,

francuski mislilac, Emile Dermenghem,

rekao je: “Kur’an i Poslanikova

tradicija su ispunjeni uputstvima

o toleranciji, i prvi muslimanski osvajači

su se u potpunosti držali tih uputstava.

Kada je halifa Omer ušao u Kuds on

je izdao naređenje muslimanima da ne

smiju biti uzrok bilo kakvog uznemiravanja

kršćana i njihovih crkava. A kada

ga je tadašnji patrijarh pozvao da obavi

muslimansku molitvu (namaz) u crkvi

El-Kijame, on je to glatko odbio. Svoje

odbijanje da klanja namaz u crkvi, halifa

Omer pravdao je bojazni da to muslimani

poslije njega pogrešno ne shvate

i da ne uzurpiraju kršćansku crkvu.”

(The Life Of Mahomet).


Vil Djurant (1885.-1981.), američki

pisac, historičar i filozof, rekao je:

“Štićenici islamske države: kršćani,

Židovi, zoroastrijanci i sabejci, koji su

živjeli pod islamskom vlašću u vrijeme

emevijske dinastije, uživali su toliki

stepen tolerancije da je to nezapamćeno

u kršćanskim zemljama u ovom vremenu.”

(Priča o civilizaciji, XI/131.).

Španjolski pisac Blasko Ibanez (1867.-

1928.) u svojoj knjizi U sjeni katedrale, o

muslimanskom osvajanju Španije, između

ostalog, piše: “Bio je to, uistinu, civlizacijski,

a nikako, osvajačko-imperijalistički

pohod. Sinovi islamske civilizacije nisu

ni jednog trenutka odustali od vrline koja

se zove sloboda savjesti, a koja simbolizira

stub na kojem počiva veličina i svetost

prava svih naroda. U svakom mjestu koje

su osvojili, Arapi su prihvatili postojanje

kršćanskih crkava i židovskih sinagoga.

Džamija nije zazirala niti se bojala bogomolja

onih vjera koje je zatekla u Španiji.

Priznala im je pravo na postojanje,

nastanivši se tik u njihovom komšiluku,

bez imalo zavidnosti i želje da nad njima

vlada.’’ (U sjeni katedrale, str. 64.).

Ako laže koza ne laže rog

Naravno, ovo su riječi istinskih i

objektivnih učenjaka, čiji posao nije

bio, kao što to rade srpsko-hrvatski

nacionalisti i neki kardinali i vladike,

da falsificiraju povijest i gledaju šta se

nazire u daljini, već da gledaju ono što

je pred njima i što je jasno kao dan.

Tim nacionalistima jednostavno nije

stalo do istine, već po svoj prilici oni

svojim djelovanjem nastoje da stvore

ideološko-političku podlogu za novi

genocid i nove pokolje.

Ako nije tako, kako onda Milorad

Dodik može kazati da u Sarajevu, Srbi

ne mogu kupiti novine na kiosku, a da

ne budu šikanirani od strane Bošnjaka,

ili kako je moguće da kardinal Puljić i

neke časne sestre govore da im je u Sarajevu

ugrožena sigurnost, kad dobro

znaju da su u toku agresije i najsvirepijih

zločina nad Bošnjacima od strane

i četnika i ustaša, svi Srbi i Hrvati, a

posebno svećenici, mogli slobodno hodati

po Sarajevu i drugim gradovima

koji su bili pod kontrolom Armije

Bosne i Hercegovine, a kamo li da to

danas u miru ne smiju?! O kakvom

to suživotu i poštivanju ljudskih prava

imaju pravo govoriti oni koji su porušili

sve džamije po Bosni i Hercegovini

gdje je njihova zločinačka noga mogla

doći, i koji su oteli zemlju starici Fati

Orlović i u njenom dvorištu sagradili

crkvu, čiji ostanak na tom mjestu brani

i zvanična Pravoslavna crkva i srpska

vlast u RS-u i veći dio srpskog naroda?!

Katolički školski centar u Zenici, stvarno

Ili, zar o toleranciji i suživotu imaju

pravo i obraza govoriti oni Hrvati i

njihove političke i vjerske vođe koji su

u najodsutnijem trenutku zabili nož u

leđa Bošnjacima i državi Bosni i Hercegovini,

koja ih je onda za tu veleizdaju

nagradila konstitutivnošću hrvatskog

naroda iako je taj narod manjina u BiH?!

Za razliku od takvih Hrvata, Bošnjaci

u Hrvatskoj nisu imali dileme šta im

je raditi onda kada je srbo-četnička armada

izvršila agresiju na Hrvatsku, ali i

pored toga, oni za svoj patriotizam nisu

ni blizu nagrađeni koliko bosanski Hrvati

za izdaju svoje države.

Bezbroj je drugih primjera koji

svjedoče da toleranciju i suživot u BiH ne

narušava niko drugi do oni koji su ih rušili

od ‘92. do ‘95. godine prošlog stoljeća.

To se naprimjer vidi i na osnovu

broja uposlenika u nekim javnim

ustanovama u Bosni i Hercegovini.

Mi smo samo ovlaš zavirili u spiskove

nastavnog osoblja na Univerzitetima

u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru

i Zenici, želeći provjeriti koliko

recimo dekana Srba i Hrvata ima na

sarajevskim, tuzlanskim i zeničkim

fakultetima, a koliko opet ima dekana

Bošnjaka na banjalučkim i mostarskim

fakultetima, odnosno na Sveučilištu u

Mostaru. Pa smo se uvjerili da su na pet

sarajevskih fakluteta: Pravnom, Filozofskom,

Ekonomskom, Muzičkoj akademiji,

Fakultetu zdravstvenih studija,

dekani Srbi, odnosno Hrvati, Zatim

u Tuzli na dva fakulteta: Fakultetu

tjelesnog odgoja i Akademiji dramskih

umjetnosti. Prodekana za nastavu i

predavača na svim fakultetima u Sarajevu,

Tuzli i Zenici ima mnoštvo i njih

nismo ni brojali. Međutim, u Banja

Luci ni na jednom fakultetu dekan nije

Bošnjak. I ne samo to, već na kilometarski

dugim spiskovima nastavnog

osoblja nećete naći ni jednog predavača

Bošnjaka, kao ni na Sveučilištu u Mostaru,

osim prodekana za znanost na

Fakultetu strojarstva i računarstva. O

drugim prosvjetnim ustanovama, osnovnim

i srednjim školama, kao i drugim

javnim ustanovma, da i ne govorimo.

O tome bi bilo dobro napisati

istraživački rad koji bi sigurno otkrio

frapantne podatke i pravu sliku tolerancije

i suživota u Bosni i Hercegovini.

Zatim, da li katolički školski centri

u gradovima sa Bošnjačkom većinom:

Sarajevo, Zenica, Travnik, Tuzla,

Bihać, svjedoče o bošnjačkoj toleranciji

ili netoleranciji, i može li se i zamisliti

otvaranje islamskih školskih

centara (ne u Grudama i Širokom Brijegu,

jer je to nemoguća misija), već u

zapadnom Mostaru, Čapljini, Stocu,

Banja Luci, Prijedoru, i kakav bi epilog

imala ta priča o islamskim školskim

centrima u gradovima sa hrvatskom

ili srpskom većinom. Nažalost, mi

već znamo kakav. Isti onakav kakav

je imala i muslimanska kuća u Livnu

koju su Hrvati srušili, iako su muslimani

u toj kući željeli samo obavljati

namaz, ništa više. Nije se tu radilo o

“novim muslimanima”, koje recimo

kardinal Vinko Puljić nije prije viđao

po BiH, niti su tamošnji muslimani

imali namjeru organizirati bilo kakve

“kampove” za obuku, osim obavljanja

namaza. No, taj objekat je ipak bio

srušen, a iza tog rušenja najvjerovatnije

stoji Katolička crkva, jer da nije

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

17


tako njeno rukovodstvo bi spriječilo taj

svojevrsni vandalizam i demonstraciju

netolerancije i diskriminacije nad drugim

i drugačijim. Mi ovim ne želimo

da prigovaramo zbog naše tolerancije

prema našim komšijama, niti želimo

kazati kako na njihovu netoleranciju

treba uzvraćati istom mjerom. Bože

sačuvaj! Mi samo iznosimo činjenice

kojima se mi ponosimo, i naravno ne

kažemo da trenutna situacija ne može

i ne treba biti još bolja i pozitivnija i

da među Bošnjacima nema ekstremista

koji remete suživot i koji su prije

svega problem nama muslimanima,

pa onda svima ostalima. Ali, kažemo

da iza njih ne stoji zvanična bošnjačka

politika niti Islamska zajednica, i oni

i njihova zlodjela se ne smiju instrumentalizirati

i ni u kakvom kontekstu

dovoditi u vezu sa islamom.

Ne podnosimo ih jer su drugačiji

Islamski kulturni centar u zapadanom Mostaru, pardon u Sarajevu

Netolerancija koju pokazuju neke

političke i vjerske vođe iz srpskog i

hrvatskog naroda, posebno je izražena

prema muslimanima praktičarima

koji insistiraju i očekuju od drugih

da ih prihvate kao muslimane sa svim

njihovim obilježjima. Ne radi se ovdje

samo o “novim muslimanima” ili tzv.

vehabijama, već se ta netolerancija ponajprije

pokazuje prema Islamskoj zajednici

kojoj se ne dozvoljava da radi

svoj posao i kojoj uporno neki kardinali,

vladike i srpsko-hrvatski političari,

pokušavaju određivati teološke tokove,

upravljati tim tokovima i nametati nekakve

svoje interpretacije islama, što je

vrhunac netolerancije i bahatosti.

A što se tiče novih muslimana, indikativno

je to da se u principu naglasak

stavlja na njihov izgled, a ne na ponašanje,

osim kada neki ekstrem koji po

svom izgledu liči na tzv. vehabije, napravi

incident koji se onda obavezno

generalizira. Takve izjave daju ne samo

intelektualci i neke političke i vjerske

vođe iz reda Srba i Hrvata, već i obični

građani, i zanimljivo je da svi oni,

dosljedno i dostojanstveno slijeđenje

islamskih propisa od strane tih “novih

muslimana”, najčešće nazivaju drskošću

i agresivnošću. Potpuno se u drugi

plan stavlja njihovo ponašanje i odnos

prema nemuslimanima. Upravo je na to

nedavno skrenuo pažnju Predrag Matvejević

svojim retoričkim smicalicama,

konstatirajući kako bi reis Cerić mogao

zaustaviti neke manifestacije, aludirajući

na tzv. vehabije koji: “Dobiju malo

para da izađu petkom. Ne treba to našim

muslimanima.” Umjesto toga, on

se zalaže za “umjereni” islam kakav je

nametnulo Otomansko carstvo, a u isto

vrijeme, kojeg li cinizma, priznaje da

su četnici poklali upravo te “umjerene”

muslimane diljem Bosne i Hercegovine.

Otkrio je on i zašto je protiv “novih muslimana”,

koji su drugačiji (jer su čvrsti u

vjeri, ponosni i odvažni), kada je kazao

da neće zaboraviti da je “Kemal Ataturk

na konju ujahao u džamiju da bi pokazao

da neće vladati imami i muftije, već

zakon. A vjera treba biti slobodna”. Dakle,

po Matvejeviću, vjera (islam) treba

biti slobodna, al’ pod nogama konja

raznoraznih nacionalista i islamofoba u

Bosni i Hercegovini. Sličnom logikom,

kako smo kazali, služe se i obični građani,

Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini,

čak i onda kada im njihove komšije tzv.

vehabije čine dobročinstvo i pomažu

kao najbliži rod. Sjetimo se šta je novinarima

kazala Srpkinja iz sela kod Kalesije

gdje se masovno doseljavaju tzv. vehabije.

Iako joj komšija “vehabija” čini

dobročinstvo, čuva kuću i hrani perad

kad je ona odsutna, ona, potvrđujući

sve to, ipak na kraju konstatira: “Al’ oni

su drugačiji”. Eto, u tome je problem.

Antimuslimansko raspoloženje se širi u

Evropi, a posebno u Bosni i Hercegovini

gdje su muslimani većina, samo zato

što su muslimani praktičari drugačiji i

ne uklapaju se u kršćansku sliku i viziju

Evrope.

Zbog svega toga kažemo da je govor

o ugroženosti drugih naroda od

strane Bošnjaka u Bosni i Hercegovini

izmišljotina i velika laž, i on ne predstavlja

ništa drugu do ideološku poruku s

ciljem da se oklevetaju i stigmatiziraju islam

i muslimani. Takvo djelovanje ne ide

u prilog ideji suživota, već je praktična

primjena i manifestacija nakaradne huntingtonovske

ideje o sukobu civilizacija,

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

18

o sukobu sa drugim i drugačijim.

Jer, kako graditi suživot sa ljudima

koji prvo napadaju i klevetaju muslimane,

pa se onda pravdaju i govore kako

njihov govor i poruku mediji nisu shvatili

niti vjerodostojno prenijeli. Pogađate,

mislimo na kardinala Puljića i časnu sestru

Ivanku, koji, što je još gore, nakon

govora mržnje prave zamjenu teza, pa

kažu kako je zbog novinara časna sestra

imala neugodnosti, umjesto da priznaju

da sami sebi prave neugodnosti svojim

govorom i odnosom prema drugima.

Kao da mi ne znamo da oni svojim

govorom mržnje samo ispituju teren, pa

ako vide da s druge strane nema reakcija,

oni će nastaviti, a ako bude reakcija,

onda slijedi pravdanje u stilu niste vi to

dobro razumjeli. Konstantno etiketirenje

i klevetanje muslimana u Bosni i Hercegovini,

u javnom diskursu ima za cilj

omalovažiti cjelokupnu islamsku praksu

i podrgrijavati sukobe, a ne suživot. Kakav

je to suživot ako će meni komšija nemusliman

određivati hoću li se brijati ili

ne, hoću li nositi duge ili kratke hlače,

hoću li ići u džamiju ili ne, hoću li javno

govoriti o svojoj vjeri kao najvećem

prioritetu u mom životu i slično. Nema

istinskog suživota dok god se o ljudima

prosuđuje na osnovu njihove boje kože i

vjere, a ne na osnovu njihovog karaktera.

I dok se ne primijeni univerzalni princip

koji nudi moralni osnov za suživot,

a to je da druge tretiramo onako kako bi

željeli da sami budemo tretirani, kako je

to lucidno zaključio i poentirao Martin

Luther King, rekavši: “Uhvaćeni smo u

mrežu uzajamnosti. Ja ne mogu biti ono

što treba da budem, dok ti nisi ono što

treba da budeš.” (Martin Luther King,

Snaga da se voli, str.4.).


Politika i država

Šta nam radi stranačka platforma SDA - SDP

Prokletstvo bošnjačk ošnjačke politike

Ponašanje bošnjačkih

političara prije, u toku i

nakon izglasavanja Zakona

o popisu stanovništva i

Zakona o ličnim kartama

daje nam pravi uvid ko su

i kakvi su danas ti naši,

bošnjački političari. Najbolji

opis današnjih bošnjačkih

političara u zadnje vrijeme

dao je, vjerovali ili ne,

Milorad Dodik. “... Da želim

loše bošnjačkom narodu

trebao bih da stanem u

bilo kakvoj polemici sa

bošnjačkim političkim

strukturama i da bošnjački

narod prepustim njima, jer

su dovoljno sposobni da

unište taj narod. Političari

koji nemaju viziju za narod

najveće su prokletstvo

Bošnjaka”, rekao je Milorad

Dodik krajem decembra

prošle godine

Piše: Ezher Beganović

Snježna mećava zaledila je

cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Sve izgleda kao da se ponovo

zaratilo. Bosanci i Hercegovci

ovih dana imaju samo jednu želju, da

prežive ovaj ledeni februar i dočekaju

bolje dane. Svi ostali problemi, koji

svih ovih postratnih godina opterećuju

bosanskohercegovačko društvo,

pali su u zaborav. Tako je u zaborav

pao i još jedan veliki poraz bošnjačke

politike koji se dogodio pred sami

početak spomenute zimske mećave

kada su bošnjački političari iz redova

SDA i SDP-a dali svoj glas za pogubni

Zakon o popisu stanovništva i Zakon

o ličnim kartama i na taj način

omogućili srpskoj politici ispunjenje

njihovog višegodišnjeg cilja.

Političari bez vizije

Ponašanje bošnjačkih političara

prije, u toku i nakon izglasavanja Zakona

o popisu stanovništva i Zakona

o ličnim kartama daje nam pravi

uvid ko su i kakvi su danas ti naši,

bošnjački političari. Najbolji opis

današnjih bošnjačkih političara

u zadnje vrijeme dao

je, vjerovali ili ne, Milorad

Dodik. “... Da želim loše

bošnjačkom narodu trebao

bih da stanem u bilo kakvoj

polemici sa bošnjačkim političkim

strukturama i da

bošnjački narod prepustim

njima, jer su dovoljno sposobni

da unište taj narod.

Političari koji nemaju viziju

za narod najveće su prokletstvo

Bošnjaka”, rekao

je Milorad Dodik krajem

decembra prošle godine.

Upravo je poraz bošnjačke

politike na Zakonu o popisu

stanovništva i Zakonu

o ličnim kartama najbolji

pokazatelj da je Milorad

Dodik precizno i tačno

opisao bošnjačke političare

i ono šta nas Bošnjake

u budućnosti očekuje sa

njima.

Politički predstavnici

Srba iz Republike Srpske

tri godine su uporno i ultimativno

zahtijevali da se usvoji Zakon

o popisu stanovništva u kojem

će se popisivati samo državljani Bosne

i Hercegovine koji imaju prebivalište

ili boravište u Bosni i Hercegovini,

da se građani izjasne o etničkoj

pripadnosti, jeziku i vjeroispovijesti,

da član 48, koji je kao i u Ustavu Bosne

i Hercegovine i entiteta predviđao

da do okončanja povratka osnov

formiranja vlasti na svim nivoima

bude etnička struktura stanovništva

iz popisa 1991. godine, ne može biti

dio ovog zakona. Milorad Dodik je

pune tri godine kočio svaki napredak

Bosne i Hercegovine dok se ne

usvoji njegov prijedlog ovog zako-

Zakone

o popisu

stanovništva,

ličnim kartama

izabrali smo

kao slikovit

primjer

prokletstva

aktuelne

bošnjačke

politike. Slična

je situacija i u

slučaju brojnih

drugih zakona.

Bošnjački

političari korak

po korak gube

ono što su

hrabri patrioti

odbranili

tokom agresije

na Bosnu i

Hercegovinu.

na. Isto tako, bošnjačke političke

stranke, prije svega SDA i SDP su tri

godine kategorički bili protiv usvajanja

ovakvog zakona. Tokom tih

godina ovako su govorili Sulejman

Tihić i njegovi politički i stranački

istomišljenici: “SDA neće glasati za

Zakon o popisu stanovništva niti u

Vijeću ministara BiH niti u parlamentu

BiH”, rekao je jučer Tihić za

Nezavisne, podsjetivši kako se SDA

ranije protivila popisu stanovništva

jer bi, bez snažne

podrške okončanju procesa

povratka, značio legalizaciju

etničkog čišćenja.

“Revidirana strategija provedbe

Aneksa 7 Daytonskog

mirovnog sporazuma,

kreditno zaduženje od 500

milijuna KM za pomoć povratku

izbjeglih i raseljenih

te popis stanovništva dio

su istog paketa i jedno bez

drugog ne ide”. Sredinom

2010. godine, Klub poslanika

SDA u Parlamentu

BiH svoju podršku Zakonu

o popisu stanovništva

uvjetovao je ispunjavanjem

zahtjeva koje je utvrdilo

Predsjedništvo ove stranke,

a to je da se njime obuhvate

izbjeglice i raseljena

lica, odnosno svi državljani

BiH, da se do sredine

ove godine obezbijedi oko

500 miliona KM za povratak,

te da se rezultati

popisa primjenjuju nakon

općih izbora 2014. godine, odnosno

nakon pune implementacije Aneksa

sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Šef Kluba poslanika SDA u

Predstavničkom domu Bakir Izetbegović

rekao je da je saglasan da BiH

treba popis zbog pristupa evropskim

fondovima, ali da ova stranka neće

podržati predloženi zakon bez ispunjavanja

navedenih uvjeta.

“Popis stanovništva potreban je

BiH kao statistička, ekonomska i razvojna

kategorija, ali ne na način na

koji ga je predložilo Vijeće ministara,

mimo volje ministara Bošnjaka.

To nije zakon o popisu stanovništva,

nego zakon koji legalizira genocid i

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

19


etničko čišćenje. Tražimo da

se popisuju državljani BiH

prema mjestu prebivališta,

tamo gdje imaju ličnu kartu,

bez obzira da li se nalaze u

mjestu prebivališta na dan popisa”,

rekao je nedavno Šefik

Džaferović, poslanik SDA u

Parlamentu BiH. A generalni

sekretar SDA Amir Zukić je

nekada ovako govorio: “SDA

je apsolutno protiv izjašnjavanja

o jeziku, nacionalnoj i

vjerskoj pripadnosti, na popisu

građani se trebaju evidentirati

kao – građani”. I na kraju

citiramo platformu SDP -

SDA, glavni dokument o ponašanju

SDA i SDP kao koalicionih

partnere u vođenju

politike. Platformom je predviđeno...

Popis stanovništva

trebalo bi da bude proveden

2011., s tim da se podaci o etničkoj

strukturi prema popisu

iz 91., primjenjuju do okončanja

pregovora sa Evropskom

unijom o sticanju statusa punopravnog

članstva”.

Istina sa više strana

Pune tri godine bošnjačke

političke stranke su kategorički

poštivale svoje principe

o popisu stanovništva. A

onda, početkom februara ove

godine SDA i SDP odustaju

od svih svojih zahtjeva o popisu stanovništva

i prihvataju sve ono što je

Milorad Dodik tražio. Samo nekoliko

dana nakon ovog povlađivanja

zahtjevima srpske politike iz RS-a,

SDA i SDP su još jednom pokleknuli

i prihvatili Dodikov zakon o

ličnim kartama kojim je predviđeno

da se uvede entitetsko državljanstvo.

Nekoliko dana prije usvajanja Zakona

o ličnim kartama iz SDA su

stizali ovakvi stavovi: “Mi smo to

pitanje već jednom riješili i to prije

deset godina. Mislim da oni koji

sada ponovno otvaraju, to rade s ciljem

kako bi se proizvodili problemi.

Sasvim je dovoljno da u ličnoj

karti stoji državljanstvo BiH, jer

uvođenje entitetskog otvara brojna

pravna pitanja”.

Nakon što je pristala na ultimatum

Milorada Dodika oko popisa

stanovništva i ličnih karata, SDA je

organizirala pres konferenciju sa koje

je zabrinutoj javnosti poručila: “Niko

neće biti zadovoljan rezultatima popisa

stanovništva, ali moramo se suočiti

sa istinom”.

Istina koju nam nudi

bošnjačka politika u stranačkim

licima i djelima

koalicije SDA - SDP i sa

kojom se moramo suočiti

ima mnogo strana. Jedna

strana istine je da su srpski

političari iz Republike

Srpske, nakon ovih poraza

bošnjačke politike, konačno

shvatili koju političku

taktiku trebaju slijediti.

Ucjene i prijetnje su taktika

pred kojom će bošnjački

političari na kraju

uvijek popustiti (Slikovit

opis kako bošnjačka politika

popušta pred ucjenama

koje dolaze iz Republike

Srpske izrekla je FTV u 2.

dnevniku nakon usvajanja

Zakona o ličnim kartama.

Naime, pokušavajući

opravdati poraz koalicije

SDP – SDA voditeljica kaže: “Da nije

usvojen ovaj zakon RS bi krenula u

donošenje zakona o vlastitim ličnim

dokumentima”.). Također, nije bitno

Ovo je prvi put

da Bošnjaci

pozivaju

visokog

predstavnika

da ih zaštiti

od bošnjačkih

političara. To

je ta tragična

istina sa kojom

su bošnjački

narod suočili

njegovi

političari

iz redova

SDA i SDP-a

(nažalost,

i druge

bošnjačke

političke

stranke vode

sličnu pogubnu

politiku).

koliko godina će se opirati,

kao i u slučaju poraza na

popisu stanovništva i ličnih

karata, bošnjački političari

su dokazali da će na kraju

ipak popustiti. Ismijavajući

se sa navedenim porazima

SDA i SDP-a, Drago Kalabić,

poslanik SNSD-a u

Parlamentu BiH kaže: “Mi

provodimo postupak demokratizacije

Stranke demokratske

akcije i njenog

privikavanja na evropske

standarde i ja mislim da će

to biti završeno”.

Druga strana istine je

ponašanje međunarodne

zajednice prema našoj zemlji.

Poznato je da svi oni

koji se ne slažu sa antidržavnom,

separatističkom

politikom Milorada Dodika

na sve načine pokušavaju

ubijediti međunarodnu zajednicu

da je Dodik kriv sa stalno nazadovanje

BiH na putu evropskih i NATO

integracija. Nažalost, bošnjački poli-

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

20


tičari su potpunim odustajanjem od

svojih zahtjeva i protivljenja po pitanju

Zakona o popisu stanovništva,

odnosno pristajanjem na sve ono što

je ultimativno tražio Milorad Dodik

istovremeno prihvatili krivicu za

neusvajanje ovog zakona i za to što

je BiH jedina zemlja u kojoj prošle

godine nije održan popis stanovništva.

U ovom slučaju Milorad Dodik

i srpska politika iz RS-a nije kriva

što je BiH zakasnila za predviđenim

napretkom. Dakle, međunarodna zajednica,

tj. dio međunarodne zajednice

koji se kalkulantski odnosi prema

BiH sada će imati argumente da

nije istina da je Milorad Dodik najveći

dušmanin Bosne i Hercegovine.

Treću istinu bošnjačke politike na

svojoj koži najviše osjeti bošnjački

narod. Bošnjački narod je ogorčen

navedenim ponašanjem svojih političara.

Primjer koji navodimo slikovito

odražava ogorčenost Bošnjaka prema

svojim političarima. Na adresu visokog

predstavnika u BiH Valentina

Inzka ovih dana upućeno je pismo od

strane bošnjačkih organizacija iz dijaspore.

“U ime Bošnjaka u Sjevernoj

Americi, Australiji, i žrtava genocida

i etničkog čišćenja obraćamo Vam se

kao nadležnom autoritetu za sprovedbu

Dejtonskog mirovnog sporazuma

da spriječite zakonodavne prekršaje

ljudskih prava Bošnjaka u dijaspori

vezano za popis stanovništva i oporezivanje

imovine u manjem entitetu

u BiH. Zbog političke inertnosti ili

nesposobnosti bosnjačkih političara

u BiH, jedinu nadu za prognane

Bošnjake predstavlja Ured visokog

predstavnika koji je nažalost oslabio

u zadnjem periodu zbog nedostatka

angažmana međunarodne zajednice.

Pozivamo Vas da zaustavite ovu

agresiju na protjerane Bošnjake i da

poduzmete sve korake, uključujući i

bonske ovlasti, da se spriječi nastavak

agresije i etničkog čišćenja Bošnjaka

u RS”. Ovo je prvi put da Bošnjaci

pozivaju visokog predstavnika da ih

zaštiti od bošnjačkih političara. To

je ta tragična istina sa kojom su bošnjački

narod suočili njegovi političari

iz redova SDA i SDP-a (nažalost,

i druge bošnjačke političke stranke

vode sličnu pogubnu politiku). Zakone

o popisu stanovništva, ličnim

kartama izabrali smo kao slikovit

primjer prokletstva aktuelne bošnjačke

politike. Slična je situacija i u

slučaju brojnih drugih zakona. Bošnjački

političari korak po korak gube

ono što su hrabri patrioti odbranili

tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Teško je u ovim danima biti optimističan.

Snježna mećava i bošnjački

političari nas stalno drže u debelom

minusu!

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

21


Politika i država

Neinventivna politička koalicija

Kvadratura političko olitičkog dna

Vlast SDA i SDP-a,

nažalost, pokazala se

kao jedna potpuno

neinventivna politička

koalicija. Ta je

kombinacija napravila

takve greške da uopće

nije jasno može li se

to dogoditi ljudima koji

imaju elementarnu

logiku. Sad tek postaje

jasno čemu su služili

njihovi fingirani politički

sukobi na javnoj sceni.

Trebalo je zataškati ova

katastrofalna popuštanja

Dodiku na svim

frontovima, pa i na onim

strateški najvažnijim

za nacionalni opstanak

Bošnjaka i ove države.

Trebalo je da mi vidimo

kako se oni ne slažu

oko izbora policijskog

komesara i penzionisanja

Dragana Vikića, do

raskida koalicije. Kad

je, bajagi, sukob oko

tih sporednih pitanja,

doveden do napetosti

i pred eksploziju (dok

su u međuvremenu

Dodikove brojne ucjene

ispunjavane bez javnosti)

dvojac SDP i SDA se

sastao i objavio kako

njihova koalicija “nikad

nije bila čvršća”

Piše: Redakcija magazina SAFF

Uvijek smireni i odmjereni

Beriz Belkić je tada izgubio

nerve. U podrugljivom tonu

rekao je: “Nadam se da su građani svjesni

da smo dobili državu za Dodika”. Bila je

to reakcija na predizborni SDP-ov slogan

“Država za čovjeka” i nedavno izglasavanje

Zakona o popisu stanovništva koji će

se održati 2013. godine. Prema novom

zakonu etnička zastupljenost u vlasti neće

se više regulirati prema popisu iz 1991.

godine. I nije samo riječ o tome. Narodna

skupština Republike Srpske nakon ovog

popisa može objaviti da je

povratak završen i to po volji

srpske skupštinske većine.

Time će biti okončano etničko

čišćenje Bošnjaka i Hrvata sa

prostora RS.

Zataškavanje užasa

Činjenica je da je Dragan

Čović, šef HDZ-a, odavno

pristao na nestanak Hrvata u

RS, u posljednje vrijeme, čak,

direktno odrađujući poslove

za Dodika i u Federaciji.

Pristanak SDA i SDP-a na

Dodikove ucjene oko popisa

stanovništva učinio je, već

sada, ove stranke teškim

Mnogi su skloni

posumnjati

da su se na

Dodikovoj listi

ucjena nalazili

i progoni

bosanskih

patriota. Tako

su u nekoliko

navrata

pokušani biti

procesuirani

ljudi iz ratnog

političkog

i vojnog

rukovodstva

Republike

BiH za

Dobrovoljačku.

gubitnicima. Narod je ovaj njihov

pristanak na legalizaciju etničkog čišćenja

dočekao kao najgoru izdaju. Na isti način

je izglasan u Državnom parlamentu

i Prijedlog zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o ličnoj karti. Izglasan

je i amandman po kojem će se u novim

ličnim kartama nalaziti i entitetsko

državljanstvo.

Ovim potezima dokazana je

nesposobnost sadašnje vlasti da odgovori

na strategiju ucjena koja dolazi iz RS.

Nije jasno je li ovdje kraj zahtjevima

iz drugog entiteta? Očigledno je da je

Dodik uspostavu državne vlasti ucijenio

podužim spiskom zahtjeva

prema platformašima. Vlast

SDA i SDP-a, nažalost,

pokazala se kao jedna potpuno

neinventivna politička

koalicija. Ta je kombinacija

napravila takve greške da

uopće nije jasno može li se to

dogoditi ljudima koji imaju

elementarnu logiku. Sad tek

postaje jasno čemu su služili

njihovi fingirani politički

sukobi na javnoj sceni. Trebalo

je zataškati ova katastrofalna

popuštanja Dodiku na svim

frontovima, pa i na onim

strateški najvažnijim za

nacionalni opstanak Bošnjaka

i ove države. Trebalo je da mi

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

22


vidimo kako se oni ne slažu oko izbora

policijskog komesara i penzionisanja

Dragana Vikića, do raskida koalicije.

Kad je, bajagi, sukob oko tih sporednih

pitanja, doveden do napetosti i pred

eksploziju (dok su u međuvremenu

Dodikove brojne ucjene ispunjavane

bez javnosti) dvojac SDP i SDA se

sastao i objavio kako njihova koalicija

“nikad nije bila čvršća”.

Ko će otkriti podle igre

Normalan

čovjek ne može

povjerovati da se

politička bratija može

poslužiti ovakvim

jeftinim trikovima u

obmanama vlastitog

naroda. Djeluje

užasno da oni vlastiti

narod smatraju ovako

naivnim. Nešto kao

odgovor na takve

podle igre vidjeli smo

u izjavama državnih

poslanika Beriza

Belkića i Ismete

Danas više

ništa nije

važno osim

jedne stvari:

Ko će i kada

progovoriti

o ovom

tragičnom

porazu

bošnjačkog

naroda i,

ponajviše,

Bosne i

Hercegovine.

Dervoz. Naravno,

oni znaju sve i pitanje

je do kada će im

šutnja biti “mudra”.

Mnogi su skloni posumnjati da su

se na Dodikovoj listi ucjena nalazili

i progoni bosanskih patriota. Tako

su u nekoliko navrata pokušani biti

procesuirani ljudi iz ratnog političkog i

vojnog rukovodstva Republike BiH za

Dobrovoljačku. Kako to nije uspjelo,

lavina se sručila na ratno političko i

vojno rukovodstvo Hadžića i oni su

već mjesecima u istražnom zatvoru.

Činjenica je da niko nije ubijen u

zatvorima Armije BiH u tom gradiću.

Činjenica je da je u tim malim Hadžićima

mučki ubijeno više od 250 bošnjačkih

civila i to po brojnim logorima koje

su držali Karadžićevi Srbi. Više od 70

Hadžićana, koji su preživjeli, osakaćeno

je i pretvoreno u teške invalide. Dodik

je, uostalom, mjesec i kusur dana prije,

u više intervjua, najavio ova hapšenja,

uz niz zahtjeva, među kojima je bio i

onaj o brisanju člana 48. iz Zakona o

popisu stanovništva.

Prilikom rasprave o ovim ucjenama

sa popisom na Predsjedništvu SDA

dolazilo je do strašnih scena potištenosti,

pobune, pa čak i suza. Šta je bilo na

skupu SDP-a kad se pristajalo na ove

ucjene, niko ne zna. Danas više ništa

nije važno osim jedne stvari: Ko će i

kada progovoriti o ovom tragičnom

porazu bošnjačkog naroda i, ponajviše,

Bosne i Hercegovine.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

23


Politika i društvo

Tragom jahorinskog samita zapadnobalkanskih lidera

Kolika je Jahorin ahorina a planina...

Kao što je Karadžić

svojevrstna personifikacija

dejtonskog genocidnog

entiteta RS, tako je i

Jahorina u neku ruku

simbol toga entiteta.

Cijeli rat bila je sa

posestrimom Romanijom

centar i Štab planiranja

i praćenja velikosrbske

agresije, etničkog čišćenja

i genocida i svakovrstnog

četničkog divljanja

(Sjetimo se mučkog

strijeljanja zarobljenih

Bošnjaka Srebrenice kod

Trnova, koje su izvršili

specijalci iz Srbije.).

Sa Jahorine je vođena

ofanziva na Bjelašnicu

i Igman 1993. godine

i pokušaj hermetičkog

zatvaranja Sarajeva

Piše: Safet Kadić

Kolika

K

je Jahorina planina,

još je više jada nanijela

K– savremena je verzija

one čuvene stare bosanske sevdahlinke.

Bosansku planinu Jahorinu,

nadomak Sarajeva, koju lokalno

stanovništvo izgovara kao Jao-rina,

Srbi smatraju ne samo svojom ratnom

bazom nego i svojim ratnim

plijenom. Ako je RS spomenik genocida,

a jeste, onda je Jahorina jedan

od spomenika RS-a, jer je ova genocidna

tvorevina upravo proglašena

na Jahorini, na onom zavjereničkom

zasjedanju tzv. skupštine “srbske

republike BiH” spočetka 1992. godine.

Glavni ratni punktovi vlasti

RS-a, sjedišća Vlade, Skupštine i

drugih paraorgana bili su na Palama

i Jahorini, u hotelima “Bistrica” na

Palama i “Košuta” na Jahorini.

Simbol genocida

Upravo na Jahorini bila je ratna

baza i ratni štab VRS (ili IKM) i glavno

obitavališće obtuženih ratnih zločinaca

za genocid, Ratka Mladića i Radovana

Karadžića, gdje su se mogli viditi kako

bezbrižno igraju šah dok njihova vojska

sa okolnih brda čini genocid

u Sarajevu, masakriravši

10.000 nezaštićenih civila

i 1.600 djece, opečativši ga

strahvičnim masakrom na pijaci

Markale petog februara

1995. godine. Tu su Velibor

Ostojić, Risto Đogo, Miroslav

Toholj, Ilija Guzina i ostale

guzine, zajedno s Radovanom,

Maksimovićem, Zukovićem,

Buhom i ostalim buhama,

smišljali gebelsovke propagandne

laži o Alijinim bojovnicima

koji bacaju srbsku djecu

lavovima u zoološkom vrtu

u sarajevskoj Pionirskoj dolini.

Kao što je Karadžić svojevrstna

personifikacija dejtonskog

genocidnog entiteta RS, tako

je i Jahorina u neku ruku simbol

toga entiteta. Cijeli rat bila

je sa posestrimom Romanijom

centar i Štab planiranja i

praćenja velikosrbske agresije,

etničkog čišćenja i genocida i

svakovrstnog četničkog divljanja

(Sjetimo se mučkog strijeljanja

zarobljenih Bošnjaka

Srebrenice kod Trnova, koje

su izvršili specijalci iz Srbije.).

Sa Jahorine je vođena ofanziva

na Bjelašnicu i Igman 1993.

godine i pokušaj hermetičkog

zatvaranja Sarajeva. To su u

posljednji čas spriječile dvije

elitne jedinice El-Mudžahid

i 7. muslimanska brigada. Priddejtonsko

(prisilno) primirje zaustavilo je AR-

BiH u zauzimanju Jahorine i ponovnom

oživljavanju one stare sevdahlinke. Sevdahlinka

o Jahorini ne sviđa se ni srbijanskom

predsjedniku Borisu Tadiću, koji je

u intervjuu Aljazeeri uoči samita zapadnobalkanskih

lidera na Jahorini rekao da

od svih sevdahlinki koje zna, najviše voli

onu: “Snijeg pade na behar na voće...”.

I bi snijeg na Jahorini. Jahorinsku sevdahlinku,

izgleda, nije volio ni generalni

U političkom

smislu

jahorinski

skup je totalni,

stopostotni

promašaj,

fijasko (sa nula

posto koristi)

bosanske

državne

politike i

salto mortale

bošnjačke

nacionalne

politike, ali

dvjestapostotni

trijumf

velikosrbske

hegemonističke

politike.

konzul SFRJ u Kijevu (Ukrajina, SSSR),

jer kad sam je zapjevao na zatvorenom

druženju Jugoslavena u Konzulatu povodom

Dana Republike 1981. godine,

nikad više nisam bio pozvan ni na kakvo

druženje i proslave.

Doista, nedavni jalovi trojni samit i

dvodnevno dernečenje peterice tzv. lidera

zapadnobalkanskih etni(ci)teta

i bosanskih dejtonskih entiteta

na bosanskoj planini Jahorini,

Bosni nije donio ništa, samo

bahsuzluk i nezapamćen kijamet

polugladnim i obezpravljenim

podanicima.

Jalovi samit

Sniježna holuja i hiroviti

planinski vihorovi razvihorili

su nezapamćenu sniježnu

vihavicu, koja je zavihala ne

samo ovu opjevanu, pa onda

opoganjenu, planinu nego i

cijelu Bosnu “sa dva entiteta i

tri konstitutivna naroda”, pa i

šire. Iz televizijskih izvještaja

nije se moglo viditi da li se

igdi na nekom jarbolu vihorio

bosanski bajrak, makar

onaj dejtonski, da ne govorimo

o onome sa ljiljanima

nezavisne, međunarodno

priznate Republike Bosne i

Hercegovine, koji je dignut

na jarbol izprid Palate UN

u Nju Jorku, nakon što je

BiH primljena u punopravno

članstvo ove svjetske organizacije.

Nevrijeme je učinilo

da oni dodatno koštaju porezke

obveznike, jer je za izbavljanje

ovih hairlija sa nekada

pitome planine i silazak u

grad interventno angažirana

i sarajevska gradska mehanizacija, koja

je, umjesto prema snijegom zavihanim

sarajevskim bolnicama, školama i pekarama,

usmjerena prema ovoj planini.

Srećom snijeg je bio prhak pa je lahko

progrnuta prhtina za silazak u grad luksuznih

vozila ove bezstidne svite. Dvojica

gostiju su, ipak, neko vrijeme ostali da

se nasamo štošta dogovore i prošenluče

kao da su oni domaćini, samo da se zna

ko je “hadžija” i ovdi i u cijeloj ovoj balkanskoj

pustahiji.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

24


Mjesto i vrijeme održavanja nisu

slučajno odabrani i tempirani baš sada.

Nije slučajno Jahorina, kao što je naprijed

spomenuto. U izvješćivanju o ovome

skupu novinari javnih servisa uzbuđeno

su izvješćivali i napadno izticali da se

skup održava na “olimpijskoj ljepotici”.

Očigledno su brifovani tako da ovom

prilikom bude premošćena neposredna

ratna prošlost, a da se uzpostavi konekcija

sa nezaboravnom XIV. zimskom olimpijadom

1984. godine u Sarajevu, što je,

istina, najveći dosadašnji uzlet ove zemlje.

Srbska politika je imala mnogo razloga za

slavlje. Samo naivni mogu pomisliti da

je takav bezkoristni skup održan samo

u svrhu propagande eresovskog zimskog

turizma na “olimpijskoj ljepotici”. Do ove

srbske agresije na Bosnu, Kozara je imala

mnogo veću simboliku od “olimpijske ljepotice”.

Taj skup za antibosansku srbsku

politiku je značio opetovano bosansko i

međunarodno ovjeravanje, verifikaciju

RS. Skupom na Jahorini je proslavljena

i njihova pobjeda u destruiranju države

obstrukcijom rada državnih organa posljednjih

godina, neformiranje Vijeća

ministara i neusvajanje državnog budžeta,

parlamentarna pobjeda usvajanjem izbornog

zakona, dobijanjem ključnih resora u

Vijeću ministara pod ucjenom i ključnih

državnih agencija koje će raditi protiv te

iste države, usvajanje entitetskih ličnih

karata. Zatim pridobijanje ministra sigurnosti

Sadika Ahmetovića (Dodik: Ti si

naš!) da podpiše takav sporazum sa Srbijom

po kojem srbijanska policija kad god

hoće može da vršlja po Bosni, kao što je testirano

u slučaju Stanišljevića. Moglo bi se

nabrajati unedogled. Jer, Bosna i RS funkcioniraju

po principu spojenih

posuda: zbog načina nastanka

i svoga genocidnog karaktera,

RS je obrnuto proporcionalna

Bosni: što je više RS-a, to je

manje Bosne, što je više RS

“republika”, to je manje Bosna

država, tj. Republika, koliko je

procenata RS u plusu, isto toliko

procenata je Bosna u minusu.

Ali neposredna prošlost,

pogotovo tako strašna i krvava,

ne može se tek tako zaboraviti.

Upravo je tih dana obilježena

godišnjica strahvičnog srbskog

masakra sarajevskih civila na pijaci

Markale. Pored afirmacije RS-a, bila je

to ujedno završna svečanost obilježavanja

20-te godišnjice njenog formiranja.

Prohujalo sa vihorom

Osnažena je i srbsko-hrvatska osovina

u Bosni i reinkarniran srbsko-hrvatski

jezik. Svi mediji, novinari i tv-voditelji

govorili su samo o zavejanim (ekavski oblik

u kojem je h zamijenjeno sa j) ili zavijanim

(gdje je, također, j umjesto izvornog

h) selima, vozilima, kućama, selima,

cestama, o vijavici i olujnim vjetrovima.

U leksičkom fondu Bošnjaka riječi vihati

(zavihati, izvihati), vihanje, vihavica, vihor,

vihoran, vihoriti, vihorno, holuja imaju

oblike sa izvornim etimoložkim glasom

i fonemom h u svom glasovnom sastavu

i, shodno trećoj tački Bečkog književnog

dogovora iz 1850. godine, “glas h piše se

svagdje gdje mu je po etimologiji mjesto”.

Sve ove riječi nastale su leksikalizacijom

onomatopeja. Izvedene su iz leksičke os-

Baška to što je

Radmanovićev

šef kabineta

Đorđe

Latinović,

po nečijem

protokolu ili

ne, sjedio na

strani gostiju,

Josipovića i

Tadića, a ne

na bosanskoj

strani stola.

nove, odnosno morfoložkog

korijena -vih-, koji je nastao

supstancijaliziran glas h u

semantičkom jezgru, odnosno

korijenskoj morfemi, kao izrazu

ekskluzivne bošnjačke

jezičke kreacije. Prisustvo,

odnosno odsustvo glasa h u

riječima zajedničkog naslijeđa,

oštro diferencira bošnjački od

sh. organskog idioma, kao

što je u više navrata napominjano

u ovome magazinu.

Zato ih Bošnjaci smatraju nezaobilaznim

biljezima svoga

jezičkog identiteta, gotovo kao etno-nacionalni

amblem. Zato ih je sve obrađivač

riječi za Rječnik bosanskog jezika u izdanju

sarajevskog Instituta za jezik, konzistentno

naveo sa fonemom h, ali ih je sh.

cenzor razjednačio pa je u nekima ostavio

h (vihor), a u nekim izbacio, kao što su vijati

umjesto vihati, valjda da bi napravio

kompromis. U tom rječniku nema ni

onomatopejskog prostog glagola hujati,

ali srećom ima njegov složeni oblik prohujati.

Valjda je sam uvidio bezpredmetnost

takve intervencije, jer kada bi izbacio

h, ne bi u bosanskom jeziku mogao obstati

prevedeni naslov američkog romana

i filma Prohujalo s vihorom, ili bosanska

sevdahlinka Vihor ružu niz polje tiraše niti

bi se u Hajdarevićevom stihu mogla vihoriti

mahrama. Tako je bez inicijalnog h

normirana i riječ oluja, iako je i laiku jasno

k’o dan da h čini okosnicu onomatopeje sa

glasovima l i j. Ovakvo skrnavljenje riječi

izbacivanjem glasa i foneme h Bošnjaci

doživljavaju kao izraz osionog potiranja

njihova identiteta.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

25


Na zajedničkoj večeri u hotelu “Termag”

i tokom službenih razgovora,

vođenih, kakve li simbolike, u objektu

zvanom “Koliba”, nije bilo ikakvih smetnji

u komunikaciji, jer su svi upotrebljavali

nekadašnji zajednički sh. standardni

jezik, koji se razlikuje u svega pet posto,

kako iztiču neki drilovani jezikoslovci i

mnogi političari kad im to treba. U onih

zajedničkih 95 posto sadržano je i 20.000

zajedničkih riječi tzv. balkanskih turcizama,

poput riječi: baksuzluk, ćevap, barut,

boja, bubreg, čarape, čekić, česma, čelik,

čizma, duhan, džep, rakija, sapun, jastuk,

jorgan, kajmak, boza, kahva i kafa, baklava,

juhka, kajgana, kalja, halva, lokum,

pekmez, pilav, pita, samun, balvan, biser,

karanfil, krevet, mušterija, muštuluk,

rahatluk, rusvaj, sevdah, kabadahija, bujrum,

komšija, zijan, kasaba, kaldrma,

đevrek, burek, hanuma, dosta, dušman,

kafana, kašika, sahan, sarma, čardak,

kapija, baksuz(luk), bakar.

U Zemlji krvi i meda

Činjenica je i da je turski jezik uticao

na bosanski više nego ijedan drugi.

Pa i sam naziv Balkan je turcizam, s

dosadašnjim tumačenjem u riječnicima u

značenju planinski vijenac, ali u posljednje

vrijeme javljaju se i nova tumačenja

toga naziva, kao što su da Balkan na

turskom znači med (bal) l i krv ( kan)?! i

daljem razvijanju značenja kao medna

zemlja krvlju natopljena. Je li slučajna

koincidencija što se film Anđeline Džoli

zove upravo “U zemlji krvi i meda“. O

tursko-balkanskoj povezanosti ponešto

govori i već zaboravljeni Balkanski savez

Turske, Jugoslavija i Grčka iz

1953. godine. Srbsko-hrvatski

velikonacionalisti vežu

turcizme, izpravnije rečeno

orijentalizme, izključivo

za Bošnjake kako bi im se

nametnuo kompleks stranog

elementa u vlastitoj zemlji i

destruirao dio njihova kulturnog

(i jezičkog) identiteta

pa je provođena neviđena

normativna i politička hajka

na orijentalizme, u kojima

je česta fonema i glas

h. Čak je i časno ime Mu-

hammed etimologizirano

kao: muha+med. I danas se

uobičajeni pozdrav među

Bošnjacima selam alejkum

prevodi kao dobar dan ili,

čak, bok! Ali nikako nisu mogli

prevesti orijentalizam sala,

u značenju, prema Škaljiću:

“žalovito učenje mujezina na

munari povodom smrtnog slučaja” pa

smo u jednom titlu popularne turske

kriminalističke serije mogli pročitati:

da ti ja na uho salu proučim. U orijentalizmima

koji nemaju zamjenu u zapadnobalkanskim

jezicima, poput riječi

duhan, normativno su protežirani oblici

bez h ili sa njegovim supstitutom v. Tako

je i u Rječniku JAZU, gdje se navodi i

izjava bosanskog franjevca S. Margitića,

koji svjedoči: “Kod onoga dijela našega

naroda koji ne izgovara h kaže se duvan,

rjeđe duan.” Zbog toga su se na udaru

našle i mnoge slavenske riječi u kojima

je glas h konstituent značenjskog jezgra,

odnosno morfoložkog korijena, poput

Osnažena

je i srbskohrvatska

osovina u Bosni

i reinkarniran

srbsko-hrvatski

jezik. Svi

mediji, novinari

i tv-voditelji

govorili

su samo o

zavejanim

(ekavski oblik

u kojem je h

zamijenjeno

sa j) ili

zavijanim (gdje

je, također,

j umjesto

izvornog

h) selima,

vozilima.

riječi uho, snaha, kuhati ili

naprijed navedenih onomatopeja.

Naime, Bošnjani

kao Slaveni imali su glas h

u svim slavenskim riječima,

gdje mu je po etimologiji

mjesto, a slavenizirani Vlasi

kao Romani nisu imali taj

glas u svome glasovnom inventaru

i svome vokabularu

pa su slavenske riječi primali

i upotrebljavali bez toga h,

stvarajući zijeh ili hijatus

između vokala, u kojem su

razvijali posebne glasove da bi

taj zijeh popunili, primarno v

(iza u) ili

j (iza i).

Prostor Zapadnog Balkana

je prostor bosanskog jezika.

Kada se već neki igraju

procentima, da nakratko

slijedimo tu logiku. Pošto

je nekadašnji zajednički

književni jezik kodificiran

na bazi 95 posto bosanskog organskog

idioma, Srbi i Hrvati su ga u Beču

1850. prisvojili pod svoje nacionalno

ime, a podpuno eliminisali Bošnjake

kao da ne postoje, radi potiranja njihovog

jezičkog i obćenito različitog

kulturnog identiteta, sve do negiranja

etničkog identiteta. To je značilo

eklatantno etničko čišćenje, genocid i

kulturocid. Oni su na to dodali svojih

pet posto i toliko (pet posto) izbacili

bošnjačkog što im je smetalo, i

takvih sto posto prisvojili sebi pod svojim

nacionalnim imenom. Kada je taj

književnojezički standard pocijepan po

nacionalnim osnovama, svakto (Srbi

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

26


i Hrvati) je dodao svojih specifičnih

pet posto. Samo bošnjački normativci

književnog jezika nisu unijeli tih svojih

dodatnih pet posto iztjeranih u Beču,

nego ostali na onih 95 posto svoga, što

su ga tada uzeli Srbi i Hrvati, uz onih

pet posto što su ih tada oni dodali u

zajedničku normu.

Nula protiv 350

U političkom smislu jahorinski skup

je totalni, stopostotni promašaj, fijasko

(sa nula posto koristi) bosanske državne

politike i salto mortale bošnjačke nacionalne

politike, ali dvjestapostotni trijumf

velikosrbske hegemonističke politike.

Manje upućeni posmatrači sa strane u

savremene balkanske, posebno bosanske

prilike, pomislili bi da su bosanski

pregovarači u nedostižnoj prednosti u

odnosu na goste iz Hrvatske i Srbije,

hem su brojniji, hem se skup održava na

opjevanoj bosanskoj planini. Ali postoji

ono postdejtonsko ‘ali’. Izračunavanje

bosanske kvadrature kruga opire se svakoj

(matematičkoj) logici. Bošnjaci su

ovdi figurirali kao posmatrači i totalni

autsajderi. Kada je već uvedena igra procenata,

ova pozicija bi se mogla izraziti u

slijedećoj formuli, izraženoj u procentima.

Tih dana Željko Komšić je izjavio da

njegovu porodicu sačinjavaju dva konstitutivna

naroda, predpostavljam 50 posto

Bošnjaci i 50 posto Hrvati. Ako je Bakir

Izetbegović ušao u ovu igru pokera bez

ikakvih (skrivenih) aduta, sa 100 posto

bošnjačkog talona, plus onih 50 posto

bošnjačkih od Komšića, to je 150. Reklo

bi se – dobitnički. Ali bosanski talon

čini i 100 posto Radmanovićevih bosanskosrbskih

i preostalih Komšićevih

50 posto bosanskohrvatskih i to

je 150. Ali ovih stopedeset i onih

Izetbegovićevih 150 ne čini 300 bosanskih,

nego matematičkim paradoksom,

a političkom realnošću, bosanskih

nula posto, jer se to dvostruko

150 ne zbraja, nego potire, tako što se

Radmanovićevih bosanskosrbskih 100

posto dodaje na srbijanskih 100 i daje

200 posto, a Komšićevih 50 dodaje

na 100 hrvatskih i daje 150 hrvatskih.

Tako u međudržavnim razgovorima

Bošnjaci ulaze sa nula posto aduta

prema 150 posto hrvatskih i 200 posto

srbskih. Nula protiv 350. A i da je protiv

jedan, a ne 350, nula uvijek ostaje

nula! Baška to što je Radmanovićev šef

kabineta Đorđe Latinović, po nečijem

protokolu ili ne, sjedio na strani gostiju,

Josipovića i Tadića, a ne na bosanskoj

strani stola.

Iako se nekakvo sarajevsko (u smislu

bosansko, kao “arabsko”) proljeće vjerovatno,

neće moći izbjeći, demokrati

bi više pledirali za “sarajevsku jesen”

aludirajući na jesenske izbore. Zaista je

možda najbolji i najdemokratskiji oblik

delegitimiranja ove vladajuće samožive

oligarhije uzkraćivanje izbornog legitimiteta

tako što će se totalno bojkotovati

predstojeći obćinski izbori podjesen ove

godine. U takvom pravnopolitičkom

interregnumu situaciji morao bi izpostaviti

rezolutan zahtjev za restitutio

ad integrum, povratak i primjenu

Ustava Republike BiH, po kojem bi

bili razpisani vanredni izbori. Povratak

u život legalnog ustava Republike BiH

je spas za BiH, jer je on još uvijek na

snazi, ali dejtonski politički miševi

svim silama se upinju da tu činjenicu

zamaskiraju.

Od Hodidida do Odiđeda

Kolona luksuznih automobila sa svitom obijestnih

vlastodržaca na putu od Sarajeva do Jahorine prohujala

je pored Buloga i saobraćajne table sa oznakom

lokaliteta Odiđed, kako današnje lokalno stanovništvo

naziva nekadašnju najstariju fortifikacijsku utvrdu za

nadzor i odbranu Sarajevskog polja i Vrhbosne. Arheolozi

još nisu iztražili da li ovi ostatci pripadaju najstarijoj

neolitskoj butmirskoj kulturi ili, možda, kasnijoj

ilirskoj, kao punkt susretanja dvahu ilirskih plemena,

Autarijata i Desidijata, koja su naseljavala, ove prostore

ili, pak, pripada avaro-slavenskoj kestheljskoj kulturi.

Slaveno-Iliri, Bošnjani, zvali su ga Hodidid i taj je

naziv ostao sve do najnovijeg vremena, do osamnaestog

stoljeća i velikog pomora kuge. Tada su to prazno

područje naselili vlaški stočarski rodovi, iz istočne i

tzv. gornje Hercegovine ili, kako bi rekao dukljanski

akademik Vojislav Nikčević, “sa prostora crnogorskog

ijekavskog jezika”, koje nisu imali h u svome govoru

i koji su bili ijekavci. (Sa tih prostora je porijeklom i

aktuelni srbijanski predsjednik, koji se napadno javno

hvali da je rođen u Sarajevu, kako bi, valjda, polagao

pravo na njega.) Tako je od prvog dijela naziva Hodiostalo

samo Odi-, a staro, izvorno, bosansko did ijekavizirali

su u djed, a potom ga jotovali, samo njima

svojstvenim “jatovskim” ijekavskim jotovanjem u đed.

Na ovaj način oni su jotovali i upitnu zamjenicu đe (<

ijek. gdje, ek. gde, ik. gdi) koja je priuzeta i u nekim bosanskim

govorima tokom ijekavizacije bosanskih ikavskih

govora. Uz to nastala je i jedna specifična jezička

kreacija. U sarajevskim govorima, na primjer, dijalektolozi

su mogli zabilježiti i oblik đi, što je kombinacija

ikavskog di i ijekavskog đe.

Toponim Hodidid – Odiđed jasno diferencira autohtone

bosanske od tih donesenih brđanskih govora,

koje se očituje u prisustvu nasuprot odsustvu glasa h

te ikavskog naspram ijekavskog izgovora praslavenskog

glasa jat. Ovo je, uz šćakavsko-štakavsku varijaciju, zapravo,

paradigma jezičkih razlika starinaca Bošnjana i

došljaka vlaških stočara.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

27


Kolumna

Borba za opstanak

Šta će nama pisci

Srbi i Hrvati znaju

da nema naroda bez

pismenosti, a pismenosti

bez intelektualaca,

a intelektualaca bez

sistema u kome se

znanje vrednuje. Dokle

god mislimo da se

istina podrazumijeva,

i da u istinu ne treba

ulagati – a nema istine

bez njegovanja pisane

riječi – dotle će nas

gutati zaborav, smutnja i

glupost

Godinama već imam potrebu

da napišem jedan tekst

o cijeni zastupanja istine

u dejtonskom totalitarnom društvu.

A cijena nije samo kad zaradiš, već i

kad izgubiš ono što si mogao imati.

Ja sam vidio obje strane ove priče,

jer sam prije 10-15 godina bio shvaćan

kao jedan od glavnih opozicionara

Izetbegovićeve vlasti, pa su mi

sva vrata bila otvorena. To što sam

opozicija svakoj vlasti, neki su tada

razumjeli kao moje antibošnjaštvo,

pa su me forisrali i preporučivali,

sve dok nisu razumjeli da je moja

kritička oštrica namijenjena jačanju,

a ne slabljenju bošnjačkog naroda.

Tada sam još razumio da je dejtonska

ideologija struktuirana oko

međunarodne podrške srpskom i

hrvatskom hegemonizmu, odakle će

biti kadrovski i materijalno favoriziran

svaki Bošnjak koji je spreman

da prezire svoj identitet i izjednačava

krivicu. Sjećam se kad me je prije

12 godina visoki predstavnik Petrič

imenovao u Upravno vijeće Federalne

televizije, za svaki sam sastanak

dobijao po 300 maraka, plus putni

troškovi 140 maraka, a kako se od

Tuzle do Sarajeva potroši 40 maraka

goriva, kući se vrati 400. A znala

su biti i po tri sastanka heftično.

Otud znam kako žive, i zašto šute,

članovi raznih upravnih odbora. Ja

nisam htio pasti na sedždu parama,

pa sam, evo, uznapredovao do autorskih

honorara koji mjesečno ne prelaze

200 maraka. U odnosu na poratne

godine, moji mjesečni gubici

sada su najmanje 1.000 maraka, što

znači da sam zadnjih desetak godina

ostao bez stotinjak hiljada

maraka. To je konkretna

cijena moga moralnog

opredjeljenja. Godinama

nisam član ni jednog odbora

ili komisije u kojoj se

dobijaju pare, pa ni onih

u kojima se ne dobijaju,

tako da se moje javno

postojanje svodi na jednu

kolumnu i poneko predavanje,

ako me neko negdje

pozove. Bio bih neiskren

ako bih rekao da mi ne naumpadne

odnos gubitka i

dobitka - novac i dejtonski

status koji sam izgubio, na

ime izolacije, mirne savjesti

i porodičnog berićeta

koji sam dobio. U dobitak

ubrajam i sve one selame

koji me dočekaju kad

dođem u naše gradove u

kojima nisam nikad bio,

a tamo zateknem mnoštvo

ljudi koji čitaju moje

tekstove i osjete njihovo

značenje. A dobitak je i saznanje

da blokada u koju

sam strpan ne daje nikakvog

efekta, jer se moji tekstovi i dalje

čitaju, prenose, komentiraju. Ne

određuju ljudi šta će i kako će biti...

Ja sam tek jedan od desetine bošnjačkih

intelektualaca koji na ovaj

način podnose cijenu opredjeljenja

da ostanu uz istinu, i uz narod, da

okrenu glavu od ponuda za kojim

su potrčali razni Dževadi, Enveri,

Hadžemi, Senadi, Bakiri i dr. To

opredjeljenje svakako je vrednovano

od Boga, ali bi moralo biti uočeno

i od Bošnjaka, koji trebaju znati da

postoji tržište na kome jedni profitiraju

od prodaje bošnjačkih interesa,

a drugi plaćaju cijenu zbog odbrane

tih istih interesa. Ovo tržište, kao i

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

28

Dokle god

mislimo da

se istina

podrazumijeva,

i da u istinu ne

treba ulagati –

a nema istine

bez njegovanja

pisane riječi

– dotle će nas

gutati zaborav,

smutnja i

glupost.

svako, sastoji se od mnoštva životnih

situacija iz kojih se može čitati

rigidna ideologiziranost dejtonskog

društva i njegovih tokova, gdje su

ljudima koji misle bošnjački sva vrata

pozatvarana. Nevolja je kad ostanu

zatvorena i ona vrata za koja se

borimo.

Podstanari na svome

Ima tome i tri-četiri godine kada

sam sa rahmetli Nedžadom Ibrišimovićem

u dva navrata putovao u

gradiće sjeveroistočne Bosne gdje

smo promovirali njegovog “Vječnika”.

Promocije su uvečer, njemu

treba još četiri sata putovati do

kuće u Ilijašu. Jednom prolazimo

kroz avetinjski puste Lopare,

sipi maglena kiša, a

nema ni ulične rasvjete,

samo je Pravoslavna crkva

osvjetljena stadionskim

reflektorima. Nailazimo

na “ležeće policajce”, a

Nedžad veli: “Ovdje ćemo

polahko, da misle da smo

njihovi, jer ako brzo preletimo

preko, vidjet će da

nam se hiti, pa nas mogu

zajmiti”. Kad smo krenuli

niz tamnu Majevicu, već

je lahnulo, u daljini trepere

svjetla bosanske slobode.

Drugi put, opet smo

se Nedžadovom “škodom”

spuštali niz Majevicu.

Veli: “Dodaj mi taj galon,

ispod sjedišta što je”. A

galon k’o onaj od ajvara i

krastavaca, u njemu ponio

vode. Uze tabletu i zali je

vodom, veli, pritisak ga

muči. Do Tuzle je šutio, a

šutio sam i ja, da mu na

muku ne pristajem. Bilo je

već 22 sata, ponudio sam

mu da prespava kod mene,

pa ujutro nastavi, ali, u tim godinama

nema sna bez svog kreveta. Ujutro

sam odmah nazvao, da vidim je

li s hajrom stigao. Javio se umoran,

iza sna. Kaže, auto mu se pokvarilo

negdje na Karauli, pa je dugo čekao

pomoć na cesti, da ga odšljepaju do

Ilijaša. Pomislih, je li mu ono malo

honorara moglo zaklopiti troškove

šljepanja i kvara, ali, nezgodno mi

upitati. Znao sam da je dobio sitan

honorar, ali mu se za te novce isplatilo

putovati. Odbit će 50 maraka

na gorivo, a bezbeli će i koju knjigu

prodati, pa će se kući vratiti sa

200-300 maraka. A šta je 200-300

maraka za napor koji čini čovjek na


pragu 70. godine života, akademik

koji namjesto da u miru i rahatluku

stvara, u tom danu taksira sebe četiri

sata u jednom i četiri sata u drugom

pravcu? Da je bio u jednom upravnom

odboru, koji se čestito plaća, a

gdje sjede stranački bezveznjakovići,

akademik Nedžad Ibrišimović ne bi

morao posljednje godine života odlaziti

u taj teški i neizvijesni lov na

sitan honorar. Institucije kulture u

ovim provincijama u pozadini su od

svojih crkavica izdvajale koliko su

mogle, da s obrazom pozovu u goste

našeg klasika. U ovim manjim

mjestima još nije uzdrman bošnjački

identitet, tamo još nema kvazigrađanske

iskompleksiranosti i straha

od sebe, pa se dolazak Nedžada Ibrišimovića

doživljavao kao prava čast

za Čelić, Janju, Kalesiju... S druge

strane, kada je 14. juna 2011. u Tuzli

organizirana promocija “El-Hidrove

knjige”, bilo je to u organizaciji

entuzijasta iz Udruženja vjeroučitelja

TK, a ne tuzlanskih institucija

kulture, što je znakovita dijagnoza o

zatvorenosti dejtonskog društva čak

i za klasike koji očituju muslimanski

identitet. A u tim tjesnacima, između

onoga što vrijedi a nije vrednovano,

i onoga što ne vrijedi, a ima

sve počasti, valjalo je preživljavati, i

boriti se, do posljednjeg dana, našem

Ne džadu Ibrišimoviću. Tako je danas

Isnamu, Ibrahimu, Atifu, Džemalu

i mnogim drugim istaknutim

bošnjačkim piscima, koji žive kao

podstanari u rođenoj zemlji. Ako

bi se izokrenulo posljednje uporište

smisla – da to što pišemo i govorimo

ne mora cijeniti država i politika, ali

da to cijene pismeni ljudi u našem

narodu – onda bi jednim dijelom

umrla i nada u naše uzdizanje iz

ovog ništavila.

Njegovanje istine

Jadaju se pisci jednu drugima,

prepričavaju svakojake neprijatnosti

oko vrednovanja njihovog rada

i angažmana. Znam mnoge takve

priče, a znam i mnoge svoje. Jedna

od najbedastijih dogodila se kada

su me prije pet godina iz mjesta

M. pozvali da u tamošnjoj biblioteci

promoviram svoje knjige.

Otišao sam. Direktorica biblioteke

mi je uz kahvu ispričala kako

ne voli kuhati i peglati. Pošto sam

gost, sve sam klimao glavom. Bila

je promocija. Bilo je puno svijeta.

Izložene moje knjige po narodnim

cijenama. Jedan hadžija kupi jednu

knjigu. Deset maraka. Načelnik

Općine M. došao i gleda.

Ne bi li mu poklonio. A

ne mogu mu pokloniti

jer još namirujem pare

što sam uložio u štampanje.

Krenuh kući. Ispratiše

me do vrata. Obećali

200 maraka, ali ne daju.

Kaže direktorica, mora

preko žiro računa. Viša

sila. Noć je. I kiša je.

Upalih golfa dvojku, kad

ono - crkla svjetla. Vozi

ga, onakvog ćoravog, do

prve benzinske, pa odatle

do prvog auto električara.

Elem, krenuo sam kući

oko 22 sata, a onih deset maraka

od prodate knjige dadoh za popravak

svjetala. Obećane pare nisam

nikad dobio. Zvao jednom, dvaput,

a kad sam vidio da me direktorica

izbjegava, više nisam zvao. Mogao

bih sastaviti zbirku ovakvih iskustava,

zbog kojih mi nije stalo do

svakoga ko misli kako je znanje u

Bošnjaka tek besplatno laprdanje.

Šta više, osjećam prezir prema toj

navici da bošnjačko slovo smatramo

džabalamom.

A u tim

tjesnacima,

između onoga

što vrijedi a nije

vrednovano, i

onoga što ne

vrijedi, a ima

sve počasti,

valjalo je

preživljavati,

i boriti se, do

posljednjeg

dana, našem

Nedžadu

Ibrišimoviću.

Nedavno sam imao dva

slična iskustva, sa dijasporom.

Prvo su me zvali iz

jedne skandinavske zemlje

da im dođem, a kad sam

upitao za honorar, nisu mi

se više javili. Onda su me

zvali iz druge skandinavske

zemlje, da im dođem

i održim centralni referat

na proslavi Prvog marta, a

kad sam pitao za honorar,

ponovilo se isto. U redu,

tamo gdje se ne cijeni moj

rad, nije mi ni mjesto.

...Idemo dalje. Prošlo je

desetak dana, i dobijam

pismo od izvjesnog Adila A., koji

piše: -“Tek neki dan sam saznao da

tvoj patriotizam ima i dunjalučku

cijenu. Skup ti je taj tvoj patriotizam,

a da ti Dragi Allah olakša, pa

da se riješiš dunjalučkog viška, jer

on se ne nosi na Ahiret. Ono što je u

srcu, to nosiš!”. Evo mog odgovora:

- Bilo bi mudrije da si me upitao,

prije nego što si presudio. Ne radi

se o patriotizmu, već o ZNANJU.

Moje ZNANJE ima cijenu. Svako

može biti patriota, ali ne može

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

29


svako ZNATI i PISATI. Ja sam se

školovao da bih to znao, kao što se

školuju ljekari, arhitekti, inžinjeri,

pa niko ne spori da njihovo znanje

ima cijenu. Mene su zvali da održim

predavanje o Prvom martu, a

ne da uzvikujem: Ja volim Bosnu!,

a stručno pričati o Prvom martu,

znači pripremiti predavanje, i znači

prenijeti znanje. Ja sam za to školovan.

(Osim toga, ja nisam kazao nikakvu

cijenu, ni 300, ni 500 eura,

već sam rekao da taj intelektualni

rad treba biti vrednovan.) A sad da

ti kažem nešto o toj “dunjalučkoj

cijeni”: Kad sam branio moj narod

od optužbi za tzv. islamski terorizam,

Kantonalni sud u Sarajevu me

je kaznio sa 4.900 maraka, pa nije

bilo nikog ni marku da mi olakša

tu kaznu, već sam 18 mjeseci odvajao

po 300 maraka; Kad sam upisao

magistarski i odbranio temu “Bošnjačka

drama u austrougarskom

periodu”, nije bilo nikoga da olakša

tih 6.000 maraka, koje sam uložio

za jednu bošnjačku temu; Kad sam

štampao ma koju od svojih knjiga,

nije bilo nikog da pomogne i pogura,

već sam štedio novac, od “dunjalučke

cijene”, da te knjige objavim,

na dobro svih nas; A gdje su tek sva

vrata koja su mi pozatvarana, i sve

harange i uvrede koje sam pretrpio,

zbog mog pisanja koje, ispade,

ima “dunjalučku cijenu”?

Novac koji zaradim od rijetkih

predavanja (na kojima

prodajem svoje znanje,

a ne patriotizam) ne ulažem

u “dunjaluk”, već ga

štedim i ulažem u knjige i

projekte od značaja za moj

narod, pošto su bošnjački

autori u takvoj situaciji da

ih neće podržati ni dejtonska

država, ni bošnjačka

politika, već se moraju

snalaziti sami; dijaspora

ovo očito ne razumije.

Srbi i Hrvati ne bi nikad

nekome svome intelektualcu

održali slovo kakvo si

ti meni održao, jer u njih

se podrazumijeva ono što

se u nas smatra pokuđenim.

Oni znaju da nema

naroda bez pismenosti, a pismenosti

bez intelektualaca, a intelektualaca

bez sistema u kome se znanje vrednuje.

Zamisli, Adile, koliko bi meni

platili Srbi i Hrvati kad bih se ponašao

kao Dževad Galijašević? Molim

Allaha da ti otvori oči da razumiješ

ovo što sam napisao, i da ovaj moj

trud ne bude uzaludan.

Nije prošlo nekoliko dana a od

Adila A. dobio sam podugačko pismo

u kome se nalazi odgonetka ove

zavrzlame, i to u sljedećoj rečenici:

Ja sam tek

jedan od

desetine

bošnjačkih

intelektualaca

koji na ovaj

način podnose

cijenu

opredjeljenja

da ostanu

uz istinu, i

uz narod, da

okrenu glavu

od ponuda

za kojim su

potrčali razni

Dževadi, Enveri,

Hadžemi,

Senadi, Bakiri

i dr

- “Što se tiče Gothenburga,

znam da si tražio

2.000 eura (od mene, a

ni od njih ta informacija

neće ići dalje).” Dakle,

neko je izmislio da sam

tražio 2.000 eura, a ta izmišljotina

može biti ili u

funkciji da me neko diskreditira

zato što sam se

usudio upitati za honorar,

ili da neko, pak, na mome

gostovanju zaradi. U skladu

sa tradicijom šutnjavosti,

sada nema nikog

da mi se u ime domaćina

izvini za klevetu, niti je

ikoga briga da li je mene

ta njihova petljavina povrijedila.

Zar nisu dovoljne

sve ove cijene o kojima

sam pisao na početku teksta,

već treba plaćati cijenu i ovom

našem, familijarnom, neznanju? A

zbog tog neznanja, veći nacionalni

interes uživa gostovanje polupismenih

folk-džigaraša, za koje se ne žali

skupiti par hiljada eura, nego ma

kojeg našeg autora koji brani čast

bošnjačkog naroda. Dokle god mislimo

da se istina podrazumijeva, i

da u istinu ne treba ulagati – a nema

istine bez njegovanja pisane riječi –

dotle će nas gutati zaborav, smutnja

i glupost.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

30


Pogledi

Jovanović Megdan

i Dodik u postojećem beogradski

studiju nepostojeće

Utakmica između

gostujućeg Dodika

Beogradu, kojeg voli

više od BiH iz koje dolazi

i Čedomira Jovanovića,

koji voli Srbiju, ali i ne

mrzi BiH, počela je od

prve žestoko i na prvu.

Sa faulovima od strane

Dodika, ali bez crvenih

kartona. Odigrao

je vašarski

grubo do kraja

i uspjenušao

sljedbenike

četničke,

velikosrpske i

miloševićevsko-

SANU-ovske

fašističke politike

sa znatnim

Piše: Ale Kamber, Livno

02.02.2012.god.

Beogradski TAN-

JUG (Telefonska

agencija Nove Jugoslavije) bio

je prije nekoliko dana poprište žestokog

medijskog megdana nacionaliste Milorada

Dodika i liberalnog demokrate

Čedomira Jovanovića, člana nekadašnje

Đinđićeve vlade.

TV duel u TANJUG-ovom studiju

i režiji između mladog i na Balkanu

i šire vjerovatno najobjektivnijeg

j j političara Čedomira Jovanovića(LDP)

i najprepredenijeg, najsirovijeg, teškog

i samom sebi, Milorada Dodika,

“stokilaša sa dna kace”, izazvao je

pažnje više nego ijedan događaj takve

vrste u posljednje vrijeme i sigurnosnih

mjera kao da se igra najrizičnija sportska

utakmica između Srbije i Hrvatske,

ili Srbije i Federacije BiH (bez Republike

Srpske).

Smokvin list

političkog

poštenja je pao

pod naletom

Jovanovića

koji je sasvim

otvoreno

potvrdio da

je Republika

Srpska nastala

na genocide

i etničkom

čišćenju, u

prvom redu

Bošnjaka.

Voždove gestikulacije

Dodik i junior - dva troprsta

Utak mica između

gostujućeg Dodika Beogradu,

kojeg jg voli više od BiH

iz koje dolazi i Čedomira

Jovanovića, koji voli Srbiju,

ali i ne mrzi BiH, počela je od

prve žestoko i na prvu. Sa faulovima

od strane Dodika, ali

Dodik - prst prijetnje i podrške

bez crvenih kartona. Odigrao je vašarski

grubo do kraja i uspjenušao sljedbenike

četničke, velikosrpske i miloševićevsko-

SANU-ovske fašističke politike sa znatnim

primjesama rigidnog komunizma

u njoj. Dodik je, pokazujući znakovito

ispružene dlanove u visini sljepočnice,

prijeteće kažiprste i troprste u emisiji (i

ne samo u njoj) te stiskanje šaka kao da

će BiH o kojoj govori a koju mrzi, te sa-

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

31


govornika kojeg najčešće i ne gleda kao

ni kameru, ni voditeljicu, zdrobiti, potpuno

razotkrio svoje psihosocijalne reference.

Gestikulacijama, stilom i načinom

govora, bahatošću, prekostokilaškim

fizičkim i jedvaprosječnim intelektualnim

šepurenjem pred kamerama i

omalovažavanjem sagovornika i voditeljice

(dakle i cijelog auditorija koji ga je u

tom momentu gledao) neodoljivo je

podsjećao na svog učitelja. Ne Antu

Markovića, čiji je delegat ispred Saveza

reformskih snaga bio u Skupštini Republike

BiH nakon prvih demokratskih

izbora 1990. godine, već na

sljedećeg učitelja- Slobodana

Miloševića-srbijanskog velikosrpskog

socijaliste i “malog

Staljina” u čijem beogradskom

okruženju je svojevremeno i

bio, a i studirao je političke

nauke u tom “demokratskom

gradu” u kojem je od

nekadašnjih dvjestotinjak

džamija preostala jedva jedna

zapaljena i sa podijeljenim

muslimanima u njoj na

prosarajevsko-sandžačke i

probeogradske. Jedni su se dakle

sigurno divili Bosancu Dodiku

kako brani Srbiju u Beogradu

od Srbina Beograđanina,

i kako kaže da voli više Srbiju

od BiH i Sarajeva u koje ide izvan

na genocidu nastale Republike Srpske

samo, kako kaže, kad mora. U nedostatku

argumenata i kulture dijaloga u duelu sa

potpuno nepristranim i objektivnim

Jovanovićem morao je pokazati sve svoje

grimase i gestikulirati i više nego je

naučio. Branio se od Jovanovićevih riječi

i argumenata kao potpuno go u osinjaku

od osa. A ogoljen je ovoga puta zaista bio

do gola. Smokvin list političkog poštenja

je pao pod naletom Jovanovića koji je sasvim

otvoreno potvrdio da je Republika

Srpska nastala na genocidu i etničkom

čišćenju, u prvom redu Bošnjaka.

Mašući rukama da se odbrani Dodik

je ustvrdio da je RS stvorena 3 godine

prije nego se desio zločinu Srebrenici,

za kojeg tvrdi da nije bio genocid, te da

je, kako je ustvrdio, na spomen ploči u

Potočarima preko 500 živih muslimana

koji su prikazani kao mrtvi. U emisiji je

Dodik priznao da je i sam bio dio pokreta

za Republiku Srpsku izbjegavajući diretno

odgovoriti na pitanja o zločinu i genocidu

u BiH počinjenom od strane paravojnih

snaga RS i JNA, svaki put pokušavajući

izjednačiti “sve tri strane”. Potvrdio je da

je RS od početka težila nezavisnosti, što

je ujedno i potvrda da su upravo velikosrbi

od Ćosića i SANU preko Miloševića,

Šešelja, Karadžića, Mladića…to isto

težili, odnosno, oni razbijali Jugoslaviju

Kao što rado

voli pokazati tri

prsta pa čak i sa

malim juniorima

u duetu, Dodik

voli pokazati

i primati i

odlikovanja.

Za sada je

primio tri žešća

ordena za sve

što je učinio i

čini za srpski

narod.

stvarajući paravojske u Hrvatskoj

i BiH, te i zajedničku JNA

etnički očistivši su pretvorili

u svoju “antijugoslavensku”

velikosrpsku paravojsku koje

su skupa izvršile agresiju i na

Hrvatsku i BiH.

Tri ordena

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

32

Duel na TANJUG-u

Kao što rado voli pokazati

tri prsta pa čak i sa malim

juniorima u duetu, Dodik voli pokazati

i primati i odlikovanja. Za sada je

primio tri žešća ordena za sve što je

učinio i čini za srpski narod, od čega

jedan srpski i dva ruska: Orden Svetog

Save od SPC, Orden družbe za

razvoj saradnje Rusije i RS (od Medvedova)

i Orden Prvog stepena za zasluge

pred otadžbinom i kozaštvom. Voli

ih i podijeliti. Između osalog ih je za

posljednje republikosrpske slave podijelio

i čelnicima HDZ BiH i biskupu

banjalučkom Franji Komarici. Osim

HDZ BiH, Komarice i predstavnika

Ruske Federacije, niko mu drugi i nije

došao na “Dan RS-a” 9. januara.

Ako je RS država BiH nije

Jovanović je bio decidan ustvrdivši:

“Ako je RS država, BiH nije, ako BiH

nije država Bošnjaci nisu narod. Bos-

Dodik - šaka kršiteljska i objediniteljska


Dodikov kažiprst

Milošević drži Dodika

na je lonac i Srbija treba

da preuzme odgovornost

zato što je to tako. Dejtonsku

Bosnu nije pravio

Izetbegović i Karadžić

nego Milošević, tako što

je njegov glas vrijedio dva.

Jesu li kreatori Dejtonske

BiH završili u Hagu,

gospodine Dodik? Upitao

je direktno Jovanović, na

što mu je Dodik cinično

i mrtav hladan odgovorio:

“Ne znam pitajte njih”,

dodajući “da je Karadžić

imao svojih grešaka, ali je zaslužan

što postoji RS”, čestitajući mu na

hrabrosti 1992. godine.

Jovanović mu je uzvratio da će s

tom vrstom pameti stići isto daleko

kao Božidar Vučurević koji je rekao

da će Dubrovnik napraviti i ljepšim

i starijim, zbog čega se Srbija sada

Dubrovčanima izvinjava. Podsjetio

je Dodika na njegove ranije izjave da

U emisiji je

Dodik priznao

da je i sam bio

dio pokreta

za Republiku

Srpsku

izbjegavajući

diretno

odgovoriti na

pitanja o zločinu

i genocidu u

BiH počinjenom

od strane

paravojnih

snaga RS i JNA.

Dodik - troprst oslonac

se u Srebrenici desio genocid,

te da je i Karadžića nazivao

zločincem, što mu je

poslužilo da se probije na vrh

RS “kao normalan Srbin”.

Ali se kasnije predomislio

shvativši šta želi da čuje

njegova glasačka baza. Ako

joj bude podilazio na način

kako je “vascelom srpstvu”

podilazio u spomenutom

duelu više mu neće trebati

međnarodna podrška da pobijedi.

Dovoljno će mu biti

da laže i svoj narod i sebe

(ako sebe uopće i laže). I uspijevaće

dok ne sazrije svijest kod većine da u

nacionalističkim i fašističkim teorijama

krvi i tla nema perspektive, već u

hrabrosti, znanju i poštenju političara

poput Dodikove sušte suprotnosti -

Čedomira Jovanovića- srbijanskog

Vilija Branta kojeg zasad većina Srbije

neće, a Dodika-bh. Miloševića, većina

RS hoće.

Načertanije po Dodiku

Pola Milorad, pola Radovan

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

33


Politika i država

Upisivanje bošnjačke djece u katoličke škole

Sistematsko

pokatoličavanje

Bošnjaka

Piše: Ramiz Hodžić

Činjenica da sve više

bošnjačkih roditelja svoju

djecu upisuje u katoličke

škole, koje djeluju pod

sloganom “Sustav katoličkih

škola za Europu”, ukazuje

da katolički školski centri

imaju misiju razbošnjačenja,

razmuslimanjenja i

pokrštavanja bošnjačke

djece. Insistiranje da su

ove škole “za Europu”,

podrazumijeva da druge

nisu, te da posebno

bošnjačka djeca, sa

diplomom katoličkih škola,

imaju šansu da budu više

ravnopravna, nego što su

to ako ne završe katoličku

školu.

Unašoj zemlji su katolički

školski centari

(Sarajevo, Žepče,

Travnik, Zenica, Tuzla, Bihać,

Banja Luka) osnivani još u ratna

i neposredna poratna

vremena na teritorijama

gdje katolici nisu u većini,

što znači da bi ove

škole trebale imati misiju

očuvanja katoličkog

i hrvatskog identiteta.

Zašto se katoličke

škole ne osnivaju u Livnu

ili Čapljini, ako već

nemaju političku misiju?

Ali, činjenica da sve

više bošnjačkih roditelja

svoju djecu upisuje

u katoličke škole, koje

djeluju pod sloganom

“Sustav katoličkih škola

za Europu”, ukazuje

da katolički školski

centri imaju misiju razbošnjačenja,

razmuslimanjenja

i pokrštavanja

bošnjačke djece. Insistiranje

da su ove škole “za Europu”,

podrazumijeva da druge

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

34

Zamisli da

u Hrvatskoj

neko svoje

dijete pošalje

u bošnjačku

školu na

bosanskom

jeziku. Hrvati

neće da im

djeca budu

zajedno sa

bošnjačkom

djecom, a

kamoli da im

djeca uče po

bosanskom

planu i

programu.

nisu, te da posebno bošnjačka

djeca, sa diplomom katoličkih

škola, imaju šansu da budu više

ravnopravna, nego što su to ako

ne završe katoličku školu. Ovo

ne znači da katolici ne trebaju

imati, ako to žele, svoje škole,

ali znači da Bošnjaci imaju pravo

biti osjetljivi na činjenicu da

bošnjački roditelji pokatoličavaju

i pokrštavaju svoju djecu

ubacujući ih u sistem u kome

im nad glavom stoji raspelo, u

kome ih pohodi Sveti Nikola,

i gdje im časove drže časne sestre

i katolički svećenici. Glas

otpora protiv ovakvog nastavka

uništavanja Bošnjaka, ne znači

oduzimanje prava bošnjačkim

roditeljima da svoju djecu

usmjeravaju kako žele, ali znači

jedan veliki znak za uzbunu

svima nama koji smo

dopustili da dejtonski

sistem do te mjere raspameti

bošnjačke roditelje,

pa da oni pomisle

kako je za njihovu

djecu najbolje j da budu

katolici. Činjenica da je

u prvi razred Osnovne

katoličke škole u Sarajevu

upisano duplo više

djece nego u svim drugim

osnovnim školama

u Sarajevu, ukazuje da

te razrede nisu popunila

katolička, već muslimanska

djeca, koja tako

zauvijek odlaze iz svog

naroda i iz svoje vjere.

Ovim tekstom mi najavljujemo

jedno permanentno

istraživanje i

praćenje ove pojave, koja će biti

tumačena kao nastavak genocida.


Zanimljiva rasprava o KŠC-u na jednom

internetskom forumu

* Zanimljiv je podatak da su dominantnu

učeničku populaciju s početkom osnivanja

(od ‘94.god.) KŠC “Sv. Josip” činila

bošnjačka, etničko religijski čista djeca.

Dok su građanska djeca pohađala nastavu tih

ratnih i postratnih godina po podrumima, kafanama,

domovima zdravlja, stanovima i svugdje

više nego u školama, muslimanska djeca su dijelila

izuzetno uvjetan školski ambijent sa nemuslimanima.

Nije li čudno, il’ je pak indikativno

da se jedno dijete odgojeno u muslimanskom

duhu svakodnevno, neizbježno susreće sa Isusovim

raspećem u školskom holu?

* Porazno je da država sponzoriše (na bilo

koji način) “obrazovni” centar koji 1) radi po

obraznom planu i programu tuđe države, 2) ima

vjersku komponentu (“katolički”) u svom nazivu

i radu. Da je ovo 100% privatna škola, finansirana

iz džepa roditelja (a ne iz državne kase),

naziv i vjeronauk ne bi bio upitan, ali činjenica

da se predaje po tuđem planu i programu je i

dalje više nego problematična.*

* KŠC je ekstra dobra škola. EKSTRA! Veliki

broj djece Bošnjaka je pohađaju jer valja!

* Segregacija djece. To je KŠC. A Bošnjaci

koji šalju svoju djecu u katoličku školu bi zaista

trebali obaviti neurološki pregled svoje glave, jer

takva erozija ličnog i kulturološkog identiteta

zaista spada u medicinske fenomene.

* U mom razredu je bilo najviše djece iz mješanih

brakova i muslimana a najmanje katolika.

Da, i to je tužna strana našeg mentaliteta i stanja

društva u kojem se nalazimo. Zamisli da u

Hrvatskoj neko svoje dijete pošalje u bošnjačku

školu na bosanskom jeziku. Hrvati neće da im

djeca budu zajedno sa bošnjačkom djecom, a kamoli

da im djeca uče po bosanskom planu i programu.

I zato postavljam pitanje: koliko mora

biti šizofreno i degradirano stanje identiteta jedne

bošnjačke porodice da svoje dijete koje je rođeno

i raste u BiH pošalje u katoličku školu po

nastavnom planu i programu susjedne države.

* Ovdje nekim pojedincima ne smeta KŠC

kao škola, njih boli što nisu uspjeli napraviti

islamsku republiku... KŠC im bode oči svaki

dan i podsjeća ih na neuspjeh ...kako drugačije

objasniti napade na KŠC zbog odvajanja (iako

je u njoj 40 % muslimana) a nitko ne napada

bošnjačku školu (a u njoj su 100% muslimani).

* U KŠC ima više srpske i bošnjačke nego

hrvatske djece, roditelji ih tamo upisuju iz raznoraznih

razloga, uglavnom zbog kvalitetnog

nastavnog kadra. I žalosno je što, jedna zvanično

katolička škola, ima više onog starog “sarajevskog

duha” nego većina državnih škola u Sarajevu.

* Sama priča da nema razlike, a škola se zove

Katolički školski centar “Sveti Josip“. Mislim da

nema smisla dalje naglabati o tome, isto tako

Prva bošnjacka gimnazija (zamislite još tome

dodati naziv Muhamed A.S.) i reći da tu nema

razlike među djecom, je isto tako smiješna.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

35


Islamski svijet

Egipatski donji dom parlamenta

Skupština političkih zatvorenika

ili mensa intelektualaca

Biranjem prve demokratske

skupštine ikada u modernoj

egipatskoj historiji, egipatski

građanin je izabrao ono

za čim je žudio tokom

30-godišnje Mubarakove

američke “demokratije” –

slobodu. Izabrao je slobodu

da može bez ikakve bojazni

reći što misli, bez da ga

iko zatvori zbog terorizma

(SAD, primjer šejha Ali et-

Temimija koji je zatvoren,

jer je koristio svoje osnovno

ljudsko pravo – slobodu

govora) ili verbalnog delikta

(bivša Jugoslavija)

Piše: Jusuf Džafić

Ponedjeljak, 23. januar 2011.

godine po Isau, a.s., odnosno

28. safer 1433. godine

poslije Hidžre, ostat će zapisan zlatnim

slovima u povijesnim analima Ummeta

Muhammeda, s.a.v.s., najodabranijeg

Božijeg poslanika, koji je došao

da izvede ljude iz robovanja ljudima u

robovanje Gospodaru ljudi. Tog, naizgled

sasvim običnog dana, održana je

prva, konstituirajuća sjednica egipatske

narodne skupštine, koju je narod

na proteklim demokratskim izborima

izabrao.

Biranjem prve demokratske skupštine

ikada u modernoj egipatskoj historiji,

egipatski građanin je izabrao

ono za čim je žudio tokom 30-godišnje

Mubarakove američke “demokratije”

– slobodu. Izabrao je slobodu da

može bez ikakve bojazni reći što misli,

bez da ga iko zatvori zbog terorizma

(SAD, primjer šejha Ali et-Temimija

koji je zatvoren, jer je koristio svoje

osnovno ljudsko pravo – slobodu

govora) ili verbalnog delikta (bivša

Jugoslavija). Opredijelio se da može

slobodno bez ikakvih poteškoća i zapreka

robovati svome Gospodaru, ne

strepeći da će mu neko nekada zabraniti

odlazak u džamiju, jer

ima ispod 45 godina ili je

neoženjen (Izrael), da će mu

neko uskratiti učenje ezana

na razlgas (sva Evropa osim

Balkana, Austrije, Belgije

i Španije), praviti proble-

me njegovoj ženi, kćerci,

sestri zato što su pokrivene

(Francuska, Njemačka,

Belgija, Turska, Bosna, Srbija

itd.), staviti van zakona

klanje životinja na šerijatski

način (Švajcarska, Holandi-

ja, baltičke i skandinavske

zemlje), j) učiniti ilegalnim

gradnju munara (Švajcar-

ska)... Odabrao je islamski

koncept demokratije oličen

u selefijskom pokretu (koji

se kod nas pogrdno naziva

vehabijski pokret) i njihovoj

Stranci svjetlosti, te organizaciji

Muslimanske braće

(ihvanije) i njihovoj Stranci

slobode i razvoja, davši njihovim

kandidatima ¾ parlamentarnih

mjesta.

Ako

promotrimo

ove podatke,

otkrivamo još

jedan dodatni

razlog zašto

je egipatski

narod izabrao

upravo ovakav

parlament,

sastavljen od

hafiza Kur’ana,

hafiza Hadisa,

doktora nauka,

magistara

i političkih

zatvorenika.

Hafizi i doktori

O razlozima zašto su Egipćani izabrali

baš ihvanije i selefije, govorili smo

ranije, ali nismo se doticali nekih novih

činjenica, do kojih se dolazi iz biografija

498 člana Donjeg doma

parlamenta (ne računajući 10

parlamentaraca koji nisu birani

na izborima), koje otkrivaju

sljedeće, zanimljive, ali također

i nevjerovatne podataka:

- Preko 140 parlamentaraca

su hafizi, tj. znaju cijeli

Kur’an napamet.

- Više od 180 parlamentaraca

zna pola Kur’ana napamet.

Znači preko 320 parlamentaraca

zna ili pola ili cijeli

Kur’an napamet.

- Preko 100 članova parlamenta

zna napamet 10.000 i

više hadisa Božijeg poslanika

Muhammeda, s.a.v.s. Koliki

je taj broj, dovoljno govori

podatak da je ukupan broj

hadisa Božijeg Poslanika oko

12.000, ne ubrajajući ponovljene

i nevjerodostojne.

- Više od 170 članova

parlamenta su doktori nauka.

Možemo pretpostaviti

da je broj magistara veći od

broja doktora nauka.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

36


- Preko 50 parlamentaraca ne posjeduje

auto. To znači da će se oni,

navjerovatnije, u parlament prevoziti

gradskim prijevozom (metroom,

autobusom, tramvajem, mikrobusem

i sl.).

- Više od 350 parlamentaraca je

bilo u zatvoru između 6 mjeseci i 10

godina. Ovdje se ne ubrajaju oni koji

su u zatvoru bili kraće od 6 mjeseca,

kao npr. novoizabrani predsjednik

parlamenta. Naravno, svi oni su bili

politički zatvorenici.

Ako promotrimo ove podatke,

otkrivamo još jedan razlog više zašto

je egipatski narod izabrao upravo

ovakav parlament, sastavljen od hafiza

Kur’ana, hafiza Hadisa, doktora

nauka, magistara i političkih zatvorenika.

Očevidno je da je taj razlog

intelektualni kapacitet i samopožrtvovanje

izabranih članova koji, ne

samo da su ulagali trud i vrijeme

u svoju edukaciju i intelektualni

razvoj, nego nisu prezali ni od političko-društvenog

djelovanja kako

bi omogućili svom narodu bolju i

prosperitetniju budućnost, što se i

vidi iz njihovih “zatvorskih karijera”.

Naravno, njihovi sugrađani su

njihov intelektualno-društveni rad

prema zaslugama i nagradili, glasavši

za njih. Slobodno možemo reći da

su najzaslužniji i najkompetentniji i

ušli u parlament.

Prvu konstitutivnu sjednicu

Narodne skupštine je

otvorio najstariji parlamentarac

81-godišnji Mahmud

es-Seka’, član Vefd stranke

minutom šutnje za šehide

poginule tokom 25-januarske

revoluciji. Zatim

se pojedinačno svaki član

ukratko predstavio rekavši

svoje ime, te položio zakletvu.

Nakon polaganja zakletve

uslijedila su glasanja za

predsjednika parlamenta,

te njegovog prvog i drugog

zamjenika. Za predsjednika

parlamenta je izabran Sa’d

Ketatni, ispred Stranke slobode

i pravde, nakon osvojenih

399 glasova, dok su dva njegova

protukandidata, Isam Sultan, ispred

Stranke sredine (islamistička stranka)

i Jusuf el-Bedri, nezavisni kandidat,

osvojili 87, odnosno 10 glasova. Za

prvog potpredsjednika parlamenta je

izabran Ešref Sabit, iz Stranke svjetlosti,

osvojivši 429 glasova. Njegovi protivkandidati

Ejmen Ebu Ala’, Egipatski

blok, i Ihab Remzi Hena’, Stranka

slobode, dobili su 19, odnosno 17

glasova. Kao drugi zamjenika izabran

je Muhammed Abdul iz Vefd partije,

osvojivši 459 glasova, dok je njegov

protivnik Nasir Sejjid dobio samo dva

glasa nakon povlačenja kandidature.

Zapadni mediji,

predvođeni New

York Timesom,

London

Timesom,

Reutersom,

Guardianom i

drugima, su se

svojski potrudili

kako bi, svojim

kritikama i

zlonamjernim

opaskama, u

očima zapadnog

čovjeka umanjili

važnost novog

egipatskog

parlamenta.

Kozmetički Zapad

Naravno, kao što se moglo

i pretpostaviti, zapadni

mediji, predvođeni New York

Timesom, London Timesom,

Reutersom, Guardianom i

drugima, su se svojski potrudili

kako bi, svojim kritikama

i zlonamjernim opaskama,

u očima zapadnog čovjeka

umanjili važnost novog egipatskog

parlamenta, jer nikako

ne mogu da podnesu

činjenicu da islamisti čine

ni manje ni više nego ¾ egipatskog

parlamenta. Kad bi

egipatski donji parlament bio

sastavljen pretežno od liberalista,

onda skoro da ne bi bilo medija

na Zapadu koji ne bi izrekao neki laudij

u slavu pobjede liberalista, tih “pravih

boraca za demokratiju”. Liberalista, koji

od novembra skoro neprestano protestiraju

na Tahriru, pritom hvataju zjale,

te tu i tamo prirede kakvu cirkusku ili

estradnu tačku, kakvih nije nedostajalo

25. januara ove godine na Tahriru prilikom

proslave godišnjice.

S druge strane, imamo te islamiste,

čiju pobjedu zapadni i prozapadni mediji

himbeno vole upoređivati sa pobjedama

Mubarakove režimske NDP

(Nacionalna demokratska partija) na

izborima 2005. i 2010. godine, citira-

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

37


jući izjave poput sljedeće izjave Husama

Hamelavija, pobornika ljevice (jedan od

egipatskih SDP-ovaca), koju je Reuters

(jedan od američkih Oslobođenja) naveo

u svome tekstu o egipatskom parlamentu,

a koji je izjavio: “Ja nemam nekih

velikih očekivanja od ovog parlamenta,

zbog sastava političkih snaga u njemu...

Čini mi se da će iznova obnoviti stari re-

žim s nekoliko sitnih kozmetičkih promjena”.

Glas manjine, odnosno glas egipatskih

liberala na Zapadu se kriomice

predstavlja kao glas većine, slično kao

što se nekad Mubarakova vlast interpretirala

kao demokratska, tj. kao vlast

narodne većine. Pak, glas većine na zapadu

se neizravno predstavlja kao glas

manjine, poručujući da su islamisti pobijedili

samo zato što su iskoristili podršku

narod. Ta zar stranke na izborima

ne pobjeđuju, koristeći se podrškom naroda?!

Odgovor zapadnih medija na ovo

pitanje, iako oni to nikada neće priznati,

biljurno jasan iz njihovih zlonamjernih

opaski je: Da, pobjeđuju, ali to ne

važi za islamiste. Izleda da čak i ova vrlo

ubjedljiva pobjeda islamista, iza koje

stoje doktori nauka i magistri, filantropi,

pregaoci, ljudi koji su zbog slobode

čamili po zatvorima, nije dovoljna zapadnim

medijima da citiraju koju izjavu

te egipatske većine.

Kad bi zapadni mediji bili iole nepristrasni

njihove novine bi bile krcate

egipatskim pohvalama novih parlamentaraca

i parlamenta. Nedavno sam upitao

jednog svog prijatelja Egipćanina,

studenta: “Za koga si glasao?” On je

rekao: “Glasao sam za jednog kandidata

Stranke svjetlosti.” “Glasao si za njega,

jer je selefija?”, radoznalo ga upitah.

“Ne, nisam glasao za njega zato što je

selefija, već zato što će me Allah pitati

kome sam dao glas, te sam glasao za

onoga koga sam smatrao da je najsposobniji.”

Ovo je samo jedna od mnogih

izjava, koje se na Zapadu citiraju rijetko

ili se uopće ne citiraju.

Bilo bi nepravedno, a da ne pohvalimo

neke medije, kao što su egipatske novine

El-Ehram ‏,(الأهرام arap. (eng. Ahram,

te katarska Al Jazeera, koji se trude da

u ovom moru dezinformacija plasiraju

koju informaciju. Kao dovoljan primjer

njihove transparentnosti i nepristrasnosti

navest ćemo jedan lijep članak koji

govori o novom egipatskom parlamentu,

dostupan na internetu i na arapskom i na

engleskom, objavljen u El-Ahramu pod

naslovom: “El-Ketatni: Od zatvorenika

do predsjednika parlamenta”.

Naposljetku, osvrnuo bih se na

novog predsjednika egipatske narodne

skupštine El-Ketatnija. Rođen je u

Gornjem Egiptu, u pokrajini Suhadž,

4. marta 1952. godine. Po zanimanju

je mikrobiolog. Radio je kao profesor

na Fakultetu znanosti na Univerzitetu

u Minji od 1994. do 1998. godine.

Pridružio se pokretu Muslimanska

braća 1981. godine. Izabran je u

Savjetodavno vijeće pokreta 2008.

godine. Predstavljao je Muslimansku

braću u parlamentu u jednom mandatu

od 2005. do 2010. godine. Od 1990.

do 2006. godine obnašao je funkciju

generalnog sekretara Odbora za nastavu

na Minja univerzitetu. Zajedno sa

stotine drugih članova Bratstva zatvoren

je 27. januara 2010. godine, kao

posljedica Mubarakovih reprekusija u

cilju slabljenja novonastale revolucije.

Pušten je iz zatvora 10. februara, dan

uoči pada Mubaraka. Savjetodavno

vijeće je napustio kad je izabran za

generalnog sekretara Stranke slobode i

pravde. Na ovoj funkciji ostaje sve dok

nije izabran za predsjednika parlamenta.

Biografija El-Ketatnija priča sama za

sebe, pogotovo ostavka na mjesto u

Savjetodavno vijeće, kada

je izabran za generalnog

sekretara stranke, te ostavka

na tu službu, kada je

odabran da bude predsjednik

parlamenta – stvari vrlo

rijetke kod naših političara.

Za kraj, mjesto zaključka,

poslužio bih se odlomcima iz

Ketatnijevog govora nakon

izbora na mjesto predsjednika

parlamenta:

U ime Allaha, Svemilosnog,

Samilosnog.

Gospodo, članovi parlamenta

velikog egipatskog naroda. Svi

moramo zahvaliti Bogu na

Njegovoj darežljivosti i dobroti,

Njegovoj milosti i blagoslovu

Preko 140

parlamentaraca

su hafizi,

tj. znaju

cijeli Kur’an

napamet.

Više od 180

parlamentaraca

zna pola

Kur’ana

napamet. Znači

preko 320

parlamentaraca

zna ili pola ili

cijeli Kur’an

napamet.

prema narodu Egiptu tokom velike bijele

revolucije koja je zbacila korumpirani

režim, iskorijenivši zla nepravde, tiranije i

korupcije.

Sa ovog podijuma, iz ove časne

vijećnice, mi najavljujemo egipatskom

narodu i cijelome svijetu da će se naša

revolucija nastaviti, a mi se nećemo

odmoriti, pokleknuti ili se povući sve dok

svi ciljevi revolucije ne budu u potpunosti

ostvareni, oduživši se šehidima, brzim,

efikasnim i poštenim suđenjima. I zajedno

ćemo nanovo izgraditi novi Egipat,

ustavni, građanski, demokratski, moderni

Egipat.

U ovom historijskom trenutku,

i pošto počinjemo raditi u novom

poslijerevolucionarnom parlamentu, mi

težimo da sažmemo svitanje novih nada

koje je Egipat čekao desetljećima. Moramo

da učinimo iskren, posvećeni napor kako bi

donijeli dobrotu i sreću narodu Egipta koji

nam je dao ovu odgovornost da ga zastupamo,

da držimo njihove nacionalne interese iznad

svega drugog. Prilikom traženja svega ovoga,

mi smo potpomognuti stvarnom

demokratskom klimom, koju

je uspostavila veličanstvena

egipatska revolucija.

Gospodo, cijenjeni članovi

parlamenta.

Na kraju, upućujem vam

svima moje tople pozdrave i

poštovanje.

Još jednom, srdačno vam

čestitam na zadobijanju

vrijednog narodnog povjerenja.

Sada, zavrnite rukave

i spremite se za ogroman

parlamentarni zadatak koji vas

čeka.

Upućujemo dovu Svemogućem

Bogu da nas vodi zbog

dobra Egipta.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

38


Online komentar polumjeseca

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije

Zašto Republika Hrvatska

ne procesuira Milorada Dodika?

Međunarodni institut za

bliskoistočne i balkanske studije

(IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija,

redovno analizira događanja

na Bliskom istoku i Balkanu.

IFIMES analizira ulogu Milorada

Dodika, predsjednika Republike

Srpske (RS), koji posljednjih

nekoliko godina svojim političkim

djelovanjem predstavlja ozbiljnu

prijetnju europskoj sigurnosti.

Iz opširne analize sa naslovom

“ZAŠTO REPUBLIKA HRVATSKA

NE PROCESUIRA MILORADA

DODIKA?” izdvajamo najvažnije i

najzanimljivije dijelove

Od 2006. godine u Bosni i Hercegovini

(BiH) i regiji zapadnog

Balkana nije zabilježen evidentniji

napredak. Ključni politički lider, koji je najodgovorniji

za takvo stanje je aktualni predsjednik

Republike Srpske Milorad Dodik (SNSD), kojem

je u tome svojim političkim potezima vrlo

često asistirao Haris Silajdžić (SBiH) sve do

debakla na izborima 2010. godine. IFIMES je

objavio analizu o stanju u BiH 18. maja 2011.

godine link: http://www.ifimes.org/default.

cfm?Jezik=Ba&Kat=10&ID=602

Savez nezavisnih socijaldemokrata

(SNSD), čiji je predsjednik Milorad Dodik čak

je i član Socijalističke internacionale iako njegova

politika i djelovanje od 2006. godine do danas

nemaju vrijednosnih dodirnih tačaka sa Socijalističkom

internacionalnom. Zbog toga je

pokrenut postupak za isključenje SNSD iz Socijalističke

internacionale i trenutno je SNSD

suspendirana iz te organizacije. Ipak, oprezniji

su bili u Stranci evropskih socijaldemokrata

(PES), koji su onemogućili članstvo SNSD u

evropskoj porodici socijaldemokrata. Politika

Dodika i SNSD-a je u mnogu čemu bliža politici

francuskog ultranacionaliste Jean-Marie Le

Pena ili pokojnog austrijskog političara Jörga

Haidera. Zbog toga se u ovoj godini očekuje

definitivno isključenje SNSD-a iz Socijalističke

internacionale, koja će ubuduće morati voditi

više računa koga prima u svoje članstvo.

Zloupotreba ustavne strukture BiH

Ustavna struktura BiH utemeljena je na

aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma

kao njen ustav, prilično je krhka i

na nivou države Bosne i Hercegovine

omogućava različite opstrukcije

i blokade. Dodik i njegova SNSD

gotovo redovito zloupotrebljavaju

postojeću ustavnu strukturu i

blokiraju djelovanje države Bosne

i Hercegovine. To se pokazalo prilikom

donošenja niza zakona, koji

su važni za funkcioniranje države

BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća

ministara BiH, koje još uvijek

nije formirano iako su parlamentarni

izbori održani 3.10.2010.

godine,ponajviše zahvaljujući blokadama

koje dolaze od strane SN-

SD-a i političkih stranaka iz RS. U

posljednje vrijeme to je najvidljivije

kroz pritiske, koji dolaze od strane

Dodikovog establišmenta i kroz

pokrenutu proceduru u Parlamentu

BiH za ukidanje Suda i Tužilaštva

Bosne i Hercegovine. Umjesto

pokretanja inicijative za formiranje

Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine

pokušava se ukinuti Sud i Tužilaštvo

BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih

ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja

organiziranog kriminala. Te institucije potrebno

je ojačati, a ne ukidati.

Razlog za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH,

između ostaloga, je u činjenici da značajan broj

vodećih funkcija obnašaju pojedinci koji su nosioci

kriminala i/ili su povezani sa organiziranim

kriminalom. Upravo zbog toga su Sud i Tužilaštvo

BiH snažna prepreka Miloradu Dodiku.

Dodik je 2004. godine bio optužen po 33 tačke

optužnice, kasnije u sudskom procesu oslobođen

tih optužbi. Međutim, kasnije je utvrđeno, da je

mnogobrojne dokaze falsificirao i vršio pritisak

na svjedoke, koji su kasnije nagrađeni funkcijama

u njegovom režimu. Slučaj Dodik još uvijek nije

zaključen u Tužilaštvu BiH.

Upravo SNSD

blokira

promjenu

ustava BiH na

osnovu presude

Suda za

ljudska prava

iz Strazbura

u slučaju

“Sejdić-Finci”,

kojom bi se

omogućilo da

i predstavnici

manjina

(Jevreji, Romi

i ostali) imaju

pravo da budu

izabrani u

Predsjedništvo

BiH.

Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita

pojava u Parlamentu BiH, koja uglavnom

dolazi iz Republike Srpske. Koristi se svaka

prigoda da se opstruira djelovanje države BiH

i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa

država. Kada bi se ponašanje i djelovanje

poput Dodikovog toleriralo u drugim državama,

mnoge od tih država vrlo brzo bi postale

nefunkcionalne. Sve to upućuje da je postojeća

ustavna struktura kamen spoticanja

za napredak Bosne i Hercegovine,

kojoj su potrebne korjenite

ustavne promjene kojima bi se

došlo do novog ustavnog uređenja

BiH, jer je Daytonski mirovni

sporazum u mnogim aspektima

nadživljen.

Dodik podržao bombardiranje

Zagreba 1995. godine

Izborom Ive Josipovića za

predsjednika Republike Hrvatske

uspostavili su se prijateljski odnosi

između Josipovića i Dodika. Za

bolje razumijevanje odnosa u BiH

i regiji potrebno je razotkriti ulogu

Dodika tijekom rata u Bosni i

Hercegovini 1992.-1995. godine.

Dodik se međunarodnoj zajednici

tijekom i poslije rata predstavljao

kao borac protiv Radovana Karadžića

i Srpske demokratske stranke

(SDS). U osnovi njegov sukob sa

SDS-om, posebno tijekom rata,

postojao je zbog njegovog kriminala i krijumčarenja

visokotarifnim robama, a ne zbog političkog

neslaganja. Kada analiziramo zapisnike

ratnih sjednica Narodne skupštine Republike

Srpske jasno je, da se Dodik nije suprotstavljao

politici SDS-a kada su u pitanju ratni zločini i

odnos prema nesrpskom stanovništvu. Posebno

zabrinjava činjenica da je Dodik javno podržavao

raketiranje Zagreba 2. i 3. maja 1995.

godine, što je evidentno iz transkripata sa 3.

vanredne sjednice Narodne skupštine Republike

Srpske održane 23. i 24. maja 1995. godine

pod predsjedavanjem osuđenika za ratne

zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija

je autentičnost ovjerena na haaškom Tribunalu,

je jasno da je Dodik podržavao bombardiranje

Zagreba, između ostalog, javno izrečenim rije-

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

39


čima na sjednici Narodne skupštine Republike

Srpske riječima: “Ono oko bombardovanja Zagreba,

ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali

ne smijemo to reći, ako je to trebalo da se kaže,

ne na onaj način se prenijeti, to je morao da

bude oprezan urednik koji je to pušto...”

Za zločin granatiranja Zagreba je pravosnažnom

odlukom Haaškog suda Milan

Martić osuđen na 35 godina zatvora, jer je

planirao, podsticao, naredio, počinio ili na

drugi način pomagao i podržavao planiranje,

pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova

grada Zagreba i civilnog stanovništva

tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni

i ranjeni.

Zašto Milorad Dodik nije procesiran od

strane Republike Hrvatske? Otvoreno se postavlja

pitanje kakva je uloga u tome Milorada

Pupovca (SDSS) i aktualnog predsjednika

Republike Hrvatske Ive Josipovića, kojeg je

Dodik prošle godine putem svog režimskog

medija “(Ne)zavisnih novina” iz Banja Luke

proglasio “Ličnošću godine u Republici Srpskoj”.

Kakva je uloga banjalučkog biskupa

Franje Komarice, kojeg je Dodik nedavno

odlikovao ordenom časti Republike Srpske i

kojeg je biskup sa zadovoljstvom primio, a pri

tome je zaboravio povijesnu činjenicu da zaslugom

vlasti Republike Srpske, čiji je Dodikov

režim pravni nasljednik, u Republici Srpskoj

živi svega 5% prijeratnog stanovništva

hrvatske nacionalnosti. Kako je u cijelu priču

uvučena i Katolička crkva? Da li će Republika

Hrvatska pokrenuti krivični postupak protiv

Dodika zbog poticanja i podržavanja ratnog

zločina ili će ga aktualna vlast u Hrvatskoj

abolirati?

Kada je u pitanju “slučaj Dodik” pred

najvećim iskušenjem naći će se hrvatsko pravosuđe,

od kojeg se očekuje da na osnovu već

postojećih dokaza pokrene procesuiranje Dodika

zbog njegovog poticanja i javne podrške

Martićevom bombardiranju Zagreba 1995.

godine.

Dodik prijetnja europskoj sigurnosti

Postojanje (para)obavještajnih i (para)vojnih

formacija u Republici Srpskoj pod kontrolom

Milorada Dodika nisu nikakva tajna. Dio

formacija su registrirane kao zaštitarske tvrtke,

dok ostale djeluju na druge načine. Jake (para)

obavještajne i (para)vojne snage nalaze se u

blizini Brčko Distrikta, jer bi u slučaju svojih

novih političkih avantura Dodik sa tim snagama

pokušao osigurati neometeni koridor preko

Brčkog, preko kojeg bi zapadni dio Republike

Srpske bio povezan sa istočnim dijelom i tako

sa Republikom Srbijom.

Podrška osuđenicima i optuženima za

ratne zločine je redovita praksa Milorada

Dodika. Još uvijek nitko u Bosni i Hercegovini

nije pokrenuo inicijativu, da se svim

licima, koja su osuđena ili su bila osuđivana

za ratne zločine trajno oduzmu pojedina

građanska prava.

Da Dodik predstavlja istinsku

prijetnju europskoj sigurnosti

je i činjenica njegove povezanosti

sa događajima na sjeveru Kosova.

Dodik strateški ima “svoje prste”

u tim događajima i tako najneposrednije

šteti Srbiji. Na sjeveru

Kosova, koji predstavlja teritorij

za različite oblike kriminala, osigurava

povoljne poslove, a istovremeno

usmjerava pozornost

međunarodne zajednice umjesto

na sebe na sjever Kosova. Stabilizacijom

prilika na sjeveru Kosova

međunarodna zajednica bi svoju

snagu usmjerila na definitivni

obračun sa Dodikom.

Posljednjih nekoliko godina

Banja Luka je postala jedan

od glavnih uporišta i centar za

kriminalce u regiji pod pokroviteljstvom

aktualnog režima.

Tome svjedoče i mnogobrojni međusobni

oružani obračuni između kriminalaca u

Banja Luci, koja je prema procjenama jedan

od najnesigurnijih gradova u regiji.

Međunarodni institut IFIMES istražuje

ulogu Milorada Dodika i bivšeg guvernera

Centralne banke BiH Petera Nicholla

(Australija, kasnije državljanin BiH) u

nestanku znatne količine novca prilikom

konverzije tzv. srpskih dinara u bh. konvertibilne

marke. Gdje su nestali milioni i

u čije privatne džepove su otišli? U ovom

slučaju Dodik pokazuje dvoličnost kada

su u pitanju međunarodni predstavnici u

BiH. Oni koji koriste Dodikovim interesima

nisu smetnja, dok drugi predstavljaju

smetnju i traži se njihov odlazak iz BiH.

Također, istražujemo koji su međunarodni

zvaničnici uključeni u korupciju od strane

Dodikovog režima.

Dodik

predstavljajući

sebe kao

navodnog

borca protiv

navodne

islamske

prijetnje u

BiH pokušava

pridobiti

jeftine poene

u ekstremnim

jevrejskim

krugovima.

Postaje

zabrinjavajuće,

da je Dodik

u takve

insinuacije

uspio uvući

i izraelskog

predsjednika.

Zloupotreba tragedije

jevrejskog naroda

Dodik u svom političkom

djelovanju često zloupotrebljava

tragediju jevrejskog naroda. Dodik

negiranjem počinjenog genocida

u Srebrenici pokušava se u Izraelu

dodvoriti određenim ekstremnim

krugovima i predstaviti se kao

veliki prijatelj Jevreja, dok istovremeno

negira genocid u Srebrenici.

Trenutni predsjednik bosanskohercegovačkog

entiteta, Republike

Srpske, Milorad Dodik, negira genocid

u Srebrenici usprkos presudi

haaškog Tribunala, koji je zločin u

Srebrenici okvalificirao kao genocid

i činjenici da je Europski parlament

15. januara 2009. usvojio

Rezoluciju kojom se od članica

Europske unije i zemalja Zapadnog

Balkana traži obilježavanje 11. jula kao

Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Narodna

Skupština Republike Srpske još uvijek nije

prihvatila rezoluciju EP o Srebrenici.

Jula 1995. godine je na području opštine

Srebrenica u svega nekoliko dana ubijeno

preko 8.000 Bošnjaka civila uglavnom muškaraca

i djece. Prema presudi Međudržavnog

suda u Haagu iz februara 2007. godine zločin

su izvršili Vojska i Policija Republike Srpske.

Odgovornost za genocid snose tadašnji organi

Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je

pravni nasljednik tadašnje vlade. Dodik je tokom

rata u BiH bio poslanik u Karadžićevoj

Narodnoj skupštini Republike Srpske i tako je

participirao u tadašnjoj političkoj strukturi RS.

Dodika je za ratne zasluge odlikovao Radovan

Karadžić ordenom Nemanjića. U presudi Suda

u Haagu, zbog nepreduzimanja mjera za sprječavanje

genocida, navedena je odgovornost

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

40


Republike Srbije. Ne postoje jasni dokazi,

da je se Dodik suprotstavio tadašnjoj vlasti

Republike Srpske, koja je vršila sistematski i

organizirani progon nesrpskog stanovništva.

Njegov sukob sa ratnim rukovodstvom RS

odnosno Srpskom demokratskom strankom

(SDS) proizašao je zbog njegovih kriminalnih

aktivnosti odnosno zbog krijumčarenja

cigareta, naftnih derivata i neplaćanja poreza,

a ne zbog njegovih političkih stavova.

Dodik predstavljajući sebe kao navodnog

borca protiv navodne islamske prijetnje u

BiH pokušava pridobiti jeftine poene u ekstremnim

jevrejskim krugovima. Postaje zabrinjavajuće,

da je Dodik u takve insinuacije

uspio uvući i izraelskog predsjednika nobelovca

Shimona Peresa.

Evidentirano je nekoliko antisemitskih

izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri

su: Nikola Špirić, Dubravko Suvara i

Rajko Vasić.

Slučaj jpredsjedavajućeg j Vijeća ministara

BiH Nikole Špirića (SNSD), koji je javno izra-

žavao antisemitizam prema ministru vanjskih

poslova BiH Svenu Alkalaju, Jevreju, izjavljujući,

da je Alkalaj “ministar koji nikome ne treba”.

Poslije parlamentarnih izbora održanih 1.

oktobra/listopada 2006. godine zabilježen je

slučaj antisemitizma izražen od predsjednika

Mladih SNSD-a Dubravka Suvare prema

Miroslavu Mikešu, Jevreju, uglednom advokatu

iz Banja Luke. Suvara je medijima izjavio,

da je etničko čišćenje Mikeša iz redova

ove partije “već gotova stvar koja će se desiti u

naredna 24 časa”.

Miroslav Mikeš, pripadnik jevrejskog

naroda, je tom prilikom medijima izjavio

precizno ukazujući da je progonjen zbog nacionalne

pripadnosti, od antisemita u redovima

SNSD-a i dodao: “Ipak sam Jevrej, ipak

sam nacionalna manjina i iskreno mislim da

većina ljudi nisu takvi. Ima pojedinaca kojima

to smeta, vi ste u potpunosti u pravu. Da

li je slučajno da nema nijednog nesrbina u

rukovodstvu partije (SNSD). Ja ne želim da

razmišljam na takav način”, izjavio je Mikeš

medijima optužujući direktno neke članove

SNSD-a za antisemitizam, ali ne navodeći

njihova imena. Istovremeno, on je SNSD,

kojem je htio pomoći na svoj “mali, mini

skromni način”, teško optužio za nacionalnu

netrpeljivost i supremaciju jednog naroda,

iako u ovoj stranci tvrde da su otvoreni za sve.

Zbog toga ne iznenađuje i izjava izvršnog

sekretara SNSD-a Rajka Vasića, da Jevrej ne

može biti predsjednik Bosne i Hercegovine.

Upravo SNSD blokira promjenu ustava

BiH na osnovu presude Suda za ljudska

prava iz Strazbura u slučaju “Sejdić-Finci”,

kojom bi se omogućilo da i predstavnici manjina

(Jevreji, Romi i ostali) imaju pravo da

budu izabrani u Predsjedništvo BiH. Dakle,

neminovnost je, da postojeće Predsjedništvo

BiH umjesto tri ima i četvrtog člana, koji

bi predstavljao manjine odnosno nekonstitutivne

narode.

Opravdanim se postavlja pitanje, da li je

antisemitizam sastavni dio politike SNSD i

da li je kao takav prisutan čak i među članovima

podmlatka ove stranke odnosno da li je

duboko ukorijenjen među pojedinim članovima

SNSD-a?

Blokada računa SNSD-a

Američka administracija je februara/veljače

2008. godine uvela “tihe” sankcije prema

SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih

Američkih Država, uključujući agenciju za

međunarodni razvoj (USAID), američki nacionalni

demokratski institut (NDI) i međunarodni

republikanski institut (IRI) prestali pružati

pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad

Dodik. Vlada SAD je odlučila da prekine

financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne

ispunjava kriterije za program USAID pomoći

političkim strankama, pošto

američka administracija ne pruža

financijsku ili tehničku pomoć

nijednoj političkoj i/ili nacionalističkoj

stranci u Bosni i Hercegovini

zasnovanoj na etnicitetu ili

nacionalizmu. Program SNSD-a

nije u suglasnosti sa opredjeljenjem

BiH za euroatlantske integracije.

Administracija je ocijenila,

da postupci i izjave SNSD-a

nisu doprinijele napretku BiH, i

da nisu u skladu sa Daytonom i

da podrivaju državne institucije

neophodne za ostvarivanje euroatlantskih

ciljeva BiH.

Američka administracija je

uvela sankcije protiv SNSD-a.

Međutim, očito da sankcije te

vrste nisu urodile plodom. Blokada

računa SNSD-a kao prva

faza pokrenula bi niz pozitivnih

procesa unutar SNSD-a u vrijeme

dok unutar te stranke traju žestoke

borbe za dominaciju. Druga

faza je zabrana putovanja za Dodika i vidljivije

predstavnike njegovog režima i članove njihovih

porodica u države EU i SAD-a. Zabrana

ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu

putovanja u države Zapadnog Balkana.

Tako se ne bi dogodilo, da Dodik nedavno

javno zabranjuje dolazak u RS jednom članu

Europskog parlamenta, umjesto da EU njemu

i njegovim suradnicima zabrani ulazak u EU.

Potrebno je istražiti kako je Dodik došao

do enormnog bogatstva čija se vrijednost

procjenjuje na preko 500 miliona eura,

dok je nezaposlenost u RS 42%, budžetski

deficit preko milijardu KM. Obavještajne

agencije najuticajnih država došle su do saznanja

da je Dodik prebacio znatnu količinu

novca u jednu od baltičkih država. SNSD

jer stranka-konglomerat od mnogobrojnih

članova, koji su prebjegli iz SDS-a i Socijalističke

partije i dobrim dijelom preuzeli su

vođenje te stranke.

Zloupotreba

entitetskog

glasanja je

redovita pojava

u Parlamentu

BiH, koja

uglavnom dolazi

iz Republike

Srpske. Koristi

se svaka

prigoda, da

se opstruira

djelovanje

države BiH i

tako pokaže,

da je BiH

nefunkcionalna

i neodrživa

država.

Kada je 2009. godine bila već gotovo najavljena

inauguracija novog srpskog vođe u BiH

Igora Radojičića došlo je do naglog zaokreta, jer

je Dodik osujetio pokušaj tadašnjih najbližih

suradnika da ga se riješe, a kasnije vjerovatno

i procesuiraju. Posljednjih nekoliko godina su

Igor Radojičić, nekadašnji Socijalista i Nikola

Špirić intenzivirali česte mnogobrojne tajne su-

srete sa predstavnicima međunarodne zajednice

nudeći se kao alternativa za Dodika. Pošto Radojičić

i Špirić to rade svako za svoj račun bilo bi

korisnije kada bi njihovo djelovanje imalo sinergetske

efekte odnosno kada bi se Igor Radojičić

i Nikola Špirić udružili i zajednički reformirali

SNSD. Problem se pojavljuje ko bi od njih dvojice

postao novi srpski vođa broj 1.

Međunarodne vojne, policijske i obavještajne

strukture moraju izvršiti detaljan nadzor

u Republici Srpskoj posebno na lokalitetima

oko Banja Luke, Brčko Distrikta i na širem području

Romanije.

O kakvom se tipu političara

radi kazuje Dodikovo ponašanje

prema svojim koalicionim partnerima

Socijalističkoj partiji (SP) i

Demokratskom narodnom savezu

(DNS), koji su potpisom Povelje

za budućnost 2005. godine izrazili

podršku i kroz vidove zajedničke

suradnje dali značajan doprinos

njegovom povratku na vlast. Dodikov

odnos do SP-a i DNS-a nije

na očekivanom nivou, vrlo često

je ignorantski i podcjenjivački.

Dodik ima pripremljenu zamjenu

za svoje dosadašnje koalicione partnera

SP i DNS i priprema ulazak

SDS-a u Vladu RS. Na sličan način

u Federaciji BiH SDP pokušava

eliminirati SDA i uvesti u vlast

Savez za bolju budućnost BiH

(SBBBiH). Dodik se vrlo često

koristi zamjenom teza i prebacivanjem

odgovornosti na druge.

Međunarodni institut IFI-

MES smatra, da EU i SAD ne smiju podcijeniti

Dodikovu prijetnju europskoj sigurnosti

i da je potrebno pokrenuti dodatne aktivnosti

kako bi se pravovremeno spriječile negativne

konsekvence Dodikovog djelovanja.

Neophodno je izvršiti reviziju sudskog

postupka protiv Dodika iz 2004. godine zbog

falsificiranja dokaza u sudskom postupku.

Izuzetno je važno obnoviti i proširi optužnicu

protiv Milorada Dodika, koja je tada sadržavala

33 tačke. U proteklom sudskom procesu,

koji je završen 2005. godine došlo do falsificiranja

dokumenata i vršeni su pritisci na svjedoke

o čemu postoje saznanja i dokazi.

Visoki predstavnik u BiH zajedno sa ambasadorima

država članica Vijeća za implementaciju

mira (PIC) treba da sankcioniraju

svako političko djelovanje i retoriku, koja narušava

odnose unutar BiH i koja nije u funkciji

jačanja države BiH na njenom putu ka

članstvu u NATO i EU.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

41


Razmišljanja

Studentski patriotizam

Zašto im smeta riječ Bošnjak?

Zar ne mogu da ponude

barem 5 razloga ostanka

i oživljavanja patriotizma?

Postoje dvije opcije zašto

ovog nema, ili im to ne

odgovara, ili razloga za

ostanak nema! A čak

i ako razloga nema,

opet se mladima mogu

obratiti: “Draga omladino

Bosne nam ponosne,

razloga da vi ostanete

ovđe, nema, ali vi i

dalje imate mogućnost

ostanka, studiranja,

borbe, pa ko zna, možda

nekad i spasite Bosnu i

bosanski narod”

Piše: Aida Sadiković

Mnogi su mi rekli “Piši o

studentima”. Pokušala

sam, u par navrata. Bezuspješno.

Zašto? Iz jednog prostog

razloga, ne postoji nijedna zanimljiva

tema. Osim možda jedne, ove. Pitam

se koliko je zapravo samo i isključivo

kritika, to što mladi odlaze iz Bosne

i Hercegovine? Sve te propagande,

ankete, savjetovanja, razlozi, da li je

to zaista sa ciljem da mladi ne idu iz

BiH? Da li postoji šansa da to bude

reklama odlaska? Nešto kao skrivena

turistička ponuda upakovana u neimaštinu,

korupciju i nemogućnost

boljeg sutra, kao razloge najčešćeg

odlaska studenata. Ne kaže li se uzalud,

da je svaka reklama, dobra reklama?!

Htjeli su da pišem o studentima,

pa evo, pišem. Studente u BiH

mogu podijeliti u dvije velike kategorije:

one koji uče, i oni koji - ne

uče. Oni koji uče, najčešće uče što

bolje, kako bi nakon studija mogli

otići u neku od velikih zemalja, znate

tamo, gdje je sve savršeno, El- Dorado,

kao što Volter opisuje. Tamo

gdje imate kuću sa bazenom, vrt sa

tropskim voćem i sobaricu koja vam

svako jutro servira topao čaj kraj velikog

prozora sa kojeg vidite cijeli

grad. Ima još “vrsta onih koji uče”,

oni koji se potajno nadaju da će jednog

dana imati, eto makar bazen,

ako ne vrt i sobaricu, i to u BiH.

Ima onih koji uče samo radi vlastite

naobrazbe, radi potrebe za znanjem,

radi mijenjanja svijeta nabolje, radi

ljubavi prema domovini, radi zanimanja

za nešto što nikada

iznevjerilo nije - znanje. Ti

su, istina, rijetki. Oni koji

ne uče, ne uče iz nekoliko

razloga. Jedni ne uče jer ne

vole učiti, drugi ne uče jer

misle da ne vole učiti (nikada

nisu ništa naučili),

treći ne uče jer misle da im

to neće trebati, četvrti ne

uče jer misle da znaju, peti

ne uče jer misle da nikada

neće znati, ni sa znanjem,

ni bez njega, šesti ne uče

jer kažu: “Nema fajde od

škole u BiH, dići će babuka

kredit pa ću raditi u

istoj firmi k’o onaj hajvan

sa desetkama”, a sedmi dijele

mišljenje sa šestim, al’

ne žele da dižu kredit i da

na nepošten način dođu do

hljeba, oni vam se, znate,

k’o vukovi na samrti, povuku

u svoje odaje i čekaju

ili smrt ili lijek. E sad ne mogu a da

ne upitam, odgovaraju li šesti i sedmi

političkoj situaciji u BiH? Možda

i ovi koji uče, pod kategorijom 1,

također odgovaraju BiH. A ovi koji

uče radi vlastitog znanja i pokušaja

mijenjanja onog što ne valja, da li to

odgovara BiH?

Začarani trokut

Prošlog mjeseca je bila zanimljiva

emisija na televiziji, u kojoj je bilo

govora o tome kako se određeni

srpski studenti fokusiraju na svoje

znanje i napredovanje isključivo

radi mogućnosti manipuliranja Bošnjacima,

muslimanima. Nastoje biti

pametniji i zreliji kako bi radili na

uništenju jednog naroda? I dok je

I dok ja završih

tekst, trojka je

vrijedno radila

i od Bosne je

ostalo samo

slovo P. Kako

P, pitate se? Pa

pojeli su donji

stomačić slova

B. Većina će

misliti da će

uskoro ostati

slovo I, ali

ja ne mislim

tako. U slovu

P, vidim nešto

drugo. Divno je

to slovo, P kao

PRILIKA.

Srbija gajila ovako visoko “ambiciozne”

ljude (ne možemo poreći da

je i to jedna vrsta ambicije), Bosna i

Hercegovina i dalje pravi žalopojke

o tome kako studenti, kako učenici,

kako mladi ljudi odlaze iz BiH! Zar

ne mogu napraviti makar jedan parlamentarni

govor, konferenciju za

mlade ili pak petominutnu emisiju

o tome zašto studenti trebaju ostati

u BiH? Zar ne mogu da ponude barem

5 razloga ostanka i oživljavanja

patriotizma? Postoje dvije

opcije zašto ovog nema;

ili im to ne odgovara, ili

razloga za ostanak nema!

A čak i ako razloga nema,

opet se mladima mogu

obratiti: “Draga omladino

Bosne nam ponosne, razloga

da vi ostanete ovdje,

nema, ali vi i dalje imate

mogućnost ostanka, studiranja,

borbe, pa ko zna,

možda nekad i spasite Bosnu

i Bosanski narod”. Eh,

problem trokuta se i ovdje

javlja. Da se ovako nešto

treba iznijeti u javnost,

hm, ko onda od trojke da

kaže? Ako ih kaže Bošnjak,

reći će žele nas poturčiti

skroz-naskroz! To

znači “napredujte studenti

Federacije, napredujte muslimani”.

Ako izađe Srbin,

prvenstveno će se obratiti

svojima, iz RS-a, a ako izađe Hrvat,

u govor će, sasvim slučajno, unijeti

i priču o ugroženosti njegovog naroda.

Zato uvažena trojka odluči da

“program razvijanja patriotizma kod

mladih” ostavi za rednu tačku bezbroj,

sastanak otkaže do daljnjeg, a

fokusira se na bitnije stvari, kako dokrajčiti

ovo B što od Bosne ostade. I

tako, studenti, čak i oni koji teže da

se opredijele u koji ugao trokuta da

stanu, čak i oni koji su svjesni da u

jedan moraju da stanu, a čak i oni

koji ne žele ni u jedan, koje možemo

nazvati “ubodna tačka šestara” ovog

našeg istostraničnog trougla, moraju

da se bore sami sa sobom, sa svojim

željama, ciljevima i mogućnostima,

bez bilo kakvog putokaza ili znaka

“stop, ostani ovdje, ili se bar vrati,

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

42


ovo je tvoja domovina!” Eh, to je to!

To je to što Bosna želi! Strpati mlade

u gustu šumu beznađa, nek’ traže

putokaze i vrte se u krug, a mi ćemo

se igrati politike, sve dok nam duša

ne dođe do grla, pa se ni pokajanje

tada ne prima! A šta ako koja mlada

osoba, koja već napamet zna priču

Ivice i Marice, umjesto mrvica baca

kamenčiće pa se izmigolji na čistu

površinu?

Pustite nas na miru

Ovom prilikom molim studente

pripadnike ostala dva ugla trokuta,

posebno srpskog ugla S, koji vode sasvim

normalne živote i BiH smatraju

svojom domovinom da mi halale, i

da se ni u kom slučaju ne nađu uvrijeđeni,

ali ja moram iznijeti nešto,

što me već duže vrijeme muči. Zašto

mrze kada mladi spomenu riječ Bošnjak?

Zašto mrze kada mladi kažu:

“Ja sam Bošnjak”! Zašto mrze kada

mladi Bošnjaci kažu: “Ja sam musliman

i ponosim se!”, a uz to obavezno

moraju dodati i: “I’am Muslim,

don’t panic!”. Zar nakon onih krvavih

nesretnih godina nismo zaslužili

makar, to, da imamo pravo na riječ

BOŠNJAK? Je li istinski problem

koji je Boris iz Oslobođenja prepoznao

u mom tekstu o slavljenju Nove

godine, “bespotrebno neslavljenje

Nove godine”, ili pak riječ “Bošnjaci”

koju sam upotrijebila, i koju je

kao takvu jedino izdvojio i naveo u

tekstu. (zanemarujući činjenicu da

ostalo vjerovatno i nije pročitao, jer

da jeste, vidio bi da biskupa

Nikolu nipošto nisam

osuđivala niti nazivala

“najpodmuklijim” od svih

kršćana). Leži li istinski

problem u tome, da neko

sa 22 godine kaže: “Ja sam

Bošnjak, ja volim ovu državu

i boriću se za nju, tako

mi Allaha, kao što su se

naši očevi i djedovi borili.

Kao oni čiji mezari se bijele

poput nepreglednih sniježnih

padina, i kao oni čije kosti su zakopane

po jarcima i kanalima, predhodno

raskomadane i unakažene”.

U čemu je problem ako kažem, da

neću dozvoliti ni da Srbin, niti Hrvat

niti Rom niti Jevrej uništi moju

Bosnu i Hercegovinu, ali neću dati

ni da je, nesposobni Bošnjak uništi.

Hoću li biti vehabija, fanatik ili pak

umnoporemećena osoba? Hoću li se

zbog jedne riječi razvlačiti po jeftinim

portalima, ispod kojih će biti

500 komentara sa riječima “ostavite

Bošnjake na miru” , misleći pri tome

da su Bošnjaci samo oni koji mirno

posmatraju i mole Boga da ih se ne

uništi, a ako krene da ih se uništi,

onda okrivljuju što niko nije javno

rekao. “Bosne će biti, Bošnjaka će

biti.” Da, bojim se da je to jedan

od ključnih problema... tišina i muk

koji je nastao nakon grozota koje su

nam uradili, nudeći dvadesetak godina

natezanja, kao utješnu nagradu

za sve što smo proplakali, proživjeli.

“A sada šutite, i ako vam ko kaže ko

ste, promijenite temu, ne izazivajte.”

Strpati mlade

u gustu šumu

beznađa, nek’

traže putokaze

i vrte se u krug,

a mi ćemo se

igrati politike,

sve dok nam

duša ne dođe

do grla, pa se

ni pokajanje

tada ne prima!

Nije to izazivanje, ako oni

imaju pravo da budu homoseksualci,

demokrate,

vegetarijanci, imam i ja

pravo da budem Bošnjak.

I nemojte me poistovijetiti

sa gore navedenom trojkom,

koja se bori samo i

isključivo za svoje. Ne, ne

bore se oni za nas, oni se

bore za sebe, i to je razlika

između mog bošnjaštva, i

njihovog. I nemojte me poistovijetiti

sa nacionalistom, u mom

uglu B, ima mjesta za sve članove

ugla S i H koji poštuju što sam ja B,

kao što ja poštujem što su oni S i H,

ima mjesta za sve one Srbe i Hrvate,

koji znaju cijeniti proplakane godine,

dobru volju, želju za bolje sutra

i koji znaju i osjećaju, šta je to domovina.

I na kraju se pitam, koliko

studenata razmišlja o tome ko su, i

treba li zaboraviti one ratne godine,

i šutiti, prilagođavati se tiraniji, misleći

da će tako izbjeći ponavljanje

historije?

I dok ja završih tekst, trojka je

vrijedno radila i od Bosne je ostalo

samo slovo P. Kako P, pitate se?

Pa pojeli su donji stomačić slova B.

Većina će misliti da će uskoro ostati

slovo I, ali ja ne mislim tako. U slovu

P, vidim nešto drugo. Divno je to

slovo, P kao PRILIKA, P kao PO-

KUŠAJ, P kao PATRIOTA, P kao

PATRIOTIZAM, P kao univerzalno

slovo koje nije ni B ni S ni H,

P kao PRILIKA da se POKAŽEMO

kao neko ko može učiniti nešto više.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel


Kutak za islamsku omladinu

Zavidovići

Njemački islamski misionari Kai, Michael i Marko

Organizacija “Svjetlo BiH”, Općinski odbor Zavidovići

i Udruženje građana “Oaza” Zavidovići

održali su protekle nedjelje, 29. januara 2012. godine

u Centru za kulturu Zavidovići, kulturnu manifestaciju

“Zato što On tebe voli”. Uz učešće oko pet

stotina gostiju program je trajao tri sata. Posebno interesiranje

učesnici manifestacije su iskazali za predavanje

o islamu “Zato što On tebe voli” od profesora

Muhammed Seyfudin Ciftci-ja porijeklom iz Turske

a koji trenutno radi i živi u Njemačkoj. Nakon predavanja

uslijedila je veoma zanimljiva programska tačka

gostiju iz Njemačke koji su kazivali o svom primanju

islama. Prvi je govorio mladić Kai Charly Kruger bivši

aktivista njemačkog

nacističkog pokreta.

On je kazivao o svojim

saznanjima o racionalnoj

prirodnosti islama

zbog čega se zainteresirao

za upoznavanje

ove vjere. Govorio je

o svom životu i humanitarnom

radu u kome

iako je nalazio veliko

zadovoljstvo nikada

nije pronašao konačnu

sreću. Nakon upoznavanja

islama primio je

ovu vjeru i postao aktivista

njenog širenja

u Njemačkoj. Potom

se obratio Michael

Hassicke, mladić koji

je bio ministrant u

Mekka

Osman Smajlović: Prvi magistar iz BiH na Univerzitetu “Ummul-Qura” u Mekki

Zahvaljujući Svevišnjem Gospodaru, Allahu, tebareke ve

te’ala, prvi put u historiji Bosne i Hercegovine i prvi put

u historiji Univerziteta “Ummul-Qura” u Mekki el-Mukerremi,

u zvanje magistra islamskih nauka promoviran

je Bosanac, naš brat Osman Smajlović. U tom kontekstu

veoma bitno je spomenuti i to da je Osman Smajlović ocijenjen

najvećom ocjenom (A+). Ovaj mubarek događaj desio

se u nedjelju 6. rebiu-l-evvela 1433. h. g., što odgovara 29.

januaru 2012. god. Osman Smajlović

odbranio je magistarski rad na temu

“Vakia es-sekafeti el-islamije ve et-tehaddijat

elleti tuvadžihuha fi el-Busneti

vel-Hersek” / “Islamska kultura

u Bosni i Hercegovini danas i izazovi

sa kojima se susreće”. Pri pisanju ovog

djela, Osman Smajlović je kao izvore

koristio čak 149 knjiga na arapskom

jeziku, zatim 48 knjiga na bosanskom

jeziku, potom 52 časopisa – magazina,

te 70 internetskih stranica.

44

jednoj katoličkoj crkvi u Poljskoj. On je govorio o

životu njegove porodice koja je bila izrazito privržena

katoličanstvu i koja ga je odgajala kao primjernog

katolika. Nakon što je upoznao čisti monoteizam u

islamu, našao je i odgovore na mnoge kontradiktornosti

crkvenog učenja. Nakon kontaktiranja sa muslimanima

i praktičnog upoznavanja njihove vjere

prihvatio je islam. Danas nakon primanja islama živi

i radi u Njemačkoj. Njegovo interesiranje za islam i

prihvatanje ove vjere otkrilo mu je smisao života i put

Božije istine. Treći gost koji se obratio na manifestaciji

bio je Marko Korbik (48). Kazivao je o pojavi da

se mnogi muslimani zovu samo imenom muslimani

a da od prakticiranja

vjere nemaju ništa ili

samo malo. Spomenuo

je svoju suprugu koja

se kao jedna od takvih

muslimanki porijeklom

sa Kosova, udala

za njega kao kršćanina.

Potom ga je njegov šura

pozivao u Islam o čemu

je razmišljao a zatim

pokušao naći sreću u

ovoj vjeri. Upoznao je

islam i postao musliman.

Njegova supruga

je potom počela prakticirati

islamske dužnosti,

pokrila se i postala

primjerna muslimanka.

Njihovoj kćerki dali su

novo ime Merjem.

Osman Smajlović rođen je 1975. godine u Novom Šeheru

kod Maglaja, gdje je završio osnovno i srednje

obrazovanje. Već pri prvim pucnjima na našim prostorima,

dobrovoljno se prijavljuje u redove odbrambenih

snaga Bosne i Hercegovine. Godine 2001. primljen je

na Univerzitet “Ummul-Qura” u Mekki el-Mukerremi

na kojem uspješno završava Institut arapskog jezika, a

potom upisuje Fakultet da’ve i usuli-dina na Odsjeku

za akidu. Nakon završenog studija

akide, primljen je, među rijetkim

stranim studentima, na postdiplomski

studij na Odsjeku za islamsku

kulturu.

Raduje nas činjenica da, od danas,

na polju da’ve imamo stručnjaka

koji će lahko pokazati i dokazati

navedenu superiornost Allahovog

zakona i Njegove veličanstvene vjere

u odnosu na sve druge zakone i

pravne sisteme.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel


Udruženje “Svitanje”

Pedagogija Muhammeda, s.a.v.s.

Udruženje “Svitanje” je 31. 01. 2012 godine, u suradnji sa

UKC Kralj Fahd, organizirao tribinu pod nazivom “Pedagogija

ggj Muhammeda, s.a.v.s.”. Pored toga, promovirana je istoimena

knjiga prof. dr. Šefika Kurdića koji je zajedno sa hfz.

prof. dr. Safvetom Halilovićem održao

predavanje na spomenutu temu. Na

tribini je prisustvovalo oko 250 gostiju,

a na kraju programa prisutni su imali

priliku da se druže uz zakusku koja

je bila obezbijeđena. Prof. Kurdić se u

jednosatnom razgovoru dotakao Muhammeda,

s.a.v.s., kao najboljeg odgajatelja.

Kroz lijepe primjere, učesnici su

imali priliku doživjeti kakav je to Poslanik

bio učitelj, te kakvu generaciju

ljudi je ostavio iza sebe. “Pored velikog

ulaganja sredstava i energije u usavršavanje

nauka koje se bave odgojem u

Malezija

Fahret Kadrić: Najmlađi magistar komparativnog prava u BiH

45

modernom društvu, čovjek sve više srlja u moralnu propast. To

je znak da se koristi pogrešna metodologija. Neka se osvrnu i

pogledaju kako je to Poslanik, s.a.v.s., radio sa krutim i nepristupačnim

prirodama pustinjaka, u to vrijeme. Od takvih ljudi

je napravio sjajne neiscrpne primjere

kojima se i danas divimo”, između

ostalog je rekao dr. Kurdić. Nakon

prvog izlaganja, o knjizi je govorio dr.

Safvet Halilović. Kao recenzent ove

knjige na jedan lijep i slikovit način

je prisutnima približio tematiku ovog

djela. Pored toga doktor se također

dotakao duhovne krize našeg društva

i ponudio rješenja kroz metodologiju

odgoja Muhammeda, s.a.v.s. “Zajedničkim

radom na temelju univerzalnih

vrijednosti, odgojimo generaciju

budućnosti.”

Predstavljamo

Udruženje studenata Bošnjaka Islamskog univerziteta u Medini – USBIUM

Udruženje studenata Bošnjaka Islamskog univerziteta u Me-

Udini – USBIUM osnovano je 1420. h. / 1999. godine s

Uciljem nadomještanja udaljenosti od svoje domovine

i zajedničkog rješavanja raznovrsnih

poteškoća sa kojima se studenti susreću. Udruženje

okuplja studente Bošnjake iz svih krajeva

svijeta koji studiraju na Islamskom univerzitetu

u Medini. Ovi vrijedni mladići, okupljeni

oko ovog udruženja, imaju jednu posebno

važnu ulogu a to je da svake godine organizirano

dočekuju Allahove goste, bosanske hadžije

i pružaju im pomoć tokom njihovog boravka u

svetim gradovima. Ta pomoć se ogleda u sljedećem: Doček hadžija

i njihovo raspoređivanje po hotelima, upoznavanje hadžija

sa svetim gradovima i znamenitim mjestima u

njima, organiziranje sijela sa vodičima i organizatorima

hadža, prevođenje, šerijatski savjeti,

pomaganje u obavljanju hadžskih obreda i dr.

Pored navedenog, Udruženje studenata Bošnjaka

Islamskog univerziteta u Medini –

USBIUM ima još niz zanimljivih aktivnosti i

projekata. Detaljnije informacije o njima mogu

se pronaći na njihovoj web stranici www. usbium.net

Fahret Kadrić rođen je 1984. godine u Zenici, prije nekoliko

dana je završio postdiplomski studij na Internacionalnom

islamskom univerzitetu u Maleziji i stekao

zvanje magistra komparativnog prava. Magistarski studij

okončao je sa zavidnim prosjekom (3,74 od maksimalnih

4) i ocijenjen je odličnom ocjenom (J). U toku studija napisao

je nekoliko akademskih članaka

od kojih su dva odabrana i bit će

objavljena u prestižnom Malezijskom

pravnom žurnalu. Također, autor je

jednog poglavlja u knjizi koja govori o

islamskom bankarstvu i finansijama,

koja će uskoro ugledati svjetlo dana.

Bitno je napomenuti da je kompletan

studij i sve vezano za njega na engleskom

jeziku.

Magistrat komparativnog prava pri

Internacionalnom univerzitetu u Maleziji,

koji je naš novi magistar završio, koncipiran je na takav

način da se na njemu komparativno izučavaju postojeći

pravni sistemi u svijetu. Posmatrajući te sisteme, oni se

mogu podijeliti u dvije grupe:

Prvu grupu čine svi pravni sistemi u svijetu koji su produkt

ljudskog uma. Primjer ovakvih sistema su anglosaksonsko

običajno pravo (common law), te kontinentalno

(civilno) pravo.

Drugu grupu čine pravni sistemi koji

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

su utemeljeni na vjerskim doktrinama.

U ovoj grupi, islamsko pravo (Šerijat)

svakako je najpoznatiji pravni sistem.

Cilj ovog komparativnog načina izučavanja

svjetskih pravnih sistema jeste

da se pokaže superiornost i veličanstvenost

Allahovog vjerozakona nad

svim ostalim zakonima koji su produkt

ograničenog ljudskog uma.


Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Dragan Zelenović

Nastavljamo sa

objavljivanjem svjedočenja

Srba o ratnim zločinima nad

Bošnjacima tokom agresije

na Bosnu i Hercegovinu. I

ova svjedočenja koja ćemo

objaviti dogodila su se u

sklopu sudskih procesa pred

Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim

zločinima nad Bošnjacima

nastavljamo svjedočenjem

Dragana Zelenovića, rođenog 12. februara

1961. u Foči, u istočnoj Bosni i

Hercegovini. Prije 1992. radio je kao

električar u Miljevini. Dragan Zelenović

je bio pripadnik “jedinice Dragan

Nikolić”, vojne jedinice u Foči koja je

na početku rata bila dio TO bosanskih

Srba, a od ljeta 1992. nadalje dio Vojske

Republike Srpske. Zelenović je bio

vojnik i, de facto, vojni policajac. “Dragan

Zelenović je obavijestio Pretresno

vijeće da je počeo da osjeća kajanje kad

je protiv njega podignuta Optužnica

1996. godine. Međutim, tada se nije

dobrovoljno predao Međunarodnom

sudu. Godine 2000. ili 2001. pobjegao

je iz Foče u Rusiju, gdje su ga 2005.

uhapsile ruske vlasti. Odatle je 10. juna

2006. prebačen na Menunarodni sud,

preko Bosne i Hercegovine. Prilikom

drugog ponovnog pristupanja Sudu 14.

jula 2006. Zelenović se izjasnio da nije

kriv. Zatim je nastavio da osporava Optužnicu

i učestvuje u postupku u skladu

sa zahtjevom podnijetim u skladu

s pravilom 11bis. Strane u postupku su

tek 14. decembra 2006. dostavile Sporazum

o izjašnjavanju o krivici i Zelenović

se 17. januara 2007. zvanično

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

46

potvrdno izjasnio o krivici”. Zelenović

se složio sa Tužilaštvom da su krivična

djela i propusti koje je on počinio bili

dio široko rasprostranjenog ili sistematskog

napada na civilno stanovništvo,

naročito na muslimansko stanovništvo

opštine Foča. Na kraju, Zelenović je

priznao da mu je bila poznata činjenica

da su u toku oružani sukob i široko

rasprostranjen ili sistematski napad na

nesrpsko, prije svega muslimansko, civilno

stanovništvo, kao i činjenica da je

on postupao u okviru tog napada i da

mu je doprinio. Zelenović je izjavio da

je kriv za podržavanje i pomaganje krivičnog

djela silovanja FWS-75 i za silovanje

FWS-87 kao mučenje i silovanje

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5

i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i

dvije neidentifikovane žene, za trostruko

silovanje FWS-75 i trostruko silovanje

FWS-87 kao mučenje i silovanje

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 13


i 14). Dragan Zelenović se izjasnio

krivim i za silovanje kao zločine protiv

čovječnosti.

Činjenični osnov

Prema vlastitiom priznanju “dana

3. jula 1992., Dragan Zelenović i neki

drugi muškarci uhapsili su grupu od

oko 60 muslimanskih žena, djece i

starijih muškaraca iz Tošnja i Mješaje

i odveli ih u privremeni zatočenički

objekat zvani Buk Bijela. U zatočeničkom

centru Zelenović i drugi muškarci

su razdvojili žene od djece i ispitivali

ih gdje se kriju muškarci iz sela i gdje

je sakriveno oružje. Prijetili su ženama

da će ih seksualno zlostavljati i pobiti.

Dana 3. jula 1992., ili otprilike toga

datuma, Zelenović i jedan drugi čovjek

ispitivali su FWS-75 o njenom

selu i pitali je imaju li stanovnici sela

oružje. FWS-75 je taj drugi čovjek zaprijetio

da će je vojnici silovati i nakon

toga ubiti ako ne kaže istinu. Tokom ispitivanja

jedan vojnik ju je odveo u drugu

prostoriju, gdje ju je redom silovalo

deset vojnika. Dragan Zelenović je znao

da su njegovo činjenje u pogledu ispitivanja

i nečinjenje u pogledu prijetnji

silovanjem i smrću i konačno odvođenje

FWS-75 u prostoriju gdje je silovana

bitno pomogli počinjenju ovog zločina.

Zelenović se izjasnio da je kriv za pomaganje

i podržavanje ovog silovanja

FWS-75”, navodi se u presudi Haškog

tribunala koja se upotpunosti temelji

na onom što je priznao i i spričao Zelenović

a u kojoj je Dragan Zelenović za

navedene zločine osuđen na 15 godina

robije. U nastavku presude još se navodi.

“Dana 3. jula ili otprilike toga datuma,

Zelenović i još tri neidentifikovana

vojnika ispitivali su petnaestogodišnju

FWS-87 u jednoj prostoriji u Buk Bijeloj.

Tokom ispitivanja Zelenović i tri

vojnika optužili su djevojčicu da ne govori

istinu i zatim je silovali.

Tokom silovanja jedan od vojnika

prijetio je FWS-87 prislonivši joj pištolj

na glavu. Dragan Zelenović se izjasnio

da je kriv za počinjenje ovog silovanja

FWS-87. Između 3. i 13. jula 1992.,

grupa žena, djece i starijih muškaraca,

koji su bili zatočeni u Buk Bijeloj premještena

je i zatočena zajedno s drugim

osobama u dvije učionice u gimnaziji u

Foči. Dana 6. ili 7. jula 1992. Zelenović

je, u saradnji s drugim muškarcima,

izabrao četiri žene i djevojke iz tih učionica,

među njima FWS-75 i FWS-87.

Zelenović ih je odveo u drugu učionicu,

gdje su čekali vojnici. Zatim je odlučio

koja žena će ići s kojim vojnikom. Zelenović

je silovao FWS-75, a drugi saizvršioci

su silovali druge žene i djevojke.

Zelenović se izjasnio krivim

za počinjenje silovanja četiri

žene kao glavni izvršilac i

kao saizvršilac.

Između 8. i 13. jula

1992. u tri navrata, FWS-

75 i FWS-87 odvedene su

iz gimnazije u Foči na razne

lokacije. U prvoj prilici žene

su odveli u stan u vlasništvu

Zelenovića.

Tamo su Zelenović i još

tri čovjeka silovali FWS-75.

Dragan Zelenović je silovao

i FWS-87 tom prilikom.

Drugi put su FWS-75 i

FWS-87 odvedene u neki

drugi stan, gdje ih je Zelenović

ponovo silovao. Treći

put je Zelenović odveo

FWS-75 i FWS-87 u neku napuštenu

kuću u Gornjem Polju, gdje je silovao

FWS-87. Dragan Zelenović se izjasnio

krivim za počinjenje dva silovanja

FWS-75 i tri silovanja FWS-87”.

Deportacija u Crnu Goru

“Fizičko i psihičko zdravlje velikog

broja pritvorenih žena ozbiljno je pogoršano

usljed seksualnog zlostavljanja.

Pritvorenice su živjele u stalnom

strahu, a neke od seksualno zlostavljanih

žena pomišljale su na samoubistvo.

Druge su postale ravnodušne

prema onome što im se događalo i

patile su od depresije. Dana 13. jula

1992. pritvorenici iz gimnazije u Foči

premješteni su u sportsku dvoranu

“Partizan”, gdje su bili pritvoreni do

13. avgusta 1992., nakon čega je većina

pritvorenika deportovana u Crnu

Goru. Pritvorenici, njih otprilike 70,

Zelenović

je izjavio da

je kriv za

podržavanje

i pomaganje

krivičnog

djela silovanja

FWS-75 i za

silovanje

FWS-87 kao

mučenje i

silovanje kao

zločine protiv

čovječnosti

(tačke 5 i 6),

za saizvršenje

silovanja

FWS-87 i dvije

neidentifikovane

žene...

bili su svi muslimanski civili

iz sela u opštini Foča.

Uslovi života u sportskoj

dvorani “Partizan” bili su

okrutni i taj pritvor su karakterisali

nečovječno postupanje,

nehigijenski uslovi,

pretrpanost prostorija,

izgladnjivanje, te fizičko i

psihičko mučenje, uključujući

seksualno zlostavljanje.

Tokom jula 1992. Zelenović

i drugi muškarci izvodili

su FWS-87 iz sportske

dvorane “Partizan” i silovali

je. Zelenović se izjasnio krivim

za počinjenje silovanja

FWS-87”. Dana 3. avgusta

1992. ili otprilike toga datuma,

FWS-87 i FWS-75

su odvedene iz sportske dvorane “Partizan”

i pritvorene su u jednoj kući u

blizini hotela “Miljevina” poznatoj

kao Karamanova kuća. Dana 30. oktobra

1992. ili otprilike toga datuma,

Zelenović i još dva muškarca odveli

su FWS-87, FWS-75 i još dvije žene

iz te kuće u neki stan u gradu Foči.

Tamo je Zelenović silovao FWS-87, a

druga dva muškarca silovala su druge

žene. Žene su ostale pritvorene u ne-

koliko kuća i stanova, a razne grupe

vojnika nastavile su da ih seksualno

zlostavljaju. Zelenović se izjasnio krivim

za počinjenje silovanja te četiri

žene kao glavni izvršilac i kao saizvršilac”.

Od idućeg broja objavljujemo detalje

svjedočenja Bošnjakinja koje se

navode u ovom tekstu pod šiframa a

koje je silovao Dragan Zelenović. Također,

u tim izjavama se spominju i

drugi srpski ratni zločinci.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

47


Zelena transferzala

Rijeka

Prva halal klaonica i mesnica u Hrvatskoj

Split

Splitski mesdžid: Srednjoškolci s Bola i Brača

naučili kako Kur’an govori o Isusu i Mariji

Upetak 27.01.2012. u 09:00 u najavljeni posjet mesdžidu stigli su učenici

prvih razreda Opće gimnazije i Turističke škole iz Bola na Braču, predvođeni

svojim profesorima Brankom Banićem (vjeroučitelj) i Anom Ursić

(prof. hrvatskog jezika). Kao i kod dosadašnjih posjeta, prvo je uslijedio

obilazak mesdžida i upoznavanje sa osnovnim karakteristikama istog da bi

u novouređenoj klupskoj prostoriji pri mesdžidu gl. imam Vahid ef. Ha džić,

koji ih je i dočekao, održao prezentaciju osnovnih značajki islama. Istaknuo

je posebno činjenicu na koji način naša sveta Knjiga Kur’an govori o Isusu i

Mariji (Isau, a.s., i h. Merjemi). Prema reakcijama i pažnji posjetitelja stekao

se je dojam da su bili zadovoljni onim što su vidjeli i čuli.

Prizren

Konjska komunalna služba

Građani Prizrena svakog dana ili večeri bacaju ogromne količine đubreta ili otpada. To se đubre onda odlaže na gradske

ili divlje deponije van grada. U Prizrenu postoje neka naselja koja su pretežno smještena na brdima oko staroga dijela

grada ili prigradskih naselja. U nekim djelovima grada đubre se do kante ili kontejnera za smeće koju, kad se ona napuni

gradski komunalci voze za deponiju van grada, odnosi na starinski način i

to na konju na kojem vise dvije manje kante. Đubretar obilazi to naselje ili

određenu ulicu, sakupi đubre te ga odveze do kontejnera. On za svoju djelatnost

prima minimalni lični dohodak od opštine. No prava je umjetnost

kako obići ulice koje su većinom zaleđene a da konj ne padne i ne povrijedi

se. Vjerujemo da gradski čelnici trebaju više obratiti pažnju na ove radnike

te ih svakako trebaju novčano nagraditi za svoj trud. Recimo i to da se u

Njemačkoj reciklira 32 odsto đubreta, u Japanu čak 86 odsto, a kod nas

samo 4 odsto. Većina građana Prizrena ne znaju da postoji razvrstavanje

različitih kategorija đubreta te ne znaju da se đubre može unovčiti. Recimo

i to da je, npr. jednoj plastičnoj flaši potrebno od 80 do 100 godina da se

raspadne a za to vrijeme ima veoma štetne efekte na okolinu i zdravlje ljudi.

(Vinetu Ganić)

48

Uprostorijama Medžlisa Islamske zajednice Pula u srijedu

je održana svečana dodjela halal certifikata, koji je

tvrtki Produkt Komerc iz Pazina uručio doc. dr. sc. Aziz

Hasanović, ravnatelj Centra za certificiranje halal kvalitete i

zamjenik muftije u Republici Hrvatskoj. Produkt Komerc iz

Pazina prva je hrvatska klaonica koja je dobila ovaj certifikat,

i to za uzgoj i klanje krupne stoke te proizvodnju i prodaju

svježeg crvenog mesa. Nakon provedene edukacije za

interne auditore halal kvalitete početkom 2011. godine uslijedila

je prilagodba klaonice Produkt Komerc halal standardu

te izrada dokumentacije, integrirane u sustav upravljanja.

Certifikacijski audit proveo je Centar za certificiranje halal

kvalitete, a njime je dokazano da su ispoštovani svi zahtjevi

halal standarda. Dr. Hasanović je naveo da se stoka po halal

principu tovi hranom bez prisustva GMO-a, aditiva i svinjske

masti, odnosno 100 posto zdravo i prirodno. Stoga halal

oznaka, kako je napomenuo, jamči kvalitetu i ostalim potrošačima,

a ne samo muslimanima, te su halal proizvode u

svijetu prepoznali i nemuslimani. Inače, do sada je halal certifikat

u Hrvatskoj

dobilo 35 proizvođača,

i to za oko

2.500 proizvoda,

dok ga u Istri ima

šest tvrtki, s time

da su u tokku pregovori

sa sedmom. Osim prehrambenih proizvoda, oznaku

halal kvalitete mogu dobiti i restorani te hoteli, a njeno dobivanje

će im sada, kada i u Hrvatskoj mogu doći do halal

mesa, biti itekako olakšano. Halal certifikat, napomenuo je

dr. Hasanović, ujedno je i ulaznica za 44 zemlje u kojima je

on obvezan za pristup tržištu pa proizvođačima koji ga imaju

otvara veliku šansu za izvoz. Dalibor Hreljak, direktor

Produkt Komerca, iskazao je zadovoljstvo dobivanjem ovog

certifikata, koji im je, kako je rekao, veliko priznanje, posebice

zato što su upravo oni prva klaonica po halal standardima

u Hrvatskoj. Trenutno im je u planu, naveo je, otvoriti

mesnicu s halal mesom u Pazinu, Rijeci i Puli.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel


Kosovo

Džemat kosovskih Bošnjaka u Švicarskoj

Prije par mjeseci udruženje “Džemat kosovskih

Bošnjaka” u Wallisellenu kod Ciriha, Švicar-

ska, uputilo je zahtjev Ministarstvu dijaspore Vla-

de Republike Kosova za isporuku određenog broja

udžbenika na bosanskom jeziku od prvog do petog

razreda osnovne škole za dopunsku nastavu, koju

planiraju da održavaju u prostorijama svog centra

sa djecom porijeklom s Kosova. Ministarstvo di-

jaspore je zahtjev proslijedilo Ministarstvu obra-

zovanja, nauke i trehnologije, gj koje je obezbijedilo

tražene udžbenike od prvog do petog razreda OŠ.

Čak i neke dodatne, pored traženih početnica i či-

tanki za predmet bosanski jezik i udžbenika pozna-

vanje prirode i društva, poput p građanskog g

vaspita-

nja. Tokom posjete u centru Bošnjačkog džemata

u Wallisellenu od strane zamjenika ministra u Mi-

nistarstvu dijaspore Ćerima Bajramija, j s kojim je

u pratnji bio i spoljni savjetnik MD Ahmet Asani,

izvršena je svečana primopredaja udžbenika.

Tokom primiporeda-

p

je Bajrami je zasebno

istakao da ideološki

i kulturološki sadržaj

bošnjačkih udžbenika

ne odudara puno od

onih koji su vjerskog

sadržaja na bosan-

skom jeziku, s koji-

ma inače obiluje ovaj

džemat. Zasebno je

istakao riječi koje je

njemu nekada rekao

bivši ministar obrazo-

vanja Vlade Federacije

BiH, dr. Fahrudin

Rizvanbegović,

to-

kom kontakata Baj-

ramija prilikom is-

poruke udžbenika za

bošnjačke učenike

Sjenica

Mirsad i Omer na skijama do 21 km udaljenog bolesnika Ljubiše

Snježna mećava je zavejala cijeli region. Sjenica je

jedan od najugroženijih j gradova na prostoru bivše

Jugoslavije. U ovim teškim vremenim do izražaja do-

laze hrabri ljudi koji ne žale svoje živote da pomognu

ugroženim bolesnim i starim ljudima. Takvi i su i Mir-

sad i Omer iz Sjenice. Mirsad i Omer Hodžić, članovi

Gorske službe spasavanja Opštine Sjenica napravili su

podvig na koji bi se malo ko usudio. Oni su krećući

se na skijama odnijeli lijekove teško bolesnom Ljubi-

ši Sekuliću u selu Šipovik koje je preko 21 kilometar

udaljeno od Sjenice. Borba se vejavicom je trajala više

od deset sati, a oni su na kraju stigli do odsječenog j sela i starim Sekulićima isporučili lijekove koji im ži-

vot znače.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

49

na Kosovu, septembra 1999. godine: “Gospodine

Bajrami, na Kosovu ćete ponijeti udžbenike na

bosanskom jeziku iz Sarajeva koji su pisani krvlju

bošnjačkih šehida”. Dodatno je pojasnio da je tek

hrabrom bošnjačkom odbranom Bosne od krvave

agresije, omogućeno Bošnjacima da mogu sami sebi

pisati udžbenike sa pretežno svojom kulturom i hi-

storijom u njima. Takođe je uputio poziv prisutni-

ma da svoju djecu šalju na dopunsku nastavu bo-

sanskog gjezika i bošnjačke kulture, jer će tako, uz

već dobro prisustvo na vjerskoj j nastavi u džematu,

koju izvodi imam Muamer ef. Elezi, na najbolji j

na-

čin sačuvati njihov identitet. Ovaj skromni iskorak,

prvi za Bošnjake van Kosova, inače je u okviru šireg

plana Ministarstva dijaspore za pokretanje dopun-

ske nastave u svim kantonima u Švicarskoj jg gdje žive

Kosovari, kao i u ostalim zapadnim zemljama, te

njeno institucionaliziranje preko saradnje sa lokal-

nim vlastima Švicarske i drugih država.


Islamnet

Rusija

Ruski veto u UN-u

Sirija plaća desetinama

milijardi dolara

Sergei Lavrov, ruski ministar

vanjskih poslova posjetio je

ovih dana Siriju gdje je dao svu

potrebnu podršku Basharu al Asadu.

Lavrov je u Siriji dočekan

kao veliki heroj. Sirija, odnosno

Bashar al Asad nije krio zadovoljstvo

posjetom Lavrova te

ruskim vetom u UN-u protiv

nametanja sankcija Siriji. Rusija

vješto vlada sirijskom krizom.

Na ime podrške Basharovom

režimu Rusija ubire velike plodove.

Sirija se Rusiji za ovu uslugu

odužuje milijardama dolara.

Bashar al Asad je svjestan da mu

nagomilane milijarde neće ništa

koristiti ako završi kao Hosni

Mubarak ili Muamer Gadafi.

Zato nemilice plaća Rusima da

ih zastupaju i brane od NATO

snaga. Tako je Sirija posljednjih

sedmica dala desetak milijardi

dolara Rusiji na ime kupovine

savremenog naoružanja. Ovdje

se neće završiti ovakav odnos

između Sirije i Rusije. Ne treba

sumnjati da Rusi očekuju

još mnogo milijardi dolara od

Bashara al Asada. Uspješnim

manevrom sa Rusima Bashar al

Asad se vješto brani od NATO-a

i produžava stanje u kojem on i

njegova teško naoružana vojska

nemilice mogu nastaviti ubijati

goloruki sirijski narod.

Holandija

Islamski demokrati traže da se zabrani držanje

pasa u kućama

H

asan Kucuk, vijećnik u

holandskom

parlamentu

i član muslimanske stranke

Islamski demokrati zatražio

je da se donese

zakon o zabrani

držanja pasa kao

kućnih ljubima-

ca. Hasan Ku-

cuk i njegova

stranka su na

ovaj

način

reagirali

na

parlamentar-

nu raspravu

koju je inici-

rala Stranka za

životinje a koja je

tražila više prava

za pse. Prema Islam-

skim demokratama životinjama

je mjesto u prirodi a ne

u kući. “Držanje pasa u kući

kao kućne ljubimce treba

kriminalizirati, odno-

sno zakonski sankcionirati”,

kaže

Hasan Kucuk.

Pojedini holandski

vjećnici su

odgovorili Ha-

sanu Kucuku i

njegovim istomišljenicima

da je Holandi-

ja zemlja kuć-

nih ljubimaca,

a kome se to “ne

sviđa, može da napusti

Holandiju”.

Iran

Petnaest hiljada iranskih gardista ratuje u Siriji

List Al Arabiya izvještava da

je Iran poslao petnaest hi-

ljada vojnika, pripadnika p Revo-

lucionarne garde kao ispomoć

sirijskom predsjedniku Basharu

al Asadu u borbi protiv sirijskog

naroda. “Kassam Salimani, ko-

mandant iranske Revolucionarne

garde, odnosno specijalnih snaga

Quds nedavno je stigao u Siriju

gdje je počeo sa vođenjem kam-

panje pomoći i zaštite Asadovog

režima. Upravo Salimani sada

vodi vojne operacije protiv sirij-

ske opozicije i sirijskog naroda.

Specijalne snage Quds su aktivne

u čitavoj regiji. Ove snage vode

brigu o vojnim kapacitetima

Hezbollaha u Libanonu”, piše list

Al Arabiya. Hassan Nasrallah,

vjerski lider libanonskih šiija i

lider libanonskog Hezbollaha

priznao je ovih dana da Iran fi-

nansira i vojno oprema i obučava

Hezbollah. Iranski mediji ovih

dana vole da pišu da se Iran brani

u Siriji. Zato je Revolucionarna

garda aktivna u Siriji.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

50


Njemačka

Muslimanski taxi

Grupa njemačkih muslimana je

osnovala taksi firmu “Muslimanski

taxi”. “Mnogi muslimani su nam

se žalili da ne mogu da koriste taksi

vozila zbog neprilagođenosti sa islamskom

i muslimanskom tradicijom”,

kaže Selim Reid, 24- godišnji

taksista iz Norderstedta,

grada koji se nalazi

blizu Hamburga. U izjavi

za njemački list Hamburger

Abendblatt, Selim Reid

je objasnio da se na ovakav

potez odlučio i nakon ličnih

iskustava. Prema njegovom

svjedočenju, njegov otac i

majka su se doselili u Njemačku

1996. godine. Prvi

susret sa Njemačkom imali

su sa taksistom koji je bio

antiislamski nastrojen i koji

Sirija

Asad je nemilosrdni ubica djece

Najmanje 400 dece ubijeno je u

Siriji od marta 2011. godine,

kada je počela pobuna protiv Asada,

saopštio je ovih dana UNICEF.

“Ima izveštaja prema kojima su djeca

bila protivzakonito pritvarana, i

potom seksualno zlostavljana”, rekla

je Mariksi Merkado, glasnogovornica

UNICEF-a. Ona je kazala

da je UNICEF posebno zabrinut

zbog situacije u Homsu. Ovaj strašni

zločin samo djelimično otkriva

je za cijelo vrijeme vožnje kritizirao

islam i njegove roditelje. Muslimanski

taxi mogu koristiti i nemuslimani,

naročito oni koji žele da saznaju više

informacija o islamu i muslimanima

u Njemačkoj.

svu okrutnost Asadovog režima.

Nažalost, masakr nad sirijskim

muslimanima se nastavlja i očekivati

je da će se povećati broj ubijene

djece kao i svih drugih kategorija

sirijskog stanovništva. Svijet nijemo

posmatra ovaj strašni zločin.

Naročito je zabrinjavajuće što su

Arapi ravnodušni spram navedenih

zločina. Jasno je da će Asadov režim

jednog dana, nadamo se veoma

brzo, doživjeti svoj kraj.

Kašmir

Zakon za iživljavanje

nad muslimanima

svijetu je postalo “normalno”

da se donose nenor-

U

malni i nehumani zakoni protiv

muslimana i nemuslimana. Znamo

da Amerika, Britanija i druge

zapadne zemlje imaju brojne

antiterorističke zakone koji se

najviše lome po leđima muslimana.

O Izraelu i cionističkim antiislamskim

i antimuslimanskim

zakonima je sve poznato. Naravno,

Rusi na Kavkazu rade šta im

je volja. Međutim, ponašanje Indije

prema muslimanima u Kashmiru

je prevršilo svaku mjeru.

Naime, Indija je proteklih dana

donijela zakon koji daje posebna

ovlaštenja indijskim vojnim snagama

stacioniranim u Kashmiru.

Zakon, poznat pod skraćenicom

AFSPA (Armed Forces Special

Powers Act), daje policiji i vojnicima

u Kashmiru gotovo neograničene

ovlasti pri navodnom

održavanju reda, uključujući i

oduzimanje života, zadržavanje

zatvorenika na neograničeno vrijeme

i upad u bilo koji objekat

radi pretraživanja. Posebno, ovaj

zakon daje policajcima i vojnicima

imunitet od kaznenog progona.

Bez obzira na njihove postupke,

ne mogu biti privedeni

pred sud. Kashmirski muslimani

su i bez ovog zakona bili u teškom

stanju. Zadojeni mržnjom

prema islamu i muslimanima indijski

vojnici će se nakon donošenja

ovog zakona iživljavati nad

kashmirskim muslimanima.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

51


Kanada

Jevreji odali počast

muslimanskim

“Pravednicima”

iz Albanije

Kanadska Jevrejska federacija

je 27. januara, povodom

Dana holokausta organizirala

izložbu o albanskim

muslimanima koji su u vrijeme

nacizma izložili svoj život

štiteći Jevreje. Izložba je nazvana

“Besa – kod časti”. Također,

na ovoj izložbi izložene

su slike albanskih muslimana

koje je napravio fotograf Norman

H. Gershman koji je prove

četiri godine u Albaniji sa

muslimanskim familijama čiji

su članovi pomogli Jevrejima

u vrijeme nacizma u Drugom

svjetskom ratu. Izrael je odlikovao

63 albanska muslimana

i muslimanke ordenom

“Pravednik”, ordenom koji se

daje nejevrejima koji su spasili

nekog od Jevreja u Drugom

svjetskom ratu. Jevrejska zajednica

u Kanadi ovom izložbom,

osim odavanja počasti

albanskim muslimanima, želi

da doprinese boljoj komunikaciji

i suživotu između onih

koji žive i rade u ovoj zemlji.

Izrael

Jevrejski rabini: Gaza i Sinaj dio obećane

zemlje “Veliki Izrael”

Shmuel Shapira, najutjecajniji vjerski

lider Jevreja u Izraelu izjavio je prije

nego što je u decembru 2011. godine

umro da su Gaza i Sinaj budući dio

države “Veliki Izrael”.

Pismo rabina Shapira

objavljeno je ovih dana

u izraelskim medijima a

kojem se navodi da nema

diskusije oko granica zemlje

Izrael. Rabin Shapira

navodi da je cijeli dio

okupirane Palestine do

egipatskog grada Arish

dio Izraela, odnosno da

je sve “Veliki Izrael” od

egipatskog grada Arish

do rijeke Eufrat. Pozivajući

se na stav rabina

Shapira grupa utjecajnih Jevreja uputila

je zahtjev izraelskoj vladi da se u

izraelskim školama izučava predmet o

obećanoj zemlji “Veliki Izrael”.

Afrika

Sahara pokrivena sa 80 centimetara snijega

Olujna evropska zima proširila se

i na sjevernu Afriku. Prvi put u

posljednjih 50 godina snijeg je pao u

Tunisu, čak i u južnim pustinjskim

gradovima Tatauin i Matmata, a

prema izvještaju lokalnih medija, u

sjeverozapadnom gradu Ain Draham

bijeli pokrivač je dostigao debljinu od

čak 80 centimetara. Snijeg je iznenadio

i Libiju i potpuno prekrio grad

Garijan, oko 70 kilometra južno od

Tripolija. Dok se Evropljani hvataju

za glavu Afrikancima je snijeg dobro

došao. Prema riječima lokalnih farmera

snijeg je dobar za uništavanje

parazita na palmama. Naravno, snijeg

u Sahari je prava senzacija koja

privlači pažnju cijelog svijata.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

52


Turska

Turski vojnici polažu zakletvu izgovaranjem šehadeta

i učenjem Fatihe

Londonska televizija “Islam

Channel” objavila je ekskluzivni

snimak sa polaganja zakletve

turskih vojnika koji, kao dio zakletve,

svi uglas izgovaraju šehadet

(svjedočenje da nema drugog boga

osim Allaha i da je Muhamed Allahov

poslanik) i uče suru iz Kurana -

Fatihu. Prizor je zaista senzacionalan.

U velikoj sportskoj dvorani više

stotina vojnika složno izgovaraju

šehadet i uče Fatihu. Video prilog

o ovom velikom događaju možete

vidjeti na ovom linku.

Izrael

Izraelski jevrejski

doseljenici bi rado etnički

očistili čitavu planetu

Zemlju od svih nejevreja

Foto islamneta

Posljednje kondicione pripreme sirijskih boraca

za slobodu

Sirija: Pripadnici Slobodne sirijske vojske obavljaju

posljednje kondicione pripreme pred finanlni obračun

sa zločincima Bashara al Asada

Jevrejski doseljenici prošle

sedmice, u utorak su

napali hrišćanski manastir

u Jerusalemu i uglednu mješovitu

školu koju pohađaju

jevrejski i arapski učenici.

“Smrt hrišćanima”, “Grci

napolje” i drugi grafiti na

hebrejskom jeziku ispisani

su po grčkom pravoslavnom

manastiru u Jerusalemu, dok

je grafit “Smrt Arapima” ispisan

na zidu ispred dvojezične

škole “Ruka u ruci” u

drugom kvartu grada, prenosi

AP. Izraelska policija

saopćila je da istražuje oba

incidenta. Ovaj incident nije

usamljen. Izraelske vlasti

vješto sakrivaju informacije

o sličnim napadima. Jevrejski

doseljenici ne mrze

samo muslimane, oni mrze

sve koji nisu Jevreji. Sudeći

po sličnim incidentima izraelski

jevrejski doseljenici bi

rado etnički očistili čitavu

planetu Zemlju od svih nejevreja.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

53


Svijet medija

Dvostruka igra

Evropa u očima Arapa

Zapade,

otkači!

Evropa je drugačija. To mi

kažemo, ali nam niko više ne

vjeruje. Alaa Muhammed, 23,

je snimatelj iz Aleksandrije,

i svakog petka izlazi na

ulicu boreći se za novi

Egipat. “Evropa nas je u

toku revolucije ostavila na

cjedilu, razumjeli smo to, jer

ste htjeli Mubaraka”, kaže

Alaa. Zbog toga što evropske

zemlje nakon revolucije nisu

ispunile svoja obećanja,

dovelo je do konačnog

gubljenja povjerenja u njih

Piše: Gerald Drissner

Izvor: Frankfurter Allegemeine

Sonntagszeitung

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović

Bezbroj puta sam pokušao

svom učitelju arapskog u

Egiptu da objasnim zašto je

u Njemačkoj jedan ministar vanjskih

poslova peder, zašto živimo s psima u

kućama, kao i šta je kompostna vrećica

za organski otpad. Rado sam

branio zapadne vrijednosti i

objašnjavao ih. Ali, onda je

došlo to prijepodne, u proljeće

prošle godine. Moj učitelj

je ljutito lijepio novinske

isječke na tablu. Optužujućim

tonom je počeo da čita:

“Firma sa sjedištem u Minhenu

je egipatskoj državnoj bezbjednosti

dostavila software

u vrijednosti nekoliko stotina

hiljada eura pomoću kojeg

se nadzire e-mail saobraćaj

Gmail, Yahoo i hotmail računa,

i s kojim se mogu prisluškivati

razgovori na Skype-u”.

Učitelj je tada htio da

čuje moje mišljenje. Šta sam

trebao da kažem na to? Svakako

ne ono što bi njemačka

vlada u ovakvim slučajevima

rado poručila: “U slučaju kršenja

zakona, sudovi su nadležni

da se brinu o tome”.

Bilo me je stid. Uz pomoć

ovog alata “made in Germany”

su bloggeri i kritičari režima otkriveni,

zatim su u podzemnim komorama

mučeni, ubijani ili bar ušutkani. I prije

nego sam se mogao za to izviniti, učitelj

je citirao arapsku poslovicu: “O,

ti pčelo, nit’ želim tvoj ujed niti tvoj

med”. Na njemačkom bi to značilo

“Zapade, otkači!”

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

54

Šta možemo

učiniti da bi

ljudi opet

htjeli naš

med, kao što

kaže arapska

poslovica?

Možda zvuči

banalno i

naivno, ali,

trebamo živjeti

naše vrijednosti

i vjerodostojno

ih predstavljati.

Pa i jeste apsurdno. Zabranjujemo

izvoz mačijih i psećih krzna jer suosjećamo

sa životinjama, i kada je postalo

jasno da je EHEC stigao iz Egipta,

odmah smo zatvorili sve granice. Trgovinu

sa špijunskim softwerom, koja

nipodaštava skoro sve za što se zalažemo,

i do danas dopuštamo, gubeći

tako svaki vid vjerodostojnosti.

Onda se ne trebamo čuditi što su

na Tahriri trgu u toku revolucije uzvikivali:

“Radije ću poginuti od egipatskog

metka nego da me brani zapad!”.

Krajem decembra, kada su policajci

upali u urede NVO-a, između ostalog

i u kancelarije fondacije Konrad-Adenauer,

u Kairu se moglo čuti više aplauza

negoli kritike. Većina Egipćana bi

strance najradije odmah istjerala iz zemlje.

I to ne zato što oni odbijaju naš

liberalni način života koji je katkad u

proturječnosti islamskim načelima.

Oni su u nas izgubili povjerenje i

nervira ih što mi naše vrijednosti nekada

sprovodimo sudskim putem, a

nekad ih jednostavno zaboravimo.

Primjera ima napretek: zapadnjačke

obavještajne agencije otpremaju

optuženike za Libiju i Egipat

da bi tamo mogli raditi

ono što je na domaćem tlu

zabranjeno. Posmatrali smo

kako saudijske vlasti u Bahreinu

napadaju mirne demonstrante,

jer nismo htjeli

da se kačimo sa Saudijskom

Arabijom. Ljude u Jemenu,

koji se žele osloboditi od tiranina

koji je za zapadnjački

novac dopustio da američke

bespilotne letjelice tutnjaju

preko njihove zemlje,

već mjesecima ostavljamo

same. Ali šta zaboravljamo

– arapske agencije još uvijek

izvještavaju o užasnom

stanju u Jemenu. Podsjećaju

redovno na obećanje Baraka

Obame da će Guantanamo

biti zatvoren, i dokumentiraju

kako američke fi rme u

Kairo isporučuju posebno

agresivan suzavac. U jesen

se pojavila i jedna depeša

Wikileaks-a koja potvrđuje

da su američke diplomate pokušale da

primoraju Al Jazeeru da ne pokazuje

uznemiravajuće snimke iz Iraka. Sve

to potkopava zapadnjačku vjerodostojnost.

Evropa je drugačija. To mi kažemo,

ali nam niko više ne vjeruje.

Alaa Muhammed, 23, je snimatelj iz

Aleksandrije, i svakog petka izlazi na


ulicu boreći se za novi Egipat. “Evropa

nas je u toku revolucije ostavila

na cjedilu, razumjeli smo to, jer ste

htjeli Mubaraka”, kaže Alaa. Zbog

toga što evropske zemlje nakon revolucije

nisu ispunile svoja obećanja,

dovelo je do konačnog gubljenja povjerenja

u njih. Jer kada je egipatski

predsjednik dao ostavku, skoro sve

zemlje su obećavale podršku. Novac

korumpiranih poslovnih ljudi će

biti zamrznut i vraćen, pomoći će se

i pri razrješavanju zločina. Egipćani

su se zasigurno osjećali namagarčeno

kada su britanske novine objavile

članak da je Yussuf Butros Ghali

viđen prilikom šetnje u Londonu.

Zbog duboke umiješanosti u Mubarakov

koruptivni sistem kairski

su suci u odsustvu osudili nećaka

bivšeg sekretara UN-a na 30 godina

zatvora. Ali on je čak i na “London

School of Economics” održao predavanje,

i tik pred kraj predavanja napustio

dvoranu kroz stražnja vrata.

Nešto slično se dogodilo i u slučaju

Husseina Salema. 78-godišnji poduzetnik

je u Egiptu najtraženiji čovjek

jer je uz Mubarakov blagoslov

dobivao jeftino naftu, a zatim je po

“prijateljskoj cijeni” prodavao dalje

- Izraelu. Po najnižim procjenama je

pranjem novca i prevarama stekao

dvije milijarde dolara. Uhapšen je

sredinom juna u svojoj vili u predgrađu

Madrida. I uprkos molbama,

nije isporučen u Kairo. Naime, Hussein

već od 2008. godine posjeduje

španski pasoš.

Svakako, takvi slučajevi se ne

mogu jednostavno riješiti, ni pravno

ni diplomatski. Ali zapadu bi bilo

bolje da šuti kada se radi o žigosanju

drugih zemalja koje kriminalcima

daju utočište, jer u principu, i mi

isto radimo.

Đavolji vrt

Njemački političari bi

trebali pripaziti i kada pričaju

o “historijskoj odgovornosti”

na Bliskom istoku. Oni

tada sigurno ne govore o

17,5 miliona nagaznih mina

zakopanih po egipatskim

pustinjama u toku Drugog

svjetskog rata. “Đavolji vrt”,

tako mještani nazivaju zonu

smrti između gradića Al

Alameina i Libije, u kojem je njemački

general Erwin Rommel sakrio veliku

količinu eksplozivnog materijala.

Nakon Drugog svjetskog rata je više

od 8.000 ljudi ranjeno ili ubijeno njemačkim,

britanskim i italijanskim minama.

Ipak, umjesto da vrt deminira,

Njemačka na internet stranici Ministarstva

vanjskih poslova upozorava na

“neadekvantno označena minska polja”

u Egiptu. Može biti da je to pravno

ispravno, ali moralno sigurno nije.

Ljudi sa Nila se osjećaju ostavljenim

na cjedilu, i povjerenja imaju samo u

Boga. Zapad se nameće pri uvođenju

demokratije, a to je ustvari isti onaj Zapad

koji je s despotima decenijama gajio

dobre odnose i znatnim novčanim

sumama upravljao njima. Na korzu u

Alexandriji je napisan grafit na arapskom

jeziku koji bi se mogao prevesti:

“Ameriko, ne mrzimo te zbog tvoje

slobode. Mrzimo te jer je nama uskraćuješ”.

To je sažetak dugogodišnje bliskoistočne

politike, one kakvu je podržavala

i Evropa, i koja se raspala prije

godinu dana. Mladi Egipćani tačno

znaju šta hoće: novu zemlju s vlastitim

pravilima, a ne zemlju konstruisanu po

Na korzu u

Alexandriji je

napisan grafit

na arapskom

jeziku koji

bi se mogao

prevesti:

“Ameriko, ne

mrzimo te zbog

tvoje slobode.

Mrzimo te

jer je nama

uskraćuješ”.

mjerama Zapada.

Šta možemo učiniti da bi ljudi opet

htjeli naš med, kao što kaže arapska

poslovica? Možda zvuči banalno i naivno,

ali, trebamo živjeti naše

vrijednosti i vjerodostojno ih

predstavljati. Kada se radi o

vjerskoj slobodi u Egiptu,

uvijek brzopleto potrčimo

da damo opomenu. I to je

dobro. Samo bi trebali i dati

uvjerljiva objašnjenja zašto

nam smeta mahrama i zašto

Švicarci zabranjuju izgradnju

minareta. To baš i nema veze

sa zapadnjačkom slobodom,

tolerancijom i jednakošću,

iako sve to uvijek naglašavamo.

U jednoj diskusiji mi je učitelj arapskog

rekao da mi Evropljani trebamo

konačno shvatiti da na ovom svijetu ne

želi svako da živi onako kako to Zapad

demonstrira. “Mi muslimani smo

protiv bikinija jer su bikiniji protiv dostojanstva

žena”, rekao je. “Međutim,

smatramo da upravo mahrama ženi

može dati dostojanstvo i poštovanje.”

Teško nam pada da to razumijemo.

Ubijeđeni smo da je zapadni koncept

života najbolji i jedini ispravni. Ali, u

jednom muslimanskom društvu koje

je ubijeđeno da ima najbolju religiju, to

ne prolazi. I još smo ponosni kako ljudi

ovdje mogu da žive onako kako žele da

žive. Ministar vanjskih poslova Gudio

Westerwelle je govorio da je “arapsko

proljeće počelo sa čežnjom naroda za

slobodom i pravom glasa”.

I to je tačno. A da li to znači da

Egipćani mogu učestvovati u oblikovanju

svoje zemlje, kao što hoće, ostaje

da vidimo. Na parlamentarnim izborima

su najviše glasova dobile upravo

one stranke koje se zalažu za islamsku

zemlju i islamski način života.

To je za nas nezgodno, ali to moramo

poštovati. Reakcija Zapada u

narednih par mjeseci će pokazati da li

nas Egipćani smatraju vjerodostojnim.

Ili ćemo morati što brže da otkačimo.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

55


Intervju: Noam Chomsky

Tko koga zapravo teroriše

IZVOR: webpublicapress.net

S

obzirom na nestabilnost u Iranu i

Sdugoročno gledajući, vidite li po-

Stencijal za Treći svjetski rat, budući

da čovječanstvu prijeti oskudica prirodnih

resursa i izgledne su nestašice hrane, vode i

nafte?

Ne mislim da nam se bliži međunarodni

rat oko resursa, ali problem prirodnih resursa je

ozbiljan. Što se tiče fosilnih goriva, nije da nam

ih ponestaje – ustvari su odveć lako dostupna.

Korištenje fosilnih goriva ima vrlo stvaran utjecaj

na izglede za opstanak. Nedavni izvještaji o

emisijama Međunarodne agencije za energiju

i Ministarstva energetike SAD-a pokazuju da

su najcrnji scenariji Međuvladina panela o klimatskim

promjenama bili previše konzervativni.

Možda nam je preostalo još svega nekoliko

godina dok ne dođemo do točke u kojoj se

prozor zatvara i više ništa ne možemo učiniti.

To je ozbiljna stvar. Nove tehnike produljenja

primjene fosilnih goriva, hidrauličko lomljenje

i tome slično s plinom iz škriljevca i bitumenskim

pijeskom u Kanadi, iznimno su opasne.

Ne samo jer produljuju upotrebu fosilnih goriva,

već i jer imaju štetne lokalne posljedice po

okoliš. Zahtijevaju obilnu upotrebu vode, koja

je i sama sve oskudniji izvor. Ne samo da crpe

vodu, već i truju lokalnu vodu kemikalijama. Ta

su nastojanja, j mislim, prilično zloslutna.

Što se tiče Irana, teško je išta predvidjeti, ali

možemo pokušati shvatiti što se događa. Tako

se, primjerice, u onome što nazivamo međunarodnom

zajednicom – a to znači Sjedinjene Države

i onaj tko se u tom trenutku s njima slaže

(obično mala svjetska manjina) – Iran opisuje

kao glavna prijetnja miru i svjetskom poretku.

Ali većina ljudi na svijetu uopće s time nije

suglasna. Tako su nesvrstane zemlje, koje sačinjavaju

većinu svjetskog stanovništva, snažno

podržale pravo Irana da obogaćuje uran i razvija

nuklearnu energiju kao potpisnik sporazuma o

neširenju atomskog naoružanja.

Zanimljivo pitanje, dakle, koje si možemo

postaviti glasi: zašto vide Iran kao prijetnju?

j

Čini se da postoji autoritativni odgovor na to

– naime, odgovor koji nude Pentagon i američke

obavještajne službe u svojim podnescima

Kongresu na temu globalne sigurnosti. Oni su

vrlo jasni – kažu da Iran ne predstavlja vojnu

prijetnju; ima nisku vojnu potrošnju i praktički

nikakav kapacitet za razmještaj snaga izvan

svog teritorija. Njegove su vojne strategije, kažu,

obrambene i usmjerene ka odvraćanju napada

do nastupa diplomacije; i kažu da bi, ako Iran

razvija nuklearnu strategiju, ona bila dio sustava

odvraćanja. Ipak zaključuju da je ta zemlja

najgora moguća prijetnja. Zemljama koje smatraju

da imaju pravo rabiti silu po volji gdje god

požele sustav odvraćanja je, naravno, prijetnja.

Analiza se nastavlja tvrdnjom da Iran destabilizira

regiju u blizini svog teritorija. Što to točno

znači? Destabiliziramo li mi Srednju Ameriku

šireći ondje svoj utjecaj?

Ali razlozi koje navodi međunarodna zajednica

su da bi Iran s nuklearnim oružjem,

koji je i bez bombe već destabilizirao Irak i

Afganistan, bio velika prijetnja Izraelu, a doveo

bi i do daljnje destabilizacije regije utoliko

što bi sve obližnje zemlje, uključujući Saudijsku

Arabiju, također poželjele bombu?

Pretpostavka je da, kada napadamo i uništavamo

zemlje koje graniče s Iranom, to znači

da ih stabiliziramo – a kada Iran širi svoj utjecaj

na zemlje blizu svoje granice, on ih destabilizira.

To nam govori mnogo o nama samima.

Sumnjam da bi Saudijska Arabija poželjela

nuklearno oružje osim radi prestiža, a ionako

se već nalazi pod nuklearnom zaštitom SAD-a.

Zamisao da bi Iran ikada upotrijebio nuklearno

oružje toliko je suluda da mislim da na svijetu

ne postoji vojni analitičar koji uopće vjeruje u

tu mogućnost. Kada bi samo jedan projektil

opremili nuklearnom glavom, cijela bi zemlja

vjerojatno bila izbrisana. Jedini slučaj iranske

invazije u prošlom stoljeću bio je pod šahom, s

potporom SAD-a, kada je osvojio par arapskih

otoka u Perzijskom zaljevu. To je to. S druge

strane, Izrael je pet puta napao svog sjevernog

susjeda Libanon i provodi nezakonite naseljeničke

aktivnosti na okupiranim područjima, a

ima stotine komada nuklearnog oružja. Tko tu

kome prijeti? Ne radi se o točki gledišta; radi se

o pretpostavci da posjedujemo svijet. Sagledate

li tu pretpostavku, ona izgleda smiješno. Usput,

to ne znači da Iran nije prijetnja. On je strašna

prijetnja za vlastito stanovništvo, na primjer, ali

ne može se reći da je u tome usamljen slučaj.

Koliko će tih problema povezanih s nestašicom

prirodnih resursa prema vašim

očekivanjima riješiti ljudska domišljatost i

moderna tehnologija – drugim riječima, je li

moderna Utopija moguća?

To nitko ne može predvidjeti, ali svaka-

ko postoje teoretske mogućnosti. Na primjer,

kada bi alternativna održiva energija gj mogla

doseći dovoljne razmjere – moguće je, u na-

čelu, prevladati nestašicu vode desalinizaci-

jom. Ali vrlo smo daleko od tog postignuća.

U međuvremenu, imamo iznimno ozbiljne

probleme. Moje jutarnje j novine danas su izvi-

jestile o vrlo sumornim posljedicama suše koja

se čini najgorom u povijesti Meksika. Naglo

kolebanje klime, koje su predvidjeli globalni

modeli promjene, bilo je posljednjih j godina

prilično upadljivo. Mi se time ne bavimo. U

stvari, Kongres SAD-a nedavno je zapriječio

svaku istragu o tome imaju li klimatski ek-

stremi u prethodnih nekoliko godina ikakve

veze s globalnim zatopljenjem. j A kažu i zašto,

kažu: “Ako dopustimo istragu, mogli bismo

svratiti pažnju na tu prijevaru od globalnog g

zatopljenja”. j Ne žele priznati da se odvija glo-

balno zatopljenje j ili da ono ima išta s ljudskim

djelovanjem. j Ako je to slučaj u najbogatijoj j j i

najmoćnijoj zemlji na svijetu, tada smo baš

kao leminzi koji skaču sa stijene.

Mislite li da postoji dojam da nekim

strankama odgovara globalno zatopljenje

jer bi to moglo otvoriti nova područja za

iskorištavanje fosilnih goriva i minerala –

mislite li da to igra ulogu u guranju glave

u pijesak kojem mnogi pribjegavaju kada

se govori o klimatskim promjenama?

Pa, izvlačenje dodatnih količina fosilnih goriva

je kao dolijevanje benzina na vatru. Moglo

bi donijeti više potrebnih minerala, ali škodljivi

učinci globalnog zatopljenja mogli bi biti razorni.

Države članice Europske unije poput

Ujedinjenog Kraljevstva otvaraju tržištu javne

nacionalne zdravstvene službe i aktivno

traže američke tvrtke za zdravstvenu skrb kao

potencijalne pružatelje usluga. Je li to prema

vašem mišljenju dobra ideja kada sustav u

Sjedinjenim Državama ne uspijeva skrbiti za

mnoge milijune ljudi bez adekvatnog zdravstvenog

osiguranja? I, općenitije, ima li nekih

pouka koje europski sustavi socijalne skrbi i

javnih službi mogu izvući od SAD-a?

Pa, mogu naučiti što treba izbjegavati. Činjenice

su prilično jasne i nimalo kontroverzne.

Troškovi zdravstvene skrbi per capita dvostruko

su viši nego u drugim zemljama članicama

Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.

Rezultati nisu među najboljima. U stvari, često

su prilično slabi. I, kako rekoste, milijuni ljudi

nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje. Štoviše,

milijuni su umrli zbog manjka zdravstvene

skrbi. Postoje dijelovi američkog sustava koji su

jednako učinkoviti kao u Europi – Administracija

veterana, primjerice, a razlog tome je što je

ona nacionalizirani program zdravstvene skrbi s

preventivnom skrbi i drugim mjerama. Državi

je, prema tome, dopušteno pregovarati o cijenama

lijekova. Ali to joj je zakonom onemogućeno

u privatiziranom sustavu, s očitim posljedicama.

Privatni sustav nema tu redukciju cijena

i poticanje pozitivnih rezultata kao nacionalni.

Stoga, ako je pitanje treba li Europa prijeći

na vrlo nefunkcionalni sustav sa sustava koji

funkcionira prilično dobro, tada je teško razumjeti

zašto se to pitanje uopće postavlja. Pravo

pitanje mora biti treba li SAD prijeći na sustav

kakav imaju druge industrijalizirane zemlje po

dvostruko nižoj cijeni per capita i s općenito

boljim rezultatima. Postoji dobar razlog zašto

je američki sustav toliko neučinkovit: zato što

je to jedini privatizirani sustav. Ipak su privatne

osiguravateljske tvrtke biznisi. Njihov je cilj zaraditi

novac, a ne izliječiti ljude.

Proširimo li temu rasprave, u američkom

sustavu visokog obrazovanja težište je više na

primijenjenim nego na temeljnim istraživanjima.

Kako se Europa okreće sličnom akademskom

modelu kao u SAD-u kroz marketizaciju

sveučilišta, biste li im savjetovali da

to ne čine?

Prvo, na američkim sveučilištima postoje

opsežna temeljna istraživanja. Patenti, publikacije,

Nobelove nagrade i tako dalje iz područja

temeljnih istraživanja ponajviše potječu iz SADa.

Uzmimo moje sveučilište, Massachusetts

Institute of Technology, koje to dobro ilustrira

– kada sam 1950-ih godina došao ovamo, to je

bila inženjerska škola gdje su studenti učili kako

primijeniti tada dostupnu tehnologiju. Tijekom

godina načinila je značajan pomak ka fakultetu

zasnovanom na znanosti. Ovdašnji studenti od

1960-ih godina ne pohađaju kolegije specijaliziranih

inženjerskih vještina, poput civilnog ili

mehaničkog inženjerstva. Upisuju samo kolegije

iz temeljnih istraživanja, i to iz dobrih razloga.

Tehnološke su promjene postale mnogo brže i

morate razumjeti osnovnu znanost kako biste

držali korak s budućim događajima.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

56


Ali Amerika je puno bolja u stvaranju

kompanija proizašlih iz sveučilišta i plasiranju

proizvoda na tržište. SAD se čini mnogo

proaktivnijom u uključivanju ulagača rizičnog

kapitala u stimulativno financiranje i

tako dalje.

Način na koji sistem ovdje u osnovi funkcionira

jest da državni sektor, koji je ekonomski

dinamičan, pribavlja sredstva i razvija jezgru

znanosti i tehnologije putem vladinih laboratorija

i javno financiranih sveučilišta kao i putem

opskrbe, značajnog oblika razvoja. Jednom

kada se obavi temeljni posao, uglavnom unutar

javnog sektora, predaje se privatnom kapitalu

radi komercijalizacije i profita. U tom stadiju

nastupa rizični kapital. Uzmimo revoluciju u

informacijskoj tehnologiji – računala, internet

i satelite. To je desetljećima bio dio državnog

sustava. Prvi digitalni kompjuteri bili su proizvedeni

1950-ih godina i nisu bili upotrebljivi

u poslovnom svijetu. Kompjuteri su konačno

postali komercijalno utrživi kasnih 70-ih godina,

to je puno vremena. Internet je bio prisutan

u javnom sektoru gotovo 30 godina prije nego

što je postao dostupan za ostvarenje privatnog

profita. To uvelike vrijedi i za farmaceutske proizvode.

Komercijalna upotreba slijedi mnogo

kasnije od temeljnih istraživanja. To je sustav

koji donekle funkcionira.

Ovdje u Europi upravo smo posvjedočili

još jednom summitu EU koji je postigao vrlo

malo u smislu iznalaženja radikalnih rješenja

za krizu eurozone. Gledajući izvana, kakav

je vaš dojam o Europskoj uniji; kako vidite

njezine institucije i države članice; i mislite li

da je ekonomska kriza eurozone argument u

korist Sjedinjenih država Europe?

Kriza eurozone rađa samu sebe. Europa pokušava

nametnuti štednju u doba skore, ako ne

i već prisutne recesije. To je recept za katastrofu.

Svaki ekonomist to zna. U stvari, Međunarodni

monetarni fond upravo je objavio studiju 150

slučajeva štednje pod recesijom i svi su katastrofalni.

To upravo možete vidjeti u Velikoj

Britaniji; ekonomski pad sada traje dulje nego

u doba Velike depresije. Štednja samo pogoršava

stvari. Potrebna je ekonomska stimulacija za

koju Europa ima sredstava, a koja bi omogućila

zemljama da prerastu situaciju i prebrode pad.

Doduše, situacija u Europi jako varira, a

Grčka ima posebne probleme. Ali pogledajmo,

recimo, Španjolsku. Do puknuća balona nekretnina,

ta zemlja je imala proračunski višak.

Probleme ne uzrokuju dugoročne vladine mjere

potrošnje. Španjolskom balonu nekretnina,

dakako, nikada nije trebalo biti dopušteno da

potraje. Ali to je bio uglavnom lokalni problem,

a ne temeljni problem vladine potrošnje i sa stimulacijom

ekonomije Španjolska bi ga trebala

moći prevladati.

Ako Europu u budućnosti ne čeka nastavak

i produbljenje integracije, koja je alternativa?

I kako Europa može razriješiti trenutnu

ekonomsku krizu?

Pravi potez bio bi ekonomska stimulacija

i napuštanje krutog pravila Europske središnje

banke o stopi inflacije od 2%. Jedini argument

koji vidim za to je klasni rat. To oslabljuje radništvo

i pomaže u uništenju socijalne države, ali

nije izlaz iz europskih ekonomskih problema.

ESB je uvelike pod kontrolom Njemačke –

iako, moram reći da je u posljednjih nekoliko

tjedana pomalo ublažio svoju politiku, ali treba

učiniti još mnogo više. Njemačka je ekonomija

u posljednje vrijeme vrlo uspješna, a velik dio

njezina uspjeha oslanja se na činjenicu da ima

europsko tržište. Ona sada ima odgovornost

povesti sustav u smjeru rasta i razvoja, a ne ga

još dublje potopiti u začaran krug štednje, stagnacije

rasta, nemogućnosti otplate duga i tako

dalje – a upravo se to događa. Što se tiče ovog

vakuuma vodstva među europskim čelnicima –

pa, bojim se da tu zasad nema nekih naznaka

promjene.

Koja su vaša gledišta na takozvani “rat

protiv terorizma” i prijetnju koju zapadnim

nacijama sada predstavljaju islamski fundamentalisti?

Iranski student drži protuamerički plakat

na nedavnom prosvjedu, održanom u znak podrške

iranskom nuklearnom programu. Cijeli

koncept rata protiv terorizma prilično je intrigantan.

Rat protiv terorizma prvi je proglasio

Ronald Reagan 1981. godine. Kada je njegova

administracija stupila na dužnost, najavili su da

će im u središtu pažnje biti ono što su nazvali

državno upravljanim međunarodnim terorizmom.

Nazvali su ga kugom modernog doba,

povratkom barbarstva u naše vrijeme i tako dalje.

Velik dio reaganovske politike bio je aktivno

vođen tim načelom.

Tako je, primjerice, 1988. godine Reaganova

administracija proglasila Afrički nacionalni

kongres jednom od najzloglasnijih terorističkih

skupina na svijetu. To je bilo opravdanje za

potporu apartheidu u Južnoj Africi, ne samo za

njegove zločine u zemlji već i u inozemstvu, koji

su vjerojatno odnijeli više od milijun života. U

Srednjoj Americi, koja je bila glavna meta Reaganova

rata protiv terorizma, to je dovelo do

stravičnih zločina. U Gvatemali je poklano oko

100.000 Maja u nečemu što je zapravo bio genocid.

Bio je to državni teror. U Salvadoru je

ubijeno približno 75.000 ljudi. Bio je tu i napad

na Nikaragvu i SAD su bile izložene osudi zbog

nezakonite upotrebe sile, što znači terorizma.

SAD su u stvari posvuda pokrenule veliki teroristički

rat pod oznakom rata protiv terorizma. To

je gotovo izbrisano iz povijesti jer je neprivlačno

o tome razmišljati, ali je činjenica. Nastavlja se i

dalje, zapadnjački državni teror ostaje značajan

fenomen.

No, postoji i islamski teror. To je istina. I,

naravno, na to se koncentriramo jer teror je ono

što oni čine nama, a ne ono što mi činimo njima.

To je vrlo uska i ograničena definicija. Problem

islamskog terora svjesno preuveličavaju

SAD, Britanija, Francuska i drugi. Na primjer

invazija na Irak, obavještajne službe – CIA,

MI6, sve – predvidjele su da će ona vjerojatno

pojačati teror, što se i dogodilo. Teror se u prvoj

godini povećao oko sedam puta, prema statistikama

vlade SAD-a. Mnogo je toga nedavno

izašlo na vidjelo u Chilcotovoj istrazi u Velikoj

Britaniji, ali znalo se i prije. Akcije kojima se pojačava

terorizam jednostavno nisu način borbe

protiv terora.

Nakon napada al-Qaide 11. rujna, postojao

je izbor. Napadi su bili prilično oštro osuđeni

unutar džihadskog pokreta, bilo je fatvi

na britanskim sveučilištima i tako dalje. Sve

je to dobro proučeno u akademskoj literaturi.

Dakle, izbor je bio: ili pokušati izolirati al-Qaidu

odvajajući je od skupine do koje pokušava

doprijeti – džihadskog pokreta, muslimanskog

stanovništva i tako dalje – i zatim je napasti, ako

to ima smisla. Ili drugi izbor, koji je u osnovi bio

slijediti naredbe Osame bin Ladena i započeti

ratove u muslimanskom svijetu koji bi bili shvaćeni

kao ratovi protiv islama i stoga mobilizirali

još više terorista. Ovo slučajno nije samo moje

mišljenje. Zapravo citiram vodeće američke

obavještajne specijaliste. SAD su slijedile bin

Ladenov recept; njegovi su najbolji saveznici bili

u Washingtonu. Prijetnja terorizma nije trivijalna

i postoje načini da se s njom izađe na kraj,

ako želite umanjiti prijetnju, a postoje i drugi

načini reagiranja ako vas nije briga za terorizam

i želite produljiti prijetnju. Na žalost, to su oni

koje slijedimo.

U međuvremenu, i sami obilato provodimo

teror. O tome se ne govori mnogo, ali

pogledajmo, primjerice, zapadnu hemisferu.

Najgori prekršitelj ljudskih prava na zapadnoj

hemisferi svakako je Kolumbija. Samo u posljednjih

nekoliko godina, prema kolumbijskoj

vladi, gotovo je 140.000 ljudi ubijeno u paravojnom

teroru blisko povezanom s vojskom

koju obilato financira SAD. U stvari, američko

financiranje Kolumbije daleko nadmašuje financiranje

drugih zemalja zapadne hemisfere i

postoji dugotrajna korelacija, dokazana u akademskoj

literaturi, da je američka pomoć u vrlo

bliskoj vezi s kršenjima ljudskih prava. Znači, s

državnim terorom i drugim vrstama represije.

Ima i mnoštvo drugih primjera. 1990-ih godina

jedan od najgorih terora u europskoj regiji vršen

je u jugoistočnoj Turskoj, koja je dio Organizacije

Sjevernoatlantskog ugovora.

A redovito vidimo izvještaje da se takve

stvari još i danas događaju u Turskoj.

Da, ponovo uzima maha, ali 90-ih je bilo

uistinu strašno. Na tisuće gradova i sela je uništeno,

deseci tisuća ljudi ubijeni, a milijuni

izbjeglica protjerani. A sve to u sklopu NATOa,

80% oružja dolazilo je iz SAD-a, a sudjelovale

su i europske zemlje. No, njih za to nije bilo

briga. Bilo ih je briga za stvari koje su činili drugi

– Srbi, na primjer – ali ne i za ono što smo činili

mi sami. To čak nisu ni dvostruki standardi.

U neku ruku, to je jedan jedini standard – ono

što mi radimo njima je u redu, ono što oni rade

nama je nepodnošljivo.

Osvrćući se na prošlogodišnje glasovanje

UN-a o palestinskom statusu države,

jeste li bili razočarani ili iznenađeni nedostatkom

potpore Palestini od strane Europe

i SAD-a?

Sa strane SAD-a to je bilo predvidljivo i

nimalo iznenađujuće. Ali Europa se, mislio

sam, ponijela iznenađujuće kukavički. Europa

je naprosto pokleknula pod pritiskom SAD-a,

a nije morala. Pomislio sam kako postoji šansa

da Europa pokaže hrabrost i integritet i zauzme

samostalno stajalište. Ali nije, popustila je.

I konačno, koja su glavna nova istraživačka

područja na kojima sada radite?

Pišem, radim i govorim o dugoročnijim

pitanjima. Na primjer, dogodila se značajna

promjena u SAD-u i, dapače, u globalnim

ekonomijama. U SAD-u je nakon 1970-ih

godina uslijedio nagli preokret stotina godina

američke povijesti, koja je svjedočila ne baš

ugodnim usponima i padovima, ali je u cjelini

imala putanju u smjeru razvoja, ekonomskog

rasta, industrijalizacije i napretka, ljudskih prava

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

57


i tako dalje. Na tom je putu bilo neugodnih

varijacija, ali to je bila općenita tendencija.

To se 1970-ih počelo obrtati. Ekonomija se

pomakla ka financijalizaciji, golemom porastu

uloge financijskog kapitala i seljenja

proizvodnje na prekomorske lokacije. Tako

se proizvodnja nastavlja i imate iste vlasnike

i upravitelje, ali proizvodite u Kini umjesto u

Ohiju. To su bile velike promjene koje sežu i

izvan Amerike.

Njemačka je zadržala snažnu proizvodnju

i izvoznu ekonomiju, ali drugdje

u Europi došlo je do promjena u mnogim

pogledima. Neki su komentatori opisali financijske

institucije kao ličinku koja izjeda

ekonomiju iznutra. Mislim da je to točno.

Te promjene pokrenule su začarani krug u

kojem ubrzana koncentracija bogatstva –

uglavnom u financijskom sektoru i sitnom

segmentu društva – vodi do koncentracije

političke i zakonodavne moći, što nastavlja

krug prema fiskalnoj politici i deregulaciji.

Tada imate državu koju se redovito

poziva da priskoči u pomoć u ekonomskim

krizama i izravne posljedice tih procesa

koji se odvijaju još od vremena Reagana i

Thatcherove. To su privatizacija profita i

socijalizacija j

duga.

U međuvremenu, politički sustav ras-

pada se na komadiće. Troškovi izbora strahovito

su porasli i to tjera političke stranke

sve dublje u korporativne profite do te

mjere da sada, ako želite utjecajno j mjesto u

Kongresu, morate ga kupiti. Nekada bi vas

do položaja predsjednika odbora dovelo

iskustvo i zasluge. Sve to vodi ka stvarima

kao što je farsa koju upravo sada proma-

trate na republikanskim predizborima i to

je opasno. Konačno je došlo do neke javne

reakcije na te procese i to bi moglo biti

značajno.

S obzirom na to, kakva su Vaša pred-

viđanja, kojim bi smjerom mogla krenuti

predsjednička utrka u SAD-u?

Ako samo pogledate financiranje, koje

obično određuje ishode izbora, prilično je

jasno da republikanski establišment podu-

pire Mitta Romneyja i da će suzbiti svaku

opoziciju. Nakon toga, teško je predvidjeti,

možemo samo pratiti ankete. To će u stvari

ovisiti o načinu mobilizacije snaga, kao i o

ekonomiji.

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

Avaz se probio do Mostara: Mostarci

tope snijeg da bi došli do vode!

Sirija: “Ne možemo više ni brojati

mrtve, žele nas dokrajčiti!”

Tekstovi

Frédéric Omar Kanouté - Život

uspješnog sportiste muslimana

Sirijski režim čini najveća

zlodjela protiv svog naroda

Nađa Dizdarević

Kad Međunarodni sud

prestane biti narodni

Najnovija

N

presuda Međunarodog

NSuda u Strazburu zbunjuje i sva-

Nkog laika koji iole poznaje pravo.

Ovom presudom se zabranjuje deportacija

brata Ali Husin Imada (Abu Hamze) u Siriju,

ali se u isto vrijeme ostavlja mogućnost deportacije

u neku treću zemlju čime bi svakako

došlo do povrede prava na porodicu i dom.

Istom presudom je utvrđeno kako nema

smetnji za deportaciju Saaid Awad Al-Hamdani

u Irak i to u onaj isti Irak iz koga svakodnevno

stižu snimci stravičnog nasilja

nad Sunitima čijoj skupini pripada brat

Fadhil Saaid Awad Al-Hamdani. On potiče

iz mjesta Kirkuk u kome se vrši najveće nasilje,

zbog čega je UNHCR poslao smjernice

po kome (citiram): “...svim iračkim tražiteljima

azila iz oblasti Bagdada, Diyale, Kirkuka,

Ninewe i Salah Al-Dina potrebna međunarodna

zaštita. U onim zemljama gdje

je broj tražilaca azila iz Iraka iz ovih pet

oblasti toliki da individualno određivanje

statusa nije izvodljivo, UNHCR podstiče

‘prima facie’ pristup u određivanju statusa.

Kad su u pitanju zemlje koje su potpisnice

Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine

i njenog protokola iz 1967. godine ili

relevantnih regionalnih instrumenata i koje

imaju uspostavljene postupke određivanja

statusa izbjeglica na individualnoj osnovi,

iračke tražioce azila iz 5 gore navedenih

oblasti Iraka, treba smatrati izbjeglicama.“

Ima li potrebe ponovo podsjetiti da

Fadhil Saaid Awad Al-Hamdani nije bio

opasan po ovu zemlju punih 35 godina,

niti je bio opasan kada je branio ovu zemlju,

ali je postao opasan onog trenutka

kada su “opasni” došli na položaje da se brinu

o sigurnosti građana ove zemlje.

Ova ista Odluka Strazbura nas obavještava

da su ova ista braća bila protivpravno

i nezakonito pritvorena sve ove godine,

Nauka i zanimljivo

Objavljena demografska

statistika Turske za 2011.

Kako prepoznati promrzlu i

pothlađenu osobu i kako joj

pomoći

Video:

IslamBosnaTv: “Gospodaru

moj, povrati me...” (Kur’an)

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

58

sve do dana kada je pokrenut postupak o

deportaciji (ekstradiciji), a taj postupak je

pokrenut 2011. godine pa se opravdano

postavlja pitanje, šta je taj isti Strazbur, koji

je imao ove predmete pred sobom od početka

njihovog zarobljenišva, čekao sve ove

godine, da nas sada, kada to “više nije nezakonito”,

obavijesti o nezakonitosti koja je

prošla. Znači da taj isti Sud nije radio po

svojim dužnostima i ovlašenjima i da nije

blagovremeno djelovao na nezakonite radnje

Službe za poslove sa strancima!!!!

Kažu: “Time je zapravo utvrđena neusklađenost

Zakona o kretanju i boravku

stranaca u BiH sa Konvencijom o ljudskim

pravima, jer spomenuti zakon daje

mogućnost Službi za poslove sa strancima

da i prije donošenja odluke o protjerivanju

stranom državljaninu odredi mjeru

stavljanja pod nadzor, što nije u skladu sa

Konvencijom o ljudskim pravima.” Naravno,

iza ovog će uslijediti hitna promjena

zakonske procedure kojom će se legalizirati

kriminal i totrure nad građanima ove zemlje

pa će opet prozivati Nađu Dizdarević

i govoriti kako je “preuveličana” tvrdnja da

je puno zajedničkog u tzv. Imigracionom

centru Bosnatanamu i Gvatnamom Bay na

Kubi....

Ovo je poziv da se probudimo i da ne

damo našu braću i da ne dozvolimo da im

traže nikakve treće zemlje. Za ovoliku nepravdu

koju su načinili njima i njihovim

porodicama, najmanja satsfakcija bi bila da

jedna i jedina zemlja treba i mora da bude

BiH, jer nema te zemlje koja može garantirati

sigurnost građana koji budu protjerani

sa epitetom “opasni po nacionalnu sigurnost”,

jer nema te zemlje koja će razumjeti

da u jednoj zemlji na Balkanu postoje ljudi

koji su nekad jedni protiv drugih ratovali

puškama, a sada ti isti agresori odlučuju o

moralu i vrijednostima onih koji su branili

nedužni narod od njihovg pokolja. Nema

te zemlje koja će razumjeti zašto najveća

opasnost po sigurnost ove zemlje odlučuje

o sigurnosti drugih građana.

To je dovoljno razloga da se ovi ljudi

zasluženo odmore sa svojim porodicama u

zemlji u kojoj su krv prolili za njenu slobodu

i o tome treba i moraju da odlučuju

građani te iste zemlje a ne agresori!!!

Ukoliko bi se pak desilo njihovo kidnapovanje,

to bi bilo najveće poniženje svakom

članu državnih instituacija, koji imalo

ima ljudskosti u sebi, jer to bi bilo njihovo

očigledno izigravanje od strane agresora.

Mi to ne smijemo nijemo posmatrati

i učestvovati u tom zulumu. Mi moramo

zaustaviti ovu hajku na muslimane sada,

jednom i zauvijek!!!! Uzalud misle da bi se

njihovom deportacijom riješili muslimana,

jer svi smo mi jedno!!!


Iz arhiva

“Vazovi”: Čuvanje muslimanskih običaja (Pisano 1943. god.)

Islam ne trpi da se u njega

uvlači bilo šta iz druge vjer

jere

Stoga je baš Alejhisselam

i nastojao da zapriječi put

uvođenju tuđih običaja i

osobina drugih vjera, pa

je rekao: “Ko oponaša

neki narod, on pripada

njemu!” U ovoj oštroj osudi

Alejhisselam kaže, da onaj,

koji bi želio kao članovi

neke druge zajednice,

da primi njihove običaje,

njihove osobine, on ispada

iz islamske zajednice, a

pripada onoj koju oponaša.

Kao da samo napuštanje

islamskih običaja,

simpatisanje tuđih osobina,

znači da u srcu nema

pravog čvrstog islamskog

vjerovanja, što je, uistinu,

i uzrok da se tuđe osobine

simpatišu

Piše: Mehmed Handžić

Jedna

J

od važnih dužnosti svakog

muslimana je, da čuva muslimanske

običaje i da ih se uvijek

pridržava, a da se kloni i izbjegava

svaki nemuslimanski običaj, koje bilo

vrste on bio. Muslimanski običaji su nekada

i vjerski propisi, a nekada su jaka

ograda koja čuva vjerske propise, i ne da

da se počnu osipati. Naša vjera od nas

traži da ne primamo nikakve običaje koji

služe kao obilježje druge vjere.

Alejhisselam kaže: “Razlikujte se od

nevjernika!” U ovome hadisu Alejhisselam

od nas zahtijeva da ne primamo nikakve

nemuslimanske običaje koji služe

kao isključivo obilježje nemuslimana,

i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana.

To je za zajednicu vrlo važna

stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i

njenu samostalnost. Napustivši to, zajednica

se počne rasipati, a cjelina raspadati.

U obrnutom slučaju, držeći se

strogo toga, čuvamo i jačamo

svoju zajednicu i cjelinu. Da je

ovo vrlo važno, vidi se iz toga,

što i svaka druga zajednica

polaže ovome veliku pažnju

i nastoji da se njezini običaji

ne samo čuvaju, nego ponekad

pokušava svoje običaje i

drugima naturiti, želeći time

broj svoje zajednice uvećati.

Jurjev i Aliđun

Stoga je baš Alejhisselam i

nastojao da zapriječi put uvođenju

tuđih običaja i osobina

drugih vjera, pa je rekao: “Ko

oponaša neki narod, on pripada

njemu!” U ovoj oštroj

osudi Alejhisselam kaže, da

onaj, koji bi želio kao članovi

neke druge zajednice, da primi

njihove običaje, njihove

osobine, on ispada iz islamske

zajednice, a pripada onoj

koju oponaša. Kao da samo

napuštanje islamskih običaja,

simpatisanje tuđih osobina,

znači da u srcu nema pravog

čvrstog islamskog vjerovanja,

što je, uistinu, i uzrok da se

tuđe osobine simpatišu. Kao

da onaj, koji gazi islamske

običaje, a prima tuđe gazi i

islamsku vjeru. Zaista je u

ovom hadisu izrečena vrlo oštra osuda

za one koji na ovu stvar ne paze.

Pa kada je ovako stroga osuda izrečena

za onoga, koji prihvaća samo običaje i

osobine druge vjerske zajednice, možete

pomisliti, kakva će osuda biti za one, koji

prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere.

Kao npr.: proslavljaju svetkovine drugih

vjera, prisustvuju raznim nemusliman-

Oživljavanje

uspomene na

nemuslimanske

svetkovine i

učestvovanje

u raznim

nemuslimanskim

vjerskim

proslavama

znači

udaljavanje od

pravog puta, a

približavanje

putu onih, na

“koje se je

Allah rasrdio

i zamrzio ih,

i puta onih,

koji su u

očitu zabludu

zapali.”

skim vjerskim ceremonijama itd. I kod

nas se iz našeg džahilijjeta-predislamskog

doba, radi našeg džehaleta-neznanja, ponegdje

zadržalo po koje takvo djelo. Npr.

svetkovanje Jurjeva, Aliđuna, i sličnih

dana. To se naročito održalo među neukim

seljaštvom, a naročito u

onim mjestima, gdje nije bilo

vrijednih i agilnih ljudi-učitelja

vjere. Na nekim mjestima

seljaci svetkuju i neke druge

dane baš na sličan način kao

i nemuslimani. Oni npr. u taj

dan na polju ne rade, sijeno

ne kupe i slične poslove ne

vrše. Sve ovo, bez i najmanje

sumnje, vjerom je strogo zabranjeno.

Ovakve naše džehalete

neki danas podupiru,

a često puta ih upotrebljavaju

i za dokaze, da i muslimani

poštivaju toga i toga svetog

čovjeka druge vjere. Takav

ima dokaz u protuvjerskom

postupku neznalica, koji ne

poznaje ustanovu svoje uzvišene

vjere?!

Eto, braćo, vidite koliko

nam štete donosi neznanje i

nepoznavanje svoje vjere, koliko

nam najtežeg zla pribavljaju

glupi postupci neznalica

u vjeri! Islam ne trpi da se u

njega uvlači bilo šta iz druge

vjere. Ne trpi da se obavljaju

kakve svetkovine koje nisu

islamskog porijekla. Evo šta

stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom.

Priča Enes ibn Malik, r.a.,

Alejhisselamov drug: “Kada

je Alejhisselam došao u Medinu,

zatekao je kod stanovnika Medine

dva dana u kojima su se igrali i veselili.

Pitao ih je Alejhisselam o tim danima, a

oni mu odgovore da datiraju još iz džahilijjeta

(predislamskog doba). Na to im

je Alejhisselam rekao: “Allah vam ih je

zamijenio dvama boljim danima, dvama

bajramima: adha i fitr.” Iz ovog hadisa

se jasno vidi, da je Alejhisselam nastojao

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

59


dokinuti sve svetkovine nemuslimanske,

pa makar one bile i narodne arapske.

Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine:

petak, bajrame itd. Njih treba da

se drže, a odbace sve drugo. Iz našeg

džahilijjeta postoje među neznalicama

i neukim neki tragovi, koji se moraju

odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete.

Također, stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom:

“Jedan se čovjek za vremena

Alejhisselamova zavjetovao da zakolje

nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane,

pa je došao Alejhisselamu da ga pita

može li to izvršiti. Alejhisselam ga je na

prvom mjestu upitao, da li je tu u predislamsko

doba bio kakav kip, a kada

mu je odgovorio da nije, pitao je, da li je

tu bila kakva nemuslimanska svetkovina,

a kada mu je i na to odgovorio da nije

bila, on reče: “Ispuni svoj zavjet, a znaj

da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim

bi čovjek zgrješio, a niti onoga kada

se zavjetuje što nije moguće izvršiti!”

U ovom hadisu Alejhisselam naziva svako

oživljavanje uspomene na nemuslimanske

svetkovine grijehom, koji bi bio

u stanju oboriti i dužnost ispunjavanja

zavjeta.

Oživljavanje nemuslimanskih

svetkovina

Oživljavanje uspomene na nemuslimanske

svetkovine i učestvovanje u raznim

nemuslimanskim vjerskim proslavama

znači udaljavanje od pravog puta,

a približavanje putu onih, na “koje se je

Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih,

koji su u očitu zabludu zapali.” Onaj,

koji bi to učinio, on bi zaludu u namazu,

već ako ga klanja, ponavljao: “Allahu,

uputi nas na pravi put, put onih, koje

si Ti obasuo blagodatima, a ne na put

onih, na koje si se rasrdio, niti onih koji

su zalutali!” Uzalud je da ti tako od Allaha

tražiš, kad sam sebe bacaš u Allahovu

srdžbu i očitu zabludu.

Sam hazreti Omer, koji je kako treba

razumjevao islam i u djelo ga primjenjivao,

običavao je reći, kako to preko

pouzdane predaje priča islamski učenjak

Bejhekija: “Klonite se nemuslimanskih

svetkovina!” Hazreti Omer je znao koliko

to štete može nanijeti, pa je to tako

kategorički i zabranjivao. Allah, dž.š.,

hvali dobre muslimane i ističe njihova

svojstva, pa o njima kaže: “... i oni, koji

kada neistini ne prisustvuju.” Ugledni

islamski učenjaci i poznati komentatori

Kur’ana iz prvih doba islama: Ibn Sirin,

Mudžahid, Ikrime, Dahhak, i dr.,

tumače šta se misli pod neistinom, pa

kažu: “To su nevjerničke svetkovine.”

Sam je Alejhisselam jedno doba običavao

postiti subotu i nedjelju, a kada

bi ga tko upitao rekao bi: “To su dva

dana svetkovine i veselja nemuslimanska,

pa ja volim da im se protivim.”

Na temelju svega toga, i na temelju drugih

vjerskih dokaza, islamski učenjaci su

zabranili svako prisustvovanje

i veličanje nemuslimanskih

svetkovina i sličnih nemuslimanskih

vjerskih običaja. O

tome su neki napisali zasebna

djela, a neki su toj stvari posvetili

po nekoliko stranica u

svojim knjigama.

Tako je Ibnul Hadž u

svom “El-Medhalu” posvetio

toj stvari oko četrnaest stranica.

Tekijjuddin Ibn Tejmije

još više govori u svom djelu

“Iktidaus-Siratil-Mustekim”,

Ebul Hasan el-Amidi donosi

u svom djelu “Umdetulhadir

ve kifajetul-musafir” o

tome zasebno poglavlje pod

naslovom: “Poglavlje o tome

da nije dozvoljeno prisustvovati

kršćanskim i židovskim

svetkovinama.” Također, El-

Hallal u svom “El-Džami’u”

donosi o tome posebno poglavlje pod

naslovom: “Poglavlje o zabrani sudjelovanja

muslimana u nemuslimanskim

svetkovinama.” Kada bi istakli sve, šta

su muslimanski učenjaci o tome napisali

vrlo bi nas daleko odvelo. Samo smo ovo

naveli, da se vidi, da je to kod muslimana

svih mezheba, opštepoznata stvar koja

dalje ne trpi rasprave ni diskusije.

I onako se ne držimo glavnih vjerskih

propisa. Nema kod nas onog pravog vjerskog

bratstva, koje je ustanovljeno uzvišenim

Allahovim riječima: “Muslimani

Možda će se

mnogi izgovarati

time, da ovo

šteti napretku

pojedinaca i

ometa njihovo

razvijanje. Ali,

po Bogu brate,

to je mizeran

čovjek, koji

svoju vjeru

žrtvuje za

nešto malo

svoga prividnog

napretka

i jadnog

razvijanja.

su samo braća.” Nema da se svojski međusobno

pomažemo. Mnogi od nas ne

obavljaju ni propisanog nužnog namaza

niti drugih tjelesnih dužnosti. Mnogi se

žene nemuslimankama, a to,

iako je u osnovi dozvoljeno,

ipak je po nas u današnjim

prilikama štetno. Mnogi

odustaju od muslimanskih

imena. I kada još budemo

primali nemuslimanske običaje

i osobine u djelu i drugim

sličnim stvarima, a zatim

i u vjerskim stvarima, to za

nas, za našu zajednicu, ne

znači drugo, nego li rasulo i

propast. Ta, kada ne bi takav

postupak u nas bio vjerom zabranjen,

trebao bi da nas opameti

i osvijesti postupak drugih

i nastojanje, koje ne ide

samo za održanjem zajednice,

nego i za njenim širenjem i

jačanjem.

Prividni napredak

Možda će se mnogi izgovarati time,

da ovo šteti napretku pojedinaca i ometa

njihovo razvijanje. Ali, po Bogu brate,

to je mizeran čovjek, koji svoju vjeru

žrtvuje za nešto malo svoga prividnog

napretka i jadnog razvijanja. Inače to je

najveća zapreka pravom našem napretku

i stvarnom razvijanju, to nam ometa

našu sreću na obadva svijeta, to ne šteti

samo tim pojedincima, nego šteti cijeloj

muslimanskoj zajednici. Ovakvi ljudi bi

trebali svojski promotriti uzvišeni sadržaj

Allahovih rijeci “Ni jevreji, ni kršćani

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

60


neće biti tobom zadovoljni sve dok ne

prihvatiš njihovu vjeru. Reci: ‘Allahov

put je jedini pravi put!’ A ako bi se

ti poveo za željama njihovim, nakon

Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko

ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”

To su vjerski propisi, koji se odnose na

ovu stvar i kojih se bezuvjetno mora

držati svatko. Prema tim vjerskim propisima

ne smije ni jedan musliman prisustvovati

nikakvoj proslavi, nikakvoj

svetkovini, nikakvoj svečanosti niti bilo

kojem činu koji nosi obilježje nemuslimanske

vjere. Potpuno je svejedno gdje

se taj čin, koji ima obilježje druge vjere,

obavlja: u običnoj zgradi, u školi ili bogomolji

dotične vjere.

Svoje vjerske propise može svako,

tko želi biti musliman, slobodno

vršiti, a da ga niko u tome ne smeta,

jer je pozitivnim pravom naše države,

zajamčena sloboda vjere, a čl.

108. Ustava islamske vjerske zajednice

glasi: “Pripadnici islama ne mogu

se prinuđivati da surađuju ili prisustvuju

kojem činu ili svečanosti, koja

nosi obilježje isključivo druge vjere.”

Draga bracćo, vas je Allah, dž.š., usrecio

i naputio vas na pravu vjeru islam,

vjeru prvog čovjeka na Zemlji, vjeru

svih Allahovih pejgambera i ugodnih

Allahovih robova, vjeru istine i svjetla,

vjeru nauke i razuma! Time budite ponosni

i čuvajte nadasve tu svoju uzvišenu

vjeru! Njene običaje držite svetinjom,

ako želite da sebe sačuvate!

Bojte se Allaha kako treba da Ga se

bojite, i umirite jedino kao dobri muslimani!

Sjetite se oporuka velikih Allahovih

pejgambera, koje su u Kur’anu, a.š.,

iznesene u ovim ajetima: “Tko će odustati

od vjere Ibrahimove, osim onoga,

koji sebe ludo upropasti! Mi smo njega

odabrali na ovom svijetu, a na drugom

će svijetu biti u broju dobrih.

Kad mu njegov Gospodar

reče ‘Budi odan Meni!’,

on odgovori: ‘Ja sam odan

Gospodaru svih svjetova.’ To

je vjerovanje Ibrahim oporučio

svojim sinovima, a i Jakub

je to učinio. On im reče:

‘O moji sinovi, Allah vam je

izabrao pravu vjeru, pa nemojte

umrijeti, nego jedino

kao muslimani (Allahu odani)!’

Jeste li vi bili prisutni,

kad je Jakub bio na samrti

i kada reče svojim sinovima:

‘Šta ćete obožavati iza

Prema tim

vjerskim

propisima ne

smije ni jedan

musliman

prisustvovati

nikakvoj

proslavi,

nikakvoj

svetkovini,

nikakvoj

svečanosti

niti bilo kojem

činu koji

nosi obilježje

nemuslimanske

vjere.

mene?’ Oni rekoše: ‘Mi ćemo obožavati

tvoga Boga, Boga tvojih otaca Ibrahima,

Ismaila i Ishaka, Boga jedinoga

i mi smo Njemu odani (muslimani).’”

To je, braćo, vaša djedovska vjera, koju

su svi Pejgameri širili i iza sebe je kao

najveći emanet svojim sinovima ostavljali.

Te se vjere vi morate držati, ako

sebi dobro želite! Tu bi vjeru trebao

svako čuvati i prigrliti je, jer je ona najstarija

vjera, vjera prvih ljudi i jedina

od Allaha objavljena vjera!

Allahu, Ti nam daj da budemo vrijedni

nosioci ove vjere, da je sa svega

srca ljubimo, da se njome

ponosno dičimo, da nam

ona bude najmilija, a i njeni

običaji da nam budu slatki i

da u njima uživamo. Naputi

nas na pravi put, put onih

velikih Pejgambera, kojima

si obilje Svojih blagodati

dao! A sačuvaj nas od krivog

puta, puta na kome su

oni na koje si se Ti rasrdio

i koje si u Svoju nemilost

bacio, tako isto i put onih

koji su u očitu zabludu zapali,

i stranputicom krenuli.

Amin.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

61


No comment

Opština Bosansko

Grahovo ima najveći

procenat prirodnog priraštaja

u BiH, prošle

godine rođeno devetoro,

a preminulo petoro

Grahovljana

Večernje novosti, 29. januar 2012.

Kiseli kupus izazvao

haos na autoputu u

Njemačkoj

Gomile kiselog kupusa koji je ispao

iz kamiona na jednom od najprometnijih

njemačkih autoputeva izazvale

su danas nezapamćeni saobraćajni

haos.

Tanjug, 8. februar 2012.

Beograd: Policija tukla

i pohapsila čistače

snega

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih

poslova angažovani na obezbeđenju

Skupštine grada Beograda tukli su

građane koji su se odazvali na poziv

Dragana Đilasa da čiste zavejani

Beograd, a zatim, kada su im promrzli

građani uzvratili, pozvali svoje

kolege koji su čistače snega strpali

u dve marice i priveli u policijsku

stanicu.

E-novine, 8. februar 2012.

Komšije se u Banjoj

Luci potukle lopatama

za snijeg

Dnevni avaz, 6. februar 2012.

Nisam nasilan, samo sam

je četiri puta ošamario

D. Pavlović o nasilju nad svojom suprugom

Aldijanom: Mi se jesmo posvađali,

ali nisam bio nasilan. Samo

sam je četiri puta ošamario i to je bilo

sve!

Dnevni avaz, 6. februar 2012.

Monstruozno: Psu odsjekao

sve četiri noge

Mještani sela Donje Žapsko, kod

Vranja, pronašli su psa mješanca

kome su bile odsječene sve četiri

noge.

Nezavisne novine, 4. februar 2012.

Meso se uvozi deklarisano

kao krompir

Vladimir Usorac, predsjednik

Udruženja poljoprivrednih proizvođača

Republike Srpske: Ako se vrši kontrola,

kao što on kaže, kako su ušla 52

šlepera loja, a u stvari, radi se o mesu,

je li moguće da neki veterinari ne razlikuju

loj od mesa, kako je moguće i

kako se kontroliše meso koje ulazi deklarisano

kao krompir.

Nezavisne novine, 4. februar 2012.

Srbija: U Leskovcu kineski

u osnovnim školama

Glas Srpske, 4. februar 2012.

Potukle se starice u

Sarajevu

Dvije starice su se potukle u Sarajevu

poslije svađe u vezi s dimnjakom u

zgradi, nakon čega je jedna od njih

prebačena u bolnicu Koševo s teškim

povredama.

Sarajevo-x.com, 8. februar 2012.

Stihovi turbo – folk

pjesama

Evo nekoliko najzanimljivijih stihova

turbo folk pjesama sa prostora bivše

Jugoslavije:

Lažeš kao pas, gledaš me ko zver, stvarno

nije fer.

Sve, sve, sve, sve ćeš da mi daš, al ja

neću s tobom jer si mafijaš.

Ajde Jelo šmrći belo, pa nek vidi celo

selo.

Plitak potok, a voda duboka???

Mala lezi tuku mitraljezi!

Oću kući da te vodim, ali ja sam izbjeglica

nemam kuće Bože Bože zar ja

tražim nemoguće?

Zbog nje su me zvali papak? ja to nisam

znaoooo

Jel te peku u daljini moje suze na

haljini?

Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi

žena a ja nisam tata.

Moj se dragi u autu voza a ja jadna u

šumi kod koza!!!!

Kažu nismo par zato što si podstanar?

Što na kafu zoveš mene kada nemaš

samlevene!

Nemoj da plačeš na mom pragu da mi

vrata ne povuku vlagu.

Ti ode na zeleno ja osta na crveno, rastavi

nas semafooor?

Nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli

decu da mi čuvaš.

Da dogovor kuću gradi rek’o je nek’o,

s tobom kako stvari stoje temelj je

daleko..

Jedva čekam da sa’ranim majku pa u

kuću da dovedem Rajku.

Kuće laje a ja mislim ti si, otiš’o si sarmu

probo nisi.

Cveta cveće listaju banderre, ja te volim,

ti si mi devojka!?

Ja sam svoju Raziju miniro, poginut će

ko je bude diro.

Mala moja na vrh sela moga, ti živiš u

oblacima, ja živim u opancima ??

Ja ti kažem odlazi pokido se lanac, a ti

ne razumeš ko da si Bosanac.

Rodno mesto Banja Luka, jedem ćevap

s mnogo luka...

Suzama sam lepio tapete kada ode i

odvede dete

Ja sam mladić od pedeset ljeta, šta sam

mator ništa mi ne smeta, sve me cure u

mom selu jure, kaže majka da je zbog

frizure

Bhmagazin.com, 9. februar 2012.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

64


Nauka

Testiranje novih metoda učenja na morskim puževima

Američki istraživači

koriste morske

puževe kako bi testirali

novu metodu učenja koja

eventualno može poboljšati

pamćenje kod ljudi.

Mekušac Aplysia Californica

koristi se za istraživanje

funkcija mozga

jer poseduje mnogo toga

zajedničkog sa drugim

vrstama, uključujući i

ljude. Naučnici su stvorili

matematički model

koji usmjerava istraživače

koji je segment aktivnosti

ovih proteina najbolji za učenje.

Ova otkrića mogu biti od koristi

ljudima sa različitim oštećenjima

Limun je lijek za sve

Plivanjem do boljeg krvnog pritiska

Plivanje nekoliko puta sedmično

može pomoći u snižavanju

sistolnog (gornjeg) krvnog pritiska,

pokazala su nova istraživanja. Umjereno

- iscrpljujući treninzi nisu poželjni,

ali ni izležavanje na površini vode.

Ovi rezultati su dobijeni praćenjem 43

ispitanika koji su u prosjeku imali 60

godina. Ispitanici su plivali tri do četiri

puta nedjeljno po 45 minuta. Ultrazvučnim

pregledom je utvrđeno i da

plivanje dovodi do poboljšanja funkcije

krvnih sudova.

koja su rezultat starosti, moždanog

udara, traumatskih povreda mozga

ili urođenih kognitivnih oštećenja.

Osim toga što je najpoznatiji izvor

vitamina C, limun i njegov

svježi sok sadrže i brojne druge ljekovite

sastojke. Ovo voće

pomaže ne samo kod

prehlade, nego i kod

mnogih drugih bolesti,

regulira metabolizam

i usporava

starenje. Korišćenje

svježeg limuna u

svakodnevnoj ishrani

je izuzetno korisno,

bez obzira na

godišnje doba, ali ga

se najčešće sjetimo

zimi. Sok, jezgro, ili

kora, podjednako su

bogati vitaminima.

Zbog visokog sadržaja

kalcijuma, bakra, gvožđa, magnezijuma,

fosfora i kalijuma, te vitamina

C i B nazivaju ga “lijekom za sve”.

Pripremio: Saladin Kovačević

Pregledom krvi mogu

predvidjeti ko će živjeti

duže od 100 godina

Stručnjaci Bostonskog univerziteta

proučavali su DNK 801 osoba

koje su napunile 100 godina paralelno

sa kontrolnom grupom 914 zdravih

osoba različite starosti pri čemu

su utvrdili postojanje 281 genetske

varijacije kod stogodišnjaka. Genetski

markeri omogućili su naučnicima

da urade pregled kojim će predvideti

mogu li ljudi živjeti duže od 100

godina sa tačnošću između 60 i 85

posto. Tačnost rezultata povećava se

sa starošću ispitanika što znači da, što

je starija osoba koja se testira, pouzdaniji

je i rezultat o tome koliko će

dugo živeti.

Svađe sa prijateljima su

opasne po zdravlje

Naučnici sa “UCLA” medicinskog

fakulteta u Kaliforniji, otkrili su

da loši odnosi sa prijateljima mogu

dovesti do upala koje uvećavaju rizik

od raka, srčanih oboljenja i visokog

krvnog pritiska. Osobe koje su se

svađale s prijateljima imaju viši nivo

proteina u krvi, koji je odgovoran za

visok krvni pritisak, depresiju i razne

vrste raka. Slično se dešavalo kada su

učesnici bili izloženi stresnim upitnicima,

kao i u trenucima kada je trebalo

da imaju javni nastup.

10. februar - 18. rebiu-l-evvel

65

More magazines by this user
Similar magazines