51_Forbes.pdf

FINANCIJE KAPITAL ODLAZI IZ DRŽAVNIH OBVEZNICA 

VELJAČA 2013. 

PRIVATNI 

STUDIJI 

Isplate li se i koliko 

su stvarno skuplji 

od državnih 

sveučilišta 

IVANO 

BALIĆ 

RUKOMETAŠ 

REPREZENTACIJA 

GA SE ODREKLA, 

UGOVOR S 

ATLETICOM TRAJE 

DO KRAJA GODINE. 

ŠTO DALJE? 

BIZNIS BEZ 

KOMPROMISA 

LI NING I IVANO BALIĆ SUSRELI SU SE NA OLIMPIJSKIM IGRAMA 

U PEKINGU. PET GODINA KASNIJE NAJPOZNATIJI HRVATSKI 

RUKOMETAŠ KREĆE U BIZNIS POD LI NINGOVIM BRENDOM 

30 kn • 8,50 KM • 100 DEN • 4,60 €

FORBES 

SADRŽAJ | VELJAČA 2013. 

4 | Uvodnik 

6 | Kolumne 

12 | Fokus 

18 | Vodič za lobiste 

20 | Ljudi i kompanije 

79 | Financije 

92 | Life 

12 20 

58 

26 

34 

FOKUS 

12 | RAZBIJANJE MITA Besplatno 

obrazovanje koje plaćaju porezni 

obveznici u Hrvatskoj je skuplje 

nego u Velikoj Britaniji, Njemačkoj 

i Francuskoj. Što je s privatnim 

sveučilištima? PIŠE MIRELA LILEK 

18 | VODIČ ZA LOBISTE iako 

daleko od tradicije kakva odavno 

postoji u Washingtonu, Londonu ili 

Bruxellesu, borba za utjecaj sve više 

vodi se putem želuca PIŠE BORIS OREŠIĆ 

LJUDI I KOMPANIJE 

20 | BALIĆ BEZ KOMPROMISA 

Li Ning je upalio baklju u Pekingu, 

Balić je bio tamo. Sada se opet susreću 

na poslu koji bi im trebao osigurati 

život nakon sporta PIŠE BORIS OREŠIĆ 

ISPOD 30 

58 | DAVID KARP & TUMBLR 

Bezgranično ambiciozan štreber iz 

Brooklyna učio je japanski i htio se 

upisati na MIT. Onda su ga doslovno 

natjerali u biznis PIŠE JEFF BERCOVICI 

92 

FINANCIJE 

80 | SEOBA KAPITALA Nazire se novi 

trend koji bi ponovo mogao pokrenuti 

uspavana tržišta dionicama 

 

PIŠE MARIO GATARA 

LIFE 

92 | U GODINI MALOG ZMAJA 

Kineski rast sporiji je nego proteklih 

godina, ali panorame velikih gradova 

mijenjaju se nezaustavljivo 

 

PIŠE BISERA FABRIO 

VELJAČA, 2013 FORBES 3

FORBES 

UVODNIK 

NAKLADNIK 

EPH media d.o.o. Zagreb, Koranska 2 

GLAVNI UREDNIK 

Viktor Vresnik 

ART DIREKTOR 

Tonko Matana 

FINANCIJE I TRŽIŠTA 

Mario Gatara (Analogika) 

REDAKTURA 

Božena Mak 

UREDNIK FOTOGRAFIJE 

Vjekoslav Skledar 

REPORTERI 

Dragana Radusinović, 

Gordana Galović, 

Tamara Jadrejčić (New York), 

Aleksandar Apostolovski, 

Ivana Ristić (Beograd), 

Aleksandar Manasiev (Skoplje) 

INFOGRAFIKA 

Zoran Škorić 

MARKETING MANAGER 

Goran Buljan 

goran_buljan@eph.hr • Tel: 01 6173 822 

PREDSJEDNIK 

Ninoslav Pavić 

ODBOR DIREKTORA 

Peter Imberg 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), 

Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), 

Saša Milinović (informatika, tehnologija i razvoj) 

Janko Goleš (direktor EPH media) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: 

direktor Tomislav Dubenik, 

Prodaja novina: direktor Ivo Valečić, 

Korporativne i marketinške komunikacije EPH: 

direktor Sven Semenčić 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 

01 617 3080, 01 617 3044, agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

ADRESA REDAKCIJE: 

Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Media Print Macedonija, 

Skupi bb, 1000 Skopje, Makedonija. 

Forbes Croatian Edition is published by 

Europapress Holding under a license agreement 

with Forbes LLC, 60 Fifth Avenue, New York 10011. 

“Forbes” is a registered trademark used under 

licence from Forbes LLC. 

Pogrešna očekivanja 

Treći smo u Europi po skupoći studija. “Besplatno” obrazovanje, koje plaćaju 

porezni obveznici, u Hrvatskoj je u odnosu na standard građana skuplje 

od britanskog, njemačkog ili francuskog. Stvarni iznos školarine danas 

je barem deset puta veći od 3650 kuna “glavarine” koju sada državne ustanove 

dobivaju po studentu, što je dovoljno za pokrivanje troškova studiranja na bilo 

kojem privatnom studiju. 

Ali, što student dobiva za plaćenu školarinu? Ustaljeni mit da je nakon uplate 

30-ak tisuća kuna dovoljno prošetati kroz privatni studij, u razgovoru za Forbes 

demantirali su svi dekani hrvatskih privatnih učilišta. 

Pitanje koje se logikom nameće nakon čitanja odličnog priloga Mirele Lilek 

(str. 12): Zašto se onda tako malo studenata odlučuje 

za privatno obrazovanje? I kao dodatak, bismo 

li, da nam je javno obrazovanje kvalitetnije, 

krizu prebrodili s manje teških posljedica? 

Jednoznačnog odgovora nema. Mađarska, koja 

ima nekoliko zavidno dobrih sveučilišta, danas 

se suočava s najtežom krizom od kolapsa bivšeg 

sustava. Slovenija, u koju smo ne jednom ljubomorno 

upirali prstom, osim ostalog i zbog kvalitete 

visokog obrazovanja, već se dvije godine 

neuspješno bori s korupcijom, neznanjem i prevelikom 

ovisnošću širokog sloja građana o raznim 

oblicima potpore koja stiže od države. 

Ne može se, naravno, najteže mane sustava jednostavno prebaciti na savjest 

lošeg obrazovnog sustava, koji je i sam najčešće posljedica opće društvene depresije. 

Korijen zla treba potražiti u nedostatku tradicije. Prvo općenito radne 

tradicije, a onda i tradicije rada na vlastitom obrazovanju koja ne postoji tamo gdje 

se nakupljeno znanje kasnije ne vrednuje. Ponekad je to zato što je znanje tijekom 

studija pogrešno strukturirano pa neupotrebljivo. Češće je riječ o pogrešnim očekivanjima 

društva koje, generacijama navikavano na klasifikaciju NS - SSS - VSS, 

učenje ne smatra izvorom mogućnosti nego osiguračem koji bi trebao omogućiti 

lakši i udobniji život do mirovine. 

Prije nego što se potpuno izgubim u ovoj propovijedi, svojstvenoj roditeljima po 

zemljama sa škripavim obrazovnim sustavima, zaustavit ću se kod portreta Davida 

Karpa koji je napisao Jeff Bercovici (str. 58). Karp je, naime, čovjek-motor, jedan 

od onakvih kakvi su davno stvarali industrijsku civilizaciju Zapada. Beskrajno 

ambiciozan, žedan znanja i sa 26 godina još pun prezira prema materijalnom. 

“Mislim da on ne posjeduje više od tri predmeta. Uvijek se nečega nastoji riješiti”, 

rekao je jedan od Karpovih prijatelja Bercoviciju. A umjesto da gomila stvari, 

Karp se od svoje petnaeste bacio na pripreme za upis na MIT, legendarno najbolji 

fakultet za inženjere računarstva. Usput je učio japanski i bavio se još mnogočime. 

Svoju internetsku aplikaciju - Tumblr - s kojom je do danas zaradio 800 milijuna 

dolara, razvio je usput, iz hobija. Na kraju ga je Tumblrov uspjeh zaustavio u namjerama 

da upiše MIT, ali tada to više nije bilo važno. Tumblr ne bi mogao uspjeti 

bez njegove ambicije i manijakalnog učenja, niti bez ljudi koji su znali prepoznati 

talent i mogućnosti koje s njim dolaze. 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

FOTO BERISLAVA PICEK 

4 FORBES VELJAČA, 2013

EKONOMSKA POLITIKA 

MARUŠKA VIZEK 

Pad hrvatskog kreditnog rejtinga u javnosti je prošao prilično nezapaženo. 

Bilo je to već vrijeme blagdana, kada je bilo važnije odabrati 

prikladne poklone nego se zabrinjavati crnim vijestima. Uslijedile 

su eksplozije u Zagrebu, pa snježno nevrijeme, pa prepucavanje 

vladajućih i Crkve oko zdravstvenog odgoja. Čini se da interes javnosti za 

gospodarske teme jenjava usprkos činjenici da je zemlja već petu godinu u 

recesiji. Ili možda baš zbog toga. 

U cijeloj toj medijskoj kakofoniji prilično je nezapaženo prošla i vijest 

da je hrvatski robni izvoz u prvih 11 mjeseci prošle godine zabilježio rast od 2,8 

posto u odnosu na isto razdoblje 2011. U moru crnih brojki i još crnjih prognoza, 

rast robnog izvoza doista zvuči kao dobra vijest. Budući da je slab oporavak 

izvoza zajedno s kontinuiranom kontrakcijom osobne potrošnje glavni razlog 

produljene recesije u zemlji, pozitivni trendovi izvoza trebali bi nam dati nadu 

da ima svjetla na kraju recesijskog tunela. No dovoljan je pogled na grafikon 

koji oslikava kretanje robnog izvoza zemalja u regiji, da nas razuvjeri. Svjetla u 

tunelu definitivno nema, čak postoji mogućnost da ususret ide teretni vlak. 

Na grafikonu su prikazane po tri zemlje regije koje ostvaruju najbolje i najgore 

rezultate kad je u pitanju oporavak robnog izvoza poslije krize 2009., te 

dio zemalja koje su zabilježile osrednji oporavak. Zemlje koje nisu prikazane 

na grafikonu nalaze se u grupi srednje uspješnih. Srbija, Bosna i Hercegovina i 

Letonija bilježe najbrži rast izvoza, dok su tri zemlje čiji se robni izvoz najsporije 

oporavlja Hrvatska, Mađarska i Slovenija. Nisu slučajno Hrvatska, Mađarska 

i Slovenija jedine tri zemlje čiji su izgledi za oporavak u 2013. mršavi. 

Hrvatski robni izvoz značajno je zaostajao za zemljama regije čak i u najboljim 

vremenima. U razdoblju od 2002. do 2007. zabilježio je kumulativni rast 

od 72 posto (ili 12% godišnje), što zvuči impresivno, ali nedovoljno da se Hrvatska 

svrsta na bilo koje mjesto ljestvice najuspješnijih izvoznika osim zadnjeg. 

Premda je naš izvoz napredovao, robni izvoz konkurenata je napredovao brže. 

Kritičari bi rekli da je u Hrvatskoj robni izvoz manje važan jer se naše gospodarstvo 

oslanja na izvozne prihode od turizma. Istina je da su prihodi od turizma 

značajni za održavanje stabilnosti 

tekućeg računa i vanjske likvidnosti 

zemlje, no turizam ne može trajno 

riješiti pitanje visoke nezaposlenosti, 

osjetljiv je na geopolitičke i klimatske 

prilike, a istraživanja pokazuju da su 

prihodi od turizma visoko elastični 

u odnosnu na promjenu dohotka stanovništva 

na emitivnim tržištima, što 

6 

FORBES 

VELJAČA, 2013 

Jedna lasta ne čini proljeće 

U moru crnih brojki i prognoza, rast robnog 

izvoza doista zvuči kao proljeće. Ali nije. 

Godinu dana od promjene izvršne vlasti 

proizvodna i izvozna osnovica u tišini erodira 

Sve izvozne 

djelatnosti već 

pet godina ostvaruju 

niže prosječne 

stope rasta nego u 

godinama prije krize 

znači da i mala recesija na emitivnim tržištima 

može ostaviti veliku rupu na hrvatskom 

tekućem računu bilance plaćanja. 

Robni izvoz i njegova osnovica, prerađivačka 

industrija, nisu ključni samo za zapošljavanje. 

Oni su i bilo konkurentnosti zemlje, 

najvažnija područja za privlačenje investicija 

i prijenos tehnologija te pokretači razvoja. 

Budući da su u prethodnoj rečenici spomenuta 

čak četiri ekonomska područja ili procesa 

u kojima Hrvatska nije pokazala napredak, 

očito je da je trend kretanja robnog izvoza 

lakmus za uspješnost nositelja ekonomskih 

politika u provođenju strukturnih reformi. 

Veliku većinu robnog izvoza ostvaruju tri 

sektora: poljoprivreda (koja uključuje šumarstvo 

i ribarstvo), rudarstvo te prerađivačka 

industrija koja se sastoji od dvadesetak djelatnosti. 

Na robni izvoz ne utječe samo stanje 

globalne potražnje i domaće ekonomije, već i 

trendovi specifični za pojedine sektore. Slabe 

performanse ukupnog hrvatskog robnog 

izvoza djelomično maskiraju individualne 

razlike u izvoznom ponašanju sektora, uz napomenu 

da sve izvozne djelatnosti u zadnjih 

pet godina ostvaruju isključivo niže godišnje 

stope rasta u odnosu na one prije krize. 

Osim stopa rasta, za izvoznu konkurentnost 

pojedinih sektora bitna je i pokrivenost 

uvoza izvozom. U Hrvatskoj su rijetki sektori 

koji izvoze više proizvoda specifičnih za taj 

sektor nego što ih se uvozi. Najbolji primjer 

je proizvodnja motornih vozila koja se u Hrvatskoj 

svodi uglavnom na auto klaster koji 

izvozi dijelove za automobile, a s druge strane 

Hrvatska uvozi osobne automobile i sve druge 

vrste prijevoznih sredstava koji se proizvode 

u tom sektoru. Prije krize pokrivenost uvoza 

izvozom je bila 9 posto, a u krizi se povećala 

na 19 posto, i to ne zato što se povećao izvoz 

dijelova za motorna vozila, nego zato što se 

smanjio uvoz automobila. 

Slično je i u mnogim drugim sektorima u 

kojima se pokrivenost uvoza izvozom povećala 

zbog smanjenja domaće potražnje koja je 

MARUŠKA VIZEK JE ISTRAŽIVAČICA NA EKONOMSKOM INSTITUTU U ZAGREBU 

IZNESENI STAVOVI SU AUTORSKOG KARAKTERA I NE ODRAŽAVAJU STAV 

INSTITUCIJE U KOJOJ JE AUTORICA ZAPOSLENA

HRVATSKI 

ROBNI IZVOZ 

PRIJE KRIZE (2002.-2007.) KRIZA (2008. - 2012.) 

POKRIVENOST 

UVOZA 

IZVOZOM (U %) 

KUMULATIVNA 

STOPA 

PROMJENE (U %) 

POKRIVENOST 

UVOZA 

IZVOZOM (U %) 

KUMULATIVNA 

STOPA 

PROMJENE (U %) 

ROBNI IZVOZ - UKUPNO 47 72 54 -3 

Poljoprivredni proizvodi i riba 48 74 73 69 

Rude 13 119 9 -54 

Proizvodi prerađivačke industrije - ukupno 51 69 60 -5 

Hrana i piće 58 69 57 12 

Duhanski proizvodi 1404 -20 199 -19 

Tekstil, odjeća i koža 81 -8 67 -4 

Prerađeno drvo 125 72 172 1 

Celuloza i papir 33 54 38 -6 

Naftni derivati 153 126 112 19 

Kemijski proizvodi 42 60 48 8 

Guma i plastika 21 52 24 11 

Građevinski materijal 77 55 100 -12 

Metali 30 193 31 36 

Proizvodi od metala 40 147 76 -2 

Strojevi i uređaji 29 144 43 -3 

Elektronički, električni i optički uređaji 42 82 57 -12 

Motorna vozila 9 126 19 -12 

Brodovi i ostala prijevozna sredstva 168 60 217 -46 

Namještaj 62 107 54 -14 

Izvor: DZS 

prouzrokovala smanjenje uvoza i zatvaranje deficita robne razmjene. Istodobno, 

mnogi sektori koji su prije krize ostvarivali sjajne izvozne rezultate, nakon 

sloma inozemne potražnje i nastupanja krize nisu se u stanju vratiti na staru 

putanju rasta. Riječ je o sektorima koji proizvode metalne proizvode, strojeve i 

uređaje, električne uređaje i motorna vozila. Ti sektori izvoze proizvode koji su 

rezultat intenzivnije primjene tehnologije, sadrže viši udio dodane vrijednosti 

pa stoga imaju i veću maržu. Neki od tih sektora, poput proizvodnje strojeva 

i uređaja i električnih proizvoda, temelj su rasta starih zemalja članica EU. U 

sličnoj je situaciji i izvoz namještaja, koji nakon dobrih rezultata u razdoblju 

globalne ekspanzije također ne pokazuje znakove oporavka. 

Posebna je priča brodogradnja, koja uz duhansku industriju jedina 

bilježi potpunu pokrivenost uvoza izvozom. Na nju se u prethodnim godinama 

odnosilo do 13 posto ukupnog robnog izvoza, da bi se u 2012. taj udio 

smanjio na svega sedam posto, uz tendenciju daljnjeg smanjivanja. U prethodnih 

pet godina u minusu je i izvoz građevinskog materijala te ruda koje 

su ulazni proizvod za građevinske materijale, a sve zbog globalne kontrakcije 

građevinske aktivnosti. Svijetlih je primjera malo. U usponu je, primjerice, 

izvoz poljoprivrednih proizvoda, ali ne zbog konkurentne poljoprivredne 

Pokrivenost uvoza izvozom 

u mnogim se sektorima 

povećala zbog smanjenja 

domaće potražnje 

proizvodnje, već isključivo zbog izvoza ribe 

iz ribogojilišta i drvenih trupaca koji potpadaju 

u taj sektor. U relativno su dobrom 

stanju i izvoz proizvoda od gume i plastike 

te izvoz metala. Sve ostale djelatnosti bilježe 

toliko skroman rast da je ukupni robni izvoz 

u 2012. još uvijek za tri posto niži u odnosu 

na svoj maksimum iz 2008. godine. 

Od promjene izvršne vlasti prošlo je 

nešto više od 12 mjeseci. Industrijska strategija 

i politika i dalje ne postoji, a konkurentnost 

zemlje se smanjuje. Predizborni 

program ekonomskih mjera pobrojanih u 

Planu 21 pretvorio se u javno debatiranje 

koalicijskih partnera žele li pokrenuti javni 

ili privatni investicijski ciklus kako bi proširili 

proizvodnu osnovicu i pokrenuli rast. 

Istodobno, postojeća proizvodna i izvozna 

osnovica u tišini erodira. 


POLITIKA 

JOSIP GLAURDIĆ 

Korist od puzeće emigracije 

Prošlog tjedna bio mi je rođendan. Već neko vrijeme nisam posebno 

zagrijan za rođendanska slavlja, ali ove godine je i taj manjak 

zagrijanosti dosegnuo novu razinu. Znaš da si ostario kad ti je u 

rođendansko jutro prva misao da će ti proslava poremetiti radne 

planove. Iako mi je rođendan relativno blizu Nove godine, nisam 

ni od onih koji prave novogodišnje tj. rođendanske rezolucije. Takve rezolucije 

obično uključuju kritički pogled unatrag, a ja jednostavno nemam potrebu 

za nečim takvim. Ove godine navršavam i “bezvezne” trideset i četiri. 

Ne postajem tinejdžer, ne ulazim u dvadesete, tridesete ili četrdesete, nije 

nikakav jubilej u pitanju... Još uvijek sam “thirty-something”, baš kao što 

sam bio i prošle godine, baš kao što ću biti iduće - dakle, ništa novo. A ipak, 

ovaj me rođendan naveo na malo introspekcije. Naime, prije točno pola 

života, kao sedamnaestogodišnji srednjoškolac, otišao sam iz Hrvatske. 

8 

Odlazak mladih ljudi iz Hrvatske tijekom 

protekla dva desetljeća, mogao bi postati 

nešto najbolje što nam se dogodilo. Kao 

primjer može poslužiti i ova kolumna 

Naravno, nema u tom mom odlasku ništa posebno značajno, osim 

za mene i moju obitelj. Nisam ni prvi, a ni posljednji građanin ove zemlje 

koji je sreću odlučio potražiti drugdje. Pogledam li u svoju obiteljsku povijest, 

vidim da nam je emigracija bila suđena, i to u svakoj grani obiteljskog 

stabla. Odlazilo se i u generaciji mojih djedova i baka, i u generaciji mojih 

roditelja, a odlazi se, eto, i u mojoj generaciji. I po tome nismo nimalo 

posebna obitelj u hrvatskim okvirima. Naprotiv. Prisjećajući se svog djetinjstva, 

mogu sa sigurnošću reći kako nisam poznavao nikog tko nije imao 

barbu ili tetu iz Amerike, Australije, Njemačke ili odakle već. Danas sam 

taj barba ja, a sudeći po medijskim prikazima i kampanjama poput one s 

Facebooka pod nazivom “Mladi, napustimo Hrvatsku!”, dolaze nam i nove 

generacije barba i teta iz inozemstva. S jednom od proporcionalno najbrojnijih 

dijaspora na svijetu - i to s dijasporom koja u valovima raste već nekoliko 

stoljeća - Hrvatska kronično 

pripada grupi zemalja koje nikako 

ne uspijevaju pronaći formulu održivog 

razvoja svojih stanovnika. 

Pitanje je, međutim, mora li 

emigracija nužno biti loša? Iz ove 

moje perspektive mladog čovjeka 

koji je točno polovicu života proveo 

kao emigrant, čini mi se da ne mora. 

Naravno, tu ne mislim na gubitak 

čitavih generacija ljudi koji su pri- 

FORBES 


Hrvatskoj treba 

know-how, a sada 

već širom svijeta 

ima cijelu malu 

vojsku ljudi koji 

taj know-how 

posjeduju 

siljeni napustiti svoja ognjišta zbog neke 

prirodne, ekonomske ili ratne katastrofe 

- poput depopulacije Irske zbog gladi 

sredinom 19. stoljeća ili, ako želimo bliži 

primjer, depopulacije područja zahvaćenih 

ovim posljednjim ratom u Hrvatskoj 

i Bosni i Hercegovini. Takvi procesi, često 

zbog svoje magnitude, ali i prirode uzroka, 

obično imaju devastirajuće učinke na budućnost 

pogođenih društvenih zajednica. 

No ova naša puzeća emigracija s kojom se 

nosimo nakon rata i poraća ima potencijal 

postati nešto najbolje što nam se moglo 

dogoditi. 

Jer, zapitajmo se, postoji li bolji način 

stjecanja znanja i vještina od izravne interakcije 

sa samim izvorom tog znanja i 

tih vještina? U Hrvatskoj, u kojoj mnogo 

više od stranih investicija nedostaje transfera 

stranih tehnologija, veliki broj najsuvremenijih 

znanja i vještina jednostavno 

nije dostupan. Čini li vam se takva ocjena 

pretjeranom, provjerite malo kurikulume 

i opremu niza hrvatskih fakulteta. Nama 

je potreban know-how, a sada imamo već 

malu vojsku ljudi u najboljim godinama 

razasutih širom svijeta, koji taj know-how 

posjeduju. 

Znam, reći ćete da te ljude zapravo 

nemamo, već ih imaju zemlje u kojima 

oni rade i izgrađuju svoje karijere i obitelji. 

Koja nam korist od ljudi koji napuste 

Hrvatsku, ako ju napuste zauvijek? Jer, 

u obrazovanje i obuku velikog broja njih 

Hrvatska je ulagala, a sada dobit ubiru 

druge zemlje. I bit ćete u pravu, iako ne 

potpuno. Naravno da nema nikakve koristi 

od ljudi - u velikom broju visoko stručnih 

- koji napuste Hrvatsku i nikad se u 

nju ne vrate. No odlazak danas nije isto što 

i odlazak prije dvadeset ili trideset godina, 

a o odlascima prije pedeset ili šezdeset 

godina da i ne govorimo. 

Moderne komunikacijske tehnologije, 

DR. JOSIP GLAURDIĆ JE HRVATSKI ISTRAŽIVAČ NA SVEUČILIŠTU CAMBRIDGE 

S DOKTORATOM POLITIČKIH ZNANOSTI AMERIČKOG YALEA

Rušenje barijera za 

povratak obrazovanih 

mladih ljudi iz 

inozemstva ispit je koji 

hrvatska politika tek 

mora položiti 

ANTE ČIZMIĆ/CROPIX 

S jednom od proporcionalno najbrojnijih dijaspora na svijetu, Hrvatska kronično pripada 

grupi zemalja koje nikako ne uspijevaju pronaći formulu održivog razvoja svojih stanovnika 

prometna povezanost i - što je najvažnije - demokracija, omogućuju nam 

da s Hrvatskom ostanemo povezani ne samo na obiteljskom, već i na 

poslovnom planu. Mi postajemo dio hrvatske međunarodne mreže kroz 

koju promičemo naše društvo u svijetu svojim radnim uspjesima, ali mu 

i kontinuirano pridonosimo stalnim feedbackom. Za primjer vam može 

poslužiti upravo ova kolumna. Mislite li da bi ona bila moguća prije trideset 

godina? 

Osim što je nepojmljivo da bi postojalo hrvatsko izdanje Forbesa, 

još je nevjerojatnije da bi jedan mladi hrvatski emigrant mogao komentirati 

svjetsku, hrvatsku ili jugoslavensku političku stvarnost iz svoje zapadnjačke 

“kule od bjelokosti”. Ova kolumna i ne mora vam se činiti nekim 

naročitim doprinosom domovini, ali u našem 

zagađenom medijskom prostoru, u 

kojem ni ministri ni biskupi ne znaju kada 

treba pregristi jezik, nadam se da uspijeva 

barem za milimetar podići razinu javnog 

diskursa o politici. 

U veliki broj nas mladih emigranata 

Hrvatska je uložila vrlo malo. Mnogi su, 

baš poput mene, otišli još kao srednjoškolci 

i - osim obitelji - u njih su ulagala 

društva koja su ih ugostila. S ulaskom u 

Europsku uniju takvih će nas biti sve više. 

Hrvatski studenti dobit će beneficije 

“domaćih” studenata u nizu europskih 

zemalja i moći će se oblikovati kao promišljatelji 

vlastite stvarnosti izvan granica 

našeg europskog predgrađa. 

Osim što će hrvatska državna sveučilišta 

napokon dobiti cijeli sustav konkurencije, 

hrvatsko društvo dobit će generacije “besplatno” 

obrazovanih i obučenih mladih 

ljudi koji na naše probleme gledaju na nov 

način. Za pravo rješavanje tih problema, 

međutim, bit će potreban i nekakav vid 

njihovog povratka. Rušenje još uvijek prisutnih 

barijera za taj povratak ispit je koji 

hrvatska politika i društvo u cjelini tek 

moraju položiti. I to s jednakim uspjehom 

s kojim su položili “ispit” poticanja velikog 

broja mladih ljudi na odlazak. 


TRANZICIJA BEZ GRANICA 

IVANA RISTIĆ 

Sretna nova 1959. 

Zloupotrebe položaja kroz loše privatizacije, 

namještanje javnih natječaja i upravljanje 

kompanijama kroz osobni interes, zarobili 

su industriju Srbije u prošlom stoljeću. Bez 

obračuna s korupcijom biznis je nemoguć 

Ako ste vlasnik firme u Srbiji, čime god se ona bavila i koliko 

god velika ili mala bila, postoje tri vrlo jednostavna pravila za 

uspjeh. Prvo, milijuni će se zasigurno množiti na računu ako 

vam je kum visokopozicionirani politički funkcionar vladajuće 

stranke. Drugo, zasigurno ćete dobivati poslove ako je stric 

vaše žene u nekoj od državnih institucija koje potiču privredni razvoj 

projektima koje financira država. I treće, zasigurno ćete imati novca za 

ulaganje u daljnji razvoj te sretne firme ako je vaša tetka u upravnom 

odboru banke u većinskom državnom vlasništvu koja samo “odabranim” 

klijentima odobrava povoljne kredite. 

Četvrto, rezervno, po mnogima i krovno pravilo je posve univerzalno 

i lišava vas muka da nužno morate ispoštovati prethodna tri. A to je da ste 

na način koji nitko neće dovoditi u sumnju već stigli do prvog milijuna, pa 

nemate muka da “podmažete” sve škripeće kotačiće u mašineriji zvanoj 

biznis. A u njoj u Srbiji, nažalost, sve i svi imaju svoju cijenu. I trebat će 

mnogo muka, zalaganja, a ponajviše volje da se ti cjenici gurnu pod tepih. 

Oni zasad Srbiju drže na 80. mjestu u svijetu po borbi protiv korupcije, na 

listi prema kojoj investitori umnogome odlučuju gdje će ulagati. 

Srbija je prošle godine imala najlošiji indeks percepcije korupcije od 

svih bivših jugoslavenskih republika. Predsjednik Transparentnosti Srbija 

Vladimir Goati ocijenio je da je u 2012. za pola koraka nazadovala u 

borbi protiv korupcije. Tvrtke koje nemaju političko zaleđe ili dovoljno 

novca, u takvim uvjetima uglavnom 

su osuđene na propast. Velike 

ugovore sklapaju samo “odabrani”, 

dok mali, koji su svuda u svijetu 

nosioci ukupne ekonomije, tavore 

u blatu krize. 

Da je država kao najveći poslodavac 

u Srbiji - a pritom, kako se 

pokazalo, i najgori vlasnik poduzeća 

- maćeha vlastitoj privredi, 

dovoljno govori podatak o padu 

prosječnog broja ponuđača na 

tenderima. Sve veća malodušnost 

Srbija je prošle 

godine imala 

najlošiji indeks 

percepcije 

korupcije od 

svih bivših 

jugoslavenskih 

republika 

srpske privrede da sudjeluje u javnim 

nabavama jasna je ako se uzme u obzir da 

se prije deset godina na tendere u Srbiji 

javljalo 7,5 kompanija, da bi 2012. njihov 

broj opao na 2,6! Danas trostruko manje 

firmi u Srbiji vjeruje da mogu dobiti neki 

“državni posao”. 

A ti pokušaji koštaju. Prema podacima 

Unije poslodavaca Srbije, tvrtke u 

Srbiji godišnje se jave na 41 javni natječaj, 

pri čemu ih samo prijavljivanje i dokumentacija 

koštaju oko 12 tisuća eura 

godišnje. A od primjera kako su državni 

projekti završavali prethodnih godina 

može se sastaviti priručnik za korupciju. 

Uvoz polovnih vlakova iz Švedske bez 

tendera, namjerno uvećavanje troškova 

renoviranja zgrade Aerodroma, nabava 

uniformi za Univerzijadu i gradnja kolodvorskog 

zahoda u Kraljevu za gotovo 

70 tisuća eura, samo su neki od poslova 

preko javnih nabava praćeni sumnjama 

da novac građana nije racionalno 

korišten. 

I dok se nova Vlada Srbije već afirmirala 

kao vlada koja najglasnije dosad stavlja do 

znanja da je ovaj problem prioritet, što je 

javnost dočekala zdušnim odobravanjem, 

ne treba izostaviti ni podatak Uprave za 

javne nabavke da je za prvih šest mjeseci 

2012. (što se poklapa s predizbornim i 

izbornim periodom), vrijednost pregovaračkih 

postupaka u kojima su uočene 

neregularnosti iznosila osam milijardi dinara 

(više od 70 milijuna eura), dok je za 

cijelu 2011. taj iznos bio oko tri milijarde 

dinara (oko 25 milijuna eura). 

Srbija nije ni Njemačka niti Švicarska 

da bi mogla podnijeti ovakve skokove. 

Srpska privreda je anemičan sistem. 

Njezina infuzija moraju biti jake institucije 

koje će se izboriti s ovom bolešću, 

zdrav pravosudni sistem koji će je izliječiti 

i kontrola svih koja će ga učvrstiti. 

10 

FORBES 

VELJAČA, 2013

Susret dvojice premijera 

planiran je kao značajan 

poticaj ekonomijama 

obiju zemalja 

Bez obračuna s korupcijom zdrav biznis je gotovo nemoguć. Zloupotrebe 

položaja kroz loše privatizacije, namještanje tendera i upravljanje 

kompanijama kroz osobni interes 

zarobili su industriju Srbije u prošlom 

stoljeću. U takvom ambijentu 

privreda nema mnogo šanse. 

Pritvaranjem Miroslava Miškovića 

zadovoljena je samo trenutna glad 

ogorčenih birača. Ta borba mora 

biti mnogo veća od jednog čovjeka, 

a ne može je ni voditi samo jedan 

čovjek. Jedino masovna i istinska 

politička volja da se korupcija u Srbiji 

zauzda može omogućiti zdravi 

Pritvaranjem 

Miroslava 

Miškovića 

zadovoljena je 

samo trenutna glad 

ogorčenih birača. 

Borba mora biti 

puno oštrija 

DRAŽEN ALEKSIĆ/CROPIX 

biznis. Dok se ona ne omasovi, u Srbiji 

ćemo i dalje slušati izjave kako će nam 

trebati tridesetak godina da dostignemo 

nivo razvoja industrije iz 1989. godine, uz 

rast bruto domaćeg proizvoda od najmanje 

7,5 posto godišnje, kako je nedavno 

rekla potpredsjednica Privredne komore 

Srbije. 

Za tri decenije srpska privreda poslovat 

će u 2043. godini, a prema vašoj 

računici tada će joj trebati još 54 godine 

da dostigne “aktualni” europski nivo. 

Ah, da, ispričavam se. Greška u računici. 

Rekli ste 7,5 posto BDP-a? Rast? Sretna 

nova 1959. 


FORBES 

RAZBIJANJE MITA 

JAVNE I PRIVATNE ŠKOLARINE 

TREĆI U EUROPI PO 

SKUPOĆI STUDIJA 

12 

FORBES 

VELJAČA, 2013

“Besplatno” obrazovanje, koje plaćaju porezni obveznici, 

u Hrvatskoj je u odnosu na standard građana skuplje od 

britanskog, njemačkog ili francuskog. Zašto se onda tako 

malo studenata odlučuje za privatno obrazovanje i kako 

opstaju privatna visoka učilišta? PIŠE: MIRELA LILEK 

THINKSTOCK 


FORBES 



Stvarni iznos školarine danas 

je barem deset puta veći od 

3650 kuna “glavarine” koju 

sada državne ustanove dobivaju 

po studentu, što je dovoljno 

za pokrivanje troškova studiranja 

na bilo kojem privatnom studiju, teza 

je Mislava Balkovića, dekana Visokog 

učilišta Algebra i predsjednika HUPove 

Udruge poslodavaca u obrazovanju. 

Iako bi ga u državi sa 

160 tisuća studenata, 

od kojih osam posto 

studira na privatnim 

učilištima, netko glatko 

nazvao obrazovnim 

heretikom, Balkovićeva 

je teza realna. Evo 

zašto. 

“Besplatno” obrazovanje 

plaćaju porezni 

obveznici i ono 

je, prema istraživanju 

Eurostata u Hrvatskoj 

,u odnosu na standard 

njenih građana (mjereno 

BDP-om po glavi 

stanovnika) treće 

najskuplje u Europi, 

skuplje od britanskog, 

njemačkog ili francuskog. 

Gledajući u tom 

kontekstu, Balković 

naglašava da su cijene 

privatnog obrazovanja, 

koje su okvirno 

između dvadeset 

i četrdeset tisuća kuna 

po školskoj godini, 

značajno niže od cijena 

po školskoj godini 

koju plaćaju porezni 

obveznici za studiranje u državnom 

sustavu. Ipak priznaje: iz perspektive 

studenata radi se o velikoj investiciji 

za koju se nije lako odlučiti. Pri tome, 

dodaje, treba imati u vidu da danas u 

državnom obrazovnom sustavu postoji 

oko 110 posto mjesta za studiranje na 

teret poreznih obveznika u odnosu na 

broj maturanata koji uopće mogu studirati. 

To konkretno znači da se niti 

BILJANA GAURINA/CROPIX 

jedan student ne odlučuje na privatno 

visoko obrazovanje samo zbog toga što 

za njega nema mjesta u državnom sustavu, 

nego zato što to stvarno želi. 

Iako se može špekulirati da dio 

studenata odabire privatno obrazovanje 

radi jednostavnijeg dolaska do 

diplome, takav poslovni model pojedine 

ustanove bio bi dugoročno neodrživ, 

tvrdi Balković. “Ako znate da 

Kada se govori o visokom 

obrazovanju nije ključno pitanje 

je li ono privatno ili državno, 

nego je li kvalitetno ili ne. 

— MISLAV BALKOVIĆ, dekan Algebre 

vašoj usluzi konkurira državni visokoobrazovni 

sustav s dugom tradicijom, 

praktično neograničenim kapacitetom 

i ‘besplatnim’ studiranjem, jedina 

održiva strategija je trošak školarine 

opravdati vrhunskom kvalitetom, 

programom usklađenim s aktualnim i 

budućim potrebama te visokom zapošljivošću. 

Drukčiji pristup doveo bi do 

gubitka povjerenja poslodavaca i šire 

javnosti u pojedinu ustanovu i njene 

programe, što čak ni enormna ulaganja 

u promociju i marketing ne bi 

mogla anulirati”, kaže dekan Algebre 

i zaključuje kako oni privatni sustavi 

koji su ulagali u visoko obrazovanje 

prvenstveno iz želje za izgradnjom 

kvalitetnih i održivih ustanova, a ne 

u cilju brzog stjecanja zarade, čak i u 

vrijeme izražene gospodarske krize 

bilježe rast broja upisanih 

studenata. Zašto 

se onda tako malen 

postotak studenata 

odlučuje za privatno 

obrazovanje? 

“Složit ću se da je 

osam posto studenata 

na privatnim studijima 

malo, ali to je s 

druge strane i iznimno 

mnogo ako respektirate 

činjenicu da je za 

svakog od tih 15 tisuća 

studenata bilo mjesta 

za subvencionirano 

studiranje u državnom 

sustavu i ako tu 

brojku stavite u kontekst 

relativno kratke 

tradicije privatnog 

visokog obrazovanja 

u državi”, odgovara 

Balković. Smatra da 

kvalitetne ustanove 

unutar ovog sustava 

imaju perspektivu jer 

su s jedne strane financijski 

učinkovite, s 

druge okrenute gospodarstvu 

znatno više od 

državnog obrazovnog 

sustava, a u ovih su deset godina naučile 

i kako funkcionirati u razmjerno 

nepovoljnim uvjetima. 

“Kada se govori o visokom obrazovanju, 

nije ključno pitanje je li ono privatno 

ili državno, nego je li kvalitetno 

ili ne. U svijetu postoje i državna i privatna 

vrhunska sveučilišta, pa su tako 

na Šangajskoj listi 500 najboljih sveučilišta 

u svijetu prva tri u 2012. godini 

14 

FORBES 

VELJAČA, 2013

(Harvard, Stanford i MIT) privatna, 

dok državni UC Berkeley slijedi na četvrtom 

mjestu”, podsjeća Balković, primjećujući 

da se kvaliteta visokog obrazovanja 

često promatra kroz prizmu 

njegove cijene, što je načelno ispravno. 

“Ne ulazeći dublje u diskusiju i analizu 

ima li obrazovanje sva svojstva javnog 

dobra, složit ću se s poznatom parolom 

‘znanje nije roba’ samo da bih naglasio 

kako obrazovanje zaista 

jest usluga i kako 

tu uslugu uvijek netko 

plaća”, upozorava dekan 

trenutačno službeno 

najbolje ocijenjenog 

stručnog studija u Hrvatskoj. 

No, što student 

dobiva za plaćenu 

školarinu? Ustaljeni 

mit da je nakon uplate 

30-ak tisuća kuna 

dovoljno prošetati 

kroz privatan studij 

u razgovoru za Forbes 

demantirali su, 

dakako, privatni dekani 

redom. Đurđica 

Jurić, dekanica RRiF 

Visoke škole za financijski 

menadžment u 

Zagrebu objašnjava 

zašto logika privatnog 

poduzetnika u 

obrazovanju koji želi 

opstati ne leži u tomu 

da propušta studente 

kroz sustav samo 

zbog visoke školarine. 

“Kada smo osnivali visoku 

školu, osnivač i 

ja osobno postavili smo jasne uvjete 

i kriterije kvalitete. Ako se poklanjaju 

ocjene i gleda studentima kroz prste, 

onda visoka škola nema smisla. Zapravo, 

tada više ništa nema smisla! 

Jer statističko povećanje broja obrazovanog 

stanovništva u Hrvatskoj nema 

značenje za razvoj gospodarstva 

ako se ono temelji na formi iza koje 

ne stoji stečeno znanje mladih. Stoga 

NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX 

tvrdim da RRIF ne izdaje diplome 

bez pokrića”, kaže Jurić. 

Iznimno komunikativna dekanica 

tvrdi kako im se događalo da studenti 

odu sa studija i kao razlog navedu da 

im je kod njih bilo preteško. “Kad se 

ta situacija prvi puta dogodila, zapitala 

sam se treba li biti pragmatičan ili 

dalje treba zadržati kriterije u svrhu 

postizanja kvalitete. Odlučili smo se, 

Ako se poklanjaju ocjene i 

gleda studentima kroz prste, 

onda visoka škola nema smisla. 

Tada više ništa nema smisla. 

— ĐURĐICA JURIĆ, dekanica RRIF-a 

naravno, za ovo drugo”, kaže. Činjenica 

jest da bilježe pad broja upisanih 

studenata, što je očekivano jer je pala 

platežna moć građana, a tvrtke njihovih 

izvanrednih studenata imaju 

probleme s likvidnošću . “U ovakvim 

uvjetima malim privatnim visokoškolskim 

ustanovama vrlo je teško poslovati. 

Studentima pokušavamo pomoći 

obročnim plaćanje, uveli smo i 

mogućnost kreditne otplate školarine, 

pri čemu visoka škola studentima za 

vrijeme redovitog trajanja studija pokriva 

kamate. Najboljim studentima 

dajemo i stipendije”, kaže Jurić koja, 

kao i mnogi mali ili srednji privatni 

poduzetnici, smatra da je njihova sreća 

što su usko specijalizirani. 

“Iako smo mali i imamo ukupno 170 

studenata, naša je prednost u tome što 

možemo promptno 

pratiti učestale promjene 

u struci, posebno 

na području 

poreza. Uzmimo primjer 

novouvedene 

fiskalizacije. Predavanja 

o fiskalizaciji 

održali smo prvi dan 

nastave nakon novogodišnjih 

praznika, 

iako to nije bilo u nastavnom 

planu. Naši 

studenti završavaju 

studij s najsvježijim 

informacijama iz 

struke. Oni znaju sastaviti 

završni račun 

za male i srednje poduzetnike, 

povezati 

porezne i računovodstvene 

propise, a za 

ispostavljanje faktura, 

obračun plaća i slično 

poslodavac ih neće 

trebati dodatno educirati. 

Jer to je svrha 

stručnih studija i po 

tome se razlikuju od 

znanstvenih studija. 

I točno je, mi bilježimo 

postupni priljev 

studenata sa sveučilišnih studija, koji 

- kako to sami kažu - žele naučiti struku 

”, kaže dekanica RRIF-a. 

S obzirom na to da ni kune ne dobivaju 

od države ili lokalne zajednice, 

već se pokrivaju isključivo od školarina, 

trenutačno i uz naizgled visoku školarinu 

od 32 tisuće kuna teško pokrivaju 

materijalne troškove. “Da nemamo 

potporu osnivača, odnosno da nismo 


FORBES 



sastavni dio RRiF Grupe, bilo bi nam 

još teže”, tvrdi Đurđica Jurić. Ima li 

šanse da snize školarinu i time privuku 

više studenata? Ima, odgovara, uz uvjet 

uključivanja privatnog visokog obrazovanja 

u sustav državnih potpora. 

Što na to kaže državna administracija? 

Ima li izgleda da se privatnici u 

visokom obrazovanju ikada razvesele 

proračunskom “pogurancu”, što 

je praksa u mnogim 

zemljama, pitali smo 

pomoćnicu ministra 

znanosti Ružicu Beljo 

Lučić. I ostali iznenađeni 

odgovorom. 

“Zakon o znanstvenoj 

djelatnosti i visokom 

obrazovanju 

predviđa mogućnost 

financiranja privatnih 

visokih učilišta iz 

državnog proračuna 

uz preporuku Nacionalnog 

vijeća za 

visoko obrazovanje. 

Dosad Nacionalno 

vijeće nije donijelo 

takvu preporuku ni 

za jedno privatno visoko 

učilište”, kaže 

pomoćnica ministra, 

čiji odgovor zbunjuje 

jer su članovi Nacionalnog 

vijeća i dekani 

privatnih visokih 

škola. “S obzirom na 

to da javna visoka 

učilišta raspolažu s 

dovoljnim resursima 

za upisne kvote kojima 

se može pokriti 

PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX 

potreba, odnosno ukupne kvote na javnim 

visokim učilištima su i veće nego je 

kohorta maturanata koji upisuju studij, 

nema potrebe da se iz državnog proračuna 

financiraju dodatno i privatna 

visoka učilišta”, zaključuje pomoćnica 

ministra. 

Priznaje, međutim, da je Vlada odlukama 

o subvenciji participacija studenata 

na javnim visokim učilištima 

Privatno austrijsko sveučilište 

ima 3000 studenata, a država 

im sufinancira 80% troškova. 

Zato vjerujem u ulazak u EU. 

— ANTE ČORKALO, dekan Minerve 

stavila u nešto nepovoljniji položaj privatna 

visoka učilišta, a tomu je svakako 

pridonijela i gospodarska situacija u 

zemlji. No, kaže Beljo Lučić, opstat će 

ona privatna učilišta koja pružaju kvalitetno 

obrazovanje proporcionalno 

uloženom novcu za školarine. 

Jedna od mogućih varijanti koja bi 

privatna visoka učilišta dovela u ravnopravniji 

položaj u odnosu prema javnim 

visokim učilištima, jest uspostava 

novog sustava subvencija studenata 

iz državnog proračuna putem vaučera, 

u kojem bi studenti mogli odlučiti 

hoće li svoju subvenciju iskoristiti na 

javnom ili privatnom visokom učilištu. 

No ta promjena, odmah rasvjetljava 

Beljo Lučić, nije izgledna u sljedeće tri 

godine, za koje su potpisani ugovori 

između Ministarstva i javnih visokih 

učilišta o subvenciji participacija studenata 

u troškovima studija. 

“Žao mi je što sustav vaučera nije 

predviđen za uvođenje u skorije vrijeme, 

što znači da će hrvatski porezni 

obveznici još neko vrijeme plaćati izrazito 

skupo visoko obrazovanje u odnosu 

na svoj životni standard - ponavljam, 

trenutno treći najskuplji sustav u Europi. 

Apsolutno u prilog promišljanju 

MZOS-a ide i podatak 

o efikasnosti modela 

vaučera koji su uvele 

baltičke zemlje kako bi 

povećale učinkovitost 

svoga visokog obrazovanja”, 

komentira 

odgovor Ministarstva 

znanosti Mislav Balković 

iz Algebre i HUP-a. 

Na ovaj način, dodaje, 

dugoročno profitiraju 

svi: studenti jer ih se 

počinje tretirati kao 

odgovorne investitore 

u vlastitu budućnost, 

sve obrazovne 

ustanove jer promiču 

kvalitetu te na koncu 

društvo jer izgrađuje 

bolje obrazovanje. 

No, u privatnom 

visokom obrazovanju 

ima i onih potpomognutih 

sredstvima 

lokalne zajednice ili 

grada. Takvo je Veleučilište 

Hrvatsko zagorje 

Krapina. U početku, 

prije pet godina, imali 

su četrdesetak studenata, 

a ove ih je akademske 

godine 60. “Školarina za jednu 

godinu studija iznosi 18 tisuća kuna, 

upola manje nego na drugim privatnim 

školama i veleučilištima jer VHZK pod 

vrlo povojnim uvjetima koristi prostore 

Srednje škole u Krapini, laboratorije, 

kompjutorske učionice. Osim toga, u 

okviru svojih mogućnosti materijalno 

pomaže Općina Krapina”, kaže prodekan 

Veleučilišta Husein Pašagić. 

16 

FORBES 

VELJAČA, 2013

S druge strane zemljopisne karte, bez 

lokalne ili državne pomoći, Visoka poslovna 

škola Minerva (oko 200 studenata, 

školarina oko 25 tisuća kuna) uspjela 

je na studij u Dugopolju privući studente 

iz Kanade, Rusije, Libije i Njemačke, 

no danas se ipak pozivaju na blagodati 

Austrije. “Privatno austrijsko sveučilište 

ima više od 3000 studenata, država 

im sufinancira 80 posto svih troškova 

i sve svoje zahtjeve prema državnim 

službama rješavaju unutar 30 dana. 

Vjerujem da će se ulaskom Hrvatske u 

EU mijenjati svijet i privatne ustanove 

će napokon zauzeti mjesto prestižnih 

studija kao i u svijetu. Privatno poduzetništvo 

je nositelj gospodarstva svake 

države. Proračun grada Beča pune oko 

90 posto privatne firme, one koje kod 

nas, nažalost, svakim danom nestaju”, 

kaže dekan Ante Čorkalo. 

Ipak, od tridesetak privatnih visokih 

učilišta u Hrvatskoj nijedno tijekom 

krize nije ugašeno (barem dosad), a u 

krnjem sustavu neki uspijevaju izvući 

i rastući profit. Veleučilištu VERN’ 

pripada najveći kolač studentske populacije. 

Od 2008. do danas, VERN’ je 

kao sustav narastao prosječno 25 posto 

u svim akademskim i poslovnim segmentima. 

Tako su im prihodi rasli s 

40 na 50 milijuna kuna, broj studenata 

s 1600 na 2000, broj studijskih programa 

s pet na devet, a broj zaposlenih 

sa 70 na 100. Dakle, tvrdi v.d. dekana 

VERN’-a i član Uprave Ozren Jureković, 

svi parametri su u održivom rastu 

što osigurava potpuno stabilne uvjete 

za poslovanje i daljnji rast i razvoj. “U 

dvadeset godina uspjeli smo razviti 

visokoefikasan i motiviran akademsko-poslovni 

sustav s više od stotinu 

stalno zaposlenih u grupaciji. Protekle 

godine ostvarili smo rekordan rast interesa 

za naše studijske programe: 30 

posto za prijediplomske i 40 posto za 

diplomske studije”, objašnjava. Školarinu 

nisu mijenjali i ona za trogodišnje 

prijediplomske studije iznosi od 26 do 

36 tisuća kuna, za dvogodišnje prijediplomske 

i stručne diplomske studije od 

36 do 45 tisuća. 

VERN’ - Programska matrica 

usklađena je s tržištem rada 

Značajka VERN’-a je stalni rad na 

razvoju u akademskom i poslovnom 

segmentu. Danas izvode devet 

studija s dopusnicama MZOS-a, jedan 

međunarodni MBA program te brojne 

programe cjeloživotnog obrazovanja. 

Po lepezi ponude studijskih i ostalih 

programa uvjerljivo se ističu u sektoru. 

U čemu je tajna njihova uspjeha? 

“Cijeli sustav postavljen je tako da je 

student u centru pažnje. Programska 

matrica fokusirana je na znanja i 

vještine koje su tražene na tržištu rada, 

a sadržaju se pristupa problemski i 

induktivno gdje god je to moguće. 

Poslodavce smatramo krajnjim korisnicima, 

pa su zato signali s tržišta rada 

najvažniji pokazatelj uspješnosti rada 

sustava. Unatoč izraženoj gospodarskoj 

krizi i visokoj stopi nezaposlenosti u 

Hrvatskoj, naši završeni studenti i dalje 

postižu jako dobru stopu zaposlivosti. 

Tako službeni podaci HZZ-a pokazuju da 

se trenutačno na Zavodu traži zaposlenje 

manje od pet posto VERN’-ovih 

— BRANKO ŠTEFANOVIĆ, 

osnivač VERN’-a 

BORIS KOVAČEV/CROPIX 

studenata. S ovom brojkom u današnjim 

uvjetima moramo biti zadovoljni, ali 

poduzimamo korake da to još smanjimo. 

Dolazak gospodarske krize predvidjeli 

smo na vrijeme (jednu godinu prije 

nastupanja) te smo tome prilagodili 

svoje poslovanje i ciljeve. Glavni ciljevi 

bili su da i u krizi nastavimo pružati 

visoku razinu akademske i poslovne 

usluge uz neprekinuti ambiciozan 

program razvoja. Zasad se čini da 

u tome uspijevamo. Ova godina po 

mnogočemu će biti godina u kojoj će 

se dodatno afirmirati međunarodni 

aspekt djelovanja VERN’-a. Intenzivira 

se međunarodna (Erasmus) razmjena 

studenata i profesora, a priprema se 

i druga godina izvođenja VERN’-ove 

Međunarodne ljetne škole na Visu. Usto 

planiramo sudjelovanje i prijave na programe 

koje sufinancira Europska unija te 

izvođenje i pokretanje novih programa 

s međunarodnim partnerima. I dalje 

očekujemo trendove u smjeru konsolidacije 

sektora privatnog obrazovanja”, 

kaže Ozren Jureković. 


Forbes 

VODIČ ZA LOBISTE 

KROZ METROPOLU 

APETIT, Jurjevska 65a 

Marcus 

Ferstl 

Čedo 

Maletić 

diplomati, šef europske komisije, 

strani bankari u prolazu Zagrebom 

MEDVEDNICA, križanje Bukovačke i Petrove 

Ivo 

Josipović 

Željko 

Rohatinski 

Ivan 

Šimonović 

Cico 

Kranjčar 

TAČ, Vrhovac 140 

Zoran 

Milanović 

Veljko 

Miljević 

Dubravko 

Artuković 

Zvonko 

Biljecki 

KORKYRA, 

B. Adžije 26 

Damir 

Kuštrak 

ULAZ KROZ 

ŽELUDAC 

Iako daleko od atmosfere okupljališta 

moćnih u Washingtonu i Bruxellesu, 

zagrebački lobisti dobili su svoje lovište 

PIŠE: BORIS OREŠIĆ 

BLACK ROCK, 

Savska 30 

Ivica 

Mudrinić 

LOBBY, Eurotower, Ivana Lučića 2a 

Petar 

Radaković 

Ivana 

Gažić 

Petar-Pierre 

Matek 

Slučajan susret u neformalnoj 

atmosferi prilika je za razmjenu 

ideja koje mogu rezultirati 

i poslom sklopljenim na 

obostrano zadovoljstvo. 

I u hrvatskom glavnom gradu tako 

postoje mjesta gdje se ministre, vodeće 

bankare i biznismene, može u prolazu 

gotovo laktom okrznuti, iskoristiti trenutak 

za upoznavanje, razmjenu posjetnica 

pa i razgovor na neutralnom 

terenu, najčešće bez kravate. 

Prava odredišta za lobiste su restorani 

koji su se isprofilirali kao 

okupljališta poslovne i političke elite, 

ljudi o čijim odlukama ovise mnogi 

poslovi i sudbine drugih ljudi i njihovih 

projekata. Zna se tako da premijer 

Zoran Milanović voli naporan radni 

dan završiti večerom u Dubravkinom 

putu, da se bankari okupljaju u Gallu 

u Hebrangovoj, a odvjetnici u Bocca 

Maraiju u Miramarskoj… Saborske 

zastupnike može se često susresti u 

18 

FORBES 

VELJAČA, 2013

OKRUGLJAK, Mlinovi 28 

vrh zagrebačke 

Gradske uprave 

SKENDER, 

Remete 168 

Milan 

Bandić 

10. TIP TOP (Blato), ugao Masarykove i Gundulićeve: Ante Žužul, Amir Muharemi 

13. VINODOL Teslina – saborski zastupnici, odvjetnici 

14. KORČULA, Teslina 17: Božidar Kalmeta, 

18. ESPLANADE: Davor Štern, Željko Čović, Ankica Mamić, Jadranka Sloković 

19. WESTIN: Ljubo Jurčić, Željko Kerum, Danko Končar, Davor Lukšić 

20. SHERATON: Diplomati i bankari na proputovanju 

DUBRAVKIN PUT, Dubravkin put 2 

Zdravko 

Mamić 

Zoran 

Milanović 

Veljko 

Ostojić 

Zoran 

Mamić 

Anica 

Martinović 

Iva 

Balent 

BALTAZAR, Nova Ves 4 

DIDOV SAN, Mletačka 11 

Davor 

Štern 

Nikica 

Valentić 

Božo 

Prka 

APETIT CITY, Masarykova 18 

Josip 

Leko 

Davor 

Bernardić 

Željko 

Kerum 

Jadranka 

Sloković 

Branko 

Štefanović 

Radimir 

Čačić 

Ante 

Kotromanović 

Mirando 

Mrsić 

GALLO, Hebrangova 34 

BOCCA MARAI, Miramarska 22 

Anton 

Kovačev 

Božo 

Prka 

Franjo 

Luković 

Čedo 

Prodanović 

Anto 

Nobilo 

Emil 

Tedeschi 

Miomir 

Žužul 

Ivo 

Čović 

Zdenko 

Adrović 

Emil 

Tedeschi 

Boris 

Vujčić 

Ankica 

Mamić 

Darko 

Ostoja 

Zdravko 

Mamić 

Ante 

Gotovina 

Andrija 

Kević 

Didovom snu na Gornjem gradu, dok 

predsjednik Ivo Josipović voli večerati 

u ne osobito otmjenoj gostionici 

Medvednica u Bukovačkoj. Dođete li 

tamo, postoje ne male šanse da netko 

od njih sjedi za susjednim stolom. 

Poduzetnici staroga kova nerado 

mijenjaju navike i drže se mjesta na 

koja odlaze godinama. Lako ih je pronaći 

u Vinodolu, Korčuli, Baltazaru ili 

Esplanadi. 

Mlade snage izborom restorana u 

središtu grada s ugodnim ambijentom 

i maštovitim specijalitetima vole ostaviti 

dojam na svoje goste. 

Takvih je lokala u središtu Zagreba 

sve više, no dovoljno malo da se nitko 

ne može dugo skrivati. Forbesov popis 

omiljenih okupljališta utjecajnih ljudi 

iz poslovnog i političkog svijeta mogao 

bi pomoći svima onima koji bezuspješno 

danima pokušavaju preko tajnica i 

glasnogovornika dogovoriti sastanak s 

važnim sugovornikom. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE 

COLAPIS d.o.o. 

BALIĆ NI U 

BIZNISU 

NIJE ZA 

USTUPKE 

Na otvorenju Olimpijskih igara 

u Pekingu 2008. hrvatsku je 

zastavu nosio rukometaš 

Ivano Balić, a olimpijski plamen 

zapalio je gimnastičar Li Ning. 

Sada je sudbina ponovno 

spojila dvojicu sportskih velikana, 

ovaj put u poslovnoj areni 

PIŠE: BORIS OREŠIĆ • FOTOGRAFIJE: DARKO MIHALIĆ 

Najbolji hrvatski rukometaš Ivano Balić, više puta 

proglašavan i najboljim igračem svijeta, nije u 

siječnju s hrvatskom reprezentacijom otišao na 

Svjetsko prvenstvo, ali je pun entuzijazma i samopouzdanja 

uplovio u poslovne vode. 

On je jedan od četvorice suvlasnika i osnivača 

tvrtke Colapis d.o.o. koja je postala ovlašteni 

agent za Hrvatsku kineske marke sportske 

opreme Li-Ning, s kojom planiraju osvojiti 

hrvatsko tržište. Proslavljeni sportaš koji će 

u travnju proslaviti 34. rođendan, Forbesu je 

prvi put javno priznao da već duže razmišlja 

o pokretanju privatnog biznisa kojim će se 

IVANO BALIĆ 

preuzeo je ulogu 

promotora nove 

sportske marke. 

Kada prestane igrati, 

sebe vidi u ozbiljnim 

poslovnim vodama 

SPORTAŠI POSLOVNOG 

DUHA: O detaljima 

poslovanja brinu se 

Balićevi partneri, 

ekonomist i maratonac 

Robert Franjković (38), 

inženjer građevinarstva i 

nogometaš Mario Bručić 

(37), danas sudac u 

malonogometnoj ligi, te 

ekonomist i rukometaš 

Goran Vinovrški (37) 

20 

FORBES 

VELJAČA, 2013

aviti kada privede kraju profesionalnu sportsku karijeru. 

Iako mu je reprezentacija s kojom je osvojio nebrojene 

medalje zalupila vratima pred nosom, Balićeva klupska karijera 

još nije gotova. Nakon zimskog odmora u rodnom Splitu 

i on je u siječnju otputovao u glavni grad Španjolske, gdje igra 

u klubu Atletico de Madrid, a božićno-novogodišnje praznike 

u Hrvatskoj je iskoristio i za smišljanje poslovne strategije 

sa svojim partnerima, suvlasnicima i najbližim suradnicima 

u tvrtki Colapis. To su trojica mladih Karlovčana koja već 

imaju zavidne karijere - Goran Vinovrški, Robert Franjković 

i Mario Bručić. 

Kako je Ivano u Madridu, a želi biti u tijeku s poslovima u 

Hrvatskoj, čuju se svakodnevno. Dokaz da baš nije onako kao 

što kaže izbornik reprezentacije Slavko Goluža koji se, navodeći 

razloge nepozivanja Balića u reprezentaciju, požalio da 

se Splićanin ne javlja na telefon. Dostupan je bio i Forbesu. 

“Radni vijek profesionalnih sportaša je poprilično kratak. 

Treba i nakon sporta nešto raditi. Gorana, Roberta i Marija 

dugo poznajem i dosta smo razmišljali čime bismo se mogli 

baviti. Li-Ning nam se učinio kao zgodna prilika pa smo s 

njima stupili u kontakt i krenuli u pregovore”, govori Balić 

koji je kao svima poznato lice preuzeo ulogu promotora nove 

sportske marke. 

“Kada jednog dana prestanem igrati, moći ći se više posvetiti 

i svim ostalim poslovima u tvrtki. Ovo mi je prvi put u 

životu da se nečime ozbiljno bavim izvan rukometa. Shvatio 

sam da se vidim u ozbiljnim poslovnim vodama. Nadam se da 

će se posao dobro razvijati i da započinjemo nešto što će dugo 

vremena trajati”, tvrdi novopečeni poduzetnik, dodajući kako 

mu je poseban izazov to što u novi poslovni projekt kreće u 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — COLAPIS d.o.o. 

Više je puta posjetio Kinu i imao priliku upoznati tamošnji 

način života. Kineze je, govori nam, doživio kao veoma 

radišne i disciplinirane ljude kod kojih se sve mora unaprijed 

isplanirati da bi išlo kao po špagi. Jako ga se, dodaje, dojmilo 

kako su Kinezi u poslu dobro organizirani. Baš kao profesionalni 

sportaši. 

Kad su u pitanju detalji poslovanja tvrtke, rukometaš 

prepušta riječ svojim u iskusnijim partnerima, rođenim 

Karlovčanima sa zagrebačkim adresama koji se druže još iz 

gimnazijskih dana. “Na temelju četverogodišnjeg ugovora 

potpisanog u svibnju prošle godine, Li-Ningovom robom od 

veljače ćemo opskrbljivati dućane u Hrvatskoj, za početak 

šest prodajnih mjesta u Zagrebu, Rijeci, Umagu i Opatiji. Mi 

se ne namjeravamo baviti maloprodajom, nego bismo htjeli 

da naši partneri trgovci na malo jednog dana otvore tzv. monobrend 

dućane, u kojima će se prodavati samo Li-Ningovi 

proizvodi”, otkriva Goran Vinovrški (37), najpričljiviji od trojice, 

što nije neobično s obzirom na to da je u tvrtki zadužen 

SUVLASNIK BRENDA Gimnastičar Li Ning, osvajač šest zlatnih 

medalja na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu 1982., “letio” je s 

bakljom iznad Olimpijskog stadiona u Pekingu 2008. godine 

jeku krize koja nije zahvatila samo Hrvatsku i Španjolsku u 

kojoj provodi najviše vremena, nego i globalnu ekonomiju. 

“Spreman sam uložiti cijeloga sebe i puno truda kako bi 

naša tvrtka bila što veća i uspješnija. Bit će tu puno posla. 

Ugovor s Atleticom traje mi do kraja ove sezone, nakon čega 

bih volio više vremena provoditi u Hrvatskoj, koja je moja 

domovina i u kojoj bih htio još mnogo toga ostvariti. Želja 

mi je da u Hrvatskoj bude što više uspješnih poduzetnika”, 

optimističan je Balić koji već neko vrijeme igra rukomet u 

Li-Ningovim tenisicama. Manje je poznato da u proteklih 

petnaestak godina profesionalnog bavljenja rukometom nije 

svoje ime sponzorskim ugovorom vezao ni uz jednu sportsku 

marku. Nije bio spreman na kompromis da zbog zarade nosi 

obuću i odjeću koja mu nije po volji, tim više što je zbog ozljeda 

često imao bolove u leđima. 

Kineski proizvodi nerijetko su na glasu kao manje kvalitetni. 

Ivano se na temelju vlastitog iskustva s time ne bi složio: 

“Danas se skoro sve proizvodi u Kini. Proizvodi mnogih 

svjetski poznatih marki nose oznaku Made in China. Igram u 

Li-Ningovim tenisicama i meni su jako dobre, a na nama kao 

distributerima je sada da ljudima u Hrvatskoj objasnimo kako 

su to kvalitetni proizvodi koje se isplati kupiti.” 

“LI-NING JE NAJBRŽE RASTUĆI 

BREND SPORTSKE OPREME NA 

SVIJETU. MNOGO ULAŽU U 

MARKETING SPONZORIRANJEM 

VRHUNSKIH SPORTAŠA, MEĐU 

KOJIMA SU I ČILIĆ I KARLOVIĆ.” 

za marketing i odnose s javnošću. Od 1988. do 2002. bio je 

profesionalni rukometaš pa Ivana poznaje već 15 godina. 

“Kako je Ivano od 2008. do 2012. igrao u Zagrebu dosta 

smo se družili pa i surađivali u Renault-Nissanu gdje sam 

radio, pa smo zaključili da dosta slično razmišljamo o biznisu. 

Kao bivši sportaš znam da između sporta i biznisa razlika 

nije toliko velika kao što se čini. U oba slučaja je cilj pobijediti 

konkurenciju. To nije floskula. Mnogo smo razgovarali i kada 

je Robert došao s idejom o Li-Ningu, svima nam je bilo jasno 

da je to pravi izbor”, ističe Vinovrški, po struci diplomirani 

ekonomist koji je od 2005. do 2012. bio direktor Renault- 

Nissana Hrvatska. 

Diplomirani ekonomist je i Robert Franjković (38) koji je 

karijeru gradio kao direktor prodaje u trgovačkim tvrtkama 

poput Magme i Lantee. Tamo se među ostalim bavio nabavom, 

distribucijom i prodajom tekstila i sportske opreme pa 

će i u novom poslu voditi glavnu riječ u prodaji i i financijama. 

Godinama je trenirao atletiku i još uvijek trči maraton. U 

travnju planira sudjelovati u maratonu u Zürichu. 

Inženjer građevinarstva Mario Bručić (37) godinama je 

vodio građevinske projekte, a još uvijek ima svoju tvrtku za 

nadzor i vođenje projekata, MB Plan. Dugo je igrao nogo- 

22 

FORBES 

VELJAČA, 2013

LICE BRENDA 

Hrvatska će biti 

trinaesta zemlja u 

Europi u kojoj će se 

moći kupiti Li-Ningove 

kolekcije sportske 

obuće dizajnirane u 

Finskoj 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — COLAPIS d.o.o. 

met i sudac je u hrvatskoj malonogometnoj ligi. U tvrtki je 

zadužen za prodaju opreme klubovima i logistiku. Hrvatska 

će, kažu nam, postati trinaesta zemlja u Europi u kojoj će se 

moći kupiti Li-Ningove kolekcije sportske obuće i odjeće za 

velik broj sportova. Sva roba koja će se prodavati u Hrvatskoj 

dizajnirana je u Finskoj, u tekstilnoj tvrtki L Fashion 

Group s kojom je Li-Ning prije dvije godine sklopio ugovor 

da preuzme razvoj kineskog brenda u Europi. Naime, kolekcije 

koje se prodaju u Kini bitno se razlikuju od europskih 

jer Europljani i Kinezi sasvim različito doživljavaju modu. 

Pokušao je prije desetak godina Li-Ning u Europi prodavati 

svoje proizvode istovjetne onima u kineskim dućanima. 

Nije išlo. Ono što je Kinezima lijepo, kod nas bi vjerojatno 

malo tko kupio. 

Kineska tvrtka postoji od 1989. godine i u vlasništvu je Li 

Ninga, proslavljenog gimnastičara koji je na Svjetskom prvenstvu 

u Zagrebu 1982. godine osvojio šest zlatnih medalja. 

Upravo je Li Ning 2008. upalio olimpijski plamen na otvorenju 

Olimpijskih igara u Pekingu, na kojem je, na čelu kolone 

naših sportaša, hrvatsku zastavu nosio Ivano Balić. 

“Li-Ning je najbrže rastući brend sportske opreme na 

svijetu. Mnogo ulažu u 

marketing, prvenstveno 

sponzoriranjem vrhunskih 

sportaša među kojima su i 

hrvatski tenisači Marin Čilić 

i Ivo Karlović, a donedavno 

i Ivan Ljubičić. Pratili smo 

malo te svjetske brendove i 

shvatili da Li-Ning ima veliki 

potencijal. Kontaktirali smo 

Kineze, a oni su nas uputili 

na svoje europske partnere u 

Finskoj. S njima smo krajem 

2011. započeli pregovore koji 

su trajali pola godine”, otkriva Franjković. Uslijedili su razgovori 

s maloprodajnim lancima koji će u veljači na svojim 

policama ponuditi Li-Ningovu proljetno-ljetnu kolekciju. 

Riječ je, uvjeravaju nas Karlovčani, o proizvodima koji se 

po kvaliteti materijala i izrade, kao i po dizajnu, mogu mjeriti 

s najpoznatijim svjetskim brendovima poput Nikea i Adidasa, 

a cijena im je 20 posto niža od konkurencije. Tenisice u kakvima 

igra Ivano Balić u maloprodaji će, primjerice, koštati 749 

kuna. Za početak će u Hrvatskoj prodavati oko 400 različitih 

artikala obuće i odjeće za žene, muškarce i djecu. 

Prošle godine, govori Vinovrški, u Hrvatskoj je prodano 

sportske opreme u vrijednosti od 75 milijuna eura. Cilj im je 

za četiri godine zauzeti 5 do 7 posto tržišnog udjela. Li-Ningova 

globalna strategija je da do 2020. postane jedan od pet 

najpoželjnijih sportskih brendova, a do tada, očekuju partneri 

iz Colapisa, kineska bi marka mogla u Hrvatskoj biti među tri 

najpopularnije. 

U HRVATSKOJ JE LANI PRODANO 

SPORTSKE OPREME ZA 75 MILIJUNA 

EURA. EKIPA IZ COLAPISA ŽELI ZA 

ČETIRI GODINE OSVOJITI 5 DO 7 

POSTO TRŽIŠNOG UDJELA I POČETI 

RADITI S DOBITI, UZ 5 MILIJUNA 

EURA GODIŠNJEG PROMETA 

“Marketinški nam Ivano mnogo znači jer će profesionalni 

sportaši znati da on ne bi nosio nešto sumnjive kvalitete. Mnogi 

nas pitaju kako to da smo se u krizi odlučili pokretati posao i u 

njega uložiti svoj privatni kapital. Iz vlastitih iskustava zaključujemo 

da je upravo kriza vrijeme kada treba započinjati nove 

poslove, a ne se izvrnuti na leđa i čekati bolje dane. Radeći za 

velike tvrtke shvatili smo i kako velike svjetske kompanije često 

ne shvaćaju specifičnosti pojedinog lokalnog tržišta. Velike 

korporacije često žele sav rizik poslovanja prebaciti na lokalnog 

distributera i maloprodaju. Mi smatramo da taj rizik treba 

disperzirati jer roba nije prodana u trenu kada je od nas preuzme 

dućan, nego tek kada se nađe u rukama konačnog kupca. 

Da bi roba što prije pronašla krajnjeg kupca, dućanima ćemo 

nuditi povoljnije komercijalne uvjete i marketinšku potporu”, 

kaže Vinovrški, dodajući da je hrvatsko tržište sportske opreme 

u odnosu na pretkriznu 2008. palo za značajnih 30 posto. Neki 

su se brendovi povukli, mnogi dućani su propali. 

“Mi zato želimo surađivati samo sa zdravim maloprodajnim 

lancima koji su godinama prisutni na tržištu, što znači 

da su pouzdani i profesionalni. Cilj nam je postupno širiti 

broj artikala i broj dućana u kojima ćemo biti prisutni u svim 

većim hrvatskim gradovima”, 

naglašava Franjković. Očekuje 

da će već do kraja ove godine 

u Hrvatskoj prodati robe 

u vrijednosti od dva milijuna 

kuna. Time ni izdaleka neće 

pokriti ulaganja. Da bi počeli 

ostvarivati profit trebat će im, 

procjenjuju, četiri godine, a 

tada bi im godišnji promet 

trebao biti oko 5 milijuna eura, 

ili oko 37 milijuna kuna. 

Budući da su četvorica, dijele 

ulaganja, profit i rizik. Kada je 

više ljudi u poslu, lakše se, kažu, odlučiti na ulaganje. 

Kapitaom ih, govori Bručić, prati i banka koja pokriva godišnje 

troškove naručene robe. Kada su tražili banku, susreli 

su se s problemom nedostupnosti svježeg kapitala. To znači 

da se banke veoma teško odlučuju financijski pratiti start-up 

kompanije. 

“Tržišta se razlikuju. Skandinavci prilikom kupnje prvo 

gledaju omjer cijene i kvalitete, dok kod nas kupac traži 

brend. Mi smo vrlo brend senzitivno tržište, što je karakteristika 

svih mediteranskih zemalja. Kriza je dobro vrijeme 

da se mijenjaju takve navike, jer se jednako kvalitetan proizvod 

često može kupiti i za manje novca”, govori Vinovrški. 

Smeta mu što hrvatska javnost trgovce često doživljava kao 

poduzetnike drugoga reda, manje vrijedne od onih koji nešto 

proizvode. Ivano i partneri nemaju grižnju savjesti da će uzeti 

kruh iz usta nekom domaćem proizvođaču, jer se roba kakvu 

će oni prodavati u Hrvatskoj i ne proizvodi. 

24 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

MARIN BOSOTINA — CHRONO SPLIT 

SPREMAN ZA 

PARTNERSTVO 

S JAVNIM 

ZDRAVSTVOM 

Marin Bosotina, vlasnik švicarske tvrtke 

Chronolab i splitske tvrtke Chrono poziva državu 

da se priključi ulaganjima u završnu fazu njegova 

medicinskog centra u Dugopolju. Riječ je, tvrdi, o 

razvoju najjeftinijeg oblika zdravstvene skrbi 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK • FOTOGRAFIJE: JOŠKO ŠUPIĆ/CROPIX 

Nedavno je u medijima 

prilično snažno odjeknula 

izjava Marina 

Bosotine, vlasnika 

tvrtke Chrono i ravnatelja 

njezina Medicinskog centra 

Analiza u Dugopolju, da će centar 

najsiromašnijim građanima usluge 

pružati besplatno. 

Dojam je da Bosotinu pomalo ljuti 

što u hrvatskom zdravstvu partnerstvo 

javnog i privatnog sektora ne 

funkcionira dobro. 

“Čak i najprofitabilnije i potpuno 

tržišno orijentirane američke klinike 

rade besplatno za socijalno najugroženije 

skupine građana. To je dio poslovne 

kulture, jer nijedna zdravstvena ustanova 

ne bi smjela izbjeći svoju moralnu 

obvezu da obradi svakog pacijenta, bez 

obzira na njegov status. Istina, mora se 

voditi računa da se to ne zloupotrijebi. 

Sustav zdravstvene zaštite koji razvija 

Poliklinika Analiza imat će sličan pristup. 

Onaj koji bude plaćao uslugu bit će 

siguran da će dobiti vrhunsku uslugu, a 

dio prihoda usmjerit ćemo i prema osobama 

koje to ne mogu platiti. Tu će biti 

propisana jasna pravila, sve će se znati 

unaprijed”, objašnjava Bosotina. 

U svemu tome, prema njegovim riječima, 

važno je privesti kraju projekt 

Poliklinike Analiza kako bi bio na planiranoj 

razini, te da se u projekt uključi 

hrvatski zdravstveni sustav iz čisto pragmatičnog 

razloga. Bosotina, naime, 

tvrdi da je riječ o daleko najjeftinijem 

obliku zdravstvene skrbi - država bi 

mogla biti partner jer bi se tako uložilo 

26 

FORBES 

VELJAČA, 2013

iZAZOV VLADI Privatno 

zdravstvo može ponuditi 

ključna rješenja za tri do 12 

mjeseci, po cijenama nižim 

od sadašnjih u državnim 

bolnicama, tvrdi Bosotina 

najmanje proračunskog novca, a građani 

bi dobili neophodnu skrb. Druga 

je opcija da se u projekt uključi inozemni 

partner, koji će uz neka ulaganja 

poslovati na potpuno komercijalnim 

osnovama, kaže Bosotina i dodaje: 

“Ako odgovorni propuste prigodu i ne 

pronađu zajednički jezik s privatnim 

investitorima, morat će se potražiti 

inozemni partner. Šteta, jer je stanje 

u hrvatskom zdravstvenom sustavu 

loše. Nema novca ni za osnovne potrebe, 

kamoli za značajnije investicije u 

podizanje razine kvalitete medicinske 

usluge građanima.” 

Kapacitet zdravstvenih usluga može 

se povećati gradnjom novih objekata 

što je, kaže Bosotina, skupo i dugotrajno, 

a drugi je način produljiti turističku 

sezonu i ozbiljno pokrenuti medicinski 

turizam, kako pacijenti iz Europske 

unije ne bi zbog povoljnih zdravstvenih 

usluga išli u Tajland i Indiju, nego 

u Hrvatsku. 

Poliklinika Analiza ima i novi projekt 

kojim pokreće novi vid skrbi o 

DR. BUSINESS 

Magistar farmacije Marin Bosotina je 

nakon petogodišnjeg rada u farmaceutskoj 

tvrtki Pharmacia&Upjohn napustio 

Split i 1988. otišao u Njemačku, 

gdje je otvorio konzultantsku tvrtku, a 

potom postao vlasnik tvrtke Chronolab 

AG Švicarska koja se bavi proizvodnjom 

i distribucijom dijagnostičkih 

reagensa i prodajom laboratorijske 

opreme. Tvrtka posluje u 35 država. U 

Splitu je početkom 90-ih osnovao sestrinsku 

tvrtku Chrono, a 2000. godine 

otvorio je polikliniku Analiza. 


FORBES 

MARIN BOSOTINA — CHRONO SPLIT 

KONCEPT Osim zdravstvenih usluga građanima, poliklinika Analiza nudila bi apartmanski smještaj starijim osobama i “zdravstvenim” turistima 

starijim osobama. Riječ je o smještaju 

starijih osoba u luksuznim apartmanima, 

uz 24-satnu zdravstvenu skrb 

za pacijente kojima je takva skrb potrebna. 

“U izdvojenom krilu možemo 

ponuditi 100 apartmana ljudima kojima 

je neophodna medicinska skrb ili 

je žele imati u blizini. Pregovaramo 

s potencijalnim partnerima da nam 

se pridruže u razvoju tih smještajnih 

kapaciteta, imamo ambiciju i dovesti 

partnera u projekt medicinskog turizma, 

a pred realizacijom smo ugovora 

koji će sve putnike s kruzera koji 

posjećuju Split usmjeravati prema 

Medicinskom centru Analiza. To je 

točno onakav koncept kakav u javnosti 

zastupa ministar zdravstva”, ističe 

Marin Bosotina. 

Za stavljanje 100 apartmana u funkciju 

staračkog doma potrebna je investicija 

od 60 tisuća eura po krevetu, a u 

ovom bi slučaju investicija bila devet 

tisuća eura po krevetu, kaže Bosotina, 

dakle na sto apartmana može se postići 

veća razina skrbi za starije za samo 

1,9 umjesto 12 milijuna eura: “Kod 

nas je investiciju moguće dovršiti za 

tri mjeseca, a za gradnju staračkog doma 

potrebno je najmanje dvije godine. 

Prednost je ovog ulaganja i to što je 

stanovnicima i korisnicima apartmana 

zdravstvena skrb na raspolaganju u 

sklopu istog kompleksa. Investitori u 

staračke domove u najboljem slučaju 

“SVE SE TO MOŽE 

NAPRAVITI ZA 

NEKOLIKO MJESECI, 

A NE ZA DESET 

GODINA KADA 

MNOGI OD NAS 

NEĆE BITI ŽIVI.” 

imaju ambulantu u prizemlju.” Bosotina 

smatra da je ovakav projekt veliki 

izazov i Vladi RH da odluči hoće 

li ovakve ustanove ostati u domaćim 

ili stranim rukama, te velika prigoda 

da riješi zdravstvenu skrb u Dalmaciji 

koja je osjetno ispod razine hrvatskog 

prosjeka, a daleko ispod razine 

zdravstvene skrbi dostupne građanima 

Zagreba: “Sve se to može napraviti za 

nekoliko mjeseci, a ne za deset godina 

kada mnogi od nas neće biti živi.” 

Hrvatska je na 35. mjestu od 44 europske 

zemlje po broju bolnica na 100 

tisuća stanovnika, a od 20 hrvatskih 

županija Splitsko-dalmatinska je po 

broju bolnica na samom dnu. Postoji 

KBC Split i bolnica za rehabilitaciju 

Biokovka. Županijske blonice nema, 

a usluga Hrvatskog zavoda za zdravstveno 

osiguranje u županijskim je 

bolnicama jeftinija. U Dalmatinskoj 

zagori koja ima 110 tisuća stanovnika, 

otprilike kao Šibensko-kninska 

28 

FORBES 

VELJAČA, 2013

OSOBNE I SPORTSKE VEZE 

OŽENJEN KONKURENCIJOM Marin Bosotina se 2003. oženio vlasnicom kompanije 

Lab Center de Mexico, čija mu je tvrtka izravni konkurent na tom tržištu. Tako danas 

živi i u Splitu i u Ciudad de Mexicu. Otac je petero djece. Na njegovoj je jedrilici 

Beneteau 57 hrvatski jedriličar Leo Lemešić krenuo na put oko svijeta, a trebao bi 

mu se priključiti i Bosotina. Počasni je konzul Meksika u Hrvatskoj 

županija, nema primjerice niti jedne 

bolnice, dok Šibensko-kninska županija 

ima bolnicu u Šibeniku i bolnicu 

u Kninu. Istočni dijelovi Splitsko-dalmatinske 

županije dio su Hrvatske 

najudaljeniji od bolnice. 

Medicinski centar Analiza ima 11,3 

tisuće četvornih metara, a zgrada sa 

smještajnim jedinicama 3537 kvadrata. 

U sklopu centra nalaze se prostorije 

za laboratorijsku i radiološku dijagnostiku, 

genetsko testiranje, dvije operacijske 

dvorane i 14 specijalističkih 

ordinacija. Klijentima poliklinike na 

raspolaganju su i savjetovališta za 

suzbijanje glavobolje, boli, alergijskog 

rinitisa, tjeskobe i stresa, centar za 

medicinsku regulaciju tjelesne mase 

te estetski, dermatološki i kirurški antiaging 

program. Dosad je u centar uloženo 

oko 60 milijuna, a za dovršetak bi 

bilo potrebno još oko 30 milijuna kuna. 

Druga faza gradnje predviđa završetak 

multifunkcionalne rehabilitacijske 

dvorane u podrumu, operacijskog bloka 

s četiri operacijske dvorane i pratećim 

jedinicama, specijalne bolnice za 

kirurgiju i internu medicinu, dodatnih 

zdravstvenih sadržaja poput centra za 

dijalizu, stomatološke poliklinike te 

multifunkcionalnih smještajnih jedinica 

od trećeg do sedmog kata. Trenutna 

procijenjena tržišna vrijednost 

Medicinskog centra Analiza je nešto 

više od 17 milijuna eura. 

“NE MOŽE SE UIME 

DRŽAVNIH INTERESA 

ZA ZDRAVSTVENU 

USTANOVU POTROŠITI 

ČETIRI PUTA VIŠE OD 

ONOG ŠTO ULOŽI 

FOND ILI PRIVATNIK.” 

Treba definirati strategiju razvoja i 

viziju zdravstva, kaže Bosotina, napominjući 

da smo od Ministarstva zdravlja 

napokon dobili takav dokument s 

projekcijom do 2020. godine. “Ne može 

se uime državnih interesa trošiti naš 

novac za zdravstvenu ustanovu i pritom 

potrošiti četiri puta više od onog 

što uloži investicijski fond ili privatnik. 

Gdje je ta odgovornost nakon ulaganja? 

Gdje se to povjerenje može unovčiti ili 

hipotekarno naplatiti, kako se to traži 

od svih nas ‘običnih smrtnika i poreznih 

obveznika’ kad kupimo stan ili 

auto, otvorimo obrt, pokrenemo firmu 

ili ne platimo račun po kreditnoj kartici? 

Privatno zdravstvo može ponuditi 

rješenja koja će promijeniti situaciju 

u Hrvatskoj za tri do 12 mjeseci, bez 

ulaganja i po cijenama usluga nižim 

od sadašnjih u državnim bolnicama. 

S druge strane, zašto ne bismo imali i 

medicinski turizam koji bi produžio 

sezonu i donosio prihode svima nama”, 

pita Bosotina. 

Bosotina nije pobornik privatizacije 

postojećih zdravstvenih ustanova jer 

smatra da državni zdravstveni sustav 

ne bi smio doći u vlasništvo pojedinaca: 

“U svim razvijenim zemljama uz državno 

zdravstvo imate i privatnu inicijativu 

koja ga nadopunjuje i konkurira 

mu, ostavljajući pacijentu pravo druge 

opcije. Odavno je Hrvatska napustila 

put jednostranačkog sustava. Uime 

koga onda braniti monopol HZZO na 

polju bolničkog zdravstvenog osiguranja? 

Možda uime 0,5 posto populacije 

koja si može priuštiti da plati nekoliko 

desetaka tisuća kuna za operaciju u 

privatnoj bolnici? Oni mogu poći na 

liječenje i izvan Hrvatske, ali znatan 

broj stanovnika može mjesečno odvajati 

nekoliko stotina kuna, tako osigurati 

drugu opciju i osloboditi mjesto 

i sredstva za one koji to sebi ne mogu 

priuštiti. Modeli dosadašnje suradnje 

između privatnog i javnog sektora u 

zdravstvu ostavili su gorak okus, kao i 

privatizacija. Ali ima i drugih modela 

koji nemaju takav predznak”, zaključuje 

Bosotina. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — ŽELJKO MRVELJ, TDU 

EUROPA MOTA 

HRVATSKI 

DUHAN IZ 

VREĆICE 

Domaći rezani duhan po kvaliteti je u gornjoj 

polovici svjetske ponude. Da nema šverca prodavali 

bismo ga gotovo trostruko više nego danas, tvrdi 

Željko Mrvelj, osnivač prve tvornice rezanog duhana 

u Hrvatskoj i jedne od rijetkih tvrtki u gospodarski 

zamrloj Lici. Dosad su u nju uložili oko sedam 

milijuna eura. Ove godine namjeravaju udvostručiti 

proizvodnju zbog ulaska u EU, gdje su trošarine na 

rezani duhan dvostruko manje nego na cigarete 

PIŠE: BORIS OREŠIĆ • FOTOGRAFIJE: DARKO MIHALIĆ 

30 

FORBES 

VELJAČA, 2013

ŽELJKO MRVELJ 

“Zbog šverca rezanog 

duhana državni proračun gubi 

milijardu kuna godišnje. 

Država neće imati koristi 

od povećanja trošarina na 

duhanske proizvode dok se 

ne počne ozbiljnije 

obračunavati sa 

švercerima.” 

Drastična poskupljenja cigareta dijelu su pušača u zadnje 

vrijeme samo razlog više da se otarase nezdrave navike. 

Neki, koji usprkos besparici ne žele ili možda ne mogu 

živjeti bez udisanja duhanskog dima, rješenje su našli u 

rezanom duhanu koji se na kioscima prodaje u vrećicama. 

Sami ga motaju u papir i puše. Malobrojniji su oni kojima motanje duhana 

naprosto predstavlja veći užitak. Vode se logikom da, kada već puše, žele 

znati što puše. Prema statistikama Europske unije, 20 posto pušača ne 

kupuje cigarete nego duhan. U Hrvatskoj nikad nije napravljeno slično 

istraživanje, no za pretpostaviti je da je brojka nešto manja. I cigarete 

su kod nas još uvijek osjetno jeftinije nego na Zapadu. Vjerojatno ne 

zadugo. 

Uzevši u obzir da se većina trendova sa Zapada s ponešto godina zakašnjenja 

obično prelije i na europski jugoistok, Željko Mrvelj je prije 15 

godina odlučio u Hrvatskoj otvoriti prvu tvornicu rezanog duhana. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — ŽELJKO MRVELJ, TDU 

80% DUHANA U NJIHOVIM MJEŠAVINAMA 

PROIZVEDENO JE NA PODRUČJU SLATINE 

I VIROVITICE, A IZVOZE IH NA 

NAJPROBIRLJIVIJA EUROPSKA TRŽIŠTA 

S partnerom Markom Pinjuhom htio 

ju je graditi u Božjakovini nedaleko od 

Dugog Sela gdje su imali zemljište, ali 

nisu mogli dobiti potrebne dozvole pa 

su odlučili lokaciju potražiti na području 

od posebne državne skrbi. Našli su 

je u srcu Like, u Udbini, gdje su 1997. 

praktički od temelja podigli moderan 

pogon u kojem danas radi dvadeset 

dvoje ljudi, uz još šestero zaposlenih 

u upravi, računovodstvu i distribuciji 

u Zagrebu. Tvornica duhana Udbina, 

uz rovinjsku jedina tvornica duhana u 

Hrvatskoj, prošle je godine u prodaju 

odaslala 70 tona duhana u vrećicama, 

a još toliko je otišlo u izvoz. Sa svojim 

duhanima pod brendom Zlatni dukat 

lider su na domaćem tržištu, a 2013. 

godina donosi si im značajan proboj na 

tržište EU i zapadne Europe. Stoga planiraju 

proizvodnju barem udvostručiti 

u odnosu na proteklu godinu. 

“Švicarska i Nizozemska su veliki 

izvoznici duhanskih proizvoda, a uopće 

ne sade duhan nego ga uvoze. Hrvati 

imaju bogatu tradiciju proizvodnje i 

prerade duhana, ali ga nisu znali ponuditi 

tržištu. Na bečkom dvoru pušila se 

hercegovačka škija, u kojoj je u vrijeme 

Drugog svjetskog rata uživao i Staljin”, 

ističe Mrvelj kojeg odmah pitamo zašto 

je i njemu trebalo 15 godina da krene 

ozbiljnije izvoziti. 

Znao je on, kaže, odmah da to želi, 

ali si nije mogao priuštiti ulaganje u 

strojeve kako bi izbirljivim Švicarcima 

mogao ponuditi dovoljno proizvoda. 

Predstavnici švicarske kompanije koja 

distribuira rezani duhan po svijetu javili 

su se Mrvelju nakon što su u Hamburgu 

probali njegov Zlatni dukat koji 

im se jako svidio. 

“Koji je duhan najbolji, to je kao da 

me pitate koja je žena najljepša. O ukusima 

se ne raspravlja. Hrvatski je duhan 

po kvaliteti zasigurno u gornjoj polovici 

svjetske ponude. Tajna okusa je u 

aromama, recepturama i umijeću slaganja 

različitih vrsta duhana. Pratimo 

kretanja na svjetskim burzama duhana 

na kojima se formiraju cijene ovisno o 

ponudi i potražnji. Oko 20 posto duhana 

koji uvozimo stiže nam uglavnom iz 

Istanbula i Antwerpena, a ponekad i u 

Rijeku brodom izravno iz Brazila, koji 

je najveći svjetski proizvođač. Duhan se 

uzgaja po cijelom svijetu, a kao najbolji 

su na glasu listovi iz Brazila, SAD-a, 

Zimbabvea i Italije. Hrvatska ima stabilnu 

proizvodnju od oko 10 tisuća tona 

duhana godišnje. Otprilike se toliko 

i preradi. Dio se izveze, a isto toliko i 

uveze”, objašnjava Mrvelj, predsjednik 

uprave TDU-a. 

Svaka mješavina ima svoju recepturu, 

a 80 posto duhana u Zlatnom 

dukatu je proizvedeno u Hrvatskoj, 

na području Slatine i Virovitice gdje 

su najveći nasadi i odakle u Udbinu 

pristižu pošiljke prešanih listova spre- 

32 

FORBES 

VELJAČA, 2013

mnih za obradu. Po kilogramu duhana 

država obračunava 325 kuna trošarine, 

što znači da po vrećici od 40 grama 

koja u maloprodaji košta 22 kuna, 13 

kuna ili više od polovice ide za trošarinu. 

Kada se tom pribroji PDV, računica 

pokazuje da država uzima pet 

sedmina. Od preostale dvije sedmine 

40 posto ide distributeru i trgovcu, a 

60 posto proizvođaču. 

“Naš je proizvod u Bosni i Hercegovini 

50 posto jeftiniji nego u Hrvatskoj 

jer su kod nas mnogo veće trošarine. 

U BiH smo prošle godine izvezli oko 

70 tona proizvoda, a sigurno je velik 

dio vraćen u Hrvatsku, legalnim i ilegalnim 

kanalima. Na ilegalnom tržištu, 

obično na tržnicama i sajmištima, ali i 

u oglasima na internetu, nude se velike 

količine rezanog duhana po cijeni od 

100 kuna po kilogramu, što je pet puta 

jeftinije od našeg proizvoda na koji je 

obračunata trošarina i koji ne može biti 

jeftin. Država neće imati nikakve koristi 

od povećanja trošarina na duhanske 

proizvode dok se ne počne ozbiljnije 

obračunavati sa švercerima. 

Količine koje prodajemo u Hrvatskoj 

već su nekoliko godina stabilne, 

a zamjetno je da sve više ljudi puši 

rezani duhan. To znači da je šverc u 

porastu. Ni ove godine u Hrvatskoj ne 

očekujemo značajniji porast prodaje. 

Kada ne bi bilo šverca prodavali bismo 

nekoliko stotina kilograma”, kaže predsjednik 

uprave TDU-a. 

Željko Mrvelj, rođeni Mostarac, od 

studentskih dana živi u Zagrebu gdje je 

završio Prometni fakultet, ali nikad nije 

radio u struci. Poduzetnik je od početka 

devedesetih. U Zagrebu 1990. u Ulici 

Pavla Hatza otvorio prvu privatnu mjenjačnicu 

u Hrvatskoj, a uskoro počinju i 

njegove veze s duhanom. Bio je vlasnik 

tvornice filtera za cigarete u Trogiru te 

vlasnik i direktor zagrebačkog Duhanskog 

instituta koji je privatiziran, da bi 

se ponovno vratio pod okrilje Ministarstva 

znanosti. 

“U Hrvatskoj nitko nikada nije proizvodio 

rezani duhan za pušenje. Ako 

Rovinj može proizvoditi vrlo solidne 

cigarete, zašto ja ne bih proizvodio 

rezani duhan za kojim u svijetu raste 

potražnja? U Udbini je zemljište bilo 

jeftino, a na tom području od posebne 

državne skrbi vrijedile su i neke porezne 

pogodnosti. Do danas smo uložili 

oko sedam milijuna eura, a prije nekoliko 

godina podigli smo sasvim novu 

tvorničku halu i opremili je najmodernijim 

strojevima za obradu i pakiranje. 

Sve smo sami osmislili. U svijetu nema 

tako male tvornice za preradu duhana. 

Iz godine u godinu proizvodnja raste 

i od 25 tona obrađenog duhana koliko 

smo proizvodili prvih godina smo 

narasli na 140 tona u 2012. godini. U 

NA ILEGALNOM TRŽIŠTU NUDE SE VELIKE 

KOLIČINE REZANOG DUHANA PO CIJENI OD 

100 KUNA PO KILOGRAMU, PET PUTA JEFTINIJE 

OD PROIZVODA S TROŠARINOM 

i 200 tona, skoro trostruko više nego 

danas. Najviše je na gubitku država. 

Zbog šverca duhana državni proračun 

godišnje izgubi oko milijardu kuna, što 

je ogroman novac. Pitam se što rade 

državni organi? Policija je u BiH prošle 

godine samo na jednom mjestu zaplijenila 

25 tona ilegalnog rezanog duhana, 

a u cijeloj Hrvatskoj je otkriveno svega 

2013. planiramo izvesti 250 tona, a u 

Hrvatskoj prodati još oko 70 tona”, otkriva 

Mrvelj. 

S godinama su u TDU-u stalno povećavali 

i broj zaposlenih. Otpuštanja 

su im nepoznat pojam, a vjerojatno će 

broj radnika i dalje rasti. Za investiranje 

su dizali kredite, koji iznose više od dva 

milijuna eura, koje uredno otplaćuju. 

Na rast proizvodnje računaju i u narednim 

godinama. Udbinska tvornica 

ima kapacitet za preradu 2000 tona 

duhana godišnje što je deset puta više 

nego danas. 

Proizvode iz Udbine već su iskušali 

pušači u Velikoj Britaniji, a nedavno 

sklopljeni ugovori jamče izvoz u Švicarsku, 

Poljsku, Izrael, Sloveniju, Srbiju. 

Ove godine planiraju utrostručiti 

izvoz. Hrvatski će se duhan u Švicarskoj 

prodavati pod brendom B&T, a na 

poljskom će tržištu zadržati ime Zlatni 

dukat. Na hrvatskom tržištu nude tri 

različite arome duhana u nekoliko pakovanja, 

a strancima šalju nešto drukčije 

mješavine. S inozemnim partnerima 

razgovaraju o mogućnostima proizvodnje 

duhana s aromama ruže, vanilije, 

banane, kave… Takvi su proizvodi u svijetu 

osobito popularni među ženama. 

“Trošarine na rezani duhan u EU 

su dvostruko manje nego na cigarete. 

U tome vidimo svoju šansu na velikom 

zajedničkom tržištu. U svijetu vas gledaju 

s više povjerenja kada nudite proizvod 

Made in EU. Hrvatska bi mogla 

proizvoditi i izvoziti daleko više duhana. 

U Slavoniji je mnogo neobrađenog 

zemljišta. Nadamo se da će hrvatski 

proizvođači duhana moći i ubuduće 

zadovoljavati naše povećane potrebe. 

Ako ne, morat ćemo više uvoziti”, ističe 

Mrvelj i dodaje da ima sve više problema 

s naplatom potraživanja otkako se 

u Hrvatskoj razmahala kriza. 

“Rast i razvoj u krizi je poseban izazov. 

Mogli bismo i cijelu tvornicu prodati 

nekom strancu, ali smatram da je 

bolje ovako strancima prodavati hrvatski 

proizvod. Držim se principa da ne 

kupujem uvozno ništa što mogu kupiti 

domaće, čak i ako je hrvatski proizvod 

neznatno skuplji. Znam da tako potičem 

nekog hrvatskog proizvođača da 

bolje radi i otvara nova radna mjesta, 

što je jedini način da izađemo iz krize”, 

govori Željko Mrvelj koji je godinama 

pušio svoj duhan, ali je nedavno zbog 

zdravstvenih razloga prestao. 

“Svaki bedak zna da je pušenje štetno”, 

zaključuje. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — LUKA TOMIĆ 

NIŠTA BEZ 

NOŠENJA KOFERA 

“U obiteljskom je poslu jako bitno da nasljednici 

prođu sve faze u poslovanju tvrtke. Ja sam 

čistio brod, bio mornar, kormilar, da bi mi na 

kraju otac povjerio upravljanje prvim brodom. To 

sam smatrao bacanjem u vatru. Mogu čak tvrditi 

da su rijetki uspjeli u turizmu ako nisu počeli s 

nošenjem kofera, prošli sve faze i upoznali turizam 

iznutra. Oni koji su odmah s fakulteta zasjeli 

u ured, uglavnom nisu pokazali rezultate”, kaže 

Luka Tomić, koji i dalje uvažava očevo mišljenje. 

Odavno se uvjerio da je očeva ocjena o perspektivi 

nekog projekta, “tko zna zašto i na temelju 

kojih parametara” vrlo precizna. 

LUKA TOMIĆ, direktor i suvlasnik UTO-a 

Kapetan Luka, uvjeren je da će linijski 

brodari pomlađivati flotu bez obzira na krizu, 

kako bi se prilagodili standardima EU 

34 

FORBES 

VELJAČA, 2013

EUROKRILA 

KAPETANA LUKE 

Kožnata sjedala u linijskom katamaranu? “Samo najvišom 

razinom usluge moći ćemo se nositi s konkurencijom iz 

razvijenijih zemalja”, tvrdi Luka Tomić, suvlasnik obiteljske tvrtke 

specijalizirane za brzobrodske linije. Gradnja novog broda stajala 

ih je 60 milijuna kuna i osigurala im konkurentnost 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK • FOTOGRAFIJE: JADRAN BABIĆ/CROPIX 

Luka Tomić, direktor i suvlasnik 

obiteljskog biznisa Kapetan 

Luka, pripadnik je četvrte 

generacije obitelji koja 

se bavi brodskim prijevozom. U obiteljski 

posao ušao je još u djetinjstvu, 

kao ispomoć 

ocu Ivici, 

a usporedo je završio 

školu i diplomirao 

na Pomorskom fakultetu 

u Splitu. Obitelj Tomić je iz 

Krila Jesenica, naselja poznatog 

po drvenim jedrenjacima, ali 

i floti od gotovo 180 turističkih 

brodova. Tomići se brodarstvom 

bave od 1889. godine. Sve do 1981. 

nudili su usluge prijevoza malim 

teretnim brodovima, ali od 1973. 

imaju i turističke brodove pa su 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — LUKA TOMIĆ 

1982. godine počeli nuditi i usluge 

kružnih putovanja. Važna godina u poslovanju 

bila je i 1990. kada je izgrađen 

jedrenjak Kapetan Luka, te 2001. kad 

je Ugostiteljsko-turistički obrt Kapetan 

Luka kupio prvi katamaran i krenuo u 

posao održavanja linijskog brodskog 

prometa. Organizaciju izleta i kružnih 

putovanja nisu napustili ni danas, iako 

su se pozicionirali kao jedan od vodećih 

privatnih linijskih brodara. 

“Unatoč velikoj konkurenciji, turističkim 

dijelom smo zadovoljni. U 

njemu imamo najkvalitetniji dio neto 

prihoda našeg obrta. Kod linijskog prijevoza 

radi se o cjelogodišnjem poslu 

koji osigurava zaposlenost naših radnika, 

dok je turizam sezonski posao s 

kvalitetnim prihodima. Naša je prednost 

to što imamo najmodernije brodove, 

tako da nas angažiraju kvalitetne 

agencije”, objašnjava Tomić. 

slim i na državnog brodara Jadroliniju, 

čiji su čelnici na sastancima linijskih 

brodara potvrdili da su već spremni za 

natječaje o dodijeli koncesija po europskim 

standardima”, kaže Tomić. 

Ponude za troškove održavanja linija 

bit će, smatra, od početka 2017. svakako 

veće, ali će s druge strane brodarima 

naruku ići sklapanje ugovora na 

najmanje deset godina, a to je razdoblje 

u kojem se novo plovilo može isplatiti. 

Dosad je postojala mogućnost dobivanja 

koncesije na deset godina, ali je 

resorno ministarstvo davalo opciju do 

šest godina. Zato su brodari oklijevali 

s kupnjom i gradnjom novih brodova. 

“Bez obzira na krizu, brodari će zbog 

prilagodbe europskim standardima 

prodavati starije brodove i kupovati 

nove. Doći će do obnove i pomlađivanja 

flote linijskih brodara”, uvjeren je 

Tomić. S novim brodom, čija je gradnja 

GRADNJA GOLEMOG KARBONSKOG 

KATAMARANA U NORVEŠKOM 

BRODOGRADILIŠTU TOMIĆE JE KOŠTALA 

30 POSTO MANJE NEGO GRADNJA 

ALUMINIJSKOG BRODA U DOMAĆEM ŠKVERU 

UTO Kapetan Luka ima tri brza katamarana 

- Krilo Carbo, Krilo i Krilo 

Jet. Najnoviji, Krilo Carbo, može primiti 

351, Krilo Jet 346, a Krilo 253 putnika. 

Tvrtka ima 35 zaposlenika, a do 

sljedeće sezone namjeravaju zaposliti 

još nekoliko. Zahvaljujući cjelogodišnjoj 

uposlenosti, broj radnika se znatnije 

ne povećava u sezoni. 

“Kupnjom novog broda pripremili 

smo se za ulazak u Europsku uniju, odnosno 

za kraj 2016. Tada istječe odgoda 

primjene kabotaže pa smo se uskladili 

sa svim standardima koje nameću nove 

okolnosti. Pripremljeni smo i u financijskom 

dijelu. Smatram da ulazak u 

Uniju i poslovanje po novim pravilima 

neće štetiti domaćim brodarima. Možda 

će nam i dobro doći. Pri tome miu 

norveškom brodogradilištu Brodrene 

Aa koštala oko 60 milijuna kuna, 

Kapetan Luka je, kaže Tomić, dokazao 

da se može i isplati ići u pomlađivanje 

flote: “Dokazali smo da se linija može 

održavati novim brodom za isti budžet 

koji je imao brod star dvadeset godina. 

Stare je brodove skupo održavati, a teško 

zadovoljavaju standarde. Napredna 

plovila imaju bolje performanse pa je 

lakše konkurirati na natječajima, a 

uštede goriva su vrlo značajne.” 

Gradnja Krila Carbo, izrađenog od 

specijalnog karbonskog materijala, u 

norveškom je brodogradilištu stajala 30 

posto manje nego gradnja aluminijskog 

broda u domaćem brodogradilištu. 

Riječ je o najvećem karbonskom 

linijskom katamaranu na svijetu, a 

prednost je karbonskih vlakana, kaže 

Tomić, što su trostruko otpornija nego 

stakloplastike, te za više od trećinu lakša 

od tradicionalnih materijala. Brod 

postiže brzinu od 30 čvorova. 

“Na gradnju ovog broda nismo se 

odlučili samo zbog cijene, nego i zbog 

tehničkih karakteristika. Takve brodove 

mogu sagraditi samo neka svjetska 

brodogradilišta. Kod naših brodograditelja 

nije bilo interesa, a brodovi od 

klasičnih materijala nisu nam bili ni 

cjenovno prihvatljivi. Tek u posljednjh 

godinu-dvije u našim je malim brodogradilištima 

došlo do pomaka, pa se i u 

Hrvatskoj mogu graditi katamarani po 

prihvatljivoj cijeni”, kaže Tomić. 

Turizam je grana s najboljim izgledima 

da stabilizira hrvatsko gospodarstvo 

i tako ga treba i vrednovati, smatra 

Tomić, premda je nužno razvijati i druge 

gospodarske grane. U turizmu je bitna 

zaštita okoliša, napominje, i domaći 

brodari moraju voditi računa o tome 

da će brod koji šteti okolišu biti lošije 

bodovan na natječajima. Podsjetimo, 

kod nas su ograničenja bila vezana uz 

starost brodova. Brod star 20 godina 

mogao se još jedanput natjecati za liniju, 

znači prevoziti putnike do svoje 

dvadesetpete godine. 

Sjedala u Krilu Cargo presvučena su 

kožom. Je li to baš nužno? Tomić smatra 

da će budućnost linijskih brodara 

obilježiti težnja za komforom “Onaj 

tko podigne uslugu na zavidnu razinu 

moći će se nositi s konkurencijom iz 

razvijenijih zemalja. Da bismo dobili 

posao, morat ćemo biti bolji od njih.” 

Ističe i da jedan euro uložen u otoke 

vraća 100 eura: “Da nema otoka Hrvatska 

ne bi imala značajan turistički 

prihod, a da bi ljudi opstali na otocima, 

moraju biti povezani. EU će promijeniti 

iznos subvencija, ali to ne mora biti 

loše za brodare jer će se moći liberalizirati 

cijena karata za otočane i za neotočno 

stanovništvo.” K tomu smatra da, 

iako je u poslu dozvoljeno puno toga, 

nije baš dobro da se poslovni promašaji 

prelamaju preko zaposlenika koji nisu 

krivi za nečije poslovne probleme. 

36 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — DATACROSS 

PROJEKT DATACROSS 

TVRĐAVA ZA 

POHRANU PODATAKA 

Forbes je ušao u podatkovni centar u poduzetničkoj zoni Jalševac, jedan 

od malobrojnih u ovom dijelu Europe u kojima tvrtke i institucije mogu 

pohranjivati podatke prema najvišim međunarodnim standardima. Riječ je o 

jednoj od najvećih investicija u Hrvatskoj prošle godine 

PIŠE: ANDREJA BRATIĆ • FOTOGRAFIJE: DARKO MIHALIĆ 

NO PASARAN U centru i oko njega raspoređeno je 120 

kamera i nekoliko stotina senzora. Otvorenje još većeg, 

Podatkovnog centra Križ planira se za prvi kvartal 2014. 

Kad se spustite s autoceste 

od Zagreba prema Karlovcu, 

izlaz Jastrebarsko, ubrzo 

dolazite do sive zgrade 

okružene visokom ogradom. “To mora 

biti to”, pomislili smo. Iako smo se najavili, 

u dvorište se ne može tek tako. 

Na ogradi su senzori pa nitko ne prolazi 

neopažen. U objektu i oko njega raspoređeno 

je više od 120 kamera i nekoliko 

stotina senzora. Prvu zonu sigurnosti, u 

prizemlju, čuvaju dvojica zaštitara, druga 

i treća se kontroliraju putem personaliziranih 

kartica, a četvrtu zonu, gdje 

su smješteni serveri, čuva biometrija i 

prolazak je moguć samo otiskom prsta 

na uređaj koji ga detektira. Znači, ne 

možete poslati nekoga drugog da umjesto 

vas obavi nešto. “Napravit ćemo 20 

kartica ako treba, ali onaj tko je nema, ne 

može ući”, objašnjavaju nam. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — DATACROSS 

Čak ni zaštitarima nije dozvoljen 

ulaz u sustav, oni smiju samo gledati na 

ekranima što se događa u zgradi. “Vidite 

one kamere na dvorištu i ove male crne 

kutije ispod? To su kamere s infracrvenim 

zrakama koje snimaju noću. Dakle, 

nema kretanja po noći a da se to ne vidi 

na ekranima”, priča nam Vitomir Lučić, 

član Uprave, dok obilazimo centar 

u Jastrebarskom. Nisam doduše bila u 

vojnoj bazi ili nekom tajnom obavještajnom 

centru, ali ovo što DataCross ima u 

Jalševcu čini mi se poprilično sigurno. 

Pored zgrade je blokator koji sprečava 

fizičko zalijetanje ikakvog vozila. U 

prvom dijelu zdanja je uredski prostor, 

a srednji dio ima svoju betonsku školjku. 

To je zgrada u zgradi, u njoj su čelični 

kavezi, a u njima serveri, smješteni u 

svoje ormare. Ni njih ne možete jednostavno 

otvoriti. Fasada centra napravljena 

je od armiranog betona i debela 

čak 25 centimetara. Zgrada ima 4750 

četvornih metara. “Od toga je 600 kvadrata 

opremljeno za smještaj servera u 

prizemlju, a upravo opremamo i daljnjih 

700 na katu. Ova zgrada u Jaski imat će 

oko 1300 kvadrata za smještaj servera. 

Otvorenje drugog, Podatkovnog centra 

Križ planira se za prvi kvartal 2014. Od 

početka znamo da je ta zgrada duplo 

kompliciranija, duplo skuplja, veća, a 

tamo će biti i dvije fizički odvojene zgrade”, 

otkriva Lučić. 

Prvi DataCross podatkovni centar 

otvoren je u poduzetničkoj zoni Jalševac, 

30 kilometara od Zagreba. Time se 

Hrvatska uvrstila među zemlje s visokokvalitetnim 

podatkovnim centrima koji 

tvrtkama i institucijama omogućavaju 

da čuvaju podatke na sigurnom mjestu u 

skladu s međunarodnim standardima. 

Sličan podatkovni centar trenutačno 

ne postoji u regiji. Riječ je o izuzetno 

izvoznom proizvodu najnovije tehnologije, 

privlačnom i za regiju i za zemlje 

Europske unije zbog manjeg troška radne 

snage i električne energije. 

DataCross je nastao 2009. godine, a 

tijekom razvoja tvrtke fokus je bio na 

pripremnim radnjama poput otkupa zemljišta, 

dobivanja dozvola i suglasnosti. 

NEDODIRLJIVI “Zamislite da DORH ovdje drži neke svoje tajne podatke. Pa oni ne 

žele da itko priđe njihov serverima na četiri metra, a kamoli da nešto diramo po njima. 

Oni žele da maksimalno štitimo zgradu i podatke”, kaže član Uprave Vitomir Lučić 

Temeljni je cilj stvoriti nove vrijednosti 

za klijente u području pružanja specijaliziranih 

usluga, ne samo izgradnjom i 

održavanjem visokoučinkovitih i sigurnih 

podatkovnih centara, već i u dijelu 

upravljanja ICT procesima kupca i outsourcingom 

ICT usluga. 

“Ponosni smo na Jastrebarsko, jer 

je to nova vrijednost hrvatskog gospodarstva, 

proizvod koji je konkurentan 

kako u regiji tako i šire. Hrvatska ima 

vrsne informatičke stručnjake koji mogu 

znanjem i kompetencijama parirati 

bilo kome u svijetu i uvjereni smo da 

će se isplativost ovog projekta pokazati 

vrlo brzo. U tom su smislu već ostvareni 

brojni kontakti s potencijalnim klijentima, 

i prvi projekti s međunarodno poznatim 

tvrtkama bit će u vrlo kratkom 

U DATACROSSU 

OČEKUJU KLIJENTE IZ 

ZEMALJA REGIJE I EU. 

JAMČE DA NEĆE BITI 

BEZ STRUJE VIŠE OD 

SAT I POL GODIŠNJE 

roku realizirani”, rekao je Krešo Troha, 

predsjednik Uprave DataCrossa. 

Podatkovni centar u Jaski projektiran 

je i opremljen u skladu s najvišim propisima 

Uptime Institutea, glavnog međunarodnog 

centra za propisivanje kvalitete 

data centara kroz TIER standardizaciju, 

a trenutačno zadovoljava TIER 

3 standard. Tvrde kako razina kvalitete 

koju su ugovorom spremni potpisati ne 

postoji između Beča i Sofije. Oni, naime, 

garantiraju 99,982 posto dostupnosti na 

godišnjoj razini. To znači da samo 1,6 

sati godišnje mogu biti bez struje. Osim 

struje, jamče i odgovarajuću temperaturu 

prostora gdje su serveri, vlažnost 

prostorija i niz drugih parametara. 

Uptime Institute je propisao standarde 

koji se rangiraju od 1 prema 4. Tier 1 

je najlošiji, a Tier 4 najbolji. Data centar 

u Jaski je rangiran kao Tier 3. Tier 4, koji 

garantira maksimalnu sigurnost i maksimalnu 

nedostupnost od 16 minuta godiönje, 

bit će onaj u Križu. “Mi plaćamo 

penale klijentu ako prekršimo uvjete iz 

ugovora. Njih ne zanima ima li struje ili 

ne, ili je li bio potres ili požar. Kad budemo 

kompletno popunjeni, imat ćemo 

četiri trafostanice, četiri agregata te niz 

dodatnih mjera i moći ćemo danima živjeti 

bez ikoga. Već sada možemo. A kako 

38 

FORBES 

VELJAČA, 2013

aste broj korisnika, tako mi povećavamo 

infrastrukturu”, objašnjava Lučić. 

Ističe kako najčešće oni daju kvadrate 

i struju, a klijenti sami održavaju servere. 

“Primjerice, zamislite da DORH ovdje 

drži neke svoje tajne podatke. Pa oni 

ne žele da itko priđe njihov serverima na 

četiri metra, a kamoli da nešto diramo 

po njima. Oni žele da maksimalno štitimo 

zgradu i podatke. A koliko je DORH 

osjetljiv na svoje podatke, toliko je i svaka 

banka, državna institucija ili bilo koji 

pojedinac osjetljiv na svoje. Svatko svoje 

podatke cijeni maksimalno, ne pita za 

cijenu, ali žele biti sigurni”, objašnjavaju 

nam u data centru. To što je smješten u 

Jastrebarskom, također nije slučajno. 

Jaska se nalazi u znatno slabijem potresnom 

području u odnosu na Zagreb, te 

nema opasnosti od poplava. Osim toga, 

ideja je da podatkovni centri budu odlično 

prometno povezani, da imaju na raspolaganju 

nekoliko svjetlovodnih trasa i 

da je sinkronizacija podataka moguća u 

realnom vremenu. 

Realizacija projekta počela je tijekom 

2011. godine kada je potpisan sporazum 

o strateškom ulaganju s domaćim investicijskim 

fondom Nexus FGS, čime 

su stvoreni preduvjeti da se početkom 

2012. godine krene s gradnjom prvog 

TIER 3 Razina kvalitete je ono što je predsjednik Uprave, idejni otac 

projekta Krešo Troha isticao i na otvorenju Podatkovnog centra 

Jastrebarsko, na kojem je bio i ministar poduzetništva Gordan Maras 

DataCross centra. Ideja o gradnji podatkovnog 

centra TIER 3 razine kvalitete 

stigla je od domaćih stručnjaka, a prema 

dostupnim podacima radi se o jednoj od 

najvećih investicija u Hrvatskoj ove godine. 

U projekt prvog DataCross podatkovnog 

centra u Jastrebarskom dosad 

je uloženo čak 42 milijuna kuna, što nije 

ni polovica njegove ukupne vrijednosti. 

Od tih 42 milijuna, 20 posto se odnosi na 

ulaganja u građevinski dio, a 80 posto u 

opremu. Kad bude potpuno opremljen 

i pod punim opterećenjem, centar će 

koštati 96 milijuna kuna. Inače, podatkovni 

centar je mjesto gdje institucije, 

banke, tvrtke mogu pohraniti svoje podatke 

na servere, a kojima centar garantira 

sigurnost, kvalitetu i dostupnost 24 

sata dnevno. Ulaganje će im se vratiti za 

“KAD BUDEMO 

KOMPLETNO 

POPUNJENI, MOĆI 

ĆEMO DANIMA ŽIVJETI 

BEZ IKOGA. VEĆ 

SADA MOŽEMO.” 

BRUNO KONJEVIC/CROPIX 

manje od deset godina, tvrde, jer se radi 

o visokoprofitabilnom poslu. 

I projekt u Jaski i onaj u Križu zamišljeni 

su kao multifunkcionalni centri 

visoke tehnologije, dizajnirani po najvišim 

relevantnim industrijskim standardima 

po pitanju sigurnosti i pouzdanosti, 

i namijenjeni širokom spektru 

krajnjih korisnika. Lokacije moraju 

zadovoljavati najstrože međunarodne 

sigurnosne, kvalitativne i regulatorne 

standarde. Osim toga, obje su primarno 

predviđene kao lokacija za oporavak od 

katastrofe. 

Koliko to košta klijente? “To je teško 

procijeniti jer se cijena različito određuje, 

ovisno o fizičkoj, potom virtualnoj 

infrastrukturi, po kvadratu, po struji… 

Više je cjenovnih razreda i usluga. Ima 

klijenata koji kažu daj nam kvadrate i 

struju i ni u ludilu ne prilazi serveru, a 

ima i onih koji kažu održavaj ga i čuvaj. 

Lepeza je široka… Uostalom, ne možemo 

se usredotočiti na jednu uslugu”, objašnjavaju. 

Zadovoljni su kako se situacija 

razvija. Odradili su već puno sastanaka 

i razgovora, poslali i veći broj ugovora 

na potpis. No, nema spominjanja imena 

klijenata. 

Ideju za projekt potpisuje Krešo Troha 

koji je shvatio da nema dobrih komercijalnih 

podatkovnih centara. Troha 

i Lučić su inače obojica bikeri, tako su 

se i upoznali, i to u Slovačkoj na Davis 

Cupu. Na posljetku su im se isprepleli 

i profesionalni putevi i ambicije. Treći 

član Uprave je Marijan Lalić koji upravlja 

operativnim radom centra i razvojem 

infrastrukture. On je, kažu nam, vodio 

koordinaciju s izvođačima, što nije bilo 

lako u tako kratkim rokovima. 

“Osim tročlane uprave, ovdje u Jaski 

imat ćemo desetak zaposlenika. Nema 

potrebe za više jer je sustav visoko automatiziran, 

nema manualnog rada. 

Ako primjerice “ode” grana dalekovoda, 

sustav automatski prebacuje na drugu 

granu ili na baterijski centar. Uostalom, 

ovdje imamo 32 tisuće litara goriva, pa 

možemo danima bez struje. Kad gorivo 

ne bi bilo skupo, ne bismo ni trebali 

HEP”, objašnjava Troha. 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — DAVOR KARNINČIĆ, TRENTON 

“Država pomaže samo velike tvrtke. 

Male za nju kao da i ne postoje”, 

kaže Davor Karninčić, suvlasnik i 

direktor splitskog Trentona 

40 

FORBES 

VELJAČA, 2013

NEMORAL I MITOVI 

GUŠE DOMAĆE 

PODUZETNIŠTVO 

Obitelj Davora Karninčića ima tradiciju u brodogradnji. 

Kako je ovaj brodograđevni inženjer završio u proizvodnji 

hrane i k tomu ne samo opstao, nego i prosperirao? 

I zašto je nakon svega istupio iz Hrvatske udruge poslodavaca? 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK/PRIVREDNI VJESNIK • FOTOGRAFIJE: JADRAN BABIĆ/CROPIX 

Diplomiravši brodogradnju 

na Zagrebačkom sveučilištu, 

inženjer Davor Karninčić 

vratio se u Split i nastavio 

obiteljsku tradiciju: zaposlio se u 

splitskom brodogradilištu. U Brodosplitu 

je napredovao do voditelja gradnje 

broda, no čim je to bilo moguće, 1989. je 

s nekolicinom kolega osnovao privatnu 

tvrtku za usluge nadzora i projektiranja 

velikih brodova. Potom je otišao u rat. 

Nakon razvojačenja počeo je razmišljati 

kako dalje. Nije mu se vraćalo u 

brodogradilište, a poslovi koje je radio 

privatno u tom su trenutku bili nepotrebni. 

S četiri prijatelja iz brodogradilišta 

okušao se u pružanju tehničkih 

usluga u brodogradnji, a nakon što su 

partneri izišli iz tvrtke Karninčić se sasvim 

slučajno počeo baviti proizvodnjom 

maslinovog ulja i maslina. 

“Odmah sam zaradio za one prilike 

solidan novac i odlučio proširiti asortiman. 

Počeli smo proizvoditi konzervirane 

kapare i slane inćune, bakalar. Danas 

u Hrvatskoj imamo najprodavanije 

robne marke, a tvrtka Trenton je od tri 

radnika narasla na 64. Ove smo godine 

zaposlili deset ljudi. Više od 90 posto 

radnika radi na neodređeno vrijeme i 

uredno im se isplaćuju prekovremeni 

sati, božićnice i regresi”, priča nam Davor 

Karninčić, direktor Trentona. 

Prije dvije godine Trenton je preuzeo 

splitski Dalmed, lidera u proizvodnji 

meda u bivšoj državi. “U samo dvije godine 

uspjeli smo stabilizirati poslovanje 

i sad smo po prodaji među četiri vodeća 

proizvođača meda u Hrvatskoj. Trenutačno 

proizvodimo oko 130 tona meda.” 

Karninčić smatra da se tu kriju velike 

mogućnosti za izvoz, no dogovoreni otkup 

meda nije pouzdan zbog složenog 

odnosa pčelara i proizvođača. Problem 

se, smatra, može riješiti tako da Hrvatski 

pčelarski savez odredi cijenu svih 

vrsta meda u svakoj godini. 

Trenton je svake godine povećavao 

prihode, a plaća nikada nije kasnila. “U 

posljednje dvije godine uspjeli smo zauzeti 

poziciju tvrtki koje su u krizi propale 

ili upale u velike probleme, a s tržišta 

smo istisnuli i neke strane brendove. 

Potvrda dobrog poslovanja je i promet, 

uvećan u 2012. za gotovo 70 posto. U 

2011. je iznosio oko 33 milijuna kuna, 

a lani oko 54 milijuna kuna”, otkriva 

Karninčić. 

Prema njegovim riječima, na hrvatskom 

tržištu više nema prostora za 

rast većine Trentonovih robnih marki. 

Stoga se ozbiljno pripremaju za izvoz, 

koji bi mogao osjetnije porasti ulaskom 

Hrvatske u EU: “Morat ćemo uložiti dosta 

napora za zadržavanje vodećih pozicija 

na hrvatskom tržištu jer s nekim 

trgovačkim lancima Trenton ne posluje. 

U proizvodnji meda očekujemo bolje 

rezultate. U idućem periodu svakako 

ćemo izbaciti nove robne marke. Ove 

smo godine izbacili kečap u vrećicama 

i jedina smo tvrtka koja ga proizvodi u 

Hrvatskoj. Upravo kupujemo proizvodnu 

liniju za proizvodnju kečapa.” 

Trenton puno izvozi u Bosnu i Hercegovinu, 

a manje količine u Sloveniju, 

Norvešku, SAD, Švicarsku i Japan. “Ulaskom 

u EU postat ćemo konkurentni i 

očekujemo dobre rezultate na tržištu 

Mađarske, Slovenije, Češke, Slovačke, 

Austrije, kamo naša roba kamionom 


FORBES 

LJUDI I KOMPANIJE — DAVOR KARNINČIĆ, TRENTON 

može stići za jedan dan. Smatram da 

na tim tržištima možemo biti cjenovno 

konkurentni, odnosno za 10 posto 

povoljniji. Inćune i bakalar uspjeli smo 

plasirati i pod robnim markama trgovačkog 

lanca Spar”, kaže Karninčić i 

otkriva da će Trenton već na proljeće 

početi sklapati ugovore s kupcima iz 

tih zemalja. 

Trenton je i hrvatsko tržište osvojio, 

osim ostalog, pristupačnim cijenama. 

“Tržište hrane je globalno i mi se tako 

ponašamo. Nema koristi proizvoditi 

specijalna maslinova ulja koja ćemo 

prodavati po 150 kuna u dizajniranim 

bočicama, s nekom pričom o posebnosti 

tog proizvoda. Smatram da je to 

laž i da kupci tu laž prepoznaju. Sirovinu, 

pod uvjetom da je kvalitetna, treba 

nabavljati tamo gdje je povoljnija. Naše 

maslinovo ulje proizvedeno je i od 

uvoznih i od domaćih maslina”, kaže 

Karninčić. 

Trenton godišnje proizvede oko 880 

tisuća litara maslinovog ulja, tisuću tona 

stolnih maslina, stotinu tona slanih inćuna 

i 130 tona meda, a Karninčić tvrdi: 

“Ne mogu naše tvrtke biti jake na njemačkom, 

ako nisu jake na hrvatskom 

tržištu. Na domaćem se tržištu moraju 

uspostaviti korektni odnosi, jer imamo 

nemoralan način poslovanja. Kod nas 

veće tvrtke uništavaju manje, a trgovci 

“MALE TVRTKE NEMAJU 

SNAGE ZA PROBOJ NA 

INOZEMNO TRŽIŠTE, A 

NA DOMAĆEM NEMAJU 

UVJETE. DRŽAVA NE 

KONTROLIRA STANJE 

NA TRŽIŠTU.” 

ucjenjuju proizvođače uvjetima i rokovima 

plaćanja. Država ne kontrolira 

tržište i male proizvodne tvrtke propadaju. 

Te male tvrtke ne mogu proizvode 

plasirati na inozemno tržište, a na domaćem 

imaju nekorektne uvjete.” 

Kada može, lojalan je prema domaćim 

tvrtkama. “Kad nabavljamo ambalažu 

radije biramo domaću tvrtku čak i 

ako je malo nepovoljnija. Smatram da će 

njezini radnici, kada dobiju novac, kupovati 

naše proizvode. Ako takve tvrtke 

propadnu, nikome se ne piše dobro. No, 

imam osjećaj da u Hrvatskoj prevladava 

mišljenje kako se na domaćoj tvrtki 

mora što više zaraditi. Takva je situacija 

neodrživa”, kaže Karninčić, koji smatra 

da mnogi uredi za gospodarstvo u gradovima, 

županijama i na nacionalnoj 

razini nisu napravili ništa konkretno: 

“Sve ove godine otkako postojimo nisu 

nas pozvali iz Ureda za gospodarstvo 

grada Splita ni iz Županije na razmjenu 

mišljenja ili da steknu uvid u naše probleme. 

Pozivali su nas samo na nekakve 

neprimjenjive prezentacije. ” 

Kirninčić je napustio Hrvatsku udrugu 

poslodavaca zato što smatra da se tamo 

zastupaju interesi velikih tvrtki. Kad 

ne bi imala turističku sezonu, Hrvatska 

bi bila jedna od najsiromašnijih država, 

a sami smo se doveli u takvu situaciju, 

kaže. Mnogi poduzetnici u ovoj su krizi 

opstali jer nisu radili s državom: “Bilo 

nam je u nekim trenucima krivo i smatrali 

smo se građanima drugog reda, ali 

smo naučili poslovati.” 

Trenton je za izgradnju pogona 

najprije kupio zemljište u radnoj zoni 

Plano, koju Grad Trogir nikada nije 

komunalno opremio. Ipak, izgubio je 

spor kojim je tražio povrat komunalne 

naknade. Rečeno mu je da je to bio njegov 

poslovni rizik, iako je grad pozivao 

investitore u radnu zonu. Pogon je na 

kraju sagradio u zoni Muć. “Morao sam 

održati na stotine sastanaka kako bih 

dobio priključak za struju i vodu”, kaže 

Karninčić. Početkom 2013. Trenton 

useljava u novi prostor u koji je uloženo 

16 milijuna kuna. 

Trenton je preuzeo dio radnika nekadašnjeg 

konkurenta SMS-a. Pokušao 

je u stečaju kupiti i jednu proizvodnu 

liniju, ali je nakon određenog čekanja 

odlučio kupiti novu, u Italiji, što znači 

da bi SMS-ova mogla propasti, a vjerovnici 

se neće moći naplatiti iz nje. 

Karninčić smatra da će ulazak Hrvatske 

u Europsku uniju regulirati i 

osjetno smanjiti sivo tržište maslinovog 

ulja koje, procjenjuje, obuhvaća oko 

60 posto prodaje. Vjeruje i da će doći 

do korekcija cijena domaćeg ulja pa će 

hrvatski proizvođači morati prodavati 

litru za 45 kuna. Hoće li im se to isplatiti? 

“Sve se isplati i sve se mora raditi. 

Ako možete pronaći bolji posao, trebate 

ga i prihvatiti. Ako nemate dobar posao, 

morate raditi bilo što. Grozim se onih 

koji nemaju posao, a ništa ne rade jer 

tvrde da se ništa ne isplati”, odgovara 

Davor Karninčić . 

42 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

GLAS PARTNERA 

GAZPROM & PLINACRO 

Plinski spoj Rusije i Hrvatske 

Zakupljeni plinovod godišnje će investitorima vraćati 8% uloženog kapitala 

U 

nazočnosti ministra gospodarstva 

Republike Hrvatske 

Ivana Vrdoljaka, predsjednik 

Uprave Plinacra 

Mladen Antunović i zamjenik glavnog 

izvršnog direktora tvrtke JSC Gazprom 

Aleksander Medvedev 17. su siječnja u 

poslovnoj zgradi tvrtke Plinacro u Zagrebu 

potpisali Plan aktivnosti o provođenju 

Projekta Južni tok na teritoriju 

RH od 2013. do 2016. godine između 

tvrtki Plinacro d.o.o. i JSC Gazprom. 

Potpisivanju Plana aktivnosti nazočili 

su i generalni direktor projekta Južni 

tok Leonid Chugunov, glavni izvršni 

direktor tvrtke Gazprom-Neft Alexander 

Dyukov, savjetnik tvrtke Gazprom 

Schweiz Borislav Maletić, predstavnici 

Ministarstva gospodarstva, Centra za 

praćenje investicija u energetskom sektoru 

te članovi Uprave tvrtke Plinacro. 

Svečanim potpisivanjem Plana aktivnosti 

nacionalni operator Republike 

Hrvatske - Plinacro d.o.o. i njegov ruski 

partner JSC Gazprom potvrdili su obostrani 

interes i zajedničko sudjelova- 

Mladen Antunović, predsjednik Uprave 

Plinacro-a potpisao je ugovor s Gazpromom 

nje dviju kompanija u Projektu Južni 

tok na teritoriju Republike Hrvatske 

(odvojak plinovoda) te se međusobno 

obvezali na ispunjenje Planom aktivnosti 

predviđenih terminskih planova 

u razdoblju od 2013. do 2016. godine. 

Tako je Planom aktivnosti predviđena 

izgradnja odvojka plinovoda kapaciteta 

2,7 milijardi m 3 na godinu, koji će 

iz Srbije u Hrvatsku ući kod Sotina te 

Ugovor dviju 

kompanija 

potpisan je 

na najvišoj 

razini, a 

računa se da 

će suradnja s 

Gazpromom 

popraviti 

međunarodni 

položaj 

hrvatske 

industrije 

novoizgrađenom trasom u dužini od 

100 kilometara doći do Slobodnice. Plinacro 

i Gazprom do srpnja će osnovati 

zajedničku tvrtku Južni tok Hrvatska, 

u kojoj će obje kompanije sudjelovati 

s jednakim udjelima, a zatim slijedi 

potpisivanje ugovora o transportu plina, 

izrada idejnog projekta, natječaj za 

nabavu opreme (do rujna 2014.) i izvođača 

radova (svibanj 2015.). Izvođenje 

radova na hrvatskom odvojku Južnog 

toka počet će u srpnju 2015., a puštanje 

plinovoda u rad predviđa se za prosinac 

2016. godine. 

Predsjednik Uprave Plinacra Mladen 

Antunović prigodom potpisivanja 

Plana aktivnosti izjavio je: “Ovo je dobar 

posao za Plinacro jer će Gazprom 

zakupiti kompletan kapacitet plinovoda 

u oba dobavna pravca, a garantirana 

stopa povrata na kapital iznosi 8% na 

godinu. Ovo će biti direktan plinski spoj 

Rusije i Hrvatske, čija će realizacija Republici 

Hrvatskoj dugoročno osigurati 

iznimno važan dobavni pravac prirodnog 

plina. 


FORBES 

PERSPEKTIVE RAZVOJA – BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA 

SPONZORIRANI PRILOG 

Marušić: Investitorima nudimo 

pogodne cijene i niz olakšica 

Razvoj se temelji na poticanju metaloprerađivačke, drvoprerađivačke i kemijske 

industrije i poljoprivredno-prehrambenoj proizvodnji 

RAZGOVARAO: ZDRAVKO BASARIĆ 

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA 

svrstava se u grupu gospodarski slabijih 

županija, ali istodobno ima jake industrijske 

korijenima i brojne neiskorištene 

potencijale u industrijskoj i poljoprivrednoj 

proizvodnji te drugim djelatnostima. 

O razvojnim potencijalima 

razgovarali smo sa županom Danijelom 

Marušićem. 

n Na gospodarskom, razvojnom planu, 

kako za pet ili više godina vidite 

Brodsko-posavsku županiju? 

Želja nam je i namjera da županija postane 

centar industrijskog razvoja, s domaćim 

i stranim tvrtkama s velikim udjelom 

proizvoda veće dodane vrijednosti, 

lociranim u poslovnim i industrijskim 

zonama. Te će tvrtke zapošljavati veliki 

broj kadrova obrazovanih u županijskim 

obrazovnim institucijama. Županija će 

biti poznata po komercijalnoj i ekološkoj 

poljoprivredi te ekoturizmu. 

n Koji su razvojni ciljevi u Brodskoposavskoj 

županiji? 

Kad govorimo o najznačajnijim, a time 

i ciljanim sektorima za daljnji razvoj 

gospodarstva i privlačenje investicija, to 

su metaloprerađivačka industrija, drvna 

industrija, proizvodnja namještaja, 

prehrambeno-prerađivačka industrija i 

kemijska industrija. Tu je svakako i poljoprivredna 

proizvodnja uz koju želimo 

potaknuti i razvoj prerađivačkih kapaciteta 

naslonjen na primarnu poljoprivrednu 

proizvodnju. 

DANIJEL MARUŠIĆ: Nudimo odlične 

lokacije za greenfield ulaganja u paketu 

s poticajnim mjerama koje dugorošno 

olakšavaju početak biznisa 

DAMIR KRAJAČ/CROPIX 

n Budući da je industrija okosnica razvoja, 

što razvojno, poslovno očekujete 

u tome gospodarskom segmentu? 

U metaloprerađivačkom sektoru očekujem 

da će grupacija Đuro Đaković 

postati ne samo nacionalni, već i regionalni 

lider u svojoj branši. To potvrđuje 

i niz značajnih projekata koje realiziraju 

društva iz grupacije ĐĐ, a koji se temelje 

na novim tehnologijama i transferu tehnologija. 

Grupacija ĐĐ danas je vodeća 

u regiji u sektoru vojne industrije, a svoje 

visokosofisticirane proizvode izvozi i u 

tehnološki znatno razvijenije europske 

zemlje. Uz vojni program, poduzeća 

grupacije imaju reference i proizvodne 

mogućnosti i za razvojne potrebe u 

segmentu željeznica (vagoni), mostova, 

luka, uz klasični metaloprerađivački 

program. Drvnu industriju želimo vratiti 

na barem približne pozicije koje je imala 

prije rata. 

n Koje projekte - greenfield investicije, 

javno-privatna partnerstva 

- nudi Županija potencijalnim investitorima? 

Za greenfield investicije nudimo vrlo 

dobre lokacije u našim poduzetničkim 

zonama i to su područja na koja, zajedno 

s lokalnom samoupravom, možemo 

direktno utjecati u smislu povoljne 

cijene zemljišta, i raznih olakšica za 

investitore. 

n Koje djelatnosti namjeravate poticati 

u idućem razdoblju? 

Kroz aktivnosti koje provodimo i projekte 

koje financijski pratimo opredijelili 

smo se za poticanje isključivo proizvodnih 

djelatnosti i to ponajprije u našim 

najznačajnijim sektorima. To su metaloprerađivačka, 

drvoprerađivačka, kemijska 

industrija, potom prehrambena 

industrija naslonjena na primarnu poljoprivrednu 

proizvodnju, proizvodnju 

hrane i pića, te uslužne djelatnosti poput 

informatičkih, računalnih, i to u proizvodnji 

opreme, komponenti, softvera, 

programske podrške… Svjesni smo da 

su uslužne djelatnosti isto tako važne 

jer je u njima značajan broj tvrtki, obrta 

i zaposlenih, no opredijelili smo se 

za poticanje prvenstveno proizvodnih 

djelatnosti. 

44 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

PERSPEKTIVE RAZVOJA — SPONZORIRANI PRILOG 

GOSPODARSTVO BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE 

Industrija ostaje 

okosnica razvoja 

Brodsko-posavska županija želi razvijati i znatne, a još nedovoljno iskorištene 

potencijale u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji 

PIŠE: ZDRAVKO BASARIĆ 

NA SLICI GOSPODARSTVA BROD- 

SKO-POSAVSKE ŽUPANIJE, kao i 

cijele regije, pretežu tamniji tonovi. I 

mada je ova županija prema većini gospodarskih 

pokazatelja pri dnu ljestvice 

u Hrvatskoj, podaci o stanju u gospodarstvu 

za prvih devet prošlogodišnjih 

mjeseci pružaju razlog za određeni 

optimizam. Brojke pokazuju porast 

ukupnog prihoda od 5,3 posto, broja 

zaposlenih za 1,44 posto, investicija za 

109 posto te izvoza u devet mjeseci za 

8,2 posto. No, kao hladan tuš slijedi činjenica 

da je taj rast ostvaren u odnosu 

na gospodarski prilično lošu 2011. godinu, 

a o preprekama mogućem oporavku 

istodobno govori podatak o rastu 

nezaposlenosti upravo u tom razdoblju 

boljih pokazatelja. 

Gospodarsku i industrijsku okosnicu 

Brodsko-posavske županije čine metaloprerađivačka 

i drvoprerađivačka 

industrija, a znatni su potencijali i u 

poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj 

industriji te u prometu. U metaloprerađivačkoj 

industriji sve važnije 

tvrtke dolaze iz sustava Đuro Đaković, 

a u tom sustavu već nekoliko godina 

prednjači ĐĐ TEP Slavonski Brod, 

pojedinačno najjača tvrtka u županiji, 

koja i u recesijskom razdoblju ostvaruje 

značajne stope rasta, ukupnih prihoda i 

dobiti. Među prvih deset tvrtki u Županiji 

nalaze se i ĐĐ Montaža, ĐĐ Specijalna 

vozila i ĐĐ Zavarene posude. 

Važna je i drvoprerađivačka industrija 

mada su danas mnoge tvrtke iz 

CROPIX 

KREŠIMIR RUDEC: Županija je slabije razvijena 

jer se u proteklim desetljećima gospodarski 

razvoj nije temeljio na proizvodnji, izvozu, 

investicijama i zapošljavanju 

MALI I SREDNJI PODUZETNICI OSTVARUJU 

VIŠE OD 73% UKUPNIH PRIHODA ŽUPANIJSKOG 

GOSPODARSTVA, ZAPOŠLJAVAJU NEŠTO VIŠE OD 

78% ZAPOSLENIH I OSTVARUJU PREKO 

53% ROBNOG IZVOZA ŽUPANIJE 

te branše na rubu opstanka i bilježe 

negativne trendove, uglavnom zbog 

problema s kojima je sučeljena cjelokupna 

domaća drvna industrija. Značajna 

je i kemijska industrija te niz 

srednjih i manjih tvrtki među kojima 

valja spomenuti Chromos-Svjetlost 

DANIJEL SOLDO/CROPIX 

DRAGAN JELIĆ: U zonama se osigurava 

niz pogodnosti na potpuno infrastrukturno 

izgrađenom zemljištu, i to prvenstveno 

poduzetnicima u proizvodnim djelatnostima 

iz Lužana, Oriolik iz Oriovca, pogon 

Vindije Vindon te Slavonijaslad, jedinu 

tvornicu slada za pivarsku industriju 

u Hrvatskoj. Mnogo je tvrtki i 

obrta u djelatnosti građevinarstva, u 

području visokogradnje i niskogradnje, 

a najznačajnije su Projektgradnja 

46 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES PROMO 

Powered by Siemens 

INFRASTRUKTURA 

ZA NOVE METROPOLE 

Singapur je uz pomoć tehnologije izrastao iz kolonije na 

jugu Azije u urbano i financijsko središte globalnog značaja 

Univerzalni rast urbanog okoliša 

stvorio je neodgodivu potrebu za infrastrukturnim 

ulaganjima. Gradovi moraju 

imati potpuno funkcionalne prometne 

sustave, inteligentnu logistiku, učinkovitu 

energetsku opskrbu i ekološki 

prihvatljive tehnologije za zgradarstvo. 

Svi gradovi moraju pronaći ravnotežu 

između tri osnovna cilja: kvalitete života, 

gospodarske konkurentnosti i zaštite 

okoliša. Gradovi koji dosegnu ovu ravnotežu 

moći će se nositi s nadolazećim 

izazovima te se nadati održivijoj budućnosti. 

Siemensove održive infrastrukturne 

tehnologije gradovima omogućuju 

da ostvare svoj puni potencijal danas 

i u budućnosti. Jedan od tih gradova je 

i Singapur. Singapur je od kolonije na 

južnom kraju azijskog kopna izrastao 

u vitalnu metropolu, u međunarodni 

poslovno i financijsko središte te drugu 

najprometniju svjetsku luku. S više od 

pet milijuna stanovnika na samo 700 

četvornih kilometara, Singapur je veoma 

gusto naseljen. Počevši od 1908. Siemens 

je bio pouzdan i stručan partner 

tijekom razvitka Singapura, pružajući 

tom danas najvećem svjetskom gradu 

državi urbana infrastrukturna rješenja. 

Od 1994. Siemensovi vlakovi pružaju 

siguran i pouzdan prijevoz tisućama 

putnika koji svakodnevno putuju linijama 

Sjever-Jug i Istok-Zapad singapurskog 

sustava brzog javnog prijevoza. 

Singapur je vodeća zemlja u svijetu 

po radovima na željeznici bez vozača. 

Njegova će linija Centar, čija se prva 

dionica otvara 2013., znatno skratiti 

trajanje puta za do 500.000 putnika 

dnevno. Novu liniju gradske željeznice 

bez vozača, koja će biti duga 40 kilometara 

i imati 33 postaje, Siemens 

oprema učinkovitom tehnologijom 

za elektroenergetski sustav željeznice. 

Izmjenjivači u trafostanicama odvodit 

će suvišnu energiju kočenja natrag u 

srednjonaponsku elektroenergetsku 

mrežu. Rezultat je poboljšana energetska 

učinkovitost i ekološka održivost. 

Međunarodno priznat singapurski 

aerodrom Changi Siemens je opskrbio 

sustavom za upravljanje izlazima i 

opremom za rukovanje prtljagom i time 

pomogao njegov svakodnevni rad. Približno 

tri milijuna pošiljaka svakodnevno 

prolazi kroz singapurski poštanski 

centar uz pomoć Siemensove tehnologije 

za automatizaciju pošte. 

Cilj je i singapurske 12 kilometara 

duge autoceste Kallang-Paya Lebar, 

najduže podzemne ceste u jugoistočnoj 

Aziji, protočniji i brži promet. Siemens 

je tunel opskrbio sofisticiranim sustavom 

za otkrivanje požara koji se temelji 

na svjetlovodnoj i laserskoj tehnologiji 

kako bi se otkrile temperaturne promjene. 

Linearni toplinski detektor u sustavu 

precizno i trenutno određuje lokaciju 

vatre u tunelu. Svjetlovodni kabeli unutar 

sustava imuni su na elektromagnetske 

smetnje i izvedeni su da traju jako 

dugo. 

www.siemens.com/cities 

Gradovi koji dosegnu 

ravnotežu moći će se nositi s 

nadolazećim izazovima te se 

nadati održivijoj budućnosti 

i boljoj kvaliteti življenja 


FORBES 


GOSPODARSTVO BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE 

BRODSKO-POSAVSKA 

ŽUPANIJA U BROJKAMA 

POVRŠINA: 

2043 km 2 

Tvrtka Đuro Đakovic Specijalna vozila 

proizvodi borbeno oklopno vozilo 

(BOV) AMV PATRIA za potrebe 

Ministarstva obrane Republike Hrvatske 


U METALOPRERAĐIVAČKOJ INDUSTRIJI SVE 

VAŽNIJE TVRTKE DOLAZE IZ SUSTAVA ĐURO 

ĐAKOVIĆ. ĐĐ TEP JE POJEDINAČNO NAJJAČA 

TVRTKA U ŽUPANIJI, A MEĐU PRVIH DESET JOŠ 

SU TRI TVRTKE IZ TOG SUSTAVA 

BROJ STANOVNIKA: 

158.559 (2011.) 

2 GRADA 

26 OPĆINA 

968 milijuna EUR 

BDP (2009.) 

7792 EUR 

BDP po stanovniku (2009.) 

18.066 

BROJ ZAPOSLENIH (11/2012.) 

32,4% 

STOPA NEZAPOSLENOSTI (2011.) 

159.059 mil. USD 

IZVOZ (2011.) 

214.320 mil. USD 

UVOZ (2011.) 

i Skela-mont iz Gornje Vrbe te Ceste iz 

Slavonskog Broda. No, kao i drugdje u 

Hrvatskoj, zbog smanjenja državnih 

investicija u infrastrukturi i cestogradnji 

te praktički zamrlog tržišta nekretnina, 

ta je djelatnost danas u velikim 

poteškoćama. 

“Industrija je bila, jest i bit će okosnica 

razvoja Brodsko-posavske županije”, 

kaže Krešimir Rudec, tajnik 

županijske HGK. “Upravo zato što se 

gospodarski razvoj u proteklim desetljećima 

nije temeljio na proizvodnji, 

izvozu, investicijama, zapošljavanju, 

Brodsko-posavska županija postala 

je jedna od najslabije razvijenih hrvatskih 

županija usprkos povoljnoj 

strukturi gospodarstva, prirodnim 

bogatstvima (obradivo zemljište, šume, 

vode), prometnoj infrastrukturi 

(ceste, željeznica, plovni put) te geopolitičkom 

položaju. Mišljenje sam 

da i svjetska gibanja pogoduju razvojnim 

mogućnostima, jer posjedujemo 

značajne kapacitete za participiranje 

u planiranim investicijama u energetskom 

i prometnom sektoru. 

Možemo iskoristiti i trend rasta 

cijena hrane stavljajući u proizvodnu 

funkciju zemljišne i vodne resurse, a 

i položaj županije na rijeci Savi pruža 

mogućnosti razvoja riječnog prometa 

koji bi mogao direktno podići konkurentnost 

cijeloga gospodarstva.” 

Prema dostupnim podacima u županiji 

djeluje oko 1200 trgovačkih 

društava i oko 3000 obrtnika s ukupno 

oko 38 tisuća zaposlenih. U obrtništvu 

ima oko 9000 zaposlenih. Upravo segment 

obrtnika te malih i srednjih poduzetnika 

izuzetno je poslovno vitalan 

u ukupnoj županijskoj gospodarskoj 

IZVOZNA TRŽIŠTA: 

Francuska (14,3%), BiH (13,7%), 

Njemačka (11,1%), 

Austrija (11,1%), Italija (8,9%) 

IZVOZNI PROIZVODI: 

proizvodi od metala (39,9%), 

parni kotlovi (25,4%), drvo (15,5%), 

osnovni metali (12,4%) 

91 milijun EUR 

FDI (1993.- 1.TR. 2012.): 

NAJZNAČAJNIJI SEKTORI 

GOSPODARSTVA: 

prerađivačka industrija (43,71%), 

graditeljstvo (18,2%), trgovina 

(16,18%), poljoprivreda (7,61%) 

48 

FORBES 

VELJAČA, 2013

ŽUPANIJSKI GOSPODARSKI POKAZATELJI 

STRUKTURA GOSPODARSTVA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE PO 

UKUPNOM PRIHODU 

PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA 41,71 % 

GRAĐEVINARSTVO 18,20 % 

TRGOVINA 16,18 % 

POLJOPRIVREDA, ŠUMARSTVO I RIBARSTVO 7,61 % 

STRUČNE, ZNANSTVENE I TEHNIČKE DJELATNOSTI 3,96 % 

OPSKRBA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM, 

PAROM I KLIMATIZACIJA 3,07% 

PRIJEVOZ I SKLADIŠTENJE 2,00 % 

OSTALE DJELATNOSTI 5,27% 

slici. Za ilustraciju njihovog značenja 

dovoljno je reći da mali i srednji poduzetnici 

ostvaruju više od 73 posto 

ukupnih prihoda županijskog gospodarstva, 

zapošljavaju nešto više od 78 

posto zaposlenih i ostvaruju preko 53 

posto robnog izvoza. 

“No taj, poslovično najotporniji 

segment gospodarstva u posljednje 

tri godine bilježi negativne trendove 

mjereći po učešću u pokazateljima 

ukupnog gospodarstva”, kaže Krešimir 

Rudec. “Činjenica je da konkurentnost 

i tržišni položaj malih i srednjih 

gospodarskih subjekata izravno ovise 

o poslovnom okruženju, olakšavanju 

poreznog tereta smanjenjem poreza i 

drugih davanja, poticajima za povećanje 

zaposlenosti te o povećanju udjela 

znanosti, inovacija i novih tehnologija 

u poduzetništvu. Ipak, očekujemo da će 

uz uvjet nužne preorijentacije u makroekonomskoj 

politici, koja će se temeljiti 

na proizvodnji, izvozu, investicijama i 

zapošljavanju, malo i srednje poduzetništvo 

postajati sve konkurentnije i na 

ino-tržištima, postižući pri tome brže 

stope rasta i razvoja posebno u djelatnostima 

poljoprivrede, prehrambene te 

metaloprerađivačke i drvoprerađivačke 

industrije.” 

Inače, na razini županije kontinuirano 

se potiče razvoj malog gospodarstva 

putem kreditnih programa 

povoljnijih od komercijalnih kredita 

u bankama. Primjera radi, u programu 

Lokalni projekti razvoja malog gospodarstva 

osigurano je 55 milijuna kuna s 

povoljnim uvjetima i rokovima otplate, 

te sa subvencioniranim kamatama. 

ZA LOKALNE PROJEKTE MALOG 

GOSPODARSTVA OSIGURANO JE 55 MILIJUNA 

KUNA POD POVOLJNIM UVJETIMA. TAKVI 

KREDITI NAMIJENJENI SU ISKLJUČIVO 

PROIZVODNJI I SRODNIM DJELATNOSTIMA 

Takvi su krediti isključivo namijenjeni 

proizvodnji i srodnim djelatnostima, a 

kroz sve dosadašnje programe plasirano 

je oko 300 milijuna kuna putem 

500 pojedinačnih kredita, što je pridonijelo 

otvaranju oko 1500 novih radnih 

mjesta. Omogućava se reprogramiranje 

postojećih kredita iz prethodnih 

županijskih kreditnih programa poduzetnicima 

koji su dospjeli u poteškoće 

zbog recesije. Sektor malog i srednjeg 

poduzetništva i obrtništva za Brodsko-posavsku 

je županiju, po riječima 

župana Danijela Marušića, iznimno 

značajan s obzirom na ukupan broj 

subjekata i broj zaposlenih u njima: 

“Jedan od glavnih ciljeva županijske 

uprave je potaknuti razvoj postojećih 

tvrtki, ojačati im konkurentnost i time 

osnažiti županijsko gospodarstvo. 

Stoga je Županija omogućila reprogramiranje 

postojećih kredita iz 

prethodnih županijskih kreditnih programa 

poduzetnicima koji su dospjeli 

u poteškoće zbog recesije. Poduzetnicima 

se subvencioniraju kamate i po 

nekoliko “starih” kreditnih programa 

koji se još otplaćuju, što im je zasigurno 

dobrodošla pomoć za popravljanje tekuće 

likvidnosti u vrijeme recesije.” 

U poticanju malog i srednjeg poduzetništva 

važna je uloga namijenjena 

i poduzetničkim zonama, ponajprije 

u segmentu proizvodnih djelatnosti. 

“Krajem 2010. godine donesen je 

Plan razvoja poduzetničkih zona na 

području Brodsko-posavske županije 

za razdoblje 2010-2012. godine kako 

bi se potaknuo razvoj malog i srednjeg 

poduzetništva, te otvaranje novih radnih 

mjesta. 

Jedan od ciljeva je i osiguravanje povoljnosti 

poduzetnicima kod izgradnje 

poslovnih objekata, na potpuno infrastrukturno 

izgrađenom zemljištu, namijenjenih 

prvenstveno proizvodnim 

djelatnostima”, kaže Dragan Jelić, direktor 

Razvojne agencija Brodsko-posavske 

županije. Sada su u funkciji četiri 

poduzetničke zone, pet je u izgradnji, 

dok ih je nekoliko u fazi pripreme i ishođenja 

potrebne dokumentacije. 


FORBES 


ULAGAČKI POTENCIJALI BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE 

Preporuka je i certifikat 

povoljne ulagačke 

destinacije 

Županijska razvojna odredišta su prerada i proizvodnja proizvoda od metala, 

drvoprerađivačka industrija te poljoprivreda i proizvodnja hrane 

PIŠE: ZDRAVKO BASARIĆ 

STRUKTURA GOSPODARSTVA 

BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE, 

njezini prirodni resursi i geoprometni 

položaj nesumnjivo su odrednice koje 

usmjeravaju razvoj županije. Upravo iz 

tih odrednica jasno je da će gospodarski 

razvoj ovisiti o jačanju metaloprerađivačke 

industrije, razvoju prerađivačke 

industrije oslonjene na primarnu 

poljoprivrednu proizvodnju, povećanje 

obradivih površina i unapređenje 

strukture poljoprivredne proizvodnje, 

o unapređenju šumarstva, trgovine, 

prometa i djelatnosti povezanih s tim 

granama, te razvoju selektivnih oblika 

turizma, posebice ruralnog, tranzitnog 

i lovnog. “Pri tome unutar prerađivačke 

industrije naglasak stavljamo na proizvodnju 

- preradu i proizvodnju proizvoda 

od metala, drvoprerađivačku industriju 

s proizvodnjom namještaja, te 

prehrambenu industriju koja ima velike 

neiskorištene potencijale. Naravno da 

ne zanemarujemo nijednu gospodarsku 

djelatnost, no ovo su djelatnosti na 

kojima se može temeljiti razvoj županijskog 

gospodarstva i za koje postoje 

preduvjeti za razvoj”, kaže Krešimir 

Rudec, tajnik županijske HGK. 

U gospodarskom razvoju i privlačenju 

investitora itekako se računa i 

na više no stogodišnju tradiciju u industrijskoj 

proizvodnji, prvenstveno 

metaloprerađivačkoj. Unutar sustava 

Đuro Đaković i oko njega razvio niz 

tvrtki koji mogu zadovoljiti većinu 

potreba za industrijskim proizvodima 

iz metalnog sektora. Tu je i Strojarski 

fakultet u Slavonskom Brodu te Veleučilište, 

na kojima se obrazuje veliki 

broj stručnjaka iz sektora metala. Uza 

sve to, kako naglašava župan Danijel 

Marušić, “Brodsko-posavska županija 

dobila je certifikat kao povoljna ulagačka 

destinacija, ispunivši vrlo zahtjevne 

standarde. To potvrđuje našu 

spremnost za vrlo kvalitetan prijem 

domaćih i stranih investitora. Osnovali 

smo One-stop service centar koji 

čine naši educirani stručnjaci, kadri 

odgovoriti na sve upite potencijalnih 

investitora, od prvih kontakata do realizacije 

investicije.” 

Najsnažniji gospodarski adut je 

metaloprerađivačka industrija i njen 

središnji dio, tvrtke iz sustava Đure 

INVESTICIJE U 

SLAVONSKOBRODSKOJ LUCI 

Velik je interes i za ulaganje na područje Lučke uprave u Slavonskom 

Brodu koja raspolaže zemljištem opremljenim potrebnom infrastrukturom 

za gospodarske djelatnosti naslonjene na riječni transport. Za njegov se 

razvoj stvaraju preduvjeti realizacijom investicije u Luku Slavonski Brod. Riječ 

je o izgradnji kontejnerskog terminala i terminala za ukrcaj teretnih motornih 

vozila ili RO-LA, sa svim potrebnim sadržajima. Lučka uprava Slavonski Brod 

kandidirala je projekt izgradnje terminala za opasne terete, za koji bi se 

izrada projektne dokumentacije te sama gradnja financirali i iz fondova EU. 

Projekt je prihvaćen, a ukupna vrijednost iznosit će oko 16,7 milijuna eura. 

Na području Luke Slavonski Brod u jesen 2013. godine trebala bi započeti 

realizacija jedne od najvećih investicija u Hrvatskoj, izgradnje termoelektrane 

na plin snage 560 megavata i gradnja tvornice bioetanola privatnog 

investitora Crodux plin i partneri. Ukupna je vrijednost investicije oko 600 

milijuna eura, a godišnja potreba tvornice bit će 250 tisuća tona kukuruza za 

preradu. U elektrani će u tri smjene raditi po 90 ljudi, a puno više zaposlit će 

se u tvornici bioetanola. 

50 

FORBES 

VELJAČA, 2013

VELIMIR KUČINAR: Naš cilj je u ovoj godini u Hrvatskoj sklopiti ugovore o 

poslovima plasmana elektrana na biomasu u vrijednosti od 30 milijuna eura. 


CROPIX 

MOBILAR: Planirane investicije vrijedne su oko četiri milijuna kuna, a tvrtka u ovoj i sljedećoj 

godini planira otvoriti do 200 novih radnih mjesta u proizvodnji tapeciranog namještaja 

IZGRADNJA SUSTAVA NAVODNJAVANJA 

JEDAN JE OD VELIKIH ZAHVATA U ŽUPANIJI. 

VEĆ POSTOJE PROJEKTI KOJIMA BI BILO 

OBUHVAĆENO VIŠE OD 3000 HEKTARA 

POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA 

Đakovića. Iako je i taj sustav iskusio 

posljedice rata i tranzicije, opstao je 

na poslovnim nogama i, sudeći po poslovnim 

planovima, županijske metaloprerađivače 

očekuju dobre godine. 

Svjedoče o tome i riječi Velimira Kučinara, 

predsjednika Uprave Đuro Đaković 

TEP-a, najznačajnije tvrtke i u 

tom sustavu i u županiji: “Trenutačno 

radimo na razvoju kotlovskih postrojenja 

loženih biomasom i kombiniranim 

gorivima te nuđenju kompletnih 

energana i malih termoelektrana na 

biomasu snage 2 i 5 MW s kogeneracijom 

toplinske energije za procese peletiranja 

i tehnološke procese u drvnoj i 

kemijskoj industriji. Projekte u Hrvatskoj 

nastojimo ponuditi prvenstveno 

u suradnji s hrvatskim projektantskim 

kućama, ali i s ostalim proizvođačima 

opreme za termoenergetiku.” 

“Uvjereni smo”, objašnjava Kučinar, 

“da još uvijek možemo okupiti partnere 

koji su uspjeli očuvati za to potrebna 

znanja. Iako se radi o postrojenjima 

manjih snaga, njihova izgradnja “ključ 

u ruke” s vlastitim tehnološkim rješenjima 

ozbiljan je razvojni pothvat za 

nas, ali i za naše potencijalne partnere. 

Naš cilj je u ovoj godini u Hrvatskoj 

na poslovima plasmana elektrana na 

biomasu sklopiti ugovore u vrijednosti 

od 30 milijuna eura. Čini se da je tarifni 

sustav za preuzimanje električne energije 

dovoljno poticajan za investitore 

da uz razumne rizike i odgovarajuće 

garancije prihvate domaće isporučitelje. 

Koristeći rezultate razvoja za domaće 

tržište, slične projekte nudimo u 

Rusiji, gdje imamo podršku vlasnika. 

Za dvije godine mogli bismo u Rusiji 

imati ugovore u vrijednosti od 30 do 

50 milijuna eura.” 

U ovom trenutku, dodaje, kupci njihovih 

kotlova su dva najveće europska 

isporučitelja spalionica smeća, CNIM 

Francuska i HZ Inova Švicarska, a tu 

je i Fisa Babcock iz Njemačke. “Učinit 

ćemo sve da s ovim kupcima održimo 

godišnju razinu ugovaranja od 50 do 

60 milijuna eura. Mi smo proizvođači 

tlačne opreme za velike energetske 

VELJAČA, 2013 FORBES 51

FORBES 


ULAGAČKI POTENCIJALI BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE 

kotlove i godišnji obujam ugovaranja 

ovog asortimana je 10 do 15 milijuna 

eura, a očekujem da će se zadrži na toj 

razini. Ako dođe do realizacije izgradnje 

većih termoenergetskih blokova u 

Hrvatskoj (Plomin C, EL-TO Blok K, 

plinski blokovi 400 MW i 550 MW), 

očekujem značajno učešće u njihovoj 

izgradnji. Razlog za takvo uvjerenje je 

naša sadašnja pozicija u europskoj kotlogradnji, 

u kojoj nas kupci i inspektori 

po kvaliteti, proizvodnom potencijalu i 

produktivnosti svrstavaju na jedno od 

prva dva mjesta. Budući da smo jedina 

takva hrvatska tvornica s europskim 

referencama, očekujem da ćemo udio 

plasmana u Hrvatskoj sa sadašnjih 15 

do 20 podići na barem 30 posto.” 

Planovi rasta prihoda su opreznih 

osam posto godišnje, a dobiti 8,5 posto. 

“Ne namjeravamo povećavati već 

sada veliki broj zaposlenih (850), ali 

namjeravamo mijenjati strukturu zaposlenih 

prema povećanju broja inženjera. 

U razvoj proizvoda i projekata 

ulagat ćemo dva milijuna eura godišnje, 

u proizvodnu opremu milijun do 

1,5 milijuna eura, u razvoj informacijskog 

sustava i opreme te unapređenje 

uvjeta rada oko milijun godišnje, a u 

razvoj kadrova oko pola milijuna eura”, 

kaže Kučinar. 

Jedan od razvojnih i ulagačkih aduta 

u županiji svakako je i drvoprerađivačka 

industrija. Tu se industriju 

želi vratiti pozicije barem približne 

prijeratnima. Kvalitetna sirovinska 

baza praktično je na mjestu prerade i 

količinski gotovo neograničena, a kroz 

određene projekte želi se dati i doprinos 

tehnološkom napretku ove branše. 

Tako se u Slavonskom Brodu planira 

izgradnja Regionalnog tehnološkog 

centra i laboratorija za ispitivanje kvalitete 

i certificiranje proizvoda drvne 

industrije. 

Da drvna industrija ima itekakve 

šanse govore i iskustva, a naročito poslovni 

planovi Mije Mitrića, vlasnika 

tvrtke Mobilar koja se potvrdila na 

tržištu EU programima tapeciranog 

namještaja: “Odoljeli smo svim poteš- 

NAVODNJAVANJE 

POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA 

Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta predviđena za navodnjavanje 

na području Orubice iznosi 326 ha. Planirani sustav za navodnjavanje Orubica 

obuhvaća građevine za navodnjavanje: crpne stanice, taložnik, bazen za 

zahvaćenu, pročišćenu vodu, distribucijske cjevovode i objekte na cjevovodima 

s troškovima u sveukupnom iznosu od 22,4 milijuna. kuna. 

U pripremi je i budući sustav navodnjavanja iz melioracijskog kanala 

Biđ - Bosut, dužine od 14 kilometara, na 4057 hektara, koji se nalazi 

na trasi višenamjenskog kanala Dunav - Sava. Idejni projekt obuhvaća 

istočno područje Brodsko-posavske županije, općine Sikirevci i Gundinci te 

dio Vukovarsko-srijemske županije u općini Babina Greda. Za središnji dio 

Županije predložena je izrada projektne dokumentacije sustava navodnjavanja 

Novi ribnjak, koji obuhvaća područje općina Brodski Stupnik, Sibinj i Bebrina. 

REALIZACIJOM PROJEKTA PANONSKI ZELENI 

INDUSTRIJSKI PARK, VRIJEDNOG GOTOVO 30 

MILIJUNA EURA, NAMJERAVA SE U 15 GODINA 

OSTVARITI 2000 NOVIH RADNIH MJESTA 

koćama u protekle tri godine, a uspjeli 

smo osigurati i konstantan rast proizvodnih 

prihoda, povećati broj zaposlenih 

te osigurati bolju tehnologiju 

i uvjete rada. Naši izvozni programi 

dobro su prihvaćeni na tržištu. Iz toga 

proizlazi i naša potreba rasta. U postupku 

je ishođenje lokacijske dozvole 

za nadogradnju postojećih objekata 

s novom halom od tisuću četvornih 

metara, nabava suvremene tehnološke 

opreme te proširenje asortimana 

s ciljem prelaska na programe veće 

složenosti i viših cjenovnih razreda. 

Planirane investicije vrijedne su oko 

četiri milijuna kuna, a namjeravamo 

ih ostvariti u ovoj i sljedećoj godini. 

Mobilar je stekao poziciju na EU tržištu 

i po našim projekcijama razvoja 

mogli bismo zapošljavati između sto 

i 200 radnika u proizvodnji tapeciranog 

namještaja s visokim udjelom 

ručnog rada koji se ne može zamijeniti 

radom strojeva. Budući da je u regiji 

niz proizvođača namještaja ili prestao 

s radom ili bitno smanjio proizvodnju, 

procjenjujemo da ćemo moći zaposliti 

kvalificiranu radnu snagu potrebnu za 

visoke proizvodne kriterije koje zahtijeva 

tržište EU.” 

Brodsko-posavska županija izrazito 

je zainteresirana za razvoj poljoprivrede. 

Stoga se nizom mjera nastoji poboljšati 

stanje u poljoprivredi. Za dohodovno 

uspješniji nastavak primarne 

poljoprivredne proizvodnje problem 

su nedovoljni prerađivački kapaciteti 

pa je ta djelatnost u županiji uglavnom 

sirovinska baza za šećerane, uljare i 

konditorsku industriju u Hrvatskoj. 

O poticanju razvoja suvremene poljoprivredne 

proizvodnje župan Danijel 

Marušić kaže: “Županija je u protekle 

četiri godine kroz različite poticaje 

uložila 6,38 milijuna kuna, i to kroz 

konkretne programe poput izmjere 

državnog poljoprivrednog zemljišta, 

nabavu rasplodnih grla stoke, ulaganje 

u lovno gospodarstvo te ekološki i ruralni 

razvoj. 

52 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

KONTEKST 

GRČKA KATARZA 

Konstantin Mihalos: Kriza 

je katalizator promjena 

Grčka je u 2012. godini bila među deset zemalja s najvećim poboljšanjem 

poslovne klime. U 2011. godini izvoz se povećao za 37 posto. Ti su pokazatelji 

čudo, smatra predsjednik Atenske trgovačke i industrijske komore 

PIŠE: ALEKSANDAR MANASIEV, SKOPLJE 

BOLJI DANI za grčko gospodarstvo 

već se naslućuju, vjeruje Mihalos 

Grčka, koju se posljednjih 

nekoliko godina smatralo 

Ahilovom petom europskog 

gospodarstva, polako kreće 

prema oporavku. Teške reforme u protekle 

dvije godine dovele su do snažnih 

socijalnih nemira. 

S atenskog trga Sintagma grčki se 

narod glasno obraćao Europi. Poruka 

je bila jasna: Grčka neće propasti bez 

europske pomoći. Politička nestabilnost 

rušila je sve pokušaje pokretanja gospodarstva, 

no nakon izbora 2012. izgledi 

za izlazak iz krize su bolji. Ipak, tek se 

malobrojni usuđuju predviđati gdje će 

zemlja biti za pet godina. Bolji scenarij 

predviđa ostanak u eurozoni, a o lošijem 

nitko i ne želi razmišljati. Konstantin 

Mihalos, predsjednik Atenske trgovačke 

i industrijske komore, jedan je od optimista. 

Smatra da je kriza katalizator 

koji će potaknuti pozitivne promjene 

u zemlji i da je ekonomska situacija u 

Grčkoj daleko bolja nakon prošlogodišnjih 

izbora. 

“Od ovog ljeta mnoga su zbivanja 

stvorila povoljnije uvjete za izlazak iz 


FORBES 

KONTEKST — GRČKA 

gospodarske krize. Odobrenje ukupnih 

sredstava od 52,5 milijarde eura kao dio 

potpornog mehanizma te uspješan završetak 

programa otkupa obveznica, u 

kombinaciji s drugim koracima poduzetim 

za smanjenje duga smanjili su rizik 

od izlaska iz eurozone i dramatično 

ublažili nesigurnost koja je vladala”, kaže 

Mihalos. Uz dokapitalizaciju banka i 

nastavak reformi, obnovljena stabilnost 

bit će, smatra, veliki poticaj preporodu 

gospodarstva. 

“Naravno, još uvijek postoje mnogi 

izazovi, fiskalne mjere za prilagodbe i 

dalje generiraju pritisak recesije. Ipak, 

očito je da je, nakon dugog razdoblja 

nestabilnosti, grčka ekonomija sada na 

kursu konsolidacije i oporavka”, rekao 

je Mihalos za Forbes. “Ja vjerujem da je 

kriza ubrzala tempo gospodarskih reformi 

i prisilila mnoge tvrtke da postanu 

konkurentne i otvorene prema tržištu.” 

Prema godišnjem izvješću Svjetske 

banke “Doing Business”, Grčka je u 

2012. bila jedna od deset zemalja koje 

su pokazale najveći napredak u poslovnoj 

klimi. U 2011. izvoz je porastao za 

37% u odnosu na prethodnu godinu što 

je, kaže Mihalos, pravo malo čudo. Štoviše, 

u prvoj polovici 2012. Grčka je postala 

“europska prvakinja”, s najvećim 

rastom izvoza. Mihalos zato i vjeruje 

da uklanjanjem nestabilnosti i održavanjem 

reformskih procesa zemlja može 

pružiti povoljnije poslovno okruženje 

čak i u odnosu na razdoblje prije krize. 

Upravo se naveliko raspravlja o privatizaciji 

državnih tvrtki koja treba 

donijeti velike prihode državnom proračunu. 

“Provedba programa privatizacije 

u posljednjih je nekoliko mjeseci 

znatno ubrzana, uz realizaciju plana za 

prodaju državnih nekretnina. Očito, taj 

proces može pridonijeti naporima zemlje 

za izlazak iz krize”, kaže Mihalos. 

“Mi smatramo da je važno da privatizacijski 

projekti ne ciljaju samo na prihode, 

već i na rast gospodarstva. Oni bi 

trebali postaviti temelje za povećanje 

konkurentnosti na svim tržištima, za 

mobiliziranje novih ulaganja i otvaranja 

novih radnih mjesta, jer tako mogu pro- 

POVRATAK KAPITALA U suradnji s Kinezima i grčkom 

željeznicom, Hewlett-Packard će u pirejskoj luci imati 

svoje europsko središte, a stižu i Unilever i Philip Morris 

izvesti dobitak ne samo na fiskalnom, 

već i na širem gospodarskom i društvenom 

planu.” 

Mihalos vjeruje da će najnovija percepcija 

Grčke u svijetu pomoći da se 

bolje iskoriste prilike koje nudi plan 

privatizacije, na dobrobit i zemlje i 

“DOKAPITALIZACIJA 

BANAKA I ODLUKE 

ECB-a DA SU 

GRČKE OBVEZNICE 

OPET PRIHVATLJIVI 

KOLATERAL, POTICAJ 

SU LIKVIDNOSTI.” 

investitora. Pozitivan signal da Grčka 

nakon dugo vremena kreće u pravom 

smjeru jest postupni povratak stranih 

ulagača. To primjećuje i Mihalos: 

“Vjerujem da će se povratak ulagača 

nastaviti i većom brzinom ako se eliminira 

faktor nesigurnosti i provede 

niz reformi koje poboljšavaju poslovno 

okruženje. Činjenica da je bonitetna 

agencija Standard & Poor’s podigla kreditni 

rejting Grčke, provedba procesa 

dokapitalizacije bankovnog sustava i 

odluke Europske središnje banke da 

su grčke obveznice ponovno prihvatljivi 

kolateral za banke, otvaraju put za 

obnovu likvidnosti.” 

Ubrzanje procesa privatizacije, otvaranje 

glavnih tržišta i korištenje programa 

Europske unije također otvaraju 

nove mogućnosti ulaganja. Sporazum 

56 

FORBES 

VELJAČA, 2013

SIPA PRESS 

između kompanije Cosco, Hewlett- 

Packarda i grčke željezničke kompanije 

TrainOSE o korištenju pirejske luke, 

kao i nedavno najavljene investicije 

Unilevera i Philipp Morrisa, neki su od 

primjera koji potvrđuju taj trend. 

Lučka uprava Pireja, operator najvećih 

luka u Grčkoj, postigla je najvišu 

vrijednost na burzi u četiri godine 

nakon što je Hewlett-Packard objavio 

da planira koristiti atensku luku kao 

svoje europsko središte. Luka Pirej u 

većinskom vlasništvu grčke države, 

na popisu je tvrtki koje bi mogle biti 

prodane kako bi zemlja smanjila dug. 

Hewlett-Packard koristit će pirejsku 

luku, kojom upravlja Cosco Pacific 

iz Hong Konga, za kretanje u Europu 

robe proizvedene u Aziji. HP-ovi 

proizvodi distribuirat će se morem s 

“VJERUJEM DA ĆE SE 

POVRATAK ULAGAČA 

NASTAVITI I VEĆOM 

BRZINOM AKO SE 

NIZOM REFORMI JOŠ 

POBOLJŠA POSLOVNO 

OKRUŽENJE.” 

terminala koji kontrolira Cosco, a željeznicom 

preko državne željezničke 

usluge operatera TrainOSE. Cilj je 

povećati prijevoz tereta za 50 posto i 

stvoriti stotine novih radnih mjesta. 

Nedavno su iz globalnog duhanskog 

diva Philip Morris International 

otkrili da planiraju prenijeti neke 

svoje proizvodnje iz drugih dijelova 

Europe u podružnicu Papastratos u 

Grčkoj. Philip Morris kupuje više od 

50 posto grčke proizvodnje duhana, 

čime podržava više od 12 tisuća domaćih 

duhanskih farmera. A premijer 

Antonis Samaras nedavno se sastao sa 

šefom Unilevera Paulom Polmanom 

zbog plana širenja 50-godišnje prisutnosti 

te tvrtke u Grčkoj. Unilever 

planira preseliti proizvodnju 110 svojih 

proizvoda u Grčku. Polman vjeruje 

da je zemlja na pravom putu, unatoč 

teškoćama s kojim se suočava. 

Pitali smo Konstantina Mihalosa koji 

su izvozno orijentirani sektori grčkog 

gospodarstva ključni za oporavak. Velike 

prednosti, odgovorio je, proizlaze iz 

zemljopisnog položaja, klime, prirodne i 

kulturne baštine, kao i vještine i talenata 

Grka: “Danas postoje mnogi sektori koji 

nam omogućuju iskoristiti ove prednosti 

kroz razvoj konkurentnih proizvoda 

i usluga. Jedan od njih je proizvodnja, 

prerada i izvoz hrane, s naglaskom na 

zaštićene oznake izvornosti i zemljopisnog 

podrijetla proizvoda. Tu je i energetski 

sektor s naglaskom na obnovljive 

izvore, kao i zeleno poduzetništvo s naglaskom 

na sektore kao što su ekološko 

gospodarenje otpadom i ekološka gradnja. 

Naravno, tu je i razvoj novih oblika 

turizma, primjerice medicinskog, pa 

promet, brodarstvo, uzgoj ribe.” 

I komora, u kojoj su predstavnici grčke 

poslovne zajednice i službeni savjetnici 

grčke vlade o pitanjima rasta, aktivno 

pridonosi izlasku iz krize. “Podržavamo 

naše članice uslugama vezanim 

uz pružanje informacija, obrazovanje 

i prekvalifikaciju, pa sve do umrežavanja. 

Olakšavamo pokretanje novih poslovnih 

aktivnosti u Grčkoj pružajući 

potencijalnim investitorima usluge vezane 

uz tržišne podatke i licenciranja. 

Redovito surađujemo s međunarodnim 

komorama, udrugama i izaslanstvima. I 

naravno, pripremamo studije i ankete, 

formuliramo dobro dokumentirane prijedloge 

te aktivno sudjelujemo u javnoj 

raspravi. Radimo na stalnom poboljšanju 

poslovnog okruženja u Grčkoj”, 

kaže Mihalos. 

Naplata poreza jedan je od najvećih 

problema Grčke. Stoga je Europska 

unija poslala pojačanje. Porezni 

stručnjaci iz Španjolske, Francuske, 

Nizozemske, Švedske i Belgije odsad 

će obučavati svoje grčke kolege kako 

otkriti utaju poreza i utvrditi tko ne 

prijavljuje puni prihod. Iz ministarstva 

financija kažu da je smanjenje porezne 

evazije zasad jedina opcija za povećanje 

prihoda. U razdoblju između 

siječnja i rujna 2012. uhićeno je 686 

osoba, koje su izbjegle platiti ukupno 

1,3 milijarde eura poreza. 

Porezna evazija bila je nacionalni 

sport. Dugovati novac državi u Grčkoj 

je stoga od 2011. kazneno djelo. I dok 

se mnogi pribojavaju tame zatvorskih 

ćelija, naš sugovornik vidi svijetlu budućnost. 

“Grčka, njezini građani i tvrtke 

posljednjih su godina prolazili kroz surovu 

stvarnost. Vjerujem da je izgradnja 

novog gospodarstva već počela. Još 

je dug put pred nama, no kurs je sada 

stabilan i pun obećanja. Sljedećih pet 

godina bit će razdoblje oporavka pod 

uvjetom da se reformski napori održe 

i da nam europski partneri pruže potrebnu 

potporu”, zaključuje Konstantin 

Mihalos. 


58 FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

ISPOD 

30 

ART PROJEKT 

DAVIDA KARPA 

TEŽAK 800 

MILIJUNA 

DOLARA 

Facebook je telefonski 

imenik, Twitter internetski 

telegraf. A Tumblr? 

Tumblr je prazno platno 

weba. Tek ćemo vidjeti 

hoće li ga 26-godišnji 

kreativac iz New Yorka 

uspješno unovčiti 

PIŠE: JEFF BERCOVICI 

FOTOGRAFIJE: WALTER SMITH 


FORBES 

ISPOD 

30 

DAVID KARP JE USRED RITUALA KROZ KOJI, ČINI 

se, mora proći svaki mladi web-tajkun: uređuje reprezentativno 

gnijezdo. Baš kao Zuckerbergova luksuzna ali 

šlampava, šest milijuna dolara vrijedna kuća u Palo Altu 

ili fijakersko spremište u Greenwich Villageu koje je Sean 

Parker preuredio u palaču za život i tulumarenje, i Karpov 

stambeni izbor puno govori o vlasniku i njegovu djelu, blogplatformi 

Tumblr koju je pokrenuo prije gotovo šest godina. 

Svoj dvoetažni stan od 160 kvadrata Karp je platio 1,6 milijuna 

dolara, što je prilično skromno za 26-godišnjaka čije 

bogatstvo na papiru vrijedi više od 200 milijuna dolara. No 

cijena je dijelom posljedica izbora adrese. Stan se nalazi u 

brooklynskoj četvrti Williamsburg, svjetskoj prijestolnici 

boema, gdje je ironija puno važnija od prestiža. Karp je 

vjerojatno najbogatiji stanar tog kvarta. Od adrese je još 

indikativnija unutrašnjost stana. Spartanska spavaonica s 

polupraznim ormarom; u dnevnom boravku samo kauč i 

televizor. Stvari gotovo i nema. Jedini ustupak bogatstvu 

je profesionalno opremljena kuhinja za Karpovu djevojku 

Rachel Eakley, koja je po zanimanju chef. “Uopće nemam 

knjiga. Odjeće imam jako malo”, sliježe ramenima Karp. 

“Silno me iznenađuju domovi pretrpani stvarima.” 

“Mislim da on ne posjeduje više od tri predmeta. Uvijek 

se nečega nastoji riješiti”, potvrđuje Marco Arment, Karpov 

prvi, dugo i jedini zaposlenik. 

Karp se i kao pojava svodi na najosnovnije: jedino odijelo, 

iako dobro krojeno, leprša oko njegovih 185 centimetara 

dok se vrpolji, a vrpolji se često. Možda je baš zbog tolike 

potrošnje energije mršav kao tinejdžer koji se još nije popunio. 

Uvijek je, kaže, imao dvadeset kilograma premalo. 

Minimalizam za direktora Tumblra nije tek estetski izbor, 

već pretpostavka slobode. Kad putuje, nastoji ne planirati 

više od nekoliko dana unaprijed. Čak i na putovanja po 

Japanu nosi tek najnužnije. “Želim posvemašnju mobilnost. 

To je moja Jason Bourne ili James Bond maštarija.” Roelof 

Botha iz investicijske tvrtke Sequoia Capital sjeća se kako 

je jednom doputovao iz Doline u New York na sastanak 

uprave, noseći najmanju putnu torbu. David ga je odmjerio 

kao čudaka: “Stvarno si vukao sve te stvari sa sobom?” 

Karp ne podnosi nebitno i taj stav prožima Tumblr. Dok 

su svi drugi na blogove i društvene mreže gledali kao na 

nove alate u u sklopu dvostruke komunikacijske revolucije, 

Karp je uočio mogućnost da ih bitno pojednostavi i učini 

intuitivnijima. Tumblr je olakšao stvaranje lijepih i dinamičnih 

web-stranica, koje su zauzvrat povećavale profit u 

obliku društvenog osnaživanja. 

Na Facebooku ljudi prate prijatelje iz stvarnog života, 

na Twitteru aktualna zbivanja, a Tumblr se može opisati 

kao mjesto na kojem se žele javno izraziti. Kao i na druge 

dvije mreže, radi se o objavljivanju postova, ali s puno više 

senzibilnosti i emotivnosti. Tumblr je vrtlog fotografija, 

pjesama, internih šala, animacija i dirljive virtualne topline. 

Na naslovnoj stranici, gdje urednici predstavljaju svoj 

izbor postova, sasvim je moguće da nakon fotoreportaže 

iz Afganistana uslijede karikature Dartha Vadera, a potom 

galerija hrčaka sličnih predsjedniku Obami. Korisnici se 

u tom kovitlacu snalaze pomoću nadzorne ploče, sučelja 

za pronalaženje i praćenje drugih korisnika. Pomažu i 

povratne informacije o prijemu pojedinih postova. Srce 

je dobra, a “reblog” još bolja oznaka jer govori da se post 

nekome toliko svidio da ga je podijelio sa svojim sljedbenicima. 

Sav alat za stvaranje tih multimedijskih postova čini 

sedam tipaka. Tekst, fotografija, hiperlink, video, glazba, 

dijalog ili navod postavljaju se na Tumblr klikom na neku 

od njih. 

Ishod je klasična, iz mjeseca u mjesec sve strmija uzlazna 

krivulja. U studenome se Tumblr probio među deset 

najposjećenijih online destinacija. Prema podacima Quantcasta, 

pritom je za prsa prestigao Microsoftov Bing, 

privukavši u svoj svijet korisničkog sadržaja 170 milijuna 

posjetitelja. Deseci milijuna Tumblrovih registriranih korisnika 

svakoga dana stvore 120 tisuća postova (dosad 86 

milijuna). Broj pregledanih stranica dogurao je do 18 milijardi 

na mjesec. Nakon investicijske runde održane u rujnu 

vrijednost Tumblra procijenjena je na 800 milijuna dolara. 

Karpovom udjelu od preko 25% vrijednost se time popela 

60 

FORBES 

VELJAČA, 2013

Stvaranje društvene platforme za kreativce: Sjedište Tumblra u 

newyorškoj četvrti Flatiron, blizu nebodera poznatog kao Pegla 

“PRITISAK NA INTERNETSKE 

MEDIJE DA POČNU 

OSTVARIVATI PRIHOD 

IZRAZITO SE POVEĆAO.” 

iznad 200 milijuna dolara. A tada se promet udvostručio. 

Start je, dakle, bio impresivan, ali godina koja slijedi je 

biti-ili-ne-biti. U njoj Tumblr treba dokazati tri stvari: da 

može održati rast, da je u stanju donositi zaradu i, napokon, 

da je stvaralački genij i zakleti minimalist David Karp 

pravi vođa na putu prema slavi. “Taj put je posut truplima 

kompanija koje su povukle krivi potez u pogrešno vrijeme, 

MySpaceima ovoga svijeta”, kaže Gartnerov analitičar Brian 

Blau. “U Tumblru moraju biti jako oprezni.” 

Karp je dobio dodatni zamah i tijekom uragana Sandy, 

kada su poplavljeni podatkovni centri u New Yorku. Ostavši 

bez internetske veze, Huffington Post, Gawker i BuzzFeed 

privremeno su se za objavljivanje koristili Tumblrovom 

platformom. U Hollywoodu je i te kako primijećeno da čak 

tri nove TV serije nastaju na temelju viralnih iskustava poteklih 

s Tumblra. K tomu je tvrtka Oxford Dictionaries USA 

proglasila GIF riječju godine za 2012. Riječ označuje vrstu 

komprimiranog slikovnog dokumenta, a zasluge za njezin 

proboj među standardne riječi pripisane su Tumblru. 

“Naš prošlogodišnji rast nadmašuje sve što mu je prethodilo”, 

kaže Karp. “Da budem iskren, nisam mislio da ćemo 

dogurati do ovoga.” Vjerojatno se tome nije ni nadao. Tumblr 

raste, a to je komplicirano i skupo, kao što dobro zna 

svatko tko ima malo dijete ili hipoteku. “Zbilja mi je drag 

David, ali pred njim je surova godina”, kaže Nick Denton, 

vlasnik kompanije Gawker Media. “Pritisak na internetske 

medije da počnu ostvarivati prihode izrazito se povećao.” 

Karp, koji je otvoreno prezirao reklame, u svibnju je ipak 

dopustio oglašavanje na Tumblru. 

Tvrtka je u 2012. imala 13 milijuna dolara prihoda. U 

“presudnoj” 2013. nadaju se skoku na 100 milijuna. Uspiju 

li, trebali bi ostvariti i dobit. To je sada ključni kriterij čak i 

za internetske medijske tvrtke, koje su se do Facebookovog 

fijaska na burzi mogle izvlačiti i na glamur nove društvene 

platforme. “Ne kažem da nas itko tjera na brzu maksimalizaciju 

dobiti”, kaže Botha, “no bilo bi dobro ostvariti sav 

profit koji možemo ostvariti u skorije vrijeme, da ne moramo 

svaki dan strahovati za opstanak.” 

Koliko skoro? Novac nije gorući problem, barem ne 

još. Tumbler “najveći dio” od 125 milijuna investitorskih 

dolara drži u banci, kaže Karp. Ipak, procjenjuje se da su 

na prošlogodišnje poslovanje potrošili 25 milijuna i da će 

ove godine potrošiti čak 40 milijuna dolara. David Karp 

se utrkuje s vremenom. Hoće li njegova tvrtka poslovati s 

plusom prije nego što od investitora zatraži novu financijsku 

injekciju? 

KADA JE KRENUO PUTEM KOJI GA JE DOVEO DO 

Tumblra, Karp je bio samo još jedan tinejdžer opsjednut 

tehnologijom, previše pametan čak i za gimnaziju Bronx 

Science, elitnu javnu školu koju je polazio. Majka, učiteljica 

na manhattanskom Upper West Sideu i otac glazbenik 

znali su da njihovu starijem sinu treba više prostora kako bi 

slijedio svoje interese. Stoga se majka obratila obiteljskom 

prijatelju Fredu Siebertu čiju je djecu podučavala. Seibert, 

dugogodišnji direktor u kompanijama MTV Networks i 

Hanna-Barbera, tada je vodio vlastitu tvrtku za proizvodnju 

animiranih filmova. “Fred, ti na poslu imaš kompjutore, 

je l’ da? Znaš, moj sin ima 14 godina i jako ga zanimaju kompjutori. 

Može li navratiti k vama u firmu?”, sjeća se Siebert 

pitanja Davidove mame. 

“Bio sam prestravljen”, kaže Karp o svom prvom posjetu 

Siebertovoj tvrtki, ali pretegnula je opčinjenost programiranjem. 

Redovito je navraćao, priča Siebert, sve dok jednoga 

dana nije izjavio: “Odsad mogu dolaziti svaki dan. Sad 

učim privatno, kod kuće”. Proučavajući upisne statistike, 

zaključio je naime da je to najefikasniji način proboja na 


FORBES 

ISPOD 

30 

MIT, najbolji fakultet za buduće inženjere računarstva. 

Upisao se i na tečaj japanskog pri Japanskom društvu te 

krenuo na dodatne instrukcije iz pisanja programa, svladavajući 

uz mentora stvaranje softvera za pobjeđivanje u 

pokeru i na blackjacku. 

MIT mu, međutim, nije bio u kartama. Kada su njegovi 

vršnjaci pisali prijemni na MIT-u, Karp je radio kao šef 

proizvodnje u tvrtki UrbanBaby koja je vodila internetsku 

stranicu za roditelje. Tvrtku je 2006. kupio CNET, a novcem 

dobivenim za svoj udio Karp je pokrenuo Davidville, 

malu tvrtku za razvoj softvera po narudžbi, u kojoj se bavio 

i stvaranjem vlastitih proizvoda. Za Siebertovu je tvrtku 

razvijao blog-platformu, ali nije bio zadovoljan rezultatom. 

“Jednog mi je dana rekao ‘Ovo s blogovima je zbilja teško. 

Možda čak preteško’”, prisjeća se Seibert, koji nije imao 

pojma o čemu Karp priča. No bilo mu je jasno da se dečko 

uvalio preko glave pa je nazvao jednog od svojih investitora, 

Bijana Sabeta iz tvrtke Spark Capital. 

“Fred mi je rekao da bih se trebao malo više družiti s 

Davidom jer je nevjerojatno talentiran”, kaže Sabet. Sastali 

su se i Karp mu je pokazao svoju web-aplikaciju za vrlo jednostavnu 

razmjenu svih vrsta digitalnog sadržaja - teksta, 

fotografija, videa i linkova. Ukratko, Tumblr. “Ostao sam 

bez riječi”, dodaje Sabet. “Bio je to najljepši dizajn koji 

sam ikada vidio.” 

Ipak, bilo je teško nagovoriti Karpa da se tome posveti 

kao biznisu. “Nije htio da ga se spominje kao biznismena. 

Tumblr je za njega bio tek alat koji će mu olakšati život. U 

početku je pokazao strast, ali to nije bila strast prema građenju 

biznisa. Zapravo sam ga cijelo ljeto 2007. nagovarao 

da pokrene Tumblr kao kompaniju. Njegov stav je otprilike 

“TVRDIO JE DA BI ON TO 

MOGAO RADITI DO KRAJA 

ŽIVOTA SA SAMO ČETIRI 

SURADNIKA. I DOISTA JE 

VJEROVAO U TO.” 

bio ‘Meni se sviđa moja konzultantska firma.’ Ali intrigirali 

su ga i startupi” sjeća se Seibert. 

Sabetovu prvu ponudu i uvjete investiranja Karp je odbio 

kao “previše novca uz previše pritiska”. Kada je ponuda 

smanjena na 750 tisuća dolara uz valuaciju od tri milijuna, 

i kad su je zajedno dali Spark i Union Square Ventures, 

investicijska tvrtka poznata po blagonaklonosti prema 

osnivačima, Karp se ipak dao nagovoriti. Barem djelomice, 

jer je oklijevao kod niza poslovnih poteza. Dok se Tumblr 

razvijao iz zametka u diva (vidi grafikon), Karp je učio 

podređivati svoje sklonosti Seibertovim, Sabetovim i instinktima 

ostalih investitora, koje sad zove “svojim mentorima” 

i spominje s poštovanjem čak i kada se ne slaže s njima. 

Neslaganja je bilo oko poželjne veličine kompanije. Prve 

dvije godine Tumblr je imao dva zaposlenika, Karpa i Armenta, 

kojeg je Karp pronašao preko Craiglista. U travnju 2008. 

angažirali su Marca LaFountaina za održavanje korisničkih 

stranica, ali on je živio u Virginiji i osobno su ga upoznali tek 

za godinu dana. “Zato, čak i kad bi on nekoga zaposlio, nismo 

imali osjećaj da i mi imamo zaposlenika”, kaže Arment. 

Nekako u to vrijeme Karp je rekao Sabetu da je proučavao 

organizacijsku strukturu drugih digitalnih medija, od 

Craiglista sa 26 zaposlenih do MySpacea i Facebooka koji 

su taka zapošljavali po tisuću ljudi. “A on je tvrdio da bi to 

mogao raditi ‘do kraja života sa samo četvero ljudi’. I doista 

je vjerovao u to”, kaže Sabet. 

No stvarnost je bila grublja. Kako je broj korisnika narastao 

preko milijun pa onda i na nekoliko desetaka milijuna, 

stranica je postajala sve nestabilnija. Zakrpe i ažuriranja prijetili 

su zagušenjem. “Ponestajalo nam je kapaciteta”, kaže 

Arment. “Pravio sam se malo previše pametnim”, priznaje 

Karp. “Nisam na vrijeme predvidio dovoljan broj programera 

u timu, što nam je priuštilo nekoliko teških mjeseci. 

Danas smo puno produktivniji jer imamo ljude iskusne u 

ovom poslu.” To ima svoju cijenu. Kako se Tumblr širi, Karp 

se sve više mora baviti stvarima koje mu ne leže. Privlačiti 

62 

FORBES 

VELJAČA, 2013

DAVID KARP: ZAŠTO VOLIM NY 

Umjetnost najnužnijeg: “Želim 

biti potpuno mobilan. To je 

moja Jason Bourne ili 

James Bond maštarija.” 

“Ne mogu zamisliti koje bi prednosti 

mogla pružiti Silicijska dolina, osim možda 

lakšeg pronalaženja programera. No mi 

smo uspjeli okupiti izuzetno sposoban tim 

i ovdje u New Yorku. Mnogi naši stučnjaci 

preselili su se ovamo sa Zapadne obale. 

U Kaliforniji me oduvijek smeta i taj 

galop u tehnološkoj industriji zbog kojeg 

je atmosfera pretjerano kompetitivna. 

Prilično sam često u Kaliforniji; prekrasna 

je, imam tamo puno prijatelja, a mnogo je 

i izvanrednih kompanija. No ne može se 

pobjeći od ozračja paranoje: “Zaboga, 

je l’ ti to vrbuješ moje ljude? Jesi li 

mi došao konkurirati? Razgovaraš li s 

istim investitorima?”. To je tako ucijepljeno 

u industriju da se ne ože izjeći. 

U New Yorku se na planu tehnologije 

događaju nevjerojatne stvari, ali bar na 

još neko vrijeme mi ostajemo gubitnici. 

S Foursquareom, Etsyjem, Kickstarterm, 

MongoDB-om i drugima odlično 

surađujemo i međusobno se podržavamo. 

Mi smo doista čvrsto povezana mala 

zajednica ljudi koji se još uvijek osjećaju 

pomalo autsajderima, i to je super. Mediji 

i druge ovdašnje industrije snažno nas 

podržavaju i visoko cijene, ali još uvijek 

smo novi, još uvijek mali. Što se tiče sposobnosti 

da privučemo publiku, New York 

je doista najkreativniji grad na svijetu; a 

takav je i Tumblr: medijska mreža, dom 

desetaka milijuna stvaralaca. 

U našoj su ulici i Viacom, Paramount, 

News Corp. - redom kompanije navikle 

na stotine milijuna gledatelja, slušatelja i 

čitatelja koji su njihova prva briga. Volim 

se družiti s ljudima koji uvijek razmišljaju o 

programiranju i o tome što će biti sljedeći 

veliki hit. Mislim da nijedan drugi grad ne 

bi mogao stvoriti Tumblr. I sâm sam odraz 

New Yorka, ovdje sam odrastao. Nigdje 

drugdje ne bi mogli nastati ni Foursquare, 

Etsy ili Kickstarter. Građenje ekonomije 

iznova, na kreativnim osnovama, i te kako 

pali.” — Zabilježio Dan Schawbel 

klijente, zadivljavati analitičare, bodriti trupe, nametati 

autoritet - ništa od ovog nije svojstveno povučenom Karpu. 

“Nikad ga nismo vidjeli ljutitog”, kaže Rick Webb, jedan od 

osnivača marketinške online agencije Barbarian Group, a 

sada “savjetnik za prihode” u Tumblru. Za poslovnu stranu 

pothvata godinama se brinuo John Maloney za kojeg je 

Karp radio u kompaniji Urban Baby, a poslije ga angažirao 

kao prvog predsjednika Tumblra. No kako su te poslove 

s vremenom preuzeli brojni izvršni direktori, Maloney je 

Karpu najavio odlazak. “Nije to bila politička odluka”, kaže. 

“Stvari su stigle do točke kad je u sobi naprosto bilo previše 

ljudi i ja sam poželio otići i baviti se svojim poslom.” Otišao 

je u travnju, predavši Karpu poslovna izvješća. 

Danas Karpa ne muče greške u kodu nego pitanja rukovođenja 

timom: “Jesam li dovoljno dobar vođa ovim momcima? 

Pružam li im sve što zaslužuju, stvaram li pozitivnu 

suradničku klimu? Kad mi se učini da tu nešto škripi, ne 

mogu misliti ni na što drugo dok to ne ispravim.” 

“Proces još traje, no Karp vjerojatno može prilično dobro 

procijeniti koliko je daleko odmakao na tom putu”, kaže 

član odbora Brad Burnham iz Union Squarea. Na kraju 

procesa, međutim, Karp bi se lako mogao naći tamo odakle 

je krenuo. Otkako je Maloney otišao, u kompaniji stalno 

razmišljaju o dovođenju njegove “jače verzije”, nekoga tko 

bi za Tumblr bio ono što je Sheryl Sandberg za Facebook 

- odrasla osoba u kući. Tako bi se Karp mogao baviti strategijama 

i vizijom. “David je dovoljno pametan da odradi 

menadžerski dio posla ako baš mora. Ali ne uživa u tome, 

pa zašto ga onda prisiljavati”, pita Botha. 

“Meni to ne zvuči kao dobra ideja”, kaže Burnham o dovođenju 

drugog čovjeka sa širokim ovlastima u vrh kompanije. 

A nije ni neizbježno. “To mora biti vrlo posebna osoba koja 

će biti u stanju dopuniti Davidove jake strane i učinkovito 

surađivati s njim.” Nitko ne kaže da Karpa treba maknuti s 

čelnog mjesta. “Obećao sam Davidu da će biti CEO sve dok 

to želi biti”, kaže Sabet, a Botha dodaje: “Tumblr bez Davida 

ne bi bio Tumblr. On mora sudjelovati u osnovnom biznisu 

ako želimo spektakularno uspješnu priču.” 

A spektakularnost se sada svodi na jedno jedino mjerilo: 

profit. Još 2009. bilo je u trendu dvojiti jesu li društvene 

mreže pogodne za oglašavanje i trgovinu te neće li se korisnici 

pobuniti protiv targetiranja i upada u njihove privatne 

razgovore. No Facebook je tijekom svog bolnog odrastanja 

dokazao prihodovnu efikasnost društvenog medija - najprije 

2009. kada je prvi put poslovao u plusu, a onda i prije tri 

mjeseca, objavivši da im početni oglašivački napori na mobilnim 

uređajima već donose prihod od tri milijuna dolara 

na dan. Tim putem ide i Twitter: u 2013. planiraju zaraditi 

545 milijuna dolara od oglašavanja, objavio je eMarketer. 

Tumblr je “tamo gdje je Twitter bio prije dvije ili tri godine”, 

kaže Sabet. Sada mora prerasti u moćan prodajni stroj, 

a to očito nije Karpova jača strana. Iako više nije sramežljivi 

tinejdžer, još uvijek je previše introvertiran za verbalna prepucavanja 

i lupanje šakom po pregovaračkom stolu. Zato je 

Tumblr u rujnu oteo Grouponu Leeja Browna koji je punih 

deset godina radio u Yahoou, i postavio ga na čelo svog 


FORBES 

ISPOD 

30 

prodajnog tima od desetak stručnjaka. Zadaća je dovesti 

sponzore poput Adidasa, General Electrica i Coca-Cole. 

U zadnji čas. Do skidanja zabrane oglašavanja, od Tumblra 

su samo drugi imali koristi. Više od 50 pisaca pretvorilo 

je svoje blogove u knjige, a neki su dobili ugovore s TV 

kompanijama. “Hollywood Assistants” autorice Lauren 

Bachelis tako se sada adaptira za CBS, a “F--k! I’m in My 

Twenties” Emme Koenig za NBC. Trgovina se na Tumblru 

uglavnom vrtjela oko stvaranja i licenciranja “tema” korisnicima 

koji su htjeli dotjeranije stranice. “To je nevjerojatno 

unosno za kreatore takvih tematskih predložaka”, kaže 

Chris Mohney, glavni urednik Storyboarda, Tumblrovih 

internih vijesti. Puno je manje unosno za samu kompaniju, 

čiji udio u zaradi od tog biznisa ne prelazi pet milijuna 

dolara godišnje, izvještava PrivCo. 

Dosadašnja zarada je skromna, no zato su ambicije vrlo 

neskromne. Karp predlaže da se nanovo osmisli cijeli sustav 

oglašavanja na internetu, i to izbjegavajući put koji su 

utrli Google, Facebook i Twitter. Inače pristojan do boli, 

Karp ne štedi udarce kritizirajući njihov pristup. “Hiperhipertargeting 

preko malih plavih linkova”, tako on zove 

taj pristup. U 2010. je punio naslove izjavama da mu se 

“stvarno okreće želudac” od web-oglasa i da oni nikada 

neće preplaviti njegovu mrežu. Sada kad Tumblrovi prodavači 

kreću u obilazak adresa na Aveniji Madison, nervozni 

investitori zatražili su od Karpa da objasni te izjave. 

Karp sada tvrdi kako je time htio reći da “mali plavi linkovi” 

djeluju, i to vrlo ograničeno, samo na mali segment na kraju 

prodajnog lijevka: “Radi se o tome da vas zaskoče u trenutku 

kada ste spremni na kupnju.” Pri tomu se Google, Facebook i 

“NA OGLAŠAVANJE 

BRENDOVA SADA SE TROŠI 

50 MILIJARDI DOLARA, ALI 

TAJ NOVAC UGLAVNOM 

ZAOBILAZI WEB.” 

Twitter mogu prilično uspješno koristiti kombinacijom bihevioralnog 

targetinga i ciljanog uključivanja kupčevih potreba 

u reklamu, ali te marketinške tehnike ne utječu znatno na 

stavove i osjećaje potrošača. To je posao oglašavanja brenda, 

sa snažnim naglaskom na logo ili ime kompanije. A unatoč 

velikoj seobi novca i vremena na internet, gotovo sve tako 

koncipirane reklame pojavljuju se u klasičnim medijima, 

osobito na televiziji. “Na oglašavanje brendova sada se troši 

50 milijardi dolara, ali taj novac uglavnom zaobilazi web”, 

U PRVOJ LIGI 

Promet se u samo tri godine prometnuo iz neznatnog 

u znatan i Tumblr je uspio održati korak s poznatijim 

društvenim mrežama 

UKUPAN BROJ POJEDINAČNIH 

POSJETA STRANICI (MIL.) 

40 

TWITTER 

35 

30 

LINKEDIN 

25 

20 

TUMBLR 

15 

IZVOR: COMSCORE 

10 

5 

PINTEREST 

0 

11/09 12/10 12/11 11/12 

kaže Rick Webb, šef prihoda u Tumblru. 

Vlasnici tih 50 milijardi, tvrdi Karp, čekaju na digitalne 

formate koji će umjetnički izražajno stvarati emocionalnu 

vezu između brendova i potrošača, formate o kakvima govori 

serija Mad Men, kakvi se pojavljuju primjerice uz Super Bowl 

i mogu vas nasmijati, rasplakati ili navesti da nazovete mamu. 

Upravo zbog alata kojima privlači kreativce, Tumblr je vrhunsko 

prazno platno za marketingaše. Brendovi ne plaćaju za 

stvaranje sadržaja - to je besplatno - već za mogućnost da ga 

prikazuju na dva središnja modula ponuđena korisnicima 

Tumblra. Jedan je Spotlight (popis preporučenih korisničkih 

stranica), a drugi Radar (izbor uredništva). Na ta se dva 

mjesta sadržaji pogledaju ukupno 120 milijuna puta na 

dan. Velika većina su popularni korisnički sadržaji, ali uz 

pet do 20 posto njih smiju se prikazivati reklame. Cijene za 

tisuću prikaza (CPM) relativno su visoke, od 4 do 7 dolara, 

što ih smješta u premium sektor tržišta digitalnog oglašavanja. 

(Na Facebooku je CPM raspon od 30 centi za male, 

općenite bannere do gotovo 10 dolara za oglase dostavljene 

društvenoj grupi putem mobilnih uređaja.) 

Reklamna agencija Droga5 na Tumblru je promovirala 

iD, novi Kraftov brend žvakaće gume namijenjene mladima. 

Jedan od sadržaja stvorenih za kampanju, animirani GIF 

dinosaura, prikazivao se na Radaru i zabilježio 40 tisuća 

interakcija, kaže Chet Gulland, šef digitalnih sadržaja u 

agenciji. Polovica su bile oznake “reblog”, što uglavnom 

znači da su korisnici postavili taj oglas na svoju stranicu 

kako bi ga podijelili s prijateljima. “Bilo je zbilja uzbudljivo 

služiti se platformom preko koje dopireš do goleme publike 

sastavljene upravo od ljudi kojima si namijenio poruku, a 

koji su je k tomu vrlo rado prihvaćali”, kaže Gulland. 

Kampanja za iD išla je i na Facebooku, gdje se mogućnost 

oglašavanja također naplaćuje. No nedavne izmjene algoritma 

za prikaz novosti na Fejsu poskupile su oglašivačima 

pristup publici. Naknadu za dodatnu promociju neki su čak 

nazvali iznuđivanjem. Mark Cuban, vlasnik košarkaškog 

64 

FORBES 

VELJAČA, 2013

TREBA LI VAM TUMBLR? 

Znamo, znamo - već ste na LinkedInu i 

Twitteru, a naravno i na Fejsu. Možda ste 

među prvima isprobali i Google+. Koliko bi 

sati dnevno čovjek uopće trebao provoditi 

na društvenim mrežama? 

Za prosječnog profesionalca većine struka 

dobra je vijest da je Tumblr više luksuz nego 

nužnost. To još uvijek nije središnje mjesto 

profesionalnog umrežavanja kao LinkedIn, 

a ni notes s telefonskim brojevima kao 

Facebook. 

No postoje iznimke. Tumblr je sve važnija 

platforma za profesionalce u kreativnim 

zanimanjima. S osloncem na vizualno, idealan 

je dom za virtualne portfelje fotografa, 

dizajnera i ostalih kreativaca jer ih je lakše 

održavati nego prosječnu web-stranicu, a 

veći su izgledi da ih zamijete potencijalni 

klijenti ili poslodavci. Dobar glas s Tumblera 

piscima može pomoći da se domognu ugovora 

s nervoznim izdavačima, koji se vole 

kladiti na dokazano privlačne ideje. Više 

od 50 blogova na Tumblru na taj se način 

pretvorilo u knjige, od Animals With Cats i 

Dear Old Love pa sve do My Parents Were 

Awesome. 

Ako ste odvjetnik, menadžer hedge fonda 

ili anesteziolog - drugim riječima, ne sanjate 

o objavljivanju knjige s neobičnim fotografijama 

mačaka - Tumblr vam profesionalno 

vjerojatno ne pruža mnogo. Ako imate 

svoj biznis, nije još jasno možete li preko 

Tumblra doprijeti do klijenata onako kako 

vam to omogućuju Facebook i Twitter. Te 

mreže više polažu na dvosmjernu komunikaciju, 

dok je Tumblr više jednosmjeran, 

smatra Forresterov analitičar Zach Hofer- 

Shall. Iznimka su brendovi za mlade. Prema 

podacima ComScorea, na Tumblru pretežu 

mlađi korisnici interneta, najčešće između 18 

i 24 godine. Ako su vaši proizvodi namijenjeni 

toj dobnoj skupini, njeni pripadnici hrle 

na Tumblr u sve većem broju pa biste ondje 

trebali biti i vi. — J.B. 

Testiranje Tumblra: Ovako izgleda pojedinačna nadzorna ploča (slučajno Forbesova). Na njoj 

su prikazani alati za objavljivanje (na vrhu) pomoću kojih kreirate i dijelite sadržaje, a dolje je 

prikaz nedavnih aktivnosti. Tumblr je odličan za postavljanje fotografija, videa i teksta, te za 

laku distribuciju tih sadržaja. Objavljeni se sadržaj može pretraživati i filtrirati radi praćenja. 

tima Dallas Maverick, u ljutitoj blog-reakciji na te izmjene 

izdvojio je Tumblr kao platformu kojoj bi se trebalo okrenuti 

i izbjeći Facebookovu grubost. “David je napravio odličan 

posao privukavši mlađu populaciju do mjere da je Tumblr 

mnogima zamijenio Facebook kao svakodnevna web-destinacija”, 

kaže Cuban o svom znancu Karpu. 

SLJEDEĆA KLJUČNA RAZLIKA JE PRIVATNOST. 

Facebook iskorištava korisničke podatke za ciljano oglašavanje, 

Tumblr ne. A i ne namjerava. “Ne želimo se povlačiti 

po suludom, zastrašujućem svijetu politike privatnosti u 

kojem grca Facebook. Za nas je tu granica”, kaže Webb. 

Iako Tumblr već uskoro namjerava dopustiti izvjestan 

stupanj targetinga, teško da će brojem korisnika, a kamoli 

prihodom ikada dostići Facebook. Dok Zuckerbergova 

kompanija želi učiniti svijet “otvorenijim i povezanijim”, 

Tumblr svojim motom poziva korisnike da “slijede svjetske 

stvaraoce”. Služenje umjetnicima dalo je Tumblru identitet 

i gotovo tržište, ali se ono dugoročno može mjeriti tek milijunima, 

a ne milijardama sudionika. Tumblr možda nije 

ni potreban cijelom svijetu (vidi okvir). “Zapravo se pitam 

kako će Tumblr prerasti to što danas jest”, kaže Blau iz Gartnera. 

“Doživljavaju ga kao mjesto namijenjeno isključivo 

kreativnoj publici, i to treba promijeniti.” 

Tumblr mora svladati i ključni izazov s kojim se bore sve 

društvene mreže: uspješno se prilagoditi publici koja ubrzano 

prelazi s laptopa i desktopa na tablete i pametne telefone, 

i naučiti kako na tome zaraditi. Premda mu minimalistički 

dizajn i intuitivna navigacija olakšavaju mobilnost, taj prijelaz 

je ipak kritična stvar. “Tumblr je kompanija stvorena 

na webu”, kaže Sabet. “Nije originalno zamišljen za mobilne 

uređaje.” Slabo ocijenjene mobilne aplikacije iz početne 

ponude interno su prerađene i korisnici ih sada puno bolje 

ocjenjuju. Dok neke od popularnih značajki, poput pretraživača 

označenih web-stranica, tek treba prilagoditi svijetu 

aplikacija, vrijeme koje korisnici posvećuju Tumblrovim 

mobilnim aplikacijama raste po stopi triput većoj od one na 

webu. “Točka preokreta koju imamo u vidu je početak 2014. 

godine”, kaže Karp. “Tada bismo trebali postati pretežno 

mobilni i to svakako nastojimo postići.” 

Karp brzo uči, a ima i mentore koji su mu strog i dobar 

korektiv kad zatreba. “Zahvaljujući toj sustavnoj podršci, 

napravio sam puno manje pogrešaka učeći kako biti CEO”, 

tumači Karp. “Oslanjam se na njih s povjerenjem jer znam 

da će me uvijek spasiti od pada i reći ‘Nisi pazio, David’ ako 

se spotaknem.” 

Ovih dana, ako ga spopadne želja da petlja po nečemu, 

Karp se ne udubljuje u programske kodove. Zasuče rukave i 

radi na jednom od svoja tri motocikla. Iako time naoko krši 

svoje pravilo protiv gomilanja stvari, voli motocikle jer su jednostavniji 

od automobila. Danas malotko može popraviti svoj 

stari auto, ali motor je više “stvar druženja. Svaki dio možeš 

lako izvaditi i raditi na njemu”. Osim toga, ne možeš imati 

više od jednog suputnika. I to na stražnjem sjedalu. 


U teškim vremenima 

treba krenuti u 

investicije, naučili su 

Stephensona njegovi 

mentori Edward 

Whitacre i Carlos 

Slim Helú 

66 

FORBES 

VELJAČA, 2013

ŽIVOT 

POSLIJE 

iPHONEA 

Nakon što je pola desetljeća živio od sporazuma 

sa Steveom Jobsom, AT&T razmatra novu 

strategiju. Randall Stephenson svoja strateška 

promišljanja svodi na dvije riječi: totalno mobilno 

PIŠE: CONNIE GUGLIELMO 

FOTOGRAFIJE: MATTHEW HAWTHORNE 

Bilo je to 2006. godine: Apple je razvijao svoj prvi pametni telefon i 

Steveu Jobsu je zatrebao savjet. Pitanje se ticalo prijema radijskog 

signala pa je Jobs nazvao Ralpha de la Vegu, direktora proizvodnje u 

Cingular Wirelessu. De la Vega je sudjelovao u sastavljanju ekskluzivnog 

ugovora o razvoju i distribuciji novog telefona, sklopljenog između 

Jobsa i Cingulara koji je uskoro postao dio AT&T-ja. “Kako ovaj uređaj pretvoriti 

u stvarno dobar telefon? Ne pitam kako napraviti tipkovnicu ili slično. Govorim o 

unutrašnjosti dobrog radija”, sjeća se Jobsovih pitanja De la Vega. 

AT&T je imao priručnik od tisuću stranica s uputama proizvođaču kako dizajnirati 

mobilni radio koji će najbolje hvatati njihov signal. “Jobs me zamolio da mu 

ga pošaljem mailom. Za pola minute me ponovno nazvao: ‘Pa što je ovo! Šalješ mi 

golemi dokument, a prvih sto stranica bavi se standardnom tipkovnicom’ ”, smije 

se De la Vega. “Odmah sam se ispričao: ‘Tih prvih sto stranica ne vrijedi za tvoj 

proizvod, Steve. Trebali smo ih izostaviti’, a on je rekao ‘Okay’ i spustio slušalicu.” 

Cingularom se ekspresno pronio glas da se Apple ne mora pridržavati specifikacija. 

Tehnički direktor smatrao je to svetogrđem pa je De la Vegu nazvao ludim 

i prigovorio mu da popušta Appleu. No De la Vega je s Jobsom potpisao tako strog 

ugovor o tajnosti podataka da ni svojim šefovima nije smio odati detalje, već samo 

općenite podatke o novom uređaju. Čak ni odbor kompanije nije vidio taj papir 

dok sporazum nije zaključen. Zato je De la Vega tehničkom direktoru rekao samo 

“Vjeruj mi. Taj telefon ne treba prvih sto stranica.” 

Povjerenje je odigralo veliku ulogu u priči o suradnji AT&T-ja i Applea. Najveći 

američki teleoperater bio je sklerotična, staromodna kompanija kojoj je većinu prihoda 

donosio izumirući biznis fiksne telefonije. Budućnost se temeljila na zbrdazdola 

sklepanoj mobilnoj mreži prožetoj krčanjem. AT&T - za razliku od Verizona, 

kako se priča - nije smio propusti šansu za ulazak u eru smartphonea podruku s 

čovjekom koji je udahnuo novi život računalu i glazbenoj industriji. “Rekao sam 

ljudima da to nije oklada na uređaj nego na Stevea Jobsa”, iskren je CEO Randall 


FORBES 

AT&T — ŽIVOT POSLIJE iPHONEA 

Stephenson, dok u svom orlovskom 

gnijezdu na 37. katu Whitacre Towera 

u Dallasu objašnjava važnost iPhonea 

za AT&T. 

Jedan je telefončić preobrazio cijelu 

kompaniju. AT&T u mnogočemu još zaostaje 

za Verizonom (vidi graf ), no Ma 

Bell, kako kompaniji tepaju Amerikanci, 

od posla s iPhoneom korača brže, lakše 

usvaja nove tehnologije i sklapa velika i 

mala partnerstva. Usto je spremna puno 

- ali zbilja puno - potrošiti da se održi na 

površini u podatkovnom potopu. Od 

2007. naovamo promet im se svake godine 

udvostručavao i AT&T je potrošio 

više od 115 milijuna dolara na širenje 

ponude i izgradnju mreže. U kompaniji 

tvrde da su u tom razdoblju u gospodarstvo 

SAD-a ubrizgali više kapitala nego 

ijedna druga javna kompanija. 

Posao s iPhoneom “promijenio je 

sve, od raspodjele kapitala do pristupa 

spektru, inženjerstvu i projektiranju 

mreža”, kaže Stephenson. “Odjednom 

više ne mislite da će 40 tisuća baznih 

stanica biti dovoljno. Znate da će vam 

trebati nekoliko puta toliko.” Plodove 

ovih ulaganja tek treba dokraja ubrati: 

prosinačka anketa za Consumer Reports 

pokazuje da na AT&T-jevu novu 

4G mrežu ima najmanje prigovora, ali 

kompanija je ipak zauzela posljednje 

mjesto među četiri najveća operatera, 

i to već treću godinu zaredom. A točno 

šest godina nakon pojave prvog iPhonea, 

Jobsov se čarobni plašt oko AT&T-ja 

počeo tanjiti. Ako već nije, američko će 

tržište uskoro biti zasićeno pametnim 

telefonima. Gotovo dvije trećine AT&Tjevih 

ugovornih (tzv. postpaid) pretplatnika 

koristi smartphone, s tim da gotovo 

svaki drugi koristi iPhone, dok se kod 

Verizona to odnosi na tek nešto više od 

polovice korisnika, od kojih 20 posto s 

iPhoneom. Prema predviđanjima kompanije, 

podaci za 2012. mogli bi pokazati 

59-postotni pad broja novopotpisanih 

postpaid ugovora u odnosu na 2010. godinu. 

Verizon u tom razdoblju bilježi 

povećanje od 38%. “AT&T je na neki način 

žrtva vlastitog uspjeha”, kaže analitičar 

telekomunikacijskog sektora Craig 

Moffett iz tvrtke Sanford C. Bernstein. 

Stephensonova mantra je “upravljati 

svime preko mobitela” - uzimanjem lijekova, 

kućnim sigurnosnim sustavima, 

odlaganjem smeća, automobilima, tlom. 

AT&T u suradnji s farmerima želi uz 

korijenje ugrađivati bežične senzore 

koji bi signalizirali da treba zaliti biljku, 

a s proizvođačima automobila razvijali 

bi dostupnost potrošačkih aplikacija 

preko njihove mreže tijekom vožnje. 

U Dallasu i Atlanti već pokusno radi 

njihov bežični sustav automatizacije i 

sigurnosti kuća nazvan Digital Life, s 

izgledima da se u 2013. primijeni na cijelom 

području SAD-a. “Odgovaramo 

na jedan od najvećih oblika potražnje 

ma Helúa. Whitacre potvrđuje: “Uvijek 

treba ići dalje. Ako ne rasteš, smanjuješ 

se već nekako po definiciji. Treba samo 

ići dalje.” Slim pak za Stephensona ima 

samo riječi hvale: “On ima jasnu viziju 

AT&T-ja, kao i globalne industrije telekomunikacija.” 

Vizija se počela uobličavati prije 16 

godina. Stephenson, porijeklom iz Oklahome, 

zaposlio se 1982. u kompaniji Southwestern 

Bell i radio kao financijski 

direktor i direktor proizvodnje. U 1996. 

je poslovno boravio u Meksiku gdje je 

upoznao Carlosa Slima, a po povratku 

ga je Whitacre zadužio da sastavi dugoročni 

pogled na razvoj telekomunikacijskog 

sektora. Učinio je to uz pomoć 

“ONI KOJI MI GOVORE DA S LJUDIMA 

GUBIMO I ZARADU NE RAZUMIJU ŠTO 

SE ZBIVA. NASTUPA ERA PODATAKA.” 

s kojim se susrela industrija općenito”, 

kaže De la Vega. “Oni koji mi govore da 

s ljudima gubimo i zaradu ne razumiju 

što se zbiva. Nastupa era podataka.” 

Nisu svi uvjereni u to. “Broj uređaja 

priključenih na bežičnu mrežu zapravo 

raste sporije nego ikada”, kaže Moffett. 

“Godišnji rast broja ugovornih pretplatnika 

u SAD-u, uključujući telefone, sve 

oblike tableta, kartica za laptope i bežičnih 

pasjih ogrlica, usporio se do puževog 

koraka i prvi je put pao ispod 1%.” 

Stephenson se ne obazire na to. U 

studenome je otkrio novi, 14 milijardi 

dolara težak trogodišnji plan širenja 

4G LTE bežične mreže, kako bi optička 

vlakna doveo do još više kompanija i povećao 

doseg svoje širokopojasne usluge. 

Tako se očekivani kapitalni izdaci 

AT&T-ja penju na 22 milijarde dolara 

godišnje, čime će u 2013. po prvi puta 

nadmašiti Verizon. 

U teškim vremenima treba krenuti u 

investicije, rekao je Stephenson i objasnio 

da je ovo naučio od svojih mentora, 

bivšeg šefa Edwarda Whitacrea i meksičkog 

telekom milijardera Carlosa Sli- 

Johna Donovana, konzultanta iz tvrtke 

Deloitte & Touche kojeg će šest godina 

kasnije dovesti u AT&T kao direktora 

za znanost i tehnologije. “Svi smo vjerovali 

da će podaci postati važni”, kaže 

Stephenson. “No pravu predodžbu o toj 

važnosti mislim da nismo imali sve do 

2007. i lansiranja iPhonea.” 

Bio je to pravi trenutak da Stephenson 

predstavi “novi” AT&T. Inzistirao je 

na tome da se iPhone pojavi pod brendom 

AT&T-ja, a ne njegove podružnice 

Cingulara. “Nije me briga ni ako morate 

ući u svaki dućan u Americi i nacrtati 

naš globus na vrećice. Ovo ćemo lansirati 

pod AT&T brendom”, sjeća se da je 

rekao timu.“Bio je to najpametniji potez 

koji smo ikada povukli, jer se brend 

AT&T istog trenutka počelo poistovjećivati 

s tim Appleovim proizvodom.” 

U prvoj godini sporazuma AT&T je 

prodavao iPhone po najnižoj cijeni od 

499 dolara, isplaćujući Appleu nečuveno 

velik postotak mjesečnog prihoda od 

računa koje je ispostavljao korisnicima 

- vjeruje se čak 720 milijuna dolara. Neki 

skeptici u kompaniji predviđali su da će 

68 

FORBES 

VELJAČA, 2013

BEŽIČNI DUOPOL 

Verizon je u eri iPhonea na neki način bolje prošao nego AT&T. Iskoristio je svoju 

tehnički superiorniju mrežu da poveća prednost pred konkurentom i profitirao od 

popularnosti jeftine Android platforme 

$70 BIL 

60 

50 

40 

30 

20 

10 

0 

AT&T 

Verizon 

AT&T 

Verizon 

PRIHODA OD BEŽIČNIH USLUGA 

AT&T 

Verizon 

39.9% AT&T 

63.8% 

47.2% Verizon 

53.2% 

AT&T 

Verizon 

20% 

GODIŠNJA STOPA RASTA 

AT&T 

30% 

Verizon 

25 

2007 2008 2009 2010 2011 2012E 

OPERATIVNA DOBIT OD BEŽIČNIH USLUGA U 2012. UDIO SMARTPHONEA U BROJU PRODANIH TELEFONA U 2012. 

BROJ NOVIH UGOVORNIH PRETPLATNIKA U 2012. 

1,4 mil. USD 

4,9 mil. USD 

IZVORI: NOMURA EQUITY RESEARCH; MACQUARIE EQUITIES RESEARCH; DEUTSCHE BANK SECURITIES 

iPhone biti uglavnom Wi-Fi uređaj i da 

će se malo rabiti kao celularni telefon. 

No kada su prvi pokazatelji potvrdili 

porast prometa, Stephenson je znao da 

ima skupocjeni hit: “Nadmašio je sva 

racionalna očekivanja koja smo se usuđivali 

iznositi.” 

Nakon obnovljenih pregovora s Jobsom 

AT&T je Appleu prestao isplaćivati 

dio prihoda. Ispregovarali su i nabavnu 

cijenu iPhonea od 400 dolara, a 

korisniku uz prvi dvogodišnji ugovor 

odobravaju 199 dolara popusta na uređaj. 

(Taj trošak kompanija pokrije već za pet 

mjeseci.) U prve tri godine nakon lansiranja 

iPhonea AT&T je potrošio 70 milijardi 

dolara na novu opremu i kapacitete, 

ali su mu i dalje svi, uključujući Jobsa, 

prigovarali za svaki propušten poziv. 

U pozadini tih zbivanja (prihod u 

2012. godini: 127 mlrd. USD) Stephenson 

koristi trenutak da pretvori AT&T u 

inovatora primjene bežičnog prijenosa. 

Program olakšica za zaposlenike prilagođen 

je kako bi ohrabrivao upotrebu 

mobilnih uređaja. “Svi direktori informatike 

u Americi, uključujući našega, 

UDIO iPHONEA U BROJU PRODANIH SMARTPHONEA U 2012. 

45% 

20 

15 

10 

5 

0 

tvrde kako mobilnost nikada nećemo 

progurati u korporacijsko okruženje. 

Mi vjerujemo da hoćemo, a prosudite 

sami”, kaže Stephenson. U AT&T-ovim 

lokalima mobilno plaćanje smjenjuje 

registar-blagajne, a početkom 2014. 

godine svaki će tehničar AT&T-ja biti 

opremljen iPadom. 

Jedina velika strateška pogreška bila 

je 39 milijardi dolara teška ponuda 

za preuzimanje četvrtog teleoperatera 

u SAD-u, Deutsche Telekomovog T- 

Mobilea. Obamina se administracija 

usprotivila i posao je u prosincu 2011. 

otkazan. AT&T je morao platiti četiri 

milijarde dolara kazne zbog otkazivanja, 

a Stephensonova novčana naknada 

smanjena je za 2,08 milijuna 

dolara zbog neostvarenog posla. Nije 

propustio ovu priliku da iskaže svoje 

nezadovoljstvo kreatorima vladinih 

politika: snažan prodor u mobilni ekosustav, 

kakav ostvaruju Apple i Google, 

nije održiv “bez zdravog i poticajnog 

okruženja za operatere”, kaže Stephenson. 

“Osigurati potrebnu širinu 

pojasa uz odgovarajući spektar, omogućiti 

njezinu upotrebu i neprestano 

ulagati u njezino širenje - na tome bi 

se trebala temeljiti svaka politika Federalne 

komisije za komunikacije.” 

Stoga je Stephenson na neko vrijeme 

isključio sve svoje uređaje i ponovno 

razmotrio “cijelo rekalibriranje” koje 

će kompaniju postaviti na novi kurs. 

Vratio se u siječnju 2012., imenovao 

dugogodišnjeg direktora proizvodnje 

Johna Stankeyja direktorom za strategije 

i krenuo u realizaciju plana - domoći 

se spektra, prodati umiruću imovinu i 

snažno ulagati u rastuće biznise poput 

4G mreža, oblake za pohranu korporacijskih 

podataka i high-speed optičke 

kabele za tvrtke i kućanstva. 

Najveći dio prošle godine AT&T je 

posvetio sklapanju dilova koji su mu 

donijeli polovicu od onih 60 megaherca 

koje bi dobio s T-Mobileom, tako da 

sada imaju dovoljno spektra za servisiranje 

prometa podataka preko svojih 

mreža do 2017. godine. Napokon su 

prodali svojih 53% u kompaniji Yellow 

Pages čiji se biznis smanjuje. Cerberus 

im je za taj udio platio 950 milijuna dolara. 

Daleko bolje bi prošli da su prodali 

ranije. 

Bežični svijet, kakav je prije 16 godina 

predvidio u svom izvješću o budućnosti 

telekomunikacija, sada je 

stvarnost, kaže Stephenson. 4G uređaji 

poput Samsungove Galaxy kamere, koja 

preko AT&T-ja šalje fotografije izravno 

na društvene mreže, najavljuju pojavu 

još intrigantnijih uređaja i usluga. 

“Naši korisnici smatraju nas ponajprije 

pružateljem bežičnih usluga”, odgovara 

Stephenson na pitanje je li njegova 

odluka iz 2007. da pretvori AT&T 

u bežičnog operatera donijela uspjeh 

kompaniji. “Nije bilo lako, bilo je bolno. 

Ali mislim da smo to uspjeli postići.” 

Iako na meti kritika da je prekasno 

počeo ulagati u LTE (4G) tehnologiju, 

presporo se rješavao zastarjelih dijelova 

biznisa i krivo procijenio reakcije saveznih 

regulatora, Randall Stephenson 

je, prema vlastitim riječima, sada potpuno 

“bežičan” i spreman za nastavak 

bitke. 


FORBES 

STARTUP — DEEZER 

DO KINE 

I NATRAG 

Jonathan Benassaya vratio se iz Pekinga bogatiji 

za nekoliko milijuna eura i pokrenuo internetski 

servis u koji je Len Blavatnik nedavno uložio 130 

milijuna eura. Sada se okreće nečemu “lakom i 

ugodnom”, uz financijsku pratnju Freda Destina 

PIŠE: IVO ŠPIGEL • FOTOGRAFIJE: SIPA PRESS 

Ljeto je 2003. godine. Jonathan 

Benassaya i njegova 

ekipa smislili su sjajan startup 

projekt. Nije važno što je 

globalna ekonomija još uvijek alergična 

na riječ “startup”, a kamoli “internet” 

nakon spektakularnog “dot.com” kraha 

od prije tri godine. 

Ovaj je tim u biznisu koji ima ogroman 

potencijal – video igrama. Našli su 

efikasan način da marketinškim agencijama 

daju potrebne alate kako bi plasirali 

oglase direktno u videoigre, takozvani 

in-game advertising. Da pojasnim: 

igrate, primjerice, neku igru utrkivanja 

automobila kroz neki virtualni grad. Na 

velikim plakatima uz cestu, zgradama, 

pa i automobilima koji se utrkuju pojavljuju 

se oglasi za Zlatni Pan, ljetovanja u 

Crikvenici pa i megaplakati na kojima 

Vladimir Ferdelji objašnjava zašto je baš 

on bolji kandidat za gradonačelnika od 

Rajka Ostojića. Drugim riječima, aktualne 

medijske kampanje ulaze u svijet 

tisuća i - globalno - milijuna igrača, za 

koje se zna da su paklenski vjerni svojim 

virtualnim okruženjima i da , što 

je posebno važno, tamo provode sate, 

dane i tjedne, dok ih “mainstream” ogla- 

šivačke platforme, primjerice novine 

i televizija, zanimaju otprilike koliko i 

Wittgenstein. 

Ljeto je, dakle, a na Jonathanov Blackberry 

dolazi šokantna poruka: Microsoft 

je upravo kupio najveću kompaniju 

u njegovom sektoru. Budući da je u to 

vrijeme in-game oglašavanje (barem na 

Zapadu) bilo moguće samo za Microsoftovu 

Xbox platformu, to je značilo da 

je tržište na kojemu su radili praktički 

nestalo preko noći - kupio ga je “domaćin”. 

U banci su imali kapitala za još tri 

mjeseca poslovanja. 

“Mnogi bi poduzetnici pokušali naći 

neko drugo područje rada ili bi naprosto 

zatvorili firmu”, kaže Benassaya. U roku 

od 48 sati on je donio sasvim drugačiju 

i za naše poduzetnike nezamislivo radikalnu 

odluku. Otpustio je pet (skoro 

polovinu) suradnika, za što kaže da mu 

je bila jedna od najtežih odluka u životu. 

Ostalima je rekao: “Idemo u Kinu.” 

Jonathan i suradnici spakirali su kofere 

i odselili u Peking. Nisu tamo nikoga 

poznavali, nisu imali nikakve poslovne 

kontakte ni “podlogu” za novi 

početak. Imali su samo jedno - saznanje 

da je kinesko tržište igara golemo i da 

tehnološki ne ovisi o Xboxu. Poslužila 

ih je nevjerojatna sreća. Tim francuskog 

veleposlanstva povezao ih je s jakom 

marketinškom agencijom, koja je baš 

tragala za tehnologijom koja bi omogućila 

njihovim oglašivačima da plasiraju 

svoje proizvode u videoigre. Stara 

fraza da u poduzetništvu treba imati 

puno sreće, ali i da za sreću treba biti 

spreman, došla je do punog izražaja. 

Nekoliko mjeseci kasnije Jonathan je 

70 

FORBES 

VELJAČA, 2013

Jonathan 

Benassaya (u 

sredini), jedan od 

osnivača Deezera, 

još uvijek je savjetnik 

u kompaniji s kojom 

se razišao 2010. 

godine 

svoju kompaniju prodao toj agenciji i 

vratio se u rodnu Francusku bogatiji za 

nekoliko milijuna eura. 

Kompaniju ili dvije kasnije, pokrenuo 

je servis koji je i bio povod da ga 

kontaktiram. Deezer je internetski 

glazbeni servis koji nudi štošta i samo 

zbog nedovoljne popularizacije u našim 

(možda nedovoljno zanimljivim) 

krajevima nije toliko popularan koliko 

bi možda mogao biti. Ukratko, Deezer 

svojim korisnicima nudi nekoliko modela, 

od osnovnog, besplatnog s brojnim 

ograničenjima pa do Premium + 

modela koji koji omogućuje streaming 

sve glazbe iz prilično opsežnog kataloga 

kao i download pjesama i albuma 

na tri različita uređaja po izboru 

korisnika - najčešće laptop, mobitel i 

tablet. I sve to, zahvaljujući ugovorima 

s ozloglašenim glazbenim kompanijama, 

sasvim legalno. 

“Već nakon godinu dana postali smo 

profitabilni!”, ushićeno objašnjava Jonathan. 

Krajnjim korisnicima koncept 

je očito bio dovoljno primamljiv da ih 

se kritična masa pretplati. “Glazbenim 

smo kompanijama objasnili da smo mi 

njihov odgovor na pirateriju. U početku 

nas nisu htjeli ni primiti na kavu. Kad 

su vidjeli reakcije publike, popularnost 

i statistiku, počeli smo malo drugačije 

razgovarati”, kaže Jonathan. 


FORBES 

STARTUP — DEEZER 

Deezer su počeli primjećivati i investitori. 

Uložili su u razvoj servisa sedam 

milijuna eura sredinom 2008. pa još 13 

milijuna krajem 2009., usprkos kriznim 

vjetrovima koji su tada lomili i veće i 

jače kompanije. No, spektakularna investicija 

dogodila se krajem prošle godine, 

kada je u projekt vrtoglavih 130 milijuna 

eura uložio Len Blavatnik preko svog 

fonda Access Industries. 

Len Blavatnik je netipičan ruski emigrant. 

Obitelj mu se 1978. preselila u SAD 

iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Školovan 

je na Moskovskom sveučilištu, Columbiji 

i Harvardu - samim time odudara od 

imidža tipičnog “oligarha”. Ipak, Blavatnik 

je bogatstvo stekao tipičnim “oligarhijskim” 

investicijama u nizu sektora, 

Turske, Velike Britanije ili Francuske, 

sasvim je razumljivo da se u “početnoj” 

fazi koncentrirate na domaće tržište. Ta 

početna faza nerijetko znači i konačan 

domet projekta. Litavski, estonski, slovenski 

ili hrvatski startupi nemaju taj 

problem jer su naše minijaturne zemlje 

očito premale za startup ambicije pa 

naši projekti - osim u nekim specifičnim 

slučajevima - od početka pucaju 

globalno. “Upravo je u tome bila razlika, 

ali drago mi je gledati način na koji se 

Deezer danas razvija”, kaže Benassaya. 

Deezer je danas jedan od globalno najprisutnijih 

glazbenih servisa. Usporedbe 

radi, puno poznatiji Spotify dostupan 

je, osim u SAD-u, svega na šest-sedam 

europskih tržišta. Deezer ima korisnike 

se prije dvije godine preselio u Boston. 

Među stotinama prijedloga investicijskih 

projekata koje primi tijekom godine, 

oni u koje odluči investirati najčešće 

se mogu nabrojati na prste jedne ruke. 

Deezer nije bio među njima. “Imao sam 

Fredov prijedlog investicijskog ugovora 

na stolu”, kaže Benassaya, “ali se na 

kraju nismo dogovorili oko svih uvjeta i 

vizije daljnjeg razvoja za Deezer.” 

Jonathanov novi projekt, oko kojega 

se ovaj put ipak dogovorio s Atlas Ventureom, 

zove se Plizy. “To je neka improvizirana 

kombinacija riječi pleasure 

i easy”, kaže. Hmm... recimo da mu vjerujemo 

da je to baš tako improvizirano. 

Plizy je, najkraće, servis koji na jednom 

mjestu objedinjuje sve vaše medijske 

JE LI ‘IGRA PRIJESTOLJA’ NA SERVERIMA 

HBO-a, A ARHIVSKA KOPIJA ‘NAŠEG 

MALOG MISTA’ NA SERVERIMA HTV-a? 

KOGA BRIGA? BENASSAYA ŽELI DA 

KORISNICI UTIPKAJU SAMO JEDNU RIJEČ 

od nafte i rudarstva do telekomunikacija 

i medija. Za našu je priču važno da je 

2011. godine kupio glazbenu kompaniju 

Warner. Iz te perspektive, investicija u 

Deezer čini se ne samo logičnom, već se 

praktički nameće sama po sebi. 

U vrijeme Blavatnikove investicije, 

krajem 2012., Jonathan više nije bio 

operativni dio kompanije koju je svojedobno 

pokrenuo. “Zadržao sam ulogu 

osnivača, udjel u kompaniji i ulogu savjetnika. 

Rastali smo se, međutim, zbog 

različitog viđenja razvoja projekta još 

2010. godine. Osnovne razlike bile su 

u strategiji - u kojoj se mjeri fokusirati 

na matično tržište (Francusku, pa onda 

okolne zemlje), odnosno koliko brzo 

izaći na globalno tržište.” 

Problem “velikog domaćeg tržišta” 

opetovano se pojavljuje kod startup 

projekata iz “glavnih” europskih država. 

Ako se pred vama otvara razmjerno veliko 

domaće tržište Njemačke, Poljske, 

u više od 170 zemalja svijeta, uz važne 

iznimke upravo SAD-a i Japana. 

“Na američkom tržištu više od 50 posto 

prihoda glazbene industrije dolazi iz 

digitalnih kanala. Ponuda i konkurencija 

su velike. Veliki broj naših korisnika 

koristi besplatnu, oglasima podržanu 

verziju koja američkim slušateljima 

ne bi bila toliko zanimljiva, a mi bismo 

se morali mučiti da dobijemo prava za 

SAD. ” Benassayina logika vrlo je razumljiva 

za nas koji smo pratili strahovite 

napore Spotifyja da izbori prava glazbenih 

kompanija za SAD. To je trajalo 

godinama i tek preostaje da se vidi kako 

će za Spotify ta priča završiti. 

Jonathana naša priča, međutim, vodi 

u novi projekt. U tom se projektu susreće 

s još jednim protagonistom ovog 

ciklusa tekstova, Fredom Destinom. 

Destin je VC investitor u uglednom 

fondu Atlas Venture, rođeni Belgijac 

koji je dugo imao ured u Londonu, da bi 

interese. Najlakše je to ilustrirati kroz 

video. U SAD-u postoji sve veća i konfuznija 

gomila videoservisa - Hulu, 

Netflix, YouTube, Amazon, iTunes... i 

tako unedogled. Neka emisija, serija ili 

čak kolekcija nečijih fotografija možda 

se “vrti” na jednom ili nekom sasvim 

drugom od tih “kanala”. Plizy želi korisnicima 

pojednostavniti život - omogućiti 

im da kažu što žele gledati i onda 

im to prikazati, dok moćni algoritmi 

u pozadini rješavaju sve komplikacije 

pristupa raznim kanalima, pretplatničke 

i druge pravne odnose i sve ostalo što 

običnog smrtnika uopće ne zanima. Je 

li Igra prijestolja na serverima HBO-a, 

a arhivska kopija Našeg malog mista na 

serverima HTV-a? Koga briga? 

Jonathan i njegov tim žele da korisnici 

koje sve to ne zanima utipkaju 

samo jednu riječ: Plizy. Sudeći po dosadašnjim 

projektima, zapamtite to ime. 

Moglo bi vam zatrebati. 

72 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

OPASNO LIJEČENJE 


Ideja da pacijenti ocjenjuju liječnike dobro zvuči, ali u praksi dovodi do 

pretjeranog propisivanja lijekova i liječenja. Posljedica je rast troškova u 

zdravstvu, a ponekad i ugrožavanje zdravlja ljudi radi zadovoljstva javnosti 

THINKSTOCK 

PIŠE: KAI FALKENBERG 

MUČENA ZUBOBOLJOM, jedna 

je žena prije nekoliko mjeseci otišla u 

lokalni centar hitne pomoći negdje u 

Južnoj Karolini. Tamo joj je liječnik dao 

Dilaudid, snažan narkotik u obliku intramuskularne 

injekcije koji se obično 

propisuje protiv bolova kod uznapredovalog 

karcinoma. Dežurna ga je sestra 

upitala zašto maljem ubija muhu, boji li 

se optužbe za nesavjesno liječenje? Ne, 

nego Press Ganeyja, odgovorio je liječnik: 

“Prošlog sam mjeseca dobio lošu 

ocjenu.” 

Malo poznata tvrtka Press Ganey iz 

South Benda u Indiani sije strah i trepet 

među bolničkim liječnicima u SAD-u, 

nadmašujući čak i odvjetnike specijalizirane 

za “zdravstvene” parnice. Izgovorite 

li njezino ime u bolničkoj čekaonici, 

vjerojatno ćete izazvati lavinu vrlo 

nemedicinskih izraza. Press Ganey je, 

naime, najveća američka tvrtka za ispitivanje 

zadovoljstva pacijenata zdravstvenim 

uslugama i jedan od stupova 

američke zdravstvene reforme. U fokusu 

njihovih anketa je vrijeme čekanja u 

ordinacijama, ljubaznost zdravstvenog 

osoblja i efikasnost ublažavanja bolova. 

Vlada je, naime, u proteklih desetak godina 

prigrlila model “pacijent je uvijek 

u pravu”, igrajući na to da zadovoljniji 

pacijent znači bolju zdravstvenu skrb i 

uštede u zdravstvu. 

Za ovo ima i dokaza. Program ObamaCare 

donio je uštedu od 850 milijuna 

dolara, za koliko je Medicare smanjio 

naknade lošije ocijenjenim bolnicama. 

Prema tome, bolnice se klanjaju Press 

Ganeyju. U studenome se 2000 bolničkih 

ravnatelja okupilo na tvrtkinoj 

konferenciji za klijente u Washingtonu, 

zatvorenoj za javnost. To je koštalo 1100 

dolara po bolničkom činovniku, a glavni 

ton blistavom događaju dali su Jeb Bush 

te astronaut Mark Kelly i njegova supruga, 

bivša kongresnica Gabby Giffords. 

Press Ganey pomaže bolnicama da 

ispune svoju zadaću i obvezu. Neke su 

otišle tako daleko da su liječničke plaće 

vezale uz ocjenu iz ankete. Sve to dobro 

zvuči. Zašto Amerikanci ne bi ocjenjivali 

kvalitetu zdravstvenih usluga kao 

što ocjenjuju ostale usluge, primjerice 

hotelske ili obrtničke? Najkraći odgovor: 

zato što ih to uz sadašnji sustav može 

stajati glave. Kako bi zadržali visoki rejting 

(i plaću), mnogi liječnici propisuju 

previše lijekova i pretjerane postupke liječenja 

samo da zadovolje pacijente, koji 

vjerojatno i ne mogu dovoljno stručno 

procijeniti kvalitetu usluge. A tu je i financijska 

šteta, jer se zbog manjkavih 

anketnih metoda i posljedičnih odluka 

gube milijarde dolara. 

Direktor Press Ganeyja Patrick Ryan 

svim liječnicima koji prigovaraju zbog 

ovakvih anketa jasno poručuje neka se 

pomire s tim: “Nitko ne voli da ga se ocjenjuje, 

s lošom se ocjenom teško suočiti. 


FORBES 


ČUDNA 

RAČUNICA 

Liječnici se žale da je 

anketni uzorak po kojem ih 

se ocjenjuje premalen, zbog 

čega su rezultati iskrivljeni. 

Evo primjera: 

TORTA BEZ ŠLAGA 

Kada je napokon 

stigao suvisliji 

rezultat, izveden 

na temelju većeg 

uzorka, liječniku to 

nije donijelo nikakav 

bonus. 

NEUSPJELO LIJEČENJE 

Zbog malog broja ispitanika, 

kod jednog je liječnika udio 

zadovoljnih pacijenata 

varirao od 1% do 99% u 

četiri mjeseca, dovevši do 

upitne konačne ocjene. 

PUNA KAPA 

Nakon objave prvih 

rezultata na ploči u 

liječničkoj sobi, najmanje 

jedan liječnik nije mogao 

obuzdati gnjev. 

INFLATORNO OCJENJIVANJE 

Ovaj je liječnik na kraju 

dobio najvišu ocjenu (99%) 

za promatrano razdoblje 

usprkos vrlo niskim ocjenama 

u dva mjeseca i minimumu 

povratnih informacija. 

Ali na sastancima s liječničkim udrugama 

naglašavam da je kasno za prigovore. 

Mjerenje će se provoditi.” No, što to zapravo 

mjere Press Ganey i njegovi glavni 

rivali, Gallup i National Research Corp.? 

Restoranski gosti točno znaju što žele 

kada za Zagat ocjenjuju špagete carbonara, 

ali dati bolesniku točno ono što želi 

vodi u loše liječenje ako liječnik misli da 

pacijentu treba nešto drugo. 

Istraživanje Kalifornijskog sveučilištu 

u Davisu, provedeno lani na temelju 

podataka o 52 tisuće pacijenata, pokazalo 

je da najzadovoljniji pacijenti ujedno 

troše najviše novca za lijekove i liječenja, 

dvanaest je posto vjerojatnije da će se 

liječiti u bolnici i u ukupnim troškovima 

za zdravstvenu skrb predstavljaju 

devet posto veći izdatak od prosječnog 

pacijenta. Vrlo znakovito, u njih je češći 

i smrtni ishod. Zašto? Višu stopu smrtnosti 

najzadovoljnijih pacijenata autori 

studije povezuju s češćom primjenom 

rizičnijih metoda liječenja koje imaju 

više nuspojava. Čak i rutinske pretrage 

za prevenciju bolesti, primjerice raka 

prostate, znaju završiti propisivanjem 

nepotrebnih lijekova ili kirurških zahvata 

praćenih alergijskim reakcijama, čime 

se zdravlje pacijenta zapravo pogorša. 

(Kritičari su metodologiju ove studije 

ocijenili upitnom, a njezine zaključke 

pretjeranima, ali i druga istraživanja potvrđuju 

da zadovoljstvo pacijenata nije 

pouzdan pokazatelj kvalitete liječenja.) 

“Brojne studije pokazuju da su pacijenti 

dosljedno najzadovoljniji jednom 

od najvećih mana zdravstva - lažno pozitivnim 

rezultatima pretraga i liječenjem 

koje slijedi. Veliki su izgledi da gotovo 

svaka nepotrebna ili proizvoljno propisana 

pretraga otkrije neki poremećaj”, 

napisala je komentirajući studiju s Davisa 

dr. Brenda Sirovich, članica VA Outcomes 

Group iz White River Junctiona 

u Vermontu (riječ je o tijelu zdravstvene 

administracije vojnih veterana zaduženom 

za praćenje ishoda liječenja). Takve 

su pretrage “mač s dvije oštrice” jer često 

“otkrivaju poremećaje koji nas uopće ne 

bi trebali zabrinjavati”, tvrdi dr. H. Gilbert 

Welch u knjizi “Overdiagnosed” iz 

2011. godine. 

Američki zdravstveni sustav već je 

ionako opterećen zabludom “više je bolje”. 

“Sustavi naknada u zdravstvu, ozračje 

stvoreno oko liječničke odgovornosti te 

praćenje kliničkih rezultata već su odavno 

poučili liječnike da će biti nagrađeni 

za višak postupaka, a da im prijete kazne 

ako ne poduzmu dovoljno”, kaže Sirovich 

i tvrdi da prekomjerno oslanjanje na 

anketiranje bolesnika samo raspaljuje 

problem pretjeranog liječenja. Za Ryana 

iz Press Ganeyja problem je nešto drugo: 

“Na dodatne pretrage najviše nas tjeraju 

slučajevi nesavjesnog liječenja.” 

Već nekoliko desetljeća to je svakako 

istina. Kao i svime, i profesionalnim 

postupcima liječnika upravlja novac, a 

na donošenje odluka sigurno utječu i 

ogromne odštete tipične u presudama 

za nesavjesno liječenje. No sa sve snažnijim 

povezivanjem liječnikove naknade 

i pacijentovih želja - u bolnicama i drugdje 

- raste i opasnost da liječnik pretjera 

s liječenjima. Gotovo dvije trećine svih 

liječnika u SAD-u sada uz plaću prima 

varijabilni godišnji poticaj, tvrde stručnjaci 

savjetodavne tvrtke Hay Group iz 

Philadelphije koja je provela anketu u 

182 grupe za praćenje zadovoljstva pacijenata. 

Njih 66% oslanja se na zadovoljstvo 

pacijenata u ocjenjivanju uspješnosti 

liječnika, što je povećanje za 23% u 

odnosu na pretprošlu godinu. 

Doktorska je računica jednostavna: 

više pretraga plus jači lijekovi jednako 

zadovoljniji pacijent; a zadovoljniji pacijent 

jest jednako veća plaća. Gubitnik je 

očito pacijent koji tako možda ne dobiva 

primjerenu medicinsku pomoć. “Uvođe- 

74 

FORBES 

VELJAČA, 2013

njem novčane nagrade za zadovoljstvo 

pacijenata vlada je ne samo povećala 

javne izdatke, nego i uvela mjerilo koje 

znatno povećava stopu smrtnosti”, kaže 

dugogodišnji kritičar anketa o zadovoljstvu 

pacijenata William P. Sullivan, liječnik 

iz Hitne službe u Spring Valleyju 

u Illinoisu. 

Njegov kolega iz Columbije u Južnoj 

Karolini, koji je zamolio da mu ne objavljujemo 

ime, opisao je kako to funkcionira 

u stvarnosti. Pet do sedam posto 

njegovih godišnjih primanja, znači desetak 

tisuća dolara, ovisi o ocjeni Press Ganeyja. 

Stoga je na izričit zahtjev 

obitelji zadržao u bolnici 

jednu stariju pacijenticu sa 

simptomima nalik onima 

kod moždanog udara, iako 

su pretrage isključile inzult 

i on ju je htio poslati kući. 

“Obitelj je odbacila nalaze i što 

sam mogao? Pozvati osiguranje da 

ih isprati van?”, sjeća se liječnik. “Više me 

brinulo hoće li me oni pokopati u anketi, 

nego hoće li ženu kod kuće zbilja udariti 

kap”, za što su, zaključio je, izgledi bili 

vrlo mali. Primivši je u bolnicu, izložio ju 

je opasnosti od bolničkih infekcija i, što 

je još gore, paprenom bolničkom računu 

“za liječenje kojeg nije bilo, jer nije bilo ni 

razloga za hospitalizaciju.” 

Ovakve moralne dvojbe javljaju se širom 

SAD-a, a spremnost da se pacijentima 

ugodi sve češće im ugrožava zdravlje. 

U nedavnom online ispitivanju više od 

700 liječnika, publikacija Emergency 

Physicians Monthly otkrila da njih 59% 

propisuje sve više pretraga kako bi ih 

pacijenti bolje ocijenili u anketama. Liječnička 

komora Južne Karoline pitala 

je svoje članove jesu li zbog tog pritiska 

ikada poslali pacijenta na nepotrebnu 

pretragu. Potvrdno je odgovorilo gotovo 

55% od 131 ispitanog liječnika. Gotovo 

svaki drugi rekao je da bi nepotrebno 

propisao antibiotik ili narkotik protiv bolova 

isključivo zbog bolje ocjene u anketi. 

Jedna slabo ocijenjena Hitna pomoć 

počela se boriti za bolji rejting šaljući 

pacijente kući sa zalihom Vicodina. 

Liječnici se mire i s time da im plaću 

ruše primjedbe o nezdravom načinu života, 

primjerice o pušenju ili pacijentovoj 

pretilosti. “Umijeće je načeti takvu 

temu a da pacijent ne ode nezadovoljan”, 

nedavno je za American Medical News 

izjavila dr. Aleksandra Zgierska, specijalistica 

za ovisnosti. 

Osim što je tihi ubojica, pretjerano je 

liječenje i opasno skupo. Pogleda li se trošak 

za bilo koji medicinski postupak koji 

usrećuje ćudljive pacijente, dolazi se do 

enormnih brojki. Pretjerano testiranje 

radi otkrivanja raka prostate? Najmanje 

tri milijarde dolara godišnje. Nepotrebno 

propisivanje antibiotika? Milijarda 

a federalna odredba pretvorila je dobrovoljni 

trošak u obvezu, čime se eksponencijalno 

širila i potražnja. Bolnice su 

se morale obratiti tvrtkama poput Press 

Ganeyja da u njihovo ime provode ankete. 

Te tvrtke ocjenjuju i nebolničke ustanove, 

koje ne podliježu zakonskoj obvezi 

ispitivanja zadovoljstva, primjerice centre 

za hitnu medicinsku pomoć. 

Omastili su se i investitori. Press Ganey 

je 2003. postao privatna kompanija u 

vlasništvu investicijske tvrtke American 

Securities, koja ih je kupila za, navodno, 

100 milijuna dolara. Četiri godine potom 

“VLADA SE ZALAŽE ZA MJERILA KOJA 

ZNAČAJNO POVEĆAVAJU STOPU 

SMRTNOSTI”, KAŽE WILLIAM SULLIVAN 

dolara plus šteta u obliku otpornosti 

bakterija na te lijekove. Ovakva i slična 

nepotrebna liječenja u SAD-u su u 2011. 

godini progutala 226 milijardi dolara. To 

tvrdi Donald M. Berwick, bivši ravnatelj 

CMS-a (Centers for Medicare & Medicaid 

Services), ustanove koja nadzire 

ovakve zdravstvene programe. Još 55 

milijardi dolara potrošeno je izravno na 

zloupotrebu propisanih opijata. Ironija 

je u tome što je vladina podrška anketama 

o zadovoljstvu pacijenata trebala 

smanjiti troškove u zdravstvu. 

Dok se nije umiješala vlada, ispitivanje 

zadovoljstva liječenjem bilo je tihi 

biznis iz male niše. No 2002. je CMS 

uveo nacionalni program anketiranja 

pacijenata i obvezu objavljivanja rezultata. 

Bio je to dio inicijative kojom je 

Bushova administracija željela povećati 

odgovornost i transparentnost zdravstva 

te osnažiti pacijente kako bi na temelju 

bolje informiranosti donosili kompetentnije 

odluke o zdravlju i liječenju. 

Umjesto toga osnažen je Press Ganey. 

Kada je jedan antropolog i sociolog 

sa Sveučilišta Notre Dame 1985. godine 

osnovao Press Ganey, rutinsko ispitivanje 

o zadovoljstvu primljenom skrbi 

provodilo se u samo nekoliko bolnica. 

Do kraja 90-ih praksa se postupno širila, 

prodali su ih drugoj private equity tvrtki, 

Vestaru, navodno za 673 milijuna. Prihod 

tvrtke Press Ganey otad raste po visokoj 

godišnjoj stopi. Prihod od 217 milijuna 

dolara u 2011. godini donio im je zaradu 

od 82 milijuna prije odbitaka, a dodatni 

novac stiže iz programa “naknade iza 

izvedbu” u sklopu ObamaCarea. 

Bolnicama sa slabijom ocjenom kvalitete 

usluga Medicare od listopada 2012. 

uplaćuje 1% manje sredstava, a taj će se 

kazneni postotak do 2017. udvostručiti. 

U pitanju su dvije milijarde dolara. 

Pritom će trideset posto ocjene o kojoj 

ovise izdvajanja državnog zdravstvenog 

osiguranja činiti rejting bolnice određen 

prema rezultatima obveznog anketiranja 

pacijenata. U nekim slučajevima to znači 

da će bolnice bacati novac na nova dizala 

i parkirališta. A liječnici će biti pod još 

većim pritiskom da udovoljavaju željama 

pacijenata. 

Na krilima vladine podrške, Press 

Ganey je svoj anketni biznis već proširio 

daleko izvan bolničkih hodnika i jedinica 

hitne pomoći. “Bolnice će morati 

uzimati u obzir vaše iskustvo unutar 

cjelokupnog spektra zdravstvene skrbi”, 

kaže Ryan iz Press Ganeyja. Sljedeća postaja: 

klinike i privatne ordinacije širom 

Amerike. 


DR. HRVOJE MEŠTRIĆ, 

novi ravnatelj poslovnoinovacijske 

agencije 

BICRO, nada se da će 

pronaći “hrvatsku Nokiju” 

76 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

INOVACIJE I DRŽAVA 

FINSKI MODEL 

Hrvoje Meštrić: BICRO 

će financirati i startupe 

Pamte ga po pokušaju izrade jedinstvene formule za razlikovanje dobrih 

od manje dobrih znanstvenih projekata, što je naišlo na otpor u dijelu 

znanstvene zajednice. Za Forbes dr. Hrvoje Meštrić govori o svojim planovima 

na čelu ključne institucije nacionalnog inovacijskog sustava 

PIŠE: TANJA RUDEŽ • BILJANA GAURINA/CROPIX 

Moja je želja potaknuti 

realizaciju što većeg 

broja visokotehnoloških 

i inovacijskih ideja”, 

kaže dr. Hrvoje Meštrić, novi ravnatelj 

poslovno-inovacijske agencije BICRO. 

Po obrazovanju fizičar, 40-godišnji Meštrić 

je tijekom karijere stekao različita 

iskustva. Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom 

fakultetu (PMF) u 

Zagrebu, a zatim doktorirao fizikalnu 

kemiju na Tehničkom sveučilištu u 

Darmstadtu, gdje je živio četiri godine. 

“Radio sam na projektu istraživanja 

pametnih materijala koji je financirala 

Njemačka znanstvena zaklada, a imao 

sam ambicije ostati i graditi akademsku 

karijeru. No zbog obiteljskih razloga 

vratio sam se u Hrvatsku. Život u inozemstvu 

jako je težak, pogotovo za obitelj 

koja se treba prilagoditi”, prisjeća se 

Meštrić koji je po povratku u Hrvatsku 

prvo radio u tvrtki Selk u Kutini. 

Nakon iskustva u realnom sektoru, 

kao vanjski konzultant Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) 

2007. godine uspješno je postavio program 

Jedinstvo uz pomoć znanja (UKF), 

koji je financirala Svjetska banka. “Taj 

program financira zajedničke projekte 

domaćih i stranih znanstvenika. Zahvaljujući 

tim projektima vrhunski hrvatski 

znanstvenici uspostavili su suradnju s 

našim znanstvenicima iz dijaspore koji 

su zaposleni na institucijama u inozemstvu”, 

kaže Meštrić. 

Zatim je kao ravnatelj Uprave za znanost 

u MZOS obavljao administrativnomenadžerski 

posao. Jedna od stvari po 

kojoj ga neki pamte jest pokušaj izrade 

jedinstvene formule pomoću koje bi se 

razlučili dobri od manje dobrih znanstvenih 

projekata te bi se u skladu s dobivenim 

rezultatima razmatralo daljnje 

financiranje projekata. To je, dakako, 

izazvalo negodovanje u jednom dijelu 

naše znanstvene zajednice, koja dobrim 

U PRIJELAZNOJ 2013. 

BICRO ĆE U PROJEKTE 

PLASIRATI OKO 40 

MILIJUNA KUNA, A 

VEĆ PRATE USPJEŠNE 

PROJEKTE ‘BANKO’ I 

‘PET MINUTA’ 

dijelom funkcionira na samoupravnim 

umjesto meritokratskim principima. 

“Proveli smo evaluaciju rezultata oko 

dvije tisuće znanstvenih projekata. U 

Hrvatskoj su znanstveni projekti jako 

fragmentirani, u prosjeku su na projektu 

2,5 znanstvenika. To je ispod svih 

svjetskih kriterija, pogotovo uzimajući 

mala sredstva za financiranje temeljnih 

znanstvenih istraživanja kod nas. No, 

smanjili smo apsolutni broj znanstvenih 

projekata i zaustavili financiranje 

projekata koji nisu imali znanstvene 

rezultate”, kaže Meštrić koji se posljednjih 

mjeseci suočava s novim izazovom 

čelnog čovjeka ključne institucije nacionalnog 

inovacijskog sustava. 

Poslovno-inovacijski centar BICRO 

hrvatska je vlada osnovala još 1998. godine, 

ali je funkcionirati počeo 2002. i 

to s ciljem ulaganja u proizvodne kapacitete 

i inovativne projekte u malim 

i srednjim poduzećima. “Agencija kojoj 

sam na čelu preuzela je i poslove poslovno-inovacijskog 

centra i Hrvatskog 

instituta za tehnologiju koji je financirao 

tehnologijske projekte na sveučilištima 

i javnim institutima. Riječ je o agenciji 

koja bi i u budućnosti trebala pokrivati 

ključni dio financiranja inovacijskog 


FORBES 

INOVACIJE — BICRO 

Malo ih je, ali postoje 

“Teško je dovesti kvalitetne znanstvene 

grupe u Hrvatsku, a što se 

tiče poslovne priče, tu su prepreke 

kao i za domaćeg inevestitora. Pa 

ipak imamo pozitivnih primjera 

investitora iz dijaspore, kao u 

slučaju dr. Branka Kozulića, vlasnika 

tvrtke Gentius iz Zadra. Kozulić je 

povratnik iz Švicarske koji je uložio 

svoj kapital u razvoj projekata na 

području nanobiotehnologije, a 

BICRO ga financira sa 400 tisuća 

kuna”, rekao je Hrvoje Meštrić. 

žu, a imaju čak i podružnicu u SAD-u. 

Mi smo u tvrtku Pet minuta investirali 

oko 250 tisuća eura, no već su dobili 

investiciju od 1,2 milijuna eura od stranog 

venture capital fonda, a pregovaraju 

za novu u iznosu od pet milijuna eura. 

Možemo se pohvaliti da smo prepoznali 

potencijal te tvrtke.” 

Kao uspješan projekt agencije BI- 

CRO Meštrić spominje i BANKO iz 

“GLAVNINU NOVCA 

IZ EU POČET ĆEMO 

POVLAČITI 2014. 

HRVATSKI INOVACIJSKI 

POTENCIJAL PROCJE- 

NJUJE SE NA 30 DO 40 

MILIJUNA EURA.” 

Splita, proizvođača pneumatskih brusilica 

koje se koriste u brodogradnji i 

metalskoj industriji, a omogućavaju 80 

do 100 posto brže brušenje. “BANKO 

ima pedesetak zaposlenika, a svoj je 

proizvod unaprijedio te ga sad plasira 

na tržišta EU, Australije i Kanade. Maloj 

tvrtki iz Hrvatske to nije lako, ali imaju 

proizvod toliko bolji od konkurencije 

da se BANKO kapilarno probija na neka 

tržišta”, naglašava Meštrić i dodaje kako 

ima osjećaj da Hrvatska još uvijek nije 

procesa, od ideje pa do pretkomercijalne 

faze. To uključuje i startup poduzeća, 

transfer tehnologije sa sveučilišta u 

privatni sektor te istraživačko-razvojne 

projekte u većim poduzećima koja već 

postoje”, objašnjava Meštrić. 

BICRO, čiji je proračun za hladni 

pogon ove godine devet milijuna kuna 

ili tridesetak posto manje nego što su 

imali HIT i BICRO zajedno prethodnih 

godina, sada ima 48 zaposlenika. 

“U najboljim godinama, 2005. i 2006., 

HIT i BICRO su imali na raspolaganju i 

do 80 milijuna kuna za projekte. Mi pak, 

usprkos proračunskim restrikcijama, 

ove godine planiramo plasirati sredstva 

za projekte u iznosu od oko 40 milijuna 

kuna. No, ovo nam je prijelazna godina 

i mi smo se intenzivno uključili u pripremu 

za strukturne fondove. Glavninu 

sredstava iz EU namjeravamo početi 

povlačiti 2014. godine, a procjenjuje 

se kako je inovacijski potencijal naše 

zemlje između 30 i 40 milijuna eura 

godišnje”, kaže Meštrić. 

BICRO je, ističe, postavljen po uzoru 

na Tekes, finsku agenciju za financiranje 

tehnoloških projekata: “Tekes ima 

proračun od 500 milijuna eura godišnje 

i zapošljava tim od nekoliko stotina 

stručnjaka koji procjenjuju projekte. 

Ta je agencija postavila na noge finsku 

multinacionalku Nokiju u doba kad je 

ta tvrtka bila proizvođač guma. No, u 

Tekesu se prepoznali potencijal rizičnih 

investicija i potaknuli tvrtku koja je postala 

jedan od glavnih generatora dobiti 

i zapošljavanja u Finskoj.” 

Iako BICRO zasad nije pronašao hrvatsku 

verziju Nokije, Meštrić se nada 

uspjehu. “Pretpostavljamo da će se od 

nekoliko desetaka projekata koje financiramo 

barem jedan višestruko vratiti. 

Naši se projekti vraćaju indirektno, kroz 

proračun, putem zapošljavanja ljudi, ali 

i prodaje proizvoda. Imamo neke obećavjuće 

projekte poput tvrtke Pet minuta 

koja je u vrijeme investicije imala tri 

zaposlena, a sad ih već ima 30. Razvijaju 

platformu namijenjenu poslovnim korisnicima, 

koja omogućava bilo kome da 

pokrene svoju vlastitu društvenu mrezemlja 

za poduzetnike. 

“Glavni problem je komplicirana 

administracija, ali i porezni nameti. Poduzetnik 

početnik nema dovoljnu institucionalnu 

podršku kako bi se mogao 

baviti poslom zbog kojeg je krenuo u 

pothvat, nego ogroman dio energije troši 

na administraciju, ali i naplatu usluga 

i proizvoda. Kako bismo pomogli poduzetnicima 

i olakšali svladavanje prepreka 

s kojima se susreću, u BICRO-u smo 

utemeljili program tehnoloških inkubatora. 

Dosad smo financirali devet takvih 

centara”, kaže Meštrić. 

Za razliku od razvijenih zemalja, na 

našim sveučilištima i javnim institutima 

gotovo da i nema spin-off kompanija, pa 

se Meštrić osvrnuo i na sustav znanosti 

i visokog obrazovanja: “Naša sveučilišta 

još uvijek ne obavljaju dovoljno funkciju 

obrazovanja za inovacije iako se vide 

određeni pomaci nabolje. Bilo bi važno 

da svaki student nakon završenog studija 

shvati da svoju ideju može provesti 

u djelo te da ima znanstvenika koji sa 

svojim idejama ulaze na tržište. Takav 

način rada jednostavno nije u našoj tradiciji, 

a usto još uvijek nije ni dovoljno 

istaknut kao strateški cilj u strategijama 

rada u našim institutima i sveučilištima. 

Događa se da profesori i znanstvenici 

svoje ideje, patente i inovacije plasiraju 

kroz vlastite privatne tvrtke, a ne kroz 

sustavni rad sveučilišta putem Ureda 

za transfer tehnologije, čime sveučilišta 

i instituti strahovito puno gube. Takav 

je ured sada osnovan na četiri sveučilišta 

i Institutu Ruđer Bošković, ali ti 

uredi još uvijek, zbog neintegriranosti 

sveučilišta, nemaju dovoljno ovlasti pa 

i ne mogu upravljati intelektualnim vlasništvom 

koje se stvara na pojedinim 

fakultetima.” 

Ipak, Meštrić je optimist: “Smatram 

kako je velika prilika što su nam na raspolaganju 

sredstva iz strukturnih fondova. 

Trebamo ih samo pametno i u što 

većoj mjeri iskoristiti, a najpametnije je 

ulaganje u visokotehnološke i razvojne 

ideje, u stvaranje dodane vrijednosti 

kako bismo stvorili puno kvalitetnih 

radnih mjesta.” 

78 

FORBES 

VELJAČA, 2013

FORBES 

FINANCIJE 

IZA BROJKI 

Pet godina posta 

Toliko dugo traje masovni egzodus kapitala što su ga investitori 

premjestili u sigurnije okruženje, na pristojnu udaljenost od dionica 

PIŠE: MARIO GATARA 

ILUSTRACIJA: ZORAN ŠKORIĆ 

Premda se dvoznamenkasti rast 

S&P 500 indeksa (+13,4%) iz 

prošle godine na prvi pogled 

vjerojatno ne čini odveć spektakularnim, 

na prosječnog je investitora 

očito ostavio dobar dojam, uspijevajući 

ga najzad osloboditi okova 

tvrdokornog pesimizma. Istog onog 

pesimizma zbog kojeg se prebacivanje 

kapitala na američkim financijskim 

tržištima u posljednjih pet godina odvijalo 

isključivo u jednom smjeru - što 

dalje od dionica. 

Prema podacima J.P. Morgan Asset 

Managementa, dionički investicijski 

fondovi u promatranom su razdoblju 

zabilježili kumulativni odljev kapitala 

u visini od pola trilijuna dolara. Istodobno 

je prema obvezničkim fondovima 

(pre)usmjerena čak dvostruko veća 

svota, signalizirajući snažan zaokret 

obilježen drastičnim padom apetita za 

rizik. No stvari su, čini se, ipak otišle 

predaleko. Barem tako sugeriraju brojke 

iz siječnja, ocrtavajući buđenje malih 

investitora čija je aktivnost presudna 

za opstanak pozitivnog trenda. 


FORBES 

FINANCIJE 

Početak velike 

seobe kapitala? 

Komponenta sigurnosti teško može kompenzirati ekstremno niske prinose na 

obveznice, a to bi moglo izazvati masovnije kretanje kapitala u smjeru dionica 


SIPA PRESS 

Drastičan nerazmjer tijeka 

kapitala opisan na prethodnoj 

stranici posve je 

logičan epilog globalne 

ekonomske krize i kaosa 

na financijskim tržištima koji je svojedobno 

poslužio kao okidač masovnog 

bijega ulagača. 

Ipak, njihov strah izgleda bitno drukčije 

kada se priča stavi u širi kontekst, 

obogaćen konkretnim rezultatima do 

kojih su dovele izmijenjene preferencije 

investitora, pokazujući što su to zapravo 

ganjali i od čega su doista bježali. Jer 

drastično potiskujući vlastite apetite za 

rizik, ulagači su bitno izmijenili odnos 

ponude i potražnje na tržištu, a otprilike 

trilijun dolara što se (i to samo putem 

investicijskih fondova) slilo u obveznice 

rezultiralo je drastičnim spuštanjem 

krivulje prinosa na američke državne 

obveznice. Ilustracije radi, stopa prino- 

Spektakularan 

oporavak tržišta već 

je izdašno nagradio 

hrabrije ulagače, 

koje masovan bijeg 

kapitala nije previše 

pokolebao 

sa na 10-godišnje 

obveznice na početku 

2008. godine kretala se oko 4%, da 

bi koncem prošle godine skliznula na 

mizernih 1,7%. 

S druge pak strane S&P 500 indeks, 

koji u ovom slučaju može poslužiti kao 

personifikacija nominalno znatno rizičnijeg 

segmenta financijskog tržišta, 

u promatranom je razdoblju napravio 

puni krug, vrativši se (otprilike) na 

80 

FORBES 

VELJAČA, 2013

startne pozicije. Taj se zaokret odvijao 

kroz u dijametralno suprotne faze - onu 

negativnu, obilježenu rapidnim padom 

vrijednosti indeksa, te pozitivnu, tijekom 

koje je indeks ostvario rast od gotovo 

60% (potonje se odnosi isključivo 

na brojke s kraja godine; rast između 

najniže i najviše točke još je izraženiji). 

Iz svega pak proizlazi da su investitori, 

strepeći od financijske apokalipse, ganjali 

prinose koji su se proteklih godina 

sustavno smanjivali, održavajući istodobno 

pristojnu distancu u odnosu na 

dionice, koje su u protekle četiri godine 

one najhrabrije nagradile vrlo izdašnim 

prinosima. 

Ako je suditi na temelju siječanjskih 

brojki, opisani paradoks polako se premješta 

u središte pozornosti investitora, 

dajući naslutiti da bi se iz cijele priče 

mogao izroditi preokret. Doduše, većina 

analitičara pretpostavlja kako je 

neposredan okidač zamjetnog iskoraka 

ulagača zapravo bio politički dogovor 

kojim je spriječen pad s fiskalne litice, 

izazvavši olakšanje na financijskim tržištima 

širom svijeta. Kako god bilo, EPFR 

Global procjenjuje da je u prvom tjednu 

siječnja kumulativni priljev kapitala u 

Epilog jednoličnog petogodišnjeg trenda koji 

je sustavno favorizirao obveznice, otkriva bolnu 

istinu: ulagači su ganjali padajuće prinose ... 

... zaobilazeći u širokom luku rizičnije kategorije 

aktive poput dionica, koje su se za to vrijeme 

spektakularno oporavile 

OBEĆAVAJUĆA GODINA 

ZA ‘MALE’ KOMPANIJE 

Neizvjesnost uvjetovana globalnom 

ekonomskom krizom proteklih je godina 

prilično zamrznula aktivnost korporativnog 

sektora, ostavljajući kompanije 

s ogromnim zalihama gotovine 

koja u najboljem slučaju nosi mizeran 

prinos. No ako su kreatori američke 

fiskalne politike doista dorasli visini 

zadatka, a Europska monetarna unija 

konačno na putu oporavka, upravo bi 

spajanja i preuzimanja (M&A) tijekom 

ove godine mogla poslužiti kao katalizator 

snažnog pozitivnog trenda. 

Naime, izdašne količine gotovine koje 

su potencijalnim kupcima na raspolaganju, 

u kombinaciji s posve izvjesnim 

nastavkom dosadašnje (iznimno 

ekspanzivne) monetarne politike te 

povoljnijim makrookruženjem, nude 

dovoljno čvrst temelj za početak 

lova na akvizicije i raširenu sektorsku 

konsolidaciju. Pritom brojni analitičari 

tipuju na sektor proizvodnje nafte, 

jer bi cijene crnog zlata u ovoj 

godini trebale ostati stabilne (vrlo 

blizu granici od 100 dolara za barel 

WTI blenda), a relativno nov trend 

vađenja nafte iz škriljevca iznjedrio 

je svu silu potencijalnih meta za 

preuzimanje na sjevernoameričkom 

dioničke fondove dosegao najvišu razinu 

u posljednjih pet godina, a pritom je 

najveći doprinos stigao upravo od malih 

investitora (najveći priljev svježeg kapitala 

još od trećeg kvartala 2009. godine), 

istih onih koji su, zatečeni kolapsom 

Lehman Brothersa i kaosom koji je potom 

uslijedio, godinama bili prisiljeni 

vidati rane. Pritom je veliki dio kapitala 

usmjeren u pravcu investicijskih fondova 

koji operiraju na tržištima u razvoju, 

ali ni razvijene zemlje nisu prošle puno 

lošije, ponajprije zato što je neutralizirana 

prijetnja fiskalne litice, ali dijelom 

očito i na tragu pretpostavke kako smo 

najgore od dužničke krize na Starom 

kontinentu već vidjeli (to pak potvrđuje 

kretanje stopa prinosa zemalja najugroženijih 

krizom). 

Premda izvješće što ga je objavio 

EPFR Global nije izravno usporedivo s 

brojkama s početka priče (zbog različite 

metodologije prikupljanja podataka), 

ono nedvojbeno svjedoči o novim vjetrovima, 

ili još bolje, o začetku trenda 

koji bi mogao bitno promijeniti postojeći 

odnos snaga na tržištu. Upravo takav 

scenarij predviđa Michael Hartnett, 

investicijski strateg Bank of America 

kontinentu.Uostalom, u ovom je 

slučaju taj trend već započeo. Prema 

preliminarnim podacima, vrijednost 

M&A aktivnosti tijekom prošle godine 

dosegla je vrtoglavih 250 milijardi 

dolara (dobrim dijelom zahvaljujući 

Rosneftovu 58 milijardi dolara vrijednom 

preuzimanju TNK-BP-a), što je u 

odnosu na 2011. skok od čak 70%. A 

da investitori doista njuše veliki potencijal, 

potvrđuje i usporedba Russell 

2000 indeksa, koji predstavlja dionice 

(relativno) male tržišne kapitalizacije 

na Wall Streetu, s izvedbom S&P 500 

indeksa. 

Kao što se vidi iz pripadajućeg 

grafikona, potonji već polako zaostaje, 

a razlika se bitno povećava ako kao 

bazu za izračun fiksiramo najniže 

vrijednosti zabilježene u ožujku 2009. 

godine. Od tada do danas S&P 500 je 

namaknuo impresivnih 110% rasta, ali 

je Russell 2000 ubilježio još uvjerljivijih 

156%. Dobrim dijelom i u očekivanju 

novog vala sektorske konsolidacije. 


FORBES 

FINANCIJE 

Izravna posljedica izraženijeg optimizma 

ulagača je zamjetno veći udio dionica ... 

... praćen redukcijom defenzivnih cash pozicija u 

alokaciji portfelja za prvi kvartal 

Merrill Lyncha, vjerujući kako bi investitori 

skloni( ji) riziku, s izraženijom 

izloženošću svog portfelja dionicama, 

nakon dvoznamenkastog rasta tijekom 

prošle godine, ponovo mogli biti izdašno 

nagrađeni. 

“Ova bi godina mogla označiti početak 

velike migracije kapitala iz obveznica 

u dionice”, navodi Hartnett, temeljeći 

svoj optimizam na pretpostavci 

da će izrazito stimulativna monetarna 

politika Feda uspješno suzbiti deflacijske 

pritiske. U kombinaciji s očekivanim 

oporavkom na tržištu rada, to bi moglo 

isprovocirati pravu provalu optimizma i 

zamjetan rast vrijednosti burzovnih indeksa. 

Konkretno, njegov analitički tim 

procjenjuje kako bi se S&P 500 indeks 

u idućih 12 mjeseci mogao domoći povijesnog 

rekorda od 1600 bodova. Optimistična 

prognoza implicira dvoznamenkasti 

rast u odnosu na početak godine, 

pri čemu bi u prvom planu trebale biti 

dionice cikličkih sektora s geografski 

izrazito diversificiranom strukturom 

prihoda, profitirajući od očekivanog 

Smanjenje averzije spram rizika iznjedrilo je 

zamjetnu nadmoć optimista ... 

...a time i najvišu vrijednost indeksa povjerenja 

još od zadnjeg kvartala 2010. godine 

S&P 500 bi se ove 

godine mogao domoći 

povijesnog rekorda od 

1600 bodova, 

procjenjuju stratezi 

Bank of America 

Merrill Lyncha 

intenziviranja ekonomske aktivnosti 

u drugoj polovici godine, kako u SAD, 

tako i na globalnoj razini. Manje bitne 

nisu ni implikacije takvog scenarija za 

obveznice, jer bi se time mogao dugotrajno 

okončati trend pada stopa prinosa 

(i rasta cijena obveznica), odnosno 

pokrenuti novi stampedo koji će ovoga 

puta kapital mahnito izvlačiti iz sigurnih 

oaza kao što su državne obveznice, 

gurajući ga u smjeru dionica. 

Istodobno, optimizmom zrače i domaći 

menadžeri fondova i portfelja, koji 

su na početku godine, sudjelujući u redovitoj 

kvartalnoj anketi o alokaciji sredstava, 

bitno podebljali udio rizičnije aktive 

u taktičkoj alokaciji portfelja, u kojem 

sada čak dvije trećine otpada na - dionice. 

Riječ je o udjelu koji korespondira s 

brojkom iz drugog kvartala 2011. godine, 

te ujedno predstavlja i značajan odmak 

u odnosu na dugoročni prosjek (61,9%), 

nedvojbeno signalizirajući bolje raspoloženje 

institucionalnih investitora. Ono 

se odražava i u suprotnom ekstremu, činjenicom 

da je udio gotovine sveden na 

najnižu razinu od trećeg kvartala 2011. 

godine, i također bitno odudara od prosjeka 

(16,9%). Istodobno je smanjen i 

udio obveznica, zbog čega se prosječan 

profil rizičnosti portfelja, nakon poduže 

pauze (od 15 mjeseci), ponovo našao 

iznad razine od 60 bodova. 

Promatrajući taktičku alokaciju 

portfelja na individualnoj razini, čak 

61% ispitanika iskazalo je (u odnosu na 

prethodni kvartal) izraženiji apetit za 

rizik. Što je još važnije, samo njih 22% 

demonstriralo je posve suprotnu tendenciju, 

preuzimajući etiketu pesimista, 

što je uvjerljivo najmanje od druge 

polovice 2009. godine (otkako se anketa 

provodi). Više od polovice sudionika ankete 

odlučilo se povećati udio dionica u 

(idealnom) portfelju za prvi kvartal ove 

godine, a samo 17% krenulo je smjerom 

redukcije equity pozicija. Time je pak 

indeks povjerenja investitora, unatoč 

kresanju nominalno najrizičnijih pozicija 

vezanih uz tržište roba (u prosjeku 

s 13% na 10,7%), dosegao najvišu razinu 

još od četvrtog kvartala 2010. godine. 

Bljesak optimizma pozitivno se odrazio 

i na poziciju domaćeg tržište kapitala, 

čiji je udio unutar kategorije dionice 

blago porastao (sa 52,2% na 53,5%), dok 

je u ukupnom portfelju udio domaćih 

izdanja premašio 35%, prkoseći znatno 

slabijem dugoročnom prosjeku koji se 

još uvijek kreće ispod 30%. 

Uzlazna putanja burzovnih indeksa, 

a još više snažan uzlet koji im je u prvoj 

polovici siječnja priuštio Crobex nakon 

prošlogodišnje stagnacije, zasad u potpunosti 

opravdavaju zamjetno spušteni 

gard domaćih investitora, a to je možda 

tek početak sjajne godine. 

82 

FORBES 

VELJAČA, 2013

MARKET MAKER 

MARIO GATARA 

Ako se po jutru dan poznaje… 

Buran početak godine odlično se uklapa 

u petodnevno pravilo, dajući naslutiti 

pozitivan ishod za domaće tržište kapitala 

Uuvjetima negativnog ili u najboljem slučaju anemičnog gospodarskog 

rasta, buran početak godine za domaće dionice većini 

se promatrača vjerojatno čini posve nestvarnim. Jer Crobex je 

samo u prva dva tjedna siječnja namaknuo impresivnih 8,3% 

rasta vrijednosti i skokom nadomak okruglih 1900 bodova dosegnuo 

najvišu razinu u posljednjih 15 mjeseci, prkoseći brojnim negativnim 

trendovima. Međutim, sumorno makroekonomsko okruženje prosječnog 

promatrača na neki način dovodi u zabludu i sigurno neće znatnije razjasniti 

nedoumice, jer zbivanja na tržištu kapitala ne koreliraju nužno s ekonomskom 

aktivnošću. Tmurne perspektive oporavka ne bi baš bilo uputno 

posve ignorirati, no brojna su istraživanja pokazala da i depresivne brojke 

iz kategorije bruto domaćeg proizvoda mogu iznjedriti pozitivan trend na 

tržištu kapitala, koji se počesto pretvara u svojevrsnog vjesnika oporavka, 

najavljujući bolje dane za domaće gospodarstvo. 

Budući da ovo zvuči kao optimizam bez pokrića, najuputnije se okrenuti 

utjecaju globalnih zbivanja, uvažavajući visok stupanj pozitivne korelacije 

koja (posljednjih godina sve izraženije) krasi izvedbu domaćih izdanja u 

odnosu na raspoloženje investitora na razvijenim tržištima. Ta varijabla u 

ovom slučaju najviše utječe na aktivnost hrvatskih investitora ohrabrenih 

optimizmom na Wall Streetu, uvjetovanim ponajprije rješenjem problema 

poznatijeg kao “fiskalna litica”. Pritom najviše ohrabruje pojačana aktivnost 

malih ulagača, potkrijepljena zamjetnim priljevom svježeg kapitala 

u smjeru (nominalno) rizičnijih kategorija aktive. 

A onda opet, snažan start za Zagrebačku 

burzu nije nimalo neuobičajena 

pojava. Štoviše, izoliramo li razdoblja 

s pozitivnim predznakom, indeks je u 

devet navrata tijekom minulih 15 godina 

u prosjeku bilježio dvoznamenkasti 

rast u siječnju, što aktualne brojke na 

neki način čini gotovo uobičajenima. 

Od toga je indeks, unatoč inicijalnoj 

provali optimizma, jednom godinu završio 

u minusu (2011.), u dva navrata 

početni se skok do kraja godine istopio 

(1999. i 2010.), a u ostalimje slučajevima 

epilog (promjena vrijednosti 

indeksa na godišnjoj razini) za investitore 

bio iznimno pozitivan, iznjedrivši 

Pozitivan trend 

na tržištu 

kapitala često 

najavljuje bolje 

dane za domaće 

gospodarstvo. 

S druge strane, 

snažan start nije 

neuobičajen za 

Zagrebačku burzu 

u prosjeku rast Crobexa od oko 37% (uvelike 

podebljan s dvije godine spektakularnog rasta 

tijekom 2006. i 2007. godine, koji je označio 

posljednju fazu uzlaznog trenda). 

Tim se brojkama polako primičemo sferi 

bihevioralne ekonomije, odnosno efektu 

sidrenja (anchoring) o kojemu smo pisali i 

početkom ove godine, nanizavši nekoliko 

zanimljivih statističkih detalja. Podsjetimo, 

efekt sidrenja odnosi se na ulagače (iracionalne 

kakvi već jesu) koji svoja očekivanja vežu 

uz početak nove godine na tržištu. 

U tom kontekstu se govori i o statistički 

izdašno obrađenom i nadasve jednostavnom 

“petodnevnom pravilu”, prema kojem pozitivna 

izvedba u prvih pet (radnih) dana nove 

godine s velikom vjerojatnošću može poslužiti 

kao najava pozitivne izvedbe tijekom cijele 

godine. U posljednjih šezdesetak godina 

S&P 500 je potvrdio ispravnost tog pravila u 

gotovo 90% slučajeva. Uključujući, naravno, 

i prošlu godinu, kada je indeks u prvih pet 

dana ostvario rast vrijednosti od 1,8%, što se 

u konačnici pretvorilo u izdašnih 13,4% rasta 

na godišnjoj razini. 

U slučaju hrvatskog tržišta kapitala ne 

raspolažemo ni izbliza tako uvjerljivim statističkim 

uzorkom, ali svejedno vrijedi istaknuti 

kako je u proteklih 15 godina Crobex u 

deset navrata ubilježio pozitivan prvi tjedan, 

a tu “prednost” samo jednom nije uspio materijalizirati. 

Doduše, protekla je godina bila obilježena 

neobičnom dilemom. Indeks je u prvih 

pet dana porastao za svega 0,01 bod, što bi 

valjda samo nepopravljivi optimisti mogli 

tretirati kao pozitivan start. Da stvar bude 

još zanimljivija, i završnica je bila u istom 

tonu pa je Crobex na kraju godine bio u 

plusu za mizernih 0,18 bodova - dovoljno 

da potvrdi petodnevno pravilo, kako predznakom, 

tako i intenzitetom. Preostaje nam 

nadati se kako ni ova godina neće previše 

odudarati od te prakse. 


EKONOMSKI MODELI 

ŽELJKO KARDUM 

Amerikanci štampaju 84 milijarde novih dolara mjesečno. A nacionalni 

deficit im prema realnim GAAP standardima raste dvadeset 

puta brže od rasta BDP-a. Fiskalnu liticu šutnuli su par mjeseci dalje, 

a ministar financija im odlazi. Glavom bez obzira. Francuzi tonu 

sve dublje. Upravo se bore za zadržavanje kreditnog rejtinga. Ekonomija im 

usporava, nezaposlenost raste, a bogatiji ljudi pred novim porezima bježe u 

okrilje stranih državljanstava. Francuski magnat Bernard Arnault, prema 

Forbesovoj statistici najbogatiji Europljanin i četvrti najimućniji čovjek na 

svijetu, vodi mudru igru s belgijskim vlastima oko svoje nove domovine, a 

jedan od najpoznatijih francuskih glumaca Gerard Depardieu otrčao je u 

ruski zagrljaj. U Sočiju se rukovao s predsjednikom Putinom i dobio novu 

putovnicu. Pa sad francuskom ministru financija pokazuje dugi nos. Čini se 

da je jedino u Hrvatskoj stanje stabilno. Ove godine ne očekuju se nikakvi 

nagli potresi i neugodna gospodarska iznenađenja. Ponovno ćemo imati 

pad BDP-a, proračunski manjak, rast nezaposlenosti i probleme s kreditnim 

ratingom. Više-manje očekivano. 

Vidi li netko kraj onoga što više ne nazivaju krizom nego “velikom gospodarskom 

korekcijom”? Paa… pogledajmo gdje smo trenutno. Tijekom 

2007. i 2008. privatni sektor udario je glavom u zid. I to globalno. Nema dalje. 

Ima previše dugova, a kreditori i ulagači su počeli shvaćati da taj dug nikad 

neće biti vraćen. U Americi su shvatili da su milijarde dolara dane ljudima 

koji nisu kreditno sposobni, na temelju kolaterala koji nije vrijedio onoliko 

koliko su zajmodavci mislili da vrijedi. Tržište nekretnina bilo je prenapuhano. 

Slijepcu je bilo jasno da stvar mora puknuti. To se i dogodilo. Slomom 

tržišta mnoge kompanije ostale su bez posla. 

U nekoliko sljedećih godina privatni sektor se skupio k’o vunena vesta u 

vešmašini. Počela su otpuštanja radnika, racionalizacije, stečajevi… Cijela 

industrija izvukla je pouku. Manje je novca. U skladu s tim svi korigiraju 

svoje ponašanje. No pad industrijske 

proizvodnje udario je i na prihode države. 

Manje je poreza, a više nezaposlenih. 

U teoriji, i državni aparat se trebao ponašati 

racionalno i smanjiti svoje rashode, 

ekonomizirati potrošnju. Je li se to 

dogodilo? Naravno da nije. 

Američka država pokušala je popraviti 

gospodarsko stanje čudotvornim 

eliksirom. Umjesto štednje, pokušali su 

korigirati negativni trend tako da država 

svima dâ još kredita i keša. Pa će 

Seks, žene i revolveri 

Kad ne znaju što bi s ekonomijom, političari 

počnu prodavati robu koja uvijek ide kao 

alva. U Hrvatskoj jednako kao u Americi 

Privatni sektor se 

skupio i u skladu 

s tim smanjio 

rashode. U teoriji, 

tako je trebao 

postupiti i državni 

aparat, no on nije 

smanjio potrošnju 

ljudi početi opet kupovati, industrija ponovno 

rasti. Sličan recept polako slijedi i 

EU. Umjesto kazne za pogrešku, nagrada? 

Ovakav pristup “radio je” godinama 

i održavao gospodarstvo u rastućem 

trendu. Više posla, više potrošnje, više 

BDP-a… ali i veći dug. Je li takva teorija 

održiva? Ne. Ako ne korigirate ponašanje 

djeteta kad radi psine svojoj onemoćaloj 

baki, prije ili kasnije možete očekivati da 

će klinac orobiti banku. Slično je i s gospodarstvom. 

Greške se uvijek događaju. 

Čine ih najpametniji ulagači i najnadareniji 

matematički prognostičari. Ako se ne 

korigiraju, greške se umnažaju. Ne nestaju 

same od sebe. A ljudi iz njih ništa ne nauče, 

nego ih nastavljaju nekažnjeno ponavljati 

sve dok cijeli sustav ne ode kvragu. Zamislite, 

recimo, svijet u kojem loši restorani 

nikad ne propadaju. S vremenom bi hrana 

u svim restoranima postala strašna. Greške 

bi se umnažale i sve bi vodilo u katastrofu. 

Upravo to se događa s javnim sektorom u 

Americi, Francuskoj i Hrvatskoj. Nijedna 

od njih nije uskladila svoje rashode s prihodima. 

Upravo suprotno. No, nisu one 

u ovom nerazumnom postupanju jedine. 

Ono što ih je povezalo i gurnulo zajedno 

u ovaj tekst jest špranca ponašanja političara 

kad ne znaju što bi s ekonomijom: pažnju 

javnosti uporno skreću na neke druge, 

uglavnom periferne teme kojima zapravo 

neće riješiti ništa. Ovaj državni trojac u 

prvi je plan gurnuo uvijek medijski vrlo 

iskoristive žene, seks i oružje. 

Da ponovimo: SAD mjesečno izmisli i 

naštampa 84 milijarde novih nepostojećih 

dolara kako im gospodarstvo ne bi 

kolabiralo. Dugoročno, to vodi u sigurnu 

propast. U isto vrijeme gotovo desetinu 

državnog proračuna potroše na vojsku, 

naoružanje i razmještanje svojih ljudi s 

puškama po tuđim zemljama, bili tamo 

pozvani ili ne. Desetljećima sustavno grade 

84 

FORBES 

VELJAČA, 2013

LOŠA KUHINJA Hollande je istjerao Depardieua i bavi se brojanjem suknji u 

ministarstvima, a cijela Hrvatska živi samo za bitku oko jednog nastavnog modula 

imidž najveće svjetske vojne sile. Vlastite građane odgajaju u duhu da je neupitno 

časno za svoju zemlju ognjem i mačem globalno širiti “demokraciju”. 

I ubijati strane državljane ako se tome opiru. Serija američkih predsjednika 

dobila je izbore plašeći birače kako će bez nacionalnog jedinstva u oružju 

biti zgaženi od komunista, terorista, Al Kaide i pritajenih domaćih “spavača”. 

Izbacite s popisa američkih filmova sve one u kojima glavni junak oružjem 

ne rješava stvar na opće dobro, i cijela hollywoodska produkcija stane u 

pomoćno skladište zagrebačke Kinoteke. 

I sad odjednom, usred nerješivih gospodarskih problema, Obama “bitkom 

stoljeća” i glavnom političkom temom proglašava svoj novi prijedlog 

zakona o oružju?! Jer ograničavanjem pristupa vatrenim spravama navodno 

želi spasiti živote svojih sunarodnjaka koji povremeno stradaju u lokalnim 

masakrima po kinima i školama. Čisti politički spin. Svi ti lokalni masakri 

zajedno statistički su puno manje letalni od broja smrtnih slučajeva među 

Amerikancima koji u službenim uniformama s oružjem šeću po tuđim zemljama. 

Ili, recimo, broj stradalih na američkom tlu kao posljedica terorizma 

u zadnjih pedeset godina puno je manji od broja poginulih u nesrećama 

prilikom naleta divljih jelena. A nisam baš čuo da se jeleni često spominju 

po Kapitolu? Bez obzira na veliki proračunski manjak, troškovi službenog 

naoružavanja se ne smanjuju. A nekako mi se kao veća ugroza od mogućeg 

terorističkog napada ili lokalnog masakra čini podatak da više od 40 milijuna 

Amerikanaca nema što jesti pa dobiva državne subvencije za hranu. No 

rasprave o gospodarskim mjerama su 

netelevizične, a oružje uvijek uzburka 

strasti. Obama to zna i vješto koristi. 

Sa sličnim trikovima pokušao je i 

francuski predsjednik Hollande. On 

misli da će numerički balans između 

jina i janga muškaraca i žena spasiti 

stvar. Pa tako u svom kabinetu ima 

točno 17 članova koji nose suknje i 17 

koji to ne čine. Jako se s time hvali još 

od ljeta. I to je općeprihvaćeno kao vrlo 

Lani je bez posla 

ostalo više ljudi 

nego što Lika 

ima stanovnika. 

Ali rasprave o 

gospodarskim 

mjerama uopće 

nisu televizične 

AFP PHOTO / SAVO PRELEVIC 

važno demokratsko, civilizacijsko i političko 

postignuće. Puno važnije od činjenice 

da mu cijela zemlja gospodarski tone. I to 

jako. Umjesto prema državnoj gospodarskoj 

jalovosti, pažnja javnosti pokušava se 

usmjeriti prema netolerantnom privatnom 

sektoru. Jer je tamo na čelu četrdeset najvećih 

francuskih kompanija sve donedavno 

bila samo jedna žena! A i ona je bila 

Amerikanka. I sad je to nekako nezgodan 

civilizacijski problem. 

Doduše izmišljen, ali medijski vrlo iskoristiv, 

jer dokone grupe državnih zombija 

više brinu o nakaradnoj brojčanoj ravnopravnosti 

nego o biznisu. I to je razumljivo, 

državni birokrati ionako ne proizvode ono 

što bi moralo zadovoljiti tržište i kupce. U 

privatnom sektoru vlasnicima je svejedno 

kojeg spola je CEO, sve dok donosi profit. 

Hollandeovi pak teoretičari mantraju da 

je brojčana ravnopravnost vrlo važna jer 

žene na čelnim mjestima vlasti svojom prisutnošću 

i blagim karakterom “umanjuju 

mogućnost sukoba i agresivnosti… pa se 

tako otupljuje oštrica i mirnije dolazi do 

kvalitetnih rješenja”. S obzirom na globalni 

gospodarski šlamperaj, samovoljne nakaradne 

i neučinkovite poteze državnih vlasti, 

meni se pak čini da bi konfrontacija bila 

više nego poželjna. 

Na hrvatski slučaj u ovom trolistu ne 

bi trošio previše riječi. Svima je više nego 

jasno. Zemlja gospodarski i financijski tone. 

Broj nezaposlenih raste brže od prirasta 

jednodnevnih pilića u inkubatoru. U posljednjih 

godinu dana bez posla je ostalo više 

ljudi nego što ima stanovnika Like. Eurostat 

pokazuje da od svih zemalja EU (među 

koje se ubrajaju i zemlje pristupnice) imamo 

treću najveću inflaciju, odmah nakon 

Rumunjske i Mađarske. Stopa nezaposlenosti 

najveća je nakon Grčke i Španjolske. 

Naznake ikakvog gospodarskog oporavka 

ove godine ne vidi niti jedan nedržavni 

ekonomist. Za neispunjena obećanja i potpuno 

promašene prognoze ekonomskog 

rasta izgovor se traži u zatečenom stanju 

i višoj sili. I gle, odjednom, u tom i takvom 

okruženju kao najvažnija politička tema po 

medijima se tjednima razvlači tvrdoglavo 

državno inzistiranje na jednom jedinom 

spornom modulu unutar zdravstvenog odgoja?!? 

Oko njega važne izjave daju čak tri 

ministra i premijer osobno. Čisti politički 

spin, ali učinkovit. Jer “sex sales”. 


FORBES 

FINANCIJE 

Jen u nemilosti 

deviznog tržišta 

Umjesto očekivanih primjedbi ili gorljivog protivljenja, Shinzo Abe 

je od kolega iz G20 dobio zeleno svjetlo za operacije koje će znatno 

oslabiti japansku valutu 


XRos nulla aut vullandre 

dolor iuscinibh exerit 

nim venismolorer 

iriusci duipis dolore 

magnim zzrit alisissit 

aut dionsecte magnis 

acipis dunt alit velit alis 

aliquat, consend 

Prikladno umotana u celofan, 

kako i priliči političkim 

porukama s najviše razine, 

zajednička izjava sa sastanka 

održanog sredinom veljače 

ponudila je idiličnu sliku odnosa 

među članicama skupine G20. 

Sudionici sastanka istaknuli su kako 

će se “suzdržati od prakse kompetitivne 

devalvacije i zlouporabe tečaja u 

svrhe povećanja konkurentnosti”, sugerirajući 

kako su se aktualna zbivanja 

na deviznom tržištu progurala među 

prioritetna pitanja globalnih odnosa. 

Nije ni čudno, jer na deviznom tržištu 

bjesni pravi rat, nudeći svakoj od zainteresiranih 

strana pregršt razloga za 

nezadovoljstvo. 

No za razliku od lipnja prošle godine, 

kada je tržište očarao Mario Draghi, guverner 

Europske središnje banke, ovoga 

je puta u prvome planu bio japanski premijer 

Shinzo Abe koji vrši snažan pritisak 

na središnju banku, prijeteći pritom 

čak i promjenama zakonodavnog 

okvira, a sve kako bi monetarne vlasti 

natjerao na primjenu proaktivne monetarne 

politike, s ciljem oživljavanja gospodarskog 

rasta. I što je za financijska 

tržišta još važnije, na netom završenom 

sastanku dobio je eksplicitnu podršku 

svojih kolega. Premda se očekivalo da 

bi politika slabljenja jena mogla iznjedriti 

disonantne tonove među najvećim 

ekonomskim silama, Abe se još uvijek 

ne mora nositi s kritikama, usprkos radikalnim 

mjerama čiju implementaciju 

86 

FORBES 

OŽUJAK, 2013

vlada već neko vrijeme razmatra. 

Uz definiranje ciljane razine inflacije 

(2% na godišnjoj razini), koja u uvjetima 

posve benignih inflacijskih pritisaka 

(točnije, nakon 15 godina pošasti zvane 

deflacija) iziskuje agresivnu primjenu 

ekspanzivne monetarne politike, japanski 

su političari otvoreno iznijeli i svoje 

želje u pogledu tečaja. Smatraju prikladnim 

primicanje tečaja razini od 100 jena 

za dolar, što je isprovociralo brojne kritike 

američkih dužnosnika. No iritacija 

potezima vlade u Tokiju ipak nije našla 

mjesta u zajedničkoj izjavi, što je većina 

aktera na deviznom tržištu protumačila 

kao zeleno svjetlo za nastavak politike 

slabljenja japanske valute započetog u 

rujnu. Logična posljedica takvog odnosa 

snaga je nastavak deprecijacije jena. 

U nepunih šest mjeseci jen je u odnosu 

na američku valutu ostao bez čak petine 

vrijednosti, potaknuvši snažan rast dionica 

japanskih izvoznika (i uopće, niza 

japanskih burzovnih indeksa), koji bi 

trebali profitirati aktualnim trendom. 

Jednako “loše” rezultate jen bilježi i 

u odnosu na ostale rivale, a rasplet priče 

još je jako daleko jer Abe ima na umu i 

prilično neortodoksne mjere. Naime, 

uz praksu masivne kupnje domaćih 

obveznica, koju već godinama primjenjuju 

središnje banke najrazvijenijih 

zemalja (drastično povećavajući vlastitu 

bilancu), japanski je premijer već 

najavio mogućnost da središnja banka 

tu praksu proširi i na inozemne obveznice 

(ponajprije one denominirane u 

valutama najvažnijih japanskih trgovinskih 

partnera), što je zapravo tek nešto 

inventivniji oblik izravne intervencije 

na deviznom tržištu, koja bi mogla bitno 

narušiti odnos ponude i potražnje te 

dodatno produbiti korekciju japanske 

valute. 

Iz svega bi kao najveći dobitnik 

mogao izaći - dolar. Jer, dok najvažniji 

trgovinski partneri i ne pomišljaju na 

prekide višegodišnje prakse tiskanja 

novca, Bernanke i društvo ne skrivaju 

zabrinutost u pogledu mjehura čiji se 

obrisi sve jasnije naslućuju. Pozitivan 

kamatni diferencijal koji se može izroditi 

iz opreza američkih monetarnih 

vlasti svakako je komparativna prednost 

za dolar, baš kao i pomalo anemičan, 

ali ipak pozitivan gospodarski rast, koji 

Europi, Velikoj Britaniji ili Japanu zasad 

ostaje u sferi želja. 

S druge strane, scenarij dominacije 

dolara podrazumijeva implikacije koje 

prelaze granice deviznog tržišta. Snažan 

rast tokijskog NIKKEI 225 indeksa, koji 

je (u odnosu na početak godine) u drugoj 

polovici veljače već poprimio dvoznamenkaste 

razmjere, to nedvojbeno 

potvrđuje, a rast vrijednosti američke 

valute mogao bi isprovocirati i snažniju 

korekciju cijene zlata, čija je izvedba 

rasprostranjenim (i zasad posve neutemeljenim) 

strahom investitora od rasta 

inflacije postala upravo inverzna slika 

kretanja dolara. F 

OŽUJAK, 2013 FORBES 87

FONDOVI I TRŽIŠTA 

IVA BIONDIĆ PARAĆ 

Hanfa protiv sivih zona 

Ulazak europskih fondova prilika je da 

se uvede ujednačena transparentnost u 

poslovanje na domaćem fondovskom tržištu 

Fondovsku industriju u godini pred nama očekuju velike promjene. 

Pridruživanjem Hrvatske Europskoj uniji otvorit će se vrata i registriranim 

društvima za upravljanje investicijskim fondovima iz 

EU. Liberalizacija fondovske industrije tako će omogućiti mnogim 

društvima koja posluju u ostalim zemljama EU, da svoje proizvode ponude 

i nama. To će sasvim sigurno obradovati domaće investitore, kojima 

se ulaganje u inozemne fondove dosad činilo prekompliciranim. S druge 

strane, za očekivati je novi val konsolidacije domaće fondovske industrije, 

jer će društva u stranom vlasništvu zbog spomenute liberalizacije postajati 

tek prodajne podružnice, dok će se fondovima upravljati u inozemstvu. 

Za nadati se da će to značiti i smanjenje troškova ulaganja, odnosno naknada 

za kupoprodaju udjela i upravljanje. U vremenima mršavih prinosa 

svaki postotak dobro dođe. 

Iskreno se veselim upoznati nove proizvode koji će doći na tržište, 

a uz proširenu ponudu investicijskih proizvoda svakako da će se naći za 

svakoga ponešto. Iako, moram priznati, i dosad je bilo teško navigavati među 

domaćim fondovima: brojni su i veoma slične strukture ulaganja, pa su 

na kraju najpopularniji fondovi bili 

oni bankarski. Ljudima je, naime, 

bilo najjednostavnije kupiti udjel 

putem internetskog bankarstva, a 

uvijek su tu i osobni bankari koji ne 

propuštaju nijedan susret s klijentom 

a da ne ponude ulaganje u neki 

od fondova. 

Naravno, sva spomenuta zbivanja 

trebala bi pratiti Hrvatska agencija 

za nadzor financijskih usluga 

(Hanfa) koja sprema dvjestotinjak 

pravilnika kojima bi se uredilo otvaranje 

tržišta europskim fondovima. 

Za domaće fondovsko tržište ovo 

je pak prilika da se uvede uniformirana 

transparentnost u poslovanje 

i na Hanfi je da to zatraži i od 

inozemnih ponuđača fondovskih 

proizvoda. Dosta podataka Hanfa i 

objavljuje na svojim stranicama, no 

do njih je komplicirano doći i nisu 

IVA BIONDIĆ JE 

ANALITIČARKA FONDOVSKOG TRŽIŠTA 

Pierre Matek 

ZB invest 

Sastavlja se 200 

pravilnika kojima 

bi se uredilo 

otvaranje domaćeg 

tržišta europskim 

fondovima 

FOTO RANKO ŠUVAR/CROPIX 

sistematizirani svi na jednom mjestu, tako 

da se svaki put iznenadim kada nešto novo 

(staro) pronađem. 

Vezano uz osjetljivo pitanje zaštite 

investitora, jedan od koraka je i javna 

rasprava koju je potakla Hanfa radi poboljšanja 

zaštite imovine klijenta investicijskog 

društva (uključujući i društvo za 

upravljanje investicijskim fondovima koje 

u ponudi ima i upravljanje portfeljem). 

Povod za javni raspravu bile su situacije 

poput prošlogodišnje, kada su brokerske 

kuće nenamjenski trošile imovinu svojih 

klijenata unatoč tome što se ona nalazila 

na zasebnom računu. U svakom slučaju 

dobrodošla inicijativa, jer su ova krizna 

vremena otkrila puno sivih područja. 

Domaće tržište dionica prošlu je godinu 

završilo gotovo na razinama iz 2011. 

godine, za razliku od tržišta zemalja EU 

i Amerike koja su zabilježila rast. Štoviše, 

lanjska je godina pokazala smanjenje 

prometa koji je dnevno iznosio prosječno 

13 milijuna kuna, nasuprot prosječnih 21 

milijun kuna u 2011. I u ovoj su godini prometi 

na Zagrebačkoj burzi ostali na prošlogodišnjim 

razinama, pa bismo mogli reći 

da su se ustalili i postali novi prosjek. 

Prilično skromni prometi za rast 

dioničkog indeksa Crobex za 7 posto u 

prva dva tjedna ove godine. I dok bi se taj 

rast mogao pripisati dobrim vijestima koje 

su stizale iz Amerike, vjerojatnija je da 

hrvatsko tržište nadoknađuje propušteno 

u prošloj godini. No ostaje upitno je li taj 

rast održiv s obzirom na loše vijesti koje 

svaki dan slušamo. 

Svjež kapital i dalje očekujemo kao kišu 

poslije suše, ali to ne smeta špekulantima 

koji već sada bidaju na privatizacije preostalih 

tvrtki, a koje bi eventualno i mogle 

donijeti živost na domaću burzu. A možda 

se ponešto od EUforije ove godine ponovno 

slije i na burzu. 


FORBES 

FINANCIJE 

Srebro i platina zasjenili zlato 

Na krilima špekulativne potražnje cijena srebra već je sada 

na pragu dvoznamenkastog rasta od početka godine 


Veći apetiti za rizik koje su 

investitori demonstrirali 

na samom početku nove 

godine, kao što se moglo 

i očekivati, ni tržišta roba nisu ostavila 

indiferentnima. Cijene većine roba, 

potpomognute blagom ofenzivom eura 

u odnosu na američku valutu, u prvoj 

su polovici siječnja bilježile prilično 

rasprostranjen rast, upotpunjujući idiličnu 

sliku na financijskim tržištima 

širom svijeta. No istodobno se događa 

i zanimljiv fenomen koji baš i nije tako 

jednostavno objasniti. 

Naime, neutraliziranje fiskalne litice, 

u kombinaciji s ohrabrujućim naznakama 

gospodarskog oporavka na globalnoj 

razini, djelovalo je poticajno za tržišta 

roba, signalizirajući (i to u najgorem slučaju) 

stabilnu potražnju za sirovinama. 

Rast cijena hrane, energenata ili industrijskih 

metala u tom se kontekstu čini 

posve logičnim. 

No zašto onda rastu cijene zlata i 

srebra? Globalna je kriza bila njihovo 

pogonsko gorivo, dok su investitori 

grozničavo tražili alternativne destinacije 

za svoj kapital, strahujući od potpunog 

kolapsa financijskog sustava, a 

potom i od rasplamsavanja inflacije 

uvjetovane iznimno stimulativnom 

monetarnom politikom razvijenih 

zemalja. Analogno tome, ako se stvari 

polako smiruju (a sve upućuje na 

to, pa čak i kretanje stopa prinosa na 

obveznice europskih zemalja), zlato i 

srebro bi, kao već etablirano sredstvo 

plaćanja u glavama dežurnih paničara, 

trebali gubiti na vrijednosti (umjesto 

da bilježe rast od 1,4%, odnosno, 6,5% 

od početka godine). 

Odgovor možda leži u bitno izmijenjenom 

pristupu, koji tandem plemenitih 

metala ponovo tretira kao sirovine za 

proizvodnju, naslanjajući se na glasine 

o slabašnoj ponudi koji nije u stanju zadovoljiti 

potražnju. Tako se, primjerice, 

špekulira da Apple ima posljednjih tjedana 

problema s realizacijom narudžbi 

koje su zapele upravo zbog (uvjetno 

rečeno) nestašice srebra. To bi dijelom 

moglo objasniti uzlet cijene srebra, ali i 

platine, čija je cijena kraj prošle godine 

dočekala na najnižoj razini od kraja kolovoza, 

da bi skokom od oko 10% u prvoj 

polovici siječnja ponovo (po treći puta u 

posljednjih godinu dana) ugrozila razinu 

od 1.700 dolara po unci. 

No u taj se kontekst nikako ne uklapaju 

dvije vrlo zanimljive vijesti. Najprije 

je US Mint (američka kovnica novca) 

obznanila da na tjedan dana obustavlja 

THINKSTOCK 

prodaju kako bi obnovila zalihe, i to nakon 

što je u svega dva tjedna prodano 

čak šest milijuna American Eagle Silver 

Bullion srebrnih novčića (jednako ukupnoj 

prodaji u siječnju prošle godine). 

S druge pak strane, iShares Silver Trust 

ETF (SLV), koji upravlja imovinom teškom 

desetak milijardi dolara, u samo 

tjedan dana prikupio je 600 milijuna 

dolara svježeg kapitala, čime je količina 

srebra pod kontrolom vrlo likvidnog 

ETF-a uvećana za otprilike 6%. Obje vijesti 

jednako svjedoče o snažnoj potražnji, 

ali onoj - špekulativnog karaktera. 

Dovoljno uvjerljivoj da podgrije pozitivan 

trend cijena, dok ćemo za detaljnije 

objašnjenje ćemo ipak morati pričekati 

još neko vrijeme. 

90 

FORBES 

VELJAČA, 2013

CITYLINE 

ANA MUHAR — LONDON 

Mitske posljedice 

Ako Unija odluči da joj City nije važan barem kao Grčka, nije isključeno da izgubi 

Britaniju. Europa upada u Zeusovu zamku kad, zavedena ljepotom, izgubi oprez 

Obljetnice su važne. Na listu 

varljivih novogodišnjih obećanja 

koja se uglavnom svode na 

više povrća, a manje alkohola, 

Britanci su zaboravili uvrstiti kalendarske 

obaveze. Davida Camerona, još 

rumenoga od svježeg zraka sa zimskog 

ladanja, prvoga radnog dana umjesto 

čestitke dočekalo je pismo argentinske 

predsjednice Cristine Fernandez de 

Kirchner. S UN-ovim Ban Ki-moonom 

(i čitateljima dnevnih novina Guardian 

i Independent) u CC-u. 

Ukratko: Ako ste zaboravili, dragi 

premijeru, 3. siječnja je 180. obljetnica 

dana kada ste “silom oduzeli” Malvine 

i bilo bi vrijeme da nam ih vratite. Na 

prošlu obljetnicu Falklandskog rata Cameron 

je odgovorio “slučajnim” slanjem 

princa Harryja i novog vojnog superplovila 

na južni Pacifik. Ove je godine pismo 

jednostavno ignorirao. Baš kao što je iz 

neobjašnjivih razloga ignorirao činjenicu 

da je 22. siječnja pedeseta obljetnica 

Elizejskog sporazuma između Francuske 

i Njemačke, kojim su dvije zemlje 

objavile kraj ratnih tenzija i prijateljstvo 

koje se održalo do danas. David Cameron 

odabrao je isti dan za svoj govor o 

budućnosti Ujedinjenog Kraljevstva u 

Europskoj uniji, koji izaziva reakcije različitih 

predznaka, ali gotovo svi mu pridaju 

povijesnu važnost. Datum govora 

kasnije je izmijenjen, ali prekasno. 

U obranu britanskog premijera, Britanija 

se umorila od velikih vijesti. U samo 

jednoj godini proslavila je dijamantni 

jubilej kraljice, tridesetu obljetnicu 

Falklandskog rata, priredila Olimpijske 

igre te doživjela nekoliko medijskih i 

nešto više bankarskih skandala, razbijanje 

drevnog lanca celebrity pedofilije, 

začeće budućeg monarha, naslov nogometnih 

prvaka, nekoliko otkaza u parlamentu 

i državnoj televiziji te trijumf 

Andyja Murrayja. Londonski dopisnici 

bili su zaposleniji nego ikad, a vijesti iz 

Britanije krale su stranice dnevnog tiska 

iz cijelog svijeta, od Indije do Argentine, 

od SAD-a do Rusije. Ili je svijet postao 

svijet anglofila ili, što je vjerojatnije, vrijedi 

zaključak bivšeg ministra za Europu 

Dennisa MacShanea: “Svijet čita naše 

novine, a mi ne čitamo njihove.” 

A na naslovnicama novina koje čita 

svijet može se pronaći jedan parlamentarni 

zastupnik koji policijskog službenika 

naziva plebejcem i jedan premijer 

koji obećaje Britancima da će se izboriti 

za posebne uvijete u Europskoj uniji. I 

“Bruxelles zanemaruje 

činjenicu da bi 

Europska unija bez 

Britanije bila slabija i 

mnogo zatvorenija.” 

tako svijet dobiva Britaniju kroz filter 

“mafije iz Fleeta Streeta”, naoružane 

otrovnim riječima, vještim naslovima i 

opsjednutošću pažnjom. Stranom čitatelju 

britanskog tiska ne može se zamjeriti 

što Britance doživljava kao naciju 

vođenu arogancijom i kolonijalnim mamurlukom, 

toliko da je bivši predsjednik 

Francuske Nicolas Sarkozy javno rekao 

Cameronu neka “zašuti” jer mu je dosta 

britanskih kritika. I susjed po Falklandskim 

otocima, Argentina, poziva Britaniju 

da se probudi od “imperijalističkih” 

snova. Prirodno je da se na britanske 

prijetnje referendumom gleda s blagim 

prezirom. Biti u Europi a izvan nje, nije 

opcija. To ni slavna povijest i niti diplomatska 

izvrsnost ne mogu promijeniti. 

Ako svijet sudi po naslovnicama britanskog 

tiska, Britanija je spremna oprostiti 

se s Europskom unijom. No kako je 

jednom rekao Tony Blair, državom se 

ne upravlja prema naslovima u Sunday 

Timesu. Još manje u Daily Mailu, vjerujem. 

Činjenica je da Cameron žonglira 

s tri svojeglave loptice. Jedna je unutar 

njegove stranke koja je tradicionalno 

žarište euroskeptika. Druga, strogi 

Bruxelles, drži se pravila. Treća, britanska 

nacija, neodlučna je. Ako reakcije iz 

Bruxellesa budu negativne, referendum 

će biti prirodni odgovor Britanije. Svijetu 

će se potvrditi sumnje o britanskoj 

aroganciji. U svojoj svojeglavosti, možda 

će doista ostati otok sam za sebe. 

Bi li Britanija bila sretnije mjesto bez 

EU, teško je reći, ali ne postaviti pitanje 

što bi EU bila bez Britanije pokazatelj 

je europske indiferentnosti. “Bruxelles 

zanemaruje činjenicu da bi EU bez Britanije 

bila slabija i mnogo zatvorenija. 

Izgubila bi prestiž i riskirala odlazak 

ostalih članica”, rekao mi je FT-jev Gideon 

Rachman, jedan od najuglednijih 

političkih analitičara. 

U godini koja će, ako je suditi prema 

anemičnoj ekonomiji, ostati zapamćena 

kao annus horribilis, EU je dobila 

Nobelovu nagradu. Iste godine herojska 

je Europa štošta stavila na kocku za 

državu prema čijoj je mitskoj junakinji 

dobila ime. Ako je koruptivna Grčka 

bila vrijedna toga, a Bruxelles odluči 

da financijsko središte Europe nije, nije 

isključeno da će ga izgubiti. Prema grčkom 

mitu, Europa biva uhvaćena u Zeusovu 

zamku u trenutku kada, zavedena 

ljepotom, izgubi oprez. U stvarnom svijetu, 

nedostatak opreza mogao bi imati 

mitske posljedice za Europu. 


FORBES 

KINA — POTRAGA ZA SREĆOM 

Kineski san 

u godini 

Malog zmaja 

Gospodarski rast trajao je gotovo 

dvadeset godina. Elita koja će idućih 

deset godina voditi Kinu najavljuje nove 

dubinske reforme, obračun s korupcijom 

i poticaj domaćoj potrošnji. A rastuća 

srednja klasa svesrdno je prigrlila novu 

parolu: Inovacija - ponos - domovina 

PIŠE: BISERA FABRIO • FOTOGRAFIJE: DARKO TOMAŠ 

Stvari su se drastično promijenile 

u samo godinu dana. Kroz 

oblake smoga nad Pekingom i 

dalje se jedva probijaju zrake 

sunca, a na temperaturi i do minus dvadeset 

vjetar gura zabundane prolaznike 

kao krhko lišće po širokim ulicama, 

ruši bicikle i šamara ogoljene grane 

stabala umotanih u zaštitne folije. 

Kolone natisnutih automobila teku 

ulicama, na njih nasrću kočoperne rikše, 

biciklisti se izlažu riziku pa se brzo 

povlače natrag na pločnik, na sigurno. 

Velegradska je to vinjeta hladne azijske 

zime, kada je najbolji prijatelj termosica 

toplog čaja u jakni. 

Vrijeme i ljudi su isti, ali grad se promijenio. 

Staro je počelo još brže nestajati. 

Lanjski orijentiri, osim povijesnih 

znamenitosti, zamijenjeni su novima, 

boljima. Izgrađene su cijele četvrti, 

iznikli neboderi, ograđene ogromne 

parcele na kojima je ponosno ispisana 

motivacijska parola: Inovacija. Ponos. 

Domovina. Ona će tek pokazati koliko 

visoko Kina može ići, dokle stremi njezina 

graditeljska kreativnost, hoće li s 

visine odmahnuti istrošenom Dubaiju s 

njegovim staklenim kreaturama. Između 

novih zgrada provlači se, nastojeći 

ostati neopažen, tipični kineski hutong, 

stara gradska uličica krcata rikšama i 

obrtima gdje se cjenkaju stranci. 

Kao val tsunamija u slow motionu, 

hutongu se približavaju zidovi modernoga. 

Staklo umjesto drva, neonske 

reklame umjesto ploča s kineskom 

kaligrafijom. Sraz staroga koje nestaje 

i novoga koje moćno nadire, današnje 

je lice Kine koja se polako mijenja, sa 

svakom godinom sve bliže svom šest 

tisuća godina starom tronu najmoćnijeg 

carstva svijeta. Kina želi postati 

ono što je nekada bila i pritom izbjeći 

sve greške ranijih carstava koja su propadala 

i nestajala. 

SIPA PRESS 

92 

FORBES 

VELJAČA, 2013

Novo vodstvo za novo desetljeće - 

novi kineski predsjednik Xi Jinping u 

svom je govoru krajem 2012. Kineze 

pozvao da krenu “u potragu za srećom 

i ostvarenjem kineskog sna”. Taj san 

podrazumijeva zadovoljnu srednju 

klasu koja troši, dobro obrazovanje 

mladih, modernizaciju i reforme 

NARODNA 

REPUBLIKA KINA 

teritorij: 9,6 milijuna km 2 

stanovništvo: 1,313 milijarde ljudi 

nezavisnost: 1. listopada 1949. godine 

budući predsjednik: Xi Jinping 

DRUGA EKONOMIJA SVIJETA 

BDP: 7,9 bilijuna USD 

BDP per capita: 5789 USD 

ekonomski rast: 7,4 posto (12/2012) 

glavni grad: Peking 

(19,6 milijuna stanovnika) 

najveći grad: Šangaj 

(23 milijuna stanovnika) 

Posvuda po Pekingu gradilišta. Grad 

nije isti jer uporno raste, kao što i dalje 

raste kineska ekonomija, kao što raste 

želja sve veće srednje klase za dobrim 

životom, za putovanjima, zabavom. 

Rast je do kraja godine bio usporen i 

zaustavljen na više od sedam posto, a 

smjenom vlasti i dolaskom nove elite 

koja će idućih deset godina voditi Kinu, 

počelo je vrijeme kada će se stvari 

na Dalekom istoku ponovno dubinski 

mijenjati. 

Ekonomski rast, koji je trajao gotovo 

dvadeset godina, sada mora biti 

zacementiran konkretnim mjerama 


FORBES 


1 2 

1. UTRKA Vožnja u rikši pod toplom dekicom 

2. OTVORENA VRATA Novo lice moderne Kine 

3. HUTONG Ostaci starih ulica s trgovinama 

povlače se pred navalom novih staklenih zgrada 

4. PATROLA Zaštitari pred luksuznim trgovinama 

5. TRGOVINA Cjenkanje je dio tradicije 

6. ZA STOLOM Obitelj uvijek dijeli hranu 

7. PJESMA Pjevaju gosti, svira bend 

8. SAMO NAPRIJED Smjena vojne jedinice ispred 

ulaza u Zabranjeni grad 

4 

3 

7 

5 

6 

94 

FORBES 

VELJAČA, 2013

eformi. A njih je, mada u zemlji jednostranačja, 

ipak jako teško provesti s 

obzirom na njezinu veličinu. Kako reformirati 

lokalne sredine, kako uspješno 

provesti promjene u državi od 1,3 

milijarde ljudi, kada je pitanje koje 

prije pada na pamet kako na primjer 

funkcionira kineska pošta. 

Fiskalizaciju da ne spominjemo. 

Kina ima godišnji prirast od 15 milijuna 

ljudi - najveća država svijeta, 

Rusija, gubi pak 2500 ljudi dnevno - i 

u sustavu autokracije u kojemu partija 

rješava sve probleme i određuje 

smjer kojim država ide takva situacija 

olakšava promjene. “Nije politički korektno 

reći kad bi netko znao odakle 

dolazim, ali ovakva vrsta režima u Kini 

zaista jedino može funkcionirati i 

Kina se, najavljuju vlasti, želi obračunati 

s korupcijom na svim razinama 

i potaknuti domaću potrošnju. Ono za 

što su Kinezi godinama marljivo radili, 

što su stjecali u vrijeme ekonomske 

ekspanzije, sada treba početi trošiti. 

Kineska je srednja klasa spremna 

na taj izazov. S godišnjim per capita 

prihodom koji je dosegao 5000-6000 

američkih dolara, stvorila se nova generacija 

koja živi svoj kineski san. On 

znači da žive neusporedivo bolje nego 

što su živjeli njihovi roditelji, a uvjereni 

su da će njihova djeca živjeti onako 

kako živi Zapad. 

Imperativ tog novog, boljeg života, 

većeg životnog standarda koji se zrcali 

u pekinškim gradilištima i sve boljim 

automobilima na ulicama, motiv je 

Istoka i Zapada u tom se smislu onda 

iz liberalne Europe i Amerike poteže 

pitanje ljudskih sloboda i prava u Kini, 

cenzura i pitanje zaštite manjina. 

Zapadni mediji naširoko izvještavaju 

o svim, pa i najmanjim prosvjedima 

u Kini, a čak ni to nije lako jer je prosječni 

broj prosvjeda iznad 100 tisuća 

godišnje. Trenutačno demonstriraju 

novinari, sutra će netko drugi. 

“Ljudi izvan Kine smatraju da je ona 

puno moćnija nego što je Kina samu 

sebe doživljavala. Zato su se proširili 

naši problemi i izazovi, kao i naši konkretni 

interesi”, naglasio je nedavno u 

razgovoru za engleske medije profesor 

Shi Yinhong. Dodao je da u političkom 

smislu Kina još uvijek nije svjetska supersila, 

već superregionalna sila. 

nama koji smo ovdje poslom to cijelu 

priču i olakšava. Pitam se što bi samo 

bilo da se u demokratskoj proceduri 

ovdje treba natezati oko svakog strateškog 

plana, dogovora, zajedničkog 

posla, ulaganja... Imate li uopće predodžbu 

koliko bi to trajalo? ”, kaže 

jedan poslovnjak i dodaje da griješe 

svi oni koji nastoje Kinu prozvati 

“klasičnom diktaturom”. Ona to već 

odavno nije. 

8 

zbog kojega nacionalni zadatak promjena 

rastuća većina shvaća kao pitanje 

od životne važnosti. Stanovništvo 

se i kupovno budi. Ne kupuju samo 

kod kuće, nego žele vidjeti svijet. To 

je promijenilo i sam način kako Kinezi 

sebe doživljavaju. 

Za strance, Kina je ogromna, prenapučena 

i monolitna država o čijoj 

kulturi i mentalitetu ne znaju puno, 

ali je se pomalo boje. Kao zid između 

S GODIŠNJIM 

PRIHODOM VEĆIM 

OD 5000 USD 

PO STANOVNIKU 

NOVA GENERACIJA 

KINEZA ŽIVI 

NEUSPOREDIVO 

BOLJE OD SVOJIH 

RODITELJA, A 

UVJERENI SU DA 

ĆE NJIHOVA DJECA 

ŽIVJETI ONAKO 

KAKO ŽIVI ZAPAD 

Tome pridonosi povećani kineski 

vojni budžet i ekonomska ekspanzija, 

kao i činjenica da se Kina nametnula 

kao jedan od spasitelja globalne ekonomije, 

otkupitelj europskih dugova 

i ulagač. Lani je tako u našem susjedstvu, 

u Bugarskoj, otvorena prva 

tvornica kineskih automobila koja će 

proizvoditi 50 tisuća kineskih vozila 

za europsko tržište, a kompanija 

Great Wall je zaposlila i dvije tisuće 


FORBES 


radnika. Kako se dijelovi djelomično 

izrađuju i sklapaju u Bugarskoj, 

kineski će automobili imati oznaku 

Made in EU. 

“Kinezi koji su počeli putovati 

shvatili su da Zapad nije obećana zemlja 

kao što su mislili. Isto tako, shvatili 

su da isti taj Zapad na Kinu gleda 

potpuno drugačije nego što su mislili; 

ona je važna i neizbježna. Kinezi kod 

kuće često nemaju takav dojam. 

Tako da su Kinezi shvatili da taj 

‘vanjski’ svijet nije onako divan kao 

(za ovaj rasistički citat okriviti princa 

Philipa, supruga britanske kraljice). 

Na ulazu u svaku trgovinu ogromni 

Djed Mraz (ili kako ga tko želi 

zvati, no mojoj generaciji je ostao 

brendiran kao Mraz), u hotelima i 

shopping centrima izluđuje božićna 

glazba - onako slatka i dosadna kakva 

zna biti u liftovima ili u avionima 

tijekom ukrcaja - borovi okićeni vrlo 

pažljivo, nikako površno, na svakom 

koraku u centru Pekinga. “Volimo 

kada je sve blještavo i nakićeno, pa 

desetljeće i strategiju lidera koji će 

voditi najmnogoljudniju zemlju svijeta. 

Xi Jinping, kineski politički princ, 

član obitelji komunističke elite, svoje 

je ozbiljne namjere u iskorjenjivanju 

korupcije već oživotvorio cijelim nizom 

otkrivenih korupcijskih skandala 

u Kini, o kojima svakodnevno 

izvještavaju mediji. 

Njegov premijer i drugi čovjek Li 

Keqiang prvo je diplomirao i magistrirao 

pravo, a potom doktorirao 

9 

9. MINUS i ZAGAĐENJE Žene ponosne 

na svoj ten, nose masku da se zaštite 

od hladnoće i smoga 

10. KINESKA BOLNICA Dr. Cui Yongqiang ispred 

bolnice - ali ne na kraju grada - u kojoj se spajaju 

tradicionalna i kineska medicina 

11. GO WEST Srednja klasa sve više voli putovati 

što su mislili, odnosno da u Kini uopće 

nije loše. Zato Kinezi postaju sve 

veći domoljubi što više putuju”, kaže 

mi jedan zapadnjak, već dugo na 

pekinškoj adresi, dok dijelimo šalicu 

čaja na pješačkoj ulici Wanfunjing. 

Oko nas, izuzev napisa na kineskom, 

božićna atmosfera. Ne remete 

je ni kineski specijaliteti, u ovoj 

shopping ulici uglavnom namijenjeni 

znatiželjnim turistima i onima koji se 

žele uvjeriti u stereotip da se u Kini 

može pojesti sve što “ima četiri noge 

a nije stolac, ima dva krila i leti, a 

nije avion, ili pliva a nije podmornica” 

nam je zato lijepo vidjeti kada se sve 

ukrašava krajem godine”, objašnjavaju 

nam trgovci. Osim toga, puno 

je crvene boje, koja je u Kini boja 

sreće. 

Novu vlast, koja će biti službeno 

inaugurirana u ožujku, mjesec dana 

nakon kineske Nove godine, u idućih 

deset godina predstavljat će reformisti, 

predsjednik Xi Jinping i premijer 

Li Keqiang. 

Svoje su prioritete već najavili, a 

ostatak svijeta, analitičari, novinari, 

intelektualci i sinolozi sada nastoje 

dobro isportretirati novo kinesko 

10 

11 

“SHVATILI SU 

DA TAJ VANJSKI 

SVIJET NIJE TAKO 

DIVAN KAO ŠTO SU 

MISLILI. ŠTO VIŠE 

PUTUJU, KINEZI 

POSTAJU SVE VEĆI 

DOMOLJUBI.” 

ekonomiju. Studirao je na sveučilištima 

u Pekingu, koja su uvijek bila 

nositelji liberalnih zahtjeva u kineskom 

društvu. Još koji mjesec i u godini 

Malog zmaja - ili zmije - Kina će 

još jednom krenuti novim pravcem, 

usmjeriti svoju ogromnu ljudsku silu 

i potencijal prema novim izazovima. 

Novo kinesko vodstvo taj novi smjer 

naziva “Potragom za srećom”. 

Kineski san postaje time dostupan 

sve većem broju promjena željnih 

Kineza. A u Kini je svaki broj, pa i 

broj ljudi koji će krenuti u potragu za 

tom životnom srećom, ogroman. 

96 

FORBES 

VELJAČA, 2013

12 

13 

14 

15 16 

12. AMERIKANAC 

U PEKINGU Susret 

na biciklama 

13. DOBRODOŠLICA 

Pred granicom 

Kine s osmijehom 

14. SEDMORICA 

VELIČANSTVENIH 

Najvažniji ljudi Kine 

idućih deset godina 

15. STARO Slika 

Pekinga koja sve više 

pripada prošlosti 

16. NOVO Sve 

češće vinjete 

gradske panorame 


FORBES 

PODVUČENO 

FLASHBACK — Dužniku uvijek 

kažem da nisam automatski na 

strani vjerovnika samo zato što me 

on angažirao. Uvijek treba ostaviti 

otvorenu mogućnost da se dužnik 

opravda. Bit posredovanja u naplati je 

da se dvije strane na kraju dogovore. 

DARIJE MARTINIĆ, voditelj naplate 

dugova u Cofaceu, Forbes, rujan 2009. 

SAVJEST 

Pisci više i nemaju onu ulogu “savjesti 

svog vremena” koju su imali u 

razdobljima totalitarnih režima, premda 

mislim da i danas imaju posla i morali bi 

sudjelovati u obrani demokracije koja 

se svakodnevno deformira. — MIRKO KOVAČ 

Zlo ne prestaje biti zlo ako većina 

u njemu sudjeluje. — L. N. TOLSTOJ 

Najurgentnije i najtrajnije životno pitanje jest: 

Što radiš za druge ljude? — MARTIN LUTHER KING JR. 

Slobodni ste ako vam je savjest čista. — GOETHE 

Čista savjest je 

obično znak lošeg 

pamćenja. — MARK TWAIN 

Da su pobijedili, bi 

li itko od njih imao 

grižnju savjesti? 

— HANNAH ARENDT 

Prava pravda je 

savjest. — VICTOR HUGO 

Ne postoji savjest 

bez osjećaja i 

sjećanja. — TOBA BETA 

Ne postoji problem koji se može riješiti s iste 

razine savjesti koja ga je proizvela. — ALBERT EINSTEIN 

98 

Imaj mirnu savjest: prinčevi te se ne tiču, 

jer ti si princ. 

Imaj mirnu savjest: rudari te se ne tiču, jer 

ti si rudar. 

Ne misli da su pisci “savjest čovječanstva”: 

vidio si već toliko gadova. 

Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne 

nagovaraj nikog da gine. 

— DANILO KIŠ; IZ “SAVJETA MLADOM PISCU” 

FORBES 


Naravno da ću šešir pokloniti, ne bi li tako 

na staromodan način - pomoću sitnog, 

jeftinog dobročinstva - staromodno iskupila 

staromodnu savjest. Ali bojim se da time 

neću puno postići. — SLAVENKA DRAKULIĆ 

“ 

pakao 

Mučenje loše savjesti jest 

žive duše. — JOHN CALVIN

51_Forbes.pdf

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?