43_Forbes.pdf

europadigital

POLITIKA

JOSIP GLAURDIĆ

Bog i Schumpeter

Ako si sami ne pomognemo, neće

nam pomoći ni ovakva EU, proizlazi

iz odgovora premijera Milanovića

na “Razgovorima o Europi”

Kad se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom.” Teško se sjetiti

kratkovidnije izjave u hrvatskoj povijesti ili kalkulantskije političke

strategije koja nam je donijela toliko lošega svojim ogromnim

grijehom propusta. I danas nam se može činiti da dolazi

novi povijesni trenutak sličan onome kada je lider Hrvatske

seljačke stranke Vladko Maček izrekao spomenute riječi. U krizi koja potresa

Europu nije samo u pitanju velik novac, već i budućnost cijelog kontinenta.

A Hrvatska je tek periferna država s manje od 1% europske populacije, koja

još uvijek nije ni punopravna članica Europske unije. Što bi to ona mogla

zapravo ponuditi kriznoj Europi i s kojim pravom?

Upravo ovo pitanje bilo je motiv pokretanja foruma “Razgovori o Europi”

na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, koji je započeo ovog

mjeseca predavanjem premijera Zorana Milanovića na temu “Europska

razvojna kriza i hrvatsko članstvo u EU: izazovi, šanse i rizici”. Jer, iako je

hrvatsko članstvo u Uniji valjda napokon neupitno, mi još uvijek nemamo

odgovore na niz pitanja. Kako će Hrvatska iskoristiti svoju novu poziciju članice

Unije? Kako će se unutar nje profilirati na nizu političkih tema koje definiraju

trenutačne odnose među zemaljama članicama, kao i između Unije i

ostatka međunarodne zajednice? Kamo zapravo ide EU, a kamo bi trebala ići?

Pronalaženje odgovora na ova pitanja iznimno je važno, jer su promišljanje i

stvaranje europske budućnosti odsad i hrvatska dužnost i prilika.

Iako te odgovore nismo dobili od predsjednika Vlade, prvi forum bio

je ipak koristan i indikativan iz više razloga. Premijer se tek marginalno

bavio Europskom unijom, predstavljajući ju kao kondominij dvaju polova

- sjevernog i južnog - od kojih je jedan funkcionalan zbog dobrih institucija,

visoke transparentnosti i otvorenosti promjenama, a drugi disfunkcionalan

zbog visokih transakcijskih troškova koji

proizlaze iz loših institucija i tzv. visoke

razine društvenog konteksta koja vodi

korupciji, nepotizmu i netransparentnosti.

Zaključujući kako Hrvatska pripada i

jednom i drugom krugu, premijer se stoga

okrenuo svojoj viziji onoga što nam

je potrebno kako bismo zatomili našeg

unutrašnjeg južnjačkog Mr. Hydea, a

istovremeno potakli procvat našeg sjevernjačkog

Dr. Jekylla.

Milanović nije

otkrio razmišlja li

Vlada o strateškoj

odluci kojim ćemo

se privrednim

granama posvetiti

kao društvo

Nimalo iznenađujuće, barem za one koji

prate njegov diskurs od dolaska na vlast,

premijer je ponudio jednu mainstream viziju

liberalne ekonomije i društva. Država

blagostanja nas “ne ide”, rekao je Milanović,

jer smo još uvijek zarobljeni u zamci

srednjeg dohotka. Morat ćemo raditi više i

pametnije, a tek onda ćemo se moći brinuti

o onima koji se ne mogu brinuti sami o sebi.

Takvih će biti sve više jednostavno zato što

smo svoju “demografsku dividendu” potrošili.

Da bismo se nekako izvukli iz zamke

srednjeg dohotka, trebat ćemo razviti

što otvorenije društvo i što demokratskije

institucije koje će pospješiti istinsko natjecanje

ideja i ljudi.

U takvom okruženju država će se morati

potpuno povući iz ekonomije, osim

iz strateških sektora. Zbog dužničkih pritisaka

izvana, fiskalna politika morat će

nam biti disciplinirana i restriktivna, ali to

će nam dati tek kratak predah. Za rast će

nam trebati novac koji nemamo, a koji možemo

privući samo žilavim i inovativnim

privatnim sektorom. Država će opet, kao

i kod autocesta, krenuti u modernizaciju

infrastrukture (željeznice, zagrebačkog

aerodroma, mreže za prijenos podataka),

ali to neće biti dovoljno. Mi ćemo kao društvo

morati odlučiti u što investirati i kojim

privrednim granama se posvetiti.

Iako premijer nije ponudio makar nagovještaj

razmišlja li njegova vlada o strateškoj

odluci kojim se privrednim granama

posvetiti, znakovita je bila njegova presuda

našem sadašnjem privrednom i upravnom

sustavu. Naime, premijer je zazvao

Schumpetera i kreativnu destrukciju kao

proces potreban kako bi se naša ekonomija

i državna uprava riješile neefikasnog balasta.

Naravno, Schumpeter je u kreativnoj

destrukciji vidio sjeme kolapsa kapitalističkog

sustava, no premijer je ostao vjeran

svojem novom liberalnom ruhu i nije

10

FORBES

LIPANJ, 2012

DR. JOSIP GLAURDIĆ JE HRVATSKI ISTRAŽIVAČ NA SVEUČILIŠTU CAMBRIDGE

S DOKTORATOM POLITIČKIH ZNANOSTI AMERIČKOG YALEA

More magazines by this user
Similar magazines