10_Forbes.pdf

danko končar 

spasitelj brodogradnje 

ili lovac na subvencije 

samouka elita 

uspješni vizionari bez diplome 

josip glaurdić 

hrvatske stranke 

stvorile su kartel 

rujan 2009. 

Ante Jerković 

U nepunih osam 

mjeseci vlasnika je 

promijenilo čak 65% 

dionica Atlantske 

plovidbe, na najbolji 

način oslikavajući 

povjerenje u 

dubrovačkog 

brodara koji je doveo 

Hilton u Hrvatsku 

0najtraženijih 

dionica 

30 kn, 8,50 KM , 4,60 €

ujan 2009. 

sadržaj 

38 

22 

6 Indeks 

8 Uvodnik 

10 Dogodilo se 

12 Kolumne 

18 Fronta 

26 Kontekst 

38 Portret 

42 Pokretači 

52 Ljudi i kompanije 

54 Marketing 

58 Tehnologije 

72 Novac i ulaganja 

75 Financije 

88 ForbesLife 

98 Know-how 

politika 

16 Stranački karteli Naš novi 

kolumnist, istraživač s Cambridgea Josip 

Glaurdić unosi posve nove poglede na 

domaću političku scenu 

fronta 

18 Ekologija protiv 

biznisa Proglasi li se tuna ugroženom 

vrstom, niz jadranskih poduzetnika završit 

će u bankrotu 

21 Danko Končar Kome, zašto i je 

li doista kontroverzni biznismen najbolji 

kupac hrvatskih brodogradilišta 

22 Utjerivači dugova U Hrvatskoj 

imaju manje posla i još uvijek su pristojniji 

nego na Zapadu, ali posljedice susreta s 

njima mogu ipak biti pogubne 

kontekst 

26 Novi izbavitelj Tršćanski 

poduzetnik Pierpaolo Cerani postao je 

vlasnikom fonda Kolonel i uzburkao duhove 

u Sloveniji 

29 Horor u zoni mrtvih Forbesov 

reporter u Pančevu, jednoj od ekološki 

najcrnjih europskih točaka 

34 Azijski bum Nakon kratkotrajnog 

kriznog udara azijska tržišta opet se 

utrkuju. Analitičari pozivaju na oprez 

portret 

38 Srđan Mladinić Pokretač 

hrvatske industrije maslinovih ulja u vječnoj 

je borbi s niskim standardima i visokim 

cijenama dobavljača 

34 

58 

rujan 2009 F o r b e S 3

sadržaj 

rujan 2009. 

42 

Pokretači 

42 Samouka elita Stjecajem okolnosti 

ostali su bez formalnog obrazovanja, 

ali hrvatske biznismene s vizijom to nije 

zaustavilo u njihovim pothvatima. Svaki 

od njih danas ipak potomcima osigurava 

akademsku budućnost 

Lista 

76 Deset najtraženijih 

dionica Koje dionice je hrvatsko 

tržište najviše voljelo i tko je zaslužan za 

njihov proboj na tržištu 

88 

66 Mali zeleni iz korova Recesija je 

malom i nagrađivanom labinskom traktoru, 

projektu dvojice Tomislava, pomrsila račune 

marketing 

54 Google u Zagrebu Je li najveća 

internetska kompanija stigla u Hrvatsku s 

namjerom da tu i ostane? 

54 Farmaceutsko predoziranje 

Prvo jer bila ptičja gripa. Onda je stigao 

Tamiflu. Sada treba prodati višak na tržištu 

Investicije 

72 Najbolje neameričke dionice 

Vodič za investitore po europskim i azijskim 

tržištima vrijednosnica 

74 Bikovi ruskog medvjeda Kako 

zapadnjaci vide potencijale ruskog tržišta 

financije 

82 Bauk nezaposlenosti Hrvatska 

je opet sve bliže brojci od 300 tisuća 

nezaposlenih. Tome je u velikoj mjeri 

pridonio dramatičan pad BDP-a u prvom 

tromjesečju 

87 Fondovi Respektabilan rast od 

30% u ovoj je godini ostvario dionički 

fond PBZ Investa, slijedi ZB Trend i tko još? 

ForbesLife 

88 Hedonizam na rubu grada 

Usprkos crnim prognozama za trgovinu, 

samo u Zagrebu najavljena je izgradnja 10 

novih shopping centara 

94 Kraljevski portretist Naslikao 

je britansku kraljicu i Margaret Thatcher, a 

sada želi portretirati Stjepana Mesića 

94 

4 F o r b e S rujan 2009

index 

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU 

Adriatic tuna, 18 

Amazon, 69 

Anderson, Roy, 57 

Animoto, 68 

Apple, 61 

Arena Centar, 90 

Ask.com, 69 

Atlantska plovidba, 76 

Aureus Invest, 43 

Autonomy, 69 

Avenue Mall, 92 

Bavčar, Igor, 26 

Bernard Harper’s Acoustic 

Chemicals, 47 

Bestias, 53 

Bischofberger, Norbert, 

57 

Blinder, Alan, 83 

Blinkx, 69 

BMW, 22, 51, 53 

Brač tuna, 18 

Brankov Bačura, Vlada, 

30 

Brodosplit, 21 

Brodosplit – BSO, 21 

Brodotrogir, 21 

Brown, Gordon, 94 

Bugarin, Miloš, 33 

Buljubašić, Juroslav, 42 

Burgermeister, jane, 57 

Carlsberg, 27 

Cassa di Risparmio della 

Repubblica di San Marino 

S.p.A, 91 

CBS, 71 

CEI Zagreb, 22 

Cerani, Pierpaolo, 26 

Chandratillake, Suranga, 

69 

Chromos Agro, 85 

CIB bank Zrt, 91 

Cimos, 52 

Cimos Buzet, 54 

Cisco, 71 

City Center One, 92 

Clifton, Stephen, 68 

Coface Hrvatska, 22 

Croatia Airlines, 80 

Čanak, Branislav, 33 

Čupić, Denis, 90 

Dalekovod, 77 

Dalma, 40 

Davidson, James, 67 

Davy McKee, 47 

Dayton Chemical Services, 

47 

De Beer, Martin, 71 

Debevec, Paul, 68 

Deichmann, 92 

Delo, 26 

Derrick, John, 74 

Disney, 70 

Djuphammar, Hakan, 62 

Douglas, 92 

Dragutinović, Diana, 33 

Drnovšek, Janez, 28 

Drvenik-tuna, 18 

Dujmović, Tea, 90 

Đuro Đaković Holding, 

81 

Enel, 28 

EPFR Global, 87 

Ericsson, 62 

Ericsson Nikola Tesla, 63 

Erste Adriatic Equity, 87 

Erste Group Bank AG, 

91 

Facebook, 58, 62, 69 

Fakespace Labs, 68 

Fassino, Piero, 28 

Floričić, Kristijan, 49 

Frattini, Franco, 28 

Gagić, Vladimir, 31 

Gazprom, 31 

Geithner, Tim, 84 

Geneks, 31 

Genera, 81 

GfK, 93 

Glaurdić, Josip, 16 

GlaxoSmithKline, 57 

Goldman Sachs, 35 

Google, 55, 60, 61, 66 

Google Hrvatska, 55 

Gould Stewart, Margaret, 

66 

Grawe osiguranje, 53 

Greenpeace, 20 

GS Hotels & Resorts, 46 

Halligan, Liam, 74 

Heineken, 27 

HGK, 19 

Hidroelektra niskogradnja, 

77 

Higl, Nađa, 29 

Hrvatska udruga developera, 

90 

Hrvatska udruga poslodavaca, 

90 

HT, 77 

HUAN, 24 

Hulu.com, 70 

Hypo Investment Bank 

AG, 91 

HZZ, 83 

IAB Hrvatska, 56 

ICCAT, 19 

IGH, 76 

Ikea, 90 

Ilić, Branko, 30 

Ilirika JIE, 87 

Illy, 92 

Importanne centar, 89 

Ina, 49, 81 

Inditex Group, 92 

Infond, 26 

Ingra, 77 

Instalotehna, 51 

Intesa Sanpaolo, 91 

Ipercoop, 90 

Istrabenz, 26 

Jadranska pivovara, 28 

Jadranski luksuzni hoteli, 

46 

Jadran-tuna, 18 

Jadroplov, 77 

Jakovčić, Martina, 89 

Janša, Janez, 26 

Jefferson, Bradley, 68 

Jeger, 92 

Jeger, Željko, 92 

Jelašić, Radovan, 32 

Jeličić-Purko, Miroslav, 

42 

Jelić, Tomislav, 52 

Jerković, Ante, 76 

Jicox, 70 

Kali tuna, 18 

Kali Tuna Trgovina, 18 

KBC, 27 

KD Victoria, 87 

Kelly, George, 97 

Kidman, Nicole, 29 

King Sturge, 90 

Knapić, Dorian, 54 

Kojaković, Vlaho, 91 

Kolonel, 26 

Končar, Darko, 21 

Kovačević, Gordana, 63 

Kraljević, Tomislav, 52 

Kučić, Miro, 19 

Labinprogres TPS, 52 

Lakićević, Mijat, 33 

Lehman Brothers, 34 

Longleaf Partners International, 

73 

LPP Fashion, 92 

Luka Ploče, 77 

Magma Group, 92 

Mandela, Nelson, 97 

MAN Roland, 56 

Marendić, Anett, 23 

Marituna, 18 

Markland, Derek, 46 

Marinopoulus, 92 

Martinić, Darije, 22 

Matijašević, Ozren, 21 

MB Lubin Ribarstvo, 18 

Media News Group, 71 

Mercator, 27 

Merszei, Leslie, 46 

Mesić, Stjepan, 94 

Microsoft, 69 

Milošević, Boro, 31 

Milošević, Slobodan, 31 

MKB Bank Zrt, 91 

Mladinić, Srđan, 39, 42 

Mlinar, 81 

MMF, 32 

Mutant Enemy, 70 

MySpace, 59, 69 

Nabiulina, Elvira, 74 

NASA, 68 

NBC Universal, 70 

Nesamoney, Diaz, 70 

Netflix, 70 

News Corp., 70 

NIS, 31 

Nokia, 60 

OBI, 43 

O2, 59 

Patrick, Neil, 70 

PBZ Equity, 87 

PBZ Invest, 87 

PBZ I-Stock, 87 

Petrokemija, 77 

Petrović, Pavle, 33 

Pevec, 51 

Pevec, Zdravko, 42 

Pfizer, 57 

Philips, Christopher, 73 

Pichette, Patrick, 66 

Pivovarna Laško, 26 

Pivovarna Union, 27 

Polančec, Damir, 21 

Polič, Radko, 30 

Pounje trikotaža, 81 

Praška burza, 75 

Profil, 92 

Prosperity Capital Management, 

74 

PSA Citroën-Peugeot, 53 

Pure Digital Technologies, 

71 

Radman, Goran, 12 

Rakar, Marko, 14 

RampRate, 66 

RBA, 93 

Real Networks, 69 

Redserve, 89 

RegioPlan Consulting, 

90 

Rendulić, Siniša, 56 

Rothschild, Evelyn, 97 

Samancor, 21 

Sanader, Ivo, 44 

Sandell, Thomas, 64 

Saxe-Coburg Goethe, 

Simeon, 27 

Segafredo, 92 

S.H.O.P. Centar, 56 

Siljan, Sandro, 56 

Slatinska banka, 81 

SMS, 39, 42 

SPAR, 92 

Split Tours, 44 

Sportina Group, 92 

Stambolić, Ivan, 31 

Stamenković, Stojan, 32 

Starbucks, 92 

Starina Kosem, Adriana, 

26 

Stewart, 67 

Stone, Richard, 94 

Stupar, Dušan, 31 

Suknaić, Hrabren, 56 

Sutherland, Joan, 97 

Špigel, Ivo, 14 

Šrot, Boško, 26 

Štrok, Goran, 42 

Štrok, Renata, 47 

Tan, Alice, 36 

Tan, Vincent, 36 

Tedeschi, Emil, 42 

Tele2, 60 

Telefonica, 60 

Tesar, Linda, 72 

Thatcher, Margaret, 94 

Thyssen, 47 

T-Mobile, 25, 60 

TNK-BP, 74 

Tomo Vinković, 51 

Tondo, Renzo, 28 

Transadria, 81 

TriGranit, 90 

Tutu, Desmond, 97 

Tweedy Browne Global 

Value, 73 

Twitter, 59 

Uljanik plovidba, 77 

Underhill, Paco, 89 

Uniline, 56 

Univerzal Holding, 31 

U.S. Global Investors, 74 

Večeri, 27 

Veterina, 81 

Viadukt, 77, 85 

VimpelCom, 74 

Vipnet, 59 

Warnock, Frank, 72 

Weber, Maja, 25 

West Gate, 89 

Whedon, Joss, 70 

Winter, 49 

Wren’s Hotels, 46 

WWF, 18 

Xie, Andy, 36 

Yip, Paul, 36 

YouTube, 60, 62, 66, 69 

Zagrebačka banka, 54 

Zagrebačka burza, 43, 

77, 87 

ZB aktiv, 87 

ZB trend, 87 

Zorko, Dušan, 27 

Željezara Sisak, 21 


uvodnik 

Nakladnik 

Europapress holding, Zagreb, Koranska 2 

Predsjednik 

Ninoslav Pavić 

Glavni urednik 

Viktor Vresnik 

viktorv@eph.hr 

Zamjenica glavnog urednika 

Sanja Simić 

sanja_simic@eph.hr 

Pomoćnica glavnog urednika 

Tanja Tolić 

tanja_tolic@eph.hr 

Financije i tržišta 

Mario Gatara (Analogika) 

mario_gatara@eph.hr 

Art direktorica 

Sandra Pušćenik 

sandra_puscenik@eph.hr 

Reporteri 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita 

Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina 

Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić (New 

York) 

Lektura 

Božena Mak 

Naslovnica 

Branimir Kvartuc / Cropix 

Marketing manager 

Goran Buljan 

goran_buljan@eph.hr 

Tel: 01 6173 822 

odbor direktora 

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora), 

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora), 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), Sanja Mlačak 

(marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić 

(informatika, tehnologija i razvoj) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić, 

prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja: 

direktorica Branka Petričević, prodaja novina: 

direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije: 

direktorica Ivanka Filipović, marketinške 

komunikacije revijalnih izdanja: direktor Sven 

Semenčić 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 

01 617 3044, 

agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

Adresa redakcije: 

Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 

60 Fifth Avenue, New York 10011. 

“Forbes” is a registered trademark used under 

licence from Forbes LLC. 

Izvrnuto desetljeće 

Ljudi se osjećaju zadovoljnima kada znaju da žive bolje nego prije 15 godina. 

Osjećaju se bolje ako si svojim prihodima mogu priuštiti više užitka no što su to 

nekada mogli njihovi roditelji. 

U razvijenim društvima taj užitak uključuje i stupanj obrazovanja, mogućnost 

školovanja potomaka, sigurnost zapošljavanja i kontinuiranog napredovanja u poslovnoj i 

strukovnoj hijerarhiji. Kada su ti uvjeti ispunjeni, ljudi su sretniji 

i istovremeno bolji jedni prema drugima. 

Hrvati su proteklih 15 godina proživjeli dramatično i ova 

matematika (teoriju je razradio harvardski profesor Benjamin 

Friedman) ovdje ne funkcionira. Usporedimo li 2009. sa 1994., 

mi smo ove godine u raju, unatoč urušavanju globalnog gospodarskog 

sustava. Pomaknemo li, međutim, letvicu pet godina 

naprijed, slika postaje bistrijom, a usporedbe, iako i dalje 

grube, žive su i slikovite. 

Te 1999., u još uvijek tuđmanovskoj Hrvatskoj premijer 

je bio prilično simpatičan pravnik iz Ine (i prvi šef nekadašnje 

Agencije za privatizaciju) Zlatko Mateša. Guverner HNB-a bio 

je današnji PBZ-ov šef analitike Marko Škreb, a državne financije 

vodio je Borislav Škegro. Zemlja je nedugo prije prebrodila 

krizu bankarskog sustava, uvela vlastitu valutu i ubila hiperinflaciju. 

Bankarski kapital otvorio se građanima kao nikada prije. Dobro. A gdje smo danas? 

Premijerku Jadranku Kosor donekle je usporediva s kolegom Matešom po tome što joj 

malo tko vjeruje da odluke donosi samostalno. Ali dok Mateša nikada nije skrivao svoju 

(tada u politici svačiju) zavisnost o Tuđmanu, premijerka neuspješno pokušava uvjeriti 

naciju da doista ona upravlja državom. 

Guverner Škreb činio se “prvim pravim” šefom HNB-a sve dok na njegovo mjesto 

nije stigao Željko Rohatinski. Prisiljen na život u Tuđmanovoj sjeni, i Škreb je morao 

biti spreman na breme ustupaka. Od velikih udara uspio je preživjeti Promdei banku – i 

samo njezino postojanje i ubojstvo njezina vlasnika Ibrahima Dedića - i krahove Glumine 

i Dubrovačke banke. Uspio je ipak, uz veliku pomoć Borislava Škegre, i dalje najboljeg 

hrvatskog ministra financija, Hrvatskoj otvoriti međunarodna financijska tržišta. Nije, 

međutim, uspio preživjeti izbore, jer i politika i građani previše su njegovo (i Škegrino) ime 

vezali uz pogreške napuštene politike. 

Željko Rohatinski preuzeo je HNB u povoljnom trenutku, nakon odlaska Franje 

Tuđmana, i prvi se uspio izboriti za samostalnost središnje banke i monetarne politike. Prvi 

je preživio i promjenu političkog predznaka na vrhu države. Kuna i banke i dalje su stabilne 

unatoč pritiscima. 

I tu dolazimo do najveće razlike. Dok je država prije deset godina spašavala posrnule 

banke, pažljivo kako njihov krah ne bi narušio socijalnu ravnotežu nagrizenu ratom i poratnom 

privatizacijom, danas su ulogu čuvara socijalnog mira preuzeli bankari. Sama država 

grčevito se bori za preživljavanje vlastitog zastarjelog i pregolemog pogona i to kao da joj je 

danas jedina svrha. Većina Hrvata pritom doista živi bolje nego prije deset godina, slobodnije 

od roditeljske generacije, pristajući bankarima plaćati cijenu održavanja sustava putem 

njihovih visokih kamata daleko spremnije nego poreze koje im nameće država. Najbolji 

znak da je politika otišla kvragu. 

Viktor Vresnik, 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

Foto Berislava Picek / Grazia 


kontakt 

Branko Gretić 

Splitska banka na korak do 

40 milijuna kuna od Tiska 

Hoće li Splitska banka dohvatiti 40 milijuna kuna? Hoće li joj ih Tisak, 

sada u većinskom vlasništvu Agrokora, morati isplatiti? Splitskoj banci nedostaje 

samo jedan korak do davno izgubljenih milijuna, ali taj je presudan. 

Presuditi bi tijekom rujna trebao Visoki trgovački sud u Zagrebu. Splitska je 

banka jedan od onih vjerovnika Tiska iz vremena kada je Tisak krajem 90-ih 

otišao u stečaj, kojem su potraživanja odbijena kao 

neosnovana. Banka je ipak pokrenula sudski potupak 

kako bi izborila svoje pravo na povrat dugovanja. 

Stečajni upravitelj Tiska Branko Gretić ipak 

nije, što je po zakonu morao, rezervirao novac za 

Splitsku banku do okončanja sudskog spora. Prije 

desetak godina Tisak nije imao novac koji bi mogao 

rezervirati, a da je novac kako za Splitsku banku i 

za druge vjerovnike rezerviran, upitno je bi li Tisak 

uspio izići iz stečaja. No, on je počeo uspješno 

poslovati, a sudski postupci odbijenih vjerovnika 

nastavili su se voditi. Sada bi dug ipak mogao doći 

na naplatu odbije li Visoki trgovački sud Tiskovu 

žalbu na rješenje nižeg suda prema kojem se 

Splitskoj banci priznaje pravo na potraživanje 40 

milijuna kuna. Banka je prema tom rješenju dobila 

pravo da se naknadno upiše u stečajni plan među kreditore kojima dug nije 

isplaćen. Budući da je rješenjem utvrđeno kako postoji pravno sljedništvo 

sadašnjeg Tiska s Tiskom iz stečaja, Splitska banka bi mogla tražiti isplatu. 

Rezervirati novac za potraživanja oko kojih se još uvijek vode sudski postupci 

mogao je i bivši direktor Tiska Davor Tomašković (danas direktor Tvornice 

duhana Rovinj, članice Adris Grupe, suvlasnika Tiska), ali to nije učinjeno 

vjerojatno zato da bi poslovni uspjesi Tiska u bilanci bolje izgledali, odnosno 

da ih dugovi koji ovisno o odlukama suda ne bi oprerećivali. Splitskoj banci 

treba jedan korak do 40 milijuna kuna. Iza nje ide i Dalmatinska banka koja 

potražuje 20 milijuna kuna i također vodi postupak. Starih vjerovnika ima još 

pa bi, budu li oni uspješni na sudu potraživanja mogla doseći i 100 milijuna 

kuna. S lanjskom dobiti od 165,2 milijuna kuna i prihodima od 2,2 milijarde, 

Tisak to danas zapravo može podnijeti, ali ne bezbolno. 

Slučaj stečaja Tiska koji je uspješno okončan prije šest godina mogao bi 

postati primjer za dokazivanje teze kako su stečajevi priče koje nikada ne 

završavaju i uvijek mogu rezultirati ispadanjem kostura iz ormara. 

Antoljak giljotinira u Siriji 

Vedran Antoljak, konzultant koji je za hrvatsku Vladu vodio projekt 

Hitrorez a danas s partnerom Markom Slunjskim ima konzultantsku tvrtku 

Sense Consulting, lani je od poslova sličnih Hitrorezu koje je radio u 

raznim zemljama ostvario 70 posto od tri milijuna kuna prihoda. Ove godine 

“regulatorna giljotina”, odnosno pojednostavljivanje uvjeta poslovanja 

pročišćavanjem nepotrebnih propisa nastupa u Siriji, Turskoj i Armeniji. 

Iako su u Sense Consultingu lani planirali da će ove godine rasti 100 posto, 

kriza se reflektira i na njih pa će rast biti 30 posto. 

f l a s h b a c k s 

Prije 16 godina u Forbesu 

Plastični profit Dok recesija bocka 

prihod potrošača, tvrtka za opremanje 

kuhinja Rubbermaid gubi na prihodima 

zbog jeftine konkurencije, nebrendirane 

robe koja se proizvodi s druge strane 

oceana. Rubbermaid mora naći nova 

tržišta. Prebacio se s kuhinje na ostatak 

kuće i stražnji vrt, a odnedavno i na urede. 

Proširili su se i na izvozna tržišta gdje žele 

ostvarivati 25 posto svojeg prihoda do 

2000. godine, umjesto sadašnjih 15 posto. 

CEO Rubbermaida Wolfgang Schmitt ima 

čudan problem. Kvaliteta proizvoda je 

takva da ih vrlo rijetko treba mijenjati. 

Kompanija, kako bi rasla, mora stalno 

izbacivati nove proizvode. Schmitt bi 

htio imati novi proizvod svakih 12 do 18 

mjeseci. 

Prije 31 godinu u Forbesu 

Buši, buši, buši! Duge sudske 

rasprave o pitanjima zaštite okoliša 

i državne regulative vezane uz prava 

bušenja u Atlanticu su završene, a 

istraživački brodovi za bušenje stacionirani 

su na Istočnoj obali. Ritam bušenja 

na već poznatim poljima u Meksičkom 

zaljevu se ubrzao. Dok su oni lutali 

egzotičnim podmorjem na ovogodišnjem 

Offshore sajmu, naftaši iz Houstona su 

razgovarali samo o tome kako bušiti sve 

više i više oko SAD-a, te o potencijalima 

bušenja u azijskim vodama. 

Prije 86 godina u Forbesu 

Smrt i porezi Što prije američki 

porezni obveznik shvati da je dolazak 

poreznika jednako izvjestan kao i posjet 

‘Grim Reapera’ (u engleskom jeziku već 

nekoliko stoljeća slikovito ime za smrt) , to 

će prije urediti sve svoje račune kako bi izbjegao 

neugodna pitanja iz Washingtona. 

Amerikanac se ne bi osjećao ni upola tako 

loše zbog svojeg poreznog računa kada bi 

vidio ček koji Englez, Francuz ili Nijemac 

njegove financijske moći ispisuju svojoj 

državnoj riznici. 

10 F o r b e S rujan 2009

Kriza je, čini se, napokon 

dospjela do kamo je odavno 

trebala - do svijesti odgovornih 

i očiju opće javnosti. 

Ono o čemu je valjalo odlučivati još krajem 

prošle godine tek je sada tema ozbiljnijih 

razgovora između odgovornih 

i njihovih partnera. 

Račun države u ozbiljnom je minusu. 

Javni troškovi su previsoki. Vlada 

bi ih napokon rezala, ali brojni klijenti 

vlasti nisu spremni na uzmak. Praznu 

blagajnu neće moći napuniti ni novi 

porezi ni turisti. Trebat će proći kroz 

bolnu političku i društvenu katarzu 

kako bi se kućne financije opet dovele u 

red. Hoće li to biti dovoljno? 

Razgovori se sada uglavnom vode 

oko posljedica i hitnih mjera koje treba 

poduzeti kako bi se umanjili negativni 

socijalni i ekonomski učinci recesije. 

Nema sumnje kako se Vlada i socijalni 

partneri trebaju usredotočiti na to da 

postignu dogovor i zajedno pronađu 

rješenja kako za preživljavanje tako 

i održanje gospodarskih aktivnosti. 

Treba zadržati stabilnost javnih financija, 

hitno smanjiti nepotrebne izdatke i 

odustati od nerealnih planova te osigurati 

privremenu pomoć najugroženijim 

industrijskim sektorima. Poduzeća 

moraju dodatno povećati otpornost na 

udare recesije prilagođavajući troškove 

i strukturu za brže reagiranje na 

tržišne izazove i prilike, te alternativno 

Goran Radman 

I, L, U, V ili W? 

Oblik krivulje rasta ne ovisi toliko o općim 

trendovima, koliko o nama samima. Trebat će proći 

kroz bolnu političku i društvenu katarzu 

planirajući više mogućih spasonosnih 

scenarija. Država se za to vrijeme 

mora pripremiti za preuzimanje brige o 

svima, a bit će ih puno, koje će recesija 

ostaviti na socijalnom rubu. 

No, kriza s kojom se suočavamo 

znatno je ozbiljnija i imat će dramatične 

dugogodišnje posljedice po način na 

koji živimo i radimo. Recesija je tek 

jedan njezin segment, koji razotkriva 

dublje strukturne probleme koji su joj 

prethodili i nagovještava nove koji će 

tek doći. Stoga s pravom govorimo o 

transformacijskom karakteru krize. 

I prije recesije naš je ekonomski 

razvoj trpio zbog niskih stopa rasta, 

visokog javnog duga, nepovoljne demografske 

i energetske strukture. I 

bez tegoba nastalih zbog posljedica 

rata i neuspješne vlasničke transformacije, 

niska produktivnost i mali 

broj radno angažiranog stanovništva 

nije omogućavao brži rast u godinama 

poraća. U 2008. naš BNP bio je na oko 

BUSINESS 

37% onog u SAD te ispod 50% onog u 

EU. Uz prosječan rast od 4% trebalo bi 

nam barem 30 godina da dohvatimo 

75% razvijenosti EU. Produktivnost 

nam je te godine bila usporediva s novim 

članicama EU, ali tek na 39% one u 

SAD-u. No jasnoća te slike pomućena je 

činjenicom da je Hrvatska uspjela radno 

mobilizirati tek 38% stanovništva. 

Izvoz, važan indikator gospodarske razvijenosti, 

u tom je razdoblju već patio 

zbog male dodane vrijednosti, visokih 

troškova i neodgovarajuće strukture 

rada. Javni dug bio je visok i prije izbijanja 

recesije, ostavljajući javne financije 

izuzetno izloženima udarima bankarskih 

i burzovnih lomova. Donekle nas 

je umirila činjenica da je konzervativna 

politika Narodne banke tada spriječila 

kolaps domaćeg financijskog tržišta, ali 

visoka zaduženost države i nelikvidnost 

poduzeća nije se mogla dugo potiskivati. 

Visoka razina javnog duga ne ostavlja 

prostora za aktivno suočavanje 

s nadolazećim “izvanproračunskim” 

problemima u narednih 25 godina, 

posebno mirovinama, javnim zdravstvom 

i socijalnom zaštitom. Računa se 

da će za kompenziranje ovih troškova, 

uzrokovanih uglavnom produženim 

životom stanovništva, trebati izdvojiti 

U 2011. moglo bi opet doći do skoka 

cijena nafte i raskoraka u ponudi 

dramatičnijih nego u ‘70-ima 

dodatnih 2-4% BNP-a. 

Nizak prirodni priraštaj i starenje 

stanovništva već ostavlja značajne 

posljedice ne samo na potrošačku moć 

i ekonomsku snagu stanovništva, već 

i na kvalitetu, mobilnost i regionalnu 

disperziju radne snage. Trebat će mudro 

skrojiti migracijsku politiku kako bi se 

prihvatili dobronamjerni strani, a najkvalitetniji 

domaći radnici zadržali 

Autor je član Nacionalnog vijeća za konkurentnost i predsjednik tvrtke SenseConsulting 


u zemlji. Ovi demografski trendovi 

uzrokuju i promjenu životnih navika. 

Studira se duže, kasnije ulazi u brak i 

dobiva djecu, razvodi češće, odlazi mlad 

u mirovinu. Mlađi već anticipiraju ove 

promjene pa počinju sve kasnije raditi, 

nemaju čvrste profesionalne planove i 

nisu lojalni svojim poslodavcima, a sve 

dulje će moći živjeti i raditi. Ekonomske 

posljedice ovih promjena još uvijek se 

ne mogu posve sagledati 

Zemlju i gospodarstvo očekuje i 

suočavanje s ekološkim i energetskim 

izazovima. Nismo ni prije bili imuni 

na šokove i sva je sreća što je recesija 

prizemljila cijene energenata u trenutku 

kada su počele naglo rasti. 

Očekuje se da bi 2011. opet moglo 

doći do skoka cijena nafte te značajnih 

raskoraka u ponudi i potražnji energetskih 

sirovina i prerađevina, ovaj 

puta dramatičnijih nego u ‘70-ima. Visoka 

ovisnost o uvozu fosilne energije 

ostavlja nam malo mogućnosti - ili se 

Recesija je tek 

jedan segment 

transformacijske 

krize u kojoj se 

našla Hrvatska 

priključiti neodlučnoj europskoj energetskoj 

strategiji ili se opredijeliti za 

vlastiti radikalniji zaokret prema obnovljivim 

izvorima energije. Oba pravca 

imaju ozbiljne posljedice po ekonomsku 

i društvenu strukturu zemlje. 

Zbog svega toga neće biti dovoljno da 

vlada, socijalni partneri i gospodarstvo 

surađuju samo u pronalaženju rješenja 

za amortiziranje posljedica recesije. 

Trebat će pronaći rješenja i resurse koji 

će omogućiti privatna i javna ulaganja u 

novi val dugoročnog rasta i razvoja. Te 

mjere morat će primjerice obuhvatiti 

poticajnu regulativu za jačanje inovacijskog 

potencijala znanosti i gospodarstva, 

povećana ulaganja u istraživanja i 

tehnološki razvoj, fleksibilnije oblike 

zapošljavanja za starije i primijenjenog 

školovanja za sve uzraste, aktivan odnos 

prema prirodnim resursima stimuliranjem 

energetske učinkovitosti potrošača, 

smanjenje broja zaposlenih i povećanje 

produktivnosti rada u javnom sektoru. 

Ova transformacijska kriza ozbiljno 

je iskušenje za zemlju. Bit će na javnoj 

sceni puno onih koji bi željeli loviti u 

njezinim mutnim vodama. Ali, prilika 

je to prije svega za hrabre i kompetentne. 

Ranjivost koju nam je otkrila recesija 

mogla bi se opasno zakomplicirati na 

dugi rok ne uhvatimo li se istodobno 

u koštac i sa strukturnim problemima 

koji su joj prethodili i s iskušenjima 

očekivanih novih trendova. Hoće li 

naša krivulja rasta i izlaska iz krize imati 

I, L, U, V ili W oblik ipak ne ovisi toliko 

o općim trendovima, koliko o nama 

samima.

Ako vas ljetna putešestvija nisu 

nikada dovela u simpatična 

mjesta sa sjeverne strane 

Brača, pokušajte taj propust 

što prije ispraviti. Sutivan, Sumartin, 

Splitska, Postira, Pučišća i Povlja imaju 

svaki svoj, specifičan, šarm i ljepotu. 

Šetali smo tako Povljima prije nekoliko 

dana, kad na vratima jedne kuće spazim 

oglas za konobu. Konoba je blizu Povlja, 

ali ipak ne u samom mjestu. Kako bi 

otklonio oklijevanje potencijalnih gostiju, 

vlasnik konobe lijepo je na oglasu 

napisao broj telefona uz napomenu “Ako 

dođete na ručak ili večeru, besplatno 

ćemo vas dovesti iz Povlja i vratiti vas natrag.” 

Odličan potez - čista petica iz predmeta 

“Kako se na jednostavan i jeftin 

način izdvojiti iz konkurencije”. 

Kako bi se, dakle, naš turizam 

mogao jednostavno i jeftino izdvojiti iz 

konkurencije? O tome su napisane bezbrojne 

studije, analize, diplomski i doktorski 

radovi. Svi znamo da “ne možemo 

više prodavati samo sunce i more” i da 

“gosti, iako bi htjeli, naprosto nemaju 

gdje potrošiti izvanpansionski euro”. Pitam 

se ipak je li tko u Ministarstvu turizma 

ili Hrvatskoj turističkoj zajednici 

razmišljao o tome što Hrvatska može 

ponuditi high-tech gostu? Marko Rakar 

je nedavno na svom “Mračnom blogu” 

(www.mrak.org) pisao o “sjajnom” 

iskustvu boravka u novootvorenom hotelu 

u Dubrovniku koji u sobama nema 

Ivo Špigel 

Unplugged 

Hotelijerima i državnim službenicima trebalo bi 

prišapnuti da bežični internet u hotelskoj sobi gosti 

smatraju jednako normalnom stvari koliko i krevet 

bežični internet, a vjerujem da mnogi 

čitatelji Forbesa imaju slično iskustvo. 

Netko bi, čini se, i privatnom sektoru 

(hotelijerima) i državnim službenicima 

trebao prišapnuti da gosti, a posebno 

oni dubljeg džepa kakve priželjkujemo, 

bežični internet u hotelskoj sobi smatraju 

jednako normalnom stvari koliko i 

krevet, svjetlo ili vodu u umivaoniku. 

Što bi državni službenici, koji od 

našeg poreza svaki mjesec dobivaju 

plaću da bi unaprijedili hrvatski turizam, 

mogli poduzeti ako bi se kojim slučajem 

složili s ovakvom tezom? Pa - za početak 

mogli bi internet u sobi definirati kao 

jedan od kriterija za dodjeljivanje ove ili 

one kategorije s nekim brojem zvjezdica. 

Ili, ako je te kategorije teško mijenjati ili 

ih definira netko drugi (“svijet?”), mogli 

bi provesti motivacijsku kampanju među 

hotelijerima, osmislivši neku šarenu i 

atraktivnu naljepnicu koja će gostu onako 

odmah s vrata poručiti “i ja sam se 

pridružio umreženim hotelijerima” ili 

“internet spoken here“. Ima, pretpostavljam 

i nadam se, državni aparat metoda 

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum 

revolucija 

i resursa da potakne privatni sektor za 

uključivanje u dovoljno dobar i ambiciozan 

projekt. U optimističnijem scenariju, 

agilnija administracija možda bi 

se odvažila i na agresivniji potez. 

Ima jedna država manja od Hrvatske, 

koja je trebala postati “prva bežična 

država u svijetu“. Finska? Estonija? Monaco? 

Luksemburg? Ne - Makedonija. U 

sklopu projekta “Macedonia connects”, 

bežična mreža koja je prvo izgrađena za 

povezivanje makedonskih škola, trebala 

je biti proširena tako da 95 posto građana 

ima bežični pristup internetu. Projekt 

nažalost nije zaživio, ali ipak - bi li kojim 

slučajem naša obala mogla postati “prva 

bežična obala na Mediteranu”? Pa da, 

osim „Mediterana kakav je nekad bio”, 

malo prodajemo i “Mediteran kakav bi 

trebao biti”. 

Nije to, naravno, ni lako ni jednostavno 

ni trivijalno. Telekomunikacijske 

usluge ne pružaju ni ministarstvo ni 

turistička zajednica, već privatne kompanije. 

Mobilne podatkovne usluge su 

područje visokih i rastućih prihoda i 

zarada, i dakako da mi ne pada na pamet 

predlagati da se država, eto, dosjeti 

zgodnoj ideji i počne nelojalno konkurirati 

privatnim poduzetnicima (mada ne 

bi bilo prvi put…). Uvjeren sam da bi se 

ovakav projekt mogao izvesti, da za to 

Zašto naša obala ne bi postala ‘prva 

bežična obala na Mediteranu’, pa da 

prodajemo ‘Mediteran kakav treba biti’? 

postoje tehnički preduvjeti i da bi se na 

kvalitetan način moglo riješiti tarifiranje, 

naplata i naći odgovore za sva pitanja 

koja iskrsnu, kao što se to u poslu uvijek i 

postigne kada je jasan cilj (i zarada!) pred 

očima. 

A ako državi i operaterima treba 

dobar konzultant koji se razumije i u 

turizam i u stjecanje konkurentske prednosti, 

ima jedan agilan vlasnik konobe u 

blizini Povlja na lijepom otoku Braču... F 


politika 

Josip Glaurdić 

Stranački karteli 

Glavni hrvatski politički činioci stvorili su konsenzus na štetu glasača 

upravo oko pitanja koja su od iznimne važnosti za izlazak zemlje iz živog 

pijeska u koji sada tone 

Kriza u kojoj se Hrvatska nalazi nije samo ekonomska. 

Možda i najvažniji izvor frustracija hrvatskih 

građana zapravo je činjenica da su ekonomski 

problemi države direktan proizvod djelovanja 

političkog vodstva koje ne pokazuje nikakve znakove sposobnosti 

učenja iz svojih pogrešaka. Članovi hrvatske elite 

političkih upravljača - uz rijetke iznimke - široko su percipirani 

kao korumpirane neznalice. S obzirom na tako 

očiglednu krizu političkog vođenja, nije li čudno da niti jedan 

kredibilni politički akter ili iz opozicije ili iz garniture 

vladajućih ne zagovara ozbiljnu političku reformu? 

U kriznim vremenima poput ovog našeg, zahtjevi za tzv. 

čišćenjem politike (cleaning up politics) često čine glavninu 

pokretačkog duha političkog natjecanja. 

Kod nas to, izgleda, nije slučaj. Uz iznimku 

nekoliko marginalnih predsjedničkih kandidata 

i njihovih slabo artikuliranih poziva na 

reviziju promjena s početka ovog desetljeća, 

nitko ne zagovara pravu reformu političkog 

sustava koja bi ga ne samo očistila od pokvarenih 

i nesposobnih, već i otvorila novim 

snagama. 

Neki će možda reći da bi politička platforma 

bazirana na “čišćenju politike” koje bi proveli oni s bilo 

kakvom šansom za osvajanje vlasti bila osuđena na propast jer 

bi je glasači shvatili kao prozirnu demagogiju bez kredibiliteta. 

Drugi će možda reći da je na djelu zrelost naših političkih 

aktera koji u kriznim vremenima ne podilaze najnižim strastima 

i ne zagovaraju britke rezove, već se zalažu za građenje 

šireg konsenzusa prijeko potrebnog za ekonomske reforme i 

promjenu vlasti. Većini hrvatskih građana je ipak jasno da je 

problem zapravo dosta dublji i opasniji. 

Političko tržište u biti je vrlo slično ekonomskom. Stranke, 

kao i korporacije, bore se za povjerenje glasača/potrošača 

svojim idejama, inovacijama i djelovanjem. Pri tome je, kako 

bi glasači/potrošači dobili najbolju moguću uslugu ili proizvod, 

iznimno važno da se određena pravila tržišnog natjecanja 

poštuju. Svakome tko prati hrvatsko političko tržište 

savršeno je jasno da se neka od osnovnih pravila tržišnog 

natjecanja flagrantno krše. Očigledne želje hrvatskih glasača 

za čišćenjem političke scene tako neće biti ispunjene upravo 

zato jer hrvatski politički akteri krše jedno od osnovnih 

pravila tržišnog natjecanja: pravilo o nedopuštenosti stvaranja 

kartela. 

Reći da su najznačajniji hrvatski politički činioci dio 

zajedničkog kartela nije isto što i reći da među njima nema 

razlika ili netrpeljivosti. Stvarne razlike i netrpeljivosti svakako 

postoje. 

Svakome tko prati hrvatsko političko 

tržište savršeno je jasno da se na njemu 

flagrantno krše neka od osnovnih 

pravila tržišnog natjecanja 

Problem je u tome što su glavni hrvatski politički činioci 

stvorili konsenzus na štetu glasača upravo oko pitanja koja su 

od iznimne važnosti za izlazak zemlje iz živog pijeska u koji 

trenutno tone. 

Znakovi tog konsenzusa vidljivi su na svim razinama 

političkog života, od raspodjele elitnih javnih lokacija 

političkim strankama u skoro svim gradskim sredinama do 

punjenja državne i lokalne administracije stranačkim kadrovima 

ili do očiglednog pakta o nenapadanju tijekom prve dvi- 

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s 

doktoratom američkog Yalea 


je godine saborskog mandata radi ostvarivanja zastupničkih 

mirovina. Ruka ruku mije, a obraza nigdje. Duh dogovorne 

ekonomije u našoj je političkoj eliti, čini se, još uvijek živ. I 

upravo taj duh glavni je krivac što su politička rješenja koja 

se nude biračima tako očito manjkava. Bez pravog tržišta 

političkih ideja, inovacija i rada, zar možemo nešto bolje i 

očekivati? 

Zaista, već i letimičan pogled na glavne natjecatelje 

hrvatskog političkog tržišta, političke stranke, jasno rasvjetljava 

u kojoj mjeri snosimo 

posljedice pomanjkanja 

U našoj 

političkoj 

eliti još 

je uvijek 

živ duh 

dogovorne 

ekonomije 

- ruka ruku 

mije 

funkcionirajućeg tržišta 

političkih ideja, inovacija 

i rada. Stranke bi trebale 

politički obrazovati birače, regrutirati 

ih za konstruktivno 

političko djelovanje i osposobljavati 

ih za javne poslove. 

Trebale bi djelovati i kao 

demokratski filtri koji će 

propuštati one najbolje i najsposobnije 

kojima je cilj služba 

najširem javnom interesu, 

a odbacivati nesposobne i 

neodgovorne kojima je politika 

tek sredstvo za partikularne 

interese. Konačno, stranke bi sve te zadaće trebale ispunjavati 

uz promicanje aktivne uloge javnosti u političkom 

životu. 

Umjesto toga, hrvatske stranke niti obrazuju, niti regrutiraju, 

niti osposobljavaju. Upravo suprotno - skoro su 

se izolirale od birača, kojima pridaju nekakvu važnost tek 

u vrijeme izbora. Ako ih nečemu i podučavaju, to su tek 

lekcije o važnosti osobnog bogatstva, veza i poznanstava. 

Stranke su uz to postale i nedemokratske mašine za dizanje 

ruku u službi svojih vodstava. 

Njihova je zadaća postalo ili zaustavljanje novih lica 

ili propuštanje nesposobnih udvorica. Sve to stranke rade 

daleko od očiju javnosti koja ima slab pristup pravim podacima 

o njihovom poslovanju - o njihovom članstvu, financijama 

i donošenju odluka (čast nedavnim promjenama 

kod socijaldemokrata). 

Napisati i izglasati zakonsku regulativu koja bi demokratizirala 

unutrašnja uređenja stranaka, otvorila ih javnosti 

i očistila njihove financije možda i ne bi bilo nemoguće. 

Ostao bi, međutim, problem provedbe. Jedini vjerodostojan 

zaštitnik političkog tržišnog natjecanja mogao bi biti 

državni aparat, u čemu zapravo leži cijela bit našeg problema. 

Kad se o kadrovima u državnom aparatu odlučuje u 

stranačkim središnjicama, ti kadrovi ne duguju lojalnost ni 

državi niti javnosti, već upravo svojim stranačkim sponzorima 

čiji rad bi trebali regulirati. 


fronta 

Kraj lova na 

najpametniju ribu? 

Hrvatska godišnje na izvozu tune zaradi 120 milijuna dolara, gotovo kao 

domaća proizvodnja pšenice ili polovicu bruto vrijednosti hrvatske marikulture. 

Što ćemo uzgajati ako tuna postane zaštićena kao panda? / Tanja Tolić 

Svjetskim morima pliva 48 različitih 

vrsta tuna, no samo je jedna plavoperajna. 

Iako se na prijelazu u 20. stoljeće ta 

plava riba smatrala nejestivom zbog 

žarko crvenog mesa, plavorepa tuna jedna 

je od najbržih, najvećih i najpametnijih 

riba na Zemlji koja će zbog hrane ili 

mriješćenja krenuti i na epsko putovanje. 

Ako je potrebno i preko Atlantika. 

Tuna je prilično mirno živjela sve 

dok se 60-ih godina, širokom upotrebom 

hladnjaka, nije pretvorila u “maguro”. U 

Japanu, u urbanom slengu, maguro je 

djevojka koja u krevetu samo leži i ništa 

ne čini za vrijeme seksa. Otprilike kao i 

ta moćna riba kad završi na kuhinjskom 

stolu, pod nožem koji će je, ako je dovoljno 

kvalitetna, pretvoriti u sushi. 

Maguro, sushi, sashimi ili, jednostavno, 

tuna, mogla bi uskoro nestati s tanjura 

ekskluzivnih restorana i, ne manje 

bitno, teško pogoditi hrvatsko gospodarstvo 

koje godišnje na izvozu uzgojene 

tune u Japan zaradi 120 milijuna dolara, 

gotovo koliko ukupna domaća proizvodnja 

pšenice ili polovicu bruto vrijednosti 

hrvatske marikulture. Organizacija 

World Wildlife Fund (WWF) upozorila 

je početkom ove godine da bi, ako se 

nastavi sadašnji tempo izlova tune, ona 

mogla nestati iz Sredozemnog mora do 

2012. godine, zbog čega su sve glasniji 

apeli da se najugroženija, plavoperajna 

tuna uvrsti na listu zaštićenih vrsta sporazuma 

CITES (Convention on International 

Trade in Endangered Species) i 

potom potpuno zabrani izlov i trgovina. 

Inicijativu za zabranu izlova pokrenuo 

je Monako, a posljednjih tjedana, 

iskazivanjem javne podrške, pridružile 

su mu se Njemačka, Nizozemska, Velika 

Britanija i - Francuska. Prilično 

iznenađenje ako se zna da se Francuska 

još prije godinu dana grčevito borila 

protiv prijedloga Europske komisije da 

se prekine s izlovom tune i s obzirom na 

to da je jedna od europskih zemalja koje 

6 najvećih uzgajivača tuna u Hrvatskoj 

su najodgovornije za istrjebljenje te riblje 

vrste u Mediteranu. 

Sporazum CITES, koji obvezuje 

175 država uključujući i Hrvatsku i sve 

članice Europske unije, najpoznatiji je 

po zaštiti slonova i tigrova, iako pod 

njegovu zaštitu trenutno potpada 5000 

životinjskih i 28.000 biljnih vrsta. Vrste se 

štite na dva načina - tako da se potpuno 

zabrani njihov izlov ili pak da se određuju 

privremeni moratoriji koji vrijede dok se 

vrsta ne oporavi. Zagovornici tune nadaju 

se da bi ta velika plava riba mogla 

biti uvrštena na listu zaštićenih vrsta u 

ožujku 2010., kada će se održati sljedeći 

Naziv Ukupni prihod Izvoz Broj Prosječna 

tvrtke 

(mil. kn, 2008) (mil. kn, 2008) zaposlenih neto plaća (kn) 

Drvenik-tuna 106,6 105,1 3 4964 

Kali tuna 97,8 62,1 61 8030 

Jadran-tuna 51,8 43,1 48 5767 

Adriatic tuna 24,8 0 2 7081 

Marituna 8,3 0 73 3723 

Brač tuna 1,0 0 1 6716 

Kali Tuna Trgovina 29,2 28,5 0 / 

MB Lubin Ribarstvo 21,2 0 50 5694 

* Napomena: Kali Tuna Group sastoji se od tri tvrtke: Kali Tuna, Kali Tuna Trgovina 

i MB Lubin Ribarstvo 


Tuna se u prosincu 

i siječnju izlovi u 

par sati, ukrca na 

brodove hladnjače 

i pošalje u Japan 

godišnji sastanak potpisnika CITES-a 

u Dohi, u Kataru. Rok za predaju prijedloga 

o uvrštenju novih vrsta na listu 

je 14. listopada, za zabranu je potrebna 

dvotrećinska većina, a ukoliko prijedlog 

prođe odluka stupa na snagu za 90 dana. 

Predsjednik udruženja ribarstva i 

prerade ribe pri Hrvatskoj gospodarskoj 

komori Miro Kučić kaže kako Hrvatska 

sigurno neće podržati inicijativu da se 

tuna stavi na listu ugroženih vrsta. Vjeruje 

kako izlov tune vjerojatno neće biti 

zabranjen, prvenstveno zbog jake industrije 

i ribolovne flote za izlov tune koja je 

izgrađena na Mediteranu. Vjerojatnije 

je da će se na sljedećem godišnjem sastanku 

Međunarodne komisije za zaštitu 

atlantskih tuna (ICCAT) u Brazilu - za 

koju mnogi kažu da je podbacila u zaštiti 

tune, zbog čega se sada aktivirao CITES 

- dodatno smanjiti kvote za izlov tune ili 

eventualno uvesti moratorij na izlov u 

trajanju od dvije do tri godine. 

Svijet je već dugo dugo svjestan da 

je tuna ugrožena vrsta. Čak i ekskluzivni 

japanski restoran Nobu svoje goste, diskretno 

u jelovniku, upozorava da je riječ 

o ugroženoj vrsti i da bi možda bilo bolje 

da odaberu nešto drugo za večeru, iako 

će im vrlo rado poslužiti savršeni sushi. 

Zbog alarmantnog stanja ICCAT je svim 

državama koje love tune odredio izlovne 

kvote koje se, radi očuvanja vrste, svake 

godine postupno smanjuju. Također, 

zabranio je ulov tuna lakših od 30 kilograma, 

a jedina iznimka uvažena je za 

Hrvatsku jer je Jadransko more zapravo 

prirodni kavez za uzgoj tuna. Tamo 

mlade tune dolaze kako bi se hranile, pa 

je Hrvatskoj dopušteno da se, za potrebe 

daljnjeg tova u kavezima, iznimno love i 

tune od osam kilograma. 

Uzgoj tuna u Hrvatskoj počeo je 

1996. u moru pokraj otoka Iža, a danas 

ima šest uzgajališta, u Zadarskoj 

i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Za 

kavezni uzgoj koristi se mlada tune teža 

od osam kilograma koja se dohranjuje 

i do dvije i pol godine prije nego što 

dosegne 30 kilograma i bude spremna 


od krivolova trostruko više ribe 

Vjeruje se da je u izlov ribe na Mediteranu uključen i organizirani kriminal. Britanski 

Independent objavio je ovih dana kako se godišnje ulovi 60 tisuća tona tune, što je 

gotovo trostruko više od dopuštene kvote za cijelo Sredozemlje i četiri puta više od 

onoga što preporučuju stručnjaci. I Greenpeace smatra da su zalihe tune u Mediteranu 

pred iscrpljenjem zbog ilegalnog izlova i lošeg upravljanja. Navodi kako je 

2005. ulovljeno oko 50.000 tona tune, ili 56 posto više od legalne kvote određene na 

32.000 tona. Taj ilegalni izlov usko je povezan s pretjeranim kapacitetima uzgajališta 

tune, koja se nalaze u 11 mediteranskih zemalja i za 60 posto prelaze legalne kvote. 

za prodaju u Japan. Budući da se tuna 

ne mrijesti u zarobljeništvu, Hrvatska 

je osuđena na izlov, odnosno dodatni 

uvoz mlade tune, s obzirom na to da su 

kapaciteti tunogojilišta mnogo veći od 

dopuštenih kvota. 

Ako se ICCAT na sljedećem sastanku, 

na kojima Kučić redovito sudjeluje, 

odluči za dodatno smanjenje kvota, 

na cijelom će Mediteranu biti dopušteno 

izloviti oko 15.000 tona tune, a hrvatska 

kvota u tom bi se slučaju smanjila za 20 

posto. Tune je 2008. u Hrvatskoj ulovljeno 

i uzgojeno ukupno 4545 tona, od čega 

je 834 tona bilo ulovljeno, a 3711 tona 

uzgojeno. Kakav će stav zastupati EU 

teško je predvidjeti, kaže Kučić, no čak i 

ako plavoperajna tuna bude uvrštena na 

listu CITES-a, on misli kako odluka sigurno 

neće zaživjeti 2010. godine. 

“Nama bi mnogo više odgovaralo da 

se uvede privremeni moratorij na izlov. 

Izlovom u Jadranu ne možemo dovesti u 

opasnost stock tune, zbog čega hrvatska 

delegacija na sastancima ICCAT-a već 

desetak godina predlaže da se zabrani 

izlov tune na mjestu i u vrijeme njenog 

mriješćenja, dakle u svibnju i lipnju”, 

kaže Miro Kučić. 

Tuna se mrijesti oko Libijskog zaljeva 

i Malte, i u tom razdoblju brodovi 

tunolovci znaju uloviti 15.000 do 20.000 

tona u mjesec dana. Uvođenje moratorija 

na izlov tune Hrvatskoj bi mnogo 

više odgovarao zato što se sva tuna koju 

ulove ribari prodaje tunogojilištima 

i potom dohranjuje. S obzirom da 

dohrana traje u prosjeku oko dvije godine, 

uvođenje moratorija na izlov tune 

Hrvatsku bi pogodilo tek 2012. godine, 

kada bi godinu dana bili bez ribe. Daljnje 

smanjenje kvota za izlov tune, a osobito 

zabrana izlova, ozbiljno bi ugrozilo 

hrvatsko ribarstvo. Naime, u hrvatskim 

tunogojilištima moguće je uzgojiti 9000 

do 10.000 tona tune, a trenutno se zbog 

malih kvota godišnje uzgoji i proda 4000- 

5000 tona. Svaka farma, uključujući i 

brodove za izlov tune, vrijedi desetke 

milijuna eura, a mnogi koji su otvorili 

tunogojilišta novac su uložili s namjerom 

da farme dugoročno eksploatiraju. 

Izlovne kvote tune za 

Hrvatsku prema ICCAT-u 

Godina 

Miro Kučić 

Masa u tonama 

2001. 860,00 

2002. 900,00 

2003. 935,00 

2004. 945,00 

2005. 970,00 

2006. 862,31 

2007. 833,08 

2008. 803,85 

2009. 745,39 

Primjerice, poznato je da je Kali tuna, 

prvo tunogojilište u Hrvatskoj, farmu 

osnovalo s početnim kapitalom od dva 

milijuna australskih dolara te još pet 

milijuna dolara koji su utrošeni na kupnju 

kaveza, broda tunolovca i izgradnju 

kopnene infrastrukture. 

“Samo jedan brod za izlov tune košta 

oko tri milijuna eura, a hrvatska flota se 

obnovila u zadnjih par godina, što znači 

da se investicija ne može tako brzo isplatiti. 

Danas Hrvatska ima 34 tunolovca i 

svi su u privatnom vlasništvu”, objašnjava 

nam Kučić. Budući da sezona lova na 

tune traje svega dva mjeseca, preostalih 

10 mjeseci brodovi love sitnu plavu ribu, 

inćune i srdele, i to najvećim dijelom 

upravo za farme i dohranu tuna. Tuna u 

prosjeku pojede 20 kilograma sitne ribe 

za svaki kilogram težine koji dobije u 

uzgajalištu. Ove će godine, prema procjenama, 

biti ulovljeno oko 42.000 tone sitne 

plave ribe, od čega će oko 30.000 tona ili 

100 milijuna kuna vrijedne ribe “pojesti” 

upravo farme. Dakle, smanjenjem kvota 

za izlov tune bit će direktno ugroženi i 

ribari koji love sitnu plavu ribu. 

“Više od 50 posto hrvatskog ribarstva 

otpada na uzgoj tuna i poslove koji se 

vrte oko uzgoja, tako da bi zabrana izlova 

tune ili dodatno smanjenje kvota moglo 

ozbiljno ugroziti cijelo hrvatsko ribarstvo”, 

napominje Kučić. 

Sva tuna koja se uzgoji u Hrvatskoj 

prodaje se Japanu na temelju ugovora 

koji uzgajivači imaju s japanskim kupcima. 

Riba se u prosincu i siječnju, u 

par sati, u tunogojilištima pretovari na 

japanske brodove za duboko smrzavanje. 

S obzirom na svjetsku gospodarsku 

krizu, pitanje je kakve će biti cijena 

otkupa tune na kraju godine. Prijašnjih 

godina uzgajivači su tunu otkupljivali od 

ribara po cijeni od četiri do pet eura za 

kilogram, Japanci bi je potom plaćali oko 

15 eura za kilogram, a na tokijskoj burzi 

početna joj je cijena bila oko 25 dolara 

za kilogram, s tim da za vrijeme licitacije 

može biti i stotinjak puta veća. Tuna je 

danas najskuplja hrana na svijetu. No 

kako sada stvari stoje, mogla bi postati i 

najrjeđa hrana na tanjuru. 

Foto Jure Mišković / Cropix, Sasa Burić 


fronta 

Končar - idealni 

kupac škverova? 

Foto Željko Šop / Cropix 

Predstavljati se kao peta 

brodograđevna velesila Europe, 

bolja od Francuske, 

Španjolske, ali i skandinavskih 

zemalja, vjerojatno bi 

bila ugodna reklama za Hrvatsku da nije 

riječ o sektoru koji, iako čini 10 do 15 posto 

izvoza, ostvaruje gubitke, guta novac 

poreznih obveznika, a 50 do 60 posto izvoza 

osigurava uvozom brodograđevnog 

materijala. 

Za kupnju pet od šest brodogradilišta 

zainteresiran je kontroverzni poduzetnik 

Danko Končar, predsjednik Samancora, 

drugog najvećeg globalnog proizvođača 

kroma, trenutačno u financijskim neprilikama. 

Poznat je i po tome što je 

u jugoslavenskom zatvoru ležao zbog 

gospodarskog kriminala. Ovisno o ciljevima 

kupca, hrvatska brodogradilišta 

mogu biti i vrlo unosna poslovna priča 

bez obzira na to što izgledaju beznadno, 

a Danko Končar savršen kupac. Hoće li 

se brodogradnja skinuti s leđa hrvatskih 

poreznih obveznika nakon privatizacije? 

Neće. Državne subvencije ostaju. Subvencije 

su u EU ograničene na šest posto 

vrijednosti svakog broda, a ne 11 koliko 

daje Hrvatska. Uigrani sindikalist Ozren 

Matijašević tome će dodati da se subvencije 

brodogradnji ne moraju smanjiti 

preusmjeri li se dio njih na istraživanje 

i razvoj. I u pravu je. Tko god želi kupiti 

hrvatska brodogradilišta, mora do kraja 

rujna predati poslovne planove za njihov 

održivi razvoj i restrukturiranje te se 

obvezati da će snositi najmanje 40 posto 

troškova restrukturiranja. Menadžeri 

brodogradilišta predvođeni potpredsjednikom 

Vlade Damirom Polančecom 

pokušali su lani Europskoj komisiji pred- 

Subvencije koje će 

brodogradilišta i 

dalje dobivati nisu 

gubitak samo ako 

dovode do stvaranja 

nove vrijednosti 

- i za državu i za 

industriju / Dragana 

Radusinović 

staviti svoje planove restrukturiranja, ali 

je EK ustvrdila da su oni nerealni i da 

njihovu provedbu nema tko platiti. Sada 

Danko Končar izrađuje planove. Dvije će 

ključne stvari morati u njima zabilježiti, 

inače će biti jasno da ne misli ozbiljno. 

Prvo je smanjivanje broja zaposlenih u 

brodogradilištima, što se posebno odnosi 

na zaposlene u administraciji koji čine 53 

posto zaposlenika. Drugo je ozbiljnije. 

Riječ je potrebi dubinske revizije ugovora 

svakog brodogradilišta s kooperantima 

koji čine srce hrvatske brodogradnje i 

zapošljavaju oko 30 tisuća stanovnika 

regije. 

I Matijašević priznaje da su nepotrebni 

angažmani kooperanata i visoke cijene za 

njihove usluge, uz loše ugovaranje gradnje 

brodova najveći generatori gubitaka 

brodogradilišta. Obeća li Končar da će svi 

odnosi ostati nepromijenjeni, biti će jasno 

da mu je cilj zarada na gubicima koje 

saniraju porezni obveznici, kao prokušani 

poslovni model vlasnika kooperantskih 

tvrtki. Končar bi u tom slučaju bio igrač 

Danko Končar 

putem kojeg će politika zadržati nadzor 

nad tokovima novca u brodogradnji. 

Problem je i prateća industrija. 

Željezara Sisak nikad se nije preorijentirala 

da bude servis brodogradnje. 

Njemačka, Italija, Nizozemska i 

brodograđevno također problematična 

Poljska subvencioniraju svoje brodogradnje 

zato što služe razvoju pratećih industrija. 

U Hrvatskoj to je uz željezare mogla 

biti drvna industrija, ali nije, ili pak industrija 

elektronike koje u većem obujmu 

nema. Proda li hrvatska Vlada Brodosplit, 

Brodosplit - BSO, Kraljevicu, Brodotrogir 

i 3. maj tako da sve naoko ostane 

nepromijenjeno, porezni obveznici moći 

će biti sigurni da obećanjima o budućim 

uspjesima ne trebaju vjerovati. 

Subvencije koje će brodogradilišta i 

dalje dobivati iz proračuna, nisu gubitak 

samo ako dovode do stvaranja profitabilne 

nove vrijednosti. Ali profitabilne za 

brodograđevnu industriju i državu kojoj 

ona izravno ili neizravno puni proračun, 

a ne samo za pojedince u toj industriji. 


fronta 

Profesija: 

utjerivač duga 

Oni ne buše dužnicima gume na automobilima. No, ako je vaša 

tvrtka u dugovima, složit će vam tako nizak bonitet da možete 

zaboraviti na sklapanje novih poslova / Dragana Radusinović 

Ajeste li vi uistinu povezani s FBI-jem i Interpolom?”, 

pitao je dužnik operatera tvrtke za naplatu potraživanja CEI 

Zagreb. Operater je suspregnuo smijeh i tiho, ali jako ozbiljno 

prozborio: “S obzirom na to s kim razgovarate, budite 

uvjereni da znamo gdje se točno nalazite.” Imao je najbolju 

namjeru u drugoj rečenici dužniku objasniti da je krivo čuo 

i da CEI Zagreb nije CIA Zagreb, ali nije stigao. Dužnik je 

obećao sve dugove platiti i to je učinio istoga dana. 

Utjerivanje dugova, koje oni koji se time bave radije zovu 

“naplata potraživanja” jer zvuči civiliziranije, nije ni zabavan 

i kreativan posao. Zamislite, od ljudi morate tražiti novac 

koji duguju, a oni ga ili nemaju ili ne žele dati. No, kada vam 

dužnik ozbiljno predloži da njegova djeca koja pohađaju 

drugi i četvrti razred osnovne škole, nakon što se odškoluju 

rade za tvrtku koja naplaćuje dugove, i to bez naknade, te 

tako otplate dug, zapitate se je li dužnik sišao s uma. 

Sve je dobro dok se dužnici šale ili daju komične prijedloge, 

ali kad prijete situacija postaje ozbiljnija. Darije 

Martinić, voditelj odjela naplate u tvrtki Coface Hrvatska 

priča kako su mu iz jedne domaće tvrtke koja je bila dužna 

poručili da oni imaju veze u središnjici BMW-a i da će, ne 

prestanu li ih gnjaviti, srediti da Coface, inače francuska 

tvrtka, na globalnoj razini izgubi posao s BMW-om. Nakon 

puno galame, ratoborni je dužnik u roku od sedam 

dana podmirio svoja dugovanja. “Dužniku uvijek kažem 

da nisam automatski na strani vjerovnika samo zato što 

me on angažirao. Uvijek treba ostaviti otvorenu mogućnost 

da se dužnik opravda. Bit posredovanja u naplati je da se 

dvije strane na kraju dogovore”, kaže Martinić. No, duguju 

li Hrvati u krizi i recesiji sve više i je li dugove teže naplatiti? 

Zasad još nije dramatično. Ipak, donese li jesen više tisuća 

otkaza ili pak devalvaciju kune, plaćanje dugova ovisit će o 

uspješnosti sive ekonomije. 

Sada je stanje ovakvo: dug bankama za stambeni 

kredit ljudima je svetinja i Hrvatska je u svjetskom vrhu 

po disciplini u njihovu plaćanju. Prije krize nedisciplina je 

iznosila 0,5 posto, a u krizi je to naraslo na dva posto, što 

je još uvijek jako pristojno. Automobili su ljudima manje 

važni pa je nedisciplina u tom segmentu tri do pet posto. 

No, dugovi po kreditnim karticama, odnosno onaj novac 

koji je pojeden, popijen, proputovan ili spremljen u ormar 

za obuću i odjeću mjesec dana prije negoli je račun stigao, 

nije među prioritetima za vraćanje. Nedisciplina u segmentu 

potrošačkih kredita, onih koji se dobiju putem kreditnih 

kartica, ali i minusa na tekućem računu iznosi od 8 do 14 

posto, što je već zabrinjavajuće. 

Iako se može činiti da je priprijetiti dužniku sudom vrlo 

ozbiljan potez koji utjerivaču dugova daje snagu neoborivog 

argumenta, ne mora biti tako. Martinić iz Cofacea kaže da 

tvrtke koje su dužne čak rado idu na sud. To im se na kraju 

isplati upravo zato što vlada sveopća nelikvidnost. Recimo 

da je jedna tvrtka drugoj dužna milijun kuna. Istovremeno 

joj milijun kuna hitno treba za neku investiciju. Dužna 

tvrtka radije će uložiti taj novac u svoj projekt nego platiti 

dug, jer će sudski troškovi pa i kamate na taj dug za nekoliko 

mjeseci, ipak biti manji trošak od onoga koji bi morala platiti 

da je vratila dug na vrijeme, a za svoju investiciju otišla 

u banku po novih milijun kuna. I tu nema pomoći. No, i 

tome se može doskočiti. Coface se, recimo, bavi i procjenom 


fronta 

Darije Martinić, 

voditelj napate 

dugova u Cofaceu 

Od pojedinaca je 

relativno lako naplatiti 

dugove do 2000 kuna. 

Kada prijeđu taj iznos, 

sve postaje teže 

Foto Saša Midžor Sučić / Cropix 


fronta 

boniteta pa kompanije koje zatraže tu uslugu na neki način 

ulaze u Cofaceov začarani krug. Žele li raditi s nekim 

međunarodnim klijentom, treba im procjena boniteta. Coface 

Hrvatska, kao podružnica Cofacea, izda potvrdu o njihovu 

bonitetu i oni dobiju posao. Ako ne plate potraživanja 

u roku, Coface prema prethodno potpisanom ugovoru 

pokreće naplatu potraživanja. Dužnik može čak očekivati 

da će iz Cofacea čuti pomirljivi ton. Martinić ili neki od 

njegovih zaposlenika jednostavno će reći da dug uopće ne 

moraju platiti i da će Coface to pokriti. No, osmijeh na licu 

dužnika vrlo će brzo zamijeniti zabrinutost, jer iduća poruka 

glasi: “Buduća ocjena vašeg boniteta bit će jako niska 

dovoljno dugo da možete zaboraviti da ćete ubuduće dobiti 

bilo kakav posao s bilo kime”. To ih probudi. 

Dugovanja ljudi, za razliku od dugovanja kompanija, 

malo su drugačija priča. Anett Marendić iz CEI-ja Zagreb 

i Darije Martinić iz Cofacea slažu se u ocjeni da je dugove 

do 2000 kuna relativno lako naplatiti, a kada prijeđu 

taj iznos sve postaje teže. I dok Marendić kaže da mnogo 

ljudi reagira na prvu opomenu, Martinić kaže da se na taj 

način naplati oko pet posto potraživanja i da je tu riječ o 

ljudima koji su nešto zaboravili platiti. Coface se ne bavi 

posjetama dužnicima jer Martinić, kako objašnjava, ne želi 

Poštar možda i nije poštar, ako zvoni na 

vrata nekome tko je dužan novac 

Dužnici to obično znaju, pa ne otvaraju 

kao voditelj odjela biti odgovoran za sigurnost ljudi koji 

posjećuju dužnike. Marendić je pak u tvrtki CEI pokrenula 

taj oblik naplate. Riječ je o svojevrsnom detektivskom poslu. 

Prve reakcije dužnika bile su: “Samo nemojte dolaziti, sve 

ćemo platiti”, no uspjeli su zaraditi i prijavu državnom inspektoratu. 

Dužnik ih je prijavio zbog posjeta. CEI Zagreb 

nije bez odgovora na to. Registrirali su tvrtku za dostave i 

poštanske usluge. Poštar možda nije zapravo poštar, ako 

zvoni na vrata nekome tko je nekome drugom dužan novac. 

U pravilu će osobno dostaviti obavijest o dugu, a ovisno 

o osobnoj procjeni stanja na terenu upustit će se u razgovor 

s dužnikom. Procijeni li da to možda nije bezopasno, odglumit 

će tek poštara koji ne zna što je donio. 

Iskustvo utjerivača dugova na površinu je izbacilo i 

jedno pravilo o dužnicima. Ako je riječ o većem dugu 

koji prelazi nekoliko tisuća kuna, a dužnika nikako nije 

moguće pronaći, gotovo je sigurno da se radi o dugu s 

predumišljajem, odnosno dužniku koji nikada nije ni mislio 

platiti dug, tvrde Marendić i Martinić. Pravilo posebno vrijedi 

za slučajeve u kojima su tvrtke mobilnim operaterima 

dužne pet ili više tisuća kuna. “Čim vidim da je dug tvrtke 

mobilnom operateru veći od toga, odmah mi je jasno da ta 

tvrtka vjerojatno više ne postoji”, kaže Marendić. 

Kada je riječ o potrazi za dužnicima i doznavanju informacija 

o njima, utjerivači dugova u Hrvatskoj prepušteni 

su sebi. U poreznoj upravi, primjerice, ne mogu legalno doznati 

prima li dužnik plaću, jer takvo dijeljenje informacija ne 

postoji. Zato su telefonisti u tvrtkama koje utjeruju dugove 

jako važni. “Njihov je zadatak da od dužnika izvuku što više 

informacija”, kaže Marendić. Martinić dodaje da telefonisti 

uvijek moraju znati za koga naplaćuju dug i kakva je procedura 

komunikacije. Moraju znati i sve moguće izgovore za 

neplaćanje te imati sposobnost odgovaranja na izgovore u 

sekundi. “Operateri nikada ne smiju reći da nešto ne znaju 

i da nisu sigurni”, kaže Martinić. Iako zapravo nerado otkrivaju 

metode i tehnike naplate dugovanja, iz razgovora s 

utjerivačima dugova stječe se dojam da mobilni operateri s 

time imaju možda i ponajviše problema. 

Ovih bi dana bili najsretniji kada bi, poput banaka, mogli 

imati crnu listu dužnika koju bi međusobno dijelili i tako 

se spasili od plaćanja usluga nekog poput Cofacea ili CEI-ja 

Zagreb. Zašto? Ludilo za skupim mobitelima dovelo je do 

toga da se mnogi tinejdžeri za punoljetnost 

počaste pretplatničkim ugovorom 

s nekim mobilnim operaterom, a da pri 

tome nemaju nikakva primanja pa, naravno, 

ne plate račun, a ne isplate ni mobitel 

koji su dobili u paketu. Događa se da 

bake unucima potpisuju pretplatničke 

ugovore, a kada se nagomilaju dugovi, 

neke bake ili zaista nemaju da ih plate, ili 

i ne znaju da su potpisale ugovor s mobilnim operaterom. 

“Jednom mi je dužnik koji je imao dug za mobitel poslao 

potvrdu da je socijalni slučaj. Bilo je jasno da se dug nikada 

neće naplatiti, a meni je ostalo nejasno kako netko može 

svjesno, znajući da živi od 500 kuna socijalne pomoći, uzeti 

mobitel s pretplatom i napraviti veliki račun”, kaže Martinić. 

Dugovi mobilnim operaterima često nastaju u sezoni Big 

Brothera, kada tinejdžeri nekontrolirano šalju SMS-ove 

kako bi sudjelovali u emisiji, a roditelji se kasnije kunu da 

oni s time nemaju ništa. Metode i tehnike obrane od potencijalnih 

dužnika u mobilnih su operatera stoga također 

uznapredovale. Zbog vrlo oštre linije obrane stradaju nevini, 

no to je posebna priča na idućoj stranici. Utjerivači dugova 

žele pak otkloniti od sebe prvu asocijaciju, a to je “palica za 

bejzbol”, pa su osnovali HUAN, Hrvatsku udrugu agencija 

za naplatu potraživanja, s ciljem standardizacije naplate 

potraživanja. Nered im na tržištu rade oni koji misle da se 

dugovi i dalje trebaju naplaćivati bušenjem guma na automobilima 

dužnika. 


Poželjeli ste novi iPhone? Ništa 

jednostavnije. Svratit ćete u najbliži T- 

Mobile centar, zatražiti jednu od tarifa 

koje su vam predstavljali u svim medijima, 

platiti uređaj po cijeni koja ovisi o 

tarifi (veća tarifa - niža cijena uređaja), 

potpisati ugovor i, nakon male operacije 

na iTunesu, istoga dana biti u mreži. 

Tako to izgleda na reklamama. U stvarnosti, 

moglo bi vam se dogoditi da vam 

jednostavno kažu - vi ne možete. 

T-Mobile u Hrvatskoj iPhone 3Gs 

nudi u tri verzije pretplate i100, i300 i i500. 

Brojke se odnose na minimalni mjesečni 

račun koji kupac plaća najmanje dvije godine 

i u to je uključen određeni promet 

prijenosa podataka, poruka i poziva te 

određeni broj sati korištenja bežičnog interneta. 

Sam novi iPhone 3G stoji više od 

1000 eura, što ga čini prilično nedostupnim. 

Zato paketi pretplata u kombinaciji 

s jeftinim najpoželjnijim gadgetom izgledaju 

kao pobjedničko oružje T-Mobilea 

protiv konkurencije, jer donose nove 

korisnike i privlače najpotentniju, mladu 

i dinamičnu publiku. No kod najveće 

tarife, i500, koja nosi najveći promet i 

najveće prihode T-Mobileu i privlači 

najpoželjnije, velike potrošače, sve što su 

vam govorili o suvremenoj tržišnoj logici 

pada u vodu. T-Mobile, naime, radije odbija 

nove korisnike, posebno one koji žele 

plaćati više, nego da riskira dugovanja. 

Razlog je činjenica da svaki put kad uvedu 

pakete u kojima se skupi uređaji nude 

jako jeftino, dolaze novi kupci koji ne 

mogu plaćati račune, ali potpišu ugovore, 

“otmu” telefon za jednu kunu i prodaju ga 

na crno, a T-Mobile se kasnije ne može 

naplatiti. Tako je i svatko tko zatraži tarifu 

i500 u kojoj se iPhone nudi za jednu kunu, 

potencijalno naprosto sumnjiv. T-Mobile 

to ne želi službeno priznati i odgovara 

da se kao kompanija ima pravo zaštititi 

od nenaplativih potraživanja. “Baš kao i 

banke, imamo pravo pružati usluge prema 

uvjetima koji sami odredimo”, kaže 

glasnogovornica T-Mobilea Maja Weber. 

Koliko god usporedba s bankama 

bila nategnuta, nijednoj se kompaniji 

ne može poreći pravo na obranu 

Foto Sergije Michieli 

Kako i zašto 

najzahtjevniji 

korisnici, kojima 

je popularni 

iPhone 

namijenjen, 

na kraju ostaju 

bez igračke, 

a T-Mobile 

bez novih 

pretplatnika / 

Sanja Simić 

Monopolist 

protiv žicara 

imidža i zaštitu prihoda. Ali što ako iz 

predostrožnosti odbiju uslugu kupcu 

koji je može i želi plaćati? Kada sam 

početkom kolovoza u T-Mobile centru 

na Trešnjevci zatražila novi iPhone s 

pretplatom i500 kao novi korisnik, ljubazna 

prodavačica donijela mi je uređaj, pitala 

me koji broj želim, obavijestila me da 

kao novi korisnik moram dati određeno 

jamstvo (200 kuna u gotovini ili trajni 

nalog) i zatražila moju osobnu iskaznicu 

i matični broj. Sve se činilo normalnim, 

dok nije upisala moj novi broj u kompjutor. 

Slegnula je ramenima i rekla da ne 

mogu dobiti pretplatu i500. 

“Netko prođe, netko ne”, rekla je s 

vidljivom nelagodom. Razlog nije znala. 

Kompjutorski sustav prodavačima 

samo pokazuje preporučenu tarifu, u 

mom slučaju i300, što znači i iPhone za 

Maja Weber 

objašnjava 

T-Mobileov 

sustav zaštite 

od hrvatskih 

varalica 

oko 1300 kuna. Logika je jasna. Ako u 

startu platite skuplji telefon i obvežete se 

na manje račune, omjer trenutnog prihoda 

i budućih dugovanja za T-Mobile 

je povoljniji nego ako vam daju iPhone 

za jednu kunu i mjesečni račun od 500 

kuna. No kupci to obično doznaju tek 

kad odaberu tarifu i dođu kupiti mobitel. 

T-Mobile ih u promotivnim materijalima 

ne upozorava pod kojim uvjetima 

nude usluge. Tu su obvezu ispunili tek 

formalno, u dokumentu na web-stranici, 

u kojem se navodi da kupac mora imati 

određenu platežnu sposobnost. 

U T-Mobileu kažu da su u ljeto 

2007., kako im se ne bi događalo da im 

ljudi odnose skupe uređaje za kunu a ne 

plaćaju pretplate, uveli sustav za provjeru. 

O kakvom je sustavu riječ i koje podatke 

koriste u procjeni ne otkrivaju, jer 

to smatraju poslovnom tajnom. 


kontekst 

Priča o Ceranijevim planovima za spas Pivovarne 

Laško bila bi manje sumnjiva da se iza talijanskog 

biznismena ne vuku neugodni repovi iz poslova 

s bivšim okrunjenim glavama. Cerani bi preuzeo 

proizvodnju vode i sokova, no temeljno je pitanje što 

će biti s Mercatorom / Željko Trkanjec 

Šrotov novi izbavitelj 

Obljetnice su u pravilu lijepa 

stvar. Okupe se ljudi 

koji su sudjelovali u 

nekom događaju, bude 

neki prigodni govor, 

pa se malo pojede i popije, evociraju 

se uspomene i svi se, u pravilu zadovoljni, 

raziđu kućama. No, u Sloveniji 

je početkom ovog mjeseca bila četvrta 

obljetnica skupa o kojem danas njegovi 

akteri ne bi željeli ni s kime razgovarati. 

U uredu tadašnjeg premijera Janeza 

Janše 12. kolovoza 2005. okupila se četa 

mala, ali odabrana, koja je trasirala politiku 

odnosa prema velikim slovenskim 

ekonomskim sustavima koji su i dalje 

bili u većinskom vlasništvu države. Uz 

Janšu, tu je bio Igor Bavčar, tadašnji 

šef tada moćnog Istrabenza, Boško 

Šrot, tadašnji šef diva industrije piva i 

bezalkoholnih pića Pivovarne Laško i 

ključna egzekutorica tog projekta, Adriana 

Starina Kosem. 

“Što je ostalo, drugovi?”, jedno je 

od ključnih pitanja na svim obljetnicama. 

Odgovor u ovom slučaju može 

samo izazvati gorčinu u svih sudionika. 

Janša više nije premijer, izgubio 

je izbore dijelom i zbog provedbe 

plana “umik politike iz gospodarstva” 

koji je stvorio nove slovenske tajkune. 

Predvodnici te politike Bavčar i Šrot u 

posljednja su dva mjeseca morali dati 

ostavke na svoje položaje, a njihovi se 

nasljednici očajnički trude da očuvaju 

ta dva, za slovensko gospodarstvo gotovo 

presudna sustava. Starina Kosem 

je pak početkom mjeseca smijenjena 

s mjesta predsjednice uprave ugledne 

izdavačke kuće Delo, a većina slovenskih 

poslovnih sustava na spomen njezinog 

imena vješa na vrata vijence češnjaka i 

potiho izgovara “Apage, Satanas”. 

I možda bi sve proteklo u miru i 

tišini, kako to već bude u Sloveniji kada 

nastupi kriza i treba čuvati vlastito blago, 

da javnost nije krajem srpnja iznenadila 

vijest u novinama: Talijan iz Trsta Pierpaolo 

Cerani postao je vlasnikom fonda 

Kolonel i već najavio poslovne planove. 

Sam Kolonel i ne bi bio toliko zanimljiv 

da nije većinski vlasnik Infonda, a ovaj 

je pak većinski vlasnik Pivovarne Laško! 

Dakle, u cijelu se priču upleo stranac, 

i to ne neki Belgijanac kao u slučaju 

Foto arhiva Forbesa 


Nove ljubljanske banke kojoj je belgijski 

KBC suvlasnik, već Talijan iz Trsta, 

a podrijetlom iz Gorizije. Nakon teške 

borbe kojoj je, i po cijenu prigovora iz 

Bruxellesa, cilj bio očuvati glavne slovenske 

gospodarske dragulje u domaćem 

vlasništvu (ne treba zaboraviti da je 

Pivovarna Laško uz izdašnu pomoć 

politike uspjela iz Pivovarne Union 

istjerati belgijskog multinacionalnog 

diva tadašnjeg imena Interbrew), sada 

na scenu kao izgledni većinski vlasnik 

Pivovarne stupa Cerani, vlasnik nekoliko 

tvrtki u Italiji koje se bave farmacijom, 

nekretninama i prženjem kave. 

Cerani pak, nakon što je vijest procurila 

u javnost, samozadovoljno nastupa u 

slovenskim medijima i uvjerava javnost 

kako ima planove za Pivovarnu, kako 

Radenska, kojim kani osvojiti ni manje 

ni više nego američko tržište i postati 

glavni konkurent Pellegriniju. O tome 

da je brand Radenska u ozbiljnoj krizi, 

ni riječi. Fructalove pak sokove (Laško u 

svom portfelju ima i gotovo kompletnu 

proizvodnju bezalkoholnih pića u Sloveniji) 

kani blitz-kriegom lansirati na 

europsko tržište i, jasno, tvrdi da za sve 

to ima već osiguranu financijsku konstrukciju. 

I ne bi ta priča bila tako sumnjiva 

da se iza gospodina Ceranija ne 

vuku neki neugodni repovi. Riječ je o 

prijatelju talijanskog princa Vittorija 

Emanuelea Savojskog za kojim se vuče 

niz skandala, od veza s prostitutkama 

do zahtjeva Ceraniju da u njegovo ime 

Coburg-Gothe. Simeon je postao bugarski 

premijer, a Cerani je navodno u 

to ime trebao dobiti neke unosne javne 

poslove, ali je cijeli slučaj brzo provaljen 

i ništa od toga. 

Sada pak izvještava slovensku 

javnost da mu je cilj pustiti korijenje 

u njihovom gospodarstvu, da je zato 

počeo učiti slovenski jezik, a na insinuacije 

da je blizak mafiji, odgovara: “Ja 

sam 75 posto Slovenac, dakle, ako sam 

mafijaš, onda sam slovenski mafijaš”. 

Jedno od ključnih pitanja je priroda 

odnosa Ceranija i Šrota o kojoj se zasad 

malo zna. Šrot je sredinom ovog mjeseca 

sudskim putem zatražio zabranu daljnje 

prodaje dionica Infond holdinga - banke 

vjerovnici, koje su za jamstvo kredita 

držale dionice, počele su ih same otkupljivati 

ili prodavati tvrtkama kćerima 

(rezultat je da je Infond sada vlasnik 

samo 15,6 posto Laškog i 4,9 posto 

Mercatora). Cilj je, jasno, osigurati da 

na skupštini dioničara krajem kolovoza 

banke nemaju pravo glasa, pa bi se Šrot, 

koji i dalje sjedi u niz nadzornih odbora 

tvrtki u sastavu Pivovarne, uz pomoć 

Ceranija možda mogao vratiti u sedlo. 

mu je cilj očuvati sva radna mjesta, a 

proizvodnju dodatno ojačati. Priznaje 

da već tri mjeseca o poslu razgovara 

sa Šrotom i da ima velike planove. Jedan 

od ključnih je daljnji razvoj branda 

Pierpaolo Cerani (Skroz lijevo) najavljuje veliki pohod 

Radenske na Ameriku i Fructalovih sokova na EU. Dušan 

Zorko (lijevo) preuzeo je Upravu Dela nakon što je 

“otjerana” Adriana Starina (gore) 

Sloveniju, koja se dugo opirala 

privatizaciji po ‘hrvatskom’ receptu, danas 

brinu ‘repovi’ Pierpaola Ceranija 

pošalje u Eritreju nešto lijekova, ali 

ne previše i ne pretjerano kvalitetnih. 

Ceraniju su očito mili aristokrati, pa je 

pomagao u kampanji bivšeg bugarskog 

cara, a kasnije premijera Simeona Saxe- 

No, nova uprava na čelu s Dušanom 

Zorkom krenula je u čišćenje portfelja i 

pripremu prodaje poduzeća koja nisu 

vezana uz glavnu djelatnost, pivarstvo. 

Delo je već dobilo novu upravu, uskoro 

se to očekuje i u Večeri, ali pitanje je 

hoće li biti dovoljno vremena. 

Dok traje ta rovovska bitka, u Sloveniji 

se postavlja ključno pitanje: tko 

će biti novi vlasnici tvrtki iz portfelja 

Pivovarne. Banke, sada većinski vlasnici, 

vrlo vjerojatno to neće željeti (osim 

u slučaju snažnog političkog pritiska). 

U poslovnim i medijskim krugovima 

spekulira se s mogućim ulaskom Heinekena 

ili Carlsberga. No, pitanje je koliko 

su oni spremni na kupnju u doba 

recesije, iako Laško kontrolira više od 

80 posto slovenskog tržišta i 70 posto 

tržišta piva na Kosovu (vlasnici su 

pivovare u Peći). Oba velika igrača već 

su prisutna u Hrvatskoj pa je pitanje i 

imaju li interesa baktati se s Jadranskom 


kontekst 

pivovarom, koja je u velikim problemima 

kao i cijelo Laško. 

Cerani bi, kako sam navodi, preuzeo 

proizvodnju vode i sokova, izdavači bi 

se nekako iskupili, ali temeljno je pitanje 

što će biti s Mercatorom. Naime, 

taj se najveći trgovački maloprodajni 

lanac već dva puta spasio od stranog 

preuzimanja (oba puta uz izdašnu 

pomoć politike, ali u bolja vremena), 

no pojavi li se dovoljno snažan kupac 

sa svježim kapitalom, slovenske 

bi banke, koje također ne stoje baš 

najbolje, možda bile spremne prodati 

dionice. To bi pak bio kraj politike 

koju je još tamo 1992. zacrtala prva 

slovenska vlada Janeza Drnovšeka: ne 

prodavati vlastitu njivu da bi se poslije 

na njoj nadničarilo. Odlazak Pivovarne 

i Mercatora u strane ruke značilo 

bi da je lovostaj gotov i da će biti teško 

zaustaviti ulazak stranih vlasnika u 

ostale sustave koje službena Ljubljana 

tako ljubomorno čuva (telekomi, nafta, 

luka Kope ...). 

Italija pak spremno čeka. Sredinom 

devedestih je Piero Fassino, tadašnji 

državni tajnik u ministarstvu vanjskih 

poslova, inaugurirao politiku talijanskog 

ekonomskog prodora na europski 

istok. Otad se Italija snažno ukotvila u 

Hrvatskoj, Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori, 

ali i Slovačkoj - samo je Slovenija bila 

i ostala bijelom pjegom na karti gospodarskog 

utjecaja. Početkom ovog 

mjeseca, predsjednik talijanske pokrajine 

Furlanije Julijske krajine Renzo 

Tondo izjavio je kako Italija ima velike 

interese uključiti se u projekt drugog 

bloka nuklearke u Krškom, najvjerojatnije 

preko energetskog diva Enela. 

Osim toga, potvrdio je da će plinski 

terminal u Trstu biti otvoren Sloveniji 

da se na njega priključi. 

Pad slovenskih tajkuna mogao bi, 

dakle, otvoriti vrata snažnom ulasku 

stranaca, posebno Talijana. To je pak 

noćna mora za bilo koju slovensku 

vladu, jasno, ne samo zbog toga što šef 

talijanske diplomacije Franco Frattini 

sve otvorenije zagovara Hrvatsku. 

Ekološki uništeno Pančevo 

s panoramom dimnjaka 

koji, po tvrdnjama vlasnika 

tvornica, ne zagađuju 

Pančevo i Srbiju, nego 

Norvešku 

Ekološki 

Reporter Forbesa proveo je dan u 

Pančevu, jednoj od crnih točaka 

Europe, i zabilježio jednu od 

najstrašnijih priča u Srbiji / Aleksandar 

Apostolovski, Beograd 


kontekst 

horor u zoni mrtvih 

Zatrovano Pančevo zaslužilo 

je hepiend: kada je Nađa 

Higl nedavno osvojila 

svjetsko zlato u plivanju 

na 200 metara prsno, 

svi su zinuli od čuda. Srbi najviše. 

Dvadesetdvogodišnja pjegava ljepotica 

stigla je niotkud, ako se tako može nazvati 

grad u Banatu udaljen 15 minuta 

vožnje od Beograda. Skočila je u bazen, 

pretekla svjetsku rekorderku i otplivala 

ravno na tron. Svjetski mediji krenuli su 

istraživati kako se srpska Nicole Kidman 

pretvorila u torpedo. Nitko nije provalio 

zašto Nađa uzima zrak tek kada se 

pomisli da se pretvorila u sirenu, pa izlazi 

izlazi udahnuti na svakih 50 metara. To 

je navika koju je stekla živeći u možda 

najzagađenijem gradu Europe. 

Gotovo cijelog ljeta aparati za mjerenje 

zagađenja bilježili su povećane koncentracije 

benzena i ugljikovodika, koje 

su dostizale i 880 mikrograma po prostornom 

metru zraka, što je gotovo 200 

mikrograma više od dopuštene granice. 

Ništa novo za Pančevo koje pola stoljeća 

živi s otrovima. Ništa novo za grad u 

kojem se odvija jedna od najstrašnijih 

srpskih priča. 

Na gradskoj plaži, na kojoj su snimani 

ključni kadrovi filma “Balkan 

ekspres”, vruće je kao u kipućem loncu. 

Dvadesetak ljudi se sunča, ali se 


kontekst 

nitko ne usuđuje staviti prst u Tamiš. 

Pedesetpetogodišnji majstor kick-boksa 

i trener kung-fua Vlada Brankov Bačura 

je kao dječak pio vidu iz Tamiša. Rijeka je 

sada crna. Bradati ribar privezuje čamac 

i silazi na obalu. Prije nekoliko minuta 

gurnuo je štapom s površine Tamiša 

četiri uginule ribe od oko 40 kilograma 

pod neki splav. Gradske vlasti Pančeva 

objavile su da je kvaliteta vode gora od 

četvrte kategorije. To znači da Tamiš više 

nije rijeka, već kanalizacija. 

Trovanje građana traje neprekidno 

od 60-ih godina, samo se mijenjaju 

vlasnici prljavih postrojenja 

Nekoliko mrtvih račića položeno 

je na kej. Bačura, pančevački Bruce 

Lee, kaže da su siroti račići pobjegli iz 

Tamiša, a onda se ugušili kad su udahnuli 

pančevački zrak. “Život ovdje izgleda 

ovako: napuniš pedesetu i misliš da si 

dobro prošao, da si se uortačio s Bogom. 

Onda se skljokaš na zemlju kao ovi račići.” 

Bačura je promotor crnog humora na 

Tamišu. Odlazi pod tuš, pa se vraća da 

istakne poantu: “I Sadam Husein je gradio 

kemijske tvornice, ali sto kilometara 

od gradova. Ovo što su učinili Pančevu 

čisti je zločin. Nađite te mudrace koji su 

u gradu podigli rafineriju, petrokemiju i 

azotaru!” 

Pedesetosmogodišnji Branko Ilić 

stoji na obali, baš na onom mjestu 

odakle je kapetan Dietrich u “Balkan Ekspresu”, 

kojega je maestralno igrao slovenski 

šmeker Radko Polič, upao u vodu. 

Branko je prije pet godina obolio od raka 

mokraćnog mjehura. Mogao bi se kladiti 

da su na to utjecale velike količine benzena 

u zraku. Bio je ogorčen kada je saznao 

da je bolestan. Ali, prošlo ga je i sada se 

odlično drži. Član je Udruženja oboljelih 

od raka Pančeva. “Grupa nam se stalno 

povećava. Sada nas je oko 600, ali vjerujemo 

da je stvarni broj oboljelih znatno 

veći. Ne žele baš svi podijeliti s nama svoju 

intimu. Međutim, ohrabreni smo jer 

imamo više od 2000 simpatizera”, priča 

Branko. Crni humor je za njega, kao i za 

Bačuru koji trči po plaži nervozan što se 

ne može bućnuti u Tamiš, najbolji protuotrov. 

Što drugo da rade? Da izađu na 

svježi zrak? 

U Pančevu su snimljena još dva filma: 

legendarni “Maratonci trče počasni 

krug” i jedan od najnovijih, “Zona 

mrtvih”, horor o ekološkoj katastrofi u 

Pančevu koja zaražene ljude pretvara u 

zombije, bezumna bića željna krvi. Mlađi 

Pančevci su statirali u eko zombi hororu 

i burno navijali za domaća čudovišta 

u ratu protiv agenata Interpola i FBI-a. 

Kao, izlije se noću amonijak, pa svježe 

okupani Pančevci postaju neviđena 

strašila. U grad stižu međunarodne snage 

specijalizirane za rat protiv čudovišta, ali 

među zombijima ima patriota koji se 

organiziraju kao nekada Šesta lička, pa 

umjesto na Nijemce jurišaju na Amere. 

Bilo bi sjajno kada bi sve to bilo 

samo dobro zezanje. Ali, dok se hladim 

u jednom od pančevačkih kafića, Mileta 

Popović, supredsjednik udruženja 

građana SPAS - Savjeta pančevačkih 

seniora, jedne od desetak nevladinih 

organizacija koje se bori da istina o 

zagađenju životne sredine u ovom gradu 

dospije do javnosti, uvjerava me da su svi 

klasični elementi dramaturgije za sjajan 

ekološki i politički triler tu: na samom 

obodu grada, šezdesetih godina partijski 

funkcionari su neviđeno mudro smislili 

poredati tri tvornice prljave industrije - 

rafineriju Naftne industrije Srbije (NIS), 

Petrohemiju i Azotaru (tvornicu umjetnih 

gnojiva), na pravcu kojim vjetar nosi 

Foto Ana Marija Popović, Mile Radojčić 


Lokalna umjetnička 

zajednica podigla se protiv 

sustavnog trovanja građana. 

Zasad bez uspjeha 

otrove iz dimnjaka ravno u pluća sirotih 

Pančevaca. Naftna postrojenja su gradili 

Amerikanci pa u nekim dijelovima grada 

još postoje olupine starih Cadillaca 

“repaša” koje su dovukli inženjeri. Hm, 

kad prste umiješaju Ameri, uvijek dobro 

zvuči, ali kakav bi to bio zaplet kada bi 

Rusi ostali po strani? 

Kako je život maštovitiji od svakog 

nadmenog scenarista, u priču se uvlače 

i “baćuške”, koji su nedavno kupili NIS 

za 400 milijuna eura plus investicije koje 

bi za tri godine trebale narasti na više od 

milijardu eura. 

Ako se držimo filmske dramaturgije, 

u priču moramo uvući i tajne službe. 

Poželjno je da to bude Državna bezbednost 

iz Slobinog doba. I tu je pravda 

zadovoljena. Vlasnik Azotare je Univerzal 

Holding, moćna vanjskotrgovinska 

kompanija koja je rasla po ugledu 

na nezaboravni poslovni i obavještajni 

holding Geneks u vrijeme SFRJ. Direktor 

Univerzala i neformalni vlasnik je Dušan 

Stupar, šef beogradskog Centra državne 

bezbednosti iz vremena famozne Osme 

sjednice Saveza komunista Srbije, kada 

je Slobodan Milošević sa čela srpskih komunista 

svrgnuo Ivana Stambolića. Tada 

je i Stupar dobio košaricu, ali se brzo prilagodio 

i postao predstavnik tadašnjeg 

socijalističkog Univerzala u Moskvi, gdje 

se uortačio sa Slobinim bratom Borom 

Miloševićem, alfom i omegom srpskog 

biznisa u Rusiji. 

Tako trovanje Pančevaca traje u kontinuitetu 

od šezdesetih godina, samo se 

mijenjaju vlasnici prljavih postrojenja. 

“Ne pristajemo biti niskobudžetni zombiji 

u scenariju u kojem država nastavlja 

nečastan posao”, priča mi povjerljivo 

ekolog Mileta, koji paralelno s gerilskim 

ratom za svježi zrak valja nekretnine 

po Pančevu. Iako se noću nad gradom 

spuštaju bijele karpenterovske magle, 

djeca bježe u kuće, a roditelji hermetički 

zatvaraju vrata i prozore, nitko ne 

napušta Pančevo. Cijena stanova kreće 

se oko 700 eura za kvadrat i mnogi se 

Beograđani sele u grad začaran otrovima 

jer računaju - ako su već preživjeli 

takve bedove kao što su građanski ratovi, 

NATO bombardiranje i pljačkaška tranzicija, 

što im mogu nekakvi mikrogrami 

benzena. Ti junaci imaju imunološki 

sustav Supermana ili Batmana. 

Osim što je kancerogen, benzen ostavlja 

opasne posljedice i na potomstvo. 

Prije nekoliko godina lokalne vlasti su 

gotovo svake večeri aktivirale sirenu za 

zračnu opasnost. Ali, više se ne demonstrira 

pred zgradom vlade s gas-maskama. 

Ni sirene se više ne čuju, a svega nekoliko 

ekoloških specijalaca blokiralo je ulaz 

u Rafineriju. Pančevci su se pomirili sa 

sudbinom. Država ih je desetljećima koristila 

kao taoce u zamjenu za enormne 

profite, na uštrb njihovog zdravlja. 

U Rafineriji se zastarjelom tehnologijom 

proizvodi najlošiji benzin u Europi. 

Kada su Rusi ušli u NIS, otkrili su da su 

gubitke od oko 100 milijuna eura iako je 

vlada mantrala da kompanija posluje kao 

kasino u Las Vegasu. Zagovornici teorija 

ekološke zavjere u Pančevu sumnjaju da 

Rusi nadoknađuju gubitke maksimalno 

povećavajući proizvodnju. Vlada je, 

naravno, svjesna da se time emitira višak 

otrova u zrak, no ne smije ni pisnuti jer 

zna da je brljala s bilancama. I, dolazimo 

do ključne stvari: kako državu čine 

političke stranke, kojima je očigledno 

trebao novac za parlamentarne izbore, 

nedavni ekološki incidenti zapravo su 

političko-ekonomsko-ekološki skandal. 

Rusi su tu najmanje krivi. Tek su uletjeli 

u priču i Gazpromu ne pada na pamet 

izigravati zlu kompaniju, pa su najavili 

da će za po 50 milijuna eura rekonstruirati 

pretakališta i pogone za proizvodnju 

raznih vrsta benzina, što podrazumijeva 

uklanjanje praškastih tvari iz dimnog 

plina. 

Jedno od ekološki najsumnjivijih 

mjesta, pretakalište na pristaništu na 

Dunavu, još nije obnovljeno. “To je investicija 

vrijedna 30 milijuna eura. Mi 

to moramo i želimo napraviti”, kaže mi 

mladi direktor Rafinerije Vladimir Gagić. 

Rusi inače namjeravaju uložiti nekoliko 

stotina milijuna eura u pročišćavanje 

postrojenja, a ruku na srce, mogle bi se 

pridružiti i zemlje NATO-a jer su bombardirane 

sve tri tvornice, poslije čega 

je 11.500 puta povećana koncentracija 

svih zagađujućih tvari nad Pančevom, 

među njima i izuzetno kancerogenog 

vinil-klorid-monomera. Vjetrovi su tada 

nosili otrove do Njemačke i Norveške. 

U Njemačkoj su padale crne kiše, pa 

je nedavno u Pančevo došla televizija 

ZDF kako bi istraživala zdravstvene 

kartone Pančevaca. Dan poslije bombardiranja 

pala je kiša koja je pekla kao 

kiselina. Veterinari su otkrili rak kostiju 

kod pasa starih godinu dana, što je u 

teoriji nemoguće. Ipak, u Pančevu je sve 

moguće. 

Napokon sam završio s Pančevom. 

Gledam kako mi se s lica skida maska 

zombija kao u „Nemogućoj misiji”. Prije 

nekoliko dana udisao sam pančevački 

zrak obogaćen benzenom. Osjećam ga 

i sada. Vjetar je preko Dunava nabacio 

benzen na moju beogradsku terasu. U 

gradu horora izoštrio sam njuh. 


kontekst 

Kao da je Srbija otok u svijetu, 

njezini su ministri 

i ostali dužnosnici dva 

ljetna mjeseca uglavnom 

proveli na odmorima 

i morima, valjda da prikupe snagu za 

novu rundu pregovora s Međunarodnim 

monetarnim fondom, najavljenu za 

posljednje dane kolovoza. 

MMF se dočekuje s poraznim podacima 

o stanju srbijanskog gospodarstva. 

Ekonomisti su izračunali da će manjak 

u državnom proračunu dostići oko pet 

posto BDP-a , oko 140 milijardi dinara ili 

milijardu i pol eura. To je više nego što je 

s MMF-om dogovoreno krajem travnja, 

kada je predviđeno da bi deficit morao 

zastati na tri posto BDP-a. Najveći dio 

u deficitu otpada na državni proračun, 

a oko 150 milijuna eura na drugi dio 

javne potrošnje - socijalne i zdravstvene 

fondove te lokalnu samoupravu. Stojan 

Stamenković, urednik biltena Ekonomskog 

instituta “Makroekonomske analize 

i trendovi”, smatra da će MMF prihva- 

‘Sada je situacija čak 

i teža nego u ožujku. 

Više neće biti dovoljno 

PDV podići za jedan 

posto, sa 18 na 19 

posto. Treba biti puno 

radikalniji', najavljuje 

guverner Narodne 

banke Srbije Radovan 

Jelašić / Tatjana Tagirov, 

Beograd 

Socijalni kruh i pregovori s 

MMF-om. Hrvatska se toga 

riješila prije nekoliko godina. 

Pitanje je je li to i bespovratno 

I MMF i veći PDV 


Foto AP 

titi deficit od oko 4,5 posto BDP-a, ali 

da će sve preko toga morati biti srezano: 

“Prijedlog Vlade Srbije je da od MMFa 

traži proširenje deficita uz argument 

da neke visoko razvijene zemlje, poput 

SAD-a i Velike Britanije, imaju deficit 

veći od deset posto BDP-a. Vjerujem da 

će MMF popustiti i prihvatiti povećanje 

proračunskog deficita za oko 30 milijuna 

eura, sa 70 na oko 100 milijuna. To 

će moći pokriti kredit Svjetske banke i 

obećani kredit Europske unije od ukupno 

oko 20 milijuna eura, plus desetak iz 

trezorskih zapisa”, misli Stamenković. 

Pavle Petrović, urednik “Kvartalnog 

monitora”, također misli da će MMF 

prihvatiti veći deficit, ali ne cijelih pet 

posto. Smatra da mora doći do “nekog 

prilagođavanja” - ili će se morati smanjiti 

rashodi ili povećati prihodi ili oboje. Jer, 

po Petroviću, smanjenje plaća i mirovina 

puno je teže ostvariti i taj je potez 

vlasti malo vjerojatan, pa je jedini način 

povećati poreze, vjerojatno i PDV. 

Tu je mogućnost već nekoliko puta 

javno spomenula ministrica financija 

Diana Dragutinović, posljednji put kad 

je najavila i reformu poreznog sustava 

koja bi trebala doći pred javnost upravo 

kad u kontrolu stiže MMF, 24. kolovoza. I 

guverner Narodne banke Srbije Radovan 

Jelašić u nedavnom intervjuu objašnjava 

da bi Vlada na krizu trebala odgovoriti 

i smanjenjem plaća i povećanjem PDVa. 

Kaže kako su mogućnosti povećanja 

poreza na imovinu prilično ograničene, 

a već se pretjeralo i s povećanjem 

trošarina, osim kod cigareta i alkohola, 

pa i nema puno drugih mjera na raspolaganju. 

“Sada je situacija čak i teža nego 

u ožujku, pa više neće biti dovoljno PDV 

podići za jedan posto, s 18 na 19 posto, 

već treba biti puno radikalniji”, tvrdi 

Jelašić, dodajući da dva ili tri postotka 

veći PDV ne bi znatnije utjecao na rast 

cijena namirnica iz potrošačke košarice, 

a da bi sve iznad toga moglo dovesti do 

inflacije veće od deset posto. 

Ekonomski novinar Mijat Lakićević 

ocjenjuje da predstoji povećanje PDV-a, 

nakon što je propao pokušaj uvođenja 

“solidarnog poreza” (slično onome za 

čime je posegnula hrvatska Vlada) koji 

je bio “najbolje i najbezbolnije rješenje”, 

pogotovo što su plaće u prvoj polovici 

ove godine realno veće za dva posto nego 

u prvom polugodištu prošle. Uvođenje 

poreza na plaće izazvalo bi široko nezadovoljstvo 

jer izravno pogađa sve. Zato je 

ta namjera Vlade Srbije i odbačena. Da 

nije, nezadovoljstvo bi bilo difuzno i plitko, 

za razliku od povećanja stope PDVa. 

To bi moglo pogoditi pojedine tvrtke, 

koje bi mogle posegnuti za otpuštanjem 

radnika, što bi moglo dodatno ugroziti 

ionako već narušen socijalni mir. 

Predsjednik udruženih nezavisnih 

sindikata Branislav Čanak već je najavio 

“vruću jesen” u Srbiji: “Kuca nam oko sto 

tisuća novih otkaza na vrata. To je prava 

vojska nezaposlenih, koja neće biti servisirana 

jer država nema novca za otpremnine 

i socijalne programe. To znači da nas 

čeka jesen žestokih protesta i to ne ljudi 

koji traže isplatu dugova iz 90-ih godina 

ili povezivanje staža, već očajnika koji 

više nemaju posao. To će biti nova vrsta 

gnjeva s kojom se dosad nismo suočili. 

Ako uzmemo u obzir da će ti protesti 

biti spontani, uglavnom bez organizacije 

sindikata koji bi mogao kanalizirati taj 

gnjev, očekujem žestoku eksploziju na 

jesen”, kaže Čanak. Prema neslužbenim 

procjenama, ove je godine bez posla ostalo 

oko 40 tisuća ljudi. Prema podacima 

Republičkog statističkog zavoda, u Srbiji 

danas radi oko 2,6 milijuna ljudi, od kojih 

je oko 1,9 milijuna prijavljeno, a oko 700 

Radovan Jelašić, 

prvi bankar 

Srbije, najavljuje 

dolazak MMF-a 

tisuća radi na crno. 

Suprotno najavama mjerodavnih 

da će povećati PDV i ekonomskim 

analitičarima koji u tome vide jedinu 

efikasnu mjeru za borbu protiv ekonomske 

krize, Privredna komora Srbije traži 

smanjenje PDV-a za jedan ili 1,5 posto. 

“Privrednici su predložili smanjenje 

PDV-a jer je to jedina mogućnost da 

odgovore propisanim obvezama u krizi 

i besparici”, kaže Miloš Bugarin, predsjednik 

te institucije. Komora je izradila 

svoj prijedlog kriznih mjera i predat će 

ga Vladi Srbije “čim se ministri vrate s 

godišnjeg odmora”. Taj prijedlog, osim 

smanjenja PDV-a, podrazumijeva smanjenje 

poreza na zarade sa 63 na 50 posto 

i poreza na dobit s deset na osam posto, 

kao i drakonske kazne za one koji ne 

plaćaju poreze. 

Opravdanje za takve mjere on vidi u 

slabosti srpskog gospodarstva kojemu će 

za oporavak biti potrebna barem godina 

više nego razvijenim zemljama, gdje je 

kriza izvorno nastala. “Ozbiljna refleksija 

krize osjetit će se u rujnu, listopadu i 

nakon toga”, prognozira on, navodeći da 

stanje najbolje ilustrira pad proizvodnje. 

Najveći je u prerađivačkoj industriji, 25 

posto, a na pad proizvodnje upućuje i pad 

izvoza za 34 posto i uvoza za 38,4 posto 

u prvom polugodištu. I broj poduzeća 

kojima je račun blokiran neprestano 

raste od listopada prošle godine i do srpnja 

je bio veći za 15,8 posto. Blokirano 

je 61.285 poduzeća, a iznos dugova zbog 

kojih su računi blokirani povećao se za 

56,2 posto. 

Dok svi očekuju 

povećanje poreza, 

Privredna komora 

Srbije predlaže 

smanjenje PDV-a, 

poreza na zarade i 

poreza na dobit 


kontekst 

Azijska tržišta svoj nagli oporavak duguju 

ne samo solidnoj financijskoj bazi i 

dubokoj vjeri u Kinu, već i azijskom 

fenomenu ‘kiasu’ - strahu od gubitka / 

Jasmina Kuzmanović, Singapur 

Između Kine 

i ‘kiasuizma’ 

Stambene zgrade u Singapuru 

imaju imena. Moja se, na 

primjer, zove Ružina vila, pa 

iako od cvijeća nikad nisam 

vidjela nijednu ružu, samo 

pelargonije, jasno je što je autor htio reći, 

kao što je jasno da je objekt s takvim imenom 

mogao biti sagrađen samo u kasnim 

sedamdesetima. Imena, bolje nego 

išta drugo, nepogrešivo odražavaju duh 

vremena. Razni Vrtovi, Lijepi pogledi 

i Parkovi nicali su Singapurom sedamdesetih 

i osamdesetih. U devedesetima 

krenulo se sa sofisticiranijim imenima - 

Futura, Gemini, Legacy - a tu je negdje 

počeo i flert s francuskim jezikom, koji je 

iza sebe ostavio De Lasalle, skorojevićki 

D’Manor i nevjerojatni D’Dalvey, strah i 

trepet svih taksista. 

Netom pred krizu, među superluksuznim 

građevinama kojima je cijena 

rasla svakim danom našli su se Ion 

(dokazujući da flert s fizikom nikad ne 

prolazi dobro!), Trizone i Trillion, koji 

mora da je iskočio iz glave nekog bankara 

iz Braće Lehman. Premda su se graditelji 

trudili da odgode lansiranje novih 

projekata, činilo se da će ti skupi stanovi 

vrlo teško naći kupce. Sve do posljednjih 

nekoliko tjedana, kad je glavni singapurski 

dnevnik Straits Times kao u kakvom 

flashbacku iz rasipne 2007. izvijestio da 

su stanovi u izvjesnom projektu “razgrabljeni.” 

(U singapurskim medijima 

nekretnine se nikad ne prodaju, one su 

uvijek “razgrabljene”.) 

O čemu se radi? O tome da azijska 

tržišta posljednjih tjedana divljaju 

u nepredviđenom oporavku. Nakon što 

su mjesecima analitičari predviđali da će 

ekonomija završiti u obliku depresivnog 

slova L, ili u najboljem slučaju u obliku 

slova U, ukazujući na postupni oporavak, 

tržišta izvan svih očekivanja rastu 

u obliku slova V! Takvo tržište tipično se 

hrani investitorima koji panično uskaču 

u igru iz straha da će propustiti svježi 

“bull run”, odnosno nagli rast dionica na 

tržištu. Zauzvrat, rast se time dodatno 

povećava, i tako u krug. 

Analitičari drže da je najnoviji rast 

azijskih tržišta, koji je mjestimice dosegao 

razinu od rujna prošle godine, 

prije pada banke Lehman Brothers, 

ništa manje nego spektakularan. Pogotovo 

kad se uzme u obzir da je svjetska 

ekonomska slika danas bitno drukčija 

nego prije godinu dana, kad je kriza bila 

ograničena samo na financijska tržišta. U 

međuvremenu se globalna kriza proširila 

i na realnu ekonomiju, u kojoj kompani- 


kontekst 

Singapurski šetači u 

lovu na nove luksuzne 

nekretnine. Mnogi 

misle da je cijena 

dosegla dno i da je 

danas najbolja prilika 

za shopping 

Foto AP 

je ne mogu namaknuti tekuća sredstva, 

a broj nezaposlenih raste. No čak i usred 

krize Azija je imala jednu veliku prednost: 

poučene krizom iz 1997. i relativno 

zdrave, banke u Aziji uglavnom se nisu 

petljale s kompliciranim financijskim 

mehanizmima koji su uzrokovali pad 

nekoliko velikih financijskih institucija 

na Zapadu. Pa premda je u početku krize 

smanjena potražnja iz Amerike i Europe 

gadno pogodila o izvozu ovisnu Aziju, 

azijske vlade masovno su investirale 

u svoje gospodarske sustave i golemo 

se tržište pridiglo brže nego što su to i 

najveći optimisti očekivali. U Hong Kongu 

i Singapuru, financijskim središtima 

kontinenta, analitičari oprezno izjavljuju 

da je najgore prošlo. 

Oporavak azijskih tržišta podupire 

teoriju o odvajanju azijskih ekonomija, 

koja tvrdi da je azijsko tržište dovoljno 

jako da može opstati i kao nezavisno, te 

da čak može povesti globalni oporavak 

od krize u kojoj se još uvijek tresu Europa 

i SAD. Ta je teorija dobrim dijelom 

utemeljena na Kini. Početkom godine 

i kinesko je tržište posrnulo nakon više 

od desetljeća velikog rasta. No vladine 

mjere - uključivši ogromna ulaganja u 

infrastrukturu i druge projekte, drastično 

rezanje kamata te povećani priljev kredita 

iz državnih banaka - izvukle su Kinu 

natrag na zdrave ekonomske parametre. 

Analitičari banke Goldman Sachs nedavno 

su podigli prognozu za ovogodišnji 


kontekst 

Skele i dizalice bili su prvi signali 

snažnog oporavka Azije 

Većina ekonomista misli da je Kina 

povela svijet prema oporavku. 

Manji dio smatra da kriza tek dolazi 

BDP na 9,4 posto s ranije najavljenih 

8,3 posto. Za 2010. u isti analitički tim 

predviđa stopu rasta od 11,9 posto. 

No da bi opstala na toj optimističkoj 

putanji, Kina mora stalno balansirati 

između rasta i monetarne politike. Najnoviji 

rast dionica i imovine mogao bi 

se, upozoravaju ekonomisti, pretvoriti u 

još jednu epizodu nekontroliranog rasta, 

ekonomski balon. Rast cijena mogao bi 

se zaustaviti, ali kako to učiniti a da se ne 

uguši fragilni gospodarski rast? 

Svuda na svijetu investitori 

pokušavaju dokučiti magični trenutak: 

kada je pravo vrijeme za povratak na 

tržište, kako ocijeniti kad nastupa onaj 

skok u rastu, “bull run”, kad se treba 

uključiti u igru. Ekonomisti pak priznaju 

da su “market sentiments”, ti pokazatelji 

tržišta koji investitore mogu usmjeriti da 

manično kupuju ili da panično prodaju, 

često sasvim iracionalni. U jugoistočnoj 

Aziji taj je burzovni moment dodatno 

kompliciran zbog fenomena po imenu 

kiasu. Termin iz kineskog dijalekta koji 

potječe iz Malezije i Singapura, a znači 

strah od gubitka, prisutan je u životu 

kineske dijaspore od ljubavnih do financijskih 

i stambenih odluka. U svakodnevnom 

životu kiasu je prisutan 

od situacija na cesti, gdje vozači ne žele 

pripustiti drugo vozilo u svoju traku, do 

toga da roditelji gomilaju instrukcije za 

djecu zato da bi bila najbolja u razredu. 

Kada dionice rastu, kiasu je onaj element 

koji će dodatno potaknuti investitore 

da se vrate na burzu iz straha da 

ne ispadnu gubitnici. Kiasu ne priznaje 

strpljenje. Kad se burza nekretnina nakon 

mjeseci pada nakratko stabilizira, 

oni će uletjeti u igru bez obzira na to što 

ih tržišni analitičari pozivaju na oprez. 

Prošetala sam se do jednog od najnovijih 

stambenih projekata, po imenu 

Vida, da vidim koji su moji sugrađani u 

ovim okolnostima spremni uložiti pola 

milijuna eura u stan od 50 kvadrata. I to 

nakon što je premijer u govoru za Nacionalni 

dan, 10. kolovoza, upozorio da će, 

iako se ekonomija stabilizira, do kraja 

godine biti još otkaza. Je li u pitanju ekstremni 

slučaj “kiasuizma” ili su oni samo 

bolje informirani od ostalih? 

Po oglednom stanu, koji se reklamira 

kao “luksuz koji si možete priuštiti”, 

šetalo se nekoliko singapurskih parova. 

Alice i Vincent Tan oboje rade u zdravstvu 

i oboje misle kako je vjerojatnost da 

će izgubiti posao vrlo mala. Oboje se 

također slažu da je ovo idealna prilika 

za kupnju manjeg stana u centru kao investicije. 

No što ako cijene budu i dalje 

padale, a njihov ukupni kredit postane 

veći od vrijednosti stana? Vincent misli 

da je to teško moguće i da su cijene 

nekretnina dovoljno pale. Pritom izgovara 

singapursku mantru: ovo je mali otok 

i vrijednost nekretnina može samo rasti. 

No kao i Kina, Singapur je u opasnosti 

da za vrijeme ekonomskog oporavka 

bude pogođen imovinskom inflacijom. 

“Mnogi misle da se tržište nekretnina 

oporavlja, ali ja se ne slažem,” rekao 

je profesor Paul Yip sa singapurskog 

sveučilišta Nanyang na nedavnom simpoziju 

koji je u Singapuru okupio vodeće 

svjetske makroekonomiste. “Oporavak 

će biti dug, a za nekoliko godina mogla bi 

nas pogoditi imovinska inflacija, koja bi 

mogla potpuno poništiti današnji rast.” 

Većina ekonomista slaže se da je 

Kina povela Aziju i ostatak svijeta prema 

oporavku, no upozoravaju da rast na koji 

smo posljednjih godina navikli neće biti 

moguć prije nego što dođe do oporavka 

razvijenih ekonomija i prije nego što 

ojača regionalna potražnja u Aziji. No 

neki, u manjini ali zato s impresivnim 

argumentima, misle da je imovinska inflacija 

- kiasuizam na djelu - već sama po 

sebi prepreka za sustavni oporavak. 

Jedan od vodećih kineskih ekonomskih 

analitičara Andy Xie nedavno je 

u intervjuu za Daily Telegraph ovako 

opisao situaciju u Kini: “Burza se ponovno 

nalazi u posljednjim trzajima nekontroliranog 

divljanja. Najveći ignoranti 

među investitorima usisani su u trenutni 

trend rasta.” 

Xie misli da je vrijednost tržišta u 

Kini precijenjena između 50 i 100 posto. 

Prognozira da će kineski rally trajati do 

listopada, a nakon toga će uslijediti još 

dublja kriza, koja će vrhunac dosegnuti 

2012. godine. 


kontekst 

Foto Arhiva EPH 

‘Momci s Madisona’ 

imaju najbogatiju publiku 

“Momci s Madisona” (Mad Men) napokon su osvojili 

ono najvažnije što je seriji, čija je prva sezona prikazana i u 

Hrvatskoj, nedostajalo da bi doista bila hit – gledatelje. Agresivno 

reklamiran AMC-ov serijal o oglašivačkoj tvrtki iz 60-ih godina 

u kojoj sve frca od cigareta, šovinizma i seksa, temom je 

već ranije privukao stvarne oglašivače, a ovjenčan je i mnogim 

nagradama. Treća sezona, koja se upravo počela prikazivati u 

Sjedinjenim Državama prvom je epizodom privukla rekordan 

broj gledatelja – 2,8 milijuna. To je skok od 33 posto, naspram 

gledanosti prve epizode druge sezone. Ilustracije radi, TNT-ova 

serija “The Closer” privukla je 7 milijuna gledatelja, dok je HBOova 

serija “True Blood” privukla četiri milijuna gledatelja. 

U prvoj i drugoj sezoni emitiranja u Americi, polovica 

odraslih gledatelja “Momaka s Madisona” (starosti između 25 

i 45 godina) prijavila je prihod veći od 100 tisuća dolara, zbog 

čega su gledatelji “Mad Mena” vjerojatno najbogatiji od svih gledatelja, 

poklonika kabelske televizije. Otkriće koja nije promaklo 

oglašivačima, naravno. Snimanje jedne epizode “Mad Mena” 

košta oko dva milijuna dolara, no to se ulaganje očito isplati: 

AMC će ove godine samo na operativnom prihodu zaraditi 439 

milijuna dolara, što je 19 posto više nego prije tri godine. 

Čudni, pametni ljudi koje 

mora imati svaka tvrtka 

Zvuči kao gorka šala, ali nije: pametni ljudi “uvalili” su svijet 

u recesiju i jedino će ga pametni ljudi iz nje izvući. No, kakvi 

bi to pametni ljudi trebali biti? Američki Forbes kaže kako je u 

ovome trenutku u tvrtkama najdragocjenija posebna vrsta ljudi, 

kao što je primjerice Will Wright iz Electronic Artsa, tvrtke koja 

proizvodi video igre “Sim City” i “Spore”. 

Kako otkriti takve ljude? To nisu samo oni koji imaju najviši 

kvocijent inteligencije ili impresivne akademske kvalifikacije, 

oni su prvenstveno osobe koje uspijevaju stvoriti disproporcionalne 

količine vrijednosti iz izvora koji su dostupni unutar organizacije. 

Prava je istina da su takvi ljudi često veoma talentirani 

i – teški. 

Zašto su teški? Zato što svi dijele sljedeće vještine: znaju koliko 

vrijede, postavljaju komplicirana pitanja, dobri su organizatori, 

ne impresionira ih korporativna hijerarhija, očekuju da će 

bez problema moći doći do onih koji odlučuju, dobro su povezani 

s važnim ljudima izvan tvrtke u kojoj rade, strastveni su u 

radu (i baš ih briga za šefove), a čak i ako ih dobro vodite, neće 

vam na tome zahvaliti… 

Kako prepoznati takve ljude, osobito u općoj klimi u kojoj 

sve više tvrtki “iznimne pojedince” izdvaja u “poolove talentiranih” 

ili stavlja među one s visokim potencijalima? Forbesovi 

američki analitičari upozoravaju na oprez: nisu važni oni koji 

imaju mnogo potencijala; bitno je izdvojiti one koji su već učinili 

nešto vrijedno spomena. I na kraju, kada ih otkrijete, kako ih 

voditi? Bolje je objasniti, nego naređivati, dajte im prostora, 

povežite ih s ostalim pametnim ljudima i odredite im granice. 

Pametni, kreativni ljudi skloni su se, naime, bez njih izgubiti. 

Zbog recesije porasla 

upotreba botoksa 

Teška vremena, zahtijevaju praktične mjere: umjesto da 

ulažu u mladost i ljepotu kupujući skupe kreme, žene se okreću 

tretmanima ljepote koji dulje traju. Ukratko, u recesiji je botoks 

vrlo isplativ jer nudi optimalan omjer cijene i iskoristivosti. 

Novo istraživanje pokazuje da sve više žena odustaje od skupe 

kozmetike i okreće se onoj “za široke mase”, a raste broj odlazaka 

na tretmane botoksom. L’Oréalov odjel za luksuzne proizvode, 

koji uključuje brandove poput Lancômea i Yves Saint Laurenta, 

izvijestio je o padu kupovine od 13 posto u prvih šest mjeseci 

ove godine. Prodaja branda La Prairie, 

jednog od najskupljih u kozmetici, pala 

je za 20 posto, dok je Estée Lauder na 

parfemima izgubio 28 posto. 

“Danas tretman botoksom možete 

dobiti i kod zubara”, kaže analitičarka 

Mintela Alexandra Richmond. Imajući 

na umu da neki proizvodi tvrtke La 

Prairie koštaju i više od 3400 kuna, injekcija 

botoksa od 1488 do 2550 kuna, 

koliko koštaju u Velikoj Britaniji, doista 

se čini isplativom investicijom jer njezin učinak traje i do 6 

mjeseci. Britanska The Harley Medical Group izjavila je kako 

su se zahtjevi za nekirurškim tretmanima pomlađivanja, poput 

botoksa, povećali za 14 posto. Analitičari Fitch Ratingsa tvrde 

pak kako su najskuplji brandovi počeli padati u prodaji zato što 

su kupci otkrili da su i oni jeftiniji jednako učinkoviti. 


PORTRET 

‘Zaostajemo jer 

nemamo jasne 

strategije razvoja 

gospodarstva i 

poljoprivrede. 

Pogotovo se u 

maslinarstvu 

posljednjih godina 

izgubio korak. Imamo 

možda i najveće 

poticaje, a prihode od 

te djelatnosti među 

najmanjima u Europi,’ 

kaže vlasnik i direktor 

splitskog SMS-a 


portret 

Srđan Mladinić 

Intuicija je još 

uvijek važna 

Vlasnik splitskog SMS-a smatra da se i danas, 

kao i 1985. kada je dao otkaz i otišao na ulicu, 

poslovne odluke mogu donositi na temelju 

osjećaja, ali uz više hrabrosti 

T 

/ Jozo Vrdoljak 

Teško je predvidjeti kakav će poslovni potez u 

ova krizna vremena povući vlasnik i direktor SMSa 

Srđan Mladinić, ali su gotovo svi sigurni da će taj 

potez biti nesvakidašnji. Originalne ideje i njihovu realizaciju 

Mladiniću će priznati i njegovi poslovni takmaci. 

Trenutačna kriza najviše je pogodila poslovanje 

SMS-a na inozemnom tržištu, na domaćem nema 

toliko problema. “Ove je godine zbog krize zaustavljen 

intenzivan razvoj. Primorani smo smanjiti neke 

aktivnosti i pričekati oporavak da bismo se što spremniji 

ukrcali u konjunkturu kad ona nastupi. Dotad 

moramo ulagati u održavanje postojećeg stanja, bez 

obzira na to što SMS ima tridesetak pripremljenih 

proizvoda. Za njihov izlazak na tržište treba pričekati 

dolazak optimalnog trenutka”, kaže Mladinić. 

Već sam početak Mladinićeva bavljenja privatnim 

biznisom bio je nesvakidašnji. Do 1985. imao 

je za one prilike sasvim solidan posao u državnoj 

tvrtki. “Shvatio sam kako radeći taj posao na pošten 


PORTRET 

način ne mogu ostvariti svoje osnovne 

životne ciljeve i zato sam dao otkaz”, otkriva 

nam, “Međutim, nisam odmah, 

poput većine privatnih poduzetnika, 

počeo razvijati privatni posao, već sam 

dovoljno dugo vrijeme proveo doslovno 

na ulici kako bih sam sebe uvjerio da jednostavno 

nemam drugog izbora.” 

najzahvalnije domaće tržište jer njegovi 

stanovnici lakše prihvaćaju nova saznanja 

i nove proizvode: “U Zagrebu je puno 

lakše održati prezentaciju nekog proizvoda 

i nakon te prezentacije očekivati 

učinke nego, primjerice, u Dalmaciji. U 

Dalmaciji se teško prihvaćaju promjene i 

nova saznanja.” 

Mladinić smatra da je visoka cijena 

jedan od bitnih faktora koji utječu 

na malu potrošnju maslinovog ulja u 

Hrvatskoj, ali drži da je tržišna politika 

prema maslinovom ulju potpuno 

pogrešna: “Poticaji se moraju usmjeravati 

u razvoj proizvoda od kojih će seljaci 

dobro živjeti, a ne njima u pravi plan 

stavljati socijalni status seljaka i tako 

stavljati proizvodnju u drugi plan. To 

je razlog zašto imamo velike poticaje u 

maslinarstvu, možda najveće u Europi, a 

Sivo tržište ima 70-postotni udjel u prometu maslinovog 

ulja i zato mu je cijena tako visoka, smatra Mladinić 

S takvim Mladinićevim potezom 

nisu se slagali ni njegovi najbolji prijatelji 

niti rodbina, jedinu potporu imao je u 

supruzi. Nakon vremena provedenog 

u razmišljanju i bez posla, Mladinić se 

počeo baviti autoprijevozništvom, da bi 

četiri godine potom s partnerom započeo 

soljenje plave morske ribe i registrirao 

tvrtku. To je bio početak nastanka jedne 

od najprepoznatljivijih hrvatskih tvrtki u 

novije vrijeme, splitskog SMS-a. 

Odluke ponekad donosi u konsenzusu 

s menadžerima, ponekad na temelju 

intuicije, pa i mimo svih očekivanja. Smatra 

da se i dan-danas, slično kao i 1985. 

kada je otišao na ulicu, mogu donositi 

odluke na temelju osjećaja, samo što treba 

imati više informacija i više hrabrosti 

donijeti odluku koja se drugima ne sviđa. 

S partnerom se koncepcijski razišao 1993. 

godine. Mladinić je bio skloniji razvijanju 

proizvodnje, a njegov partner trgovini 

koja je u to vrijeme bila veliki hit. Već 

1994. nastala je nova paleta proizvoda. 

Radilo se o slanoj ribi s umacima i preljevima. 

“Ta epizoda je kratko trajala jer 

smo koristili hladnjače-skladišta Dalme, 

ondašnje najveće regionalne trgovačke 

tvrtke. Radnici Dalme uskoro su stupili 

u štrajk koji je trajao godinu i pol. Kako 

nismo mogli doći do svojih proizvoda, 

izgubili smo tržište. Da bismo nastavili 

poslovanje, okrenuli smo proizvodima 

od maslina i maslinovom ulju. Razvijanje 

tih proizvoda traje do danas. Uz 

to smo razvijali proizvodnju džemova i 

marmelada”, priča Mladinić. 

Viziju razvoja SMS-a Mladinić je 

temeljio na razvijanju proizvoda s dodanom 

vrijednošću. 

Optimizam temelji na činjenici 

da je tržište takvih proizvoda još uvijek 

u začetku: “Doći će vrijeme kada će 

potrošači tražiti ciljane proizvode. Tko 

bude uporan i prepozna potrebe takvih 

potrošača, a pogotovo onaj koji u svojim 

proizvodima bude imao nadomjestke 

namijenjene ublažavanju određenih 

zdravstvenih tegoba, mogao bi profitirati. 

S tim ciljem smo i napravili istraživačkorazvojni 

centar koji se bavi istraživanjima 

iz područja prehrane. Trebat će nam 

dosta vremena i novca kako bi taj projekt 

stao na noge, ali smatram da će to 

dugoročno biti vrlo isplativ posao.” 

Prema Mladinićevu mišljenju, šanse 

hrvatskih proizvođača umanjuju se borbom 

u tzv. širokoj konkurenciji. “Zaostajemo 

ponajviše zato što nemamo jasne 

strategije razvoja gospodarstva i poljoprivrede. 

Državnim poticajima rješava se 

socijalna politika na selu, umjesto da se 

te seoske proizvođače pripremi za tržište. 

Pogotovo se u maslinarstvu posljednjih 

godina izgubio korak”, kaže Mladinić, 

prema čijoj procjeni sivo tržište ima 

70-postotni udjel u ukupnom prometu 

maslinovog ulja. “Naporima stručnjaka i 

ozbiljnih gospodarstvenika ipak se postiglo 

to da se sve više pozornosti poklanja 

načinu skladištenja maslinovog ulja i 

prerade ploda masline. Napušteno je 

dugogodišnje vjerovanje da je maslinovo 

ulje poput vina, kvalitetnije kada duže 

odležava. Upravo suprotno, najkvalitetnije 

je mlado ulje. Ako se čuva u lošim 

uvjetima, brže gubi kvalitetu”, kaže 

Mladinić. 

Iako je kod nas potrošnja maslinovog 

ulja najveća uz obalu, Mladinić tvrdi 

da je za ozbiljne proizvođače Zagreb 

prihode od te djelatnosti među najmanjima 

u Europi.” 

Ulaskom u EU hrvatskim maslinarima 

i proizvođačima maslinovog ulja 

drastično će se smanjiti poticaji, a prema 

Mladinićevoj procjeni, državni proračun 

godišnje gubi otprilike 25 milijuna kuna 

na račun nenaplaćenog PDV-a zbog prometa 

maslinovog ulja na crno. “Promašaj 

je poticaje davati ljudima koji maslinovo 

ulje proizvode za osobnu potrošnju. Apsurd 

je da poticaje dobivaju oni čije ulje 

ne završava na tržištu. Usto, nismo razvili 

naviku i obvezu proizvođača da analiziraju 

ulje koje plasiraju na tržište. Analizama 

u našem laboratoriju još uvijek 

nalazimo ulja loše kvalitete. Pri tome ne 

mislim na tek prerađeno mlado ulje koje 

je u pravilu odlične kvalitete. Ni u kvaliteti 

maslinovog ulja u pakovanjama kod nas 

se nije napredovalo kako smo očekivali. 

Ne trebaju nas zavaravati pojedini mali 

proizvođači koji osvajaju nagrade zato 

što imaju zaista simbolične količine. 


portret 

‘U politiku se ne razumijem’ 

Iako su mu neke ankete davale realne izglede za odličan rezultat na lokalnim izborima, 

Mladinić odbacuje mogućnost bavljenja politikom: “Volim ovo što radim. Volim razvoj i 

stvaranje. Uvijek imam dugoročne ciljeve.” 

Kaže da se u politiku ne razumije, ona mu se ne sviđa i ne treba mu za ostvarenje ciljeva 

koje je zacrtao. Smatra, međutim, da ima puno pravo reći kako je Hrvatska na velikoj 

prekretnici u ovom trenutku. “Možemo početi ispočetka, a možemo ovako nastaviti 

dalje, pa dok ide. Jako bih želio da u idućih 20 godina smognemo snage krenuti novim 

putem, počevši od djece u vrtićima s ciljem obrazovanja kreativnih ljudi koji mogu povući 

Hrvatsku naprijed, zato što imamo resurse na kojima bi nam mogla pozavidjeti i Švicarska. 

Danas smo na margini Europe. Naši poduzetnici, pogotovo proizvođači, još uvijek saniraju 

posljedice nastale u doba trgovačkih neplaćanja, kada su bili primorani uzimati nepovoljne 

kredite”, kaže Srđan Mladinić. 

Foto Jadran Babić / Cropix 

Kako bi se postigao red na tržištu, a time 

i kvaliteta, treba napustiti običaj da maslinar 

mora biti i proizvođač maslinovog 

ulja. Većina proizvođača jabuka ne proizvodi 

sok, ribari ne prerađuju ribu nego 

im je otkupljuje tvornica, proizvođači 

pšenice ne moraju biti mlinari. Zašto 

na maslinarstvo ne primijeniti Zakon 

o vinu, kojim se regulira točna količina 

vina koju vinar može ostaviti za osobnu 

potrošnju. Na sve ostalo plaća porez. Da 

bi bilo više reda, uzgojem maslina treba 

se baviti jedna osoba, preradom druga, a 

tržištem treća”, naglašava Mladinić. 

Usprkos svemu, Mladinić smatra da 

je teško objasniti zašto je cijena hrvatskog 

maslinovog ulja visoka. “Nema logičnog 

razloga za tako veliku cijenu. Kod nas 

svatko ima pravo reći da je njegovo ulje 

najbolje na svijetu, a da to ničim čvrstim 

ne dokazuje. Problem je u tome što takvi 

proizvođači imaju i kupce za takva ulja. 

Ti kupci ni na koji način ne mogu znati 

što zapravo kupuju. Analize u našem 

istraživačkom laboratoriju pokazale su u 

dosta slučajeva pogubne rezultate. Bilo je 

takvih mješavina koje bi trebalo ukloniti s 

tržišta, a bilo je i odličnih ulja. Kad bismo 

eliminirali sivo tržište, možda bi i cijene 

našeg ulja bile prihvatljivije“, objašnjava 

vlasnik SMS-a. 

Analizirajući kvalitetu našeg ulja 

Mladinić je došao do saznanja da Hrvatska, 

poput Grčke, Španjolske i Italije, ima 

određene količine jako lošeg, ali i jako dobrog 

maslinovog ulja. Možemo se mjeriti 

i s najboljima, ali nažalost i s najlošijima. 

“Zato bih volio da kod nas, osim našeg, 

postoji još nekoliko ovlaštenih laboratorija. 

Prehrambeno razvojni centar SMSa, 

u sklopu kojeg imamo laboratorij za 

analizu maslinovog ulja, osnovao sam 

zato što mi je nekoliko puta bilo vraćeno 

ulje namijenjeno izvozu pod izlikom da 

ne odgovara kvaliteti. Mada sam znao da 

to ulje zadovoljava sve parametre, što se 

naknadno i potvrdilo, ono je bilo vraćeno 

‘Državni proračun godišnje gubi oko 

25 milijuna kuna zbog prometa 

maslinovog ulja na crno.’ 

jer nismo mogli podastrijeti nikakav 

dokaz, budući da hrvatski laboratoriji 

nisu imali sve potrebne certifikate koji 

su se priznavali vani. To je pravi razlog 

zašto smo osnovali laboratorij, a ne, kako 

se ponekad tvrdi, da bismo eliminirali 

konkurenciju”, ističe Mladinić. 

U rezultate analiza ovog laboratorija, 

kaže, ne treba sumnjati, jer SMS Prehrambeno 

razvojni centar mora svake godine 

polagati ispit pred Međunarodnom 

agencijom za maslinovo ulje kako bi potvrdio 

certifikat. 

SMS je napravio niz predradnji za 

izlazak na nova tržišta, no trenutku 

kada su na njih trebali izići sa svojim 

proizvodima, ta tržišta su upala u krizu. 

Tako do kraja ove godine zasigurno neće 

započeti prodaju proizvoda na tržištima 

država nastalih raspadom SSSR-a. 

U tijeku je redizajniranje palete 

proizvoda nastalih na bazi češnjaka, koji 

imaju dosta uspjeha na nekim tržištima. 

“Zadovoljni smo plasmanom na Bliskom 

istoku koji nam je od prošle godine novo 

tržište. Osnovali smo tvrtku u Omanu 

jer se radi o jedinoj državi u tom dijelu 

svijeta u kojoj stranci mogu biti većinski 

vlasnici. To je tržište karakteristično jer 

se radi o tržištu jeftinih proizvoda. Proizvodi 

se malo ili nimalo oporezuju”, kaže 

Mladinić. 

Značajnu ulogu u poslovanju SMS-a 

ima Podravka, koja distribuira proizvode 

na domaćem tržištu i tržištima na kojima 

je zastupljena. Mladinić je zadovoljan i 

puno nade polaže u to partnerstvo. 

* Jozo Vrdoljak novinar je Privrednog vjesnika 


pokretači 

Samouka 

hrvatska 

elita 

Stjecajem okolnosti 

sami su ostali 

bez formalnog 

obrazovanja, ali ih 

to nije zaustavilo 

u poslovnim 

pothvatima. Unatoč 

vlastitom neupitnom 

uspjehu, svojim 

su potomcima 

namijenili 

akademsku 

budućnost 

/ Sanja Romić 

Oni su motori s ljudskim likom, vizionari, ovisnici 

o adrenalinu, uporni trudbenici, nedodirljivi 

i obični… Ili barem ponešto od toga. No, jedno je 

sigurno: hrvatski self-made milijunaši kao što su 

Juroslav Buljubašić, vlasnik SMS-a Srđan Mladinić, 

Zdravko Pevec, Miroslav Jeličić-Purko ili Goran 

Štrok i Emil Tedeschi, i unatoč solidnoj fizičkoj formi 

vrlo su “teški momci”. I više no valjan dokaz tezi da 

samouki biznismeni ne rastu isključivo na zapadu. 

Pa opet, i kao takvi - ponekad nesolidno ili barem 

manje formalno obrazovani, uspješni hrvatski 

biznismeni zasad prilično dobro podnose udarce 

globalne recesijske pošasti. Prema podacima kojima 

raspolaže Fina to se ne može reći za svakoga: u prva 

tri mjeseca 2009. u odnosu na isto razdoblje lani, bruto 

dobit hrvatskih gospodarstvenika pala je za 51,8 

posto, na 4,8 milijardi kuna. Neto dobit smanjena je 

za 30,2 posto. 

Ta “zbirna” istina prilično je surova. Vrijednost 

imovine hrvatskih milijunaša dostigla je svojevrsni 

vrhunac 2007., znatno je pala već 2008., a još više 


2 

1 

3 

Foto Tom Dubravec, Darko Tomas / Globus , Nina Djurdjevic / Cropix 

2009. Pad indeksa Zagrebačke burze, koji 

se kreće između 40 i 50 posto, nije u tom 

pogledu nimalo ohrabrujući znak: riječ je o 

dosta alarmantnih 30-40 posto za tvrtke, a za 

nekretnine i do 10 posto, s time da se do kraja 

godine očekuje pad od još barem 10 posto. 

Stoga će biti zanimljivo pratiti dugotrajnost 

optimizma koji se dao naslutiti još na početku 

globalne krize u glasu utemeljitelja Aureus 

Investa, Splićanina Miroslava Jeličića Purka 

koji je dosta hrabro ustvrdio kako “krize brzo 

dođu i prođu”. Vrijeme će pokazati i kolika je 

dubina “poučka” jednog drugog hrvatskog 

milijunaša, Juroslava Buljubašića koji smatra 

da ova kriza nije teška kao ona 1990-ih, kada 

su naši poduzetnici naglo zakoračili iz socijalizma 

u kapitalizam koji se k tomu poklopio s 

ratom. Ako globalna depresija uskoro posustane, 

možda Zdravko Pevec više neće morati 

demantirati sve glasnije glasine o tome kako njegovu 

tvrtku preuzima njemački OBI jer bi inače otišla na 

bubanj. U tako promjenjivom poslovnom svijetu, koji 

će možda već za koji mjesec i u nas doživjeti novu 

renesansu, postoje međutim i neke konstante. Tako, 

neovisno o konkretnim iznosima njihova bogatstva, 

priče “ozbiljnih” bogataša koji za to takoreći nisu 

imali prirodne pretpostavke, teško da mogu ostaviti 

mlak dojam. 

3.Iako kaže da je život najveća 

škola, ZDRAVKO PEVEC je 

pobornik obrazovanja. Prvi snop 

žita obradio je uz pomoć male 

žetelice koju su mu poklonili 

roditelji samo da ne bi dalje išao 

u školu 

4. Miroslav Jeličić Purko prvu 

je zaradu ostvario radeći cijelo 

ljeto za jedan par traperica. I 

danas živi u kući u kojoj se rodio. 

Prestane li biti milijunaš, kani 

loviti ribu 

4 

1. Prvi milijun maraka Juroslav 

Buljubašić zaradio je s 

partnerima 1989. na telefaksima 

i uređajima za satelitsku 

televiziju koje su plasirali na 

području Jugoslavije 

2. Nesvršeni pravnik Goran 

Štrok, koji je u životu 

posjedovao 250 automobila, 

šest aviona i 25 brodova, 

priznaje da ga i u poslu 

zapravo pokreće rizik: ‘Novac 

je instrument koji vam može 

pomoći, on dođe i prođe’ 


pokretači 

Godine 2005. težio je oko 32 

milijua eura, iduće godine 11 

milijuna eura više, 2007. dogurao 

je do vrlo lijepe cifre od 

49 milijuna eura, a trenutno 

nema pojma kolikim bogatstvom, 

utjelovljenim u brojnim 

tvrtkama, zapravo raspolaže. 

Juroslav Buljubašić, bliski prijatelj 

bivšeg premijera Sanadera 

i utemeljitelj prvog hrvatskog squash 

kluba, dosad je ulagao u Veliku Britaniju, 

Čile, Bugarsku, BiH, SR Jugoslaviju, Crnu 

Goru, Makedoniju, Maltu i mnoga druga 

mjesta na kugli zemaljskoj, od kojih je, kako 

kaže, najviše vezan uz Maltu. 

Juroslav Buljubašić 

Poduzetnik ‘u 

“Početnik sam, mater je bila 

domaćica, otac šofer. Oboje radnici. 

Kako je otac radio u Pošti, san mu je 

bio da se i ja tamo jednog dana zaposlim, 

pa sam najprije radio na montaži 

telefonskih centrala”, kaže jedan od 

najuspješnijih hrvatskih biznismena 

vlaških korijena, vlasnik, među ostalim, 

Split Toursa, ulagač u nekretnine i koncesionar 

trajektne linije prema Braču. 

Sam za sebe ležernim tonom kaže da je 

samo poduzetnik u mirovini: “Odmor 

mi je toliko bitan da nisam ni član uprave 

već samo dioničar. Privatno sam 

inače krenuo 1983. Nas par kolega 

izašlo je iz Pošte, osnovalo obrt i počelo 

montirati telefonske centrale razbijajući 

monopol u tadašnjoj Jugoslaviji. Prvi su 


miru’ 

Foto Tom Dubravec / Globus 

nam klijenti bili razna poduzeća po Dalmaciji 

i hotelske kuće, a budući da smo 

radili za 50 posto manju cijenu u vrijeme 

kada nije bilo konkurencije, relativno 

nam je dobro krenulo”, govori o svojim 

poduzetničkim počecima Buljubašić. 

“Sve do devedesetih naša su djelatnost 

bile telefonske centrale, satelitski 

sustavi u hotelskim kućama, prvi telefaks, 

a kasnije smo širili djelatnost na 

splitski škver, gdje smo radili velike 

brodove za krstarenja u Skandinaviji 

(telekomunikacije i elektroniku). U 

Splitu smo osnovali tvrtku koja se bavi 

kabelskim sustavima. Ona je poslije prerasla 

iz obrta u organizaciju udruženog 

rada, pa smo 1986. osnovali SOUR SEM, 

prvi na prostoru Hrvatske i među prvima 

u Jugoslaviji”, prisjeća se najbogatiji 

Dalmatinac, svojedobno i poduzetnik 

s političkim ambicijama koji je, među 

ostalim, vlasnik desetak tvrtki, redoviti 

ulagač u nekretnine i strane investicijske 

fondove, no svoje je “kopačke” objesio o 

klin prije četiri godine. U privatni biznis 

kreće kada uviđa da njegova plaća od 

tadašnjih (1983.) 1000 maraka nije dovoljna 

za ratu stambenog kredita, već za 

podstanarstvo. 

Iako se nakon završene srednje 

tehničke škole (smjer telekomunikacije) 

kralj splitskog poslovnog miljea planirao 

školovati dalje pa je upisao višu školu u 

Sarajevu, uplovljavanje u privatni biznis 

osujetilo je taj plan. “Živim u Splitu, kupujem 

svugdje, stalno putujem”, kaže danas 

konzul Čilea, koji godišnje provodi 

tri do četiri mjeseca ploveći Mediteranom 

na svojoj jahti Sea Gull, usidrenoj 

na Malti. Smatra da je bogatstvo znati 

što želiš, kada stati i naći zadovoljstvo 

u poslu. Kada bi prestao biti milijunaš, 

Buljubašić bi najvjerojatnije našao neki 

posao da bi mogao normalno živjeti: 

“Privlače me putovanja. Prije smo spajali 

putovanja s poslom, a sada putujemo 

za gušt po svijetu koji uvijek ima dobrih 

ljudi i restorana. Ne treba čovjeku 

puno… Ne može se reći da novac u 

startu nije pokretač, no kasnije on dođe 

na drugo mjesto”, mantra splitski tajkun, 

kojeg većina poznaje pod nadimkom 

Buljo. 


Goran Štrok 

Moć adrenalina 

Povratak Gorana Štroka u Hrvatsku početkom 

1990., nakon prodaje tvrtki i ureda koje je imao 

po svijetu zajedno s prijateljima i poslovnim 

partnerima Derekom Marklandom i Lesleyjem 

Merszeijem, može 

se opisati kao želja 

zrelog poslovnjaka da 

u ozbiljnim godinama 

napravi nešto i kod kuće. 

“Hoteli i turizam bili su za mene 

pravi izazov. Počeo sam s hotelom Bonavia 

1994. godine, u vrijeme kad su 

svi, uključujući i moju obitelj, mislili 

da je to prerano i strateški krivo”, kaže 

predsjednik i utemeljitelj GS Hotels & 

Resorts, kompanije koja objedinjuje 

Wren’s Hotels i Jadranske luksuzne ho- 


pokretači 

Foto arhiva Globusa 

tele (Excelsior, Bellevue, Kompas, Dubrovnik 

Palace, itd.), tajkun s rijetko 

razvijenim osjećajem za lijepo i skupo 

Goran Štrok. 

Legendarni automobilistički as danas 

tvrdi kako nikada nije očekivao da 

će od automobilizma “moći živjeti”, a 

sklon je i reći kako se biznisu okrenuo 

isključivo zato da bi mogao prehranjivati 

obitelj: “Samopouzdanja u prodaji 

i marketingu, vrlo korisnih osobina 

za taj posao, nikada mi nije manjkalo. 

Nakon što sam odlučio napustiti 

automobilistički sport, redovito sam 

pisao o njemu za neke od tada najpoznatijih 

jugoslavenskih i svjetskih 

novinskih redakcija, te radio kao savjetnik 

i stručnjak za probne vožnje 

novih modela u autoindustriji. Imao 

sam 25-26 godina kada sam počeo raditi 

u ‘Velebitu’, jednom od uspješnijih 

državnih trgovačkih društava u bivšoj 

Jugoslaviji”, prisjeća se svoje poslovne 

inicijacije Štrok. Bila je to prodaja motornih 

ulja, masti za spuštanje brodova 

u more te ljepila za etikete. 

“Uskoro sam počeo surađivati s 

kompanijama Bernard Harper’s Acoustic 

Chemicals i Dayton Chemical Services, 

nakon čega je vrlo brzo stigao i 

poziv za rad u Velikoj Britaniji u koju 

sam se s obitelji preselio 1976. Najprije 

sam tamo radio kao neovisni savjetnik 

tvrtkama za izgradnju poslovnih 

postrojenja Davy McKee. 

To je tada bila najveća inženjering 

kompanija u Europi s 15.000 inženjera, 

čiji je managing direktor bio Derek 

Markland, moj partner i prijatelji idućih 

20 godina”, kaže taj više hrvatski nego 

otočki biznismen, koji je počeo studirati 

na Pravnom fakultetu Sveučilišta u 

Zagrebu, koji, kako kaže, zbog urođene 

nestrpljivosti nije završio. Požalio jest: 

“Žao mi je što tada nisam bio uporniji, 

ali kako sam rano počeo zarađivati i 

brinuti se za obitelj, mislio sam da za 

fakultet uvijek imam vremena. No, 

znam da sam dokazao najprije sebi, 

svom ocu i, konačno, svojem okruženju, 

da u životu mogu napraviti nešto potpuno 

sam, jer su mi kao sinu generala znali 

predbacivati da mi u svemu otac puno 

pomaže i da bih bez njegove pomoći 

bio nigdje. I tako je ustvari počelo to s 

autoutrkama... “, govori temperamentni 

Štrok, koji je svoj prvi milijun zaradio 

kad je s njemačkom tvrtkom Thyssen 

u Indoneziji prodao dva petrokemijska 

postrojenja vrijedna milijardu i 600 milijuna 

eura, i to preko sinova tadašnjeg 

indonezijskog predsjednika Suharta. 

Čovjek koji je u životu posjedovao, 

među inim, 250 automobila, šest aviona 

(dva elisna zrakoplova, Cessna Citation 

S II, Learjet 31 “Little Naughty”, Learjet 

60 “Big Naughty”), 25 brodova i kolekciju 

od 26 satova, u razdoblju od 2004. do 

2008. ostvario je ukupne prihode od 135 

milijuna eura. Trenutačna knjigovodstvena 

vrijednost njegovih kompanija je 

250 milijuna eura (od čega treba odbiti 

i pozamašan broj kredita koje je podigao 

za svoje hotele), a u 2007., godini 

opće poslovne uspješnosti, njegovo se 

bogatstvo procjenjivalo na 47 milijuna 

eura. Zvuči kao film? Je li baš uvijek bilo 

tako? 

“U dosta kritičnih momenata 

možda sam najteže podnosio probleme 

oko Bellevuea i korupcijske afere 

‘pet zvjezdica’. To je trajalo šest-sedam 

mjeseci i nije to bio nimalo lak period 

ni za mene i suprugu Renatu, niti za 

moj najuži tim. No, ni jednoga trenutka 

nisam dvojio kako postupiti. Istina jest 

da je Bellevue izgubio više od pet milijuna 

eura prihoda, i mnogi su me tada 

pitali zašto nisam platio i da bi sve bilo u 

redu, ali za mene je to gubitnički pristup 

životu. 

Korupcija je najnegativnija društvena 

pojava i ne treba joj podilaziti, 

iako je to lakši put. Nevjerojatan je 

osjećaj kad ugledate prve goste kako 

ulaze u hotel, naručuju svoje piće na 

baru. Taj osjećaj je nemjerljiv novcem. 

Nije mi novac u životu cilj. On je instrument 

koji vam može pomoći, on dođe i 

prođe. Moram biti iskren i priznati kako 

me ustvari pokreće i rizik koji je sastavni 

dio mog posla”, govori radoholičar 

Štrok, čiji radni dan u prosjeku ima 

14 sati. Shopping ga naprosto nikada 

nije veselio - ne računajući aute, koji su 

podsjetnik na mladost, brzine i akcije 

koje bude adrenalin… 


48 F o r b e S rujan 2009 

Miroslav Jeličić Purko 

Misliti suprotno 

od većine

pokretači 

Zznakovit je primjer jednog financijski pismenog 

hrvatskog “maga”: svoju prvu zaradu ostvario je 

radeći cijelo ljeto samo za par traperica. Miroslav 

Jeličić Purko ni danas 

ne staje. Radi i do12 sati 

dnevno. Posljednjih je 

dana toliko neuhvatljiv da 

se čovjek doista pita ima li 

uopće vremena za sebe. 

Foto Nikola Vilić / Cropix 

“Moj prvi posao, u dobi od 16 godina, 

bio je težak fizički posao preko 

student-servisa, a zarada je zbog 

posljedica inflacije bila dovoljna jedino 

za par traperica. To neugodno iskustvo 

potaknulo me da s ušteđevinom od 

nekoliko desetaka tisuća maraka 1993. 

s partnerom pokrenem tvrtku u kojoj 

sam bio i direktor i radnik. Dalje sam 

radio i štedio, da bi 2000. prodao tvrtku 

i otišao u neizvjesnost koja se zove 

burza.” Hrabro za nekoga tko je imao 

stalne prihode, reći će i sam. 

Usto, ni komentari nisu bili baš 

lijepi, a Purku su mnogi predviđali 

propast. Pa ipak, 2001. i njemu se dogodio 

prvi milijun: “Ranije mislite da ćete 

ostvariti san, a kad ga realizirate, vidite 

da možete riješiti jedva stambeno pitanje 

i da opet krećete ispočetka”, kaže 

hrvatski tajkun koji nema sedmi stupanj, 

no bio je vrlo dobar učenik i često 

osvajao visoka mjesta iz matematike na 

republičkim i državnim natjecanjima. 

Ništa manje važno, Purko je potpuni 

početnik u svijetu burzi (otac mu je bio 

radnik u Ini, a majka zaposlena samo 

do rođenja starije sestre). Danas je stopostotni 

vlasnik u tvrtki Winter d. o. o. i 

partner u Aureus Investu s Kristijanom 

Floričićem u 50-postotnom iznosu. 

Obje tvrtke su društva s ograničenom 

odgovornošću i ne kotiraju na burzi, 

pa točna tržišna vrijednost, koja prema 

gruboj procjeni iznosi nekoliko 

desetaka milijuna kuna, nije poznata. 

Posjeduje do pet posto kapitala u više 

kompanija i vlasnik je hotela “Blanka” 

na Vlašiću, čije se otvorenje planira za 

kraj godine. Knjigovodstvena vrijednost 

kompanija u kojima je vlasnik ili 

suvlasnik iznosi oko 50 milijuna kuna, 

prihodi oko 80 milijuna kuna, a dobit je 

oko 47 milijuna. 

“Motor mi je želja za znanjem, iskustvom 

i usavršavanjem. Novac je posljedica. 

Inspiraciju nalazim u mogućnosti stvaranja 

imovine razmišljajući suprotno 

od većine”, zaključuje ovaj Splićanin koji 

i danas živi u obnovljenoj obiteljskoj 

kući u kojoj je rođen. Kaže da vrlo rijetko 

ide u shopping, a kada ode, obavi 

kupovinu za nekoliko mjeseci. Prestane 

li biti milijunaš, kani loviti ribu. 


Zdravko Pevec 

Slast pobjede 

J“Ja sam apsolutni početnik. Neki su mi rekli kako 

znaju jednog jedinog čovjeka koji je proveo iz 

teorije u praksu ono što su naučili na fakultetu 

ekonomije, a da to nikada nije učio”, kaže 

Zdravko Pevec. Na svojoj 

prvoj sadnji, proizvodnji 

paprike na sto jutara zemlje 

1990., kada još nije imao 

tvrtku, zaradio je dotad 

rekordnih 50.000 eura. 

Danas se, kaže, ne srami priznati da 

mu je umjesto nekih uobičajenih poticaja 

za rad - novca ili možda mogućnosti 

izbora koje posjedovanje materijalnog 

bogatstva sa sobom nosi - najjači motor 

u radu bilo (i ostalo) dobro staro dokazivanje: 

“Ja sam više novca u džepu imao 

1980. nego danas, ili jednako onda kao 


pokretači 

Foto Darko Tomas / Globus 

i danas. Kada sam 1976. došao iz vojske, 

dobio sam od roditelja novi stojadin. 

BMW 520 vozim od 1980., a tada ga 

u mojoj županiji i gradu nije bilo, iako 

možda u Zagrebu jest. Što se tiče novca, 

nikada nisam oskudijevao. Inače sam 

uvijek bio malo sputavan pa sam ušao 

u sukob. To je zapravo dokazivanje da 

čovjek nešto vrijedi, da može stvoriti 

nešto materijalno. Da mogu druge 

učiniti sretnima i zadovoljnima, bila mi 

je inspiracija do jučer. Danas, u ovo izazovno 

krizno vrijeme, to je da isplovim 

kao pobjednik.” 

“Kukuruz, pšenica, šećerna repa 

i gladiole - nisam se oko toga naradio, 

već sam uživao!”, samouvjereno 

dodaje bjelovarski tajkun, čije je bogatstvo 

najviše poraslo u razdoblju između 

2005. i 2007. kada je tvrtki Pevec procijenjen 

skok sa oko 36 na 45 milijuna 

eura (na kraju 2007. ukupan promet 

Peveca bio je 400 milijuna eura). Ističe 

kako je način i razlog da se upiše u školu 

pronašao sam, jer su roditelji za njega 

imali posve druge planove: “Kao jedinci 

roditelja koji su i sami bili jedinci, na 

selu su imali tri imanja. Obrađivao sam 

zemlju, a onda sam se ipak želio izdvojiti 

pa sam upisao tehničku školu. Uz školu 

sam radio i poljoprivredu, te se potom 

zaposlio u ‘Tomi Vinkoviću’. Ondje sam 

radio osam sati, a preostalih osam ili 12 

sati na poljoprivredi, popodne i noću. 

Tada sam se upoznao i sa suprugom 

Višnjom, koja je živjela u Njemačkoj i 

nije se htjela udati za seljaka. To je bio 

glavni razlog da možda budem i buduće 

gradsko dijete…” 

Povratak u Hrvatsku, pa nastavak 

školovanja, pa posao u Bjelovarskom 

vrtu. Izlaz iz krizne 1989. i 1990. 

supružnici Pevec ubrzo nalaze u registriranju 

vlastitog poduzeća: “Da, to je 

ona naša kancelarija od devet kvadrata 

i 100 jutara zemlje, u kojoj smo imali 

dvoje zaposlenih i prvu trgovinu 

rezervnih dijelova za poljoprivredne 

strojeve. Nakon toga otvorili smo još 

tri u Bjelovaru, pa centre u Sesvetama, 

Splitu, Zadru, Osijeku, Koprivnici, Zagrebu, 

te se proširili i na regiju. Kada se 

na samom početku Višnja u Bjelovarskom 

vrtu upoznala s nekim Nijemcima 

porijeklom iz ovih krajeva, dobili smo 

proizvodnju paprike za njemačko tržište. 

To su bile devedesete, Markovićevo vrijeme 

kada je divljao tečaj, i ono što smo 

proizvodili za njemačko tržište, plasirali 

smo na domaće po fenomenalnoj cijeni. 

Pa ipak, i tada kad sam to proizveo - 

muka. Gledaš u nebo hoće li biti sunca, 

kiše… Kada sam dolazeći na veletržnicu 

Žitnjak shvatio da su veletrgovci preprodavali 

moj rad i lijepo zarađivali, 

nešto se presjeklo u mojoj glavi. Rekao 

sam: ‘Ako znam proizvesti, valjda znam 

i trgovati’ i to je bila odluka da idem u 

trgovinu”, objašnjava danas vlasnik Pevec 

grupe čiji su konsolidirani prihodi 

od 14 prodajnih centara u Hrvatskoj, 

500 vozila, tvrtke Pevec proizvodnja, 

đurđevačkog hotela Picok i tvrtke Instalotehna, 

kao i ostalih tvrtki u njegovom 

vlasništvu u Hrvatskoj i izvan nje, prošle 

godine iznosili 3,3 milijarde kuna (23 

posto više nego 2007.). 

Šuška se da Pevec nije u stanju 

podmiriti sve obveze prema svojim 

poslovnim partnerima, što on 

sam prilično staloženo demantira. 

Bjelovarčanin kojeg je oduvijek prvenstveno 

zanimala poslovna ekspanzija po 

regiji, ne skriva da je zapravo pobornik 

obrazovanja: “O fakultetu nisam nikada 

razmišljao. Bio sam drugo dijete, 

roditelji nisu ni pomišljali da me školuju. 

Šlokovala se moja starija sestra, a meni 

se to financijski nije moglo omogućiti. 

Moj sin sada završava fakultet i ide na 

postdiplomski iz ekonomije, premda 

mu to ne bi uopće trebalo. Svi kažu ‘pa 

ne treba ti’, a onda na kraju zaključuju 

nešto drugo: zapravo se tako družiš s ljudima 

i usavršiš ono što učiš, a učiš i radiš 

kroz život koji je najveća škola. Završio 

sam višu strojarsku školu, znači mi to 

nešto u životu, ali evo, potpuno sam se 

opredijelio: bio sam u proizvodnji, a iz 

toga sam otišao u trgovinu”, zaključuje 

Zdravko Pevec, koji je, kao pravi dječak 

sa sela, svoj prvi snop žita obradio uz 

pomoć male žetelice koju je dobio na 

dar od roditelja - kako ističe, samo zato 

da ne bi dalje išao u školu. 


pokretači 

Tko god se prihvati dizajniranja 

traktora, mora imati na umu 

“mjesto za babu”. Bez toga jednostavno 

ne ide. To je tek jedan od 

naputaka kojih su se pridržavali 

Tomislav Jelić i Tomislav Kraljević crtajući 

Tuber 40, mali traktor labinskog proizvođača 

Labinprogresa TPS u vlasništvu slovenskog 

Cimosa. U tom procesu žarile su se telefonske 

linije na relaciji Zagreb - Labin. Oko svakog i 

najmanjeg dijela Tubera 40 dizajneri su raspravljali 

s inženjerima u tvornici. “Centimetar lijevo, 

centimetar desno, pola gore, dva dolje”, a 

onda opet ispočetka nakon trodimenzionalne 

projekcije zamišljenog traktora. 

Jelić i Kraljević u Hrvatskoj su ugrožena 

vrsta. Bave se industrijskim dizajnom, zanemarenom 

strukom koja odumire jer nema dovoljno 

industrijske proizvodnje koja bi tražila 

industrijske dizajnere. Zato obojica imaju 

drugi posao od kojeg zapravo žive. Jelić je od 

‘Mali zeleni’ 

zarasli u 

korov krize 

Da je lansiran samo godinu dana ranije, 

povrtnjaci mu ne bi odoljeli. Ima čak i 

‘mjesto za babu’. No recesija je malom 

traktoru iz Labina prilično pomrsila 

planove / Dragana Radusinović 

Tomislav Jelić i 

Tomislav Kraljević 

primili su niz priznanja 

za dizajn Tubera 40. 

Labinprogresov mali 

traktor dobio je lani i 

prvu nagradu Mreže 

za razvoj i kreativnost 

- Mrak Zagreb kao 

najbolji kreativni i 

inovativni proizvod 


“devet do pet” zaposlenik Grawe osiguranja, 

a Kraljević suvlasnik grafičkog studija Bestias 

(lat. zvijeri). “Mjesto za babu” na traktoru 

zapravo ne postoji. To je protuzakonita 

kategorija, ali je nijedan oprezni proizvođač 

neće zanemariti: zbog sigurnosti, blatobrani 

moraju biti dovoljno čvrsti da mogu izdržati 

“suvozača” jer seljaci često na traktoru u polje 

voze svoje supruge, iako ne bi smjeli. 

Foto Boris Štajduhar, Srećko Niketić / Cropix 

Priča o Tuberu 40, malom traktoru 

namijenjenom ratarstvu i voćarstvu na malim 

površinama, jedna je od rijetkih domaćih 

priča o inovativnom proizvodu, domaćoj 

proizvodnji, pogođenom tržištu i izvoznom 

potencijalu. Da je lansiran godinu dana ranije, 

povrtnjaci mu ne bi odoljeli. Ovako, 

istrčao je na tržište u ožujku 2008. i krenuo 

ususret globalnoj krizi. Sada se bori s njom 

i čeka oporavak. Dizajnerski uradak Jelića i 

Kraljevića dobio je lani počasno priznanje na 

dodjeli Nagrada za menadžment dizajna Europe, 

a na Izložbi hrvatskog dizajna dobio je 

počasno priznanje za dizajn u profesionalnoj 

kategoriji. Nedavno je Labinprogresu pripala 

i prva nagrada Mreže za razvoj i kreativnost 

- Mrak Zagreb jer je Tuber 40 proglašen najboljim 

kreativnim i inovativnim proizvodom. 

U Labinprogresu su pozorno gledali 

prosvjed traktorista pred Ministarstvom 

poljoprivrede ovog proljeća: “Hoće li netko 

dovesti naš?”. Nisu ga vidjeli. Premalen je za 

takvu operaciju. 

Dosad je prodano 112 “malih zelenih”, 

kako u tvornici zovu Tuber 40, od toga 40 

posto na hrvatskom tržištu. Što se izvoza tiče, 

Tuber 40 ore u Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, ali 

ponajviše u Srbiji, Sloveniji i BiH. “Realizacija 

bi na osnovi interesa kupaca bila i 100 posto 

veća da se nije dogodila kriza”, kaže Tomica 

Črnac, voditelj komercijale poljoprivrednog 

programa. Upravo je taj program tradicija 

Labinprogresa, koji od 1977. proizvodi motokultivatore, 

motokopačice, samohodne 

kosilice te dvoosovinske zglobne traktore. 

Veći dio njihova biznisa danas je autoindustrija 

koju je 2001. donio novi vlasnik Cimos. 

Za grupaciju PSA Citroën-Peugeot i BMW 

proizvode dijelove za automobile poput 

kućišta turbokompresora ili nosača motora. 

Obnavljanje poljoprivrednog dijela biznisa 

počelo je motokultivatorom koji su također 


pokretači 

dizajnirali Jelić i Kraljević, a unatoč krizi 

u Labinu žele napraviti i Tuber 50, dvoosovinski 

traktor, veći i s jačim motorom. 

Tuber 40 zamislili su kao konkurenciju 

srbijanskom IMT-u 539 i zadovoljni su 

svime osim okolnostima. Kako kaže 

Dorian Knapić, direktor Labinprogresa 

TPS, dok su Kraljević i Jelić crtali, u tvornici 

su zamišljali da će godišnje prodavati 

mnogo više Tubera 40. Tursko tržište poljoprivrednih 

vozila, koje je 2006. kad su 

počeli planirati snažno raslo, sada se prepolovilo. 

“Trenutačno imamo tridesetak 

kupaca koji su potpisali predugovore, ali 

im banke nisu dale kredit pa odustaju od 

kupnje”, kaže Knapić. Sam pak pregovara 

sa Zagrebačkom bankom o reprogramiranju 

Labinprogresova kredita od 

7,7 milijuna kuna. 

No, nekako je sve ipak veselo u labinskoj 

tvornici, iako Knapić ne prešućuje 

da se u ovo doba prije dvije godine 

pogon gotovo tresao od proizvodnje u 

tri smjene, a sada je mnogo tiši nakon 

što sa stotinjak radnika zbog krize nije 

produžen ugovor. Ostalo ih je 280, a 21 je 

posuđen sestrinskoj tvrtki Cimos Buzet. 

Mnogo čega su se odrekli u TPS-u 

da bi preživjeli, i to odmah kada su im 

u drugoj polovici prošle godine počele 

drastično padati narudžbe. “Mi smo 

na vrijeme rekli da nećemo nastaviti 

s projektom Pelješki most”, šali se 

Knapić. Odrekli su se prekrivanja 

krova, gradnje nove rampe za ukrcaj 

i iskrcaj, zamjene službenih automobila 

i preuređenja ureda. Prošlu su 

godinu uspjeli zaključiti s rastom prihoda, 

ali s gotovo 50 posto manjom dobiti. 

U ovoj godini ne ispunjavaju plan i zasad 

su u gubitku. “Neke najave oporavka kod 

naših naručitelja iz autoindustrije već se 

osjećaju, ali ne bismo se htjeli veseliti prije 

vremena”, oprezan je Knapić. Kada je riječ 

o Tuberu 40, trenutačno se dopisuje s 

češkim dobavljačem guma. Naime, u TPS 

su stigle gume različitih visina. Testiranje 

Tubera 40 to je otkrilo pa četiri traktora 

stoje u pogonu s etiketom na kojoj piše 

“promijeniti stražnje gume”. To je nužno 

da se u vožnji ne bi prevrnuli. 

Rast Labinprogresovih prihoda 2006.-2008. 

Krizu u proizvodnom pogonu koriste 

za unapređivanje Tubera 40. Stalno 

mozgaju kako smanjiti troškove njegove 

proizvodnje. 

Na dizajn su ponosni: “Kad ispunite 

sve zahtjeve kvalitete, sve standarde 

i potrebnu razinu funkcionalnosti kao 

i konkurencija, kupac će gledati koji 

je ljepši”, kaže Knapić. Postigli su i cijenu. 

Črnac objašnjava da 

je Tuber dvije do 

Prije krize planiralo 

se prodati više od 

2000 malih traktora 

u 5 do 6 godina. 

Sada će za to trebati 

7 do 9 godina 

tri tisuće eura jeftiniji od usporedivih 

traktora talijanskih proizvođača. Od srbijanskog 

IMT-539 skuplji je dvije tisuće 

eura, no riječ je o novom modelu u usporedbi 

sa starim, koji se mnogo koristi 

u Slavoniji i što ekipa iz Labina svojim 

Tuberom želi promijeniti. Da bi isplatio 

ulaganja u razvoj, Tuber 40 mora se 

prodati u 2000 do 2500 komada. Prije 

krize to se planiralo postići u pet do šest 

godina. Sada će trebati sedam do devet 

godina ne bude li bržeg oporavka. 

Opravak čekaju i dizajneri. Kraljeviću 

i Jeliću sasvim je jasna misija Labinpro- 

Umjesto o prodaji traktora, direktor 

Labinprogresa Dorian Knapić pregovara o 

reprogramiranju 7,7 milijuna kuna kredita 

gresa: dizajnirati i proizvesti cijelu obitelj 

poljoprivrednih strojeva. No, to će čekati. 

Na Tuberu 40 iskusili su sve muke bavljenja 

industrijskim dizajnom u Hrvatskoj. 

“Jedan je od problema to što Hrvatska 

nema nikakve standarde za izgled traktora 

koji bi propisali pozicioniranje svjetala, 

volana i slično kako bi traktor mogao biti 

atestiran i proći homologaciju”, objašnjava 

Kraljević. 


marketing 

Je li Google došao 

da ostane? 

U Nizozemskoj, Britaniji 

i Skandinaviji na online 

oglašavanje odlazi 15 

do 20% budžeta. Naša 

je regija daleko od toga. 

Turizam, financijska 

industrija i maloprodaja 

prve su Googleove 

mete u regiji / Dragana 

Radusinović 

Foto Danijel Soldo / Cropix, AP 

U neslužbenom hrvatskom jeziku, onome 

koji sve više ljudi govori, a svakom 

jezikoslovcu diže kosu na glavi 

jer obiluje anglizmima, kao sinonim za 

pretraživanje interneta već je odavno 

ustoličena riječ “guglanje”. Riječ “altavistati” 

za takvo što nije imala šanse, 

iako prije Googlea bješe AltaVista. 

Netko bi pomislio da uzdizanje imena 

kompanije na razinu pojma većeg i od 

nje same toj kompaniji godi, barem kad 

je o promociji riječ, ali s Googleom je 

drugačije. Još prije tri godine googleovci 

su rogoborili kada se glagol “to google” 

pojavio u američkom Merriam-Webster 

rječniku kao sinonim za pretraživanje 

interneta. Iz Googlea su Washington 

Postu poslali listu s opravdanim i neo- 

Google, jedan 

od najsnažnijih 

marketinških alata 

današnjice, ujedno je 

uporan lovac na svaku 

marketinšku priliku 

pravdanim uporabama spomenutog 

pojma, upozoravajući da je to njihov 

zaštitni znak i da se ne smije koristiti 

kao glagol. 

Sada kada je Google osnovao 

tvrtku u Hrvatskoj, a Google Hrvatska 

postao središte Adriatic regije kojoj je 

pridružena i Bugarska, što čini 30 milijuna 

ljudi, možda bi bilo pametno da 

ljudi prestanu “guglati”, da se Google ne 

naljuti, i da samo nastave pretraživati 

internet (ipak koristeći Google, ako se 

googleovce pita). U Forbesu smo još u 

veljači procijenili da bi Googleov rast 

u oglašavanju na hrvatskom tržištu 

mogao biti jedna od najzanimljivijih 

marketinških priča u ovoj godini, a 

Google je sada zaslužio bockanje jer o 

sebi i svojem prisustvu u nas ne želi reći 

ništa što bi nešto zapravo i otkrilo. No, 

takve su korporacije, a šef spomenute 


marketing 

Googleove regije, hrvatski menadžer 

Hrabren Suknaić koji je prije nego što 

se zaposlio u Googleu upravljao MAN 

Rolandom, tvrtkom koja ima kamione i 

obrazovao se na francuskom INSEADu, 

u tome ne može pomoći. 

U pohodu na ovu regiju prve su 

Googleove mete turistički sektor te 

maloprodaja i financijska branša. Toliko 

Suknaić ipak otkriva. Procijenili su 

da će do značajnog porasta internetskih 

aktivnosti doći upravo u kompanijama 

iz tih sektora. Nakon oglašivačkog posla 

vrijednog 5,1 milijun kuna, sklopljenog 

s Hrvatskom turističkom zajednicom, 

ne bi trebalo biti suviše teško uvjeriti i 

kompanije iz te branše da oglašavanjem 

putem Googlea beru turiste na ciljanim 

tržištima, više iduće nego ove godine. U 

svoju promociju na hrvatskom tržištu 

Google je upregnuo jednog od prvih korisnika 

njihova AdWordsa (oglašavanje 

putem zakupa ključnih riječi na 

tražilici). Riječ je o pulskom turoperatoru 

Unilineu, koji se na tražilici oglašava 

od 2005. godine. Suknaić objašnjava 

da su u Unilineu na AdWords izdvojili 

sitan budžet, koji su tijekom godina 

povećavali i sada čini značajan dio njihova 

marketinškog budžeta. 

“Primarni cilj korištenja AdWordsa 

bio je podići kvalitetu posjetitelja naše 

internetske stranice, postići s njima 

dobru komunikaciju i povrat na investiciju”, 

kaže Sandro Siljan, šef web 

marketinga u Unilineu. Turističkim 

tvrtkama pak neće pomoći činjenica 

da su hrvatske riječi koje zakupljuju 

u oglašavanju jeftine. Njihovi budžeti 

morat će se formirati na osnovi cijene za 

riječi na jezicima njihovih ciljanih gostiju, 

pa će dovesti do rasta cijena za riječi 

na engleskom, njemačkom, švedskom, 

turskom ili slično. Češki je pak posebna 

priča jer Google u Češkoj nije vodeća 

tražilica. Tuče je češki Seznam.cz. Da 

se nekima danas zaista isplaćuje to što 

su još prije četiri godine počeli koristiti 

AdWords, pokazuje i primjer tvrtke 

S.H.O.P Centar koja se bavi smještajem 

i održavanjem internetskih stranica. 

Njezina direktora i osnivača Sinišu 

Dolazak Googlea je važan jer je Zagreb 

postao sjedištem regije, ali nema potvrde 

da je riječ o dugoročnom rješenju 

Rendulića Google je počastio ugovorom 

o zajedničkom marketingu, pa će sada 

ono što su o AdWordsu naučili zajedno 

s Googleom širiti dalje. Suknaić otkriva 

da je Google na hrvatskom tržištu dosad 

za svoje ovlaštene konzultante certificirao 

20 ljudi, ali u posljednjih nekoliko 

mjeseci sve je više prijava, otkako je 

svima postalo jasno da bi to mogao biti 

unosan posao. 

Financijska industrija i maloprodaja 

zaista se ne koriste oglašavanjem 

na Googleu, kao ni industrija osiguranja. 

Kolovoz pak ni za Google nije 

Hrabren Suknaić, Googleov zagrebački šef 

kojem je pripao zadatak da Hrvate uvjeri u 

nepoželjnost glagola “guglati” 

dobar mjesec. Ni prodavatelji nekretnina 

na hrvatskom tržištu sada nemaju 

kampanju, a u siječnju su njihovi 

sponzorirani linkovi iskakali na svaku 

riječ koja na bilo koji način podsjeća na 

stan, kuću ili prodaju. Naime, nešto od 

onoga što ne želi reći Google ipak kaže, 

samo treba “guglati”. Potencijal regije 

Google, kao i svaka druga multinacionalka, 

vidi naravno u njezinoj nerazvijenosti. 

Brojke koje bi prikazale tu 

nerazvijenost Suknaić ne želi navesti, ali 

kaže da je u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji 

i skandinavskim zemljama na online 

oglašavanje odlazi 15 do 20 posto 

marketinških budžeta. 

“Naša je regija još uvijek daleko iza 

tih brojki, a ključni razlog za to je niža 

penetracija širokopojasnog pristupa internetu”, 

kaže Suknaić, dodajući da su 

razine e-trgovine u regiji također bitno 

niže u odnosu na druge dijelove Europe. 

Prema istraživanju Udruge za interaktivni 

marketing IAB Hrvatska, lani 

je oglašavanje na internetu u Hrvatskoj 

dostiglo vrijednost od 16 milijuna 

eura, a na oglašavanje na internetskim 

pretraživačima od toga je otišlo svega 

tri milijuna eura. I to je, prema nekim 

procjenama, pokupio upravo Google. 

Koliko ljudi u Hrvatskoj radi za 

Google? Suknaić ostaje neodređen. 

Kaže samo da oni rade u “virtualnim, 

multifunkcionalnim timovima”, a ti 

obuhvaćaju zaposlenike na lokacijama 

diljem svijeta. Adriatic regiju, koja 

obuhvaća bivšu Jugoslaviju s dodatkom 

Bugarske, opslužuje njih deset. 

Dolazak Googlea u Zagreb značajan je 

i zbog toga što je hrvatski glavni grad 

postao sjedište za regiju od 30 milijuna 

stanovnika, no potvrde da je riječ 

o dugoročnom rješenju nema. Suknaić 

kaže da današnja globalna poslovna dinamika, 

pogotovo ona u internetskom 

sektoru, zahtijeva fleksibilnost. “Kako 

ćemo dalje razvijati i graditi Googleovo 

prisustvo u regiji, tako ćemo kontinuirano 

procjenjivati naše investicije, a 

time i odluku koja je najbolja lokacija 

za naše regionalno središte”, zaključuje 

Suknaić. 


marketing 

Foto AP 

Prvo je bila ptičja 

gripa. Onda je 

stigao Tamiflu. 

Sada treba prodati 

višak na tržištu 

Marketinško predoziranje 

Biokemičar Norbert Bischofberger, izumitelj Tamiflua, 

zarađuje godišnje 10 milijuna eura i zadovoljno trlja ruke. 

Budući da se očekuje da svinjska gripa pruži pipke diljem svijeta, 

oko Tamiflua se stvorila prava histerija. Samo je mala Hrvatska 

već kupila 600.000 doza Tamiflua i Relenze, a čekamo u redu 

za 1,5 milijuna doza cjepiva čija je cijena 70 milijuna kuna. U 

Velikoj Britaniji ljudi lažu da imaju svinjsku gripu kako bi im 

liječnik propisao Tamiflu - zlu ne trebalo. 

Na zdravlje smo najosjetljiviji i marketiranje lijekova 

uvijek računa na tu našu slabu točku. Netko 

“stariji i pametniji” mora voditi brigu o činjenici 

da lijekovi nisu bomboni, pa sve više udruga 

potrošača ima odjele koji se bave lijekovima i 

nadziru moguće predoziranje u marketingu. 

Prije dva mjeseca udruga potrošača tužila je 

danskoj medicinskoj agenciji tvrtku Pfizer 

jer su na svojoj web-stranici, na kojoj su trebali 

davati samo informacije o bolestima, spomenuli 

i jedan svoj lijek. Kako je u Danskoj zabranjeno re- 

klamiranje lijekova koji se izdaju na recept, Pfizeru je naređeno 

da makne reklamu sa svoje stranice. Danska agencija reagirala 

je i na pritužbu o reklamiranju paracetamola tvrtke GlaxoSmithKline 

(GSK), premda se radi o lijeku koji se prodaje bez 

recepta. Potrošači su, naime, dobili informaciju samo o dobrim 

stranama lijeka, ali ne i o svim nuspojavama. 

U SAD-u su takva oglašavanja dopuštena, a potrošači se 

uglavnom drže u neznanju o lošim stranama pojedinog lijeka. 

Farmaceutske kompanije godišnje potroše više od 19 milijardi 

dolara na marketing, što je znatno više od ulaganja u istraživanja 

novih lijekova. Profit sve više postaje sam sebi svrha. Kad predstavnici 

farmaceutskih kompanija krenu običnim smrtnicima 

objašnjavati koliko njihovi lijekovi uspješno djeluju na zdravlje, 

lako bi se moglo zaključiti da nikad nitko neće umrijeti! Kolesterol, 

ateroskleroza, dijabetes, ptičja, svinjska i sve ostale gripe 

mačji su kašalj za njihove žute, plave ili zelene tabletice. 

Zato se farmaceutska industrija sve više proziva zbog 

marketinškog predoziranja i optužuje za spregu s liječnicima, 

pa čak i regulatornim tijelima najrazvijenijih zemalja koja 

izdaju dopuštenja za puštanje lijekova na tržište. Nerijetko se 

korist preuveličava, a šteta prešućuje. Marketing lijekova postao 

je prava umjetnost pakiranja proizvoda u uspješnu, a sve skuplju 

priču, pa nije čudo da su zdravstveni sustavi nerijetko pred 

bankrotom. Nije više rijetkost da godišnja terapija za samo jednog 

pacijenta košta i više od pet milijuna kuna. 

Pandemija svinjske gripe otvorila je i neka druga pitanja. 

Nije li možda ipak podignuta prevelika galama da bi neki u tišini 

dobro zaradili? Zagovaratelji svjetskih zavjera tvrde da su SARS 

i ptičja gripa bili uvertira za ono što se danas zbiva oko svinjske 

gripe. Dodaju da nova gripa ima sve “dobre” performanse za 

brzo širenje, a to znači i za prodaju velikih količina antivirusnih 

lijekova i cjepiva. Istina, zasad nema dokaza da je duh pušten iz 

boce, ali to nije spriječilo austrijsku novinarku Jane Burgermeister 

da prije mjesec dana podnese kaznenu prijavu protiv Svjetske 

zdravstvene organizacije jer je uvjerena kako je svinjska gripa 

zapravo biološko oružje koje se namjerno širi u interesu farmaceutske 

industrije. Dodaje da je i pandemija proglašena samo 

zato da bi farmaceutske tvrtke krenule s proizvodnjom cjepiva. 

Na to kako će proći ta tužba ne treba trošiti riječi, ali nedvojbeno 

je da će GSK do kraja godine zaraditi barem milijardu 

funti samo na cjepivu. Tako će ono što su zbog isteka patenta 

izgubili na lijekovima protiv kardiovaskularnih 

bolesti, zaraditi na novoj gripi. Mediji u 

Velikoj Britaniji zabilježili su i to da 

je predsjednik GSK-a Roy Anderson 

savjetnik britanske vlade, 

pogađate, za borbu protiv svinjske 

gripe! Sukob interesa? Više 

je nego očito, ali tko mari za 

tu “sitnicu” kad je “život u 

pitanju”. 

Goranka Jureško 


tehnologija 

Facebook spašava 

mobilne operatere 

Da će prije ili poslije opstanak temeljiti 

na prijenosu podataka, a ne glasa, 

mobilni operateri svjesni su već 

godinama, no tek sada su korisnici 

pronašli pravi motiv za svakodnevni 

mobilni pristup internetu. On je banalan 

– naprosto se žele družiti / Dragan Petric 

Cifra koju svakodnevno sa 

strepnjom provjeravaju 

uprave svih mobilnih 

operatera zove se ARPU. 

Riječ je o kratici za average 

revenue per user koja označava 

prosječni mjesečni prihod po korisniku, 

a karakterizira ju to što je posljednjih 

nekoliko godina svota koju financijski 

sektori mobilnih telekoma uz nju ispisuju 

u svojim izvještajima baš svaki put sve 


manja i manja. 

Sve jeftiniji razgovori, sve veća svijest 

korisnika o tome kako uštedjeti i sve veći 

broj aktiviranih SIM kartica “u mirovanju” 

samo su dio razloga zbog kojih 

se ARPU smanjuje, pa krema telekomunikacijske 

industrije već godinama 

na brojnim strukovnim kongresima 

raspravlja o tome kako osmisliti nove 

modele zarade. Već godinama je svima 

jasno kako prijenos glasa mobilnim 

mrežama neće još dugo biti značajan 

generator prihoda i kako će mobilna komunikacija 

prije ili poslije početi živjeti 

na zaradi od prijenosa podataka. 

Vođeni tom logikom operateri su 

izuzetnom brzinom izgradili 3G mreže, 

a već sada su u pogonu prve eksperimentalne 

mobilne mreže četvrte generacije, 

zasnovane na takozvanom LTE 

(Long Term Evolution) standardu koji 

omogućuje brzine prijenosa podataka 

desetak puta veće od onih uobičajenih 

za fiksni internetski priključak putem 

ADSL-a. 

U čitavoj toj tehnološki jednako 

pojava, tijekom ovogodišnje turističke 

sezone nije bilo nimalo neobično u šetnji 

otočkim rivama ili za susjednim stolom 

u kafiću susresti nekoga tko bi na ekranu 

džepnog formata komentirao tuđe statuse 

na Facebooku, tvitao ili slao na svoje 

internetske profile i blogove snimke 

okoliša napravljene mobitelom. Hrvatski 

mobilni operateri – i inače prilično agilni 

u praćenju svjetskih telekomunikacijskih 

trendova – čak su i domaće turiste unaprijed 

pripremili na to da “fejsati” mogu 

i dok su na moru, agresivnim kampanjama 

za mobitele i usluge koje korisnicima 

omogućuju da uvijek budu “u kontaktu 

s frendovima na Facebooku”. 

Tržište mobilnih komunikacija 

u Velikoj Britaniji najdalje je 

pak odmaklo po pitanju pristupa 

društvenim internetskim servisima 

putem pokretnih mreža. Svaki treći 

korisnik mobitela u dobi ispod 36 godina 

u toj državi svakodnevno pristupa 

Facebooku ili Twitteru koristeći 

svoj telefon, stoji u studiji istraživačke 

agencije CCS Insight. Zanimljivo je 

da su najveći korisnici tog tipa usluge 

tehnologija 

Tek oni nešto stariji spremni su 

kupiti neki statični sadržaj koristeći 

mobilni internetski pristup, poput glazbenog 

broja u MP3 formatu – u njihovoj 

je svijesti da je za takve stvari uobičajeno 

nešto i platiti, dok mlađi podrazumijevaju 

da je sva glazba, video ili bilo kakva druga 

statična informacija uvijek na internetu 

dostupna besplatno. Imajući na umu takvu 

percepciju, neki su operateri odustali 

od prodaje sadržaja i budućnost svojih 

prihoda od prijenosa podataka ponajviše 

vide u pristupu socijalizacijskim servisima. 

Primjer su slijedili i neki drugi operateri 

diljem Europe, pa i hrvatski Vipnet 

koji od proljeća besplatno nudi desetke 

tisuća MP3-ca, no naplaćuje promet ostvaren 

pristupom Facebooku i koristi to 

kao adut u svojim marketinškim kampanjama. 

I kod nas najmlađe generacije, naime, 

smatraju kako su glazba i video nužno 

besplatni, no ne i promet ostvaren na 

internetu. Spremni su platiti korištenje 

Facebooka na mobitelu, ali nisu spremni 

izdvojiti novac za preuzimanje MP3-ce. 

Britanski mobilni 

operater O2, ohrabren 

izuzetnim 

prihodima ostvarenima 

od pristupa 

Proizvođači mobitela danas se bore za 

prevlast u servisiranju društvenih mreža 

o kojima danas ovisi industrija 


naprednoj koliko i jasnoj priči nitko, 

međutim, donedavno nije mogao 

razlučiti što će točno motivirati korisnike 

da se služe mobilnim internetom, 

odnosno da podatke prenose i kada su u 

pokretu, koristeći mobitel, a ne samo dok 

je uz njih računalo. Zahvaljujući fenomenu 

internetskih društvenih mreža, 

odnosno trendu virtualne socijalizacije 

koji je posljednjih godina kroz servise 

poput Facebooka, MySpacea i Twittera 

začarao tehnološki opismenjen puk, danas 

nije nimalo teško prognozirati zbog 

čega će se svatko poželjeti “spojiti na net” 

čak i kad uz sebe ima samo telefon. 

Dok je to prošlog ljeta bila endemska 

ujedno i najmlađi, u dobi od 16 do 24 

godine. 

društvenim internetskim servisima 

putem mobitela, sklopio je ugovor s 

Twitterom zahvaljujući kojem je svim 

korisnicima tog operatera omogućeno 

primanje SMS-a svaki put kada im putem 

tog mikroblogerskog servisa netko pošalje 

javnu ili privatnu poruku. Zagriženim 

korisnicima Twittera ta se mogućnost toliko 

dopala da su neki koji su koristili usluge 

konkurentskog operatera bez puno 

razmišljanja odmah prešli na O2. Isti 

operater, nije bilo teško predvidjeti, isti je 

ugovor odmah sklopio i s Facebookom. 

Poneseni uspjehom u Velikoj Bri- 

Dragan Petric je izvršni urednik Buga 


tehnologija 

taniji, operateri u drugim Europskim 

zemljama krenuli su istom logikom sklapati 

ugovore s društvenim mrežama, 

neki poput Telefonice s istom uslugom 

kao i O2, a neki poput T-Mobilea na neki 

drugačiji način od onog gdje se korisnicima 

šalju obavijesti o promjenama SMSom. 

Jedino što je svakome od njih bitno 

jest ponuditi “nešto više” osim klasičnog 

internetskog pristupa stranici pojedine 

društvene mreže namijenjene korištenju 

na mobitelu, s namjerom da steku komparativnu 

prednost. Tko na efektniji 

način omogući kopkanje po Facebooku 

ili Twitteru, osvojit će više korisnika te će 

ostvariti veći podatkovni promet. 

U nekim azijskim državama su lokalni 

operateri tako uz HTC-ove telefone koji 

dolaze s Googleovim Andoridom kao i 

uz iPhone ponudili uslugu lociranja prijatelja 

s Facebooka. Dovoljno je uključiti 

GPS na mobitelu i na karti iz Google 

Mapsa pojavit će se oznake svih prijatelja 

koji vam se nalaze u blizini, smještene na 

njihovoj točnoj lokaciji. Ukoliko nikoga 

od prijatelja nema u blizini, a u nekom 

trenutku naiđe, mobitel korisnika o tome 

obavještava zvučnim signalom... Mnogima 

je ovo, ponovno, bilo dovoljno da 

odbace stari telefon i starog operatera i 

odmah se odluče za ovakvo rješenje. 

Jasno je da su od cijele priče profitirali 

i proizvođači mobitela i aplikacija 

za te mobitele i mobilni operateri, ne 

mareći puno ima li od toga koristi i Facebook. 

Sličnih inventivnih sinergija 

svijeta društvenih mreža i mobilne telefonije 

u bliskoj ćemo budućnosti vidjeti 

bezbroj, a nakon razgovaranja telefonom 

i slanja SMS-ova, konačno ćemo svi biti 

spremni izdvajati novac i za još jednu 

primjenu mobitela. Ništa čudno, kad 

nam i ona, poput razgovora i slanja poruka, 

omogućuje da se družimo, a možda i 

da operaterima makar malo podebljamo 

famozni ARPU. 

Prednost u korištenju društvenih 

servisa žele steći i proizvođači mobitela 

- slažu se s operaterima kako upravo ta 

tržišna niša postaje najlukrativniji biznis 

mobilnih telekomunikacija, pa kod 

svojih najnovijih modela jasno ističu 

po čemu su bolji od sličnih uređaja 

kada je u pitanju praćenje Facebooka, 

YouTubea, internetskih foruma, Wikipedije... 

Najnapredniji mobilni uređaji, 

poput iPhonea i BlackBerryja imaju 

posebne aplikacije namijenjene ugodnijem 

korištenju socijalizacijskih servisa, 

a Nokia takve aplikacije isporučuje sa 

svojim najatraktivnijim aparatima, poput 

modela N97. 

U Velikoj Britaniji je izumljen i takozvani 

“facebookphone”, mobilni telefon 

nazvan INQ1, istoimenog proizvođača, 

u potpunosti podređen radu s Facebookom 

i drugim društvenim servisima. 

Od kada se pojavio prije godinu i pol 

dana, prodan je na tržištima gdje je dobavljiv 

u nevjerojatnih 700.000 primjeraka 

– rijetko koji aparat daleko poznatijih 

proizvođača dostigne prodaju takvih 

gabarita. 

Posebnu vrijednost svojim korisnicima 

zaljubljenima u druženje putem 

interneta dat će oni mobilni operateri 

koji će zajednički s proizvođačima mobilnih 

telefona i proizvođačima aplikacija 

pronaći modele iskorištavanja novih 

tehnologija za najučinkovitiji pristup 

mobilnim mrežama. 

Najbolji mobiteli za pristup 

Facebooku i Twitteru 

1. BlackBerry – na hrvatskom tržištu nekoliko različitih 

modela nude Vipnet i T-Mobile, a na njega je moguće instalirati 

zasebnu aplikaciju za ugodno korištenje Facebooka te njih čak 

nekoliko za Twitter. 

2. HTC Magic – kod nas ga ekskluzivno 

nudi Vipnet, a dolazi s Googleovim 

Androidom kao softverskom platformom. 

Otvorenost te platforme omogućuje 

korištenje brojnih aplikacija za pristup 

društvenim mrežama. 

3. Apple iPhone – u Hrvatskoj ga nudi 

isključivo T-Mobile, a na njega je moguće 

besplatno instalirati aplikaciju namijenjenu 

aktivnom sudjelovanju na Facebooku. Slična 

aplikacija postoji i za Twitter. 

4. Samsung Galaxy – samo Tele2 ima ovaj telefon u svojoj 

ponudi na hrvatskm tržištu, a karakterizira ga Googleov operacijski 

sustav Android. Čitav niz aplikacija za virtualno 

druženje može se besplatno instalirati 

nakon kupnje aparata. 

5. Nokia N97 – dolazi s unaprijed instaliranom aplikacijom za 

praćenje Facebooka koja korisnika alarmira svaki put kada se dogodi 

značajnija promjena na 

njegovom profilu. Slična 

aplikacija postoji i za 

Twitter, a telefon kod nas 

ekskluzivno nudi Vipnet. 


Apple vs. Google 

Apple je u blagoj prednosti 

jer je duže prisutan na 

tom tržištu, ali je Google 

već u startu napravio više 

ustupaka korisnicima. Kome 

će pripasti veći dio kolača 

u igri u kojoj korisnici 

mjesečno kupe 120 milijuna 

aplikacija? / Merita Arslani 

Tko će pobijediti na tržištu 

aplikacija za mobitele? 

Foto AP 

Aplikacije za mobitele 

novo su tržište koje su 

prvo prepoznali u Appleu 

lansiravši iTunes. U 

početku je to bio samo 

digitalni player, no u međuvremenu se 

toliko razvio da je postao glavni interface 

kojim se upravlja sadržajima na iPodu te 

aplikacijama za iPhone. 

Neko smo vrijeme čekali tko će 

konkurirati Appleu i nije bilo neko veliko 

iznenađenje kada se oglasio Google 

i prošle godine predstavio Android Market, 

besplatnu aplikaciju za sve uređaje 

koji rade na Androidovom softveru. Android 

Market je nedavno i kod nas počeo 

ulaziti na mala vrata, kada se su počeli 

prodavati mobiteli, poput sve popularnijeg 

HTCa, koji rade na Googleovom 

softveru. S obzirom na najave kako će 

sve više Googleovih uređaja dolaziti na 

naše tržište, bit će zanimljivo vidjeti kako 

će proći “rat Applea i Googlea” na ovom 

prilično inovativnom tržištu koje zasad 

drže samo oni. No, o čemu se zapravo 

radi? 

Svi smo navikli kupovati mobitele 

koji imaju već unaprijed instalirane aplikacije, 

dok smo sve ostale, koje se i nisu 

smatrale toliko potrebnima, mogli kupiti 

preko određenih web-stranica, skinuti sa 

stranica operatera ili razmijeniti s nekim 

putem Bluetootha. Ta praksa traje i danas, 

no nakon što je Apple predstavio iPhone 

stvari su se malo promijenile. On je 

na tržište stigao s tek nekoliko osnovnih 

aplikacija, a za sve ostale iz Applea su 

poručili da je tu iTunes. S vremenom 

je napravljena baza od gotovo 60 tisuća 

aplikacija koje korisnici mjesečno skinu 

do 120 milijuna puta. Dobar dio tih aplikacija 

je besplatan, a većina se prodaje 

po simboličnoj cijeni od jednog do osam 

dolara. Slično je napravio i Google s 

Android Marketom koji, unatoč tomu 

što je pokrenut prije godinu dana, već 

ima na tisuće aplikacija po funkcionalnosti 

sličnih onima na iTunesu. Razlika 

je u tome što je mnogo više Googleovih 

aplikacija besplatno, a plaća se tek nadogradnja 

pojedinih aplikacija. I tu dolazimo 

do onog zbog čega je prodaja aplikacija 

novi hit mobitelske industrije. 

Za početak, zarada na prodaji aplikacija 

se, unatoč niskim cijenama, mjeri 

milijunima, a profitiraju proizvođači i 

prodavači, ali i operateri. Aplikacije se 

skidaju i preko mobitela, a to operaterima 

donosi priličan internetski promet 

pa neki pomalo zločesto zaključuju kako 

nije ni čudo da ovi mobiteli nove generacije 

dolaze samo s nekoliko aplikacija. 

Zarada na prodaji aplikacija mjeri se 

milijunima dolara unatoč niskoj cijeni 

To primjedba, međutim, nije posve 

točna. Vrlo je teško odabrati koje bi aplikacije 

bilo idealno instalirati već u tvornici 

jer je izbor golem, a ne odgovaraju 

sve aplikacije baš svakom korisniku. 

Najpopularnije su aplikacije s vremenskim 

prognozama i autokartama, 

što pokazuje da profil korisnika ovakvih 

uređaja naginje prema poslovnjacima. U 

samom su vrhu i igrice, uglavnom one 

koje koriste 3D tehnologiju. Tržište aplikacija 

razvija se velikom brzinom. 

Zasad je Apple u blagoj prednosti 

naprosto zato jer je duže na tržištu. 


tehnologija 

Kako bi svijet s 50 milijardi umreženih 

uređaja trebao izgledati najkasnije do 

2020.godine? Zloglasna crvena čarapa 

više se neće moći prati s bijelim rubljem, 

psa s umreženom ogrlicom lako ćemo 

pronaći ako se izgubi, a karte za koncerte 

kupovat ćemo u hodu, poručili su nam 

s Ericsson Business Innovation Foruma / 

Gordana Galović 

Bolji novi svijet 

Svake tri sekunde jedna osoba u 

svijetu kupi mobitel, pokrenu 

se dva bloga, tri nova objekta 

postave se na YouTube, a četiri 

osobe uključe se na Facebook. 

Trenutna brojka od četiri milijarde 

korisnika mobitela u svijetu mijenja 

se nevjerojatnom brzinom. Stručnjaci 

procjenjuju da će se do 2013. godine 

samo ta brojka povećati na 6,5 milijardi 

korisnika. Još su nevjerojatnija 

predviđanja o 50 milijardi umreženih 

uređaja u svijetu 2020. godine. I to ne 

samo mobitela i računala, već i svih ostalih 

uređaja, pa možemo očekivati da će 

nas stroj za pranje rublja upozoriti kako 

ne želi pokrenuti program za pranje bijelog 

rublja jer je u bubnju zabunom 

završila i jedna crvena čarapa, ili da u 

trgovini odbiju provući kreditnu karticu 

jer je mobitel tisuću kilometara dalje pa 

je vrlo vjerojatno da je kartica ukradena. 

Na tehnološkim inovacijama 

neprestano rade najjače kompanije u 

svijetu. Na nedavnom prvom Ericsson 

Business Innovation Forumu u Stockholmu 

objavljeno je da samo u Ericssonu 

na inovacijama radi preko 20.000 

inženjera, a kompanija na to troši više od 

četiri milijarde dolara premda dio inovacija 

nikada neće izaći na tržište. 

Telemedicina je trenutno jedno od 

najjačih područja na koja su usmjerene 

inovacije. Stalni su pak cilj inovacije koje 

će olakšati svakodnevni život. 

Drugim riječima, najnovija 

tehnologija u funkciji da se 

sve pojednostavi i maksimalno 

ubrza. 

Situacija koju je na 

jednom od predavanja na 

forumu iznio Hakan Djuphammar 

iz Ericssona ubrzo 

bi se mogla doista dogoditi 

na ulici. Izgleda otprilike 

ovako: hodate gradom i ugledate 

plakat za koncert grupe 

za koju nikada niste čuli. 

U kutu plakata je posebna 

oznaka na koju prislonite 

mobitel. Dok hodate dalje, 

preslušavate jedan od aktualnih 

hitova grupe. Budući da 

vam se sviđaju, putem mobitela 

odmah kupujete kartu 

za koncert. Stiže potvrda, i 

s mobitelom koji je ujedno 

karta stižete za tri dana na koncert. Brzo i 

jednostavno. U umreženom svijetu štedi 

Mobilna telefonija i 

komunikacijski tornjevi u Africi, 

gdje zapadne kompanije ispituju 

nove tehnološke mogućnosti 


se vrijeme i novac. 

Kako bi taj svijet s 50 milijardi 

umreženih uređaja trebao izgledati najkasnije 

do 2020. godine? Zahvaljujući 

ogrlici za psa, koja je naravno umrežena, 

vrlo brzo se ulazi u trag izgubljenom 

kućnom ljubimcu. Ili pak stojite u gužvi 

na cesti na putu kući s posla i na mobitel 

stiže poruka da je upravo počela 

vaša omiljena serija s pitanjem želite li 

je snimiti. Ili, primjerice, u vikendici u 

planinama obitelj zatekne loše vrijeme. 

U sekundi se spajaju preko mobitela 

na televizor kod kuće u dnevnom boravku, 

koji je umrežen sa svim ostalim 

uređajima pa mogu “skinuti” sve što im 

treba - od omiljene muzike do fotografija 

s posljednjeg ljetovanja. 

Da bi sve to bilo moguće, najjače 

svjetske kompanije neprestano rade na 

novim tehnološkim rješenjima pri čemu 

je, naravno, uvijek cilj biti prvi, bolji i 

drugačiji. U neke od njih uključeni su i 

inženjeri zaposleni u kompaniji Ericsson 

Nikola Tesla. Upravo hrvatskih inženjeri 

radili su primjerice na izgradnji 3G 

mreže u Australiji. 

“Kada stvaraju proizvode, nove biznis 

modele ili nova rješenja, svi zaposlenici 

moraju razmišljati na inovativni način. 

Treba stvarati inovativnu organizacijsku 

kulturu, kako bi svatko imao mogućnost 

da u svom radu izađe s novim idejama 

i da to ne bude samo jedna lijepa priča 

nego da se u konačnici i realizira. 

U Ericssonu Nikoli Tesli radi 1650 

visoko educiranih stručnjaka od kojih 

se očekuje da stvaraju nove proizvode za 

hrvatsko, ali i ostala tržišta”, ističe Gordana 

Kovačević, predsjednica Uprave 

Ericssona Nikole Tesle. 


tehnologija 

Šef Ericssona 

Carl-Henric 

Svanberg 

rjeli ljubitelji mobitela teško će pristati na 

“metalno drvo” iznad glave. 

Ogromne telekomunikacijske antene 

i razne bazne stanice najčešće su tek 

ružne nakupine metala. Ako su još pritom 

divovske te ograđene kao da je riječ 

o nečemu čemu se bolje ne približavati 

jasno je kako je riječ o tehnologiji koja je 

simbol narušavanja okoliša. 

Stoga i ne čudi da je lansiranje Ericssonove 

bazne stanice Tower Tube izazvalo 

pravu revoluciju na tržištu. Riječ je 

o pravoj “fancy” baznoj stanici. Idealan 

spoj dizajna i tehnologije koji se može 

uklopiti u svaki okoliš. 

Suvremeni dizajn poznatog skandinavskog 

arhitekta Thomasa Sandella 

predstavlja potpuno novi pristup arhitekturi 

baznih stanica koje je prva, naravno, 

isprobala Švedska. Mali šminkerski 

“tornjići” uskoro će, nadamo se, zamijeniti 

metalne grdosije i kod nas. Sve su 

činjenice na njihovoj strani. 

Cjelokupnu opremu od koje se sastoji 

bazna stanica, uključujući i one ružne antene, 

ograđuje fleksibilni betonski toranj 

promjera pet i visine 40 metara. Da bi se 

bolje uklopio u okoliš, toranj se čak može 

obojiti, a oko njega se, primjerice, mogu 

postaviti klupice. Uz novi dizajn bazne 

stanice zauzima 60 do 75 posto manju 

površinu nego dosad, a potrošnja energije 

smanjuje se i do 40 posto. 

Beton od kojeg je izgrađen Tower 

Tube ekološki je prihvatljiviji od čelika jer 

je pri njegovoj proizvodnji i transportu 

30 posto manja emisija CO2. Značajna 

je razlika i to što je radio bazna stanica 

smještena na vrhu tornja pa se smanjuje 

udaljenost od antene. To omogućuje veći 

kapacitet i pokrivenost mobilne mreže 

pa se Tower Tube sve češće može vidjeti 

u gradovima. 

Umreženo društvo moglo bi siromašnim 

dijelovima svijeta napokon pružiti fer 

šansu za razvoj i rast 

Tower Tube 

Mobitel - da, naravno. Ali ružna antena 

- ni slučajno u mojoj blizini! Koliko 

god nas operateri godinama uvjeravali da 

antena na vrhu stambene zgrade nema 

baš nikakav negativni utjecaj, čak i oko- 

AiDeBao 

Koliko tehnologija može riješiti 

vrlo konkretne probleme i prilagoditi 

se određenom tržištu najbolje pokazuje 

sustav AiDeBao, koji se koristi jedino u 

Pekingu. Milijunsko tržište potražnje 

za svim mogućim uslugama pomoći u 

domu vapilo je brzom i efikasnom uslugom. 

Specifična mobilna aplikacija AiDeBao 

trenutno se primjenjuje samo u Pekingu, 

a omogućuje milijunima obitelji 

da brzo dođu do svih usluga koje im 

trebaju u domu, dakle čistačica, raznih 

popravaka i sl. 

Milenijska sela 

Možda i najbolji primjer novih tehnologija 

u službi čovječanstva i održivog 

razvoja takozvana su milenijska sela u 

Africi, u kojoj milijuni ljudi žive u ekstremnom 

siromaštvu. Čak 40 posto od 

300 milijuna Afrikanaca živi s manje od 

jednog dolara dnevno. 

Cilj velikog projekta UN-a i Columbia 

University’s Earth Institutea je osigurati 

mobitele i pristup internetu za više 

od 400.000 ljudi u deset najsiromašnijih 

afričkih zemalja. 

Afrikancima koji su posve preskočili 

fiksne telefone ta povezanost znači 

doslovno život i jedino im to može 

smanjiti tehnološko kašnjenje za razvijenim 

svijetom. 

U životnim uvjetima u kojima je 

stopa smrtnosti iznimno visoka prvi je 

cilj bio povezanost s hitnim, prije svega 

zdravstvenim službama. Najmanje 

milijun ljudi u Africi umre od malarije 

svake godine, a jedna od 16 žena umre 

u trudnoći. 

Osim zdravstva, cilj je povezati i 

poboljšati infrastrukturu vezano i uz poljoprivredu, 

obrazovanje i ostala vitalna 

područja, te ih napokon učiniti dostupnima. 

A sve to trebalo bi onda osigurati 

rast i razvoj. 

U milenijskim selima u Africi pritom 

se sama nametnula i jedna “bonus” 

inovacija - uz bazne stanice, koje imaju 

adekvatno hlađenje, drži se protuotrov 

za zmije. Dok u milenijskim selima 

brojne tvrtke sudjeluju iz humanitarnih 

razloga, upravo najveći rast telekomunikacijske 

tvrtke predviđaju za tržišta 

u razvoju na kojima više od polovice 

stanovništva živi izvan gradova. Riječ je 

također o ruralnim područjima širom 

svijeta i stanovnicima koji se nikada 

nisu služili komunikacijskim uslugama. 

Svi oni uskoro bi trebali postati dio 

umreženog društva. 

Foto AP, arhiva Forbesa 


Oporavak na pomolu 

Rast potražnje na globalnoj razini ključan je razlog optimizma 

azijske hi-tech industrije, čiji predstavnici za ovu godinu 

tvrde kako je najgore od krize iza nas, redom najavljujući rast 

prihoda u drugoj polovici godine. Anusorn Muttaraid, direktor 

tajlandske kompanije Delta Electronics, pohvalio se rastućim 

narudžbama iz drugog kvartala, očekujući nastavak sličnog 

trenda do kraja godine. Zbog toga bi prihodi, nakon mršavih 

1% u 2008. godini, prema aktualnim projekcijama u ovoj godini 

trebali porasti za otprilike 12%, a dvoznamenkasti rast prihoda 

najavljuje i malezijski Unisem, optimistično navodeći kako se 

nagomilane zalihe ubrzano troše, potičući 

rast proizvodnje. Doduše, dio analitičara 

još je uvijek oprezan, strahujući kako bi 

rast mogao biti kratkoga daha, samo dok 

se ne obnove zalihe, budući da je većina 

azijskih proizvođača u vrlo specifičnom 

položaju. Naime, uglavnom se radi o 

“no-name” proizvođačima kojima itekako 

ide naruku proces smanjenja troškova 

velikih igrača i potraga za outsourcing 

partnerima. 

Primjerice, s proizvodnih linija tajvanskih 

kompanija Quanta Computer 

Tehno 

i Compal, za koje većina potrošača vjerojatno nikad nije čula, 

izlazi više od polovice prijenosnih računala u svijetu. Glavni je 

razlog konkurentna cijena rada i troškova proizvodnje uopće, 

zbog čega veliki igrači (HP, Dell) mogu sebi priuštiti zatvaranje 

dijela vlastitih proizvodnih pogona i kresanje troškova, te prebacivanje 

proizvodnje u ruke “bezimenih” partnera, bez većih 

posljedica po zalihe. 

Međutim, optimizam se u Aziji posljednjih tjedana doista 

dade napipati. Pokazuje to i izvedba dionica predstavnika sektora, 

dok u najnovijoj analizi kompanija 4Cast navodi kako je 

“scenarij kolabirajuće globalne potražnje sada tek blijeda slika 

u retrovizoru”. Autor izvješća Vishnu Varathan time aludira na 

pravu katastrofu koja je krajem prošle i 

početkom ove godine zadesio proizvođače 

potrošačke elektronike. Danas stvari izgledaju 

bitno drugačije, što pokazuje i 

spomenuta Delta koja, zahvaljujući pojačanim 

narudžbama klijenata kao što su 

IBM i Nokia, planira vratiti broj zaposlenih 

na razinu prije eskalacije globalne krize 

(sa 9000 na 11.000). Slične je planove već 

najavio i Western Digital, a na tom je tragu 

i korejski Hynix Semiconductor, čijim se 

dionicama cijena u proteklih devet mjeseci 

- udvostručila. 


tehnologija 

YOUTUBE str. 66 

Oprezno o budućnosti 

PAUL DEBEVEC str. 68 

Hologramska pošta 

ANIMOTO str. 68 

Instant-video 

Zvijezde 

novog ekrana 

Online video u četiri je 

godine prevalio put od 

zgodne ideje do najbrže 

rastućeg fenomena na 

internetu. Na video 

otpada već trećina 

internetskog prometa, 

zahvaljujući i servisima 

kao što je YouTube gdje 

svatko može postaviti 

svoje videoisječke i 

pokazati ih cijelome 

svijetu. U sljedeće 

četiri godine taj će 

promet biti više nego 

udvostručen. Šareno 

mnoštvo biznisa i inovatora 

nastoji uobličiti 

taj bum i zaraditi na 

njemu / Kerry A. Dolan, 

Elizabeth Corcoran 

Suzdržani 

YouTube 

U kraljevstvu online videa 

nerado otkrivaju svoje sljedeće 

poteze / Quentin Hardy 

Od kraja 2006. kada je Google za 1,65 milijardi 

dolara kupio YouTube, korisnici su na taj online 

videoservis postavili snimljenog materijala 

u trajanju od 3500 godina, a cijena od 90 centa 

po minuti videa i dalje pada. Što Google ima od 

toga, osim što se može hvaliti da posjeduje najpopularniji 

videoservis? Tvrtka za tehnološki 

konzalting RampRate procjenjuje da će You- 

Tubeov ovogodišnji operativni gubitak biti 174 

milijuna dolara na prihod od 240 milijuna. Šef 

Googleovih financija Patrick Pichette nedavno 

je izjavio kako će YouTube po njegovu mišljenju 

postati profitabilan “u bližoj budućnosti”. 

YouTube je ponešto suzdržan kada je riječ 

o planovima za budućnost. Margaret Gould 

Stewart (38), šefica službe za praćenje korisnika 

kaže kako je sve više komentara na videoisječke 

i linkova na sadržaje s drugih kontinenata. 

Primjećuje da se online video polako ali sigurno 

pretvara iz pasivnog u interaktivan medij. 

“Kad radite sa sadržajem koji stvaraju korisnici, 

dio ste stvaralačkog procesa koji uključuje par 

milijuna ljudi”, kaže Stewart. Smatra da je to je- 


BLINKX str. 69 

Potraga za (video) blagom 

JOSS WHEDON str. 69 

Web-skaut iz Hollywooda 

JIVOX str. 70 

Stroj za reklame 

CISCO str. 70 

Spremni za video potop 

dini pristup radu s golemom količinom 

sadržaja i vođenju kompanije po mjeri 

publike. 

YouTube stalno prati gledanost svih 

materijala, koji variraju od profesionalnih 

do snimaka najniže kvalitete. Uspije 

li Google otkriti kako da što više 

ugodi željama svojih korisnika, mogao 

bi i oglašivačima ponuditi više onoga 

što žele. Stewart pronalazi načine kako 

prilagoditi videoisječke svim mogućim 

veličinama ekrana, od onih minijaturnih 

na najmanjim prijenosnim uređajima, 

do najvećih, na kakvima se omiljene 

snimke gledaju s prijateljima na tulumima. 

Druga je mogućnost razmjena 

videa putem ShareTubea. YouTube ili 

njegovi korisnici mogli bi stvarati virtualne 

videomreže sačinjene primjerice 

od odabranih skečeva ili vijesti. Rezultat 

bi bio milijun takvih mreža čiji bi se 

sadržaj stalno mijenjao. 

YouTube još smišlja kako prezentirati 

sav postavljeni materijal. Korisničko 

sučelje moglo bi se prilagođavati ovisno 

o tome postavlja li korisnik interaktivni 

video, komentira ili samo gleda. Najnoviji 

eksperiment je gledanje isječaka 

u 3D tehnici (naočale ne idu uz uslugu). 

“Trebali bismo zapravo razviti gumb na 

kojem piše ‘Zabavljaj me 10 minuta’ i da 

svaki put tako i bude”, kaže James Davidson, 

koji radi sa Stewart. 

Margaret Gould Stewart, YouTube 


tehnologija 

Hologramska pošta 

Paul Debevec prenosi u stvarnost tehnologiju 

iz ‘Ratova zvijezda’ / Oliver J. Chiang 

P 

“Pomozi mi, Obi-Wan Kenobi, ti 

si mi jedina nada”, preklinje trodimenzionalna 

projekcija princeze 

Leie koju droid R2-D2 uzaludno 

emitira u sceni filma “Ratovi zvijezda”. 

U stvarnoj komunikaciji na 

daljinu tako vjerni hologrami bili 

su nedostižni - sve dosad. 

Paul Debevec i još nekoliko znanstvenika 

s Instituta za kreativne 

tehnologije Sveučilišta Južne Kalifornije 

(USC) razvili su telekonferencijski 

sustav koji snimku lica i 

glave neke osobe u istom trenutku 

prenosi sugovorniku kao trodimenzionalan 

prikaz. 

Začudo, velik dio Debevecova 

sustava čine dijelovi koje svatko 

može nabaviti u dućanu: standardna 

videokamera, obična grafička 

kartica i veza s internetom. Cijela 

stvar radi zahvaljujući pametnim 

algoritmima koji efikasno procesuiraju 

3D informaciju, ogledalima 

koja se vrte velikom brzinom i 

paru videoprojektora prilagođenih 

tako da prikazuju 8640 slika u 

sekundi. Obični projektor prikazuje 

ih 60. Videokamera snima 

korisnikovo lice dok projektor 

emitira niz treperavih crta koje 

skeniraju reljefnost i teksturu. Dva 

projektora povezana s ogledalom 

koje se vrti brzinom od 900 okretaja 

u minuti unutar kutije od pleksiglasa, 

stvaraju ponešto eteričan, 

ali realističan prikaz glave. 

Debevec (38), potpredsjednik 

Instituta zadužen za grafička 

istraživanja, obožavatelj je “Ratova 

zvijezda” i guru grafike. Uz pomoć 

njegovih sustava izrađeni su digitalni 

modeli glumaca, primjerice u 

filmovima “Neobična priča o Benjaminu 

Buttonu” i “Spider-Man 2”. 

Na 3D projektu radilo se tri godine, 

uz suradnju USC-ove filmske 

škole i NASA-ine tvrtke Fakespace 

Labs. Zainteresirala se i američka 

vojska, izdvojivši za projekt 

određenu (ne zna se koliku) svotu 

novca. O komercijalnoj primjeni 

Debevec je već razgovarao s telekomunikacijskim 

tvrtkama specijaliziranim 

za telekonferencije i 

tematskim parkovima. Bliži se dan, 

kaže, kada će se ovom tehnologijom 

moći služiti i pojedinačni korisnici 

koji žarko žele slati poruke onako 

kako to čini princeza Leia: “Osim 

projekcija ‘u ništa’, možemo sve što 

mogu i ‘Ratovi zvijezda’.” 

J 

Bradley Jefferson, Animoto 

Instant-video 

Umjetna inteligencija 

pretvara fotografije u 

filmove / Elizabeth Woyke 

Jednoga dana 2005. godine, Stephen 

Clifton, glavni animator na jednoj od 

nacionalnih tv-mreža, požalio se svom 

prijatelju Bradleyju Jeffersonu da gubi 

jako puno vremena na složeni postupak 

pretvaranja fotografija, videa i teksta u 

grafiku profesionalne kvalitete: “Mora 

postojati način da se taj postupak automatizira.” 

Godinu dana potom, Jefferson, Clifton, 

njegov brat Thomas i Jason Hsiao 

- prijatelji još iz srednjoškolskih dana u 

Bellevueu, u državi Washington - dali 

su otkaz, udružili ušteđevine i stvorili 

Animoto. “Kada smo osnovali tvrtku, 

nismo znali je li takva tehnologija uopće 

moguća”, priznaje Jefferson (33), koji je 

68 F o r b e S rujan 2009 

Paul 

Debevec, 

USC

vodio prodaju i usluge u srednje 

velikoj softverskoj tvrtki 

prije nego što je postao direktor 

Animota. 

Nakon što ga je godinu 

dana razvijao i usavršavao, Animoto 

je svoj softver lansirao u 

New Yorku, u kolovozu 2007. 

Otad su izradili sedam milijuna 

videa, a tvrtka ove godine 

očekuje dobit od pet milijuna 

dolara. Online trgovina Amazon 

lani je kupila nepoznat 

udjel u Animotu, a u lipnju ga 

je i povećala. 

Postupak je jednostavan: 

korisnici uploadaju fotografiju 

sa svojih računala, Facebooka 

ili iPhonea na Animotov site 

i odabiru glazbenu podlogu 

(od kolovoza se može ubaciti 

i videoisječak). Animotov 

softver, koji je nazvan “kinematografskom 

umjetnom 

inteligencijom”, a uskoro će biti i patentiran, 

ponaša se kao virtualni redatelj i 

montažer. Analizira slike i zvuk, automatski 

izrađujući video u ritmu odabrane 

glazbe. 

Video je za nekoliko minuta gotov i 

može se postaviti na YouTube, Facebook 

i MySpace. Neki materijali, uključujući i 

snimke nedavnih nemira u Hondurasu, 

privukli su desetke tisuća gledatelja. 

Izrada videa u trajanju od pola minute 

je besplatna, a za dulje treba platiti tri 

dolara. Profesionalni korisnici, većinom 

oglašivači, agenti za prodaju nekretnina 

i snimatelji svadbi, plaćaju paušalno. 

Pretplata iznosi od 99 dolara za tri 

mjeseca do 249 dolara za godinu dana. 

Oko 10 posto od 800 tisuća Animotovih 

registriranih korisnika su klijenti koji 

plaćaju uslugu, kaže Jefferson. 

Slijedi sklapanje partnerstva s online 

društvenim mrežama, proizvođačima 

gadgeta i vjerojatno s foto-siteovima. 

“Želimo biti svagdje gdje su fotografije, 

glazba i video”, kaže Jefferson. 

S 

Potraga 

Svake minute na YouTube se postavlja 20 sati snimljenog materijala. 

Dodajte tomu stotine tv-emisija koje se sada mogu gledati preko interneta 

i količina dostupnog videa postaje gotovo nepregledna. Kako 

pronaći ono što vrijedi? 

Blinkx je unio nešto šika i reda u ta neizmjerna virtualna prostranstva. 

Tvrtka koja se voli predstavljati kao najveći svjetski pretraživač 

videa tvrdi da je registrirala više 

video, audio i televizijskog programa 

nego itko drugi: čak 36 

milijuna sati. Direktor Suranga 

Chandratillake procjenjuje da 

su to oko dvije trećine videomaterijala 

dostupnog na webu. 

Preostala trećina dostupna je 

samo uz plaćanje i lozinku. 

Rodom iz Velike Britanije, 

Chandratillake (31) osnovao je 

Blinkx prije pet godina u San 

Franciscu, nakon što je radio 

kao glavni britanski časnik za 

za (video) 

blagom 

Blinkx želi postati ‘Google 

za video’. Kako to misli 

postići? / Kerry A. Dolan 

tehnologiju u SAD-u. Pretkazao je kako će ljudi sve više gledati video i 

kako će im trebati bolji način da pronađu takve sadržaje. “Pretraživanje 

videosadržaja je teško”, kaže i objašnjava da se većina potraga oslanja na 

tagove, nerijetko manjkave tekstualne oznake uz isječke. Blinkx se služi 

prepoznavanjem glasova, vizualnom analizom i detekcijom promjene 

scene, što omogućuje kvlitetnije rezultate pretraživanja kao i potragu 

za određenim riječima i ljudima u videu. 

Početnu prednost Blinkx je stekao licencijom na Autonomyjev 

softver osmišljen ponajprije za potrebe velikih tvrtki (Autonomy ima 

10-postotni udio u Blinkxu). Chandratillake je s desetak programera 

počeo usavršavati taj softver kako bi bolje locirao i razvrstavao video za 

potrebe prosječnog gledatelja. Njihov site sada ima kanale koji donose 

vijesti i televizijske emisije. 

Suranga 

Chandratillake, 

Blinkx 

Blinkx je izišao i na burzu, 

pojavivši je u svibnju 2007. na 

londonskom AIM-u. Licencije 

na njegovu tehnologiju imaju 

Ask.com, Real Networks i neki 

Microsoftovi siteovi u Velikoj 

Britaniji. Veliki dio Blinkxove 

zarade od 13,9 milijuna dolara 

u godinu dana odnosi se na prihode 

od oglasa koje Blinkx dijeli 

sa stotinama agencija na Howcastu 

i Geobeatu. 

Chandratillake se namjerava 

uputiti dalje: “Usavršavamo 

pretraživački alat kako bi bio 

primjenjiv na drukčije sadržaje.” 


tehnologija 

I 

Televizijski redatelj 

Joss Whedon 

Autor na webu 

Joss Whedon pokazuje Hollywoodu kako se 

opustiti i zavoljeti internet / Dorothy Pomerantz 

Izgubljene hollywoodske šefove podilazi jeza kad se spomene postavljanje 

njihovih proizvoda na web. Boje se reprize piratskih napada koji su desetkovali 

glazbenu industriju. Unatoč internetskim servisima kakvi su Hulu. 

com i Netflix, koji omogućuju online pristup televizijskim emisijama i 

filmovima, Hollywood tek treba smisliti način naplaćivanja na internetu, 

posebno kad je riječ o sadržaju namijenjenom isključivo webu. 

Sve to ne vrijedi za Jossa Whedona (45), autora kultnih tv-hitova 

“Buffy, ubojica vampira”, “Angel” i “Firefly”. 

Krajem 2007., pred sam početak štrajka scenarista, Whedon je odlučio 

izići iz sustava velikih studija i producirati seriju o priglupom prevarantu. 

S vlastitih 200.000 dolara i mnogo dobrovoljaca napravio je “Dr. Horrible’s 

Sing-Along Blog”, trodijelnu glazbenu seriju s Neilom Patrickom u ulozi 

dr. Horriblea. Prvi je dio prikazan besplatno, na vlastitom webu pod sponzorstvom 

Hulua, videositea u zajedničkom vlasništvu NBC Universala, 

News Corp. i Disneyja. Tri dana potom program je ekskluzivno prikazan 

na iTunesu po cijeni od pet dolara (osam za sliku visoke rezolucije), 

a za dva tjedna besplatno je emitiran na Huluu. Nekoliko mjeseci kasnije, 

DVD s glazbenim komentarima prodavao se na Amazonu za 15 dolara. 

Whedon je dosad zaradio 2,5 milijuna dolara brutto. Glavni glumci i 

scenaristi, koji su radili besplatno, dobili su udjele u dobiti. Na kraju su svi 

plaćeni, iako se nitko nije obogatio. 

Uspjeh s dr. Horribleom Whedon namjerava iskoristiti za osnivanje 

mikrostudija u sklopu svoje producentske tvrtke Mutant Enemy. Ponudit 

će razne web-programe po različitim cijenama: osnovni sadržaji bili bi besplatni, 

dok bi se za redateljske verzije i dodatke plaćalo. Internetski filmaši 

sami bi držali prava na svoje intelektualno vlasništvo. Whedon smatra da 

bi mu za pokretanje posla trebalo pet milijuna dolara. Prepreka tom planu 

je posrnula ekonomija i njegova osobna popularnost. Fox je odlučio nastaviti 

emitirati njegovu najnoviju seriju “Dollhause”, što mu ostavlja malo 

vremena za internetske snove. 

Stroj za 

reklame 

Video omogućuje 

neprekidnu izmjenu weboglasa 

/ Rebecca Buckman 

V 

Većina malih tvrtki odustala je od 

oglašavanja u novinama, no plaše se 

interneta i njegovih šminkerskih online 

reklama, od videa do novih tekstualnih 

oglasa koji prekrivaju pola webstranice. 

Diaz Nesamoney ima rješenje. Jivox, 

njegova dvije godine stara tvrtka iz San 

Matea u Kaliforniji, nudi online alate uz 

pomoć kojih i najmanji restoran, agencija 

za nekretnine ili zubarska ordinacija 

može izraditi sasvim pristojan reklamni 

videospot a da ne bankrotira. Jivox tada 

postavlja spot od 15 do 30 sekundi na 

stranice koje posjećuju potencijalni 

korisnici tih usluga, primjerice na portal 

lokalnih novina. Broj “klikova” na 

Diaz 

Nesamoney, 

Jivox 


tehnologija 

reklamni videospot kreće se između 

0,3 i 0,7 posto - malo, ali ipak bolje od 

0,03 do 0,1 posto “klikova” na statične 

tekstualne bannere, kaže Nesamoney. 

Jivox čak može prilagoditi takve 

reklame kako biste ih mogli slati online 

prijateljima, e-mailom ili u sklopu 

tekstova. Neke pak imaju link 

na kupon koji se može isprintati. “To 

posebno vole trgovci”, kaže Nesamoney. 

Trebate videospot za svoj fitness 

studio? Skoknite na Jivoxov site i 

pregledajte njihovu “fitness” ponudu 

poput snimke momka koji pliva u 

bazenu ili prizora u kojem žena mlati 

zrak boksačkim rukavicama. Pod snimku 

možete podložiti glazbu po izboru, 

preko svega ispisati neki tekst 

- i eto reklame. Za manje od sat vremena! 

Tvrtkin softver pobrinut će se da 

vašu reklamu plasira na prava mjesta, 

gdje će je vidjeti pravi ljudi. Jivox zakupljuje 

prostor na oko 850 siteova i uz 

pomoć posebnih formula izračunava 

gdje i kako često prikazivati pojedini 

oglas. Budući da prostor zakupljuje 

“na veliko”, reklame dobivaju plasman 

koji bi klijente koštao mnogo 

više da plaćaju pojedinačno. Ovako, 

to ih mjesečno stoji od 115 pa sve do 

do 10 tisuća dolara. Izrada spota je 

besplatna. Nesamoney (44) kompjutorski 

je stručnjak školovan u Indiji, 

osnivač dviju uspješnih softverskih 

tvrtki. Čini se da je Jivox njegov treći 

pun pogodak. 

Prema brojkama iz lipnja, tvrtka 

je na dobrom putu da ove godine 

zaradi pet milijuna dolara od prodaje 

oglasa. Prodaju i licencije na svoju 

tehnologiju velikim medijskim kompanijama 

poput CBS-a i Media News 

Groupa kako bi svojim oglašivačima 

mogle ponuditi i video opciju. To dodatno 

povećava zaradu: videospotovi 

se prodaju deset puta bolje od tekstualnih 

reklama na webu. 

Nova 

instalacija 

za snove 

Cisco je spreman za 

opći potop videa koji 

se u sljedeće četiri 

godine očekuje 

na internetu / Andy 

Greenberg 

U 

Upitate li Marthina De Beera zašto 

se toliko bavi videom, ljubazno će 

vam odvratiti da je to pomalo kao 

da pitate vodoinstalatera zašto je 

toliko zaokupljen vodom. De Beerovi 

ljudi u mrežnom divu Ciscu 

predviđaju da će u sljedeće četiri godine 

88 posto podatkovnog prometa 

na internetu otpadati na video - 44 

eksabjata mjesečno, što odgovara 

količini sadržaja 11 milijardi DVDa 

odnosno trajanju od 3,5 milijuna 

godina mačjih vragolija, padova na 

stražnjicu i piratskih kopija epizoda 

“Battlestar Galactice”. 

Taj 45-godišnjak porijeklom iz 

Južnoafričke Republike od 2005. je 

zadužen za unapređivanje svih Ciscovih 

proizvoda kako bi spremni 

dočekali poplavu videa na netu. U 

pothvat je uključen svaki treći od 24 

tisuće Ciscovih inženjera. Rezultat su 

ruteri i svičevi sposobni, primjerice, 

raspoznati video paket i dati mu 

prednost pred manje hitnim podacima 

ili stvoriti redundanciju kako 

bi video ostao neoštećen čak i kad se 

paket izgubi ili zapne u prometu. 

“U devedesetima smo govorili 

o informatičkim superautocestama. 

Sada mrežu treba prilagoditi medijskim 

superautocestama,” objašnjava 

De Beer. 

Cisco je dizajnirao rutere koji 

prilagođavaju formate videofajlova, 

tako da se svaki video može gledati 

na bilo kojem uređaju na koji stigne. 

Zaštitari u nekoj tvrtki mogu, na 

primjer, pratiti sliku s nadzornih 

kamera na smart phoneu kao i na 

monitoru interne mreže. Budući 

Ciscovi uređaji trenutačno će prevoditi 

tonski zapis, tako da će sudionici 

u videochatu moći razgovarati 

bez obzira na jezik kojim se služe i 

uređaj s kojeg se javljaju. 

Nije to samo odgovor na potrebe 

sve zahtjevnijeg svijeta videa. Cisco 

proizvodi gadgete koji i sami pridonose 

općem video potopu, od 

kompaktnih Flip kamera po 320 

dolara (u svibnju su kupili Pure 

Digital Technologies, tvrtku koja ih 

proizvodi) do Telepresence soba po 

cijeni od 300 tisuća dolara, u kojima 

videokonferencija izgleda kao 

razgovor oko stvarnog stola. Zbog 

svega toga i samom je Ciscu porasla 

“gledanost”. 

Marthin De 

Beer, Cisco 


novac & ulaganje 

Kupujte neameričko! 

Koliko bi 

Amerikanci trebali 

ulagati u strane 

dionice? Svakako 

više nego što to 

sada čine, smatraju 

američki stručnjaci 

za ulaganja u 

inozemstvu / Scott 

Woolley 

Kako će istraumatizirani 

američki investitori odgovoriti 

na najnovija globalna 

previranja? Valom 

ulagačkog izolacionizma, 

prognozira Linda Tesar, čelnica odsjeka 

za ekonomiju Sveučilišta u Michiganu. 

Frank Warnock, profesor financija 

na poslovnoj školi Sveučilišta u Virginiji, 

očekuje upravo suprotno. Dvoje 

stručnjaka za ulaganja u strane dionice 

ne slažu se o tome što će Amerikanci 

učiniti, ali se slažu o onome što bi trebali 

činiti: više ulagati u inozemstvu. 

Vrijednost dionica kojima se trguje 

izvan SAD-a iznosi 14 bilijuna dolara, 

što je 59 posto vrijednosti svih dionica 

kojima se trguje u svijetu (stanje od 30. 

lipnja). Ipak, u portfelju prosječnog 

Amerikanca na strane dionice otpada 

samo 11 posto. On možda razmišlja 

kako će svoju uštedu trošiti u dućanima 

u kojima se plaća dolarima, a ne eurima 

ili jenima, no tako propušta priliku za diverzifikaciju 

i veću zaradu. 

Tijekom 35 godina zaključno sa 2005., 

zamišljeni portfelj sastavljen od prosjeka 

dionica trgovanih na svjetskim burzama 

davao bi godišnji prinos od 11,2 posto, a 

portfelj sastavljen isključivo od američkih 

dionica donosio bi 10,7 posto godišnje. 

Tih 0,5 posto više u konačnom bi zbroju 

Ilustracija Jonathan Carlson za Forbes 


dalo veliku razliku: američki ulagač koji 

je uložio 100.000 dolara u strane dionice 

imao bi na kraju spomenutog razdoblja 

4,1 milijun dolara, čak 600 tisuća dolara 

više od ulagača koji je ulagao isključivo 

u američke dionice. Sve i da prinosi u 

sljedećih 35 godina budu jednaki, postoji 

dobar razlog za globalnu diverzifikaciju 

uloga. Uvrštavanjem stranih dionica (uz 

pretpostavku da inozemne burze ne prate 

baš sasvim u korak kretanja na američkom 

tržištu kapitala) smanjuje se nestabilnost 

portfelja. Hipotetični američki ulagač 

koji je 1970. polovicu svog novca uložio u 

strane dionice, imao je 12 posto stabilniji 

portfelj od ulagača koji se opredijelio 

samo za američke dionice. 

Drugim riječima, što manje valova, 

to mirnija plovidba. Stručnjaci upozoravaju 

da želudac svakog ulagača može 

podnijeti samo određenu dozu rizika. 

Smanjujući rizik diverzifikacijom, 

ulagači se odlučuju za veća ulaganja u 

tu vrstu rizične imovine, što im na dugi 

rok donosi veću zaradu. Od 1926. godine 

prinos od dionica nadmašivao je prinos 

od dugoročnih državnih obveznica u 

prosjeku za 4,1 posto godišnje. Nije, naravno, 

rečeno da će uvijek biti tako ili da 

će se ulagači tom pojavom moći okoristiti 

i kratkoročno. Kao što je Forbes nedavno 

pisao, tijekom proteklih dvadeset 

godina američki bi ulagač više zaradio 

ulažući u državne obveznice nego u dionice. 

Vanguardov istraživač Christopher 

Philips upozorava i na sve manji 

raskorak između burzi različitih zemalja 

u zadnjih deset godina. Ako to globalno 

usklađivanje potraje, smanjit će se prednosti 

ulaganja u inozemstvu. 

A što je s tečajnim razlikama? 

Gledajući kratkoročno, one povećavaju 

rizik za američkog ulagača u strane dionice. 

Neki inozemni fondovi, primjerice 

Tweedy Browne Global Value i Longleaf 

Partners International, nastoje smanjiti 

valutni rizik hedgingom, kupujući 

instrumente osiguranja. No promjene 

tečaja obično nađu put nizbrdo, kaže 

Tesar. Usto, vrijednosnice u zemljama 

čija valuta slabi najčešće imaju više nominalne 

prinose. 

Amerikancima će povećanje njihova 

udjela na 20 posto “neameričkih” dionica 

donijeti malen, ali ne zanemariv dodatni 

prinos uz odmjeren rizik. Iznad toga 

benefiti se rapidno smanjuju. 

Pitanju alokacije treba pristupiti s 

dozom skromnosti. “Svako razmišljanje 

o optimalnom portfelju temelji se na 

povijesnim kretanjima i promjenama u 

svijetu”, kaže Warnock. Dakle, 20 do 25 

posto portfelja u stranim dionicama bilo 

bi otprilike dovoljno. 

Sljedeće je pitanje kako rasporediti 

ulog po zemljama i regijama. Udio europskog 

tržišta u vrijednosti svjetskog 

kapitala iznosi 30 posto, udio dugoročno 

oslabljenog japanskog tržišta 10 posto, a 

10-postotni udio otpada na brzorastuća 

tržišta. Ti udjeli se, međutim, s vremenom 

mogu značajno izmijeniti. Za 

vrijeme bujanja tržišta krajem ’80-ih 

japanski udio iznosio je 25 posto. Ove 

brojke ne znače da bi 30 posto portfelja 

teškog milijun dolara trebale činiti europske 

dionice, već prije da, ako imate 

100 tisuća dolara u Europi, alokacija 33 

tisuće dolara u brzorastuća gospodarstva 

znači dobru startnu poziciju. 

Želite li alocirati sredstva, najbolje je 

da to umjesto vas učini fond-menadžer 

i to aktivno, preko uzajamnog fonda, 

ili pasivno, preko indeksnog fonda. Pri 

tome treba paziti na troškove. Čini se 

da nekoliko aktivno vođenih stranih 

fondova u SAD-u doista zaslužuje naknadu 

koju zaračunavaju, među njima i 

Vanguard International Explorer kojem 

je Forbes dodijelio ocjenu A za tržišta 

u usponu i B za tržišta u padu, te Harbor 

International-Inv koji je dobio B za 

tržišta u usponu i A za tržišta u padu. 

Smatrate li da je utrka s tržištem unaprijed 

izgubljena bitka, kupite udio u 

pasivnom fondu, i to najjeftinijem koji 

pronađete. Primjerice, Fidelity Spartan 

International Index zaračunava naknadu 

od 0,1 posto godišnje, Vanguard European 

ETF 0,11 posto, a iShares MSCI European 

Monetary Union ETF, koji ima 

sličan portfelj, naplaćuje ulagačima 0,52 

posto na godinu. 

dobra svjetska ponuda 

Većina Amerikanaca previše svog novca ulaže kod kuće. Evo nekih povoljnih ponuda neameričkih fondova. 

Izvedba 

Trž. u 

rastu 

Trž. u 

padu 

Fond 

u 5 godina 

(godišnje) 

Ukupni prinos 

u zadnjih 

12 mjeseci 

Imovina 

31.5.‘09. 

(mil. $) 

Ponderirani 

prosjek 

P/E 

Trošak 

na 

100 $ 

bldrs Emerging Markets 50 Adr Index 17,3% -31,1% $532 10 oko 0,21 $ 

*C *C Fidelity Spartan Intl Index-Inv 2,3 -30,8 5,461 9 0,11 

iShares MSCI Emerging Mkts Index 14,4 -27,2 30,793 2 0,74 

iShares MSCi Emu Index 2,6 -36,2 654 10 0,54 

iShares MSCI Pacific ex-Japan Index 10,0 -27,3 2,577 11 0,51 

iShares S&P Latin America 40 Index 26,9 -35,1 1,773 13 oko 0,51 

B B Vanguard European Stock Index-Inv 2,5 -33,8 13,710 9 0,26 

D C Vanguard Pacific Stock Index-Inv 1,9 -24,1 7,334 9 0,23 

B C Vanguard Total Intl Stock Index 3,9 -30,5 20,247 9 0,35 

Stanje sa 30. lipnja 2009. Trošak: godišnji prosjek troška uvećan za brokerske naknade koje fond plaća pri kupnji instrumenata osiguranja. 

*ocjena fonda za samo tri razdoblja; maksimalna ocjena je A. Izvori: Forbes, Lipper, Morningstar 


novac & ulaganje 

Bikovi ruskog 

medvjeda 

Ružna polusestra rastućih svjetskih ekonomija obećava brda i doline 

onima koji se odvaže na tržišni rodeo / Richard C. Morais 

Ruska se ekonomija u prvom 

tromjesečju 2009. stegnula 

za 10 posto zbog pada cijena 

roba i 24-postotnog smanjenja 

proizvodnje. Ministrica 

gospodarstva Elvira Nabiulina nedavno je 

izjavila da bi ruski BDP ove godine mogao 

pasti za 8 posto. No poklonici moskovskog 

burzovnog rodea na recesiju će samo slegnuti 

ramenima. Ovogodišnja izvedba dionica 

osmog svjetskog gospodarstva zasad 

je među najboljima u svijetu. Indeks RTS 

skočio je za 40% u odnosu na stanje od 1. 

siječnja, a za čak 78% u odnosu na najnižu 

vrijednost zabilježenu 23. siječnja . 

“Uzmimo krizu u SAD-u. To je doista 

kriza. Ljudi nisu na takvo što navikli. Ruski 

mentalitet je drukčiji. Krize su samo dio ciklusa 

koji se izmjenjuju u zadnjih 20 godina”, 

kaže John Derrick, direktor istraživanja u 

tvrtki U.S. Global Investors iz San Antonija 

u Teksasu, koja upravlja fondovima teškim 

2,1 milijardu dolara. Sredinom lipnja cijena 

dionica na moskovskoj burzi bila je, čak 

i nakon skoka trgovanja, tek sedam puta 

veća u odnosu na zaradu ostvarenu u 2009. 

godini. 

“Postoji doza nepovjerenja 

kod dijela 

ulagača, koji rusko tržište 

smatraju više mjestom za 

trgovanje robama nego za 

dugoročna ulaganja”, kaže 

Derrick. Ili ga smatraju 

mjestom gdje se lako ostaje 

bez imovine, grozno 

upravlja korporacijama i 

obezvređuje valuta. Rublja 

je od kolovoza 1998. pala 

za 81 posto prema dolaru. 

U svibnju su neto investicije iz prekomorskih 

zemalja u Rusiju iznosile trećinu investicija 

u Kinu i šestinu ulaganja u Brazil, 

unatoč znatno boljoj izvedbi ruskog tržišta. 

Liam Halligan, glavni ekonomist londonske 

tvrtke Prosperity Capital Management 

koja je na rusko tržište uložila 2,8 milijardi 

dolara, na to gleda drukčije: “Upravljanje 

korporacijama glavni je rizik kad ulažete 

u Rusiju, no politički i makrorizici se 

preuveličavaju, osobito u Americi.” 

Rusija raspolaže jednim od najvećih 

svjetskih prirodnih bogatstava i očekuje 

da će vrijednost nafte, zlata i željezne rude 

rasti kad poplava zapadnih valuta oslobodi 

globalne inflatorne pritiske, napominje 

Halligan. Kapitalizacija ruske burze od 484 

milijarde dolara na razini je pakistanske ili 

jordanske burze, što Halligan smatra suludo 

niskim vrednovanjem. Sa 404 milijarde 

dolara u svibnju, ruske devizne rezerve 

bile su treće najveće na svijetu, odmah iza 

Kine i Japana. Neto dug, privatni i javni, 

iznosio je samo 40% BDP-a, prema 380% 

u SAD-u. Vrijednost rublje, koja se krajem 

2008. stropoštala zbog globalne panike, od 

veljače do lipnja ove godine porasla je za 

13% prema košarici dolar-euro. 

No što je s ruskim pravosuđem koje se 

oštro postavlja prema zapadnim ulagačima? 

To je doista razlog za zabrinutost. Telenor je 

nedavno morao platiti 2,7 milijuna dolara 

odštete po tužbi manjinskog dioničara, 

ruskog VimpelComa, da norveški suvlasnik 

koči razvoj te kompanije. Treća po 

veličini naftna kompanije u Rusiji, TNK- 

BP, u zajedničkom je vlasništvu ruskog 

TNK-a i britanskog BP-a. Tajkuni koji stoje 

iza TNK-a lani su odigrali grubi ruski presing 

kako bi istisnuli šefa kompanije kojeg je 

imenovao BP. U međuvremenu je sklopljeno 

primirje i vrijednost povlaštenih dionica 

TNK-BP-a, osnažena i skokom cijena nafte, 

ove se godine povećala za 63%. Prosperity 

Capital, vlasnik najvećeg manjinskog udjela 

u TNK-BP-u, računa sa četiri milijuna 

dolara neto dobiti od očekivanih 27 milijardi 

dolara dobiti. Po trenutačnom 15-postotnom 

prinosu, TNK-BP daje najveću dividendu 

među ruskim proizvođačima nafte i 

plina. Dionica se prodaje po četverostrukoj 

vrijednosti te očekivane dobiti. 

Kavijar po cijeni bakalara? 

Ruske dionice prodaju se gotovo za bagatelu čak i nakon nedavnog porasta trgovanja. To je prilika za dobar ulov 

- ako podnosite velike valove. 

Fond 

ukupni povrat 

u 5 godina u zadnjih 

Imovina 

ukupna uložena 

godišnji 

trošak 

(godišnje) 12 mjeseci (mil. $) u Rusiju na 100$ 

ponderirani 

prosjek P/E 

US GLOBAL EASTERN EUROPEAN 6% -56% 386$ 55% $1,96 6,1 

ING RUSSIA FUND-A 11 -56 314 90 2,06 6,3 

MARKET VECTORS RUSSIA ETF PN -60 727 97 0,62 8,3 

SPDR S&P EMERGING EUROPE ETF PN -51 75 66 0,60 9,4 

T ROWE PRICE EM EUROPE & MED 5 -60 454 52 1,32 12,8 

Stanje s 30. lipnja 2009. PN: podaci nedostupni. Izvor Lipper. 

Više o ovoj temi na http://www.forbes.com/international-investing/ 


financije 

U prah otišlo 

100 milijardi eura 

Drastičan pad prometa, uvjetovan ponajprije bijegom inozemnih ulagača, 

zajedničko je obilježje svih tržišta kapitala u regiji / Mario Gatara 

Ilustracija Boris Benko 

U 

usporedbi s ostatkom 

regije, jednoznamenkasti 

pad prometa dionicama 

registriran na 

Praškoj burzi tijekom 

2008. godine (u odnosu na prethodnu) 

doima se uistinu dobrim rezultatom. No 

Prag se zato tijekom ove godine odlično 

uklopio u otužnu sliku regije, poprilično 

izmučene ekonomskom krizom i posve 

napuštene od inozemnih ulagača. U 

ukupno 13 promatranih zemalja (i 

nešto više burzi) samo tijekom 2008. u 

prosjeku je zabilježen pad prometa dionicama 

od gotovo 50 posto, dok je u 

prvih sedam mjeseci ove godine prikupljeno 

tek nešto više od četvrtine ionako 

poprilično osiromašenog prometa 

iz 2008. godine. Ili, da stvari učinimo 

posve opipljivima - promet realiziran 

u trgovini dionicama (ovdje prikazan 

u milijardama eura) u prošloj je godini 

smanjen za okruglih 100 milijardi eura, 

spuštajući se u pravilu i ispod brojki 

zabilježenih 2006. godine, kada se vrhunac 

pozitivnog trenda na tržištima 

kapitala još nije ni nazirao. 


financije 

Institut 

građevinarstva 

Hrvatske drugu 

godinu zaredom 

na vrhu je ljestvice 

najlikvidnijih 

10 

najtraženijih 

Investitori su zadovoljni ostvarenim prinosima, cijene njihove poslovne 

domaćih dionica 

rezultate i zanose se svijetlim perspektivama. Zbog svih tih (i inih) razloga 

one su najlikvidnije dionice na domaćem tržištu kapitala / Mario Gatara 

Za razliku od CROBEX-a, 

čija je vrijednost “samo” 

utrostručena, cijena dionica 

Atlantske plovidbe 

od početka 2000. godine 

naovamo uvećala se za otprilike - tridesetak 

puta. Ništa čudno, rekli bi neki, 

aludirajući na meteorski rast domaćeg 

tržišta kapitala u novom tisućljeću, zbog 

čega bi se vjerojatno našlo i većih dobitnika 

od dubrovačkog brodara. No predsjednik 

Uprave Ante Jerković ima iza sebe 

i neka druga, vrlo konkretna dostignuća. 

Poslovni uspjeh Atlantske plovidbe, koja 

se na izlasku iz komunizma i nije previše 

razlikovala od brojnih drugih domaćih 

brodara (na kraju je samo nekolicina 

njih opstala), ostvaren je bez značajnije 

uloge države i “poticajnog” trošenja sredstava 

poreznih obveznika, na iznimno 

kompetitivnom međunarodnom tržištu, 

u potpunosti ovisnom o mijenama 

ekonomskih ciklusa. A niti u kontekstu 

tržišta kapitala spektakularan rast cijene 

nije jedina vrlina dionica Atlantske plovidbe. 

Jer uz poželjnu (fragmentiranu) 

vlasničku strukturu i sustav nagrađivanja 


Najlikvidnije i “najlikvidnije” domaće dionice 

rang naziv 

financije 

koeficijent ukupan promet rang rang 

likvidnosti (HRK m) 2007. 2008. 

1. Institut građevinarstva Hrvatske d.d. IGH-R-A 371,5 374,7 10. 1. 

2. Atlantska plovidba d.d. ATPL-R-A 365,9 822,2 16. 2. 

3. Dalekovod d.d. DLKV-R-A 236,9 332,3 12. 5. 

4. Jadroplov d.d. JDPL-R-A 235,8 160,6 19. 10. 

5. Ingra d.d. INGR-R-A 189,3 152,0 11. 3. 

6. Uljanik plovidba d.d. ULPL-R-A 149,4 100,1 27. 4. 

7. Viadukt d.d. VDKT-R-A 98,7 41,6 15. 13. 

8. Luka Ploče d.d. LKPC-R-A 76,3 48,1 26. 8. 

9. Petrokemija d.d. PTKM-R-A 76,1 67,0 21. 14. 

10. Hidroelektra niskogradnja d.d. HDEL-R-A 68,5 37,5 8. 12. 

Foto Duje Klarić / Cropix 

dioničara, dotične se dionice mogu pohvaliti 

još jednom, iznimno bitnom osobinom 

na tržištu kapitala. Riječ je o kriteriju 

likvidnosti, prema kojem je Atlantska 

plovidba već drugu godinu zaredom uz 

bok dionicama IGH, na samom vrhu 

ljestvice domaćih izdanja. 

A termin likvidnost, barem kada je 

riječ o usporedbi dvaju (ili više) dionica, 

nipošto ne bi trebalo brkati s kategorijom 

ostvarenog prometa, iz vrlo jednostavnog 

razloga - identičan promet za 

različite dionice nema jednaku težinu. U 

suprotnome je tek riječ o zbroju “krušaka 

i jabuka”, što postaje jasnije na konkretnom 

primjeru. Naime, prosječan dnevni 

promet u ovoj se godini za HT kreće oko 

7,6 milijuna kuna, dok ta brojka u slučaju 

Atlantske plovidbe iznosi 5,4 milijuna 

kuna. No HT je (sredinom kolovoza) 

imao tržišnu kapitalizaciju od 18,6 milijardi, 

dok je dubrovački brodar, mjereno 

tržišnom cijenom, vrijedio 1,6 milijardi 

kuna. Dakle, 11 puta manje vrijedna 

kompanija “ugrabila” je čak 70% prometa 

većeg rivala, što je čini neusporedivo 

likvidnijom. Drukčiji bi se se zaključak 

mogao izvući samo kada bi HT privukao 

11 (i više) puta veći promet od Atlantske 

plovidbe, odnosno, kada bi tržište bilo u 

stanju “progutati” relativno veći udio u 

HT-u nego u Atlantskoj plovidbi. 

Uzmemo li tu činjenicu za polazišnu 

točku, ocjena kako je u ovoj godini likvidnost 

domaćeg tržišta kapitala drastično 

opala ne mora nužno biti točna. Ili barem 

zaslužuje detaljnije preispitivanje. 

Doduše, 2007. je doista po mnogo čemu 

bila zlatna godina. Nevolje su u SAD-u 

već bile na pomolu, a kriza drugorazrednih 

vrijednosnica na mahove je sijala 

pravu paniku na Wall Streetu, no s ovu 

stranu Atlantika, a posebice na istoku Europe, 

malo je tko tada o tome razmišljao. 

Idila je u kod nas začinjena inicijalnom 

javnom ponudom još jedne “narodne” 

dionice, a Hrvati su “otkrili” tržište 

kapitala, gurajući u (mahom domaće) 

dionice, bilo izravno ili putem investicijskih 

fondova, ogromne količine svježeg 

kapitala. Tamo negdje sredinom veljače 

2007. ukupan je promet na tada već jedinstvenoj 

hrvatskoj (Zagrebačkoj) burzi u 

dva navrata premašio granicu od milijarredovan 

promet 

du kuna, a sličan se scenarij činio sasvim 

izglednim i u travnju, srpnju, a potom i na 

samom kraju godine, kada su regulatori 

većini institucionalnih investitora širom 

otvorili vrata napučene JDD kotacije. Bio 

je to vrhunac pozitivnog niza kojim je u 

2007. godini ostvareno čak 66,5 milijardi 

kuna prometa , od čega trećina otpada na 

kategoriju redovnoga prometa koja se, 

uz određene ograde, može poistovjetiti s 

trgovinom dionicama (ostatak se odnosi 

Iz perspektive brokera koji žive od provizije, 2009. je prilično mršava godina 

na trgovinu pravima, obveznicama i, u 

manjoj mjeri, inim dužničkim vrijednosnim 

papirima). Usporedbe radi, u odnosu 

na 2006. ukupni je promet uvećan za 

35 posto, dok je redovni porastao za 55 

posto, i to nakon što je već tijekom 2006. 

godine (u odnosu na prethodnu) gotovo 

- udvostručen. A svemu tome valja dodati 

i kako je CROBEX (sredinom listo- 


financije 

Skokovi likvidnosti korespondiraju s intenzivnim 

pomacima burzovnog indeksa... 

Za razliku od građevinara, brodari su se održali u vrhu ljestvice ovogodišnjih dobitnika 

Poveća skupina brodara i građevinara 

među Top 10 najlikvidnijih dionica na 

ZSE vjerojatno nikoga neće iznenaditi 

...a promet može biti iznimno varljiv kriterij 

pada) dosegnuo svoju najveću vrijednost 

od 5393 boda. 

No već 2008. godine stvari su se 

drastično izmijenile, a znatno mršaviji 

rezultati u kategoriji ostvarenog prometa, 

namaknuti uglavnom zahvaljujući 

paničnom bijegu prodavatelja, nisu bili ni 

blizu rekorda iz prijašnje godine. Uostalom, 

brojke dovoljno govore. Najbolji je 

rezultat u kategoriji ukupnoga prometa 

postignut u siječnju (700 milijuna kuna), 

a još je samo dvaput ta brojka na dnevnoj 

razini premašila prag od pola milijarde 

kune. Nakon rekordnih 282 milijuna 

kuna redovnog prometa iz 2007. u idućoj 

je godini najbolji rezultat iznosio 219 milijuna 

kuna, pri čemu je u svega desetak 

navrata prijeđen prag od 150 milijuna 

kuna dnevno. Usto, dnevni se prosjek ukupnog 

prometa doslovno prepolovio, sa 

265 na 125 milijuna kuna, signalizirajući 

slabiju dostupnost kapitala i znatno manju 

“zaigranost” financijskih institucija 

različitima izdanjima (najčešće državnih) 

obveznica, dok je prosječan redovni promet 

na dnevnoj razini smanjen sa 87,5 na 

sedamdesetak milijuna kuna. Tu agoniji 

nipošto nije kraj. Najbolji rezultat u ovoj 

godini sveden je na 223 milijuna kuna, 

dok se redovan promet samo jedanput 

našao iznad praga od 100 milijuna kuna, 

čime je dnevni prosjek (zaključno sa sredinom 

kolovoza) spušten na mizernih 33 

milijuna kuna. 

Još jedan indikator može poslužiti 

kao prikladno svjedočanstvo “suše” na 

tržištu kapitala. Riječ je o razmjeni velikih 

paketa dionica koje se definiraju 

kao blok transakcije, a u vrijeme procvata 

tržišta bile su prilično česta pojava. 

Gotovo 500 milijuna kuna u 2007. i više 

od 900 milijuna u 2008. godini, a u ovoj 

godini - ništa. Niti jedna blok transakcija 

nije evidentirana tijekom 2009. godine, 

na najbolji način svjedočeći o kroničnom 

pomanjkanju apetita investitora. 

Usput je postavljen još jedan neslavan 

rekord. Krajem prošle godine (točnije, 

24. prosinca), redovni je promet sveden 

na minornih 9,7 milijuna kuna, i na prvi 

pogled zvuči doista poražavajuće da se 

za prikladnu usporedbu, u potrazi za 

prometom nižim od deset milijuna kuna 

valja vratiti daleko u prošlost, još tamo 

na kraj srpnja davne 2005. Međutim, 

već i pasivni promatrači zbivanja na 

Zagrebačkoj burzi vjerojatno će uočiti 

kako se CROBEX i onda i sada kretao 

ispod razine od 2000 bodova, s pravom 

dovodeći u pitanje tezu o znatno slabijoj 

likvidnosti domaćeg tržišta kapitala 

uslijed sumorne statistike. Jer promet, 

kao egzaktno mjerilo likvidnosti, tek 

je kunski zbroj aktivnosti svih aktivnih 

vrijednosnih papira u određenom razdoblju, 

a pojedinačni promet najobičniji 

je produkt cijene i količine. Analogno 

tome, u uvjetima silaznog trenda cijena, 

čak i kada se količina (obujam trgovine) 

ne mijenja, promet bilježi pad, paralelno 

s klizanjem cijene. 

Uzmimo za primjer HT, čije su 

dionice 3. siječnja 2008. namaknule 

Foto Admir Buljubašić, Goran Mehkek / Cropix 


7,4 milijuna kuna prometa, a 28. srpnja 

ove godine 4,8 milijuna kuna. Naizgled 

drastična razlika (bilo u apsolutnim ili 

u relativnim iznosima) posve gubi na 

značaju kada se uzme u obzir (vagana) 

cijena, koja je u prvom slučaju iznosila 

348,5 kuna, a u drugom 226 kuna. 

Naime, i cijena i promet zabilježili su pad 

od oko 35 posto, dok je obujam trgovine 

praktički ostao nepromijenjen (nešto više 

od 21 tisuću dionica), upućujući na podjednaku 

razinu likvidnosti. 

Bilo bi naivno tvrditi kako je cijena 

irelevantna kategorija, ili još gore, kako 

nema utjecaja na aktivnost ulagača, 

jer je upravo cijena temeljni pokretač 

promjena u sferi ponude i potražnje. 

Međutim, uputnije bi bilo mjeriti likvidnost 

protrgovanim dionicama, ili još preciznije, 

udjelom volumena u ukupnom 

broju dionica pojedine kompanije, jer su 

promjene cijene faktor koji onemogućava 

suvislu usporedbu razine likvidnosti, bilo 

unutar određenog vremenskog intervala 

ili između različitih izdanja. 

Dakle, za pouzdaniju bi usporedbu 

razine likvidnosti iz jednadžbe valjalo 

izbaciti varijablu cijene ili na neki način 

neutralizirati njezin utjecaj. Budući da je 

posve deplasirano uspoređivati obujam 

trgovine različitih izdanja (jer volumen 

od 100 dionica za HT i, primjerice, IGH, 

imaju sasvim različite konotacije), utjecaj 

cijene moguće je neutralizirati ukoliko 

situaciju dodatno zakompliciramo, 

uvođenjem još jedne varijable. 

Riječ je o tržišnoj kapitalizaciji (konvencionalnoj 

mjeri vrijednosti pojedine 

kompanije), koja je također produkt, i 

to tržišne cijene i ukupnog broja dionica. 

Kao i u slučaju ostvarenog prometa, i 

tržišna kapitalizacija se mijenja ovisno 

o kretanju cijene, te bi dovođenje u izravnu 

vezu ostvarenog prometa i tržišne 

kapitalizacije zapravo dokinulo utjecaj 

cijene. Pojednostavljeno rečeno, bit će 

dovoljno da ostvareni promet podijelimo 

s tržišnom kapitalizacijom (i dignemo na 

određenu potenciju poradi puke preglednosti), 

i time dolazimo do univerzalnog 

indikatora kojim je moguće uspoređivati 

razinu likvidnosti pojedine dionice kroz 

HT se našao tek na 18. mjestu, dokazujući 

kako nominalni promet nije dovoljan 

za visoku ocjenu likvidnosti 

vremenske serije, i jednako tako, komparirati 

razinu likvidnosti (i apetite investitora) 

za više dionica. 

Počnimo najprije s ostvarenim prometom 

na Zagrebačkoj burzi od početka 

2007. do sredine kolovoza tekuće godine. 

Za tu smo prigodu razdvojili financijske 

instrumente na burzi, rabeći isključivo 

promet ostvaren trgovinom dionicama 

koji se, istini za volju, ne razlikuje previše 

od kategorije redovnog prometa (izuzev 

poneke iznimke, uvjetovane blok transakcijama). 

Tržišna je kapitalizacija 

kalkulirana na dnevnoj razini kako 

bismo dobili što precizniju sliku koja bi 

aproksimacijom i/ili uprosječivanjem (na 

mjesečnoj razini) ostala donekle mutna. 

A rezultati, koliko god bili u skladu 

s konvencionalnom logikom, ipak kriju 

poneko iznenađenje. Za početak, taj 

naš indikator, nazovimo ga “koeficijent 

likvidnosti”, vrhunac (11,4) je u promatranom 

razdoblju dosegnuo sredinom listopada 

prošle godine, kada je prosječan 

redovni promet na dnevnoj razini iznosio 

oko 90 milijuna kuna. To je, primjerice, 

zamjetno niže od prometa ostvarenog 

u razdoblju od listopada 2007. (kada je 

HT stigao na burzu) do sredine veljače 

prošle godine i upućuje na zaključak 

kako je rast likvidnosti iziskivao duboku 

Lista najlikvidnijih izdanja valjda je jedna od rijetkih u kojima nije bilo mjesta za HT 

ZSE koeficijent likvidnosti u 

brojkama 

2007. 2008. 2009. ‘07. - ‘09. 

najviša 11.2 11.4 7.0 11.4 

najniža 0.7 0.6 0.8 0.6 

medijan 2.8 2.5 2.0 2.4 

prosjek 3.0 2.9 2.3 2.8 

korekciju cijena dionica. Naime, u svega 

godinu dana (nakon što je postavljen “alltime-high” 

rezultat), CROBEX je izgubio 

na vrijednosti gotovo 60 posto. Dakle, 

tog 10. listopada 2008. godine vlasnika 

je promijenila dvostruko veća količina 

dionica nego 15. listopada 2007. kada je 

evidentiran spomenuti rekord indeksa 

Zagrebačke burze. 


financije 

Svojevrsno iznenađenje predstavlja 

i činjenica kako je donja granica fluktuacijskog 

raspona koeficijenta likvidnosti 

(0,63) fiksirana ne u ovoj, nominalno 

znatno mršavijoj godini, već neposredno 

pred Božić prošle godine. I usprkos mizernim 

rezultatima koje burza bilježi ovoga 

ljeta, opasno koketirajući s razinom od 

deset milijuna kuna prometa, koeficijent 

likvidnosti je, upravo zbog relativno niskih 

cijena dionica, u prosjeku još uvijek 

iznad ljetnih mjeseci iz prijašnje dvije godine. 

Možemo tako nabrajati unedogled, 

no umjesto toga valja se fokusirati na 

pojedinačna izdanja, uzimajući u obzir 

praktične implikacije razine likvidnosti. 

Manje likvidne dionice u pravilu karakterizira 

veći diskont (za prodavatelje) ili 

veća premija (za kupce) na tržišnu cijenu, 

a oba slučaja najprije dolaze do izražaja u 

ekstremnim uvjetima. U panici koja je zavladala 

tržištem početkom 2008. prodavatelji 

koji su se (u potrazi za gotovinom) 

željeli riješiti slabo likvidnih dionica 

(najčešće egzotičnih izdanja čija je cijena 

strelovito rasla paralelno s ostatkom 

tržišta) morali su pristati na znatno nižu 

cijenu kako bi se riješili rizičnije komponente 

svoga portfelja i uvalili je nekome 

drugome. Druga strana je pak zahtijevala 

veći diskont zato da bi kompenzirala 

činjenicu kako je riječ o dionicama koje 

su teško unovčive. Jednako tako, kada 

neka roba postane “vruća”, a na tržištu je 

prisutna u oskudnim količinama, potencijalni 

kupac mora pristati na znatno višu 

premiju na tržišnu cijenu (do granice isplativosti) 

kako bi se domogao željenog 

plijena. Prikladan primjer za obje situacije 

je famozni slučaj Croatia Airlinesa. Jer uz 

free-float manji od 0,5 posto i činjenicu 

da se tim dionicama ranije nije trgovalo, 

iznenadna potražnja (koliko god bila motivirana 

pogrešnim razlozima) naprosto 

je morala generirati silan rast (sa 1000 

na naknadno poništenih 5000 kuna), a 

masovna likvidacija na tržištu potaknuti 

potom intenzivan pad cijene (na 52 kune 

iz lipnja ove godine). Uostalom, balon je, 

kako smo se mogli uvjerili, puno lakše 

Ponešto o 

nuspojavama 

trgovine 

nelikvidnim 

dionicama 

ulagači su 

mogli naučiti 

iz primjera 

Croatia 

Airlinesa 

MetodološkA OBJAŠNJENJA 

Od ukupno 4,9 milijardi kuna prometa dionicama tijekom ove godine, HT je donio 1,2 

milijarde, a tercet brodara (Jadroplov, Atlantska i Uljanik plovidba) 1,1 milijardu kuna, dok 

najveći dio ostaloga prometa otpada na svega šačicu zvučnijih izdanja. Budući da se broj dionica 

koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi kreće vrlo blizu 300 (i nakon drastične redukcije njihova 

broja u MTP segmentu), koeficijent likvidnosti burze u cjelini ne može se uspoređivati 

s likvidnošću pojedinih izdanja, jer brojke naprosto previše odudaraju. Drugim riječima, u 

usporedbi s najzvučnijim dionicama koeficijent likvidnosti Zagrebačke burze u cjelini duboko 

je u zoni - nelikvidnosti. Zbog toga je rezultat u slučaju burze uvećan za (pomnožen sa) 101 0 

(deset milijardi), dok je pri usporedbi pojedinačnih izdanja korištena znatno niža potencija 

(10 5 ), a sve kako bi konačna slika bila jednostavna i lako shvatljiva. 

Usto, slabo aktivne dionice prikladno smo “kaznili”, dodijelivši im koeficijent 0 (nula) za 

svaki radni dan tijekom kojega nije zabilježen nikakav promet, jer bi investitori trebali visoko 

vrednovati mogućnost da se određenom dionicom u svakom trenutku trguje. A to je bitno 

utjecalo na konačnu ocjenu, spuštajući prosjek, i što je još važnije, medijan (središnju vrijednost) 

kao najvažniji kriterij pri ocjeni likvidnosti na duži rok, kojim su jednokratni skokovi (ili 

padovi) obujma trgovine dobili prikladnu težinu (utjecaj). Za konačnu je ocjenu bilo moguće 

i ukupan obujam trgovine podijeliti s ukupnim brojem dionica određenog izdanja, no u 

tom slučaju postoji opasnost od gubitka - detalja. Potonja formula, naime, ne uzima u obzir 

trgovinu na dnevnoj razini, već nudi samo paušalnu i iskrivljenu sliku zbivanja, zbog čega 

bi se, primjerice, neaktivna dionica s jednokratnim skokom volumena mogla nezasluženo 

provući među istinski likvidna izdanja. Ovako smo, računajući središnju vrijednost koeficijenta 

likvidnosti na dnevnoj razini, osim obujma trgovine uzeli u obzir i frekvenciju trgovanja, 

što ponekad može biti i od presudne važnosti. 

Zbog puke preglednosti u grafičkim su prikazima često korišteni 10-dnevni (dvotjedni) 

prosjeci, koji nisu u stanju prikazati ekstreme (najviše i najniže vrijednosti) spomenute 

u tekstu, ali puno jasnije dočaravaju trend, lišavajući prikaz drastičnih (i najčešće vrlo 

konfuznih) oscilacija. 

napuhati na manje likvidnom tržištu, 

a kad se probije, posljedice mogu biti 

katastrofalne. 

Primijenimo li sad već opširno elaboriranu 

formulu u konkretnom primjeru, 

koeficijent likvidnosti redovnih dionica 

Croatia Airlinesa na dan 23. listopada 

2007. godine, kada je evidentirano 317 

tisuća kuna prometa (uvjerljivo najbolji 

rezultat dosad), još je uvijek pet puta 

manji od istog mjerila za dionice HT-a, i 

to u relativno nezanimljivom danu. Ako 

likvidnost definiramo kao sposobnost 

tržišta da u određenom razdoblju, bez 

obzira na fluktuacije cijene, “proguta” 

zamjetan dio neke kompanije (mjeren 


Najlikvidnija izdanja opisana konvencionalnom statistikom 

rang naziv 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 

rast volumen/ukupan prosječan dnevni najveći dnevni 

(%) broj dionica (%) promet (HRK m) promet (HRK m) 

1. Institut građevinarstva Hrvatske d.d. IGH-R-A -8,1 74,4 % 2,47 12,80 

2. Atlantska plovidba d.d. ATPL-R-A 63,1 65,4 % 5,41 25,84 

3. Dalekovod d.d. DLKV-R-A -0,5 41,0 % 2,19 6,78 

4. Jadroplov d.d. JDPL-R-A 51,5 59,3 % 1,06 6,77 

5. Ingra d.d. INGR-R-A -49,3 37,6 % 1,00 7,89 

6. Uljanik plovidba d.d. ULPL-R-A 28,0 38,7 % 0,66 5,83 

7. Viadukt d.d. VDKT-R-A 12,1 27,6 % 0,28 2,06 

8. Luka Ploče d.d. LKPC-R-A -3,2 18,4 % 0,32 2,38 

9. Petrokemija d.d. PTKM-R-A 15,2 18,1 % 0,44 3,89 

10. Hidroelektra niskogradnja d.d. HDEL-R-A 37,2 22,0 % 0,25 2,75 

* zaključno sa 14. kolovoza 

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix 

količinom dionica), usporedba aktivnih 

izdanja na Zagrebačkoj burzi nudi brojne 

zanimljive podatke. Primjerice, definicija 

koeficijenta likvidnosti na prvo je 

mjesto za tekuću godinu izbacila - Institut 

građevinarstva Hrvatske. Možda to i 

nije toliko iznenađenje, baš kao ni poveća 

skupina brodara i građevinara među 

Top 10 najlikvidnijih izdanja, no većinu 

će vjerojatno iznenaditi činjenica da je 

HT, mada uz zavidnu stabilnost krivulje 

koeficijenta likvidnosti, zauzeo tek 

18. mjesto, napravivši prilično skroman 

iskorak u odnosu na prethodne dvije godine, 

kada se našao na 22., odnosno, 23. 

mjestu. Kalkulaciju je moguće modificirati 

(osim ostalog) i tako da se u nazivnik 

jednadžbe postavi tržišna kapitalizacija 

free-floata, odnosno dijela dionica koje 

slobodno cirkuliraju tržištem (i nisu pod 

kontrolom države ili strateških investitora). 

U tom bi slučaju HT (baš kao i INA) 

vjerojatno napredovao za barem nekoliko 

mjesta, jer sa svojih 18,6 milijardi kuna 

tržišne kapitalizacije predstavlja posve 

neuobičajenog mastodonta za domaće 

tržište kapitala. 

S druge pak strane, slabija pozicija 

najzvučnije “narodne” dionice dokazuje 

Usprkos slabašnom prometu na burzi, ova 

je godina podigla likvidnost IGH na još višu 

razinu 

Bez obzira na promet, baš kao niti HT, 

među 10 najlikvidnijih nisu ušli niti Adris, 

Ericsson Nikola Tesla ili Končar 

kako nominalni promet sam po sebi nije 

dovoljan za visoku ocjenu likvidnosti, 

kada se suoči sa stvarnom veličinom 

kompanije (i sposobnošću tržišta da je 

“apsorbira”). A osim što žele posjedovati 

dionice perspektivnih kompanija koje 

ispunjavaju različite preferencije (visoke 

stope rasta prihoda i dobiti, visok dividendni 

prinos…), kriterij likvidnosti bi 

za većinu ulagača svakako trebao biti 

na samom vrhu liste želja. U suprotnome, 

realizacija “izlazne strategije” 

postaje prava noćna mora. Kao što je to 

bio slučaj s nekadašnjim “zvijezdama” 

Zagrebačke burze, koje su zauzele vrh 

ljestvice najlikvidnijih izdanja u 2007. 

godini. Na čelno mjesto tada je zasjela 

Genera (nekadašnja Veterina), i to s 

ocjenom (281) koja bi bila dovoljna i za 

lidersku poziciju u 2008. godini, a slijede 

je Transadria, Mlinar, Pounje trikotaža 

(!?), Slatinska banka, Đuro Đaković 

Holding i niz drugih izdanja koja su u 

međuvremenu polako utonula u zaborav. 

Silan apetit koji su ulagači tada iskazivali 

za najrazličitija “otkrića” domaćeg tržišta 

kapitala u međuvremenu je poprilično 

splasnuo, a veličina je (opet!) postala - 

bitna. 


financije 

Sve bliže brojci 

od 300 tisuća 

nezaposlenih 

Pad BDP-a u prvom 

tromjesečju od 6,7% 

na godišnjoj razini 

u punoj će se mjeri 

odraziti na evidenciju 

Hrvatskog zavoda 

za zapošljavanje tek 

ujesen, a registrirana 

nezaposlenost u ovoj bi 

godini mogla porasti za 

više od 20 posto 

/ Mario Gatara 

Šest godina 

zaredom broj 

nezaposlenih 

bilježio je pad, 

no 2009. bit 

će godina 

preokreta 

Svakom objektivnom promatraču 

bilo je sasvim jasno kako famozni 

stress-test kojem su svojedobno podvrgnute 

američke banke nije ništa 

drugo doli primitivna (ali, čini se, 

učinkovita) metoda smirivanja domaće 

javnosti serviranjem priče o manjim 

problemima koji ne ugrožavaju stabilnost 

domaćeg financijskog sustava. I 

dok napredovanje burzovnih indeksa 

na Wall Streetu sugerira znatno manje 

bolan izlazak iz duboke recesije, priča 

ima i tamniju stranu, koja se najprije 


Foto Vjekoslav Skledar / Cropix 

može iščitati iz tmurnih brojki s tržišta 

rada. O tome smo, signalizirajući sličan 

scenarij i za domaću ekonomiju, pisali 

još krajem travnja, kada je američka 

stopa nezaposlenosti dosegla 8,5 posto, 

najvišu razinu još od 1983. godine. Od 

tada do danas, rast S&P 500 indeksa od 

gotovo 20 posto isprovocirao je brojne 

pozitivne komentare preobraćenih optimista 

koji su redom iznosili smjele pretpostavke 

o zaokretu negativnog trenda, 

zaključujući kako je najgore iza nas. 

Ili smo barem nadomak tog scenarija, 

kako bi to znatno umjerenijim tonom 

formulirao Alan Blinder, nekadašnji 

dužnosnik Feda, izjavivši nedavno: “Još 

uvijek se krećemo nizbrdo, ali se barem 

kližemo sporijim tempom.” 

Ono što vrijedi za SAD, nije, 

nažalost, primjenjivo u hrvatskim prilikama. 

I tu počinje priča o bolnom 

- zaostajanju. Za početak, stopa nezaposlenosti 

i drugi indikatori tržišta rada 

nude prikaz stanja s određenim vremenskim 

odmakom. Zbog toga će oscilacije 

stope nezaposlenosti, kada izlaz 

iz recesije ne bude samo izgledan, već 

i vrlo opipljiv, još neko vrijeme nositi 

negativan predznak. Naime, hrvatsko 

je gospodarstvo zagazilo u recesiju 

tek u drugom kvartalu ove godine i 

sva je prilika da ćemo prve pozitivne 

stope gospodarskog rasta uočiti tek u 

drugoj polovici iduće godine. Barem 

na takav zaključak upućuje konsenzus 

prognoza domaćih analitičara o 

kojima je bilo riječi u prošlom broju. 

Povrh toga valja navesti zaključke autora 

analitičkog biltena Hrvatskog zavoda 

za zapošljavanje koji u prvom 

ovogodišnjem broju, uz određene 

rezerve, navode kako se ekonomska aktivnost 

u zemlji reflektira na trendove 

na tržištu rada sa zaostatkom od dva do 

tri kvartala. Drugim riječima, katastrofalne 

brojke iz prvog tromjesečja (pad 

BDP-a na godišnjoj razini od 6,7 posto) 

u punoj će se mjeri odraziti na evidenciju 

HZZ-a tek - ujesen. Kao da to nije 

dovoljno, nakon punih 14 kvartala uzastopnog 

pada nezaposlenosti, blagi rast 

Vjerojatnom revizijom (ionako tmurnih) 

inicijalnih projekcija granica od 300 tiusuća 

nezaposlenih sve je bliže 

S nekoliko tisuća svježe nezaposlenih u 

sprnju prekinut je uobičajeni obrazac sezonskih 

oscilacija na tržištu rada 

Posljednji je 

puta brojka 

od 300 tisuća 

nezaposlenih 

bila aktualna 

još davne 

2005. godine 

registrirane nezaposlenosti na godišnjoj 

razini zabilježen je već u prvom kvartalu 

(+1 posto), premda je, nekoliko kvartala 

unatrag gospodarski rast bio još uvijek 

pozitivan. Shodno tome, a tragom opisanog 

zaključka o zaostajanju, negativan 

predznak u određenoj mjeri predstavlja 

iznenađenje. 

Autori biltena predviđaju da bi, uslijed 

zamjetnog pada ekonomske aktivnosti, 

registrirana nezaposlenost u 

ovoj godini mogla porasti za 18 posto. 

Primijenimo li te procjene na brojke 

s kraja prošle godine, jednostavnom 

matematičkom operacijom dolazimo 

do otprilike 280 tisuća nezaposlenih 

do kraja godine, odnosno do brojke 

usporedive sa stanjem iz 2006., kada je 

evidentirano gotovo 292 tisuće nezaposlenih. 

Ta se brojka već sama po sebi 

doima katastrofalnom, a valja još pridodati 

činjenicu kako će time biti prekinut 

pad registrirane nezaposlenosti koji je 

trajao šest godina zaredom. 

Prekid dosadašnje prakse vidljiv je 

i u promjenama broja nezaposlenih na 

mjesečnoj razini. Iz proteklih nekoliko 

godina jasno je uočljiv uzorak koji u 

najvećoj mjeri počiva na sezonskim 

oscilacijama na tržištu rada. Tako bi se 

broj nezaposlenih počeo smanjivati već 


financije 

Sezonski bum 

u zapošljavanju 

ovoga je ljeta 

bio iznimno 

kratkoga daha 

Rast stope nezaposlenosti poput onoga u 

SAD-u spada u najmanje poželjne scenarije 

u veljači, a kretanja bi poprimila suprotan 

predznak potkraj ljeta, završetkom 

glavne turističke sezone u kolovozu ili, 

najčešće, u rujnu. Međutim, u ovoj je 

godini prvi pad broja nezaposlenih registriran 

tek u travnju, a preokret se dogodio 

već u srpnju, iznjedrivši znatno 

manje intenzivan sezonski utjecaj na 

tržište rada. Doduše, stopa nezaposlenosti 

u drugom je kvartalu skliznula 

na 14 posto, no zato je samo nekoliko 

mjeseci prije, u ožujku, dosegla 15 posto 

(s rekordno niskih 12,3 posto iz kolovoza 

2008.), odnosno najvišu razinu još od 

svibnja 2007. Istodobno, anketna stopa 

nezaposlenosti, koja je prema definiciji 

Međunarodne organizacije rada (ILO) 

zapravo jedini međunarodno usporediva 

ocjena krvne slike tržišta rada, u 

prvom je kvartalu ove godine dosegla 

9,4 posto, izjednačivši se s brojkama 

američkog ministarstva rada. Te bi 

brojke bilo prilično naivno trpati u 

isti kontekst i izravno uspoređivati, no 

zato zvuči zanimljivo podatak kako je 

američka stopa nezaposlenosti u minule 

dvije godine doslovno - udvostručena. I 

to vjerojatno nije kraj problema jer, kako 

nog, dolazimo do - loše vijesti. Da, da, 

loša vijest tek slijedi. Jer kao što su brojke 

Državnog zavoda za statistiku iz prvog 

kvartala navele anketirane analitičare 

na negativne revizije prognoza gospodarskog 

rasta, na reviziju će vjerojatno 

biti prisiljeni i u HZZ-u. Naime, projekcija 

rasta registrirane nezaposlenosti 

od 18 posto temeljila se na iznimno benignoj 

procjeni kako će u ovoj godini 

rast BDP-a iznositi 2,4 posto. A tome 

valja suprotstaviti negativnih 4,9 posto, 

koliko iznosi u prošlome broju objavljeni 

konsenzus kvinteta analitičara. 

Stvari su se u međuvremenu drastično 

pogoršale, a brojke kojima je baratala 

Vlada krajem prošle godine postale su, 

kao i puno puta do sada, tek sanak pusti, 

želje svjetlosnim godinama udaljene od 

sumorne stvarnosti. 

Neugodna projekcija rasta nezaposlenosti 

od 18 posto temeljila se na procjeni da će 

u ovoj godini rast BDP-a iznositi 2,4 posto 

predviđa ministar financija Tim Geithner, 

usprkos evidentnom poboljšanju, 

vrhunac negativnog trenda na tržištu 

rada mogao bi se dogoditi tek sredinom 

iduće godine. A dotad će stopa nezaposlenosti 

po svoj prilici zaći u dvoznamenkaste 

okvire. 

I naposljetku, nakon svega navede- 

I dok je prekid pozitivne serije 

kojom se od 2002. naovamo broj nezaposlenih 

kontinuirano smanjivao posve 

neminovan, negativna revizija već ionako 

tmurnih prognoza za ovu godinu 

dovodi nas vrlo blizu ključne granice 

od 300.000 nezaposlenih. A izlazak iz 

recesije još je jako daleko. Da stvar bude 

još gora, znatnim gubicima radnih 

mjesta na neki se način zatvara začarani 

krug, jer iza drastičnog minusa iz prvog 

kvartala (u kategoriji BDP-a) u velikoj 

mjeri stoji slabija aktivnost potrošača, a 

stabilna osobna potrošnja jednostavno 

je nespojiva s neizvjesnošću, odnosno 

mogućnošću gubitka radnog mjesta. 

Foto Željko Hajdinjak / Cropix 


Jeste li znali da su dionice Viadukta 

u apsurdno kratkom vremenu, 

poput kakve državnim jamstvima i 

novcem poreznih obveznika uskrsle 

američke banke, namaknule troznamenkasti 

rast cijene? Za neupućene kojima 

je ta činjenica promaknula, radnja je 

smještena u prvu polovicu tekuće godine, 

što u trenutku kada gotovo da 

nema mjesta nikakvom optimizmu (ni u 

političkom, a još manje u ekonomskom 

kontekstu) uistinu zvuči nevjerojatno. 

Pa ipak, sa 186,16 kuna, koliko 

iznosi ovogodišnji minimum postavljen 

3. ožujka, cijena dionica Viadukta je u 

samo tri mjeseca dosegla ovogodišnji 

maksimum od 478,99 kuna, što, prevedeno 

u jezik relativnih brojki, predstavlja 

skok od - 157 posto. I nipošto nije usamljen 

primjer. CROBEX je u otprilike 

istom razdoblju usponom od donje do 

gornje granice ovogodišnjeg fluktuacijskog 

raspona namaknuo čak 80 posto 

rasta. Zvuči fascinantno, zar ne? Ma 

zapravo, preslab je to izraz za situaciju 

u kojoj rekordno visoke kamatne stope 

ulagačima nude prinos od najviše 10 

posto godišnje!? A potonja se strategija 

k tome percipira kao vrlo perspektivna 

investicija, naglašavajući gorući problem 

nelikvidnosti, što ni u kom slučaju 

ne može biti dobra vijest za korporativni 

sektor. 

Mario Gatara 

Temelji su 

(ipak!) bitni 

Kako je moguće da neke domaće dionice unatoč 

tmurnoj zbilji i neizvjesnim perspektivama bilježe i 

troznamenkasti rast cijene? 

Pa kako je onda moguće da domaće 

dionice, unatoč tmurnoj hrvatskoj zbilji 

i neizvjesnim perspektivama, u pojedinim 

slučajevima bilježe i troznamenkasti 

rast cijene? Fiksacija zbivanjima na Wall 

Streetu, u kombinaciji s činjenicom kako 

kvartalni poslovni rezultati što ih objavljuju 

predstavnici domaćeg korporativnog 

sektora u pravilu nemaju nikakva 

utjecaja na izvedbu cijena dionica, vjerojatno 

je najveći “krivac” dramatičnog 

uzleta. Posebno je pritom zanimljiva 

blistava izvedba građevinara, koja može 

značiti dvije stvari. Ili se većina ulagača 

još uvijek nije suočila s neugodnom zbiljom, 

ne uzimajući previše k srcu činjenicu 

da bi se restriktivnija fiskalna politika, 

bez obzira na naklonost vladajuću garniture 

koju uživa građevinski sektor, 

najprije mogla manifestirati kresanjem 

infrastrukturnih projekata, ili pak 

vjeruju da je sam sektor politički toliko 

moćan da iz kampanjskog rezanja 

državnih rashoda može izaći više-manje 

neokrznut. Dosad su samo rijetki investitori 

“kažnjavali” građevinare rješavajući 

marketmaker 

se korespondirajućih izdanja, iako je već 

krajem prošle godine bilo jasno kako 

domaća ekonomija ne može izdržati 

teret toliko “darežljivog” proračuna. 

Izuzetak je možda tek Ingra, koja je 

u međuvremenu postala predmetom 

zapaženog interesa medija, ostavši od 

početka lipnja naovamo bez polovice 

tržišne kapitalizacije, ali tek nakon što 

se cijena dionica od početka ožujka do 

početka lipnja - udvostručila. Zanemarimo 

li kvalitativne razlike među tvrtkama 

(kojih zasigurno ima) i stvari za trenutak 

pokušamo generalizirati, mogli bismo 

mirne duše zaključiti kako je Ingra otkrila 

simptome dubokih problema sektora 

u cjelini. I tada se u priču uključuje 

Viadukt, koji je, eto, sredinom kolovoza, 

najjednostavnije rečeno, iznevjerio svoje 

dioničare, nemoćno priznavši kako zbog 

problema naplate dospjelih potraživanja 

nije u mogućnosti isplatiti dividendu. Cijela 

bi epizoda bila znatno manje neugodna 

da je Viadukt, suočen sa sumornom 

zbiljom, poput brojnih drugih (ne samo 

hrvatskih) kompanija, naprosto odlučio 

ukinuti dividendu i s nagrađivanjem 

dioničara pričekati bolje dane. Ali onda 

bi svježe priznanje moglo značiti i da 

su stvari izmakle kontroli i da je problem 

puno teži no što je Uprava prvotno 

procijenila (poziv na Glavnu skupštinu s 

Ni rastući unutarnji dug, ni izgledan pad 

prihoda nisu naškodili građevinarima 

ništa više nego ostalim izdanjima 

prijedlogom isplate dividende objavljen 

je krajem travnja)? 

Benevolentne reakcije ulagača su (do 

zaključenja ovog broja) tek “skratile” cijenu 

dionice za priželjkivanu dividendu, 

previđajući kako je svega desetak dana 

ranije sa sličnim priopćenjem izašao i 

Chromos Agro, ne specificirajući pritom 

razloge kašnjenja s isplatom dividende. 

Možda će imena dviju “žrtava” nekoga 

iznenaditi, no takvi su se problemi za 

tržište u cjelini nedvojbeno mogli iščitati 

iz “fundamenata”. 


financije 

Rast bez fundamenata 

Poslovni 

su rezutati 

američkih 

kompanija 

nadmašili 

iznimno 

tmurne 

prognoze, 

no problem 

je anemična 

aktivnost 

potrošača 

/ Mario 

Gatara 

Barry Knapp, strateg Barclaysa i naš 

„junak“ iz prošloga broja, a ujedno i 

posljednji u nizu „obraćenika“ na Wall 

Streetu, u zadnji se tren pridružio ostatku 

kampa optimista, predviđajući nedavno kako 

će S&P 500, najpoznatiji globalni benchmark, 

ovu godinu završiti u blagom plusu. 

Knapp je priznao kako ga je intenzitet 

oporavka u velikoj mjeri zatekao, 

fiksirajući pritom ciljanu razinu 

indeksa za kraj godine na 930 bodova. 

No indeks je u međuvremenu 

preskočio i okruglih 1000 bodova, 

obilato koristeći upadljivu dominaciju 

optimista koji su se “hranili“ 

naizgled impresivnim poslovnim 

rezultatima (kao i početkom drugog 

kvartala). Stvari su išle tako dobro 

da su se mnogi počeli pitati kada bi 

krupni događaji iz recentne povijesti 

mogli pasti u zaborav, no odgovor je i 

dalje isti - ne tako brzo. 

Od kolapsa Lehman Brothersa 

gubitak američkih indeksa sveden je 

na skromnu dvoznamenkastu brojku, a u odnosu 

na vrhunac iz listopada 2007. godine S&P 500 je 

u minusu za otprilike trećinu. Istodobno, ThomsonReuters 

procjenjuje kako će dobit kompanija 

u sastavu S&P 500 indeksa u ovoj biti niža za gotovo 

30% u odnosu na 2007. godinu, a dobit bi tek 

2011. mogla nadmašiti rezultate koji su prethodili 

Pamćenje ipak 

ne blijedi tako 

brzo. Premalo 

je vremena 

prošlo da bi 

ulagači već 

zaboravili 

prijašnji 'balon' 

i dali se navući 

u proces 

stvaranja 

novoga 

povijesnim rekordima. Toliko bi i tržištu trebalo 

da dosegne razine prije eskalacije subprime krize, 

slaže se većina analitičara, a među njima i Barry 

Knapp, koji je za Wall Street Journal sažeo razgovor 

sa svojim kolegama. Us-tvrdio je kako nitko od 

njih, analizirajući zasebne sektore tržišta, ne vidi 

da bi već iduće godine poslovni rezultati 

korporativnog sektora mogli doći 

na razine iz 2007. godine. “Odgovor 

je uvijek bio isti - 2011. godina“, 

navodi Knapp, upirući prstom, baš 

kao i većina njegovih kolega, u fundamente, 

odnosno makroekonomsko 

okruženje koje još uvijek ne 

bilježi značajnija poboljšanja. Osim 

ako poboljšanjem ne smatrate usporavanje 

negativnih trendova, koje 

daje naslutiti kako je najgore ipak iza 

nas. 

No to samo znači da ekonomska 

aktivnost u SAD-u ne bilježi više tako 

intenzivan pad, smanjujući vjerojatnost 

reprize scenarija iz tridesetih godina 

prošloga stoljeća. Pa ipak, iskusniji 

promatrači nisu smetnuli s uma činjenicu 

kako su uvertira u objave kvartalnih rezultata bile 

iznimno niske projekcije korporativnog sektora, 

a u takvim okolnostima, pesimistično intonirane 

prognoze nije bilo odveć teško nadmašiti. I koliko 

god S&P 500 s forward P/E indikatorom od 

13 opravdavao optimizam velikog broja ulagača, 

procjena kako će kombinirani rast dobiti kompanija 

u sastavu tog indeksa u idućoj godini 

iznositi 25% teško da može poslužiti kao temelj 

za dostizanje rekordnih razina zabilježenih prije 

razbuktavanja krize. I pritom nimalo ne pomaže 

anemična aktivnost potrošača suočenih s lošim 

vijestima na tržištu rada, koji i dalje režu troškove 

i osobnu potrošnju. Najbolja potvrda te teze su 

očajne brojke u kategoriji obujma trgovine u 

maloprodaji. Potonji je indikator u posljednjih 

devet mjeseci kontinuirano bilježio pad između 

8% i 11% na godišnjoj razini, a toliki manjak, barem 

u kontekstu zbivanja na Wall Streetu, puko 

rezanje troškova od strane korporativnog sektora 

teško može nadoknaditi. 


fondomjer 

Iva Biondić 

Dugoročna mantra 

Naš najstariji fond, KD Victoria, u ovoj je godini 

zabilježio najveći pad. Najdugovječniji ulagači ipak su 

5 posto u plusu računa li se svih deset godina 

Nakon kraha svjetskih burzi, 

ono što se prije smatralo 

općepoznatim ali za 

hrvatske apetite nevažnim - 

“ulaganje u dioničke fondove dugoročna 

je investicija” - postalo je većini mantra 

prije spavanja. Za dobrobit mirnog sna, 

o investicijama se nije razmišljalo u 

prošloj, a ni u ovoj godini. Iako njemačko 

i francusko gospodarstvo bilježe znakove 

oporavka, ostatak Europe je daleko, 

pokazuju statistike. S druge strane, kao 

pokazatelj da početak novog trenda nije 

toliko daleko mogu se iščitati podaci 

EPFR Globala. 

Prema EPFR Globalu, koji prati 

više od 10 milijardi dolara investiranih 

u fondove diljem svijeta, priljevi u 

dioničke fondove su na najvišoj razini u 

posljednjih godinu dana. Prema njima, 

u fokusu interesa investitora više nisu 

toliko ekonomije zemalja u razvoju 

(poput BRIC-a), koliko razvijena tržišta. 

A koliko je daleko Hrvatska saznat ćemo 

vrlo skoro, jer procjene su hrvatskih 

analitičara crne i uvelike se oslanjaju na 

uspjeh turističke sezone. 

Dotad ću napraviti rezime dioničkih 

fondova u prvih osam mjeseci ove godine. 

Među prvima na listi dobitnika 

su fondovi sa skromnom imovinom pa 

stoga na njihovu uspješnost treba gledati 

s određenom dozom rezerve. Kada je 

osnovica za izračun niska, veoma je jednostavno 

utjecati na prinos. Dovoljan je 

samo jedan značajniji priljev ili odljev da 

povuče prinos daleko u plus ili minus. 

Od fondova koji upravljaju imovinom 

većom od 100 milijuna kuna respektabilan 

rast od 30-ak posto u ovoj godini 

ostvario je u kunama denominiran 

dionički fond PBZ Investa PBZ I-Stock. 

Krajem srpnja taj fond je upravljao s 

135 milijuna kuna, od kojih se više od 

polovice nalazilo u dionicama zemalja u 

razvoju koje bilježe snažan oporavak, što 

se iščitavalo iz uspješnosti fonda. Krajem 

srpnja ruske dionice su činile petinu 

portfelja I-Stocka, brazilske 15-ak posto, 

a kazahstanske i kineske dionice petinu. 

Na listi dobitnika sa značajnijom imovinom, 

slijedi eurski ZB trend, s daleko 

skromnijim rastom od 13 posto. Krajem 

lipnja, 36 posto imovine tog fonda 

bilo je uloženo u vrijednosnice SAD-a, 

četvrtinu imovine činile su hrvatske vrijednosnice, 

petinu dionice zemalja EU… 

Slijedi još jedan fond ZB investa, eurski 

ZB euroaktiv s 10-ak posto rasta i imovinom 

od 125 milijuna kuna. U fokusu 

ulaganja ovog fonda su dionice srednjih 

i velikih europskih kompanija te kompanija 

koje više od dvije trećine prihoda 

ostvaruju u Europi. Taj fond je jedan 

od rijetkih dioničkih fondova koji je u 

razdoblju buma hrvatskog tržišta kapitala 

investirao isključivo u inozemne dionice 

te je predstavljao izvrstan način za 

diversificiranje rizika ulaganja u hrvatsko 

tržište. Koji postotak manje uspješna bila 

je Ilirika JIE, koja je jedan od rijetkih fondova 

s pozitivnim prosječnim godišnjim 

prinosom od +10 posto u gotovo pet 

godina rada. Taj fond je krajem srpnja 

upravljao imovinom od gotovo 90 milijuna 

kuna, od kojih su više od polovice 

činile hrvatske vrijednosnice, slijedili su 

europski izdavatelji s 40 posto, dok su 

udjeli u Srbiji i Makedoniji smanjeni na 

osam posto. 

Imovina jedinog fonda koji replicira 

dionički indeks Zagrebačke burze 

CROBEX, OTP indeksnog fonda, u svibnju 

je podebljana za 80 milijuna kuna 

koje su uplatili mirovinci pa je i taj fond, 

s dotad skromnom imovinom, došao na 

listu fondova s imovinom koja premašuje 

100 milijuna kuna. Kako je i indeks koji 

replicira taj fond u ovoj godini zabilježio 

rast, tako se i fond može pohvaliti skromnim 

rastom, nekoliko postotaka ispod 

benchmarka. 

Najveći dionički fond ZB aktiv, PBZ 

Respektabilan rast od 30-ak posto u ovoj je 

godini ostvario dionički fond PBZ Investa 

PBZ I-Stock, a slijedi ga eurski ZB trend 

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta 

Equity i Erste Adriatic Equity u ovoj 

godini nisu zabilježili neki značajniji 

pomak pa su na razinama s kraja prošle 

godine. Najveći pad vrijednosti u ovoj 

je godini zabilježio najstariji fond, KD 

Victoria, koja je u 2009. nastavila s klizanjem 

te je sredinom kolovoza na vrijednosti 

izgubila 25 posto. Unatoč tome, 

najdugovječniji ulagači u ovaj fond mogu 

se pohvaliti prosječnim godišnjim prinosom 

od pet posto unazad deset godina. 


forbeslife 

Analitičari predviđaju 

dvoznamenkasti realni 

pad trgovine na malo 

za cijelu ovu godinu. 

Usprkos tome najavljena 

je izgradnja 10 novih 

shopping centara u 

Zagrebu, a samo će 

ove godine u njihovu 

izgradnju biti uloženo 

350 milijuna eura. Hrvati 

su dobrano zagrizli 

u shopertainment – 

kupozabavu 

/ Tanja Tolić 

Hedonizam na 


forbeslife 

U svojoj knjizi “Call of the Mall”, odnosno 

“Zov shopping centra”, psiholog Paco 

Underhill koji je kupovinu znanstvenim 

pristupom rastavio na atome - odnosno 

cente ili lipe, šopingholičarskim rječnikom 

rečeno - napisao je sljedeće: “Zbog 

čega smo ovdje? Ovdje smo da bismo 

kupovali. Ovdje smo jer nam je dosadno. 

Ovdje smo zbog emancipacije. Ovdje 

smo jer nas je majka na to natjerala. Ovdje 

tražimo samopouzdanje. Ovdje smo 

da bi kupili svoje prvo poslovno odjelo. 

Ovdje smo zbog kina. Ovdje smo jer 

pada kiša. Ovdje smo jer nema ničega na 

televiziji. Ovdje smo bez razloga... Ovdje 

smo jer smo ovdje.” 

Kako u prologu svoga rada piše 

Martina Jakovčić s Geografskog odsjeka 

PMF-a, jedina znanstvenica u Hrvatskoj 

koja je doktorirala na shopping centrima, 

razlozi koje je Underhill naveo samo 

su neki od razloga zašto danas odlazimo 

u trgovačke centre. Pravi je razlog vjerojatno 

da je kupovina odavno prestala 

biti (egzistencijalna) potreba, a trgovački 

centar je umjesto toga postao mjesto 

“bijega od stvarnosti” koje “prodaje” stil 

života i kupovinu kao oblik zabave pa 

se i maloprodaja u tom obliku zapravo 

više ne zove trgovinom na malo nego, 

engleski, entertainment retail ili shopertainment. 

Kupozabava. 

Americi je dugo trebalo da dođe do 

te točke – prvi trgovački centar izgrađen 

je u Baltimoreu 1907. Danas ih je toliko 

da trend gradnje novih mallova već polako 

jenjeva. Europa je taj vid shoppinga 

prihvatila punih 60 godina kasnije, a Hrvatska 

je svoj prvi trgovački centar dobila 

tek 1994. otvaranjem Importanne centra 

u Zagrebu. Danas je u cijeloj Hrvatskoj 

shopping centara koji ispunjavaju uvjete 

definicije 14 i nema naznaka da će prestati 

nicati: krajem listopada pored Zaprešića 

će biti otvoren West Gate austrijskog 

developera Redservea na 250.000 četvornih 

metara površine, s 9000 kvadrata za 

ugostiteljske sadržaje, više od 200 trgovi- 

Foto Goran Mehkek / CROPIX 

rubu grada 


West Gate će se prostirati 

na 250 tisuća kvadrata 

površine, a u njemu će biti 

oko 200 dućana 

na i vrijedan 270 milijuna eura, koliko je 

u njega zasad uloženo. Krajem 2010. pokraj 

novoizgrađene zagrebačke Arene niknut 

će Arena Centar sa 60.000 kvadrata 

za dućane, od čega će šestina otpasti na 

hipermarket Ipercoop. Arena Centar, što 

ga gradi TriGranit, vrijedit će 1,79 milijardi 

kuna, imat će 3500 parkirališnih 

mjesta i također oko 200 dućana. Godinu 

kasnije u Rugvici bi trebala niknuti i 

dugo očekivana Ikea na 140.000 četvornih 

metara od kojih će 34.000 biti potrošeno 

na prodaju namještaja koji Hrvati 

toliko vole. Imat će 7000 parkirališnih 

mjesta i još 350 drugih dućana. U idućih 

par godina planira se i izgradnja Ikee u 

Splitu i Rijeci, Shopping city Zagreb koji 

se još nije počeo graditi, Trgovački centar 

Varaždin, projekt u Karlovcu… Prema 

podacima zagrebačkog ureda King 

Sturgea, jedne od najvećih europskih 

savjetničkih tvrtki za nekretnine, do sada 

je najavljeno 10-ak projekata u Zagrebu i 

Splitu, tri u Osijeku, dva u Rijeci i par u 

ostalim gradovima. 

Prema procjenama Redservea, 

tvrtke koja se bavi uslugom razvoja nekretnina, 

u Hrvatsku je od početka 2008. 

u segment shopping centara investirano 

oko 550 milijuna eura, u što naravno 

treba uključiti i akviziciju lokacija za 

projekte u razvoju. Samo nekoliko aktualnih 

projekata nosi oko 350 milijuna 

eura u 2009., kaže Denis Čupić, direktor 

Redservea Hrvatska. Da se u trgovačke 

u brojkama 

350 

milijuna eura bit će 

investirano u trgovačke 

centre do kraja 2009. godine 

550 

milijuna eura uloženo 

je u projekte shopping 

centara u 2008. godini 

270 


je dosad u izgradnju West 

Gatea koji će se otvoriti u listopadu 

pokraj Zaprešića 

244 


je u prvu fazu izgradnje 

kompleksa Arena Centar koji će biti 

otvoren 2010. godine 

4-5 

milijuna eura poreza na 

dodanu vrijednost godišnje 

će Arena Centar, nakon otvorenja, 

uplaćivati u državni proračun 

154 

tisuće kvadrata maloprodajnog 

prostora bit će 

izgrađeno do kraja ove godine 

nekretnine u Hrvatskoj mnogo investira, 

potvrđuje i Tea Dujmović iz King 

Sturgea koja kaže kako je u 2008. i samo 

zagrebačkom tržištu pridodano 49.500 

kvadrata maloprodajnih prostora, dok 

bi ove godine trebalo biti izgrađeno još 

154.000 kvadrata. 

Iako se ne čini tako, tržište je zapravo 

još maleno i – neizgrađeno. Po procjeni 

koju je radio Redserve, u Zagrebu je na 

1000 stanovnika oko stotinu kvadrata trgovačkog 

prodajnog prostora, dok na razini 

Hrvatske ta brojka iznosi 60 četvornih 

metara. “Razvojem West Gatea te još 

nekih drugih trgovačkih centara, doći 

ćemo na prosjek od 250 do 300 četvornih 

metara na 1000 stanovnika, što se smatra 

europskim prosjekom”, objašnjava Čupić 

koji je i dopredsjednik Hrvatske udruge 

developera pri HUP-u. 

King Sturge je ponešto optimističniji 

u procjenama, pa Tea Dujmović kaže 

kako je u cijeloj Hrvatskoj već sada oko 

110 kvadrata maloprodajnog prostora 

na 1000 stanovnika, što nas svrstava iza 

većine zemalja jugoistočne Europe. 

Kriza koja je pogodila svijet, složni 

su svi s kojima smo razgovarali, usporit 

će taj rast. Istraživanje koje je u travnju 


objavila konzultantska kuća RegioPlan 

Consulting, a koje je provela u 17 zemalja 

CEE/SEE regije, pokazalo je da je zbog 

financijske krize otkazano oko 10 posto 

novih projekata izgradnje trgovačkih 

centara, a veliki dio je i odgođen. King 

Sturgeova analiza za 2009. pobija tezu o 

Hrvatskoj kao niskorizičnom tržištu za 

nekretnine. 

“Tržište u Hrvatskoj nikad nije bilo 

niskorizično. Zapravo je uvijek bilo rizičnije 

od tržišta u srednjoeuropskim 

državama poput Češke, Poljske i sličnih”, 

objašnjava King Sturgeova savjetnica. 

Trgovački centri i dalje, dodaje, predstavljaju 

najisplativije nekretnine, no investitorima 

je danas jako teško doći do 

potrebnog financiranja. 

“Jedan od razloga su veoma strogi 

uvjeti banaka koje traže od investitora 

velik udio vlastitog kapitala te visok postotak 

zakupljenih prostora prije početka 

izgradnje. Kamatne stope banaka značajno 

su se povisile zbog povećanja gospodarskog 

i političkog rizika u državi. Stopa 

prinosa za trgovačke centre bila je niska, 

što je bio pokazatelj visoke vrijednosti 

nekretnina ove vrste, a sada se povisila 

na razinu stope prinosa uredskih prostora. 

Pad stope prinosa dogodio se zbog 

pada potražnje i cjelokupne aktivnosti na 

tržištu nekretnina. Kako je na rast tržišta 

nekretnina u Hrvatskoj znatno utjecao 

dotok stranog kapitala, značajan pad potražnje 

dogodio se nakon što su strani investitori 

potražili ulagačke prilike u matičnim 

zemljama”, kaže Tea Dujmović. 

Ukupan iznos investicija u Hrvatskoj 

stoga polagano pada i u King Sturgeu 

očekuju da će se isti trend nastaviti do 

kraja 2010. “Mišljenja smo da će većina 

planiranih trgovačkih centara teško dolaziti 

do financiranja jer će ih banke smatrati 

nesigurnim projektima u trenutnoj 

situaciji. Većina najavljenih projekata 

nema valjane dozvole, osigurano zemljište 

ili financiranje, pa niti neće biti izgrađeni 

ili će početak gradnje biti odgođen”, 

naglašava Dujmović. 

Na zatvorena vrata banaka naišao 

je i jedan od najambicioznijih projekata 

u Hrvatskoj – onaj izgradnje Arena Centra, 

čije je otvorenje planirano krajem 

2010. “Prošle smo godine imali zatvorenu 

financijsku konstrukciju s jednom 

međunarodnom bankom. Čekali smo 

izdavanje građevinske dozvole kako bi 

s bankom potpisali ugovor i krenuli u 

gradnju. U trenutku kada smo dobili 

građevinsku dozvolu, u ovo vrijeme lani, 

s krizom ta konstrukcija, za tu banku, 

više nije bila provediva. Međutim, uspjeli 

smo uvjeriti šest banaka da nas slijede s 

kreditom u iznosu od 150 milijuna eura 

za gradnju. Krajem srpnja potpisali smo 

ugovor s konzorcijem od šest međunarodnih 

banaka: Intesa Sanpaolo, Erste 

Group Bank AG, Hypo Investment Bank 

AG, Cassa di Risparmio della Repubblica 

forbeslife 

zasićenosti koja se dogodila na tržištu. 

Čak i svaka od šest banaka, s kojima su 

na kraju potpisali ugovor o kreditu, ima 

najmanje 30-40 ponuda, od kojih mora 

izabrati jednu. “Ovaj ugovor predstavlja 

prvo veliko izravno strano ulaganje u 

graditeljski projekt u srednjoistočnoj Europi 

nakon početka svjetske financijske 

krize prošle godine”, naglašava Kojaković 

i dodaje kako planiraju u sljedećih 12 

mjeseci oboriti rekord i izgraditi 275.000 

kvadrata prve faze kompleksa u koji je 

Denis Čupić, 

direktor tvrtke 

Redserve 

Hrvatska 

koja gradi 

West Gate i 

dopredsjednik 

Udruge 

developera 

pri HUP-u 

Zbog financijske krize otkazano je oko 

10 posto novih projekata izgradnje 

trgovačkih centara, a dio je i odgođen 

Foto Arhiva Forbesa 

di San Marino S.p.A., MKB Bank Zrt. i 

CIB Bank Zrt”, kaže nam Vlaho Kojaković, 

direktor tvrtke TriGranit Hrvatska. 

Svaka od šest banaka je napravila svoj 

due diligence, dakle dubinsko snimanje, 

koje su izradili nezavisni revizori. Svaka 

banka je provjeravala i onu drugu banku. 

Dodaje kako su financijsku konstrukciju 

za projekt na kraju zatvorili 

pod mnogo povoljnijim uvjetima nego 

što su to bili uvjeti domaćih banaka. Od 

strane hrvatskih banaka, ističe, danas 

je vrlo teško, ako ne i nemoguće dobiti 

kredit, pogotovo za nekretnine, zbog 

uloženo 244 milijuna eura. 

Kredit za Arenu Centar je dugoročan, 

a prema planu centar bi odmah 

trebao početi donositi profit. Operativni 

profit je planiran u iznosu od 18 do 

20 milijuna eura godišnje i sastoji se od 

prihoda zakupa i ostalih prihoda centra 

umanjenih za operativne troškove i troškove 

financiranja projekta. Otprilike 95% 

prihoda odnosi se na zakup, a ostatak na 

ostale prihode centra poput marketinga 

i sličnih usluga. Iako je u ovom trenutku 

TriGranit stopostotni investitor Arena 

Centra, potencijalni partner je i više nego 

dobrodošao. 


forbeslife 

U Arena Centru, koji je već iznajmio 

70 posto od ukupno 60.000 kvadrata maloprodajnog 

prostora, Hrvati će moći kupovati 

u dućanima SPAR-a, Profila, LPP 

Fashiona, Deichmanna, parfumerije Douglas, 

Sportina Groupe, Magma Groupe 

i Inditex Groupe koja će ponuditi Zaru, 

Zaru Home i Massima Duttija. Prostor je 

zakupio i Marinopoulos, grčka grupacija 

koja u ponudi sadrži Marks&Spencer, ali 

i Starbucks i GAP. Arena Centar je sklopio 

partnerstvo i sa specifičnim brandovima 

kao što su Illy, gdje vlasnik direktno 

ulazi u centar s Illy esspresamente, kao i 

Segafredo sa svojim brandom. Prosječna 

cijena najma je između 20 i 25 eura po 

kvadratu. 

Dobra vijest za hrvatske zakupce koji 

su početkom srpnja, iznervirani politikom 

poslovanja postojećih shopping 

centara, osnovali Udrugu zakupaca u 

shopping centrima. U njoj je, zasad, pet 

najvećih tvrtki, a pristupnicu je u međuvremenu 

zatražilo još njih 20. Udruga bi 

tako dobila snagu od prosječno 30 posto 

zakupa prodajnih prostora u trgovačkim 

centrima i mogućnost pregovaranja s novim 

trgovačkim centrima koji se grade. 

Naime, zakupi u trgovačkim centrima u 

Zagrebu su prilično proizvoljni. Prema 

jednima, ovisno o položaju lokala, kreću 

se od 30 do 100 eura za četvorni metar 

mjesečno plus PDV. U King Sturgeu 

kažu da cijene u trgovačkim centrima za 

prostor od 100 kvadrata iznose između 

40 i 45 eura po kvadratu, no prognoziraju 

da će radi krize i izgradnje novih 

centara najamnine pasti u prosjeku od 5 

do 15%. 

Arena Centar dobio je kredit od konzorcija 

šest banaka, ali ne domaćih. One su 

zatvorile vrata novim shopping projektima 

Vlaho Kojaković, 

direktor tvrtke 

TriGranit Hrvatska 

koja će 2010. 

godine otvoriti 

Arena Centar 

Osim zakupnine, koja mu je glavni 

izvor prihoda, shopping centar od zakupaca 

uzima i postotak zakupnine po 

ostvarenom prometu. Željko Jeger, potpredsjednik 

Udruge zakupaca i vlasnik 

tvrtke Jeger koja prodaje obuću i odjeću 

marke Diesel, Kickers, Camper, Desigual, 

G-Star i mnoge druge, kaže da taj 

postotak iznosi od 6 do 8 posto. To, po 

njemu, nije jedini problem: navodi primjer 

Avenue Malla koji im je nedavno 

podigao režijske troškove za 33 posto, u 

čemu ga je odmah slijedio i City Center 

One. Pritom, kaže, nitko ne vodi računa 

o tome kako se svjetska kriza i rastrošnost 

države prelila u sektor maloprodaje. 

Jeger tvrdi kako svi prodavači obuće 

i tekstila u Hrvatskoj bilježe pad prodaje 

i zarade u prvom kvartalu ove godine 

naspram istom razdoblju lani. Jeger je u 

prva tri mjeseca lani imao prihod od 8,2 

milijuna kuna, dok je u prvom kvartalu 

ove godine prihod tvrtke iznosio 6,4 

milijuna kuna. Izuzetak je, po njemu, 

jedino u maloprodaji kozmetike i hrane 

iako, primjerice, Iris parfumerije također 

bilježe pad – lani su u prva tri mjeseca 

uprihodile 94 milijuna kuna, dok je ove 

godine, u prvom kvartalu, prihod iznosio 

86 milijuna kuna. 

“Ulazak kupaca u shopping centre 

jako je pao i zakupci u shopping centrima 

bilježe pad prihoda u prosjeku od 20 

posto, a ima mnogo tvrtki koje su pale i 

za 30 do 40 posto”, kaže Jeger. “Negativan 

trend za maloprodaju počeo je još u lanjskom 

prosincu, a osobno očekujem da će 

se najjači udar dogoditi u jesen. Ja sam 

zbog toga smanjio uvoz za 35 posto u 

siječnju, i da to nisam napravio, bio bih 

u velikim problemima”, kaže Jeger. I to je 

jedan od razloga zašto Udruga zakupaca 

traži sniženje najma za 40 posto, manje 

naknade za zajedničke režijske troškove, 

lakše uvjete raskida 10-godišnjih ugovora 

i kraći period za koji moraju izdavati 

bankovna jamstva, sa 6 na 3 mjeseca, kojima 

jamče da mogu podmiriti troškove 

najma. 

U King Sturgeu kažu da dobivaju informacije 

od raznih zakupaca - nekima 

od njih prihodi su pali, dok su kod drugih 

ostali isti. Kod diskontnih trgovaca 

zabilježeno je čak i povećanje. 

“Možemo očekivati pad prihoda 

zakupaca zbog povećanog poreznog 

opterećenja, koji će ujedno i smanjiti 

raspoložive budžete građana. Razna su 

predviđanja kada bi se maloprodaja i 

tržište trgovačkih centara moglo oporaviti, 

no mišljenja smo da će najteže biti 

tekuća i sljedeća godina, a krajem 2010. 

mogli bismo očekivati poboljšanje. Unatoč 

tome što službeni podaci o gospodarskom 

kretanju u drugom kvartalu za Hrvatsku 

nisu još objavljeni, ne vjerujemo 

da će se hrvatska ekonomija promijeniti 

preko noći. Mislimo da će ova jesen biti 

gora od protekle, dok bi sljedeća mogla 

donijeti pozitivne promjene”, procjenjuje 


Tea Dujmović iz konzultantske 

tvrtke King 

Sturge najavljuje tešku 

jesen za trgovačke 

centre i maloprodaju, no 

kaže da oporavak 

vjerojatno možemo 

očekivati krajem 2010. 

Foto Goran Mehkek / CROPIX, arhiva Forbesa 

Tea Dujmović. 

S njom se slaže i Vlaho Kojaković. 

Kaže da će teška jesen raščistiti situaciju i 

ostaviti najbolje u igri, iako je on uvjeren 

da će da novi i veći trgovački centri pokrenuti 

razvoj mikro i makroekonomije. 

“Primjerice, Arena Centar će svake godine 

u državnu blagajnu davati od 4 do 5 

milijuna eura PDV-a. Uz to, platili smo 

i velike iznose za komunalnu naknadu – 

82 milijuna kuna, vodne doprinose – 61 

milijun kuna, i 8 milijuna kuna poreza 

na promet nekretninama. Nova radna 

mjesta se otvaraju. Na našem će gradilištu 

raditi oko 2500 radnika, a kad bude 

otvorena, u Areni Centar će raditi 2000- 

3000 građana”, naglašava. 

I, nadaju se, još će mnogo i mnogo 

građana dolaziti kupovati. Nedavno 

istraživanje GfK-a na 1000 ispitanika pokazalo 

je da četvrtina urbane populacije 

u posljednjih godinu dana nije bila niti u 

jednom trgovačkom centru, ali ih je bilo 

75 posto. Također, oko 30% građana urbane 

populacije, kad bi došlo u shopping 

centar, nije ništa kupovalo. Ali je kupovalo 

preostalih 70 posto od onih koji su 

došli. Statistički podaci dostupni u kolovozu 

pokazali su da je tijekom lipnja 

nastavljen trend snažnog pada prometa 

u trgovini na malo, koji je započeo u listopadu 

2008. 

Prema podacima Državnog zavoda 

za statistiku, uspoređujući s prošlogodišnjim 

lipnjem, promet u trgovini na malo 

zabilježio pad od 14,5% u nominalnim 

iznosima. Promatrajući realno, pad iznosi 

15,2%. U narednom razdoblju RBA 

analitičari očekuju nastavak realnog pada 

prometa u trgovini na malo na godišnjoj 

razini. Posljednje povećanje stope PDVa 

i uvođenje “kriznog poreza” vjerojatno 

će se nepovoljno odraziti na domaću potrošnju, 

zbog čega u RBA očekuju da bi 

mogli zabilježiti dvoznamenkasti realni 

pad trgovine na malo za cijelu 2009. Pad 

bi mogao biti najizraženiji kod dobara 

poput automobila, bijele tehnike, namještaja 

i odjeće. Automobili se ne prodaju 

u shopping centrima, ali sve drugo nabrojano 

da. U zakupu shopping centara 

i dalje prednjače prehrambene trgovine 

– one su tzv. sidraši koji generiraju dnevni 

promet. U svakom centru takve trgovine 

participiraju sa 10 do 15%. Daljnjih 

35 do 45% čini odjeća, na obuću otpada 

oko 10%, elektroniku 7 do 12%, segment 

sporta i kućne potrepštine oko 5%. 

Jesen će očito, prema svim prognozama, 

biti teška. No to će za nove shopping 

Povećanje PDV-a i uvođenje kriznog poreza 

negativno će se odraziti na domaću 

potrošnju i izazvati pad prodaje na malo 

centre koji će uspjeti otvoriti svoja vrata 

možda ipak biti dobra vijest. Hrvati su, 

prema svim pokazateljima, na dobrom 

putu da usvoje sve snažniji trend američke 

konzumerističke kulture – pretvaraju 

se u hedonističke kupce, što znači da 

kupuju zbog osjećaja avanture, da bi nagradili 

sebe ili dragu osobu ili naprosto 

utopili tugu. Čak i kad nemaju novca. 


forbeslife 

Najpoznatiji 

kraljevski slikar 

prošloga stoljeća, 

čiji portreti stoje 

između 20.000 i 

100.000 funti, autor 

portreta barunice 

Thatcher što ga je 

britanski premijer 

Gordon Brown 

naručio za Downing 

Street 10, govori i o 

budućem portretu 

Stjepana Mesića 

u povodu njegova 

10-godišnjeg 

predsjedničkog 

mandata / Sanja 

Romić 

Richard Stone: 

Kako sam portretirao 

Margaret Thatcher 


forbeslife 

Sin poštara koji je, ne računamo li princezu Dianu, 

portretirao sve članove današnje britanske 

kraljevske obitelji, nikada nije završio Kraljevski 

akademiju, pa čak ni lokalnu umjetničku školu, 

a jedno od mnogih poniženja kojima je bio 

izložen u životu jest mentorova tvrdnja da nije 

talentiran. U Richarda Stonea nisu mnogo vjerovali 

ni roditelji. Najpoznatiji kraljevski slikar 

prošloga stoljeća čovjek je neobično odmjerenih 

manira i gotovo savršene dikcije, pa kada ne 

biste znali o kome je riječ, mogli biste se kladiti 

da pred vama stoji voditelj BBC-jevih vijesti ili 

možda odvjetnik iz londonskog Cityja. 

“Mislim da je točno da vas bolje prihvate na 

dvoru ako imate savršene manire i mogu vam 

reći da ne prođe ni jedan dan da na tome ne zahvalim 

svojoj majci”, kaže Stone kojemu su 1972., 

kad je nazvao Buckinghamsku palaču tražeći 

u njoj posao, s druge strane odbrusili kako ne 

može očekivati da kraljica bude model svakom 

Tomu ili Dicku koji nazove. “Trebalo mi je pet 

minuta da prebolim riječi obožavanog mentora 

sir Kellyja kako u mojima slikama nedostaje 

prisutnosti, no ne znam kako bih reagirao sada, 

a nazvati Palaču stvarno bi mi bilo neugodno”, 

zaključio je tijekom našeg razgovora Stone, koji 

je nedavno dovršio 100 tisuća funti vrijedan 

portret bivše premijerke Margaret Thatcher za 

Downing Street. 

Foto Roland Kemp 

Sa Željeznom Lady, s kojom ponekad 

posjećuje gorile u londonskom ZOO-u, prijateljuje, 

kaže nam, od 2001. Činjenica da ju je 

portretirao za Downing Street povijesni je korak, 

jer odande nitko nikada nije naručio portret od 

nekog umjetnika. Na glavnom stubištu izložene 

su crno-bijele fotografije svih britanskih premijera, 

a u predfotografska vremena bili su to 

crteži ili litografije. Stone je lady Thatcher prikazao 

u njezinom zenitu, onako kako je se nacija 

sjeća neposredno nakon invazije na Falklandske 

otoke iz sredine 80-ih. Na slici je odjevena u prepoznatljiv 

plavi kostim, s omiljenom torbicom 

ovješenom o desnu ruku. 

“Moj je zadatak uhvatiti ne samo sličnost 

nego i duh, upornost, odlučnost, pa je logično 


forbeslife 

Kada je u Londonu, 

kraljevski portretist 

Stone ne izlazi iz 

odijela koje smatra 

logičnom uniformom 

za rad u kraljevskoj 

metropoli 

da sam poput luđaka mahao naokolo kistom, 

grebao olovkom po komadu papira 

pokušavajući uhvatiti nešto što javnost 

od mene očekuje, iako će portret visjeti u 

Downing Streetu gdje će ga vidjeti samo 

uzak krug ljudi”, kaže o jednom od svojih 

najvažnijih projekata u karijeri Richard 

Stone, čiji portreti postižu cijenu između 

20.000 funti, koliko stoji prikaz glave i ramena, 

i 100.000 funti za cjelovitu figuru. 

“Za portret Margaret Thatcher nije 

potrošen ni jedan peni poreznih obveznika 

ove zemlje”, napominje Stone, 

kojega je u ovom velikom i neobičnom 

pothvatu - s obzirom na to da je naručitelj 

portreta legendarne konzervativne premijerke 

laburistički premijer - sponzorirao 

misteriozni “mecena” nepoznat i 

samom slikaru. “Isto razmišljanje vodi 

me i u namjeri da naslikam portret 

Stjepana Mesića, kojim bi se, smatram, 

na simboličan način zaokružio period od 

jednog desetljeća, koliko je predsjedao. 

Kod takvih važnih portreta imam običaj 

napraviti reprodukcije muzejske kvalitete, 

a novac prikupljen putem aukcije, koja 

može i ne mora biti povezana s Predsjednikom, 

uvijek dajem u dobrotvorne 

svrhe”, kaže Stone. 

Stone je portret radio po sjećanju i 

uz pomoć tisuća fotografija pohranjenih 

u Biblioteci Thatcher u Cambridgeu. 

“Ovim sam portretom morao uloviti onu 

‘mladu nju’, a to jako izmiče. Stoga sam se 

namjerno zaključao s tisućama fotografija. 

Postoje stvari koje je lako identificirati: 

bila je vrlo svjesna svoje vanjštine, imala 

je divnu, začešljanu kosu, jako se trudila 

oko nakita (naušnica, broša, čuvene niske 

bisera) i ja sam smatrao da je to važno. 

Želio sam da portret sumira sve što je dobro 

u njezinoj elegantnoj pojavi, unutarnju 

snagu, nepokolebljivost, sve ono što je 

iskrena, surova lady Thatcher. Naslikao 

sam je u kostimu čuvene plave boje, no to 

nije ona jarka, ultramarin, kobaltno plava, 

jer bi ona bila preteška za Downing Street. 

Bilo bi mi teško definirati točnu boju 

njezinih očiju. Ona ima vrlo jasan pogled 

koji često reflektira boju njezine odjeće 

i okoline. To su oči velike inteligencije i 

siguran sam da su članovi njezina kabineta 

bili zastrašeni tim pogledom. Dok je 

pratila kako portret napreduje, rekla je: 

Učinili ste da izgledam vrlo lijepo.” 

O smještaju portreta u Downing 

Streetu prošle su se godine vodile mnoge 

rasprave. Konačni izbor pao je na sobu s 

pogledom na Horse Guards Parade, inače 

bivši ured Željezne Lady, a danas prostoriju 

koju Gordon Brown koristi za velike tvintervjue, 

susrete i ugošćivanja uglednika. 

Pitam Richarda Stonea je li mu barunica 

možda otkrila koja joj je bila najgora odluka 

u životu: ona o Falklandima, Libiji, 

ili možda činjenica da je bespogovorno 

stala u obranu svog sina? “Bilo je fascinantno 

slušati koliki su joj teret bili Falklandski 

otoci. Proveli smo od 2001. naovamo 

mnoge ugodne trenutke i ona ima 

tako meku stranu. Entuzijastično smo 

razgovarali o hrani… Barunica se voljela 

prepuštati uspomenama kad je riječ o piti 

od kuhanog mesa i bubrežnjaka i Welsh 

rarebitu (tostu sa sirom otopljenim u 

pivu)”, kaže Stone. 

Je li pokušao izmamiti osmijeh ženi 

koja u sebi objedinila čeličnu volju, snagu 

i ženstvenost, no koju se tako rijetko moglo 

vidjeti nasmijanu? 

“I to se mora vidjeti na portretu a da ne 

umanjite veliku snagu koju je imala. Ja ne 

pričam viceve, ali ima nekoliko stvari koje 

dijelim s njom i znam da su joj smiješne. 

Trenutačno portretiram gorilu Koko i nju 

zabavljaju moja iskustva tijekom portretiranja 

te životinje. Dirnulo me kad me pozvala 

na privatni obilazak prostora u kojem 

boravi gorila u londonskom zoološkom 

vrtu. To je jedna njezina strana za koju se 

ne bi moglo zaključiti da postoji kad čitate 

povijesne knjige”, kaže Stone. 

Modelom mu je trebala biti i lady 

Diana, no princeza to nije doživjela. Portretirao 

je, međutim, princa od Walesa u 


palači Highgrove. “Baš radim na portretu 

princa u prirodnoj veličini, i to u Crown’s 

Houseu, njegovu domu u Londonu koji 

je naslijedio od Kraljice Majke. Slučaj je 

htio da se naš prvi susret poklopi s 35. 

godišnjicom mojeg prvog susreta u toj istoj 

sobi s Kraljicom Majkom. Razgovarali 

smo o umjetnosti, jer i on slika.” 

Čime je uopće osvojio članove 

kraljevske obitelji i kako je došao do broja 

kraljevske palače, pitamo najpoznatijeg 

kraljevskog slikara prošlog stoljeća? 

“Buckinghamska palača je u telefonskom 

imeniku. Nazvao sam ih i pitao za posao. 

Mislim da je razlog to što posjedujem vrlo 

veliku dozu mladalačke sigurnosti, drskosti. 

Gospodin koji je imao tu nesreću da 

mi odgovori na telefon bio je kraljičin nadzornik 

lord Adam. Rekao sam da želim 

portretirati Kraljicu Majku i on mi je vrlo 

uljudno odgovorio kako ne može savjetovati 

Kraljici da pozira svakom Tomu 

ili Dicku koji nazove. Rekao sam mu da 

sam možda novi Rembrandt. Mislio sam 

da je poklopio slušalicu, ali to je bila samo 

stanka. Rekao mi je da će pogledati moje 

radove i neka dođem u Clarence House. 

Sljedeći tjedan je naručio portret svoje supruge. 

On mi je omogućio prvi kraljevski 

portret, u dobi od 22 godine.” 

“Moje je roditelje zbunjivala moja 

sposobnost slikanja. Srećom, imao sam 

susjeda koji je dobro slikao i on me 

podučavao. Divio sam se sir Georgeu 

Kellyju i molio ga za savjet, a on mi je rekao 

da donesem što više radova u njegov 

atelje u Londonu i da će učiniti sve da me 

odgovori od tog opasnog puta. Kada mi 

je rekao da imam mnogo entuzijazma, ali 

ne i odviše talenta, osjećao sam se slomljeno. 

Ali samo pet minuta. Njemu je tada 

bilo 80-ak godina, a meni 14. Moji su 

roditelji jako željeli da steknem diplomu, 

no nijedna umjetnička škola u koju sam 

imam problem s celebrityjima. S druge 

strane, fasciniran sam važnim ljudima. 

Dugogodišnja mi je ambicija bila naslikati 

Mandelu i kada su me nazvali iz 

njegova ureda da dođem u Johannesburg, 

pohitao sam na avion. No, nisam bio dobro 

pripremljen za njegovu veličinu. On 

nije tip čovjeka koji će o sebi razgovarati 

da bi vam dao do znanja kolika je njegova 

važnost, ali je toliko karizmatičan da nadilazi 

celebrity”, kaže Stone o nastanku 

portreta Nelsona Mandele koji je 25. lipnja 

2008. na aukciji u Christie’su otišao u 

ruke nekih holivudskih zvijezda. 

Što odaje Mandelino lice uživo i je li 

zadovoljan rezultatom? “U njegove crte 

lica ucrtana su životna iskustva. To je lice 

za mene bilo dar. S mnogim portretima 

osjećate da ste mogli učiniti nešto više. 

Nekada imate i pritisak roka. Kada provedete 

mnogo vremena s modelom, saznate 

više o njegovoj pravoj osobi. Ne kažem 

da je Mandela mogao biti bolji, ali uvidio 

sam neke dijelove njegove ličnosti koji su 

mi tada promakli. “ 

Unatoč nekim kritikama, Stone gotovo 

uvijek slika u odijelu. “Ne radim to 

stalno, no ako radim u Londonu, onda 

je to uniforma koju ondje prepoznaju 

‘Postoji razlika između celebrityja i vrlo važnih ljudi. Ja imam 

problem s celebrityjima, a fasciniran sam vrlo važnim ljudima.’ 

se pokušao upisati nije me htjela primiti. 

Čak me ni lokalna umjetnička škola nije 

htjela za studenta, iako sam osvajao nacionalne 

nagrade. Sir Gerald je na našem 

posljednjem sastanku rekao da moram 

krenuti od vrata do vrata. Nazvao je moje 

roditelje i rekao im da ima povjerenja u 

mene i da misli kako ću uspjeti”, pripovijeda 

Stone. 

Mnogo kasnije portretirao je Desmonda 

Tutua, čak pet puta barunicu 

Thatcher, zatim sve članove kraljevske 

obitelji, Nelsona Mandelu, sir Evelyna 

Rothschilda, Joan Sutherland i mnoge 

druge slavne osobe. “Postoji distinkcija 

između celebrityja i vrlo važnih ljudi. Ja 

kao profesionalnu. Desmond Tutu mi je 

rekao da sam pretjerano sređen. Zadnjeg 

dana me pozvao da idem s njim u katedralu. 

To je bio velik privilegij. Odjenuo 

sam kaki hlače, košulju i blejzer. Stigao 

sam prije vremena i sjeo u klupu. Odjednom 

me netko taknuo po ramenu i rekao: 

‘Overdressed again.’ Pogledao sam preko 

ramena i vidio Tutua u trenirci. ” Kada je 

jednom je vrata svojega doma otvorio za 

časopis Hello, nije zbog toga bio pretjerano 

sretan: “Ne volim to. Na taj korak 

me naveo jedan član kraljevske obitelji. 

Iako sam sretan što javnost prepoznaje 

moj rad, ne čeznem za publicitetom. Napokon, 

ja samo slikam.” 


KNOW-HOW ZA ŽIVOT 

Pravilno ramišljati je mudro, pravilno planirati mudrije, a pravilno obaviti posao je najmudrije 

i najbolje od svega. 

Malcolm Forbes 

Nisam stručnjak u turizmu, ali u modernoj 

političkoj tradiciji u svim zemljama 

Europe, u kojoj ministri pokrivaju 

političke resore, ministri obrane ne trebaju 

biti vojni stručnjaci. Dapače, moglo bi se 

reći da treba biti drugačije. Ne znam zašto 

se smatra da političari trebaju biti izuzetno 

stručni u području u kojemu rade, u 

smislu da budu prihvaćeni od struke. Ne 

znam funkcioniraju li tako ministarstva u 

Europi, to mi je nepoznato. 

—DAMIR BAJS 

Turizam, kretanje ljudi smatrano 

konzumacijom, u osnovi je ništa više do 

komocija odlaženja da se vidi što je sve 

postalo banalno. 

—GUY DEBORD 

Za dobrim hotelima slijedit će dobar 

turizam, a što je od toga bolje? 

Uračunajte procjene, podrobno istražite 

međunarodno tržište, uspostavite 

južnoafrički ukus, stil, apetit i užitak, 

ponudite posjetitelju dobar provod po 

najboljoj kvaliteti koju si može priuštiti, i 

to je to. 

—SOL KERZNER 

Turizam je grijeh, a putovanje na vlastitim 

nogama vrlina. 

—WERNER STIPETIĆ HERZOG 

Srednjovjekovni su ljudi bili turisti zbog 

svoje reigije, a sada turistima postaju jer 

je danas turizam njihova religija. 

—ROBERT RUNCIE 

Svemirski turizam postat će jednog dana 

gotovo tako uobičajen kao što su danas 

letovi prema egzotičnim odredištima na 

našem vlastitom planetu. 

—ARTHUR CHARLES CLARKE 

Dosad se samo u znanstvenofantastičnim 

romanima moglo čitati o mogućnosti 

običnih ljudi da odu u Svemir, ali temelji 

svemirskog turizma već su postavljeni. 

—NURSULTAN NAZARBAJEV 

Upoznaj jezike, zemlje, ljude. Neka tvoje 

pamćenje bude tvoja putna torba. 

—ALEKSANDAR SOLŽENJICIN 

Turisti ne znaju gdje su bili, putnici kamo 

idu. Turizam je glamurozan samo retrospektivno. 

—PAUL THEROUX 

Iako proputujemo svijet da bismo našli 

ljepotu, nećemo je pronaći ako je ne 

nosimo sa sobom. 

—HENRY DAVID THOREAU 

Putovanja su pogubna za predrasude, 

zadrtosti i uskost uma. 

—MARK TWAIN 

Putovanja vas čine skromnima. Uvidite 

kako sićušan ste dio svijeta. 

—SCOTT CAMERON 

Mudar putnik nikad ne prezire vlastitu 

zemlju. 

—CARLO GOLDONI 

Putnik vidi što vidi, turist što je došao 

vidjeti. Smisao putovanja nije stati na 

strano tlo, nego konačno moći koračati i 

vlastitom zemljom kao stranom. 

—GILBERT KEITH CHESTERTON 

Da biste se osjećali kao kod kuće, ostanite 

kod kuće. Strana zemlja nije skrojena 

tako da vam bude udobno. 

Skrojena je tako da njezinim ljudima 

bude ugodno. 

—CLIFTON FADIMAN 

Ode li magarac na putovanja, vratit će se 

kao konj. 

—THOMAS FULLER 

Otkrivanja i istraživanja novih krajeva 

pripadaju renesansi, putovanja 

buržoaskom dobu, turizam vremenu proletarijata... 

Istraživači su težili neotkrivenome, 

putnici onome što je već otkriveno ali 

će im dati uvid u povijest, turisti onome 

što je za njih otkriveno poduzetništvom i 

pripremljeno umjetnošću masovne promocije... 

Istraživač je išao ususret riziku 

nepoznatog i bezobličnog, a turist ususret 

sigurnosti čistog klišea. Putnik je između 

tih dviju krajnosti. 

—PAUL FUSSELL 

Postoji li neko lijepo mjesto, a neće doći 

vama, otiđite vi tamo. 

—TONY WHEELER 

Putovanje dopunjuje maštu stvarnošću, 

umjesto da zamišljate kako bi što moglo 

biti, vidite kako jest. 

—SAMUEL JOHNSON

10_Forbes.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?