You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
dužnička bomba<br />
Može li vam globalni<br />
dug uništiti život<br />
jurgis oniunas<br />
dajmo investitorima da ulažu<br />
POREZNA UTAJA<br />
zašto naša država<br />
štiti prijestupnike<br />
ožujak, 2010.<br />
30 kn, 8,50 KM , 4,60 €<br />
Hoću<br />
Žele li se baviti<br />
poduzetništvom,<br />
naši političari neka<br />
odu u poduzetnike,<br />
ulože vlastitu<br />
imovinu i odgovaraju<br />
za poslovanje<br />
dioničarima<br />
Podravku,<br />
ali ne po svaku cijenu
sadržaj<br />
ožujak 2010.<br />
61<br />
58<br />
26<br />
6 Indeks<br />
8 Uvodnik<br />
10 Dogodilo se<br />
12 Kolumne<br />
18 Fronta<br />
26 Analiza<br />
50 Kontekst<br />
58 Ljudi i kompanije<br />
67 Tehnologija<br />
73 Financije<br />
84 <strong>Forbes</strong>Life<br />
fronta<br />
21 Legalno do glazbe Zbog različitih<br />
vrsta piratstva u Hrvatskoj je 243 ljudi zaradilo<br />
522 kaznene prijave u 2008. godini. Je<br />
li moguće i kako do glazbe doći legalnim<br />
putem?<br />
26 Hoću Podravku Emil Tedeschi,<br />
vlasnik Atlantic Grupe želi kupiti<br />
Podravku. Ali ne po svaku cijenu. Smeta<br />
mu podcjenjivački odnos Koprivnice prema<br />
njegovoj kompaniji<br />
30 Kompanija pod stresom<br />
Podravka je stabilna, ali neefikasna i<br />
premalo zarađuje. Njezini vlasnici moraju<br />
izabrati hoće li je vratiti na tržište ili je<br />
pustiti da ostane poljoprivredno prehrambeni<br />
kombinat. Vrijeme im istječe<br />
40 Jurgis Oniunas Stručnjak za<br />
spajanja i akvizicije smatra da bi Podravka<br />
i Atlantic zajedno bili spremni za svako<br />
tržište, ali da Vlada ne treba gurati Atlantic.<br />
Ima li Tedeschi najbolju viziju, ponudit će i<br />
najbolju cijenu<br />
42 Bomba globalnog duga Svijet<br />
će se teško iskupiti iz dugova nastalih u<br />
Velikoj recesiji. Bit će to dugotrajan i vrlo<br />
bolan proces<br />
kontekst<br />
50 Probijanje leda Spajanje Aureus<br />
Investa i slovenskog NFD Kapitala možda<br />
je pokušaj spašavanja podružnice NFD-a, a<br />
možda i nešto više od toga<br />
52 Operacija kasino Kocka je<br />
bačena i uloženo je više od 10 milijardi<br />
dolara. Može li Singapur zadržati svoj imidž<br />
ako postane kockarski centar Azije?<br />
ljudi i kompanije<br />
58 Kako baki vratiti novac Josip<br />
Novosel u biznis je neplanski krenuo<br />
kad mu je bilo 14 godina nakon što je<br />
posuđenim novcem kupio klavijaturu.<br />
Danas ima jedini domaći internetski portal<br />
za prodaju glazbenih instrumenata<br />
4 F o r b e S ožujak 2010
64<br />
84<br />
67<br />
48 Avatar u naftnom polju<br />
Andrija Kojaković, sadašnji šef CEOC-a, a<br />
nekadašnji direktor Ine, otkriva kako se<br />
kani nositi s teškoćama razvijanja naftnog<br />
biznisa u Hrvatskoj<br />
64 HubDub dolar Lesley Eccles,<br />
njezin suprug Nigel i njihovi partneri za<br />
svoj su internetski biznis na dan kada je<br />
bankrotirao Lehman Brothers osigurali<br />
1,2 milijuna dolara za drugi krug financiranja.<br />
Što iz Edinburgha rade isključivo za<br />
američko tržište?<br />
tehnologija<br />
67 Kopija bolja od originala<br />
Mnogi su nakon predstavljanja iPada u San<br />
Franciscu ostali razočarani neinventivnošću<br />
nove Appleove naprave, temeljene na već<br />
viđenim konceptima. Ipak s tim zavirivanjem<br />
u blisku prošlost Apple je odredio<br />
kako će izgledati naša daleka digitalna<br />
budućnost<br />
financije<br />
74 Bez alternative Europska monetarna<br />
unija stvorena je ireverzibilnim procesom<br />
koji može ići samo naprijed. Iako je<br />
možda nasađena na pogrešnim temeljima.<br />
77 Masovno umorstvo Američka<br />
komisija za trgovinu terminskim transakcijama<br />
inicirala je promjenu regulative<br />
za ulagače čime malim ulagačima želi<br />
ograničiti prostor za špekulacije. Investicijska<br />
zajednica je bijesna<br />
83 Fondomjer Kolumnistica Iva Biondić<br />
tvrdi kako je već sada sigurno da novčani<br />
fondovi neće ostvariti rekordni prinos kao u<br />
prošloj godini. No i dalje su privlačni. Gdje<br />
im je snaga?<br />
forbeslife<br />
84 Zlatne suknje ruše profit Prije<br />
osam godina Norveška je donijela zakon<br />
prema kojem u upravama tvrtki mora sjediti<br />
40 posto žena. Odluka je smanjila diskriminaciju,<br />
ali i pritok novca<br />
86 Skriveni utajivači poreza Kad u<br />
civiliziranoj zemlji utajite porez, počaste vas<br />
mjestom na stupu srama objavljujući svima<br />
da ste pogriješili. Kad to učinite u Hrvatskoj,<br />
tajnost vašeg identiteta je zajamčena kako<br />
se ne bi znalo da ste prekršili zakon<br />
86<br />
ožujak 2010 F o r b e S 5
index<br />
KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU<br />
AC Nielsen, 24<br />
Acco Brands, 49<br />
Adris Grupa, 29<br />
Agrokor, 29, 39<br />
Agrokor, 51<br />
Ahern, Kenneth, 85<br />
Amaranth Advisors, 78<br />
Amazon, 68<br />
Anderson, Valter, 86<br />
Apple, 10, 67, 70<br />
Aquarius Records, 22<br />
Arvin Meritor, 49<br />
Ascent Resources, 63<br />
Ascent, 63<br />
Atlantic Grupa, 27,<br />
35,38<br />
Audit Integrity, 49<br />
Aureus Invest, 50,51<br />
Babin kuk, 10<br />
Bandcamp, 23<br />
Banić, Željko, 60<br />
Barcly’s Bank, 62<br />
Barrow, Steve, 76<br />
Baruah, Ananda, 71<br />
Bass, Kyle, 43, 46, 47,48<br />
Bavčar, Igor, 51<br />
Bear Stearns, 43,47<br />
Belupo, 29<br />
Berlusconi, Silvio, 89<br />
Birkenfeld Bradley, 88<br />
BlueLinx Holdings, 49<br />
Bon-Ton Stores, 49<br />
Brean Murray,<br />
Carret&Co, 71<br />
Browder Bill, 89<br />
Brown, Ed i Elaine, 87<br />
Capital Management<br />
Sciences, 49<br />
Capone, Al,<br />
Centroproizvod, 33<br />
CEOC, 61, 62, 63<br />
Citigroup, 54<br />
Čolić, Zdravko, 56<br />
Consumer Electronics<br />
Show, 70<br />
Costuc, 71<br />
Coulton, Brian, 44<br />
Danone, 24<br />
Delgratia Mining, 47<br />
Delta hydrocarbons, 63<br />
Deltagrip Trading, LLP,<br />
63<br />
Diamond, Ethan, 23<br />
Diesel, 60<br />
DineEquity, 49<br />
Dittmar, Ami, 85<br />
Đorđević, Novica, 56<br />
Drk, Dragutin,29, 39<br />
Drnovšek, Janez, 51<br />
Dvornik, Danijela, 59<br />
Dvornik, Dino, 60<br />
Eastwood, Clint, 52<br />
eBay, 68<br />
EBRD, 19<br />
Eccles, Lesley, 64<br />
Eccles, Nigel, 64<br />
Edwards, Albert, 76<br />
Enron, 49<br />
Erste bank Autria, 31<br />
Estman Kodak, 49<br />
Estrosi, Christian, 80<br />
Facebook, 68<br />
FanDuel.com, 66<br />
Fannie Mae, 45<br />
Federal-Mogul, 49<br />
Fima, 35<br />
Fitch Ratings, 44<br />
Franck, 60<br />
Freddie Mac, 45<br />
Friščić, Josip, 33, 80<br />
Gabrielsen, Ansgar, 84<br />
Gandhi, Mahatme, <strong>16</strong><br />
Genting grupa, 54<br />
Glazbeni oglasnik, 60<br />
Google, <strong>16</strong><br />
Greenberg, David, 88<br />
Griffiths, Chris, 65<br />
Grubišić, Andrej, 36<br />
Gugen, Francis, 63<br />
Hermitage Capital, 89<br />
Hitachi, 71<br />
Hock San, Lim, 54<br />
Hrvatska narodna<br />
banka, 83<br />
Hrvatski fond za<br />
privatizaciju, 10<br />
Hrvatski zavod za<br />
zdravstveno osiguranje,<br />
20<br />
HubDub, 64<br />
Huberman, Jonathan,<br />
71<br />
IBM, <strong>16</strong>, 71<br />
Ina, 61, 63<br />
Iomega, 71<br />
Istrabenz, 51<br />
Ivezić, Žaklina, 38<br />
Jadrolinija, 19<br />
Janša, Janez, 51<br />
Jobs, Steve, 67<br />
John, Elton, 58<br />
Jones, Rob, 65<br />
JP Morgan Chase, 48<br />
Jurčić, Ljubo, 33<br />
Kanno, Maasaki, 48<br />
Kaplan, James, A.,49<br />
KBC, 51<br />
Khosla, Sanjay, 24<br />
Kindleberger, Charles,<br />
74<br />
Kojaković, Andrija, 61<br />
Komljenović, Branko,<br />
22<br />
Kosor, Jadranka, 12<br />
KPMG, 88<br />
Kraft Foods, 24<br />
Kučan, Milan, 51<br />
Lahovnik, Matej, 51<br />
Las Vegas Sands, 54<br />
Lehman Brothers, 66,<br />
82<br />
Luczo, Stephen J., 71<br />
Makar, Ivan, 63<br />
Maksima Holding, 51<br />
Marina Bay, 54<br />
Marinac, Darko, 34<br />
Markelov, Viktor, 88<br />
Market Watch, 49<br />
Marshall, Don, 19<br />
Matyas, Janos, 63<br />
Mediaset, 89<br />
Medvedev, Dimitrij, 55<br />
Menart, 22<br />
Mercator, 51<br />
Microsoft, <strong>16</strong><br />
MOL, 63<br />
Moonle Records, 23<br />
Mrkonjić, Milutin, 55,<br />
Mura, 51<br />
Naftna industrija Srbije,<br />
63<br />
New York Times, 68<br />
NFD Areus Invest, 50<br />
NFD Holding, 51<br />
NFD Kapital, 50<br />
Nova Glazbala, 60<br />
Nova Ljubljanska<br />
banka, 51<br />
Novosel, Josip, 58<br />
Olenicoff, Igor, 88<br />
Oniunas, Jurgis, 40,41<br />
OTP, 83<br />
Palić, Igor, 22<br />
PBZ Invest, 83<br />
Perše, Vedran, 63<br />
Petrom, 63<br />
Pivovarna Laško, 51<br />
Pliva, 17<br />
Podravka, 27,31,33<br />
Pucar, Marin, 33<br />
R.L.E, 18<br />
RadiSys, 48<br />
Rapić, Mirko, 18<br />
Reinaissance Capital, 89<br />
Reinhart, Carmen,<br />
43,46<br />
Resorts World Sentosa,<br />
54<br />
Retrovo, 10<br />
Richards, John, 48<br />
Rieber & Son, 34<br />
Riviera Poreč, 10<br />
Rogoff, Henett, 43, 46<br />
Royal Bank of Scotland,<br />
48<br />
Rubel, Raymond, 88<br />
Ryding, John, 71<br />
Salonit, 19<br />
Samsung, 70<br />
Seagate, 70, 71<br />
Sikora, Danijel, 23<br />
Snipes Wesley, 87<br />
Societe Generale, 76<br />
Sony, 56<br />
Sony, 70<br />
Spotyfi, 21<br />
Šrot, Boško, 51<br />
Standard Bank, 76<br />
Stanišić, Bajo, 56<br />
Stewart-Roberts, Daniel,<br />
63<br />
Stiller, Ben, 56<br />
Sturman, Reuben, 86<br />
Sunrise Senior Living,<br />
49<br />
Sveučilište Yale, 14<br />
Tadić, Boris, 55<br />
Taleb, Nassim, 75<br />
Tedeschi, Emil, 27,<br />
34,38<br />
Tingy, 24<br />
Total, 80<br />
Trigle, Ruchard, 63<br />
Turk, Danil, 51<br />
Twitter, 17, 68<br />
UBS, 88<br />
Universal Music, 22<br />
Universal, 53<br />
Urbankova, Vladimira,<br />
31, 32<br />
US Airways Group, 49<br />
Valamar, 10<br />
Valant, Stanislav, 51<br />
Viktor Lenac, 18<br />
Vitković, Miroslav, 33,<br />
35, 37, 39<br />
Vlahović, Ante, 29<br />
Vukmir, Mladen, 21<br />
Wal Mart, 71<br />
Wall Street, 54<br />
Western Digital, 70, 71<br />
Westwood One, 49<br />
You Tube, 89<br />
ZAMP, 22<br />
Zeta, 63<br />
6 F o r b e S ožujak 2010
UVODNIK<br />
Nakladnik<br />
EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2<br />
Glavni urednik<br />
Viktor Vresnik<br />
viktorv@eph.hr<br />
Zamjenica glavnog urednika<br />
Sanja Simić<br />
sanja_simic@eph.hr<br />
Pomoćnica glavnog urednika<br />
Tanja Tolić<br />
tanja_tolic@eph.hr<br />
Financije i tržišta<br />
Mario Gatara (Analogika)<br />
mario_gatara@eph.hr<br />
Art direktorica<br />
Sandra Pušćenik<br />
sandra_puscenik@eph.hr<br />
Reporteri<br />
Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita<br />
Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina<br />
Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić (New<br />
York)<br />
Lektura<br />
Božena Mak<br />
Naslovnica<br />
Boris Štajduhar<br />
Marketing manager<br />
Goran Buljan<br />
goran_buljan@eph.hr<br />
Tel: 01 6173 822<br />
Predsjednik<br />
Ninoslav Pavić<br />
ODBOR DIREKTORA<br />
Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />
Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),<br />
Ines Lozić (financije, pravo i logistika), Sanja Mlačak<br />
(marketing, prodaja i promocija),<br />
Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić<br />
(informatika, tehnologija i razvoj)<br />
PRODAJA & MARKETING<br />
Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />
prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja:<br />
direktorica Branka Petričević, prodaja novina:<br />
direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije:<br />
direktorica Ivanka Filipović, marketinške komunikacije<br />
revijalnih izdanja: direktor Sven Semenčić<br />
SERVISI I KONTAKTI<br />
Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,<br />
agencija@eph.hr<br />
Foto agencija CROPIX:<br />
01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />
Adresa redakcije:<br />
Koranska 2, Zagreb<br />
telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />
e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />
TISAK:<br />
Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />
DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:<br />
INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.<br />
88220 Široki Brijeg, BiH<br />
<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published by Europapress<br />
Holding under a license agreement with <strong>Forbes</strong> LLC, 60<br />
Fifth Avenue, New York 10011. “<strong>Forbes</strong>” is a registered<br />
trademark used under licence from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />
Poštene budale<br />
Veljača je i mi, naravno, pričamo o porezima. Ne, međutim, onako kako smo<br />
htjeli. A htjeli smo napraviti listu naših najvećih poreznih utaja i najvećih<br />
utajivača. Uprijeti prstom: Držite lopova!<br />
Iako smatramo da su porezi u Hrvatskoj previsoki, loše raspoređeni i kontraproduktivni,<br />
da o njima treba raspravljati i da takav sustav treba izvrnuti naglavce,<br />
dok je na snazi, on mora vrijediti za sve. U protivnom – ovako kako je sada – oni koji se<br />
iz njega izvuku, svoje biznise i svoj privatni lifestyle financiraju<br />
tuđim parama. Vašim, našim (mojim, ako hoćete, i to<br />
mi se uopće ne sviđa).<br />
U razvijenim zemljama porezna utaja ozbiljan je<br />
prijestup zbog kojega se završava u zatvoru. O najvećim<br />
globalnim poreznim prijestupnicima i njihovim zlodjelima<br />
bruje svi svjetski mediji, pa i hrvatski. Hrvatske utajivače<br />
poreza od “medijskog progona” štiti Ministarstvo financija.<br />
U Hrvatskoj je javna samo okvirna statistika pretpostavljene<br />
količine poreznih utaja. Utajivači, čak kada ih uhvate,<br />
zadržavaju pravo da ih država i javnost drže u rezervatu za<br />
povlaštene.<br />
Više je razloga takvom pristupu porezima u Hrvatskoj.<br />
Prvi vjerojatno leži unutar same državne administracije.<br />
Prihvatimo li činjenicu da je porez cijena koju plaćamo<br />
državi za dobro upravljanje sustavom (po čemu se razlikuje<br />
od danka koji je odlazio feudalcima i završavao po njihovim riznicama i smočnicama),<br />
moramo se suočiti i s istinom da mi zapravo ne znamo kolika je realna cijena usluga<br />
koje dobivamo. Znamo, međutim, da je razina tih usluga niska, da u njihovoj ”proizvodnji”<br />
sudjeluje previše zaposlenih, a da ljudi koji upravljaju sustavom zapravo ni<br />
sami ne znaju kako on funkcionira ni kako popraviti neučinkovite dijelove. Kompanije<br />
koje posluju na taj način – propadaju. Države prežive, ali na štetu kompanija koje bi u<br />
njima poslovale.<br />
Drugi razlog proizlazi iz prvoga: budući da država ne zna kako restrukturirati<br />
vlastiti aparat, njegove za malu zemlju poput Hrvatske nesuvislo visoke troškove financira<br />
na jedini mogući način – previsokim nametima. Porezni sustav koji nije poticajan<br />
biznisu izravno potiče na utaju. Ako pokrećete biznis, već da biste preživjeli<br />
prvu godinu vjerojatno ćete morati zagaziti preko zakonske granice i obaviti poneki<br />
posao bez računa ili kupiti neku uslugu “na crno” jer će vam biti jeftinija čak i ako<br />
je ne možete legalno prikazati kao trošak poslovanja. Ako ste već veliki, s odmaklim<br />
biznisom i visokom realiziranom dobiti, nameti koje vam nameće država zaustavit će<br />
vas u daljnjem razvoju i novom zapošljavanju. Štoviše, porezna politika koja vas tjera<br />
da suradnicima nudite ugovore u sivoj zoni obrnuto je proporcionalna s kvalitetom<br />
usluge koju ćete vi ponuditi tržištu. Izravan rezultat takve politike su kompanije koje,<br />
baveći se isključivo rezanjem troškova i vlastitim preživljavanjem, gube svaku šansu u<br />
utrci s međunarodnim konkurentima.<br />
Treće, budući da država prešutno prelazi preko manjih poreznih utaja, a s najvećim<br />
utajivačima se dogovara, danas se svatko tko uredno prijavljuje porez, ako to ne radi<br />
zbog odbitaka, osjeća budalom. S takvim stavom zajamčen nam je status quo do<br />
vječnosti.<br />
Viktor Vresnik,<br />
glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />
Foto Berislava Picek / Grazia<br />
8 F O R B E S OŽUJAK 2010
dogodilo se<br />
Babin Kuk u pravnom škripcu<br />
Hoteli Babin kuk iz Dubrovnika u vlasništvu Riviere Poreč, dijelu turističke grupacije<br />
Valmar, zatražili su od Hrvatskog fonda za privatizaciju da se napokon riješi<br />
pitanje vlasništva nad dijelom nekretnina u kompleksu Babin kuk koje nisu bile upisane<br />
u privatizacijski elaborat poduzeća, što<br />
zbog njihova položaja onemogućuje Babinom<br />
kuku korištenje objekata i zemljišta<br />
koje jest njihovo. Iz Riviere Poreč su HFPu<br />
predložili da se sporne nekretnine u<br />
vlasništvo Babinog kuka unesu dokapitalizacijom<br />
koju bi obavio HFP, na što je HFP<br />
iznimno pristao jer su Babinom kuku zbog<br />
problema s nekretninom zakočene investicije.<br />
No, na skupštini dioničara na kojoj<br />
je trebalo donijeti odluku o dokapitalizaciji, predstavnici Riviere Poreč sami su je<br />
zaustavili glasajući protiv nje. Ključ problema leži u hrvatskim zakonima, prema<br />
kojima dokapitalizaciju nije moguće izvršiti prema knjigovodstvenoj vrijednosti<br />
nekretnine, a kako tržišnu vrijednost nekretnine u vrijeme privatizacije retrogradno<br />
uopće nije moguće utvrditi dokapitalizacija se može izvršiti samo unoseći u temeljni<br />
kapital poduzeća tržišnu vrijednost nekretnine koja je procijenjena na 52 milijuna<br />
kuna. Posljedica takve akcije bio bi porast vlasničkog udjela HFP-a u Hotelima Babin<br />
kuk sa 1,23 posto na 9 posto, a Rivieri Poreč koja sada ima 91,94 posto vlasnički bi<br />
se udjel smanjio. Tako visoko podržavljenje Valamar očito nije mogao dopustiti,<br />
a tvrtka trenutačno nije financijski sposobna sudjelovati u dokapitalizaciji kako bi<br />
vlasnički udjeli ostali nepromijenjeni. HFP može spornu parcelu upisati u vlasništvo<br />
sebi, no ne može je prodati direktno Babinom, jer je – opet prema zakonu – mora<br />
prodavati na javnom natječaju. To otvara mogućnost da je kupi netko drugi. HFP i<br />
Valamar su u pat poziciji, a parcelu ne može koristiti nitko.<br />
Appleov iPad zasad bez kupaca<br />
Trebat će nekoliko godina i vjerojatno za nekoliko stotina dolara niža cijena<br />
prije nego što Appleov iPad i slični proizvodi prijeđu u masovnu upotrebu. Prema<br />
rezultatima Retrovog istraživanja, sada kada su ljudi vidjeli kako iPad radi, više od<br />
polovice ne želi ga kupiti, dok je kupnju prije prezentacije odbijala samo četvrtina<br />
ispitanih. Samo je 9 posto onih koji su između dva istraživanja čuli za iPad pokazalo<br />
želju da ga kupe, što je više od 3 posto prije prezentacije, ali ipak premalo. U<br />
Appleu ipak nisu zabrinuti. Kupi li tih 9 posto iPad, to će premašiti Appleove rane<br />
procjene prodajnih rezultata.<br />
PRIJE PREZENTACIJE<br />
Jeste li čuli za novi Appleov iPad koji bi<br />
mogao biti predstavljen u Siječnju?<br />
19%<br />
26% 35%<br />
3%<br />
17%<br />
■ Da, ali sam<br />
zainteresiran za informacije<br />
■ Ne i nisam<br />
zainteresiran<br />
■ Da i htio bi ga kupiti<br />
■ Da, ali nisam zainteresiran<br />
za kupnju<br />
■ Da, zainteresiran sam,<br />
ali želim pričekati da<br />
vidim kako izgleda<br />
POSLIJE PREZENTACIJE<br />
Jeste li čuli za Appleov iPad?<br />
18%<br />
9%<br />
21%<br />
52%<br />
■ Da, ali nisam<br />
zainteresiran za<br />
kupnju<br />
■ Da, zainteresiran<br />
sam, ali trebam više<br />
informacija prije<br />
nego što se odlučim<br />
na kupnju<br />
■ Ne i nisam<br />
zainteresiran<br />
■ Da i volio bi ga<br />
kupiti<br />
f l a s h b a c k s<br />
Prije 88 godina u <strong>Forbes</strong>u<br />
Roditeljski instinkt Što su najvrednije<br />
stvari u životu? Među njima zasigurno<br />
treba nabrojiti djecu. Jako zaposleni ljudi<br />
strašno zanemaruju odrastanje svoje djece.<br />
Čovjek koji je na neobičan način isplivao<br />
na površinu u financijskoj industriji tijekom<br />
proteklih nekoliko<br />
godina nedavno<br />
je rekao: “Uvijek<br />
uzimam godišnji<br />
odmor kad mi<br />
sin ima školske<br />
praznike. Uživamo<br />
u tome. Najbolji<br />
smo prijatelji.”<br />
Ima li ikakve bolje<br />
investicije od ulaganja vremena, truda i<br />
promišljanja u odrastanje vlastite krvi i<br />
mesa?<br />
Prije 53 godine u <strong>Forbes</strong>u<br />
Kućna ekonomija Žene investitori<br />
pokazuju posebne tendencije u kupnj dionica,<br />
smatra broker iz New Yorka Arthur M.<br />
Krensky Ml. Primijetio je da vole proučavati<br />
sve kuteve s kojih se predmet kupnje može<br />
sagledavati i upijati što je moguće više<br />
informacija sa svih strana kako bi dobile<br />
osjećaj za ono što kupuju. “Jednom kada su<br />
žene kupile”, primjećuje, “vjerne su i odane<br />
svojem izboru kao i svojim obiteljima.”<br />
Prije 18 godina u <strong>Forbes</strong>u<br />
Anglofilija “Imamo vrlo dobre<br />
odnose s ostalim burzama”, rekao je Sir<br />
Andrew Hugh Smith smiješeći se, “iako<br />
nam oni duboko zamjeraju ono što radimo.”<br />
Sir Andrew je predsjednik Londonske burze<br />
koja je ostvarila veliki uspjeh trgujući<br />
stranim dionicama. Oko 7 posto ili 817<br />
milijardi dolara trgovine svjetskim kapitalom<br />
sada se ostvaruje prekogranično –<br />
kupovanjem dionice iz jedne zemlje na<br />
burzi u drugoj. Londonski međunarodni<br />
burzovni sustav, SEAQ International, uhvatio<br />
je dvije trećine globalnog prekograničnog<br />
biznisa i 95 posto europskog. To već predstavlja<br />
veliku prijetnju drugim europskim<br />
burzama koje nisu, poput Londonske, uložile<br />
u modernizaciju.<br />
10 F o r b e S ožujak 2010
Maruška Vizek<br />
Moralni hazard na<br />
hrvatski način<br />
Banke same prosuđuju koji se kredit može reprogramirati,<br />
a koji ne. Tu sivu zonu bankari obilato koriste jer<br />
znaju da će ih država morati spasiti ako im krene po zlu<br />
Najava uvođenja subvencije od<br />
200 eura po kvadratnom metru<br />
kupljenog prvog stana izazvala<br />
je pravu buru reakcija. Premda<br />
je premijerka Kosor mjeru najavila kao<br />
pomoć stanovništvu, javnost je vrlo brzo<br />
prepoznala da njezin cilj nije dobrobit<br />
stanovništva, već da iz problema izvuče<br />
građevinare i poslovne banke. I dok su<br />
problemi građevinskog sektora posve očiti<br />
i svode se na neslužbenu procjenu o deset<br />
tisuća neprodanih stanova, na prvi pogled<br />
nije jasno zašto treba pomoći bankama<br />
kada znamo da su one u 2009. ostvarile 3,4<br />
milijarde kuna čiste dobiti.<br />
Dobit banaka u 2009. smanjila se,<br />
međutim, za 26 posto u odnosu na 2008.<br />
godinu. Kako se zemlja nalazi u recesiji,<br />
pad dobiti za jednu četvrtinu ne bi trebao<br />
biti iznenađenje. No ako analiziramo<br />
izvore pada dobiti, iznenađenje neće<br />
izostati: banke od još većeg pada dobiti<br />
nije spasilo njihovo temeljno poslovanje ili<br />
mjere štednje, već burza! Podaci indiciraju<br />
da su neto prihodi banaka od provizija i<br />
naknada te opći administrativni troškovi<br />
ostali na istoj razini kao u 2008., što znači<br />
da nisu pridonijeli padu dobiti (vidi sliku<br />
1.). Neznatan pad neto kamatnih prihoda<br />
dao je negativan doprinos rastu dobiti od 7<br />
postotnih bodova.<br />
Ono što je u najvećoj mjeri prouzrokovalo<br />
pad dobiti značajan je rast rezervacija<br />
banaka za loše kredite. Njihov negativan<br />
doprinos dobiti iznosio je 41 postotni bod,<br />
što je iznimno visoko. Rezervacije za loše<br />
kredite su tako krajem 2009. dosegle iznos<br />
od 3,4 milijarde kuna, 131 posto više nego<br />
u odnosu na godinu prije. Da je jedini<br />
preostali izvor dobiti, neto ostali nekamatni<br />
prihod u 2009. stagnirao, dobit banaka<br />
smanjila bi se za 48, a ne za 26 posto.<br />
Vrlo značajan rast tog izvora dobiti imao<br />
je za posljedicu pozitivan doprinos od 22<br />
postotna boda, koji je ublažio pad dobiti.<br />
Značajan rast dobiti od ostalih nekamatnih<br />
poslova posljedica je rasta dobiti<br />
ostvarene od trgovanja na tržištima kapitala,<br />
što znači da su burzovne transakcije<br />
zaslužne za ublažavanje posljedica rasta<br />
loših kredita. Banke su tako od trgovanja u<br />
2009. iskazale dobit od 2,6 milijardi, za razliku<br />
od 2008. kada su aktivnosti trgovanja<br />
zabilježile gubitak od 2,1 milijarde.<br />
Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu<br />
nekretnine<br />
No ako je 2009. za banke bila lošija<br />
godina koju je spasila sreća na burzi, 2010.<br />
bi mogla biti katastrofalna. Premda su<br />
rezervacije za loše kredite u 2009. rasle i<br />
bile glavni uzrok pada dobiti, one su i dalje<br />
podcijenjene pa se može očekivati njihov<br />
daljnji, vrlo snažan rast. Podaci HNB-a<br />
pokazuju da je iznos reprogramiranih<br />
kredita krajem 2009. dosegnuo 11,1 milijardu<br />
kuna, s tim da je samo u zadnjem<br />
tromjesečju reprogramirano 2,2 milijarde.<br />
Čar je u tome što se reprogramiranjem<br />
problematičnih kredita izbjegava izdvajanje<br />
rezervacija, jer sa stajališta supervizije<br />
reprogramirani kredit nije problematičan<br />
kredit. Bankama je ostavljeno na prosudbu<br />
koji se kredit može reprogramirati, a<br />
koji ne, i tu sivu zonu bankari obilato koriste<br />
kako bi spriječili znatnije umanjivanje<br />
dobiti. Takvo neodgovorno ponašanje<br />
ekonomisti nazivaju moralnim hazardom,<br />
a ono je omogućeno zato što menadžeri<br />
banaka znaju da će ih država morati spasiti<br />
ako nešto krene po zlu.<br />
Primjerice, da su bankari umjesto 11<br />
reprogramirali 7 milijardi kuna kredita, a<br />
ostatak otpisali, banke u 2009. uopće ne bi<br />
ostvarile dobit. Da su reprogramirali 6 milijardi,<br />
banke bi na agregatnoj razini bile u<br />
gubicima. Jasno je dakle da su banke motivirane<br />
da loše kredite pokušaju zamaskirati<br />
u dobre. No takva je mjera vrlo opasna<br />
Najavljena subvencija od 200 eura<br />
namijenjena je neodgovornim bankarima<br />
i pohlepnim građevinarima<br />
jer problematičan kredit najčešće ostaje<br />
problematičan i kad-tad će banke za njega<br />
morati izdvojiti rezervacije, a dio vjerojatno<br />
i otpisati. Valja također zapamtiti da<br />
će se najveći porast loših kredita zabilježiti<br />
tek ove i sljedeće godine. Na primjer, jedno<br />
istraživanje španjolskog bankovnog sustava<br />
pokazalo je da loši krediti, baš kao i<br />
kretanja na tržištu rada, kasne za ekonomskim<br />
ciklusom čak i do tri godine. Bankari<br />
Foto Ranko Šuvar / Cropix<br />
12 F o r b e S ožujak 2010
40<br />
30<br />
20<br />
10<br />
0<br />
-10<br />
-20<br />
-30<br />
-40<br />
-50<br />
Slika 1. Doprinosi godišnjoj promjeni neto dobiti banaka u RH<br />
U postotnim bodovima<br />
Neto kamatni prihod<br />
2007. 2008. 2009.<br />
Neto ostali nekamatni prihod<br />
reprogramima pokušavaju pobjeći od<br />
stvarnosti u pokušaju da sačuvaju dobit<br />
i svoje bonuse, no na takav način mogu<br />
ugroziti stabilnost financijskog sustava.<br />
Nije nebitno ni kome se reprogramiraju<br />
krediti. Službenih podataka o tome<br />
nema, ali po svemu sudeći najveći udio u<br />
ukupnim reprogramima vjerojatno imaju<br />
građevinari. Oni su se u problemima<br />
našli onog trena kada zbog recesije, rasta<br />
nezaposlenosti, postrožavanja kreditnih<br />
uvjeta i prenapuhanih cijena nekretnina<br />
nisu mogli prodati novosagrađene stanove<br />
pa zato ni vraćati kredite kojima su financirali<br />
izgradnju. Banke su njima i sebi<br />
pokušale pomoći organizirajući takozvane<br />
akcijske prodaje stanova, koje su se pokazale<br />
neuspješnima jer cijena stanova koji<br />
su se prodavali na akcijama nije bila akcijska.<br />
Kada akcije nije uspjele, krenulo se<br />
s reprogramima. Prema konzervativnim<br />
procjenama koje se naslanjaju na pretpostavku<br />
da je ovog trenutka u zemlji oko<br />
deset tisuća neprodanih stanova, banke od<br />
građevinara potražuju barem 4 milijarde<br />
kuna. Budući da su krediti građevinarima<br />
jednostavno preveliki da bi ih banke proglasile<br />
problematičnima, reprogramiranje<br />
je bio jedini izlaz. Reprogramiranje je<br />
zauzvrat dalo građevinarima da dođu do<br />
zraka te im je omogućilo da odugovlače sa<br />
Neto prihod od provizija i naknada<br />
Administrativni troškovi<br />
60<br />
50<br />
40<br />
30<br />
20<br />
10<br />
0<br />
-1 0<br />
-2 0<br />
-3 0<br />
-4 0<br />
U %<br />
Izvor: HNB<br />
Rezervacije za gubitke Godišnja stopa promjene neto dobiti (u % )<br />
snižavanjem cijena nekretnina.<br />
Kao ni građevinarima, ni bankama<br />
zbog izloženost prema građevinarskom<br />
sektor ne odgovara veći pad cijena<br />
nekretnina. Dođe li do znatnijeg pada cijena,<br />
banke koje su ovrhom ušle u posjed<br />
neprodanih stanova neće moći naplatiti<br />
velik dio svojih potraživanja. Reprogram<br />
kredita građevinarima je stoga jedan od<br />
glavnih razloga zašto u Hrvatskoj, za razliku<br />
od drugih zemalja koje su u prošlosti<br />
zabilježile dramatičan rast cijena nekret-<br />
Slika 2. Godišnja promjena prosječne cijene nekretnina<br />
nina, još uvijek nije došlo do značajnije<br />
korekcije cijena (vidi sliku 2.). Premda jednostavna<br />
analiza priuštivosti indicira da su<br />
cijene nekretnina u Hrvatskoj precijenjene<br />
za kojih tridesetak posto, kod nas su se cijene<br />
korigirale za svega desetak posto, dok<br />
su primjerice u Estoniji cijene nekretnina<br />
zabilježile kumulativni pad od 60 posto, a<br />
u Bugarskoj 30 posto.<br />
Najavljena subvencija od 200 eura<br />
po kvadratu stoga je namijenjena<br />
neodgovornim bankarima i pohlepnim<br />
građevinarima, a ne hrvatskim građanima.<br />
Ona bi mogla donekle pokrenuti prodaju<br />
stanova, što će omogućiti da građevinari<br />
vrate bankama barem dio kredita, ali će i<br />
zadržati cijene nekretnina iznad onih koje<br />
bi bile primjerene hrvatskom dohotku i<br />
kamatnim stopama. Subvencije, doduše,<br />
u duljem roku neće spasiti građevinare<br />
jer je u tom sektoru došlo do prekomjerne<br />
produkcije koja zahtijeva prilagodbu u<br />
smislu smanjenja zaposlenosti i nove dodane<br />
vrijednosti u tom sektoru. S druge<br />
strane, subvencije će omogućiti bankama<br />
da ne ostvare veće gubitke u poslovanju s<br />
građevinskim sektorom te će nagraditi njihove<br />
dosadašnje pokušaje da zamaskiraju<br />
loše kredite. Subvencija je stoga i ultimativni<br />
dokaz da se bankama moralni hazard<br />
isplati. Troškove će, kroz veća porezna<br />
davanja i zaleđivanje cijene nekretnina,<br />
snositi hrvatski građani.<br />
1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.<br />
E s to nija S lo v e nija H rva ts ka B uga rs ka<br />
Š pa njo ls ka Velika B ritanija I rs ka S AD<br />
Izvor: Nacionalne statistike i državna tijela zadužena za stanogradnju.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 13
Slika prva. Toplo ljetno jutro prije<br />
nekih šest godina u New Havenu.<br />
Križanje ulica Elm i High u sjeni<br />
veličanstvene gotičke knjižnice<br />
Sterling sveučilišta Yale. Na pločnicima<br />
gomila ljudi svih rasa i boja. Njih nekoliko<br />
izabranih čekaju znak da izađu pred<br />
automobile, sjednu na kolnik i zaustave<br />
promet. Građanski neposluh je sve što<br />
im je preostalo. Tko zna koji je već dan<br />
štrajka, a uprava Yalea ne povija se zahtjevima<br />
njihovih sindikata.<br />
U masi prepoznajem neke od kolega<br />
koje sam i ja doveo kao njihov organizator.<br />
Naš sindikat - sastavljen od<br />
sveučilišnih istraživača i asistenata - tu<br />
je ne samo jer se borimo za “bread and<br />
butter” stvari poput zdravstvenog osiguranja,<br />
boljih uvjeta rada ili dječjeg doplatka.<br />
Mi smo tu jer želimo i odgovorno<br />
investiranje sveučilišnog novca i, više od<br />
svega, da mi znanstvenici odlučujemo o<br />
budućem smjeru sveučilišta i odgovoru<br />
na korporacijske pritiske na znanstvena<br />
istraživanja.<br />
Naša lica u gomili tog jutra su uglavnom<br />
bjelačkog i azijskog porijekla.<br />
Saveznici su nam sindikat administrativnog<br />
osoblja (kojeg uglavnom čine<br />
starije gospođe iz obitelji talijanskih “starosjedilaca”<br />
grada) i sindikat uslužnog<br />
osoblja i osoblja za održavanje (kojeg<br />
Josip Glaurdić<br />
Humboldt je<br />
napustio zgradu<br />
Sveučilišta kao mjesta otpora ustaljenim društvenim<br />
normama polako odumiru. S njima i vizija znanstvenog<br />
centra s akademskom samoupravom<br />
uglavnom čine momci afro-američkog ili<br />
hispanskog porijekla). S prozora Yaleovih<br />
koledža na ulicama Elm i High gledaju<br />
nas uglavnom bijeli studenti koji su izvjesili<br />
transparente s porukama “Go back<br />
to work!” i “Hold ‘em Yale!”. To je slika<br />
New Havena – grada uništene industrije<br />
u kojem je Yale skoro jedini poslodavac i<br />
u kojem se rasni, klasni i dobni rascjepi<br />
podudaraju na tako eksplozivan način.<br />
Nikakvo čudo da su trebale godine kako<br />
bi naša tri sindikata shvatila da nam je cilj<br />
zapravo jednak.<br />
Bubnjevi i trube napokon najavljuju<br />
početak akcije. Dvadesetak kolega<br />
i kolegica izlaze na križanje držeći se<br />
za ruke i zaustavljaju promet. Sjedaju<br />
na kolnik uz pjesmu svih nas “We Shall<br />
Overcome”. Sa strane čekaju policajci<br />
na konjima. Prije nekoliko desetljeća<br />
politika<br />
Dominantan koncept postaje sveučilište<br />
specijaliziranih istraživača i - što je<br />
najvažnije - administratora koji sve češće<br />
dolaze iz poslovnog svijeta<br />
možda bi nas rastjerali pendrecima. Ovaj<br />
put nam tek daju nekoliko upozorenja<br />
preko megafona i na kraju mirno hapse<br />
i odvode jednog po jednog neposlušnika<br />
s ulice. Akcija je uspjela, ali samo<br />
djelomično. Došli smo na stranice New<br />
York Timesa i Washington Posta i tako<br />
posramili sveučilište čiji je predsjednik<br />
godišnje plaćen preko milijun dolara<br />
dok su “obični” zaposlenici prisiljeni dodatno<br />
raditi u Walmartu i McDonaldsu.<br />
No taj predsjednik sveučilišta ipak nam<br />
pokazuje zašto je tako masno plaćen. U<br />
klasičnom “podijeli pa vladaj” manevru<br />
nudi sindikatima administrativnog i<br />
uslužnog osoblja povišicu od dva posto<br />
iznad stope inflacije. Oni prihvaćaju i<br />
napuštaju nas. Tko može razmišljati o<br />
sveučilišnoj demokraciji kad treba prehraniti<br />
obitelj?<br />
Slika druga. Kišno poslijepodne u<br />
Cambridgeu prije dva tjedna. Sastanak<br />
upravnog odbora koledža u kojem služim<br />
prvu godinu dvogodišnjeg mandata. Pred<br />
nama su projekcije rezova u državnom<br />
budžetu za visoko obrazovanje koje<br />
je iznijela vlada Gordona Browna. Na<br />
sveučilištima je da nekako pokriju manjak<br />
od skoro pola milijarde funti. Nemamo<br />
izbora – ako ne želimo otpuštanja<br />
i smanjenja stipendija, moramo se<br />
odlučiti na podizanje cijena studentskog<br />
smještaja, hrane u menzi, a uskoro i<br />
školarina. Nakon više od desetljeća stalnog<br />
povećanja investicija u visoko obrazovanje<br />
pod laburistima, čekaju nas<br />
“mršave” godine tko god dobio sljedeće<br />
izbore. Iako su i američka sveučilišta pod<br />
pritiskom zbog slabih rezultata svojih investicija,<br />
moje kolege u Cambridgeu la-<br />
dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih<br />
znanosti američkog Yalea<br />
14 F o r b e S ožujak 2010
Na američkim sveučilištima manje je demokratskog odlučivanja nego na europskima.<br />
Pa ipak, europski akademski radnici nerijetko zavide kolegama iz Ivy League<br />
Foto Duje Klarić / Cropix<br />
mentiraju kako bi u ovom trenutku radije<br />
bili na Harvardu, Yaleu ili Princetonu. Ne<br />
zbog samog novca, već zbog toga što je<br />
donošenje odluka o financijskim pitanjima<br />
u Cambridgeu baš u našim rukama.<br />
A rezati nije lako.<br />
U čemu je zapravo poanta ovih<br />
dviju slika? Sudbina se poigrala pa me<br />
u kratkom periodu stavila s obje strane<br />
“barikada”. Lekcije iz tih dvaju iskustava<br />
ne bi stale u jednu knjigu, a kamoli u kolumnu.<br />
No najvažnija od svih je ona koja<br />
je u neku ruku i najopasnija. Sveučilišta<br />
kao mjesta kritičkog promišljanja stvarnosti<br />
i suprotstavljanja dominantnim<br />
društvenim normama polako, ali sigurno<br />
odumiru.<br />
Na Yaleu smo se mladenački naivno<br />
borili za demokratsko odlučivanje<br />
na sveučilištu, uvjereni da karakter<br />
tog sveučilišta činimo i mi, a ne samo<br />
sveučilišni nadzorni odbor (koji se<br />
prikladno zove Yale Corporation). Takva<br />
demokracija barem djelomično postoji<br />
na sveučilištima s ove strane Atlantika. I<br />
kakvo je vladajuće mišljenje na vodećim<br />
Ostaje tek nada<br />
da nas žrtve koje<br />
prinosimo na oltaru<br />
učinkovitosti neće<br />
ostaviti bez osnovne<br />
vrijednosti sveučilišta<br />
– nezavisne misli<br />
europskim sveučilištima o toj i takvoj<br />
demokraciji? Ljubomora na Ivy League.<br />
Današnji akademski radnici uglavnom<br />
ne žele odlučivati o “proceduralnim”<br />
i “administrativnim stvarima”,<br />
drugim riječima o ulozi sveučilišta u svojoj<br />
zajednici. Plaća li sveučilište svojim<br />
radnicima poštenu plaću? Investira li<br />
odgovorno svoj novac? Mi želimo pisati<br />
knjige i živjeti u blistavoj izolaciji naših<br />
kula od bjelokosti. Yale je imao više nego<br />
dovoljno sredstava da svojim radnicima<br />
dâ plaću dostojnu njihovog rada. Vrijednost<br />
Yaleove zaklade je u razini bruto<br />
društvenog proizvoda Bosne i Hercegovine,<br />
a njegov godišnji budžet dvostruko<br />
je veći od budžeta grada Zagreba. Unatoč<br />
takvim resursima i dugotrajnom štrajku<br />
koji je dodatno trovao ionako uništene<br />
međurasne i međuklasne odnose u New<br />
Havenu, profesori koji su javno podržali<br />
svoje sekretarice, kuhare, vodoinstalatere,<br />
ali i asistente i istraživače, mogli su se<br />
izbrojati na prste jedne ruke.<br />
Humboldtova vizija sveučilišta s<br />
ujedinjenošću istraživanja i predavanja,<br />
slobodom nastave i akademskom samoupravom<br />
tako nestaje sa scene. Dominantan<br />
koncept postaje sveučilište u kojem<br />
su specijalizirani istraživači, predavači i -<br />
što je najvažnije - administratori koji sve<br />
češće dolaze iz poslovnog svijeta. Podjela<br />
rada u modernoj je industriji napravila<br />
čuda. Tako će biti i u visokom obrazovanju.<br />
Ostaje nam tek nada da žrtve koje<br />
prinosimo na oltaru učinkovitosti neće<br />
naše društvo ostaviti uskraćeno za onu<br />
osnovnu vrijednost sveučilišta – nezavisnu<br />
misao.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 15
Ivo Špigel<br />
Jurassic park<br />
Google živi od jedne usluge, Microsoft od vrlo<br />
malog broja iznimno profitabilnih proizvoda.<br />
Ostalo je “buzz” - kratkotrajna senzacija i klip pod<br />
nogama konkurenata<br />
I<br />
tako nam je stigao Google Buzz.<br />
Nisam ga još isprobao, a lako je<br />
moguće da i neću, da ću ga zaobići<br />
kao što sam zaobišao i prethodnu<br />
“senzaciju”, Google Wave. Ipak, prateći<br />
vijesti na internetu, Twitteru i u blogosferi<br />
moglo se dobiti načelnu, preliminarnu<br />
ideju o servisu. Najkraće<br />
rečeno, pretvara vaš i moj Gmail<br />
poštanski sandučić u alat za primanje i<br />
slanje poruka i multimedije iz područja<br />
društvenih medija.<br />
No, ovo nije tehnološka kolumna<br />
pa ćemo detaljniju raspravu o<br />
mogućnostima koje donosi Google<br />
Buzz ostaviti za neku drugu priliku.<br />
Ono što me zanima u ovoj situaciji<br />
jest Googleova strategija razvoja novih<br />
proizvoda i usluga. I ne samo njihova,<br />
već i ona njihovih konkurenata.<br />
Poput većine Googleovih servisa,<br />
i Buzz je besplatan. Sjajno, reći će korisnici,<br />
a s njima i zagovornici tržišne<br />
ekonomije. Što može biti bolje nego<br />
da konkurentsko natjecanje korisnicima<br />
pruži kvalitetne proizvode i usluge<br />
besplatno? Pa... jedino još to da<br />
kompanija takvim uslugama podupire<br />
svoj legendarni moto “Ne budi zao”. O<br />
autentičnosti ili licemjerstvu tog mota<br />
dalo bi se raspravljati, ali za današnju<br />
temu dovoljno je razumjeti da Google<br />
ne nudi svoje proizvode i usluge besplatno<br />
zato što su Brin, Page i Schmidt<br />
veliki poklonici Mahatme Gandhija ili<br />
Majke Tereze, već zato što takvom taktikom<br />
nanose najveću moguću štetu<br />
jednom od svojih glavnih konkurenata,<br />
Microsoftu, a da njih to razmjerno malo<br />
košta, budući da je njihov biznis negdje<br />
drugdje.<br />
U jednoj su stvari Google i Microsoft<br />
poprilično slični. Slični su, štoviše,<br />
IBM-u i njegovom biznisu od pedesetih<br />
pa sve do kasnih osamdesetih. Ameri<br />
bi taj fenomen opisali sintagmom “one<br />
trick pony”.<br />
Na prvi pogled to je sasvim nepravedna<br />
izjava. I Google i Microsoft<br />
su snažni i značajni inovacijski centri.<br />
Ulažu golema sredstva u razvoj i iz njihovih<br />
laboratorija dolaze nam zanimljive<br />
i korisne igračke, proizvodi i usluge<br />
od kojih neke svakodnevno koristimo.<br />
Dublji problem leži u raspodjeli prihoda.<br />
Google zapravo nije softverska,<br />
Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum Mobile<br />
revolucija<br />
informatička ni tehnološka kompanija,<br />
već tvrtka koja prodaje oglasni prostor.<br />
Čini to, dakako, na tehnološki vrlo<br />
sofisticiran način, dovijajući se svakodnevno<br />
različitim servisima koji će surfere<br />
širom svijeta potaknuti da surfaju još<br />
više. Što ljudi više surfaju, naravno, to<br />
više oglasa gledaju. Pritom su mnogi od<br />
tih oglasa posredno ili neposredno dio<br />
Googleove mreže i – eto prihoda. No,<br />
nemojmo zaboraviti – sve su to, osim<br />
sićušnih iznimaka, prihodi od prodaje<br />
oglasa.<br />
Microsoft, s druge strane, živi od<br />
Windowsa, Officea i u manjoj mjeri od<br />
serverskih alata i proizvoda. Iz radionice<br />
Djeda Ballmer Mraza u Redmondu i<br />
širom svijeta izlaze mnoge sjajne igračke.<br />
Neke kupujemo, neke dobivamo na poklon<br />
za Božić... Većina njih, međutim, ne<br />
pridonosi značajno opsesiji dioničara i<br />
burzovnih analitičara zvanoj – dobit. Da<br />
stvari budu gore, i ne mogu pridonijeti.<br />
Kada bi Google naplaćivao neku kakvutakvu<br />
cijenu za, primjerice, Gmail, mnogi<br />
bi korisnici pobjegli na druge servise<br />
ili našli druga rješenja, a broj onih koji<br />
bi nastavio koristiti servis i za to plaćati,<br />
Postoji način da Microsoft ponovno postane<br />
inovativna i uzbudljiva kompanija, no teško<br />
da bi to njegovi dioničari dopustili<br />
umnožen s cijenom korištenja najvjerojatnije<br />
bi dao financijske rezultate koji bi<br />
u Googleovom računu dobiti i gubitka<br />
krajem godine bili vidljivi jedino elektronskim<br />
mikroskopom. To pak nisu<br />
redovi veličine kojima se treba baviti<br />
uprava kompanije pa je sasvim sigurno<br />
smislenije zadržati besplatni model i<br />
začiniti ga oglasima. Napomena: ako<br />
vam ti oglasi idu na živce kao i meni,<br />
koristite Outlook ili Thunderbird kao<br />
klijente za Gmail. Moj je favorit Thunderbird,<br />
ali toliko o tome.<br />
U tom su smislu – i sad se vraćam<br />
<strong>16</strong> F o r b e S ožujak 2010
Kada bi Google odlučio naplatiti<br />
korištenje Gmaila, ostao bi bez korisnika.<br />
Jednostavno bi pobjegli nekom drugom<br />
na izraz s početka teksta – i Microsoft i<br />
Google “one trick ponies”. Žive od jedne<br />
usluge (Google) ili vrlo malog broja<br />
iznimno profitabilnih proizvoda (Microsoft).<br />
Obje kompanije marljivo rade<br />
i ulažu u akvizicije i poslovne strategije<br />
koje bi im pomogle da diverzificiraju<br />
prihode. Jednostavnije rečeno, traže<br />
novu zlatnu gusku – poput svojedobno<br />
Plive – ali ne samo da ju ne mogu<br />
pronaći, već je teško uopće i zamisliti<br />
što bi to trebali izmisliti a da postane<br />
bar približno značajno u njihovom<br />
poslovanju kao što su to sadašnji, glav-<br />
ni izvori prihoda.<br />
Je li to problem ili nije? Ovisi prije<br />
svega o perspektivi iz koje gledate. Za<br />
nas obične smrtnike, korisnike, kolumniste<br />
i novinare, ova situacija čini i<br />
jednu i drugu kompaniju sve manje zanimljivom<br />
i uzbudljivom. Povremeno<br />
medije i twittersferu zapljusne kakva<br />
objava “senzacionalnog” servisa kao što<br />
su to proteklih mjeseci bili Bing, Wave<br />
ili ovih dana Buzz, da bi se nakon vrlo<br />
kratkog vremena “buzz” što ga ovakve<br />
vijesti stvaraju posve stišao. Čak ni<br />
geekovi među vama, dragi čitatelji, vjerojatno<br />
se ne bude ujutro razmišljajući<br />
o tome je li Bing nedavno (a jest) povisio<br />
svoj tržišni udjel u SAD-u sa 10,3<br />
na čak 10,7%. Ne znam koliko mojih<br />
Twitter kontakata koristi Google Wave,<br />
ali ako ga koriste – vrlo malo o tome<br />
pričaju.<br />
Ako pak gledate iz perspektive suvlasnika<br />
i dioničara, nije to sve u svemu<br />
ni tako strašno. Većina Microsoftovih<br />
dioničara su investicijski fondovi. Njih<br />
zanima stabilna cijena dionice, a ne<br />
inovacije i tehnološka otkrića. Da ste<br />
prije pet godina uložili u dionice Microsofta,<br />
danas biste bili gotovo točno<br />
tamo odakle ste krenuli – nakon malo<br />
oscilacija razlika bi možda bila nekoliko<br />
postotnih bodova na pozitivnu stranu.<br />
Nije bogznakakav skor, no s obzirom<br />
na katastrofalne performanse mnogih<br />
velikih i uglednih kompanija tijekom<br />
još uvijek aktualne recesije, nije ni tako<br />
strašno.<br />
Jedini način da Microsoft – vjerujem<br />
i Google, ali Microsoft svakako<br />
– ponovno postane inovativna i uzbudljiva<br />
kompanija jest da napravi<br />
točno ono što je za vrijeme Clintona<br />
nastojalo učiniti američko ministarstvo<br />
pravosuđa, uvijek popularni DOJ, dakle<br />
da se rascijepi na “stabilni Microsoft”<br />
koji vuče profite iz Windowsa i Officea<br />
(pa dokle ide, ide) i drugu, sasvim<br />
izdvojenu i zasebnu kompaniju koja će<br />
okupiti najkreativnije i najstrastvenije<br />
ljude iz kompanija i stvarati “Microsoft<br />
sutrašnjice”. No, daleko od toga da bi<br />
takvo što dioničari ikada dopustili!<br />
ožujak 2010 F o r b e S 17
kontekst<br />
Brodogradilišta srednje<br />
veličine najefikasnije<br />
posluju kad se<br />
prebacuju s jedne<br />
na drugu osnovnu<br />
djelatnost ovisno o<br />
trenutačnoj potražnji,<br />
kaže Mirko Rapić<br />
Remont i brodogradnja<br />
su dobitna kombinacija<br />
NMirko Rapić, zakupac vranjičkog brodogradilišta, vjeruje da će<br />
pobijediti na natječaju za 30-godišnje pravo upravljanja lukom<br />
posebne namjene u Vranjicu / Jozo Vrdoljak<br />
Najveći planovi Mirka Rapića, vlasnika i direktora trupa, a dio je usmjeren na obavljanje radova u predmontaži<br />
tvrtki R.L.E. t.p. i Solin brodogradnja, danas su vezani i na navozima. Danas njegove tvrtke zapošljavaju oko 350<br />
uz vranjičko brodogradilište. Planira kupnju travel lifta, radnika. Petnaestorica su inženjeri, a ostalo su visokokvalificirani<br />
i kvalificirani radnici uglavnom deficitarnih<br />
opremanje doka, izgradnju hale... Riječ je o poduzetniku<br />
koji je koliko-toliko uspješno objedinio kooperantske brodograđevnih zanimanja poput cjevara, zavarivača, brodomontera,<br />
ličilaca.<br />
janskom brodogradilištu u Ravenni, te remont i poslove za dva brodogradilišta – gradnju brodova u tali-<br />
gradnju<br />
u nekadašnjem vranjičkom brodogradilištu koje je bilo u<br />
sastavu “Viktora Lenca”.<br />
U obavljanje kooperantskih poslova za brodogradilišta<br />
Rapić je krenuo 1987. osnivanjem R.L.E. obrta sa sjedištem<br />
u Drnišu. Tvrtka je specijalizirana za izgradnju brodskog<br />
Vranjičko remontno brodogradilište Rapić je zakupio<br />
2006., otkupivši potraživanja Splitske banke u stečajnom<br />
postupku “Viktora Lenca”. Kupio je i dio opreme<br />
brodogradilišta, a preuzeo je i zaposlene. Široj je javnosti<br />
postao poznat nakon što je izgradio dva tunolovca za postirsku<br />
Sardinu, maonu za napuljsko pristanište te započeo<br />
18 F o r b e S ožujak 2010
Foto Davor Zunić / Cropix<br />
rekonstrukciju i opremanje 75-metarske luksuzne jahte<br />
Amadeus kao partner u tvrtki Arista nautica. Lani je došlo<br />
do neslaganja između Rapića i Dona Marshalla, partnera<br />
u Arista nautici. Preko Arista nautice bili su dogovoreni i<br />
poslovi dorade još četiri megajahte. Tako je 2007. na opremanje<br />
uplovila i megajahta Kay, koja je još privezana u<br />
brodogradilištu, ali se na njoj ništa bitno ne radi.<br />
Prošloga ljeta bio je raspisan natječaj za dodjeljivanje<br />
30-godišnje koncesije za upravljane vranjičkom lukom, koji<br />
je potom poništen. Na njega su se, uz Rapićevu, javile još<br />
dvije tvrtke. Natječaj je potkraj siječnja ponovo raspisan i 26.<br />
veljače, točno na dan izlaska ovog broja <strong>Forbes</strong>a, otvaraju<br />
se ponude za dobivanje koncesije kojom će se idućih 30 godina<br />
upravljati tom lukom posebne namjene. “Smatramo da<br />
imamo veće šanse nego konkurenti za dobivanje ove koncesije,<br />
zato što imamo potreban kadar, tehnologiju te uhodane<br />
poslove u remontu. Pošteno bi bilo da se nitko osim nas<br />
ne javi na natječaj, ne umanjujući tržišno pravo da se svatko<br />
može javiti. Ili pak, ukoliko je netko zainteresiran, najprije bi<br />
trebao s nama razgovarati, jer mi imamo sve potrebno za upravljanje<br />
ovim brodogradilištem. Inače, natječaj je raspisalo<br />
Ministarstvo mora uz suglasnost još tri ministarstva, tako da<br />
nema govora o tome da pojedini ministri mogu samostalno<br />
namjestiti natječaj”, kaže Mirko Rapić. Kako god bilo, ako<br />
neka druga tvrtka pobijedi na natječaju, morat će otkupiti<br />
od 17,5 milijuna kuna potraživanja Rapićevih tvrtki prema<br />
državi te preuzeti sve radnike.<br />
Rapić je svojedobno planirao proširenje ovog<br />
brodogradilišta na susjedni Salonit. Saznavši da je to privatna<br />
imovina, odustao je. Ohrabruje ga što ima parafirane<br />
ugovore za gradnju ruskih brodova, no kako ti ugovori nisu<br />
potpisani, ne želi izlaziti u javnost s imenima naručitelja. “Za<br />
gradnju dva ruska broda pobijedili smo na međunarodnom<br />
natječaju, a jamstvo nam je dao EBRD. Vjerojatno se još<br />
čeka odluka ruske administracije”, objašnjava Rapić. Njegova<br />
tvrtka Solin brodogradnja u Vranjicu trenutačno gradi jedan<br />
turistički brod za Ugostiteljsko-turistički obrt Providnost iz<br />
Krila Jesenica te obavlja remont i opremanje nekoliko remorkera,<br />
dva Jadrolinijina trajekta i jednog broda Hrvatske<br />
ratne mornarice.<br />
“Pregovaramo o remontu nekoliko talijanskih i jednog<br />
turskog broda koji bi trebao skrenuti u naše brodogradilište.<br />
U ovom poslu budućnost je izgledna samo ako osigurate dovoljan<br />
broj brodova kojima je potreban remont, jer svaki bi<br />
barem jedanput godišnje morao ići u remont, pogotovo stoga<br />
što su u posljednje vrijeme pojačane kontrole sigurnosti<br />
plovidbe. S druge strane, treba imati na umu da brod može<br />
ići u remont samo ako ostvaruje prihod, ako ima posla”,<br />
kaže Rapić. Problem vidi u tome što dobar dio brodova ne<br />
ispunjava uvjete za rad u europskim morima. Ključ uspjeha<br />
Fronta<br />
je znati uvjeriti brodara da svoj brod pošalje na remont u<br />
pojedino brodogradilište. Lobiranje je sastavni dio ovog posla.<br />
Ohrabrujuće je to što je Jadrolinija donijela odluku da<br />
njezini brodovi svake druge godine idu na dokovanje.<br />
Da remont brodova može biti unosan posao dokazuje<br />
brodogradilište u Bijeloj, koje zapošljava 660 radnika i 30 je<br />
posto povoljnije od hrvatskih remontnih brodogradilišta,<br />
tako da njegove usluge koriste i naša brodogradilišta i brodari.<br />
Prednost mu je i položaj u Boki kotorskoj, jer južnije<br />
od Rapićevog škvera Hrvatska nema niti jedno remontno<br />
brodogradilište. “Istina je da Solin brodogradnja ne može<br />
konkurirati ovome brodogradilištu, ali se mora uzeti u obzir<br />
da remont brodova može biti unosan posao”, ponavlja Rapić<br />
U Solin brodogradnji smatraju kako je najbolje rješenje<br />
za zadržavanje i punu zaposlenost radnika kombiniranje<br />
poslova novogradnje i remonta brodova. Ako je jedna od tih<br />
djelatnosti u padu, radnici se šalju u drugu i obrnuto. Tako<br />
se postiže najbolja efikasnost proizvodnje. Rapić smatra da je<br />
u ovom trenutku ključni problem hrvatskih brodogradilišta<br />
to što su pale narudžbe brodova i što je teško ugovoriti gradnju,<br />
a pravo je umijeće postići da ona bude konkurentna i<br />
profitabilna. Kooperanti su, kaže, u najtežem položaju jer<br />
će uprave brodogradilišta u prvom redu voditi računa o<br />
svojim radnicima. Odbacuje navode da su kooperanti dobro<br />
zarađivali, a da su brodogradilišta zato ostvarivala gubitke.<br />
“Mogu govoriti o svojoj tvrtki R.L.E. t.p. Činjenica je da ja<br />
kao kooperant Brodotrogira i 3. maja nisam zaradio neke novce<br />
isključivo zbog kašnjenja plaćanja. Čelnici brodogradilišta<br />
vrbuju kvalitetnije radnike iz kooperantskih tvrtki, a kooperanti<br />
su obavljali najteže poslove u brodogradilištima. Vidljiv<br />
je trend da hrvatska brodogradilišta žele za sebe zadržati<br />
lakše poslove, a one koji se rade u teškim uvjetima prepuštaju<br />
kooperantima”, tvrdi Rapić.<br />
Vlada treba olakšati otplate<br />
U talijanskom brodogradilištu u Ravenni 60 Rapićevih radnika gradi<br />
brodske trupove i obavlja bravarske poslove. Ugovorena je izgradnja<br />
četiri broda do 2012. godine, a Rapić smatra kako nema nikakvih<br />
zapreka da se ta suradnja nastavi. Dosad je napravljeno sedam opskrbnih<br />
brodova dužine 55 do 74 metra, težine od 780 tona do 1040 tona.<br />
“Brodove radim u talijanskom brodogradilištu ponajprije zato što su<br />
naši najbolji brodograđevni radnici krajem 90-ih htjeli raditi u inozemstvu<br />
jer je bila velika potražnja za njima, zatim što je cijena gradnje<br />
koliko-toliko prihvatljiva i što nisu upitna plaćanja izvršenih poslova,<br />
tako da se profit može planirati i nadzirati. U našim brodogradilištima<br />
plaćanja kasne i po godinu dana. Isto tako, čast je i prestiž izići na<br />
tržište Europske unije i uspjeti opstati na njemu”, ističe Rapić. Zbog<br />
ulaska u EU, Solin brodogradnja uvodi standarde ISO 9001.<br />
Rapić podržava odluku Vlade o osnivanju fonda za pomoć gospodarstvenicima,<br />
no misli da bi trebalo subvencionirati kamate.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 19
FRONTA<br />
Navikla na profit bez polaganja računa kupcima<br />
lijekova, farmaceutska industrija šokirana je<br />
novim pravilnikom o lijekovima i mjerama<br />
za sprečavanje sukoba interesa liječnika i<br />
farmaceutskih tvrtki / Goranka Jureško<br />
Farmaceutska posla<br />
U<br />
samo četiri godine francuski<br />
zdravstveni sustav izgubio je<br />
oko milijardu eura zato što<br />
su liječnici za liječenje nekih<br />
bolesti propisivali originalne lijekove<br />
umjesto generika jer je industrija inovativnih<br />
lijekova uspješnije lobirala. Slovenski<br />
Institut za ekonomska istraživanja<br />
u zdravstvu (INERHC) izračunao je da<br />
slovensko zdravstvo gubi oko 15,5 milijuna<br />
eura godišnje zbog toga što stručni<br />
suradnici farmaceutskih tvrtki dolaze u<br />
ambulante u radno vrijeme liječnika kako<br />
bi promovirali lijekove. Doda li se tome<br />
i zbog spomenutih promocija povećana<br />
potrošnja lijekova, gubitak se penje na više<br />
od 20 milijuna eura.<br />
S istim problemom susreću se sve<br />
države svijeta. Moćna farmaceutska industrija<br />
posvuda uzima sve veći dio zdravstvenog<br />
kolača, ali zauzvrat ne liječi bitno<br />
bolje nego prije dvadesetak godina. Moglo<br />
bi se reći da je zadnji lijek koji je spasio<br />
milijune bio antibiotik. Sav ostali napredak<br />
može se mjeriti puževim korakom, osim<br />
dakako zarade farmaceutske industrije.<br />
To je i razlog što sve više zemalja,<br />
poglavito u Europi, nastoji usporiti<br />
potrošnju lijekova, među ostalim<br />
i ograničenjem promocije prema<br />
liječnicima i pacijentima te snižavanjem<br />
cijena lijekova. Zato su Francuska,<br />
Mađarska i Poljska zabranile posjete<br />
liječnicima u radno vrijeme, kada bi oni<br />
trebali pregledavati pacijente. Španjolska<br />
je uvela plaćanje farmaceutskoj industriji<br />
po stručnom suradniku kao naknadu za<br />
godišnji gubitak novca u državnom osiguranju.<br />
Grčka naplaćuje taksu od četiri<br />
Sve više zemalja<br />
nastoji usporiti<br />
potrošnju lijekova<br />
ograničavanjem<br />
promotivnih budžeta<br />
za liječnike<br />
posto od prometa lijekova pojedine kompanije.<br />
No zasad je pobjednik poznat, jer<br />
sve to bitno ne priječi rast prodaje lijekova.<br />
Uostalom, i u ovo vrijeme recesije farmaceutske<br />
se tvrtke ne mogu požaliti na prihode.<br />
Nije im loše ni u Hrvatskoj, gdje se<br />
vlast, čini se, naglo probudila iz zimskog<br />
sna i u kratkom vremenu producirala<br />
čak dva dokumenta koja bi mogla barem<br />
smanjiti rast godišnje potrošnje lijekova<br />
(lani je dosegla gotovo 4 milijarde kuna).<br />
Nedavni novi pravilnik o lijekovima,<br />
a onda i onaj o sprečavanju sukoba interesa<br />
liječnika i farmaceutske industrije,<br />
žestoko je uzdrmao hrvatsko tržište lijekovima.<br />
Navikla na profit bez polaganja<br />
računa onima koji od njih kupuju lijekove,<br />
farmaceutska industrija u potpunom je<br />
šoku. Neki su čak uvjereni da će sljedeći<br />
korak njihovih centrala biti ključ u bravu<br />
hrvatskih predstavništava. S druge strane<br />
država i u ovo, kao i u sve drugo što<br />
pokušava promijeniti u posljednje vrijeme,<br />
kreće iznenada, prilično agresivno,<br />
ne vodeći brigu o tome da je ipak važnije<br />
doći do cilja nego pokazivati pesti. Novim<br />
pravilnikom o određivanju cijena lijekova<br />
očekuje se ušteda od gotovo 200 milijuna<br />
kuna, ali veći teret podnijet će generički<br />
lijekovi nego originalni. Nekih vrlo jeftinih<br />
lijekova moglo bi i nestati s tržišta jer<br />
proizvođači tvrde da im se po tako niskim<br />
cijenama proizvodnja ne isplati.<br />
Prijete i proizvođači inovativnih lijekova<br />
jer im, kažu, centrale neće dozvoliti<br />
tolika sniženja. Nisu suglasni ni s ugovorom<br />
koji su dobili na potpis od HZZO-a,<br />
po kojem se značajno ograničava promocija<br />
lijekova i uvodi plaćanje tri posto<br />
paušala na ime “obeštećenja” HZZO-a za<br />
potrošeno vrijeme liječnika na njihove<br />
stručne suradnike. Naime, u Hrvatskoj<br />
ima od 800 do 900 stručnih suradnika<br />
koji obilaze liječnike u ambulantama i<br />
bolnicama, a treba im pribrojiti i dvjestotinjak<br />
menadžera za pojedine lijekove koji<br />
nedvojbeno oduzimaju vrijeme pacijentima.<br />
No proizvođačima se manja zarada<br />
sigurno neće dopasti. Prijete da bi moglo<br />
doći do otpuštanja liječnika, farmaceuta i<br />
stomatologa koji rade u farmaceutskoj industriji,<br />
ali se zaboravlja da to i ne bi bio<br />
neki problem jer su to zanimanja koja u<br />
Hrvatskoj trenutno najlakše nalaze posao.<br />
Ipak, za početak bi bilo poželjno da<br />
država i tvrtke sjednu za zajednički stol i<br />
razmijene stavove. Uz otvoreni razgovor<br />
lakše je progutati i pokoju gorku pilulu.<br />
U suprotnom, jedini gubitnici mogli bi<br />
biti pacijenti. Njih, po običaju, ništa ne pitaju<br />
ni prodavači lijekova ni HZZO, iako<br />
i jedni i drugi postoje zahvaljujući novcu<br />
sadašnjih i budućih pacijenata.<br />
Foto AP<br />
20 F O R B E S OŽUJAK 2010
Kako u Hrvatskoj<br />
legalno<br />
downloadati<br />
U Hrvatskoj su 2008. protiv<br />
243 osobe podnesene prijave<br />
za 522 kaznena djela povrede<br />
autorskih i srodnih prava<br />
svim vrstama piratstva. No,<br />
kako uopće preskočiti 'veliki<br />
vatrozid'? / Nikolina Šajn<br />
glazbu?<br />
VVeliki glazbeni servisi – eMusic, iTunes, Amazon,<br />
Spotify – svi su prema Hrvatskoj podigli neku vrstu velikog<br />
glazbenog vatrozida. iTunes traži da vam adresa<br />
na kreditnoj kartici bude u jednoj od 23 zemlje, među<br />
kojima nije i Hrvatska. Sustav možete pokušati zavarati<br />
tako da svoju lokaciju preimenujete primjerice u Sjedinjene<br />
Države, što vam omogućuje da pregledate što nude.<br />
Njihov će vam Genius čak predlagati što bi vam se moglo<br />
svidjeti, ali kupiti nećete i dalje moći ništa, pa čak ni novu<br />
verziju We Are The World čiji je profit namijenjen Haitiju.<br />
Kada će, i hoće li uopće iTunes biti dostupan Hrvatskoj, u<br />
Appleu ne žele komentirati.<br />
S Amazonom slična priča: sjajno funkcionira sve dok<br />
nešto ne pokušate staviti u košaricu, a do glazbe ne možete<br />
ni kada vam oni sami pošalju poklon-bon za download.<br />
eMusic, koji službeno posluje u svim članicama EU,<br />
donedavno je dopuštao da se učlanite s IP adresom i iz<br />
Hrvatske, a sada vas dočekuje s porukom “Žao nam je,<br />
eMusic nije dostupan u vašoj zemlji”, dok njihova služba<br />
za korisnike kaže da više “ne primaju nove članove zbog<br />
neriješenih sporazuma o pravima s diskografskim i distribucijskim<br />
kompanijama”. Slična je poruka i na servisu<br />
Spotify.<br />
Tako smo osuđeni gledati kao djeca u izlog pun kolača<br />
koje ne možemo kupiti.<br />
Mladen Vukmir, zagrebački odvjetnik koji se bavi<br />
zaštitom autorskih prava, kaže da je problem u tome što<br />
su prava u svijetu regulirana Bernskom konvencijom koja<br />
poštuje teritorijalni princip, odnosno za svaku zemlju<br />
ožujak 2010 F o r b e S 21
fronta<br />
ugovori se potpisuju posebno.<br />
“Danas, u uvjetima nagle globalizacije<br />
i digitalizacije, ta teritorijalnost postaje<br />
mali problem. Kako je taj postupak kompliciran,<br />
neke zemlje, neka tržišta, mogu<br />
zaostajati u ponudi”, kaže Vukmir.<br />
Nije zapravo tajna da su Hrvati – i ne<br />
samo Hrvati – skloniji glazbu downloadati<br />
ilegalno. No, možda ponetko ipak zaključi<br />
da besplatno skidanje glazbe nije posve<br />
moralno. Druge možda uplaše vijesti o<br />
drastičnim kaznama iz Amerike ili najave<br />
o tome da će u Francuskoj ili Britaniji<br />
višestrukim prijestupnicima zabraniti<br />
korištenje interneta. A treći možda u<br />
ZAMP najavljuje da bi do kraja godine<br />
na hrvatsko tržište mogao ući i jedan<br />
veliki web-servis<br />
Mladen Vukmir (lijevo),<br />
odvjetnik koji se koristi<br />
posebnim web-servisom<br />
za stvaranje i održavanje<br />
kontakata.<br />
Branko Komljenović iz<br />
Menarta (dolje)<br />
potrazi za glazbom svog omiljenog malog<br />
benda iz Belfasta shvate da ga ne mogu<br />
pronaći na torrentima, ali da bend na svom<br />
MySpaceu reklamira da bi se njihov album<br />
mogao kupiti, recimo na iTunesu.<br />
Što onda preostaje poštenom<br />
Hrvatu? U Hrvatskoj, prema podacima<br />
Međunarodne federacije diskografske<br />
industrije (IFPI), glazba se legalno može<br />
downloadati samo s Cedeterije i Fonoteke.<br />
Naše dvije stranice utažit će glad uglavnom<br />
onih koji traže domaću glazbu: od 20.000<br />
pjesama u Fonoteci, 90 posto su domaće<br />
stvari. Cedeterija nudi cjelokupnu domaću<br />
produkciju, odnosno 25.000 pjesama. Za<br />
usporedbu, katalog iTunesa broji 11 milijuna<br />
pjesama.<br />
No, iako su cijene downloada u Cedeteriji<br />
i Fonoteci niže nego cijene CD-a<br />
– prosječni album u mp3 formatu stoji<br />
oko 70 kuna – prodaja ne ide dobro. Boris<br />
Horvar, direktor Aquarius Recordsa,<br />
u čijem je vlasništvu Cedeterija, kaže da<br />
mjesečno prodaju tek 100 do 200 pjesama<br />
u digitalnom formatu te priznaje da čekaju<br />
bolja vremena. U međuvremenu download<br />
dućan financiraju prodajom fizičkih<br />
CD-ova preko Cedeterije – segment koji<br />
je zapravo u porastu jer se zbog općenito<br />
lošeg stanja u industriji glazbe sve više<br />
fizičkih dućana zatvara. Iz Hrvatskog<br />
telekoma, vlasnika Fonoteke, doznajemo<br />
da “općenito govoreći, Hrvati jako vole<br />
glazbu” i da je “servis Fonoteka dobro<br />
prihvaćen od strane korisnika”, no iza<br />
svake od tih formulacija slijedio je jedan<br />
“ali” – upiranje prstom u rasprostranjenost<br />
ilegalnih downloada.<br />
Ponešto nade naši diskografi polažu u<br />
najave da bi se uskoro u Hrvatskoj mogao<br />
downloadati i strani repertoar. Nijedna<br />
domaća diskografska kuća još nije uspjela<br />
kupiti prava od svojih inozemnih partnera<br />
za prodaju downloada, no Horvat kaže<br />
kako bi se na Cedeteriji do kraja ožujka<br />
trebao naći i veći dio stranog repertoara<br />
jer Aquarius Records očekuje da će sklopiti<br />
ugovor s Universal Musicom.<br />
Branko Komljenović, direktor Menarta,<br />
nada se da će oni do kraja godine<br />
sklopiti ugovor o prodaji downloada sa<br />
Sony Musicom, no problem je što velike<br />
diskografske kuće imaju, dakako, svoje<br />
novčane zahtjeve, koje temelje na ambicioznim<br />
planovima, a teško je reći mogu li<br />
se oni u Hrvatskoj ostvariti.<br />
“Ako uzmemo u obzir da domaća glazba<br />
i inače čini 50 do 60 posto hrvatskog<br />
glazbenog tržišta, loše poslovanje Cedeterije<br />
i Fonoteke pokazuje da možda niti<br />
kada glazba jest dostupna, legalni downloadi<br />
neće zaživjeti. Neki rezultati su se<br />
već morali pokazati, ali nažalost, još uvijek<br />
ih nema. No, opet, ako nema stranih<br />
izvođača, možda to kupcima i nije toliko<br />
zanimljivo”, kaže Komljenović.<br />
ZAMP pak najavljuje kako bi do kraja<br />
godine na hrvatsko tržište mogao ući i jedan<br />
veliki web-servis - iako ne kažu koji.<br />
Pregovori su, kažu, u tijeku, a nadaju se da<br />
bi jedan legalan i kvalitetan glazbeni portal<br />
s većim repertoarom mogao potaknuti<br />
više ljudi da glazbu nabavljaju legalno.<br />
To je u skladu i sa strategijom IFPI-ja,<br />
koji u svom izvješću za 2010. navodi pozitivan<br />
primjer Švedske gdje je 2009. glazbeno<br />
tržište poraslo za više od 10 posto, na<br />
što je u prvom redu utjecao porast od 98,6<br />
posto prodaje digitalnih formata. Švedska<br />
je to postigla kombinacijom oštrijih zakona<br />
– na temelju direktive EU vlasnici<br />
prava mogu od pružatelja internetskih usluga<br />
tražiti imena i adrese ljudi koji ilegalno<br />
downloadaju glazbu – te nove ponude<br />
legalnih servisa.<br />
No ZAMP, ali i sam šef antipiratskog<br />
Foto Goran Mehkek, Nina Đurđević / Cropix, Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
22 F o r b e S ožujak 2010
ureda pri Hrvatskoj diskografskoj udruzi<br />
(HDU) Igor Palić, smatraju da korisnike<br />
ne treba oštro kažnjavati. “S obzirom na<br />
to da smo mi glazbena industrija i da smo<br />
prisutni kao jedan oblik industrije zabave,<br />
izbjegavamo neke represivne mjere, poput<br />
slanja policije. U principu pokušavamo ili<br />
kontaktirati osobu ili internet providera<br />
i u 90 posto slučajeva ljudi tada postupe<br />
sukladno našem dogovoru, odnosno to<br />
uklone. S druge strane, postoje i oni koji to<br />
ignoriraju jer im je to dobra zarada, pa ih<br />
prijavimo”, kaže Palić.<br />
Palić priznaje da se manje bavi onima<br />
koji glazbu skidaju, a više onima koji je<br />
stavljaju drugima na raspolaganje, dok<br />
istodobno vode kampanju kojom žele ljudima<br />
utuviti u glavu da nitko nije nevidljiv.<br />
“Ni tvrtke, ni pojedinci, ni mladi, ni stari”,<br />
pomalo zloslutno kaže Palić.<br />
Tijekom 2008., u posljednjoj godini za<br />
koju su dostupne statistike, u Hrvatskoj su<br />
protiv 243 osobe podnesene prijave za ukupno<br />
522 kaznena djela povrede autorskih<br />
i srodnih prava, ali ne samo downloadima,<br />
nego svim vrstama piratstva. Palićev<br />
je ured te godine srušio više od 900.000<br />
linkova, 58 web-stranica, 480 blogova i 23<br />
foruma koji su nudili download glazbenog<br />
sadržaja bez dopuštenja vlasnika prava.<br />
Pitanje je ipak imaju li Hrvati pravi izbor<br />
i bi li veće mogućnosti legalnog kupovanja<br />
downloada promijenile stanje.<br />
“Mislim da bi otvaranje legalnog<br />
servisa kod nas pomoglo, ali vjerojatno ne<br />
značajno. Deset smo godina navikavani<br />
na ilegalno skidanje glazbe i sada to teško<br />
možemo promijeniti”, kaže Danijel Sikora<br />
iz izdavačke kuće Moonlee Records.<br />
Mnogo se govori i o generacijskim<br />
problemima. Komljenović kaže da<br />
današnje mlade generacije i ne znaju da je<br />
glazba “nekoć” izlazila na CD-ima, kamoli<br />
na pločama. “Ali uspjeh iTunesa govori da i<br />
ljudi u digitalnoj generaciji, koji nisu imali<br />
to ranije iskustvo kupovanja muzike, ipak<br />
u velikom broju sudjeluju u tome. Sve je<br />
više i sajtova koji izvođačima omogućuju<br />
da posve izbjegnu teritorijalne podjele i<br />
fanovima glazbu prodaju izravno, ma gdje<br />
bili. Na taj način funkcioniraju Audiolife,<br />
legalni downloadi<br />
domaći dvojac<br />
Cedeterija - 25.000 domaćih pjesama<br />
Fonoteka - 20.000 pjesama, 80-ak stranih<br />
albuma<br />
Velik i legalan<br />
7digital - iz kataloga sa 8 milijuna pjesama<br />
može se kupovati iz Hrvatske ako plaćate<br />
preko PayPala.<br />
Mali i alternativni<br />
Amie Street - dućan alternativne glazbe s<br />
dinamičkim cijenama koje se povećavaju<br />
kako pjesma postaje popularnija, no nije sve<br />
dostupno za download u Hrvatskoj<br />
CD Baby - najveći online distributer indie<br />
glazbe, 278.000 alternativnih albuma<br />
Audiofilske stranice<br />
HD Tracks, iTracks, Merge Records - jazz,<br />
klasika te manji opseg popularne glazbe, ali<br />
visoka kvaliteta<br />
Besplatni downloadi<br />
Last.fm - mnogi indie bendovi ovdje glazbu<br />
poklanjaju besplatno<br />
Stranice izvođača ili diskografa<br />
Izravna prodaja<br />
Bandcamp, Audiolife, Nimbit - bendovi na<br />
ovim sajtovima glazbu ili poklanjaju, ili prodaju<br />
ili dopuštaju da platite koliko želite. Adrese<br />
ovih stranica najbolje je tražiti na službenim<br />
stranicama bendova ili na MySpaceu.<br />
Cat Malojian, mali folk bend iz<br />
okolice Belfasta, teritorijalnu<br />
glazbu prodaje izravno, bez<br />
teritorijalnih ograničenja<br />
Nimbit i Bandcamp. Koriste ih uglavnom<br />
mali bendovi koji glazbu čak dijele i besplatno.<br />
“Sjećam se da sam bio impresioniran<br />
time koliko je jednostavan Bandcamp. Otvorio<br />
sam račun i za pola sata muzika je<br />
već bila na prodaju. To ne košta ništa, tako<br />
da smo od prve stvari koju smo prodali<br />
bili u plusu. Ali da budem iskren, nismo<br />
baš toliko puno uspjeli prodati kroz tu<br />
stranicu. Mislim da ljudi više na Bandcampu<br />
besplatno slušaju, a onda glazbu<br />
kupe na nekoj stranici u koju imaju više<br />
povjerenja”, kaže Stevie Scullion, frontmen<br />
Cat Malojiana, malog folk benda iz okolice<br />
Belfasta. Izravnom je prodajom njihova<br />
glazba otišla u 30 zemalja.<br />
Suosnivač Bandcampa Ethan Diamond<br />
kaže kako ne znaju koliko bendova<br />
iz Hrvatske koristi ovu opciju, no Sikora<br />
kaže da postoji barem jedan: Analena,<br />
u kojoj je i sam svirao. Na prvi pogled,<br />
legalno izgledaju i mnoge stranice s tzv.<br />
jeftinim mp3-jevima, poput mp3va ili mp-<br />
3pande. No, iako izgledaju profesionalno,<br />
riječ je o prevarantima, tvrdi šef našeg antipiratskog<br />
odjela. Serveri su im obično u<br />
Rusiji, legalni su po ruskim zakonima i gotovo<br />
nigdje drugdje, a ipak glazbu prodaju<br />
svima. Korisnicima naplaćuju tek 1 do 15<br />
centi za pjesmu, ali vlasnicima autorskih<br />
prava ne prosljeđuju ništa.<br />
“To su sve do zadnjeg nelegalni sajtovi.<br />
Nitko njima nije ustupio prava za distribuciju<br />
određenog glazbenog djela na teritoriju<br />
Hrvatske ili u svijetu”, kaže Palić. I dok kao<br />
korisnik vi to, naravno, ne morate znati, pitanje<br />
je zašto biste platili nekome da vam<br />
proda glazbu koja je ionako – nelegalna.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 23
Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
fronta<br />
Hoćeš keks?<br />
Oreo keksi godinama su slabo išli u Kini. Tradicionalna<br />
američka verzija Kraftovog keksa tamošnjim je potrošačima<br />
bila preslatka, a cijena od 73 centa za 14 keksa preračunato u<br />
juane previsoka. Usto, pakovanje je bilo preveliko za malenu<br />
kineski obitelj.<br />
Kao i mnoge svjetske kompanije, Kraft Foods mora mora<br />
prilagoditi svoje proizvode s potpisom kako bi ih najmnogoljudnije<br />
tržište na svijetu prihvatilo. Predsjednik Kraft Internationala<br />
Sanjay Khosla ima se čime pohvaliti. Oreo veličine zalogaja<br />
(i s manje šećera) osvojio je 7,3 posto kineskog tržišta keksa u<br />
godinu dana, zaključno s rujnom 2009., što je za trećinu više<br />
nego u 2008. godini. Prema podacima ACNielsena, Kraftovih<br />
22 posto od 1,6 milijardi dolara koliko Kinezi godišnje troše na<br />
kekse, za gotovo tri puta premašuje tržišni udio najbližeg rivala,<br />
tajvanskog Tingyia. Međunarodni takmac Nestlé ima jednu<br />
devetinu Kraftovog udjela.<br />
Keksi možda jesu prehrambena noćna mora za američke<br />
roditelje, ali u Kini, opsjednutoj brigama zbog loše kvalitete<br />
hrane i s još uvijek premalenim kalorijskim unosom među<br />
siromašnima, keks može biti spas s neba. Kraft im je ponudio<br />
i Jai-Gai (u prijevodu: dobar kalcij), omiljen jer svaki omot za<br />
1,5 juana (25 centi) obećava istu količinu kalcija kao tri čaše<br />
mlijeka.<br />
“Kinesko tržište naučilo nas je kako fokusirati, kako diferencirati<br />
i kako uvoditi inovacije” , kaže Khosla, koji je 2007.<br />
prešao u Kraft iz novozelandske mljekarske multinacionalke<br />
Fonterra Co-operative Group. Prije toga je 27 godina radio<br />
u Unilaverovoj prekomorskoj podružnici. Novi razvojni<br />
i istraživački centar u industrijskoj zoni Shuzou kraj Šangaja<br />
smišljat će nove poslastice. Kraftov<br />
U brojkama<br />
James L. Kraft je počeo prodavati<br />
sir iz zaprežnih kola.<br />
1903<br />
Danas je Kraft druga najveća prehrambena<br />
kompanija u svijetu.<br />
The National Biscuit Co.<br />
1912 predstavlja Oreo kekse.<br />
minuta bilo je potrebno da se skuha<br />
9 večera za četvero, sudeći prema Kraftovoj<br />
reklami za Macaroni & Cheese iz 1937.<br />
Kraft lansira američku<br />
1996 verziju Orea u Kini. Recept je<br />
prerađen 2005.<br />
bio je 2009. udjel Orea na<br />
7,3% kineskom tržištu keksa.<br />
ljudi zaposleno je u kineskom<br />
3000 Kraftu<br />
Izvor: Kraft Foods<br />
Oreo, keks<br />
koji je<br />
Amerikancima<br />
noćna mora,<br />
osvojio je<br />
kinesko tržište<br />
odjel za tržišta u razvoju smatra Kinu<br />
najvažnijom zemljom, a Khosla je distribuciju<br />
i razvoj Kraftovih proizvoda<br />
u Kini postavio kao operaciju kojom<br />
upravljaju Kinezi. Uporišta te divizije<br />
su Oreo brand (proširen na vafle, mekane<br />
kekse i kremu s okusom jagode)<br />
i Tang, praškasti napitak s okusom<br />
naranče koji je u SAD-u bio popularan<br />
uoči prvog spuštanja na Mjesec.<br />
Nova mu se prilika otvorila kada je<br />
Kraft stekao jasniji uvid u potrebe kineskih<br />
potrošača. “Naš lokalni tim utvrdio<br />
je da kineska djeca smatraju vodu<br />
dosadnom, dok ih majke istodobno<br />
nastoje navesti da piju dovoljno vode.<br />
Prilika je bila više nego očita”, kaže<br />
Khosla. Dodaje kako su otkrili da u<br />
zemlji s velikom tradicijom spravljanja<br />
čaja mnogi radije piju vrući nego hladni<br />
Tang, pa su na tome temeljili i promocije u trgovinama.<br />
Nova marketinška strategija usmjerena je prema dvoznamenkastom<br />
godišnjem rastu. Kraftovo širenje u Kini nastavljeno<br />
je kupnjom Danoneove globalne divizije keksa u srpnju<br />
2007. godine, za 5,2 milijarde dolara. Tako su se uz brandove<br />
Oreo i Ritz našli čokoladni keksi Petit Écolier i TUC krekeri, a<br />
proširila se i distribucijska mreža.<br />
Kupnja Danonea sigurno je pomogla, ali najveće zasluge za<br />
učvršćivanje na kineskom tržištu Khosla pripisuje domaćem<br />
timu stručnjaka, okupljenom u sklopu<br />
200 milijuna dolara vrijednog ulaganja<br />
u regiju Azija-Pacifik tijekom protekle<br />
četiri godine. Lokalna pamet je ključna<br />
za shvaćanje regionalnih razlika.<br />
Kada se Kini pribroji indonezijsko i<br />
druga tržišta jugoistočne Azije, prodor<br />
u zemlje u razvoju glavni je pokretač<br />
golemog tržišnog rasta ove kompanije.<br />
Taj dio Kraftovog biznisa zabilježio je u<br />
trećem kvartalu 8-postotni rast u odnosu<br />
na 2008., dok je u Europi i Sjevernoj<br />
Americi prodaja prehrambenih proizvoda<br />
blago opala.<br />
Na Kinu i Jugoistočnu Aziju sada otpada<br />
20 posto ukupne Kraftove prodaje.<br />
Da bi preživjeli skupo preuzimanje Cadburyja,<br />
trebat će im stabilan rast i pouzdani<br />
izvori prihoda. Čini se da Khosla<br />
zna gdje ih treba tražiti.<br />
Vivian Wai-yin Kwok<br />
24 F o r b e S ožujak 2010
n kompanija pod stresom<br />
26 F o r b e S ožujak 2010
Hoću<br />
Podravku,<br />
Emil Tedeschi kaže<br />
da Atlantic još nije<br />
krenuo ni u kakvu<br />
akciju preuzimanja<br />
Podravke, ali ne<br />
skriva da su o tome<br />
već razgovarali s<br />
predstavnicima<br />
države. Misli da<br />
je Vlada danas<br />
svjesna potrebe<br />
da privatizira<br />
sve svoje udjele<br />
u kompanijama<br />
koje su u tržišnoj<br />
utakmici / Viktor<br />
Vresnik<br />
ali ne po<br />
svaku cijenu<br />
Ikako je bilo u Koprivnici, pita znatiželjno Emil Tedeschi<br />
na početku razgovora. U Koprivnici ga ne čekaju raširenih<br />
ruku, ali njemu to barem zasad ne smeta. Čudi se zato plitkim<br />
medijskim izvještajima s terena. “Ljudi kažu da im ne<br />
smeta Friščićeva liječnica u Nadzornom odboru Podravke i<br />
mediji to prenesu bez odmaka”, kaže. “Nitko niti zna niti pita<br />
koliko se ta liječnica razumije u čitanje kompanijskih bilanci.<br />
Svi govore o izlasku politike iz kompanije. Po čemu je to izlazak<br />
politike iz kompanije ako u njenom nadzornom odboru<br />
sjedi liječnica šefa stranke koji je vrlo zainteresiran za poslovanje<br />
te kompanije?”<br />
Razgovaramo u “velikom salonu” u sjedištu Atlantic<br />
Grupe u zagrebačkom Eurocentru. Nekoliko dana ranije, u<br />
Podravki čiji bi udio Tedeschi rado kupio od države (a onda i<br />
ostatak do barem natpolovične većine od ostalih dioničara),<br />
isplivali su na površinu dotad nepoznati dugovi stare uprave.<br />
Pitam ga – budući da još nije napravio nijedan službeni korak<br />
prema preuzimanju i još uvijek se lako može predomisliti,<br />
je li ikada pomislio: Pa koliko toga još ima? Možda je bolje da<br />
se u to ne petljam?<br />
“Nitko ne može reći da zna sve što se tamo dogodilo”,<br />
kaže. A kada je riječ o ovakvim transakcijama ne može se<br />
očekivati da čovjek radi pravu dubinsku analizu kompanije.<br />
Svatko će od njega htjeti ponešto sakriti. Otprilike se znaju<br />
posljedice afere Spice, ali konačne brojke još nisu objavljene.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 27
n hoću podravku<br />
“Kada zbrojimo sve što su oni objavili<br />
do sada, očekujem da će na to sjesti još oko<br />
80 milijuna kuna dodatnog gubitka. Mi<br />
nemamo saznanja da ima dodatnih potencijalnih<br />
rizika, barem ne toliko velikih.<br />
Znamo, međutim, da je nakon afere Spice<br />
u istražni zatvor priveden i jedan od direktora<br />
nabave, a to nije vezano ni za kakve<br />
“značajne doze rizika”.<br />
Smeta mu čest podcjenjivački stav<br />
prema njegovoj kompaniji. “Mi smo distributeri<br />
i sada nam to neki stavljaju na nos<br />
kao da je to neki drugorazredni biznis. A<br />
mi danas među ostalim distribuiramo i<br />
neke proizvode koje je prije Podravka distribuirala.<br />
Nikada, međutim, nismo plaćali<br />
namjeru baviti poslovima istražitelja”, kaže.<br />
Ipak, kao potencijalni investitor zabrinuti<br />
su što bi tamo mogli zateći. Nikome se ne<br />
sviđa atmosfera koja prikazuje kompaniju<br />
u svjetlu u kojemu cvjeta kriminal.<br />
Je li moguće da danas putem stvaranja<br />
loše slike o sebi kompanija odvraća potencijalne<br />
investitore od preuzimanja, pitam.<br />
To ga već veseli. “Zanimljiva teza”, kaže,<br />
“no činjenica je da su oni na naše transparentne<br />
najave mogućih namjera odgovorili<br />
s nekoliko istupa koji su bili ispod razine<br />
koja je uobičajena u biznisu i to se s naše<br />
strane ne isplati ni komentirati”.<br />
Dragutin Drk, Emil Tedeschi i Grga Ivezić, Vlada i Dukat. Jadranka Kosor otvara novu<br />
tvornicu Neva za proizvodnju kozmetike i proizvoda za osobnu njegu Atlantic Grupe<br />
transakcije dionicama na Malti, nego je izravna<br />
posljedica netransparentnog vođenja<br />
kompanije. Sumnja se u pogodovanje<br />
dobavljačima za poslovanje s Podravkom.”<br />
Tedeschi me oprezno upozorava<br />
da “ni u kojem slučaju ne bi htio nikoga<br />
optuživati unaprijed”. Nije sretan zbog<br />
načela američkog magazina da tekstove<br />
koje objavljuje ne daje prije toga na autorizaciju.<br />
Ipak, kao vjerojatno ovih dana<br />
najintervjuiraniji biznismen u Hrvatskoj,<br />
svoje rečenice dobro drži pod kontrolom.<br />
Pričamo dalje o Podravki. Zbog načina<br />
upravljanja kompanijom i involviranosti<br />
politike u kadroviranje i određivanje prioriteta<br />
u poslovanju – “a vidi se u slučajevima<br />
neočekivanih kupnji nekih biznisa i iznosa<br />
koji su za njih plaćeni” - uvjeren je “da se<br />
poslovalo u najmanju ruku neobično”. Volio<br />
bi, kaže, da može reći kako ne očekuje<br />
da će se tu pronaći još nešto, ali to je danas<br />
nemoguće tvrditi. Kao netko tko bi mogao<br />
biti potencijalni kupac, volio bi, kaže, da<br />
toga ima malo, ali u Atlanticu su svjesni<br />
postojeće distributere da bi preuzimali njihove<br />
ugovore.”<br />
Govoreći o tome podsjeća da je<br />
Podravka svojedobno platila 9,3 milijuna<br />
eura distributerima Nestlea u Hrvatskoj,<br />
BiH, Kosovu, Makedoniji i Srbiji. Da bi<br />
mogla distribuirati Nestle, morala je isplatiti<br />
tadašnje distributere koji su imali važeći<br />
ugovor. Nakon četiri godine ispala je iz posla<br />
bez ikakve naknade.<br />
Pitam ga može li komentirati priču da<br />
je čovjeku iz Ferrera morao kupiti kuću na<br />
obali kako bi dobio distribuciju njegovih<br />
proizvoda. Kažu da je otišao iz Podravke<br />
zato što je tamo nije dobio.<br />
“To je laž, suluda priča, vrlo lako je<br />
to provjerljivo”, kaže. Ljute ga takve priče,<br />
pogotovo ako dolaze iz krugova unutar<br />
kompanije koja je plaćala preko 100 milijuna<br />
kuna da se netko odrekne svojih distribucijskih<br />
ugovora. “Nisu nama ljudi<br />
dolazili zbog kuća, nego zbog rezultata<br />
koje smo postizali s njihovim proizvodima<br />
na tržištu”.<br />
”Mi nismo istražitelji niti se imamo<br />
Prisjeća se ranih reakcija. “Prvo su rekli<br />
da mi nemamo novca da ih preuzmemo.<br />
Sljedeće je bilo da u Hrvatskoj zapravo nitko<br />
nema novca da ih preuzme.”<br />
Atlantic uistinu nema spremnu gotovinu<br />
za takvo preuzimanje, ali Tedeschi<br />
kaže da su već razgovarali s bankama. Istodobno<br />
vjeruje da u Hrvatskoj ima kompanija,<br />
poput primjerice Adris grupe, koje<br />
danas imaju dovoljno novca čak i u gotovini.<br />
“To je podcjenjivanje potencijala<br />
domaćih kompanija – i nas i Vindije i<br />
Agrokora i Adrisa… pa onda venture<br />
capital fondova i cijele financijske industrije.<br />
Riječ je o apsolutnom nepoznavanju<br />
funkcioniranja biznisa. A onda se netko još<br />
sjetio da bi, u slučaju da se banke uključe<br />
u to preuzimanje, to bio povratak na devedesete,<br />
jer da bi teret vraćanja tih kredita<br />
pao na leđa Podravke.”<br />
Zatim je, kaže, uslijedio obrat. “Kada<br />
smo mi rekli da to možemo isfinancirati,<br />
onda je današnji predsjednik Uprave<br />
Podravke rekao – pa što, kao da je to problem<br />
kada svaka banka u Hrvatskoj danas<br />
ima gomilu gotovine koju nema kome<br />
plasirati.” No danas je pojam rizika bitno<br />
promijenjen i banke su izuzetno oprezne.<br />
“Podravka je danas lošija kompanija nego<br />
što je bila prije pet godina. Atlantic je bolji.<br />
Ali, uz sve to, danas je bitno teže doći do<br />
novca od banaka.”<br />
Provjeravam još jednu legendu: koliko<br />
je točno da mu je Marinac pomagao pri<br />
preuzimanju Cedevite?<br />
Više ga ne nerviraju takve priče.<br />
Foto Damjan Tadić, Goran Mehkek / Cropix<br />
28 F o r b e S ožujak 2010
“Nisam u to doba poznavao ni Marinca ni<br />
Željka Čovića”, kaže. Direktora Plive upoznao<br />
je, dodaje, 15 dana prije nego što je<br />
posao formalno potpisan, a uvjeren je da<br />
nitko iz Plivine uprave u ono vrijeme nije<br />
bio ni čuo za Atlantic.<br />
“Oni su bili multinacionalna kompanija<br />
s azitromicinom kao svojim proizvodom.<br />
Mi smo za njih bili šesta dimenzija.<br />
Oni su se željeli riješiti određenih biznisa<br />
i mi smo dali najbolju ponudu. Ali ljudi<br />
pričaju gluposti. Kod nas uvijek treba biti<br />
neka fenomenologija namještaljki.”<br />
S ponosom ističe da su o tome kako je<br />
Atlantic od Plive kupio Cedevitu dvojica<br />
profesora - Amerikanac i Rumunj - napisali<br />
studiju koja je pobijedila u Dubrovniku<br />
na natjecanju poslovnih škola iz srednje i<br />
istočne Europe. I danas još povremeno iz<br />
nekih poslovnih škola na kojima se predaje<br />
na tom slučaju stižu pozivi Atlanticu, u<br />
kojima se traže predavači na tu temu.<br />
I za preuzimanje Podravke, kaže,<br />
već imaju razrađen način financiranja.<br />
Smiješno mu je zato, kaže, slušati Miroslava<br />
Vitkovića kada govori da iza Atlantica<br />
stoji nečiji tuđi kapital. “Ako do transakcije<br />
dođe, financirat ćemo je iz vlastitog kapitala,<br />
kapitalom naših dioničara, a preostali<br />
dio financijskim instrumentima s tržišta<br />
kapitala – dužničkim ili vlasničkim papirima.<br />
Radit ćemo s domaćim bankama,<br />
a zainteresirane su i neke velike europske<br />
razvojne banke”, objašnjava.<br />
Ne skriva da ga nerviraju napadi iz kuće<br />
iz koje istodobno svakodnevno izlaze afere<br />
i u kojoj je “masiranje bilance” uobičajena<br />
pojava.<br />
“Neka šute, bolje im je. Ili kada govore<br />
da ‘kod njih ima potencijala’. Pa naravno da<br />
ima potencijala, da ga nema, ne bismo ni<br />
mi bili zainteresirani da ih preuzmemo.”<br />
Tedeschi ne skriva da su o Podravki<br />
već razgovarali s predstavnicima države.<br />
Razgovaraju, kaže, sa svim sudionicima<br />
tog mogućeg procesa. Misli da je Vlada danas<br />
svjesna potrebe da privatizira sve svoje<br />
udjele u kompanijama koje su u tržišnoj<br />
utakmici s drugim kompanijama.<br />
Je li razgovarao i s potencijalnim suparnicima?<br />
Atlantic (zasad)<br />
nije na prodaju<br />
■ Preuzme li Atlantic Podravku on će sam<br />
postati poželjnom metom na tržištu…<br />
- Posjedujem 52 posto dionica i do daljnjeg<br />
nemam ambicije prodavati svoje dionice.<br />
Nisam siguran ni je li mi istekao lock-up<br />
period nakon IPO-a. Naprosto me nije zanimalo.<br />
Inače ne posjedujem dionice niti jedne<br />
kompanije osim Atlantica.<br />
■ Što ako ne bude Podravke?<br />
- Imamo zacrtane ciljeve, a sredstva koja<br />
imamo sigurno će ići za greenfield investicije,<br />
širit ćemo dalje ljekarnički lanac, te ćemo<br />
razmatrati i druge mogućnosti akvizicija u<br />
segmentu proizvodnje hrane, pića i farmaceutike.<br />
Može se dogoditi i da se Vlada odluči na<br />
prodaju dionica u Podravki, ali nismo spremni<br />
platiti bilo koju cijenu. Imamo odgovornost<br />
prema našim dioničarima, više od 19 tisuća<br />
hrvatskih građana te više desetaka institucionlanih<br />
investitora iz zemlje i inozemstva.<br />
Onaj tko bi svjesno preplatio dionice Podravke,<br />
sigurno ne bi bio socijalno osjetljiv, ni prema<br />
zaposlenima, ali ni prema lokalnoj zajednici.<br />
■ Je li bilo upita za prodaju Atlantica?<br />
- Otkad smo na burzi, ne. S druge strane<br />
postoji veliki interes za potencijalno novo<br />
izdanje dionica, odnosno dokapitalizaciju<br />
Atlantic Grupe. Uživamo velik ugled među<br />
najkvalitetnijim međunarodnim financijskim<br />
institucijama, a i sva četiri hrvatska obavezna<br />
mirovinska fonda sudjeluju u našoj strukturi<br />
vlasništva sa <strong>16</strong>%, a njemačka državna<br />
razvojna banka DEG sa 7%.<br />
“Nikoga ne vidim kao suparnika”, kaže.<br />
“Dragutina Drka i njegovu Vindiju izuzetno<br />
cijenim. Nisam s njime razgovarao,<br />
ali on nema obavezu objavljivanja svojih<br />
namjera jer nije na burzi. Razgovarao sam,<br />
međutim, i s Ivicom Todorićem i s Antom<br />
Vlahovićem i dobio sam njihovu podršku<br />
za Atlantic. Agrokor je najveći kupac i Atlanticu<br />
i Podravki, i nama je vrlo značajno<br />
kada od nekog takvog dobijemo pozitivan<br />
signal. I Agrokor i Adris svojevremeno su<br />
imali ambicija s Podravkom”.<br />
Upozorava da, iako želi ući u Podravku,<br />
Atlantic neće ići u taj posao pod bilo kojim<br />
uvjetima i po bilo kojoj cijeni. “Nećemo<br />
ići protiv vlastitih interesa samo za time<br />
da dobijemo Podravku. Mi smo danas<br />
niskozadužena kompanija s natprosječnim<br />
rastom i nije Podravka jedini mogući način<br />
našeg rasta.”<br />
Više puta su, kaže, rekli da ih Podravka<br />
ne zanima parcijalno, ali i danas često čuje<br />
priču da Atlantic zapravo zanimaju samo<br />
Vegeta i Belupo. Već su im, kaže, stigla i<br />
pitanja što bi od kompanije željeli prodati<br />
odmah kada je preuzmu.<br />
“To nas ne zanima i besmisleno je danas<br />
strašiti građane Koprivnice i zaposlene<br />
u Podravki našim mogućim dolaskom.<br />
Nemamo nikakve namjere za neprijateljsko<br />
preuzimanje. Nismo neprijatelji i doista<br />
nemamo namjeru kupovati Podravku ako<br />
država ne proda svoj paket.”<br />
Politika nema što tražiti u biznisu<br />
“Ovo što se radi s Podravkom nije upravljanje kompanijom, već političko kadroviranje. HSS<br />
ima svoje ljude u Upravi, kao što su inzistirali i na svom članu Nadzornog odbora, neovisno<br />
o potrebnoj stručnosti za taj posao. Zadnji napadi na mirovinske fondove, članove Vlade i<br />
predsjednika NO reakcija su na nastojanja da se napravi određena depolitizacija upravljačkih<br />
struktura. U slučaju preuzimanja, ne planiramo spajanje Atlantic Grupe i Podravke. Obje<br />
kompanije bi ostale listane na burzi, a Podravka bi zadržala sjedište u Koprivnici.<br />
Političari se trebaju prestati baviti poduzetništvom. Ako ih to zanima, neka idu u poduzetnike.<br />
Njima doduše ne nedostaje inicijative, ali nisu skloni odgovarati za rizike. Neka ulože svoj<br />
kapital, očevinu, neka sve stave pod hipoteku, te neka s time pokušaju ostvariti rezultate, uz<br />
odgovornost prema dioničarima.<br />
Mršić je nedavno izjavio kako bi Koprivnica trebala dobiti dio Podravke. Znači li to da bi Zagrepčani<br />
trebali dobiti dijelove Ine i Končara, jer je njihovo sjedište u Zagrebu? Pokazali smo<br />
interes za kupnju Podravke, nismo tražili da nam se išta da. Dokazali smo se kao poduzetnici,<br />
a s nama se straše građani Koprivnice. U zadnje tri godine Atlantic Grupa je ostvarila neto<br />
dobit od 230 milijuna kuna, a Podravka u istom razdoblju gubitak od 290 milijuna kuna. Razlika<br />
od 520 milijuna kuna je ogromna, a pri tome Atlantic je stalno povećavao zaposlenost.<br />
Odgovoran smo poslodavac i nikad nismo imali problem s našim zaposlenicima.”<br />
ožujak 2010 F o r b e S 29
Kompanija<br />
Vlasnici Podravke biraju između<br />
budućnosti tržišnog igrača i<br />
poljoprivredno-prehrambenog<br />
kombinata. To nije izravno vezano<br />
uz ponude za njezino preuzimanje /<br />
Dragana Radusinović<br />
pod<br />
30 F O R B E S OŽUJAK 2010
tresom<br />
Foto Igor Sambolec / Cropix<br />
Pacijent nije umro. Unatoč teškim oštećenjima zadobivenim<br />
u posljednjih deset godina, ne predviđa mu<br />
se brza smrt. Zdravstveno je stanje loše, ali imunološki<br />
sustav još je dovoljno jak da uz pomoć precizno<br />
definiranog koktela lijekova, kojeg je teško primijeniti<br />
zbog složenosti nuspojava, može dovesti do potpunog<br />
ozdravljenja. Uspjeh terapije ovisi o sposobnosti i<br />
odlučnosti liječničkog tima. Ne primijeni li se terapija,<br />
umiranje je neminovno.<br />
Postavljena dijagnoza odnosi se na Podravku,<br />
koprivničku prehrambenu i farmaceutsku industriju.<br />
Proizašla je iz mišljenja desetka analitičara tržišta iz<br />
korporativnog bankarskog sektora, razgovora s aktualnim<br />
menadžmentom kompanije i nekolicinom poznavatelja<br />
kompliciranih političko-poslovnih okolnosti<br />
koje okružuju jednu od rijetkih hrvatskih kompanija<br />
sa snažnom međunarodnom prepoznatljivošću, koju<br />
su bivša uprava te nacionalna i lokalna politika dovele<br />
do ruba poslovnog sloma pa će danas analitičari pomodno<br />
reći: “Kompanija je pod stresom”.<br />
Je li afera Spice, u kojoj je dio bivšeg menadžmenta<br />
navodno pokušao preuzeti kompaniju njezinim<br />
novcem i, ne uspjevši u tome, doveo je u gubitak od<br />
281,2 milijuna kuna, uspjela gurnuti Podravku – tvrtku<br />
koja je lani ostvarila 3,5 milijardi kuna prihoda<br />
od prodaje i neto dobit iz redovnog poslovanja od 56<br />
milijuna kuna – u konačni poslovni slom? Je li hitna<br />
privatizacija državnog paketa dionica već ove godine,<br />
u jeku afere koja ruši vrijednost tvrtke, jedina opcija<br />
za spas kompanije? Nije. Koprivnička je prehrambena<br />
industrija trenutačno likvidna i solventna, a aktualna<br />
situacija u kojoj se našla na neki je način usporediva s<br />
onom kada je prije 20 godina za financiranje Hrvatske<br />
u ratu nepovratno dala 200 milijuna maraka i istodobno<br />
zbog rata izgubila 40 posto tadašnjeg tržišta.<br />
Podravka, čijih je 70,4 posto dionica u privatnom<br />
vlasništvu institucionalnih investitora i malih<br />
dioničara, ali i kontrolni paket od 26,4 posto u rukama<br />
države, ima više opcija za budućnost, ali i malo vremena<br />
da odabere među njima.<br />
Vladimira Urbankova, analitičarka korporativnog<br />
ožujak 2010 F o r b e S 31
n kompanija pod stresom<br />
Podravka u ovoj<br />
godini planira neto<br />
dobit od 100 milijuna<br />
kuna. To je više<br />
nego u zadnjih pet<br />
godina<br />
sektora iz Erste banke u Austriji koja<br />
prati poslovanje Podravke, o tome kaže:<br />
“Kompanije pod stresom, kao što je sada<br />
Podravka, izvrsne su mete za preuzimanje<br />
i logično je da je interes za time<br />
velik. To ne znači da kompanija koju se<br />
preuzima u takvom stanju, u tom procesu<br />
može dobiti idealnog novog partnera.<br />
Puno je bolje pričekati da počne<br />
bolje poslovati, a trebalo bi pričekati i<br />
izbor novog menadžmenta čiju strategiju<br />
postojeći dioničari imaju pravo čuti<br />
prije donošenja odluka”.<br />
Ipak, ova godina je godina odluke.<br />
Podravkini vlasnici biraju između<br />
budućnosti tržišnog igrača i one poljoprivredno-prehrambenog<br />
kombinata,<br />
što nije direktno vezano uz deklarirane<br />
i još nedeklarirane ponude za njezino<br />
preuzimanje.<br />
Koliko god uzdrmana bila, Podravka<br />
je danas financijski stabilna, a prema<br />
mišljenju analitičara jedne velike<br />
domaće banke posljedice afere Spice<br />
opterećivat će njezino poslovanje iduće<br />
dvije godine.<br />
Podravka je danas<br />
prirodna meta<br />
za preuzimanje, ali s<br />
obzirom na situaciju<br />
u kojoj se nalazi, nije<br />
sigurno da bi u preuzimanju<br />
našla idealnog<br />
partnera, smatra<br />
Vladimira Urbankova,<br />
analitičarka Erste<br />
banke iz Austrije<br />
Podravkinih konkurenata. Proizvodne<br />
kompanije u prehrambenom sektoru<br />
mogu podnijeti višu razinu zaduženja<br />
od kompanija u drugim sektorima jer<br />
njihova prodaja ne ovisi o ciklusima i<br />
smatra se stabilnijom. S druge strane,<br />
Podravkin je dug ipak rizičniji od<br />
stranih konkurenata jer ga plaća skuplje.<br />
Posljednju tranšu komercijalnih zapisa<br />
Podravka plaća visokom kamatom od 9<br />
posto, dok se do sada zaduživala nešto<br />
iznad cijene duga za državne obveznice<br />
od 4 posto. Prosječna cijena po kojoj se<br />
tvrtka zadužuje narasla je sa 5,2 posto<br />
na kraju prošle godine na 6 posto, što<br />
je za hrvatske okolnosti još prihvatljivo,<br />
ali ne i za europske.<br />
Iako je prema sudu analitičara sposobna<br />
servisirati svoje dugove, Podravka<br />
je, upozoravaju, lani na gubitak otpisala<br />
gotovo jednako koliko je zaradila u pet<br />
prijašnjih godina, od čega u zadržanoj<br />
dobiti ima 220 milijuna kuna. Ne podigne<br />
li svoju profitabilnost, idućih će<br />
pet godina sve što zaradi davati na otplatu<br />
dugova.<br />
Jednostavnije rečeno, izvjesna joj<br />
je stabilnost, ali kapacitet za razvoj<br />
nije ako ne pribjegne ozbiljnom rezanju<br />
troškova s ciljem rasta profitabilnosti<br />
koji će joj omogućiti jeftinije<br />
refinanciranje kratkoročnih dugova,<br />
Kompanija nije zdrava koliko<br />
bi trebala biti, ali trenutačno njezino<br />
poslovanje nije ugroženo. U ovoj bi<br />
godini trebali ozbiljno rezati troškove<br />
kako bi lakše otplaćivali dug, ali iskreno<br />
govoreći Podravkino zaduženje nije<br />
nešto što kompanija ne bi bila sposobna<br />
isfinancirati – kaže Urbankova iz Austrije,<br />
a potvrđuju analitičari korporativnog<br />
sektora četiri velike hrvatske<br />
banke.<br />
Podravkin je dug u odnosu na imovinu<br />
54 posto, što je niže od 60 posto<br />
koliko iznosi sektorski prosjek stranih<br />
32 F o r b e S ožujak 2010
a potom i zaduživanje za razvoj koji<br />
joj je sada zakočen. Primjerice, na<br />
tržište je opet bačena informacija da<br />
se prodaje srbijanski Centroproizvod,<br />
Podravkin izravni konkurent na srbijanskom<br />
tržištu, posebno u segmentu<br />
juha. Ta akvizicija mnogo bi značila<br />
Podravki za daljnje pozicioniranje na<br />
tržištu regije. Podravka trenutačno za<br />
to nema snage, a ne bi je imala ni da<br />
u ovom trenutku bude privatizirana.<br />
Profitabilnost Podravke, o čijem rastu u<br />
iduće dvije godine ovise njezine buduće<br />
tržišne mogućnosti, daleko je ispod<br />
sektorskog prosjeka. Profitna marža<br />
Nestlea, primjerice, tri puta je veća od<br />
Podravkine. “Za Podravku je najvažnije<br />
da pronađe menadžment s dugoročnom<br />
vizijom razvoja, a to je u ovom trenutku<br />
moguće i bez preuzimanja kompanije<br />
budući da Podravka već u 2009. pokazuje<br />
poboljšanje poslovanja u odnosu<br />
na 2008.”, kaže Urbankova.<br />
Nova uprava<br />
Podravki može<br />
podići vrijednost<br />
samo ako, za<br />
razliku od bivšeg<br />
predsjednika<br />
Uprave Darka<br />
Marinca, odoli<br />
političkim<br />
pritiscima<br />
Podravka je izgubila previše vremena. Njezino je<br />
restrukturiranje presporo. Održavanje stabilnosti i strateški<br />
razvoj u idućim godinama moraju teći paralelno<br />
Foto Dragan Matić / Cropix<br />
To pak znači da je priča o potrebi<br />
stabilizacije Podravke koju propovijeda<br />
predsjednik Nadzornog odbora tvrtke<br />
Ljubo Jurčić, a koja je prošle jeseni, na<br />
vrhuncu afere Spice, bila presudna, danas<br />
već deplasirana. Održavanje stabilnosti<br />
i strateški razvoj u idućim godinama<br />
procesi su koji u Podravki moraju<br />
teći paralelno. Uspješne svjetske kompanije<br />
već desetljećima rade na taj način<br />
jer se promjene na tržištu događaju<br />
prebrzo da bi bilo koja kompanija imala<br />
vremena za mirno restrukturiranje. Restrukturiranje<br />
je postalo permanentan<br />
proces. Podravka je izgubila previše<br />
vremena. Njezino je restrukturiranje<br />
presporo.<br />
Ocjenu Vladimire Urbankove da<br />
je kompaniji i bez hitnog preuzimanja<br />
moguće pribaviti menadžment koji je<br />
može povesti u novi poslovni razvoj treba<br />
shvatiti uvjetno budući da je proces<br />
izbora novog vodstva Podravke visoko<br />
ispolitiziran.<br />
Podravka će novi menadžment dobiti<br />
nakon Skupštine dioničara zakazane<br />
za 25. ožujka, a najkasnije do kraja svibnja.<br />
Tada Upravi kojoj je od prosinca<br />
na čelu Miroslav Vitković (HSS) istječe<br />
mandat, koji se pak smatra prijelaznim<br />
razdobljem. “Tehnička vlada”, točnije<br />
Vitković i član Uprave Marin Pucar<br />
(HSS) bore se da i dalje vode kompaniju<br />
i nesumnjivo su svjesni situacije u kojoj<br />
se ona nalazi. Mogu li izvući Podravku<br />
u kvalitetnije poslovanje i voditi je u<br />
razvoj?<br />
Tvrde da mogu. No, bili su dio Uprave<br />
čija tri člana danas sjede u pritvoru<br />
zbog afere Spice. Obojica su članovi<br />
HSS-a te više ili manje zagovornici<br />
stranačke politike, a njihov stranački šef<br />
Josip Friščić upravo poziva na “seljačku<br />
bunu” protiv promjena u Podravki,<br />
ožujak 2010 F o r b e S 33
■ KOMPANIJA POD STRESOM<br />
Stabilizacija Podravkina<br />
poslovanja koja je<br />
lanjskog prosinca, kad je<br />
na čelo Nadzornog odbora<br />
imenovan Ljubo Jurčić<br />
bila presudna, danas je<br />
već deplasirana jer je<br />
tvrtka financijski stabilna.<br />
Podravkin ključni izazov je<br />
strateški razvoj<br />
podvodeći taj svoj bunt pod pobunu<br />
protiv privatizacije i Emila Tedeschija<br />
kao potencijalnog kupca. Budući da<br />
zbog afere Spice nisu osumnjičeni ni<br />
pritvoreni, ta im je hipoteka kad je riječ<br />
o Nadzornom odboru i budućoj karijeri<br />
u Podravki manji problem, a veći kad je<br />
riječ o javnosti. Što se tiče politike HSSa,<br />
stranački šef Friščić ruši im poslovni<br />
kredibilitet možda i više nego što su to<br />
osobno zaslužili. Ipak, njihov će eventualni<br />
ostanak u upravljačkoj strukturi<br />
Podravke uvijek biti obojen političkim<br />
patronatom, a poslovni rezultat jedini<br />
argument kojim će moći opravdati povjerenje<br />
bude li im ukazano. Postizanje<br />
tog rezultata nužno će značiti barem<br />
djelomični odmak od politike HSS-a,<br />
a nije jasno jesu li oni, i koliko, na to<br />
spremni.<br />
Prema mišljenju stručnjaka za kadroviranje<br />
na visokim pozicijama, njihov bi<br />
ostanak u budućoj Upravi Podravke imao<br />
i poslovno opravdanje, jer je za paralelno<br />
vođenje razvoja i restrukturiranja dobro<br />
u upravi imati ljude koji jako dobro<br />
poznaju poslovanje kompanije. No<br />
“svježa krv”, kako profesionalni kadrovici<br />
vole zvati kadrove dovedene izvana, prijeko<br />
je potrebna za osvježavanje vodstva<br />
Podravke. Nužno je u Podravku dovesti<br />
kombiniranu upravu.<br />
Utjecaj politike, ali i menadžerska<br />
slabost dugogodišnjeg predsjednika<br />
Uprave Darka Marinca, krivi su za<br />
loš položaj Podravke u odnosu na<br />
konkurenciju. Podravka ima gotovo<br />
jednak udio troškova rada u prihodima<br />
kao Rieber & Søn, tvrtka koja joj je<br />
svojedobno predlagala spajanje. Riječ je<br />
o 20 posto, pri čemu je sektorski prosjek<br />
14 posto.<br />
Podravka pritom ima dvostruko<br />
više zaposlenih od Riebera. Samo u toj<br />
statistici krije se veliki potencijal rezanja<br />
troškova, a svaka uprava koja odbije<br />
razmatranje većeg broja otkaza taj stav<br />
mora braniti smišljanjem novih poslova<br />
Foto Nikola Wolf / Cropix<br />
34 F O R B E S OŽUJAK 2010
na kojima će zaposliti ljude koji su u<br />
Podravki objektivno višak.<br />
Podravka je propustila iskoristiti<br />
to što na hrvatskom tržištu, za razliku<br />
od razvijenog europskog Zapada, sve<br />
ove godine zapravo ima jeftiniju radnu<br />
snagu. Činjenica je pak da je prije<br />
nekoliko godina udio troškova rada u<br />
Podravki iznosio 24 posto, a aktualna<br />
Uprava najavljuje da bi u iduće dvije godine<br />
trebao pasti na <strong>16</strong> do 17 posto.<br />
Za ovu godinu, kako ističe Miroslav<br />
Vitković, ključne smjernice poslovanja<br />
Podravke su utvrđene. Upravo prema<br />
preporuci analitičara iz banaka, cilj je<br />
ostvariti rast neto dobiti koji bi po aktualnim<br />
planovima trebao iznositi 100<br />
milijuna kuna. To je više nego što je<br />
Podravka ostvarila ijedne od posljednjih<br />
pet godina. U svojim modelima<br />
analitičari u bankama imaju projekcije<br />
Podravkine ovogodišnje dobiti na razini<br />
nešto višoj od 65 milijuna kuna, no<br />
Vitković tvrdi da je moguće postići 100<br />
milijuna. Budući da kompanija planira<br />
Marin Pucar,<br />
član Uprave<br />
Podravke<br />
rast prodaje od 2 posto na razini grupe,<br />
dobit planiraju generirati uglavnom rezanjem<br />
troškova.<br />
“U planu je niz aktivnosti koje će<br />
utjecati na smanjivanje broja zaposlenih<br />
u prodaji. Rezanje troškova odnosi se i<br />
na racionalizaciju skladišnog poslovanja<br />
i unapređenje upravljanja zalihama”,<br />
kaže Vitković i dodaje da se uštede<br />
planiraju u administraciji, logistici i distribuciji<br />
te troškovima prodaje, iz čega<br />
Podravka planira namaknuti sredstva<br />
za ulaganje u marketing na pojedinim<br />
tržištima.<br />
“Potpuna kontrola troškova je primarni<br />
cilj Podravke u ovoj godini”, tvrdi<br />
Vitković, koji smatra da je u idućih<br />
nekoliko godina u Podravki ostvariva i<br />
neto dobit od 300 milijuna kuna: “Već<br />
u 2009. godini značajno je poboljšana<br />
bruto marža u SPP Prehrana i pića,<br />
te je u potpunosti nadoknadila pad<br />
bruto marže SPP Farmaceutika, što<br />
se i očekivalo zbog konsolidacije Farmavite<br />
i ljekarničkog biznisa u Grupi<br />
Belupo.” Vitković ostavlja otvorenom<br />
mogućnost da Podravka u ovoj godini<br />
donese odluke i o prodaji biznisa pića,<br />
zamrznutog programa i pekarskog biznisa,<br />
pokažu li konačne analize da su u<br />
sustavu Podravke dugoročno neodrživi.<br />
U plan neto dobiti za ovu godinu od<br />
100 milijuna kuna Podravkin prijelazni<br />
menadžment nije uračunao mogućnost<br />
naplate za otpisana potraživanja, odnosno<br />
ne računaju na to da će od Fime moći<br />
naplatiti 107 milijuna kuna koliko su<br />
kao avalist morali dati za otplatu kredita<br />
za dionice koje trenutačno drži OTP<br />
banka. Ako se Podravka uspije naplatiti,<br />
imat će neplanirani prihod. No mogla<br />
bi imati i neplanirani rashod u rujnu, na<br />
Aspiranti koji žele kupiti Podravku<br />
mogli bi biti primorani pričekati<br />
godinu dana na ostvarenje svojih želja<br />
koji je načelno spremna iako financijski<br />
aranžman nije osiguran. U rujnu bi joj<br />
se moglo dogoditi da od OTP-a mora<br />
kupiti 10,6 posto dionica koje glase na<br />
Fimu. Njihova je cijena u ovom trenutku<br />
nepoznata, no prema procjenama to<br />
bi Podravku moglo stajati dodatnih 255<br />
milijuna kuna. Zaduženje za taj iznos<br />
većinom bi mogla premostiti istodobnom<br />
prodajom tih dionica na tržištu, ali<br />
svakako po nižoj cijeni. Što bi joj ipak<br />
smanjilo štetu.<br />
Podravkina trenutačna stabilnost<br />
ipak ne znači da je njezin dugoročni<br />
uspješan razvoj moguć ako država<br />
ostane vlasnik kontrolnog paketa dionica.<br />
Znači samo da svi aspiranti koji<br />
žele postati vlasnicima Podravke i razvijati<br />
njezin biznis, bilo da su to transparentno<br />
rekli i više puta ponovili kao<br />
Emil Tedeschi, vlasnik uspješne Atlantic<br />
Grupe, bilo da o tome misle potiho kao<br />
neki drugi, moraju prihvatiti činjenicu<br />
da bi na ostvarenje svojih aspiracija mogli<br />
biti primorani pričekati barem još<br />
jednu godinu.<br />
Domaći analitičari iz banaka smatraju<br />
da će za godinu dana vrijednost<br />
Podravke biti veća, ako ni zbog čega<br />
drugog onda zbog manjeg reputacijskog<br />
rizika pokaže li se da su posljedice<br />
afere Spice dobro procjenjene. Zbog<br />
velikog pritiska javnosti i dioničara da<br />
se Podravkino poslovanje posebno nadzire,<br />
smatraju analitičari, do idućeg<br />
proljeća kompaniji nije moguće nanijeti<br />
više štete nego što se ona sada<br />
procjenjuje i dodatno smanjiti njezinu<br />
vrjednost na tržištu. Dapače, bilo koji<br />
menadžment Podravke tijekom 2010.<br />
bit će primoran na bitno drugačije<br />
vođenje od dosadašnjeg.<br />
No, ni za potencijalne preuzimače<br />
ožujak 2010 F o r b e S 35
n kompanija pod stresom<br />
nije sve izgubljeno. Još uvijek mogu<br />
profitirati na najslabijoj karici, što<br />
ovaj put nije financijska uzdrmanost<br />
Podravke, već tradicionalna nesposobnost<br />
hrvatske državne politike da<br />
iskoristi gospodarski potencijal kojim<br />
upravlja, a kojeg je Podravka još uvijek<br />
značajan dio.<br />
Mjesec dana prije skupštine<br />
dioničara na kojoj bi Podravka trebala<br />
dobiti novi Nadzorni odbor, protiv<br />
kojeg se već dižu politički motivirane<br />
pobune u Koprivnici, upitna je sposobnost<br />
tog Nadzornog odbora za kvalitetno<br />
kadroviranje buduće uprave. I dok<br />
se politički pobunjenici u Koprivnici<br />
protive sastavu Nadzornog odbora jer u<br />
njemu mahom sjede Zagrepčani, mnogo<br />
ozbiljniji prigovor sastavu Nadzornog<br />
odobra Podravke, koji bi se trebao<br />
sastojati mahom od financijaša i jedne<br />
politički imenovane članice te predstavnika<br />
radnika, jest onaj koji dovodi u<br />
pitanje njegovu sposobnost da kadrovira<br />
i nadzire upravu kroz procjenjivanje<br />
njezinih kompetencija za strateški razvoj<br />
kompanije.<br />
Ne bude li iz sastava nove uprave i<br />
njezinog plana razvoja Podravke sasvim<br />
jasno da se kompanija unatoč tome što<br />
država u njoj ima kontrolni vlasnički paket<br />
odlučila vratiti u tržišnu utakmicu,<br />
bit će jasno da je Podravka odlučila ići<br />
putem poljoprivredno-prehrambenog<br />
kombinata, a onda postaje besmisleno<br />
sudjelovanje mirovinskih fondova u<br />
njezinoj vlasničkoj strukturi, a povjerenje<br />
investitora i malih dioničara ostaje<br />
izigrano.<br />
Proizvođač s krvnom slikom trgovca<br />
Andrej Grubišić - konzultant<br />
Foto Boris Štajduhar<br />
Unekim kompanijama menadžment u recesiji<br />
ima taj luksuz da može reći kako će za dobrobit<br />
svojih zaposlenika žrtvovati dobit.<br />
Podravka već godinama žrtvuje dobit na<br />
svoju štetu i zato je danas u situaciji da njezin budući<br />
menadžment nema spomenuti luksuz. Od proizvodne<br />
kompanije poput Podravke, ističe konzultant Andrej<br />
Grubišić, očekuju se visoke stope profitabilnosti prije<br />
deprecijacije i amortizacije (EBITDA). No, Podravkina<br />
EBITDA marža, koja se proteklih godina kretala od 6 do<br />
8 posto, danas je usporediva s onom trgovaca, poput 6<br />
posto kod Konzuma, ili kod distributera, poput 10 posto<br />
kod Atlantic Grupe. Naime, trgovci i distributeri imaju<br />
veći obrtaj imovine od proizvođača pa je njihova marža<br />
prirodno manja, dok manji obrtaj imovine u proizvođača<br />
mora pratiti veća profitabilnost. Pepsi kao proizvođač<br />
ima EBITDA maržu od 23 posto.<br />
“Podravkin su najveći problem operativni troškovi i<br />
efikasnost”, kaže Grubišić i dodaje da Podravka izdašno<br />
koristi svoj dug, ali da to ne dovodi do povećanja povrata<br />
na uloženi kapital njezinim vlasnicima, ponovno zbog<br />
velikih operativnih troškova. To pak znači da se tvrtka<br />
zaduživanjem izlaže sve većem riziku, a dioničari ne<br />
dobivaju kompenzaciju u većem prinosu. Podravka je na<br />
svaku kunu svoje imovine kojom je raspolagala tijekom<br />
prošle godine uspjela generirati 90 lipa prihoda,što u<br />
kompaniji s niskom profitnom maržom rezultira malim<br />
prinosom na imovinu. Podravkin je povrat na imovinu<br />
u zadnje dvije godine oko jedan posto, ne računamo<br />
li jednokratne troškove u 2009. godini, odnosno<br />
posljedice afere Spice. “Podravka danas nema problema<br />
s refinanciranjem duga, ali je operativno neefikasna”,<br />
kaže Grubišić i zaključuje da realna vrijednost Podravke,<br />
koja isključuje špekulativne igre, ne može porasti bez<br />
poboljšanja njezina novčanog toka i potom rasta prihoda,<br />
ali dobrim dijelom iz agresivnijeg rezanja troškova.<br />
36 F o r b e S ožujak 2010
Privatizacija i strateški interes<br />
Mutna kategorija<br />
‘strateške važnosti’<br />
Foto Nikola Wolf / Cropix<br />
Danas u Hrvatskoj samo idealisti<br />
i naivci iskreno vjeruju u priču<br />
o hrvatskoj prehrambenoj industriji<br />
kao strateškoj grani u<br />
kojoj bi Podravka s državom kao kontrolnim<br />
vlasnikom imala ulogu organizatora<br />
primarne poljoprivredne proizvodnje.<br />
Sve su državne politike u posljednjih 20<br />
godina propustile napraviti ijedan realan<br />
korak u tom smjeru. Situacija na terenu je<br />
prilično apsurdna.<br />
Zalaganjem HSS-a, prehrambena industrija<br />
je još početkom 2008. u koalicijskom<br />
sporazumu s HDZ-om proglašena<br />
strateškom. U jeku afere Spice lanjske je<br />
jeseni Podravka pak proglašena kompanijom<br />
od posebnog državnog interesa. I to<br />
je tako na papiru. U stvarnosti, nakon što<br />
je dospio do stupnja u ekonomskoj praksi<br />
država. Tu se prepoznaje strateška važnost<br />
Podravke, a ne u socijalnom miru”, kaže<br />
na to Miroslav Vitković i u pravu je kad<br />
ističe taj potencijal Podravke, jer to je ono<br />
što Agrokor ni danas nema niti to može<br />
ponuditi.<br />
No, Podravka taj potencijal može<br />
ispuniti uspješnije i bolje kao potpuno<br />
privatna kompanija s kojom će država<br />
surađivati na strateški važnom projektu.<br />
Potpunom privatizacijom Podravke<br />
njezinih više od 15 tržišta i pozicioniranje<br />
neće nestati, ako joj se pomno bira kupca.<br />
Danas i u idućih godinu dana država za<br />
Podravku još uvijek može tog kupca birati<br />
postavljajući u natječaju za prodaju svojeg<br />
udjela uvjete koji će Podravkinu proizvodnju,<br />
sjedište za sva tržišta na kojima<br />
posluje te istraživanje i razvoj zadržati u<br />
Hrvatskoj. Ono što ne smije tražiti jest<br />
zadržavanje svih trenutačno zaposlenih<br />
Podravka može ispuniti strateške<br />
interese i kao privatna kompanija<br />
ako joj država pametno izabere kupca<br />
Miroslav Vitković,<br />
predsjednik Uprave<br />
Podravke<br />
poznatog pod nazivom “prevelik da propadne”,<br />
koncern Agrokor, odnosno njegovi<br />
dijelovi koji se bave primarnom poljoprivrednom<br />
proizvodnjom zaista jesu<br />
strateški važne kompanije u Hrvatskoj,<br />
iako su u privatnom vlasništvu. Dukat,<br />
koji je vlasništvu francuskog Lactalisa,<br />
u Hrvatskoj razvija centar svojeg poslovanja<br />
za 11 tržišta. Vindija je pak jedna<br />
od najuspješnijih hrvatskih mljekara, u<br />
domaćem privatnom vlasništvu, za koju<br />
će ulagači na burzi s tugom ustvrditi da<br />
žale što nije izlistala dionice na burzu. Ta<br />
tri primjera govore da je država kao vlasnik<br />
Podravke i njoj i strateškim hrvatskim<br />
interesima u posljednjih deset godina,<br />
ako ne i dulje, činila samo štetu svojom<br />
nesposobnošću da organizira upravljanje<br />
i jasno definira što je to strateški interes.<br />
Iz dosadašnjeg ponašanja vlasti može se<br />
zaključiti samo to da joj je strateški interes<br />
očuvanje socijalnog mira i politička<br />
trgovina.<br />
“Poslujemo u više od 15 zemalja svijeta.<br />
Naši proizvodi nalaze se na policama<br />
u više od 40 zemalja. S takvim pozicioniranjem<br />
Podravka može u budućnosti<br />
osigurati izvoz prehrambenih proizvoda<br />
na sva ta tržišta, a sirovinska osnova<br />
mogla bi biti hrvatska. No, preduvjete<br />
za razvoj primarne proizvodnje koja će<br />
biti dovoljno konkurentna, mora stvoriti<br />
ni zadržavanje svih neprofitabilnih ili u<br />
Podravkinoj poslovnoj slici neperspektivnih<br />
djelatnosti.<br />
Samo kompanija čije je ukupno poslovanje<br />
u skladu s parametrima uspješnosti<br />
njezinih europskih konkurenata u<br />
konačnici može ispuniti ciljeve o kojima<br />
Vitković govori. Strateški hrvatski interesi<br />
i odustajanje države od zadržavanja kontrolnog<br />
vlasničkog paketa u Podravki,<br />
međusobno se ne isključuju.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 37
n kompanija pod stresom<br />
Vlasnik Vindije<br />
Dragutin Drk<br />
napravio bi ozbiljan<br />
poslovni propust<br />
kad ne bi pokazao<br />
interes u eventualnoj<br />
privatizaciji Podravke<br />
Preuzimanje Podravke<br />
A zašto ne Vindija?<br />
Emil Tedeschi svojim je nastupom<br />
u kojem već dva mjeseca<br />
otvoreno govori da želi kupiti<br />
Podravku jako naljutio mnoge,<br />
jer su stekli dojam da “jeftino želi kupiti<br />
Podravkino blago”. Mnoge je i oduševio,<br />
ostavljajući pak dojam “junaka novog<br />
hrvatskog privatizacijskog doba”.<br />
U svojem poslovnom promišljanju on<br />
ima legitimnu želju: kupiti Podravku<br />
što prije, dok je je njezina vrijednost što<br />
manja i iskoristiti sva dostupna znanja<br />
da od onog što je u Podravki vrijedno<br />
napravi, ako ne poslovni spektakl, a<br />
onda dugoročno održiv i profitabilan<br />
biznis.<br />
Tedeschi zaista zna jako puno o<br />
Podravkinu biznisu. Jednako koliko i<br />
njezina sadašnja Uprava. Osim ostalog,<br />
zaposlio je u svojoj Atlantic Grupi<br />
dugogodišnju internu revizoricu<br />
Podravke Žaklinu Ivezić, pa što zna ona<br />
– a zna mnogo – zna i on. Podravkaše<br />
je to naljutilo, ali mogu samo priznati<br />
da su nadigrani. Tedeschi zna što želi<br />
kupiti.<br />
Iz Uprave Podravke danas se može<br />
čuti da je potencijal rasta Vegete i segmenta<br />
dječje hrane s ključnim brandom<br />
Čokolinom 10 posto. Na tržištu<br />
Europske unije, s uračunatom Slovenijom,<br />
Podravka je lani ostvarila 620,9<br />
milijuna kuna od prodaje vlastitih<br />
brandova odnosno organske prodaje i<br />
rasla od 2006. do danas 4,55 posto, uz<br />
sve nedostatke svoje distribucije koja je<br />
u Tedeschijevoj Atlantic Grupi nesumnjivo<br />
bolja. Lani su u odnosu na 2008.<br />
ipak imali pad prihoda od 26 milijuna<br />
38 F o r b e S ožujak 2010
Foto Andrej Švoger, Željko Hajdinjak / Cropix<br />
kuna na EU tržištu u tom segmentu.<br />
U jugoistočnoj Europi u koju nije<br />
uračunata Slovenija, prodaja Podravkinih<br />
brandova od 2006. do sada rasla je<br />
10,39 posto i u Podravkinim prihodima<br />
od 3,5 milijardi kuna lani sudjelovala sa<br />
462,5 milijuna. Skromni rast od 13 milijuna<br />
kuna ostvaren je i lani u odnosu<br />
na 2008. Stope rasta prodaje Podravkinih<br />
brandova uz pametniji i kvalitetniji<br />
marketing nego dosad mogu biti veće.<br />
Miroslav Vitković, predsjednik<br />
Uprave Podravke, istaknut će da je<br />
rast prodaje Podravkinih brandova na<br />
stranim tržištima neupitan, a Tedeschi<br />
će nesumnjivo izbaciti računicu prema<br />
kojoj je u spoju s Atlantic Grupom ne<br />
samo neupitan, nego i mnogo veći.<br />
Zbrojeno, prihodi Grupe Podravka<br />
od prodaje vlastitih brandova u EU i<br />
jugoistočnoj Europi, dakle samo u izvozu,<br />
u 2009. godini iznose 1,08 milijardi<br />
kuna. Otprilike onoliko koliko Atlantic<br />
Grupi donosi njihov distribucijski biznis.<br />
Osim potencijala profitabilnosti<br />
skrivenog u njezinim velikim<br />
troškovima, Podravka kao proizvođač<br />
brendirane hrane uz farmaceutski Belupo<br />
ima i potencijal svojih brandova,<br />
zamagljen činjenicom da se posljednjih<br />
deset godina pod vodstvom Marinca<br />
i Šestaka kompanija kao cjelina nije<br />
previše trudila taj potencijal iskoristiti.<br />
To Podravku Tedeschiju čini zanimljivom<br />
metom kakva god bila njezina<br />
ukupna poslovna slika i sasvim je razumljiva<br />
njegova želja da je kupi, ako<br />
znamo da misli najmanje tri koraka<br />
unaprijed i jasno vidi da samo na tome<br />
može napraviti vrlo uspješan biznis.<br />
Analitičari korporativnog sektora koristi<br />
Podravke od toga da je kupi Atlantic<br />
Grupa u konačnici svode na troškovnu<br />
efikasnost i jačanje Podravkine distribucije.<br />
Tome svakako treba dodati<br />
strateški menadžment u kojem je Tedeschi<br />
dokazao da može i zna. Korist<br />
Atlantic Grupe bila bi od spoja s<br />
Podravkom nesagledivo veća. No, ne<br />
pokaže li novi menadžment Podravke<br />
da se sa strategijom zna nositi, koristi<br />
Podravke od spoja s Atlanticom snažno<br />
rastu.<br />
Nije upitno može li Tedeschi prikupiti<br />
kapital da kupi Podravku, pa čak<br />
i kad bi za godinu dana bila skuplja od<br />
onoga što bi danas za nju dao uz tvrdnju<br />
da nije baš poslovno prihvatljivo nekome<br />
previše platiti potencijal koji sam ne<br />
zna iskoristiti. Poznato je da je Tedeschi<br />
spreman na dokapitalizaciju Atlantic<br />
Grupe za tu akviziciju. Prema dostupnim<br />
informacijama nije realna ni teorija<br />
zavjere, kojom pušu iz Koprivnice, da<br />
Tedeschi Podravku ili njezine dijelove<br />
Spojem Vindije i Podravke<br />
nastao bi najveći proizvođač<br />
brendirane hrane u regiji,<br />
jači u tom segmentu i od<br />
Agrokora Ivice Todorića<br />
želi preprodati. Problem je u nečem<br />
drugom. U savršenstvu spoja Podravke<br />
i Vindije.<br />
Tim bi brakom nastao najveći<br />
proizvođač brendirane hrane u<br />
jugoistočnoj Europi, jači u tom segmentu<br />
i od Agrokora. Vlasnik Vindije<br />
Dragutin Drk može jednako kao Tedeschi<br />
prikupiti kapital da kupi Podravku.<br />
To što Vindija nije na burzi, a Podravka<br />
jest, pritom je manji problem, osim<br />
ako bi mirovinski fondovi htjeli ostati u<br />
vlasničkoj strukturi Podravke kao manjinski<br />
partneri – što bi onemogućilo<br />
Drku da je, sukladno svojem modelu<br />
upravljanja, delistira s burze i vodi kao<br />
privatnu, investitorima zatvorenu kompaniju<br />
– a on ne bude spreman na kompromis,<br />
što je u njegovu slučaju lako<br />
moguće.<br />
Drk bi u tom kontekstu mogao<br />
biti spreman i na kompromis s burzom,<br />
ako bi tako zaštitio Podravku od<br />
stranog kapitala. Nije pak izvjesno da<br />
bi imao ikakav motiv štititi je od Tedeschija.<br />
Dok Drk mudro šuti, o njegovu<br />
se interesu može samo naslućivati. No<br />
bude li državni udio u Podravki na<br />
prodaju, pa makar kao posljedica velikog<br />
pritiska koji je generirao sam Tedeschi,<br />
a Vindija ne nastupi kao potencijalni<br />
kupac, to će biti ozbiljan znak da<br />
je Vindija u krizi identiteta ili da je Drk s<br />
Tedeschijem postigao neku vrstu dogovora.<br />
Istodobno, Tedeschiju bi Drkova<br />
nezainteresiranost bila jako važna.<br />
On je svojim nastupom u želji da kupi<br />
Podravku toliko naljutio Koprivnicu da<br />
bi kompaniju, kada bi bila na prodaju, u<br />
konkurenciji s Vindijom morao osvajati<br />
jačom novčanom ponudom. Pri tome bi<br />
u Podravki Drka smatrali prijateljem.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 39
Jurgis Oniunas<br />
Protiv nevidljivih<br />
zapreka<br />
Spajanjima zdravih tvrtki nastale bi konkurentne<br />
tvrtke s kritičnom masom dovoljnom za privlačenje<br />
stranih investicija<br />
U<br />
posljednjih nekoliko tjedana<br />
predsjednik Atlantic Grupe<br />
Emil Tedeschi uputio je nekoliko<br />
javnih poruka o interesu Grupe<br />
za strateškim ulaganjem u Podravku.<br />
Hrvatska vlada stavila je hrvatskog<br />
prehrambenog i farmaceutskog diva na<br />
popis tvrtki “od posebnog nacionalnog<br />
interesa”, a predsjednik Hrvatske seljačke<br />
stranke Josip Friščić svojedobno je izjavio<br />
kako će braniti Podravku od preuzimanja<br />
čak i “seljačkom bunom” ako to bude<br />
potrebno. Friščić čak dovodi u pitanje i<br />
izvor sredstava Atlantic Grupe, jedne od<br />
najbrže rastućih i najuglednijih tvrtki na<br />
Zagrebačkoj burzi.<br />
U međuvremenu se urotnici operacije<br />
Spice (tajnog plana Uprave Podravke<br />
za kupnju dionica tvrtke korištenjem<br />
sredstava društva putem offshore računa,<br />
navodno kako bi se spriječilo da tvrtku<br />
preuzmu strani interesi) odmaraju u zatvoru.<br />
Podravka je objavila gubitak od<br />
281 milijuna kuna u 2009. godini, a ova<br />
operacija glavni je razlog za to stanje.<br />
Glasine o preuzimanju s druge strane<br />
pak neprestano popravljaju cijenu dionice<br />
tvrtke. Prošloga petka Podravkina<br />
dionica vrijedila je 320 kuna, preko 80<br />
posto više od najniže cijene od 176 kuna<br />
zabilježene prošlog ožujka. Podravkina<br />
tržišna kapitalizacija tako iznosi 1,95 milijardi<br />
kuna, što nije znatno više od Atlantic<br />
Grupe čija kapitalizacija trenutačno<br />
vrijedi 1,78 milijardi kuna.<br />
Podravka, nekad slavna hrvatska<br />
tvrtka, odličan je primjer zašto se državna<br />
vlast ne bi trebala operativno uključivati<br />
u gospodarstvo, bez izuzetka. Godine<br />
manipulacija i lošeg upravljanja različitih<br />
političkih stranaka i lokalnih interesnih<br />
grupa u ime “nacionalnog interesa“ rezultirale<br />
su time da je Podravka u zadnjih<br />
deset godina imala prosječnu godišnju<br />
stopu rasta (CAGR) od samo 3,4 posto.<br />
Atlantic Grupa je u istom razdoblju<br />
imala stopu od 23,6 posto. Jednostavno<br />
rečeno, Podravkini prihodi povećali su se<br />
od 1999. godine za oko 40 posto, dok su<br />
prihodi Atlantic Grupe porasli za skoro<br />
osam puta u istom razdoblju. Josip Friščić<br />
stoga je u zabludi kada upozorava kako<br />
nikada neće dopustiti da netko uzme<br />
spajanjA i akvizicijE<br />
Podravka i Atlantic skupa bi bili spremni<br />
za svako tržište. Ali ne treba Vlada gurati<br />
Atlantic. Ako Tedeschi ima najbolju<br />
viziju, ponudit će i najbolju cijenu<br />
ono što su “vrijedni Podravci godinama<br />
stvarali”, budući da je politika već odavno<br />
uzela – sve.<br />
Osim priče s Podravkom i Atlanticom,<br />
u protekloj smo godini osjetili veliki porast<br />
interesa za tematiku spajanja i preuzimanja<br />
tvrtki, kako od vlasnika poduzeća,<br />
tako i od potencijalnih stranih investitora.<br />
Ima dosta razloga zašto su trenutačno<br />
vlasnici znatno više zainteresirani za<br />
prodaju. Znatno povećanje vrijednosti<br />
poduzeća od velikog financijskog kraha<br />
u 2008. godini pružilo je vlasnicima<br />
svojevrsnu drugu šansu za kapitaliziranjem<br />
godina napornog rada. Vjerojatno će<br />
proći nešto više vremena prije no što se<br />
vrijednost tvrtki vrati na razinu između<br />
2007. i 2008. godine, no ona je i sada već<br />
znatno bolja od one s kraja 2008. i početka<br />
2009. godine, kada spajanja i preuzimanja<br />
gotovo nije ni bilo.<br />
Tijekom prošle godine poduzeća su<br />
funkcionirala u znatno otežanim uvjetima<br />
kreditiranja. Vlasnici su počeli<br />
shvaćati da moraju naći drugi način financiranja<br />
kako bi se mogli uspješno<br />
natjecati sa stranim konkurentima. Problem<br />
likvidnosti, posebice u tvrtkama koje<br />
u najvećem udjelu posluju s javnim sektorom,<br />
uzrokovala je velike probleme čak<br />
i naizgled zdravim hrvatskim tvrtkama.<br />
Sve izvjesniji pristup Hrvatske Europskoj<br />
uniji u sljedećih nekoliko godina<br />
utjecat će na sve veće otvaranje gospodarstva<br />
i smanjivanje “nevidljivih zapreka”<br />
za ulazak tvrtki na tržište, kao što je<br />
to primjerice politička zaštita domaćih<br />
proizvođača i dobavljača. To znači da će<br />
hrvatske tvrtke morati biti učinkovitije,<br />
inovativnije i konkurentnije kako bi opstale.<br />
Da bi u tome uspjele, trebat će im<br />
Jurgis Oniunas je direktor i vlasnik konzultantske kuće Ascendant Capital Advisors<br />
40 F o r b e S ožujak 2010
pristup višestrukim izvorima kapitala i<br />
većim tržištima, što u konačnici znači da<br />
će morati rasti i obujmom.<br />
Konsolidacija je jedan od glavnih<br />
pokretača aktivnosti spajanja i akvizicija.<br />
Puno je dobrih lokalnih tvrtki koje<br />
uspješno proizvode robu i pružaju usluge<br />
u sklopu svojih segmenata. No, uglavnom<br />
su premale da bi mogle preživjeti<br />
potpunu liberalizaciju tržišta te su zbog<br />
svoje veličine ujedno i nezanimljive<br />
međunarodnim investitorima. Takve<br />
male tvrtke već se nalaze u ozbiljnim<br />
financijskim teškoćama zbog pada<br />
potražnje i otežanih uvjeta kreditiranja.<br />
Spajanja hrvatskih tvrtki, odnosno srodnih<br />
hrvatskih i regionalnih tvrtki, mogla<br />
bi proizvesti konkurentne tvrtke s dovoljnom<br />
kritičnom masom za privlačenje<br />
stranih investicija. Hrvatska je malo<br />
tržište, no ako se promovira kao regionalno<br />
središte, pravim pristupom i projektima<br />
može privući znatno veću razinu<br />
ulaganja no što bi se to dalo zaključiti na<br />
osnovi veličine. Sektori koji bi mogli biti<br />
zreli za takvu konsolidaciju uključuju IT<br />
sektor, građevinarstvo, farmaceutsku industriju<br />
i brojne druge industrije.<br />
Generacijske promjene također utječu<br />
na spajanja i akvizicije u Hrvatskoj. Poduzetnici<br />
koji su svoje tvrtke osnovali u<br />
ranim devedesetima sada iza sebe imaju<br />
već oko dvadeset godina napornog rada.<br />
Ako takvi ljudi nemaju nasljednika koji<br />
želi nastaviti raditi u obiteljskoj tvrtki,<br />
pravo je vrijeme da uvedu novu upravu<br />
i možda nove vlasnike koji će nastaviti<br />
razvijati ono što je osnivač započeo. To je<br />
teška, ali i neophodna odluka da se spasi<br />
ono što je već izgrađeno.<br />
Zašto je stoga Hrvatska u ovom<br />
trenutku zanimljiva za strane ulagače?<br />
Najočitiji razlog je pristup EU. Nakon što<br />
se slovenska blokada, čini se, konačno<br />
riješila, investitori su ulazak Hrvatske<br />
u EU počeli smatrati sve skorijom<br />
mogućnosti. Većina otvorenih investicijskih<br />
fondova s mandatom investiranja u<br />
srednjoj i istočnoj Europi danas uključuje<br />
Hrvatsku na listu poželjnih tržišta.<br />
Pretpostavka je kako će se u Hrvatskoj<br />
približavanjem EU smanjivati politički i<br />
Strani ulagači sve<br />
su zainteresiraniji<br />
za povratak u<br />
Hrvatsku, ali teško<br />
nalaze mete u koje<br />
im se isplati ulagati<br />
tržišni rizici, što će u budućnosti rezultirati<br />
većom vrijednošću tvrtki. Sada je<br />
pravo vrijeme da te tvrtke uđu na tržište.<br />
Napravimo za primjer usporedbu<br />
vrijednosti HT – Hrvatskog Telekoma<br />
i Telekoma Austrije. Telekom Austrije<br />
ima očekivani povrat na vlasnički kapital<br />
(prema izračunu analitičara Erste Grupe)<br />
od 8,7 posto, dok je ta ista vrijednost<br />
za HT 13,1 posto. Taj očekivani povrat<br />
temelji se prije svega na političkom<br />
i tržišnom riziku. Možda vam to ništa<br />
ne znači, no samo ta razlika učinila bi<br />
izračunatu vrijednost dionica Telekoma<br />
Austrije znatno većom od dionica HT-a.<br />
Stoga možemo očekivati kako će cijene<br />
dionica hrvatskih poduzeća nastavkom<br />
približavanja EU rasti relativno s drugim<br />
tržištima.<br />
Velike međunarodne tvrtke također<br />
znaju kako će ulaskom u EU Hrvatska<br />
ostvariti pristup financiranju za velike infrastrukturne<br />
projekte. Može se očekivati<br />
kako će se EU fondovi, koji ulažu milijarde<br />
u projekte razvoja prometne infrastrukture,<br />
okrenuti i prema istrošenim<br />
Hrvatskim željeznicama. To je samo jedan<br />
od velikih projekata koje možemo<br />
očekivati. Hoće li hrvatska poduzeća biti<br />
spremna da se za projekte natječu u vlastitom<br />
dvorištu ili će stajati po strani i gledati<br />
kako veliki dio kolača uzimaju francuski,<br />
talijanski ili austrijski konkurenti?<br />
Samo će nas pametni strateški savezi<br />
pripremiti da budemo konkurentni u<br />
budućnosti.<br />
Naravno, na obzoru vreba niz opasnosti.<br />
Grčka kriza nije izolirana situacija.<br />
Kao što se kriza hipotekarnih kredita u<br />
SAD-u proširila cijelim svijetom, tako je i<br />
grčki financijski sustav isprepleten sa sud-<br />
binom mnogih, posebno europskih banaka.<br />
Banke su koristile grčke obveznice kao<br />
kolateral u Europskoj središnjoj banci<br />
radi dobivanja kredita za likvidnost. Zbog<br />
stvarne situacije u grčkom gospodarstvu,<br />
agencija za procjenu kreditnog rejtinga<br />
Fitch u prosincu je spustila ocjenu grčkih<br />
obveznica, što je, naravno, smanjilo njihovu<br />
vrijednost. To, zajedno s mogućom<br />
nesposobnošću Grčke da plati svoje<br />
kreditne obveze, moglo bi izazvati velike<br />
gubitke u mnogim europskim bankama<br />
koje se još uvijek nisu sasvim oporavile od<br />
protekle “panike”. To bi u konačnici moglo<br />
dovesti do još jednog kruga financijskih<br />
kriza, naročito u mediteranskim zemljama<br />
– Portugalu, Irskoj, Italiji i Španjolskoj<br />
– koje su, zajedno s Grčkom, poznate i<br />
kao PIIGS (svinje). Dakle, unatoč tome<br />
što mnogi analitičari očekuju oporavak,<br />
činjenica je kako još uvijek nismo posve<br />
izašli iz protekle krize. U tom bi svjetlu još<br />
jedna velika financijska kriza mogla donijeti<br />
znatno teže posljedice i za hrvatsko<br />
gospodarstvo.<br />
Što na kraju s Atlantic Grupom i<br />
Podravkom? Bi li Atlanticova investicija i<br />
preuzimanje upravljanja Podravkom koristila<br />
radnicima i dioničarima Podravke<br />
te hrvatskom gospodarstvu? Osobno<br />
smatram da bi. Između poduzeća postoji<br />
sinergija, a uprava Atlantica dokazala je<br />
kako ima viziju da potakne rast. Spajanje<br />
bi stvorilo snažnu regionalnu hrvatsku<br />
tvrtku spremnu za sudjelovanje na bilo<br />
kojem tržištu.<br />
Bi li Vlada Atlanticu trebala jednostavno<br />
dati zeleno svjetlo? Osobno smatram<br />
da ne. Nova Podravkina uprava trebala bi<br />
imati poštenu, ali vremenski ograničenu<br />
priliku (recimo, najviše godinu dana)<br />
da pročisti bilancu poduzeća i pripremi<br />
društvo za potpunu privatizaciju. To bi<br />
moglo uključiti i reorganizaciju društva.<br />
Tek tada bi trebalo organizirati poštenu<br />
i transparentnu aukciju javnih dionica.<br />
Ako Atlantic ima najbolju stratešku viziju,<br />
onda će oni ponuditi i najbolju cijenu.<br />
Samo će na taj način “vrijedni Podravci”<br />
i ostali hrvatski građani dobiti pravu vrijednost<br />
za ono što, u konačnici, pripada<br />
njima.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 41
Bomba<br />
globalnog<br />
du ga<br />
Svijet će se teško iskupiti iz dugova nastalih<br />
u Velikoj recesiji. Bit će to dugotrajan i vrlo<br />
bolan proces / Daniel Fisher<br />
42 F O R B E S OŽUJAK 2010
Kyle Bass se ozbiljno kladi protiv Japana.<br />
Menadžer hedge fonda iz Dallasa toliko je siguran<br />
kako će rastrošnost japanske vlade dovesti zemlju<br />
na rub bankrota da je gradnju vlastite kuće financirao<br />
petogodišnjim zajmom denominiranim u jenima.<br />
Vjeruje da će ga to koštati puno manje nego otplata<br />
dolarskog kredita. I za svoj hedge fond, Hayman<br />
Advisors, kupio je japanskih državnih obveznica za<br />
šest milijuna dolara. Vrijednost će im narasti ako im<br />
do dospijeća, za deset godina, kamatna stopa skoči s<br />
niskih 1,3 posto nešto bliže kamatama na američke<br />
državne obveznice (sada 3,4%).<br />
Bass, bivši trader kod Bear Stearnsa, zaradio je i<br />
na subprime krizi: ulog od 110 milijuna dolara pretvorio<br />
je u 700 milijuna igrajući na pad drugorazrednih<br />
vrijednosnih papira. “Japan je najasimetričnija<br />
prilika koju sam dosad vidio”, kaže. “Bolja čak i od<br />
subprimea.”<br />
Bass možda griješi u slučaju Japana. Druga<br />
najjača svjetska ekonomija već je zavila u crno<br />
mnoge koji su posumnjali u nju. No šire gledajući,<br />
Bass bi mogao biti u pravu. Ako je 2008. bila godina<br />
propasti subprime tržišta, 2010. lako bi mogla biti<br />
godina bankrota cijelih država. Boreći se protiv Velike<br />
recesije, svijet je u protekle dvije godine stvorio<br />
toliko državnog duga da će njegova otplata biti<br />
pravi pakao. Sve zemlje će morati povećati poreze,<br />
a to će usporiti gospodarski oporavak i rast zaposlenosti.<br />
Traderi poput Bassa mogli bi puno zaraditi<br />
na državnim obveznicama, kao što su zaradili kratkotrajnim<br />
trgovanjem subprime vrijednosnicama u<br />
doba sloma na tržištu nekretnina.<br />
Prema procjenama, vlade širom svijeta ove će<br />
godine izdati obveznica državnog duga u vrijednosti<br />
od 4,5 bilijuna dolara. To je gotovo trostruko više<br />
od ukupno emitiranog duga u razvijenim ekonomijama<br />
tijekom prošlih pet godina. SAD je dopustio<br />
da se ukupni savezni dug (uključujući obveznice pri<br />
državnim agencijama i fondu socijalnog osiguranja)<br />
od 2006. godine poveća za 50 posto, pa sada iznosi<br />
12,3 bilijuna dolara. Teret otplate još se ne osjeća<br />
jer su kamate niske – jedva iznad 0% na trezorske<br />
zapise. No jednog će dana narasti, što će itekako<br />
zaboljeti porezne obveznike.<br />
Bez obzira na to vjerujte li ili ne u moralnu<br />
opravdanost velike javne potrošnje, mora vas zabrinuti<br />
tmurna budućnost državne blagajne. Povećanje<br />
duga teško je opterećenje za bruto domaći proizvod,<br />
kaže Carmen Reinhart, ekonomistica sa Sveučilišta<br />
u Marylandu koja je zajedno s harvardskim profesorom<br />
Henettom Rogoffom napisala knjigu This Time<br />
It’s Different: Eight Centuries of Financial Folly<br />
(Ovaj put je drukčije: Osam stoljeća financijske<br />
gluposti, Princeton, 2009.). Reinhart je ustanovila<br />
da točka preokreta nastupa kad zaduženost države<br />
dosegne 90 posto vrijednosti BDP-a. Nakon toga<br />
razvijene ekonomije rastu po stopi u prosjeku dva<br />
posto nižoj nego ekonomije koje još nisu prešle tu<br />
granicu. (Kod tržišta u razvoju, opasnost počinje na<br />
nižoj točki).<br />
“To nije linearan proces”, kaže Reinhart. “Kad<br />
dug prijeđe gornji prag, sve ide u zrak.” Zaduženost<br />
američke vlade iznosi 84 posto BDP-a.<br />
U SAD-u smo već viđali taj scenarij. Posebno<br />
je neugodan jer uključuje i udar inflacije. U godinama<br />
neposredno nakon II. svjetskog rata inflacija<br />
je skočila iznad šest posto, gospodarski rast je stao,<br />
a dug države premašio 90 posto BDP-a, napominju<br />
Reinhart i Roggoff. Nastojanja da se taj postotak<br />
smanji trajala su pola stoljeća, a sada se on opet<br />
počeo penjati.<br />
Amerika je zemlja rasipnika ovisnih o lako<br />
dostupnim kreditima. Naš komfor ovisi o dobroti<br />
štediša u prekomorskim zemljama. Cijela maloprodaja<br />
oslanja se na kreditne kartice, a 95 posto<br />
naših nekretnina na kredite i porezne olakšice na<br />
hipotekarne kamate. Stopa osobne štednje narasla je<br />
s negativnih 0,4 posto na sadašnjih plus 5,4 posto, no<br />
to je i dalje mizerna brojka za naciju čija vlada potroši<br />
sve to i još više u sklopu proračunskog deficita. Naši<br />
su političari vrlo suosjećajni kad treba pomoći ljudima<br />
da zadrže svoje precijenjene kuće ili osigurati<br />
zdravstvenu skrb svima koji je nemaju. Mnogo su<br />
manje vješti u poticanju gospodarskog rasta.<br />
Ne iziđemo li iz ove recesije s BDP-om koji<br />
raste po “normalnoj” godišnjoj stopi od tri do pet<br />
posto, rješavanje duga postat će vrlo teško, možda<br />
i nemoguće bez drastičnog rezanja potrošnje i<br />
povećanja mnogih oblika poreza. Ured za proračun<br />
Kongresa SAD-a predviđa da će se fiskalni deficit<br />
smanjiti sa 10 posto BDP-a u 2011. godini na 4,4<br />
ožujak 2010 F o r b e S 43
BOMBA GLOBALNOG DUGA<br />
posto u razdoblju između 2013. i 2015.<br />
To, međutim, pretpostavlja gospodarski<br />
rast po stopi od najmanje četiri, a ne dva<br />
posto koliko predviđaju Reinhart i Rogoff.<br />
Začarani krug je očit: dug koči<br />
gospodarski rast, a nizak rast potom<br />
onemogućuje otplatu duga. U fiskalnoj<br />
godini zaključenoj s 30. rujna 2009. u<br />
SAD-u su prihodi od poreza na dobit pali<br />
za 55 posto – na 138 milijardi dolara.<br />
Moglo bi potrajati dok se ne vrate na<br />
prijašnju razinu. Dok se korporacijski<br />
profiti oporavljaju, tvornička će iskoristivost<br />
rasti, a inflacija će je slijediti. U<br />
toj točki nula posto prinosa na trezorske<br />
zapise postaje prošlost i servisiranje nacionalnog<br />
duga postaje mnogo skuplje.<br />
Zbog viših kamata na trezorske zapise na<br />
tržištu dugova, povećat će se cijena novca<br />
vlasnicima kuća i biznisa, te već i sada<br />
preopterećenoj državi i lokalnoj upravi.<br />
“Ekonomija je na dohrani već šest<br />
mjeseci. Ako Kongres i Obamina administracija<br />
ne smanje deficite, krediti<br />
će u SAD-u postati skuplji nego ikad”,<br />
kaže Benn Steil, član Savjeta za vanjsku<br />
politiku i autor studije o odnosu novca i<br />
države (Money, Market and Sovereignty,<br />
Yale, 2009.).<br />
Većina saveznih država već ima<br />
teškoća s otkupom svojih obveznica, a<br />
ne mogu, naravno, početi tiskati novac za<br />
otplatu duga. Traže pomoć od Washingtona<br />
i moglo bi im poći za rukom da dio<br />
svoje pasive prebace u saveznu bilancu.<br />
Uz rastuća izvanproračunska davanja, a<br />
posebno uz neuplaćene mirovinske obveze,<br />
države će se godinama natjecati<br />
sa saveznom vladom za svaki novčić<br />
poreznih obveznika. “Američke savezne<br />
države ponašaju se poput tržišta u razvoju<br />
”, kaže Reinhart. “Puno troše u doba<br />
prosperiteta i onda moraju stezati remen<br />
u lošim godinama.” Rezanje troškova u<br />
teoriji zvuči dobro, no pogledajte Kaliforniju:<br />
studenti (i fakulteti) naoružavaju<br />
se za rat protiv povećanja školarina i<br />
kresanja troškova na nekad prestižnim<br />
sveučilištima; državni službenici vode<br />
žestoku pravnu bitku protiv plaćenog<br />
odsustva s posla i drugih povlastica<br />
uključenih u plaće.<br />
Analitičari su zabrinuti: SAD je uspijevao<br />
prodati državne obveznice jer se<br />
tržište američkog javnog duga s dnevnim<br />
prometom od 500 milijardi dolara smatra<br />
sigurnim i snažnijim od svih drugih<br />
tržišta dugova. No Brian Coulton, šef<br />
globalnih ekonomskih analiza u londonskoj<br />
bonitetnoj agenciji Fitch Ratings,<br />
upozorava kako bi se nekad najsolidnije<br />
Cik-cak ciklus<br />
Ogluhe tj. defaulti država – kad zemlje prestanu plaćati svoje dugove – dolaze u valovima, često nakon globalnih financijskih kriza, ratova ili<br />
velikih potresa na tržištu roba. Neke države, poput Španjolske i Austrije, izvuku pouku i poprave se; druge su recidivisti, recimo Argentina.<br />
60<br />
% zemalja<br />
u defaultu<br />
50<br />
40<br />
1826.-28. Argentina, Grčka, Čile, Meksiko, Brazil,<br />
Kolumbija, Gvatemala, Venezuela, Ekvador<br />
1833. Meksiko<br />
1837. Španjolska, Portugal<br />
1870.-1890.<br />
Argentina, Čile,<br />
Meksiko, Kolumbija,<br />
Peru, Turska, Bolivija,<br />
Urugvaj, Venezuela<br />
1932.-1945. Austrija, Njemačka,<br />
Italija, Grčka, Mađarska, Kolumbija,<br />
Brazil, Japan, Kina, Turska<br />
1998. Rusija,<br />
Ukrajina<br />
1989. Argentina 2000. Ekvador<br />
30<br />
20<br />
2001.<br />
Argentina<br />
2004. Sjeverna<br />
Koreja<br />
10<br />
1824. Španjolska<br />
1868. Austrija<br />
0<br />
1800. 1820. 1840. 1860. 1880. 1900. 1920. 1940. 1960. 1980. 2007.<br />
Izvori: Standard & Poor’s; Kenneth Rogoff, Harvard; Carmen Reinhart, Sveučilište Maryland<br />
44 F O R B E S OŽUJAK 2010
Neistražene vode<br />
Prema procjenama, države širom svijeta ove<br />
će se godine prodajom obveznica zadužiti za<br />
oko 4,5 bilijuna dolara. To je trostruko više od<br />
petogodišnjeg prosjeka industrijski razvijenih<br />
zemalja.<br />
Projicirana emisija državnog duga u 2010.<br />
Ukupni javni dug<br />
Imovina privatnih banaka u krizi nerijetko postaje javni problem. Prema tom mjerilu<br />
europske zemlje stoje mnogo lošije nego SAD<br />
1200%<br />
1000<br />
■ aktiva banaka prema BDP-u1<br />
■ javni dug prema BDP-u<br />
Ostale<br />
zemlje<br />
19%<br />
Indija<br />
3%<br />
Kina 3%<br />
Francuska 4%<br />
4%<br />
Španjolska<br />
5%<br />
Njemačka<br />
6%<br />
11%<br />
UK<br />
Japan<br />
SAD<br />
45%<br />
800<br />
600<br />
400<br />
200<br />
0<br />
Island2<br />
Irska<br />
Švicarska<br />
UK<br />
Belgija<br />
Francuska<br />
Nizozemska<br />
Austrija<br />
EU<br />
Danska<br />
Njemačka<br />
Švedska<br />
Japan<br />
Portugal<br />
Španjolska<br />
Italija<br />
Grčka<br />
Kanada<br />
Finska<br />
Australija<br />
Mađarska<br />
Latvija<br />
SAD<br />
Slovačka<br />
Izvori: MMF-ov pregled svjetskog gospodarstva i drugi javni izvori<br />
(tisak, vladini materijali...); procjene: Hayman Advisors<br />
1imovina pet najvećih banaka; 2podaci za Island odnose se na stanje prije krize; izvor: Hayman Advisors<br />
ekonomije poput američke i britanske<br />
mogle pridružiti uzdrmanijim državama<br />
poput Japana ili Irske i izgubiti AAA<br />
rejting ne obuzdaju li svoje loše navike.<br />
“AAA rejting omogućuje kratkoročno<br />
zaduživanje, no visoka i k tomu rastuća<br />
zaduženost u odnosu na BDP definitivno<br />
je nespojiva s AAA rejtingom”, kaže<br />
Coulton.<br />
Prema <strong>Forbes</strong>ovom istraživanju<br />
zaduženosti zemalja s obzirom na javnu<br />
potrošnju i državne prihode, ekonomsku<br />
slobodu i cijenu osiguranja duga tj.<br />
credit default swap (CDS), SAD je na 35.<br />
mjestu od 85 zemalja, iza Njemačke, Nizozemske<br />
i Kine. Tržište CDS-a implicira<br />
da su izgledi za default državnog duga<br />
3,1 posto unutar sljedećih pet godina.<br />
Druge će se zemlje prije naći pred zidom<br />
dugova. Velika Britanija je primjerice<br />
38. na toj listi, dva boda ispred Slovenije.<br />
Jedan od razloga su mnogo veći dugovi<br />
privatnih banaka, koji bi mogla završiti<br />
u vladinoj bilanci kao što su u SAD-u<br />
završili dugovi banaka Fannie Mae i<br />
Freddie Mac. Zbroj državnog duga i<br />
aktive pet najvećih britanskih banaka<br />
premašuje 500 posto BDP-a, u usporedbi<br />
sa 200 posto u SAD-u.<br />
Irska je još bliže ponora. Državni dug<br />
iznosi 41 posto BDP-a, ali ukupna aktiva<br />
banaka iznosi 800 posto BDP-a. Budu li<br />
ta sredstva ugrožena, država će gotovo<br />
sigurno priteći u pomoć bankovnom sustavu,<br />
kao što je 2008. na to bio primoran<br />
Island. Ubrzo potom kolabirali su kruna<br />
i burza, a predsjednik Islanda nedavno<br />
je blokirao donošenje zakona o isplati<br />
više od pet milijardi dolara britanskim i<br />
danskim ulagačima. Taj je potez ugrozio<br />
očekivani spasonosni paket MMF-a, kao<br />
i izglede za primanje Islanda u EU.<br />
Čini se kako većina investitora vjeruje<br />
da države ne mogu propasti, a istina<br />
je upravo obratno. “U 80-ima i 90-ima<br />
došlo je do golemog vala ogluhe država<br />
na otplatu dugova”, kaže Reinhart.<br />
Ulagači možda nisu obratili preveliku<br />
pozornost na to, jer radilo se uglavnom<br />
o zemljama u razvoju poput Gvatemale<br />
i Rumunjske, ali su default proglasili i<br />
neki ljubimci svjetskih ulagača, recimo<br />
Brazil koji je 1983. objavio da nije sposoban<br />
vraćati dug, zatim prošao kroz<br />
težak napad hiperinflacije i zbog istog<br />
razloga 2000. godine ponovno bankrotirao.<br />
Kako su pokazali Reinhart i Roggoff,<br />
u tri godine kreditne krize zemlje u<br />
prosjeku povećaju zaduženost za 86 posto.<br />
Istodobno, proračunski prihodi padnu<br />
za prosječno dva posto u drugoj godini<br />
od početka nevolja s otplatom duga. Ta<br />
kombinacija može biti kobna za vlasnike<br />
obveznica zemalja poput Argentine ili<br />
Grčke, koje veliki dio duga prodaju u<br />
OŽUJAK 2010 F O R B E S 45
omba globalnog duga<br />
inozemstvu (to čini i SAD sa 45 posto<br />
svojega javnog duga).<br />
Kako država financijski slabi, strani<br />
se ulagači sve više rješavaju njezinih<br />
obveznica pa raste pritisak na kamatne<br />
stope. To obično pokreće spiralu<br />
zbivanja uključujući slabljenje valute.<br />
Stoga, ako su obveznice denominirane<br />
u stranoj valuti, država više ne može<br />
otplaćivati svoj dug. Grčka zbog ovog<br />
ne mora brinuti jer su njezine obveznice<br />
denominirane u eurima. No to bi joj moglo<br />
i otežati izlazak iz teškoća, budući da<br />
ne može tiskati dodatni novac. “To vam<br />
je kao da boksate za novčanu nagradu, a<br />
uđete u ring s jednom rukom vezanom<br />
na leđima”, kaže Bass.<br />
Argentina ima drukčiji pristup. Godine<br />
2002. oglušila se na otplatu vanjskog<br />
duga i još uvijek se bori s posljedicama.<br />
Predsjednica Fernandez nedavno se za<br />
otplatu duga pokušala domoći dolarskih<br />
depozita središnje banke (a potom i smijeniti<br />
guvernera, također bezuspješno).<br />
Čak i ako izravno ne odbiju vjerovnike,<br />
države će ponekad isti efekt postići inflacijom.<br />
Od onih koje su pratili Reinhart<br />
i Rogoff, tako je postupila otprilike svaka<br />
treća zemlja u kojoj je godišnja stopa deprecijacije<br />
domaće valute premašila 15<br />
posto nakon recesije 1980.-81. Naravno,<br />
to vrijedi samo za dug denominiran<br />
u domaćoj valuti, i samo u slučaju da<br />
se ulagače uhvati na prepad. Naslute li<br />
dolazak inflacije i devalvacije, naplatit<br />
će to u obliku viših kamata.<br />
Na defaultu država nije tako jednostavno<br />
zaraditi kao na drugorazrednim<br />
hipotekama. Cijena CDS košarice, recimo<br />
Dubaija, Grčke i Ukrajine, udvostručila<br />
se, pa i utrostručila u posljednjih 12<br />
Dužno lice Amerike<br />
Rasipne Sjedinjene Države ipak još nisu postale banana republika, ali<br />
se prema <strong>Forbes</strong>ovom rangiranju država prema zaduženosti nalaze na<br />
35. mjestu, jedno mjesto ispod Estonije. A kako po pitanju duga stoji<br />
50 američkih saveznih država? Evo najboljih i najlošijih.<br />
U obzir smo uzeli desetak faktora uključujući neuplaćene mirovinske<br />
obveze, porezni prihod, dug izražen kao postotak BDP-a, iznos duga po<br />
stanovniku, očekivani rast zaposlenosti i gospodarstva, neto migraciju,<br />
besplatne povlastice u usporedbi s onima koje uživaju zaposlenici<br />
saveznih službi te opterećenost privatnih poslodavaca izdacima za<br />
mirovine i javno zdravstveno osiguranje. Najbolje stoji država Utah jer<br />
joj i Moody i S&P dodjeljuju AAA rejting, a i zato što zaduženost per<br />
capita iznosi samo 447 dolara. U "borbi" za posljednje mjesto Illinois<br />
je pretekao nekoliko država na sjeveroistoku opterećenih dugom i porezima.<br />
U posljednjih pet godina iz Illinoisa se iselilo više ljudi nego što<br />
se u njemu trajno nastanilo, a iznos neuplaćenih sredstava za mirovine<br />
peti je najviši u SAD-u. – Kurt Badenhausen<br />
WYOMING Prihod od poreza<br />
povećao se u proteklih 12 mjeseci<br />
za 12 posto; jedina država u kojoj je<br />
došlo do povećanja poreznog prihoda<br />
NEBRASKA Drži svoje javne<br />
financije u redu, s dugom po<br />
stanovniku od samo 17 dolara<br />
MICHIGAN Očekuje se da će<br />
u 2010. godišnja stopa nezaposlenosti<br />
biti <strong>16</strong>,7 posto<br />
NEW YORK<br />
Iz države se<br />
u posljednjih<br />
pet godina<br />
iselilo 422.000<br />
stanovnika<br />
KALIFORNIJA<br />
Od obveznica svih<br />
saveznih država<br />
SAD-a, Moody<br />
daje najniži rejting,<br />
Baa 1, obveznicama<br />
na ukupni<br />
dug Kalifornije<br />
NAJBOLJI<br />
1 Utah<br />
2 New Hampshire<br />
3 Nebraska<br />
4 Teksas<br />
5 Virginia<br />
NAJLOŠIJI<br />
46. New Jersey<br />
47. Kalifornija<br />
48. Connecticut<br />
49. New York<br />
50. Illinois<br />
NEW MEXICO Prihod od<br />
poreza pao je za 18 posto u<br />
proteklih 12 mjeseci<br />
CONNECTICUT<br />
Dug od 4490 dolara<br />
po stanovniku najviši<br />
je u SAD-u<br />
OHIO Po jednom izračunu,<br />
neuplaćene mirovinske obveze<br />
iznose 19.110 dolara po osobi.<br />
Lošije je samo u Rhode Islandu<br />
46 F o r b e S ožujak 2010
mjeseci otkako raste zaduženost tih zemalja.<br />
Cijena osiguranja protiv grčkog defaulta<br />
u sljedećih pet godina trenutačno<br />
iznosi 3,4 posto godišnje.<br />
A Švicarska, nekoć neosvojiva utvrda<br />
novca? CDS na švicarski dug stoji 46 baznih<br />
bodova (0,46% godišnje) u usporedbi<br />
s 33 za američki dug. Sama švicarska<br />
vlada nije visoko zadužena, no možda će<br />
morati spašavati privatne banke kao što<br />
su to učinili Island i SAD. Dug privatnih<br />
banaka sedam je puta veći od švicarskog<br />
BDP-a. Pritom SAD nije nezainteresirani<br />
promatrač: švicarska središnja banka<br />
lani je u sklopu tiho provedenog swap<br />
programa posudila 40 milijardi dolara iz<br />
Federalnih rezervi kako bi uklonila lošu<br />
dolarsku aktivu iz privatnih banaka. Fed<br />
to smatra transakcijom niskog rizika jer<br />
se Švicarska obvezala pozajmicu vratiti<br />
u dolarima, no primjer dobro pokazuje<br />
kako se gubici na privatnim zajmovima –<br />
u ovom slučaju na američkim hipotekama<br />
– mogu ciklički vratiti u formi problema<br />
švicarske vlade. Kako tumači operativac<br />
hedge fonda Kyle Bass, 10-postotni udar<br />
na imovinu švicarskih banaka iznosio<br />
bi 80 posto švicarskog BDP-a u 2008.<br />
godini (488 mlrd. USD) i 400 posto vladinih<br />
godišnjih prihoda: “Možete uložiti<br />
samo djelić kapitala na tu mogućnost pa<br />
nećete puno izgubiti ako pogriješite. Ako<br />
se pokaže da ste bili u pravu, vaš će se<br />
ulog uvećati za nekoliko stotina puta.”<br />
Zemlja zalazećeg sunca<br />
Sa sve starijim stanovništvom i sve većim dugom, Japan bi<br />
uskoro mogao imati problema s financiranjem države<br />
Zbog naraslih fiskalnih problema, japanski ministar financija Hirohisa<br />
Fujii dao je početkom siječnja ostavku. Kao razlog je naveo iscrpljenost.<br />
Nitko nije u stanju smisliti lagodan put iz financijskih nevolja koje prijete<br />
Japanu.<br />
Otočka nacija tradicionalno se financira sama, koristeći ušteđevinu<br />
svojih građana nagomilanu tijekom više desetljeća prosperiteta potaknutog izvozom. Sada,<br />
međutim, populacija stari i smanjuje se, stopa štednje opada, a Hatoyamina lijeva vlada<br />
troši kao nijedna prije nje. Priloženi grafikon prikazuje što će vjerojatno uslijediti: dug po<br />
glavi stanovnika će rasti, a sve veći fiskalni deficit prevaljivat će se na sve malobrojnije<br />
stanovništvo.<br />
Najgore će uslijediti ubrzo nakon što tekući račun države – neto izvoz plus prihod od prekomorskih<br />
investicija – uđe u minus. To bi moglo potaknuti rast cijena i kamata, pretvarajući<br />
teoretski problem u neugodnu stvarnost. – D.F.<br />
200<br />
100<br />
60<br />
50<br />
40<br />
30<br />
u tisućama USD<br />
Dug po zaposlenom<br />
Produktivnim građanima smatraju<br />
se oni između 15 i 64 godine.<br />
Iznosi su izračunati prema tečaju<br />
od 91,25 jena za dolar.<br />
p – procjena; izvor: Hayman Advisors<br />
’96. ’00. ’05. ’09. p ’13. p<br />
20%<br />
18<br />
<strong>16</strong><br />
14<br />
12<br />
10<br />
8<br />
6<br />
4<br />
2<br />
0<br />
Stopa štednje<br />
Ušteđevine kao postotak<br />
raspoloživog prihoda<br />
i razlike u rezervama<br />
mirovinskih fondova<br />
Izvor: Hayman Advisors<br />
’81. ’85. ’90. ’95. ’00. ’05. ’09.<br />
Kratkoročno trgovanje državnim<br />
vrijednosnicama tom je 40-godišnjaku<br />
u krvi. Cijelu je karijeru proveo trgujući<br />
precijenjenim dionicama i obveznicama.<br />
Sin bivšeg upravitelja hotela Fountainbleau<br />
u Miamiju, Bass je odrastao u<br />
Dallasu. Dobio je sportsku (ronilačku)<br />
stipendiju i studirao financije na Texas<br />
Christian University u Forth Worthu.<br />
Najveći dio 90-ih radio je u dalaškoj<br />
tvrtki Bear Stearns, privukavši skupinu<br />
imućnih klijenata koje je savjetovao u<br />
poslovima kratkoročnog trgovanja dionicama.<br />
Među njima je bila i vancouverska<br />
korporacija Delgratia Mining,<br />
koja je potonula kad se njezino naveliko<br />
reklamirano otkriće zlata u Nevadi poka-<br />
5,0%<br />
4,5<br />
4,0<br />
3,5<br />
3,0<br />
2,5<br />
2,0<br />
1,5<br />
1,0<br />
0,5<br />
0<br />
p - procjena<br />
izvor: MMF<br />
Bilanca<br />
tekućeg<br />
računa kao<br />
% BDP-a<br />
’01. ’03. ’05. ’07. ’09.p ’11.p ’14.p<br />
Credit crunch<br />
Da bismo sastavili ljestvicu 85<br />
najrazvijenijih zemalja prema<br />
zaduženosti, u obzir smo uz ostalo<br />
uzeli izglede za default na temelju<br />
credit default spreada, ravnotežu<br />
trgovinske razmjene, kreditni rejting<br />
koji im dodjeljuju bonitetne agencije<br />
i javni dug izražen kao postotak<br />
BDP-a.<br />
NAJBOLJI<br />
1. Katar<br />
2. Hong Kong<br />
3. Kina<br />
4. Luksemburg<br />
5. Singapur<br />
NAJGORI<br />
81. Srbija<br />
82. Argentina<br />
83. Venezuela<br />
84. Pakistan<br />
85. Ukrajina<br />
ožujak 2010 F o r b e S 47
omba globalnog duga<br />
zalo obmanom.<br />
Negdje u to vrijeme Bass je iskusio<br />
kako je opasno stavljati previsoke uloge<br />
samo na temelju vlastitih istraživanja. Upustio<br />
se u kratkoročno trgovanje (shorting)<br />
dionicom RadiSysa, proizvođača<br />
telekomunikacijske opreme iz Hillsboroa<br />
u Oregonu, nakon telefonskog razgovora<br />
s bivšim financijskim direktorom koji je<br />
dao naslutiti kako u poslovanju kompanije<br />
postoje financijske nepravilnosti. One<br />
nikada nisu otkrivene, a Bass je pretrpio<br />
veliki gubitak: prodane vrijednosnice<br />
ne samo da nije mogao kupiti natrag po<br />
nižoj cijeni, nego ih je morao platiti mnogo<br />
skuplje nakon što je utjecajni promotor<br />
Carlton Lutz nazvao RadiSys “Intelovim<br />
sinom”. (Nedavno je ta kompanija<br />
ipak pretrpjela veliki pad zarade.) “Nije<br />
važno što ste sjajno istražili teren i sastavili<br />
računicu. Svejedno možete izgubiti<br />
cijelo bogatstvo”, kaže Bass.<br />
Prošloga proljeća Bass je izgubio<br />
110 milijuna dolara na CDS-ovima Portugala,<br />
Irske, Italije i Grčke. Možda je bio u<br />
pravu, ali prerano. No još se drži. Očekuje<br />
da će najveći dobitak ostvariti na Japanu.<br />
Dug japanske vlade narastao na 190<br />
posto BDP-a (sa 50 posto sredinom 90-<br />
ih) i procjenjuje se da je u 2009. iznosio<br />
10 bilijuna dolara. Ipak, kako su kamatne<br />
stope niske, japansku je vladu servisiranje<br />
duga u 2008. stajalo samo<br />
2,6 posto BDP-a, manje nego<br />
vladu SAD-a (2,9 posto). No<br />
niske kamatne stope samo<br />
maskiraju rastući japanski<br />
problem. Vlada u Tokiju<br />
lani je ubrala 500 milijardi<br />
dolara od poreza i još 100<br />
milijardi od drugih prihoda,<br />
poput novca posuđenog kroz<br />
vladine investicijske programe.<br />
Potrošila je, međutim,<br />
oko 980 milijardi dolara,<br />
uključujući više od 100 milijardi<br />
za kamate i oko 190<br />
milijardi dolara prebačenih<br />
regionalnim i gradskim upravama.<br />
Japan danas može posuditi<br />
novca koliko god želi od svojih<br />
građana. Savjesno, premda mehanički,<br />
oni su tijekom proteklih desetljeća nakupili<br />
7,7 bilijuna dolara ušteđevine, držeći<br />
se uglavnom niskih prinosa na štednju u<br />
bankama. To je dvije trećine ukupnog<br />
bogatstva svih kućanstava u Njemačkoj,<br />
Francuskoj i Velikoj Britaniji zajedno,<br />
kaže John Richards, šef strateških ulaganja<br />
za Sjevernu Ameriku u Royal Bank<br />
of Scotland, koji je rane devedesete proveo<br />
u Japanu pomažući u prodaji japanskih<br />
državnih obveznica u inozemstvu<br />
(Japan još uvijek prodaje samo šest posto<br />
svojih obveznica strancima). “Čovjek se<br />
zapita kako bi Japan uopće mogao upasti<br />
u krizu državnog duga, što bi mogao biti<br />
okidač. ‘Shorting’ pod pretpostavkom<br />
krize revolviranja čini se potpuno besmislenim”,<br />
kaže Richards.<br />
Okidač bi mogla biti demografija.<br />
Stanovništvo Japana ubrzano stari – 22<br />
posto Japanaca starije je od 65 godina,<br />
a za 20 godina njihov će udio narasti na<br />
30 posto (prema 13 odnosno 20 posto<br />
u SAD-u) . Istodobno, ukupan broj<br />
stanovnika Japana zaustavio se 2004. na<br />
128 milijuna, s dugoročnom perspektivom<br />
opadanja. Ta kombinacija znači da<br />
je japanski državni mirovinski fond postao<br />
neto prodavatelj državnih obveznica,<br />
dok je stopa štednje građana pala s 18,4<br />
posto 1982. na sadašnjih 3,3 posto. Kad<br />
Faktor poluge<br />
Ukupni dug SAD-a, uključujući pasivu banaka,<br />
rastao je u skladu s ekonomskim rastom<br />
4,0<br />
3,5<br />
3,0<br />
2,5<br />
2,0<br />
1,5<br />
1,0<br />
0,5<br />
0<br />
Ukupni dug SAD-a/BDP<br />
(uključujući pasivu privatnih banaka)<br />
’45. ’50. ’55. ’60. ’65. ’70. ’75. ’80. ’85. ’90. ’95. ’00. ’05.’08.<br />
Izvor: Federalne rezerve SAD-a<br />
štednja padne na nulu, Japan će biti primoran<br />
potražiti izvore financiranja u<br />
inozemstvu i izložiti se međunarodnim<br />
kamatama.<br />
Maasaki Kanno iz tokijskog JPMorgan<br />
Chasea kaže da već postoji balon<br />
japanskih obveznica koji bi mogao puknuti<br />
tijekom sljedećih tri do pet godina,<br />
paralelno s opadanjem štednje. Ako vlada<br />
nekako i uspije zadržati kamatnu stopu<br />
na pozajmice na 1,4 posto, kaže Kanno,<br />
kamatni će trošak do 2019. narasti na<br />
oko 200 milijardi dolara ili 45 posto vladinih<br />
prihoda ne progura li vlada veliko<br />
povećanje poreza na dodanu vrijednost.<br />
No teško da će se takve kamate održati.<br />
Uz sve povoljnije uvjete reprogramiranja<br />
duga, Vlada je godinama mogla zamjenjivati<br />
obveznice plaćajući i do sedam<br />
posto kamata. Povoljni revolvinzi nestali<br />
su 2007., izlažući vladu opasnosti od<br />
iznošenja državnih obveznica na strana<br />
tržišta, gdje su kamate na deset godina<br />
dva do tri posto veće nego u Japanu. Ako<br />
kamate prijeđu tri posto – a upravo na<br />
taj scenarij igra Bass – kamatni će trošak<br />
do 2019. premašiti ukupne vladine prihode.<br />
Proces će se ubrzati ako vrijednost<br />
desetogodišnjih obveznica padne, a kamatna<br />
stopa naraste. To će primorati japanske<br />
štediše da povuku novac uložen<br />
na bankovne račune uz niske kamate,<br />
odakle ga pak banke investiraju<br />
u državne obveznice. Kad štediše<br />
shvate što se događa, povuku svoj<br />
novac i ulože ga unosnije negdje<br />
u inozemstvu, “ to će biti početak<br />
začaranog kruga”, kaže Kanno.<br />
Bass misli da će kriza započeti još<br />
ranije. Za šest milijuna dolara kupio<br />
je opcije na 12 milijuna dolara<br />
u desetogodišnjim državnim<br />
obveznicama Japana. Narastu li<br />
japanske kamate na četiri posto,<br />
zaradit će 125 milijuna dolara.<br />
“Dobra je vijest da vuk već kuca<br />
na japanska vrata, a mi u SAD-u<br />
sjedimo u prvom redu i dobro<br />
ćemo vidjeti sve što se bude<br />
događalo”, kaže Bass. “Valjda<br />
ćemo iz toga izvući i pouku.”<br />
48 F o r b e S ožujak 2010
Kompanije<br />
visokog rizika<br />
dolara.<br />
Koje će američke tvrtke prve doći na udar<br />
vjerovnika? Revizorska kuća Audit Integrity<br />
postavila je kriterije za procjenu rizika<br />
koji uključuju puno više od uobičajenih<br />
znakova opasnosti / Neil Weinberg<br />
Je li recesija prošla? Je li se korporativna Amerika izvukla iz<br />
krize? Neki pokazatelji na Wall Streetu govore da jest. Prinosi drugorazrednih<br />
obveznica su niski. Mnoge tvrtke koje su se prije godinu<br />
dana opasno približile rubu ponora refinancirale su svoj dug i uspjele<br />
odgoditi dospijeće kreditnih obveza na 2014. i kasnije godine. Tko je<br />
u ožujku prošle godine kupio obveznice najvećih dužnika, vjerojatno<br />
je ostvario golemu zaradu. Recimo, obveznice proizvođača autodijelova<br />
ArvinMeritora pale su 11. ožujka 2009. na najnižu vrijednost<br />
od samo 32 centa i od tada porasle za čak 3503 posto, na 11,53 dolara.<br />
No financijski rizik još nije potpuno uklonjen. Lani je bankrotiralo<br />
207 kompanija izlistanih na burzama. Pokaže li se da ova kriza<br />
ima dva dna, 2010. bi mogla biti gora od 2009. godine. Poluga je još<br />
uvijek velika značajka američkog biznisa. Zamolili smo stručnjake<br />
istraživačke tvrtke Audit Integrity (AI) iz Los Angelesa da ocijene<br />
financijski rizik za 2700 kompanija. Radi se o nefinancijskim tvrtkama<br />
čijim se dionicama javno trguje, tržišne vrijednosti od najmanje<br />
100 milijuna dolara i s imovinom vrijednom najmanje 150 milijuna<br />
Veći rizik, već zarada<br />
Izgledni kraj recesije pretvorio je dionice financijski<br />
slabih kompanija u vruću robu<br />
zadnja<br />
TVRTKA/INDUSTRIJA<br />
cijena<br />
ArvinMeritor / autodijelovi<br />
11,53 USD<br />
Eastman Kodak / fotografija<br />
5,07<br />
Bon-Ton Stores / maloprodaja<br />
9,63<br />
Sunrise Senior Living / zdravstvene ustanove 3,46<br />
Federal-Mogul / autodijelovi<br />
18,52<br />
US Airways Group / zračni prijevoz<br />
5,59<br />
Westwood One / televizija<br />
4,25<br />
Acco Brands / uredska oprema<br />
8,12<br />
BlueLinx Holdings / građevinarstvo<br />
3,06<br />
DineEquity / restorani<br />
23,70<br />
promjene u<br />
protekla 52<br />
tjedna<br />
3,503%<br />
152<br />
903<br />
1,136<br />
761<br />
198<br />
32<br />
1,112<br />
155<br />
352<br />
Pokazalo se da za stotinu najrizičnijih kompanija vjerojatnost<br />
bankrota unutar sljedećih 12 mjeseci iznosi osam posto.<br />
ArvinMeritor je među visokorizičnim kompanijama. Ovu će<br />
godinu vjerojatno prebroditi bez financijskih teškoća, no AI smatra<br />
da je kod ove kompanije rizik veći nego kod 99 posto javnih tvrtki.<br />
AI naime primjenjuje model procjene rizika koji, uz uobičajene kriterije<br />
pri određivanju kreditnog rejtinga poput zarade i uravnotežene<br />
bilance, uključuje i mjerila poput dosadašnje pouzdanosti tvrtkinih<br />
financijskih izvješća i kvalitete upravljanja. Pretpostavka je da ti podaci<br />
iz prošlosti mogu otkriti sklonost rizičnom vođenju računa, pa<br />
je prema tome i lakše predvidjeti koja će se tvrtka vjerojatnije upustiti<br />
u prepravljanje podataka, suočiti se s regulatornim problemima,<br />
tužbama ili velikim financijskim nevoljama.<br />
Tvrtku AI je prije osam godina osnovao njen sadašnji predsjednik<br />
James A. Kaplan. Prije toga izgradio i prodao druge dvije tvrtke:<br />
Capital Management Sciences koja se bavila analizom tržišta obveznica<br />
i financijski portal MarketWach. Na ideju za AI navela ga je 2002.<br />
godine propast Enrona. Upitao se je li u tom slučaju postojao ikakav<br />
znak da će Enron doći pod povećalo američke Komisije za burze i<br />
vrijednosnice (SEC). Proučavajući SEC-ove slučajeve, dešifrirao je<br />
zajednički obrazac u ponašanju rizičnih tvrtki, primjerice brojne<br />
akvizicije, dezinvestiranja, restrukturiranja i česte otkupe dionica,<br />
te vrijednost dionica kao ključno mjerilo pri određivanju šefovskih<br />
plaća. Bila je to osnova za AI-jevu metodu procjene tvrtki na temelju<br />
kvalitete vođenja računa i upravljanja nazvanu AGR (Accounting &<br />
Governance Rankings).<br />
Sada se tom metodom koriste veliki ulagači, osiguravatelji od<br />
menadžerske odgovornosti i drugi pri procjeni izgleda da neka javna<br />
kompanija prepravi izvješća o<br />
poslovnim rezultatima, dođe<br />
AGR<br />
ocjena<br />
tvrtke 1<br />
vrlo agresivna<br />
vrlo agresivna<br />
prosječno<br />
vrlo agresivna<br />
vrlo agresivna<br />
prosječno<br />
agresivna<br />
agresivna<br />
prosječno<br />
agresivna<br />
postotak<br />
financijskog<br />
rizika 2<br />
cijene od 14. siječnja; kriterij: ocjenjivane su američke nefinancijske javne kompanije tržišne vrijednosti veće od 100 milijuna dolara i s ukupnom<br />
imovinom vrednijom od 150 milijuna dolara; 1AGR – mjerilo transparentnosti i statističke pouzdanosti tvrtkinih financijskih izvješća te<br />
načina upravljanja tvrtkom; tvrtke ocijenjene kao agresivne ili vrlo agresivne vjerojatnije će se suočiti s tužbama i financijskim nevoljama te<br />
pretrpjeti veliki gubitke; 2financijski rizik: rezultat od 1 do 100%; tvrtke s najnižim postotkom u najvećoj su opasnosti od bankrota i ozbiljnih<br />
financijskih teškoća; Izvori: Audit Integrity; Interactive Data via FactSet Research Systems; Thompson Reuters<br />
1<br />
1<br />
2<br />
2<br />
2<br />
2<br />
2<br />
3<br />
3<br />
3<br />
na udar SEC-a ili se zaplete<br />
u sporove s dioničarima.<br />
“Kompanije ocijenjene kao<br />
agresivne ili vrlo agresivne<br />
mnogo će se vjerojatnije upustiti<br />
u prepravljanje financijskih<br />
izvješća, suočiti se s<br />
tužbama i velikim gubicima”,<br />
kaže Kaplan.<br />
Audit Integrity odnedavno<br />
procjenjuje i rizik od odlaska<br />
u stečaj. Pri tome se koriste<br />
ne samo računovodstvenim<br />
pokazateljima poput likvidnosti<br />
i poluge, već i AGR kriterijima<br />
i tržišnim mjerilima<br />
poput volatilnosti dionice<br />
(dinamika kretanja cijene<br />
u određenom razdoblju).<br />
“Smatramo da postoji veza<br />
između upravljanja tvrtkom,<br />
transparentnosti i bankrota”,<br />
objašnjava Kaplan.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 49
kontekst<br />
Kristijan Floričić,<br />
predsjednik Uprave<br />
Aureusa<br />
Probijanje leda?<br />
Počne li se odmatati<br />
klupko potraživanja<br />
hrvatskih štediša<br />
od stare Ljubljanske<br />
banke, koristi bi<br />
imali i projekti<br />
poput NFD Aureus<br />
Investa / Željko<br />
Trkanjec<br />
A<br />
Aureus Invest i NFD Kapital od ovog<br />
će mjeseca na hrvatskom tržištu udružiti<br />
snage i nastaviti poslovati pod imenom<br />
NFD Aureus Invest”, vijest je kakve se<br />
često mogu naći na stranicama biznis<br />
rubrika u dnevnim novinama. Tvrtke<br />
se spajaju, razdvajaju, osamostaljuju,<br />
gase i otvaraju. Ništa čudno, da u ovom<br />
slučaju nije riječ o spajanju dviju tvrtki<br />
koje se bave financijama, od kojih je jedna<br />
u slovenskom, a druga u hrvatskom<br />
vlasništvu.<br />
E, sad već stvari postaju interesantnije<br />
kad se uzme u obzir stanje financijske<br />
suradnje Hrvatske i Slovenije s<br />
jedne strane (vidi pitanje duga Ljubljanske<br />
banke štedišama iz Hrvatske) i izravne<br />
suradnje dvaju fondova čije se aktivnosti<br />
preklapaju. Još se više pitanja od<br />
odgovora otvara kad se pažljivo pročita<br />
sljedeći navod iz vijesti: “Vlasnički udjeli<br />
u novom društvu bit će jednaki unatoč<br />
tome što je imovina NFD-ovih fondova<br />
u Hrvatskoj nekoliko puta manja od Aureusovih,<br />
a prema ugovoru o spajanju<br />
sve će se nanovo vrednovati 2015.”. Dakle,<br />
hrvatski partner pristaje na nerazmjer<br />
na svoju štetu, a nije jasno što zapravo<br />
dobiva zauzvrat.<br />
Možda bi se cijeli slučaj mogao<br />
Foto Srećko Niketić / Cropix<br />
50 F o r b e S ožujak 2010
donekle razjasniti kad se pogleda tko je<br />
vlasnik NFD Kapitala. Riječ je o slovenskom<br />
fondu NFD holding, koji je<br />
nastao 2003. godine preoblikovanjem.<br />
Tvrtku vodi Stanislav (Stane) Valant koji<br />
se krajem prošle godine našao na udaru<br />
slovenskih medija. Naime, NFD je imao<br />
značajan vlasnički udjel u tekstilnoj industriji<br />
Mura koja je prošle godine otišla<br />
u stečaj.<br />
Prema nekim navodima slovenskih<br />
medija, upravo je Valant i njegov<br />
odnos prema problemima u kojima<br />
se našao dugogodišnji “biser u kruni”<br />
slovenskog gospodarstva bio jedan od<br />
ključnih razloga za propast Mure, koja je<br />
pak bila samo jedan u nizu gospodarskih<br />
krahova koji su prošle godine zatresli<br />
Pomurje do te mjere da je vlada morala<br />
donijeti poseban zakon o toj pokrajini.<br />
Valant je pak prošle godine u Sloveniji,<br />
uz bivše šefove Pivovarne Laško i<br />
Istrabenza, Boška Šrota i Igora Bavčara,<br />
bio treći tajkun o čijem se krahu stalno<br />
spekuliralo. Mladina je ujesen objavila<br />
kako je NFD u prvoj polovici 2009. godine<br />
ostvario 15,5 milijuna eura čistog<br />
gubitka (u istom razdoblju 2008. imao je<br />
1,5 milijun čistog dobitka), a na naplatu je<br />
došlo oko 75 milijuna eura kratkoročnih<br />
pozajmica (riječ je o novcu kojim je Valant<br />
namjeravao pomoći upravo Igoru<br />
Bavčaru u preuzimanju Istrabenza preko<br />
njegovog Maksima Holdinga).<br />
No, to je već bilo doba kad je vlada<br />
premijera Boruta Pahora donijela čvrstu<br />
odluku da se tajkunima, koji su preko<br />
svojih fondova stekli kontrolu nad<br />
brojnim tvrtkama, a zatim nisu više bili u<br />
stanju servisirati financijske obveze, više<br />
ne odobravaju pozajmice banaka koje su<br />
u većinskom državnom vlasništvu.<br />
Riječ je prije svega o Novoj ljubljanskoj<br />
banci (NLB) koja je upravo zbog<br />
neselektivnih kredita raznim fondovima<br />
došla u stanje ozbiljne tržišne izloženosti.<br />
Posebno je čvrst po tom pitanju bio<br />
ministar gospodarstva Matej Lahovnik,<br />
član stranke Zares, koji gotovo da predvodi<br />
borbu protiv tajkuna iz doba dok je<br />
premijer bio Janez Janša. Da je pak njegova<br />
borba dobro primljena u javnosti,<br />
potvrđuje podatak da je Lahovnik u<br />
ovomjesečnoj anketi ljubljanskog Dela<br />
proglašen najpopularnijim političarem<br />
u Sloveniji.<br />
Riječ je o stvarnoj senzaciji jer je<br />
to mjesto redovito bilo predodređeno<br />
za predsjednike država, Milana Kučana,<br />
Janez Drnovšeka i sada Danila Türka (rijetko<br />
su se pojavljivali drugi političari, a<br />
gotovo nikad ministri gospodarstva). Pahorova<br />
je vlada stoga, kako smo pisali u<br />
<strong>Forbes</strong>u, počela i pregovore o mogućem<br />
ulasku strateškog partnera u NLB sa<br />
španjolskim Santanderom, a nakratko<br />
se pojavio i interes kineskih financijskih<br />
kuća, što je u Ljubljani bio znak na uzbunu.<br />
Posljednje pak vijesti govore da će<br />
vlada svakako ići u dokapitalizaciju<br />
NLB-a, a da bi partner u tom poslu ipak<br />
mogla biti sadašnja suvlasnica, KBC iz<br />
Belgije.<br />
Kako god završila priča s NLB-om,<br />
sasvim je jasno da Valantu od nje neće<br />
biti pomoći, a tako ni njegovom fondu.<br />
Dodatni je problem što je slovenska<br />
Agencija za tržište vrijednosnih papira<br />
Spajanje Aureus Investa i NFD<br />
Kapitala možda je pokušaj spašavanja<br />
hrvatske podružnice NFD-a, pa čak i<br />
nešto više od toga<br />
Matej<br />
Lahovnik<br />
(ATVP) u rujnu prošle godine podigla<br />
tužbe protiv sedam pravnih i dvanaest<br />
fizičkih osoba, među kojima su i NFD i<br />
Stane Valant, zbog trgovine dionicama<br />
Istrabenza.<br />
Možda je dakle i zagrebačko spajanje<br />
zapravo pokušaj spašavanja hrvatske<br />
podružnice NFD-a, a možda i nešto više,<br />
uključujući i poslovanje na slovenskom<br />
tržištu (pa i pomoć ondje). Na to bi pak<br />
mogla vući sljedeća rečenica iz vijesti<br />
s početka teksta: “Novo investicijsko<br />
društvo planira sa svojim fondovima<br />
izaći i na tržište Europske unije kada zakonska<br />
regulativa u Hrvatskoj to dozvoli.<br />
Novo društvo ima imovinu pod upravljanjem<br />
u iznosu od 188 milijuna kuna,<br />
dok NFD u Sloveniji upravlja s preko<br />
1,6 milijardi kuna” (za koje smo rekli u<br />
kakvom su stanju).<br />
Izgleda da Hrvatske i slovenske financijske<br />
kuće dobro surađuju unatoč<br />
problemu stare Ljubljanske banke. No i<br />
on bi mogao biti uskoro stavljen ad acta.<br />
Naime, neki su sudovi u Sloveniji, u skladu<br />
s odlukom Ustavnog suda (o kojoj je prvi<br />
izvijestio Jutarnji list) “odmrzli” sporove<br />
koje su za povrat svojih štednih uloga<br />
pokrenuli hrvatski državljani. Ako bi se<br />
to počelo odmatati, pa se otvorila vrata<br />
legalnom ulasku slovenskih banaka na<br />
hrvatsko tržište, koristi bi zasigurno imali<br />
i projekti poput NFD Aureus Investa, ali<br />
i obje države – Slovenija tada vjerojatno<br />
ne bi blokirala zatvaranje pregovaračkog<br />
poglavlja Financijsko tržište, što je najavljivala.<br />
A ako još Agrokor uđe u Mercator,<br />
tada se može reći da je suradnja<br />
dvaju gospodarstava najbolja u povijesti.<br />
Treba li i na tome zahvaliti Jadranki Kosor<br />
i Borutu Pahoru?<br />
ožujak 2010 F o r b e S 51
kontekst<br />
Operacija<br />
kasino<br />
Može li Singapur zadržati svoj<br />
besprijekorni imidž ako postane<br />
kockarski centar Azije? Kocka<br />
je bačena u obliku više od 10<br />
milijardi dolara uloženih u gradnju<br />
‘integriranih ljetovališta’ / Jasmina<br />
Kuzmanović, Singapur<br />
Resorts World Sentosa<br />
N<br />
Na kinesku Novu godinu, koja je ovog<br />
lunarnog ciklusa pala baš na Valentinovo,<br />
gurajući se s tisućama ljudi na ulazu u prvi<br />
singapurski kasino, pala mi je na pamet<br />
pomisao da upravo svjedočim jednom<br />
od onih rijetkih transformacijskih trenutaka<br />
u životu nacije. Kao da Švicarska<br />
odjednom odluči da više neće proizvoditi<br />
satove s kukavicama, da se Francuska<br />
odrekne industrije sira i umjesto nje sve<br />
resurse prebaci na soju, ili kao da Clint<br />
Eastwood počne režirati romantične komedije.<br />
Kasino u Singapuru! Prije svega<br />
par godina bila bi to čista fantazija…<br />
“Konačno više ne moramo ići u Macao,”<br />
rekao mi je Vincent, student elektrotehnike<br />
koji je dosad svoj džeparac<br />
trošio u bivšoj portugalskoj koloniji i<br />
52 F o r b e S ožujak 2010
kontekst<br />
Resorts World Sentosa otvoren je<br />
na samom početku godine tigra.<br />
Ogroman centar s kasinima, hotelima,<br />
trgovinama, restoranima, dvoranama<br />
za poslovne skupove i zabavnim<br />
parkom Universal studija, trebao<br />
bi privući ne samo kockare, nego i<br />
biznismene i njihove obitelji<br />
kockarskom centru blizu Hong Konga.<br />
“Ovo je znak da smo kao država sazreli,<br />
da nas više ne treba stalno dadiljati.”<br />
Singapur, koji nema uzalud nadimak<br />
“države-dadilje”, u posljednjih pola<br />
stoljeća gradio je svoju reputaciju stremeći<br />
ka čistoći u metaforičkom i doslovnom<br />
smislu. Stabilna pravna država i odsustvo<br />
korupcije pretvorili su grad-državicu<br />
u svjetski bankarski centar, a strogi su<br />
zakoni od nekadašnjeg kolonijalnog opijumskog<br />
legla stvorili blistavu viziju od<br />
stakla i zelenila, gdje čovjek satima može<br />
šetati a da na tlu ne vidi i najmanji papirić.<br />
Prodaja droge kažnjava se smrću, alkohol<br />
je vrlo skup, pušači su gotovo iskorijenjeni,<br />
a “kaugume” se ne uvoze. Stanovnici se<br />
potiču da rade što dulje, te da se u slobodno<br />
vrijeme bave sportom i shoppingom.<br />
Ukratko, idila.<br />
No ekonomski model – zakoni<br />
koji podupiru biznis, obrazovana i jeftina<br />
radna snaga - koji je vrlo uredno funkcionirao<br />
nekoliko desetljeća, ulaskom<br />
u 21. stoljeće našao se pod pritiskom<br />
konkurencije iz drugih azijskih zemalja,<br />
naročito Kine i Indije. Nastojeći smanjiti<br />
ekonomsku ovisnost zemlje o industrijskoj<br />
proizvodnji, vlasti su se okrenule<br />
potrazi na novim identitetom, koji bi olabavio<br />
puritanski imidž republike i istovremeno<br />
povećao nacionalni bruto proizvod<br />
za cijeli postotak – “win-win situation”,<br />
kako to ovdje zovu.<br />
Rješenje se našlo u izgradnji kasina.<br />
I to ne jednog, već dva ogromna kasina<br />
s hotelima, trgovinama i restoranima,<br />
te dvoranama za poslovne skupove i zabavnim<br />
parkom Universal studija, koja bi<br />
trebala privući ne samo kockare, nego i<br />
biznismene i njihove obitelji. U medijima<br />
je pokrenuta javna rasprava na temu treba<br />
li Singapuru kockarnica, s iznenađujućim<br />
ishodom.<br />
Iako o tome nikad nije provedeno znanstveno<br />
istraživanje, Kinezi su na glasu<br />
kao narod koji strastveno voli kocku, i<br />
toga su svjesni. Dosad je pretežno kinesko<br />
stanovništvo Singapura tu strast<br />
zadovoljavalo lutrijom, klađenjem na<br />
konjske utrke i mah-jongom. U kolektivnoj<br />
memoriji posebno mjesto, kako se<br />
činilo, imala su pola stoljeća stara sjećanja<br />
ožujak 2010 F o r b e S 53
kontekst<br />
na dane kolonijalnog rasula, kad se u Singapuru<br />
kockalo po miloj volji. “Moj otac<br />
uništio je obitelj i prokockao sve što smo<br />
imali,” glasilo je tipično pismo čitatelja<br />
objavljeno u glavnom dnevniku Straits<br />
Times. Ili: “Majka je kockala po cijele dane;<br />
a kad je u Singapuru ukinuto kockanje,<br />
Marina Bay<br />
se otvara<br />
u travnju<br />
helikopterom je odlazila na kockanje u<br />
Maleziju; kockanje je zlo.” Ukratko, sudeći<br />
po reakcijama iz naroda, ideja o gradnji<br />
kockarnica nije naišla na oduševljen<br />
prijem. No vlasti su u međuvremenu<br />
donijele odluku, rasprava je završena, a<br />
na međunarodnom natječaju za izgradnju<br />
dvije megakockarnice okupile su se<br />
vodeće svjetske kockarske kompanije.<br />
Na samu Novu godinu tigra,<br />
točno u 12 sati i 18 minuta – što se smatra<br />
“sretnim” brojem zbog homonimije<br />
na mandarinskom – otvoren je prvi singapurski<br />
kasino, Resorts World Sentosa.<br />
U većinskom vlasništvu Genting grupe,<br />
Imidž nove<br />
turističke meke<br />
trebao bi povećati<br />
singapurski BDP<br />
za cijeli jedan<br />
postotak. Ipak,<br />
domaći posjetitelji<br />
kasina moraju platiti<br />
dnevnu ulaznicu<br />
od 70 dolara kao<br />
opomenu da je<br />
kockanje trošak<br />
azijskog kockarskog giganta utjelovljenog<br />
u kineskoj obitelji u Maleziji, kasino je<br />
koštao oko 4,7 milijardi dolara. U travnju<br />
bi trebao biti otvoren Marina Bay, koji će<br />
svog američkog vlasnika, Las Vegas Sands,<br />
koštati oko 5,5 milijardi dolara. Čak i za<br />
luksuzni svijet kockarske industrije, to<br />
su ogromne brojke, a pogotovo u svjetlu<br />
ekonomske krize koja je u posljednjih<br />
godinu dana teško pogodila turističku industriju<br />
u Singapuru. No kocka je već bila<br />
bačena, u vidu milijardskog uloga koji bi<br />
trebao Singapur transformirati od tranzitne<br />
postaje do meke svjetskog turizma.<br />
Ako ulog propadne, grad će se sasvim<br />
doslovno morati suočiti s dva “bijela slona”,<br />
jer je samu fizičku prisutnost kasina<br />
nemoguće izbjeći. Pogotovo kad je riječ o<br />
Marina Bayu, čija tri ogromna tornja zaobljenih<br />
bridova dominiraju vidikom iz<br />
svih kutova. U Singapuru, gdje je glavna<br />
nacionalna karakteristika “kiasu”, “strah<br />
od gubitka”, bila bi to skoro nezamislivo.<br />
Ako se kockarnice pokažu kao<br />
uspješna investicija, Singapur bi se mogao<br />
suočiti s drugom vrstom rizika. Iako se<br />
vlasti svim silama trude da izbjegnu i<br />
samu riječ “kasino,” pa se umjesto toga govori<br />
o “integriranim ljetovalištima” , koji<br />
nude sadržaje “za cijelu obitelj”, uspješne<br />
kockarnice, poput onih u Las Vegasu, sa<br />
sobom donose i druge “industrije grijeha”,<br />
poput droge, organiziranog kriminala i<br />
prostitucije. Bi li te pojave mogle ugroziti<br />
socijalnu strukturu konzervativnog<br />
Singapura, i njegov imidž stabilnog i sigurnog<br />
poslovnog centra? Vlasti tvrde da<br />
za takvo što nema šanse.<br />
Paradoksalno, jedna od mogućih<br />
prepreka za uspješan rad kockarnica<br />
mogle bi biti i neobične posebne mjere<br />
koje su vlasti uvele da bi zaštitile građane<br />
od njih samih. Svaki lokalni posjetitelj<br />
kasina mora platiti jednokratnu ulaznicu<br />
od 70 dolara ili godišnju ulaznicu od 1400<br />
dolara. “Ulaznica bi trebala biti opomena<br />
da je kockanje trošak, a ne način da se<br />
zaradi za život”, rekao je Lim Hock San,<br />
predsjednik Nacionalnog vijeća protiv<br />
problematičnog kockanja. “Ovime želimo<br />
spriječiti impulzivno kockanje.”<br />
Obitelji kockarskih ovisnika također<br />
mogu tražiti stalnu zabranu ulaska za svog<br />
problematičnog člana, i Vijeće je dosad na<br />
crnu listu stavilo više od 29 tisuća ljudi.<br />
Ova strategija mogla bi spriječiti ovisnike<br />
da prokockaju plaće, ali će isto tako<br />
onemogućiti kockarnicama da stvore<br />
stalne lokalne mušterije, od kojih tradicionalno<br />
ovise velike kockarnice u Aziji, one<br />
u Macau i Genting Highlands u Maleziji.<br />
U Resorts World Sentosa – izgrađenom<br />
na otočiću povezanim s kopnom gdje je<br />
nekad bila britanska vojna baza, a danas<br />
je pretvoren u pješčano igralište s hotelima<br />
i restoranima – pokušali su taj rizik<br />
smanjiti odvajanjem kockarnice od ostatka<br />
“ponude”. Lokalne obitelji koje žele<br />
posjetiti samo zabavni park Studija Universal,<br />
na primjer, ne moraju platiti ulaz<br />
u kasino.<br />
Da bi se vratila ulaganja i održalo<br />
blizu 35.000 novih radnih mjesta, sve<br />
oči su uprte u strane turiste. Analitičari<br />
Citigroupa tvrde da bi integrirana<br />
ljetovališta trebala do kraja 2011. broj<br />
turista povećati za trećinu, na gotovo 13<br />
milijuna ljudi godišnje. Tako bi vuk bio<br />
sit, a koža cijela, i ne bi se narušio socijalni<br />
mir kod kuće.<br />
54 F o r b e S ožujak 2010
Procjenjuje se da će<br />
obnova pruge Beograd<br />
- Bar koštati Srbiju<br />
370 milijuna eura.<br />
Izjave da će cijena<br />
biti dvije milijarde<br />
eura ministar za<br />
infrastrukturu Milutin<br />
Mrkonjić smatra<br />
dijelom kampanje<br />
protiv namjere da<br />
Beograd kupi luku<br />
na crnogorskom<br />
primorju / Aleksandar<br />
Apostolovski, Beograd<br />
Lagana vožnja prema jugu<br />
Naoružan prustovskim strpljenjem i predrasudom da je putovanje<br />
do Bara još jedan skromni doprinos u potrazi za izgubljenim<br />
vremenom, uvalio sam se u prvi razred kompozicije<br />
koja me treba provozati najopasnijom prugom u Evropi. Pruga<br />
smrti ili đavolja pruga omiljena je legenda srpskih i crnogorskih<br />
strojovođa, jer tko iz vagona mitske kompozicije druge<br />
Jugoslavije nije gledao ponore, klisure i modrozelene rječice<br />
koje se probijaju kroz bajkoviti krš, tko se nije probijao kroz 254<br />
tunela i drhtao na mostu Mala rijeka podignutom 200 metara<br />
iznad vode, koji škripi pod teretom 40 godina starih vagona, taj<br />
ne zna što je pustolovina.<br />
Izgradnjom pruge puštene u promet 1976. godine ostvaren<br />
je veliki san o povezivanju Beograda s morem, značajan kao<br />
američki trip o transkontinentalnoj željeznici. Trasa koju su<br />
nabijali akcijaši presjekla je gluhi, pusti prostor, nepristupačan<br />
do te mjere da je dio pruge projektiran na osnovi avionskih<br />
snimaka, a braća Bajić, legende folka iz nevinih sedamdesetih,<br />
pjevala su čuveni refren “To je čedo sestre dvije, Crne Gore i<br />
Srbije”.<br />
Pružnim čedom, u salonu svog Plavog vlaka, prvi se provozao<br />
maršal Tito, mašući kroz prozor svojim narodima i narodnostima<br />
dok je lokomotiva vukla njegovu svitu 120 na sat. A<br />
nedavno je uprava Železnica Srbije objavila da je stanje pruge<br />
Beograd - Bar više nego alarmantno jer su na skoro četvrtini<br />
pruge kroz Srbiju uvedene lagane vožnje brzinom do 30 kilometara<br />
na sat!<br />
Obnova pruge, prema procjeni stručnjaka, koštat će 370<br />
milijuna eura. Na području Srbije investicija će biti teška 250<br />
milijuna, a crnogorski se dio može modernizirati sa 120 milijuna.<br />
Prema najavama vlade u Beogradu, uskoro bi se trebali nastaviti<br />
pregovori oko ruskog kredita vrijednog milijardu dolara,<br />
što su ga u Beogradu ugovorili predsjednici Boris Tadić i Dmitrij<br />
Medvedev. Upravo iz tog zajma Srbija će osigurati novac za<br />
popravak svog dijela pruge. Koloritni ministar za infrastrukturu<br />
Milutin Mrkonjić kaže da će se, bez obzira na to hoće li srpski<br />
konzorcij postati novi vlasnik barske luke ili ne, pruga prema<br />
južnom Jadranu sigurno obnoviti. Izjave pojedinih ekonomista<br />
da će obnova barske pruge Srbiju koštati dvije milijarde eura,<br />
popularni Mrka smatra dijelom kampanje protiv namjere da<br />
Beograd kupi luku na crnogorskom primorju.<br />
Priznajem, zadojen ovim skepticizmom, pomislio sam kako<br />
bi bilo zgodno pustiti vlak da krene s beogradske stanice kako<br />
bih na miru popio prvu jutarnju kavu, a onda laganom šetnjom<br />
prestigao kompoziciju do Topčidera i tamo se ukrcao za Bar, jer<br />
mi je doktor preporučio da se više krećem. Ipak, učinilo mi se<br />
ožujak 2010 F o r b e S 55
kontekst<br />
pretjerano ambicioznim ispustiti dušu utrkujući se s vlakom<br />
po brzim prugama Srbije. Zaista, do Topčidera smo milili deset<br />
na sat. Konobar Novica Đorđević, na željeznici poznatiji<br />
kao Rambo zbog iskustva koje je stekao kao Crvena beretka,<br />
a i zbog prakse s pijanim putnicima koje često mora disciplinirati,<br />
nije primio plaću tri mjeseca. Ipak mi s duhovnim<br />
mirom preporučuje: “Što si se smrko, stižemo na more za 11<br />
sati. Dobro, ako se pokvari lokomotiva ili nas zaspe odron, za<br />
14 ili 15.” Zaista, iz radničkog predgrađa Rakovica polijećemo<br />
kao katapultirani, 80 na sat, i lijepimo se za udobna, meka crvena<br />
sjedala, a da je zezanje o najsporijoj pruzi u Evropi samo<br />
dio specijalnog psihološkog rata shvaćam kada prije Lazarevca<br />
dostižemo magičnu granicu 100. OK, nismo na liniji Pariz-Lyon,<br />
ovaj vlak ne ide 300 na sat, ali nas barem ne prestižu zaljubljeni<br />
parovi pored pruge.<br />
Na peronu u Valjevu je takav led da bi se nabrzaka moglo<br />
organizirati lokalno prvenstvo u hokeju, ali iskačem iz vagona i<br />
sprintam do lokomotive kako bi mi strojovođa objasnio iznenadni<br />
dramski preokret na putu za Bar. Dobroćudni tip objašnjava<br />
iz kokpita da posebna sekcija za održavanje pruge određuje<br />
brzinu. Tumači mi misterioznu šifru “lagana vožnja”. To znači<br />
da se na tim dionicama vozi znatno sporije od brzine po redu<br />
vožnje. Ni jedna od laganih vožnji u posljednjih godinu dana<br />
nije ukinuta, što će reći da pruga nije renovirana. Na mnogim<br />
pragovima vide se klinovi s godinom kada su zakovani, 1976.!<br />
Do prije nekoliko godina vlak je između Kosjerića i Požege išao<br />
100 na sat, a sada svega 50. Ako se ove godine ne renovira taj<br />
dio pruge, dogodine će lagana vožnja iznositi - 30 na sat. Vratio<br />
sam se u kupe. Opet lebdimo ka nebesima, gigantskih 30 na<br />
sat. Ali, nema onih romantičnih kontrasta u vlakovima kojih se<br />
sjećam iz vremena kada sam bio klinac: radnici koji jedu vruću<br />
piletinu pa za desert izvuku mladi luk i paradajz, poslovni ljudi<br />
samoupravnog menadžmenta koji ih prezrivo gledaju pa bježe<br />
u vagon-restoran na suhe sendviče dok s razglasa metalni glas<br />
– kao u Velikom bratu, ali ženski – obavještava da se putnici<br />
pripreme za izlazak na sljedećoj stanici.<br />
Ako se prošlost zove kraj sedamdesetih i početak osamdesetih,<br />
kada su nove lokomotive vukle nove vagone preko mostova<br />
i kroz tunele s gotovo 120 na sat, kako nazvati sadašnjost<br />
za koju se onda pretpostavljalo da će biti svijetla budućnost?<br />
Vagoni iz onog doba gotovo su prazni, toaleti su mjesta u koja<br />
se ulazi tako što zadržite zrak pa tko izdrži, kroz klisure se klackamo<br />
između 30 i 50 na sat, dok gledamo u ponor a Rambo me<br />
brifira o parnoj lokomotivi između Liverpoola i Manchestera,<br />
koja je 1829. godine kloparala prosječnom brzinom od 56 kilometara<br />
na sat. “To su, sokole, bile brze pruge”, gusla mi guslar<br />
Bajo Stanišić, koji je osamdesetih bio zlatna koka za zagrebački<br />
Jugoton, tek nešto manje isplativ od Zdravka Čolića, jer su srpske<br />
epske pjesme išle kao alva.<br />
Bajo je pravi baja koji je nedostajao u gotovo praznom<br />
vlaku: “Ovaj voz je strava. Kada je linija otvorena, nije moglo da<br />
se prođe kroz vagon a da vam ne otpadne dugmad od gužve”,<br />
podiže on atmosferu i opušta nas recitalom o Hajduku Veljku<br />
koji se spetljao s prelijepom bulom, što je izazvalo politički<br />
nekorektan gnjev osmanlijskih paravojnih snaga pa su krenuli<br />
u hajku na Veljka, ali da bih ispričao ovu epsku sagu trebala bi<br />
mi dva putovanja do Bara i natrag.<br />
U Bijelom Polju nas preuzimaju kondukteri Crnogorskih<br />
željeznica. Herojski se odupirući modnoj liniji CŽ-a, Vasilije<br />
Zeković, kondukter u penziji, nosi šapku na kojoj je ofucani<br />
znak Jugoslavenskih željeznica. Njegov kolega sa 42 godine<br />
radnog staža Mihajlo Mandić još je konzervativniji – na šapki<br />
mu bliješti značka sovjetskih vlakova. Ta dva mirnodopska<br />
kondukterska druga jezde ovom linijom gotovo od njezinog<br />
osnivanja. “Ovo nije pruga smrti, ona ima dušu. U Titovo<br />
doba, voz je putovao sedam sati”, kažu.<br />
Da već sasvim ozbiljno vjerujem da sam zaglavio u nekom<br />
od poglavlja Marquezova romana “Sto godina samoće” uvjerava<br />
me Vasilije, koji u svom selu, kad god svrati, dâ tri eura nekoj<br />
babi narikači da prokune one koji su razbili zemlju u kojoj brze<br />
pruge nisu bile bajka. Stvarno, majku mu, tko to koči na njegovoj<br />
pruzi? Vlak je zakočio. Lijepo piše na zgradi pored perona –<br />
Bar. Lokomotiva se nije pokvarila, nije bilo odrona, pruga nije<br />
potonula. Za pesimiste, putovali smo 45 kilometara na sat. Za<br />
optimiste, računajući stajanja na granici između Srbije i Crne<br />
Gore letjeli smo blizu 50.<br />
U povratku nisam bio takav naivko. Uz povratnu kartu<br />
doplatio sam još 30 eura, što nije mnogo ako se hoćeš voziti<br />
kao maršal. Vagoni čuvenog Titovog Plavog vlaka od 12. prosinca<br />
prošle godine sastavni su dio kompozicije. Klatio sam se u<br />
kožnoj fotelji s tri brzine, u Vojvođanskom salonu nekadašnjeg<br />
specijalnog vlaka Velikog Poglavice, gledao na starom Sony<br />
televizoru otkačenu komediju s Benom Stillerom, a onda sam,<br />
za konferencijskim stolom za kojim su sjedili čelnici Izvršnog<br />
vijeća Socijalističke autonomne pokrajine Vojvodine iščitavao<br />
bilježnicu, spremajući se za referat na nekom od budućih<br />
plenuma.<br />
Rusi financiraju, Talijani<br />
lobiraju<br />
Više od 30 godina gotovo ništa nije napravljeno na pruzi Beograd -<br />
Bar, a remont je bio neophodan već poslije prve decenije. Trenutno se<br />
radi studija o tehničko-ekonomskoj izvedivosti modernizacije ovog<br />
željezničkog pravca, koji ima šansu postati dijelom novog europskog<br />
Koridora 11 ili barem krak Koridora 10.<br />
Izradu studije financira talijanska vlada koja u Europskoj komisiji i<br />
lobira za novi koridor Bari - Bar - Podgorica - Beograd - Temišvar.<br />
Prošle je godine barskom prugom prevezeno oko pola milijuna putnika<br />
i, ovisno o dionicama, od 700 tisuća do dva milijuna tona robe.<br />
Prema projekciji CIP-a, do 2025. godine prugom će se prevoziti oko<br />
dva milijuna putnika i više od pet milijuna tona robe.<br />
56 F o r b e S ožujak 2010
TTajming nije bio idealan, ali Josip Novosel, mladi “wannabe”<br />
muzičar s osjećajem za posao, više nije želio čekati. Kada<br />
je 2001. pokrenuo portal www.glazbeni-oglasnik.com, brzim<br />
internetom služili su se tek rijetki, a na besplatnom web-oglasniku<br />
u vlasništvu bivšeg učenika zagrebačkog MIOC-a dnevno<br />
je bilo tek dvadesetak znatiželjnika – uz Novosela, stranicom bi<br />
prokrstario još samo pokoji autorov prijatelj. No činjenica da<br />
je jedino mjesto za prodaju i kupnju glazbenih instrumenata u<br />
Hrvatskoj tada bio Plavi oglasnik nagnala je mladića iz Dubrave<br />
na ekspresnu realizaciju ideje o internetskom portalu za prodaju<br />
glazbenih instrumenata. Iako smjela, pokrenuta praktički s<br />
nula kuna, zamisao studenta zagrebačke Ekonomije – koji je na<br />
njoj, što je uistinu pomalo ironično, završio smjer financije, a ne<br />
marketing – ipak je izdržala test vremena. Internetski portal za<br />
prodaju glazbenih instrumenata do danas je jedini portal tog<br />
tipa u Hrvatskoj.<br />
Web-oglasnik s kojim se danas mnogi vole usporediti isprva<br />
nije imao konkurenciju. Music shopovi prodavali su opremu<br />
koja je bila prilično skupa, a jeftina roba iz Kine, ma kako<br />
to sada neobično zvučalo, naprosto nije bila u optjecaju. U tom<br />
smislu bilo je to zlatno vrijeme, zaključuje danas Josip Novosel,<br />
koji se na riskantnu poslovnu akciju, kaže, odlučio sasvim<br />
neplanski, kada mu je bilo 14 godina: “Završio sam muzičku<br />
školu, odlučio nabaviti klavijaturu kakvu je koristio Elton John,<br />
Roland Rd600 stage piano, a novac sam posudio od bake; dvije<br />
tisuće tadašnjih njemačkih maraka. Odjednom sam se sjetio da<br />
bih joj to mogao vratiti tako da preko oglasnika prodajem stvari.<br />
Isprva je išlo kako to već ide: daš oglas za nešto, prodaš, znaš<br />
Kako baki<br />
vratiti novac<br />
S dvije tisuće posuđenih maraka zagrebački je<br />
dječak kupio klavijaturu. Onakvu kakvu ima<br />
Elton John. Danas je vlasnik jedinog domaćeg<br />
internetskog oglasnika za prodaju glazbenih<br />
instrumenata / Sanja Romić<br />
Foto Boris Štajduhar<br />
58 F o r b e S ožujak 2010
ljudi i kompanije<br />
frenda, pitaš ga hoće li nešto kupiti, ono, jednostavna “spika”...<br />
A onda sam telefonski počeo istraživati imaju li ljudi nešto što<br />
bih ja mogao prodati. Kada bi mi prijatelj rekao da ima gitaru<br />
te bi li za nju mogao dobiti 100 maraka, ja bih ju prodao za 150<br />
maraka, njemu dao 100 i zaradio 50. Tako je to išlo i, mic po mic,<br />
u jednom trenutku imao sam punu kuću opreme, klavijatura,<br />
pojačala. Pitao aam se kako ću se svega riješiti pa sam išao vidjeti<br />
ima li nekakav oglasnik na internetu. Kako ga nije bilo, odlučio<br />
sam pokrenuti svoj.”<br />
Obožavatelj “Mućki” i<br />
Jerryja Leeja Lewisa, Josip<br />
Novosel dopunio je svoj<br />
cyber-obrt posovima u<br />
realnom prostoru, ali ne<br />
želi puno govoriti o iznosu<br />
zarade. Da ne čuje mama...<br />
Unosni cyber-obrt Novoselu danas omogućuje mjesečnu<br />
zaradu od četiri prosječne hrvatske plaće. Pa ipak, vlasnik prvog<br />
online oglasnika za glazbala u Hrvatskoj ne uživa u spominjanju<br />
brojki: “Ako vidi mama, žicat će lovu, a prijatelji više neće<br />
čašćavati kada izađemo van…”, kazat će kroz smijeh. S druge<br />
strane, recesija ga ne ostavlja ravnodušnim, ali smatra da ona ne<br />
može ugroziti budućnost njegovog biznisa: “Sada se klavir od tri<br />
do sedam tisuća kuna kod kineskog proizvođača može kupiti za<br />
dvije do četiri tisuće, dok prije roditelji nisu imali izbora; došli<br />
bi u dućan i dali tisuću maraka za gitaru ili kupili polovnu za<br />
neku normalnu cijenu preko mene ili nekoga tko se time bavi.<br />
No, meni nije primarno prodavati glazbenu opremu, već živjeti<br />
od prodaje oglasnog prostora. Ako sada nešto kupujem, a i kad<br />
sviram, činim to sebi za gušt”, opušteno kaže.<br />
Graditi brand u krizna vremena pomalo je izazov, ali i prilika,<br />
zaključit će mladi hrvatski biznismen koji ne posjeduje svoj<br />
auto ili ured, no koji je novcem što ga je zaradio kao vlasnik online<br />
shopa za glazbala prije nekog vremena kupio stan u strogom<br />
centru Zagreba. Iako je nekada sav smisao web-stranice bio u<br />
tome da se njezin vlasnik riješi nagomilane opreme, podatak o<br />
trenutnih 130.000 posjeta mjesečno potvrđuje kako je ona postala<br />
vrlo popularno mjesto oglašavanja. A upravo to je njezina<br />
autora, obožavatelja Jerryja Leeja Lewisa i popularne britanske<br />
serije “Mućke”, navelo na odluku o prodaji oglasnog prostora. Na<br />
portalu Glazbeni oglasnik tako se više ne oglašavaju samo music<br />
shopovi, koji su bili primarna target grupa vlasnika u vrijeme<br />
kada su na portalu bila svega tri oglasa. Portal ima i veliku bazu<br />
podataka demo bendova, od kojih su neki Novoselu nudili suradnju<br />
sa svojom stranicom uz argument kako žele da drugi bendovi<br />
dolaze i njima. Prije godinu dana, Novosel je u tandemu s<br />
Danijelom Dvornik otvorio i diskografsku kuću Kreativni nered.<br />
Portal za prodaju rabljenih glazbala svojevrsni je event menadžer<br />
raznim bendovima, na njemu je moguće iznajmiti i DJ-a, a ima i<br />
besplatni forum koji broji 9000 registriranih članova.<br />
“Sada sam odlučio kreirati poluportal za glazbu, koji bi<br />
obuhvaćao vijesti, recenzije glazbene opreme, te intervjue s glazbenicima,<br />
kako bismo ljudima ponudili drugačiji sadržaj. No,<br />
problem je našeg tržišta što je većina vlasnika firmi, potencijalnih<br />
oglašivača informatički nepismena, pa je teško objasniti da neka<br />
stranica ima toliku i toliku posjećenost. A to automatski znači<br />
da je malo teže ugovoriti posao”, kaže Novosel, koji je svojedobno<br />
bio i najveći hrvatski sakupljač korištenih glazbala, a odne-<br />
ožujak 2010 F o r b e S 59
ljudi i kompanije<br />
davno se bavi i organiziranjem koncerata. Kada je 20. veljače<br />
u zagrebačkom klubu Boogaloo zajedno s Danijelom Dvornik<br />
organizirao održavanje tribute koncerta za Dinu Dvornika,<br />
sponzori Glazbenog oglasnika Gitarski centar, Diesel, Franck<br />
i Nova glazbala dobili su svoj banner na plakatima (čije su cijene<br />
na Novoselovoj web-stranici kreću između 3500 i 12.000<br />
kuna za mjesec dana), na stageu, kao i reklamu na samom<br />
Glazbenom oglasniku. Bivši vlasnik 50 gitara i 30 klavijatura<br />
kaže, naime, da je ponuda “cijelog paketa” ne samo poželjna<br />
poslovna politika iz perspektive njegovih partnera, već i njegov<br />
poslovni kredo.<br />
Iako se klikom na stranicu Glazbenog oglasnika može vidjeti<br />
samo aktivni broj oglasa, pretraživanjem linka “arhiva”<br />
dolazi se do podatka da se na ovoj internetskoj stranici danas<br />
mjesečno preda i do 12.000 oglasa. Za sve je korisnike pregledavanje<br />
i stavljanje oglasa besplatno, dok tvrtke oglasni prostor<br />
mogu zakupiti u vidu plaćenih oglasa, sponzorirane rubrike na<br />
forumu ili bannera na stranici.<br />
Budući da troškovi opreme za jedan profesionalni glazbeni<br />
bend, kako nam kaže Novosel, stoje barem 100.000 kuna, jasno<br />
je da to nije nimalo “jeftin sport”: srednja cijena za električni<br />
‘Za vintage opremu ne postoji<br />
recesija, cijena joj svake godine<br />
naraste. To je zapravo bolje nego<br />
staviti novac u banku.’<br />
klavir je oko 5000 kn, za gitaru od 1000 do 20.000, za klavijature<br />
1000-25.000 kuna, bubnjeve 2000-25.000 kn, a za harmonike<br />
od 1500 do 25.000 kuna. Jednostavna računica kaže da<br />
na ovom web-oglasniku mjesečna trgovina robom premašuje<br />
iznos od milijun kuna. Što se sve prodaje, a što trenutno ide<br />
najbolje? “Dobro idu pojačala, gitarski efekti, zvučni efekti za<br />
glas, razglasna oprema, gitare, a najbolje klavijature za svadbe,<br />
i to one skupe, od 1000 do 2500 eura. Prije je svaki music shop<br />
bio specijaliziran za nešto, a sada su svi počeli uvoziti jeftinu kinesku<br />
robu, svi prodaju svima sve i jedni drugima ruše cijenu te<br />
prodaju s minimalnim maržama, samo da bi opstali na tržištu”,<br />
ističe Novosel.<br />
Glazbeni oglasnik s vremenom se specijalizirao i za iznajmljivanje<br />
glazbene opreme: “Mnogi bendovi dolaze izvana i ne žele<br />
nositi sa sobom opremu jer je to preteško, preveliko i prekomplicirano.<br />
Onda me nazovu i pitaju imam li taj i taj instrument<br />
i koliko on košta. Ja im kažem da je cijena, primjerice, 300 eura<br />
po danu, oni plate i za ostalo se pobrinem sam”, objašnjava Novosel,<br />
koji je i sam više puta bio u prilici prodavati instrumente<br />
koji su pripadali slavnim muzičarima. Primjerice, električni<br />
klavir Korg Dine Dvornika uspio je prodati za 60 dana za 4000<br />
kuna, digitalnu miksetu za 2500 i jednu klavijaturu Roland za<br />
3500 kuna. Schecter gitara Željka Banića Baneta prodana je<br />
preko Glazbenog oglasnika za 24 sata, za 8000 kuna.<br />
Iako su u razdoblju recesije cijene nove opreme znatno<br />
skočile, za staru, reći će Novosel, vrijedi sasvim drugo pravilo:<br />
kako je bilo prije, tako je i danas. Na sajmu glazbene multimedije<br />
na zagrebačkom Velesajmu 2007., na kojem su music<br />
shopovi mahom izlagali najnoviju opremu, Novosel je bio jedini<br />
izlagatelj vintage instrumenata: “Donio sam četiri gitare koje<br />
su koštale preko 400.000 kuna, od čega je samo jedna vrijedna<br />
250.000 kn (bio je to Fender Stratocaster iz 1959.). Imam prijatelja<br />
koji je kolekcionar, svira gitaru i skuplja vintage opremu,<br />
pa sam ga zamolio da mi je posudi da izložim. To se inače ne<br />
prodaje, ali smo mi ipak prodali jedan Gibson Les Paul koji je<br />
koštao 4000 eura. Za takve stare stvari ne postoji recesija, one su<br />
uvijek na cijeni, to je zapravo bolje nego staviti novac u banku,<br />
jer cijena svake godine naraste.”<br />
Dok su danas na stranici Glazbeni oglasnik oglasi bez cijene<br />
više iznimka no pravilo, a trampa vrlo čest oblik trgovanja,<br />
Novosel kaže kako je upravo na tom segmentu prodaje dosad<br />
uspio najviše zaraditi. Nekome tko tvrdi kako je najsretniji kad<br />
si na leđa natovari puno poslova, optužbe za brzu zaradu stoga<br />
ne padaju lako: “Često se ljudi znaju žaliti: ti tražiš 9000 kuna, a<br />
u Americi je to 6000 kuna. To mi je krivo, no ipak im odlučno<br />
kažem da sjednu na avion, plate porez i carinu i vrate se pa da<br />
vidimo koliko će to koštati.U Americi su jeftiniji i auti i kompjutori.<br />
Ljudi rade pogrešku jer uspoređuju naše cijene s onima na<br />
eBayu, koji često ne dostavlja robu u Hrvatsku. Osim toga, to je<br />
aukcijska prodaja, neke stvari kreću od sto dolara, ali na kraju<br />
završe na tisuću. O njoj i ne razmišljam, jer smo mi ipak premala<br />
zemlja, sve je moguće poslati ili HP ekspresom ili vlakom,<br />
autom pokupiti nešto iz Rijeke ako si u Zagrebu ili obratno…”<br />
Otkako je ratnih 90-ih nabavio jednu Gibson Les Paul gitaru<br />
iz 1976. za <strong>16</strong>50 eura – za koju bi danas, kaže, mogao glatko dobiti<br />
3500 eura – Novosel s velikim zanimanjem prati razvoj situacije<br />
i na tržištima Srbije, Bosne, Slovenije. Mnogo tamošnjih<br />
klijenata svoju opremu kupuje upravo putem Glazbenog<br />
oglasnika. Nije neobično da preprodavači kupuju instrumente<br />
i opremu iz 60-ih ili 70-ih u Hrvatskoj za nešto manju cijenu,<br />
odnesu je u Sloveniju i onda preprodaju u Italiji, kaže Novosel,<br />
jer se tako instrument koji je kupljen u Hrvatskoj za tisuću eura<br />
u Italiji može prodati i dvostruko skuplje.<br />
Čime je Novosel uspio steći povjerenje klijenata? “Danas<br />
se sve može provjeriti jer se zna koliko što košta u dućanu, u<br />
inozemstvu ili bilo gdje u Hrvatskoj. Ljudi prije nisu imali informacija,<br />
ja sam mogao nešto prodati i kupac to nigdje ne bi<br />
mogao provjeriti jer nije bilo tražilica na kojima bi se izlistale<br />
sve stranice na kojima se neki instrument prodaje. Na našoj se<br />
stranici može kupovati s dosta povjerenja i zato jer je meni poznata<br />
IP adresa svakog sumnjivog korisnika koji pokuša reklamirati<br />
nešto što ne odgovara stvarnoj situaciji, staviti oglas na nečiji<br />
broj telefona ili varati na cijenama.<br />
60 F o r b e S ožujak 2010
Zašto bi netko napustio položaj<br />
direktora Ine i postao ambasador,<br />
kada je to sigurno jedan od najatraktivnijih<br />
poslova u Hrvatskoj?<br />
Možda je ovo pitanje, koje Andriji<br />
Kojakoviću, bivšem direktoru najveće naftne<br />
kompanije u zemlji i veleposlaniku Hrvatske<br />
u Kini i Velikoj Britaniji nismo postavili mi,<br />
pomalo osobne naravi, ali bilo je onih koji su<br />
ga postavili. I to nedavno.<br />
Kada je početkom godine odlučio u Zagrebu<br />
otvoriti ured svoje londonske tvrtke<br />
CEOC koja se bavi istraživanjem proizvod-<br />
Avatar u<br />
naftnom polju<br />
Andrija Kojaković, sadašni šef CEOC-a, a nekadašnji<br />
direktor Ine, otkriva <strong>Forbes</strong>u kako se kani nositi s<br />
teškoćama razvijanja privatnog naftnog biznisa u<br />
Hrvatskoj / Sanja Romić<br />
Foto Boris Štajduhar, AP<br />
OŽUJAK 2010 F O R B E S 61
ljudi i kompanije<br />
nje nafte i plina u središnjoj Europi,<br />
Kojaković je možda bio jedini biznismen<br />
s ovih prostora koji je morao odgovoriti<br />
upravo na to pitanje ulagača – sektora<br />
Barclays Capital BNRI, u Barclays Bank<br />
Plc., koji je odobrio 50 milijuna dolara<br />
kao equity za njegov novi naftni biznis.<br />
Šestotjedni due diligence donio je<br />
odgovor na pitanje koje su tom prilikom<br />
Kojakoviću postavili konzultanti banke,<br />
kao i dosje kojim je obuhvaćen cijeli<br />
njegov život. Predstavnici jedine britanske<br />
banke koja se u recesiji nije oslonila<br />
na pomoć države i nije upala u rizik od<br />
bankrota, bili su zadovoljni kada su čuli<br />
da se izvršni direktor CEOC-a odrekao<br />
pozicije generalnog direktora Ine d.d.<br />
(koju je obnašao od 1995. do 1997.) jer,<br />
kao što im je rekao, nakon pet godina<br />
odvojenog života više nije mogao biti<br />
bez svoje obitelji, ali i činjenicom da ima<br />
čistu imovinsku karticu. Stoga su njegovoj<br />
kompaniji CEOC, koja se odlučila za<br />
logo jarko zelene boje, i sami dali zeleno<br />
svjetlo.<br />
Za poslovne<br />
avanture u Hrvatskoj<br />
naftašu ni danas<br />
nije pretjerano loše<br />
vrijeme<br />
No, posjedovanje odgovarajućih<br />
financijskih sredstava i pristup najmodernijoj<br />
tehnologiji preko investitora<br />
kao što je Barclays Capital ne mora biti<br />
garancija dobre suradnje s vladinim i<br />
partnerskim tvrtkama. Svjestan je toga i<br />
Kojaković, ali se, kako kaže, ipak iskreno<br />
nada dobroj suradnji.<br />
Dvadesetogodišnje iskustvo Andrije<br />
Kojakovića u naftnoj industriji uključuje<br />
nekoliko neoborivih kvalifikacija: osim<br />
čelne pozicije u Ini, tu je i položaj generalnog<br />
direktora Inter-Ine London, kao<br />
i četiri godine na mjestu savjetnika za<br />
Češku, Slovačku, Mađarsku i Hrvatsku<br />
u EBRD-u. “Kada postanete čelnik naftne<br />
kompanije, na neki način dobivate<br />
potvrdu svoje stručnosti. S druge strane,<br />
čovjek ima svoju taštinu: bio sam direktor<br />
državne naftne kompanije, a sada i<br />
privatne, i to je uvijek izazov”, odgovara<br />
Kojaković na pitanje kako se kani nositi<br />
s teškoćama razvijanja privatnog naftnog<br />
biznisa u Hrvatskoj.<br />
Smatra kako za njegovu “hrvatsku<br />
avanturu” ni sada nije pretjerano loše<br />
vrijeme; i laiku je jasno da Kojaković<br />
svoje uvjerenje crpi dijelom iz dobro<br />
Barclaysove bankare zanimalo je<br />
zašto se bivši hrvatski veleposlanik<br />
u Londonu odrekao mjesta<br />
predsjednika Uprave Ine. Čini se<br />
da su bili zadovoljni odgovorom<br />
znane činjenice kako je energija uvijek<br />
dugoročno isplativa investicija. “Energija<br />
je ograničena i njezina će cijena biti<br />
stabilna. Ona će stoga imati svoju vrijednost,<br />
ona nije moda ili turizam, već<br />
svakodnevna nužnost. Tim CEOC-a<br />
pokriva tehničko-tehnološki, financijski<br />
i regionalni aspekt djelatnosti u<br />
istraživanju proizvodnje nafte i plina u<br />
srednjoj Europi. Radimo sa svim srednjoeuropskim<br />
kompanijama. Potpisali<br />
smo confidentiality agreement s Delta<br />
62 F o r b e S ožujak 2010
hydrocarbons, Ascentom, Inom, Zetom<br />
MOL-om, a prvi je bio potpisan<br />
u studenome 2008. s Naftnom industrijom<br />
Srbije. Mislim da je riječ o isplativom<br />
projektu: investiciju su ovih<br />
dana prihvatili i suradnju nam ponudili<br />
ministar za ekonomiju Slovačke, a prije<br />
njega ministar za energetiku i rudarstvo<br />
Srbije”, napominje bivši generalni<br />
direktor Ine, koji je dirigentsku palicu<br />
nad hrvatskim naftnim divom držao<br />
u razdoblju svojevrsnog pada investiranja,<br />
profitabilnosti i prihoda u Panonskom<br />
bazenu. Tadašnje velike kompanije<br />
MOL, Ina, NIS i Petrom velike<br />
zalihe i isplativa izvorišta pronalazile su<br />
uglavnom u inozemstvu, a u to vrijeme<br />
cijene nafte kretale su se između 18 i 20<br />
dolara (za razliku od današnjih 70-90<br />
dolara po barelu).<br />
Po toj novoj cijeni, uvjeren je<br />
Kojaković, tek nove tehnike mogu ponuditi<br />
i nove perspektive za istraživanje<br />
raznih naftnih polja. Primjer je, kaže, i<br />
nova tehnologija zvana 3D Seizmika,<br />
koja omogućava trodimenzionalnu<br />
sliku zbivanja u dubini pojedinog polja.<br />
“CEOC upravo pregovara o ulasku u<br />
polje Petišovci u Lendavi. Naša će se snimanja<br />
vršiti 3D Seizmikom, to jest uz<br />
pomoć kamiona za senzorima. Kamionima<br />
s eletronskim pločama slat će se<br />
elektromagnetski valovi duboko u polje.<br />
Valovi će se potom vratiti u senzore<br />
raspoređene na terenu, a mi ćemo dobiti<br />
sliku podzemlja. Nešto kao Avatar,<br />
samo u nafti…”, kroz smijeh pojašnjava<br />
Kojaković najnoviju istraživačku metodu<br />
u proizvodnji nafte i plina, tzv. upstream.<br />
Smatra da bi ona mogla znatno<br />
povećati utvrđene zalihe ugljikovodika<br />
u iscrpljenim i nedovoljno razrađenim<br />
naftnim i plinskim ležištima poput onog<br />
u Petišovcima.<br />
CEOC će primijeniti strategiju brownfield<br />
investiranja: novim tehnologijama i<br />
zdravim kapitalom nastojat će povećati<br />
proizvodnju na postojećim poljima<br />
Da CEOC-ovi investitori i<br />
menadžment ispunjavaju uvjete<br />
potrebne za uspjeh u ulaganju u naftna i<br />
plinska polja pokazuje i to što CEOC već<br />
ima dobre reference u naftnoj industriji<br />
jugoistočne Europe, tehničku stručnost,<br />
financijske mogućnosti, a u realizacijskom<br />
pogledu praktičan pristup i<br />
“ulagački mentalitet”, kaže Kojaković.<br />
“CEOC daje prednost samostalnom<br />
vođenju projekata, ali to ne postavlja<br />
kao preduvjet (tako dugo dok je osiguran<br />
povrat uloženog kapitala), a osigurat<br />
će financijsku i tehničku pomoć te biti<br />
glavni operater. Kompanija će u svom<br />
radu koristiti razne tehnike povećanja<br />
proizvodnje kao što su hidrauličko<br />
frakturiranje, kiselinske obrade, remontni<br />
radovi, nove bušotine te razradno<br />
bušenje, partner je s najiskusnijim<br />
servisnim kompanijama u regiji i<br />
domaćim servisnim kompanijama, te<br />
namjerava nabaviti vlastitu opremu<br />
koju će koristiti u suradnji sa servisnim<br />
kompanijama”, ističe Kojaković u svjetlu<br />
predviđanja Business Monitora International<br />
kako će proizvodnja nafte u zemljama<br />
JI Europe u 2010. iznositi 152.000<br />
barela, a plina 51,989.736,6 kubičnih<br />
metara po danu (ne uključujući Poljsku<br />
i Ukrajinu).<br />
Uz činjenicu da je proizvodnja i<br />
potražnja nafte i plina u JI Europi u cjelini<br />
već godinama neuravnotežena te da<br />
je regija prisiljena većinu potreba zadovoljiti<br />
uvozom tih energenata, Kojaković<br />
smatra kako će najmirniji na kraju ipak<br />
biti oni koji “imaju svoj plin”.<br />
Je li upstream proizvodnja nafte i<br />
plina rizik, pitamo izvršnog direktora<br />
CEOC-a? “Kao i u svakoj drugoj proizvodnji,<br />
i proizvodnja nafte i plina je rizik,<br />
pa je princip da se u istraživanju nafte<br />
i plina podijeli dio rizika. Jedna od naših<br />
komparativnih prednosti jest i isključiva<br />
usmjerenost na regiju. CEOC je u procesu<br />
otkupljivanja dijela poslova od Ascent<br />
Resources te, primjerice, dijela slovenskih<br />
bušotina, s kojima se rizik dijeli<br />
zajednički. Pitate li me što time dobiva<br />
država, onda je to svakako povećanje<br />
proizvodnje, veća zaposlenost te energetska<br />
sigurnost, zbog dobivanja većih<br />
zaliha nafte i plina”, zaključuje izvršni<br />
direktor CEOC-a, koji za sebe može<br />
reći i da je jedan od rijetkih stručnjaka<br />
za područje nafte i plina koji na izvršnu<br />
funkciju nije dospio iz politike nego iz<br />
struke. Karijeru je počeo graditi sedamdesetih,<br />
kao referent u Ini.<br />
Kada je 1984. upoznao pravnika InaCommercea<br />
Vedrana Peršea, današnjeg<br />
vlasnika tvrtke Deltagrip Trading LLP<br />
koji je devet godina bio pomoćnik generalnog<br />
direktora Inter-Ine London, a<br />
zatim i direktor te kompanije, Kojaković<br />
nije dugo dvojio o pozivu tog vrsnog<br />
financijaša u CEOC-ov tim.<br />
“U našem timu, koji još čine Francis<br />
Gugen, Daniel Stewart-Roberts, Richard<br />
Trigle, Janos Matyas i Ivan Makar,<br />
prisutni su specijalisti za srednju Europu.<br />
Pogleda li se, naime, karta geoloških<br />
karakteristika Panonske nizine, nije<br />
teško zaključiti kako je to teritorijalno<br />
i geološki jedinstvena cjelina, te da su<br />
karakteristike polja u Vojvodini jednake<br />
onima u južnoj Mađarskoj, Prekmurju<br />
ili Sloveniji. CEOC je primjer kompanije<br />
koja će implementirati strategiju<br />
tzv. brown-field investmenta, u kojem<br />
se kroz nove tehnologije i zdravi kapital<br />
nastoji povećati proizvodnja postojećih<br />
polja. Važnosti transparentnog poslovanja<br />
najviše me je naučio moj boravak<br />
u Londonu”, zaključuje Andrija<br />
Kojaković.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 63
ljudi i kompanije<br />
Lady football i<br />
HubDub dolar<br />
Lesley Eccles i partneri pokrenuli su uspješan<br />
projekt koji je fokusiran isključivo na američko<br />
tržište, a u Americi nemaju ni ured niti<br />
zaposlenike. Sve rade iz Edinburgha / Ivo Špigel<br />
MMalo je koja američka sportska<br />
emisija popularna kao što je to Monday<br />
Night Football. Za vrijeme tih prijenosa<br />
američkog nogometa u emisiji<br />
često sudjeluju zvijezde i javne osobe<br />
koje sa sportom nemaju neke direktne<br />
veze. Možete li zamisliti takav prijenos<br />
u kojemu istodobno sudjeluju Ronald<br />
Reagan i John Lennon, s tim da Reagan<br />
Lennonu mimo prijenosa pojašnjava<br />
pravila igre? Upravo to se dogodilo u<br />
studenome 1973. godine – sport doista<br />
ujedinjuje ljude.<br />
Osim Amerikanaca koji svoj omiljeni<br />
sport gledaju s poslovičnim pivom i<br />
grickalicama u ruci, mišičave sportaše<br />
u oklopima i kacigama svaki tjedan<br />
prati i društvo poduzetnika u dalekom<br />
Edinburghu. Na stranu škotska jezera,<br />
čudovište iz Loch Nessa, viski i golf –<br />
Lesley Eccles, njen suprug Nigel i trojica<br />
njihovih partnera u praćenju američkih<br />
sportskih prijenosa nalaze dobitnu kombinaciju<br />
posla i zadovoljstva. Da je samo<br />
do zadovoljstva, možda i ne bi bili tako<br />
redovni promatrači, ali posao je posao.<br />
Oni su pokretači dvaju portala koji su u<br />
Americi sve popularniji, pa iako žive u<br />
Europi, moraju “do daske”<br />
biti u toku s emocijama i<br />
raspoloženjem svojih korisnika.<br />
Portali nad kojima<br />
bdiju Lesley i njezina<br />
ekipa su www.hubdub.<br />
com i www.fanduel.com.<br />
Prije nekoliko godina<br />
Lesley nije bila poduzetnica<br />
već konzultantica.<br />
Radila je u Cap Geminiju<br />
koji je za vrijeme<br />
njene karijere promijenio<br />
nekoliko imena – Cap<br />
Gemini, Gemini Consulting,<br />
Cap Gemini Ernst Young. Nakon<br />
pauze u karijeri posvećene djeci, Nigel je<br />
predložio da pokrenu web-portal namijenjen<br />
nekoj kombinaciji vijesti i online<br />
klađenja. Dugo su razmišljali o najboljoj<br />
koncepciji i strukturi, da bi jedne rujanske<br />
noći 2007. u edinburškom pubu upoznali<br />
Toma Griffithsa, Chrisa Stafforda<br />
Hubdubovci su imali ‘privilegij’<br />
održati ključnu prezentaciju<br />
potencijalnim investitorima na<br />
dan kada je bankrotirao Lehman<br />
Brothers. Ipak su osigurali<br />
1,2 milijuna dolara za novi krug<br />
financiranja<br />
64 F o r b e S ožujak 2010
ljudi i kompanije<br />
Lesley Eccles, njezin<br />
suprug Nigel i<br />
njihovi partneri<br />
i Rob Jonesa. Pivo za pivom, runda za<br />
rundom i – stvorena je “družina prstena”<br />
koja i danas okuplja petero partnera i suvlasnika<br />
u HubDubu.<br />
Nekoliko riječi o brzini – poučnih,<br />
vjerujem, za sve koji razmišljaju o<br />
pokretanju svog projekta. Od prve<br />
zamisli koju su imali Lesley i Nigel, do<br />
osnivanja kompanije s novostečenim<br />
prijateljima i suosnivačima prošlo je tri i<br />
pol mjeseca. Nakon toga, do pokretanja<br />
hubdub.com portala prošlo je svega šest<br />
tjedana!<br />
Osnovna ideja HubDuba vrlo je<br />
jednostavna. Igrači dobivaju virtualni<br />
novac (tzv. $H – HubDub dolare) i koriste<br />
ga za oklade na stvarne događaje.<br />
Hoće li u veljači biti više snijega u Whistleru<br />
(Kanada, lokaciji Olimpijade) ili u<br />
američkom glavnom gradu, Washingtonu?<br />
Hoće li u idućoj NASCAR utrci<br />
obje žene natjecateljice završiti u sudaru<br />
– kao što se to dogodilo nedavno? Hoće<br />
li talibani osvojiti vlast u Afganistanu<br />
do 31. srpnja 2013.? Sve su to pitanja na<br />
koja se možete kladiti.<br />
Ako ste dobar vrač pogađač, zaradit<br />
ćete još više (virtualnog) novca i penjati<br />
se na tablici dobitnika (tzv. “leaderboard”).<br />
U vrijeme pisanja ovog teksta,<br />
sredinom veljače, igrači HubDuba<br />
davali su Hrvatskoj 92 posto šanse da će<br />
pobijediti Ekvador u predstojećem Davis<br />
Cup meču u Varaždinu.<br />
Ljudi se jako vole natjecati na ovaj<br />
način, osobito ako ih to ne košta njihova<br />
stvarnog novca iz banke, a jedna<br />
od omiljenih tema je sport. Eto, dakle,<br />
što drži HubDub ekipu prikovanu uz<br />
Monday Night Football i mnoge druge<br />
sportske emisije.<br />
Fanduel.com je sličan, ali obrnut<br />
koncept. Ovdje se za stvarni novac<br />
možete natjecati u virtualnim natjecanjima.<br />
Fanduel obuhvaća najpopularnije<br />
američke sportove – football, baseball,<br />
košarku i hokej. Kao u mnogim “sportskim<br />
strategijama”, možete sastaviti<br />
svoj “fantasy” tim i natjecati se s protivnikom.<br />
Rezultati dolaze brzo – ciklus<br />
ožujak 2010 F o r b e S 65
ljudi i kompanije<br />
za football je tjedni, a za ostale sportove<br />
dnevni. Prihod (“poslovni model”) je<br />
vrlo jednostavan – kompanija uzima<br />
10 posto svih oklada. Dakle, ako se dva<br />
igrača klade u 200 USD (svaki 100),<br />
HubDub (poduzeće) uzima 20, a pobjednik<br />
180 dolara.<br />
Kako je bilo prijeći iz relativno<br />
sigurnog svijeta konzaltinga u burne<br />
poduzetničke vode, pitao sam Lesley.<br />
“Konzultantske vode nisu bile nimalo<br />
mirne. Bilo je to žestoko natjecanje s klijentima<br />
i suradnicima, po principu ‘up or<br />
out’. Sve u svemu – odlična priprema za<br />
ono što me čekalo kada smo Nigel, naši<br />
partneri i ja pokrenuli vlastiti biznis.”<br />
Pokrećući projekt, Lesley i ekipa<br />
nisu imali nikakve dileme oko tržišta<br />
na kojemu trebaju prvo nastupiti.<br />
Marketinška agencija s kojom su radili<br />
predložila im je “big bang“ pristup<br />
– uložite veliki dio sredstava koje imate<br />
u jedan jedini događaj, na kojemu<br />
ćete bučno svijetu objaviti da postojite.<br />
Događaj, odnosno konferencija koju su<br />
odabrali bila je DEMO 2008. godine.<br />
Nakon konferencije dobili su veliku<br />
količinu medijske pažnje, vijest o projektu<br />
prenijelo je stotinjak medijskih<br />
kuća te i danas smatraju da se strategija<br />
itekako isplatila.<br />
U ovom ciklusu intervjua i članaka<br />
s europskim i američkim poduzetnicima<br />
i investitorima, jedna od za mene<br />
ključnih tema je pozicija europskih poduzetnika,<br />
pokretača high-tech “startup”<br />
projekata koji se žele izboriti za<br />
svoje mjesto pod suncem na globalnom<br />
i/ili američkom tržištu.<br />
Osnivači HubDub.coma po jednoj<br />
su stvari neobični. Pokrenuli su<br />
uspješan projekt koji je – zasad – fokusiran<br />
isključivo na američko tržište, a u<br />
Americi nemaju ured niti zaposlenike.<br />
Sve rade iz Edinburgha. Neprestano,<br />
dakako, putuju u SAD i natrag, obilaze<br />
konferencije, korisnike, poslovne partnere.<br />
Zasad ipak ne odustaju od Edinburgha.<br />
“Mora da vam se sviđa živjeti<br />
u Edinburghu?” “Oh yeah!”, odgovorila<br />
je Lesley. Ipak uviđaju da će se dio tima<br />
uskoro morati preseliti u SAD.<br />
Koja je razlika u šansama koje imaju<br />
europski u odnosu na američke hightech<br />
poduzetnike? “Prije svega u financiranju”,<br />
kaže Lesley. “Većina VC fondova<br />
No prezentacija je upalila! Kompanija<br />
je osigurala 1,2 milijuna dolara<br />
početkom 2009. i krenula u ekspanziju.<br />
Portal HubDub.com je osvježen i<br />
proširen, i započele su pripreme za idući<br />
projekt – FanDuel.com.<br />
Vraćajući se na temu europskih vs.<br />
američkih projekata, Lesley kaže: “Silicijska<br />
dolina ipak ima nešto posebno.<br />
Teško je to definirati – kao da visi u zraku.<br />
Umrežavanje, kontakti među ljudima<br />
bez obzira na to iz koje, makar i<br />
konkurentske kompanije dolaze...” Dotakli<br />
smo se i vječne teme stigmatizacije<br />
neuspjeha. “Točno. U Europi, za razliku<br />
od Amerike, postoji taj ‘biljeg’ kojega<br />
nosi netko čiji poduzetnički projekt nije<br />
uspio. Za razliku od toga, Amerikanci ne<br />
samo da toleriraju neuspjeh – od pravih<br />
poduzetnika doslovce se očekuje da u<br />
nekim pothvatima uspiju, a u nekima<br />
propadnu. Nije, zapravo, toliko pitanje<br />
hoćete li uspjeti ili propasti već, ako<br />
propadnete, da to bude brzo i efikasno,<br />
Od prve zamisli do osnivanja<br />
kompanije prošlo je tri i pol mjeseca.<br />
Nakon toga, do pokretanja hubdub.com<br />
portala prošlo je svega šest tjedana<br />
su američki, a američki fondovi, osobito<br />
oni sa Zapadne obale, pokazuju vrlo<br />
malo interesa za neameričke projekte.”<br />
HubDub je krenuo u svijet s<br />
podrškom poslovnih anđela – kakve u<br />
Hrvatskoj okuplja udruga Crane – i tijekom<br />
2008. krenuo u potragu za idućim<br />
ciklusom financiranja. Druga polovica<br />
2008. bila je, naravno, razdoblje kad<br />
se globalna recesija zahuktavala. Hubdubovci<br />
su krajem 2008. imali neobičan<br />
“privilegij” održati ključnu prezentaciju<br />
potencijalnim investitorima na<br />
dan kada je bankrotirao Lehman Brothers.<br />
Otprilike kao da prodajete luftiće<br />
i ležaljke turistima koji se spremaju za<br />
dolazak tsunamija.<br />
da možete krenuti u idući posao.”<br />
Lesley i Nigel Eccles i njihovi partneri,<br />
suosnivači HubDub.com, puni su<br />
planova. Oba njihova portala – Hub-<br />
Dub.com i FanDuel.com – rastu i razvijaju<br />
se, stječu stotine tisuća posjetitelja i<br />
igrača. Razmišljaju li o novim portalima<br />
i igrama – i o idućoj rundi financiranja?<br />
“Do daljnjega se moramo fokusirati<br />
na sadašnje projekte, ali jasno je da<br />
na tome ne staje naš razvojni put. Što<br />
se financiranja tiče, iduća runda nije u<br />
planu prije 2011. godine. No, iznimno<br />
smo zadovoljni načinom na koji su posjetitelji<br />
i igrači prihvatili našu ponudu,<br />
našu uslugu i naš model.”<br />
Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
66 F o r b e S ožujak 2010
tehnologija<br />
Kopija bolja<br />
od originala<br />
Mnogi su nakon predstavljanja iPada u San<br />
Franciscu ostali razočarani neinventivnošću nove<br />
Appleove naprave, temeljene na već viđenim<br />
konceptima. Ipak, s tim zavirivanjem u blisku<br />
prošlost Apple je odredio kako će izgledati naša<br />
daleka digitalna budućnost / Dragan Petric<br />
Foto AP, arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
Da će ponovno šetati pozornicama kalifornijskih<br />
kongresnih centara u svojem uobičajenom<br />
outfitu – tenisicama, trapericama i crnoj dolčeviti –<br />
nitko nije predviđao nakon što se pred točno godinu<br />
dana, zbog teške bolesti, povukao s čelne pozicije u<br />
Appleu. Steve Jobs se ipak krajem siječnja pojavio u<br />
Yerba Buena Centeru u San Franciscu kako bi predstavio<br />
revolucionarni proizvod, najspektakularniji<br />
nakon famoznog iPhonea koji je preokrenuo način<br />
funkcioniranja telekomunikacijske industrije.<br />
Očekivanja od “multimedijalnog tableta”, što je<br />
bio najprecizniji opis uređaja za koji se vjerovalo da<br />
će ga tom prilikom Jobs pokazati, bila su golema,<br />
baš zbog tog efekta koji je polučio iPhone - jedan,<br />
zapravo, posve prosječan telefon za današnje pojmove,<br />
od kojeg postoji bezbroj tehnološki naprednijih<br />
modela. Niti jedan od njih, međutim, nije<br />
uspio učiniti što i iPhone - natjerati operatere da<br />
ispunjavaju želje korisnika i svojom ponudom<br />
udovoljavaju njihovim potrebama. Prije iPhonea,<br />
Dragan Petric je izvršni urednik Buga<br />
ožujak 2010 F o r b e S 67
tehnologija<br />
proizvođači mobitela su ispunjavali želje<br />
operatera i svojim modelima udovoljavali<br />
njihovoj ponudi, a za korisnike<br />
mobitela sluha nije imao nitko.<br />
Kada se na golemom platnu iza<br />
Jobsovih leđa pojavio iPad – što je po<br />
mnogima i očekivani naziv “multimedijalnog<br />
tableta” – nabrajanje njegovih<br />
specifikacija razočaralo je mnoge. One<br />
ni po čemu nisu bile posebne, niti jedna<br />
nije bila dotad neviđena, a nekoliko<br />
karakteristika za koje se vjerovalo da<br />
će ih nova Jobsova naprava posjedovati<br />
– izostale su. Ma koliko djelovao<br />
šminkerski, zabavan i appleovski intuitivan,<br />
iPad se zapravo pokazao kao simbioza<br />
e-readera, netbooka, iPoda i tko<br />
zna kojeg sve ne gadgeta kakvi su se dosad<br />
već imali prilike etablirati na tržištu.<br />
Taj “krnji Kindle u boji”, odnosno<br />
“predimenzionirani iPod Touch”, kako<br />
ga se na Twitteru i Facebooku podrugljivo<br />
komentiralo tijekom Jobsove<br />
prezentacije, doista ne donosi nikakav<br />
tehnološki pa čak ni konceptualni novitet<br />
u svijet digitalne aparature, no<br />
E-reader<br />
Netbook<br />
potencijal njegova utjecaja na daljnji<br />
razvoj suživota ljudske civilizacije s tehnologijom,<br />
a samim time i na industriju<br />
koja taj suživot determinira, jednak je<br />
onom što ga je imao i iPhone. Po svoj<br />
prilici, na čak nekoliko razina.<br />
Kao prvo, iPad je fantastično<br />
zamišljena kućna internetska<br />
konzola. Nema operacijski<br />
sustav koji podržava više<br />
zadaća (multitasking), što<br />
se smatra njegovim najvećim<br />
nedostatkom, već iPhone OS, onaj<br />
isti operacijski sustav koji se koristi u<br />
iPhoneu, a to donosi i brojne praktične<br />
prednosti. Tako će se sve aplikacije koje<br />
postoje za iPhone, a kakvih je već sada na<br />
desetke tisuća, moći koristiti i na iPadu,<br />
dok će se sam uređaj uključivati mnogo<br />
brže od bilo kojeg računala. Kada će<br />
netko poželjeti brzinski nešto pogledati<br />
ili obaviti na internetu, s iPadom će to<br />
moći gotovo istoga trenutka.<br />
Osim “guglanja” i šetnje webom,<br />
iPad će pružati trenutačan uvid u sve<br />
društvene mreže, zatim će pružiti<br />
mogućnost chata ili videokomunikacije,<br />
kopkanje po eBayu, Amazonu i<br />
drugim web-trgovinama te obavljanje<br />
niza drugih internetski orijentiranih<br />
operacija za koje provjereni softverski<br />
alati već postoje. Kako svaki iPad ima<br />
podršku za Wi-Fi, a bit će moguće kupiti<br />
i izvedbu s podrškom za 3G mobilne<br />
mreže, tko bude htio moći će ovu kućnu<br />
internetsku konzolu koristiti i u pokretu.<br />
Dosad su ovakvu funkcionalnost<br />
Lenovo<br />
pružali tek napredniji smartphonei, ali<br />
na znatno manjim ekranima od iPada<br />
koji donosi više nego ugodnu dijagonalu<br />
od 9,7 inča.<br />
Za ljubitelje čitanja, kao drugo,<br />
Apple je pripremio iBook Store, internetsku<br />
trgovinu elektroničkih knjiga,<br />
EeeTop<br />
68 F o r b e S ožujak 2010
pandan onoj koju koristi Amazonov<br />
Kindle, s tom razlikom što se u<br />
ovoj trgovini mogu kupiti i knjige<br />
u boji, a samim time i časopisi i<br />
novine. Jobsova je kompanija već<br />
potpisala nekoliko ugovora s velikim<br />
izdavačkim kućama, a New York<br />
Times je pripremio čak i zasebnu<br />
aplikaciju za iPad za praćenje svojeg<br />
dnevnika.<br />
Tržištu e-readera ovo će<br />
dati značajan vjetar u leđa,<br />
a neće ga, kako se naivno<br />
naslućivalo, pokopati. Apple je,<br />
naime, prije svega trendseterska kompanija,<br />
a ne inovatorska, pa će pojava<br />
iPada potaknuti masovnu potražnju i za<br />
sličnim spravama, a ne samo za Jobsovim<br />
“izumom”. Na isti način je pojavom<br />
iPoda procvjetalo tržište MP3 playera,<br />
a pojavom iPhonea tržište mobitela s<br />
ekranima osjetljivim na dodir. E-readeri,<br />
bili oni iPad ili neki drugi, za godinudvije<br />
će se – zbog iPada – naći u svakom<br />
kućanstvu.<br />
Povezano s ovim iPad će utjecati na<br />
budućnost civilizacije i na trećoj razini,<br />
onoj vezanoj uz medijsko izdavaštvo.<br />
Tržište tiskanih medija će izlaz iz krize<br />
naklada u kojoj se zateklo potražiti upravo<br />
u činjenici što će e-readeri odnosno<br />
kućne internetske konzole (sasvim je svejedno)<br />
postati dio našeg svakodnevnog<br />
tehnološkog asesoara. Ekrani s dijagonalama<br />
ugodnim za čitanje, koji su uz<br />
to osjetljivi na dodir pa se na njima lako<br />
može simulirati pokret listanja ili obaviti<br />
zumiranje te imaju dovoljno malu masu<br />
da ih nije teško nositi sa sobom ili držati<br />
u ruci, prva su prava zamjena za papir –<br />
medij putem kojeg su potrošači spremni<br />
plaćati konzumaciju sadržaja.<br />
Napokon, iPad će utjecati i na tržište<br />
netbookova i jeftinih prijenosnika tako<br />
što će im značajno oboriti cijene. Apple<br />
je svjesno formirao cijenu najjeftinijeg<br />
modela iPada tako da bude izjednačena<br />
s najjeftinijim netbookovima (499 dolara),<br />
pa je posve logično da će se između<br />
ovog Appleovog proizvoda i malog, alternativnog<br />
prijenosnika mnogi odlučiti<br />
HP mini<br />
baš za iPad. Da to dodatno naglasi, Jobs<br />
je na samom predstavljanju iPada izjavio<br />
– tobože ničim izazvan – kako su<br />
netbookovi uređaji koji su tržišno pozicionirani<br />
između mobitela i prijenosnika,<br />
ali uz tri velike mane koje iPad nema:<br />
spori su, imaju majušne ekrane i koriste<br />
– softver za PC…<br />
Dok je ovaj posljednji argument<br />
jalov, iskorišten tek iz podrugljivih<br />
pobuda, prva dva imaju smisla i bit<br />
će nužna korekcija cijena netbookova<br />
kako bi opstali. Ponovno, slično se<br />
dogodilo s cijenama MP3 playera<br />
kao i s cijenama mobitela s ekranima<br />
osjetljivim na dodir nakon pojave<br />
iPoda i iPhonea.<br />
Apple, prema tome, doista<br />
nije s iPadom ostvario nikakvu<br />
kreativnu revoluciju, no<br />
jest onu tržišno-tehnološku.<br />
Zavirivanjem u blisku prošlost<br />
i kopiranjem koncepta koji su u<br />
trendu, napravio je uređaj kojeg je s<br />
izuzetnom preciznošću pozicionirao upravo<br />
na onaj segment tržišta koji se tim<br />
trendovima otvorio. iPad će to tržište<br />
samo još dodatno otvoriti i ponovno,<br />
već po tko zna koji put, odrediti daljnju<br />
digitalnu budućnost čovječanstva.<br />
Konkurentski koncepti Apple iPadu<br />
1. E-readeri<br />
Najpopularniji je Amazonov Kindle, a karakterizira ih korištenje e-ink tehnologije<br />
zahvaljujući kojoj ekran troši izuzetno malo energije, pa se baterija ne prazni tjednima.<br />
Ipak, prikaz na ekranu je monokromatski, pa iPadu boja donosi veliku komparativnu<br />
prednost.<br />
2. Netbookovi<br />
Jeftina prijenosna računala s malim ekranima i oskudnim performansama poharala su<br />
u protekle dvije godine tržište svojom niskom cijenom i naročito malenim dimenzijama i<br />
masom. iPad ih izravno napada cijenom i sposobnošću internetskog povezivanja.<br />
3. Hibridi prijenosnika i tableta<br />
Prije nekoliko godina bili su izuzetno propulzivni, a onda su odjednom nestali s tržišta.<br />
Neusavršenost tehnologije ekrana osjetljivih na dodir i visoka cijena su ih dotukli. Sada<br />
kada to više nije problem, ponovno im se otvara tržišni prostor – onaj isti koji je namijenjen<br />
iPadu.<br />
4. Hibridi netbooka i tableta<br />
Na krilima uspjeha netbooka i tržišne afirmacije ekrana osjetljivih na dodir, pojavili su se<br />
prvi netbookovi koji koriste takve ekrane, što s Androidom u ulozi operacijskog sustava, što<br />
s Windowsima. HP i Microsoft zajednički su predstavili jedan model, demonstrirajući snagu<br />
za rat s Appleom.<br />
5. All-in-one EeeTop<br />
Trend pojave takozvanih all-in-one računala, osobito onih jeftinijih i onih s ekranom osjetljivim<br />
na dodir poput Asusova EeeTopa , tržišno je sve uspješniji. Kao uređaj pozicioniran<br />
“između” gadgeta, prijenosnika i stolnog računala, iPad cilja na iste kupce.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 69
tehnologija<br />
U usporedbi sa Samsungom, Sonyjem<br />
i Appleom, proizvođači tvrdih diskova<br />
teško da bi se mogli ubrojiti među atraktivne<br />
igrače u svijetu kućne elektronike.<br />
Ipak, šefovi kompanija poput Seagatea i<br />
Western Digitala s punim su se pravom<br />
osjećali kao kod kuće na golemom sajmu<br />
Consumer Electronics Show, održanom<br />
početkom siječnja u Las Vegasu. Proizvodi<br />
za pohranu digitalnog sadržaja dosad nisu<br />
privlačili osobitu pozornost izloženi kraj<br />
glamuroznog iPoda, iako su zaslužni za<br />
njegovo postojanje. Sada, međutim, Seagate,<br />
Western Digital i društvo imaju vlastitu<br />
cool robu dostojnu mjesta u dnevnom<br />
boravku – prodaju media playere.<br />
Teško da će s proizvodom koji<br />
se prodaje po 150 dolara komad ikada<br />
dostići Appleov uspjeh, jer svijet kućne<br />
elektronike zahtijeva sredstva za dizajn<br />
i marketing kakva proizvođači magnetnih<br />
ploča vjerojatno nemaju. No već i<br />
činjenica da su pridodali svog igrača toj<br />
elitnoj momčadi pokazuje koliko najjači<br />
trendovi među potrošačima – ponajprije<br />
opčinjenost videom bilo hollywoodske,<br />
bilo mobitelske vrste – ovise o proizvodima<br />
za pohranu sadržaja. To je i jedan od<br />
glavnih razloga što su proizvođači diskova<br />
preživjeli prošlogodišnju krizu. Proizvodnja<br />
diskova koji čuvaju vaše podatke<br />
kad je računalo ugašeno, biznis je ovisan<br />
o ciklusu. Trenutačno smo u pozitivnom<br />
dijelu ciklusa. Vrijednost dionice najjačeg<br />
igrača u toj industriji, Seagatea, lani se<br />
učetverostručila, skočivši na 17,90 dolara.<br />
Kompanija je izvijestila o neto gubitku od<br />
3,1 milijardu dolara na 9,8 milijardi prihoda<br />
u razdoblju do 3. srpnja 2009. godine.<br />
Dionica Western Digitala, po veličini<br />
trećeg proizvođača diskova, sada vrijedi<br />
četiri puta više nego u studenome 2008.<br />
Obje kompanije, kao i proizvođač<br />
kućišta za diskove Iomega (2008. kupila<br />
EMC), u novije su vrijeme predstavile<br />
svoje media playere, kompatibilne s velikim<br />
televizorima visoke definicije kojih je<br />
sve više po dnevnim sobama. Media player<br />
je velik poput kutije papirnatih rupčića<br />
Seagateov FreeAgent<br />
Theater media<br />
player povezuje PC s<br />
televizorom<br />
Spremište u<br />
dnevnoj sobi<br />
Proizvođači memorijskih diskova smislili su kako<br />
se domoći komadića tržišnog glamura: lansirali<br />
su novi TV gadget / Lee Gomes<br />
i povezuje se s TV prijemnikom slično<br />
kao DVD player. Uređaj s daljinskim<br />
upravljačem u osnovi je Linuxov kompjutor<br />
čiji je interijer zanimljiv samo geekovima<br />
i skriven ugodnim sučeljem. Iako<br />
se media player može spojiti na YouTube<br />
i slične internetske videoservise, glavna<br />
mu je namjena omogućiti korisniku da<br />
na svom velikom TV ekranu komforno<br />
odgleda sve one filmove koji su mu se, u<br />
digitalnom obliku, nekim slučajem našli u<br />
računalu.<br />
Veliki dio kupaca su lukavi mladi korisnici<br />
weba koji ilegalno skidaju filmove<br />
sa sajtova poput Pirate Baya umjesto s Netfixa<br />
ili Redboxa. (Ovo vrijedi i za Appleove<br />
kupce, jer iPod ne bi bio ni približno takav<br />
hit kada bi se koristio samo za slušanje le-<br />
70 F o r b e S ožujak 2010
Foto John Kuczala, arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
Media playeri Iomege (lijevo) i Western Digitala zapravo bi trebali stvoriti naviku<br />
pohranjivanja sadržaja i tako povećati potražnju za memorijskim diskovima<br />
galno kupljene glazbe). Media playeri još<br />
nisu pustili duboko korijenje u SAD-u.<br />
“No FNAC-ovi i slični dućani u Europi su<br />
ih puni. Za nas je to vrlo zanimljiv posao”,<br />
kaže Jonathan Huberman, šef Iomege čiji<br />
media player košta 150 dolara. Ovi proizvodi<br />
reproduciraju blue ray filmove u<br />
punom sjaju, no njihov softver ne pruža<br />
onakvu svečanost za oči kakvu omogućuje<br />
slično koncipiran, ali ne tako svestran Appleov<br />
TV proizvod. Jednostavne radnje<br />
poput spajanja na mrežu preko glavnog<br />
PC-ja mogu biti gnjavaža. Bilo bi bolje da<br />
je u postupku dizajniranja proizvoda sudjelovalo<br />
više fokusnih skupina. Mušterije<br />
su, naime, zasad uglavnom prava internetska<br />
davež koja sa svakom primjedbom<br />
odmah trči na forume i ondje vas kudi ili<br />
hvali.<br />
To je jedan od razloga zbog kojih<br />
je prodaja tih playera još mala. Zapravo<br />
tako mala da je analitičari još ne mogu ni<br />
procijeniti. Media playeri vjerojatno neće<br />
preteći prodaju magnetnih diskova kod<br />
proizvođača. Godišnji prigodi Seagatea,<br />
Western Digitala i Hitachija (koji je sada<br />
vlasnik bivše IBM-ove proizvodnje diskova)<br />
zbrojeni iznose oko 25 milijardi<br />
dolara. Te tri kompanije na godinu izrade<br />
pola milijarde disc driveova. Čak 90 posto<br />
njihovih kupaca čini nekoliko krupnih<br />
proizvođača osobnih računala, maloprodajni<br />
lanci poput Wal Marta i Costuca<br />
i, odnedavno, internetske tvrtke koje<br />
sastavljaju računala za vlastite računalne<br />
centre, a disc driveove kupuju gotove kako<br />
bi uštedjeli. Prodaja tim kanalima bila je<br />
veća od očekivane i pomogla industriji da<br />
se izvuče iz inercije i povremenih minusa<br />
u prvoj polovici 2009. “Kako je godina<br />
prolazila, brojke su rasle za po jedan posto<br />
mjesečno”, kaže Ananda Baruah, koji za<br />
investicijsku banku Brean Murray, Carret<br />
& Co prati te kompanije.<br />
Prodaja PC-ja rasla je zbog sve prisutnijih<br />
mobitela i digitalnih kamera. Ti gadgeti<br />
obično nemaju memorijske diskove,<br />
no njima se snimi mnogo materijala koji<br />
na kraju završi spremljen na nekom disku<br />
(bolje na dva, zlu ne trebalo). “Kada god<br />
ljudi premještaju videomaterijal s uređaja<br />
na uređaj, to je dobro za industriju diskova”,<br />
kaže direktor Seagatea Stephen J.<br />
Luczo. Seagate i slične tvrtke upravo su se<br />
zato i upustile u proizvodnju media playera<br />
– kako bi navikli potrošače na ideju o<br />
gledanju filmova iz PC-ja preko velikih<br />
ekrana u dnevnoj sobi i potakli ih da<br />
pohranjuju filmove na diskove. Sklapanje<br />
i veliki dio tehničkog posla dislociran je u<br />
Kinu i Tajvan.<br />
Budući da proizvođači disc driveova<br />
ne ovise o tržišnom uspjehu svojih media<br />
playera, mogu si dopustiti da takvim<br />
proizvodima samo testiraju tržište ili ponude<br />
neku novu ideju. Luczo primjerice<br />
kaže da je Seagateov FreeAgent Theatre<br />
postigao umjeren uspjeh uz “vrlo dobar<br />
profit” (iznos ne spominje), ali da će pravi<br />
hit u toj kategoriji proizvoda vjerojatno<br />
doći iz Applea “ili neke druge kompanije<br />
kojoj je to domaći teren.”<br />
Možda i nisu na domaćem terenu,<br />
ali proizvođači diskova uvijek su na<br />
igralištu, jer već sami kapaciteti uređaja<br />
za pohranu sadržaja oduzimaju dah čak<br />
i nazagriženijim promatračima tehničkih<br />
zbivanja. John Rydning, analitičar u<br />
istraživačkoj tvrtki IDC, predviđa da će se<br />
do kraja ove godine na drive vrijedan 300<br />
dolara i velik poput džepne knjige moći<br />
pohraniti 4 terabajta podataka. To je dovoljno<br />
za 80 blu ray filmova ili 600 DVDova<br />
ili, ako hoćete, za 4,5 milijuna džepnih<br />
knjiga. Od ulaska na tržište, proizvođači<br />
diskova žude za vremenima u kojima će<br />
se njihov biznis osloboditi prokletstva<br />
ciklusa. Mogu li media playeri za dnevnu<br />
sobu postati još traženiji i ostati traženi<br />
tijekom cijele godine? Teško. Ali ćemo barem<br />
sljedeći prevrat u ciklusu moći gledati<br />
na televiziji.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 71
Proizvođači kućne elektronike<br />
otkrili su da se svijet ima tri dimenzije.<br />
Naoružani tom spoznajom,<br />
namjeravaju uvesti velike<br />
promjene u vaš dom. U pravu su što se<br />
tiče triju dimenzija. Nažalost, odabrali su<br />
pogrešne tri.<br />
Na Consumer Electronics Showu, u<br />
siječnju u Las Vegasu, 3D televizori bili su<br />
glavna tema. Trodimenzionalna televizija<br />
gleda se jednako kao i 3D film u kinu.<br />
Potreban vam je par posebnih naočala, 3D<br />
televizor i sadržaj odgovarajućeg formata.<br />
3D TV ima iste prednosti i mane kao i 3D<br />
film. Treća dimenzija može biti uzbudljivo<br />
vizualno iskustvo, ali i igračka koje se brzo<br />
zasitimo. U oba slučaja valja platiti cijenu<br />
u obliku zamućenja vida i bolova u očima.<br />
To može proći u posebnim prigodama kao<br />
što je projekcija Avatara. ali za izležavanje<br />
pred televizorom na kraju napornog<br />
dana - teško. Umjesto tri prostorne dimenzije,<br />
proizvođači kućne elektronike<br />
trebali bi razmisliti o ujedinjavanju triju<br />
već postojećih televizijskih dimenzija: zemaljske<br />
i kabelske televizije koja emitira<br />
prema rasporedu, streaming videa s interneta<br />
koji gledate kada želite i videosadržaja<br />
pohranjenog u računalu. Sada vam za<br />
svaku od te tri stvari treba poseban uređaj.<br />
Kutije oko televizora množe se kao darovi<br />
ispod božićnog drvca.<br />
Lee Gomes<br />
Multidimenzionalna<br />
TV<br />
Uoči nogometnog prvenstva proizvođači televizora<br />
zajedno s kreatorima programa odlučili su krenuti u<br />
novu ofenzivu nudeći prijenose u tri dimenzije<br />
Ja ih mam šest, tek malo iznad prosjeka.<br />
I vi imate barem jedan pretvarač signala<br />
neke kabelske ili satelitske televizije.<br />
U sklopu pretvarača ili tik do njega vjerojatno<br />
imate recorder ili nešto slično što<br />
vam omogućuje da gledate reprize TV<br />
programa onda kad vama odgovara, i to<br />
bez reklama. A sigurno imate i DVD ili<br />
blu ray player. Doduše, tu ste već u ranoj<br />
Lee Gomes je urednik <strong>Forbes</strong>ova biroa u Sillicon Valleyju<br />
digitalni alati<br />
fazi TV zagriženosti, no takvih je ljudi sve<br />
više. Možda imate Slingbox pa program<br />
sa svog kućnog televizora možete gledati<br />
posvuda – u drugoj sobi na PC-ju ili<br />
na laptopu bilo gdje na kugli zemaljskoj.<br />
Vudu je internetski TV servis koji emitira<br />
filmove visoke razlučivosti po sistemu<br />
“plati i gledaj”; i ta priča dolazi s kućištem.<br />
Testirao sam media playere veličine<br />
knjige što ih proizvode Seagate i drugi<br />
proizvođači uređaja za pohranu digitalnog<br />
sadržaja (vidi članak na str. 70); obično<br />
služe za gledanje sadržaja skinutog s interneta.<br />
Kao i drugi spomenuti uređaji, i media<br />
playeri trebaju svoju utičnicu i vezu s<br />
internetom. Elektronički gledano, svi oni<br />
rade u osnovi istu stvar – preuzimaju niz<br />
jedinica i nula i pretvaraju ih u TV sliku.<br />
Ima ih toliko samo zato što jedinice i nule<br />
stižu iz različitih poslovnih carstava. To je<br />
kao kad nam je u doba stare mrežne televizije<br />
trebao poseban televizor za gledanje<br />
svakog od postojećih kanala.<br />
Upravo to je problem kojim bi se<br />
trebala pozabaviti industrija kućne elektronike<br />
i lansirati jedinstveni uređaj preko<br />
kojeg ćemo upravljati svime što se tiče<br />
gledanja televizije. Tehničkih prepreka za<br />
to nema. Elektronika u svim spomenutim<br />
uređajima zapravo je ista. Industrija<br />
poluvodiča tu je obavila svoj posao: jedan<br />
jedini čip veličine nokta je sve što trebamo<br />
da bismo kod kuće pogledali neki blu ray<br />
film poput “Princa tame”. Plus snažan<br />
surround sustav. Postoje, međutim, neke<br />
poslovne prepreke. Recimo, prijemnici<br />
kabelskih televizija zahtijevaju da ubacite<br />
karticu kako biste dokazali da ne kradete<br />
signal. Kongres SAD-a je donio zakon<br />
po kojem tehnologija primijenjena u sklopu<br />
tih sustava mora biti široko dostupna,<br />
no bilo je žalbi da kabelske televizije<br />
Industrija kućne elektronike trebala bi<br />
proizvesti jedinstveni uređaj preko kojega<br />
ćemo upravljati svime što se tiče televizije<br />
zabušavaju u provedbi tog zakona.<br />
Najzadrtiji od nas ne mogu dočekati<br />
da se Steve Jobs primi te zadaće. Sami su<br />
sklopili barem jednog takvog križanca,<br />
koji im već stoji kraj televizora. Te naprave<br />
izgledaju poput standardnog PC-ja, osim<br />
što su tihe i imaju audio i video priključke<br />
za spoj s televizorom. Obično imaju i nekakav<br />
daljinac. Rade odlično, ali sklapanje i<br />
održavanje takvog uređaja za većinu je ljudi<br />
previše posla. Stoga, proizvođači kućne<br />
elektronike, skinite te 3D naočale. Možda<br />
zbog njih ne vidite pravi problem.<br />
72 F o r b e S ožujak 2010
financije<br />
Izlaz iz krize putem<br />
slabije valute?<br />
U minulih 12 mjeseci tek su valute commodity bloka (uz još pokoju iznimku)<br />
namaknule značajniji rast u odnosu na euro. Američki dolar i dobar<br />
dio Azije još uvijek su u minusu / Mario Gatara<br />
Ilustracija Boris Benko<br />
Činjenica kako Grčka (i ostale<br />
“slabe karike”) predstavlja<br />
ozbiljan problem za Europsku<br />
monetarnu uniju u vrlo<br />
je kratkom roku učinila<br />
zbivanja na deviznom tržištu znatno zanimljivijima.<br />
Euro je u odnosu na dolar<br />
skliznuo do najniže razine od sredine<br />
svibnja prošle godine, a u odnosu na<br />
početak godine nema pozitivan skor ni<br />
s jednom od mainstream valuta.<br />
Ali takav se rasplet teško može nazvati<br />
alarmantnim. I što ako je to zapravo<br />
i bio cilj? Njemačka je najveći svjetski izvoznik<br />
i deprecijacija eura (uz određene<br />
negativne efekte) nedvojbeno ide naruku<br />
izvozno orijentiranoj ekonomiji.<br />
I doista, nije trebalo dugo da se pojave<br />
špekulacije kako Angela Merkel<br />
igra taktičku igru, rastežući do krajnjih<br />
granica živce svojih grčkih kolega odbijanjem<br />
da ispiše bianco ček koji bi, barem<br />
na neko vrijeme, zaustavio eroziju<br />
europske valute.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 73
EMU nema alternativu<br />
Možda je nasađena na pogrešnim temeljima.<br />
Možda je odveć fleksibilna. Ili pod prevelikim<br />
utjecajem politike. Ali Europska monetarna<br />
unija stvorena je ireverzibilnim procesom koji<br />
može ići samo naprijed, a natrag - nikako /<br />
Mario Gatara<br />
Ekonomist Charles Kindleberger<br />
cijeli je svoj život posvetio<br />
proučavanju povijesnih lekcija<br />
iz ekonomije. Prikupljajući<br />
iskustvo na pozicijama u Bijeloj<br />
kući, Fedu i Banci za međunarodna poravnanja<br />
(BIS), iza sebe je ostavio tridesetak<br />
knjiga, analizirajući najrazličitije<br />
ekonomske fenomene. Bio je i jedan od<br />
glavnih arhitekata Marshallova plana te<br />
jedan od autora hegemonijske teorije stabilnosti<br />
temeljene na tvrdnji kako domi-<br />
Europska<br />
središnja banka<br />
svoj je dio posla<br />
solidno odradila,<br />
no političari su<br />
uglavnom zatajili,<br />
prepuštajući se<br />
kratkovidnom<br />
populizmu<br />
Foto AP<br />
Inibh ero od<br />
elenim augait<br />
wiscil dip ea faccummodiat<br />
alit<br />
erciduis alisim<br />
dolortis at pratism<br />
odoloboreet laor<br />
am velis aliquat ut<br />
alisl eniam,<br />
74 F o r b e S ožujak 2010
financije<br />
nantna svjetska sila (poput SAD-a) može<br />
bitno pridonijeti ekonomskoj stabilnosti<br />
na globalnoj razini. Poor Charlie je detaljno<br />
izučavao i Veliku depresiju, tvrdeći<br />
kako je stabilnost tečaja ključan preduvjet<br />
ekonomskog prosperiteta, a kompetitivna<br />
devalvacija jedan od najvažnijih uzroka<br />
najveće ekonomske krize prošlog stoljeća.<br />
A upravo je praksa kompetitivne<br />
devalvacije duboko ukorijenjena u tradiciji<br />
Starog kontinenta, kojoj su Francuska,<br />
Italija i još neke zemlje s periferije često<br />
pribjegavali, ne uspijevajući održati korak<br />
s moćnom njemačkom ekonomijom.<br />
Bio je to umjetan, ali za političare relativno<br />
lagan način poboljšanja konkurentnosti<br />
domaćeg gospodarstva kojim bi<br />
se strukturalni problemi i/ili kronična<br />
slabost domaće potražnje naprosto prebacili<br />
na teret nekoga drugoga (najčešće<br />
bliskog susjeda). Naravno, dok god im<br />
se takva praksa ne bi obila o glavu. To se<br />
zbivalo često pa je Europa dugo tavorila<br />
u začaranom krugu kompetitivnih devalvacija<br />
koje su drastično narušavale tokove<br />
trgovine. Jer na devalvaciju jedne valute<br />
drugi bi odgovorili podizanjem uvoznih<br />
barijera, administrativnim zatvaranjem<br />
domaćeg tržišta ili pak simultanom devalvacijom,<br />
nastojeći po svaku cijenu očuvati<br />
konkurentnost domaće ekonomije.<br />
I zbog toga je tečajna stabilnost figurirala<br />
ne samo kao ključan preduvjet<br />
intenzivnije vanjskotrgovinske razmjene,<br />
već i kao najprikladniji način kojim bi se<br />
prekinula višestoljetna povijest ratovanja<br />
na Starom kontinentu.<br />
Paradoksalno, brojni su europski<br />
politički lideri nakon Drugog svjetskog<br />
rata dijelili takvo mišljenje, no trebalo je<br />
još puno vremena (i manjkavih inicijativa)<br />
da se teorija pretoči u praksu. Političari<br />
su najzad uočili kako, usprkos brojnim<br />
devalvacijama u susjedstvu, Njemačka<br />
nekako uvijek uspijeva prikazati suficit u<br />
vanjskotrgovinskoj razmjeni, te je krajem<br />
80-ih godina prošlog stoljeća zaživio Europski<br />
monetarni sustav (EMS), preteča<br />
današnje monetarne unije. Uslijedio je<br />
Europski tečajni mehanizam (ERM), a<br />
potom i njegova poboljšana verzija (ERM<br />
II) nakon špekulativnih napada na funtu<br />
(kojima se proslavio George Soros). Evolucija<br />
ideje o monetarnoj uniji doživjela je<br />
vrhunac studijom Europske komisije pod<br />
nazivom “One market, one money”. Ostalo<br />
je više-manje poznata povijest.<br />
Već na temelju ove kratke lekcije iz<br />
povijesti lako je zamisliti kaos koji bi uslijedio<br />
raspadom Europske monetarne<br />
unije. To je tema kojom se posljednjih<br />
tjedana poigravaju brojni promatrači,<br />
pokušavajući kvantificirati vjerojatnost<br />
takvog ishoda. Čak i Nassim Taleb, autor<br />
bestselera Crni labud, smatra kako<br />
ne bi bilo loše uložiti određena sredstva<br />
na takav scenarij, premda njegovu materijalizaciju<br />
drži malo vjerojatnom. Nemali<br />
broj ulagača vjerojatno je i odlučio<br />
zaigrati taj lucky shot, pretočivši u djelo<br />
najrazličitije ideje. Jedna od najočitijih<br />
strategija je short euro, likvidacija europske<br />
valute u odnosu na konkurente poput<br />
dolara, funte ili jena. Redovita izvješća<br />
američkog CFTC-a ukazuju na rekordno<br />
visoke špekulativne short euro pozicije,<br />
a pod pritiskom prodavatelja euro se u<br />
odnosu na dolar spustio do najniže razine<br />
u posljednjih desetak mjeseci.<br />
Percipirajući rastući rizik od raspada<br />
EMU, cijene grčkih, španjolskih i portugalskih<br />
obveznica naprosto su podivljale,<br />
baš kao i CDS instrumenti (credit default<br />
swaps), sredstvo osiguranja ako zemlja<br />
paranoja bez granica<br />
Paranoja izazvana grčkim problemima dosegla je sredinom veljače vrhunac, ali nije<br />
ograničena na financijske krugove. Na brojnim se blogovima skepsa oko sudbine jedinstvene<br />
europske valute manifestirala na prilično zanimljiv i čudan način, analizom novčanica<br />
i kovanica u optjecaju. U slučaju kovanica stvar je vrlo jednostavna, jer ih odlikuju različiti<br />
simboli vezani uz pojedinu zemlju, no neki su otišli i korak dalje, podastirući nove, široj<br />
javnosti uglavnom nepoznate detalje. Naime, svaki serijski broj na novčanicama eura ima<br />
i slovo, rezervirano za zemlju u kojoj je novčanica tiskana. Prema tim istim blogovima,<br />
najtraženije su novčanice koje nose slovo X jer je to oznaka za Njemačku. Istodobno pojedini<br />
mediji špekuliraju s neprovjerenim tvrdnjama kako brojni stanovnici EU (osobito oni<br />
u Njemačkoj) nerado primaju ili čak odbijaju novčanice u čijem se serijskom broju nalazi<br />
slovo Y. Pogađate, riječ je o novčanicama grčkog “porijekla”, a navodno se na sličan način<br />
tretiraju i novčanice čiji serijski brojevi sadrže slova M (Portugal), S (Italija) i V (Španjolska).<br />
Što je, naravno, smiješno (i glupo), jer čak i da u nekom suludom scenariju dođe do raspada<br />
monetarne unije, posve je nebitno gdje se novčanice tiskaju, već tko iza njih stoji (u ovom<br />
slučaju Europska središnja banka).<br />
ožujak 2010 F o r b e S 75
financije<br />
izdavatelj u nemogućnosti servisiranja obveza<br />
proglasi default. Ulje na vatru dolili<br />
su i brojni analitičari, okarakteriziravši raspad<br />
sustava zajedničke valute vjerojatnim.<br />
Steve Barrow, analitičar Standard Bank,<br />
još je početkom prosinca izjavio kako<br />
je moguće da se Irska i Grčka pokušaju<br />
izvući iz EMU, tražeći izlaz iz krize ponovnim<br />
uvođenjem nacionalnih valuta i<br />
devalvacijom istih. Irsko ministarstvo financija<br />
nazvalo je takvu procjenu “neinformiranim<br />
komentarom”, uspoređujući<br />
je s scenarijem da Teksas zamijeni dolar<br />
nekom drugom valutom, dok je reakcija iz<br />
Atene bila vrlo kratka - nema šanse.<br />
No ako je Barrow dopustio mogućnost<br />
takvog raspleta, Albert Edwards iz Société<br />
Générale bio je puno rezolutniji. “Grčki<br />
proračunski deficit samo je jedan od<br />
simptoma krize s kojom se EMU suočava,<br />
što će u konačnici rezultirati njezinim raspadom”,<br />
izvalio je sredinom veljače.<br />
S uzrocima problema koje on<br />
navodi zapravo se nije teško složiti. Slabija<br />
konkurentnost zemalja na periferiji, dodatno<br />
naglašena precijenjenom valutom,<br />
uz zajedničku monetarnu politiku koja<br />
teško može zadovoljiti potrebe sviju, gurnula<br />
je u prvi plan instrumente fiskalne<br />
politike. To je pak u uvjetima krize dovelo<br />
do rekordno visokih proračunskih deficita<br />
i ukupne razine zaduženja. No Edwards ide<br />
i puno dalje, tvrdeći da bilo kakva (konkretna)<br />
pomoć Grčkoj samo odgađa neminovan<br />
raspad ideje o zajedničkoj valuti,<br />
nalazeći dodirne točke između aktualne<br />
krize i one u Aziji 1997. godine. Da ne bi<br />
bilo zabune, njegove riječi doista imaju<br />
određenu težinu. Prema famoznoj Thomson<br />
Extel anketi Edwards je već godinama<br />
među najbolje ocijenjenim stratezima, baš<br />
kao i njegov poslodavac.<br />
Padu eura koji sada plijeni pozornost medija<br />
prethodio je snažan rast u odnosu na dolar<br />
I nije samo Edwards taj koji kritizira<br />
temeljne principe monetarne unije. Otmar<br />
Issing, nekadašnja siva eminencija<br />
Europske središnje banke, još je tijekom<br />
90-ih priznao kako bi politička unija bitno<br />
učvrstila sustav zajedničke valute, a i sada<br />
dovodi u pitanje njen opstanak bez čvršće<br />
političke integracije, otvoreno se protiveći<br />
izravnoj pomoći vladi u Ateni, kojom bi se<br />
zapravo legalizirala praksa prekomjerne<br />
potrošnje i kršenja prihvaćenih uvjeta<br />
članstva.<br />
Redukcija tečajnog rizika, kao rezultat<br />
zajedničke valute, od samog je početka<br />
snažan poticaj trgovini na kontinentu<br />
No pravo je pitanje kakva je budućnost<br />
Europe u slučaju raspada monetarne unije?<br />
Najkraće rečeno, vrlo tmurna. Uzmimo<br />
za primjer Grčku. Povlačenje iz EMU<br />
podrazumijeva zamjenu eura drahmom i<br />
devalvaciju potonje, kako bi se izlaz iz krize<br />
u uvjetima slabašne domaće potražnje<br />
pokušao pronaći jačanjem izvoza. I što<br />
onda? Default se čini neminovnim. Za razliku<br />
od dugog perioda u kojem je uživala<br />
sve blagodati dostupnih (i jeftinih) izvora<br />
kapitala, Grčka bi time bila “izopćena” iz<br />
globalnog financijskog sustava i osuđena<br />
na godine mukotrpnih reformi i odricanja<br />
po diktatu MMF-a. A tko bi uopće poželio<br />
takvu valutu? Grčki građani sigurno ne, a<br />
većina čitatelja će, zahvaljujući vlastitim<br />
iskustvima, lako shvatiti i zašto. Surova realnost<br />
podrazumijevala bi bujanje crnog<br />
deviznog tržišta i paralelnu egzistenciju<br />
službenog i “neslužbenog” tečaja domaće<br />
valute, što neminovno otvara spiralu inflacije<br />
i potpunog kaosa.<br />
Naravno, grčki bi proizvodi u inozemstvu<br />
bili konkurentniji, ali time predstavljaju<br />
prijetnju drugim zemljama, čime<br />
bi se lako mogla oživjeti tradicija kompetitivnih<br />
devalvacija. Najcrnje prognoze<br />
govore kako bi raspad monetarne unije<br />
mogao završiti - krvavo. Jer u tom slučaju<br />
dobitnika naprosto nema. Svi su - gubitnici.<br />
Njemačka bi, kao najčvršća karika,<br />
možda dobila na kredibilitetu (i nižoj premiji<br />
za rizik), ali i izgubila na konkurentnosti<br />
svojih izvoznika. Kod drugih bi epilog<br />
vjerojatno bio dijametralno suprotan,<br />
ali samo do trenutka dok se prvi susjed<br />
ne odluči osvetiti novom devalvacijom<br />
domaće valute ili uvoznim restrikcijama.<br />
Trgovina je pak posebno poglavlje<br />
ove priče. Brojna su istraživanja dokazala<br />
pozitivan utjecaj redukcije tečajnog rizika<br />
na intenzitet međunarodne trgovine. Nije<br />
nimalo teško staviti se u poziciju izvoznika<br />
koji je, umjesto deset ili više valuta,<br />
odjednom došao u priliku prihode ubirati<br />
u samo jednoj valuti. Inicijalne procjene<br />
sugeriraju kako je već u samom začetku<br />
volumen trgovine unutar Eurolanda, samo<br />
zahvaljujući eliminaciji tečajnog rizika, u<br />
prosjeku uvećan za 5 do 10 posto godišnje.<br />
Pokušajte nakon toga zamisliti kakav bi<br />
učinak imao val kompetitivnih devalvacija,<br />
jer uz vrlo ograničen prostor za manevar<br />
u segmentu fiskalne politike, tečaj<br />
postaje jedino sredstvo kojim je moguće<br />
vaditi se iz krize. Iduća bi žrtva žrtva bila<br />
kontinentalna financijska tržišta, jer je<br />
upravo zahvaljujući jedinstvenoj valuti<br />
u praksi zaživjela proklamirana sloboda<br />
kretanja kapitala.<br />
Zbog svega toga teško je zamisliti<br />
nekakvu kredibilnu alternativu monetarnoj<br />
uniji, nastaloj procesom koji naprosto<br />
ne poznaje UNDO naredbu. Ne samo da<br />
mogućnost izlaska iz EMU formalno nije<br />
predviđena, već je riječ o scenariju koji bi<br />
sve sudionike užasno skupo koštao.<br />
76 F o r b e S ožujak 2010
CFTC priprema<br />
masovno umorstvo<br />
Nakon neugodnih iskustava tijekom subprime<br />
krize, termin “leverage” među regulatorima ima<br />
vrlo neugodan prizvuk i odjekuje poput kakve<br />
psovke. Odgovor koji spremaju prilično je rigidan<br />
i već izaziva bijesne reakcije investicijske<br />
zajednice / Mario Gatara<br />
U<br />
suvereno drže vrh ljestvice,<br />
formalnoj klasifikaciji investitora<br />
prema kriteriju sklonosti<br />
riziku hedge fondovi<br />
manipulirajući pozicijama<br />
(i najrazličitijim vrstama aktive) koje<br />
običnom smrtniku oduzimaju dah.<br />
Počesto vrlo kompleksne “oklade” čija<br />
je realizacija plod prilično ubojite kombinacije<br />
matematike i statistike jednako<br />
Kongres je CFTC-u dao zeleno<br />
svjetlo za promjenu regulative, a ovi<br />
su odlučili bitno ograničiti prostor za<br />
špekulacije malih ulagača<br />
ožujak 2010 F o r b e S 77
financije<br />
užasavaju i regulatore, a razlog njihove<br />
nervoze (koja još uvijek nije pretočena u<br />
konkretnu promjenu postojeće regulative)<br />
vrlo je specifičan. Naime, financijska<br />
moć hegde fondova doista je u stanju<br />
ugroziti stabilnost financijskog sustava<br />
u cjelini, a povremene krizne epizode<br />
najbolje pokazuju koliko ozbiljne mogu<br />
biti posljedice ako stvari krenu u krivom<br />
smjeru. Dovoljno se sjetiti panike koju je<br />
svojedobno, u jeku azijske krize krajem<br />
prošlog stoljeća, posijao kontroverzni<br />
Long Term Capital Management, ili pak<br />
prizvati u sjećanje krah Amaranth Advisorsa,<br />
hedge fonda koji je terminskim<br />
ugovorima na prirodni plin krajem 2006.<br />
nagomilao više od šest milijardi dolara<br />
gubitaka. U takvim situacijama najviše do<br />
izražaja dolazi tzv. counterparty risk, jer<br />
manifestacija nelikvidnosti, a potom i nesolventnosti,<br />
ugrožavaju suprotnu stranu<br />
u transakcijama. Kako se to može odraziti<br />
na stabilnost financijskog sustava najbolje<br />
je pokazala subprime kriza.<br />
U svijetu hedge fondova rizik u<br />
znatnoj mjeri multiplicira leverage ili, u<br />
doslovnom prijevodu, poluga. Riječ je o<br />
mehanizmu koji ulagačima omogućuje<br />
otvaranje pozicija višestruko “debljih”<br />
od inicijalnog ulaganja, čime se znatno<br />
povećava dobit ili gubitak, a počesto i<br />
prostor za manipulacije. Čini se posve<br />
logičnim za pretpostaviti kako bi se svaka<br />
normalna banka toga zapravo trebala<br />
kloniti, ali ogroman promet koji hedge<br />
fondovi generiraju bankama donosi vrlo<br />
izdašne provizije, i takav izvor prihoda<br />
nitko nije u stanju odbiti. Uostalom, biti<br />
upućen u konkretne poteze hegde fondova<br />
može biti vrlo korisno u konkekstu<br />
proprietary tradinga (trgovine za vlastiti<br />
račun).<br />
Međutim, posljednjih godina epidemija<br />
“poluge” poprimila je ekstremne razmjere<br />
i na drugoj strani ulagačkog spektra,<br />
tamo gdje inicijalni ulog ne iziskuje sedmeroznamenkaste<br />
cifre, već se mjeri tek -<br />
stotinama dolara. To je vrhunac evolucije<br />
kojom su organizirana tržišta i ine financijske<br />
institucije pokušale najrazličitije<br />
financijske instrumente približiti malim<br />
ulagačima. U tu su svrhu brojni terminski<br />
ugovori već odavna dobili svoju<br />
“mini verziju” (led su probili futuresi na<br />
burzovne indekse), spustivši ljestvicu<br />
inicijalnog ulaganja na nekoliko tisuća<br />
dolara, a potom su na scenu masovno<br />
počele iskakati internetske platforme koje<br />
su malim ulagačima širom otvorile vrata<br />
tržišta svih tržišta. Devizno tržište je neusporedivo<br />
veće i likvidnije od ponajvećih<br />
svjetskih burzi, s radnim vremenom 0-24,<br />
Hedge fondovi su sinonim za ekstreman<br />
rizik, no najveći se špekulanti zapravo<br />
kriju među - malim ulagačima<br />
Čuvajte se prevaranata<br />
u pokretu širom svih vremenskih zona i<br />
uz podršku vrlo šarolike palete aktera, a k<br />
tome (do sada) lišeno i ozbiljnije regulative.<br />
Možda je “maloprodaja” pomalo<br />
nezgrapan termin za segment u kojem<br />
djeluju mali investitori, no ima smisla<br />
kada se ulozi od nekoliko stotina dolara<br />
usporede s nalozima teškima stotine<br />
milijuna ili milijarde dolara (eura ili čega<br />
već) kakvi su dotad dominirali tržištem.<br />
Natjecati se na deviznom tržištu s nekoliko<br />
stotina dolara u džepu na prvi pogled<br />
zvuči doista smiješno, ali tu leverage<br />
zapravo najviše dolazi do izražaja. Jer u<br />
iznimno ekstremnim situacijama leverage<br />
hedge fondova doseže 1:35 (omjer<br />
kapitala i aktivnih pozicija) ili čak 1:50, no<br />
gomila internetskih platformi ulagačima<br />
omogućava da s mizernih 50 dolara otvore<br />
poziciju tešku 10.000 dolara. Podijelimo<br />
li jednu brojku s drugom, dolazimo<br />
do omjera 1:200, što najbolje dočarava<br />
ekstremnu izloženost investitora i raznih<br />
avanturista koji putem poluge traže sreću<br />
na deviznom tržištu.<br />
Osnovna logika doista zvuči primamljivo.<br />
U slučaju prethodnog primjera dovoljno<br />
je da se odabrani valutni par (cross)<br />
pomakne za 1% u željenom smjeru kako<br />
bi se realizirao profit dvostruko veći od<br />
inicijalnog ulaganja (100 dolara naspram<br />
50 uloženih). Takve stope povrata na<br />
konvencionalnim je tržištima naprosto<br />
nemoguće pronaći, pa nije nimalo čudno<br />
što je retail segment deviznog tržišta gotovo<br />
preko noći doslovno procvjetao,<br />
privlačeći golemim potencijalima zarade<br />
horde sljedbenika. Prema nekim<br />
procjenama, obujam trgovine koju realiziraju<br />
mali ulagači u ovom se stoljeću<br />
udeseterostručio, premašivši 120 milijardi<br />
dolara dnevno. A sve to našlo se na-<br />
Dobar dio odgovora iz Hrvatske narodne banke posvećen je rizicima i opasnostima koje<br />
vrebaju male ulagače na putu do profita na deviznom tržištu. S pravom, jer prijevare i<br />
piramidalne sheme u ovoj priči nisu nikakva rijetkost. U to su se već uvjerili i brojni građani<br />
zavedeni izdašnim (k tome “garantiranim”) stopama prinosa koje navodno nudi devizno<br />
tržište, najčešće preko kojekakvih posrednika. U toj igri, kako (posve opravdano) ističu u<br />
HNB-u, pravi su dobitnici najčešće market-makeri (u pravilu investicijske banke i druge<br />
financijske institucije) koji diktiraju uvjete na tržištu i u stanju su “pogurati” određenu<br />
valutu u željenom smjeru.<br />
Kao i obično, u ovom slučaju najviše pomaže - zdrav razum. Jer vjerovati nekome tko nudi<br />
garantirani dobitak prilično je glupo, a čak i spomen visokih prinosa opravdan je razlog za<br />
sumnju. Stoga iz središnje banke zainteresirane ulagače upućuju na investicijska društva s<br />
odobrenjem nadležnih regulatornih tijela (na domaćem je teritoriju to Hrvatska agencija za<br />
nadzor financijskih usluga), ističući kako uspjeh iziskuje puno znanja, vremena i iskustva.<br />
78 F o r b e S ožujak 2010
Foto AP<br />
dohvat ruke, uvjetno rečeno, prosječnim<br />
ulagačima koje je jednostavna programska<br />
aplikacija (za krajnje korisnike) te<br />
robusna infrastruktura (na serverskoj<br />
strani) spajala s uzbudljivim svijetom u<br />
kojem je, uz relativno mali ulog, moguće<br />
odigrati najrazličitije kombinacije, od<br />
elementarnih crosseva kao što su EUR/<br />
USD ili USD/JPY, pa sve do prave egzotike,<br />
odnosno, valuta poput singapurskog<br />
dolara, poljskog zlota ili ruske rublje.<br />
Relativno<br />
jednostavna<br />
aplikacija (u<br />
ovom je slučaju<br />
platforma FXCM)<br />
je sve što vam<br />
treba da se<br />
“nakačite” na<br />
devizno tržište<br />
i priključite se<br />
velikim igračima<br />
Taj svijet neslućenih mogućnosti zarade<br />
(i gubitka) restriktivnom je pravnom<br />
regulativom stavljen s “onu stranu zakona”,<br />
izvan dohvata hrvatskih ulagača koji<br />
su legalno mogli tek “trenirati”, odnosno<br />
koristiti mogućnost otvaranja virtualnog<br />
računa i brusiti svoja znanja i sposobnosti<br />
u donekle simuliranim uvjetima<br />
(fluktuacije valuta bile su stvarne). Sve do<br />
1. siječnja ove godine, kada je na snagu<br />
stupila Uredba o izmjenama i dopunama<br />
Zakona o deviznom poslovanju (NN<br />
153/2009). Time je, prema tumačenju<br />
Hrvatske narodne banke, najzad ozakonjena<br />
(dosad zabranjena) kupoprodaja<br />
deviza u inozemstvu (banke su bile jedini<br />
izuzetak) pa su i mali ulagači dobili<br />
priliku (legalno) sudjelovati u najvećem<br />
globalnom ruletu.<br />
I to je bila dobra vijest. No postoji i<br />
ona loša, u režiji ekipe koja se krije iza<br />
kratice iz naslova. CFTC, punim imenom<br />
Commodity Futures Trading Commission<br />
(Komisija za trgovinu terminskim<br />
transakcijama), američka je agencija komplementarna<br />
puno poznatijem SEC-u,<br />
(Komisiji za vrijednosne papire). U njenoj<br />
je nadležnosti zapravo sve ono (vezano uz<br />
financijska tržišta) što ne nadzire SEC, koji<br />
se primarno bavi dionicama. A CFTC je<br />
početkom godine krenuo u snažnu ofenzivu,<br />
pokrenuvši inicijativu za promjenom<br />
postojeće regulative, što su mnogi doživjeli<br />
kao hajku na male ulagače.<br />
S druge pak strane, predstavnici<br />
CFTC-a poručuju kako je osnovni cilj<br />
najnovije inicijative zaštita malih ulagača,<br />
koji su često meta prijevara, ali i plaćaju<br />
danak svom neiskustvu, ne shvaćajući<br />
kako je devizno tržište, uz tako izdašan<br />
leverage, za mnoge od njih odveć krupan<br />
zal ogaj.<br />
A ono što CFTC najprije traži<br />
je proširenje jurisdikcije izvan organiziranih<br />
tržišta, zahtijevajući nadzor i<br />
Najnovijom inicijativom<br />
CFTC-a<br />
kojom se leverage<br />
planira ograničiti na<br />
1:10, odluka HNB-a<br />
u očima mnogih<br />
gubi na značaju<br />
nad retail segmentom deviznog tržišta,<br />
koji se zapravo odvija mimo klasičnog<br />
organiziranog tržišta, putem posrednika.<br />
Potom predlaže brojne restrikcije za<br />
pravne osobe koje ulagačima osiguravaju<br />
pristup deviznom tržištu (brokere, dealera,<br />
trgovce), a najvažnija se odnosi na<br />
drastično povećanje kapitalnih zahtjeva,<br />
što bi dio postojećih platformi moglo<br />
natjerati da stave ključ u bravu.<br />
I na kraju, ali većini promatrača vjerojatno<br />
najvažnije, CFTC predlaže drastične<br />
restrikcije za ulagače, i to tako da se famozni<br />
leverage ograniči na svega 1:10.<br />
U prijevodu, CFTC planira masovno<br />
umorstvo u segmentu retail forexa, koji<br />
većina platformi na duži rok vjerojatno<br />
neće preživjeti. A to bi se moglo odraziti<br />
i na nižu konkurentnost na tržištu, a lako<br />
moguće i na više naknade za nesporedne<br />
sudionike (realizirane transakcije) na<br />
deviznom tržištu-<br />
Uslijedila je prilično bijesna<br />
reakcija investicijske zajednice, okrunjena<br />
brojnim peticijama (ankete pokazuju<br />
kako se oko 90 posto ulagača protivi<br />
takvoj inicijativi). Protesti su kulminirali<br />
naporima strukovne udruge (Foreign<br />
Exchange Dealers Coalition, FXDC) da<br />
nezadovoljstvo zainteresiranih strana kanalizira<br />
u pravom smjeru, potičući konkretne<br />
komentare koji se mogu uputiti na<br />
adresu CFTC-a. U FXDC-u se nadaju da<br />
bi mnogobrojni komentari, za koje je fiksiran<br />
krajnji rok do sredine ožujka, mogli<br />
navesti CFTC da barem donekle “razvodni”<br />
predstojeće promjene regulative.<br />
U suprotnom, cijela bi priča mogla<br />
poprimiti bitno drugačiji ishod. Većina bi<br />
ulagača masovnim egzodusom u smjeru<br />
kompanija registriranih izvan SAD-a,<br />
lako mogla umaknuti nadzoru CFTC-a.<br />
Izravne štete od toga imala bi američka<br />
komponenta industrije, ali u konačnici i<br />
sami ulagači, jer je sasvim vjerojatno da<br />
će u tom slučaju izniknuti gomila novih<br />
platformi registriranih u najegzotičnijim<br />
krajevima svijeta, čime cijela inicijativa,<br />
motivirana željom za većom zaštitom<br />
ulagača, gubi smisao. Jer tko će onda<br />
zaštititi male ulagače?<br />
ožujak 2010 F o r b e S 79
Francuski naftni div Total, suočen s<br />
gospodarskom krizom i značajnim<br />
padom potražnje, već mjesecima<br />
agonizira oko sudbine rafinerije<br />
u Dunkerqueu. Prema procjenama operativaca,<br />
kompanija u segmentu prerade<br />
u Europi gubi oko 100 milijuna eura<br />
mjesečno, a lokacija na sjeveru Francuske<br />
prva je koje bi se rado riješili. Međutim,<br />
takvim su rezonom navukli na sebe bijes<br />
sindikata i, što je još puno gore u državi<br />
paraliziranoj birokracijom, pritisak<br />
političara koji zrače populizmom. Jedan<br />
od njih, Christian Estrosi, aktualni ministar<br />
za industriju, dao je čelnicima Totala<br />
jednostavne instrukcije, poručivši kako<br />
im ne bi trebalo uopće pasti na pamet<br />
zatvarati Dunkerque ili bilo koje drugo<br />
postrojenje u Francuskoj. Dovoljno da isprovocira<br />
prilično otrovan članak u Wall<br />
Street Journalu, čiji autor staje u obranu<br />
privatnog vlasništva i tržišne ekonomije.<br />
No da se kojim slučajem Wall Street<br />
Journal bavi hrvatskim temama, članak bi<br />
lako mogao izgledati i otprilike ovako:<br />
“Zadnji puta kad smo provjerili, Josip<br />
Friščić nije sjedio ni u Upravi niti u<br />
Nadzornom odboru Podravke. Nije se<br />
deklarirao ni kao dioničar te kompanije.<br />
Pa tko ili što mu onda daje za pravo da<br />
je u javnim istupima svojata, otvoreno<br />
prijeteći svima koji su bacili oko na zvučno<br />
ime domaće prehrambene industrije?<br />
Vlada. Ista ona Vlada koja drži Podravku<br />
strateškom aktivom, a k tome je koristi i<br />
kao (neučinkovit) instrument socijalne<br />
Mario Gatara<br />
Razotkrivanje<br />
Tko najviše gubi privatizacijom i bijegom zvučnih<br />
imena domaćeg korporativnog sektora iz sjene<br />
'domoljubnih' političara?<br />
politike, podupirući time Friščićevu kampanju<br />
za Colbertovu nagradu ‘intervencionizmu<br />
najsklonijeg političara godine’.<br />
Naravno da radnici Podravke<br />
zaslužuju suosjećanje, ali Podravka ima<br />
puno pametnijih stvari u koje bi trebala<br />
ulagati, umjesto da sponzorira političke<br />
projekte vladajuće garniture. Upravo ovo<br />
potonje najbolje objašnjava zašto država,<br />
obilježena obilnim dozama populističkog<br />
intervencionizma i rigidnih zakona koji<br />
marketmaker<br />
uređuju tržište rada, pati od kronično<br />
visoke stope nezaposlenosti. Sve to<br />
se na kraju manifestira neuspješnim<br />
pokušajima te iste Vlade da se uhvati<br />
ukoštac s bujajućom javnom potrošnjom<br />
i napokon stavi pod kontrolu zastrašujuću<br />
razinu zaduženja. Nije ni čudo kad ni<br />
Friščića ne mogu držati pod kontrolom.”<br />
Članak bi vjerojatno bio tako intoniran,<br />
no ostaje činjenica da se dobar dio<br />
hrvatske javnosti, a osobito političke scene,<br />
otvoreno divi francuskim političarima. A<br />
ovi se pak zdušno zaklinju u kapitalizam i<br />
već prvom prilikom okreću nacionalizaciji,<br />
protekcionizmu i kojekakvim zakulisnim<br />
igrama, servirajući pritom biračima<br />
i poreznim obveznicama najbezočnije<br />
laži i patetične floskule. Jedna takva već<br />
godinama zagađuje i ovdašnje prostore,<br />
a u posljednje se vrijeme prepoznaje po<br />
frazi “obiteljsko srebro”, uporno prkoseći<br />
zdravoj logici. U početku je, iz nekog<br />
posve neshvatljivog razloga (vjerojatno<br />
elementarnog nerazumijevanja), bilo<br />
užasno bitno da relikti socijalističkog<br />
samoupravljanja ostanu u “hrvatskim rukama”.<br />
Kasnije je pak većini postalo jasno<br />
kako je sasvim svejedno zove li se vlasnik<br />
Miroslav, Josip, Ivica ili pak John, Pierre ili<br />
Hans, dok god posluje u skladu s hrvatskim<br />
zakonima. Svi oni ionako njeguju temeljne<br />
vrijednosti kapitalizma, djelujući<br />
isključivo u vlastitom interesu.<br />
Tijekom vremena je, pod teretom<br />
poražavajućih rezultata privatizacije i<br />
tajkunizacije, ta floskula donekle modificirana,<br />
fokusirajući se na nekadašnje<br />
mastodonte u kojima država još uvijek<br />
drži značajan vlasnički udio. I tu na scenu<br />
stupa Josip Friščić, uspijevajući nam pojasniti<br />
korijene teze koju su brojni naivci<br />
spremno i bez imalo skepse progutali.<br />
Friščić je jedan od onih koji su,<br />
birajući kadrove, aktivno sudjelovali u<br />
osiromašivanju Podravke<br />
Autor posjeduje manju količinu dionica Podravke<br />
Naime, Friščiću su Polančec, Marinac<br />
i ina imena osumnjičena za brojna kaznena<br />
djela zapravo good guys, dok su svi<br />
ostali, koji su se drznuli dovesti u pitanje<br />
kurs kojim je godinama brodila (ili bolje<br />
rečeno - plutala) Podravka, jednostavno<br />
rečeno - neprijatelji. Podravke, države,<br />
hrvatskog naroda ili čega već ne!? A nemojmo<br />
pritom zaboraviti da je upravo Friščić<br />
pomogao stvoriti arhitekte mehanizma<br />
za izvlačenje kapitala iz Podravke, čime<br />
zapravo postaje jasno zbog čega se Friščić<br />
i njemu slični gorljivo protive smanjenoj<br />
ulozi države u domaćoj ekonomiji. Oni bi<br />
takvim raspletom najviše izgubili.<br />
80 F o r b e S ožujak 2010
financije<br />
Uzrok ili posljedica?<br />
Fed odavno drži<br />
konce igre u<br />
svojim rukama,<br />
no simbolično<br />
povećanje<br />
eskontne<br />
kamatne<br />
stope nakon<br />
dugo vremena<br />
predstavlja prvi<br />
korak - unatrag<br />
/ Mario Gatara<br />
Što je povećanje eskontne stope za 25 postotnih<br />
bodova naspram stotina milijardi<br />
dolara utrošenih na spašavanje domaćeg<br />
bankovnog sustava? Masovna operacija<br />
zastrašujućih razmjera i suhoparnog naziva “quantitative<br />
easing” progutala je ogromnu količinu<br />
tada posve bezvrijedne aktive, neumorno pumpajući<br />
likvidnost u sustav. Kamatna stopa na federalne<br />
fondove u samo 15 mjeseci srezana<br />
je sa 5,25% na 0,25%, a sve je bilo podređeno<br />
zaustavljanju epidemije.<br />
S druge pak strane, eskontna je<br />
stopa podrazumijevala isključivo prekonoćne<br />
pozajmice, uz kamatnjak za<br />
100 postotnih bodova viši od onog na<br />
federalne fondove. Održavajući spread<br />
između dvaju ključnih instrumenata,<br />
Fed je jasno označio eskontnu stopu<br />
kao izlaz u slučaju krajnje nužde, potičući<br />
aktivnost na na tržištu novca (cijenu<br />
svježeg kapitala diktirala je ona<br />
druga, kamatna stopa na federalne fondove). Međutim,<br />
subprime kriza je i ono što se nekoć smatralo<br />
nemoguće učinila mogućim (krah Lehman<br />
Brothersa), a međubankovno se tržište doslovno<br />
zamrznulo, čime se eskontna stopa pretvorila u<br />
ključan instrument održavanja banaka na životu.<br />
Fed je k tome produžio i rok na koji su odobravane<br />
pozajmice bankama, proširivši ga u jednom<br />
Terminski<br />
ugovori sada<br />
signaliziraju 50%<br />
vjerojatnosti<br />
dvokratnog<br />
povećanja<br />
kamatne stope<br />
na federalne<br />
fondove u ovoj<br />
godini<br />
trenutku na čak 90 dana, sve kako bi iskorijenio<br />
nelikvidnost i prekinuo začarani krug u kojem se<br />
našao domaći bankovni sustav.<br />
Zato je najnovija odluka o povećanju eskontne<br />
stope iznimno važna, jer označava prekid s dosadašnjom<br />
praksom izdašnog i gotovo bezuvjetnog<br />
kreditiranja financijskih institucija koje su se u<br />
međuvremenu uspjele osoviti na noge. Promjena<br />
je, premda još uvijek tek simboličnog<br />
značaja, doista korak u smjeru restriktivnije<br />
monetarne politike ili, ako<br />
hoćete, u smjeru normalizacije stanja<br />
i predstavlja dosad najjasniji signal završetka<br />
jedne ere.<br />
Nakon toga, stvari na Wall Streetu<br />
sigurno više neće biti iste, no do<br />
jednoznačnog je zaključka u ovom<br />
trenutku svejedno nemoguće doći,<br />
jer ova priča, kao i svaka druga, ima<br />
dvije strane medalje. Ona prva (očita)<br />
manifestirala se već nekoliko sati kasnije,<br />
pri otvaranju azijskih burzi, iznjedrivši pad<br />
vrijednosti kontinentalnih burzovnih indeksa. Logika<br />
je lako shvatljiva, a počiva na strahu kako bi<br />
Fed preuranjenom primjenom restriktivn(ij)e monetarne<br />
politike mogao ugušiti krhak gospodarski<br />
oporavak i nanijeti nove gubitke korporativnom<br />
sektoru. A u takvim okolnostima posve je iluzorno<br />
očekivati značajniji otpor optimista.<br />
Dan kasnije, i početak trgovine na Wall Streetu<br />
bio je negativno intoniran, no kasniji tijek događaja<br />
ipak je donio rast burzovnih indeksa, dobrim dijelom<br />
zahvaljujući i benignim brojkama koje opisuju<br />
kretanje stope inflacije u siječnju. Naličje medalje<br />
također ima prihvatljivu logiku, onu po principu<br />
“polupune” čaše. Gledajući stvari iz te perspektive,<br />
početak uzlaznog ciklusa kamatnih stopa mogao<br />
bi djelovati ohrabrujuće na ulagače jer signalizira<br />
robusniji (i dugoročno održivi) gospodarski oporavak,<br />
a time i bolje poslovne rezultate korporativnog<br />
sektora, stvarajući uvjete za novi rally na Wall<br />
Streetu. Za razliku od prvog scenarija, u potonjem<br />
slučaju potezi Feda nisu uzrok, već posljedica, koja<br />
pak ulagačima ostavlja dovoljno prostora za opipljivu<br />
manifestaciju optimizma.<br />
82 F o r b e S ožujak 2010
fondomjer<br />
Iva Biondić<br />
Konzervativno!<br />
Već sada je sigurno da novčani fondovi neće ostvariti<br />
rekordni prinos kao u prošloj godini, ali su i dalje<br />
privlačni. Njihova je snaga kontinuirani rast<br />
Kako su vremena na domaćim i<br />
svjetskim burzama i dalje nesigurna,<br />
a dobre vijesti nikako da<br />
dođu ili potraju, u Hrvatskoj su i<br />
dalje popularna konzervativnija ulaganja.<br />
O tome svjedoči činjenica da niskorizični<br />
novčani fondovi čine više od polovice imovine<br />
povjerene na upravljanje. Novčani<br />
fondovi bilježe svakodnevni rast od 1,<br />
2 bipsa (0,01 posto). Njihova je snaga u<br />
kontinuiranosti tog rasta. Postizborna<br />
burzovna euforija bila je kratkoga daha<br />
pa je veljača donijela korekciju među<br />
dioničkim i uravnoteženim fondovima<br />
od kojih su se mnogi vratili na razine<br />
ispod onih od prije kojih mjesec dana. S<br />
druge strane, obveznički i novčani fondovi<br />
nastavili su s polaganim, ali gotovo<br />
neprekidnim rastom. Iako je za novčane<br />
fondove već sada sigurno da neće ostvariti<br />
rekordni prinos kao u prošloj godini,<br />
njihova privlačnost ne jenjava.<br />
Basnoslovne kamate od desetak pa<br />
i tridesetak posto na novčanom tržištu<br />
teško da će se ponoviti i u ovoj godini, no<br />
ono što novčani fondovi mogu pružiti<br />
građanima ipak nije zanemarivo. To je<br />
ublažavanje ugriza inflacije na realnu vrijednost<br />
novca. U prvih nekoliko tjedana<br />
ove godine vrijednost nekih od kunskih<br />
novčanih fondova narasla je i do 1 posto,<br />
a sve brojniji fondovi nominirani u eurima<br />
bilježe rast do 0,60 posto. I dok su<br />
kamate na oročenu štednju daleko više,<br />
ono što novčani fondovi pružaju jest<br />
fleksibilnost u povlačenju sredstava.<br />
Dostupnost investicije u svakom trenutku<br />
ima svoju cijenu.<br />
Ni kamate na oročenu štednju koje<br />
su obećavane u prošloj godini, neće biti<br />
ponuđene i u ovoj. Gotovo sve banke<br />
najavile su njihov pad. Početkom godine<br />
na novčanom su se tržištu stvorili uvjeti<br />
za početak snižavanja kamatnih stopa<br />
na depozite i štednju, čemu je pogodovala<br />
i nova HNB-ova politika održavanja<br />
likvidnosti. Kamate na novčanom tržištu<br />
pale su ispod 0,50 posto godišnje, koliko<br />
iznose za a vista depozite za pravne<br />
osobe u nekim bankama. Građani i<br />
dalje mogu uživati nešto više kamate na<br />
oročenu štednju, iako sve više banaka<br />
najavljuje njihovo snižavanje u 2010. godini,<br />
za koju predviđaju i stagnaciju rasta<br />
štednje.<br />
I dionički fondovi imaju što ponuditi<br />
u godini pred nama, no kako je oporavak<br />
gospodarstva i dalje na klimavim<br />
nogama, nije na odmet voditi brigu o<br />
troškovima investicije. Pri odabiru nekog<br />
od dioničkih, ali i uravnoteženih fondova<br />
treba misliti na troškove, jer fondovi nisu<br />
jeftini. Mnogi naplaćuju ulaznu i izlaznu<br />
naknadu koja varira ovisno o iznosu i/ili<br />
trajanju ulaganja, a naknade za upravljanje<br />
u pravilu nisu niske.<br />
Zato je dobro raspitati se o akcijama<br />
kojima neka društva nastoje privući investitore<br />
ukidanjem ili smanjenjem nekih<br />
od naknada. Do kraja travnja moguće je<br />
uložiti u dioničke fondove pod upravljanjem<br />
OTP investa bez ulazne naknade,<br />
a udjelničarima OTP indeksnog do 31.<br />
kolovoza obračunavat će se polovica<br />
izlazne naknade. Ulaganje bez plaćanja<br />
ulazne naknade u iznosu 1,0 posto je<br />
moguće i u dionički fond PBZ Investa<br />
PBZ I-Stock, a akcija traje do kraja lipnja.<br />
Osim što naknade igraju bitnu ulogu<br />
u odabiru fonda, ne treba zanemariti<br />
tečajni rizik koji ide uz ulaganje u fondove<br />
nominirane u stranim valutama.<br />
Zima u pravilu nije vrijeme za kupnju<br />
eurskih fondova, jer tada euro zna biti na<br />
najvišim razinama pa konverzija valuta<br />
prilikom prodaje udjela, primjerice ljeti,<br />
može pojesti dio prinosa. Upravo zato<br />
je dobro planirati ulaganje, jer najveći<br />
troškovi, a možda bi se moglo reći i<br />
propuštena dobit, nastaju jer želimo izaći<br />
iz investicije u nezgodnom trenutku.<br />
Investicijski planovi zgodna su<br />
alternativa ozbiljnijem investiranju u<br />
dioničke fondove<br />
Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta<br />
Zgodna alternativa ozbiljnijem investiranju<br />
u dioničke fondove jesu investicijski<br />
planovi. Oni podrazumijevaju<br />
uplatu simboličnih iznosa (od kojih 25<br />
eura nadalje) tijekom ugovorenog razdoblja,<br />
a najmanje godinu dana. Nalaze se<br />
u ponudi gotovo svih društava za upravljanje<br />
investicijskim fondovima i zbog niske<br />
razine minimalnog uloga odličan su<br />
način za disperziju ulaganja u nekoliko<br />
fondova ili vrsta financijske imovine.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 83
forbeslife<br />
1<br />
Zlatne<br />
suknje<br />
ruše profit<br />
Prije osam godina Norveška je<br />
donijela zakon prema kojem u<br />
upravama tvrtki mora sjediti<br />
40 posto žena. Odluka je<br />
smanjila diskriminaciju, ali i<br />
pritok novca / Tanja Tolić<br />
Prije osam godina, Norveška<br />
je bila Hrvatska. Dobra vijest<br />
za Hrvatsku, ali loša vijest za<br />
Norvešku. Tada je u upravnim<br />
odborima norveških tvrtki sjedilo manje<br />
od 7 posto žena, dok je ispod pet posto<br />
žena radilo posao izvršnog direktora.<br />
U Hrvatskoj ne postoji precizna statistika,<br />
no neke procjene govore da u upravama<br />
domaćih tvrtki sjedi oko 8 posto<br />
Hrvatica. Načelno, položaj žena – pod uvjetom<br />
da su zaposlene – u Hrvatskoj nije<br />
tako loš. Podaci govore da 25 posto svih<br />
šefova čine žene, što je više od prosjeka<br />
Europske unije. No samo zato što su žene<br />
šefovi, ne znači da odlučuju.<br />
3<br />
Elin Myrmel-<br />
Johansen (1)<br />
izvršna je<br />
potpredsjednica<br />
Storebranda,<br />
a Hilda Tonne<br />
(2) ima istu<br />
funkciju u Telenoru.<br />
Benja Stig-<br />
Fagerland (3)<br />
trenira žene da<br />
postanu vođe,<br />
a Margareth<br />
Ovrum (4) jedna<br />
je od čelnih ljudi<br />
u Statoilu.<br />
Postotak žena šefova, po državama<br />
FI<br />
EE<br />
LT<br />
UK<br />
SI<br />
SE<br />
NO<br />
LV<br />
HU<br />
IE<br />
DK<br />
PL<br />
SK<br />
PT<br />
BG<br />
BE<br />
FR<br />
HR<br />
RO<br />
EU27<br />
CZ<br />
AT<br />
NL<br />
MT<br />
ES<br />
CH<br />
EL<br />
LU<br />
DE<br />
IT<br />
TR<br />
CY<br />
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45<br />
S tim problemom susrela se i Norveška<br />
koja je, u međuvremenu, povećala udio<br />
žena u upravnim odborima na 40 posto.<br />
Nakon mjeseci vatrenih debata, 2002. godine<br />
ministar trgovine i industrije Ansgar<br />
Gabrielsen uspio je u parlamentu progurati<br />
zakon koji je uveo pozitivnu diskriminaciju<br />
u norveške tvrtke. To nije bilo<br />
lako, čak ni u tako naprednom društvu<br />
u kojem 80 posto žena radi izvan kuće,<br />
a polovica trenutnih ministara u vladi<br />
su žene. Ideja se nije činila samo radikalnom,<br />
nego je bilo upitno je li uopće izvediva.<br />
Anonimni izvršni direktor jedne<br />
softverske kompanije tom je prilikom<br />
poslovnom listu Dagens Naeringsliv iz- Izvor: 4. European Working Condition Survey, 2007.<br />
2<br />
4<br />
84 F o r b e S ožujak 2010
javio kako će tvrtke morati upošljavati<br />
eskort dame da bi popunile nametnutu<br />
kvotu, jer za te pozicije nema dovoljno<br />
kvalificiranih žena u zemlji od 4,8 milijuna<br />
stanovnika. Tvrtke u državnom<br />
vlasništvu dobile su rok da ispune kvotu<br />
do 2006., dok su javne tvrtke uvrštene na<br />
burzu dobile rok do 2008.<br />
Sada, osam godina poslije, u 400<br />
norveških tvrtki udio žena direktora je<br />
iznad 40 posto, a žene čine i četvrtinu u<br />
upravnim odborima 65 tvrtki u privatnom<br />
vlasništvu, prenosi New York Times.<br />
U međuvremenu, norveškim primjerom<br />
krenule su i Španjolska i Nizozemska,<br />
koje su uvele slične zakone, s time da je<br />
rok za popunjavanje njihove kvote 2015.<br />
I francuski senat uskoro će raspravljati o<br />
poslovnim kvotama koje se moraju uvesti<br />
do 20<strong>16</strong>., dok Belgija, Velika Britanija,<br />
Njemačka i Švedska tek razmatraju<br />
promjenu zakona.<br />
No, imaju li kvote učinka? Istraživanje<br />
koje su proveli Kenneth Ahern i<br />
Amy Dittmar sa Sveučilišta u Michiganu<br />
u 130 norveških tvrtki pokazalo je da imaju,<br />
ali – negativnog. Tvrtke su izgubile na<br />
vrijednosti. Ne zato što su zaposlile žene,<br />
nego zato što su bile prisiljene zaposliti<br />
one mlađe dobi i s nedovoljno iskustva u<br />
vođenju posla na visokim razinama. Od<br />
2003., kada je zakon donesen, žene imenovane<br />
u upravne odbore bile su u prosjeku<br />
sedam godina mlađe od muškaraca koje<br />
su zamijenile. Imale su MBA, no došle<br />
su iz srednjeg menadžmenta, a ne iz<br />
upravljačkih struktura ili s direktorskih<br />
funkcija. “To ne znači da žene u upravnim<br />
odborima lošije rade, nego da je broj kandidatkinja<br />
za upravne odbore mnogo<br />
manji od broja kandidata. To potvrđuje<br />
da stakleni strop i dalje postoji”, objasnila<br />
je New York Timesu Amy Dittmar.<br />
Upravo zato mnogi smatraju da<br />
biznis previše riskira u ime društvene<br />
jednakosti – kad se iznenada 30 do 40<br />
posto uprave zamijeni neiskusnim ljudima,<br />
njima je mnogo lakše manipulirati.<br />
Američko istraživanje pokazalo je da<br />
tvrtkama najviše povećavaju vrijednost<br />
upravni odbori čiji članovi u prosjeku<br />
imaju 46 godina i kojih, ukupno, nije više<br />
od sedam. Za biznis je dobro ako u upravi<br />
sjede ljudi koji primarno rade kao CEOovi,<br />
profesori ili direktori, dok joj vrijednost<br />
smanjuju savjetnici, menadžeri<br />
koji nemaju izvršnih ovlasti i CFO-ovi. I,<br />
konačno, spol nema apsolutno nikakvog<br />
učinka na vrijednost firme.<br />
Istraživanje Kennetha Aherna i<br />
Amy Dittmar za mjerenje vrijednosti<br />
tvrtke koristilo je pokazatelj poznat kao<br />
Tobinov Q – koeficijent koji prikazuje<br />
kolika je tržišna vrijednost firme nakon<br />
odbijanja troškova zamjene kapitala, u<br />
ovom slučaju ljudi. Rezultati su pokazali<br />
da su norveške tvrtke, u prosjeku,<br />
poslovale 20 posto lošije u godini nakon<br />
što su usvojile kvote. Koeficijent, za koji<br />
Nordijske zemlje predvode<br />
Postotak žena među kompanijskim<br />
direktorima (2008)<br />
Norveška* 40,2<br />
Švedska 26,9<br />
Finska 25,7<br />
Danska 18,1<br />
SAD* 15,2<br />
Kanada** 13,0<br />
Nizozemska 12,3<br />
V. Britanija 11,5<br />
Irska 10,1<br />
EU15 9,7<br />
Austrija 9,2<br />
Hrvatska*** 8,0<br />
Njemačka 7,8<br />
Francuska 7,6<br />
Belgija 7,0<br />
Španjolska 6,6<br />
Švicarska 6,6<br />
Grčka 6,0<br />
Italija 2,1<br />
Japan 1,4<br />
Portugal 0,8<br />
* Podaci iz 2009.; ** Podaci iz 2007.; ***<br />
Procjena, nije službeni podatak (Izvor:<br />
Catalyst; European Professional Women’s<br />
Network; Corporate Women Directors<br />
International; Statistics Norway)<br />
ekonomisti inače smatraju da najbolje<br />
procjenjuje menadžment neke tvrtke, dobio<br />
je ime po pokojnom Jamesu Tobinu,<br />
dobitniku Nobelove nagrade za ekonomiju<br />
1981.<br />
Ipak, ne slažu se svi s time da kvote<br />
nemaju brzog učinka; ne samo na<br />
društvenu jednakost, nego i na ekonomiju.<br />
Istraživanje McKinseyja iz 2007. godine,<br />
provedeno u najvećim europskim<br />
kompanijama, pokazalo je da su tvrtke<br />
koje su u upravi imale najmanje tri žene,<br />
imale gotovo dvostruko veći operativni<br />
profit od onih u kojima nije bilo toliko<br />
žena. U međuvremenu, elitna grupa od 70<br />
Norvežanki koje čvrsto drže više od 300<br />
pozicija u upravnim odborima, dobila je<br />
u medijima zanimljiv nadimak. Nazivaju<br />
ih “zlatnim suknjama”. Jasno je zašto.<br />
Postotak supervizora i menadžera u radnoj<br />
snazi, po grupama zemalja<br />
supervizori 10 ili manje radnika<br />
menadžeri malih tvrtki<br />
supervizori više od 10 radnika<br />
menadžeri velikih tvrtki<br />
Izvor: 4. European Working Condition Survey, 2007.<br />
svjetska statistika<br />
Godine 2008. u upravnim odborima 300 najboljih tvrtki iz EU sjedilo je 9,7 posto žena,<br />
dok ih je četiri godine prije bilo svega 4 posto, pokazuje statistika European Professional<br />
Women’s Network. U Sjedinjenim Državama oko 15 posto članova upravnih odbora, s<br />
Fortuneove liste 500 najboljih tvrtki, čine žene. U Kini i Indiji žene zauzimaju svega 5 posto<br />
mjesta u upravi, dok u Japanu taj udio iznosi samo 1,4 posto.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 85
forbeslife<br />
Kraj veljače rok je za<br />
predaju poreznih prijava u<br />
Hrvatskoj. Tko su najveći<br />
domaći utajivači nije<br />
moguće doznati jer njihovu<br />
tajnu čuva Ministarstvo<br />
financija, no zato je svijet<br />
prepun varalica. Za koje se<br />
zna / Tanja Tolić<br />
Najveći<br />
porezni<br />
prevaranti<br />
R<br />
Reuben Sturman svojedobno je bio<br />
jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi<br />
u Americi. Onome tko nikad prije za<br />
njega nije čuo dovoljno je reći sljedeće:<br />
ono što je Rockefeller bio u svijetu nafte,<br />
to je Sturman bio u svijetu pornografije.<br />
Prije Reubena pornografija je bila tabu<br />
tema, s njim je postala mainstream, a on<br />
je praktički imao monopol na američku i<br />
europsku pornoindustriju. Godišnje je, u<br />
svoje vrijeme, zarađivao oko 300 milijuna<br />
dolara. Još od 1964. američke su vlasti<br />
pokušale Sturmana optužiti za štošta, no<br />
nije im uspjelo sve do 1989. kada je Sturmana,<br />
kao nekada Ala Caponea, ulovila<br />
porezna služba na – neplaćanju poreza.<br />
Osuđen je na deset godina zatvora i kaznu<br />
od 2,5 milijuna dolara, koliko je država<br />
uspjela utvrditi da joj je ostao dužan.<br />
Iako američka Internal Revenue<br />
Service (IRS) tvrdi da, primjerice 2007.,<br />
nije od američkih građana uspjela prikupiti<br />
345 milijardi dolara poreza, što<br />
je iznosilo oko 14 posto federalnih prihoda<br />
za tu fiskalnu godinu, malo je onih<br />
koji doista uspijevaju pobjeći američkim<br />
poreznicima. Šteta što hrvatska porezna<br />
služba u toj američkoj osobini ne pronalazi<br />
inspiraciju. U Ministarstvu financija<br />
se, primjerice, ne može doznati tko su<br />
najveći hrvatski porezni utajivači jer je<br />
njihov identitet, pod uvjetom da ih Ministarstvo<br />
zna (a tvrdi službeno da ne zna),<br />
prema hrvatskim zakonima tajan. Zanimljivo,<br />
jer u svim drugim slučajevima je<br />
identitet kriminalnih prijestupnika javan.<br />
Porezni utajivači po definiciji su ljudi<br />
koji svjesno izbjegavaju platiti porez i pritom<br />
se služe ilegalnim načinima. Oni koji<br />
nemaju novca platiti porez ne smatraju se<br />
nužno poreznim utajivačima.<br />
Walter Anderson 2005. službeno se<br />
smatrao najvećim utajivačem poreza u<br />
povijesti SAD-a. Ministarstvo pravosuđa<br />
uhitilo ga je pod optužbom da nije prijavio<br />
prihod, nego ga je sakrio od države<br />
osnivajući offshore kompanije u Panami<br />
i na Britanskim Djevičanskim Otocima.<br />
Te su tvrtke u pet godina donijele prihod<br />
od 500 milijuna dolara. U trenutku kad<br />
su ga uhitili, Anderson je tvrdio da nije<br />
86 F o r b e S ožujak 2010
porezni prevarant, nego da je sav taj novac<br />
planirao utrošiti na to da svijet postane<br />
bolje mjesto za život. Planirao se,<br />
kaže, boriti za kontrolu naoružanja, ljudska<br />
prava, planiranje obitelji i istraživanje<br />
svemira. Dapače, Anderson je krajem<br />
90-ih Rusima najozbiljnije ponudio da<br />
svemirsku stanicu Mir pretvori u prvi<br />
hotel u Zemljinoj orbiti. (Plan je propao,<br />
a Rusi su bili prisiljeni ostarjeli Mir iz orbite<br />
srušiti u Tihi ocean u ožujku 2001.)<br />
Na kraju je priznao da je prikrio 365 milijuna<br />
dolara prihoda i osuđen je na devet<br />
godina zatvora.<br />
U listopadu 2006. jedan drugi slavni<br />
Amerikanac, glumac Wesley Snipes,<br />
optužen je da je počinio poreznu prevaru<br />
– dugovao je IRS-u više od 12 milijuna<br />
dolara neplaćenog poreza. U prosincu<br />
Glumac Wesley<br />
Snipes duguje<br />
SAD-u najmanje<br />
12 milijuna<br />
dolara poreza, a<br />
osuđen je i na tri<br />
godine zatvora<br />
2006. Snipes je uhićen, a poslije pušten<br />
uz jamčevinu od milijun dolara. Prijetila<br />
mu je zatvorska kazna od čak <strong>16</strong> godina.<br />
Snipes se branio time kako je u nevolje<br />
s poreznim vlastima upao zbog lošeg<br />
poslovnog savjeta te kako mu je IRS zasjeo<br />
za vrat zbog njegove boje kože. U travnju<br />
2008. osuđen je na tri godine zatvorske<br />
Ed i Elaine Brown<br />
nisu plaćali porez<br />
pod izgovorom da<br />
SAD ne postoji kao<br />
država. Naravno, danas<br />
su u zatvoru. I<br />
to na jako dugo<br />
kazne, no sud je presudio i da može ostati<br />
na slobodi dok se ne donese presuda na<br />
žalbu koju je uložio.<br />
Edward i Elaine Brown iz New<br />
Hampshirea svakako nisu bili najbogatiji<br />
Amerikanci, ali su 2007. neko vrijeme<br />
bili najslavniji Amerikanci. U siječnju<br />
2007. optuženi su da su krivi za poreznu<br />
prevaru po 17 točaka optužnice te da<br />
nisu prijavili dva milijuna dolara prihoda<br />
koje je trebalo oporezovati. U stvarnosti,<br />
Brownovi nisu utajili bog zna kakvu cifru<br />
– svega 625 tisuća dolara za 10 godina<br />
neplaćanja poreza, no ono što ih je učinilo<br />
poznatima u cijeloj Americi bilo je njihovo<br />
uporno i tvrdoglavo odbijanje da taj<br />
porez plate. Pravdali su se time da im nije<br />
predočen nikakav zakon prema kojem bi<br />
trebali platiti porez i odbijali su američku<br />
vladu priznati kao instituciju legitimnu za<br />
prikupljanje poreza te da su slijedom toga<br />
zaključili i da ga ne moraju platiti.<br />
Tijekom suđenja, Ed i Elaine odjednom<br />
su otkrili vjeru. Govorili su da je<br />
jedina pisana riječ kojoj se pokoravaju<br />
ona koju propovijeda Biblija, a tijekom<br />
suđenja su promijenili i imena. On je<br />
postao “Edward, živuća duša u tijelu Gospoda,<br />
od kuće Izraelove”, a ona “Elaine,<br />
živuća duša u tijelu Gospodovu, od kuće<br />
Izraelove”. Sud je, naravno, odbacio njihova<br />
nova imena i osudio ih kao Eda i Elaine<br />
Brown na pet godina zatvora. Međutim,<br />
par se odbio predati policiji pa su se<br />
zabarikadirali u kuću koju su opskrbili<br />
hranom, oružjem i municijom, dovoljnim<br />
za 18 mjeseci. Edward je javno objavio da<br />
će se “nasilno odupirati uhićenju i prije<br />
umrijeti nego otići u zatvor”. U listopadu<br />
2007. uhićeni su mirno i bez otpora.<br />
Uhitili su ih policajci na tajnom zadatku,<br />
koje su sami Brownovi pozvali u kuću na<br />
zabavu. U međuvremenu, kako se naslagalo<br />
još optužbi – od ilegalnog posjedovanja<br />
cijelog arsenala oružja, odupiranju<br />
uhićenju pa nadalje – Ed je u zatvoru<br />
osuđen na 37, a Elaine na 35 godina.<br />
Prošla godina, obilježena svjetskom<br />
financijskom krizom, bila je pak kobna za<br />
dvije velike financijske institucije. Najprije<br />
je u travnju 2009. američki sudac Lewis<br />
ožujak 2010 F o r b e S 87
FORBESLIFE<br />
Kaplan osudio bivšeg direktora KPMG-a<br />
Johna Larsona na više od 10 godina zatvora,<br />
a njegovog kolegu Roberta Pfaffa na<br />
osam godina. Teške kazne bivšim zaposlenicima<br />
revizorske tvrtke posljedica su<br />
toga što je sudac htio poslati poruku svim<br />
“umjetnicima brze zarade”. Odvjetniku<br />
koji im je pomagao, Raymondu Rubleu,<br />
sudac je “poklonio” šest i pol godina zatvora,<br />
a Larsona i Pfaffa je, pored toga, kaznio<br />
i novčanim kaznama. Prvoga sa šest,<br />
a drugoga s tri milijuna dolara.<br />
Revizorska kuća KPMG izbjegla je<br />
kriminalne optužbe, no kažnjena je s 456<br />
milijuna dolara. Iako se KPMG izvukao,<br />
bio je prisiljen potpisati da je znao za poreznu<br />
prevaru. Konkretno, tri njegova zaposlenika<br />
koristila su “porezna skloništa”<br />
kako bi pomogli svojim bogatim klijentima.<br />
“Porezna skloništa” su financijski<br />
aranžmani koji omogućuju da se na legalan<br />
način smanji porezna osnovica,<br />
a time i iznos poreza. Problem je bio u<br />
tome što je KPMG izmišljao “skloništa”<br />
pa je ispadalo da su njihovi bogati klijenti<br />
zabilježili velike poslovne gubitke i slijedom<br />
toga imali znatno manji prihod. Na<br />
svaki iznos koji su “uštedjeli” klijentima,<br />
trojica osuđenih su uzimala sedam posto.<br />
U jednom trenutku, na optuženičkoj klupi<br />
našlo se čak 19 zaposlenika KPMG-a,<br />
a vlada je slučaj opisivala kao najveću<br />
poreznu prevaru u povijesti SAD-a. No,<br />
optužnica se nije dobro pripremila, a<br />
najveći je udarac dobila kad je oslobođen<br />
bivši KPMG-ov partner David Greenberg,<br />
u javnosti portretiran kao mozak operacije,<br />
koji je u zatvoru proveo pet mjeseci i još<br />
Bradley<br />
Birkenfeld<br />
lani je postao<br />
“zviždač” nakon<br />
što je dobio<br />
otkaz u UBS-u<br />
i nakon što mu<br />
tvrtka nije isplatila<br />
bonus. UBS<br />
je zbog toga<br />
morao otkriti<br />
tajne račune<br />
Amerikanaca<br />
dvije i pol godine bio elektronički praćen.<br />
Drugu veliku lanjsku prevaru otkrio je<br />
“zviždač”, bivši bankar švicarskog UBS-a<br />
Bradley Birkenfeld. UBS AG pomogao je<br />
svojim američkim klijentima da utaje 20<br />
milijardi poreza. Rezultat toga je bio da je<br />
UBS, koji ima sjedište u Zürichu, pristao<br />
predati informacije o 4450 računa i platiti<br />
780 milijuna dolara kako bi izbjegao<br />
suđenje. Sam Birkenfeld je<br />
osuđen na 40 mjeseci zatvora jer<br />
je osobno pomogao kalifornijskom<br />
milijarderu Igoru Olenicoffu<br />
da izbjegne plaćanje poreza,<br />
što nije otkrio policiji.<br />
Birkenfeld je počeo<br />
raditi za podružnicu<br />
UBS-a u Ženevi<br />
2001. Četiri godine<br />
kasnije otkrio je da<br />
poslovanje firme<br />
- druge najveće<br />
tvrtke na svijetu po<br />
upravljanju privatnim<br />
bogatstvima i<br />
druge najveće banke<br />
Reuben Sturman<br />
bio je kralj svjetske<br />
pornografije dok ga<br />
policija nije uhvatila<br />
kako ne plaća porez<br />
Ed i Elaine Brown<br />
najpoznatiji su<br />
američki “porezni<br />
prosvjednici”, a<br />
na naslovnice su<br />
dospjeli 2007. kad<br />
su se zabarikadirali<br />
u kuću i rekli da će<br />
prije umrijeti nego<br />
otići u zatvor<br />
u Europi - nije u skladu s američkim zakonima.<br />
Dosta nezgodno ako se zna da je<br />
UBS mnogo investirao u SAD-u. Birkenfeld<br />
je otkrio interni dokument koji nije<br />
bio u skladu s UBS-ovom praksom i o<br />
tome je obavijestio nadređene. Nakon toga<br />
je dobio otkaz. Nakon što nije dobio niti<br />
bonus, tužio je banku i zatražio zaštitu za<br />
“zviždanje”. Od početka 2007. Birkenfeld<br />
je počeo američkim tužiteljima<br />
i IRS-u davati informacije o tome<br />
kako je banka Amerikancima<br />
pomagala da izbjegnu plaćanje<br />
poreza.<br />
Slučaj koji još intrigira<br />
svjetsku javnost samo je<br />
naoko zaključen u listopadu<br />
2009., kada je Viktor<br />
Markelov priznao<br />
na moskovskom sudu<br />
da je kriv za najveću<br />
poreznu prevaru u<br />
povijesti Rusije. Prema<br />
presudi, Markelov, nadzornik<br />
za isporuku građe<br />
u pilani DOZ-<strong>16</strong>0, iskoristio<br />
88 F O R B E S OŽUJAK 2010
Foto AP<br />
je tri bivša društva-kćeri inozemnog hedge<br />
fonda Hermitage Capital kako bi ukrao<br />
5,41 milijarde rublji poreza. Osuđen je na<br />
pet godina zatvora u “popravnoj koloniji”.<br />
Dakle, Sibiru. No, suosnivač Hermitage<br />
Capitala Bill Browder nije tako lako prihvatio<br />
presudu moskvskog suda. Kako je<br />
moguće da radnik iz pilane izvede tako<br />
složenu poreznu prevaru? I ako je to doista<br />
učinio sam, iako je i Markelov priznao<br />
da je imao suradnike, kamo je nestao novac<br />
ruskih poreznih obveznika? Browder,<br />
najveći strani investitor u rusku burzu od<br />
2006., tvrdi da je tako sofisticirana prevara<br />
mogla biti izvedena samo uz pomoć<br />
ili suglasnost važnijih figura u ruskim zakonodavnim<br />
tijelima i poreznoj službi.<br />
Browder je od ruskih vlasti zatražio<br />
da doista istraže niz lažnih povrata poreza<br />
koji su porezne obveznike osiromašili za<br />
čak 11,2 milijarde rublji, odnosno 382 milijuna<br />
dolara. Bitka traje još od 2005. kad<br />
je Browderu zabranjen ulazak u Rusiju,<br />
nakon što je zatražio jači nadzor nad ruskim<br />
tvrtkama u koje je Hermitage Capital<br />
uložio novac. Ruske vlasti tvrdile su da je<br />
Browder prijetnja njihovoj nacionalnoj<br />
sigurnosti i počele istragu protiv Hermitagea<br />
zbog porezne utaje. Tvrtka je zatvorila<br />
sve svoje podružnice i napustila Rusiju,<br />
tvrdeći da ni na koji način nisu prekršili<br />
zakon. Nakon što je Browder na YouTube<br />
postavio videoklip u kojem je ispričao<br />
svoju priču o poreznoj utaji, Rusija je od<br />
Interpola zatražila da Browdera stavi na<br />
međunarodnu tjeralicu zbog izbjegavanja<br />
plaćanja poreza u iznosu od <strong>16</strong>,9 milijuna<br />
dolara. Browderov odvjetnik Brown Rudnick<br />
tvrdio je pak da je riječ o nizu lažnih<br />
povrata poreza u kojem su korumpirani<br />
ruski činovnici koristili dokumente velikih<br />
tvrtki, bez njihova znanja, kako bi<br />
izveli prevaru. U prvom slučaju kao paravan<br />
je poslužio Hermitage na čije su ime<br />
izvukli 5,4 milijarde rubalja, odnosno<br />
184,2 milijuna dolara. U drugom slučaju<br />
ukradeno je 2,9 milijarde rublji poreza<br />
(98,9 milijuna dolara) na ime ruske investicijske<br />
banke Renaissance Capital.<br />
Ostatak od 3 milijarde rublja uključivao<br />
je osam neimenovanih tvrtki.<br />
Talijanski premijer<br />
Silvio Berlusconi<br />
neokrunjeni je<br />
svjetski kralj utaje<br />
poreza i pranja novca<br />
(gore). Bill Browder<br />
(desno) i dalje<br />
pokušava dokazati da<br />
nije on oštetio rusku<br />
državu, nego da<br />
su ruski činovnici<br />
opljačkali<br />
njega i državnu blagajnu<br />
u nezapamćenoj<br />
poreznoj prevari<br />
No, treba li se uopće čuditi što su<br />
u najveće porezne prijave najčešće upetljane<br />
banke, revizorske kuće pa čak i<br />
državne institucije kad je, primjerice u<br />
Italiji, predmet najveće istrage poreznika<br />
njihov poslodavac – premijer?<br />
U studenome prošle godine, nakon<br />
godinu dana pauze otvoreno je<br />
suđenje Silviju Berlusconiju, ali isti dan<br />
i odgođeno za 18. siječnja. Premijer je,<br />
naime, bio jako zaposlen globalnim<br />
summitom o hrani pa nije mogao doći<br />
u milansku sudnicu. Berlusconi, točnije<br />
televizijska kuća Mediaset koja je u njegovom<br />
vlasništvu, optužen je za poreznu<br />
prevaru pri kupoprodaji televizijskih<br />
prava. Državno tužiteljstvo optužuje Berlusconija<br />
da je umjetno napuhao, kroz<br />
lažne off shore tvrtke, cijenu prava za<br />
objavljivanje američkih filmova koje je<br />
otkupljivao njegov Mediaset, što je kazneno<br />
djelo kažnjivo s 18 mjeseci do šest<br />
godina zatvora. Po optužnici, zahvaljujući<br />
tim potezima kompanija koju kontrolira<br />
Berlusconi uspjela je stvoriti crne fondove<br />
u inozemstvu i smanjiti svoju zaradu u<br />
Italiji kako bi platila manji porez. Time je<br />
navodno zaradila 470 milijuna eura.<br />
Sredinom siječnja, kad se trebao pojaviti<br />
na sudu, Berlusconi opet nije došao.<br />
Ovoga se puta ispričao “promjenom vremenskog<br />
rasporeda” neodgodivih obveza<br />
i činjenicom da će tema rasprave ionako<br />
biti proceduralna pitanja. Pored toga, talijanski<br />
premijer, naravno, negira optužbe<br />
i tvrdi da mu to pokušavaju smjestiti njegovi<br />
politički protivnici.<br />
ožujak 2010 F o r b e S 89
KNOW-HOW ZA ŽIVOT<br />
Ne brinite. Kako je često uočeno, većina stvari o kojima najviše brinemo se<br />
ne dogode. Dakle – nemojte.<br />
—Malcolm <strong>Forbes</strong><br />
Ako mi je živjeti osamdeset godina, onda<br />
mi je tek trideset, a ako mi je rok trajanja<br />
četrdeset, onda mi je već trideset godina.<br />
—DARIO DŽAMONJA<br />
Rok smrti ne zna se.<br />
—JURAJ VICKO SKARPA<br />
Volim rokove, sviđa mi se huka i fijuk<br />
tutnjave kad prozuje pored nas.<br />
—DOUGLAS ADAMS<br />
Ovdje leži Julius Schwartz. Stigao je na<br />
svoj posljednji rok.<br />
—JULIUS SCHWARTZ<br />
Bez glazbe da to ukrasi, život bi bio samo<br />
gomila dosadnih produkcijskih rokova i<br />
datuma do kojih treba platiti račune.<br />
—FRANK ZAPPA<br />
Budite spremni ispoštovati svaki rok, čak<br />
i ako posao koji obavite zbog toga bude<br />
manje besprijekoran nego da ste za to<br />
imali sve vrijeme koje bi poželjeli.<br />
—MARILYN VOS SAVANT<br />
Rekla bih da su rokovi koje si postavljamo<br />
zapravo način da pokažemo da cijenimo<br />
vrijeme i da ga želimo iskoristiti.<br />
—MARGARET ATWOOD<br />
Novinar je osoba bez bilo kakvih ideja<br />
ali sa sposobnošću da ih izrazi, pisac<br />
čije umijeće je uvećano rokom. Što više<br />
vremena ima, to lošije piše.<br />
—KARL KRAUS<br />
U nekom bih trenutku voljela napisati<br />
knjigu i napraviti druge stvari, ali najbolje<br />
radim kad je u mome vlastitom umu<br />
neka vrsta postavljenog roka, a ne kad mi<br />
pedeset ljudi ili pedeset milijuna ljudi puše<br />
u vrat.<br />
— ALANIS MORISSETTE<br />
Ironija je da u dobi od 32 godine, u vjerojatno<br />
najvećem trenutku karijere, s tako<br />
golemim uspjehom “Kuma”, nisam bio<br />
čak ni svjestan toga svega, jer sam opet<br />
bio negdje drugdje pod pritiskom nekog<br />
novog roka.<br />
—FRANCIS FORD COPPOLA<br />
Rok je konačna inspiracija.<br />
—NOLAN BUSHNELL<br />
Rok je negativno nadahnuće. Ipak, to je<br />
bolje nego uopće nemati nikakvo<br />
nadahnuće.<br />
—RITA MAE BROWN<br />
Spadam među ljude koje zapravo rok nadahnjuje.<br />
Pred kraj možda danima neću<br />
spavati, to zacijelo neće biti povoljno za<br />
moje zdravlje, ali definitivno pomaže.<br />
—CARTER BURWELL<br />
Cilj je san s rokom.<br />
—DIANA SCHARF, NAPOLEON HILL<br />
Vlastiti se stil izbrusi na groznom nakovnju<br />
dnevnih rokova.<br />
—ÉMILE ZOLA<br />
Svatko u stvarnom svijetu to zna – u<br />
trenutku kad projekt probije rokove, kroz<br />
prozor izlete sva jamstva kvalitete izvedbe.<br />
—ALAN COX<br />
Jedini je rok onaj koji si sam postavim.<br />
—MARK THOMAS<br />
Bezobziran do kraja, Josif Staljin, čovjek<br />
koji se nikad nije morao suočiti s rokovima,<br />
imao je toliko loš ukus da i umire u<br />
nastavcima.<br />
—ABBOTT JOSEPH LIEBLING<br />
Nisam imao izborničkog iskustva, ali sam<br />
zato pred sobom imao jasno postavljen<br />
rok – početak prvenstva.<br />
—JÜRGEN KLINSMANN<br />
Drago mi je kad mi se odredi rok, mislim<br />
da mi to pomogne odraditi posao.<br />
—MICHAEL CHABON<br />
Razbristrite svoje ciljeve. Isplanirajte<br />
kako ih postići i postavite si rok.<br />
Tada, s nadmoćnom samouvjerenošću,<br />
odlučnošću i bezbrižnošću u odnosu na<br />
prepreke i kritike koje vam drugi ljudi<br />
upućuju, provedite taj plan.<br />
— PAUL J. MEYER<br />
Već dugo crtam stripove i to ću raditi dok<br />
živim, što vjerojatno neće biti osobito dugo<br />
s obzirom na stalni suludi pritisak rokova.<br />
—WARREN ELLIS<br />
Foto AP<br />
90 F o r b e S ožujak 2010