17_Forbes.pdf

from europadigital More from this publisher

04.09.2015 Views

zlato kao utočište što je bolje: nakit ili poluge s certifikatom milijarderi 2010. smjena na vrhu svjetske piramide rast u krizi kako je poljska izbjegla recesiju travanj 2010. 3,9 667 Apsolutni vladar hrvatskog biznisa više je nego četiri puta veći od prvog susjeda na domaćoj listi bogatih 897 Najbogatiji Hrvati 30 kn, 8,50 KM , 4,60 €

zlato kao utočište

što je bolje: nakit ili

poluge s certifikatom

milijarderi 2010.

smjena na vrhu svjetske piramide

rast u krizi

kako je poljska

izbjegla recesiju

travanj 2010.

3,9

667

Apsolutni vladar hrvatskog

biznisa više je nego četiri

puta veći od prvog susjeda

na domaćoj listi bogatih

897

Najbogatiji

Hrvati

30 kn, 8,50 KM , 4,60 €

travanj 2010.

4 Indeks

6 Uvodnik

8 Kolumne

14 Liste

24 Svjetski milijarderi

48 Ljudi i kompanije

59 Kontekst

72 Tehnologije

76 Financije

84 ForbesLife

90 Know-how

najbogatiji hrvati

14 Ivica Todorić, vlasnik Agrokora

četiri je puta bogatiji od prvog sljedećeg

milijunaša s liste, Emila Tedeschija, mjereno

kapitalom na burzi. Tko su ostali i kakav im

je portfelj?

milijarderi 2010.

48

sadržaj

73

14

24

24 Lista najbogatijih Lanjska

novčana suša za milijardere je bila rajski

vrt . Najbogatiji su postali još bogatiji.

Prosječna vrijednost milijardera porasla je

za 500 milijuna dolara, a na tron je zasjeo

Meksikanac Carlos Slim Helu.

ljudi i kompanije

48 Gdje kupiti zlatnu polugu

Američka banka JP Morgan već

je podignula prognoze cijena plemenitih

metala. Predviđaju da će cijena zlata

dosegnuti 1100 dolara po unci. Pametni

trgovci već su pripremili teren. Kako se

pripremaju zagrebački zlatari Gabrijel i

Luigji Koci?

kontekst

62 Poljaci protiv recesije Poduzetnici

nisu panično dijelili otkaze, a potrošači

su nastavili kupovati bez obzira na crne

prognoze. Poljska usred krize bilježi rast.

Što je spasilo Poljake?

tehnologije

financije

77 Crna rupa u javnim financijama

Ekspanzivna fiskalna politika uvjetovala

je rast stopa prinosa na obveznice

razvijenih zemalja. Pri tome je pojedinim

zemljama ugrožen kreditni rejting. Opasne

zone nisu samo na periferijama Starog

kontinenta.

ForbesLife

84 Zvijezda je reinkarnirana

Sljedeća faza digitalne kinematografije

izazvat će prevrat u Hollywoodu i zauvijek

promijeniti film. Kamo nakon Avatara?

84

51

73 Rat za mobilni internet Google

i Microsoft ovoga proljeća ratuju na polju

softvera i tehnologija za mobilni internet.

Apple, Nokia, Facebook i Twitter uključili su

se u bitku. Kako će podijeliti teren tržišta

koje nosimo u džepu?

travanj 2010 F o r b e S 3

index

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU

Adris Grupa, 18, 81

Aether Systems, 70

Agrokor, 14

AirFrance, 56

Albrecht, Karl, 29

Aldi Süd, 29

Al Fahim, Sulejman, 46

Al Habtoor, Khalaf, 46

Allen, Woody, 86

Ambani, Mukesh, 27

América Móvil, 26

Andabak, Jako, 16

Anheuser-Busch InBev, 43

Apple, 70, 73

Arcelor, 27

Arvest, 30

Arnault, Bernard, 28

Artuković, Dubravko, 19

Artuković, Milan, 19

Atlantic Grupa, 16, 81

Bahovec, Srečko, 22

Balcerowicz, Leszek, 62

Ballmer, Steve, 73

Bâloise, 51

Banco Garantia, 43

Bank of England, 78

Barba, Eric, 87

Basler, 50

Bass, Edward, 44

Batista, Eike, 29

Bayan Resources, 31

Bay, Michael, 87

Berezovski, Boris, 42

Berkshire Hathaway, 26

Bettencourt, Liliane, 30

Bin Rashid Al Maktoum,

Mohammed, 46

BioArts, 44

Birinyi Associates, 80

Birinyi, Laszlo, 80

Blair, Tony, 78

Bloomberg, 43

Bloomberg, Michael, 30, 43

BNP Paribas, 78

Bogart, Humphrey, 84

Bonham Carter, Helena, 88

Boniline, 82

Brandys, Marek, 61

Breakingnews, 30

Bridges, Jeff, 88

Brin, Sergey, 44

Broadcom, 34

Brodomerkur, 23

Brown, Gordon, 78

Buffett, Warren, 26

Burkle, Ronald, 34

Burton, Tim, 88

Burrell, Garry, 43

Cameron, James, 84

Campbell Soup, 43

CARNet, 54

Cash, Johnny, 88

Cheung Kong, 30

Chevron, 70

Cisco Systems, 70

Citigroup, 30

ConEd, 70

Corus, 42

Croatia baterije, 23

Cuccurin, Plinio, 18

Darling, Alistair, 78

Darst, David, 80

Davidson, Christopher, 46

Debevec, Paul, 86

Dell, 75

Del Ponte, Carla, 88

Delta holding, 60

Deripaska, Oleg, 40

De Rothschild, David, 44

Deutsche Telekom, 23

Digital Domain, 84

Digital Sky Technologies, 40

Dinkić, Mlađan, 59

Dioki, 19

Disney, 31

Dobson Communications, 70

Dole, 43

Dragutinović, Dijana, 60

Drk, Dragutin, 16

Drk Mravlinčić, Dubravka, 19

Dun&Bradstreet, 82

Đuričin, Dragan, 60

Ellison, Larry, 28

Energy Transfer, 31

Energy Ventures, 70

Estée Lauder, 34

Eurofound, 67

Ewing, Patrick, 64

Facebook, 31, 40, 73

Farrell, Will, 86

Ferek-Petrić, Božidar, 52

Filipović, Dragan, 60

Filipović, Katica, 21

Filipović, Marijan, 21

Filipović, Marin, 21

Fincher, David, 87

Finvest Corp, 21

Fiorio Tedeschi, Lada, 20

First Solar, 29

Fitch Ratings, 79

Ford, 31

Ford, Harrison, 84

Fox, Megan, 86

Franck, 19

Freda, Fabrizio, 34

Garmin, 43

Gates, Bill, 26, 44

Gates, Melinda, 26

Gazmetal, 42

Gazprom, 42

Gazprominvest holding, 42

Geely, 31

Glen Dimplex, 43

Goodman, Emily, 34

Google, 44, 54, 73

Gree, 31

Green Light, 88

Greenwalt, Pamela, 86

Grgić, Dubravko, 22

Gross, Bill, 78

Gulf Bank, 46

Hamilton, Lewis, 88

Hammerson, Michael, 42

Hanks, Tom, 86

Hearst, Randolph, 34

Hennes & Mauritz, 29

Heritage Foundation, 64

HNB, 8, 16

HP, 75

Hrvatski telekom, 23

HTC, 75

HUP Zagreb, 18

Hutchison Whampo, 30

Hydra Properties, 46

IBM, 12

Ikea, 29

iKiosk, 55

Image Metrics, 86

Industrial Light & Magic, 87

Infosistem, 23

Interfin, 42

Investment Company Institute,

82

Iranian Tobacco Company, 18

Jamnica, 22

Jelašić, Radovan, 60

Ježić, Robert, 19

Johnson, Lyndon, 86

Johnson, Magic, 64

Jordan, Michael, 64

JP Morgan, 48

Kamprad, Ingvar, 29

Kao, Min, 43

Ka-shing, Li, 30

Kingdom Holding, 30

Klemen, Vilim, 49

Koci, Gabrijel, 48

Koci, Luigji, 48

Kojić, Dragan, 60

Konzum, 22

Kramar, Wojciech, 62

Krnić, Tomislav, 54

Kudrjavcev, Damjan, 42

Kukoč, Toni, 64

Kwok, Raymond, 44

Kwok, Thomas, 44

Kwok, Walter, 44

Kwong, Low Tuck, 31

LaBeouf, Shia, 86

Lauder, Evelyn, 35

Lauder, Gary, 35

Lauder, Karen, 35

Lauder, Leonard, 34

Lauder, William P., 34

Lebedinsky Minig % Processing,

42

Ledo, 22

Lee, Brandon, 86

Lee, Bruce, 88

Lee, Shannon, 88

Lehman Brothers, 8

Leko, Anđelko, 18

Lemann, Jorge Paul, 43

Leprino Foods, 43

Leprino, James, 43

Lesandrić, Kiki, 60

LG, 75

L’Oréal, 30

Lugosi, Bela, 88

LVMH, 28

LyondellBasell, 27

Magdić, Alen, 16

Maistra, 23

Mansha, Mian Muhammad,

31

Marčinković, Dušanka, 18

Marčinković, Ivan, 18

Marčinković, Miroslav, 18

Marčiulionis, Šarunas, 64

Marfin, 22

Marić, Tomislav, 56

Martić, Marija, 21

Marvel, 31

Marylin Monroe, 88

Mayrhofer, Lothar, 50

MCB, 31

McGinty Nichol, Joseph, 86

McQueen, Steve, 88

McVeigh, Patrick, 70

Medtronic, 53

Medvedev, Dmitrij, 42

Mercedes, 88

Metaloinvest, 40

MGM, 86

Microsoft, 44, 73

Milner, Jurij, 40

Mišković, Miroslav, 60

Mittal, Lakshmi, 27

MMF, 46, 61, 64, 78

Mobilkom Austria Grupa, 75

Momentum, 49

Moody’s Investors Service, 78

Morgan Stanley, 80

Mori, Masahiro, 87

Moro, Irena, 49

Moro, Ivan, 49

Motorola, 75

Murdock, David, 43

Murphy, Eddie, 86

Musk, Elon, 44

Narodna banka Srbije, 60

Naughton, Martin, 43

News Corp, 30, 84

Nicholas, Henry, 34

Nintendo, 43

Nishat, 31

Nokia, 73

Norilsk Nickel, 40

Oberwelland, Axel, 43

O’Brien, Emily, 87

One2Play, 16

Optima telekom, 21

Oracle, 28

Osiguranje Zagreb, 51

Oskol, 42

Page, Larry, 44

Palm Source, 70

Paramount, 86

PayPal, 44

Perlmutter, Isaac, 31

Persson, Karl-Johan, 29

Persson, Stefan, 29

Patrick, Robert, 86

Petrović, Dražen, 64

PIMCO, 78

Pitt, Brad, 87

Pleines, Kevin, 80

Pliva, 56

Podravka, 16, 81

Preeg, Steve, 84

princ Alwaleed, 30

Privredna banka Zagreb, 19

Puljić, Ljerka, 16

Putin, Vladimir, 40

Queen Park Rangers, 27

Ralston, Ken, 88

Reality Mobile, 70

Reeder, David, 88

Redeker, Hans, 78

Reliance Industries, 27

Rensin, David, 70

Riverbed Technologies, 70

Roglić, Branko, 23

Rostropovič, Mstislav, 42

Rotana, 30

Royal Bank of Canada, 76

Sabonis, Arvydas, 64

Saldana, Zoe, 86

Samsung, 74

Schmidt, Erick, 73

Schwarzenegger, Arnold, 86

Secunda, Thomas, 43

Serkis, Andy, 86

Shufu, Li, 31

Sicupira, Carlos Albert, 43

Slim Helu, Carlos, 26

SNL Kagan, 86

Solomon brothers, 43

Sony Ericsson, 73

Sotheby, 42

Sperling, John, 44

Standard & Poor’s, 78

Stein, Charles, 35

Stein, Howard, 35

Stein, Taylor, 34

Storck, 43

Sunce osiguranje, 22

Sun Microsystems, 28

Škojo Grupa, 20

Škojo, Ivica, 20

Škojo, Mato, 20

Štrok, Goran, 23

Tag Heuer, 88

Tanaka, Yoshikayu, 31

Tandberg, 70

Tata, 42

Tedeschi, Emil, 14

Telles, Marcel, 43

Thomson, David, 30

Thomson Reuters, 30

Tisak, 23

T-mobile, 73

Todorić, Ante, 16

Todorić, Ivica, 14, 81

Toshiba, 75

Toy Biz, 31

Tvornica duhana Rovinj, 18

20th Century Fox, 84

Twitter, 73

Tusk, Donald, 63

Ugo grupa, 21

Ugrin-Šparac, Dimitrije, 12

Ülker, Murat, 43

Usmanov, Ališer, 40

Value Creation, 27

Vindija, 19

Viner, Irina, 40

Vipnet, 75

Vjahirev, Rem Ivanovič, 42

Vlahović, Ante, 18

Vodafone, 73

Volvo, 31

VTech, 43

Wal-Mart, 29

Walton, Alice, 30

Walton, Christy, 29

Walton, Jim, 30

Walton, John, 29

Walton, Sam, 29

Walton, S. Robson, 30

Warren, Kelcy, 31

Weaver, Sigourney, 86

Welch, Jack, 51

Wong, Allan, 43

Wyznikiewicz, Bohdan, 62

Yamauchi, Hiroshi, 43

Yildiz, 43

Zagrebačka banka, 18

Zagrebačka burza, 23, 81

Zemeckis, Robert, 87

Zuckerberger, Mark, 31, 40

Župan, Veljko, 21

4 F o r b e S travanj 2010

UVODNIK

Nakladnik

EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2

Glavni urednik

Viktor Vresnik

viktorv@eph.hr

Pomoćnica glavnog urednika

Tanja Tolić

tanja_tolic@eph.hr

Financije i tržišta

Mario Gatara (Analogika)

mario_gatara@eph.hr

Art direktorica

Sandra Pušćenik

sandra_puscenik@eph.hr

Reporteri

Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita

Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina

Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić

(New York)

Lektura

Božena Mak

Naslovnica

Boris Benko

Marketing manager

Goran Buljan

goran_buljan@eph.hr

Tel: 01 6173 822

Predsjednik

Ninoslav Pavić

ODBOR DIREKTORA

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),

Ines Lozić (financije, pravo i logistika),

Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),

Tomislav Wruss (mediji),

Nikola Francetić (informatika, tehnologija i razvoj)

PRODAJA & MARKETING

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,

prodaja novina: direktor Ivo Valečić, korporativne

i marketinške komunikacije EPH: direktor Sven

Semenčić

SERVISI I KONTAKTI

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,

agencija@eph.hr

Foto agencija CROPIX:

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr

Adresa redakcije:

Koranska 2, Zagreb

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797

e-mail: Forbes@eph.hr

TISAK:

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.

88220 Široki Brijeg, BiH

Forbes Croatian Edition is published by Europapress

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered

trademark used under licence from Forbes LLC.

Gdje rastu dobri menadžeri?

Istraživanje Eurofunda pokazalo je: hrvatski su radnici prošle godine bili među najboljima

u Europi. Ako je to točno, onda su, sudeći prema današnjoj slici hrvatskog

gospodarstva, hrvatski menadžeri među najgorima. Taj “dio istine” nekako mi je

lakše prihvatiti, dijelom zbog mita o hrvatskim gastarbajterima koji su uvijek bili

tražena roba na međunarodnom tržištu rada, dijelom zbog liste najbogatijih Hrvata

koji ne bi bili bogati da radnici u njihovim kompanijama ne rade dobro – prije svega

zato jer se njima dobro upravlja.

Ovdje dolazimo do prvog velikog pitanja: gdje rastu

dobri menadžeri? Odgovor je jednostavan, ali ključan za

sve što nam se posljednjih godina događa: dobri menadžeri

rađaju se i uspijevaju kod dobrih poslodavaca. Ti poslodavci,

ili gazde ako vam se tako više sviđa, ne moraju nužno

odmah biti u klasi najbogatijih. Moraju, međutim, imati

jasnu viziju svoje vlastite kompanije, njezinog osnovnog

biznisa i, na kraju, njezine budućnosti. Svi će oni pritom u

tome barem jedanput, a često i više puta pogriješiti. Znat

će, međutim, priznati vlastite pogreške i na njima nešto

naučiti.

Gazde ne moraju biti stručnjaci - Todorić nije ni ratar

ni mesar, ni sladoledar, Tedeschi nikada nije napravio ni

grama Cedevite, među najvećim dioničarima Adris grupe

ne samo da nitko osobno nije proizvodio duhan, nego mislim

da nitko i ne puši. Svatko od njih, međutim, vrlo je rano naučio upravljati vlastitim

vremenom i to je prva kvaliteta koju će očekivati od menadžera svoje kompanije, čak

prije od savršene stručnosti u poslu koji će voditi. Oni pak, osim talenta da upravljaju

svojim, moraju naučiti i vještinu upravljanja vremenom onih kojima šefuju. I to je

najteže.

Vratimo se sada statistici. Prema Eurofundovim brojkama (str. 67 – 69) petina

zaposlenih u Hrvatskoj radi noću, njih 47 posto radi subotama (u EU 7 posto manje),

a 29 posto ih radi nedjeljom. Čak 43 posto hrvatske radne snage radi u smjenama, za

razliku od zaposlenih u EU gdje je takvih 12 posto manje. Što nam govore te brojke?

Prvo – da naši menadžeri u prosjeku lošije upravljaju vremenom od “zapadnoeuropskih”,

a onda i da nam je struktura ekonomije na nižoj razini od “zapadne”. Veći broj

sati provedenih na poslu ne čini naime te sate automatski i “radnima”, a smjenski rad

sugerira stare, tradicionalne modele industrije od kojih nikada nećemo pobjeći, ali

koja u domaćoj statistici još uvijek drži prevelik udio.

To da je u Hrvatskoj produktivnost tijekom posljednje tri godine rasla u pet posto

više kompanija nego na zapadu dobra je vijest, ali je nažalost češće posljedica niske

razine polazne točke nego vrhunskih rezultata kompanija koje su se pohvalile tom

statistikom.

Više o vještinama upravljanja vremenom i kvalitetnom vođenju najuspješnijih

kompanija možete saznati 22. i 23. travnja u Rovinju gdje EPH kao izdavač hrvatskog

izdanja Forbesa u suradnji s Microsoftom priređuje prvu zajedničku Windays Business

konferenciju. Više o tome na www.mswindays.com.

Viktor Vresnik,

glavni urednik, Forbes Hrvatska

Foto Berislava Picek / Grazia

6 F O R B E S TRAVANJ 2010

Maruška Vizek

Lažni kreditni

bum

Upumpavanje novog novca omogućit će da se održi

postojeća ekonomska struktura. Ono je bilo nužno, ali

će buduće bolne reforme učiniti još bolnijima

Hrvatsko gospodarstvo u zadnjih

je desetak godina egzistiralo

u dva potpuno oprečna

stanja. Prije kolapsa Lehman

Brothersa i konzekventnog povećanja

globalne averzije prema riziku, kredita

je bilo u izobilju, a njihova cijena za

hrvatske prilike relativno povoljna.

Nakon kolapsa i nastupanja

ekonomske krize, kredit je postao oskudna

roba, sve teže dostupna hrvatskim

poduzećima. Ni jedno od dva

opisana stanja, nazovimo ih kreditnim

bumom i oskudicom kredita, za gospodarstvo

nije zdravo.

Oskudica kredita koči potrošnju

i investicije i time direktno umanjuje

ekonomski rast. Kreditni bum pregrijava

privredu potičući agregatnu potražnju

koja se, ukoliko je domaća agregatna

ponuda nedostatna, materijalizira kao

povećanje deficita tekućeg računa.

Previše kredita uzrokuje rast cijena

imovine, što iskrivljava alokaciju resursa

i u hrvatskom je slučaju za posljedicu

imalo bujanje građevinskog sektora koji

sada, nakon što je bum završio, više

nema što graditi.

Možda najgora reperkusija obilnog

i relativno povoljnog financiranja jest

to što ono zamagljuje stvarno stanje u

privredi, dajući privid uspješnosti gospodarstva.

Privlačnost kreditnog buma

je u tome što je on poput čarolije koja

prikriva strukturne probleme privrede

pomoću koje poduzeća mogu svoje slabosti

premostiti novim, lako dostupnim

kreditima.

Zbog svega toga ne treba čuditi

što je HNB još 2003. počela obuzdavati

ekspanziju kredita premda su naše

poslovne banke, ali i dio međunarodne

akademske zajednice, tvrdili da je snažan

rasta kredita dobar za gospodarstvo.

Obrat je nastupio nakon što je

globalna financijska kriza zavrnula

kreditne ventile. Krediti se dijele na kapaljku

i poduzeća više ne mogu svoje

prenapregnute bilance krpati novim

zaduženjima. Danas je, prema podacima

HNB-a, svaki deseti kredit koji

su poslovne banke odobrile hrvatskim

poduzećima klasificiran kao loš kredit.

Situacija bi vjerojatno bila i gora da se

Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu

nekretnine

poslovne banke nisu tijekom 2009. intenzivno

bavile reprogramiranjem, zbog

čega je ukupni iznos reprogramiranih

kredita krajem 2009. dosegnuo 11 milijardi

kuna.

Uzmemo li u obzir ove podatke te

se još prisjetimo da jedino hipotekarni

krediti imaju lošiju statistiku od kredita

poduzećima, ne iznenađuje nevoljkost

banaka da poduzećima odobravaju

nove kredite. Bez novih kredita čarolija

nestaje i postaje očit cijeli niz strukturnih

problema hrvatske privrede.

Slikovito rečeno, bara je presušila i sad

konačno možemo vidjeti što se nalazi

na njezinom dnu.

Nositelji ekonomskih politika nisu

imali previše mogućnosti prilikom

suočavanja s krizom. Novonastala situacija

tražila je da se nešto poduzme pa

su i Vlada i HNB sa zakašnjenjem donijeli

antirecesijske mjere. Budući da je

Keynes opet u modi, HNB je po prvi put

u svojoj povijesti monetarizam zamijenio

kejnzijanstvom, smanjio obveznu

pričuvu i tako omogućio bankama da u

suradnji sa HBOR-om plasiraju kredite

poduzećima.

Kako bi pomogla građevinarima,

vlada će kreditirati građane koji žele

kupiti prvi stan. Najavljeno je i da će

država u hrvatskoj inačici New deala

Hrvatsko gospodarstvo je talac

dugotrajnog odbijanja vlasti da se

suoče sa stvarnošću

posuditi, a zatim i potrošiti 15 milijardi

kuna u infrastrukturne projekte.

Ključne riječi zajedničke spomenutim

mjerama su “kredit” i “posuditi ”.

Nosioci ekonomskih politika, naime,

pokušavaju rekreirati kreditni bum,

odnosno uspostaviti stanje koje je u

privredi vladalo prije krize.

Nažalost, nositeljima politika

nikakve druge mjere u kratkom roku

Foto Igor Sambolec / Cropix

8 F o r b e S travanj 2010

nisu bile na raspolaganju. Oni ne

mogu u kriznom razdoblju poduzimati

značajnije strukturne rezove jer bi to

moglo produbiti krizu. Zbog izostanka

bolnih rezova u prošlosti, hrvatskom

se gospodarstvu sada može pomoći na

samo jedan način: upumpavanjem novog

novca u sustav koji će omogućiti da

se održi postojeća ekonomska struktura.

Da su strukturne reforme bile provedene,

postojalo bi više kanala i mehanizama

za pomoć gospodarstvu.

Budući da se to nije dogodilo, apsorpcijska

moć gospodarstva je mala i ono

je u ovom trenutku talac dugotrajnog

odbijanja suočavanja s stvarnošću koji

reagira isključivo na novu dozu kreditnog

buma.

Valja biti svjestan i nedostataka

Obilna ponuda

novca iz pričuve

ne može niti

neće izmijeniti

postojeću ekonomsku

strukturu, ali

će državu natjerati

u nove dugove

pokušaja da se rekreira kreditni bum.

Isušena bara opet će se napuniti vodom,

a da se nije počistilo smeće s dna. Obilna

ponuda novca iz pričuve ne može

izmijeniti postojeću ekonomsku strukturu.

Štoviše, država je spremna nanovo

se zadužiti da bi na životu održala onu

ekonomsku strukturu koje nije sposobna

rasti a da pri tome ne generira vanjske

i unutarnje neravnoteže.

Potpora građanima za kupnju prvog

stana implicitna je sanacija građevinskog

sektora koja će za posljedicu imati jedino

iskrivljenje relativnih cijena. Ulaganja

u infrastrukturu koja će se kanalizirati

kroz javna poduzeća nagrađuju

poduzeća koja posluju s javnim sektorom,

nauštrb izvoznika koji zarađuju

devize nužne za otplatu vanjskog duga.

Činjenica je da je bilo nužno spasiti

postojeću ekonomsku strukturu, no

time smo buduće bolne reforme učinili

još bolnijima. Preostaje samo da se nadamo

kako postoji minimum političke

volje da ovo spašavanje bude zadnje, a

ne tek jedno u nizu.

travanj 2010 F o r b e S 9

Nakon deblokade hrvatskih pregovora

s Europskom unijom

uvriježilo se mišljenje da je pitanje

hrvatskog pristupa Uniji

postalo samo pitanje datuma. Pošto je

od 33 poglavlja pravne stečevine EU

njih 30 otvoreno i 17 zatvoreno, i pošto

su zastoji zbog primjedbi Slovenije i

suda u Haagu zamijenjeni sigurnim

birokratskim napretkom u pregovorima

– optimizam može biti razumljiv.

Dovoljan pokazatelj promjene

raspoloženja je i sama činjenica da je na

našem putu u EU glavno pitanje postala

promjena hrvatskog ustava koja bi limitirala

potencijalni negativan rezultat na

referendumu. Sad kad smo već jednom

uvjerili EU da zavređujemo članstvo,

ostaje nam još “samo” da uvjerimo sebe

same.

Ostavimo po strani pitanje jesmo

li zapravo uvjerili političku elitu Unije

da nam dâ konačno zeleno svjetlo.

Poučeni iskustvom naših dosadašnjih

odnosa s Bruxellesom, ne bi bilo nikakvo

iznenađenje kad bi nam izvukli još

nekog zeca iz šešira prije kraja pregovora

– bilo to pitanje pravnog sustava, korupcije,

suradnje s Haagom, graničnog

sukoba sa Slovenijom, ili čak pitanje

graničnih razmirica s Bosnom i Hercegovinom,

Srbijom i Crnom Gorom.

Visoka politika operira na razini koja

nam je ponekad nedokučiva. No, jesmo

li uvjerili europsku javnost, obične

Josip Glaurdić

Argument Marulić

Bilješke Henrika VIII. na marginama Marulova

Evanđelistara Britancima su uvjerljiviji razlog da

prime Hrvate u EU od svake ekonomske računice

građane i glasače zemalja članica EU da

nas prime u svoje društvo? I, ako smo

ih uvjerili, koji su im naši argumenti bili

posebno uvjerljivi?

Prije pet godina prisustvovao sam u

Cambridgeu predavanju hrvatskog diplomata

iz veleposlanstva u Londonu baš

na tu temu - zašto bi Europljani trebali

željeti Hrvatsku kao novu članicu Unije.

Bili su to posebno stresni dani i za

Hrvatsku i za EU. Otvaranje pregovora

bilo je odgođeno zbog primjedbi Carle

Del Ponte, a europski je ustav bio pred

porazom na referendumima u Francuskoj

i Nizozemskoj. Kriza identiteta

EU dosezala je vrhunac. Možda je

baš zbog toga glavni argument našeg

predavača te večeri bio vezan uz “goli

interes” europskih građana – sigurnost.

Čuli smo koliko je građana bivše

Jugoslavije tražilo i dobilo azil u EU;

koliko njih se u svojim novim državama

okrenulo kriminalu; koliko njih se još

uvijek želi preseliti na europski zapad jer

politika

Hrvatska na putu u EU često nastupa sa

samo jednim, klimavim argumentom:

Premali smo da bismo smetali

su ekonomije njihovih država u rasulu.

Poruka je bila jasna: ako želite da ti ljudi

ostanu u svojim gradovima i selima,

morate im dati nadu u bolju budućnost.

EU im može pružiti takvu budućnost,

a primanje Hrvatske je poruka da se

reforme isplate i da nada zbilja postoji.

Zvuči potpuno logično. No bilo je sasvim

kontraproduktivno. Odgovor publike

nakon predavanja bio je gotovo

jednodušan: ako su prilike zbilja toliko

loše u jugoistočnoj Europi, rješenje nije

u primanju Hrvatske, nego u boljoj kontroli

granice. Sagradimo zid!

Prije dva tjedna na Cambridgeu

smo ponovno otvorili istu temu. Ovog

puta je hrvatski veleposlanik u Ujedinjenom

Kraljevstvu održao predavanje

o Hrvatskoj kao više-manje sigurnoj

(samo da nas ne pretekne Island!)

dvadeset i osmoj članici EU. Njegovi

argumenti za podršku Hrvatskoj bili su

nešto drugačiji i raznovrsniji od onih

koje smo čuli prije pet godina, ali sam u

kasnijem razgovoru s kolegama shvatio

da ponovno nisu svi pali na plodno tlo.

Britanija je u svojoj biti euroskeptična

država čiji građani i politička elita žele

vidjeti EU kao čisto ekonomsku organizaciju

koja svojim članicama donosi

beneficije slobodne trgovine. Dva

ekonomska argumenta za potporu

hrvatskom članstvu koja smo čuli od

našeg veleposlanika, međutim, nisu bila

dovoljno uvjerljiva.

Hrvatska je s jedne strane bila portretirana

kao uglavnom funkcionirajuće

tržišno gospodarstvo koje nudi dobre

mogućnosti za strana ulaganja, a s

druge strane kao mala država koja neće

predstavljati teret Unijinom budžetu

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih

znanosti američkog Yalea

10 F o r b e S travanj 2010

Henrika VIII. najviše su

zanimali odlomci u kojima

Marulić savjetuje kako

odabrati ženu

Foto Paun Paunović / Cropix

poput Rumunjske ili Poljske. Odgovor

na to je bio zanimljiv: lijepo je čuti da

nam nećete predstavljati financijske

probleme, ali vaše je tržište zaista toliko

liberalizirano da je sve vrijedno

kupovine – već kupljeno. S ekonomske

strane Zapad je već dobio sve što

želi. Koliko je, dakle, pametno mijenjati

krhku ravnotežu u regiji ako nema

ekonomskog računa?

Upravo je pitanje naše regije bio

drugi argument za potporu Hrvatskoj,

iako izražen na drugačiji način nego

prije pet godina. Hrvatska je označena

kao država s odgovornom i produktivnom

vanjskom politikom; kao država

koja prihvaća svoj teret međunarodne

sigurnosti u UN-ovim mirovnim misijama

i u NATO-misiji u Afganistanu;

kao država čija će vanjskopolitička

odgovornost i ekspertiza na pitanjima

regije bivše Jugoslavije koristiti cijeloj

Uniji; kao država čijim će primitkom u

EU i ostatak regije brže napredovati. Ali

ni taj argument nije dobio više od kvalificiranog

odobravanja.

Odgovor mojih kolega je bio da je

pozitivno što više nismo država-slučaj

i što će naši vojnici ginuti umjesto njihovih,

ali da EU nije NATO. Usto bi bilo

bolje da i ne spominjemo našu ekspertizu

u regiji, jer EU već ima jednog regionalnog

“eksperta” – Sloveniju – čija

“ekspertiza” ostatku Unije samo zadaje

glavobolju.

Na kraju je jedna stvar ipak sve

uspjela uvjeriti da hrvatski put u EU

zaslužuje punu potporu: Hrvatska već

jest Europa. Ona joj povijesno, vrijednosno

i kulturološki pripada. Nikakvo

Europska unija

postala je prije

svega vrijednosni

i kulturološki

projekt

čudo da je najučinkovitiji argument za

hrvatsko članstvo u EU te večeri naš

veleposlanik našao u 16. stoljeću: na

marginama Marulićeva Evanđelistara

koji se nalazi u Britanskoj knjižnici u

Londonu mogu se vidjeti bilješke koje je

napisao osobno Henrik VIII., pogotovo

pored odlomaka u kojima Marulić savjetuje

kako odabrati ženu. Zanimljiva

povijesna crtica koja je pokazala dubinu

hrvatskih veza i s Britanijom i s Europom.

A koliko god britanska publika otvoreno

to sebi ne želi priznati, Europska

unija postala je prije svega vrijednosni

i kulturološki projekt. I u njoj Hrvatska

ima svoje mjesto, dijelom baš i zbog toga

što zaostaje za promjenama kroz koje

je europski zapad već odavno prošao.

Unatoč svim našim tranzicijskim problemima,

s vrijednosne i kulturološke

strane mi nismo samo “Mediteran

kakav je nekad bio”, već i Europa kakva

je nekad bila. I to, izgleda, kod Europljana

pali.

travanj 2010 F o r b e S 11

Operi, molim te, tanjur.“ “Nema

problema, a kako se to radi?”

Tako je otprilike izgledao

razgovor mene i mog sina

prije nekoliko godina. On je tada imao

10 ili 11 godina (nisam siguran, a nije ni

važno) i kada me pitao kako oprati tanjur

samo što se nisam onesvijestio.

Strpljivo sam ga uputio u tajne pranja

suđa: staviš malo Likvija na spužvicu,

pustiš toplu vodu u sudoperu... Osjećao

sam se kao budala što sinu objašnjavam

nešto što je odavno trebao znati, ali

vrlo brzo sam se otrijeznio. Zašto bi on

morao ili trebao znati kako se pere suđe?

Otkako se rodio (ili bar uskoro nakon

toga) u kući postoji stroj u koji poslažeš

suđe, dodaš deterdžent, pritisneš gumb

i – voila! – iz stroja izlazi čisto suđe.

U mom doživljaju svijeta i života,

vještina pranja suđa sasvim je normalna

i očekivana vještina iz svakodnevice.

Drugim riječima, svatko iz mog “kulturnog

i društvenog” kruga bi trebao

znati prati suđe “pod normalno”. No –

vrijedi li isto za rublje?

Priznajem da u životu nisam oprao

rublje. Ne mislim pritom da nisam ubacio

rublje u mašinu i pritisnuo neke

gumbe prema uputama supruge. Ne

radi se o tome, već o pravom pranju –

dakle nisam nikad nosio rublje na neki

potok ili u uvalu, kuhao ga u golemom

loncu ili radio slične stvari koje su radile

Ivo Špigel

Kalkulanti

Hrvatska svoju budućnost treba tražiti u broju

diplomiranih stručnjaka godišnje, a ne u bjelini

oblutaka na jadranskoj obali

naše bake prije dolaska spasonosne i

emancipirajuće perilice za rublje.

Strojevi koje izumljujemo rasterećuju

nas obavljajući posao umjesto nas i –

nadamo se – prema našim uputama.

Nestankom potrebe da nešto radimo,

nestaje i potreba da znamo kako se to

radi. Limeni ljubimci prebacuju nas s

jednog mjesta na drugo pritiskom na

papučicu, pa je vještina jahanja ostala

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum Mobile

revolucija

područje interesa entuzijasta i sportaša.

Što se pak događa s mentalnim

vještinama? Stroj na kojemu ispisujem

ove retke puno bolje, brže i pouzdanije

obavlja kojekakve proračune nego što

bih ja ikada mogao. Računala odavno

koristim za pisanje – odavno, ali ne i

oduvijek. Moja je generacija – rođena

ranih šezdesetih – imala privilegij uživo

svjedočiti dolasku osobnih računala na

javnu scenu. Dok sam se školovao, nekako

mi je uvijek dolazak računala zamalo

izmicao. U MIOC su prva računala

(Cromemco s CP/M operativnim sustavom)

došla taman kad sam maturirao

i otišao na (tadašnji) ETF. Na faksu

sam imao nezaboravno iskustvo rada s

bušenim karticama na IBM-u 1130, koji

je taman nakon moje diplome prevezen

u obližnji Tehnički muzej (morao bih ga

posjetiti jednom prilikom!), a tada glanc

novi DEC VAX mogao sam samo promatrati

kao netom diplomirani inženjer.

Diplomski sam programirao na prvoj

generaciji IBM PC XT-a, ali sam ga pisao

na pisaćem stroju – upravo onakvom za

kakvoga je mog prijatelja Zorana Ferića

mala nećakinja pitala “Kakav je to čudan

kompjutor?”

Jedna od vještina koje sam gotovo

izgubio kroz sve ove godine je vještina –

pisanja. Mislim pritom, dakako, na pisanje

rukom, olovkom, penkalom. Nije tako

strašno – i dalje mogu nešto zapisati kad

treba, najčešće na poslovnom sastanku.

No, pisanje dužeg teksta beskrajno mi

je naporno. Rukopis mi nikada nije bio

osobito lijep ni čitljiv, ali žvrljotine koje

danas ostavljam na papiru prestrašne su.

Povremeno neku riječ krivo napišem, pa

ju isprekrižam i pišem ponovno – nema

editora, majku mu! Dok pišem rukom,

Informatiučka struka u Hrvatskoj poticaj je

dobila od privatnih visokoškolskih ustanova

dok državne, najblaže rečeno, stagniraju

svaki mišić, živac i koščica u šaci buni

se, protestira i viče – “Vrati nas u naše

prirodno okruženje, daj nam tipkovnicu

i oslobodi nas ove muke!”

Na faksu sam prošao pet matematika.

Sve mi ih je predavao isti profesor –

pokojni prof. Dimitrije Ugrin-Šparac, jedan

od meni najdražih profesora u cijeloj

učeničko-studentskoj karijeri. Svih tih

godina, na pismenom ispitu iz matematike

vrijedilo je jedno pravilo. Jedino što

smo mogli ponijeti sa sobom na ispit

bio je papir i olovka. Na nekim drugim

predmetima mogli smo koristiti kalku-

12 F o r b e S travanj 2010

U strahu da mi kalkulatori jedu supstancu

počeo sam svakodnevne brojke računati

napamet. Vjerujte: rezultati su odlični!

latore, na Fizici 3 čak i literaturu (kakvu

god želimo – nije puno pomagalo!), ali

na matematici – ništa.

Vještina računanja – čak i elementarnog

– još je jedno od područja gdje

nam računala pomažu. Na svakom

desktopu, laptopu i mobitelu imamo kalkulator.

Treba li nešto izračunati, nema

problema – dva, tri klika mišem i problem

je riješen, a za kompleksnije stvari tu

je neizbježni Excel.

Kada ste zadnji put, dragi čitatelji,

zbrojili ili oduzeli dva broja bez

pomoći naših vrijednih elektroničkih

pomagatelja? Najosnovnije vještine koje

učimo u školi uvijek pragmatični Ameri

nazivaju „The three „R’s“: Reading, Writing

and ‘Rithmetic“ – čitanje, pisanje

i računanje. Još prije nekoliko godina

počeo sam, zabrinut zbog vlastite mentalne

zakržljalosti, bar najosnovnije operacije

obavljati napamet: zbrajati iznose

u dućanu i kafiću, ili na sastancima neke

proračune onako u glavi bar ugrubo

provjeravati. Mogu ponosno reći da

vježba – naravno – daje rezultate, i danas

puno bolje i lakše računam napamet

nego što sam to mogao prije kojih 5-6

godina. Probajte – zabavno je!

No, lako za mene. Što je s klincima

koji su danas u školi ili na faksu?

Konkurentnost svake države i gospodarstva

uvelike ovisi o broju i kvaliteti

stručnjaka matematičkog, tehničkog

i inženjerskog profila koji završavaju

visoke škole. Kada je riječ o mojoj,

informatičkoj struci stvari su se bar malo

pomakle s mrtve točke zahvaljujući sve

većem broju privatnih škola i veleučilišta,

kao što je Visoka škola za primijenjeno

računarstvo koju je prije nekoliko godina

osnovala Algebra. Hvalevrijedan

pothvat – ali što radi država? FER, FESB,

PMF, FOI i drugi fakulteti zagrebačkog

i drugih sveučilišta na dugogodišnje

zahtjeve ICT struke i Nacionalnog vijeća

za konkurentnost odgovaraju – šutnjom.

Broj diplomiranih stručnjaka koji dolaze

iz javnog sustava školovanja uvijek

je isti, i to rastućoj industriji stvara sve

veći i veći problem. Istovremeno, raste

interes za faksove društvenog usmjerenja,

potaknut možda i predodžbom

srednjoškolaca da su fizika i matematika

“ljute k’o paprika” pa će se, valjda, lakše

“provući” kroz studij bez njih nego s

njima.

Trebali bismo se, kao društvo, malo

zamisliti nad tim nesretnim brojkama.

Globalno konkurentsko nadmetanje

u godinama koje dolaze neće postati

ništa manje bespoštedno i zaoštreno, a

pametne male glavice koje znaju čitati,

pisati, ali i računati u toj su nam borbi

puno važnije od sinjeg mora i prelijepe

obale na koju se tako volimo pozivati.

travanj 2010 F o r b e S 13

Najbogatiji Hrvati

Najbogatiji

Ipak postoji sličnost

između zasad

nedostižnog vlasnika

Agrokora i prvog

sljedećeg na listi,

Emila Tedeschija:

obojica su od

početka u privatnom

biznisu, obojica su

krenuli s očevima i

drže se od početka

jasne koncepcije

/ Dragana Radusinović,

Mario Gatara,

Viktor Vresnik, Boris

Benko i Boris Štajduhar

Hrvati

Ivica Todorić

& svi ostali

Da je hrvatska ekonomija transparentnija, Hrvatska

bi možda već imala svog dolarskog milijardera na

velikoj globalnoj Forbesovoj listi. Budući da nije, najbogatiji

Hrvat Ivica Todorić morat će se zasad zadovoljiti

kunskom oznakom pored svojih milijardi, ali i

pozicijom koja se iz današnje perspektive čini gotovo

nedostižnom.

Najbogatiji Hrvat četiri je puta teži od drugoga na

domaćoj listi, Emila Tedeschija. Za usporedbu – najbogatiji

čovjek na svijetu, Meksikanac Carlos Slim Helu

šije svog prvog susjeda Billa Gatesa za 9,4 posto, dvostruko

je teži tek od devetoga na listi, Španjolca Amancia

Ortege (Inditex/Zara/Bershka), a četverostruko tek od

Michaela Della i Paula Allena koji dijele 37. mjesto na

ljestvici.

U svakom slučaju, ako kunski iznosi na domaćoj

listi i nisu mogli biti precizno točni, jer računalo se jedino

s provjerljivim brojkama s burze ili iz Središnjeg

klirinškog depozitarnog društva, odnosi snaga prikazuju

realnu sliku odnosa snaga u domaćem sloju najbogatijih

građana. Zbog specifične strukture svoje im-

14 F o r b e S travanj 2010

Ivica Todorić od svih je

Hrvata na listi najbliži

američkom modelu

biznismena s Forbesove

liste. Koncern vodi

čeličnom disciplinom i

bez njega se ne donosi

nijedna ključna odluka

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix

travanj 2010 F o r b e S 15

Najbogatiji Hrvati

ovine pritom su se samozatajni “gazde”

poput Dragutina Drka ili Jake Andabaka

vjerojatno našli na nešto nižim pozicijama

od onih koje bi im stvarno pripadale da su

brojke o vrijednosti njihova vlasništva dobile

i čvrstu potvrdu u službenoj statistici

(opširnije o tome u objašnjenju metodologije

na str. 23).

Ivica Todorić, apsolutni vladar

Agrokora i svega što posluje pod tim imenom,

jedini je milijarder na domaćoj

listi bogatih. Po HNB-ovom tečaju kune

prema dolaru, on je prvoga dana proljeća

upravljao vrlo provjerljivim bogatstvom

od 3,9 milijardi kuna (ili 753,7 milijuna

dolara).

On je svoje bogatstvo stekao za Hrvate

enormnom količinom uložene energije i

poslovnom agresivnošću prije njega gotovo

nepoznatom u legalnoj sferi domaćeg

biznisa. U Hrvatskoj je kupio gotovo sve

što je poželio (svojevremeno mu je izmakla

jedino Podravka), a to što je kupio raste i

danas, na krizom potkopanom tržištu.

U biznis je krenuo rano, gotovo čim

je to mogao, naslijedivši neke od poslova

koje je započeo njegov otac. Od velikog

dijela prve generacije domaćih tajkuna

razlikovao se i po tome što nije bio sklon

radikalnim zaokretima. Agrokor se

usredotočio na proizvodnju i prodaju

hrane i to je područje na kojemu njegov

gazda i danas ima jasnu viziju budućnosti

i zna kakvu kompaniju želi ostaviti svojim

nasljednicima.

Todorićev Agrokor danas ima više od

40.000 zaposlenih, a kompanija je rasla

i prošle godine iako je zbog krize (kažu

privremeno) odustala od nekih planova u

regiji. Todorić je poznat kao odličan motivator

i čovjek s odličnim instinktom za

kadrove. Kritičari mu zamjeraju preduge

rokove plaćanja s kojima je, po nekima,

jedan od sukreatora loše likvidnosti u

državi. On na te optužbe odgovara snagom

dosad najvećeg kreatora radnih mjesta

u Hrvatskoj. Kompaniju i dalje razvija kao

obiteljski imperij, a sudeći po nedavnim

izjavama potpredsjednice Agrokora Ljerke

Puljić, najstariji sin Ante Todorić bit će,

kada za to dođe vrijeme, posve spreman

da preuzme posao.

2

Emil Tedeschi | Atlantic Grupa

Nezaobilazan na listama bogatih, Emil Tedeschi samo u vrijednosti svojeg

udjela u obiteljskoj Atlantic Grupi teži gotovo 900 milijuna kuna. Kompaniju

vodi sam, a uz brojne pohvale zbog uspjeha Atlantic Grupe, zamjera

mu se pristup isplati dividende malim dioničarima. Nije sasvim u skladu

s uspješnim rezultatima tvrtke, rogobore mnogi, budući da su izračunali

kako bi im se više isplatilo da su u posljednje dvije godine svoj novac

držali na banci. Žele reći da bi dividenda mogla biti veća. S druge strane,

na dionici Atlantic Grupe u posljednje dvije godine dioničari su najmanje

izgubili, a otkad je Atlantic Grupa sklopila ugovor s Erste vrijednosnicama

i one se obvezale održavati likvidnost dionice, ulagači u Atlantic Grupu

dobili su dodatnu sigurnost da će svoje dionice lako moći unovčiti. Iako

je najveći izazov Emila Tedeschija u idućih nekoliko godina prebacivanje

težišta poslovanja s distribucije na proizvodnju, zbog čega je i zainteresiran

za kupnju Podravke bude li ona na prodaju, u posljednjih je mjesec dana

“podebljao” svoj distributerski biznis ugovorom s tvrtkom One2play Alena

Magdića, jednim od vodećih igrača na hrvatskom tržištu igračaka. Atlantic

je postao One2playjev ekskluzivni distributer, što bi One2playju trebalo

podići prodaju zahvaljujući distributerskoj prisutnosti Atlantica na 50 tisuća

prodajnih mjesta u regiji.

Foto Biljana Gaurina / Cropix

16 F o r b e S travanj 2010

Rang

Ime Državljanstvo Izvor Portfelj Netto vrij. ($ MLRD)

HRK (milijuna)

1 Ivica Todorić Belje, Jamnica, Konzum, Ledo, PIK Vinkovci, Tisak, Vupik, Zvijezda

2 Emil Tedeschi Atlantic Grupa

3 Ante Vlahović Adris grupa

4 Plinio Cuccurin Adris grupa, Karlovačka banka

6 Robert Ježić Dioki

7 Milan Artuković Franck

8 Dragutin Drk Koka

9 Branko Zec Adris grupa

10 Dražen Robić Viro

11 Anton Pokrajac Adris grupa

12 Ivan Lokmer Adris grupa

13 Mirko Grbešić Koestlin, Saponia

14 Lada Fiorio Tedeschi Atlantic Grupa

15 Mato Škojo Mlinar

16 Dubravko Grgić Euroherc osiguranje, Jadransko osiguranje

17 Veljko Župan Jadranska banka, Solaris

18 Marijan Filipović Dioki, Finvest Corp, Industrogradnja, Puljanka, Tisak, Transadria, Siemens

19 Biserka Fižulić Preininger, Magma

20 Goranko Fižulić Magma

21 Bogdan Tihava Auto Hrvatska

22 Josip Etinger Adris grupa

23 Matija Martić Optima Telekom

24 Josip Stojanović Jadranska banka, Olympia Vodice

25 Milan Šećković Lovački rog

26 Stanko Damijanić Adris grupa

27 Želimir Uskoković Atlantska plovidba

28 Dušanka Marčinković HUP Zagreb

29 Marica Šorak-Pokrajac Adris Grupa

30 Miroslav Grbavac Euroherc osiguranje, Jadransko osiguranje

31 Radoslav Lavrić Euroherc osiguranje, Jadransko osiguranje

32 Mate Perković i partneri Medika

33 Ante Jerković Atlantska plovidba

34 Jako Andabak Hoteli Makarska, Lucidus

35 Kristijan Floričić Brionka, Finvest Corp, HTP Orebić, Infosistem, Končar D&ST, Končar

36 Duško Vladović-Relja Atlantska plovidba

37 Ivan Lejo Institut IGH

38 Vlaho Lonza Atlantska plovidba

39 Ksenija Juhn Bojađijev SN Holding

40 Stjepan Varga Čakovečki mlinovi

41 Darko Ostoja SN Holding

42 Ružica Varga Čakovečki mlinovi

43 Srečko Bahovec ACI, Brodomerkur, Croatia osiguranje, Hoteli Croatia, Jamnica, Karlovačka

banka, Konzum, Ledo, Vrboska, Zagrebačka pivovara

44 Josip Galinec Brionka, Industrogradnja

45 Branko Grašić Čakovečki mlinovi

46 Tomislav Budin Adris grupa

47 Dragutin Biondić Centar banka

48 Juroslav Buljubašić Banka splitsko-dalmatinska, Linijska nacionalna plovidba, SEM 1986

49 Damir Šmok Atlantska plovidba

50 Daniel Škoro BC Institut

51 Frane Skoblar Turist Hotel

52 Igor Oppenheim Ingra

3,919.5

897.2

666.7

422.0

408.7

383.6

254.3

238.1

201.1

174.0

170.9

150.2

132.1

132.0

114.0

100.7

100.6

97.4

85.2

84.8

77.3

74.8

74.4

68.9

68.2

68.1

67.7

67.2

66.3

63.4

56.4

53.0

51.9

51.5

50.0

48.8

48.2

45.1

44.6

44.0

42.8

40.8

37.3

35.7

34.0

32.7

30.9

30.5

30.1

travanj 2010 F o r b e S 17

Najbogatiji Hrvati

3

4

Plinio Cuccurin | Adris grupa

Ante Vlahović | Adris grupa

Bogatstvo Ante Vlahovića, predsjednika Uprave i najvećeg

pojedinačnog dioničara Adris grupe, koji drži 20,39 posto kompanije

u duhanskom i turističkom biznisu, prema vrijednosti tog udjela iznosi

666,6 milijuna kuna. Vlahović je mnogo manje sklon javnom eksponiranju

i manifestaciji javne moći od svojega kolege i drugog po redu

dioničara Adrisa, Plinija Cuccurina. Radije gotovo anonimno živi u

Rovinju, a poznat je i kao kolekcionar umjetnina. Kompanija koju vodi

danas je u težoj poslovnoj situaciji nego što je bila otkad je privatizirana

početkom 90-ih, a zahvaljujući konačnoj liberalizaciji hrvatskog

duhanskog tržišta može se očekivati daljnji pad udjela Adrisove

Tvornice duhana Rovinj, koja još uvijek drži 80 posto malog hrvatskog

tržišta. Liberalizaciji, ali i zabrani pušenja u zatvorenim prostorima koja

je preplavila Europu, a probija se i u Hrvatskoj, Adris grupa se suprotstavlja

investicijama na Srednjem istoku. Započeli su gradnju tvornice

u Iranu i širenje poslovanja na jugozapadnu Aziju u suradnji s vodećim

iranskim proizvođačem cigareta Iranian Tobacco Company. Investicija

teži 30 milijuna eura. Na taj način Vlahović odgovara izazovu Adrisa

u duhanskom segmentu, a riječ je o prebacivanju težišta toga biznisa

na izvoz od kojeg TDR trenutačno ostvaruje nešto više od 50 posto

prihoda. TDR će u Iranu proizvoditi 6,5 milijardi cigareta godišnje, a na

tržištu se proda 70 milijardi komada godišnje.

Mnogo aktivniji u privatnim

poduzetničkim potezima kroz Mon

Perin i političku udrugu građana

Ladonja te kao predsjednik Nadzornog

odbora Zagrebačke burze, Plinio

Cuccurin, drugi najveći dioničar Adris

grupe u njezinim dionicama ima 422

milijuna kuna. Njegov angažman

izvan Adrisa ne iznenađuje, jer je

poznato kako se na političkoj osnovi

ne podnosi s istarskim županom Ivanom

Jakovčićem, od kojeg je izgubio

i posljednje lokalne izbore. Istovremeno

Cuccurinov šef Ante Vlahović

s istarskim županom nema nikakvih

problema, pa ga je vodio i u Iran

na Adrisovo potpisivanje ugovora s

Iranian Tobacco Company. Cuccurin,

inače pravnik po obrazovanju, sebe

smatra najzaslužnijim za privatizaciju

Adris grupe početkom 90-ih, koja je

njezine menadžere učinila velikim,

a zaposlenike malim dioničarima

te im svima donijela veće ili manje

bogatstvo.

5

Anđelko Leko | HUP Zagreb

Potkraj prošle godine Anđelko Leko, koji u dionicama

HUP-a Zagreb ima 408 milijuna kuna, bio je više nego

odlučan u namjeri da delistira kompaniju s burze i tako

izbjegne dodatne troškove koje mu je nametnuo novi

Zakon o tržištu kapitala. Tu je odluku čak dao i provesti

putem Glavne skupštine, ali kad je računicu ponovno bacio

na papir, shvatio je da mu se takav potez ne isplati.

Morao bi, naime, isplatiti mirovinske fondove koji su u

tom slučaju odlučili odustati od HUP-a Zagreb, pa je ostao

na burzi. Početni kapital Leko je prije 20-ak godina

zaradio kupujući pa prodajući dionice Zagrebačke banke.

Prema urbanoj legendi, prvih 50 tisuća maraka s kojima

je krenuo u kupnju Hotelsko-ugostiteljskog poduzeća

posudio je i uredno vratio na sivo-crnom tržištu novca.

Iz dioničarstva u Zabi prema HUP-u Zagreb usmjerio

je i kapital Zabina dioničara Miroslava Marčinkovića,

čija je supruga Dušanka Marčinković 28. na Forbesovoj

listi, također putem uloga u HUP-u Zagreb. Lani je kao

predsjednik Hrvatske udruge hotelijera poveo cehovsku

udrugu u viši stupanj organizacije pa je osnovana

Hrvatska udruga poslodavaca u turizmu s ciljem jačeg

nastupa u lobiranju za interese turističkog sektora. Upravljanje

HUP-om Zagreb najvjerojatnije će za nekoliko

godina prepustiti mlađem sinu Ivanu.

Foto Goran Sebelić, Tomislav Zorić, DAvor Pongračić/ Cropix

18 F o r b e S travanj 2010

Industrijalac i većinski vlasnik proizvođača polimera

Diokija danas ima 383 milijuna kuna u vrijednosti dionica

svoje kompanije, jednog od najvećih hrvatskih izvoznika.

Uz Dioki vlasnik je riječkog dnevnika Novi list, no

medijski biznis ne smatra biznisom “u pravom smislu te

riječi”, valjda zato što je u odnosu na Dioki malen. U ovih

je godinu dana krenuo s otvaranjem novog postrojenja

za proizvodnju polietilena u proizvodnom pogonu Dina

Petrokemije na Krku, kako bi povećao kapacitet sa 70

na 90 tisuća tona godišnje. Iako u poslovnoj zajednici po

političkoj orijentaciji slovi kao blizak HDZ-u, Ježićev je

Dioki na posljednjim predsjedničkim izborima 200 tisuća

kuna, osim kandidatima Draganu

Primorcu i Nadanu Vidoševiću koji su

izbačeni iz HDZ-a, donirao SDP-ovu

predsjedničkom kandidatu, danas predsjedniku

Ivi Josipoviću. U traženju razloga

za takvu donaciju logičnim se pokazalo objašnjenje

da Doki mora njegovati dobre odnose s SDP-om jer je ta

stranka na vlasti u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je i

Diokijeva uzdanica u proizvodnji polimera.

Robert Ježić | Dioki

6

Milan Artuković | Franck

Većinski vlasnik zagrebačkog proizvođača

kave Francka Milan Artuković u vrijednosti

dionica svoje kompanije ima 254,2 milijuna

kuna. Upravljanje kompanijom prepustio je

sinu Dubravku. Svojedobno je izjavio da će

tri generacije svojih nasljednika oporukom

obvezati da ne mogu prodati poduzeće u

kojem on ima 77,26 posto udjela kroz tvrtku

Ivero d.o.o. Artuković je u poslovnim krugovima,

ali i u javnosti poznat kao zagovornik

očuvanja “nacionalne ekonomije”, odnosno protivnik ulaska

stranog kapitala na hrvatsko tržište. Tim je čudniji kontekst u

kojem je upravo na Artukoviću dio odgovornosti za destabilizaciju

vlasništva u Podravki, koja je posljedično dovela do aranžmana

njezina menadžmenta s Fimom o kupnji 10,6 posto dionica

Podravke i afere Spice. Prije četiri godine upravo je Artukovićev

Franck, koji je imao nešto više od 4 posto Podravke, zajedno s

Privrednom bankom Zagreb koja je imala nešto više od 6 posto,

odlučio izići iz vlasničke strukture Podravke. Tako je omogućio da

se veliki paket Podravkinih dionica nađe u prodaji, što je upravo

otvorilo mogućnost ulaska stranog kapitala, a završilo

aferom u kojoj Podravka na svoju štetu mora otkupiti

7

vlastite dionice. Franck, još uvijek lider na hrvatskom

tržištu, može se opisati kao ne pretjerano ambiciozna

kompanija u regiji, s poslovanjem koje ne pokazuje

nikakve impresivne rezultate.

8

Dragutin Drk | Vindija

Kapital Dragutina Drka, varaždinskog gazde Vindije, na

ovoj je listi podcijenjen jer njegova Vindija nije na burzi,

već se vrijednost njegova kapitala od 238,1 milijun kuna

odnosi na Koku, Drkov mesni biznis. Iako Dragutin Drk – u

duhu nekadašnjeg društvenog vlasništva u kojem je bio

generalni direktor Vindije prije negoli je većinski udio kupio

u privatizaciji – uvijek govori da Vindija nije njegova, nego

pripada zaposlenicima i ljudima koji su je stvarali, istina je

malo drugačija. Odluke se ne donose, ako ih ne donosi Drk.

S konzervativnim liderom koji, baš poput Milana Artukovića

u Francku, s prijezirom gleda na strani kapital, Vindija je do

danas izrasla u kompaniju koja ima preko tri milijarde kuna

prihoda, zahvaljujući pretežno organskom rastu. Iako je svoju

kćer Dubravku Drk Mravlinčić, koja je za Vindiju počela

raditi kao dizajnerica ambalaže, držao, kako je sam govorio,

podalje od Vindije da ga ne bi optužili za nepotizam, ona je

danas direktorica Vindijina marketinga. Nije poznato hoće li

naslijediti oca na čelu kompanije.

travanj 2010 F o r b e S 19

Najbogatiji Hrvati

15

Mato Škojo | Škojo grupa

Titulu najvećeg hrvatskog pekara

Mato Škojo je dobio kada je lani od

Agrokora Ivice Todorića kupio pekarski

biznis njegova Mlinara, a nakon toga

sklopio strateško partnerstvo s Pekarom

Babić kako bi pokrio i Dalmaciju.

Procijenjena vrijednost te kupoprodaje

je 150 milijuna kuna, a Škojin kapital

na burzi kroz njegovo poduzeće Pekara

Kruna iznosi 113,9 milijuna kuna. Škojo

je u restrukturiranje Mlinara uložio

35 milijuna kuna te u Zagrebu najavio

gradnju najmodernije tvornice pekarskih

proizvoda u regiji, što će dovesti

do zatvaranja stare pekare. Škoju,

od kojeg je 2002. kupio trgovačku

kuću Alastor, Agrokor je izabrao za

strateškog partnera jer zbog istrage

antimonopolne agencije i financijskih

limita nije mogao snažnije razvijati

pekarski biznis. Škojo je upravo nakon

prodaje Alastora Todoriću pokrenuo

pekarski biznis Kruna, u koji je uložio

7 milijuna eura, te kupio Hotel Osijek

u Osijeku u čiju je obnovu uložio 8,5

milijuna eura. Dao se i u građevinu te

prije dvije godine dovršio stambeno

naselje Retfala Nova u jugozapadnom

dijelu Osijeka. Škojino je poslovanje

objedinjeno u Škojo Grupu, u kojoj

su još i Automobili Škojo u vlasništvu

njegova brata Ivice.

14

Lada Fiorio Tedeschi | Atlantic Grupa

Lada Fiorio Tedeschi, vlasnica 7,7 posto Atlantic Grupe, mlađa je sestra medijski

eksponiranijeg Emila Tedeschija, a njezin udjel u kompaniji u većinskom

obiteljskom vlasništvu vrijedan je 131,9 milijuna kuna. U brojnim pričama

o uspješnim, utjecajnim i moćnim poslovnim ženama hrvatskog biznisa

redovito je neopravdano zanemarena, pa je dosad izbjegla medijsko eksponiranje.

Potpredsjednica je Nadzornog odbora uspješnog Atlantica, s velikim

poslovnim utjecajem na kompaniju. Predsjeda Odborom za reviziju koji u

Atlanticu djeluje u okviru Nadzornog odbora. Iako nema izvršnu funkciju

u upravi tvrtke, zadužena je za poslovni razvoj i odnose s investicijskom

zajednicom.

Diplomirana ekonomistica koja se obrazovala na Universita’ commerciale L.

Bocconi u Milanu te na London Business School, gdje je završila program iz

područja korporativnih financija, od 1997. do 2002. bila je izvršna direktorica

financija u Atlantic Tradeu. Tijekom studija radila je u multinacionalnim

kompanijama Wrigley i Mars Masterfood. Njezina je uloga u kratkoj

povijesti Atlantic Grupe bila važna prilikom dubinskog snimanja Cedevite

2001. godine, a prije četiri godine bila je glavni Atlanticov pregovarač s

DEG-om, njemačkom razvojnom bankom koja je 2006. kroz proces dokapitalizacije

ušla u vlasničku strukturu Atlantic Grupe. Do 2006. Lada Tedeschi je

bila direktorica Atlantica Italia, a 2007. imala je značajnu ulogu u pripremi i

tijeku inicijalne javne ponude dionica Atlantic Grupe.

20 F o r b e S travanj 2010

19

17

Marijan Filipović

| Finvest Corp

Upravljanje svojim Finvest Corpom,

jednim od najvećih poduzeća u

drvnoj industriji, iz Čabra u Gorskom

kotaru, Marijan Filipović je krajem

2007. godine, u povodu svojeg 73.

rođendana, prepustio sinu Marinu i

kćeri Katici. Zadržao je poziciju predsjednika

Nadzornog odbora i ulagača

na burzi. Njegov šaroliki portfelj, koji

osim Finvest Corpa uključuje dionice

Diokija, Industrogradnje, Puljanke,

Tiska, Transadrije i Siemensa, na burzi

vrijedi 97,4 milijuna kuna. Počeo je

kao izvoznik trupaca, u karijeri je

bio i gradonačelnik Čabra i direktor

Istarske mljekare, ali i član Nadzornog

odbora Glumina banke od 1995.

do 1999. godine. Iz drvne industrije

napravio je iskorak u turizam kupnjom

hotela Njivice na Krku.

Veljko Župan | Ugo grupa

BKapital Veljka Župana, vlasnika Ugo grupe, na burzi vrijedi 100,6 milijuna

kuna. Vlasnik je opatijskih hotela Milenij, 4 opatijska cvijeta i Agava te

šibenskog Solarisa. Iako je pretvorba Solarisa početkom 90-ih postala dio

istrage u aferi Maestro, Ugo grupa je, bez uplitanja u komentiranje priče,

postala vlasnica 66,5 posto dionica Solarisa. Prije tri godine, kada kriza i

recesija još nisu bile ni na vidiku, Župan je rekao: “Smatram da će nam svima

trebati mnogo više rada za manje novca, to je ono što ja vidim.” Danas

je u hrvatskom turizmu to postala uvriježena mantra i neupitna istina. Za

razliku od Jake Andabaka koji na godišnjem odmoru želi provoditi 100 dana

godišnje, Župan na godišnji odmor uopće ne ide.

23

Matija Martić | Optima Telekom

Većinski vlasnik Optima Telekoma, jedne od kompanija

iz telekomunikacijskog sektora koja se brzo razvila,

ali uz visok dug pa je sada crvena točka na karti

banaka, s jedne strane slovi kao samozatajna legenda

hrvatske informatike. S druge strane, priča o njegovoj

prvoj velikoj zaradi kaže da je svojedobno Deutsche

Telekomu prodao projekt call centra za velik novac, ali

od call centra po tom projektu nikada ničega nije bilo.

Prije nego što je Optima telekom izlistala dionice na

burzu, Riječanin Martić bio je poznat kao razgovorljivi

poduzetnik s kubanskom cigarom. Nakon burzovnog

izleta pravnici su mu objasnili da sve što kaže “ulagači

mogu iskoristiti protiv njega”, pa se priklonio šutnji.

Prije nego što se u kapitalizmu upustio u poduzetništvo,

Martić je bio direktor Digitrona iz Buja, u kojem je radio

15 godina. Bila je to, kako je rekao, njegova ljubav i

strast, a sve nakon toga samo biznis. Taj se biznis nakon

odlaska iz Digitrona sveo na osnivanje obrta u istarskom

Buzetu, a tvrtku Optima otvorio je u slovenskoj

Izoli 1988. godine, što je i formalni začetak današnje

Optima Grupe. Svoj direktni nastup u komunikaciji, koji

neki doživljavaju kao bahatost, Martić je potkrijepio

komentirajući prodaju Iskona T-HT-u. Tada je rekao da

Iskon ne bi kupio ni da se davao besplatno.

travanj 2010 F o r b e S 21

Najbogatiji Hrvati

Srečko Bahovec

| dioničar Jamnice,

Konzuma i Leda

Jako Andabak | Sunce osiguranje

34

Kapital što ga na burzi ima Jako Andabak sada vrijedi 58,1 milijun kuna.

Mnogo manje od 90 milijuna eura, koliko je Andabak dobio kada je 50 posto

svojeg turističkog Koncerna Sunce prodao investicijskom fondu Marfin.

Mnogo manje od 30 milijuna eura koje je od Dubravka Grgića dobio kada

mu je prodao svoje Sunce osiguranje. Andabakovo bogatstvo većinom je

koncentrirano izvan burze, a njegova glavna preokupacija trenutačno je spajanje

turizma, usluga u zdravstvu i osiguranju kroz projekt razvoja Stubičkih

toplica. Također, silno se trudi da 100 dana godišnje provede na odmoru,

kojeg je, smatra, zaslužio radom svih proteklih godina. Bivši direktor u

Končaru, inženjer elektrotehnike i jedan od onih sretnika koji su početkom

90-ih godina ušli u igru piramidalne prodaje polica osiguranja kada to nije

bila sasvim legalna djelatnost, za godinu dana razmatrat će prodaju ostatka

Koncerna Sunce Marfinu po prethodno potpisanom ugovoru. Na prodaji polica

osiguranja zarađivao je nekoliko godina i po 30 tisuća maraka mjesečno,

a za njega je u priramidi radilo i do tisuću ljudi. Na burzi je njegov kapital

koncentriran u Hotelima Makarska i fondu Lucidus. Usto, Andabakovo se

burzovno bogatstvo kroz njegovo suvlasništvo u Koncernu Sunce širi i na

Hotele Brela, Hotele Tučepe te Hotele Zlatni rat. Andabak je vlasnik 33 posto

Koncerna Sunce, ostatak do 50 posto ima njegova obitelj, dok 50 posto

drži Marfin fond. Budući da Andabak nema više od 50 posto turističkog

koncerna, taj dio njegova kapitala koji iznosi 54 milijuna kuna nije ubrojen u

konačni poredak na listi.

Slovenac, mali dioničar brojnih

kompanija s Hvara, kojem je 70

godina pa ne želi svoju fotografiju

slati u svijet, našao se na Forbesovoj

listi sa 43,9 milijuna kuna kapitala.

Njegovo ulaganje u Jamnicu, Konzum

i Ledo – kompanije iz sustava

Agrokora Ivice Todorića – povezuju

ga s prvim na listi, a sam kaže da je

u proteklih nekoliko godina najviše

zaradio prodajući dionice Jamnice:

1,13 milijuna kuna u siječnju 2008.

godine. Dionice Leda kupovao je

po 400 kuna, a Jamnice po 4 do 7

tisuća kuna. “Na svim dionicama nije

uvijek moguće zaraditi pa gubim na

oko 5 posto dionica”, kaže Bahovec.

Dioničar je i T-HT-a, ali Tedeschijeve

Atlantic Grupe nije. “Ne sviđaju mi

se ‘repovi’, odnosno način na koji su

došli do početnog kapitala”, reći će

bez ustručavanja, iako to nesviđanje

nije ničim potkrijepio. Prve hrvatske

dionice koje je kupio bile su dionice

Karlovačke pivovare. Svoje ulagačke

mete Bahovec bira na osnovi plana

koji priprema godinu do dvije godine

unaprijed. Ima nekoliko mantri

kojima se vodi u burzovnoj igri. Među

njima je i ona “Ne stavljaj sva jaja

u jednu košaru”, ali i ona “Kupuj

dionice kad grme topovi”. Bahovec

procjenjuje da će u iduće tri godine

zbog ulaska Hrvatske u EU domaće

tržište kapitala narasti 50 posto te da

treba ulagati u kompanije koje izvoze

veći dio svojih proizvoda i poduzeća

pred kojima je privatizacija.

Srečko Bahovec (70) javnosti

prepušta samo fotografiju

staru pedesetak godina

43

22 F o r b e S travanj 2010

Bogatstvo po

tržišnim cijenama

U rukama prvih pet domaćih

‘kapitalista’ leži bogatstvo nešto

veće od šest milijardi kuna, a na

putu do prvih 50 milijarde poprimaju

dvoznamenkasti oblik

Za razliku od nekih drugih ljestvica koje je Forbes

objavio u minulih 16 brojeva, ova je već na početku

imala - konačan broj. Ukupno 246 dionica navedenih

u evidenciji Zagrebačke burze. Temelj za

izračun liste bio je popis deset najvećih dioničara za svaku dionicu

posebno (što je iziskivalo iscrpljujuću proceduru sortiranja

podataka), i to stanje na dan 9. ožujka tekuće godine

(koje djeluje vrlo pregledno na portalu www.mojedionice.

com).

Ako koga zanima, deset najvećih dioničara u prosjeku

kontrolira čak 79% vlasničkog udjela, dok se u slučaju

najvećih pet dioničara prosjek tek neznatno spušta, na

72,3%. Iz toga bi se mogao izvući (možda pomalo paušalan)

zaključak o vrlo skromnom free floatu i iznimno koncentriranoj

vlasničkoj strukturi domaćih izdanja. U svakom slučaju,

disperzirana vlasnička struktura, kao primjerice u slučaju

Vajde gdje je deset najvećih dioničara kontroliralo svega 18%

vlasničkog udjela, uistinu je prava rijetkost. Uostalom, deset

najvećih dioničara ne kontrolira više od polovice vlasničkog

udjela tek u slučaju 10% ukupnog broja dionica koje kotiraju

na Zagrebačkoj burzi. A tome još valja pridodati podatak

kako svega 1400 dioničara kontrolira devedesetak milijardi

kuna tržišne kapitalizacije, što se doima prilično skromnim,

čak i za zemlju od samo 4,5 milijuna stanovnika. Za utjehu

tek može poslužiti činjenica da dio tih milijardi otpada na

obvezne mirovinske fondove, pa onda posredno i na radno

sposobno stanovništvo Hrvatske. Uzgred, uvjerljivo najveći

pojedinačni dioničar na domaćem tržištu kapitala je Unicredit

(Zagrebačka banka) s vlasničkim udjelom teškim nešto

manje od 14 milijardi kuna, a slijedi Deutsche Telekom i 13,3

milijardi kuna teška pozicija u Hrvatskom telekomu.

U svakom slučaju, brojka od otprilike 1400 dioničara bila

je vrlo bitna da bismo se uopće iskobeljali iz te šume podataka,

a potom i izdvojili najveće igrače. Naravno, prethodno

je s popisa valjalo izbaciti državne institucije, već spomenute

obvezne mirovinske fondove, sve ostale institucionalne investitore,

strane fizičke i pravne osobe, a na kraju i skrbničke i

zastupničke račune, koji najčešće ne nose ime i prezime. Ili

barem ne upućuju jasno u smjeru fizičkih osoba, što je bio

krajnji cilj.

Značajan su problem predstavljali najrazličitiji crossholding

odnosi, koje nije nimalo jednostavno pohvatati, osobito

kada je riječ o društvima s ograničenom odgovornošću

koja se nerijetko pojavljuju u vlasničkoj strukturi hrvatskih

dionica. Upravo zbog toga smo i postavili prag od 50% kako

bismo ograničili beskonačno zbrajanje, uzimajući u obzir i status

tvrtke. Da budemo konkretni, Ivica Todorić je premoćno

zauzeo prvo mjesto na ljestvici sa 70% vlasničkog udjela u

Agrokoru, kojim posredno posjeduje vlasničke udjele u osam

kompanija vrijedne gotovo četiri milijarde kuna (prema istom

se principu na listi našao i Dragutin Drk iz Vindije). Međutim,

nekolicini najvećih dioničara Adris grupe nismo pridodali

i odgovarajuće udjele koje rovinjska kompanija posjeduje u

drugim tvrtkama (poput Tiska ili Maistre), najprije stoga što

nitko od njih nema više od 50% vlasničkog udjela u Adrisu,

a potom i zato što bi to vlasništvo po svakoj logici trebalo biti

ukalkulirano u tržišnu cijenu dionica Adrisa.

Na kraju smo morali uzeti u obzir i kriterij likvidnosti, koji

je u ovoj priči, moramo priznati, prilično – nategnut. Naime,

uvažavajući anemičnu sliku domaćeg tržišta kapitala, u obzir

smo uzeli vlasničke udjele u tvrtkama čijim se dionicama

trgovalo na burzi barem jednom u protekla tri mjeseca. Zbog

toga su, uvjetno rečeno, zakinuti dioničari Brodomerkura i

Infosistema (da spomenemo samo neke), a na ljestvici nije

bilo mjesta za, primjerice, Branka Roglića (Croatia baterije)

ili Gorana Štroka (Hotel Excelsior). U konačnici smo, eto,

dobili određenu varijantu ljestvice najbogatijih, listu domaćih

milijunaša koja nipošto nije potpuna, jer obuhvaća samo

pozicije na tržištu kapitala (a domaći korporativni sektor je

puno više od toga), ali je nedvojbeno rezultat posve egzaktnih

brojki, procijenjenih od ulagača na tržištu kapitala.

travanj 2010 F o r b e S 23

$

FORBESOVA lista

$

$ $

24 F o r b e S travanj 2010

Milijarderi

2010.

Prošlogodišnja novčana suša za milijardere je bila rajski vrt. Najbogatiji ljudi planeta u proteklih

su 12 mjeseci postali još bogatiji. Prosječna neto vrijednost milijardera u 2010. iznosi 3,5

milijardi dolara, 500 milijuna više nego lani. U svijetu ih sada ima 1011. To je porast u odnosu

na lanjskih 793, no brojka od 1125 milijardera iz 2008. ipak nije dostignuta. Samo 12 posto

milijardera s prošlogodišnje liste sada ima manje novca nego lani.

Najveći dio i dalje drže Amerikanci, ali im stisak pomalo popušta: sada uživaju u 40 posto

deseteroznamenkastih bogatstava, prema 45 posto u 2009. Od ukupno 3,6 bilijuna milijarderskih

dolara, Amerikancima pripada 38 posto, a ne više 44 posto kao prošle godine.

Od 97 novih milijardera samo je 16 posto iz SAD-a. Nasuprot tome, Azija je jako napredovala:

sa 104 nova milijardera, sada ih ukupno ima samo 14 manje nego Europa. Tome je

pridonijelo nekoliko golemih javnih ponuda i odlično stanje na burzama. Najviše milijardera

izvan SAD-a, 89, po prvi puta ima Kina (uključujući Hong Kong) . Mnogi od 62 ruska milijardera

su povratnici na listu, s koje ih je lani izbacio krah tržišta sirovina. Na novoj su listi ukupno

64 povratnika. Jedanaest zemalja ima najmanje dvostruko više milijardera nego u 2009., među

njima Kina, Indija, Turska i Južna Koreja. Klub su napustila tridesetorica s prošlogodišnje liste,

a trinaest je milijardera umrlo.

UREDILI: LUISA KROLL I MATTHEW MILLER IZVIJESTILI: STEVEN BERTONI, KEREN BLANKFELD, KATIE EVANS, RUSSELL FLANNERY, DUNCAN GREENBERG, NAAZNEEN

KARMALI, BENJAMIN KLAUDER, CLAIRE OBUSAN, MARIE THIBAULT, CRISTINA VON ZEPPELIN, NILGUN BALCI CAVDAR, MAXIM KASHULINSKY, SUZANNE NAM, LAN

ANH NGUYEN, DEVON PENDLETON, TATIANA SERAFIN, NIKOLAI MAZURIN, OZER TURAN DODATNA IZVJEŠĆA: FORBES KOREJA, FORBES POLJSKA, FORBES

RUMUNJSKA, FORBES RUSIJA, FORBES TURSKA, SUSAN ADAMS, MAHA ATAL, JESSE BOGAN, DANNI CAO, JEAN CHEN, MAGGIE CHEN, DIANA-FLORINA COSMIN,

JUSTIN DOEBELE, KERRY A. DOLAN, ALLISON FASS, ADELE FERGUSON, OANA GRECEA, CHRISTOPHER HELMAN, JOHN KAVANAGH, TIM KELLY, VIVIAN WAI-YIN

KWOK, NOELLE LIM, PARMY OLSON, JACEK POCHLOPIEN, JESSICA LOUISE TAN, JAMES THOMSON, SHOKO TSURUGA, NICOLA WEBBER, TIM TREADGOLD, JIANG YAN

ISTRAŽIVANJE: SUSAN RADLAUER OBRADA PODATAKA: MITCHEL RAND, JIMMY ZHOU

travanj 2010 F o r b e S 25

Milijarderi

Top 20

Najbogatiji

među bogatima prošle su godine jurišali

na tržišta u usponu i vratili najveći dio imetka izgubljenog

u 2008. godini. Zajedno su teški 551 milijardu

dolara. Novi Br. 1 je Carlos Slim Helu

1 Carlos Slim Helu (70) meksiko $53,5 mlrd. (porast: $18,5 mlrd.)

Lani treći, telekomunikacijski magnat ove je godine postao najbogatiji čovjek na svijetu

povećavajući imovinu svog América Móvila, najvećeg mobilnog operatera u Latinskoj Americi.

Početkom ožujka skočila je cijena dionice New York Timesa na pojavu glasina da Helu

kupuje kontrolni paket. On to opovrgava.

2 Bill Gates (54)

sad $53 mlrd.

(porast: $13 mlrd.)

Softverski vizionar i

najveći svjetski filantrop

pao je na drugo mjesto

liste najbogatijih. U

godišnjem pismu Zaklade

Bill i Melinda Gates, kao

“najveće područje svojih

ulaganja” navodi razvoj

cjepiva. Svake godine daje

800 milijuna dolara za

medicinska istraživanja

i isporuku cjepiva

siromašnim zemljama.

3 Warren Buffett

(79) SAD $47 mlrd.

(porast: $10 mlrd.)

Dionice Berkshire

Hathawaya prošle

su godine skočile za

70 posto. Kompanija

je u veljači uvrštena

na S&P 500. Sin

brokera iz Omahe

nedavno je upozorio

dioničare na nedostatke

vođenja industrijskih

mastodonata: “Goleme

svote same su sebi sidro

i naš budući probitak,

ako ga uopće bude, bit će

tek djelić naših dosega u

prošlosti.”

26 F o r b e S travanj 2010

4 Mukesh Ambani (52) indija

$29 mlrd. (porast: $9,5 mlrd.)

Naveliko kupujući, pokušava zaigrati globalno: njegova

kompanija Reliance Industries nedavno je ponudila dvije

milijarde dolara za 65 posto kanadske kompanije Value

Creation koja se bavi iskapanjem uljnih pijesaka. Ponuda

za kupnju petrokemijske tvornice LyondellBasell, teška

14,5 milijardi dolara, vjerojatno će biti odbijena.

5 Lakshmi Mittal (59) indija $28,7 mlrd.

(porast: $9,4 mlrd.)

Dionice čeličana Arcelor Mittal lani su skočile 34 posto zahvaljujući

poboljšanim globalnim ekonomskim izgledima. Mittal želi kupiti

dvije indijske čeličane, ali ne dobiva vladino odobrenje. Povećao udjel

u posrnulom engleskom nogometnom klubu Queen Park Rangers.

travanj 2010 F o r b e S 27

Milijarderi

7 Bernard Arnault (61) francuska

$27,5 mlrd. (porast: $11 mlrd.)

Blještavilo se vratilo. Vlasnik LVMH-a (proizvođača

Louis Vuittona i Dom Perignona) prigrabio je naslov

najbogatijeg Europljanina nakon što su dionice kompanije

skočile za 57 posto. Posjeduje i turoperatorsku

kompaniju, brodogradilište jahti, hotel u Courchevelu

i udio u trgovačkom lancu Carrefour.

6 Larry Ellison (65) sad $28 mil. (porast: $5,5 mlrd.)

Osnivač Oraclea proždire konkurenciju: u proteklih je pet godina kupio 57

kompanija. U siječnju je dovršio i 7,4 milijarde dolara vrijednu akviziciju

Sun Microsystemsa. Ovisnik o regatnim utrkama, u veljači je osvojio

America’s Cup.

9 Amancio Ortega (74) španjolska

$25 mlrd. (porast: $6,7 mlrd.)

Majstor stila vlada Inditexovim carstvom: s novim

trgovinama u Meksiku i Siriji, ono se već proteže na

4500 dućana u 73 zemlje. Prema izvješćima, platio

je 120 milijuna dolara za poslovni toranj Coral

Gables u kojem je sada smješten Bacardi USA.

28 F o r b e S travanj 2010

8 Eike Batista (53) brazil $27 mlrd. (porast: $19,5 mlrd.)

Nesvršeni student zavjetovao se da će postati najbogatiji čovjek na svijetu.

Zasad mu dobro ide: ove je godine napredovao više od svih, za čak 53 mjesta, i

pojavio se među prvih deset.

12 Christy Walton (55)

sad $22,5 mlrd.

(porast: $4,9 mlrd.)

Udovica Johna Waltona, sina Sama

Waltona, naslijedila je 2005. njegov udio

u Wal-Martu. Bogatija je od Johnove

braće zahvaljujući suprugovu unosnom

ulaganju u First Solar.

10 Karl Albrecht

(90) Njemačka $23,5

mlrd. (porast: $2 mlrd.)

Upravlja jednim od najvećih

lanaca supermarketa u Europi,

diskontima Aldi Süd.

Ima i tisuću trgovina u 29

američkih saveznih država.

Prihod se procjenjuje na 37

milijardi dolara. Ove godine

planira otvoriti dućan u

New Yorku.

11 Ingvar Kamprad (83) švedska

$23 mlrd. (porast: $1 mlrd.)

Reputacija uzdrmana skandalom oko mita u Rusiji, štrajk u

francuskoj Ikei... Novi momenti u priči doveli su u pitanje

imidž štedljivog mogula.

13 Stefan Persson (62)

švedska $22,4 mlrd.

(porast: $7,9 mlrd.)

Mogul jeftinog šika predsjeda kompanijom

Hennes & Mauritz (H&M).

U srpnju prošle godine unaprijedio

je svog sina Karla-Johana u glavnog

direktora tvrtke.

travanj 2010 F o r b e S 29

Milijarderi

14 Li Ka-shing (81)

hong kong $21 mlrd.

(porast: $4,8 mlrd.)

Kladio se na oporavak i

povećao svoje udjele u

javnim konglomeratima

Cheung Kong i Hutchison

Whampoa. Najveći azijski

dobročinitelj; dao je čak

1,4 milijarde dolara za

obrazovanje i medicinska

istraživanja.

15 Jim Walton (62)

saD $20,7 mlrd.

(porast: $2,9 mlrd.)

16 Alice Walton (60)

saD $20,6 mlrd.

(porast: $3 mlrd.)

18 S Robson Walton

(66) saD $19,8 mlrd.

(porast: $2,2 mlrd.)

Djeca Sama Waltona, koji je 1962.

otvorio dućan mješovitom robom u

arkanzaškom gradiću Bentonvilleu.

Wal-Martov godišnji prihod: 405

milijardi dolara. Jim: vodi obiteljsku

banku Arvest. Alice: gradi golemi

muzej u Arkanzasu. Robson: od

1992. predsjednik Wal-Marta.

17 Liliane Bettencourt (87)

francuska $20 mlrd. (porast: $6,6 mlrd.)

Nasljednica carstva šminke visoko leti na krilima

L’Oréalovih dionica, no mora se podvrgnuti

psihološkom vještačenju prije sudskog ročišta u

srpnju. Parnica se vodi zbog milijarde dolara u poklonima

koje je milijarderka navodno dala prijatelju.

19 princ Alwaleed

(55) saudijska arabija

$19,4 mlrd. (porast: $6,1 mlrd.)

Ulagač u Citigroup i nekretnine.

Dvije trećine njegova bogatstva

čini 95-postotni udio u saudijskoj

investicijskoj tvrtki Kingdom Holding.

U pet tjedana koji su prethodili

Forbesovu vrednovanju, vrijednost

dionica te tvrtke narasla za 49 posto.

U veljači je prodao News Corpu

9 posto medijske tvrtke Rotana.

20 David Thomson (52) kanada $19 mlrd. (porast: $6 mlrd.)

Predsjednik Thomson Reutersa izbacio je svog dugogodišnjeg takmaca Michaela

Bloomberga iz kluba 20 najbogatijih. Njegova je tvrtka u prosincu kupila komentatorski

sajt Breakingnews posvećen financijama.

Foto AP

30 F o r b e S travanj 2010

Mnogo bolja godina na svjetskim tržištima donijela je

Prva milijarda i bolje izglede za ulazak na svjetsku listu milijardera.

Čak 97 osoba iz 23 zemlje po prvi se puta pojavljuje na listi. Pritom je 71 novopečeni milijarder sam

zaradio svoje milijarde u najrazličitijim vrstama biznisa, od hedge fondova do umjetnih gnojiva,

tibetanske medicine i prerade živadi. Ostali su dio bogatstva ili sav svoj novac naslijedili. Iz Azije

dolaze 62 nova člana kluba najbogatijih, njih 27 iz Kine. Iz SAD-a je 16 pridošlica na listu. Svoje prve

milijardere dobili su Pakistan i Finska / Steven Bertoni

Foto Clockwise: Munishi Ahmed; Asim Hafeez / Bloomberg News; Makoto Ishida; Kevin Lee / Bloomberg News

Li Shufu

$1,8 mlrd. Kina

Čelnik kineske tvornice automobila Geely u

prosincu je izrazio namjeru da od Forda kupi

švedski brand Volvo. Posao bi se trebao sklopiti

do kraja ožujka. Sin seljaka, Li je najprije

otvorio fotografski studio, a potom izrađivao

dijelove za hladnjake. Tijekom 90-ih pretvorio je

posustalu državnu tvornicu motocikala u jedan

od najpoznatijih kineskih brandova.

Isaac Perlmutter

$1,6 mlrd. SAD

Vlasnik Marvela prodao je svoju industriju

superheroja. Disney mu je u prosincu platio

četiri milijarde dolara za Spider-Mana, Hulka,

Xmene i društvo. Dobio je 900 milijuna dolara

u kešu, više od 20 milijuna Disneyjevih dionica,

a k tomu zadržao i posao šefa Marvela. Sudjelovao

je u Šestodnevnom ratu Izraela i Egipta

1967. godine, a ubrzo potom došao u SAD sa

250 dolara u džepu. Nakratko vodi židovske

pogrebe u Brooklynu, pa prelazi u maloprodaju.

Njegova tvrtka Toy Biz 1993. godine kupuje

bankrotirani Marvel.

Kelcy Warren

$1,5 mlrd. SAD

Ljeta je provodio radeći s ocem kao pomoćni

zavarivač na plinovodima. Godine 1955. s partnerima

je osnovao plinovod Energy Transfer i

otkupio posrnula plinarska postrojenja. Tvrtka

danas upravlja s više od 28 tisuća kilometara

plinovoda u deset saveznih država SAD-a.

Li Shufu

Yoshikazu Tanaka

$1,4 mlrd. Japan

S 33 godine drugi je najmlađi milijarder na

svijetu, stariji samo od tvorca Facebooka

Marka Zuckerbergera. I Tanakine milijarde stižu

iz društvene mreže.

Njegov Gree omogućuje milijunima pretplatnika

da igraju igrice na svojim mobitelima,

Yoshikazu Tanaka

a prodaje i virtualnu odjeću i

modne detalje za avatare.

Low Tuck Kwong

$1,2 mlrd. Indonezija

U Indoneziju se doselio 1972.

iz rodnog Singapura, u potrazi

za boljim poslovnim prilikama.

Dobro mu je išlo u stanogradnji,

no zlatnu je žilu pronašao u

ugljenokopima. Prvi je rudnik

kupio 1997. Nakon neuspjelog

pokušaja da proda kompaniju,

izveo je Bayan Resources na

burzu. Voli životinje i bavi

se vraćanjem orangutana u

divljinu.

Mian Muhammad

Mansha

$1 mlrd. Pakistan

Prvi pakistanski milijarder

preuzeo je obiteljski posao prije

Low Tuck Kwong više desetljeća, podijelivši se s

rođacima. Grupacija Nishat sada

je najveći izvoznik pamučne

odjeće (za Gap i slične brandove)

i najveći privatni poslodavac u Pakistanu.

Pametno je ulagao u bankarstvo: kada se Pakistan

1991. okrenuo privatizaciji, na kontroverznom

natječaju prihvaćena je njegova ponuda

za Muslimansku komercijalnu banku (MCB).

Više od pola svog udjela u banci

prodao je u svibnju 2008. za 900 milijuna

dolara.

Mian Muhammad Mansha

travanj 2010 F o r b e S 31

Milijarderi

Globalna raspodjela dobiti

Bogatstva su se povećavala na svim stranama globusa. Ova karta pokazuje promjene u broju

milijardera u svakoj pojedinoj od zemalja tijekom proteklih 12 mjeseci i kako se rasporedilo

1,2 bilijuna novog bogatstva. Današnji milijarderi žive u 55 zemalja - dvije više nego lani jer

karti su se po prvi puta priključili Finska i Pakistan. Povratnik je Belize, dok je island ove godine

nestao s karte. samo 5 zemalja danas imaju manje tajkuna nego lani / Kathie Evans

island

KANADA

SAD

meksiko

belize

venezuela

kolumbija

nigerija

Broj milijardera

Total

$ milijardi

brazil

Boja zemlje

pokazuje postotak

promjene ukupne

neto vrijednosti

Preko 100%

50% do 100%

25% do 49%

o% do 24%

Ispod 0%

čile

argentina

32 F o r b e S travanj 2010

norveška

švedska

finska

velika

britanija

danska

nizozemska

irska

belgija

njemačka

češka

poljska

ukrajina

francuska švicarska austrija

rumunjska

portugal

španjolska

monako

italija

rusija

kazahstan

turska

cipar

libanon

kuvajt

pakistan

kina

hong kong

japan

egipat

saudijska

arabija

indija

tajvan

južna koreja

izrael

ujedinjeni

arapski

emirati

tajland

malezija

filipini

singapur

indonezija

australija

novi zeland

južna afrika

travanj 2010 F o r b e S 33

Milijarderi

Odvjetnici Williama P.

Laudera, tada još glavnog

direktora kompanije Estée

Lauder, povukli su

lani krajnje neobičan

potez na newyorškom vrhovnom sudu.

Zatražili su od sutkinje da imena svih

stranaka spomenutih u Lauderovoj tužbi

ostanu nepoznata javnosti. Je li Lauder

nastojao zaštititi novu tvrtkinu formulu

protiv starenja? Ne bi se baš reklo. Tužba

se odnosila na spor sa ženom koja nije

njegova supruga, ali jest majka njegova

djeteta. Pa ipak su odvjetnici tajnovitost

opravdavali činjenicom da je riječ o

“čelniku važne multinacionalne korporacije.”

“Bude li postupak javan”, tvrdili

su, “trač-listovi će moći citirati sve što je

izneseno na sudu.” Zamislite.

Privatna stvar

Dobivaju li bogataši poseban tretman na sudu?

Forbes je proučio slučaj ‘ugrožene privatnosti’ predsjednika

kompanije Estée Lauder / Kai Falkenberg

Sutkinja Emily Goodman odlučno

je odbacila taj zahtjev, ali je izdala nalog

kojim se strankama i odvjetnicima

zabranjuje da pojedinosti slučaja iznose

u javnost. Naravno, ponešto je ipak procurilo

u New York Post, no uglavnom se

sve odvijalo tiho. Za najmanje jedan list

koji u sklopu tržišnih analiza prati Estée

Lauder možemo reći da nije bio svjestan

sudske drame. Zato je Forbes zatražio

i dobio uvid u sudsku dokumentaciju

– dopušteno nam je da u sudačkoj sobi

pregledamo spis. I dok bi se neugodne

činjenice u Lauderovoj parnici mogle

nazvati jedinstvenima, njegov pokušaj da

tajno ishodi pravdu zapravo je uobičajen

u svijetu superbogataša. Još tamo 1977.

nasljednici Randolpha Hearsta tražili su

da odredbe njegove oporuke ostanu tajna.

Sud je to odbio uz obrazloženje kako

“pojedinci koji žele iskoristiti ovlasti suda

za privatne ciljeve” riskiraju sami sebe

“dovesti u nezgodan položaj” izazivajući

znatiželju javnosti. Nasljednici su na kraju

ipak uspjeli zadržati oporuku tajnom.

Milijarder Ronald Burkle nije bio

te sreće. Tri godine se borio da njegova

brakorazvodna parnica ostane njegova

privatna stvar, ali je 2006. ukinut zakon na

koji se Burkle pozivao pred kalifornijskim

prizivnim sudom kako bi financijski podaci

o razvodu ostali tajni. U rujnu 2009.

osnivač Broadcoma Henry Nicholas izgubio

je sličnu sudsku bitku, također u Kaliforniji.

Njegova žalba još nije riješena.

Lauderov slučaj ne odnosi se na razvod,

nego na ugovor od 32 stranice što ga

je sklopio s Taylor Stein, 39-godišnjom pripadnicom

visokog društva i majkom njihove

sad već dvogodišnje kćeri. Uz ostale

odredbe kojima se majka i dijete trebaju

zadržati što dalje od Lauderove obitelji,

u ugovoru se izrijekom navodi da će se

u skrbnički fond osnovan za Taylor Stein

uplaćivati milijun dolara godišnje ako ona

ne otkrije identitet djetetova oca. William

Lauder (39) sin je Leonarda Laudera koji

se kao vlasnik bogatstva vrijednog četiri

milijarde dolara pojavljuje na Forbesovoj

listi. William je od srpnja 2004. do srpnja

2009., znači i u vrijeme parnice, bio glavni

direktor kompanije koju je 1946. godine

osnovala njegova baka. Nije se baš proslavio.

Tri godine nakon što je stupio na

dužnost industriju je iznenadila objava da

će ga unutar dvije godine na direktorskom

mjestu zamijeniti Fabrizio Freda, čovjek

koji ne dolazi iz kruga obitelji. Analitičari

su vijest pozdravili i dan potom dionice

Foto AP, Patric McMullan.com

34 F o r b e S travanj 2010

Estée Lauder skočile su za osam posto.

Od srpnja, kada je Freda preuzeo mjesto

direktora, vrijednost dionice narasla je

za 83 posto. U 2009. kompanija je imala

406 milijuna dolara operativne dobiti na

prihod od 7,48 milijardi. William je ostao

predsjednik kompanije.

Sedmogodišnja veza Laudera i Stein

započela je 2001., kad je on već bio u braku

s Karen Lauder. U pisanoj izjavi sudu

Stein kaže da je tada bila gošća u njihovoj

kući u Aspenu. U spisu se dalje nižu

sočni detalji i pogrde iz oba smjera. Kao

i Lauderovi, i obitelj Taylor Stein pripada

Nisu uspjeli sakriti

prljavo rublje: William

Lauder, Taylor Stein

newyorškoj kremi, ali drukčije vrste. Njen

otac Howard Stein bio je impresario u

noćnim klubovima koji su cvali tijekom

80-ih, a djeda, lihvara Charlesa (Rubyja)

Steina ubila je banda Hell’s Kitchen. Njegovo

obezglavljeno tijelo nađeno je 1977.

kako pluta po newyorškom Jamaica

Bayu.

Lauder i Stein nastavili su se viđati

u New Yorku, stoji dalje u njezinoj izjavi.

On ju je, tvrdi ona, odgovarao od zaposlenja

i davao joj džeparac (ne navodi kako

često), a iznosi su uvijek bili mani od 10

tisuća dolara da ne bi privukli pozornost

kao sumnjiva financijska aktivnost. On

pak tvrdi da su njezine izjave sudu pune

lažnih i podjarivačkih tvrdnji kojima želi

manipulirati sudom i medijima. Potkraj

2005., u prvoj godini Lauderova direktorskog

mandata, Stein je ostala trudna. U

očitovanju sudu tvrdi da ju je Lauder tada

nagovorio na pobačaj jer je u to vrijeme sa

suprugom pregovarao o uvjetima bračnog

ugovora i bojao se da ona neće pristati na

dogovorene iznose ako sazna za dijete

(iako Stein tvrdi da je Karen znala za vezu

od samog početka). Drugi je puta

zatrudnjela u rujnu 2006.

Dva tjedna prije poroda, kaže

Stein, u ginekološkoj ju je ordinaciji

vidjela prijateljica Karen

Lauder. Tvrdi da ju je William

potom nazvao i rekao joj kako

je Karen “nanjušila krv”. Da izbjegne

njezin bijes, nastavlja Stein,

Lauder je sredio da ona i beba odu

u Aspen odmah poslije porođaja,

u svibnju 2007. Nekoliko tjedana

potom u novine je procurilo da

je dijete Lauderovo, na što joj je

on hitno ponudio tajnu nagodbu.

Prema sporazumu, Stein se morala

odseliti u Kaliforniju, suzdržati od

ikakvog kontakta s obitelji Lauder

i nikome – čak ni djetetu – ne otkriti

njegovo ime. Lauder bi joj

zauzvrat osigurao 3,5 milijuna

dolara za kupnju kuće i devet godina

uplaćivao po milijun dolara u

skrbnički fond, kojim bi upravljao

njegov brat Gary; polovicom tog

novca raspolagala bi Stein pod uvjetom

da ne otkrije detalje nagodbe. Sporazumom

joj je zabranjeno da se ikome od

Lauderovih približava na manje od sto

metara i da s njima komunicira. Ni u Aspen

i Palm Beach, gdje Lauderovi imaju

kuće, ne smije dolaziti kada hoće. (Lauder

je pristao i na alimentaciju koja uključuje

paušalni iznos od tri milijuna dolara i 13

tisuća mjesečno plus troškove školarine.

To je ostalo nesporno.)

No Stain u izjavi navodi da se Lauder

“nije dao zadržati podalje ”. Nastavili su

komunicirati e-mailom kako bi mu slala

djetetove fotografije, a u listopadu 2008.

ih je posjetio. Sljedeći je mjesec Stein sa

kćeri doputovala u New York. Uz Lauderov

blagoslov posjetile su njegova oca

Leonarda, a poslije i njegovu majku Evelyn,

tvrdi Stein. Lauder poriče da je to

odobrio. Stein kaže kako je Karen Lauder

saznala za te susrete i kako ju je uznemirila

mogućnost da se Leonard i Evelyn

zbliže s djetetom. Zaprijetila je razvodom

nastavi li Lauder viđati Stein i dijete te

uplaćivati novac prema sporazumu. Koji

tjedan potom, vijest o spornim susretima

procurila je u New York Post.

U siječnju 2009., kada je dospio rok

za prvu godišnju uplatu, Gary Lauder je

odbio uplatiti pola milijuna dolara. Stein

je uzvratila udarac zatraživši novac preko

sudskoga tijela koje se bavi provedbom

oporuka i sličnih pravnih dokumenata.

Lauder je na to predao tužbu vrhovnom

sudu, optužujući Stein da je, uz ostalo,

LAUDEROV POKUŠAJ

DA U BIZARNOJ PRIČI

OKO SVOJEGa RAZVODA

PRAVDU ISHODI TAJNO, U

KRUGOVIMA DANAŠNJIH

SUPERBOGATAŠA NIJE

NIMALO NEUOBIČAJEN

otkrila postojanje nagodbe. Stein je to

porekla i uložila protutužbu za “povrat

duga”. Sudskim je vlastima prijavila i

Karen Lauder jer je, kako tvrdi, zaprijetila

suprugu da mu neće dopustiti da

viđa njihove dvije kćeri tinejdžerice nastavi

li viđati Stein i njezinu kćer. Karen

je na to izjavila sudu da Stein iznosi

“senzacionalističke” i “nepotkrijepljene”

tvrdnje. Lauder se prošloga ljeta razveo

od Karen. Ona je odbila komentirati

priču za Forbes.

Nagodba je na vidiku. Stranke tvrde

da su se “u načelu složile oko miroljubivog

rješenja”. Odbile su dati ikakav drugi komentar.

Uvjeti nagodbe ostaju tajni.

travanj 2010 F o r b e S 35

Milijarderi

Rang

Europa

Europa danas ima 248 milijardera. Regija je ove godine dobila 52 nova titana,

u velikoj mjeri zahvaljujući povratku njih 47 koji su u ranijem razdoblju pali

na deveteroznamenkasti status. Na listu je ušlo još 14 debitanata. Samo 9 ih je s nje izašlo. Rusija

ima najviše milijardera u regiji - 62, što je 30 više nego prošle godine. Njemačka je kliznula na

drugo mjesto s njih 53. Europski bogataši danas su ukupno teški 1 bilijun dolara.

Rinat Akhmetov

Richard Desmond

Zdenek Bakala

J.K.Rowling

Mikhail Prokhorov

Vladimir Lisin

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

7 Bernard Arnault Francuska LVMH 27,5▲

9 Amancio Ortega Španjolska Zara 25,0▲

10 Karl Albrecht Njemačka Aldi 23,5▲

11 Ingvar Kamprad & obitelj Švedska Ikea 23,0▲

13 Stefan Persson Švedska Hennes & Mauritz 22,4▲

17 Liliane Bettencourt Francuska L’Oreal 20,0▲

21 Michael Otto & obitelj Njemačka maloprodaja 18,7▲

28 Michele Ferrero & obitelj Italija čokolada 17,0▲

31 Theo Albrecht Njemačka Aldi,Trader Joe’s 16,7▼

32 Vladimir Lisin Rusija čelik 15,8▲

Enrique Banuelos

Rang

Oleg

Deripaska

Nicolas

Hayek

Giorgio

Armani

Lily

Safra

Ernesto

Bertarelli

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

39 Mihail Prohorov Rusija gotovina,investicije 13,4▲

40 Birgit Rausing & obitelj Švedska pakiranje 13,0▲

42 Mikhail Fridman Rusija nafta,bankarstvo,telekom 12,7▲

45 Gerald Cavendish Grosvenor & obitelj Vel. Brit. nekretnine 12,0▲

50 Roman Abramovič Rusija čelik,investicije 11,2▲

51 Susanne Klatten Njemačka BMW,lijekovi 11,1▲

57 Oleg Deripaska Rusija aluminij 10,7▲

58 Vagit Alekperov Rusija Lukoil 10,6▲

59 Leonardo Del Vecchio Italija optika 10,5▲

61 Vladimir Potanjin Rusija metali 10,3▲

ROM TOP, LEFT TO RIGHT: MIKE HEWITT / GETTY IMAGES; DAVE BENETT / GETTY IMAGES; KONSTANTIN ZAVRAZHIN / GETTY IMAGES; PASCAL LE SEGRETAIN / GETTY IMAGES; PETER MACDIARMID / GETTY IMAGES; ALEXANDER ZEMLIANICHENKO JR /

BLOOMBERG NEWS; SANTI BURGOS / BLOOMBERG NEWS; FABRICE COFFRINI / AFP / GETTY IMAGES; ERIC RYAN / GETTY IMAGES; RADIM BEZNOSKA / ISIFA / GETTY IMAGES; BLOOMBERG NEWS; QUEIMADELOS ALONSO / GETTY IMAGES

36 F o r b e S travanj 2010

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

64 Ernesto Bertarelli i obitelj Švicarska biotehnologija 10,0▲

64 Hans Rausing Švedska pakiranje 10,0■

70 Aleksej Mordašov Rusija čelik 9,9▲

71 Viktor Rašnikov Rusija čelik 9,8▲

74 Silvio Berlusconi i obitelj Italija mediji 9,0▲

77 Francois Pinault i obitelj Francuska maloprodaja 8,7▲

79 Dmitrij Ribolovlev Rusija industrija gnojiva 8,6▲

80 Iskander Mahmudov Rusija rudarstvo,metali,strojevi 8,5▲

83 German Khan Rusija nafta,bankarstvo,telekom 8,2▲

88 John Fredriksen Cipar otprema brodom 7,7▲

89 Serge Dassault i obitelj Francuska zrakoplovstvo 7,6▲

89 Petr Kellner Češka osiguranje 7,6▲

93 David i Simon Reuben Velika Britanija investicije,nekretnine 7,5▲

93 Alain i Gerard Wertheimer Francuska Chanel 7,5▼

93 Vladimir Jevtušenkov Rusija telekom 7,5▲

99 August von Finck Njemačka investicije 7,3▲

100 Ališer Usmanov Rusija čelik,telekom,dionice 7,2▲

103 Charlene de Carvalho-Heineken Nizozemska Heineken 7,0▲

107 Philip i Cristina Green Velika Britanija maloprodaja 6,7▲

108 Klaus-Michael Kuhne Njemačka otprema brodom 6,6▲

109 Aleksej Kuzmičev Rusija nafta,bankarstvo,telekom 6,5▲

113 Viktor Vekselberg Rusija nafta,metali 6,4▲

113 Igor Zjuzin Rusija čelik 6,4▲

117 Curt Engelhorn Njemačka lijekovi 6,3■

121 Aleksandar Abramov Rusija čelik,rudarstvo 6,1▲

121 Hansjorg Wyss Švicarska medicinski uređaji 6,1▲

123 Antonia Johnson Švedska diverzificirano 6,0▲

129 Pallonji Mistry Irska građevina 5,8▲

132 Stefan Quandt Njemačka BMW 5,7▲

132 Reinhold Wurth Njemačka stezači 5,7▲

136 Leonid Fedun Rusija Lukoil 5,5▲

136 Suleiman Kerimov Rusija investicije 5,5▲

144 Giorgio Armani Italija moda 5,3▲

144 Spiro Latsis i obitelj Grčka bankarstvo 5,3▲

148 Rinat Akhmetov Ukrajina čelik,rudnici ugljena 5,2▲

154 Karl-Heinz Kipp Njemačka maloprodaja 5,0▼

154 Hasso Plattner Njemačka SAP 5,0▲

154 Sergej Popov Rusija bankarstvo,ugljen 5,0▲

154 Johanna Quandt Njemačka BMW 5,0▲

167 Isak Andic i obitelj Španjolska Mango 4,8▲

167 Boris Ivanishvili Rusija investicije 4,8▲

173 Jean-Claude Decaux i obitelj Francuska oglašavanje 4,6▲

176 Erivan Haub i obitelj Njemačka maloprodaja 4,5▼

189 Andrej Melničenko Rusija ugljen, industrija gnojiva 4,4▲

189 Leonid Mikhelson Rusija prirodni plin 4,4▲

189 Elizabeth Mohn i obitelj Njemačka mediji 4,4★

189 Karl Wlaschek Austria prodajni centri 4,4▲

197 Heinz-Horst Deichmann Njemačka cipele 4,3▲

197 Thomas Schmidheiny Švicarska cement 4,3▲

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

208 Dietrich Mateschitz Austria Red Bull 4,1▲

212 Americo Amorim Portugal pluto,investicije 4,0▲

212 Richard Branson Velika Britanija Virgin 4,0▲

212 Bernard Ecclestone i obitelj Velika Britanija Formula One 4,0▲

212 Alain Merieux i obitelj Francuska biotehnologija 4,0▲

232 Nicolas Hayek Švicarska Swatch 3,9▲

237 Michael Herz Njemačka kava 3,8▲

237 Wolfgang Herz Njemačka kava 3,8▲

237 Andreas Strungmann Njemačka generički lijekovi 3,8▲

237 Thomas Strungmann Njemačka generički lijekovi 3,8▲

247 Hermann Schnabel Njemačka kemijski proizvodi 3,7▲

249 Pyotr Aven Rusija nafta,bankarstvo,telekom 3,6▲

249 Otto Beisheim Njemačka maloprodaja 3,6▲

258 Stein Erik Hagen i obitelj Norveška supermarketi 3,5▲

258 Kjeld Kirk Kristiansen Danska Lego 3,5▲

258 Rosalia Mera Španjolska Zara 3,5▲

258 Denis O’BrienIrska Irska telekom 3,5▲

258 Michael i Rainer Schmidt-Ruthenbeck Njemačka maloprodaja 3,5▲

258 Aloys Wobben Njemačka energija vjetra 3,5■

277 Martin i Olivier Bouygues Francuska građevina,mediji 3,4▲

277 Bernard Broermann Njemačka bolnice 3,4▲

287 Patokh Chodiev Belgija rudarstvo,metali 3,3▲

287 Walter Haefner Švicarska softver 3,3▲

297 Frits Goldschmeding Nizozemska privremeno zapošljavanje 3,2▲

297 Anton Schlecker Njemačka maloprodaja 3,2▼

297 Nikolaj Cvetkov Rusija bankarstvo,maloprodaja 3,2▲

307 Heidi Horten Austria prodajni centri 3,1▲

307 Viktor Pinčuk Ukrajina čelične cijevi 3,1▲

316 Bahaa Hariri Švicarska nekretnine,investicije 3,0▲

316 Joseph Lewis Velika Britanija investicije 3,0▲

316 Liselott Persson Švedska Hennes i Mauritz 3,0▲

342 Elena Baturina Rusija građevina 2,9➚

342 Charles Cadogan i obitelj Velika Britanijanekretnine 2,9▼

342 Sergej Galicki Rusija maloprodaja 2,9➚

342 Dmitrij Pumpianski Rusija čelične cijevi 2,9➚

354 Aleksandar Frolov Rusija rudarstvo,čelik 2,8▲

354 Otto Happel Njemačka inženjerstvo 2,8▲

354 Sergio Mantegazza Švicarska putovanja 2,8▲

354 Stephan Schmidheiny Švicarska investicije 2,8▲

363 Heinz Hermann Thiele i obitelj Njemačka kočnice 2,7▼

367 Albert Frere Belgija investicije 2,6▲

374 Hubert Burda Njemačka izdavaštvo 2,5▲

374 Laurence Graff Velika Britanija dijamantni nakit 2,5▲

374 Friede Springer Njemačka mediji 2,5▲

400 Vladimir Bogdanov Rusija nafta 2,4▲

400 Clive Calder Velika Britanija diskografija 2,4■

400 John Dorrance III Irska Campbell Soup 2,4▲

400 Filaret Galčev Rusija cement 2,4➚

400 Xiu Li Hawken Velika Britanija nekretnine 2,4★

▲ netto vrijednost porasta ▼ netto vrijednost pada ■ netto vrijednost nepromijenjena ★ novi ➚ povratnici

travanj 2010 F o r b e S 37

Milijarderi

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

400 Manuel Jove Španjolska nekretnine 2,4▲

400 Mario Moretti Polegato Italija cipele 2,4▲

400 Dieter Schnabel Njemačka kemijski proizvodi 2,4▲

421 David & Frederick Barclay Velika Britanija mediji,maloprodaja 2,3▲

421 Gunter Herz Njemačka kava 2,3▲

421 Sean Quinn i obitelj Irska diverzificirano 2,3▲

437 Pierre Bellon i obitelj Francuska food services 2,2■

437 Richard Elman i obitelj Velika Britanija roba široke potrošnje 2,2➚

437 Mihail Gutserijev Rusija nafta,nekretnine 2,2▲

437 Daniela Herz Njemačka kava 2,2▲

437 Alicia Koplowitz Španjolska investicije 2,2▲

437 Dinu Patriciu Rumunjska rafinerije 2,2▲

437 Alexandra Schorghuber Njemačka nekretnine 2,2▲

437 Bruno Schroder i obitelj Velika Britanija bankarstvo 2,2▲

437 Olav Thon Norveška nekretnine 2,2▲

437 Albert von Thurn und Taxis Njemačka diverzificirano 2,2▲

463 Carlo Benetton Italija Benetton 2,1▲

463 Gilberto Benetton Italija Benetton 2,1▲

463 Giuliana Benetton Italija Benetton 2,1▲

463 Luciano Benetton Italija Benetton 2,1▲

463 Mohammed Ibrahim Velika Britanija telekom 2,1▲

463 Jan Kulczyk Poljska telekom,nafta,pivo 2,1➚

488 John de Mol Nizozemska TV 2,0■

488 Gustaf Douglas Švedska osiguranje 2,0▲

488 Philippe Foriel-Destezet Francuska temp agencija 2,0▲

488 Ihor Kolomojski Ukrajina bankarstvo,investicije 2,0▲

488 Esther Koplowitz Španjolska građevina 2,0▲

488 Aleksandar Lebedev Rusija dionice,bankarstvo 2,0➚

488 Philip Niarchos Grčka kolekcionar umjetnina 2,0➚

488 Zygmunt Solorz-Zak Poljska TV postaja 2,0▲

488 Andreas von Bechtolsheim Njemačka Google 2,0▲

536 Thomas Bruch Njemačka maloprodaja hrane 1,9▲

536 Ennio Doris i obitelj Italija osiguranje 1,9▲

536 Jean-Claude Gandur Švicarska nafta 1,9▲

536 Andrej Gurijev Rusija industrija gnojiva 1,9★

536 Florentino Perez Španjolska građevina 1,9▲

536 Genadij Timčenko Rusija trgovanje naftom 1,9➚

556 Jose Maria Aristrain Španjolska čelik 1,8▲

556 Nadhmi Auchi Velika Britanija nekretnine 1,8d

556 John Caudwell Velika Britanija mobilni telefoni 1,8▲

556 Alan Howard Velika Britanija hedge fondovi 1,8★

556 Andrej Molčanov Rusija građevina materijali,građevina 1,8➚

556 Kjell Inge Rokke Norveška prijevoz brodom,morska hrana 1,8▲

556 Monika Schoeller Njemačka izdavaštvo 1,8▲

556 Sylvia Stroher Njemačka kozmetika 1,8■

556 Stefan von Holtzbrinck Njemačka izdavaštvo 1,8▲

582 Henadiy Boholyubov Ukrajina bankarstvo,investicije 1,7▲

582 Emilio Botin Španjolska bankarstvo 1,7▲

582 Hans-Werner Hector Njemačka SAP 1,7▲

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

582 Friedhelm Loh Njemačka proizvodnja 1,7▲

582 Axel Oberwelland Njemačka slatkiši 1,7■

582 Melker Schorling Švedska investicije 1,7➚

582 Martin Viessmann Njemačka oprema za grijanje 1,7▲

616 Aleksej Ananjev Rusija bankarstvo,IT,nekretnine 1,6➚

616 Dmitrij Ananjev Rusija bankarstvo,IT,nekretnine 1,6➚

616 Vasilij Anisimov Rusija metali,nekretnine 1,6➚

616 Mihail Balakin Rusija građevina 1,6➚

616 Dermot Desmond Irska financije 1,6▲

616 Richard Desmond Velika Britanija izdavaštvo 1,6▲

616 Gleb Fetisov Rusija telekom,financije 1,6➚

616 Rolf Gerling Njemačka osiguranje 1,6▲

616 Hans Riegel Njemačka slatkiši 1,6▲

616 Georg von Opel Njemačka autoindustrija 1,6★

616 John Whittaker Velika Britanija nekretnine 1,6▲

655 Michael Ashley Velika Britanija sport, maloprodaja, ing 1,5▲

655 Enrique Banuelos Španjolska nekretnine 1,5▲

655 Francesco Gaetano Caltagirone Italija cement,diverzificirano 1,5▲

655 Belmiro de Azevedo Portugal diverzificirano 1,5➚

655 Esther Grether i obitelj Švicarska kolekcionar umjetnina,Swatch 1,5★

655 Niels Peter Louis-Hansen Danska medicinski uređaji 1,5▲

655 Fredrik Lundberg Švedska nekretnine,investicije 1,5▼

655 Aleksandar Mamut Rusija investicije 1,5➚

655 Martin Naughton Irska oprema za grijanje 1,5★

Dionice s oznakom opasnosti

Mnogi su milijarderi prošle godine uživali i uzletu globalnih

dioničkih tržišta. U ovom trenutku nekoliko se od njihovih dionica

čini previše trgovanima. Ovdje navodimo četiri dionice pod kontrolom

milijardera koje su danas pod povećanim rizikom hlađenja.

las vegas sands (LVS) godišnji skok 400%

Vlasnik: Sheldon Adelson

Razlog za izbjegavanje: Visoka nezaposlenost i nova konkurencija

koja prijeti Las Vegasu od City Centera. Drugi rizici: kockarski projekti

u Singapuru i Macau

Mannkind (MKND) skok 175%

Vlasnik: Alfred Mann

Razlog za izbjegavanje: Sudbina kompanije ovisi isključivo o inhalatornom

inzulinu, lijeku protiv dijabetesa koji se bori sa zamjerkama

FDA. Sličan Phizerov projekt je neslavno završio.

garmin (grmn) skok 85%

Vlasnici: Min Kao i Garry Burrell

Razlog za izbjegavanje: Proizvođač GPS uređaja suočava se s

oštrom konkurencijom otkad su navigacijski sustavi postali sastavni

dio sustava pametnih telefona. Cjenovni rat s tvrtkom TomTom.

marriot international (mar) skok 89%

Vlasnici: John Marriott i Richard Marriott

Razlog za izbjegavanje: Poslovna putovanja i dalje su u padu, a

spori oporavak hotelske industrije usporavat će i tržište dionicama u

sektoru koji je ionako opterećen visokom nezaposlenošću.

▲ netto vrijednost porasta ▼ netto vrijednost pada ■ netto vrijednost nepromijenjena ★ novi ➚ povratnici

38 F o r b e S travanj 2010

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

655 Klaus Tschira Njemačka SAP 1,5■

655 Arne Wilhelmsen i obitelj Norveška Royal Caribbean 1,5 ▲

721 Heinz Bauer Njemačka izdavaštvo 1,4 ▲

721 Mark Coombs Velika Britanija financije 1,4➚

721 Leszek Czarnecki Poljska leasing, bankarstvo 1,4➚

721 Aleksandar Nesis Rusija bankarstvo, metali 1,4★

721 Stefano Pessina Italija farmaceutika 1,4▼

721 Megdet Rahimkulov i obitelj Rusija investicije 1,4➚

721 Andrei Skoch Rusija metali 1,4➚

721 Helmut Sohmen Austrija otprema brodom 1,4▲

721 Ralph Sonnenberg Nizozemska rolete 1,4➚

721 Thomas Straumann Švicarska zubni umeci 1,4➚

721 Rustam Tariko Rusija bankarstvo, votka 1,4▲

773 Ralph Dommermuth Njemačka dobavljač internetskih usluga 1,3➚

773 Antti Herlin Finska dizala, pomične mehaničke stepenice 1,3★

773 Vjačeslav Kantor Rusija industrija gnojiva, nekretnine 1,3➚

773 Petar Kondrašev Rusija industrija gnojiva 1,3➚

773 Lav Kvetnoi Rusija cement, uzletišta 1,3▲

773 Anatolij Lomakin Rusija industrija gnojiva 1,3★

773 Kenneth Morrison Velika Britanija supermarketi 1,3▲

773 Eduard Shifrin Velika Britanija čelik 1,3■

773 Peter Unger Njemačka autopopravci 1,3▲

773 Joop van den Ende Nizozemska TV 1,3➚

828 Juan Abello Španjolska investicije 1,2➚

828 Alberto Alcocer Španjolska investicije 1,2▲

828 Zdenek Bakala Češka ugljen 1,2★

828 Alberto Cortina Španjolska investicije 1,2▲

828 Lloyd Dorfman Velika Britanija financije 1,2➚

828 Ingeburg Herz Njemačka kava 1,2■

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

828 Vladimir Iorikh Njemačka rudarstvo, čelik 1,2➚

828 Igor Kesajev Rusija distribucija duhana, maloprodaja 1,2➚

828 Danil Khachaturov Rusija osiguranje, bankarstvo, nekretnine 1,2➚

828 Andrej Kozicin Rusija metali 1,2➚

828 Ural Rakhimov Rusija nafta 1,2➚

828 Lily Safra Monaco nasljedstvo 1,2▲

828 Dieter von Holtzbrinck Njemačka izdavaštvo 1,2▲

828 Konstantin Ževago Ukrajina bankarstvo, rudarstvo 1,2➚

880 Aras Agalarov Rusija trgovina, nekretnine 1,1➚

880 Igor Altuškin Rusija metali 1,1➚

880 Vincent Bollore Francuska investicije 1,1➚

880 Aleksandar Džaparidze Rusija nafta usluge 1,1➚

880 Albert Gubay Velika Britanija nekretnine 1,1■

880 Marc Ladreit de Lacharriere Francuska financijske usluge 1,1➚

880 Ioan Niculae Rumunjska poljoprivreda 1,1★

880 Alexander Ponomarenko Rusija luka 1,1➚

880 David Sainsbury Velika Britanija supermarketi 1,1▲

880 Thomas Sandell Švedska hedge fondovi 1,1▲

880 Anatolij Sedih Rusija čelik cjevovodi 1,1➚

880 Aleksandar Skorobogatko Rusija luka 1,1➚

937 Andrej Babis Češka poljoprivreda 1,0★

937 James Dyson Velika Britanija usisivači 1,0■

937 Nasser Khalili Velika Britanija umjetnost, nekretnine 1,0■

937 Andrej Kosogov Rusija nafta, telekom, bankarstvo 1,0➚

937 Joanne (J.K.) Rowling Velika Britanija Harry Potter 1,0■

937 Silvio Scaglia Italija telekom 1,0➚

937 Michal Solowow Poljska investicije 1,0➚

937 Ion Tiriac Rumunjska bankarstvo, osiguranje 1,0➚

VANINA LUCCHESI / AFP / GETTY IMAGES

Nepovratni depozit

U nečemu što bi se moglo okarakterizirati kao

vjerojatno najveći nenamjerni izljev filantropije,

ruski mogul Mihail Prohorov mogao bi iskašljati

53 milijuna dolara u dobrotvorne svrhe.

To je, naime, iznos novca koji je uplatio 2008.

kako bi zakapario imanje na francuskoj rivijeri,

Vilu Leopolda procijenjenu na 525 milijuna

dolara, koju je na prodaju stavila Lily Safra,

gospođa iz visokog društva i supruga bankara

Edmonda Safre. Imanje od 20 rali zemljišta s

odličnim pogledom na Sredozemno more prvobitno

je bilo u vlasništvu belgijskog gramzljivog

kralja Leopolda II. koji nije doživio kraj gradnje

vile koju je zamislio kao svoj ljetnikovac. Safre

zapravo nikada nisu imali namjeru prodati vilu

ali, kažu danas, Prohorovljeva ponuda bila je

suviše raskošna da bi je se moglo odbiti.

Prohorovljev holding uplatio je 10-postotni

depozit na posebni račun. Prodaja je trebala biti

zaključena 9. prosinca 2008., ali se, kažu Safrini

odvjetnici, Prohorovljev zastupnik nije pojavio

na dogovorenom sastanku.

Prohorov je pokrenuo sudski proces kako bi vratio

barem polog od 53 milijuna dolara. Safre su

ostali kamena srca, ustrajući u tome da je riječ o

principima. Gospođa Safra javno je obznanila da

cijeli uplaćeni iznos namjerava uplatiti dobrotvornim

udrugama, među kojima su i Michael J.

Fox Zaklada za istraživanje Parkinsonove bolesti

i londonski King’s College. Početkom ožujka

sud u Nici presudio je u korist Safre i oslobodio

novac koji je do presude bio blokiran na računu.

Prohorov uime sudskih troškova mora platiti

Safri još dodatnih 2 milijuna dolara.

Prohorov nije bio dostupan za komentar, ali

očekuje se njegova žalba na presudu.

(Keren Blankfeld)

travanj 2010 F o r b e S 39

Milijarderi

Ališer Burhanovič Usmanov obogatio se prije

dvadeset godina na plastičnim vrećicama.

U bivšem Sovjetskom Savezu vrećice su bile

tako rijetka roba da su ih ljudi prali i čuvali.

“Bila su to sjajna vremena”, kaže ovaj prilagodljivi

56-godišnjak, ponosno pokazujući vrećicu na kojoj

je prikazan leptir sa sovjetskom i američkom zastavom na

krilima. Načinjena je povodom susreta predsjednika Reagana

i Gorbačova 1988. godine.

U međuvremenu je Usmanov izrastao u metalurškog

mogula, a sada već može tvrditi da je i

najveći ruski ulagač u internet. Od polimera

preko čelika do društvenih mreža?

Toliki raspon i nije nerazumljiv uzme li

se u obzir da je svaki od tih biznisa bio

odgovor na tržišnu potražnju: iznenadna

eksplozija ponude u ruskim dućanima;

građevinski materijal za građevinski

bum; sve veći interes za umrežavanje

preko interneta. Nove prilike Usmanov

sada traži na Zapadu, ponajprije u Americi

koju opisuje kao “zemlju br.1 za

tehnologiju”. Prije godinu dana nazvao

ga je Jurij Milner, šef ruskog investicijskog

fonda Digital Sky Technologies

(DST) u kojem Usmanov ima najveći,

35-postotni udio. “Znaš li ti nešto o tom

Facebooku?”, sjeća se da ga je pitao Milner,

spominjući kako DST ima priliku

domoći se dijela vlasništva. “Ja ne”, odgovorio

je Usmanov ne trepnuvši, “ali znaju moji nećaci.”

Suvlasnik Metaloinvesta, najvećeg ruskog prerađivača

željezne rude u jednoj od najvećih čeličana u zemlji, sjedi

uz čaj i domaće pecivo u gostinjskoj kući. Drvena kuća

jedna je od triju zgrada na njegovom posjedu koji se prostire

na 30 rali zemljišta u moskovskom predgrađu Rubljovki.

Sumještani su mu neki od najvećih ruskih moćnika,

uključujući i najvećeg, premijera Vladimira Putina. Iza

skromne drvene vanjštine krije se prostorija obložena

perzijskim sagovima, s pozlaćenim lusterom iznad stola

za blagovanje veličine kuglačke staze. Što se tiče udjela u

Zuckerbergerovu pothvatu, Usmanov je rekao Milneru

neka što prije iskoristi pruženu šansu. “Ako možeš uložili

u kompaniju s velikim potencijalom prije nego što izađe

na burzu”, govori Usmanov prelazeći s ruskog na engleski s

teškim naglaskom, “dobio si sjajnu priliku da zaradiš.”

A to je nešto što Usmanov i njegovi ruski kolege ovih

dana jako dobro rade. Potkraj 2008. oligarsi su bili tanki s

novcem. Pad cijena sirovina teško ih je pogodio, pa se čak

i Oleg Deripaska morao osloniti na pomoć države kako bi

servisirao dugove svojega aluminijskog diva Rusala. Kremlj

je 2008. izdvojio više od 11 milijardi dolara za iskupljenje

mogula, a lani još 10 milijardi da spasi neke od najvećih

poslodavaca (mnogima, uz ostale i Metaloinvestu, vlada je

izdala kreditna jamstva u vrijednosti od milijardu dolara).

Nakon što je 2008. angažirao investicijske banke kako bi

mu pomogle da Metaloinvest prvi put izvede na burzu,

Usmanov je morao promijeniti plan. Sada kaže da će se

IPO ipak održati, možda krajem ove godine. U samom

jeku krize njegov petpostotni udio u Norilsk Nickelu, kupljen

2008. za 2,5 milijardi dolara, vrijedio je samo petinu

‘Grubijan’

iz Rusije

Ališer Usmanov sada može reći da je, osim

u čeliku, postao i najveći ruski igrač na

internetu / Anita Raghavan

tog iznosa. No zahvaljujući porastu cijena nekih sirovina,

njegovo bogatstvo – zajedno s bogatstvima 28 ruskih milijardera

koji su lani ispali s Forbesove liste – ove se godine

znatno oporavilo. Usmanov, koji je prošle godine spao

na 1,6 milijardi dolara, vratio se na 7,2 milijarde i sada je

četrnaesti najbogatiji Rus.

“Grubijan iz Rusije”, kako ga zovu, uvijek je pomalo

odudarao od sistema. Rođen u uzbekistanskom selu

Čustu, žudio je za boljim životom. Prijavio se za studij na

moskovskom fakultetu međunarodnih odnosa, stjecištu

pametnih i onih s dobrim vezama. U prvom pokušaju nije

ušao u uzbekistansku kvotu za upis, ali je dogodine uspio.

Na studiju je ponovno sreo Irinu Viner, koju je upoznao još

u gimnaziji u Taškentu. Viner, koja je trenirala mnoge od

ruskih osvajačica olimpijskih medalja u ritmičkoj gimnastici,

i ovdje je preuzela trenersku ulogu. Iskusni mačevalac

Usmanov preuzeo je praktični dio. Vjenčanje, održano

1992. godine, podiglo je priličnu prašinu: on je musliman,

a ona židovka.

Za njim se i inače već prašilo. Zajedno s prijateljem

40 F o r b e S travanj 2010

travanj 2010 F o r b e S 41

Foto Sergej Kozmin / Redux za Forbes

Milijarderi

osuđen je 1980. na osam godina zatvora zbog prijevare i pronevjere

(navodno je žrtva iznuđivanja bio časnik Armije).

Odslužio je šest godina. Mnogo poslije, Vrhovni sud Uzbekistana

presudio je da je taj proces bio montiran. Po izlasku iz zatvora

Usmanov je ušao u biznis s plastičnim vrećicama. Slabo pokretan

zbog slomljene noge, mnogo je vremena, naime, provodio u

hotelskoj sobi koju je dijelio s jednim inženjerom petrokemije.

Tako mu je pod ruke došla knjiga iz koje je doznao da se od jedne

tone polimera može izraditi 30 do 36 tisuća vrećica. Tona polimera

košta 347 rubalja; vrećica je u prosjeku stajala jednu rublju.

Ekonomska logika bila je neodoljiva. Usmanov je posudio novac

i unajmio noćni termin u tvornici. Ubrzo je počeo istiskivati rivale,

prodajući vrećice po 60 kopjejki za komad.

Kada je Rusija nakon sedam desetljeća počela napuštati

komunizam, novi kapitalisti počeli su kupovati vrijednu imovinu

koje se država rješavala ispod cijene. Usmanov je ostao po strani.

Umjesto toga, osnovao je 1994. investicijski holding Interfin, jedan

od prvih koji je trgovao na ruskoj burzi, kako bi kupovao

imovinu. Četiri godine potom, tadašnji predsjednik Gazproma

Rem Ivanovič Vjahirev pozvao ga je, kaže, da se pridruži Gazprominvest

holdingu koji je posjedovao cijelo brdo kompanija.

Rusija je bila teškoj financijskoj krizi i mnoge su tvrtke plaćale

dug Gazpromu dajući mu u zalog imovinu. Usmanovljev posao

bio je da ih restrukturira. Angažman u Gazpromu preusmjerio

ga je u novi biznis. Između 1998. i 2000. Gazprom je na ime

duga dobio dionice elektrometalurške tvornice Oskol i tvornice

Lebedinsky Mining & Processing. Objedinio je te tvrtke u jednu

kompaniju – Gazmetal. Usmanov je dionice Gazmetala kupovao

na otvorenom tržištu i 2002. postao vlasnik njezinih metalurških

biznisa. No iako metalurški mogul, Usmanov je zapravo čovjek

brojki koji se obogatio kupujući uvelike podcijenjenu imovinu.

Proizvođača čelika Corus počeo je kupovati u svibnju 2003. kad

je kompanija bila “na dnu i svi su je smatrali bankrotiranom”.

Dionice je prodao za godinu i pol, zaradivši 500 milijuna dolara

neto. Za svoj je udio, kaže, dobio 30 posto manje od cijene koju je

tri godine potom za Corus platio indijski proizvođač čelika Tata.

Usmanov, međutim, teško stječe poštovanje, osobito u Velikoj

Britaniji. U kolovozu 2007., kada je s partnerom kupio 14,6 posto

dionica engleskog nogometnog prvoligaša Arsenala , navijači

“topnika” dočekali su ga natpisima “Volimo Arsenal, mrzimo Usmanova”.

Usmanov ne sjedi u klupskom odboru, a njegova ideja o

prikupljanju novca preko prodaje prava prošlog je ljeta odbačena.

Sav taj publicitet izvukao je na površinu i one zatvorske godine u

Uzbekistanu. U zatvoru je “naučio biti čovjek”, žalosno kaže, jer

je “cijena koju tamo morate platiti za svoje riječi i djela izuzetno

visoka”. Očito, to ga još uvijek ljuti.

Usmanov tvrdi da ne predstavlja nikakav problem za Britance.

Ipak, londonska kolekcionarska zajednica malo se trznula

kad je na aukciji kod Sothebyja u zadnji čas kupio umjetničku

zbirku pokojnog čelista Mstislava Rostropoviča, ponudivši za nju

100 milijuna dolara. Namjera da sagradi natkriveni bazen u stilu

Unatoč svojem metalurškom

carstvu, Usmanov teško stječe

ugled u Velikoj Britniji

rimskih termi kraj svoje kuće u Beechwoodu – koja je koštala 77

milijuna dolara, sagrađena je u regency stilu i zaštićeni je spomenik

kulture – zgranula je konzervatore. Michael Hammerson iz

građanske udruge Highgate Society, koji se tamo bavi kontrolom

gradskih planova, izjavio je za Evening Standard da strahuju

od “opasnog presedana”: “Temeljito ćemo provjeriti nije li riječ

o jednom od onih mauzolejskih, kvaziklasičnih projekata koje

tako vole ljudi uvjereni da veliki novac automatski donosi i veliki

smisao za dizajn.”

Cyberspace se pokazao mnogo gostoljubivijim. Usmanov

je odavno zadivljen tehnologijom. Njegov prvi iskorak u svijet,

ulaganje u internetsku burzu kovina, bio je promašaj. “Pogriješili

smo”, priznaje. “Bio je to dot.com mjehur i stvar je propala.” No

to ga nije zauvijek odvratilo od interneta. U prosincu 2006. investirao

je u internetske novine Gazeta.ru, a sredinom 2008. kupio

50-postotni udio u holdingu koji posjeduje blog-sajtove Russia

Livejournal.com i America Livejournal.com.

Prošloga svibnja DST je platio 200 milijuna dolara za

povlaštene dionice Facebooka, što je samo dva posto vrijednosti

tvrtke teške 10 milijardi dolara. U neobičnom dodatku tom

poslu DST je obećao i 100 milijuna za otkup običnih dionica u

vlasništvu zaposlenika – koje fondovski investitori obično izbjegavaju

jer rijetko donose pravo glasa – po nižoj procjeni.

Svoje ulagačke rizike nastoji umanjiti kupujući i neke malo

tradicionalnije medije. Tako je 2006. kupio dnevne novine Kommersant

čija je naklada 140 tisuća primjeraka, i to od partnera

izbjeglog oligarha Borisa Berezovskog koji živi u Londonu. Sjeća

se da je direktoru Damjanu Kudrjavcevu još tada rekao: “Sav će

tisak zapasti u krizu. Moraš ići na internet.” Sada s interneta dolazi

oko šest posto Kommersantovog prihoda. “Ako ništa drugo,

kriza je učvrstila njegovu vjeru u nove medije”, kaže Kudrjavcev.

Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, koji je bio predsjednik

uprave Gazproma u doba kad je tamo radio Usmanov, proglasio

je web ključnim za modernu državu. Nije li možda Usmanovljeva

zanesenost internetom politički motivirana? Nasmijava ga i sama

pomisao. Naravno, ne bi otklonio porezne olakšice tehnološkim

kompanijama o kojima vlada razmišlja. Ipak kaže: “Mogu vam

otvoreno reći da bi me veselilo kada bi državno vodstvo naš

mogući uspjeh smatralo mudrim političkim potezom.”

Osim lustera i talijanskog mramora, u moskovskom sjedištu

Metaloinvesta lako ćete uočiti i nekoliko premijerovih fotografija.

“Ponosim se poznanstvom s Putinom, a to što se ne sviđa baš

svima nije njegov problem”, kaže Usmanov i dodaje povijesnu

usporedbu: “Ne mislim da je svijet volio Trumana nakon Nagasakija.”

42 F o r b e S travanj 2010

Anonimci s devet nula

OvA desetorica ultrabogataša nadziru cijele sektore globalne ekonomije, ali

većina ljudi nikada nije čula za njih / Duncan Greenberg

James Leprino 2,5 mlrd.

USD, Leprino Foods SAD

U osamnaestoj se zaposlio u očevoj mljekari.

Danas je to najveći svjetski proizvođač

mozzarelle. Leprino Foods opskrbljuje sirom

lance Domino’s, Papa John’s, Pizza Hut, Hot

Pockets...

Hiroshi Yamauchi 4,2

mlrd. USD, Nintendo Japan

Najveći pojedinačni dioničar Nintenda.

Tvrtka je u početku prodavala igraće karte.

Yamauchi ju je preusmjerio na igraće

konzole. Godine 1985. predstavio Nintendo

Entertainment Systems. Pretvorio Maria i

Zeldu u zaštitna imena kuće.

David Murdock 2,5 mlrd.

USD, Dole SAD

Preuzeo 1985. posrnulu tvornicu hrane.

Danas je kompanija Dole najveći svjetski

proizvođač voća i povrća. Lani je izišla na

burzu. Murdock je predsjednik kompanije.

Axel Oberwelland 1,7

mlrd. USD, Storck Njemačka

Nakon očeve smrti 2005. godine postao

jedini vlasnik tvrtke Storck GmbH koja proizvodi popularne Werther’s

Original Riesen karamele. Prihod: 1,9 milijardi dolara.

Jorge Paulo Lemann 11,5

mlrd. USD, Anheuser-Busch Inbev

Brazil

Zajedno s Marcelom Tellesom i Carlosom Albertom

Sicupirom drži većinski udio u divovskoj

industriji napitaka Anheuser-Busch InBev. Prvo

bogatstvo stekao 1998. prodajom investicijske

banke Banco Garantia za 675 milijuna USD.

Thomas Secunda 1,2

mlrd. USD, Bloomberg LP SAD

Manje poznati suosnivač agencije za

poslovne vijesti i podatke radio je s Michaelom

Bloombergom kod Solomon Brothersa.

Pomogao osmisliti izgled sada sveprisutnog

tvrtkinog terminala.

Murat Ülker 2,1 mlrd.

USD, Yildiz Turska

Obiteljski holding Yildiz kupio je 2007. godine

brand Godiva od kompanije Campbell

Soup za 850 milijuna dolara. Yildiz ima

tvornice slatkiša u Uzbekistanu, Ukrajini i Saudijskoj Arabiji.

Allan Wong 1,1 mlrd. USD, VTech Hong Kong

Suosnovao Video Technology 1976. godine. Njihov prvi proizvod bila je

prenosiva elektronička igraća konzola. Danas je VTech najveći prodavač

bežičnih telefona u SAD-u. Proizvodi i high-tech didaktičke igračke.

Min Kao 1,6 mlrd. USD, Garmin SAD

S partnerom Garryjem Burrellom pokrenuo tvrtku za dizajn GPS uređaja

koja je 1989. nazvana Garmin. Od 1998. prodaje navigacijske jedinice

vozačima u potrazi za pravim smjerom. Najveći distributer Garminovih

uređaja je Best Buy.

Martin Naughton 1,5 mlrd. USD,

Glen Dimplex Irska

Stidljivi inženjer aeronautike

stvorio je najvećeg svjetskog

proizvođača električnih

grijaćih aparata (kamini,

pećnice, grijalice, bojleri).

Godine 1973. osnovao je Glen

Electric 1973., a četiri godine

kasnije kupio Dimplex . Od

2003. jedini je vlasnik Glen

Dimplexa.

Ilustracije Ryan Heshka za Forbes

travanj 2010 F o r b e S 43

Milijarderi

Glupi novac

Plovidba na plastičnim bocama,

kloniranje mačaka, stvaranje oblaka

iz mora... Ulaganja najbogatijih u

tehnologiju ne mogu se baš uvijek nazvati

mudrom investicijom / Dirk Smillie

Sjećate se Biosfere 2, replike zemaljskog

okoliša na 1600 rali površine ispod

hermetički zatvorenog staklenog zvona?

Teksaški naftaš Edward Bass ulupao je

200 milijuna dolara u to čudovište dizajnirano

da dokaže kako čovjek može živjeti u zatvorenom

okolišu u svemiru. Nedavno ga je prodao

developerskoj kompaniji za 50 milijuna dolara.

Samo zato što su ultrabogati, tajkuni nisu nužno

i najpametniji investitori, pogotovo kad je riječ o

ulaganjima u tehnologiju koja gode taštini.

Bill Gates

geoinženjering, 5 milijuna USD

Zamislite flotilu bespilotnih škuna kako sijeku

pučinu opremljene, ne jarbolima i jedrima,

nego divovskim lijevcima koji usisavaju more i

raspršuju ga u maglicu: ti magleni štitovi postaju

svojevrsni suncobrani za ocean, smanjujući

temperaturu svjetskog mora za čak jedan do dva

posto. Microsoftov suosnivač tiho je podupro

ovaj pokušaj uspostavljana nadzora nad klimom.

Nastojanje da se zaradi na globalnom zatopljenju?

Hm... A zašto ne remake Jamesa Bonda s

Gatesom kao Greenfingerom?

John Sperling

kloniranje kućnih ljubimaca,

15 milijuna USD

Vaša voljena maca ili frankenštajnica? John Sperling

, ljubitelj pasa i osnivač online učilišta University

of Phoenix, osnovao je prije deset godina

banku gena i pokrenuo biznis kloniranja kućnih

ljubimaca (Genetic Savings and Clone). Nije to

bila jeftina usluga: par kloniranih mačića prodan

je za 100 tisuća dolara. Izrešetana kritikama,

tvrtka je na kraju zatvorena zbog pomanjkanja

potražnje. Kasnije je ponovno otvorena i sad se

pod imenom BioArts bavi istraživanjem matičnih

stanica. Borci za zaštitu životinja, držite ih na oku.

David de Rothschild

Plastiki, oko 200.000 USD

Rothschildov

Plastiki i sam

je ekološka

prijetnja

Kruženje

orbitom?

20 mil. USD

Kako bankarski nasljednik koji se prometnuo u

eko-borca može vjerovati da je plovidba na recikliranoj

plastici izraz visoke ekološke svijesti? Plastiki

na površini održava 12 tisuća dvolitrenih boca

s komprimiranim ugljičnim dioksidom, slijepljenih

ljepilom od kasu oraha. Na tom šezdesetonogom

plovilu Rothschild i pet članova posade planiraju

ovoga mjeseca isploviti iz San Francisca prema

Sydneyju, na “globalne razgovore” o oceanu

smeća. Putovanje će trajati tri mjeseca, pod

pretpostavkom da uopće završi. Ako se Plastiki

raspadne na moru, one tisuće boca mogle bi izazvati

ekološku katastrofu.

Elon Musk

putovanja u svemir,

100 milijuna USD

Osnivač PayPala već je uložio 30 milijuna dolara

u električne automobile. Svojedobno je sanjao i o

stakleniku na Marsu. Nakon tri propala pokušaja,

njegova tvornica raketa SpaceX, smještena blizu

međunarodne zračne luke u Los Angelesu, uskoro

bi mogla ponovno pokušati lansirati turoperatorski

program svemirskih putovanja. Za mjesto

u letjelici koja bi kružila orbitom trebalo bi platiti

20 milijuna dolara. Toliko bi vas stajalo 14 tisuća

letova iz New Yorka u Pariz – dužim putem.

Larry Page i Sergey Brin

Google Lunar X Prize,

30 milijuna USD

Sada kad je gotov s osvajanjem svijeta, Googleov

dvojac želi oglašavanje proširiti na svemir. Uložili

su 30 milijuna dolara u natječaj Google Lunar X

Prize. Nagradu će dobiti tim koji do 2014. uspije

prvi spustiti robota na Mjesec, navesti ga da

prijeđe četvrt milje i o tome pošalje živu tv-sliku.

Zamislite prvi Street View Mjesečeve površine.

Braća Kwok Noina arka,

oko 45 milijuna USD

Kao predani širitelji biblijske riječi, Walter, Thomas

i Raymond Kwok iz Hong Konga sagradili su prvu

cjelovitu repliku Noine arke, ali su je osuvremenili

dodavši joj luksuzni hotel, restoran i muzej.

Nepotpunije neautorizirane verzije arke već su

bile sagrađene u Nizozemskoj, Kanadi i Turskoj.

Počnite se moliti za kišu!

Foto AP

44 F o r b e S travanj 2010

Srednji istok & Afrika

regija ima 65 milijardera, sedam

više nego prošle godine,

zahvaljujući gotovo u potpunosti oporavku Turske koja je pridodala 15 deseteroznamenkastih

bogatstava. Sedmero titana ispalo je s liste u ostatku regije, dvojica su umrla

Aliko Dangote

Mehmed Emin

Karamehmet

Abdul Aziz Al Ghurair

Mohamed Bin

Issa Al Jaber

Ahmet Calik

Johann Rupert

Saad Hariri

Sammy Ofer

Shari Arison

FROM LEFT: ED JONES / AFP / GETTY IMAGES; PIUS EKPEI / AFP / GETTY IMAGES; SIPA / AP; NO CREDIT; SIPA / NEWSCOM;

ZUMA PRESS / NEWSCOM; YASSER AL-ZAYYAT / AFP / GETTY IMAGES; ARIEL SCHALIT / AP

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

19 Princ Alwaleed Bin Talal Alsaud Saudijska Arabija ulaganja 19,4▲

64 Mohammed Al Amoudi Saudijska Arabija nafta, građevina 10,0▲

77 Nasser Al-Kharafi & obitelj Kuvajt građevina 8,7▲

93 Mohamed Bin Issa Al Jaber Saudijska Arabija nekretnine, hoteli 7,5▲

109 Sulaiman Al Rajhi Saudijska Arabija bankarstvo 6,5▲

109 Sammy Ofer & obitelj Izrael brodarstvo 6,5▲

127 Nassef Sawiris Egipat građevina 5,9▲

129 Saleh Al Rajhi Saudijska Arabija bankarstvo 5,8▲

154 Nicky Oppenheimer & obitelj Južna Afrika De Beers 5,0 ■

249 Arnon Milchan Izrael New Regency 3,6▲

258 Abdul Aziz Al Ghurair & obitelj UAE bankarstvo 3,5▼

258 Stef Wertheimer & obitelj Izrael alati 3,5■

277 Shari Arison Izrael Carnival Cruises 3,4▲

287 Alexander Machkevich Izrael rudarstvo, metalurgija 3,3▲

307 Onsi Sawiris Egipat građevina 3,1▲

316 Husnu Ozyegin Turska financije, maloprodaja 3,0▲

342 Mehmet Emin Karamehmet Turska telekom 2,9▲

367 Saleh Kamel Saudijska Arabija diversificirano 2,6▼

367 Sarik Tara Turska građevina 2,6▲

374 Najib Mikati Libanon telekom 2,5▲

374 Taha Mikati Libanon telekom 2,5▲

374 Naguib Sawiris Egipat telekom 2,5▼

400 Mohammed Al Issa Saudijska Arabija ulaganja 2,4▲

421 Saif Al Ghurair & obitelj UAE diversificirano 2,3▼

421 Abdullah Al Rajhi Saudijska Arabija bankarstvo 2,3▲

421 Patrice Motsepe Južna Afrika rudarstvo 2,3▲

421 Johann Rupert & obitelj Južna Afrika luksuzna roba 2,3▲

463 Majid Al Futtaim UAE nekretnine, maloprodaja 2,1▼

463 Aliko Dangote Nigerija šećer, brašno, cement 2,1▼

463 Ferit Sahenk Turska bankarstvo, mediji 2,1▲

463 Yitzhak Tshuva Izrael nekretnine 2,1▲

463 Murat Ulker Turska hrana 2,1▲

488 Ali Ibrahim Agaoglu Turska građevina 2,0▲

Rang

Ime Državljanstvo Izvor

Netto vrij. ($ MLRD)

488 Erman Ilicak Turska građevina 2,0➚

488 Filiz Sahenk Turska bankarstvo, mediji 2,0▲

488 Beny Steinmetz Izrael dijamanti, nekretnine 2,0 ■

536 Saad Hariri Libanon građevina, ulaganja 1,9▲

582 Semahat Arsel Turska diversificirano 1,7➚

616 Rahmi Koc Turska diversificirano 1,6➚

655 Mohammed Al Rajhi Saudijska Arabija bankarstvo 1,5▲

655 Lev Leviev Izrael diamonds 1,5 ■

655 Samih Sawiris Egipat hoteli 1,5➚

655 Ahmet Nazif Zorlu Turska elektronika 1,5▲

721 Michael Federmann & obitelj Izrael obrana, hoteli 1,4▲

721 Aymin Hariri Saudijska Arabija građevina, ulaganja 1,4▲

721 Fahd Hariri Libanon građevina, ulaganja 1,4▲

721 Suna Kirac Turska diversificirano 1,4➚

721 Kamil Yazici Turska napitci 1,4▲

773 Mehmet Rustu Basaran Turska plin, čelik 1,3★

773 Bulent Eczacibasi Turska farmacija 1,3➚

773 Tuncay Ozilhan Turska napitci 1,3▲

828 Faruk Eczacibasi Turska farmacija 1,2➚

828 Mehmet Sinan Tara Turska građevina 1,2➚

880 Abdulla Al Futtaim UAE prodaja automobila, ulaganja 1,1▼

880 Mubariz Gurbanoglu Turska brodarstvo 1,1 ■

880 Ahsen Ozokur Turska proizvodnja hrane 1,1➚

937 Ahmet Calik Turska energija, tekstil 1,0 ■

937 Turgay Ciner Turska diversificirano 1,0➚

937 Aydin Dogan Turska mediji 1,0➚

937 Morris Kahn Izrael softver 1,0 ■

937 Suzan Sabanci Dincer Turska diversificirano 1,0★

937 Sevket Sabanci Turska diversificirano 1,0➚

937 Deniz Sahenk Turska bankarstvo, mediji 1,0➚

937 Mustafa Latif Topbas Turska hrana, maloprodaja 1,0★

937 Murat Vargi Turska telekom 1,0▼

▲ netto vrijednost porasta ▼ netto vrijednost pada ■ netto vrijednost nepromijenjena ★ novi ➚ povratnici

travanj 2010 F o r b e S 45

Milijarderi

Kada bi dubajska nedavna implozija imala ljudsko

lice, to bi bilo lice Sulejmana Al Fahima.

Samozvani milijarder i domaćin dubajske verzije

reality showa “The Apprentice” dospio je

na naslovnice globalnih medija prošlog lipnja

nakon što se dogovorio o kupnji britanskog nogometnog

kluba Portsmouth za objavljenu cijenu od 100 milijuna dolara.

Hvaleći se bliskim vezama s vladajućom obitelji Al Nahayan,

s privatnim mlažnjakom, Lamborghinijem i marionetskom

ulogom najblještavije dubajske graditeljske kompanije Hydra

Properties, činio se upravo pravim čovjekom koji će dati dodatni

poticaj opčinjenim nogometašima. Nije trebalo dugo da

se ta fatamorgana rasprši: kratko vrijeme prije no što je preuzimanje

kluba trebalo biti dovršeno, eksplodirala je oluja među

građevinskim investitorima zbog zastoja u realizaciji projekata

Hydra Propertiesa. Al Fahim je maknut sa šefovske pozicije.

Prezadužen da bi platio klub, istovario je Portsmouthov dug,

ali i veći dio svojeg vlasničkog udjela, saudijskom investitoru

– za ništa.

Dubai je šokirao svijet kada je u studenome objavio da

zamrzava 26 milijardi dolara duga jedne od svojih najvećih

državnih investicijskih kuća. To se dogodilo nepuna dva mjeseca

nakon uvjeravanja dubajskog vladara, šeika Mohammeda

bin Rashida Al Maktouma da “nije zabrinut” zbog sve većih

dugova njegova emirata. Sa slomljenim tržištem nekretnina,

vladinim žongliranjem s još barem 60 milijardi dolara duga i

nikakvom podrškom iz naftom bogate metropole Abu Dhabija,

Dubai je morao priznati nesposobnost otplate dugova. Čak

i uz pomoć od 10 milijardi dolara koja je napokon stigla iz Abu

Dhabija, investitori su bili vrlo sumnjičavi prema Dubaiju.

Sa spektakularnim kolapsom stigla je i značajna selidba

novca i moći natrag prema najkonzervativnijim, ali i resursima

najbogatijim državama u Perzijskom zaljevu. Bogatstva su bila

izbrisana: izvan Turske, ove godine na listi sedmero milijardera

manje dolazi sa Srednjeg istoka. Dubajski najbogatiji ove

godine vrijede gotovo upola manje nego lani. Poniruće vrijednosti

nekretnina i zamrznuta kreditna tržišta izbrisali su s liste

globalnih milijardera članove nekih od najbogatijih i najelitnijih

zaljevskih trgovačkih obitelji, uključivši hotelskog tajkuna

Khalafa Al Habtoora i kuvajtsku braću Bassam i Kutayba Al-

ghanim, čija je Gulf Bank bila ranom žrtvom kreditne krize

izgubivši 800 milijuna dolara na trgovini derivacijama, a

preživjela je samo zahvaljujući pomoći Kuvajtskog nacionalnog

fonda.

Je li Dubai, dugotrajni Eden zapadnih investitora, zapravo

bio fatamorgana? Godinama su tamo porezi bili niski, alkohola

je bilo napretek, a poduzetništvo je bilo u punom cvatu.

Šeik Maktoum brižno je radio na održavanju takve predodžbe

zaposlivši vrhunsku ergelu PR-ovaca na globalnoj prezentaciji

emiratskih umjetnih otoka i sjajne arhitektonske panorame

koja se stvarala na dugovima. Godine trgovanja s Iranom, jednako

kao i nedavno ubojstvo Hamasova lidera u dubajskom

hotelu, nimalo nisu pomogli reputaciji grada-države.

“Prava priča o Dubaiju je priča o tome da je sve to bio trik”,

kaže Christopher Davidson, profesor političkih znanosti na

britanskom sveučilištu u Durhamu. U temelje dubajske investitorske

strukture od samoga je početka bila ugrađena pravna

struktura podložna petljanju vlade u donošenje poslovnih

odluka, uz prilično kapriciozan pristup rješavanju problema

koji su se ticali mogućih stečajeva ili vlasničkih prava stranaca.

Posljednji izvještaj MMF-a o pokušajima Dubaija da reprogramira

svoje dugove naglasio je “hitnu potrebu jačanja transparentnosti.”

“Vodstvo nema nikakvu obavezu objasniti zašto,

kada i na koji način su donijete određene odluke”, kaže Hani

Sabra, analitičar newyorške kuće Euromonitor International.

Udaljen od Dubaija samo 45 minuta vožnje automobilom,

uspavani Abu Dhabi postupno je stavljao u pogon svoje 43

ZALJEVSKI ŠAMPIONI

Mutna ulaganja još uvijek mogu donijeti značajne prinose

Fond Godišnji Od početka

povrat

krize

JPMorgan Emerging Europe, 98,01% 79,43%

Middle East & Africa (14/4/97)

T.Rowe Price Aprica -11,07

& Middle East Fund 51,70 (4/9/07)

WisdomTree Middle East 29,57 -26,5

Dividend Fund (16/7/08)

izvor: Companies

46 F o r b e S travanj 2010

Fatamorgana

Srednjeg

istoka

Spektakularni kolaps

Dubaija uništio je

ogromna bogatstva

i izložio javnosti sve

opasnosti poslovanja u

Zaljevu. Što su investitori

iz toga naučili / Devon

Pendleton

milijarde dolara godišnjeg prihoda od nafte, gradeći muzeje,

džamije i institut za istraživanje obnovljivih izvora energije. Inozemni

investitori i o tome su napravili zabilješke: dok službene

brojke tek trebaju biti objavljene, Abu Dhabi je očekivao devetpostotno

povećanje izravnih stranih ulaganja u 2009., što

je dodatak na već ionako visokih 20 milijardi dolara investicija

iz 2008. Katar i Saudijska Arabija ubrali su 6,7 odnosno 38,2

milijarde dolara tijekom 2008. Prošlogodišnji rezultati prema

očekivanjima bi trebali pokazati još bolje brojke. Druge

zaljevske države možda ne pružaju gostima bogati dubajski

noćni život, ali raspolažu ozbiljnom financijskom snagom, brzim

pristupom europskim i azijskim financijskim tržištima i

miroljubivim, ako ne i liberalnim vladama.

U prijevodu: nemojte nigdje u Zaljevu tražiti previše transparentnosti.

Tijekom prošle godine dvije među najbogatijim

obiteljima iz Saudijske Arabije, Algosaibi i Maan El-Sanea,

nisu uspjele platiti milijarde dolara vrijedne rate koje je od njih

potraživalo stotinjak banaka iz cijelog svijeta. Baš kao i dubajska

katastrofa koja se dogodila nekoliko mjeseci kasnije, kolaps

saudijskog dvojca stigao je kao šok. Holdinzi u vlasništvu

obje obitelji imali su čvrst kreditni rejting sve do siječnja 2009.

Imperiji su se počeli rušiti u svibnju kada je privatna banka

iz Bahreina, u vlasništvu Algosaibija, iznenada zaplivala s 2,2

milijarde dolara duga koje nije imala otkuda pokriti. Devedeset

dana kasnije, saudijska središnja banka zamrznula je

račune obitelji Al Sanea u zemlji. Sud na Kajmanskim Otocima

pokrenuo je proces. Kreditne agencije odmah su povukle svoje

bonitete holdinzima obje obitelji pozivajući se na “nedostatak

informacija”. Obitelji su danas blokirane u gadnoj svađi u kojoj

Algosaibiji optužuju obitelj Al-Sanea da je otuđila 9,2 milijarde

dolara (što obitelj poriče). Dramu na stranu, te optužbe

su natjerale banke koje su već morale otpisati milijarde dolara

zbog afere, da preispitaju svoje buduće uvjete kreditiranja. U

zaljevskim državama bio je uspostavljen standard “name lendinga”,

kreditiranja kompanija na osnovi ugleda i pouzdanosti

obitelji koje su njima upravljale (bez pitanja za detalje o financijama).

Zapadne banke koje su bile željne ulaska na prebogato

zaljevsko tržište s radosnom lakoćom prilagodile su se tom

standardu. Danas se susreću s identičnim crnim slutnjama

koje ih muče kod kuće.

travanj 2010 F o r b e S 47

ljudi i kompanije

Slika Frankopanske ulice u Zagrebu sedamdesetih

godina prošlog stoljeća. Iza staklenih izloga

svoje obrte vode pravi majstori. Tri su izloga u

nizu: frizer Andrija, zlatar Koci i urar Marko.

Četiri desetljeća kasnije Frankopansku su preplavili

razvikani brandovi, a od tri izloga opstao je

samo onaj zlatara Kocija. Zlato je ipak bilo i ostalo

dobar biznis.

Taj plemeniti metal oduvijek je simbol trajne

vrijednosti, a u gospodarskoj krizi se ponovno

dokazao i kao jedno od rijetkih relativno sigurnih

ulaganja. Oni koji trguju zlatom idu još korak dalje

pa tvrde da je ono jedina sigurnost u ovim nesigurnim

financijskim vremenima.

Upravo se zlato u svim ratovima i krizama

pokazalo kao čvrsta valuta zahvaljujući kojoj se

uvijek moglo preživjeti. I kod nas je tako odavno

zaživjela kućna tradicija pospremanja zlata za

neka “crna” vremena.

Dok su s dolaskom globalne krize 2008. godine

mnogi gubili na vrijednosti svojih ulaganja,

posebice na imovini i dionicama, zlato je dosezalo

najviše povijesne vrijednosti. Cijena unce čistog zlata

nekoliko je puta probijala tisuću dolara. Američka

banka JP Morgan već je podignula prognoze cijena

plemenitih metala i u ovoj godini, pa predviđaju da

će cijena zlata dosegnuti 1100 dolara po unci. Neka

predviđanja penju se i do 1500 dolara.

Pametni trgovci već su pripremili teren. Kako

je s dolaskom krize potražnja investitora za zlatom

porasla za 64 posto, najprestižnija londonska

robna kuća Harrods za prošli je Božić počela prodavati

zlatne poluge i novčiće. Ako pokoji Hrvat u

Londonu nije odolio zovu tog plemenitog metala,

pri povratku kući svoj je zlatni šoping skupo platio.

Naime, za razliku od prakse u Europskoj uniji,

Hrvatska investicijsko zlato tretira kao luksuz

pa je ukupno porezno opterećenje zbog carine,

trošarina i PDV-a nevjerojatnih 57 posto. Visoki

ulazni troškovi problem su i za zlatara Kocija koji

je zbog krize, kao i ostali, u posljednje dvije godine

osjetio pad prometa.

“Dogodilo se raslojavanje tržišta na kupce

koji kupuju najjeftinije komade i one koji traže

skuplje komade s dijamantima. Kada je riječ o nakitu

,Hrvati zlato uglavnom ne kupuju kao oblik

investicije, ali se posljednjih godina vraća tradicija

kupovine zlatnog nakita kao trajne vrijednosti u

financijskom i emotivnom smislu. I dalje se zlato

najviše kupuje kao uspomena na obiteljske trenutke

kao što su krštenja i vjenčanja”, kaže majstor

zlatar Gabrijel Koci.

Njegov otac je obiteljski zlatarski obrt pokrenuo

u Frankopanskoj 1972. godine, a danas ga Gabrijel

vodi s bratom Luigjijem. Kada je riječ o zlatnom

nakitu kao obliku ulaganja, braća Koci kažu

kako je to uvijek dobar izbor ako želimo pokloniti

neku trajniju vrijednost. “Ako želimo zadržati vrijednost,

treba kupiti kvalitetno zlato s dijamantom

izuzetne kvalitete”, kaže Luigji Koci. I stručnjaci

upozoravaju da kupnja zlatnog nakita nije najbolji

odabir kratkoročnog investiranja, ali je dobar

način “pospremanja” dijela obiteljskog bogatstva

koje se može prenositi i kroz nekoliko generacija.

Premda će ozbiljni investitor umjesto ogrlice

s dijamantom kupiti zlatnu polugu, u konačnici

glavni utjecaj na cijenu ipak ima proizvodnja zlata

Ako se želi zadržati

vrijednost, treba

kupiti kvalitetno

zlato s dijamantom

izuzetne kvalitete,

kažu zagrebački zlatari

Gabrijel i Luigji Koci

Gdje kupiti

zlatnu polugu

Po investicijsko zlato građani Hrvatske moraju otići u

neku od zemalja EU. Ukupno porezno opterećenje na zlato

kupljeno u inozemstvu iznosi čak 57% / Gordana Galović

48 F o r b e S travanj 2010

ZLATNI FONDOVI

Brokerska kuća Momentum Hrvatima pak nudi ulaganje u

dionice fondova u Americi i Europi čiji je kapital zlato. U toj

brokerskoj kući kažu kako zainteresiranih ulagača uvijek

ima, no interes je nešto manji jer je zlato ipak ulaganje

kojem nema dodatnih prinosa kao što su dividenda ili

kamata. Dakle, kriterij za zaradu jest cijena zlata koja

bi prema svim predviđanjima i sljedećih mjeseci trebala

biti iznad tisuću dolara po unci. Investicija u zlato pritom

se naročito isplati u vrijeme pada vrijednosti američkog

dolara i visoke inflacije.

“Kod ulaganja u zlato nema nekog jasnog trenda. Interes

klijenata ovisi o stanju na tržištu. Posljednja četiri mjeseca

cijena zlata se stabilizirala na 1100 dolara po unci, a čini

mi se da su očekivanja da će cijena zlata i dalje prije rasti

nego padati”, kaže Vilim Klemen, direktor brokerske kuće

Momentum.

Prema svim predviđanjima zlato će tako i u ovoj godini

ostati vrlo tražena roba.

Foto Boris Štajduhar

i zlatnog nakita. Posljednjih godina dvije trećine

potražnje za zlatom na svjetskom tržištu činila je

industrija nakita. Financijski investitori u zlato

činili su tek petinu tržišta.

Kada je riječ o zlatu kao ozbiljnoj investiciji,

Hrvati mogu ulagati na dva načina. Prvi je

direktna kupnja kovanica ili zlatnih poluga, koje

je nemoguće kupiti u Hrvatskoj. Zato je taj više

nego konkretan šoping moguće obaviti u bilo kojoj

zemlji Europske unije, a najbliže je u Sloveniji i

Austriji. Drugi je pak kupnja udjela u fondovima

koji ulažu u zlato. Bez obzira na odabir, većina

stručnjaka predlaže da se u zlato uloži oko 10 posto

investicijskog portfelja.

Hrvatima je jedna od najbližih destinacija

za šoping zlatnih poluga Ljubljana. Trgovinu Moro

u World Trade Centeru drže Irena i Ivan Moro koji

priznaju da im kupaca iz Hrvatske ne nedostaje.

Oni, naravno, preporučuju zlato kao sigurnu investiciju.

“Investiciju u zlato morate tretirati kao

osiguranje za stabilno ulaganje u makroekonomski

nesigurnim vremenima. Investicija u zlato osigurava

likvidnost”, objašnjava Ivan Moro, inače bivši

financijski i porezni savjetnik porijeklom iz Sinja.

Da bi investicija u zlato bila potpuno sigurna,

dodaje, investitori bi trebali kupovati zlato najviše

čistoće, zlato u polugama svjetski poznatih kovnica

koje odgovaraju strogim mjerilima LBMA.

Naime, zlatne poluge kovnica koje su registrirane

na LBMA u Londonu imaju, pored svog imena,

čistoće i mase, otisnut na sebi i serijski broj, kao i

pečat inspektorata. Taj certifikat garantira likvidnost

(otkup) kod svjetskih trgovaca zlatom i banaka

prema burzovnoj cijeni.

“Mi poslujemo prema svim svjetskim standardima

za investicijsko zlato i držimo se strogo

propisa EU. U Hrvatskoj se pojavilo puno

švicarskog zlata u polugama koje nema status investicijskog

zlata, pa ga ni mi ni banke ne možemo

i ne smijemo otkupiti po cijeni koja vrijedi tog momenta

na svjetskoj burzi”, dodaje Moro.

Njegova je preporuka ulaganje najmanje pet

do 10 posto kapitala u investicijsko zlato u normalnim

vremenima, a danas prema mogućnosti

i više.“Kupaca investitora ima sve više, svjesni su

da moraju svoje financije osigurati investicijskim

zlatom. Svi kupci kod nas su jednaki. Stranke

naručuju zlato prema trenutnoj burzovnoj cijeni.

Plaćaju preko računa, a samo se manje poluge i

pokoji zlatnik mogu platiti gotovinom do 15.000

eura i odmah preuzeti”, kaže Ivan Moro.

TRAVANJ 2010 F O R B E S 49

Samo zadovoljni

postat će bogati

Za sobom ostavlja integrirano poslovanje triju

osiguravajućih kuća i dviju poliklinika u Hrvatskoj. Sa

sobom nosi spoznaju koju je stekao tijekom bogate

međunarodne

karijere: za

produktivnost

tvrtke ključna

je razina

korporativne

kulture u kojoj se

zaposlenik osjeća

– sretno /Ana

Cvetković

Počeci poslovanja švicarske

osiguravajuće grupe u Hrvatskoj ostat će u

čvrstom sjećanju dr. Lothara Mayrhofera,

čovjeka koji je temelje za uspostavljanje

dviju Baslerovih tvrtki u Hrvatskoj gradio

iz Austrije, a zatim se, po kupnji Osiguranja

Zagreb, došao osobno pobrinuti da

se posao nastavi kako je i krenuo.

Preseljenjem poliklinike u Rijeci

u nove prostore, ovaj međunarodni

menadžer austrijskih korijena službeno je

završio svoj posao u Hrvatskoj, no umjesto

mirovine, kreće sa širenjem znanja koje je

stekao 25-godišnjim iskustvom upravljanja

tvrtkama ne samo na području konzervativnije

industrije poput osiguranja, već i

dinamične industrije potrošačkih dobara.

U industriji osiguranja Mayrhofer je

završio gotovo slučajno. Menadžersko

Lothar

Mayrhofer

iskustvo stjecao je primarno u industriji

potrošačkih dobara, a internacionalne

tvrtke kojima je upravljao ostvarivale su

visoke stope rasta poslovanja, što ga je

učinilo dobrom metom headhuntera.

Na njihov nagovor, te uz pomoć sasvim

slučajnog diplomskog rada svoga nećaka

na temu tržišta osiguranja u čijoj je izradi

potpomogao, Mayrhofer se uvjerio da

osiguravajuća industrija ipak nije – dosadna.

Iz industrije potrošačkih dobara došao

je izravno na mjesto predsjednika uprave

austrijske osiguravajuće kuće Basler. Bio je

to prvi takav slučaj u Austriji.

Pod Mayrhoferovim vodstvom

u austrijskom je Basleru proveden program

restrukturiranja, uvođenje sustava

upravljanja odnosima s klijentima te

50 F o r b e S travanj 2010

ljudi i kompanije

Foto Arhiva Forbesa

preusmjerenje prodajnih aktivnosti, što je

uključivalo i orijentaciju dijela poslovanja

na posebni segment potrošača – medicinsko

osoblje. To je u konačnici i dovelo

do suradnje s Hrvatskom liječničkom i

Hrvatskom stomatološkom komorom

te uspostavljanja dviju Baslerovih tvrtki

u Hrvatskoj. Usmjerene prvenstveno na

pružanje osiguravajućih usluga liječničkom

segmentu i životno osiguranje, dvije su

tvrtke u Hrvatskoj bilježile visoke stope

rasta, velikim dijelom zahvaljujući tome

što su u vlasničkoj strukturi bile spomenute

komore. Nakon sedam godina, Basler je na

ovom području zauzeo tržišni udio od 60

posto. Sa željom da osvoje širi segment

tržišta, švicarski je vlasnik, grupa Bâloise,

2007. kupila Osiguranje Zagreb koje je u to

doba držalo peto mjesto na tržištu.

Preuzimanje poslovanja Osiguranja

Zagreb nije bio lagan posao. Uz nužno

poboljšanje efikasnosti, trebalo je stabilizirati

financijsku situaciju tvrtke nakon što

je otkriveno da je prilikom kupoprodaje

Osiguranje Zagreb prikrilo milijunske

gubitke (čime se sada bavi Državno

odvjetništvo), zbog čega će Basler u

životnom osiguranju zabilježiti lošije rezultate

za prošlu godinu.

“Glavni razlog za lošije rezultate

prodaje tijekom posljednje dvije godine

(nakon što je kupljeno Osiguranje Zagreb,

op.a.) jesu mjere koje smo morali provesti

kako bismo poboljšali kvalitetu ugovora i

portfelja klijenata. Zatečena kvaliteta portfelja

malo nas je iznenadila, no činjenica

je da u prvoj fazi preuzimanja i integracije

neke tvrtke čistite. Morate to učiniti da

biste pripremili solidne temelje za budući

rast”, govori Mayrhofer.

Rezultatima ne samo Baslera, već i

ostalih osiguravajućih društava u Hrvatskoj

zasigurno je pridonijela i kriza, iako cjelokupno

hrvatsko tržište osiguranja nije

zabilježilo velik pad. Ukupno zaračunata

bruto premija pala je tek 2,7 posto, a

životna osiguranja pala su sao dva posto,

što je dvostruko manje od očekivanog. Razlog

je porast svijesti da mirovinski sustav

ni izbliza ne osigurava mirnu budućnosti,

kao i poznata činjenica da se velik broj

polica sklapa kao kolateral kreditima. No

Mayrhofer smatra i da se veliki razlog

krije u činjenici što tržište još nije potpuno

svjesno ukupnog utjecaja krize – posebice

u pogledu broja nezaposlenih i gospodarskih

problema. I u razvijenijim europskim

zemljama tržišta stagniraju ili su u laganom

padu, a ova godina neće biti bolja za

osiguravajuća društva, neovisno o mjestu

zbivanja. Rezultati će ovisiti o isplatama

Kompanije više

neće moići postizati

stope rasta kao

u prošlosti. Pritisak

na financije postat

će veći no ikada

osiguranja ( koja su zbog prošlogodišnjih

prirodnih katastrofa znatno smanjila dobit

osiguravajućih kuća u Austriji), kretanjima

na tržištu kapitala i kretanju BDP-a, no

stanje nije obećavajuće, smatra Mayrhofer.

U ovakvim je trenucima, kaže, izuzetno

važno poznavati bazu klijenata, dobro

upravljati odnosima s klijentima i pružati

im kvalitetnu uslugu. O tome će, uostalom,

ovisiti i komparativni rast osiguravajućih

kuća u Hrvatskoj, budući da je portfelj

proizvoda koji se nudi prilično razvijen i

ne razlikuje se mnogo od najprodavanijih

osiguravateljskih proizvoda u zapadnoj

Europi. Ipak, da hrvatsko tržište još uvijek

ima veliki potencijal rasta znaju sve

kuće koje posluju u Hrvatskoj, jer opće je

poznat trend rasta prodaje životnog osiguranja

proporcionalno s rastom BDP-a po

glavi stanovnika, što se, ulaskom u Europsku

uniju, ipak očekuje.

A ulaskom u EU promijenit će se

i određena pravila igre. Osim nužne

prilagodbe financijskog izvještavanja

međunarodnim standardima, hrvatske

osiguravatelje čeka i muka po solventnosti.

Naime, europska osiguravajuća društva

trenutno se hvataju u koštac s novim skupom

regulatornih zahtjeva pod nazivom

Solventnost II (svojevrsni pandan Basela

II), koja je zbog snažnije zaštite potrošača,

odnosno boljeg upravljanja rizicima pred

osiguravajuće tvrtke postavila visoke kapitalne

zahtjeve. Europski se osiguravatelji

boje da će se troškovi primjene odraziti ne

samo na rast cijena polica već i na smanjenje

broja osiguravajućih kuća. Hrvatskim

su osiguravateljima trenutno ipak preči

problemi visokog oporezivanja (što prema

industriji, što građanima u posjedu polica

životnog osiguranja) te visine premija koje

su u hrvatskoj osiguravajućoj industriji,

smatra Mayrhofer, preniske da bi pokrile

rizike.

Ipak, osiguravateljskim izazovima

sadašnjosti i budućnosti morat će pozabaviti

neki drugi ljudi. Mayrhofer je svoj

posao obavio i za sobom ostavlja integrirano

poslovanje triju osiguravajućih kuća i

dvaju poliklinika u Hrvatskoj. Sa sobom

pak nosi spoznaju koju je stekao tijekom

bogate internacionalne karijere i koju je,

kaže, nastojao implementirati u svaku

tvrtku kojom je upravljao: za strateški razvoj,

odnosno produktivnost tvrtke krucijalna

je motiviranost zaposlenika i razina

korporativne kulture u kojoj se zaposlenik,

da bi aktivno pridonosio tvrtki, mora

osjećati – sretno. Njegova je postavka da

kompanije više neće moći dosezati stope

rasta kao u prošlosti, što znači da će financijski

rezultati pretrpjeti velik pritisak ako

se ne nađu načini za povećanje produktivnosti.

To je moguće samo ako tvrtke

posvete posebnu pažnju zaposlenicima,

smatra Mayrhofer. O svojim će spoznajama

i metodama upravljanja ljudskim

potencijalom, strateškom razvoju i pitanjima

vodstva Mayrhofer sada, po odlasku

iz svijeta osiguranja, savjetovati druge. O

praksi upravljanja ljudskim potencijalom u

hrvatskim tvrtkama nije želio govoriti, no

kao poantu za kraj citirao je Jacka Welcha:

“Tri su ključna faktora na koje se morate

fokusirati: zadovoljstvo zaposlenika, zadovoljstvo

potrošača te priljev kapitala. S

visokim zadovoljstvom potrošača dolazi

tržišni udio, zadovoljstvom zaposlenika

povećavate produktivnost te, na kraju, generirate

priljev kapitala, što vam dokazuje da

je cjelokupna postavka - ispravna”.

travanj 2010 F o r b e S 51

Zagrepčanin dr. Božidar

Ferek-Petrić autor je

niza postupaka koji se

odnose na tehnologiju

elektroterapije srca

i primjenu interneta

u dijagnostici i

elektroterapiji

/ Andreja Šantek

Dr. Ferek-Petrić ima 36

publiciranih američkih

patenata i još nekoliko čije

je ispitivanje završeno

52 F o r b e S travanj 2010

ljudi i kompanije

Inženjer

za srce

JJeste li znali da pri operacijama srca, uz liječnike, važnu

ulogu u operacijskim dvoranama imaju i inženjeri koji

su odgovorni za funkcioniranje različitih implantata koji se

ugrađuju pacijentima? Jedan od njih je inženjer dr. Božidar

Ferek-Petrić, zaposlen u zagrebačkom uredu američke tvrtke

Medtronic.

“Zbog izuzetne složenosti implantabilnih uređaja, tehnička

potpora liječnicima je izuzetno važna u svakom koraku

tijekom procesa liječenja bolesnika. Prilikom postavljanja

indikacije važno je odabrati model uređaja koji će pružiti najbolju

terapiju. Za vrijeme operativnog zahvata implantacije

uređaja moraju se izvoditi posebna elektrofiziološka mjerenja

koja će operateru pružiti važne podatke o kakvoći položaja

elektrodnog katetera u srcu. O parametrima elektroterapije

srca za vrijeme operacije ovisi kasniji uspjeh terapije”, objašnjava

dr. Ferek-Petrić.

“Tijekom implantacije defibrilatora mora se dokazati da

on može uspješno prekinuti ventrikulsku fibrilaciju što je po

život opasna aritmija. To je nužno i opasno testiranje koje mi

inženjeri skoro svakodnevno izvodimo i stoga posjedujemo

važno iskustvo i rutinu koje nam omogućuju pravodobnu

reakciju u slučaju nepovoljnog ishoda testa i neuspjeha terapije.

Ponekad je potrebno tehnički definirati posebnu operaciju

za pojedine bolesnike, osmisliti elektrodni sustav, riješiti

problem spajanja elektrodnih katetera. Za pronalazak takvog

rješenja je potrebno izvrsno poznavanje anatomije srca i teorije

električnog polja”, kaže dr. Ferek-Petrić. Nakon ugradnje

nekog od uređaja, suradnja inženjera, liječnika i pacijenta se

nastavlja. Dr. Ferek-Petrić prisjeća se slučaja s kraja 80-ih godina,

kada je obavljao kontrolu elektrostimulatora kod jedne

djevojčice (danas odrasle žene) koja je potpuno ovisna o stimulaciji

srca.

Brojem implantacija na

milijun stanovnika naša regija

znatno zaostaje u odnosu na

potrebe bolesnika

“Za vrijeme hospitalizacije na Rebru došlo je do puknuća

elektrodnog vodiča te iznenadnog prestanka stimulacije

srca. Bio sam užasnut i frustriran činjenicom da to nisam

ni predvidio niti na vrijeme detektirao. Zbog toga sam proveo

nekoliko besanih noći razmišljajući gdje sam pogriješio. Nakon

nekoliko dana sam izveo niz in vitro pokusa simulirajući

proces puknuća vodiča. Ubrzo sam shvatio da predviđanje

tog kvara jednostavno nije moguće periodičnom kontrolom

bolesnika jer je proces razvoja komplikacije prebrz i događa

se u samo nekoliko sati. Jedino rješenje koje se nametalo bilo

je konstrukcija posebnog elektrostimulatora srca koji će automatski

detektirati poremećaj i alarmirati bolesnika o opasnosti

nastanka poremećaja sustava. Tako je nastao moj prvi

samostalni američki patent publiciran u Washingtonu na Silvestrovo

1991. Bio mi je to jedan od najdražih dočeka Nove

godine koji je simbolički najavljivao novu eru automatizma

i samopodešavajućih funkcija u elektrostimulaciji”, kaže dr.

Ferek-Petrić. Dodaje kako suvremeni uređaji imaju složen

sustav za alarmiranje bolesnika različitim tonovima za bezopasne

i opasne poremećaje sustava, koji na vrijeme upozoravaju

na opasnost.

U ovom trenutku dr. Ferek-Petrić ima 36 publiciranih

američkih patenata i još nekoliko čije je ispitivanje završeno

pa se njihova publikacija očekuje uskoro. Najveći dio patenata

odnosi se na tehnologiju elektroterapije srca implantabilnim

uređajima, telemedicinu odnosno primjenu interneta i

računalnih mreža u dijagnostici i elektroterapiji, te posebne

sustave za integraciju i obradu medicinskih slika.

“Jedan patent iz područja informatičke tehnologije zaštićuje

računalo za primjenu u blatu i pod vodom u teškim

terenskim uvjetima, najčešće za vojne primjene upravljanja

oružanim sustavima. Jedan patent zaštićuje osobni automobil

za bolesnike koji imaju maligne poremećaje srčanog ritma ili

neku drugu srčanu bolest koja može predstavljati ograničenje

za upravljanje vozilom. Posljednji obranjeni patent je iz

područja onkologije odnosno kemoterapije pomoću elektro-

travanj 2010 F o r b e S 53

ljudi i kompanije

poracije. Već dulje vrijeme je poznato da

lokalna primjena citostatika uz primjenu

visokonaponskih impulsa bitno povećava

efikasnost terapije. U patentu se zaštićuje

implantabilni uređaj za kemoterapiju koji

se može proizvesti postojećim tehnologijama

odnosno fuzijom konstrukcija naših

dvaju proizvoda: implantabilnih defibrilatora

i pumpe za lijekove”, objašnjava dr. Ferek-Petrić.

Sretan je, kaže, što radi u Medtronicu

koji je globalni lider na području

medicinske tehnologije za ublažavanje

boli, liječenje i produljenje života osobama

s kroničnim bolestima, a posebno na području

liječenja bolesti srca. Ured Medtronica

u Zagrebu osnovan je 1996. godine, a

pokriva države bivše Jugoslavije i Albaniju.

“U Medtronic Adriaticu imamo

snažnu ekipu inženjera koji su školovani

za tehničku potporu liječnicima, a dvojica

imamo i položen američki specijalistički

ispit te smo od 0 do 24 sata na raspolaganju

i po potrebi na poziv dolazimo na klinike”,

objašnjava dr. Ferek-Petrić. Naime,

nakon što se uređaj implantira, nastavlja se

period praćenja i kontrole bolesnika.

“Elektrostimulatori srca i implantabilni

defibrilatori su vrlo složeni, računalno

kontrolirani uređaji s mogućnošću programiranja

njihovih brojnih parametara

pomoću vanjskog programatora. Podešavanjem

parametara može se svakom bolesniku

optimirati elektroterapija u svrhu

najveće moguće sigurnosti i efikasnosti,

najbolje kakvoće života i najdužeg trajanja

baterija uređaja. Uređaji također posjeduju

snažne dijagnostičke funkcije pa je interpretacija

telemetrijskih mjerenja i dijagnostičke

memorije bitna komponenta kontrole

bolesnika”, objašnjava dr. Ferek-Petrić

koji najveći dio radnog vremena provodi

na razvoju terapija u Adriatic regiji.

“Premda Medtronic u Adriatic regiji

ima neprekidan razvoj, želimo nastaviti

razvoj i osnažiti našu poziciju u regiji te

povećati broj terapija. Brojem implantacija

na milijun stanovnika se znatno zaostaje

u odnosu na potrebe bolesnika, naročito

u području prevencije iznenadne srčane

smrti i resinkronizacijske terapije srca.

Povećanje broja implantacija može se po-

stići kontinuiranom edukacijom liječnika

u primjeni najnovije tehnologije raznih

mogućih načina elektroterapije srca. Medtronic

ima 22 centra za trening i edukaciju

liječnika diljem svijeta. Ovdje u regiji Adriatic

također organiziramo brojne tečajeve i

treninge za različite skupine korisnika. U

zagrebačkom uredu Medtronica nalaze se i

edukacijske učionice namijenjene korisnicima

terapija koje nudi Medtronic”, objašnjava

dr. Ferek-Petrić.

Medtronic je prošle godine u istraživanje

i razvoj investirao 1,3 milijarde američkih

dolara, a kao svaka velika tvrtka ima i

svoje interne projekte.

“Postoje posebni fondovi koji stimuliraju

udaljene urede da se uključe u proces

istraživanja i razvoja. U našem uredu

postoji mjerni stol koji nazivamo kutak za

istraživanje i razvoj te sam siguran da će

kolege također uspjeti prikupiti dovoljno

znanstvenih rezultata za svoje doktorske

disertacije. Smatram da je i to posebnost

Medtronica i vjerujem da ne postoji strana

tvrtka koja ima predstavništvo u Hrvatskoj

u kojem se, osim osnovne djelatnosti

predstavljanja tvrtke, odvija i projekt istraživanja

i razvoja u području tako visoke

tehnologije”, kaže dr. Ferek-Petrić. Svaki

patent tvrtke Medtronic, dodaje, značajan

je za poslovanje kompanije, jer ako je

određena patentirana tehnološka značajka

primijenjena u njihovom proizvodu, on

automatski postaje zaštićen patentom što

ga čini posebnim i razlikuje ga od proizvoda

konkurencije. Taj proizvod na tržištu

postaje konkurentan i rezultira novom naprednom

medicinskom tehnologijom.

“Neki patenti štite tehnologiju budućnosti

koja će se razviti tek puno kasnije,

za deset ili više godina. Bez obzira na to,

ulaganja u razvoj portfelja intelektualnog

vlasništva su strateška odluka svake kompanije

koja na tržište plasira proizvode

visoke tehnologije. A ono što je najvažnije

– pridonosi dobrobiti naših pacijenata,

unapređuje njihovo zdravlje i produljuje

živote milijuna ljudi diljem svijeta”, kaže

dr. Ferek-Petrić.

‘Tesla’ za istraživanja elektrostimulacijE

Dr. Ferek-Petrić je 1985. godine dobio nagradu “Nikola Tesla” za znanstveni rad u grupi

znanstvenika za pronalazak i razvoj ultrazvučno označenih katetera.

“Nakon toga je došlo do ekspanzije razvoja istraživanja na području elektrostimulacije.

U to vrijeme sam bio zaposlen na Klinici za kirurgiju KBC Rebro na poslovima kliničkog

inženjera gdje sam ostao sve do 1997. godine”, kaže dr. Ferek-Petrić. Svojim najvažnijim

znanstvenim dostignućem smatra objašnjenje i definiciju punjenja srca prilikom fiziološke

dvokomorske elektrostimulacije, što je detaljno opisano u patentu prijavljenom 1989., a

priznatom i publiciranom 1994. u Washingtonu. U njemu

se po prvi puta u kardiološkoj znanosti definira važnost

programiranja vremenskog slijeda kontrakcije pretklijetki

i klijetki. To saznanje je, kaže, bitno utjecalo na kasniji

razvoj elektroterapije kardiomiopatija i hemodinamskog

učinka fiziološke stimulacije, pa danas i najsuvremenije

elektroterapijske metode za resinkronizaciju srca.

“Važan projekt je i teleprogramiranje u kojem se koristi

internet. Kao rezultat specijalnog projekta CARNet-a i

Klinike za bolesti srca KBC Rebro, 1999. godine po prvi je

puta u svijetu izvedeno teleprogramiranje elektrostimulatora

srca kod bolesnika koji se nalazio u učionici Medicinskog

fakulteta, a programiranje je izvedeno računalnim

sustavom iz učionice FER-a. Nitko još nije ponovio takav

eksperiment, što znači da smo desetljeće kasnije još uvijek jedini koji su uspješno demonstrirali

upotrebu interneta na takav način”, kaže dr. Ferek-Petrić. Dodaje i kako je ponosan

jer se po prvi puta u povijesti američkog patentnog ureda pojavljuje “Croatia” kao ime

države izumitelja, na naslovnici njegovog patenta publiciranog 21. prosinca 1993.

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix

54 F o r b e S travanj 2010

ljudi i kompanije

‘Kod nas ne postoji

remitenda.’ Tomislav

Krnić i Tomislav Marić,

tvorci iKioska

U paralelnom Google svijetu show

nikada ne prestaje, a osim novih koncepata,

vrlo se vješto recikliraju i stari. Čitanje vašeg

omiljenog časopisa u digitalnom izdanju na

vlastitom računalu, samo je jedan od takvih

koncepata. Revolucionarni model što ga je

prije gotovo jednog desetljeća uveo američki

portal www.zinio.com zaintrigirao je brojne

poklonike online izdavaštva, a za Tomislava

Krnića i Tomislava Marića s vremenom

postao i puno više od puke online pretplate na

određenu vrstu usluge.

Njih dvojica su se, naime, prije nekog vremena

odlučili da ideju online kioska i prodaje

tiskovina u elektroničkom formatu, sa svim

prednostima i manama (ako ih uopće ima),

približe i svim naprednim korisnicima interneta

na domaćem tržištu. Ovih dana avantura

je sretno privedena kraju: inovativna

cyber-usluga zaživjela je u obliku portala

www.ikiosk.hr, prvog hrvatskog internetskog

kioska za prodaju svih mogućih tiskovina u

elektroničkom formatu.

Njegovi autori nadaju se pobuditi ozbiljan

interes individualnih korisnika i predstavnika

Tisak

bez tiska

Tomislav Krnić i Tomislav Marić osmislili

su prvi hrvatski internetski kiosk za

prodaju tiskovina u elektroničkom

formatu. Osnovna prednost: jeftinija

pretplata / Sanja Romić

56 F o r b e S travanj 2010

hrvatskog izdavaštva u sklopu tiskanih

medija. “Pretplatnik sam Zinia već godinama.

Kao zaljubljenik u fotografiju,

najviše kupujem časopise Photo, Digital

Photo i Shutterbug, jer sam shvatio koliko

je to praktičnije. Kada sam došao

na Zinio, u prvi tren sam pomislio

kako se ondje prodaju samo tiskana izdanja,

no ubrzo sam shvatio da postoje

i elektronička. Nakon toga sam shvatio

još nešto: da su tri puta jeftinija od tiskane

pretplate, kada vam časopis poštom

dostave u kaslić. Pretplata na Ziniu košta

12 dolara za časopis od 12 brojeva. Kada

bih to dobivao u Zagrebu u poštanski

sandučić, koštalo bi me 36 dolara. To je i

osnovna prednost ovog sustava: na kiosku

jedan broj časopisa Popular Photography

ili American Photo košta otprilike osam

dolara”, ilustrira Tomislav Marić osnovnu

ideju iKioska kojeg je, kaže, zamislio kao

dodatno prodajno mjesto koje izdavaču

pomaže da svoja izdanja plasira na tržište

po povoljnijoj, konkurentnijoj cijeni uz

minimum neposrednog angažmana.

Osim cijene, tu su i druge prednosti:

svoje omiljene tiskovine možete čitati bilo

gdje i bilo kad. Dovoljno je imati računalo

i priključak na internet, mobilni ili fiksni,

svejedno. Vaši časopisi su uvijek uz vas,

na poslu, kod kuće, na putovanju. Nikada

ih ne možete izgubiti, nitko ih ne može

“posuditi” i ne vratiti. Uvijek su uredno

složeni i čekaju na vas. Uz napredne čitače

proširena je i mogućnost pretraživanja,

tako da u djeliću sekunde možete saznati

sve podatke o pojmovima koji vas zanimaju.

Posebna su poslastica “bilješke” koje

vam omogućuju da se uvijek vratite tamo

gdje ste našli zanimljivosti koje želite

sačuvati.

Krnić navodi i jedan konkretan

primjer: “Prvi magazin među 18 izdanja

koje sada imamo u ponudi bio je

Putovanja za dvoje, koji je u to vrijeme

imao teškoća s distribucijom prema

oglašivačima u inozemstvu. Naime, kako

se njihovi oglašivači nalaze u inozemstvu,

uključujući i središnjice aviokompanija,

hotela, turističkih agencija, Putovanja su

obavezna slati svoja izdanja u inozemstvo

prioritetnom poštom po cijeni od oko 150

kuna po primjerku. Onog dana kada smo

sklopili ugovor i kada su oglašivačima

i potencijalnim oglašivačima odaslani

kodovi za registraciju, magazin je postao

dostupan po 50 puta manjoj cijeni. Za

Putovanja je to bila poprilična ušteda već

prvog dana.”

Uz eliminiranje troškova tiska i smanjenje

troškova distribucije, među prednosti

iKioska treba ubrojiti i mogućnost

kupnje na portalu uz što manje klikova.

Tomislav Marić kaže kako je tijekom prezentacije

projekta izdavačima naišao na

popriličnu neinformiranost: “Ne znam

kako to objasniti, no mnogi izdavači nisu

spremni za internetsko doba, kao da su

ostali u prošlom stoljeću, a potražnja

postoji. Čude se kako ljudi ne kupuju, a

ne shvaćaju da nisu ništa ni ponudili na

kupnju. Svi čekaju da neko drugi obavi

posao za njih. To nisu menadžeri bez vizija,

to su menadžeri bez televizora (sve se

danas može tamo vidjeti), ne shvaćaju da

se sve ovo događa, ne u budućnosti, već

par stotina kilometara zapadno”, kratko

zaključuje uz osmijeh.

“Trudimo se sugerirati da cijena

bude barem 50 posto niža, da novi brojevi

idu u pola cijene, a stari brojevi u pola

cijene novog broja.” Među dodatne prednosti

portala Tomislav Krnić ubraja i tzv.

impulzivnu kupnju. Kada se ulogira na

iKiosk, korisnik će, ističe, moći i u tri sata

ujutro pronaći informacije zahvaljujući

sofisticiranom sustavu za pretraživanje

svih ključnih riječi unutar bilo kojeg magazina

i kupiti ga.

Zasad je iKiosk jedini portal u nas

koji nudi i atraktivnu mogućnost kupnje

starih i rasprodanih brojeva, što ubrzava

cijeli proces nabave starih tekstova: korisnik

više nije osuđen na obavezan telefonski

razgovor s redakcijom i ne mora čekati

nekoliko dana da dobije ono što želi. Krnić

kaže: “Rekao bih da mi dajemo novi život

starim brojevima zato što sada imate remitendu

koja je zapravo teret. Kod nas ne

postoji remitenda i svi su stari brojevi jednakopravni,

a to je jako bitno za izdavače.”

Prije nekoliko dana jedan od izdavača koji

travanj 2010 F o r b e S 57

ljudi i kompanije

koriste usluge iKioska odlučio se i sam

uvjeriti je li doista tako. Bio je to Glas

Koncila, koji će upravo na portal www.

ikiosk.hr prebaciti svu svoju arhivu do

1996., a u budućnosti će biti dostupna i

vrijedna arhivska građa iz 1960-ih.

Premisa na kojoj počiva koncept

iKioska, kažu njegovi tvorci, nije

samo politika niskih cijena za izdavače

i kupce, već su to i niski distribucijski

troškovi. “Ne želimo zaraditi odmah velike

novce jer shvaćamo da je najveća vrijednost

u velikom volumenu prodaje i

u velikim potencijalnim mogućnostima

cijelog projekta. Kada bi netko imao

svoj sustav za prodaju časopisa, to bi

ga koštalo puno više nego da to proba

napraviti s nama. Recimo, ako bi išao

u prodaju i uzeo nekakav sustav preko

kojega vrši naplatu, to bi ga stajalo

30.000 kuna godišnje. Pribroji li se tome

održavanje web-stranica, formatiranje

časopisa i digitalizacija cijele prodaje,

riječ je o oko 150.000 kuna godišnje, a

mi mu pružamo puno kompletniju uslugu

za nekoliko tisuća kuna”, objašnjava

Tomislav Krnić i dodaje: “Za izdavače je

prava korist da se pobuđuje veći interes

kod čitatelja te da je veća komunikacija

čitatelja i izdavača, premda ona nije

direktna. Naša dobit sastoji se od provizije

od prodaje i troškova formatiranja,

koji su izuzetno niski i mjere se stotinama

kuna, a ne tisućama dolara kao u

Americi. Išli smo na model u kojem se

naša dobit događa tek u trenutku kada

napravimo posao onima za koje i radimo

– izdavačima.”

Jednom kad PDF format svog

časopisa predaju u ruke vlasnicima iKioska,

za izdavače neće biti neželjenih

iznenađenja, kažu Krnić i Marić. Oni

će časopis zaštititi pretvaranjem u vlastiti

format, nedostupan svima koji nisu

korisnici.

Sustav iKiosk inače omogućava i

razradu ideje samostalnog izdavanja

časopisa. “To znači da će različite publikacije

moći izdavati nekolicina novinara

uz pomoć osobe koja će biti zadužena

za prijelom i pripremu, no umjesto u

tisak, PDF će se slati u iKiosk, ići u distribuciju,

prodavati bez troška tiskanja

i opterećenja remitende. Oni tako više

neće morati ulaziti u priču izdavanja

novina u kojoj moraju raspolagati stotinama

tisuća kuna. Ako prodaju jednu

reklamu, zaradit će, a na iKiosku biti

Zasad je iKiosk jedini portal u nas koji

nudi i mogućnost kupnje starih i

rasprodanih brojeva novina i magazina

prisutni u prodaji i podijeli dobiti”, kaže

Tomislav Krnić.

I reklame će biti interaktivne: “Za

vrhunski časopis poput Putovanja to će

izgledati po prilici ovako: časopis će nuditi

reklame za aviokompanije. Kada kupac

na sajtu aviokarte.hr kupi kartu, na

poklon će dobiti časopis Putovanja i otputovati

u Pariz. Kupac će čitati časopis,

a na nekoj stranici nalazit će se i reklama

AirFrancea, kao i ona na kojoj će pisati:

‘Danas će u Parizu biti sunčano, igrat će

te i te predstave…’

To onda više nije mrtva reklama

tipa ‘Putujte s nama’, nego reklama koja se

obraća tom putniku. Kasnije, s obzirom

na datum povratka, ona tom istom putniku

javlja da je u Zagrebu i dalje snijeg.

Posebno nam je draga opcija koja se već

sada može iskoristiti: da jednog dana

možete uvezati sve članke koje ste ikada

napisali sa svojom slikom na naslovnici i

reći: To je moje znanje, ja to prodajem.”

No spomenutim komparativnim

prednostima usprkos, logično je pitanje

zašto bi zapravo neki hrvatski vojnik u

Iraku želio kupiti dnevnik Jutarnji list ili

tjednik Globus na iKiosku? “Čitatelj po

nekakvim svjetskim istraživanjima sve

želi kupiti na jednom mjestu, želi na jednom

kiosku kupiti sve u jednom koraku.

Mi smo prisutni svugdje gdje je prisutan

internet, znači da će neki vojnik u Iraku

platiti manje za taj časopis jer neće platiti

za transport, a dobit će svoj primjerak

istovremeno kad i kupac u Zagrebu ili

Dubrovniku. Nedavno, kad smo razgovarali

o prodaji časopisa Vrime, osoba

je odmah našla konkretnu primjenu za

iKiosk i rekla: ‘Super, meni otac navigava,

sad mu trenutno skupljam Slobodne

Dalmacije i kako netko ide na brod, ja

mu ih šaljem. Sve mi je jasno, nemamo

što dalje pričati, razumjeli smo se.’ U

hrvatskim misijama u svijetu ljudi žele

čitati stvari na vrijeme i platiti manje, jer

bi Glas Koncila, koji košta sedam kuna,

u Australiji koštao trideset i nešto kuna.

Na ovaj ste način odmah dobili nešto,

i to što ste dobili odmah vas košta pet

puta manje.”

Razne tvrtke koje u ponudi imaju

kataloge s korisnim informacijama,

izdavanje knjiga u elektroničkom obliku,

ali i orijentiranost prema stranom

tržištu i manjim izdavačima, neki su

od ključnih razvojnih planova osnivača

iKioska. Uskoro bi na portalu trebali osvanuti

i novi audio i video sadržaji.

“U Iću i piću su mi rekli: ‘Naša

domaćica voli imati pokraj sebe Iće i

piće i otvoriti recept. Kako će to sada

moći?’ Odgovorio sam da domaćica

neće imati otvoren recept, ali da će gledati

videoprilog o pripremi tog obroka.

No, osim butik izdanja, u iKiosku trenutno

imamo mogućnost korporativne

prodaje. Odemo li primjerice u Plivu,

tamo možemo ponuditi pretplatu za

veći broj publikacija po znatno nižim

cijenama od tržišnih.

Novine će profitirati jer one sada ne

gube oglašivače samo zato što je kriza,

već zato što oglašivač gleda i na broj

čitatelja do kojih dolazi putem oglasa,

a on je u stalnom padu. iKiosk može

promijeniti trendove i učiniti ih opet

pozitivnima”, kaže Tomislav Krnić.

Foto Boris Štajduhar

58 F o r b e S travanj 2010

kontekst

Mlađan Dinkić

Poslovni forum na

Kopaoniku trebao je

potvrditi konsenzus

vlasti, najbogatijih i

struke o receptu protiv

ekonomskog kraha.

Na kraju je otposlana

sljedeća poruka: s visine

od 1300 metara ne vidi

se ništa bolje nego iz

podnožja / Aleksandar

Apostolovski, Beograd

Uloga Boba Rocka na

‘srpskom Davosu’

Bolje živjeti sto godina kao bogataš

nego tjedan dana kao siromah. Makar

imao nesanicu. Slavni nosati filozof

nihilističkog usmjerenja iz newyorške

underground stripovske manufakture,

Bob Rock, rado bi se mijenjao sa srpskim

bogatašima, makar morao tri noći ostati

budan. Na tradicionalnom poslovnom

forumu na Kopaoniku, ili “srpskom Davosu”,

tajkune je spopala insomnija. “Pitate

za jahte, a mi noćima ne spavamo”,

žalili su se novinarskoj alpinističkoj ekspediciji

koja ih je zasipala pitanjima o

scenarijima izlaska Srbije iz globalnog

financijskog kolapsa. Sasvim razumijem

bogataše: ne mogu snivati mirnim

snom na ovu krizu, pa su zajedno s

ministrima, teoretičarima, bankarima i

ostalim ekonomskim analitičarima, koji

se redovito okupljaju na vrhu najekskluzivnijeg

zimskog centra, priređivali

žurke, maskirani u brendirane vunene

džempere. Slavni kopaonički tulumi u

statusnom hotelu “Grand” trajali su do

pet ujutro.

Siromasi u podnožju navikli su na

nesanicu. Zato obitavaju na zemlji kao

zombiji i taj status je sasvim legitiman, jer

svaki junak koji preživljava s prosječnom

plaćom od 300 eura odavno je mrtav, ali

to ne smije nikome reći. Jer glupo je da,

tako mrtav, uzme kredit za vlastiti ukop,

a pokažite mi tog bankara koji bi kao

hipoteku prihvatio grobno mjesto komitenta

i njegov kovčeg, kada je znanstveno

potvrđeno da zombiji dišu i plaćaju za

stan i hranu, odbijajući noćiti u sanduku.

Ipak, da su kojim slučajem zaspali, sanjali

bi kako su ministri, bogati poduzetnici i

brojni konzultanti koji zauzimaju konferencijske

stolice sasvim ozbiljni ljudi, okupljeni

na planini na koju se sirotinja penje

samo u snu, kako bi usvojili zajednički

plan izlaska iz krize. Ali, nije bilo ni sna

ni plana. Zbog ovog drugog, ono prvo će

postati najskuplja roba u Srbiji.

Ako je poslovni forum na “Kopu” –

kako Beograđani zovu zimski centar koji

su osvojili novobogataši skijaši 90-ih godina,

u vrijeme sankcija, kada se nije išlo

travanj 2010 F o r b e S 59

kontekst

u Alpe nego se trošila sića na svetoj srpskoj

planini – trebao potvrditi politički i

ekonomski konsenzus vlasti, najbogatijih

i eksperata o stvaranju jedinstvenog recepta

protiv ekonomskog kraha, nakon

tri kongresna dana onima u podnožju otposlana

je sljedeća poruka: s 1300 metara

nadmorske visine ne vidi se ništa bolje

nego iz vaših crnih rupa. U novinarskim

izvještajima vladao je otprilike takav sumorni

zaključak, ali – da vidimo je li bilo

baš tako.

Valjda zbog idiličnog pejsaža, kada

snijeg prekrije oštre planinske vrhove

pa reporteri s Kopa padnu u delirij,

opisujući te krajolike s toliko emocija da

zauvijek zamrzite zimu, ministrica financija

Dijana Dragutinović prvog je dana

oduševljeno otkrila zašto voli Kopaonik.

kao vozače bicikla s nekoliko pedala, koji

moraju uspješno balansirati kako bi se

stroj kretao naprijed.

Ministar Dinkić – u slobodno vrijeme

kompozitor i tekstopisac Draganu

Kojiću Kebi i Kikiju Lesandriću, poznat

po tome da za trajanja mandata konstantno

živi u predizbornoj kampanji

(a da mu na kraju uvijek uspije, govori

podatak da je na vlasti već 10 godina) –

ima neviđen instinkt za odčitavanje misli

onih koji ne mogu zaspati u podnožju.

Zato im je predložio ohrabrujuću ideju:

oporavak se može postići stimuliranjem

domaće potražnje, što znači podizanje

kupovne moći stanovništva, uz odmrzavanje

plaća i mirovina u drugom dijelu

godine. Zamislio je to ovako: za odmrzavanje

od rujna potrebno je 10 milijardi

dinara što bi, preko poticanja potražnje,

dotakao, daleko bilo, i “grčkog scenarija”.

Dinkić je opet imao odgovor: Neće

biti nikakvog dodatnog zaduživanja.

Sredstva će se osigurati iz budžeta. Prošle

godine Srbija je potrošila 10 milijardi dinara

manje nego što je MMF dozvoljavao.

Najveći majstor za krizni menadžment

svih postmiloševićevskih vlada odmah

je dao formulu za spas: onima iz doline

(srednji i siromašni sloj), odobravat će se

zajmovi do 3000 eura u dinarskoj protuvrijednosti,

na period od tri godine, s

počekom od godinu dana, uz jednocifrene

kamate.

Prema prvim najavama, neće se konzultirati

kreditni biroi, već će i prezaduženi

moći opet u akciju. Dakle, olabavit će se

s vraćanjem prve godine, taman da predahnemo

dok ne izađemo iz krize i dok,

prema procjenama opozicije, sljedećeg

Dinkićeva formula za spas: srednjem i siromašnom sloju

odobravat će se krediti do 3000 eura na razdoblje od tri godine,

s počekom od godinu dana i uz jednoznamenkaste kamate

Zato što su na summitu najumnijih glava

politekonomske misli “svi zajedno, a ne

jedan protiv drugoga”.

Potpredsjednik vlade i ministar

ekonomije Mlađan Dinkić pred 400 je sudionika

brzo raspršio snježne predodžbe

o jedinstvu. Bio je jasan: ključ za izlazak iz

krize je stimuliranje potražnje, što podrazumijeva

odmrzavanje plaća i penzija.

Njemu bliski guverner Narodne banke

Srbije Radovan Jelašić upozorio je da

svatko tko predlaže neko povećanje mora

reći iz kojih se izvora ono osigurava.

Raznježena ministrica financija iznijela

je svoju ideju o poreznoj reformi koja bi

podrazumijevala porezno opterećenje

potrošnje (odnosno povećanje PDV-a),

praćeno poreznim rasterećenjem rada i

kapitala (smanjenje poreza na plaće i socijalna

davanja).

Umiješao se predsjednik Saveza

ekonomista Dragan Đuričin, jedan od

domaćina skupa, da razgali atmosferu:

kreatore ekonomske politike opisao je

dovelo do povećanja ekonomskog rasta

od 0,3 posto. Jednostavna stvar, a djeluje

sedativno. Stanovništvo bi više kupovalo,

naplata poreza bila bi veća, a samim time

i prihodi.

Dinkić je lijepo objasnio ministrici

financija da su zemlje koje su povećale

poreze imale manje budžetske prihode,

dok su prihodi Srbije, bez povećanja

nameta, bili za jedan posto veći nego

2008. godine, pa je ministrica mudro napomenula

kako na Kopaoniku svoje porezne

ideje iznosi više kao znanstvenica, a

manje kao ministrica, svjesna da za takvo

što ne bi imala podršku vlade. Da se ona

pita – a priznala je da se ne pita, što je potvrdio

Dinkić, objasnivši da vlada o tome

nije raspravljala – povećala bi porezna

opterećenja potrošnje i značajno smanjila

porezno opterećenje rada i kapitala.

Guverner Jelašić je pitao hoće li 10

milijardi dinara povećanja biti iz realnih

izvora ili iz dodatnog zaduživanja, pa se

proljeća ne budu raspisani izvanredni

parlamentarni izbori.

Oni iz doline sigurno će se oduševiti

Dinkićevom idejom pa opet neće moći

zaspati jer će im pred očima plesati onih

3000 eura, a bankari za šalterima neće ih

mjerkati kao lica za kojima je kreditni

biro izdao potjernice. Još jedan čovjek

sjao je od sreće: Dragan Filipović, potpredsjednik

Miškovićevog Delta holdinga,

posebno je pozdravio ideju odobravanja

gotovinskih kredita za siromašne i

srednje slojeve.

Nešto mi govori da je neuigranost

vlade na planini bila zapravo jedna od

onih halucinacija koje nastupaju na visinama

i da će rast potražnje biti glavna

mantra za 2010. godinu, antikrizna uspavanka

poslije koje će bogati i siromašni

konačno moći zadrijemati. Zašto da onda

ove druge podsjećam na ono iskustvo

Boba Rocka koje je doživio ušavši u kino

za siromašne. Ulaz je bio besplatan. Izlaz

je koštao 10 dolara.

Foto Arhiva Forbesa

60 F o r b e S travanj 2010

Obraćanje premijera Tuska

naciji početkom godine

spriječilo je paniku. No

još je više pomogao već

pripremljen državni program

pomoći posrnulim tvrtkama

i dogovor s MMF-om o 20,6

milijardi dolara rezervne

kreditne linije

Poljaci

protiv recesije

Poduzetnici nisu panično

dijelili otkaze, a potrošači su

nastavili kupovati bez obzira

na crne prognoze. Poljska je

jedina europska država koja

usred sveopće krize bilježi

gospodarski rast / Goran

Andrijanić

Marek Brandys vlasnik je tvrtke za uređenje vrtova koja već 11

godina posluje u Varšavi. Njegova tvrtka zapošljava samo dvije do

tri osobe, eventualno nekolicinu više na vrhuncu sezone uređenja

vrtova.

Kada ga pitamo je li osjetio gospodarsku krizu koja hara svijetom,

bezbrižno odmahuje rukom. “Ne samo da nisam imao

manje narudžbi ove godine, nego se njihov broj i povećao! Profit

mi je veći za 10 posto. Osim starih klijenata koji mi se vraćaju,

dobivam i nove preko interne promocije. Jednostavno, zadovoljne

mušterije pričaju o meni svojim prijateljima, i to je to”, kaže nam

Brandys i dodaje kako ga svojedobne priče o recesiji koja prijeti

TRAVANJ 2010 F O R B E S 61

kontekst

Poljskoj nisu nimalo uplašile.

Njegova tvrtka nije dizala nikakav kredit. Sve potrebne

strojeve kupio je vlastitom gotovinom, a tako se i proširuje.

Kaže da je olako uzimanje kredita bilo najveća pogreška njegovih

kolega, malih poduzetnika.

Prof. dr. Bohdan

Wyznikiewicz

Priča vrtlara Mareka Brandysa, iako je riječ o maloj

tvrtki, dobro dočarava trenutačno stanje gospodarstva u

Poljskoj. Riječ je o jedinoj europskoj državi koja je izbjegla recesiju

i unatoč sveopćoj krizi bilježi gospodarski rast. Novine

poput Financial Timesa natječu se u iznošenju teza o tome

što je Poljsku dovelo u pozitivnu situaciju na kojoj joj podjednako

zavide tranzicijske države i države razvijenog tržišnog

gospodarstva. Čini se da nema jednoznačnog odgovora. Prof.

dr. Bohdan Wyznikiewicz, jedan od vodećih ekonomskih

stručnjaka u Poljskoj i potpredsjednik Gdanjskog instituta

za tržišnu ekonomiju kaže kako je riječ o kombinaciji sretnih

okolnosti i nekih mudrih odluka poljskih vlasti. U Poljskoj se

ne govori o recesiji, nego o “usporavanju gospodarskog rasta”,

napominje ekonomist.

“Za pozitivne trendove postoji puno razloga, ne samo jedan.

Glavni je ipak naše članstvo u EU i pri tome ne mislim

na mogućnost korištenja sredstava iz fondove Unije, nego

na pristup velikom europskom tržištu od kojega su poljske

tvrtke doista imale koristi.

Do 2013. Poljska će iz europskih fondova povući

više od 65 milijardi eura. Velik dio tog novca koristi se za

infrastrukturalne investicije

To je povećalo izvoz, afirmiralo naše tvrtke na europskom

tržištu”, kaže Wyznikiewicz, s kojim smo razgovarali u

njegovu uredu u varšavskoj podružnici Gdanjskog instituta.

Nakon što je Poljska ušla u EU profitabilnost tvrtki je narasla,

što znači da se i njihovi resursi gomilaju i one ponovno ulažu

u nove investicije, tumači Wyznikiewicz i dodaje kako Poljska

“još uvijek profitira od Balcerowiczevih reformi”.

Leszek Balcerowicz bio je prvi ministar financija Treće

poljske republike. Odmah nakon rušenja komunizma proveo

je plan radikalne transformacije socijalističkog u tržišno

gospodarstvo koje su neki nazvali i “šok-terapijom”. Nakon

uvođenja reformi početkom devedesetih, čak 1,1 milijun ljudi

iz propalih socijalističkih tvrtki ostao je bez posla, ali već do

1992. otvoreno je 600 tisuća novih tvrtki koje su otvorile oko

milijun i pol novih radnih mjesta.Kada je u pitanju poljsko

članstvo u EU, Wojciech Kramar, bivši savjetnik i voditelj

ekonomskog odjela u poljskom veleposlanstvu u Hrvatskoj

napominje kako ipak ne treba zaboraviti i da je Poljska korisnik

golemih sredstava iz europskih fondova.

U razdoblju od 2007. do 2013. ova će sredstva premašiti 65

milijardi eura, a velik dio toga novca koristi se za infrastrukturalne

investicije koje pridonose pozitivnim trendovima.

Nakon dugotrajnog odgađanja projekata gradnje autocesta,

uglavnom zbog birokratskih zavrzlama, Poljska je krenula

u rješavanje jednog od svojih najvećih problema – loše prometne

infrastrukture. Trenutačno se u toj državi gradi ili se

priprema graditi više od 500 kilometara autocesta.

“U strukturi poljskog BDP-a vanjska trgovina čini 40

posto, što je znatno manje od naših susjeda Češke ili Slovačke.

Pad narudžbi izazvan krizom u bogatijem dijelu Europe zbog

toga nas nije toliko pogodio. U ovoj situaciji pokazalo se kako

je činjenica da smo mnogoljudan narod s tržištem od gotovo

40 milijuna ljudi iznimno važna. Naše gospodarstvo moglo je

amortizirati negativni utjecaj izvana”, tvrdi Kramar.

Dan prije našeg razgovora poljski su mediji objavili kako

je u trećem kvartalu 2009. Poljska ostvarila gospodarski rast

od 1,7 posto – brojka koja je premašila i najoptimističnija

Foto AP, Arhiva Forbesa

62 F o r b e S travanj 2010

predviđanja stručnjaka koja su se zaustavila na 1,3 posto. To

je stvorilo ozračje euforije koje se ogledalo u optimističnim

komentarima analitičara i još optimističnijim projekcijama

budućnosti dužnosnika vladajuće Građanske platforme (PO)

premijera Donalda Tuska, koji najavljuju povećanje od 2 posto

za četvrti kvartal.

No stekli smo dojam da se Wyznikiewicz time nije

iznenađen. Situacija se razvija uglavnom kako su on i njegovi

suradnici iz Gdanjskog instituta predvidjeli. Podsjeća da

su početkom ove godine međunarodne institucije Poljskoj

predviđale pad gospodarstva, a kako su ih događaji počeli

demantirati, tako su i oni korigirali svoje makroekonomske

prognoze.

“Griješili su otpočetka. Poljsko gospodarstvo već dulje

vrijeme kao cilj ima približavanje gospodarstvima bogatijih i

razvijenijih zemalja i nismo imali niti jedan čimbenik unutar

našeg sustava koji bi mogao utjecati na recesiju. Već par godina

događa nam se uredan i pozitivan gospodarski ciklus, pri

čemu je BDP rastao 5 posto, a bankarski sustav nam također

besprijekorno funkcionira”, objašnjava Wyznikiewicz.

Optimizam među Poljacima, koji su dobre vijesti o daljnjem

porastu BDP-a samo pojačale, vlada već dulje vrijeme.

Kataklizmične vijesti iz svijeta o propastima banaka i valovima

otkaza nisu uznemirile poljske poduzetnike i, što je još

važnije, potrošače. Oni su nastavili kupovati, što je bio snažan

poticaj daljnjem razvoju gospodarstva, a pomoglo je i to što je

konzervativno-populistička vlada Prava i pravednosti (PiS)

prije nekoliko godina povukla za njih neuobičajen potez i

smanjila porezne stope za socijalno osiguranje. To je, naravno,

dodatno povećalo potrošnju.

“Poljaci su povjerovali u snagu svoga gospodarstva,

nisu bili skloni panici. Ispostavilo se da je pad prodaje automobila

bio minimalan u usporedbi s drugim državama EU”,

naglašava Kramar. Poljska automobilska industrija, jedna od

ključnih izvoznih grana, profitirala je i zbog odluke njemačkih

vlasti da svojim građanima subvencioniraju kupnju novih automobila,

što je povećalo prodaju. Istodobno, unatoč crnim

vijestima sa Zapada, poduzetnici su nastavili poslovati kao i

prije, te ovaj put, za razliku od usporavanja gospodarskog rasta

u razdoblju od 2001. do 2003., nisu panično dijelili otkaze.

U vrijeme tadašnje krize nezaposlenost se popela na 19 posto.

Ovaj put nije premašila 11 posto, pa su dodatna savjetovališta

za nezaposlene koje je vlada otvorila početkom godine jednostavno

ostala prazna.

Wyznikiewicz kaže kako su tome razlog tadašnja iskustva

poduzetnika i tvrtki koji su nakon gospodarskog oporavka

imali velikih problema ponovno pronaći kadrove koje su otpustili

u vrijeme krize. Ovaj put su bili oprezniji. Analitičari

kažu kako je iskustvo usporavanja gospodarstva s početka

desetljeća općenito pomoglo poduzetnicima i tvrtkama da

ovu “krizu” dočekaju spremniji i ne ponavljaju pogreške.

Početkom 90-ih čak 1,1 milijun

ljudi iz propalih socijalističkih

tvrtki ostao je bez posla, ali je

već do 1992. otvoreno 600 tisuća

novih tvrtki i milijun i pol novih

radnih mjesta

Negdje na početku godine, kada su crna predviđanja

međunarodnih financijskih institucija ipak podizala tenzije

u Poljskoj, premijer Donald Tusk i njegovi resorni ministri

pojavili su se na televiziji i u obraćanju naciji poručili kako

nema razloga za zabrinutost. Naši se sugovornici slažu kako je

ovo pomoglo sprečavanju panike, ali je još više pomogao već

pripremljen i osmišljen državni program pomoći posrnulim

tvrtkama koji je Tusk tada objavio, te dogovor s MMF-om o

20,6 milijardi dolara rezervne kreditne linije.

Naposljetku, pokazalo se da ništa od toga ne treba koristiti,

ali gospodarska odstupnica koju je tada pripremila

Tuskova vlada svakako je smirila Poljake. Kramar napominje

da je vlada u svojim odlukama zaista bila dosljedna, odmah

se distancirala od mogućnosti uvođenja protekcionizma, te

politički motivirane prekomjerne državne pomoći.

Iako je, kako i Wyznikiewicz kaže, likvidnost banaka

na visokoj razini, Poljaci su u usporedbi s ostalim europskim

narodima mnogo manje skloni uzimanju kredita, a tako je i

sa srednjim i malim poduzetnicima, gospodarskim sektorom

koji sudjeluje u 15 posto poljskog BDP-a i koji je jedan od

najvažnijih čimbenika u prilagodljivosti i dinamičnosti nacionalnog

gospodarstva. Poduzetništvo, tvrde Poljaci, odgovara

njihovu mentalitetu. Naše statistike pokazuju kako tek

14 posto tvrtki koje pripadaju kategoriji srednjeg i malog

poduzetništva uzima kredit banaka. Svi ostali se u poslovanju

oslanjaju na vlastite resurse. To je definitivno pomoglo u izbjegavanju

negativnih gospodarskih trendova”, objašnjava

Wyznikiewicz. Kramar naglašava da je pozitivan doprinos

prevladavanju krize dala mala zaduženost, kako građana tako

i države u cjelini. “Taj fenomen, u usporedbi sa zapadnom

Europom, kao i našim susjedima, imao je posebnu težinu u

ovim teškim vremenima”, kaže on.

Svi naši sugovornici slažu se da je pred Poljskom još dug

put do transformacije u funkcionalno tržišno gospodarstvo.

Wyznikiewicz nije zadovoljan brzinom reformi koje provodi

vlada. Također, odgođen je ulazak Poljske u eurozonu, koji je

bio predviđen za 2012., a sada ga počinje ugrožavati i deficit

koji je sve veći i sve dalji od tri posto, stope koju uvjetuje

Bruxelles.

travanj 2010 F o r b e S 63

Zbog slične površine državnog

teritorija, slične povijesti drevnih

kraljeva i srednjovjekovne slave,

dugog života pod jarmom većih

susjeda, integracije u višeetničke države

početkom prošlog stoljeća te godina

provedenih u intenzivnom radu na stvaranju

vlastitog nacionalnog identiteta

na svjetskoj političkoj sceni, teško je odoljeti

iskušenju i ne usporediti baltičke

zemlje s Hrvatskom i Slovenijom. Jer

pretpostavka je – njihovom usporedbom

mogu se naučiti brojne korisne

stvari.

Izvjesno je kako među njima postoje

određene sličnosti. Primjerice, almanah

dnevnika New York Times (inače moje

omiljeno štivo koje čitam prije spavanja)

tvrdi kako je Litva nešto veća od

Zapadne Virdžinije, dok je Hrvatska od

nje nešto manja. Na sreću, volim ovakve

trivijalne činjenice. Također je dobro

znati da Zapadna Virdžinija u Sjedinjenim

Američkim Državama zauzima

41. mjesto po veličini i 48. po bogatstvu,

što ju čini jednom od najsiromašnijih

saveznih država, nešto ispred Mississippija

i države Utah. Unatoč tome, BDP

po glavi stanovnika Zapadne Virdžinije

je oko dva puta veći od onog u Litvi i

Hrvatskoj.

I Hrvatska i Litva dijele bogatu

košarkašku tradiciju. Moram priznati

kako mi je jedan od najponosnijih trenutaka

u životu bila ceremonija dodjele

Jurgis Oniunas

Baltički poučak

Nije jednostavno usklađivati nacionalne i

regionalne interese i istodobno odolijevati šarmu

velikih sila

medalja na Olimpijskim igrama 1992.

godine u Barceloni, kada su se zastave

SAD-a, Hrvatske i Litve zajedno dizale

na koplja, a podij ispod njih dijelile legende

Michael Jordan, Patrick Ewing,

Magic Johnson, Toni Kukoč, Dražen

Petrović, Arvydas Sabonis, Šarūnas

Marčiulionis i drugi. Mislim da većina

Hrvata o Litvi najviše zna baš preko

košarke.

Mi, oni i ostali

I Hrvatska i Litva su, iako među najbogatijim

zemljama u bivšoj Jugoslaviji

i SSSR-u, startale s prilično niskog BDPa

u devedesetim godinama prošlog

stoljeća. Uvidom u podatke MMF-a s

pregledom svjetskih ekonomskih pokazatelja

vidimo da je u 1992. godini Litva

imala BDP po glavi stanovnika od samo

529 američkih dolara, za razliku od pet

puta većeg hrvatskog BDP-a od 2539

dolara. Litva je do 2008. gotovo dostigla

Hrvatsku, no aktualna ekonomska kriza

(zasad) ju pogađa znatno teže nego

Hrvatsku. Baltičke države sa svojim

liberalnijim tržištima rasle su po znatno

višim stopama u godinama koje su

prethodile krahu. Tome je pogodovala

velika stopa zaduženosti i u javnom i

u privatnom sektoru. Stoga, kada je

došlo do ekonomskog sloma, baltičke

su zemlje znatno jače osjetile njegove

posljedice. Latvija je zamalo krahirala i

morala je tražiti pomoć MMF-a. Njezin

je fiskalni deficit u 2010. godini, izražen

u postocima BDP-a, najveći u Europi –

minus 12,2 posto. Hrvatska s minus 3,5

i Estonija s minus 3,2 posto nalaze se na

samom dnu te tablice.

No, ekonomske statistike ne daju

uvid u cijelu priču. Umjesto da se

uvlačimo u detaljnu analizu kako je pojedina

zemlja pristupila različitim reformama,

možemo se osvrnuti na podatke

iz samog Forbesa. Trenutačno čekamo

aktualne rezultate Forbesove liste najboljih

zemalja za posao. Trebala bi se

pojaviti za nekoliko tjedana pa ćemo je

moći usporediti s onom iz 2009. godine

u kojoj je Estonija zauzela 17. mjesto,

Slovenija 36., Litva 42., Latvija 45., a

Hrvatska 50. Prema listi organizacije

Osim povijesnih i ekonomskih

sličnosti, Hrvatska i baltičke zemlje imaju

još nešto zajedničko: Rusiju

Heritage Foundation o ekonomskoj slobodi

u 2010. Estonija je na 16. mjestu,

a Hrvatska na 92. – dva mjesta ispod

Burkine Faso. Naravno, apsurdno je

Hrvatsku uspoređivati s Burkinom Faso,

što dovodi u pitanje relevantnost takve

analize, no ipak, dobro je citirati razloge

za loš plasman Hrvatske – “Općenita slabost

Hrvatske rezultat je prekomjernog

uplitanja vlade koja negativno utječe na

fleksibilnost i učinkovitost ekonomije.

Uz veliku potrošnju državnog sektora,

znatna je i intervencija vlasti u ključnim

segmentima gospodarstva. Otežavajuća

i netransparentna administrativna regu-

Jurgis Oniunas je direktor i vlasnik konzultantske kuće Ascendant Capital Advisors

64 F o r b e S travanj 2010

lacija, posebice na lokalnoj razini, i dalje

predstavlja prepreke za poduzetništvo

što se u konačnici ogleda u smanjenoj

produktivnosti i povećanju radnih

mjesta.

Korupcija i političko uplitanje,

posebice vezano uz pravna pitanja,

također smanjuju ekonomsku slobodu.

” Iako 92. mjesto na tablici možda nema

nikakvog smisla, ocjena situacije u zemlji,

nažalost, zvuči prilično točno. Ovdje

nam možda treba lekcija iz Estonije

– treba stvoriti prijateljsku okolinu za

razvoj poslovanja, smanjiti državnu regulaciju,

stvoriti unificirani i pošteni porezni

sustav te provesti reformu pravnog

sustava. Država svakako treba usmjeriti

transformaciju ključnih ekonomskih

grana – poput poljoprivrede – završiti

proces privatizacije na pošten i transparentan

način te pripremiti državnu

ekonomiju za izazove EU integracije.

No, nakon toga – jednostavno se treba

maknuti da ne smeta.

Što još zajedničko, osim navedenog,

imaju Hrvatska i baltičke zemlje?

Mislim da je to – Rusija. Nedavni posjet

premijerke Kosor Moskvi izgleda kao

pravi trijumf. Za posjeta je potpisan

i sporazum o izgradnji i upravljanju

hrvatskim segmentom plinovoda Južni

tok koji će Europi osigurati dostavu

prirodnog plina. Premijerka je izrazila

želju za udvostručivanjem uvoza plina

iz Rusije te raspravljala o mogućnosti

korištenja hrvatskog naftnog terminala

u Omišlju kao izvoznog terminala za

rusku sirovu naftu.

No, zauzvrat je navodno izvršen

pritisak za napuštanje izgradnje

hrvatskog postrojenja za ukapljeni

prirodni plin, vrijednog milijardu

američkih dolara. Hrvatska je jedna od

rijetkih zemalja u Europi (osim onih s

izlazom za Baltičko more, a u kojima

Rusija ima znatno veći utjecaj) s idealnom

pozicijom za izgradnju postrojenja

za ukapljeni plin u cilju opskrbe srednje

i istočne Europe. Izgradnja ovog sustava

u znatnoj bi mjeri smanjila ruski

ekonomski i politički utjecaj u regiji,

Hrvatske

niske pozicije

na tablicama

konkurentnosti

često su apsurdne,

ali uvijek su čvrsto

poduprte faktima

smanjujući ovisnost država o njihovom

prirodnom plinu. Zbog toga su odjednom

i toliko zainteresirani za Hrvatsku

te ponudom alternativnih strategija

pokušavaju zaustaviti projekt.

Litvanci (i ostali stanovnici baltičkih

zemalja) znaju ponešto o utjecaju svojeg

velikog susjeda. Rusija je stoljećima

smatrala baltičke države svojom zonom

utjecaja. Čak i danas, kao punopravne

članice NATO-a, države i dalje s oprezom

gledaju na potencijalne pokušaje

da ih se iznova vrati pod taj stari utjecaj.

Najveći problem je baš energija – sve tri

države u velikoj mjeri ovise o ruskom

plinu, a gotovo potpuno o njihovoj

nafti.

Prošle godine, za vrijeme švedskog

predsjedanja, EU je pokrenula Inicijativu

za Baltičko more. Program uključuje

osam država članica EU (i Rusiju) koje

okružuju Baltik, i ima četiri osnovna cilja:

stvaranje održivosti okoliša, stvaranje

ekonomskog prosperiteta, povećanje

dostupnosti zemalja, i poboljšanje sigurnosti.

U programu se već identificiralo

oko 80 projekata, od usuglašavanja oko

politike zajedničkog morskog pojasa i

stvaranja zaštićenih morskih dobara, do

definiranja boljih mehanizama reakcije

na onečišćenje mora i uklanjanja fosfatnih

spojeva iz deterdženata. Cilj programa

je ostvarivanje jednoznačnog

pristupa problemima na području koje,

u biti, predstavlja interno more u sklopu

EU.

Kada se Hrvatska pridruži EU,

Jadransko će more također postati

više-manje interno EU more. Surad-

nja između Italije, Slovenije, Hrvatske

i ostalih susjeda bit će neizbježna.

Trenutačna baltička inicijativa svakako

će se koristiti u promociji sličnog programa

na Jadranu. Zapravo ne postoji

razlog zašto se Hrvatska već sada ne

bi počela pripremati za to razdoblje

– konzultirajući se s predstavnicima

baltičkih zemalja o tome kako najbolje

pristupiti problematici.

Kako se u tom kontekstu postaviti

prema hrvatskom terminalu za ukapljeni

plin? Jasno je da je taj projekt od

iznimne važnosti za cijeli Jadran te bi

se stoga trebalo posavjetovati s ostalim

jadranskim zemljama. U Hrvatskoj

postoji određeni skepticizam u vezi

nužnošću te investicije. Postrojenje bi

imalo godišnji kapacitet prerade od 15

milijardi kubičnih metara plina, što je

četiri puta više od hrvatske godišnje

potrošnje. Kako bi se postrojenje nalazilo

na otoku Krku, čak se i umjereni

kritičari pitaju ima li smisla graditi

takav sustav koji bi potencijalno negativno

djelovao na turizam.

Nisam stručnjak za sigurnost

ovakvih postrojenja, no uzmite u obzir

ovu činjenicu – u listopadu prošle godine,

na samo 15 kilometara od Venecije

otvoreno je slično postrojenje s ciljem

prerade katarskog plina za talijansko

tržište. I zašto bi postrojenje za izvoz

ruske sirove nafte bilo imalo čišće od

visokotehnološkog terminala za ukapljeni

plin?

Svijet je danas izuzetno dobro povezano

mjesto. Hrvatska ne može sama

zaštititi Jadran – potrebni su joj saveznici

kako bi zaštitila svoj glavni izvor prihoda,

svoj temeljni životni resurs. U isto

vrijeme Hrvatska mora pronaći svoje

mjesto i ustanoviti svoj značaj prema

Europi, posebice kada su u pitanju

susjedne zemlje. Terminal za ukapljeni

plin nije hrvatsko pitanje – to je europsko

pitanje. Nije jednostavno usklađivati

nacionalne i regionalne interese i u isto

vrijeme odolijevati šarmu velikih sila.

Za to je potrebna odlučnost i politička

vještina. Pitajte ljude iz baltičkih zemalja

– u tome doista imaju iskustva.

travanj 2010 F o r b e S 65

KONTEKST

Hrvati

četvrti

najbolji

radnici

u Europi

Slabu motivaciju zaposlenih kao problem je navelo 9% hrvatskih

tvrtki, dok je u EU s motivacijom problema imalo 16% poduzeća.

Najnemotiviraniji su radnici u Turskoj, na Cipru i u Portugalu. Hrvatsku,

očito, muči problem lošeg menadžmenta / Tanja Tolić

Hrvati su lani bili među najboljim radnicima

u Europi.

Od 30 zemalja koje su sudjelovale u

istraživanju Eurofounda u europskim tvrtkama,

European Company Survey 2009, Hrvatska je

bila četvrta po porastu radne produktivnosti!

Naime, gotovo 30 posto hrvatskih tvrtki je

u proljeće 2009., kada se provodilo terensko

istraživanje, prijavilo da se radna produktivnost

značajno povećala u posljednje tri godine, dok

je u EU to potvrdilo nešto više od petine tvrtki.

Slabu motivaciju zaposlenika kao problem je navelo

svega 9 posto hrvatskih tvrtki, dok je u EU

s nemotiviranim radnicima problema imalo 16

posto javnih i privatnih poduzeća. Prema rezultatima,

najnemotiviraniji radnici su u Turskoj

(40%), na Cipru (30%) i u Portugalu (25%).

U hrvatskom dijelu istraživanja sudjelovalo

je 500 članova uprave i 162 predstavnika radnika,

čime je dobivena slika radnih uvjeta u 18.000

hrvatskih poduzeća, odnosno za 892.000 zaposlenika.

U cijelom istraživanju intervjuirano je

pak 27.160 članova uprave i 6569 predstavnika

radnika, čime je dobivena poslovna slika za 3,2

TRAVANJ 2010 F O R B E S 67

kontekst

milijuna europskih tvrtki, odnosno 145

milijuna radnika.

European Company Survey 2009

provedeno je kako bi se otkrilo koliko

je rad u Europi postao fleksibilniji u

odnosu na razdoblje prije četiri godine.

Najčešći oblik fleksibilnosti rada koji

se primjenjuje u Europi je onaj koji se

tiče radnog vremena, a oko dvije trećine

tvrtki koristi neki oblik tzv. ugovorne

fleksibilnosti – privremene radnike iz

agencija, radnike koji imaju ugovor na

određeno vrijeme i slobodnjake.

Danas više od polovice europskih

tvrtki (56%), koje zapošljavaju 10 ili

više radnika, nudi neki oblik fleksibilnosti.

Rad je najfleksibilniji u Finskoj,

gdje osam od 10 tvrtki nudi takve radne

uvjete, potom Velikoj Britaniji (70%),

Danskoj (69%) i Švedskoj (67%). U Bugarskoj,

Grčkoj i zemljama kandidatkinjama,

dakle i u Hrvatskoj, fleksibilni

Broj prekovremenih sati, ali i visoka stopa rada noću i u smjenama,

ukazuju na zastarjelu strukturu hrvatske ekonomije

oblici rada najmanje se nude, iako nisu

zanemarivi – trećina tvrtki ih primjenjuje

u nekom obliku.

Prema rezultatima, 19 posto

hrvatskih tvrtki, od onih koje nude neki

oblik fleksibilnosti rada, omogućuje

svojim radnicima da nakupljene radne

sate zamijene za slobodne dane. Oko 5

posto tvrtki dopušta nakupljanje radnih

sati, ali ih radnici ne mogu mijenjati za

cijele dane, dok gotovo 10 posto tvrtki

nudi zaposlenicima da biraju početak i

kraj radnog vremena, ali ne mogu nakupljati

radne sate.

Više od polovice hrvatskih radnika

reklo je u proljeće 2009. kako su radili

prekovremeno u posljednjih godinu

dana. U Europskoj uniji je nešto više

od 65 posto radnika radilo prekovremeno.

Prekovremeni rad se u Hrvatskoj

najčešće novčano kompenzira (53%),

potom u slobodnim danima (17%), a

svega 3 posto radnika ni na koji način

nije nagrađeno za dodatne radne sate.

U Europskoj uniji se prekovremeni rad

rjeđe plaća, a češće nagrađuje slobodnim

danima, no odstupanja u usporedbi

s Hrvatskom nisu velika.

Ekonomska situacija u tvrtkama, po zemljama (%)

Izvor: ECS 2009

Skraćeno radno vrijeme, inače

najčešći oblik fleksibilnog rada u Europi

(65%), u Hrvatskoj nudi svega 13 posto

tvrtki. Na važne pozicije u tvrtki radnike

sa skraćenim radnim vremenom postavlja

svega 9 posto hrvatskih poduzeća.

Jako dobra Prilično dobra Ni dobra, ni loša Prilično loša Jako loša

68 F o r b e S travanj 2010

Foto Srecko Niketic, Davor Zunić / Cropix

Od tog postotka, to je uobičajena pojava

u samo 5 posto domaćih tvrtki. U EU

takvu praksu primjenjuje gotovo trećina

tvrtki, s time da se takva radna politika

najčešće primjenjuje u iznimnim

slučajevima. Postotak tvrtki u kojima je

to redovita praksa neznatno je veći od

postotka u hrvatskim firmama.

Petina radnika u Hrvatskoj radi

noću, za 2 posto više nego u EU. Čak 47

posto hrvatskih radnika radi subotom

(EU, 40%), a 29 posto ih radi nedjeljom

(EU, 24%). Visok postotak radnika, 43

posto, kod nas radi u smjenama, dok je

u EU takvih 31 posto.

Trinaest posto tvrtki u Hrvatskoj

svoje radnike ne zapošljava na određeno

vrijeme. U gotovo 60 posto tvrtki manje

od petine radnika ima takav ugovor. U

svega 4 posto tvrtki, 80 do 100 posto radnika

ima ugovore na određeno vrijeme.

Ti postoci uglavnom odgovaraju prosjeku

Europske unije. Ono što je dobro jest da

je čak 70 posto hrvatskih radnika s ugovorom

na određeno vrijeme dobilo novi

ugovor čim je istekao stari, što je mnogo

bolje od prakse u EU (54%).

Privremeni radnici koje šalju agencije

u Hrvatskoj su gotovo pa nepoznata

pojava i tu se hrvatsko tržište rada najmanje

fleksibiliziralo. Takve radnike

kod nas koristi svega 4 posto tvrtki, dok

je prosjek u EU 20 posto viši. Radnika

slobodnjaka (honoraraca) u Hrvatskoj

je zato znatno više – 22,5 posto, što otprilike

odgovara europskom prosjeku.

Pet posto privatnih tvrtki u

Hrvatskoj nudi svojim zaposlenicima

i dio profita, s time da polovica

tvrtki tu opciju nudi svima, a polovica

određenoj, povlaštenoj skupini radnika.

U EU je takvih tvrtki nešto manje od

15 posto. U Hrvatskoj su profit s radnicima

najsklonije dijeliti tvrtke koje

zapošljavaju 200 i više radnika, dok u

Europi taj postotak nije zanemariv niti

kod manjih tvrtki. Poslodavci takvu

politiku primjenjuju najčešće zato da bi

potaknuli motivaciju zaposlenih, radnu

produktivnost, da bi privukli i zadržali

kvalificirane radnike, ali i zato da bi

lakše mogli smanjiti plaće u periodima

kada poslovanje ne ide najbolje. Udio u

vlasništvu svojim radnicima nudi pak

Tvrtke u kojima je značajno porasla radna

produktivnost u protekle tri godine (%)

Izvor: ECS 2009

Fleksibilna organizacija radnog vremena,

po zemlji i opsegu fleksibilnosti (%)

Zamjena nakupljenih sati za slobodne dane

Nakupljanje sati bez zamjene za slobodne dane

Odabir početka i kraja radnog vemena

svega 4 posto privatnih hrvatskih tvrtki,

što odgovara europskom prosjeku.

Čak trećina hrvatskih predstavnika

radnika ne dobiva najmanje jednom

godišnje od uprave izvještaj o financijskom

stanju tvrtke. U EU je takav

problem prijavilo manje od petine zastupnika

radnika. Situacija u hrvatskim

tvrtkama, u proljeće 2009., kad se tek

počela osjećati recesija, bila je uglavnom

dobra.

Četrnaest posto tvrtki je reklo kako

je poslovna situacija jako dobra, 40 posto

ih je reklo kako je prilično dobra, a 34

posto da nije niti dobra niti loša. Ostatak

je loše poslovao. Hrvatska poslovna

klima tada se uglavnom podudarala s

europskom.

Više od trećine hrvatskih tvrtki tada

je prijavilo i da su u posljednje tri godine

povećali broj zaposlenih, 17 posto

ih je već tada otpuštalo neke radnike,

a ostatak je ostao na jednakom broju

radnika. U EU je čak 22 posto tvrtki u

to doba izjavilo kako su u posljednje tri

godine smanjili broj radnika.

travanj 2010 F o r b e S 69

tehnologija

Špijunski telefoni

Reality Mobile pretvara naše pametne

mobitele u dobro umreženu obavještajnu

opremu / Christopher Helman

U luci Los Angelesa 400 sigurnosnih

kamera nadgleda 27 terminala koji

se protežu duž 43 milje obale. Poboljšani

sustav osiguranja, vrijedan 4,2 milijuna

dolara, trebao bi biti dovršen u travnju.

Tada će svaki lučki policajac moći uživo

pratiti sliku s nadzornih kamera na svom

smart phoneu i računalu u policijskom

automobilu. Uoči li pak nešto sumnjivo

u dijelu luke nepokrivenom stacionarnim

kamerama, uključit će videokameru

ugrađenu u svoj smart phone i u izravnom

prijenosu emitirati sliku drugim policajcima

u blizini.

Sve je to omogućio sjajan softver razvijen

u Reality Mobileu, tvrtki iz Herndona

u Virginiji koja je za 250 tisuća dolara

umrežila 140 losangeleskih lučkih policajaca.

“To nam je zaista veliko pojačanje”,

kaže Julia Kirwan, šefica tehnike u lučkoj

policiji.

Reality Mobile je u 2009. ostvario

gotovo pet milijuna dolara prihoda, od

čega 80 posto na poslovima za državu.

Tijekom Obamine inauguracije i Papina

lanjskog posjeta SAD-u, policija u Washingtonu

služila se njihovim softverom

kako bi policajcima omogućila videovezu.

Vojska testira ovaj softver za primjenu u

bespilotnim letjelicama i samohodnim

vozilima. Premda za to nema službene

potvrde, vojska se u Afganistanu vjerojatno

služi tim softverom za slanje video

slika zarobljenih fundamentalističkih

boraca na zaslone obavještajnih službi u

SAD-u, kako bi dobila brze upute treba li

osumnjičenog zadržati ili pustiti.

Poslovna je prednost ove tehnologije

u tome što rješava problem kad nešto

pođe po zlu, a osoba koja zna popraviti

Virtualno prvi na mjestu nesreće: Kada

dođe do katastrofe, softver Reality

Mobilea prenosi dokumente te sliku i

glas svima priključenim na mrežu bilo

gdje u svijetu

kvar nalazi se miljama daleko. Newyorška

komunalna tvrtka ConEd opremila je tim

softverom svoje ekipe koje interveniraju

pri padu električne mreže. Naftne kompanije

mogle bi ga koristiti kako bi neki

poluumirovljeni inženjer, koji se s laptopom

pri ruci opušta kraj svog bazena,

pomogao radniku da popravi pokvareni

ventil na platformi u Meksičkom zaljevu.

“Sve što je na vašem zaslonu mogu

vidjeti svi ljudi unutar vaše mreže”, kaže

Patrick McVeigh, član odbora Reality Mobilea

i bivši šef Palm Sourcea. “Ovo je sam

vrhunac umreženosti.”

Reality Mobile ne predstavlja prijetnju

za kompanije kakva je Cisco Systems, koja

je lani kupila proizvođača videokonferencijskog

hardvera Tandberg za 3,4 milijarde

dolara i koja prodaje skupe TelePresence

videokonferencijske pakete. No David

Rensin, suosnivač i glavni znanstvenik

Reality Mobilea ne pretjeruje kad govori o

velikom potencijalu svog softvera: “Nema

potrebe za zakazivanje WebEx konferencija

prije nego što je to prijeko potrebno.

Mi možemo osigurati videovezu uživo za

desetke računala. A kako se oslanjamo na

softver, ne možemo ni zastarjeti. ” (Program

radi na Windows PC-jima, telefonima

i BlackBerryjima ; verzije za

Andriod i Symbian se razvijaju;

Apple ga još nije odobrio za iPhone.)

Rensin (38) započeo je

karijeru razvijajući u 90-ima sustave

za prenošenje tajnih podataka

tajnoj službi i ministarstvu

financija. Godine 1998. osnovao

je tvrtku Riverbed Technologies

koja je razvila softver za sinkronizaciju

podataka između ručnih uređaja

i korporativnih mreža. Tijekom 2000.

Aether Systems je kupio Riverbed za milijardu

dolara.

Osnivači Reality Mobilea uložili su

u posao svojih 11 milijuna dolara, a još

6,5 milijuna uložili su Chevron, Dobson

Communications i norveška investicijska

grupa Energy Ventures. Za oko tisuću

dolara po korisniku, softver zasad cilja na

tajne agente i korporacije koje imaju štošta

skupocjenog za zaštititi.

Foto Jim Kopp za Forbes

70 F o r b e S travanj 2010

travanj 2010 F o r b e S 71

Tužna je posljedica nedavnih

ekonomskih zbivanja i to da je

prosječan čovjek, procesom osmoze,

postao skoro pa stručnjak za

ekonomske balone. Većina krvavih pojedinosti

o nekretninskom i dot.com balonu je

općepoznata, otprilike kao i opsjednutost

Nizozemaca tulipanima. Na stranu to što

ona traje već četiristo godina.

Istraživač Andrew Odlyzko misli,

međutim, da je ono što smatramo najvećim

balonskim hitovima zapravo manje

postignuće u usporedbi s onim što se 40-

ih godina 19. stoljeća zbivalo u Engleskoj.

Pohlepni investitori potrošili su više od

četvrtine BDP-a, što bi danas odgovaralo

iznosu od četiri bilijuna dolara, gradeći

mnogo više željezničkih pruga nego što

ih je Engleska mogla sebi priuštiti. Veliki

željeznički balon najveći je u povijesti, a

ipak ne privlači previše pažnje. Nažalost,

kaže Odlyzko, jer bi ulagači iz njega mogli

puno naučiti.

Odlyzko, matematičar po struci i

predavač na Sveučilištu u Minnesoti, zna

prepoznati balon kada ga vidi. Doveo je

u pitanje tvrdnju, popularnu sredinom

90-ih, kako se internetski promet svakih

stotinu dana udvostručuje. Pokopao je i

tvrdnju koju je gurao Robert Metcalfe, da

se vrijednost mreže povećava s kvadratom

broja osoba spojenih na mrežu. U oba je

Lee Gomes

Dobrodošli u

Balon-ekspres

I baloni katkada posluže svrsi. WorldCom bi mogao

biti cijena koju ćemo platiti kako bismo imali

Google. Nije ih uvijek lako razlikovati

slučaja matematička istina bila manje uzbudljiva

nego mit. Novinska patka o internetskom

udvostručivanju preživjela je

Odlyzkov napad i on ju je s užasom gledao

kako raste, usmjeravajući desetke milijardi

dolara u polaganje optičkih kabela posvuda.

Mnogi i danas leže neiskorišteni.

Odlyzko se zainteresirao za ekonomiju

weba i psihologiju balona, što ga je dovelo

do Engleske sredinom 19. stoljeća. Industrijska

revolucija bila je u zamahu, a promet

je morao držati korak. Zagrijavanje za ekspanziju

željeznice počelo je 30-ih godina.

Prva ulaganja činila su se promašenima,

ali su oni koji su se na njih odvažili na kraju

puno zaradili. Taj sretni svršetak ipak

se pokazao lošim, jer su do 40-ih godina

ljudi već vjerovali kako se ulaganjima u

željeznicu naprosto ne može pogriješiti. Industrijska

revolucija potakla je rast srednje

klase. Iz nje su potekli ulagači , među njima

Charles Darwin i John Stuart Mill, koji su

Lee Gomes je urednik Forbesova biroa u Sillicon Valleyju

digitalni alati

financirali toliko željezničkih kompanija

da je taj ulagački pohod jedan suvremenik

nazvao “kolektivnom halucinacijom”.

Do 1845. odobrena je gradnja 2700 milja

željezničkih pruga. U zadnjih pet godina

toga desetljeća željezničke dionice izgubile

su 65 posto svoje vrijednosti.

Odlycko vjeruje da su svi baloni jednaki.

Kao što je dot.com balon doveo do

nepromišljenih ulaganja hvaleći “vrijeme

provedeno na internetu”, tako su i zagovornici

gradnje pruga 1840-ih proricali da

će englesko gospodarstvo juriti “brzinom

željeznice”. Analitičari s Wall Streeta lažnim

su brojkama poduprli dot.com. Isto se dogodilo

1840-ih zahvaljujući stručnjacima

poznatim kao “prometnici”. Njihov je posao

bio da predviđaju potražnju za uslugama

željeznica. Prognoze su im u 30-ima bile

uglavnom točne, ali su u idućem desetljeću

sasvim podbacili. Ulagači su trebali biti pametniji.

Svatko tko je htio, mogao je 1990.

otkriti stvarnost iza internetskih iluzija.

Neizbježan je zaključak, kaže Odlyzko, da

ljudi vjeruju u ono u što žele vjerovati. Svoja

istraživanja, dostupna na tinyurl.com/

yeqqs4m, objavit će u knjizi.

Baloni katkada imaju svrhu, kaže Odlyzko.

WorldComovi investicijskog svijeta

Granica između poslovne kreativnosti

i zrelosti za zatvor ponekad je mutna i

kod najzvučnijih imena biznisa

mogli bi biti cijena koju ćemo platiti kako

bismo imali Google. Nije ih lako razlikovati.

“Steven Spielberg i Steve Jobs su isti:

obojica proizvode ono što ljudi vole”, kaže

Odlyzko. “Pogledate li malo dalje, vidjet

ćete Jacka Welcha kako stvara iluziju da upravlja

konzervativno vođenom kompanijom,

dok zapravo vodi hedge fond nakljukan

steroidima. Pogledajte još malo dalje, i

ugledat ćete Bernieja Madoffa. Nije uvijek

jasno kada se treba prestati diviti nečijoj

poslovnoj kreativnosti i poslati čovjeka u

zatvor.”

72 F o r b e S travanj 2010

tehnologija

Rat za

mobilni internet

Sukob između

Googlea i Microsofta

ovog je proljeća

ponovno eksplodirao

- u sferi usluga,

softvera i tehnologija

za mobilni internet.

Ovaj se put, međutim,

za tron bore i mnogi

drugi igrači, od

Applea, preko Nokije,

do Facebooka i

Twittera. Kako će se

posložiti pozicije na

novom primarnom

internetskom tržištu

– onom koje nosimo u

džepu? / Dragan Petric

Svake godine sredinom veljače, svjetska krema

mobilnih telekomunikacija okuplja se u Barceloni,

na najvećem skupu stručnjaka te gospodarske

grane, Mobile World Congressu. Još prošle godine

u paviljonima Fire de Barcelone moglo se susresti

čelne ljude Vodafonea, T-Mobilea, Nokije, Sony

Ericssona i ostalih gigantskih igrača s tržišta mobilne

telefonije, dok su prvaci IT svijeta izostajali

– predstavljali su ih tek zastupnici regionalnih ili

lokalnih španjolskih podružnica.

Ove godine stvari su se preokrenule pa je na

Mobile World Congress stigao dvojac koji rukovodi

dvama najvećim informatičkim konglomeratima

na svijetu – Microsoftov CEO Steve Ballmer i

Googleov CEO Erick Schmidt. Njihova nazočnost

na manifestaciji na kojoj se svake godine formiraju

koncepti razvoja tržišta mobilnih komunikacija za

idućih dvanaest mjeseci nije bila tek simbolička,

ma koliko se činilo da su Google i Microsoft time

prvenstveno htjeli poslati poruku kako su svjesni

da su korisnici prešli u završnu fazu migracije s

pristupanja internetu putem stolnih računala na

Dragan Petric je izvršni urednik Buga

travanj 2010 F o r b e S 73

tehnologija

njegovo korištenje upotrebom mobilnih

gadgeta, bilo kad i odakle bilo.

Ovaj je duo, naime, pred publiku u

Barceloni izašao i s konkretnim strategijama

nastupa na tržištu mobilnog interneta,

oživljavajući svoj stari sukob oko

internetskog trona. U prvoj fazi komercijalizacije

interneta Microsoft se prekasno

uključio u tu bitku, pa je Google postao

neprikosnoveni stroj za ostvarivanje zarade

na internetu, ponajviše kroz kontekstno

oglašavanje. Kako se internet

sada preselio i u džepove, otvorila se

nova šansa za Microsoft. Na nesreću oba

ova takmaca, ovaj put su se u arenu na

vrijeme ubacili i drugi relevantni igrači

poput Applea, Samsunga, Vodafonea,

Facebooka, Twittera i drugih.

Eric Schmidt

Microsoft zasad naoko zauzima tek

mali dio mobilnog tržišta, ali riječ je o

jedinom rastućem segmentu - platformi

za pametne telefone

Erick Schmidt je tako pred glomaznim

auditorijem od više tisuća

zainteresiranih iz ove industrije održao

predavanje u kojem je najavio kako će

se Googleovi najbolji programeri sada

koncentrirati na mobilne platforme,

dodajući kako je nova mantra ove kompanije

“Najprije mobilno” (Mobile First).

Kako su tri ključna tehnološka segmenta

– računalna snaga, računalstvo u oblacima

i međusobna povezivost – konvergirala

u svijet mobilnih uređaja, naglasio

je da bi fokus onih kompanija koje žele

biti uspješne morao biti usmjeren ka mobilnoj

industriji, pa će tako biti i s Googleom.

Na mnogim tržištima, istaknuo

je, Googleov se pretraživački alat već

sada koristi više putem mobitela nego

računala, a svakog se dana diljem svijeta

proda više od 60.000 mobilnih telefona

s internetski orijentiranim Android OSom.

S druge strane, Microsoftovo predstavljanje

nove platforme za mobilne

uređaje, Windows Phone 7 Series, koje

je već prvog dana kongresa u Barceloni

odradio Ballmer, bilo je uvjerljivo

najznačajniji događaj ovogodišnje

smotre telekomunikatora. Ova nova

platforma potpuno se razlikuje od operacijskog

sustava Windows Mobile iako ga

nasljeđuje, a donosi posve novo iskustvo

za korisnike, drugačije od onog aplikacijski

orijentiranog kakvo nude Android

OS, iPhone, BlackBerry i drugi.

Predstavljajući ovaj OS, Ballmer

je naglasio kako će prvi uređaji koji će

koristiti ovu platformu biti predstavljeni

tijekom ožujka, a u prodaji će se

naći tijekom ljetnih praznika. Windows

Phone 7 Series izgleda kao poprilično

unaprijeđeni Zune (Microsoftov pandan

iPodu), a posebno je obećavajuće

to što da su svi segmenti nove platforme

međusobno isprepleteni i integrirani na

pametan način, pa je lako, primjerice,

povezati nečiji profil s Facebooka ili

Twittera s njegovim brojem telefona,

slikom ili e-mailovima koje je poslao.

Sve je naoko riskantno za Microsoft,

čiji su Windowsi za stolna računala i

danas opterećeni četvrt stoljeća dugim

okovom oko vrata zvanim kompatibilnost.

Tvrtka je nebrojene kritike primala

čak i kad bi uvela posve opravdane novitete

poput novog formata datoteka u

pretposljednjem Officeu. S druge strane,

očito su u Microsoftu procijenili da je

ovo “do or die/make or break” trenutak:

74 F o r b e S travanj 2010

Foto AP

Steve Ballmer

Top 5 proizvođača mobilnih telefona

količina isporučenih jedinica i tržišni udio u 2008. i 2009. godini

Proizvođač

1. Nokia

2. Samsung

3. LG

4. Sony Ericsson

5. Motorola

Ostali (Apple, HTC…)

Ukupno

Isporučenih

uređaja u 2009.

(u milijunima)

431.8

227.2

117.9

57.1

55.2

238.6

1,127.8

Tržišni

udio u

2009.

38,3%

20,1%

10,5%

5,1%

4,9%

21,2%

100,0%

Isporučenih

uređaja u 2008.

(u milijunima)

468.4

196.6

100.8

96.6

100.1

227.6

1,190.1

Tržišni

udio u

2008.

39,4%

16,5%

8,5%

8,1%

8,4%

19,1%

100,0%

Rast u 2009.

u odnosu

na 2008.

-7,8%

15,6%

17,0%

-40,9%

-44,9%

4,8%

-5,2%

Windows Mobile sada zauzima prilično

malenih 8,7 posto tržišta platformi za

pametne telefone , onog koje – za razliku

od računalnog – ne pada.

Naprotiv, mobilni operacijski sustavi

dobivaju na važnosti: Apple na osnovi

operacijskog sustava za mobitele planira

iskorak u novu klasu uređaja – tablete.

Uza sve to, Google je nakon što je osnažio

svoj mobilni OS, i sâm glavom, bradom

i, što je najvažnije, svojim neprocjenjivo

vrijednim tržišnim imenom ušao na

tržište mobitela.

Microsoft je najavio kako će među

proizvođačima uređaja koji će raditi s

novom platformom biti Samsung, LG,

Sony Ericsson, HTC, Toshiba, Dell, HP

i mnogi drugi, no prema očekivanjima,

među njima nije i Nokia.

Finci će Windows Phone 7 Series

platformi konkurirati linuxoidnim

MeeGoo OS-om, nastojeći se izboriti za

posve neovisni dio kolača na tržištu mobilnih

operacijskih sustava, a u utrku se

uključio i Samsung s Bada OS-om, posve

novim proizvodom koji se ne temelji ni

na kakvoj prethodnoj mobilnoj platformi.

Dakako, i južnokorejski div se nada

osvajanju dovoljno velikog komada pite

koja predstavlja udjele na tržištu operacijskih

sustava za pametne telefone, kako

bi kasnije uživao u što većim financijskim

prihodima od mobilnog kontekstnog

oglašavanja na alatima za

mobilno pretraživanje interneta.

Sve je ovo, uz nazočnost

čelnika Googlea i Microsofta u

Barceloni, dodatni pokazatelj

trenda prema kojem se internet

s naših računala u tolikoj mjeri

preselio na mobilne aparate

da će u bližoj budućnosti čak

i zarade biti veće putem mobilnih

internetskih servisa u

odnosu na servise namijenjene

korištenju putem računala.

U tom duhu svakako je

jedan od ključnih recentnih

događaja na tržištu mobilnih

telekomunikacija i objava

alijanse operatera o izgradnji

razvojnog okružja koje će tvrtkama

koje proizvode mobilne

aplikacije omogućiti da njihovi

proizvodi odmah rade na

raznim operacijskim sustavima.

Predvodnik ove inicijative

jest Vodafone, a pridružili su

mu se i mnogi drugi veliki operateri

koji djeluju na nekoliko

tržišta, među kojima i T-mobile

i Mobilkom Austria Grupa, stopostotni

vlasnik hrvatskog operatera Vipneta,

čime se ova priča u znatnoj mjeri

reflektira i na naše tržište.

Na taj su se način i mobilni operateri

uključili u rat za mobilni internet,

nastojeći se zajedničkim snagama izboriti

za poziciju dominantne struje u gospodarskom

grotlu iz kojeg će, očigledno,

uskoro izaći mnoge nove prilike za

zaradu.

Tu su na posljetku i društvene mreže,

posebice Facebook, koji je kada je riječ o

prihodima ostvarenima prodajom oglasnog

prostora na internetu postao daleko

opasniji takmac Googleu od Microsofta.

K tome, Facebook je, zajedno s Twitterom,

jedan od glavnih “krivaca”

za naglu afirmaciju mobilnog interneta

posljednjih mjeseci, pa ne čudi

što i vlasnici društvenih mreža vide

mogućnost da zauzmu vodeću poziciju

među internetskim gigantima kada je

riječ o mobilnom segmentu tog tržišta.

I Facebook i Twitter su se već počeli

povezivati s mobilnim operaterima koji

nude raznorazne flat-tarife za pristup

tim društvenim mrežama putem mobitela.

Uvedu li među sve svoje opcije

i mogućnost pretraživanja interneta

– čemu je posebno sklon Twitter

– Googleu bi to bio nezanemariv udarac.

Kako god se posložile karte, čini se da će

upravo tržište mobilnog interneta i rat

koji se na njemu zakuhao biti zaslužni

za preslagivanje pozicija na nikad više

konvergiranom tržištu informatičkih i

telekomunikacijskih tehnologija.

travanj 2010 F o r b e S 75

financije

Tko je sljedeći?

Strah od domino-efekta nije, kako tvrde europski ministri financija,

posve neopravdan, jer je globalna kriza otvorila brojne pukotine u sferi

fiskalne politike / Mario Gatara

Ilustracija Boris Benko

Eskalacija krize u Grčkoj ponukala

je analitičare Royal Bank of Canada

da istraže stvarno stanje javnih

financija u dvadesetak razvijenih

zemalja i pokušaju kvantificirati rizik

(vjerojatnost) reprize grčkog scenarija.

Mjereći odstupanje od prosjeka u kategorijama

kao što su javni dug, proračunski

deficit, državna potrošnja, devizne

pričuve i rast BDP-a, da nabrojimo samo

neke, autori su osmislili Sovereign Risk

Index, ograničivši se pritom samo na

prognoze OECD-a za ovu godinu. Rezultati

analize su pomalo iznenađujući, jer je

primjerice Irska u lošijoj poziciji od Grčke,

a Španjolska stoji bolje i od Velike Britanije

i od Francuske, dok je Belgija, unatoč

zastrašujuće visokom javnom dugu, bolje

pozicionirana od SAD-a. A toga su itekako

svjesni i investitori, pažljivo mjerkajući

izdanja u segmentu državnih obveznica u

potrazi za ‘uljezom’, koji bi, nakon Grčke,

lako mogao postati iduća žrtva neprijateljski

raspoloženih hegde fondova.

76 F o r b e S travanj 2010

Nakon oporbe,

na Browna se

obrušila i Europska

komisija, upirući

prstom u rupu u

proračunu

Crna rupa u javnim

financijama

Ekspanzivna

fiskalna politika

uvjetovala je rast

stopa prinosa na

obveznice razvijenih

zemalja (i skuplje

zaduživanje),

ugrožavajući pritom

i kreditni rejting

pojedinih zemalja /

Mario Gatara

K

Kako to jasno pokazuje ilustracija

s prethodne stranice, svojevrsna mapa

opasnih zona među najrazvijenijim zemljama

nije ograničena samo na periferiju

Starog kontinenta. Pored uobičajenih

sumnjivaca, poput Grčke ili Portugala,

našlo se tu mjesta i za nominalno vrlo

ugledna imena, sve redom prvoklasne

izdavatelje obveznica od kojih mnogi (za

sada) uživaju i zaštitu AAA kreditnog rejtinga,

što se često tumači kao sinonim za

sigurnu investiciju. No izlazak iz duboke

gospodarske krize i početna faza oporavka

zapravo je prava prilika za svojevrstan

reality check, koji pak otkriva ogromne

napukline proizašle iz očajničkih

pokušaja obuzdavanja krize, obilježenih

agresivnom primjenom najrazličitijih instrumenata

fiskalne i monetarne politike.

Grčka se našla u problemima onoga

trenutka kada su razotkriveni uistinu

dramatični razmjeri ‘friziranja’ službenih

podataka i kada je postalo jasno kako je

službena statistika zapravo tek najobičnija

farsa, kompleksnim deviznim swapovima

zamaskiran lažan iskaz državnih

travanj 2010 F o r b e S 77

financije

Grčka je godinama

lažirala brojke, a

Velika Britanija nije,

ali svejedno obje

zemlje bilježe

podjednako

zastrašujući deficit

dužnosnika o stanju javnih financija. Populizam

prijašnje administracije plaćao se

budućim prihodima, nauštrb nadolazećih

generacija, a aktualni premijer Papandreou

sada ima vrlo nezahvalnu zadaću

vratiti stvari u prihvatljive okvire. No to je

već svima dobro poznata priča oko koje se

digla poprilična prašina, dobrim dijelom

zahvaljujući i burnom nezadovoljstvu

sindikata javnih službi koji su inscenirali

burne proteste na ulicama Atene.

Puno je pak manje poznato da se i britanski

proračunski deficit također iskazuje

dvoznamenkastim ciframa, a stanje

javnih financija na Otoku oporbenjaci iz

redova Konzervativaca već odavna nazivaju

pravom katastrofom, pokušavajući

zaraditi političke bodove preko leđa premijera

Browna. I nisu samo oni nezadovoljni

aktualnim kursom fiskalne politike

britanske Vlade. Premijer je zaradio

opaske i od strane Europske komisije, u

čijem se priopćenju navodi kako „Vlada

nije definirala dovoljno ambiciozan plan

smanjenja proračunskog deficita”. Slično

priopćenje odaslano je još u prosincu, no

premijer i ministar financija Alistair Darling

se na to nisu previše obazirali.

A za razliku od Grčke, koja deficit

namjerava svesti unutar okvira Sporazuma

iz Maastrichta (3% BDP-a) do kraja

2012. godine, Europska komisija je od Velike

Britanije zatražila da to učini do kraja

(fiskalne) 2015. godine. Međutim, Blair i

Darling za sada nude samo deficit od 4,6%

u navedenom razdoblju, argumentirajući

to strahom od nove recesije ukoliko se

fiskalni stimulans naprasno eliminira.

A to nipošto neće proći “nekažnjeno”.

Doduše, stopa prinosa na 10-godišnje

britanske državne obveznice nije ni izbliza

tako drastično divergirala od krivulje

njemačkog pandana (Bund) kao u slučaju

Grčke, no proteklih se tjedana spread

opasno približio razini od 100 baznih bodova.

Posljedica je to, tvrdi Hans Redeker,

analitičar BNP Paribas, izmijenjene percepcije

ulagača. Niti je rast stope prinosa

na obveznice refleksija viših očekivanja u

pogledu gospodarskoga rasta (i inflacije),

a još manje restriktivnije monetarne

politike Bank of England, već isključivo

posljedica premije za rizik i povećane

ponude, faktora koji neumoljivo spuštaju

cijene i povećavaju stope prinosa na obveznice.

I to unatoč kooperativnoj ulozi

središnje banke, koja putem quantitative

easing programa guta ogromne količine

državnih obveznica, umjetno održavajući

potražnju. Jednom kada te podrške nestane

(a nije pitanje hoće li, već - kad će?),

britanska bi se Vlada mogla naći u velikim

problemima. Da i ne spominjemo

kako predizborne ankete ukazuju na vrlo

tijesnu razliku između Laburista i Konzervativaca,

što može dodatno zakomplicirati

stvari, a uopće nije ukalkulirano u indeks

s početka priče, a Velika Britanija je svejedno

na visokom četvrtom mjestu prema

percepciji rizika analitičara Royal Bank of

Canada, ispred Italije i Španjolske.

Prema procjenama agencije Standard

& Poor’s, tijekom ove godine na Starom će

kontinentu vladati prilična gužva u segmentu

državnih obveznica, jer europske

zemlje planiraju izdati obveznica u ukupnoj

vrijednost 1,5 bilijuna eura. Od toga

na Grčku otpada svega pedesetak milijardi

(ili manje, ukoliko se pojavi MMF), što

je tek kap u moru obveza koje će vladajuće

garniture širom kontinenta natovariti na

leđa svojih poreznih obveznika. No time

ujedno i postaje sasvim jasno zbog čega je

Grčka toliko uzbudila europske političke

lidere. Jer opasnost od grčkog bankrota

ne dovodi u pitanje samo kredibilitet Europske

monetarne unije, već i otvara vrlo

realnu opasnost od domino efekta koji bi

u nekom crnom scenariju doista mogao

Udaljenost od sigurne oaze, kakvom figuriraju

njemačke obveznice, sve je veća

Nije li trebalo biti obrnuto? Rast duga sada

puno više pogađa razvijene zemlje

poprimiti razmjere prave katastrofe.

Bill Gross, ugledni američki strateg

iza kojeg stoji PIMCO, najveći globalni

investitor u obveznice, investitorima uporno

savjetuje da zaobilaze razvijene zemlje

koje sve teže dišu pod teretom rastućeg

proračunskog deficita, označavajući,

primjerice, Veliku Britaniju kao područje

koje bi „svakako valjalo zaobići“. Sredinom

ožujka po tom se pitanju oglasila i agencija

Moody’s Investors Service, upozoravajući

kako su SAD, Francuska, Njemačka i Ve-

78 F o r b e S travanj 2010

Foto AP

lika Britanija redom napravile krupan korak

ka - gubitku AAA statusa. U izvješću

se navodi da je dinamičan gospodarski

oporavak u značajnoj mjeri zaobišao najrazvijenije

zemlje, dovodeći ih u prilično

nezgodan položaj. Jer bez eksplozivnog

oporavka drastični rezovi u segmentu

javne potrošnje naprosto nemaju alternativu,

ali pritom ne smiju (barem ne u

značajnijoj mjeri) ugroziti prihodovnu

stranu proračuna i proces oporezivanja.

Aktualne projekcije nisu odveć

optimistične, pa se tako u studiji MMF-a

iz studenoga prošle godine upozorava na

dramatičan rast zaduženja među najrazvijenijim

zemljama svijeta. Konkretno,

očekuje se da će prosječna razina javnog

duga u razvijenim zemljama članicama skupine

G20 do kraja 2014. godine dosegnuti

118% BDP-a. Suprotno tome, prosjek za

zemlje u razvoju koje ulaze u sastav skupine

G20 (Argentina, Brazil, Kina . . .) u istom bi

se razdoblju spustiti ispod 40%. Pritom bi

ono prvo, prema autorima studije, u uvjetima

niske stope inflacije i ključnih kamatnih

stopa, moglo rezultirati porastom

stope prinosa na državne obveznice za 200

baznih bodova. A to bi značilo da će se

kroz nekoliko godina Velika Britanija plasmanom

obveznica zaduživati uz kamatne

stope koje danas plaća - Grčka! Ili Hrvatska.

Jednako frapantno zvuče procjene Europske

komisije kako će Bugarska i Estonija

biti među rijetkim članicama Europske

unije koje bi kroz iduće četiri godine mogle

zadržati proračunski deficit unutar propisanih

3% BDP-a.

I da stvar bude još gora, (eventualna)

negativna promjena kreditnog rejtinga

nedvojbeno bi daljnje zaduživanje

učinila skupljim, otežavajući i servisiranje

postojećih obveza. A na popust od strane

agencija za procjenu kreditnog rejtinga

ne bi valjalo previše računati. Premda

je nedavnom odlukom od zadržavanju

kreditnog rejtinga Standard & Poor’s ponudio

Grčkoj prijeko potreban predah,

tri agencije koje vedre i oblače financijskim

tržištima (uz spomenute, tu je još i

Fitch Ratings), suvereno dominirajući

segmentom kreditnog rejtinga, svakako

Ulaganje s binarnim ishodom

Oscilacije cijena obveznica mogu se bez previše krzmanja tumačiti kao pouzdan indikator

krvne slike emitenta, bio on iz redova korporativnog sektora, lokalne uprave ili iz kruga

suverenih država. Kao i u slučaju dionica, cijeli niz faktora utječe na cijenu obveznica

(temeljem koje se potom kalkulira i stopa prinosa do dospijeća), a vrlo bitnu ulogu igraju

makroindikatori, odnosno, stanje javnih financija koje su tema ovoga teksta. Institucionalni

investitori poput investicijskih fondova i banaka, koji čine ogromnu većinu ulagača na

tržištu obveznica, iz niza razloga rijetko trpaju obveznice u svoju aktivu da bi ih držali do

dospijeća. Umjesto toga, igraju upravo na fluktuacije cijene. U njihovu slučaju korištenje

značajnog kapitala donosi profit (ili gubitak) promjenama brojki na trećoj znamenki iza

decimalnog zareza, čime priča s obveznicama uvelike počinje nalikovati većini promatrača

puno bližoj trgovini dionicama.

Postoji, međutim, i jedna vrlo bitna razlika. Obveznice imaju ograničeni rok trajanja i

kao takve investitorima koje ih drže do dospijeća zapravo nude - binaran ishod. Jer bez

obzira na dnevne oscilacije cijene, u konačnici su moguća samo dva ishoda - iskupljenje

po dospijeću ili default (bankrot izdavatelja). Ako isključimo prvu varijantu, jer je kad su

u pitanju razvijene zemlje doista riječ o ekstremnom (malo vjerojatnom) scenariju, ostaje

prva opcija koja se, pojednostavljeno rečeno, ne razlikuje previše od klasične štednje u

banci. Plasmanom obveznica izdavatelj se kupcima u određenim vremenskim intervalima

(ovisno o tipu obveznice) obvezuje isplaćivati najčešće fiksnu kamatnu stopu (čija visina

ovisi o “zdravlju” izdavatelja), a po dospijeću i uloženu glavnicu. Ili, u prijevodu - kupnja

njemačkih državnih obveznica polučit će efekt sličan oročavanju bankovnog depozita po

stopi koja se trenutno kreće nešto iznad 3%. Još bolje, ako vjerujete u “sretan završetak”

kada je Hrvatska u pitanju, bit će to sasvim solidnih 6% (i nešto malo više). A do izlaska iz

recesije kamatna će stopa možda biti i puno bliže granici od 7%.

Nezahvalna uloga ‘europskog bolesnika’ nije

nužno rezervirana samo za Grčku

će pokušati vratiti kredibilitet izgubljen

tijekom subprime krize. To pak znači da

se vjerojatno neće libiti sniziti kreditni

rejting ukoliko se agresivna primjena instrumenata

fiskalne politike (nerezonsko

trošenje sredstava poreznih obveznika)

nastavi, povećavajući ukupnu razinu

zaduženja.

Bez AAA statusa Španjolska je ostala

već u siječnju prošle godine, nakon što je

recesija zamijenila 15 godina kontinuiranog

gospodarskog rasta. Japan još i puno

prije, zbog “izgubljene dekade” (u najboljem

slučaju anemičnog gospodarskog

rasta). I koliko god se to u ovom trenutku

činilo nemogućim, po sličnom bi receptu

agencije mogle postupiti i u slučaju Velike

Britanije, SAD-a ili Francuske (Njemačka

se trenutno čini ipak nešto tvrđim orahom).

A cijena takvog ishoda ne mjeri

se povrijeđenim nacionalnim ponosom,

već puno opipljivijim troškovima daljnjeg

zaduživanja, u što su se već mnogi,

uključujući i hrvatske građane, imali prilike

uvjeriti.

travanj 2010 F o r b e S 79

financije

Rušenje mita

Suprotno

konvencionalnoj

logici i uvriježenoj

percepciji

ulagača, famozni

Volatility Index

u recentnoj je

studiji označen

praktički

beskorisnim /

Mario Gatara

Potraga za “svetim gralom”, indikatorom koji

bi mogao (pouzdano) ocrtati kurs kretanja

cijena dionica u budućnosti, traje valjda

otkako je Wall Streeta. Nebrojeno mnogo

analitičara radilo je i još uvijek radi na tome,

“meljući” brojke kako bi istražili i najmanju podudarnost,

sumnjivu korelaciju ili vezu koja bi mogla

poslužiti kao indikator budućih zbivanja na tržištu.

No rezultati su uglavnom upitni.

Pored brojnih “custom” indikatora

koji su našli primjenu u svakodnevnoj

trgovini, popriličan broj investitora oslanja

se na Volatility Index u produkciji

Chicago Board Options Exchange.

Poznatiji pod akronimom VIX, indeks

je zapravo svojevrsna mjera apetita

za rizik ulagača i njegova vrijednost

počiva na “implied volatility”, odnosno

cijenama call i put opcija na S&P 500

indeksu s rokovima dospijeća do dva

mjeseca, kako bi se procijenili razmjeri

oscilacija cijena dionica u idućih 30 dana. Često

nazivan “indeksom straha”, njegov rast odražava

veće oscilacije indeksa (što za sobom povlači više

cijene opcija), signalizirajući smanjene apetite investitora

za rizik, a to se pak često navodi kao signal

nadolazećeg negativnog trenda. Sukladno obrnuto

proporcionalnoj vezi, pad indeksa posljedica

je manjih oscilacija na tržištu, što pak posredno

podrazumijeva masovniji povratak ulagača te se

interpretira kao pozitivan signal.

Birinyi je u

povijesnoj

analizi kretanja

VIX-a uočio

čak i svojstva

karakteristična

za 'contrarian'

indikatore, koji

prkose mišljenju

većine

Međutim, Laszlo Birinyi, na Wall Streetu dobro

poznata zvijezda tvrtke Birinyi Associates, u

svojem netom objavljenom istraživanju tvrdi nešto

posve drugo: “Investitori koji pokušavaju odgonetnuti

mogući smjer kretanja cijena dionica VIX bi

vjerojatno trebali - ignorirati.” Birinyi kategorički

odbacuje “super moći” koje se indeksu pripisuju,

tvrdeći kako uvriježena teza prema kojoj bi kretanje

S&P 500 indeksa u slučaju negativne

putanje VIX-a trebalo poprimiti

pozitivan predznak (i obrnuto), nema

gotovo nikakvog temelja u stvarnim

činjenicama. Analizirajući odnos

dvaju indeksa od rujna 2003. godine

naovamo, Birinyi i njegov kolega Kevin

Pleines nisu našli dokaze kojima

bi potkrijepili uvriježenu percepciju

velikog broja ulagača, zaključivši tek

kako VIX jest indikator raspoloženja

ulagača, ali nema ama baš nikakva

“prediktivna” svojstva. “Riječ je o indeksu

koji možda bolje od drugih indikatora ilustrira

oscilacije na tržištu i vjerno odslikava emocije

ulagača, ali to mjeri u realnom vremenu, ne za sutra

ili prekosutra. Kao, uostalom, i svaki drugi ‘coincidental’

indikator kojeg krasi visoki koeficijent korelacije

s negativnim predznakom, ali u kontekstu

budućih zbivanja ima mali ili nikakav značaj.”

Grafikon nedvojbeno ilustrira čvrstu vezu

između S&P 500 indeksa i VIX-a, no to je zapravo i

posve logično jer potonji na neki način mjeri neizvjesnost

i nervozu ulagača, koja pak uvjetuje njihovu

aktivnost na tržištu, a S&P 500 se u tom slučaju

pretvara u funkciju zakona ponude i potražnje.

Da stvar bude još bolja, Birinyi je kroz analizu

kretanja VIX-a pronašao elemente - contrarian indikatora.

Drugim riječima, investitori koji su kupili

dionice (gledajući njihovu izvedbu kroz prizmu

S&P 500 indeksa) nakon što je VIX porastao za

više od 20% iznad 50-dnevnog prosjeka, mogli su

realizirati nekakav profit. Ali samo na kraći rok, jer

veza nakon nekoliko mjeseci obično - puca. Potonji

zaključak potvrđuje i David Darst, strateg Morgan

Stanleyja, citirajući uzrečicu koja kruži među trgovcima

na parketu Chicago Board Options Exchange:

“Kada je VIX visoko, vrijeme je za kupnju, a kada je

nisko, bolje je usporiti“.

80 F o r b e S travanj 2010

Konačan ishod detaljnog prekapanja

po listama najvećih

dioničara domaćih tvrtki

čije dionice kotiraju na

Zagrebačkoj burzi teško se može nazvati

neočekivanim. To podjednako vrijedi

kad je riječ o pojedinačnim imenima,

poput Ivice Todorića ili ekipe iz Adrisa

i Atlantica, koja kontroliraju značajan

dio tržišne kapitalizacije, ili pak o inozemnim

institucijama koje u pravilu

nastupaju u ulozi strateškog investitora.

Ta to su ionako najčešće asocijacije koje

se javljaju na spomen domaćeg korporativnog

sektora, pa njihov visok plasman

zasigurno nije nikakvo iznenađenje.

Puno su zanimljivije brojke, odnosno

milijarde i milijuni kuna iza kojih

stoje ta imena, no ljestvica je otkrila i još

poneki zanimljivi detalj. Prva stvar koja

upada u oči je relativno visoka koncentracija

vlasništva, jer Top 10 dioničara u

prosjeku kontrolira više od tri četvrtine

vlasničkog udjela, a možda se još frapantniji

podatak odnosi na činjenicu da

pet najvećih dioničara u prosjeku kontrolira

više od 70% vlasničkog udjela.

Kao da već nije dovoljno što

Zagrebačka burza pati od kronično niske

razine likvidnosti, već ulagači moraju

uzeti u obzir i vrlo nizak free float, koji za

sobom povlači vrlo opipljive praktične

implikacije. Jer slaba fragmentiranost

vlasničke strukture u praksi podrazumijeva

prilično pasivnu ulogu malih

dioničara koji, htjeli ne htjeli, ulaganjem

Mario Gatara

Sukob interesa

Poput virtualnih tajkuna, veliki dioničari domaćih

tvrtki nerijetko brkaju privatne i interese kompanije,

bitno otežavajući pozicije malih ulagača

zapravo pristaju na pravila igre koja diktira

većinski dioničar.

Problem pritom leži u činjenici kako

se u Hrvatskoj, za razliku od razvijenih

tržišta kapitala, počesto gubi jasna granica

između vlasništva i upravljanja, a

poslovna etika, iz perspektive vlasnika,

postaje ograničavajući i nepoželjan faktor.

Nemali je broj primjera u kojem

Uprava u prvi plan gura osobne interese,

koji znaju biti u koliziji s interesima

manjinskih dioničara. Notorni primjer

takve prakse je Podravka, gdje su članovi

Uprave uporno stavljali vlastite interese

ispred interesa kompanije, no takvih

slučajeva u relativno kratkom životnom

vijeku domaćeg tržišta kapitala zasigurno

ne manjka.

Svima koji su se nekim slučajem navukli

na igrice poput Railroad Tycoona

bit će lako shvatiti tu dilemu. U spomenutoj

igri, naime, navlačite dvostruku rolu,

direktora i jednog od dioničara, i za tili

čas se dovedete u situaciju da odgađate

investicije, povećavate plaću, trošite

kapital na kojekakve budalaštine i uopće,

marketmaker

namjerno sabotirate poslovanje kompanije

i rušite (ili zadržavate) cijenu dionica

tvrtke kojom upravljate kako biste

svoju skromnu managersku plaću iskoristili

za povećanje vlasničkog udjela. I

zapravo ne vidite u tome ništa sporno, jer

ako nećete vi, dionice dobre kompanije

će kupiti netko - drugi.

Što samo naizgled nije problem, jer

stvar funkcionira na vrlo jednostavnom

principu - dok dobro radite, dioničari

vas ne diraju. Štoviše, postajete meta

‘krupnog kapitala’, drugih tajkuna koji

traže profitabilnu investiciju. No kada stvari

krenu neželjenim tijekom, a robom

krcat vlak iz Liverpoola nikako da dođe

do Londona, slijedi - smjena. Niste sigurni

čak ni kada bbznis kontinuirano cvjeta,

jer postoji mogućnost da se neki od

rivala, kada akumulira dovoljnu količinu

dionica, odluči na preuzimanje. A u tom

ste slučaju ponovno - višak.

Postoje dva načina da to spriječite

- ili da blistate u svojstvu direktora, što

zbog objektivnih okolnosti (na dulji rok)

nije nimalo jednostavno (i svejedno ne

jamči opstanak), ili da preuzimanjem

Kolateralne žrtve sukoba interesa u

računalnoj igrici su virtualne, ali u

stvarnom životu na gubitku su mali ulagači

Autor posjeduje manju količinu dionica Podravke i HT-a

većinskog paketa dionica zacementirate

svoju poziciju i pritom sustavno ignorirate

male dioničare, bez obzira na to

koliko opravdani bili njihovi prigovori.

Poput virtualnih managera, i većina

domaćih tajkuna je sklona provoditi u

djelo potonju varijantu, čime se odabir

potencijalne investicije iz perspektive

ulagača bitno komplicira. Uz niz

uobičajenih kriterija, domaći investitori

u potrazi za profitabilnim ulaganjem,

moraju detaljno proučiti i sklonosti

većinskih vlasnika te članova Uprave, a

činjenica da se često radi o jednim te istim

akterima nimal ne olakšava taj odabir.

travanj 2010 F o r b e S 81

Iva Biondić

Bolje preksutra

Od domaćih društava za upravljanje investicijskim

fondovima u ovoj godini treba očekivati – edukaciju

domaćih investitora

U

svojim izjava, domaći fond

menadžeri su složni – najteža

vremena su iza nas. Sada nam

samo ostaje plivati u rukavcu

na koji se svelo domaće tržište kapitala i

čekati da padnu prve kiše i s njima dođe

nova snaga. Nade u neki brzi oporavak sve

su nas odavno napustile i ostaje samo vizija

u bolje preksutra. Nakon turbulentnih

godina neizbježna su bila preslagivanja u

domaćoj fondovskoj industriji pa je došlo

do spajanja nekih društava, ali i fondova.

To se moglo i očekivati pa ostaje jedino

pitanje zašto se to kod nekih fondova, ali i

društava, nije i ranije dogodilo.

Unatoč tim “brakovima iz interesa”, ne

nedostaje novih proizvoda na domaćem

tržištu. Mnoga su društva u posljednjih

godinu-dvije lansirala barem po jedan novi

fond, koji se svojom strategijom ulaganja u

većini slučajeva nije bitnije razlikovao od

dosadašnje ponude. Jedino po čemu sam

ih ja mogla razlikovati je činjenica da nisu

vukli teret burzovnog kraha od prije tri

godine (zar je već toliko vremena prošlo?).

Svemu tome unatoč, te nove, prošlošću

neopterećene ljepotice dana nisu privukle

značajniji broj investitora, a time ni

veći iznos imovine. To ne treba čuditi, jer

milijarde kuna su, zajedno s povjerenjem

investitora, isparile na burzi.

Aktivnija edukacija domaćih investitora

je upravo ono što se od domaćih društava

za upravljanje investicijskim fondovima

treba očekivati u ovoj godini. Nerealne

apetite koji su pogonili hrvatski burzovni

balon, zamijenio je nedostatak teka. Uz

mirovinski sustav koji danas imamo, investiranje

u fondove treba shvatiti kao način

štednje i investiranja za budućnost. Kako

u Hrvatskoj oročena štednja stanovništva

u znatnoj mjeri dominira u odnosu na

ulaganja u fondove, može se zaključiti da

prostor za rast domaćeg tržišta kapitala

svakako postoji. Odnos rizika i dobiti je

jasnije poznat, a uz odgovarajuću edukaciju

svatko će biti u stanju planirati svoju

starost i prilagoditi investicijski portfelj

svojim potrebama. Prilike postoje i realno

postavljena očekivanja spram investicija

mogu dovesti do zdravog rasta domaćeg

tržišta kapitala.

Prema svjetskoj bonitetnoj kući

Dun&Bradstreet, kako prenosi Boniline,

rizik poslovanja u Hrvatskoj ostaje

nepromijenjen; drugim riječima Hrvatska

je i dalje zemlja s blagim rizikom poslovanja,

čije gospodarstvo oporavak može

očekivati tek u narednim godinama. Razlozi

tome leže u sporom ekonomskom

fondomjer

Nerealne apetite koji su pogonili

hrvatski burzovni balon zamijenio je

nedostatak teka

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta

rastu u eurozoni. Njega prati pad domaće

potražnje uslijed smanjene potrošnje

kućanstava zbog slabijeg rasta plaća, visoke

nezaposlenosti i strožih uvjeta kreditiranja

kako za stanovništvo tako i za

poduzeća. Nelikvidnost je i dalje najveći

rizik po cijelo gospodarstvo, na što i D&Bu

upozorava u svojoj ocjeni.

Podaci Hanfe za veljače pokazuju da

domaća fondovska industrija bilježi rast

osmi mjesec zaredom, i to zahvaljujući

priljevima u niskorizične novčane fondove.

U veljači je imovina novčanih

fondova dosegla 7,6 milijardi kuna, 854

milijuna kuna više nego u siječnju, i čini

58 posto imovine svih otvorenih investicijskih

fondova u Hrvatskoj. Udio imovine

dioničkih i uravnoteženih fondova

u veljači se sveo na 23 posto odnosno 15

posto ukupne imovine. Dioničkim fondovima

na upravljanje su povjerene gotovo

tri milijarde kuna, a uravnoteženim dvije.

Za usporedbu, prema podacima Investment

Company Institutea, krajem

prvog kvartala prošle godine dionički su

fondovi upravljali trećinom imovine svjetskih

otvorenih investicijskih fondova, a

tek postotak niže bio je povjeren novčanim

fondovima. Slijedili su obveznički fondovi

s udjelom od 19 posto, pa uravnoteženi

fondovi čiji je udjel bio 9 posto, te naposljetku

ostali fondovi s udjelom od 8 posto.

U Hrvatskoj obveznički fondovi čine tek

5 posto imovine, odnosno upravljaju sa

625 milijuna kuna, a teško da će u skoroj

budućnosti zabilježiti neki veći rast jer je

domaće tržište obveznica i dalje nerazvijeno

i bilježi oskudne promete. Sva izdanja

obveznica u osnovi progutaju domaći

mirovinski fondovi, ali i banke koje na taj

način financiraju državu, koja je ujedno

najveći izdavatelj.

82 F o r b e S travanj 2010

travanj 2010 F o r b e S 83

Reanimatori? Steve Preeg i Eric

Barba iz Digital Domainea najavljuju

revoluciju: stvaraju virtualne glumce

Foto Dave Hill za Forbes

Godina je 2017. U četiri tisuće američkih

kinodvorana upravo se počinje prikazivati

najnoviji film o Indiani Jonesu. Zvijezda filma

je Harrison Ford kao Indy, naravno. Ali

u ovom nastavku vraća se kao 35-godišnjak,

kako bi u marokanskoj pustinji pobijedio

zle lovce na blago. A tko mu pomaže? Nitko

drugi nego Humphrey Bogart kao Rick iz

Casablance.

O tehnologiji koja glumačke karijere vrti

unatrag i diže iz groba odavno mrtve zvijezde

razgovara se već dvadeset godina, no nekoliko

novijih filmova, uključujući i Cameronov

3D SF Avatar, unaprijedilo je digitalnu

kinematografiju dovoljno da istisne živu glumu

– i usput zaradi bogatstvo. Od početka

prikazivanja u prosincu, Avatar je 20th Century

Foxu, odnosno News Corpu, zaradio 2,4

milijarde dolara u kinima širom svijeta.

Sljedeća faza revolucije donosi virtualne

glumce, zbog čega bi se mogao rasplamsati

stari sukob između hollywoodskih talenata

i filmskih studija. Morat će se preispitati sve,

od toga tko ima prava na fotografije filmskih

zvijezda do toga što uopće znači biti glumac

u filmovima budućnosti. “Sukobi su se već

pojavili”, kaže Steve Preeg iz tvrtke za specijalne

efekte Digital Domain. “Kako to? Pa,

pretpostavljam da neki misle kako na tome

mogu zaraditi.”

Direktori studija rado bi prodrmali hollywoodski

status quo. Prihod od filmova

narastao je od 1999. za 42 posto, ali su troškovi

proizvodnje rasli još brže. Hollywood se

zgrozio kada je Cameron 1997. potrošio

200 milijuna dolara za Titanic. Danas je to

prosjek za studijski blockbuster. Kao rezultat,

profitna marža hollywoodskih igranih filmova

– ono što ostane kad se od prihoda na

blagajnama i zarade od posuđivanja i prodaje

84 F o r b e S travanj 2010

FORBESLIFE

Sljedeća faza digitalne

kinematografije izazvat

će prevrat u Hollywoodu i

zauvijek promijeniti filmsku

glumu / Dorothy Pomerantz

Zvijezda je

reinkarnirana

TRAVANJ 2010 F O R B E S 85

forbeslife

DVD-a oduzmu troškovi produkcije, reklame

te cijena tiskanih materijala – pala

je u razdoblju od 1999. do 2008. na samo

36 posto, prema podacima istraživačke

tvrtke SNL Kagan. Iz toga se financira

postprodukcija, plaćaju studijske režije i

troškovi za pripremu novih filmova. Najnovija

žrtva tog žrvnja je MGM. Prodan

2004. za pet milijardi dolara, sada ne može

naći kupca koji bi platio upola toliko, bez

obzira na vrijednu imovinu poput prava

na Jamesa Bonda i Hobita. “Tradicionalni

postupak stvaranja filma relativno je

skup i dosadno nepredvidljiv”, kaže Paul

Debevec, profesor na USC-u čiji je rad na

Avataru nedavno nagrađen Oscarom za

tehnička dostignuća.

Skupe velike zvijezde nisu jamstvo da

će film biti hit. Universal je ljetos ulupao

100 milijuna dolara u filmsku verziju tvserije

iz 70-ih Land of the Lost, s Willom

Farrellom u glavnoj ulozi. Film je zaradio

samo 68 milijuna od prikazivanja u cijelom

svijetu. (Prikazivanjem filma u kinima

studio zaradi oko 50 centi od jednog

dolara iskazanog u tzv. box office prihodu.

Ponekad to može udvostručiti drugim

prihodima, primjerice od prodaje DVD-a.

Zato je “box office prihod” dobar pokazatelj

ukupne zarade filma). Eddie Murphy

dobio je po 12 milijuna dolara za svaki od

svoja dva najnovija filma, ali ni Nemogući

Dave ni Sve je moguće nisu vratili novac

uložen u produkciju. Neuspjeh filma Sve

je moguće pridonio je 23-postotnom

padu Paramountova prihoda u kinima, na

1,3 milijarde dolara u 2009. godini.

Razumljivo, studiji se upuštaju u eksperimente.

Najnovija formula glasi: više

tehnologije, manje glumaca. Shia LaBeouf

i Megan Fox dobile su gotovo sedam milijuna

dolara svaka za uloge u najnovijem

filmu o Transformerima, što je tek sićušni

dio dvjestomilijunskog budžeta. Film

je zaradio ukupno 835 milijuna dolara.

Najveća zvijezda angažirana u Avataru

bila je Sigourney Weaver, a njezina je cijena

najviše dva milijuna dolara. Otprilike

toliko košta omanji komplet računala za

filmsku grafiku.

District 9, niskobudžetni kanadski film

s odličnim specijalnim efektima, nenadano

je postao hit ljeta, zaradivši 205 milijuna

dolara. Sjajni, potpuno digitalizirani

nastupi nepoznatih glumaca postaju opće

mjesto. Razmišljalo se tako o nominaciji

Andyja Serkisa za Oscara, za ulogu Golluma

u Gospodaru prstenova (New Line

Studio, 2003.), iako se glumčevo lice ne

pojavljuje ni u jednom kadru trilogije.

Tako je bilo i sa Zoe Saldanom u ulozi tri

metra visoke plave izvanzemaljke u Avataru.

(Na kraju nijedno od njih nije dobilo

nominaciju). Životna dob, pa i sama smrt,

uskoro više neće biti prepreke. Redatelji će

moći angažirati glumce po svom izboru,

žive ili mrtve. Osnova svega bit će talentirani

anonimac kao pokretač digitalizirane

lutke, koja će imati kompjutorski izrađen

model nekog slavnog lica. Hollywoodski

kreativci izrazili su svoju duboku skepsu

prema cijeloj toj priči. I istodobno prigrlili

novu tehnologiju.

“Nisam baš jako zadovoljan sintetičkim

likovima”, kaže redatelj Joseph McGinty

Nichol (alias McG) koji se poslužio digitalnim

skenovima iz starih Terminatora

kako bi stvorio mlađu verziju Arnolda

Schwarzeneggera za prošlogodišnji film

1. korak

Digitalna Emily

Rasvjeta je ključni element u stvaranju

realističnog virtualnog lika. Profesor Paul

Debevec s USC-a (University of Southern

California) riješio je taj problem Light Stage

postupkom i osvojio Oscara za rad na Avataru.

U suradnji s tvrtkom Image Metrics,

3. korak

Terminator: Spasenje. “Mislim da predugo

gledamo jedni druge a da nam odmah

ne bi upalo u oči kako drugo ljudsko biće

nije stvarno. ”

“Glumčeva umjetnost i umješnost

dio su čarolije svakog filma”, kaže Pamela

Greenwalt uime strukovne udruge filmskih

glumaca (SAG). “Publika tu vrijednost

prepoznaje i cijeni.” No već je i sada

dovoljno teško natjerati studije da živim

glumcima plate, recimo, skidanje njihovih

filmskih scena s interneta. Kako će se SAG

nositi još i s virtualnim glumcima?

U međuvremenu, u kalifornijskom

gradu Veniceu, Preeg i ekipa iz Digital

Stvarni filmovi,

lažni ljudi

Prekretnice na putu prema

filmskoj reinkarnaciji

Zelig, 1983.

Mukotrpni postupci montaže

omogućuju Woodyju Allenu interakciju

s povijesnim ličnostima.

Terminator 2, 1991.

Glumac Robert Patrick pretače se

iz čovjeka u metal i natrag, u osvit

digitalne revolucije.

Vrana, 1994.

Brandon Lee pogiba na setu, ali

zahvaljujući kompjutoriziranim

efektima uspijeva završiti film.

Forrest Gump, 1994.

Autori filma šalju Tome Hanksa

natrag kroz vrijeme kako bi primio odličje

od Lyndona Johnsona.

86 F o r b e S travanj 2010

svoju je tehnologiju

demonstrirao u projektu

Digitalna Emily:

2. korak

1. korak: Faza

osvjetljavanja

Lice glumice Emily

O’Brien osvjetljava se

kombinacijama svjetla

usmjerenog iz

156 reflektora, kako bi se snimilo u svim

mogućim svjetlosnim uvjetima. Polarizirane

leće odvajaju zrake odbijene od glumičina lica

(reflektirano svjetlo) od onih koje površina

lica apsorbira.

2. korak Reflektirano svjetlo

Uzimajući u obzir samo svjetlo koje se odbilo,

animatori dobivaju idealnu kartu svakog

kutka i nabora na Emilynu licu.

Domainea užurbano nastavljaju s revolucijom.

Suosnivač te tvrtke bio je James

Cameron, no razišli su se nakon sukoba

ega 1998. godine. Tvrtku je poslije za 35

milijuna dolara kupila grupa ulagača koju

je predvodio Michael Bay. Odmah su

krenuli u vrbovanje vrhunskih stručnjaka

za posebne efekte iz Lucasove tvrtke Industrial

Light & Magic. I dok Avatarove

zarađene milijarde privlače povjerenje

studija, za sudbinu same filmske industrije

vjerojatno je važniji bio posao što

ga je Digital Domain odradio na filmu

Čudnovat slučaj Benjamina Buttona.

Preeg i majstor specijalnih efekata

3. korak Mimika

Debevc traži od Emily da namjesti 33

izraza lica. Te snimke daju animatorima

informaciju o pokretima kože.

4. korak Lutka

Informacija dobivena u svjetlosnoj fazi

polaže se preko digitalne mreže Emilyne

glave da se dobije trik-glava, takozvana

lutka.

5. korak Gluma

Animatori pokreću

trik-glavu, odnosno

navode digitalnu

Emily da glumi.

Dodajte svemu

tome glas, i nitko

5. korak

neće primijetiti da

se ne radi o stvarnoj glumici. – D.P.

Eric Barba nisu imali luksuz uživanja u

fantastičnoj priči o čovjeku koji je rođen

star i tijekom života postaje sve mlađi.

Kada im je redatelj David Fincher 2002.

predao scenarij, zahtijevao je da pretvorba

Brada Pitta iz starca u bebu izgleda potpuno

stvarno. “Nekoliko sam puta gotovo

odustao”, šali se Preeg. “Cijeli prvi sat filma

glavni lik ima digitalnu glavu. Ako ti ona

ne uspije i gledatelji ne osjete emocionalnu

povezanost s likom, pokvario si film

vrijedan 150 milijuna dolara.” To osjećajno

zbližavanje progutalo je 31 milijun dolara

namijenjen za specijalne efekte (Pittov

honorar bio je 20 milijuna), a Preeg i

Barba putem su postali prvi filmaši koji su

pronašli izlaz iz one jezovite nestvarnosti

koju struka zove Uncanny Valley – “sablasna

dolina”.

Izraz je 1970. godine prvi upotrijebio

robotičar Masahiro Mori, iznoseći tezu da

se ljudi to više poistovjećuju s predmetom,

što življi taj predmet izgleda. Primjerice,

lakše se vežemo uz plišanu životinju nego

uz kamen. No ako takav predmet poprimi

ljudsko obličje, osjećaj prisnosti pretvara

se u odbojnost. Robot koji izgleda gotovo

kao čovjek, ali mu fali “ono nešto”,

djeluje više kao zombi ili mrtvo tijelo

nego kao prijatelj kojeg možemo voljeti.

Taj otklon od prisnosti zove se “sablasna

dolina”. Animatori je sve donedavna nisu

mogli prijeći. Držali su se sigurnog puta:

stvarali su stilizirane likove (poput Pixarovih

životinja) i služili se kompjutorskom

grafikom samo za prikaz lica koja

su zamagljena akcijom ili su predaleko da

bi ih publika jasno vidjela (što je ostavilo

bez posla tisuće statista). Preeg i Barba

premostili su taj jaz fokusirajući se na igru

svjetla i pokrete kože.

Služeći se Debevecovim postupkom

nazvanim Light Stage (vidi okvir), majstori

efekata prvo su došli do potrebnih

informacija uz pomoć fotografija i silikonskih

modela Pittove glave u različitim

životnim dobima, osvijetljenih iz svih

mogućih kutova u raznoraznim okolnostima.

Potom su digitalnu lutku s modelima

staračkih glava animirali uz pomoć

podataka o pokretima Pittova lica. Kada

su dobili i pohranili potpunu informaciju

o licu, Preegu i Barbi preostalo je još mnogo

kreativnog rada na korekciji kretnji

Gospodar prstenova, 2001.

Glumac Andy Serkis oživljava Golluma uz

pomoć kompjutorskog kopiranja kretnji.

Polar Express, 2004.

Ambiciozno zamišljen projekt

Roberta Zemeckisa zaglavio je

u Sablasnoj dolini.

Čudnovat slučaj

Benjamina

Buttona, 2008.

Digitalni Brad Pitt pojavljuje

se star i, kako film odmiče,

postaje sve mlađi.

Terminator:

Spasenje, 2009.

Snimke iz starijih nastavaka

filma zaustavljaju protok

vremena za guvernera

Arnolda Schwarzeneggera.

Avatar, 2009.

James Cameron stvara Na’vije. Povjerovali

su mu svi, i publika i – šefovi studija.

travanj 2010 F o r b e S 87

forbeslife

živih glumaca koji su igrali Benjaminovo

tijelo u raznim fazama života, kako bi ih

uskladili s izrazima Pittova lica. Cijeli je

proces trajao dvije godine, ali je rezultat

bio dovoljno revolucionaran da Preegu i

Barbi donese Oscara te dovoljno stvaran

da mnoge izvan Hollywooda uvjeri kako

gledaju stvarno Pittovo lice pod debelim

slojem filmske šminke.

U Digital Domaineu posjetitelja drže

podalje od 175 majstora efekata i programera.

Preeg i Barba ne žele otkriti na

čemu sada rade, ali kažu da će sljedeći veliki

korak biti pomlađena digitalna verzija

jednog slavnog glumca. To je puno teža

zadaća nego digitalno postarati mlađeg

glumca, ali je ključno za eventualnu reanimaciju

pokojnih filmskih zvijezda. “Ljudi

imaju sjećanja s kojima se moramo uskladiti”,

kaže Preeg. Usto, trebalo bi pronaći

glumca koji bi oponašao pokojnikov glas

ili pričekati napredak audiotehnike koji

će omogućiti da živi glumac A zvuči kao

pokojni glumac B.

Nagađa se da je upravo digitalno

pomlađivanje ono što Digital Domain

radi za Disneyjev film Tron: Legacy koji

ovoga prosinca stiže u kina. Riječ je o

svojevrsnom nastavku kultnog, tehnički

značajnog filma Tron iz 1982. godine, s

Jeffom Bridgesom u glavnoj ulozi. Bridges

igra i u nastavku, i to vraćen kroz vrijeme

ako je vjerovati traču. U veljači prošle godine,

internetski SF sajt lo9 tvrdio je da ima

insajdersku informaciju o tome na koji će

način “u Tronu 2 klonirati Bridgesa”. Uspiju

li Preeg i Barba uvjeriti obožavatelje

da Bridges doista igra u scenama u kojima

se pojavljuje 28 godina mlađi nego što jest,

bio bi to dosad najveći korak prema reinkarnaciji

na velikom platnu.

Tržište je spremno. Pokojni glumci

Brad Pitt je odglumio prvu polovicu Benjamina Buttona pomičući samo glavu i lice.

Animatori su poslije s tim pokretima usklađivali kretnje digitalne lutke

već se pojavljuju u reklamama. Marylin

Monroe je 2008. nastupila u reklami za

Mercedes i zaradila 6,5 milijuna dolara 46

godina poslije smrti. Nedavno je i Steve

McQueen, mrtav od 1980., snimio reklamu

za Tag Heuer zajedno s pilotom Formule

1 Lewisom Hamiltonom.

Tvrtka Green Light bavi se izdavanjem

odobrenja za korištenje likova pokojnih

zvijezda poput McQueena, Johnnyja

Casha i Brucea Leeja. Nasljednici tih

zvijezda ugovorom ovlašćuju tvrtku da

dogovori uvjete pod kojima će se njihovi

najdraži pojaviti u reklamnom spotu, videoigri,

na majici ili posteru. (Kalifornijski

zakon iz 1985. jamči celebrityjima prava na

takve naknade i do 70 godina nakon smrti.)

Zasad se ti poslovi obavljaju na strogo

licencijskoj osnovi. Agenti naplaćuju naknadu

tvrtkama koje se žele koristiti likom

zvijezde, nema govora o tantijemima. No

ako se pokojne zvijezde počnu pojavljivati

u filmovima, mogle bi se po vrijednosti

ugovora izjednačiti sa živim zvijezdama.

“Ako bi pojava pokojnog glumca bila

ključna za film, pregovarali bismo o njegovom

ugovoru”, kaže David Reeder, potpredsjednik

Green Lighta.

Tko bi mogao biti prva reinkarnirana

zvijezda? Po svoj prilici Bruce Lee, slavni

kung-fu glumac preminuo uslijed rijetke

reakcije na analgetik. Eric Barba iz Digital

Domainea kaže da postoji gipsano poprsje

koje bi tvrtki moglo poslužiti kao osnova

za digitalnu verziju glumčeva lica, a Leejev

agent zainteresiran je za projekt animacije

ili reanimacije kung-fu zvijezde. “S

obzirom na ono što smo vidjeli u Avataru,

možete zamisliti kakve bi bile nove akcijske

scene s Bruceom Leejem”, kaže Reeder.

Leejev sin Brandon bio je prvi reanimirani

glumac. Poginuo je nesretnim

slučajem na snimanju Vrane 1993., od

hica iz pravog umjesto iz lažnog pištolja.

Redatelj je za ostatak filma uspio na tijelo

dublera namontirati Brandonovo lice iz

postojećih snimki. To možda nije bio vrhunac

kinematografije, ali je bio korak

naprijed u usporedbi s patchhworkom

u filmu Plan 9 From Outer Space nakon

što je Bela Lugosi umro usred snimanja.

Shannon Lee, kći Brucea Leeja, kaže kako

ju zanima mogućnost da tata nastupi u

novom filmu: “To je uzbudljivo i priličan

je izazov za živce. Uključuje rizik, a mi

bismo preuzeli najveći dio.”

Granica između živog glumca i njegove

virtualne osobe u međuvremenu i

dalje blijedi. U najnovijoj Disneyjevoj fantaziji

Alisa u zemlji čudesa, redatelj Tim

Burton jedva se suzdržao da potpuno ne

nadomjesti Helenu Bonham Carter digitalnom

lutkom, ali nije odolio napasti da

joj odrubi glavu (prikladno za Kraljicu

Srca), zamijeni je dvostruko većom i

pomoću kompjutora ponovno nasadi na

tijelo. Stroj ipak ne može nadomjestiti glumu

Helene Bonham Carter. “Nema šanse”,

kaže Ken Ralston, šef specijalnih efekata u

Alisi. Baram zasad.

Foto Paramount Pictures

88 F o r b e S travanj 2010

KNOW-HOW ZA ŽIVOT

SSvi koji kažu da se poslovni ljudi bave činjenicama a ne fikcijom očito

nikad nisu čitali stare petogodišnje poslovne projekcije.

—Malcolm Forbes

Brodograđevna industrija s mrežom

kooperanata – unatoč dugovima i gubicima

– jedan je od šest glavnih punjača

hrvatskog proračuna (nafta, duhan,

brodovi, telekomunikacije, trgovački

lanci, banke), pa bi propast brodogradnje

dovela ukupne državne financije pred

bankrot.

— IVO JAKOVLJEVIĆ

Živi li država unutar svojih prihoda, ona

je kreditno zdrava. Ako u nekim krizama

živi godinu ili dvije izvan okvira svojih

prihoda, obično se može privremeno

zadužiti pod razumnim uvjetima. Ako,

međutim, kao svaki rasipnik, baci oprez

u vjetar i nije spremna podnijeti nikakve

žrtve u trošenju, ako poveća oporezivanje

do granice koliko ljudi mogu platiti i

nastavi gomilati deficite, onda je na putu

u bankrot.

— FRANKLIN DELANO ROOSEVELT

Bankrot mi je zurio u lice, ali jedna me

misao održala mirnom – uskoro ću biti

presiromašna da bih trebala alarmni

sustav protiv krađe.

— GINA ROTHFELS

Odbacivanje razmišljanja je iskaz

duhovnog bankrota.

— ALBERT SCHWEITZER

Obiteljska odgovornost – da i uvijek.

Obiteljski bankrot zbog okrutnih vladinih

mjera – ne.

— BARBARA MIKULSKI

Bankrot je zakonska procedura u kojoj

stavite novac u džep od hlača i onda sako

date vjerovnicima.

— JOEY ADAMS

Kapitalizam bez bankrota je kao

kršćanstvo bez pakla.

— FRANK BORMAN

Najgori bankrot na svijetu je osoba koja je

izgubila entuzijazam.

— H. W. ARNOLD

Bankrot je posvećen prostor, stanje mimo

stanja, kako bi teolozi mogli reći, pa su

pokušaji da ga se istraži neizbježno opsceni,

poput spiritizma. Samo znate da ste

prešli u to i da živite mimo nas, u stanju

koje nije naše.

— JOHN UPDIKE

Kaže se da je svijet u stanju bankrota, da

svijet duguje svijetu više nego što svijet

može platiti.

— RALPH WALDO EMERSON

Na kraju krajeva, građani koji se drže

zakona i plaćaju svoje račune su oni koji

podnesu teret tuđih bankrota, neovisno

o tome je li do toga došlo gomilanjem

dugova prevaranata ili običnih ljudi

kojima je situacija izmakla nadzoru.

— ORRIN HATCH

Njegova oskudnost obrazovanja je više

nego nadomještena njegovim gorljivo

razvijenim moralnim bankrotom.

— WOODY ALLEN

Bankrot je jedna od ozbiljnih odluka koje

ljudi moraju donijeti.

— HERB KOHL

Dužnost nam je učiniti potrošače

svjesnijima dugoročnih efekata njihovih

financijskih odluka, osobito u upravljanju

njihovim dugovima po kreditnim karticama,

tako da mogu zaobići financijske

klopke koje bi ih odvele u bankrot.

— DANIEL AKAKA

Visoka učestalost bankrota, rast dugova

po kreditnim karticama te krađe identiteta,

nameću nam svima obvezu da

preuzmemo aktivnu ulogu u provedbi

financijskog i ekonomskog obrazovanja u

svim razdobljima života.

— RUBEN HINOJOSA

Oslobađanje javne platežnosti, ako do

toga uopće i dolazi, uvijek je bilo ostvareno

preko bankrota.

— ADAM SMITH

Neograničena aktivnost bilo koje vrste

mora završiti u bankrotu.

— JOHANN WOLFGANG VON GOETHE

Gdje dakle leži odgovor? U izboru. Što

će to biti: bankrot novčanika ili bankrot

života?

— STERLING HAYDEN

Foto Arhiva Forbesa

90 F o r b e S travanj 2010

17_Forbes.pdf

Delete template?

Save as template ?