20_Forbes.pdf
04.09.2015 • Views
Share Embed Flag

20_Forbes.pdf

ePAPER READ
DOWNLOAD ePAPER
  • No tags were found...
europadigital

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

START NOW

nova škola<br />

FinancijE za učitelje<br />

hrvatska na plaži<br />

zašto je Jadran siromašan?<br />

Porez na imovinu<br />

tri razloga za, dva protiv<br />

srpanj <strong>20</strong>10.<br />

Andrej<br />

Grubišić<br />

Ivana<br />

Drčec<br />

Alen Magdić<br />

Oni su<br />

Rašeljka<br />

Maras<br />

Juričić<br />

uspjeli prije 30.<br />

30 kn, 8,50 KM , 4,60 €

srpanj <strong>20</strong>10.<br />

sadržaj<br />

24<br />

32<br />

6 Indeks<br />

8 Uvodnik<br />

10 Kolumne<br />

18 Fronta<br />

24 S naslovnice<br />

32 Ljudi i kompanije<br />

40 Kontekst<br />

49 Techno<br />

56 Marketing<br />

61 Financije<br />

74 <strong>Forbes</strong>Life<br />

FRONTA<br />

18 Život na plaži Poduzetništvo<br />

uz more ne cvjeta. Zašto je hrvatska<br />

obala istovremeno i najugodnija za život i<br />

siromašna?<br />

22 Svjetska blamaža Savjetnici<br />

SZO-a primali su honorare od Rochea,<br />

GSK-a, Wyetha, Hirona, Berna Biotecha,<br />

ViroPharme...<br />

S naslovnice<br />

24 Rođeni da uspiju Četvorka s<br />

naslovnice predstavlja novu generaciju<br />

hrvatskih poduzetnika koji su u biznis<br />

napokon krenuli neopterećeni ideologijom i<br />

nasljeđem bivšeg sustava<br />

ljudi i kompanije<br />

32 Suhe smokve za šefa u<br />

Tokiju Mirela Sučić vodi zagrebačku<br />

agenciju čiji vlasnici sjede u Tokiju i<br />

Budimpešti a bavi se dovođenjem u<br />

Hrvatsku vrlo zahtjevnih japanskih<br />

gostiju<br />

35 Zašto umiru kineska djeca<br />

Liječnik i genetičar Igor Rudan Živi između<br />

Ženeve, New Yorka, Seattlea, Splita,<br />

Edinburgha, Zagreba i Pekinga. Tijekom<br />

posljednjih sedam godina nigdje nije ostao<br />

duže od dva tjedna<br />

38 Buka Koliko je realno da se i u<br />

Hrvatskoj uvede praksa da svako kućanstvo<br />

izdvaja 4 eura po decibelu godišnje za<br />

smanjenje buke?<br />

Kontekst<br />

40 Lažni Badel Proizvođači alkoholnih<br />

pića i država gube velik novac zbog<br />

krivotvorenja njihovih brendova<br />

35<br />

42<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 3

sadržaj<br />

srpanj <strong>20</strong>10.<br />

74<br />

62<br />

42 Saga o Tadiću i tajkunima<br />

Predsjednik Srbije kreće u borbu protiv<br />

‘nepristojno bogatih’ i poziva biznismene<br />

na ekonomski patriotizam<br />

tehnologija<br />

49 Ciscov novi guru za gadgete<br />

Jonathan Kaplan prodao je svijetu najpopularniji<br />

idiot-kamkorder. Hoće li uspjeti nagovoriti<br />

Ciscove inžinjere da počnu razmišljati<br />

i o marketingu?<br />

53 Dolazi 4G telefonija a to znači<br />

da nas uskoro čeka deseterostrukoa brži<br />

pristup mobilnom internetu i bezbroj<br />

mogućnosti za nove aplikacije<br />

55 Stigao je prvi kaučtop Središte<br />

zbivanja preselilo se iz Seattlea u Cupertino.<br />

Jasan znak da Steve Jobs opet nešto smjera<br />

Marketing<br />

56 Psihoanaliziraj ovo! Strastveni<br />

potrošači medijskih sadržaja sve su<br />

osjetljiviji na emocionalne poruke koje stižu<br />

iz reklama<br />

57 Samsung se daje u trošak<br />

Div potrošačke elektronike dosad je samo<br />

zakupljivao oglasni prostor, sada kreće u<br />

druge oblike oglašavanja<br />

financije<br />

62 Rasadnik tradera Na Zapadu<br />

odavno uobičajena praksa trading-rooma<br />

sada bi trebala zaživjeti i u Hrvatskoj<br />

65 Snažna i stabilna kuna koja<br />

mnogima opet smeta jedini je preostali<br />

osigurač hrvatske ekonomije<br />

68 Predah za europske živce<br />

Domaći će ulagači biti sretni uspiju li<br />

dionice donmaćih tvrtki barem djelomično<br />

sustići korekciju na stranim burzama<br />

forbeslife<br />

74 Financije za učitelje<br />

Inovativna škola ponaša se baš poput<br />

financijske institucije - prikuplja podatke,<br />

djeluje brzo, teži malim promjenama i<br />

premješta novac tamo gdje su projekti<br />

najuspješniji<br />

49<br />

4 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

index<br />

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU<br />

Achievement First 75<br />

Adris grupa 19<br />

Alpha Bank 47<br />

Amistad Academy 77<br />

Apple 49, 55<br />

AOL 56<br />

Architectural Digest<br />

56<br />

Badel 40<br />

Bank of America 56<br />

Bandić Milan 58<br />

Batman 59<br />

Barać Verica 43<br />

Baxter Timothy 57<br />

Beko Milan 43<br />

Berger Larry 79<br />

Berlitz 27<br />

Beta fence 27<br />

Biškupić Božo 6<br />

Blackberry 52<br />

BMW Japan 34<br />

Bogdanov Luchezar 47<br />

Borisov Bojko 48<br />

Brewinvest 48<br />

British Petroleum 68<br />

Carnegie Andrew 6<br />

Chambers John 50<br />

CHERG 36<br />

Christie Chris 76<br />

Cisco 49<br />

C Market 43<br />

Citygroup 47<br />

Cro Cop 34<br />

Cyclops d.o.o. 30<br />

Ćaćulović Franjo 64<br />

DARH2 38<br />

Dell Michael 79<br />

Delta Holding 43<br />

Dent Harvey 59<br />

Drčec Ivana 25<br />

Dok-Ing 14<br />

Donouhe Lisa 56<br />

Dylan Bob 59<br />

Đinđić Zoran 43<br />

EBRD 47<br />

EFG 47<br />

Eijiro Yamakita 33<br />

Ekonomski institut 10<br />

Emporiki Bank 47<br />

Euroline 28<br />

Facebook 14, 27<br />

FER 27,38<br />

FIMA Equity 72<br />

Fina 19<br />

Fižulić Goranko 28<br />

Flynn Paul 23<br />

Gates Bill 37,78<br />

Gates Melinda 37<br />

General Motors 14<br />

Glaxo SK 23<br />

Gligorov Kiro 13<br />

Global net 26<br />

Globul 48<br />

Google 80<br />

Grubišić Andrej 25<br />

Grubišić&Partneri 28<br />

HAKOM 27<br />

HDZ 12<br />

Heckman james 81<br />

Hidrografski zavod <strong>20</strong><br />

HNK 6<br />

Hoxby Caroline 77<br />

Hrvatska turistička zajednica<br />

19<br />

HT 69<br />

Hyden Fred 23<br />

IGH 69<br />

Igor Rudan 35<br />

Industry Watch 47<br />

ING Direct 59<br />

InterMedia 52<br />

ITB Grupa 33<br />

Japanese Railways Company<br />

33<br />

JAT 42<br />

JCB Card 33<br />

JNA 13<br />

Josipović Ivo 12<br />

Kalmeta Božidar 6<br />

Kaplan Jonathan 49<br />

Kellog 56<br />

Keravalla Zeus 51<br />

Kerum Željko 6<br />

King ICT 31<br />

Klein Joel 76<br />

Kos Igor 63<br />

Kraš 69<br />

Kregar Josip 58<br />

Križanič Franc 45<br />

Lancet 35<br />

Lazar Betsy 56<br />

Learjet 55<br />

LG 53<br />

Lucent 53<br />

Luka Beograd 43<br />

Maćešić Dejan 27<br />

Magdić Alen 25, 27<br />

Maras Rašeljka 25, 26<br />

Marović Mirela 63<br />

McCurry Douglas 75<br />

Meritor Media 25<br />

Microsoft 55<br />

Milinović Darko 6<br />

Milošević Slobodan 42<br />

Mintzes Barbara 23<br />

Mišković Miroslav 42<br />

MMF 47<br />

Momentum Brokeri 68<br />

Morgan Stanley 52<br />

Motorolla 53<br />

Mucalo Duško 6<br />

Musk Elon 14<br />

Mutter Alan 52<br />

National Bank of Greece 47<br />

NBC 56<br />

Netscape 14<br />

Net Travel Service 32<br />

Nextel 69<br />

Nicholson Karl 23<br />

Nokia 53<br />

Nova Ljubljanska banka 45<br />

One2Play 28<br />

Oracle Hrvatska 31<br />

Osterhaus Ab 23<br />

OTE 48<br />

Pahor Borut 44<br />

Pavlovski Ljupčo 40<br />

PBZ Invest 72<br />

Perić Željko 29<br />

Piraeus Bank 47<br />

Platinum Invest 28<br />

Polaner Max 78<br />

Pritzker Jay 78<br />

Pure Digital 49<br />

Ralčev Stefan 48<br />

Reiffeisen C. Europe 72<br />

RIM 53<br />

Roche 23<br />

Samsung 53, 57<br />

Schundler Bret 76<br />

Simpsons 59<br />

Smirnoff 59<br />

Sofia Med 48<br />

Sony 57<br />

Sony Ericsson 53<br />

Southwestern Energy 69<br />

Starcom USA 56<br />

Status kapital 48<br />

Sučić Mirela 32<br />

Svjetska banka 47<br />

Svjetska zdravstvena org. 22<br />

Štimac Alen 38<br />

Tadić Boris 42<br />

Tedeschi Emil 29<br />

Tesla Motors 14<br />

Texas Hold’em 57<br />

Tisovac Marko 28<br />

Think College Now 78<br />

TMZ 56<br />

Traders12 63<br />

Toyota 34<br />

Trump Donald 42<br />

Tumlare 33<br />

Twitter 27<br />

UNESCO 32<br />

Velkov Velizar 46<br />

Victory Schools 77<br />

Vijeće Europe 22<br />

Viohalco 48<br />

Warner Brothers 59<br />

Wall-Mart 80<br />

Welch Jack 29<br />

Wireless Generation 79<br />

Yale 77<br />

YouTube 59<br />

Zagorka 48<br />

Zb bric 72<br />

ZŠEM 28,58<br />

6 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

UVODNIK<br />

Nakladnik<br />

EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2<br />

Glavni urednik<br />

Viktor Vresnik<br />

viktorv@eph.hr<br />

Art direktorica<br />

Sandra Pušćenik<br />

sandra_puscenik@eph.hr<br />

Reporteri<br />

Dragana Radusinović, Gordana Galović,<br />

Merita Arslani, Jasmina Kuzmanović (Singapur),<br />

Tamara Jadrejčić (New York), Marko Stričević<br />

(Moskva)<br />

Lektura<br />

Božena Mak<br />

Naslovnica<br />

Boris Benko<br />

Marketing manager<br />

Goran Buljan<br />

goran_buljan@eph.hr<br />

Tel: 01 6173 822<br />

Predsjednik<br />

Ninoslav Pavić<br />

ODBOR DIREKTORA<br />

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),<br />

Ines Lozić (financije, pravo i logistika),<br />

Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),<br />

Tomislav Wruss (mediji),<br />

Nikola Francetić (informatika, tehnologija i razvoj)<br />

Igor Stažić (direktor EPH medija)<br />

PRODAJA & MARKETING<br />

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />

prodaja novina: direktor Ivo Valečić, korporativne<br />

i marketinške komunikacije EPH: direktor Sven<br />

Semenčić<br />

SERVISI I KONTAKTI<br />

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,<br />

agencija@eph.hr<br />

Foto agencija CROPIX:<br />

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />

Adresa redakcije:<br />

Koranska 2, Zagreb<br />

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />

e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />

TISAK:<br />

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:<br />

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.<br />

882<strong>20</strong> Široki Brijeg, BiH<br />

<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published<br />

by Europapress Holding under a license agreement<br />

with <strong>Forbes</strong> LLC, 60 Fifth Avenue, New York 10011.<br />

“<strong>Forbes</strong>” is a registered trademark used under<br />

licence from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />

Kerum kao Carnegie?<br />

Treba li Split slušati ministra Biškupića i ne dopustiti gradonačelniku Željku Kerumu<br />

da imenuje svojeg šefa splitskog Hrvatskog narodnog kazališta?<br />

Nažalost da.<br />

Ne bih ulazio u raspravu o sposobnostima Duška Mucala, čak ni u to je li on “Kerumov<br />

čovjek” ili pretendira na to mjesto po nekim sasvim drukčijim kriterijima. Ne bih<br />

zapravo uopće više govorio o Dušku Mucalu. Kao i u mnogim situacijama dosad u kojima<br />

su se kao protagonisti našli kontroverzni splitski poduzetnik Željko<br />

Kerum i institucije Republike Hrvatske, u slučaju šefa splitskog<br />

kazališta jasno se postavlja problem loše definicije pojma lokalne<br />

samouprave u Hrvatskoj, a to cijelu priču diže na razinu daleko<br />

važniju od izbora šefa ogranka nacionalnog kazališta.<br />

Zašto, dakle, Split mora slušati ministra Biškupića?<br />

Zato jer tako piše u Zakonu o kazalištima. Sluša ga, znači, zbog<br />

potpuno jednakih razloga zbog kojih se šef elektrane na Odri savjetuje<br />

s Božidarom Kalmetom, ministrom energetike, a šef klinike u<br />

Osijeku slijedi odredbe svojeg trenutačnog “šefa”, ministra zdravstva<br />

Darka Milinovića – jedina razlika je to što je svako od spomenutih<br />

područja pokriveno svojim specifičnim paketom zakona.<br />

Prema zakonu koji u ovom slučaju obavezuje Keruma “kazališna<br />

djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna<br />

služba”. Prema istom zakonu, intendanta nacionalnog kazališta, na prijedlog kazališnog<br />

vijeća, imenuje i razrješava predstavničko tijelo osnivača, a potvrđuje ministar kulture.<br />

Jednako tako, sredstva za rad nacionalnih kazališta – a to HNK jest, neovisno o<br />

gradu u kojemu se nalazi – dužan je osigurati ministar kulture RH “u skladu s propisima<br />

i odgovarajućim kolektivnim ugovorom”. To je, zapravo, prilično jasno. Ono što u cijeloj<br />

priči ne valja prvo je identifikacija bilo kojeg državnog ministarstva sa Zagrebom, jer i<br />

Zagrepčani, neovisno o činjenici da su sva ministarstva u Zagrebu, imaju pravo na lokalnu<br />

samoupravu i često se ne slažu s odlukama ministarstava.<br />

Drugo, kao nebrojeno puta dosad otvara se pitanje javnog, lokalnog i privatnog - tri<br />

pojma koja Hrvati uporno odbijaju naučiti razlikovati.<br />

Hrvatsko narodno kazalište Split javno je nacionalno kazalište, to piše u osnivačkim<br />

aktima i to ga, kao i svaki drugi HNK (a postoje još u Zagrebu, Rijeci i Osijeku) razlikuje<br />

od lokalnih i privatnih kazališta. Takvo kazalište u nadležnosti je ministra kulture i od toga<br />

ne može pobjeći. Istovremeno Splitu nitko ne brani osnivanje vlastitog lokalnog kazališta,<br />

koje će biti slobodno raditi mimo odluka ministra (pogotovo ako ne kani tražiti novac iz<br />

državnog proračuna), kao što i bilo koji privatni mecena može bilo gdje osnovati vlastito<br />

kazalište. Ukratko, želi li Kerum biti samostalan i u postavljanju šefa splitskog kazališta,<br />

neka osnuje svoje. Bude li u tome dobar, bit će zapamćen kao mecena i ući će u nacionalnu<br />

povijest baš kao što su i tajkuni poput kontroverznog “kralja čelika” Andrewa Carnegieja<br />

završili u američkoj. Da bi to uspio, može slijediti Carnegiejevu krilaticu – “Sramotno je<br />

umrijeti bogat” – kojom je tajkun lakonski tumačio svoje ogromne troškove na mecenatstvo<br />

i filantropiju. Sve dotad, međutim, Kerum mora slušati ministra.<br />

A sad nešto sasvim drukčije.<br />

U vrijeme kada se Hrvatska odcjepljivala od Jugoslavije i kada su se mijenjali društveni<br />

sustavi, četvorku s naslovnice zanimalo je vjerojatno sve osim politike i biznisa. U<br />

međuvremenu im, srećom, nisu naškodili jezivi školski programi, imali su podršku roditelja<br />

i, što je najvažnije, rođeni su s vlastitom energijom, dovoljno jakom da se ne ispuše u<br />

tranzicijskom kaosu mlade države. Ukratko: konačno smo dobili prvu generaciju poduzetnika<br />

koja nije opterećena prošlošću. I zato uspijeva.<br />

Viktor Vresnik,<br />

glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />

Foto Berislava Picek / Grazia<br />

8 F O R B E S SRPANJ <strong>20</strong>10

Maruška Vizek<br />

Porez na imovinu: tri<br />

razloga za, dva protiv<br />

Porezne reforme planiraju se godinama da bi se mogli<br />

predvidjeti njihovi učinci. Naše nositelje ekonomskih<br />

politika zanima samo kako pokriti vlastitu rastrošnost<br />

U<br />

idealnoj situaciji, novi se porezi<br />

uvode nakon godina analiza<br />

i simulacija. Kako je hrvatska<br />

ekonomska stvarnost daleko<br />

od idealne, u nas se novi porezi često<br />

uvode na prepad. Na prvi pogled, situacija<br />

s uvođenjem poreza na imovinu je<br />

drugačija jer se o tome priča već gotovo<br />

dvije godine, no rasprava je li takav porez<br />

potreban ili ne, nije isto što i analiza<br />

učinaka koje bi on mogao imati na razne<br />

aspekte ukupne ekonomske aktivnosti,<br />

od kojih su neki poznati javnosti, a neki<br />

se gotovo uopće ne spominju.<br />

Vjerojatno najčešće spominjani aspekt<br />

ovog poreza jest njegov blagotvorni<br />

učinak na tržišta nekretnina. Porez na<br />

imovinu, bilo definiran kao porez na<br />

ukupnu imovinu ili na višak imovine,<br />

smanjuje potražnju, a povećava ponudu<br />

nekretnina. Stoga dugoročno ovaj<br />

porez uzrokuje daljnji pad, kako cijena<br />

najma, tako i cijena nekretnina. Cijene<br />

nekretnina trebale bi se stabilizirati<br />

bliže njihovoj ravnotežnoj razini, pri<br />

čemu je ravnotežna cijena nekretnina<br />

ona koja odgovara hrvatskom dohotku i<br />

kamatnim stopama. Prema izračunima,<br />

ona bi se za Zagreb i jadransku obalu u<br />

prosjeku trebala kretati oko 1300 eura<br />

po četvornom metru. Dodatni pozitivni<br />

učinak poreza na imovinu na tržište<br />

nekretnina je to što on demotivira<br />

špekulacije s nekretninama i smanjuje<br />

njihove cjenovne amplitude.<br />

Drugi pozitivan aspekt uvođenja poreza<br />

na imovinu je prebacivanje naglaska<br />

s oporezivanja rada na oporezivanje<br />

kapitala. Porezni sustav u Hrvatskoj<br />

zasnovan je na dva kamena temeljca:<br />

žestokom oporezivanju potrošnje i rada.<br />

Za razliku od rada, drugi se proizvodni<br />

faktor - kapital - ili nije oporezivao (kamate,<br />

dividende, nekretnine), ili se oporezivao<br />

vrlo skromno (pokretnine i kuće<br />

za odmor). Tako zamišljen porezni sustav<br />

doveo je do relativno visoke cijenu rada<br />

zbog koje hrvatski izvozni proizvod nije<br />

konkurentan, a Hrvatska nije pretjerano<br />

uspješno privlačila greenfield investicije.<br />

Uvođenjem poreza na imovinu konačno<br />

bi se pod poreznu lupu stavio kapital.<br />

No da bismo vidjeli potpuni ekonomski<br />

učinak ovog poreza, trebalo bi porezno<br />

Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu<br />

nekretnine<br />

rasteretiti rad, što se zasad ne spominje.<br />

Ne treba posebno naglašavati da bi<br />

promjene poreznog sustava usmjerene<br />

k intenzivnijem oporezivanju kapitala<br />

rezultirale pravednijim sustavom te da<br />

bismo tek tada mogli govoriti o istinskoj<br />

progresivnosti porezne presije u zemlji.<br />

Treći pozitivan učinak poreza na imovinu<br />

je transferiranje štednje iz tržišta<br />

nekretnina u financijski sustav. Sadašnji<br />

porezni sustav, zasnovan na potrošnji i<br />

oporezivanju rada, potiče neproduktivnu<br />

akumulaciju kapitala (štednje) u<br />

nekretninama koje građani pored sve<br />

sile financijskih proizvoda i dalje smatraju<br />

najboljim vidom štednje. Uvođenje<br />

poreza na imovinu stoga bi trebalo stati<br />

na kraj praksi akumuliranja i posjedovanja<br />

više stanova, građevinskih i poljoprivrednih<br />

zemljišta koji, ako se ne<br />

koriste, predstavljaju društveni trošak.<br />

Akumulacija nekretnina koje se ne upotrebljavaju<br />

kao vid štednje, ima na<br />

ekonomsku aktivnost jednaki učinak<br />

kao i štednja ispod madraca. Taj kapital<br />

ne sudjeluje u ekonomskoj reprodukciji<br />

te društvo na njega plaća implicitni<br />

oportunitetni trošak. Oportunitetni<br />

Uvođenje poreza na imovinu bit će<br />

zadnji čavao u lijesu ionako dramatično<br />

usporene građevinske industrije<br />

trošak je viša stopa povrata koju bi imao<br />

taj kapital da je uložen na produktivniji<br />

način. Građani bi stoga uvođenjem<br />

poreza na imovinu trebali bili motiviraniji<br />

da svoju štednju kanaliziraju u<br />

financijski sustav, čija je temeljna uloga<br />

da štednju alocira onim sektorima koji<br />

imaju najveći potencijal za ekonomski<br />

rast. Ovakav poticaj funkcionira samo<br />

ako se kamate i dividende ne oporezuju.<br />

Ako se oporezuju i ova dva vida štednje,<br />

treba pažljivo izbalansirati porezne<br />

stope tako da se investicije u financijske<br />

instrumente manje kazne u odnosu na<br />

10 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

ulaganje u nekretnine.<br />

Do prvog razloga protiv dolazimo<br />

razmatrajući Vladine motive<br />

za uvođenje poreza na imovinu. Je li<br />

Vlada zaključila da, zbog spomenutih<br />

razloga, Hrvatskoj treba takav porez ili<br />

je jednostavno vidjela dobru priliku za<br />

povećavanje poreznih prihoda? Iskustvo<br />

iz prošle godine, kada je povećana stopa<br />

poreza na dodanu vrijednost i uvedene<br />

trošarine na SMA poruke, a da pritom<br />

nije određen rok dokad će se te mjere<br />

primjenjivati (što u pravilu znači da će<br />

se primjenjivati zauvijek), uči nas da je<br />

u pitanju ovaj drugi, blagajnički motiv.<br />

To znači da će Vlada vjerojatno uvesti<br />

porez na imovinu, a da pritom ne smanji<br />

porezno opterećenje rada ili ukine neki<br />

drugi porez. U tom slučaju porez na imovinu<br />

ne treba uvoditi, jer će on služiti<br />

isključivo za obranu dosadašnjeg modela<br />

ponašanja koje je gospodarstvo i<br />

učinio nekonkurentnim. Porez na imovinu<br />

treba, dakle, uvesti samo ako se zbog<br />

njega može umanjiti presija na druge<br />

porezne osnovice (rad ili potrošnja), pri<br />

čemu ukupne porezne prihode treba<br />

zadržati na istoj razini ili čak težiti njihovu<br />

smanjenju. Ako se porez na imovinu<br />

uvodi radi povećanja ukupnih poreznih<br />

prihoda, to znači da Vlada i dalje nije shvatila<br />

da se konkurentnost gospodarstva<br />

povećava manjim javnim rashodima, a<br />

ne većim prihodima.<br />

Drugi razlog protiv je činjenica<br />

da će taj porez na imovinu biti zadnji<br />

čavao u lijesu građevinske industrije.<br />

Građevinari, suočeni sa stagnacijom<br />

Sadašnji porezni<br />

sustav zasnovan na<br />

potrošnji i oporezovanju<br />

rada potiče<br />

neproduktivno<br />

gomilanje kapitala<br />

u nekretninama<br />

koje građani<br />

smatraju štednjom<br />

na tržištu nekretnina i ekonomskom<br />

krizom, već su na koljenima i čeka ih<br />

neizvjesna budućnost. Polaganom padu<br />

cijena nekretnina ne nazire se kraj, a<br />

zalihe neprodanih stanova na primarnom<br />

i sekundarnom tržištu gomilaju se<br />

iz mjeseca u mjesec. Nakon što je Vlada<br />

građevinarima prvo pokušala pomoći<br />

propalom mjerom o subvencioniranju<br />

kupnje novogradnje, sada im namjerava<br />

značajno otežati poslovanje i ugroziti<br />

budućnost.<br />

Već i samo pričanje o porezu na<br />

imovinu hladi potražnju za stanovima<br />

i izaziva daljnji pad cijena, a to je zadnje<br />

što građevinarima treba u trenutnoj<br />

situaciji. Onog dana kada se porez na<br />

imovinu uvede, građevinari će se morati<br />

suočiti s trajnim padom potražnje za<br />

stanovima od klijenata koji stanove<br />

kupuju ne za stanovanje, nego kao vid<br />

štednje. Može se pretpostaviti da se na to<br />

odnosi oko 10 posto ukupne potražnje<br />

za stanovima. U konačnici porez na<br />

imovinu prouzrokovat će trajan pad<br />

zaposlenosti u građevinskom sektoru<br />

i smanjenje važnosti ove industrije za<br />

ekonomsku aktivnost. Je li to za hrvatsko<br />

gospodarstvo dobro ili ne, pitanje je koje<br />

traži odgovor.<br />

Postoji i cijeli niz argumenata koje<br />

treba razmotriti prije uvođenja tog<br />

poreza. Što je, primjerice, s utjecajem<br />

poreza na smanjivanje raspoloživog dohotka<br />

i posljedičnog smanjenja osobne<br />

potražnje? Nadalje, porez na imovinu<br />

je komplement komunalnih naknada.<br />

Bilo bi stoga za očekivati da se njegovim<br />

uvođenjem ili smanje naknade ili<br />

poveća kvaliteta usluga koje pruža lokalna<br />

samouprava.<br />

Iz svega ovog može se zaključiti da je<br />

uvođenje novih poreza ozbiljan i složen<br />

posao. Svaki novi porez izravno mijenja<br />

funkcioniranje tržišnih mehanizama,<br />

iskrivljava alokaciju resursa i utječe na<br />

ekonomsku aktivnost. Baš zbog toga ovu<br />

poreznu reformu ne treba požurivati<br />

mada je jasno da su koristi od ovog poreza<br />

veće od troškova. Naime, porezne<br />

reforme se planiraju godinama jer se na<br />

takav način brojni, negativni i pozitivni,<br />

učinci poreznih reformi mogu predvidjeti<br />

i optimizirati. Budući da naše nosioce<br />

ekonomskih politika u pravilu ne<br />

zanima ništa drugo osim kako da pokriju<br />

vlastitu rastrošnost, nikakvo čudo da<br />

se porezi u Hrvatskoj uglavnom uvode<br />

preko noći.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 11

politika<br />

Prije nekoliko mjeseci dao sam<br />

intervju studentskom listu<br />

Zagrebačke škole ekonomije i<br />

managementa, gdje predajem<br />

kolegij Uvod u međunarodne odnose na<br />

ljetnoj školi. Jedno od prvih pitanja moje<br />

bistre studentice-novinarke pomalo me<br />

iznenadilo, iako nije trebalo. Zanimalo ju<br />

je moje viđenje pomanjkanja općeg konsenzusa<br />

u Hrvatskoj o važnim povijesnim<br />

pitanjima, od Drugog svjetskog pa do<br />

Domovinskog rata. Činjenica da je to bila<br />

prva tema koja je zanimala jednu studenticu<br />

poslovne škole značajna je sama po<br />

sebi i dovoljan znak da s našim društvom<br />

po pitanju shvaćanja recentne povijesti<br />

nešto stvarno ne štima. S odmakom od<br />

nekoliko mjeseci i svoj odgovor na njeno<br />

pitanje gledam u novom svjetlu.<br />

Odgovorio sam: “Nije problem u<br />

pomanjkanju konsenzusa oko nekih<br />

povijesnih pitanja. Imali smo mi ‘konsenzus’<br />

u pogledima na Drugi svjetski rat<br />

45 godina pa vidimo kako je to završilo.<br />

Problem je u uplitanju politike u povijesna<br />

pitanja i zloupotrebi tih povijesnih<br />

pitanja u svrhu dobivanja kratkoročnih<br />

političkih poena... Kad bi se povijest ostavila<br />

kompetentnim povjesničarima,<br />

a politika kompetentnim političarima -<br />

problema ne bi bilo. Naravno, u ovo ne<br />

uključujem pitanje veličanja i poricanja<br />

Josip Glaurdić<br />

Začahureni<br />

Nesposobnost suočavanja s istinom prodrla je u<br />

sve pore odlučivanja, i političke elite i nas običnih<br />

građana. Dok živimo u izmišljenom svijetu, naravno<br />

da ne pronalazimo rješenja za vrlo stvarne probleme<br />

zločina. Takve se stvari s pravom treba<br />

kažnjavati kao govor mržnje.”<br />

Danas, nakon ovih nekoliko mjeseci<br />

ispunjenih zanimljivim povijesnim<br />

temama, prisiljen sam donekle revidirati<br />

svoj odgovor. Ostajem nepovjerljiv prema<br />

potragama za povijesnim “konsenzusima”.<br />

Znanost jest po prirodi kumulativna<br />

i kolaborativna, ali potraga za konsenzusom<br />

o povijesnim temama obično vodi u<br />

komitetsko pisanje narativa s najmanjim<br />

zajedničkim nazivnikom. U znanosti,<br />

baš kao i u ekonomiji i politici, uvijek<br />

sam vjerovao u natjecanje i u sposobnost<br />

najboljih da se u poštenom natjecanju<br />

dokažu kao najbolji. Usto, Isaac Newton<br />

je možda i stajao na ramenima divova,<br />

ali u pisanju povijesti ima pregršt nesposobnih<br />

koji stoje na ramenima svojih još<br />

nesposobnijih prethodnika.<br />

Svoj odgovor, međutim, moram<br />

Dva mora dokaza, zdesna i slijeva,<br />

upućuju na našu sklonost tumačenju<br />

povijesnih istina s figom u džepu<br />

revidirati kad je u pitanju uplitanje<br />

politike u interpretacije recentne povijesti<br />

i zloupotreba tih interpretacija za<br />

kratkoročne političke poene. Bojim se<br />

da se u Hrvatskoj radi o puno gorem<br />

problemu: o potpunoj nesposobnosti<br />

suočavanja sa stvarnošću bez obzira na<br />

količinu i kvalitetu povijesnih dokaza.<br />

Dva primjera iz posljednjih mjeseci<br />

navode me na ovakav zaključak.<br />

Drvlje i kamenje koje se sasulo na<br />

predsjednika Josipovića nakon njegovog<br />

govora u Sarajevu u kojem je izrazio<br />

žaljenje “što je i Republika Hrvatska svojom<br />

politikom u devedesetim godinama<br />

prošlog stoljeća... doprinijela stradanjima<br />

ljudi i podjelama” u Bosni i Hercegovini,<br />

nije bilo motivirano samo političkim razlozima.<br />

Korijen negativnih reakcija na<br />

predsjednikov govor bila je i apsolutna<br />

nemogućnost dijela naše javnosti - uglavnom<br />

desne orijentacije - da se suoči s<br />

istinom. Dovoljno je prelistati novinske<br />

stupce, ali i rasprave na internetskim forumima,<br />

da bi se shvatila srž prigovora<br />

Josipoviću: navodni nedostatak dokaza<br />

da je hrvatska politika devedesetih pridonijela<br />

podjelama u Bosni i Hercegovini.<br />

A dokaza je more, pogotovo za<br />

želju, namjeru i pokušaje predsjednika<br />

Tuđmana da Bosnu i Hercegovinu podijeli<br />

sa Slobodanom Miloševićem.<br />

O stremljenju predsjednika Tuđmana<br />

granicama Banovine Hrvatske, o njegovim<br />

pregovorima s Miloševićem<br />

i upravljanju HDZ-om BiH javno je<br />

svjedočio niz bivših visokih dužnosnika<br />

i Republike Hrvatske i HDZ-a. To su<br />

potvrdili i mnogi strani dužnosnici<br />

koje je Tuđman pokušavao uvjeriti u<br />

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih<br />

znanosti američkog Yalea<br />

12 F o r b e S sppanj <strong>20</strong>10

Foto AP<br />

nužnost podjele BiH, i to ne samo oni<br />

koji, poput američkog ambasadora Warrena<br />

Zimmermanna, nisu bili naklonjeni<br />

Hrvatskoj, već i osvjedočeni prijatelji<br />

Hrvatske poput Kire Gligorova ili voditelja<br />

vanjskopolitičkog odbora i zastupnika<br />

CDU-a u Bundestagu, Friedricha Vogela.<br />

Svoje namjere javno je potvrdio i sam<br />

predsjednik Tuđman u novogodišnjem<br />

intervjuu 1992. godine hrvatskim novinarima<br />

(emitiranom na HRT-u, pa bi ga<br />

bilo dobro ponovno prikazati za nevjerne<br />

Tome): “U hrvatskom je interesu da se<br />

taj problem riješi na naravan način, na<br />

način kako je bila riješena Banovina. Pri<br />

tome bi mogao ostati dio ‘zemljice Bosne’<br />

gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi<br />

država Bosna mogla biti tampon između<br />

Bošnjačka strana dugo je gajila<br />

iluzije o ulozi JNA, ali to ne<br />

znači da Hrvatska smije zabiti<br />

glavu u pijesak. Hrvatska mora<br />

prihvatiti svoju odgovornost<br />

Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala<br />

i kolonijalna tvorevina BiH.“ Uostalom,<br />

dovoljno je popričati s Hrvatima Bosne<br />

i Hercegovine. Iz osobnog iskustva znam<br />

da se svi oni sjećaju što su im dužnosnici<br />

HDZ-a govorili 1991. godine, a i da dobro<br />

znaju kako su se linije fronte micale<br />

na istočnoj strani Neretve i u Posavini u<br />

proljeće i ljeto 1992. godine.<br />

Znači li sve ovo da je Hrvatska bila<br />

jedini djelitelj Bosne? Ne. Dijelili su je svi,<br />

često i besramnije, od Srba i Bošnjaka do<br />

međunarodne zajednice. Odriče li nam<br />

to pravo na raspravu o tome je li se radilo<br />

o razumljivoj ili možda čak svrsishodnoj<br />

politici? Ne. Suočena s prijetnjom<br />

agresije, a onda i sa samom agresijom,<br />

Hrvatska je morala pokušati sve. Pogo-<br />

tovo jer je bošnjačka strana dugo odbijala<br />

ikakav vojni savez, sama pregovarala s<br />

Miloševićem i gajila iluzije o ulozi JNA.<br />

Ali, znači li to da ćemo zabiti glavu u<br />

pijesak, odbiti pogledati istini u oči i ne<br />

prihvatiti svoju odgovornost? Pa naravno<br />

da ne!<br />

No, nije samo hrvatska desnica nesposobna<br />

suočiti se sa stvarnošću. Treba<br />

samo pogledati reakcije hrvatske ljevice<br />

Bosnu su dijelili<br />

svi, i to besramno -<br />

od Srba i Bošnjaka<br />

do međunarodne<br />

zajednice koja<br />

je došla kako bi<br />

pomogla<br />

po pitanju zločina počinjenih nakon<br />

Drugog svjetskog rata. Možemo govoriti<br />

što god hoćemo o osobi Antuna<br />

Vrdoljaka i o općenitoj kvaliteti njegove<br />

dokumentarne serije o Titu. Ali šesta<br />

epizoda te serije savršeno je prikazala<br />

ono na što upućuje jedno drugo more<br />

dokaza: da je po završetku Drugog svjetskog<br />

rata zločine masovnih proporcija<br />

počinila partizanska vojska po naredbi<br />

samog vrha tadašnje vlasti. Ti zločini<br />

– još tada međunarodno kažnjivi kao<br />

zločini protiv čovječnosti – počinjeni<br />

su jednim dijelom iz osvete, ali većim<br />

dijelom s predumišljajem i planom, u<br />

svrhu osiguranja buduće političke moći.<br />

Stav hrvatske ljevice prema tom pitanju i<br />

danas se u najboljem slučaju može opisati<br />

kao stav s figom u džepu, koji stalno traži<br />

opravdanje za zločince.<br />

Problem je u tome što je ovako<br />

dramatična odvojenost od stvarnosti i nesposobnost<br />

suočavanja s istinom prodrla<br />

u sve pore odlučivanja, i političke elite i<br />

nas običnih građana. Kakvog li čuda da<br />

onda, dok živimo tako začahureni u svom<br />

izmišljenom svijetu, ne pronalazimo<br />

rješenja za naše vrlo stvarne probleme.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 13

Ivo Špigel<br />

Geekovi<br />

ponovno na burzi<br />

Pamet u glavu: prisjetimo se prve internetske<br />

revolucije i njezine stresne ‘boom-bust’ klackalice<br />

Stiže IPO sezona!<br />

U kolovozu ‘95. Netscape<br />

je izašao na burzu. Bio je<br />

to simbolički početak dotcom<br />

ludnice. Netscape se smatralo<br />

rodonačelnikom internetskog doba.<br />

Iako nije bio prva tehnološka kompanija<br />

svoje generacije, njegov je IPO ostao<br />

zabilježen kao povijesni datum razvoja<br />

interneta kao medija koji je stasao,<br />

spreman da postane ozbiljna, a često i<br />

kritično važna poslovna infrastruktura.<br />

Danas, kada nam je plaćanje komunalija<br />

preko interneta svakodnevna stvar,<br />

mnoge epizode u vrtoglavom internetskom<br />

cirkusu ostale su sporedne: bitka<br />

za dominaciju ovog ili onog browsera,<br />

uspjeh ili neuspjeh drugih internetskih<br />

kompanija, čak i velika dot-com implozija<br />

koja je (neminovno?) uslijedila<br />

nakon sumanutog napuhavanja cijena<br />

dionica čak i potpuno besmislenih webkompanija.<br />

No naslijeđe je ostalo i svijet<br />

u kojemu živimo znatno je bliže informacijskom<br />

društvu nego što je to bio<br />

prije Netscapeova izlaska na burzovnu<br />

scenu.<br />

U ovih desetak godina od ispuhavanja<br />

dot-com balona štošta je negativno<br />

utjecalo na javno trgovanje dionicama<br />

tehnoloških kompanija: opći zazor investitora<br />

koji su se opekli, rigorozna legislativa<br />

uvedena da “zaštiti” investitore – na<br />

čelu sa Sarbanes-Oxleyjevim zakonom<br />

(“prijatelji me zovu SOX”) koji nameće<br />

goleme količine papirologije i nekima<br />

IPO scenarij čini sasvim neisplativim –<br />

te, dakako, globalna recesija u kojoj smo<br />

još uvijek svi skupa zaglibljeni.<br />

Već neko vrijeme ipak se može čuti<br />

od “dobro upućenih” da niz američkih<br />

kompanija ozbiljno priprema izlazak na<br />

burzu. Za neke od njih (navodno više od<br />

30) europska dužnička kriza s epicentrom<br />

u Grčkoj bila je dovoljan razlog za<br />

odgodu planova, ali ne za sve. Krajem lipnja,<br />

taman negdje kad biste trebali dobiti<br />

u ruke ovaj broj <strong>Forbes</strong>a, očekuje se IPO<br />

jedne planetarno poznate tehnološke<br />

kompanije. Iako su joj korijeni duboko u<br />

informacijskim tehnologijama, i iako je<br />

njezin CEO Elon Musk zaradio stotine<br />

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum Mobile<br />

revolucija<br />

milijuna dolara u softverskom biznisu,<br />

nije riječ ni o softverskoj kompaniji niti o<br />

jednom od brojnih “social media” servisa.<br />

Riječ je o tvrtki Tesla Motors.<br />

Kao što znate, njihov prvi i zasad jedini<br />

proizvod na tržištu je Tesla Roadster,<br />

električni auto koji bešumno pretječe<br />

Ferrarije i Porschee i košta tričavih 84<br />

tisuće eura (što je to za našu elitu!).<br />

Malo je manje poznato da je kompanija<br />

dobila kredit od bastiona kapitalizma –<br />

američke vlade glavom i bradom! Ne, ne<br />

radi se o kreditu iz programa spašavanja<br />

bankrotiranih kompanija poput General<br />

Motorsa. Naprotiv, riječ je o fondu za<br />

poticanje proizvodnje energetski efikasnih<br />

vozila za široku upotrebu, kako bi se<br />

smanjila ovisnost SAD-a o nafti. Bilo bi<br />

zanimljivo usporediti taj kredit supermodernoj<br />

visokotehnološkoj proizvodnji<br />

električnih automobila sa subvencijama<br />

koje naša vlada iskrcava u golemim<br />

količinama za očuvanje socijalnog mira<br />

u zastarjelim brodogradilištima, ali to<br />

ćemo zasad prepustiti nekom drugom.<br />

Kako bilo, iz fonda za razvoj i proizvodnju<br />

naprednih vozila Tesla Motors<br />

je dobio tričavih 465 milijuna dolara.<br />

Facebook? ‘Gong’ koji će označiti novu<br />

razinu dinamike na tržištima kapitala<br />

mogo bi biti i IPO kompanije nazvane po<br />

geniju iz Smiljana<br />

Preciznije, odobreno im je, a sredstva još<br />

nisu povučena. I , valja ponoviti, radi se<br />

o kreditu – doduše prilično povoljnom –<br />

a ne o bespovratnim subvencijama. Prije<br />

nego što uzviknete “Aha! Ameri financiraju<br />

Teslu, a Dok-Ing nema podršku<br />

za svoj električni auto!”, prisjetite se da<br />

su Tesla Motors i Dok-Ing nebo i zemlja.<br />

Američka je kompanija proizvela preko<br />

tisuću vozila, a prije državnog kredita<br />

privatni investitori su serijom investicijskih<br />

rundi i prodajom manjinskih<br />

udjela strateškim partnerima (poput<br />

14 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Tesla Motors, čiji<br />

je roadster na slici,<br />

ovih dana izlazi<br />

na burzu kao prvi<br />

(znati)željno iščekivani<br />

IPO nakon krize<br />

Foto AP<br />

Daimlera) prikupili više od <strong>20</strong>0 milijuna<br />

dolara. Računajući inicijalna ulaganja,<br />

kredit i 180 milijuna očekivanih prihoda<br />

od izlaska na burzu, vidimo da se radi<br />

“samo” o kojih 850 milijuna dolara za<br />

razvoj poslovanja u ovom konkretnom<br />

slučaju.<br />

No, vratimo se burzi. U jednom<br />

drugom tekstu najavio sam IPO Facebooka.<br />

Ustvrdio sam da će Facebook<br />

biti Netscape naše generacije, kompanija<br />

čiji će izlazak na burzu biti označen kao<br />

prekretnica u razvoju novog poslovnog<br />

ciklusa visokih i digitalnih tehnologija.<br />

Još uvijek sam uvjeren da nas očekuje<br />

IPO Facebooka, i da će biti popraćen<br />

neviđenom medijskom histerijom hranjenom<br />

planetarnom popularnošću, ali i<br />

kontroverznom poslovnom politikom te<br />

društvene mreže. No, ima znakova da to<br />

možda neće biti tako brzo kao što sam<br />

prije smatrao, dijelom i zato što Facebook<br />

Teslu i hrvatski<br />

Dok-Ing nažalost<br />

ne spaja ništa<br />

osim činjenice da<br />

obje kompanije<br />

planiraju iskorak<br />

u tehnologiji<br />

autoindustrije<br />

ostvaruje vrlo respektabilne prihode i od<br />

tekućeg biznisa, koji mu daju prostora za<br />

rast čak i bez javne ponude dionica.<br />

Treba se svakako nadati da<br />

predstojeća IPO serija neće rezultirati<br />

bezumnom pomamom i napuhavanjem<br />

balona kakvo smo doživjeli prije desetak<br />

godina. Trendovi su, dakako, uvijek isti.<br />

Mediji, već izbezumljeni od analiza krize,<br />

jedva čekaju priču o uspjehu koju bi mogli<br />

pojednostavniti i rastrubiti masama,<br />

također željnima dobrih vijesti. A kada<br />

dobra priča krene, valja se ukrcati na<br />

samom početku. Oni koji ne dobiju priliku<br />

u “zvijezdi trenutka” – bio to Tesla<br />

Motors, Facebook ili netko treći – tražit<br />

će prilike u srodnim ili konkurentskim<br />

debitantima na burzovnoj sceni. I tako<br />

kreće manija... No, nadajmo se da se bar<br />

netko od bankara, novinara i urednika<br />

sjeća stresne “boom-bust” klackalice<br />

prve internetske revolucije, pa da ćemo<br />

ovu koja predstoji dočekati hladnije<br />

glave.<br />

A možda Facebook ipak ne bude taj<br />

“gong” koji će označiti novu razinu dinamike<br />

na tržištima kapitala. Možda to<br />

bude jedna kompanija koja proizvodi<br />

automobile, nazvana prema geniju iz<br />

Smiljana.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 15

Ideje i stavovi<br />

Brian Wingfield<br />

Tko treba neprijatelja...<br />

Europljani su Amerikancima najbolji prijatelji. Osim,<br />

naravno, kada je riječ o trgovinskoj razmjeni<br />

Kada dođe do ekonomskih<br />

odmjeravanja, Peking se automatski<br />

smatra najvećim neprijateljem<br />

Wahingtona. Američki<br />

trgovinski deficit s Kinom lani je iznosio<br />

227 milijardi dolara, a kineski uvoz iz<br />

SAD-a vrijedio je 70 milijardi. Iznenađuje,<br />

međutim, da je najveći trgovinski partner<br />

SAD-a, Europska unija koja je lani uvezla<br />

američkih roba za 221 milijardu dolara,<br />

također veliki problem – i nezgodan protivnik.<br />

Navodno najbliskiji saveznici, SAD<br />

i EU međusobno vode golem broj sudskih<br />

sporova. Među najvrućim temama je<br />

sporazum o slobodnoj trgovini s Južnom<br />

Korejom. EU je u listopadu postigla sporazum<br />

kojim se Koreja obvezala godišnje<br />

uvesti europskih roba za 2,2 milijarde<br />

dolara. I Washington ima u ladici sporazum<br />

sa Seoulom, koji bi američkom<br />

proračunu godišnje donosio oko 12 milijardi<br />

dolara. Što koči njegovu provedbu?<br />

Kongres, zauzet zdravstvenom, a sada i<br />

reformom financijske regulative, nije ga<br />

još stigao odobriti. I to unatoč pritisku Bijele<br />

kuće da se američki izvoz u sljedećih<br />

pet godina udvostruči (s 1,06 bilijuna<br />

dolara u <strong>20</strong>09.) poticanjem malog i srednjeg<br />

poduzetništva. Najspornija pitanja<br />

između Amerike i Europe:<br />

Kemikalije. Zadnji dan studenoga rok je<br />

do kojega sve američke tvrtke koje proizvode<br />

kemikalije u EU, ili ih onamo izvoze,<br />

moraju udovoljiti bizantinskom europskom<br />

pravilniku iz <strong>20</strong>07. o registraciji,<br />

vrednovanju, autorizaciji i ograničenju<br />

uporabe kemijskih tvari (REACH). Kako<br />

kemijsku tvar mogu registrirati samo tvrtke<br />

iz EU, stranci moraju unajmiti europskog<br />

zastupnika da obavi registraciju u njihovo<br />

ime – skupa odredba koja pogoduje<br />

domaćoj kemijskoj industriji. V. M. (Jim)<br />

DeLisi, predsjednik kompanije Fanwood<br />

Chemical i stručnjak za REACH, kaže da<br />

pripreme za registraciju mogu stajati i do<br />

milijun dolara. Strukovno tijelo tvrdi pak<br />

da se neki njihovi članovi neće uspjeti prilagoditi<br />

pravilima do zadanog roka “i zato<br />

će izgubiti tržište EU”.<br />

Standardi. Zahvaljujući trgovinskim sporazumima,<br />

posljednjih su godina širom<br />

svijeta pale brojne pristojbe. Istodobno<br />

je podizanje netarifnih prepreka poput<br />

visokih proizvodnih standarda postalo<br />

omiljeni način zaštite domaćih potrošača i<br />

proizvođača. Od oko dvije tisuće slučajeva<br />

trgovinskih barijera kojima se u zadnjih<br />

deset godina bavilo američko ministarstvo<br />

trgovine, 25 posto odnosilo se na standarde.<br />

Tako francuski propisi zahtijevaju<br />

da traktor-kosilica ima štitnike kako bi se<br />

izbjegle ozljede nogu. Prema nedavnom<br />

izvješću trgovačke komore, SAD bi zbog<br />

toga mogao ostati bez “znatnog dijela”<br />

svog godišnjeg izvoza kosilica.<br />

Akreditacije. EU je u siječnju primorala<br />

svih 27 zemalja članica da osnuju agencije<br />

za akreditiranje kako bi se zajamčili<br />

dovoljno visoki zdravstveni i sigurnosni<br />

standardi za tisuće proizvoda uključujući<br />

dizala, medicinske aparate, daske za jedrenje<br />

i eksplozive. Europski birokrati<br />

mogu, ali i ne moraju priznati certifikate<br />

koje izdaju neeuropske grupe. Američki<br />

trgovinski dužnosnici planiraju iznijeti<br />

problem pred europske kolege, a vjerojatno<br />

i pred WTO.<br />

Antidamping. Arbitražno tijelo WTO-a<br />

ovih bi dana trebalo staviti točku na prepucavanja<br />

o američkim penalima na čelik,<br />

tjesteninu i druge proizvode uvezene iz<br />

EU po preniskim cijenama. Svađa je izbila<br />

oko izračuna razlike između cijena kod<br />

kuće i u inozemstvu. SAD je optužen da<br />

preuveličava tu razliku pa EU sada prijeti<br />

uvođenjem pristojbi od ukupno 311 milijuna<br />

dolara na američke proizvode.<br />

Subvencije. WTO je u ožujku presudio<br />

da je EU nepošteno subvencionirala<br />

proizvodnju Airbusovih komercijalnih<br />

zrakoplova. To se odnosi i na jumbo jet<br />

A380, koji je dobio šest milijardi dolara<br />

državnih poticaja. Airbus se hvali da je 70<br />

posto američkih tvrdnji odbačeno i vjerojatno<br />

će se žaliti na ovu odluku. WTO će<br />

uskoro objaviti izvješće u kojem kritizira<br />

SAD zbog pomaganja Airbusovom rivalu<br />

Boeingu. I tako unedogled.<br />

‘Najbliskiji saveznici’ natežu se kao pas i<br />

mačka oko piletine, tjestenine, dasaka za<br />

jedrenje, kosilica i aviona<br />

Piletina. Već 13 godina EU uspješno<br />

zabranjuje uvoz američke piletine,<br />

napadajući američke klaonice zbog<br />

umakanja pilića u otopinu za čišćenje<br />

koja sadrži klor. (WTO je u studenome<br />

sazvao sastanak radi nagodbe.) Rusija<br />

je u međuvremenu zabranila uvoz piletine<br />

iz SAD-a, čime američki farmeri<br />

gube oko 800 milijuna dolara na godinu.<br />

Zbog toga leti perje u nacionalnoj udruzi<br />

proizvođača piletine. “Ako EU to može<br />

učiniti s pilićima”, gunđa njihov glasnogovornik<br />

Frank Vargo, “može i sa svakim<br />

drugim proizvodom.”<br />

16 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 17

10 najboljih<br />

Rang<br />

Grad/općina<br />

1 POLAČA 10 6 40.0<br />

2 TRIBUNJ 34 21 38.2<br />

3 NOVIGRAD (zadarski) 9 6 33.3<br />

4 TAR-VABRIGA 64 44 31.3<br />

5 KOLAN 14 10 28.6<br />

6 TRPANJ 18 13 27.8<br />

7 ROGOZNICA 86 63 26.7<br />

8 BLATO 68 50 26.5<br />

9 VODICE 253 193 23.7<br />

10 VIR 65 50 23.1<br />

10 najgorih<br />

Rang<br />

Grad/općina<br />

Broj<br />

poduzetnika<br />

<strong>20</strong>08<br />

Broj<br />

poduzetnika<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Broj<br />

poduzetnika<br />

<strong>20</strong>07<br />

Broj<br />

poduzetnika<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Rast broja<br />

poduzetnika<br />

(%)<br />

Rast broja<br />

poduzetnika<br />

(%)<br />

1 TKON 7 9 -28.6<br />

2 STARI GRAD 38 44 -15.8<br />

3 KARLOBAG 7 8 -14.3<br />

4 LOPAR 8 9 -12.5<br />

5 GRADAC 51 57 -11.8<br />

6 LOVRAN 1<strong>20</strong> 133 -10.8<br />

7 JELSA 107 115 -7.5<br />

8 BAŠKA 48 50 -4.2<br />

9 PODSTRANA 147 153 -4.1<br />

10 PAG 50 52 -4.0<br />

18 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

fronta<br />

Život na plaži<br />

Poduzetništvo uz more ne cvjeta. U turističku sezonu obala je<br />

uplovila bez hrabrih predviđanja i sa strahom da će turisti trošiti<br />

manje. Je li time ugrožen stupanj sreće stanovnika Istre, Primorja i<br />

Dalmacije? / Dragana Radusinović<br />

Najsretniji stanovnici Hrvatske, osim u Zagrebu i Gorskom<br />

kotaru, žive u Istri i Dalmaciji, pokazali su najnoviji<br />

rezultati mjerenja koji pokazuju indeks sreće. Najsretniji,<br />

dakle, žive uz more. Ipak, pouzdano se može tvrditi da ta<br />

silna sreća nije povezana ni s poslom niti s poslovanjem.<br />

Diljem obale ono po uspješnosti ne odudara od skromnog<br />

hrvatskog prosjeka. Obala nije značajan motor hrvatskog<br />

razvoja.<br />

Dok se službeni podaci za lanjsku, kriznu godinu još uvijek<br />

iščekuju, analize Fine koje prate poslovanje poduzetnika<br />

po gradovima i općinama za <strong>20</strong>07. i <strong>20</strong>08. godinu pokazuju<br />

da poduzetništvo uz more uopće ne cvjeta.<br />

U 104 primorska mjesta, koliko smo izdvojili iz popisa,<br />

broj poduzetnika u <strong>20</strong>08. u prosjeku je narastao za skromnih<br />

7,8 posto, a broj zaposlenih kod svih poduzetnika popeo se<br />

za statistički sasvim nevidljivih 886 ljudi, sa <strong>20</strong>3,4 na <strong>20</strong>4,3<br />

tisuće zaposlenih. Budući da je riječ o promjenama na razini<br />

godine, obuhvaćene su sve oscilacije koje obala trpi zbog sezonskog<br />

zapošljavanja.<br />

U aktualnu turističku sezonu hrvatska obala plovi u<br />

tišini, bez hrabrih predviđanja i sa strahom da će turisti trošiti<br />

manje. Iako možda malo pretjerana, opravdana bi mogla biti<br />

i bojazan da će njemačka kancelarka Angela Merkel, nakon<br />

što iskombinira veliku pomoć Grčkoj, zamoliti Nijemce da<br />

pođu u tu balkansku zemlju trošiti ono što im ostane nakon<br />

njezina programa rezanja troškova, kako bi Grci ipak nešto<br />

zaradili da vrate dugove.<br />

Ovogodišnja jesen mogla bi biti više nego izazovna za<br />

sreću stanovnika primorja. Uza sve zaklinjanje u turizam<br />

kao hrvatsku stratešku granu, obala je poslovno gledano<br />

prilično statična, a kada službena statistika za kriznu <strong>20</strong>09.<br />

bude gotova moglo bi biti gore, pri čemu treba dodati da se<br />

po učincima ove sezone boljemu nitko ne nada.<br />

Prihodi svih poduzetnika koji rade uz more narasli su za<br />

samo četiri posto, sa 122 na 127 milijardi kuna. Izbaci li se iz<br />

računice nekoliko većih gradova poput Splita, Dubrovnika,<br />

Pule, Zadra i Šibenika, te oni mali u kojima djeluju velike<br />

kompanije poput Rovinja s Adris grupom, obala pruža vrlo<br />

blijedu sliku. Rast prihoda statistički se zadržava na četiri<br />

posto, ali apsolutne brojke kažu je u <strong>20</strong>08. riječ o svega 41,1<br />

milijardu kuna, tek trećini prihoda koje obala ostvari zajedno<br />

s velikim gradovima. Vratimo li se na indeks sreće, bez<br />

želje da se ikoga uvrijedi opravdano je upitati jesu li primorci<br />

sretni zato što diljem Jadrana, pa i na diskutabilnom broju<br />

Rast broja zaposlenih<br />

Rang<br />

Ime Grad/općina Državljanstvo Izvor<br />

Broj zaposlenih<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Broj zaposlenih<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Rast broja<br />

zaposlenih (%)<br />

1 VRSI 107 35 <strong>20</strong>6<br />

2 KALI 302 160 89<br />

3 BALE 156 85 84<br />

4 KOLAN 44 24 83<br />

5 NOVIGRAD (zadarski) 26 15 73<br />

6 PRIMORSKI DOLAC 14 9 56<br />

7 LOPAR 26 17 53<br />

8 BARBAN 140 95 47<br />

9 DUBROVAČKO PRIMORJE <strong>20</strong>6 147 40<br />

10 TRPANJ 50 36 39<br />

Pad broja zaposlenih<br />

Rang<br />

Ime Grad/općina Državljanstvo Izvor<br />

Broj zaposlenih<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Broj zaposlenih<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Pad broja<br />

zaposlenih (%)<br />

1 KOSTRENA 352 986 -64<br />

2 TKON 28 57 -51<br />

3 NIN 114 <strong>20</strong>8 -45<br />

4 LOVRAN 414 571 -27<br />

5 PIROVAC 70 91 -23<br />

6 LIŽNJAN 181 218 -17<br />

7 STARI GRAD 280 336 -17<br />

8 NOVALJA 429 513 -16<br />

9 VIS <strong>20</strong>4 242 -16<br />

10 PODSTRANA 913 1,071 -15<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 19

otoka (Hrvatska turistička zajednica reklamira 1244, a Hidrografski<br />

zavod tvrdi da ih je 1246) zapravo malo rade i ne trude<br />

se previše da poduzetnika bude više, da zapošljavaju više i da<br />

osiguraju veći rast prihoda?<br />

Turizam je u prvih devet mjeseci prošle godine u odnosu<br />

na <strong>20</strong>08. donio milijardu kuna prihoda manje, a hotelijeri<br />

koji svoja poslovna izvješća objavljuju na Zagrebačkoj burzi<br />

povećali su gubitak za <strong>20</strong>0 milijuna kuna. Gledana iz kuta<br />

poduzetništva u priobalnim gradovima i općinama, priča o<br />

gubitku i dobitku već u <strong>20</strong>08. u odnosu na <strong>20</strong>07. nije izgledala<br />

bajno. Poduzetnici samo polovice priobalnih mjesta zajedno<br />

su ostvarili dobit, a u samo 14 mjesta neto dobit po poduzetniku<br />

je rasla. Isto tako, samo 15 mjesta uz obalu imalo je u <strong>20</strong>08.<br />

rast dobiti po zaposlenome. Zahtjevi hotelijera da im se smanji<br />

PDV na hranu i piće, dok Vlada istodobno pokušava osmisliti<br />

prihode za jesen brzinskim uvođenjem poreza na imovinu, u<br />

nedostatku ozbiljnijih projekcija o (ne)uspjehu turističke sezone<br />

govore samo da će podaci o poslovanju poduzetnika u<br />

gradovima i općinama uz obalu biti sve lošiji. A onda će njihovi<br />

načelnici i gradonačelnici imati mnogo manje argumenata<br />

kojima će podržavati opstanak svojih općina unatoč reformi u<br />

kojoj Hrvatska broj općina i gradova mora smanjiti.<br />

Rast prihoda 1 NIN 44,863 131,017 -65.76<br />

Ime Grad/općina Državljanstvo Izvor<br />

Prihodi Prihodi Rast 2 TUČEPI 131,702 362,6<strong>20</strong> -63.68<br />

<strong>20</strong>08. <strong>20</strong>07. prihoda (%) 3 KOSTRENA 219,038 417,011 -47.47<br />

1 VRSI 84,402 15,276 452.51 4 POSEDARJE 70,475 130,079 -45.82<br />

2 KALI 244,023 71,651 240.57 5 NOVIGRAD (zadarski) 23,028 41,430 -44.42<br />

3 PAŠMAN 50,993 <strong>20</strong>,661 146.81 6 SVETI FILIP I JAKOV 94,088 151,733 -37.99<br />

4 BALE 98,813 40,188 145.88 7 BAŠKA VODA 110,378 174,011 -36.57<br />

5 BARBAN 77,967 41,419 88.24 8 LOVRAN 142,646 <strong>20</strong>2,293 -29.49<br />

6 PRIMORSKI DOLAC 3,810 2,066 84.41 9 PIROVAC 34,184 47,824 -28.52<br />

7 KOLAN 25,408 14,309 77.57 10 SUTIVAN 26,713 34,739 -23.10<br />

8 TRPANJ 15,678 9,432 66.22 10 GRADAC 40,166 52,216 -23.08<br />

9 DUBROVAČKO PRIMORJE 64,187 41,335 55.28 10 TRIBUNJ 31,745 41,228 -23.00<br />

10 RAŠA 747,486 497,513 50.24 10 VRSAR 105,913 137,381 -22.91<br />

Rang<br />

Pad prihoda<br />

Rang<br />

Ime Grad/općina Državljanstvo Izvor<br />

Prihodi<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Prihodi<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Rast<br />

prihoda (%)<br />

<strong>20</strong> F O R B E S SRPANJ <strong>20</strong>10

TOP 15 - S NAJVEĆIM RASTOM NETO DOBITI PO PODUZETNIKU<br />

Rang<br />

Grad/općina<br />

Neto dobit<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Neto dobit<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Neto dobit po<br />

poduzetniku<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Neto dobit po<br />

poduzetniku<br />

Rast neto<br />

dobiti po<br />

<strong>20</strong>07. poduzetniku (%)<br />

1 PRIMOŠTEN 2818 270 41 5 87.71<br />

2 DOBRINJ 1791 216 34 5 86.37<br />

3 KALI 10414 1322 298 47 84.13<br />

4 VRSI 352 61 35 7 80.74<br />

5 DUBROVNIK 494843 114169 305 73 76.22<br />

6 POSTIRA 5137 1403 139 40 71.13<br />

7 BAŠKA 10883 5900 227 118 47.96<br />

8 LABIN 104329 61037 250 151 39.62<br />

9 PUNAT 6993 4719 87 61 29.89<br />

10 BIOGRAD NA MORU 14981 11110 119 99 16.57<br />

11 TKON 630 691 90 77 14.69<br />

12 PLOČE 29823 24890 246 216 12.19<br />

13 POLAČA 1017 591 102 99 3.15<br />

14 MALI LOŠINJ 79295 75725 289 288 0.51<br />

Samo ovih 14 gradova i općina imalo<br />

je rast neto dobiti po poduzetniku<br />

(uzeti su u obzir samo gradovi i općine<br />

koje su u obje godine imali neto dobit,<br />

a takvih je 53)<br />

Foto Paun Paunović, Duje Klarić / Cropix<br />

TOP 15 - S NAJVEĆIM PADOM NETO DOBITI PO PODUZETNIKU<br />

Rang<br />

Grad/općina<br />

Neto dobit<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Neto dobit<br />

<strong>20</strong>07.<br />

Neto dobit po<br />

poduzetniku<br />

<strong>20</strong>08.<br />

Neto dobit po<br />

poduzetniku<br />

Pad neto<br />

dobiti po<br />

<strong>20</strong>07. poduzetniku (%)<br />

1 KAŠTELA <strong>20</strong>19 337463 5 915 -17882.66<br />

2 ZADAR 4042 364507 2 253 -10131.22<br />

3 TAR-VABRIGA 116 1761 2 40 -2108.15<br />

4 NIN 224 2639 7 82 -1114.94<br />

5 BLATO 329 2677 5 54 -1006.60<br />

6 NOVALJA 1296 10282 18 139 -671.92<br />

7 CRES 1067 6125 15 89 -482.36<br />

8 ŽUPA DUBROVAČKA 4684 <strong>20</strong>911 22 109 -404.87<br />

9 GRADAC 177 986 3 17 -398.42<br />

10 KONAVLE 53124 192711 157 618 -294.15<br />

11 RIJEKA 180924 535690 45 137 -<strong>20</strong>8.24<br />

12 BARBAN 782 1251 18 37 -107.03<br />

13 PAG 4251 7992 85 154 -80.77<br />

14 RAB 2799 4767 16 28 -80.39<br />

15 MEDULIN 8<strong>20</strong>3 12189 <strong>20</strong> 31 -56.25<br />

SRPANJ <strong>20</strong>10 F O R B E S 21

fronta<br />

Stručnjaci koji<br />

su lani proglasili<br />

pandemiju svinjske<br />

gripe, a proteklih<br />

su godina radili i na<br />

smjernicama za obranu<br />

od pandemijske gripe,<br />

bili su istodobno<br />

konzultanti i<br />

promotori<br />

farmaceutske<br />

industrije<br />

/ Goranka Jureško<br />

Svjetska blamaža<br />

Upravo je prošla godina otkako je Svjetska zdravstvena<br />

organizacija (SZO) proglasila pandemiju svinjske gripe.<br />

Srećom, pretkazanje svjetskih eksperata o apokalipsi koja<br />

će poharati svijet, osim naravno onih koji se uspiju domoći<br />

cjepiva ili barem jednog od dva antivirusna lijeka, Tamiflua<br />

ili Relenze, pokazalo se kao ćorak.<br />

Nedavno izvješće British Medical Journala (BMJ)<br />

pokazalo je još jednu mračnu stranu pandemije koja je po<br />

svemu sudeći proglašena bez pravog zdravstvenog, ali zato<br />

s puno interesnog pokrića. Teren za pandemiju spremao se<br />

posljednjih desetak godina, a vjetar u leđa davale su moćne<br />

farmaceutske kompanije. U smeće su zbog toga bačene<br />

milijarde dolara za zalihe antivirusnih lijekova i cjepiva. Ni<br />

Hrvatska nije izuzetak. Naručeno je čak 1,5 milijuna doza,<br />

stiglo je 350 tisuća, a plaćeno je zasad 15 milijuna kuna.<br />

Potrošeno je tek pola posto pristiglih doza, ostatak će u<br />

spalionicu u Beč. Za to će trebati platiti barem još oko 2,5<br />

milijuna kuna. Nadležni u Ministarstvu zdravstva tvrde da<br />

ono što nije stiglo neće ni platiti, nego zamijeniti za sezonsko<br />

cjepivo. Ali i tu nedostaje transparentnosti, baš kao u<br />

svemu vezanom uz svinjsku gripu u cijelome svijetu.<br />

Sumnje Odbora za zdravstvo Parlamentarne skupštine<br />

Vijeća Europe od prije nekoliko mjeseci pokazale su se<br />

točnima: većina onih koji su na svjetskoj razini odlučivali<br />

o smjernicama za pripremu obrane, kao i za proglašenje<br />

pandemije gripe bila je u sukobu interesa. Primali su novac<br />

od farmaceutske industrije. No SZO poput uvrijeđene primadone<br />

i dalje inzistira na tome da je njezina odluka o pandemiji<br />

bila opravdana, a podatke o tome koji je stručnjak<br />

22 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

fronta<br />

radio za koga dok je istodobno “stručno savjetovao SZO”<br />

ne želi predočiti javnosti. Ne pomaže ni podatak da su se,<br />

umjesto predviđene dvije milijarde oboljelih, svinjskom<br />

gripom zarazile tek dvije osobe od tisuću. Pokazalo se da je<br />

pandemijska gripa bila manje smrtonosna od sezonske.<br />

Imena onih koji su kao stručnjaci odbora SZO-a za<br />

proglašavanje pandemije i za izradu smjernica godinama<br />

sudjelovali u marketingu lijekova protiv gripe, ostala bi zauvijek<br />

nepoznanica da BMJ nije uspio ogoliti zavjeru šutnje.<br />

Britanski zastupnik u Vijeću Europe Paul Flynn kaže kako<br />

u odlukama oko gripe H1N1 nije bilo transparentnosti,<br />

a sve je završilo enormnim rasipanjem sredstava zdravstvenih<br />

proračuna, izazivanjem nepotrebnog straha među<br />

Europljanima i uporabom nedovoljno ispitanog cjepiva.<br />

Istraživanje BMJ-a bilo je usmjereno na otkrivanje<br />

sukoba interesa u SZO-u i globalnom javnozdravstvenom<br />

sustavu, zbog financijske povezanosti eksperata koji<br />

odlučuju o smjernicama s farmaceutskom industrijom. U<br />

prvom planu bili su švicarski Roche koji proizvodi Tamiflu<br />

i britanski GlaxoSmithKline, proizvođač Relenze, te vodeći<br />

proizvođači cjepiva. Ističu kako se put prema pandemiji<br />

počelo graditi prije više od 10 godina, sijanjem straha od<br />

ptičje gripe. Već tada su SZO i Europska znanstvena radna<br />

skupina za gripu (ESWI) napravili pandemijski plan. Kao<br />

potpisnici navode se R. Snacken, J. Wood, L. R. Haaheim,<br />

A. P. Kendal, G. J. Ligthart i D. Lavanchy. No nigdje se ne<br />

navodi povezanost te grupe stručnjaka s farmaceutskom<br />

industrijom, premda su primjerice Lavanchy i Snacken<br />

sudjelovali u nekim događajima koje je sponzorirao Roche,<br />

piše BMJ. Dr. Snacken je radio za belgijsko ministarstvo<br />

zdravstva i istodobno pisao studije koje uključuju Tamiflu<br />

te promotivne brošure za Roche. Lavanchy je radio u<br />

Odjelu za virusne bolesti SZO-a 1998. godine, a sudjelovao<br />

je i na simpozijima pod sponzorstvom Rochea. I članovi<br />

Europske znanstvene radne skupine za gripu, Karl Nicholson<br />

sa Sveučilišta u Leicesteru i nizozemski profesor Abe<br />

Osterhaus, izrađivali su marketinški materijal za Roche, a<br />

sudjelovali su i u studiji o Tamifluu.<br />

Barbara Mintzes, profesorica farmakologije na<br />

Sveučilištu British Columbia kaže kako je legitimno da<br />

SZO povremeno radi s industrijom, ali nije dobro kada<br />

se znanstvenici koji rade u pojedinim tijelima SZO-a<br />

prikazuju kao neovisni, a uglavnom ih financira industrija.<br />

Dodaje da postoji razlika kad znanstvenici sudjeluju<br />

u istraživanju novih lijekova ili cjepiva, i kada sudjeluju u<br />

njihovu marketiranju. “Sveučilište u Stanfordu zabranilo je<br />

svojim znanstvenicima da sudjeluju u plaćenom marketingu<br />

lijekova”, kaže Mintzes.<br />

BMJ se bavi i utjecajem industrije na odluke američke<br />

agencije FDA i europske EMEA o registraciji dvaju antivirusnih<br />

lijekova prije nekoliko godina. Ističe da su Annike<br />

Linde i Rene Snacken imali ključnu ulogu u odobravanju<br />

Tamiflua u Europi, a istodobno su sudjelovali u izradi<br />

marketinškog materijala za Roche. Dapače, Snacken je u<br />

to vrijeme bio “časnik za vezu” Europske radne skupine za<br />

gripu i imao ključnu ulogu u belgijskoj vladi tijekom izrade<br />

pandemijskog plana za gripu, a kasnije je postao viši<br />

stručnjak za pripravnost u Europskom centru za prevenciju<br />

i nadzor bolesti. I dr. Linde, potvrđuje BMJ, primala je<br />

novac od Rochea u vrijeme kada je napravila prezentaciju<br />

za EMEA o “nadzoru nad influencom” kao predstavnica<br />

švedskog Instituta za infektivne bolesti.<br />

Otkriveno je također da su u izradi smjernica za uporabu<br />

antivirusnih lijekova i cjepiva <strong>20</strong>02. godine sudjelovali<br />

Karl Nicholson, Ab Osterhaus i Fred Hyden, koji su potvrdili<br />

da im su za predavanja i konzultantski rad plaćali i<br />

Roche i GSK. Nakon toga su europske zemlje krenule u<br />

nabavu zaliha antivirusnih lijekova za čak desetak posto<br />

svog stanovništva. I autor dodatka smjernicama koji se<br />

odnosi na cjepivo u vrijeme pandemije, dr. Arnold Monto<br />

potvrdio je kako je primao novac za konzultantski rad i<br />

Savjetnici SZO-a<br />

primali su honorare od<br />

Rochea, GSK-a, Wyetha,<br />

Hirona, Berna Biotecha,<br />

ViroPharme...<br />

istraživanja od Rochea, GSK-a i ViroPharme. Nicholson<br />

je pak, osim od Rochea i GSK-a, honorare dobivao od<br />

Wyetha, Hirona i Berna Biotecha.<br />

Podaci koje je prikupio BMJ nedvojbeno govore<br />

da ubuduće u oblikovanju javnozdravstvenih odluka i<br />

donošenju smjernica ne bi trebali sudjelovati stručnjaci<br />

koji su uključeni u rad farmaceutske industrije. No<br />

isključe li se svi oni, pitanje je gdje naći potpuno neovisne<br />

stručnjake. Barbara Mintzes smatra da bi trebalo naći<br />

“zlatnu sredinu”: stručnjake treba konzultirati, ali njihova<br />

ne bi smjela biti zadnja, a ne bi trebali sjediti ni u važnim<br />

tijelima koja donose smjernice i planove nabave lijekova<br />

ili cjepiva.<br />

Upravo takvu praksu primijenila je, po svemu sudeći,<br />

poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz, kada je prošle<br />

godine odlučila da Poljska neće nasjesti sveopćoj histeriji<br />

i odbila kupiti “neprovjereno cjepivo i lijekove koji<br />

će skup-ljati prašinu”. Za takvo što je, međutim, trebalo<br />

puno hrabrosti koja političarima nerijetko nedostaje pa<br />

se “pokrivaju” stručnjacima, bez obzira na cijenu koju na<br />

kraju plate porezni obveznici.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 23

Ilustracija Boris Benko

Rođeni<br />

da uspiju<br />

Rašeljka Maras Juričić, Alen Magdić, Andrej Grubišić i Ivana Drčec<br />

predstavnici su nove generacije hrvatskih poduzetnika, neopterećeni<br />

prošlošću, puni ambicija i s naizgled nesagorivom radnom energijom<br />

koja ih najviše odvaja od kolega iz starijih generacija / Sanja Romić<br />

Dok su u <strong>20</strong>02. u Hrvatskoj poduzetnički najaktivniji bili oni između 35. i 44. godine<br />

života, zadnjih nekoliko godina, mjereno TEA indeksom odnosno brojem pokrenutih<br />

poduzetničkih pothvata na 100 odraslih stanovnika, najintenzivniju poduzetničku<br />

aktivnost pokazali su mlađi od 34 godine, odnosno između 25. do 34. godine. Tu<br />

uznemirujuće dobru vijest da najozbiljniju snagu u domaćem poduzetništvu čine upravo<br />

mladi i obrazovani ljudi, potvrdilo je svjetsko istraživanje o poduzetništvu Global Entrepreneurship<br />

Monitor (GEM) u koje je Hrvatska uključena od <strong>20</strong>02.<br />

“To obećava, jer se po tome Hrvatska ne razlikuje od zemalja koje imaju razvijenija<br />

gospodarstva. Ta spoznaja treba imati i dalekosežne posljedice na rušenje mita o poduzetnicima<br />

koji su uspješni zbog toga što su ‘street smart people’ ili su ‘rođeni s poduzetničkim<br />

genom’ ”, konstatira dr. Slavica Singer. Profesorica Ekonomskog fakulteta u Osijeku ističe i<br />

to da je za uspješan start u poduzetničkoj djelatnosti važno znanje: “Najviše poduzetničkih<br />

pothvata prema ovom istraživanju pokreću više obrazovani ljudi (8,01 TEA za one sa<br />

sveučilišnim obrazovanjem prema 3,24 TEA za one s nepotpunom srednjom školom).<br />

U <strong>20</strong>08. je u dobnoj skupini 25-34 TEA indeks za one koji pothvat pokreću zbog uočene<br />

prilike iznosio 8,69, a za one koji su to učinili iz nužde 3,79. Razlog ulaska u poduzentičku<br />

aktivnost je važan - uočena prilika bolji je atraktor nego nužda, ali pretpostavlja i pripremljenost<br />

za pretvaranje prilike u pothvat. Nemogućnost zapošljavanja tjera<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 25

ljudi i kompanije<br />

mlade ljude u poduzetničku aktivnost za<br />

koju nisu pripremljeni, zbog čega su to<br />

najčešće pothvati kratkog daha”, napominje<br />

dr. Singer, u kontekstu alarmantnih<br />

statisika koje govore da je na početku<br />

<strong>20</strong>10. u Hrvatskoj bilo 50 tisuća više nezaposlenih<br />

nego lani.<br />

A kako su za to vrijeme poslovale<br />

hrvatske tvrtke? U <strong>20</strong>09. imale su dobit za<br />

trećinu manju nego u <strong>20</strong>08., a kumulativni<br />

iznos duga trećine njih u ovoj će godini<br />

iznositi <strong>20</strong> milijardi kuna. Nažalost, to je<br />

tek jedan detalj u nizu dramatično loših<br />

gospodarskih kretanja u zemlji zahvaćenoj<br />

recesijom.<br />

Poduzetnički nerv? Ambicija? Bila<br />

im je puna kapa šefa čijim su se željama<br />

neprestano morali prilagođavati? Dosta<br />

im je da ih se koči u razvoju? Neobično<br />

su kreativni? Nisu konformisti? Koji god<br />

razlog za pokretanje biznisa da su imali,<br />

mladi hrvatski poduzetnici koje predstavljamo<br />

svoje su želje s vremenom pretvorili<br />

u relativno stabilnu realnost. Kako se sada<br />

snalaze i koje ideje kuhaju kako bi njihovi<br />

projekti i dalje stvarali profit, upitali smo<br />

ih za <strong>Forbes</strong>.<br />

>>>Rašeljka Maras Juričić,<br />

Meritor Media Hrvatska<br />

“Razmišljala sam vrlo pragmatično.<br />

Htjela sam nešto što volim, ali i od čega ću<br />

moći živjeti. Završila sam srednju veterinarsku<br />

školu, a da sam nastavila studirati,<br />

sada bih kao veterinar mogla prodavati<br />

novine na kiosku. Veterina i informatika<br />

bile su moje dvije ljubavi, pa je informatika<br />

bila logičan sljedeći izbor za studij.<br />

U ovome u čemu sam danas našla sam se<br />

sasvim slučajno, jer sam studirajući dobila<br />

priliku raditi kao IT novinarka. Prvo<br />

sam to radila u Global netu honorarno,<br />

uz studij, a kada sam završila studij malo<br />

ozbiljnije. Kako sam već bila u novinarstvu,<br />

uslijedio je PR”, kaže Rašeljka Maras<br />

Juričić, partnerica (25-postotna vlasnica) i<br />

CEO tvrtke Meritor Media Hrvatska. Poduzetnica<br />

rođena 1978. u vlastiti je biznis<br />

krenula s 23 godine.<br />

Kao i mnogi drugi poduzetnici koji se<br />

nisu mogli osloniti na investitore ili neku<br />

državnu zakladu - nešto tipa The Prince’s<br />

Rašeljka Maras Juričić,<br />

Meritor Media Hrvatska, u biznisu od 23.:<br />

‘Poduzetništvo? Strast i ludost! Razmišljala<br />

sam vrlo pragmatično. Htjela sam nešto<br />

što volim, ali od čega ću moći živjeti.’<br />

26 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Trust, zaklade u Velikoj Britaniji gdje se<br />

poduzetničke vještine mogu učiti i u sklopu<br />

redovnog školovanja - Rašeljka Maras<br />

Juričić temeljni je kapital posudila od<br />

roditelja. Bio je to onaj minimum i inače<br />

nužan za pokretanje tvrtke u Hrvatskoj,<br />

<strong>20</strong>.000 kuna. “Toliko sam bila mlada, a<br />

valjda i toliko blesava, da strah u mojem<br />

slučaju nije postojao. Za osnovni kapital<br />

upitala sam roditelje jer uopće nisam<br />

imala novca”, kaže. Jedan od glavnih razloga<br />

zašto se posvetila PR-u, dodaje, bilo<br />

je nezadovoljstvo onime što su joj ljudi u<br />

toj branši nudili.<br />

Osjeća li nakon 10 godina zamor?<br />

“Uvijek, oko toga se ne treba zavaravati.<br />

No, ovaj je posao toliko raznolik i zanimljiv<br />

da teško dosadi”, zadovoljno konstatira.<br />

“U pravilu imamo 15-ak klijenata. Od<br />

3. do 6. i od 9. do 12. mjeseca kod nas traje<br />

sezona velikih evenata. Sada primjerice<br />

radimo regionalnu konferenciju u Umagu<br />

za Aseco, najveću informatičku tvrtku u<br />

jugoistočnoj Europi. Naše usluge koriste<br />

i Berlitz, HAKOM, Beta fence. U pravilu<br />

smo fokusirani na tehnologiju, informatiku,<br />

transport i logistiku te public sektor.<br />

Politiku prepuštamo drugima. Nije da se<br />

ne bismo htjeli okušati, nemamo lažni<br />

moral, ali politiku moraš znati da bi je radio.<br />

Novac je novac, biznis je biznis”, govori<br />

direktorica Meritor Medije Hrvatska<br />

koja danas ima urede u Zagrebu i Skoplju<br />

i prva je agencija u Hrvatskoj koja je klijentima<br />

ponudila online PR i PR putem<br />

socijalnih mreža (Facebook i Twitter).<br />

“Learning by doing”, strani<br />

fakultet, seminari i radionice u inozemstvu...<br />

gdje i kako naši mladi PR-ovci, koji<br />

se za to ne mogu školovati u Hrvatskoj,<br />

stječu vještine potrebne za taj posao? “Ja<br />

sam učila u hodu. Mislim da svaki poduzetnik<br />

mora imati strast, hrabrost i ludost<br />

da nešto pokrene. Ja to sve imam i ne<br />

mislim da sam bila strašno pametna kada<br />

sam pokrenula firmu, jer bih onda možda<br />

neke stvari učinila drugačije i bolje”, kaže<br />

čelnica jedne od prvih PR agencija u nas,<br />

čije je usluge u posljednjih 10 godina koristio,<br />

primjerice, i Microsoft. Meritor<br />

Media je u <strong>20</strong>09. imala 300 tisuća eura<br />

Recesija može biti<br />

suodgovorna za pad<br />

poslovanja, ali se<br />

ne smije rabiti kao<br />

vječni izgovor za<br />

neuspjeh<br />

prihoda, a kao najsnažniju godinu od osnutka<br />

pamte <strong>20</strong>08., kada su imali rast od<br />

80 posto u odnosu na prethodnu godinu.<br />

Ove godine očekuju porast od oko 40<br />

posto. “Prošle je godine bio pravi slowdown,<br />

a ove se u našoj industriji osjeća<br />

oporavak, iako mislim da ona nije toliko<br />

patila koliko oglašivačka. Budžeti su puno<br />

manji, ulaganje je puno dugoročnije, tako<br />

da su više patili oglašivači. Ja se nadam da<br />

će se to sve promijeniti za niz industrija”,<br />

kaže Maras Juričić, koja će za sebe reći<br />

da baš i nije neki tip od uzora. “Bitno je<br />

pratiti trendove i rast, jer agencije i tvrtke<br />

koje su ostale tamo gdje su bile na početku<br />

nemaju priliku za rast i razvoj. A ako govorimo<br />

o poslovnim ciljevima, naš je cilj<br />

u idućih pet godina otvoriti desetak ureda<br />

u jugoistočnoj Europi i biti paneuropski<br />

igrač. Tu strategiju smo si zadali prije dvije<br />

godine i polako idemo prema cilju.”<br />

Globalna recesija koja utječe na<br />

Hrvatsku može biti suodgovorna za pad<br />

poslovanja, no ako je kvaliteta usluge<br />

smanjena, kriza ne može biti nikakav<br />

izgovor, ističe ova mlada poduzetnica.<br />

Vidi li možda sada prostor za pokretanje<br />

vlastitog biznisa?<br />

“Ja mislim da on uvijek postoji. Imam<br />

ideju, ne mogu vam reći koja je, ali radim<br />

na realizaciji. To je klasično preuzimanje<br />

rizika: spremna sam uložiti u nešto usred<br />

krize, riskirat ću, a ako izgubim novac<br />

neću biti u velikoj depresiji. No, netko nije<br />

takav tip. Mislim da sada nije prilika za<br />

otvaranje, primjerice, željezare, jer to nije<br />

industrija u kojoj smo mi konkurentni.<br />

S druge strane, u Karlovcu postoji firma<br />

koja radi vijke za potkivanje deva i ima<br />

globalni monopol. Treba prepoznati koji<br />

vid industrije u nekom trenutku funkcionira”,<br />

kaže poduzetnica koja sebe sa 45<br />

godina vidi “kao nekoga tko uči, tjera dalje<br />

i nije izgubio motivaciju.”<br />

>>>Alen Magdić, One2Play<br />

One2Play, tvrtka specijalizirana za<br />

igračke koja je otkupila licence na megapopularne<br />

brandove Ninja kornjače, Fifi,<br />

Bumba i druge, nije prvi, nego posljednji<br />

u nizu biznisa koje je osmislio i pokrenuo<br />

Alen Magdić (32), hrvatski poduzetnik<br />

rođen u Sarajevu. Prije se bavio prodajom<br />

računala te, s bratom Leom, izradom<br />

kompjutorske igrice Poslanik, koju je<br />

1999. unosno prodao u SAD-u. Tako je<br />

stekao kapital za pokretanje lanca dućana<br />

koji danas kao veleprodaja posluju u cijeloj<br />

regiji i čiji je suvlasnik Dejan Maćešić.<br />

Magdić se biznisom počeo baviti 1989.<br />

kada je prodao svoju prvu limenku Cocacole<br />

šetaču na Ilidži, i to po dvostruko<br />

većoj cijeni od one po kojoj ju je kupio na<br />

sarajevskoj veletržnici. Nesvršeni je student<br />

zagrebačkog FER-a, ali priznaje da ne<br />

namjerava diplomirati: “Ne želim biti već<br />

četvrti inženjer elektrotehnike u obitelji, a<br />

za željeni upis na studij ekonomije nisam<br />

imao dovoljno dobre ocjene iz gimnazije”,<br />

kratko kaže.<br />

“Nivo informacijske tehnologije u<br />

našoj tvrtki viši je nego u mnogim srednjim<br />

i velikim stranim kompanijama. Sigurno<br />

je da smo tu u nepravednoj prednosti,<br />

jer je to prije bila moja struka”, objašnjava<br />

Magdić. Danas su apsolutni fokus One-<br />

2Playa ljudi srednje kupovne moći: “Svi<br />

proizvodi koji su koštali <strong>20</strong>0 kuna bili su<br />

u <strong>20</strong>09. po 169 ili 149, dok se cijena većine<br />

proizvoda kreće između 50 i 79 kuna<br />

(osim pred Božić). Prošlog smo Božića<br />

za cijenu od 99 kuna davali četiri igračke<br />

koje vrijede oko 250 kuna. Tako smo uspjeli<br />

ostvariti rast u <strong>20</strong>09. iako je biznis s<br />

igračkama općenito pao za 10 posto. Kompanije<br />

koje bankrotiraju, a nekad su bile<br />

uspješne, u 90 posto slučajeva imaju interni<br />

problem jer su donijele krive strateške<br />

odluke. Ozbiljna firma se priprema za<br />

krizu, ima rezerve i spremne odgovore.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 27

ljudi i kompanije<br />

Caterpillar je prije sedam mjeseci osjetio<br />

da popušta kriza u Americi i Aziji pa su se<br />

pripremili prije svih za dan kada će krenuti<br />

narudžbe, tako da svi dobavljači imaju<br />

dovoljno robe”, kaže mladi biznismen koji<br />

je jednom prilikom izgubio milijun dolara<br />

na dionicama NASDAQ-a na Newyorškoj<br />

burzi. To ga je, kaže, naučilo koliko je u biznisu<br />

važno znati upravljati rizikom.<br />

Iako se jako dobro plasirala<br />

na hrvatskom tržištu, postavši glavni<br />

konkurent Goranku Fižuliću, tvrtka<br />

One2Play danas je tek na početku: “Sada<br />

smo u fazi izlaska iz adolescencije jer je<br />

rast tvrtke vrlo sličan rastu čovjeka: prvo<br />

se rodite, pa trebate prohodati, onda oko<br />

sebe malo razbijate dok drugi paze na<br />

vas, i tako dalje... U budućnosti želimo<br />

razvijati širi asortiman robe i proširiti<br />

suradnju s nekim velikim kompanijama<br />

- primjerice s Atlantic grupom - koja se<br />

neće svoditi samo na distribuciju”, ambiciozno<br />

će Magdić.<br />

Koliko je i zahvaljujući kojoj formuli<br />

One2Play profitirao u prvih pet godina,<br />

od <strong>20</strong>05. kada je bio samo biznis s Pokemon<br />

kartama? “Najprofitnija nam je bila<br />

<strong>20</strong>06. Ukupni prihod tada je narastao na<br />

57 milijuna kuna. No, tvrtka još uvijek svu<br />

ostvarenu dobit reinvestira u svoje poslovanje.<br />

Vjerujem da će ova godina biti prva<br />

prava godina One2Playa i očekujem rast<br />

od najmanje 30 posto. Kanimo istupiti<br />

na tržišta Nizozemske i Velike Britanije.<br />

U <strong>20</strong>09. je ukupni konsolidirani prihod<br />

iznosio 149 milijuna kuna. Lani smo dizajnirali<br />

naš prvi brand, Minis konjiće uz<br />

koje vežemo edukativne igre, čak i jednu<br />

računalnu kojoj je cilj djecu pripremiti za<br />

prvi razred osnovne škole kroz igru: sadrži<br />

pitanja iz prirode i društva, hrvatskog,<br />

engleskog, matematike, informatike, prepoznavanja<br />

oblika i boja. Mislim da nam<br />

dugoročnu korist može donijeti to što aktivno<br />

ulažemo u djecu i odgovorni smo<br />

za razvoj radnih navika. Upravo stoga su<br />

naša ciljana skupina djeca u dobi od 0-12<br />

godina.”<br />

Premda One2Play danas u Hrvatskoj<br />

surađuje s većinom hiper i supermarketa,<br />

u fazi su izrade projekata za Dukat, a otprije<br />

za Podravku, Kraš, HIPPO i Zabu.<br />

“Pomažemo velikim kompanijama koje<br />

uopće nisu iz dječjeg biznisa, da uz naše<br />

likove i brandove lakše lansiraju proizvode<br />

pa da se i sami lakše probijemo”, kaže glavni<br />

izvršni direktor One2Playa, tvrtke koja<br />

u početku nije imala novca ni za ozbiljnije<br />

oglašavanje. Manje je poznato, ili zaboravljeno,<br />

da joj je u pomoć priskočila Večernja<br />

škola. “Kada smo osnovali tvrtku, zamolio<br />

sam Željka Pervana u Večernjoj školi da<br />

nam pomogne za stvarno smiješne novce.<br />

Čovjeku je to bilo toliko simpatično da<br />

je u emisiju bio integriran kiosk. Mi smo<br />

donijeli velikog Pikačoa koji je na taj kiosk<br />

išao kupiti Pokemon karte, pozivajući tako<br />

kupce da ih kupe. Zatim je isto učinio stariji<br />

glumac iz postave, koji je bio naš prvi<br />

ozbiljniji kupac u Hrvatskoj”, uz smijeh se<br />

sjeća Alan Magdić.<br />

>>>Andrej Grubišić,<br />

Grubišić&Partneri<br />

“Kod svakoga tko pokrene svoj biznis<br />

u početku je najbitnji entuzijazam, ali on<br />

često dolazi u kombinaciji s određenim<br />

nezadovoljstvom onime gdje ste bili,<br />

kroz što ste prošli. Kod mene se radilo o<br />

kombinaciji upravo te dvije stvari”, kaže<br />

Andrej Grubišić (31), partner u tvrtki<br />

Grubišić&Partneri (uz Marka Tisovca,<br />

Paška Anića i Domagoja Jelenca kao<br />

suradnika). Prije no što je početkom godine<br />

utemeljio tu tvrtku za korporativne<br />

financije, Grubišić je bio direktor korporativnih<br />

financija u Erste vrijednosnim<br />

papirima. Svoj akademski put (doktorat<br />

iz financija, Business School Lausanne,<br />

magisterij na Sveučilištu Webster u St.<br />

Uspješne<br />

kompanije<br />

bankrotiraju zbog<br />

pogrešno donijetih<br />

internih strateških<br />

odluka<br />

Louisu), kao i onaj profesionalni (rad u<br />

uredu člana uprave za financije i strategiju<br />

T-HT-a, Eurolinea; managing director<br />

Platinum Investa; direktor korporativnih<br />

financija Erste vrijednosnica), potpuno<br />

je posvetio niši financija. Premda je hardcore<br />

financijaš, Grubišiću ne nedostaju<br />

ni poduzetničke vještine. Bio je, naime,<br />

suvlasnik društva za upravljanje investicijskim<br />

fondovima Platinum Invest, koje je<br />

<strong>20</strong>08. prodao.<br />

“Mislim da poriv za razvijanjem<br />

poslovnih ideja oduvijek nosim u sebi.<br />

Otac je bio najprije obrtnik (građevina),<br />

zatim je radio u državnoj firmi, pa je s<br />

50 godina dao otkaz i postao poduzetnik<br />

(strojna obrada metala). Ali ne možeš grlom<br />

u jagode, jer s 23 godine nemaš što<br />

ponuditi osim entuzijazma. Nužno je da<br />

čovjek sustavno odigra neke utakmice<br />

pod mentorstvom drugih, koji su iskusniji.<br />

Priče tipa Google i Facebook velike<br />

su iznimke od pravila i na temelju takvih<br />

primjera ne bi trebalo planirati svoj uspjeh.<br />

Mislim da je pripravniku najgore ne<br />

proći kroz dril i misliti da mu je jako dobro”,<br />

smatra ovaj mladi poduzetnik i profesor<br />

korporativnih financija na ZŠEM-u.<br />

Za sebe i partnere, s kojima je pod<br />

brandom Grubišić&Partneri dosad savjetovao<br />

One2Play, a trenutno rade na četiri<br />

projekta - u drvnoj industriji, distribuciji,<br />

proizvodnji suhomesnatih proizvoda i<br />

maloprodaji - kaže: “Dovoljno smo iskusni<br />

da možemo pružiti prave stvari, što<br />

profesionalno, što akademski, a dovoljno<br />

mladi da možemo raditi 24 sata na dan. U<br />

niši smo gdje će se prava konkurencija tek<br />

razviti.”<br />

Grubišić&Partneri zasad imaju četiri<br />

mandata u pipe-lineu, što je izvrstan<br />

prosjek u branši, s obzirom na to da posluju<br />

od početka godine. “Ako zatvorimo mandat,<br />

imamo jako velike prihode po glavi<br />

stanovnika, a ako ne zatvorimo, nemamo<br />

velike prihode, jer mi ne proizvodimo<br />

proizvode u stalnim količinama, svaki<br />

dan s više-manje stabilnim prihodima.<br />

Neke firme su potencijalni kupci nečega,<br />

neke prodavatelji, neke su dobar target<br />

za preuzimanje, a neke treba dokapitalizirati.<br />

U principu, tipični projekt traje šest<br />

28 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

mjeseci do godinu dana. Ovaj posao treba<br />

jako voljeti, nitko ti ne garantira da će se<br />

transkacija zatvoriti, ali kada je zatvoriš, to<br />

se fino vidi jer vlada zakon velikih brojeva”,<br />

kaže Grubišić. Iako bi, kaže, mogao<br />

identificirati neku osobinu koja mu se kod<br />

nekoga sviđa, ne vjeruje u priče tipa: “Jack<br />

Welch mi je cool.”<br />

Alen Magdić (32), One2Play, opečen na NYSE:<br />

‘Treba znati upravljati rizikom. A ta<br />

škola može biti puno jeftinija nego kad<br />

početnik izgubi milijun dolara igrajući se<br />

na NASDAQ-u.’<br />

Kandidat za 2. stupanj CFA programa,<br />

što je zlatni standard u svijetu financija,<br />

među hrvatskim poduzetnicima cijeni<br />

Željka Perića i Emila Tedeschija: “Perić ima<br />

izrazito nenametljiv stil, uvijek je relativno<br />

tih, ali ljudi čekaju da kaže ono što kaže.<br />

Emil Tedeschi nema dlake na jeziku, ali<br />

na način koji je dovoljno odmjeren, profesionalan<br />

i dosad više-manje argumentiran”,<br />

kaže mladi poduzetnik koji je tijekom<br />

magisterija u Missouriju radio u Soddexo<br />

Marriot Catering and Dining Services, što<br />

smatra nezaboravnim iskustvom.<br />

Rad ili vizija, što je presudno? “Da<br />

uspiješ, danas trebaš krvavo raditi jer će<br />

bez toga sve biti puka slučajnost. Dakako,<br />

u niši koja drži vodu, jer ima ljudi koji<br />

krvavo rade u niši koja ne drži vodu pa<br />

iskrvare. Netko treba u tebi vidjeti kompetentnost,<br />

želju da dođeš u dva ujutro na<br />

sastanak, da u tri sata ustaneš i otputuješ<br />

da stvar krene”, zaključuje Grubišić.<br />

Nekim hrvatskim poduzetnicima<br />

Grubišić bi poručio da nije dobro tražiti<br />

prečace: “Pojedini vlasnici tvrtki i poduzetnici<br />

nisu veliki pobornici sustavnog<br />

pristupa, pogotovo ne u nečemu kao što<br />

su transakcije spajanja i preuzimanja,<br />

a bojim se da će to platiti kada bude već<br />

prekasno.”<br />

Grubišić&Partneri ne moraju nužno<br />

biti najveći savjetnici u sektoru korporativnih<br />

financija na hrvatskom tržištu, no<br />

bilo bi odlično da se od njih traži ponuda<br />

te da se prošire na istočno tržište u regiji,<br />

kako se Grubišić nada. Misli da je i sada<br />

sasvim dobar trenutak za pokretanje biznisa,<br />

ali da to zahtijeva određene prilagodbe.<br />

“Treba biti fleksibilan, u stanju iskoristiti<br />

nove ideje. Volio bih vidjeti kojim se biznisom<br />

bave oni koji kažu da ih kriza nije<br />

ni na koji način dotakla”, zaključuje mladi<br />

poduzetnik koji bi želio da u 45. može reći<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 29

ljudi i kompanije<br />

kako njegov biznis može funkcionirati -<br />

bez njega.<br />

>>>Ivana Drčec - Cyclops<br />

d.o.o.<br />

“Strah i nedoumica pratili su me od<br />

prvog koraka prema pokretanju vlastitog<br />

biznisa pa još dugo potom. Čak i danas<br />

prolazim kroz situacije u kojima se ne<br />

osjećam najugodnije”, kaže Ivana Drčec,<br />

CEO kompanije za informatiku, telekomunikacije<br />

i savjetovanje Cyclops d.o.o.,<br />

osnovane <strong>20</strong>05. Ideja da pokrene vlastiti<br />

posao javila se još za vrijeme studija,<br />

kaže ta 31-godišnjakinja s magisterijem<br />

FER-a. Motivacija je bila jednostavna: ako<br />

na hrvatskom tržištu postoji toliko tvrtki<br />

koje odlično egzistiraju bez obzira na<br />

kvalitetu usluge koju nude, valjda i ona sa<br />

svojom diplomom može pokrenuti posao,<br />

utemeljiti ga na znanju i inovaciji, raditi<br />

u privatnom sektoru (koji ipak malo više<br />

pazi na kvalitetu), pa dokle stigne.<br />

Andrej Grubišić (31),<br />

Grubišić&Partneri, hard-core financijaš:<br />

‘Jack Welch mi nije cool. I ne vjerujem<br />

ljudima koji na njegovoj filozofiji<br />

pokušavaju graditi vlastiti stil biznisa.’<br />

“Investitori su bili moji roditelji. Pomogli<br />

su mi podići manji kredit (pod vrlo<br />

nepovoljnim uvjetima) za servere i ostalu<br />

potrebnu opremu, jer sam krenula sama,<br />

bez partnera, i jer je priroda ovog posla<br />

takva da ne možete doći klijentu s laptopom<br />

u ruci i reći da ćete mu raditi kompleksni<br />

informacijski sustav”, kaže Ivana.<br />

U to vrijeme imala je 27 godina i, kako<br />

kaže, nula posto zaleđa osim dogovora s<br />

roditeljima da će prve dvije godine poslovanja<br />

još malo glumiti studenta i živjeti na<br />

njhov račun: “Bilo je čak i meni prilično<br />

nejasno otkud tolika želja za pokretanjem<br />

vlastite tvrtke. To nije bilo preveliko, ali ni<br />

bezazleno ulaganje, jer sam prvo otvorila<br />

firmu pa tek onda išla tražiti projekt koji<br />

ću raditi. Ali otac, koji ima neprocjenjiva<br />

životna iskustva u vođenju ljudi i<br />

projekata, davnih me je dana počeo učiti<br />

kako to ide u svakodnevnom poslu. Stoga<br />

sam, kad sam krenula, imala već dovoljno<br />

mogućih scenarija u glavi. Prvo smo se zaposlili<br />

moj kolega Miroslav i ja, u razmaku<br />

od nekih šest mjeseci od osnivanja tvrtke.<br />

Potom nam se pridružio Marko, a danas<br />

nas ima sedam, što zaposlenih, što vanjskih<br />

suradnika.”<br />

30 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Pitamo Ivanu kako su tekle prve<br />

narudžbe. “Prvi klijent? Volontirali smo za<br />

humanitarnu zakladu Josip Lang. Odradili<br />

smo za njih sustav praćenja članstva i ostalih<br />

procesa, sve svojim resursima. Na tom<br />

smo se projektu pridružili zajednici Oracle<br />

partnera u Hrvatskoj i tako je krenulo.<br />

Čim smo završili, dobili smo posao za<br />

Nestlé Adriatic koji je trajao više nego što<br />

smo predvidjeli, no meni je bilo bitno da<br />

to uspješno završimo i da imamo referencu.<br />

Onda je krenuo ozbiljan projekt s<br />

kojim smo izašli izvan Hrvatske: napravili<br />

smo kompletan informacijski sustav za<br />

praćenje poslovanja brodogradilišta u<br />

Šibeniku.”<br />

Foto Boris Štajduhar<br />

Ivana je neposredno nakon<br />

diplome radila kao marketing assistant<br />

u Oracleu Hrvatska, a zatim tri mjeseca<br />

u jednoj tvrtki. Onda je donijela odluku<br />

da mora pokušati sama. Radi, kako kaže,<br />

posao u kojem moraš biti kreativan: “Ja<br />

razmještam ormare po ekranu, a moji<br />

kolege moraju štrikati. Oni su pametniji,<br />

cijelo vrijeme sjede pred kompjutorima<br />

i napreduju, dok ja više ne stignem programirati<br />

jer su se s godinama obaveze<br />

opasno nagomilale. Konkurencija? Ima ih<br />

cijela hrpa. Samo Oracle partnerska mreža<br />

ima stotinjak članova u Hrvatskoj. Ali ja se<br />

ne opterećujem konkurencijom, gledam<br />

svoj posao. Orijentirani smo na korisnike<br />

koje imamo. Ne želim se uspoređivati s<br />

King ICT-jem od kojeg država naručuje<br />

nevjerojatne usluge, ali ni s manjima koji<br />

funkcioniraju kao mi.”<br />

Ukupni prihodi Cyclopsa u <strong>20</strong>09.<br />

su dosegnuli nekoliko milijuna kuna, a<br />

prosječni rast prihoda svake se godine vrti<br />

oko 30 posto. “Moja kompanija postala je<br />

minimalno profitabilna u četvrtoj godini<br />

poslovanja, a većina starijih poduzetnika<br />

mi je objašnjavala da svaka zdrava kompanija<br />

ima početni ciklus od pet godina.<br />

Dakle, to smatram velikim uspjehom”,<br />

kaže stopostotna vlasnica IT kompanije<br />

koja je nedavno proširila poslovanje i na<br />

kanadsko tržište.<br />

Usmena predaja, ali i osobni kontakt s<br />

potencijalnim korisnicima najviše su pomogli<br />

podići svijest o hrvatskom brandu<br />

Ivana Drčec, Cyclops, odana kreativnosti:<br />

‘Ja razmještam ormare po ekranu.<br />

Moji kolege moraju štrikati. Oni su<br />

pametniji, cijelo vrijeme sjede pred<br />

kompjutorima i napreduju.’<br />

Cyclops, kojeg je prije nešto više od četiri<br />

godine pokrenula jedna mlada hrvatska<br />

poduzetnica, a koji je sada već dobitnik<br />

brojnih priznanja u cijelom svijetu (Salon<br />

inovacija Inova Zagreb, British Invention<br />

Show London, Arhimed Moskva, MalaysiaTechnology<br />

Expo Kuala Lumpur) “Rizik<br />

uvijek postoji”, odgovara Ivana Drčec na<br />

pitanje nije li možda ovisnica o riziku. “U<br />

poslovanju se ništa veliko ne događa preko<br />

noći. Iskustvo mi pokazuje da stvari uvijek<br />

kreću u smjeru neuspjeha ili polovičnog<br />

uspjeha, no ako ste zaista uporni, sve to<br />

možete okrenuti u svoju korist.”<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 31

ljudi i kompanije<br />

Suhe smokve<br />

za šefa u Tokiju<br />

Kvaliteta cesta, krajolik i pitka voda<br />

iz slavine visoko su na popisu stvari<br />

koje Japanci cijene u Hrvatskoj. Vole<br />

odredišta s pričom. Rafting ili bungee<br />

jumping? Zaboravite / Sanja Romić<br />

Japanci na<br />

zagrebačkom<br />

Trgu Bana<br />

Jelačića<br />

Zaposleni u zagrebačkom uredu Net Travel<br />

Servicea, u Gajevoj 6, najbolje znaju što znači<br />

svakodnevno se susretati s kulturološkim razlikama.<br />

“Hrvatsko osoblje često kompenzira<br />

stresan posao fleksibilnom uredskom atmosferom,<br />

dok naši japanski kolege strogo poštuju red<br />

i disciplinu tijekom radnog vremena, ostavljajući<br />

malo mjesta improvizaciji”, govori nam managing<br />

direktorica Mirela Sučić. Kaže da nije uvijek<br />

lako manevrirati ljudskim odnosima, naročito<br />

u ovako kulturološki raznolikoj atmosferi. Ipak,<br />

ona uživa u ovom poslu i već osjeća da je dio japanske<br />

kulture koja je baš po svemu specifična.<br />

Osobito uživa u večerama s kolegama i gostima<br />

te izvrsnim japanskim specijalitetima. Dok<br />

nazdravljaju, japanski kolege obavezno drže<br />

čašu na razini pristojno nižoj od one na kojoj je<br />

čaša njihova šefa. To su klišeji o tom narodu na<br />

kakve smo možda navikli. Sasvim drukčije lice<br />

uvijek nasmijani Japanci<br />

pokazat će kad kao turisti<br />

dođu u Hrvatsku. Derutne<br />

hrvatske aerodromske<br />

zgrade, preobilne porcije<br />

u restoranima, ukratko,<br />

sve nesavršenosti koje<br />

turistički djelatnici spretno<br />

prodaju pod “originalni<br />

proizvod”, neće nagnati ove<br />

goste da od nas pobjegnu<br />

glavom bez obzira. Treba li onda čuditi da danas<br />

iz te dalekoistočne zemlje, koja je 60-ih bila prava<br />

turistička meka, u Hrvatsku dolaze sve veće skupine<br />

turista?<br />

Odakle uopće u Japanu interes za Hrvatsku?<br />

“Posrijedi je ponajprije zasićenost tradicionalnim<br />

destinacijama poput Francuske,<br />

Italije ili Španjolske, fenomen da su se donedavno<br />

‘egzotične’ mete iznenada probile na<br />

međunarodnoj turističkoj sceni. Tu se Hrvatska<br />

upravo nametnula. Naravno da je bio presudan<br />

marketinški faktor, no apsolutni broj jedan su<br />

UNESCO i prirodne ljepote”, komentira Mirela<br />

Sučić.<br />

Japanci će se u Hrvatsku najradije<br />

zaputiti u travnju i svibnju. Krajem kolovoza,<br />

tijekom rujna i listopada također. Njihovi posjeti<br />

traju u prosjeku 8-10 dana, a vrlo će rijetko<br />

svoj boravak u zapadnoj Europi kombinirati s<br />

našom zemljom. Ulazna vrata u Europu nikada<br />

nisu samo jedna: to su Venecija, Klagenfurt, Ljubljana,<br />

Zagreb, a iz Ljubljane, Bleda, Postojne,<br />

Zagreba ili Plitvica obavezno će se dalje spustiti<br />

na jadransku obalu.<br />

“Uz lijepo vrijeme, razlozi dolaska su Gold<br />

week (japanski praznik u svibnju koji traje nekoliko<br />

dana), želja klijenta, a djelomice i domaći<br />

utjecaj. Više od 60 posto japanskih turista u<br />

Hrvatskoj čine žene. Agenti koji prodaju hrvatski<br />

32 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Žene čine više od 60 posto<br />

turista koji se iz Japana zapute<br />

u Hrvatsku, kaže Mirela<br />

Sučić. Na shopping potroše<br />

malo: ponuda u nas još ne<br />

može zadovoljiti njihovu<br />

ljubav prema brendiranim<br />

proizvodima<br />

Foto Boris Štajduhar, Elvir Tabaković / Cropix<br />

proizvod na japanskom tržištu savjetuju im da se zbog<br />

vrućina i velikih gužvi u Hrvatsku zapute u travnju,<br />

svibnju i lipnju, jer je naša obala izrazito sezonska destinacija,<br />

prvenstveno rezervirana za europska long-stay<br />

tržišta, obitelji koje dolaze autom i ostaju po dva tjedna. S<br />

obzirom na to da je Japancima Hrvatska main destinacija<br />

koju ipak kombiniraju sa Slovenijom i nerijetko s ostalim<br />

zemljama regije, te da boravak traje 8-10 dana, oni svaku<br />

noć spavaju u drugom hotelu pa im mi ne možemo ponuditi<br />

konkurentnu cijenu u srpnju i kolovozu”, dodaje<br />

managing direktorica Net Service Travela Hrvatska.<br />

Operativni centar u Zagrebu inače ima više od polovice<br />

tržišnog udjela japanskih posjetitelja u Hrvatskoj i jedino<br />

je direktno predstavništvo japanskog turoperatora<br />

JTB-a, koji je njegov stopostotni vlasnik, na području<br />

regije. Iako se nalazi u vlasništvu privatnih investicijskih<br />

kompanija, banaka i nekoliko manjih kompanija, najveći<br />

pojedinačni vlasnik JTB-a je Japanese Railways Company<br />

(JR West). Godišnji prihodi JTB grupe iznose više od 10<br />

milijardi eura, a grupa ima i 175 pridruženih kompanija<br />

i oko 29 tisuća zaposlenih. Regionalni centar NTS-a, nastao<br />

kao joint venture JTB-a i Tumlarea, je Budimpešta.<br />

Net Travel Service u ovoj je godini zabilježio<br />

porast broja japanskih posjetitelja od čak 40 posto u<br />

odnosu na lani. Godišnji prosjek dolazaka samo u tom<br />

predstavništvu najvećeg japanskog turoperatora vrti se<br />

oko 10 tisuća za ovaj dio Europe. Za usporedbu, prema<br />

podacima DZS-a, u <strong>20</strong>09. je na područje Zagreba,<br />

raspoređeno na sve hrvatske turoperatore (primjerice<br />

Kuoni, GTA, Miki, Trafalgar i Net Travel Service), stiglo<br />

oko 26 tisuća japanskih turista, dok ih je u <strong>20</strong>08. došlo<br />

oko 30 tisuća.<br />

“Krenuli smo <strong>20</strong>06. s nešto više od <strong>20</strong>00 posjeta. Dok<br />

destinacije poput Pariza i Rima bilježe padove od 30 posto,<br />

mi imamo rast od 40 posto. Naravno da se brojke i<br />

opseg ne mogu mjeriti budući da smo nemjerljivo manje<br />

receptivno tržište, ali naša pozicija u Japanu sve je čvršća<br />

s obzirom na to da mi predstavljamo izravni japanski<br />

kapital i kontinuirano ulažemo u promociju destinacije”,<br />

dodaje Sučić. Prema Eijiru Yamakiti, predsjedniku korporacije<br />

Tumlare sa sjedištem u Kopenhagenu, japansko<br />

tržište počinje se kretati dinamično uvijek kada ljudi<br />

povjeruju u lijepu priču i povijest nekog društva: “Oni<br />

preferiraju iskusiti ono o čemu ih se informira putem<br />

medija, kao i ono što je poznato. Kada jedna grupa ljudi<br />

počne putovati, taj trend je vrlo lako stvoriti. Japancima<br />

odgovara precizan i detaljan aranžman i informacije, jer<br />

su na to navikli u domovini”, dodaje Yamakita.<br />

Koliko unaprijed Japanci rezerviraju svoja putovanja<br />

i bukira li se sada možda i u zadnji tren, pitamo šeficu<br />

zagrebačkog centra? “Za razliku od nekih drugih tržišta,<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 33

ljudi i kompanije<br />

u japanskoj kulturi planiranje unaprijed je samorazumljiva<br />

stvar. Već dva mjeseca prije putovanja moguće je, dakle,<br />

doznati i konačni broj osoba koje putuju na neku lokaciju.<br />

Prošle godine, kad je počela recesija i kad se pojavio problem<br />

ptičje gripe, mnogi su odlučivali ili otkazivali u zadnji čas. Japanci<br />

većinom uzimaju uslugu noćenja s doručkom jer žele<br />

posjetiti što više lokalnih restorana, ali u tih osam noćenja<br />

sigurno će u jednom do dva hotela naručiti i uslugu polupansiona”,<br />

kaže Sučić.<br />

Recesija nije negativno utjecala ni na njihovu ustaljenu<br />

naviku odsjedanja u de luxe hotelima. Ipak, cijena<br />

konačnog paket-aranžmana prema krajnjim korisnicima<br />

<strong>20</strong>09. promet je narastao na 792 tisuće kuna. “Za to im je ostavljeno<br />

malo vremena, tijekom svih 8-10 dana u turi imaju<br />

eventualno 2-3 sata za kupovinu u Zagrebu ili Dubrovniku.<br />

Itinerar koji im nudimo osmišljen je iz sata u sat. Naš glavni<br />

proizvod zove se serijal i podrazumijeva ustaljeni program<br />

tijekom cijele sezone, u kojoj zna biti i oko 50 polazaka. Naša<br />

kompanija (što izravno u Japanu, što lokalno) ima potpisane<br />

tzv. shopping commission ugovore s Croatom i određenim<br />

suvenirnicama, pa vidimo da Japanci najviše troše na kravate,<br />

manje suvenire, tradicionalne proizvode poput suhih<br />

smokava, maraskina ili boce vina.”<br />

Uz većinu gostiju koji pripadaju tzv. leisure segmentu,<br />

Net Travel Service Hrvatska trenutno ima i oko 15 posto<br />

tzv. MICE posjetitelja iz Japana i ovaj segment bilježi naročit<br />

rast. Takve su ture nešto kraće, traju 5-6 dana i najčešće se<br />

baziraju na jednoj destinaciji: u 90 posto slučajeva to je<br />

Dubrovnik. “Sadržaji koje im nudimo malo su posebniji:<br />

Cro Cop kao iznenađenje tijekom večere ili najam jahte<br />

za obilazak otoka. Klijenti su najbolje prodajno osoblje ili<br />

menadžeri Toyote, BMW-a Japan ili raznih farmaceutskih<br />

kuća, koji su kao nagradno putovanje dobili posjet našoj<br />

obali. Takva su putovanja izuzetno zahtjevna, posebice u<br />

pripremnom dijelu, jer se agent želi uvjeriti da je sve do detalja<br />

isplanirano, a sami gosti, iako se radi o eminentnim<br />

poslovnim ljudima, vrlo su skromni i nezahtjevni”, kaže<br />

Raste MICE segment posjetitelja iz Japana. U 90 posto slučajeva riječ<br />

je o kraćim posjetima Dubrovniku koji uključuju plovidbe jahtom do<br />

okolnih otoka ili Cro Copa kao iznenađenje tijekom večere<br />

spustila se i do 30 posto, a naši hoteli i dobavljači su se cjenovno<br />

prilagodili, kažu u Net Travel Serviceu Hrvatska. Dok<br />

će za putovanje u našu zemlju morati izdvojiti <strong>20</strong>00 eura,<br />

koliko stoji aranžman Net Travel Servicea koji uključuje<br />

Sloveniju i Hrvatsku, a katkad i neku drugu zemlju u regiji<br />

te rjeđe Hrvatsku kao monodestinaciju, shopping i trošenje<br />

nisu nešto čime se Japanci u Hrvatskoj mogu pohvaliti:<br />

stotinjak eura u 8-10 dana boravka u Dubrovniku, Hvaru<br />

ili, recimo, Splitu, ukupan je iznos što su ga spremni izdvojiti<br />

turisti nadaleko poznati po svojoj “ljubavnoj vezi” s<br />

brendiranim proizvodima. Ponuda u Hrvatskoj naprosto<br />

ih još ne može zadovoljiti. Konzumacija izvanpaketnih<br />

aranžmana po osobi kreće se oko par desetaka eura dnevno,<br />

dok o kombiniraju putovanja u susjednu Italiju ili Francusku<br />

samo zbog kupnje i ne razmišljaju. Pa ipak, na prodajnim<br />

mjestima Erste Card Cluba koji jedini na hrvatskom tržištu<br />

ugovara prihvat JCB kartica, japanski su turisti u <strong>20</strong>08. tim<br />

karticama ostvarili promet nešto veći od 630 tisuća kuna, a u<br />

Mirela Sučić o segmentu kongresnog turizma, što ga Net<br />

Travel Service također ima u ponudi.<br />

Rafting ili bunjee jumping zaboravimo. Japance najviše<br />

oduševljavaju hrana i priroda, čak i više nego kultura i povijest,<br />

osobito s obzirom na dobro im znane Veneciju, Rim ili<br />

Pariz. “Po feedbacku koji dobivamo, imamo osjećaj da se oni<br />

više i ne sjećaju što je Trogir, Šibenik ili Zadar jer su to za<br />

njih slične katedrale, crkve i trgovi. Prirodni lokaliteti, Krka,<br />

Plitvice, Kornati, uvijek nose najveću ocjenu i impresiju, a<br />

posebno pogled na Dubrovnik sa Srđa, koji je često i presudni<br />

motiv putovanja u Hrvatsku…”, ističe Mirela Sučić.<br />

Doktorantica destinacijskog menadžmenta kaže i da su Japanci<br />

prilično samozatajni gosti i izbjegavaju pritužbu na<br />

licu mjesta. “Vrlo često pritužbu za određenu uslugu dobijemo<br />

tek po povratku gosta u Japan. Stoga je faktor provjere<br />

prije svake usluge presudan. Percepcija Hrvatske je sljedeća:<br />

jedna očuvana, a prije svega jednostavna destinacija. Oni<br />

ovdje ne očekuju mali Tokio.”<br />

Foto Nikša Stipaničev, Tea Cimaš / Cropix<br />

34 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Hrvatski znanstvenik<br />

otkrio zašto umiru<br />

Danas možete doći u<br />

bilo koje selo na svijetu<br />

i kupiti drogu i oružje ili<br />

nabaviti prostitutku,<br />

ali ne možete kupiti<br />

antibiotik za dijete, kaže<br />

dr. Igor Rudan / Tanja Rudež<br />

Čovjek od povjerenja<br />

Billa i Melinde Gates<br />

kineska djeca?<br />

OOtkriveni uzroci smrtnosti djece u Kini”,<br />

“Riješena kineska zdravstvena enigma”, “Smrtnost<br />

djece na kineskom selu tri do pet puta veća nego<br />

u gradu”... Ovo su samo neki od naslova članaka<br />

u svjetskim medijima u kojima je predstavljena<br />

velika studija koja se bavi uzrocima smrti kineske<br />

djece mlađe od pet godina, objavljena u uglednom<br />

medicinskom časopisu Lancet. Prvi autor studije<br />

je hrvatski znanstvenik dr. Igor Rudan (39), izvanredni<br />

profesor na Medicinskom fakultetu<br />

Sveučilišta u Edinburghu i direktor Hrvatskog<br />

centra za globalno zdravlje u Splitu. Istodobno,<br />

dr. Rudan je savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije<br />

(SZO), UNICEF-a, Svjetske banke i Zaklade<br />

Melinde i Billa Gatesa.<br />

“Naslovnica jednog od posljednjih brojeva<br />

Lanceta i dva uvodnika posvećeni su našem<br />

istraživanju u Kini koja je dugo slovila kao ‘crna<br />

rupa’ jer 50 godina nisu bili poznati podaci o smrtnosti<br />

djece. No, mi smo se povezali s kineskim<br />

stručnjacima i otkrili ‘zlatni rudnik’ podataka i<br />

spoznaja.<br />

Tako smo spoznali da je od 1990. do <strong>20</strong>06. godine<br />

Kina uspjela smanjiti smrtnost djece do pet<br />

godina za više od 70 posto. Pokazali smo i to da su<br />

glavni uzroci smrti bile upale pluća, komplikacije<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 35

ljudi i kompanije<br />

je Rudan. Objasnio je i kako je došlo do<br />

njegove suradnje s tom zakladom.<br />

“Kad je Bill Gates <strong>20</strong>00. godine osnovao<br />

Zakladu, u koju je uložio <strong>20</strong> milijardi<br />

dolara svoje imovine, pridružio<br />

mu se Warren Buffett, koji je također<br />

dao <strong>20</strong> milijardi dolara. U početku su<br />

mislili da je dovoljno povećati izdavanja<br />

za zdravlje u zemljama u razvoju, ali su<br />

potom shvatili da treba definirati prioritete”,<br />

prisjetio se Rudan. Te <strong>20</strong>00. godine<br />

u svijetu je umiralo čak 11 milijuna<br />

djece mlađe od pet godina. Gatesovi su<br />

to shvatili kao najveću sramotu modernog<br />

svijeta.<br />

Na kineskom<br />

selu još uvijek<br />

umire tri do pet<br />

puta više djece<br />

nego u gradu<br />

Smrtnost djece do pete godine života<br />

u Kini se između 1990. i <strong>20</strong>06. smanjila za<br />

više od 70%, utvrdili su dr. Rudan i suradnici.<br />

Podaci o smrtnosti kineske djece svijetu nisu<br />

bili poznati punih 50 godina<br />

preranoga poroda i kongenitalne abnormalnosti<br />

te nesreće poput utapljanja,<br />

gušenja i prometnih nesreća”, ispričao je<br />

Igor Rudan nakon povratka iz Pekinga,<br />

gdje je predstavio Lancetovu studiju i<br />

dao intervju najvećem kineskom tjedniku.<br />

“Studija u Lancetu, koja je privukla<br />

veliku pozornost svjetskih medija, rezultat<br />

je moje suradnje sa Zakladom<br />

Melinde i Billa Gatesa.<br />

Gates i njegova supruga sada se,<br />

naime, intenzivno bave humanitarnim<br />

radom i godišnje ulažu tri milijarde<br />

dolara u rješavanje problema svjetskog<br />

zdravlja, posebice u zemljama u razvoju.<br />

Oni uistinu mijenjaju svijet”, rekao<br />

“Danas možete doći u bilo koje<br />

selo na svijetu te kupiti drogu i oružje<br />

ili nabaviti prostitutku, ali ne možete<br />

kupiti antibiotik za dijete. Industrije<br />

oružja i narkotika uspjele su prodrijeti<br />

do najzabitnijih mjesta, ali SZO i UNI-<br />

CEF nisu, jer potrebnim cjepivima i<br />

lijekovima jedva da pokrivaju 70 posto<br />

djece”, objasnio je Rudan, naglasivši da<br />

je Bill Gates na temelju ankete što ju je<br />

provela korporacija Rand izabrao svoj<br />

savjetnički tim koji je trebao odrediti<br />

najčešće uzroke smrtnosti djece do pet<br />

godina.<br />

“Imao sam sreću pa sam se našao na<br />

tom popisu od desetak ljudi i mi smo<br />

<strong>20</strong>03. godine osnovali Child Health Epidemiology<br />

Reference Group (CHERG),<br />

skupinu nezavisnih stručnjaka WHO-a<br />

i UNICEF-a.<br />

Tako je počeo moj ozbiljni<br />

angažman u međunarodnom zdravstvu.<br />

Šokiralo me da u 21. stoljeću niz<br />

zemalja, uključujući države subsaharske<br />

Afrike, Afganistan, Irak, Haiti, Pakistan<br />

i Bangladeš, nema čak ni dovoljno sredstava<br />

za popis stanovništva. Dakako, te<br />

zemlje nisu u stanju provesti registrirani<br />

sustav bilježenja smrti i određivanja njihova<br />

uzroka”, rekao je Rudan.<br />

Zajedno s kolegama iz CHERGa<br />

zatim se upustio u “arheologiju<br />

međunarodnog zdravstva”. “Tražili smo<br />

studije u kojima su motivirani istraživači<br />

sa Zapada dolazili u te zemlje i zabilježili<br />

od čega su djeca umirala. Pregledali<br />

Foto Boris Štajduhar, AP<br />

36 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

smo <strong>20</strong>.000 radova nastalih tijekom 40<br />

godina istraživanja i napravili model<br />

za određivanje investicijskih prioriteta<br />

koji je objavljen u Lancetu <strong>20</strong>05. godine.<br />

Pokazali smo da su najveći uzroci<br />

smrti djece do pet godina upale pluća i<br />

proljevi, dakle bolesti koje se danas lako<br />

mogu liječiti. Malarija, AIDS i tuberkuloza<br />

su manji problemi.”<br />

Zahvaljujući promjeni investicijskih<br />

prioriteta, smrtnost djece smanjena je<br />

za dva milijuna godišnje, naglasio je<br />

Rudan. “Godine <strong>20</strong>08. u svijetu je umrlo<br />

devet milijuna djece mlađe od pet godina<br />

i to je bio prvi veliki pomak nakon<br />

dugo vremena. No, pred nama je još<br />

uvijek milenijski cilj da do <strong>20</strong>15. godine<br />

smanjimo smrtnost djece za 75 posto.”<br />

Igor Rudan dosad je obišao<br />

šezdesetak zemalja u razvoju. “Uvijek<br />

me po povratku u Hrvatsku iznenadi<br />

spoznaja kako su ljudi ovdje gorki i<br />

nezadovoljni svojom situacijom, a<br />

može biti mnogo gore.<br />

Primjerice, mnoge zemlje ne mogu<br />

platiti cijepljenje i tamo haraju bolesti<br />

za koje smo mi zaboravili da postoje.<br />

Bolesti poput dječje paralize, ospica,<br />

tetanusa i hripavca masovno odnose<br />

dječje živote”, rekao je Rudan prisjetivši<br />

se svoga kolege u Pakistanu koji kao<br />

liječnik opće medicine vodi brigu o<br />

300.000 pacijenata.<br />

“To je kao da o cijelom Splitu<br />

skrbi jedan liječnik, a pritom nema bolnica.<br />

Stoga je moj kolega organizirao<br />

primitivan sustav zdravstvene zaštite.<br />

U nizu sela izabrao je ljude koji rade<br />

trijažu. Kad vide bolesno dijete, oni<br />

moraju procijeniti treba li to dijete<br />

pustiti da umre, hoće li ono ozdraviti<br />

samo od sebe ili bi mu liječnik mogao<br />

pomoći pa je roditeljski trošak za taksi<br />

isplativ dug. Jer dva ili tri dolara koliko<br />

košta taksi do ordinacije moga kolege,<br />

za te ljude predstavlja bogatstvo i moraju<br />

se zadužiti kod lihvara”, ispričao je<br />

Rudan kome je u živom sjećanju i Dharavi,<br />

jedan od najvećih slamova u Aziji:<br />

“To je slam u Bombaju, zapravo grad od<br />

smeća i pitate se kako se ljudi koji tamo<br />

ne zaguše.<br />

No, predvečer navale štakori koji<br />

su jedni drugima na leđima u tri reda<br />

visine. Projure kroz slum i sve što je<br />

do visine od pola metra pojedu i na<br />

taj način čiste. I tako slamovi opstaju,<br />

a milijuni ljudi koji tamo žive nemaju<br />

struju, vodu, zdravstvenu zaštitu.”<br />

Igor Rudan s tugom se prisjeća djece<br />

u subsaharskoj i južnoj Africi: “Tamo je<br />

AIDS strašan problem, a raspao se koncept<br />

obitelji.<br />

Mladi roditelji umiru i ostavljaju<br />

siročad. Onda se u pravilu najstarija<br />

Fasciniran kinom<br />

kći, koja ima 12 -13 godina, nastavlja<br />

brinuti o djeci. Mnoga od te djece<br />

zaražena su HIV-om. Sjećam se jednog<br />

dečkića od osam godina kome su<br />

roditelji umrli od AIDS-a, a on je ostao<br />

sam s 2,5 godišnjom sestricom koja je<br />

‘Uvijek me po povratku u Hrvatsku iznenadi<br />

nezadovoljstvo ljudi. Sjećam se 8-godišnjaka<br />

u Africi koji nije išao u školu jer se morao<br />

brinuti za sestru oboljelu od AIDS-a.’<br />

bila zaražena HIV-om. Nije mogao ići<br />

u školu jer je sestru morao voditi na<br />

terapiju, uzgajati povrće i prodavati ga<br />

na tržnici. Istodobno, njegovi su mu<br />

stričevi pokušali oduzeti zemlju. U Africi<br />

žive milijuni takve djece i njima je<br />

nužna naša pomoć”, zaključio je Igor<br />

Rudan.<br />

Igor Rudan rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu. Ima dva<br />

doktorata: jedan iz javnog zdravstva stečen u Zagrebu, a drugi iz genetike sa Sveučilišta u<br />

Edinburghu.<br />

“Godišnje sam 150 do <strong>20</strong>0 dana na putu. Živim između Ženeve, New Yorka, Seattlea,<br />

Splita, Edinburgha, Zagreba i Pekinga. Tijekom posljednjih sedam godina nigdje nisam<br />

ostao duže od dva tjedna”, rekao je Igor Rudan s kojim smo se sreli u Zagrebu gdje živi<br />

njegova obitelj: supruga Diana, kardiologinja,<br />

sin Božidar i kći Klara.<br />

“Obiteljski život uredili smo tako da nam je<br />

baza Zagreb”, dodao je Rudan naglasivši da<br />

obožava putovati. “Najdraža strana zemlja<br />

mi je Kina u kojoj sada mnogo boravim.<br />

Fascinira me kako se brzo razvila i sada<br />

je motor izlaska iz recesije. Sviđa mi se<br />

skromnost i radišnost Kineza te njihova<br />

filozofija prema kojoj su prava zajednice<br />

veća od prava pojedinca. U Kini, koja je još<br />

bitno siromašnija od Amerike, ljudi gledaju s<br />

velikim optimizmom u budućnost. U Americi<br />

pak ljudi žive u strahu od budućnosti. Očito,<br />

svijet je u velikoj tranziciji.”<br />

Prošle je godine Rudaan pet puta bio u Seattleu,<br />

gdje je sjedište Zaklade Billa i Melinde<br />

Gates: “Još nisam upoznao Billa Gatesa,<br />

ali to mi je velika želja i nadam se da će se<br />

uskoro ispuniti.”<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 37

ljudi i kompanije<br />

Lovac na buku<br />

Sve dok se ne izradi karta<br />

buke za cijelu Hrvatsku,<br />

nećemo imati pravu<br />

sliku o izloženosti ljudi<br />

i opterećenju okoliša<br />

bukom, kaže dr. Alen<br />

Štimac iz samoborske<br />

tvrtke DARH2<br />

/ Sanja Romić<br />

Dok sjedimo ispred dva velika monitora u<br />

uredu tvrtke DARH2, divimo se prikazanim slikama<br />

terena u jarkim bojama. “Upravo izrađujemo<br />

projekt monitoringa buke oko zagrebačke obilaznice.<br />

Ovo su modeli koje pravimo”, govori nam<br />

zagrebački stručnjak za akustiku dr. Alen Štimac,<br />

pokazujući šarene karte s označenim točkama.<br />

Europska federacija za transport i okoliš<br />

prošle je godine objavila da je oko 50.000 smrti<br />

na području 27 članica EU na neki način povezano<br />

s bukom. Buka je treći indikator kvalitete<br />

života u urbanim sredinama, i premda je riječ o<br />

neželjenom, za zdravlje i okoliš štetnom zvuku,<br />

u Hrvatskoj još prevladava mišljenje da se protiv<br />

buke u okolišu ne može učiniti ništa.<br />

Samoborska tvrtka DARH2, utemeljena<br />

1995. godine, od <strong>20</strong>05. ovom problemu posvećuje<br />

značajan dio istraživanja. Dr. Alen Štimac, voditelj<br />

i idejni začetnik akustike u toj mladoj tvrtki koja<br />

objedinjuje FER-ovce, građevinare, dizajnere i arhitekte,<br />

kaže: “Prvi element našeg posla je mjerenje<br />

i izrada karata buke, a upravljanje bukom u<br />

okolišu može se provoditi i izradom akcijskih<br />

planova i podizanjem svijesti. Članstvo Slovenije u<br />

EU, te primjena smjernice 49, potakla je promjene<br />

u domeni zaštite od buke kod naših susjeda, pa<br />

očekujem sličan scenarij i kod nas. Hitno trebamo<br />

poboljšati administrativne kapacitete i ustrojiti<br />

pametnije mehanizme unutar postojećih zakona.”<br />

Svjetska zdravstvena organizacija prošle<br />

je godine objavila da buka značajno utječe na<br />

zdravlje, a kao najopasnije faktore istaknula noć<br />

38 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

i cestovni promet. U Europskoj smjernici<br />

kao najštetnija za zdravlje navodi se<br />

izloženost buci od 85 decibela u trajanju<br />

od osam sati.<br />

“U Hrvatskoj ne postoji nikakav<br />

podatak koliki je postotak smetnji uzrokovanih<br />

bukom posljedica buke od<br />

motornih vozila, a koliko posljedica loše<br />

konstrukcije gradnje. Za provođenje<br />

mjera propisanih Zakonom o zaštiti od<br />

buke, kao što su karte buke, strateške<br />

karte i akcijski planovi, nadležno je<br />

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.<br />

Gradovi s više od 100.000 stanovnika,<br />

vlasnici industrijskih područja, glavnih<br />

cesta, pruga i zračnih luka obavezni su<br />

izraditi strateške karte buke i akcijske<br />

planove. No mi još uvijek imamo JUSov<br />

propis. Mislim da smo nakon 21<br />

godinu zaslužili tehnički propis o zaštiti<br />

od buke”, ističe Štimac. Za provedbu<br />

Zakona o zaštiti od buke nadležna je<br />

sanitarna inspekcija koja, kaže naš sugovornik,<br />

ima relativno velike ovlasti, ali u<br />

stvarnosti nema pravih alata.<br />

Zasad samo Riječani<br />

mogu na webu<br />

provjeriti razinu buke<br />

oko svojih kuća.<br />

Koliko je realno da se<br />

i u nas uvede praksa<br />

da svako kućanstvo<br />

izdvaja 4 eura po<br />

decibelu godišnje za<br />

smanjenje buke?<br />

DARH2 je napravio karte buke<br />

za Sv. Ivan Zelinu, Kastav, Lipik, Veliku<br />

Goricu, Split, općinu Kostrena,<br />

Zadar, Kutinu, Pulu, a u inozemstvu<br />

za Ljubljanu, Manchester… Izrada<br />

strateške karte Irske, strateške karte buke<br />

glavnih željezničkih pruga Ujedinjenog<br />

Kraljevstva te projekt Malta, možda su<br />

ipak najveći dosadašnji uspjesi tvrtke.<br />

Prava slika o izloženosti ljudi i<br />

opterećenju okoliša bukom neće biti<br />

moguća sve dok se ne napravi karta za<br />

cijelu Hrvatsku, kaže Štimac. Njegova<br />

tvrtka je <strong>20</strong>07. izradila jednu od prvih<br />

takvih karata, za Rijeku. Zaključeno je<br />

da je prekomjernim razinama buke cestovnog<br />

prometa izloženo čak 30 posto<br />

ljudi, a buci od željezničkog prometa<br />

oko tri posto: “Kod nas je, nažalost, ustaljena<br />

praksa da se zgrade u prostornom<br />

planiranju stavljaju tik do mosta, duž<br />

svih gradskih avenija.”<br />

DARH2 ima samo šest zaposlenih,<br />

tako da ni šefu nisu strana mjerenja na<br />

terenu. “Ni meni isprva nije bilo jasno<br />

koliko košta oprema nužna za ovaj biznis<br />

i koliko bi, recimo, uopće mogla stajati<br />

usluga akustičke kamere na terenu.<br />

Kada nam treba, iznajmimo je na jedan<br />

dan”, kaže Štimac. Ta high-tech “igračka”,<br />

potrebna za detekciju curenja zvuka kroz<br />

građevinsku konstrukciju, stoji naime vrtoglavih<br />

100.000 eura. Zato u Hrvatskoj<br />

ne postoji niti jedna.<br />

S obzirom na doba godine, koliko je<br />

dosad bilo moguće prodrijeti u segment<br />

onoga o čemu većina ljudi razmišlja<br />

samo u lipnju ili srpnju – lokala i noćnih<br />

klubova? “Malo ili nikako! Na Zrću noćni<br />

klub radi dva mjeseca godišnje, a većini<br />

lokalnih vlasnika klubova uglavnom nije<br />

u interesu da se takvo što provodi. Svaki<br />

put kada čujem da je nekom drastičnom<br />

mjerom zabranjen rad nekog lokala u<br />

Hrvatskoj, prisjetim se Velike Britanije<br />

ili Mađarske. Obje te zemlje imaju nekakvu<br />

vrstu noise licencinga, postoje mali<br />

monitoring uređaji unutar svakog objekta<br />

koji omogućavaju procjenu razine<br />

buke. Tamo se ne može dogoditi da ugostiteljski<br />

objekt beskonačno prekoračuje<br />

ograničenja. Već nakon prvoga dobiva<br />

se opomena pred isključenje. Nakon<br />

druge opomene gubi se licenca. Sitnice<br />

poput gumenih podložaka ispod stolova,<br />

pepeljara na staklenim stolovima, bacanje<br />

smeća u pet, umjesto u sedam sati<br />

ujutro, čine definirajuću razliku između<br />

dobrih i loših akustičkih rješenja u ugostiteljstvu”,<br />

kaže Štimac.<br />

Rijeka je jedan od rijetkih gradova u<br />

Hrvatskoj koji je imao osobne inicijative<br />

u području buke već krajem 90-ih. Grad<br />

je <strong>20</strong>07. krenuo u izradu nove projektne<br />

dokumentacije.<br />

“Praktički sva područja grada<br />

uz glavne gradske ulice su približno<br />

jednako bučna. U vrijeme izrade karte<br />

buke, <strong>20</strong>07. godine, područje uz obilaznicu<br />

bilo je daleko najopterećenije<br />

prekomjernim razinama buke”, kaže Eda<br />

Rumora, ravnateljica Direkcije za razvoj,<br />

urbanizam i ekologiju Odjela gradske<br />

uprave Rijeke za razvoj, urbanizam,<br />

ekologiju i gospodarenje zemljištem.<br />

“Sada se formira tim koji će predložiti<br />

moguće izrade scenarija akcijskih planova<br />

koji bi se trebali dovršiti u roku od<br />

tri godine. Doznali smo da je najvišim<br />

razinama buke uzrokovanim cestovnim<br />

prometom (65-69 dBA) u Rijeci izloženo<br />

112 stanova u kojima živi 248 stanovnika,<br />

te da je najvišim razinama buke uzrokovane<br />

noćnim željezničkim prometom<br />

(65-69 dBA) izloženo 19 stanova u<br />

kojima žive 54 stanovnika. Indicirane<br />

su i javne ustanove koje su izložene<br />

prekomjernoj buci, a spoznali smo i da je<br />

u Rijeci postotak stanovništva izloženog<br />

noćnoj buci cestovnog prometa gotovo<br />

dvostruko manji nego u EU.”<br />

“Primamo puno poziva ljudi koji<br />

pitaju što mogu napraviti da se lokalno<br />

zaštite. U protekloj godini brojni su se<br />

pozivi odnosili na kvalitetu stanova i<br />

građevina. Radili smo vještačenja, nakon<br />

čega je slijedio dogovor s investitorom<br />

za nadoknadu štete, jer je vani<br />

uobičajena praksa da previsoke razine<br />

buke smanjuju cijenu nekretnine: jedan<br />

decibel prekoračenja snižava cijenu za<br />

pola posto. U <strong>20</strong>07. i <strong>20</strong>08. organizirali<br />

smo radionice po županijama, a jedno<br />

od postavljenih pitanja građanima bilo<br />

je da li se slažu da dio gradskog prireza<br />

odlazi za zaštitu od buke. Odgovor je<br />

bio: ako nije novi namet, podržali bismo<br />

takva rješenja. Stoga nije nerealno da se<br />

i kod nas, kao primjerice u Španjolskoj,<br />

uvede praksa da svako kućanstvo izdvaja<br />

4 eura po decibelu godišnje za smanjenje<br />

buke”, ističu u tvrtki DARH2.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 39

KONTEKST<br />

Gorki okus<br />

lažnog Badela<br />

Proizvođači alkoholnih pića gube velik novac zbog krijumčarenja<br />

i krivotvorenja njihovih brandova u Makedoniji. Jesu li ti falsifikati<br />

opasni i može li se kriminal spriječiti?/ Aleksandar Manasiev, Skoplje<br />

S poreznom markicom ili bez nje? Vjerujte, nema razlike,<br />

kvaliteta je ista, a možete uštedjeti 100 MKD (1,5 eura)<br />

po litri.” Tim nam se riječima obratio prodavač u jednom<br />

skopskom dućanu, nudeći Badelov konjak na crno. Njegova<br />

preporuka bila je jasna – da odaberemo konjak bez<br />

markice. Ipak smo odabrali poštovati zakon. Kao da se<br />

naljutio. Ponovio je da nećemo primijetiti nikakvu razliku.<br />

Čini se da smo bili među rijetkima koji se odluče na legalnu<br />

kupnju. Dok smo plaćali, dvoje kupaca kupilo je nekoliko<br />

boca Badelova konjaka bez markice. Sačuvali su nekoliko<br />

eura. Za njih malo, ali mnogo za države i proizvođače koji<br />

gube goleme svote novca.<br />

Ovo je samo jedan od mnogih primjera ilegalne<br />

prodaje žestokih pića u Makedoniji. Alkohol bez porezne<br />

markice može se naći na tržnicama, u malim trgovinama<br />

i mnogim kafićima. Dio se krijumčari u Makedoniju, a<br />

dio proizvodi ilegalno, u improviziranim kućnim radionicama.<br />

Badelovi su proizvodi među omiljenima zbog niske<br />

cijene, a dobre kvalitete. Ta ih osobina čini atraktivnima za<br />

krijumčarenje i krivotvorenje.<br />

Makedonska carina, policija, tržišna inspekcija i<br />

Koordinacijsko tijelo za zaštitu intelektualnog vlasništva<br />

pokušavaju godinama spriječiti taj oblik kriminala, ali bez<br />

uspjeha. Tržište je puno krijumčarenog i krivotvorenog<br />

alkohola svjetskih brandova. Koliko novca godišnje zbog<br />

toga gube proizvođači alkohola i mogu li krivotvorena<br />

žestoka pića štetiti zdravlju? Dio odgovora pokušali smo<br />

naći u razgovoru s generalnim direktorom Badela 1862 u<br />

Makedoniji Ljupčom Pavlovskim.<br />

“Većina krijumčarenih Badelovih proizvoda u<br />

Makedoniju stiže preko Kosova, a mali dio preko Srbije.<br />

Krijumčarenja još ima, ali je stanje bolje nego prije dvije,<br />

tri godine. Jedan je razlog što inspekcije i carinske službe<br />

rade bolje, a drugi što se trošarina za alkohol na Kosovu<br />

povećala i on više nije privlačan za krijumčarenje”, kaže<br />

Pavlovski. No osim krijumčarenja, u Makedoniji postoji<br />

i ilegalna proizvodnja alkohola. “Badelovi proizvodi uglavnom<br />

se krivotvore u Bosni i Hercegovini. Krivotvori<br />

se i u Makedoniji, uglavnom Prima Badel, ali su količine<br />

zanemarive”, objašnjava Pavlovski.<br />

Krivotvoritelji obično imaju odličnu opremu za proiz-<br />

40 F O R B E S SRPANJ <strong>20</strong>10

KONTEKST<br />

Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />

vodnju imitacija, strojeve za tiskanje naljepnica i poreznih markica,<br />

originalne boce. Dokaz da u Makedoniji postoji ilegalna<br />

proizvodnja brendiranog alkohola bila je i velika operacija makedonske<br />

policije nazvana Aperitiv, koja je kulminirala u prosincu<br />

<strong>20</strong>09. Policija je uhitila osmeročlanu grupu koja je dvije godine<br />

proizvodila plagijate brandova Badel, Tsantali, Smirnoff... Zaplijenjeno<br />

je 600 litara pića, 16.000 lažnih etiketa i 12.800 poreznih<br />

markica. “Istragu pod operativnim imenom Aperitiv provodi<br />

u posljednjih sedam mjeseci Odjel za organizirani kriminal<br />

Ministarstva unutarnjih poslova. Zaplijenjene su velike količine<br />

boca ilegalno proizvedenih alkoholnih pića – uzo Tsantali, votka<br />

Smirnoff, Vigor, Baltic, konjak Badel, viski Ballantines, vinjak<br />

Stock, džin, rum... Pronađeno je i 678 praznih bočica uza Tsantali,<br />

Brandyja Badel, votke Smirnoff i Vigor”, kažu u MUP-u.<br />

Krivotvorine i alkohol s crne burze uglavnom se prodaju<br />

u diskotekama i kafićima. Vlasnik kafića u Skoplju, koji iz razumljivih<br />

razloga želi ostati anoniman, priznaje da je kupovao<br />

alkohol za koji je kasnije saznao da je krijumčaren: “Više od<br />

dvije godine kupovao sam Badelov konjak od dobavljača koji<br />

ga je prodavao po vrlo povoljnoj cijeni. Nisam ništa posumnjao.<br />

Kasnije sam saznao da je krijumčario alkohol pa sam prekinuo<br />

suradnju. Zanimljivo je da se za te dvije godine nitko od kupaca<br />

nije požalio da nešto nije u redu s konjakom.” Tvrdi da sada nabavlja<br />

isključivo originalni Badel, ali da mu je profit pao. Prije<br />

je zarađivao šest do sedam puta više od cijene konjaka, sada<br />

zarađuje najviše četiri puta više. “Problem je što konkurencija<br />

i dalje prodaje krivotvoreni i krijumčareni alkohol. Mladi ljudi<br />

koji idu u kafiće ne paze što piju“, kaže naš sugovornik.<br />

Pavlovski kaže da u zadnje dvije godine štete od krijumčarenja<br />

alkoholnih pića nisu velike, ali nam nije otkrio iznos: “Financijska<br />

i materijalna šteta naše tvrtke je mala, veća je nematerijalna<br />

šteta. Na tržnicama ima naših proizvoda po nižim cijenama pa<br />

se na tržištu stvara nered”.<br />

Količine alkohola koji se godišnje zaplijeni na graničnim<br />

prijelazima u Makedoniji, smiješne su u usporedbi s količinom<br />

krijumčarenog alkohola na tržištu. Carinska uprava Makedonije<br />

lani je zaplijenila 87 litara alkohola, a u <strong>20</strong>10. su dosad zaplijenjene<br />

142 litre. Carina i policija u borbi protiv krijumčara najviše<br />

paze na granične prijelaze s Kosovom i Srbijom. “Pokušaji<br />

krijumčarenja alkohola u Makedoniju većinom idu preko<br />

graničnog prijelaza Blace, na granici s Kosovom”, kažu u Carini.<br />

Makedonska Carina prošle je godine osvojila prvu nagradu Svjetske<br />

carinske organizacije za postignuća u borbi protiv krivotvorenja<br />

i piratstva. Priznanje je uručeno za rezultate postignute<br />

u zapljeni krivotvorenih roba koje mogu utjecati na zdravlje ljudi<br />

i njihovu sigurnost, kao što su pasta za zube, prašak za pranje<br />

rublja i automobilski dijelovi. No iako organi gonjenja tvrde da<br />

uspješno rade svoj posao, krijumčareni alkohol uvijek pronalazi<br />

svoj put u zemlju.<br />

Prošlog su mjeseca carinici na prijelazu Blace spriječili unos<br />

130 litara konjaka bez porezne markice. Alkohol je otkriven u<br />

automobilu kojim je upravljao makedonski državljanin. U bunkeru<br />

ugrađenom između stražnjeg sjedala i prtljažnog prostora<br />

pronađeno je 106 boca Badelove rakije i 24 boce Stocka 84. Prije<br />

nekoliko godina u Makedoniji se sumnjalo da su pripadnici<br />

KFOR-a uključeni u ovaj kriminal, nakon što je policija u Gostivaru<br />

zaplijenila 300 paketa krijumčarenog konjaka Badel. Policija<br />

je u spremnicima pronašla još 3600 litara alkohola u bocama<br />

hrvatskog proizvođača, no umiješanost pripadnika KFOR-a<br />

nikada nije dokazana.<br />

Dosad nitko u Makedoniji nije potvrdio da krivotvoreni alkohol<br />

može biti izravno opasan za zdravlje, iako su takve sumnje<br />

postojale u BiH. Tamo su navodno krivotvoritelji koristili i<br />

Krijumčarenje alkohola ne<br />

može se iskorijeniti, ali se<br />

može smanjiti izjednačavanjem<br />

poreza na alkohol u svim<br />

zemljama Balkana, smatra<br />

Ljupčo Pavlovski<br />

autolak da dobiju bolju aromu i “autentičan” okus Badelovog<br />

konjaka. “Otkriveni primjerci krivotvorenih Badelovih proizvoda<br />

u Makedoniji nisu bili štetni po zdravlje ljudi, ali su bili<br />

vrlo nekvalitetni”, kaže Pavlovski. Liječnici upozoravaju da su<br />

posljedice konzumiranja krivotvorenog pića s otrovnim sastojcima<br />

trajne i da se bolesti mogu pojaviti nakon mjesec ili godinu<br />

dana.<br />

Direktor Badela 1862 ima prijedlog rješenja.<br />

“Krijumčarenje alkohola ne može se potpuno iskorijeniti, ali<br />

se može smanjiti izjednačavanjem poreza na alkohol u svim<br />

zemljama Balkana”, kaže Pavlovski, a da bi se uveo red na makedonsko<br />

tržište, inspekcija mora obratiti više pozornosti pitanju<br />

fiskalnih računa: “Izdavanje fiskalnih računa treba dosljedno<br />

primjenjivati u cijeloj Makedoniji. Potreban je veći angažman<br />

tržišne inspekcije i Carinske uprave.”<br />

“Na putu prema članstvu u Europskoj uniji, Makedonija je u<br />

zadnjih nekoliko godina provela velike akcije za zaštitu intelektualnog<br />

vlasništva. Ta zaštita je jedan od najvažnijih uvjeta koje<br />

država mora ispuniti za približavanje EU. Ako su robne marke u<br />

jednoj zemlji zaštićene, onda će i stranih ulaganja biti više”, kažu<br />

u Koordinacijskom tijelu za zaštitu intelektualnog vlasništva.<br />

Dok se stvari ne promijene, Skoplje i Tetovo ostaju makedonski<br />

centri u kojima djeluju krijumčari i gdje završava veći dio<br />

krijumčarene robe, uključujući alkohol, koja se zatim prodaje<br />

na tržnicama po vrlo niskim cijenama. Štete od tog kriminala<br />

plaćaju tvrtke koje rade legalno, država, ali i građani.<br />

SRPANJ <strong>20</strong>10 F O R B E S 41

kontekst<br />

Tko vjeruje da vječnim<br />

gubitašima i propalim firmama<br />

ne bi pomogao ni Donald<br />

Trump, a bogme ni Svevišnji osobno<br />

s kompletnim anđeoskim<br />

menadžmentom, taj je neviđeni pokvarenjak.<br />

Jer, dajte, ako ne možete zamisliti<br />

Donalda u odori pilota JAT-a kako se nabacuje<br />

stjuardesama, pokušajte si barem<br />

predočiti Svevišnjega kako postaje direktor<br />

željeznice i bez trunke uloženog kapitala,<br />

pukim pucketanjem prstiju podiže<br />

vlakove metar iznad tla, pa oni lete 400 na<br />

sat kao japanski.<br />

Najbogatiji Srbi su realni. Znaju da je<br />

Donald zauzet, a i Svevišnji je protokom<br />

vjekova prošao kroz takva iskušenja da mu<br />

zaista ne treba još i uvjeravati Srbe kako je<br />

moguće da vlakovi stižu na vrijeme iako<br />

anđelčići nisu zabili ni jedan novi klin u<br />

prugu. Ali to što su najbogatiji čvrsto na<br />

zemlji, ne znači da ne vjeruju u čuda. Dakle,<br />

u sebe. Zato su vladi predložili da upravo<br />

oni od države preuzmu menadžment<br />

u onim tvrtkama od kojih su i Donald i<br />

Svevišnji digli ruke. Zauzvrat su tražili<br />

“društveno priznanje”, neku vrstu povijesnog<br />

dogovora između krupnog kapitala<br />

i države, prema kojem bi od tajkuna<br />

bili unaprijeđeni u kandidate za svece.<br />

Najprije su najbogatiji takvu misao<br />

izložili vladi, onda je vlada načelno pristala,<br />

ohrabrena neočekivanim darom s neba<br />

na ovu skupoću, ali je dobar dio javnosti<br />

taj iznenadni napad altruizma najbogatijih<br />

dočekao onom vrstom entuzijazma<br />

kojom bi Delije dočekale službenu potvrdu<br />

vijesti da je novi predsjednik Crvene<br />

zvezde Zvonimir Boban.<br />

Taj mizantropski dio javnosti, koji<br />

nikako da prestane ispitivati najbogatije<br />

o prvom milijunu, glavni je kamen spoticanja<br />

u konačnom sklapanju partnerstva<br />

između tajkuna, države i društva. S tim da<br />

ni najbogatiji niti političari nemaju problem<br />

s međusobnim izjavljivanjem ljubavi,<br />

naročito kad je predbračni ugovor odavno<br />

sklopljen. Problem su oni treći, dakle<br />

društvo, koji čak i kad najbogatiji šire ruke<br />

Saga o Tadiću<br />

i tajkunima<br />

Predsjednik Srbije poveo je borbu protiv<br />

nepristojno bogatih, upozoravajući ih da<br />

vode računa o ekonomskom patriotizmu<br />

/ Aleksandar Apostolovski, Beograd<br />

hrleći im u zagrljaj, nekako uvijek vide te<br />

ruke duboko u svojim džepovima.<br />

I tu je nastao kratki spoj u, vjerovalo<br />

se, vječnoj ljubavi između političke i<br />

poslovne elite. Onaj maliciozni dio društva<br />

koji se raspituje za prvi milijun i koji je<br />

nekako uvijek vjerovao da će se kad-tad<br />

pojaviti srpska verzija Putina i poredati<br />

bogataše po azbučnom redu, a zatim ih,<br />

putinovski emotivno, lijepo zamoliti da<br />

tom istom društvu vrate dio sumnjivo<br />

stečenog bogatstva, prepoznao je predsjednik<br />

Srbije Boris Tadić. Doduše, on to<br />

nije učinio kao Vladimir Vladimirovič,<br />

kada je sve kapitalce Rusije postrojio u<br />

kraljevski uređenoj dači, dok su iza njega<br />

virili kadrovi mističnog FSB-a s kockastim<br />

glavama. Predsjednik Srbije za svoju je<br />

objavu početka rata s tajkunima izabrao<br />

Cipar, mjesto gdje je ova tranzicijska vrsta<br />

i nastala početkom devedesetih godina<br />

prošlog stoljeća, kada su predstavnici vanjskotrgovinskih<br />

firmi upravo u ovom<br />

egzotičnom off-shore carstvu registrirali<br />

prve privatne kompanije, kako se ne bi<br />

našle pod udarom sankcija Vijeća sigurnosti<br />

uvedenih protiv Miloševićeve<br />

Jugoslavije.<br />

Privatni računi prvih privatnih<br />

Boris Tadić možda želi preduhitriti<br />

prodaju trgovačkog lanca Maksi<br />

u vlasništvu najbogatijeg tajkuna<br />

Miroslava Miškovića, čiji je Delta<br />

Holding registriran na Cipru<br />

srpskih kompanija bili su zapravo maska<br />

za predstavništva velikih vanjskotrgovinskih<br />

holdinga. Ali u ratnoj krizi, predstavnici<br />

tih kompanija na podijeljenom<br />

otoku s vremenom su shvatili da bi računi<br />

tih predstavništava mogli<br />

postati njihovo<br />

privatno vlasništvo,<br />

onaj dio prvobitne<br />

akumulacije kapitala<br />

kojem nitko<br />

42 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Foto M. Koković, Damjan Tadić / Cropix<br />

neće istraživati porijeklo. I tako i bi.<br />

Kada je Boris Tadić baš s toga svetoga<br />

srpskog mjesta novobogataša, usred<br />

Nikozije poručio privrednicima da vode<br />

računa kako se više ne bi događalo da neki<br />

domaći biznismen ostvaruje profit u Srbiji<br />

a da su mu tvrtke registrirane u inozemstvu,<br />

i kada im je poručio da vode računa<br />

o “interesu zemlje u kojoj privređuju i iz<br />

koje potječu”, analitičari su shvatili da je<br />

prvi čovjek Srbije ušao u priču daleko neizvjesniju<br />

od iskušenja s kojima se suočava –<br />

borbe za Kosovo, ekonomske krize koja je<br />

spustila prosječne plaće Srba na najniže u<br />

regiji i, konačno, rastućeg<br />

siromaštva – koja prijete<br />

da nas pretvore<br />

u Argentinu, ali ne u<br />

nogometu.<br />

Motiv za discipliniranje<br />

tajkuna mnogi<br />

primjećuju u Tadićevoj<br />

namjeri da preduhitri<br />

prodaju trgovačkog<br />

lanca Maksi u vlasništvu<br />

Miroslava Miškovića, s<br />

obzirom na to da je Delta<br />

Holding, kompanija najbogatijeg<br />

među nama, upravo registrirana<br />

tamo daleko, dakle, na Cipru. Tadić čak<br />

nije ni pokušao skriti direktnu aluziju na<br />

Miškovićevu prodaju Delta banke <strong>20</strong>05.<br />

godine za 300 milijuna eura, kada je Srbija<br />

ostala bez poreza.<br />

Žuti karton s Cipra nastavljen je monolozima<br />

predsjednika o ekonomskom patriotizmu<br />

u teškim vremenima, proširenima<br />

njegovim otkrićem na Glavnom odboru<br />

Demokratske stranke, čiji je predsjednik,<br />

da u Srbiji ima “nepristojno bogatih” i<br />

da se time mora pozabaviti tužilaštvo. I<br />

konačno, u ovom doziranju antitajkunske<br />

terapije predsjednik je otkrio kako<br />

je novobogatašima predložio da na ovu<br />

skupoću pokažu društvenu odgovornost i<br />

podignu, recimo, “tajkunski most”.<br />

Jesu li Tadićeve izjave samo medijski<br />

obračun s tajkunima, je li riječ o<br />

populističkoj demagogiji, onoj pjesmi koju<br />

obožava prosječno uho gubitnika tranzicije,<br />

ili je ipak riječ o pokušaju da tajkuni<br />

lijepo priznaju gdje su ubrali prvi milijun<br />

Sin tajkuna Miroslava<br />

Miškovića (gore)<br />

“Ako smo uopće nečiji<br />

‘tajkuni’, prije smo Đinđićevi,<br />

Koštuničini i Tadićevi nego<br />

Miloševićevi”, kaže Milan<br />

Beko (lijevo)<br />

i koga su sve plaćali da bi se taj milijun<br />

pomnožio s nekoliko stotina, a bogme i<br />

s milijardu? Tadićev problem može biti u<br />

sljedećem: plebs sada očekuje da barem<br />

k jednome kapitalcu svrate oni kadrovi s<br />

kockastim glavama i upitaju ga za junačko<br />

zdravlje, a zatim ga povedu u apartman u<br />

kojem su stan i hrana na državnom trošku.<br />

Iz pažljivo dozirane terapije (barem jedna<br />

izjava dnevno o tajkunima) čini se da<br />

Tadić ima plan, ali je teško predvidjeti<br />

dokle će ga ta ideja dovesti.<br />

Ako se dogodi da se ništa ne dogodi,<br />

ako se sirotinja barem ne provoza po<br />

pokajničkom mostu i ako bar dio novca<br />

s Cipra tajkuni ne poklone budžetu ili<br />

nekom sirotištu, Tadić će pokazati slabost.<br />

A tada će oni nepristojni a bogati učiniti<br />

sve da pokažu kako se most može raditi<br />

ne samo od tajkuna, nego i od bivših predsjednika.<br />

Jedan od najvećih igrača, nekadašnji<br />

omiljeni Miloševićev ministar Milan<br />

Beko, koji je 1997. uvalio<br />

Telekom Talijanima i produžio<br />

time Miloševićevu vlast za tri godine,<br />

koji je među prijateljima je<br />

imao i kuma Zorana Đinđića, a<br />

poslije “5. oktobra” postao gospodar<br />

najvećih privatizacija, kako<br />

ga vole titulirati neprijatelji, već<br />

se ogradio od titule nepristojnog.<br />

Ogradio se i od mosta, doduše<br />

ne potpuno, ali je obrazložio da<br />

je (Tadićeva) inicijativa došla u<br />

nezgodnom trenutku, kada je Srbija<br />

u najdubljoj krizi.<br />

Potom je Beko izjavio da je<br />

ta tema u ovom trenutku deplasirana<br />

jer su svi poslovni ljudi<br />

prezaduženi i nitko nema višak<br />

kapitala negdje sa strane, a zatim<br />

dodao da nikada nije imao<br />

novac na Cipru i da bi poslije 10<br />

godina vlast trebala imati bolju<br />

predodžbu o tome gdje se taj novac nalazi<br />

i ima li ga uopće. Upravo su njegove dvije<br />

konstatacije – da je tema o otkupu grijeha<br />

zidanjem mosta “bez veze” i da vlastima<br />

nedostaje bolja predodžba o tokovima<br />

novca – prvi znak filigranskog otpora<br />

predsjedniku. Mada, Beko je bio prilično<br />

direktan kad je ocijenio da “u populizmu<br />

netko mora biti kriv, a da su ‘tajkuni’ idealni<br />

dežurni krivci”, kao i da bi “bogatstvo<br />

svih tajkuna iz onog vremena, kada<br />

bi se zbrojilo, stalo u lijevi džep nekoga s<br />

današnje liste” i ukazao na to da su tajkuni<br />

najveći dio bogatstva stekli poslije 5. listopada<br />

<strong>20</strong>00.<br />

“Ako smo uopće nečiji ‘tajkuni’, prije<br />

smo Đinđićevi, Koštuničini i Tadićevi<br />

nego Miloševićevi”, rekao je čovjek koga<br />

predsjednica Savjeta za borbu protiv korupcije<br />

Verica Barać optužuje za sporne kupnje<br />

C marketa, Luke Beograd i dnevnog<br />

lista Večernje novosti. Igra živaca između<br />

predsjednika i tajkuna došla je dotle da je<br />

potpuno zaboravljen predloženi državni<br />

program za ispiranje ovih drugih, čime<br />

je, barem zasad, propala šansa da se Srbi<br />

i ostale etničke zajednice uvjere kako će,<br />

kad nepristojno bogati izađu iz vladine<br />

vešmašine, s njihove kože nestati i ona<br />

mrlja o prvom milijunu.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 43

kontekst<br />

Riješivši<br />

problem<br />

arbitraže s<br />

Hrvatskom,<br />

slovenska je<br />

vlada krenula<br />

u reforme<br />

na tržištu<br />

rada kako bi<br />

onemogućila<br />

eventualni<br />

grčki ili<br />

španjolski<br />

scenarij<br />

/ Željko<br />

Trkanjec<br />

Pahor u moralnoj pre<br />

Sad kad smo riješili pitanje granice s<br />

Hrvatskom, možemo se pozabaviti ostalim<br />

dubinskim reformama. Hrvatska je<br />

bila prva”, jedna je od izjava kojima je slovenski<br />

premijer Borut Pahor potvrdio koliko<br />

su opterećenje za slovensku unutarnju<br />

politiku predstavljali neriješeni odnosi s<br />

Hrvatskom. Jer, Slovenija se našla pred ozbiljnim<br />

izazovom, reformom tržišta rada<br />

koja je prije mjesec dana zadala izuzetno<br />

velike probleme vladi i parlamentu.<br />

Studenti su u Ljubljani izašli na ulice<br />

kako bi prosvjedovali protiv smanjivanja<br />

svojih prava kada obavljaju privremene<br />

honorarne poslove. Najavljeno je, naime,<br />

da će se broj mogućih sati tijekom godine<br />

ograničiti i da će se povećati porezi na te<br />

prihode. Veći dio prosvjeda tekao je mirno,<br />

no kako kažu promatrači, pri kraju je<br />

skupina studenata (navodno potaknuta i<br />

alkoholom) otišla pred zgradu parlamenta.<br />

Ondje se pak nisu zadovoljili izvikivanjem<br />

parola i nošenjem transparenata,<br />

već su se dohvatili kamenja i porazbijali<br />

većinu prozora. Šteta – gotovo dvadeset<br />

tisuća eura. Pahor, ali i političke stranke,<br />

tada su snažno osudili ovakvo ponašanje,<br />

ali je bilo jasno da vladi nije svejedno:<br />

što ako se ovakav ispad ponovi, ako im<br />

se pridruže i neki sindikati? Pahoru nije<br />

preostalo drugo nego da pričeka da birači<br />

na referendumu prihvate arbitražni sporazum<br />

o rješavanju granice s Hrvatskom,<br />

pa da se okrene svim skupinama koje će<br />

biti izravno pogođene novim radnim zakonodavstvom.<br />

“I sam teško živim od svoje plaće<br />

na način i sa standardom koji se očekuje<br />

od predsjednika vlade”, izjavio je Pahor u<br />

razgovoru sa studentskim čelnicima kako<br />

bi im populistički, ali zorno dao do znanja<br />

44 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

dnosti<br />

Foto Dado Ruvić / Cropix<br />

Borut Pahor sam plaća većinu<br />

troškova reprezentacije i<br />

troškove svog mobitela. ‘I ja<br />

teško živim od svoje plaće’,<br />

rekao je studentskim čelnicima<br />

da je zbog krize koja ne popušta svima u<br />

zemlji teško i da svi moraju podnijeti svoj<br />

dio tereta, pa tako i oni. On pak ima jednu<br />

veliku moralnu prednost pred nekim<br />

drugim premijerima: od trenutka dolaska<br />

na čelo slovenske vlade sam plaća većinu<br />

troškova reprezentacije i troškove svog<br />

mobitela!<br />

To znaju svi u Sloveniji, pa i studenti.<br />

Kad su se pak potužili da teško žive i da<br />

će teško moći završiti studij bez dopunskih<br />

prihoda, premijer im je mirno rekao<br />

kako je u njegovo doba bilo jako malo<br />

studenata koji su imali svoje automobile i<br />

dobar standard, ali se to sada ipak promijenilo<br />

nabolje. I na to studenti nisu imali<br />

odgovora.<br />

Osim zakona koji smanjuje prava<br />

na honorarne zarade, Pahorova je vlada<br />

na raspravu u parlament uputila i novelu<br />

Zakona o radnim odnosima te Zakona o<br />

tržištu rada. Nije se pretjerano obazirala<br />

na više stotina sindikalnih aktivista koji su<br />

prosvjedovali pred zgradom vlade tražeći<br />

da se te promjene zaustave. Sindikalna<br />

retorika bila je, po običaju, oštra. Tvrdilo<br />

se kako je prijedlog zakona donesen bez<br />

pravog dijaloga sa sindikatima i njihove<br />

privole (u Sloveniji vladu vodi socijaldemokratska<br />

stranka) i da ne pristaju na<br />

tako radikalno smanjenje otkaznih rokova<br />

i lakša otpuštanja. No, vlada ima vrlo<br />

jasan odgovor: registrirana nezaposlenost<br />

je veća od 10 posto i postala je jedan od<br />

ključnih problema. Predloženim promjena<br />

zakona želi se prije svega olakšati<br />

protočnost tržišta rada i tako, uz očekivani<br />

postupni rast BDP-a od ove godine, već<br />

sljedeće osigurati stabilno ekonomsko<br />

okruženje.<br />

Na kraju, Borut Pahor je bio vrlo jasan:<br />

“Kad bismo u Sloveniji čekali na suglasnost<br />

socijalnih partnera, ne bismo proveli<br />

nikakve reforme”. Gotovo istodobno vlada<br />

je objavila da će revidirati odluku o velikom<br />

povećanju trošarina jer je procijenjeno<br />

da bi to izazvalo povećanje inflacije.<br />

Slovenska se vlada vrlo odlučno prihvatila<br />

provedbe reformskih rezova i<br />

odlučila na svaki način onemogućiti eventualni<br />

grčki ili španjolski scenarij, uz oprez<br />

prema mogućim negativnim efektima. A<br />

bilo je elemenata koji su ukazivali da bi<br />

kriza mogla biti pogubna za Sloveniju.<br />

Usporedo s jačanjem krize zatresla su se<br />

dva dotadašnja stožera slovenskog gospodarstva,<br />

Istrabenz i Pivovarna Laško koji<br />

su bili dovedeni u teške dugove tajkunskim<br />

izvlačenjem novca i kreditnim<br />

zaduživanjem. Njihovi su pak problemi<br />

izložili slovenske banke, posebno Novu<br />

ljubljansku banku, pa se u jednom trenutku<br />

pojavila ideja da je čak kupi jaka kineska<br />

banka (vlada je to uspjela odbiti). No<br />

još se uvijek ne zna kako će se NLB dokapitalizirati<br />

(i što će biti kad se konačno belgijski<br />

KBC povuče iz vlasničke strukture,<br />

što od te financijske kuće traži Europska<br />

komisija).<br />

Ali, slovenski političari ipak vide svjetlo<br />

na kraju tunela, bolje reći vide prave<br />

boje na semaforu. Naime, slovenski je<br />

premijer postavio elektronsku napravu na<br />

kojoj se u bojama semafora vidi u kojoj su<br />

fazi njegove reforme nužne za izvlačenje<br />

iz krize. Pahor je uvjeren da će do kraja<br />

Premijer vjeruje<br />

da će na njegovu<br />

‘reformskom<br />

semaforu’ do kraja<br />

godine biti upaljena<br />

samo zelena svjetla:<br />

‘Kad bismo čekali na<br />

suglasnost socijalnih<br />

partnera, ne bismo<br />

proveli nikakve<br />

reforme.’<br />

godine na “semaforu” biti upaljena samo<br />

zelena svjetla, dakle prihvaćene reforme i<br />

to unatoč brojnim otporima.<br />

Među njima više nisu neriješena pitanja<br />

granice s Hrvatskom (iako tek treba<br />

vidjeti što će biti sa štednjom Ljubljanske<br />

banke). Arbitražni sporazum ne samo<br />

da je odvezao ruke Pahoru da može slobodnije<br />

djelovati na unutarnjopolitičkom<br />

planu, već je ministar financija Franc<br />

Križanič rekao da će taj sporazum pozitivno<br />

djelovati na slovensko gospodarstvo<br />

jer će slovenska poduzeća biti konkurentnija<br />

zbog liberalizacije političkih, ali i gospodarskih<br />

odnosa ne samo u Hrvatskoj,<br />

nego i u regiji. Kad je Hrvatska već tako<br />

pomogla Sloveniji, bilo bi lijepo i da slovenski<br />

turisti u što većem broju dođu na<br />

Jadran i tako pomognu nama. Možda ih<br />

Pahor i pozove.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 45

kontekst<br />

Grčka je kriza teret, ali i prilika za<br />

Bugarsku. Uspije li zadržati povoljan<br />

porezni režim, grčke bi kompanije<br />

mogle početi prebacivati svoj biznis u<br />

Bugarsku / Annie Tsoneva, Sofija<br />

Bugarska nije Grčka<br />

Uza sve trenutačne negativne efekte<br />

na susjednu Bugarsku, dužnička kriza u<br />

Grčkoj može biti i prilika za širenje poslovanja<br />

grčkih kompanija u Bugarskoj,<br />

nastavi li ona provoditi razboritu fiskalnu<br />

politiku, smatraju bugarski stručnjaci.<br />

Skromna Bugarska vjerojatno će izaći<br />

iz recesije brže od rastrošne Grčke, već<br />

ove godine, i stoga će grčki biznis koji se<br />

uspješno nosi s krizom imati u Bugarskoj<br />

šansu za brži razvoj nego na matičnom<br />

tržištu u mukotrpnom procesu oporavka<br />

gospodarstva.<br />

“Kriza u Grčkoj prije svega je kriza<br />

javnih financija. Stoga ne vjerujem da<br />

će grčke matične kompanije, sve dok ne<br />

stignu na sam rub opstanka, početi zatvarati<br />

poslovanje ili prodavati imovinu u<br />

Bugarskoj. Dapače, uspije li Bugarska i u<br />

idućoj godini zadržati svoj povoljni porezni<br />

režim, grčke bi kompanije mogle početi<br />

prebacivati svoju djelatnost u Bugarsku”,<br />

izjavio je Velizar Velikov, ekonomist i novinar<br />

bugarskog poslovnog tjednika Kapital,<br />

za hrvatsko izdanje <strong>Forbes</strong>a.<br />

Iako je početkom godine bilo<br />

špekulacija o mogućem povećanju poreza,<br />

do toga ipak nije došlo kako se ne bi dodatno<br />

opterećivao biznis. U Bugarskoj postoji<br />

jedinstvena porezna stopa od 10 posto na<br />

osobni dohodak građana i dobit korporacija,<br />

a porez na dodanu vrijednost iznosi<br />

<strong>20</strong> posto. Grčka bi pak 1. srpnja trebala,<br />

po drugi put u ovoj godini, povećati stopu<br />

PDV-a u sklopu mjera za brzo povećanje<br />

prihoda državnog proračuna koje treba<br />

provesti u zamjenu za međunarodnu<br />

pomoć vrijednu 110 milijardi eura, koju<br />

je dobila da bi izbjegla stečaj. Nova stopa<br />

PDV-a iznosit će 23 posto, a za 10 su posto<br />

povećane i trošarine na gorivo, cigarete i<br />

alkohol. Porez na dobit u Grčkoj iznosi<br />

24 posto, a porez na dohodak je progresivan.<br />

Vlada očekuje izlazak iz recesije u<br />

<strong>20</strong>12. godini, a slijede godine štednje i<br />

otplaćivanja dugova. Kako bi zakrpala svoj<br />

proračunski deficit, Grčka kreše troškove i<br />

povećava poreze.<br />

Bugarska, najsiromašnija članica<br />

EU, imala je dovoljno problema u gospodarstvu<br />

i bez utjecaja dužničke krize<br />

u Grčkoj: recesija, rast nezaposlenosti,<br />

neučinkovitost sudstva. Dvije susjedne<br />

balkanske zemlje dijele i probleme poput<br />

korupcije, spore administracije, nepreciznosti<br />

u izvješćivanju te problem za-<br />

46 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

kontekst<br />

kona koji postoje, ali se ne provode. Kap<br />

koja je prelila čašu strpljenja Europske<br />

komisije bilo je priznanje bugarske vlade<br />

da su statistički podaci o proračunskom<br />

deficitu u prošloj godini netočni. Za to je,<br />

dakako, okrivila prethodnu vladu. Naime,<br />

proračunski deficit za <strong>20</strong>09. iznosio je<br />

3,7 posto, a ne 1,9 posto BDP-a, koliko<br />

je Sofija prvobitno objavila. Priznanje je<br />

došlo nekoliko mjeseci nakon što je Grčka<br />

priznala slične grijehe. U lipnju je EK najavila<br />

da će temeljito provjeriti bugarsku<br />

proračunsku statistiku. Financijska tržišta<br />

reagirala su porastom CDS-a (credit<br />

default swap, financijski proizvod za<br />

osiguranje protiv rizika od stečaja nekog<br />

izdavača) na bugarske državne obveznice<br />

na jedanaestomjesečni maksimum 11. lipnja.<br />

Ipak, osiguranje bugarskog državnog<br />

duga trenutačno košta dvostruko manje<br />

od osiguranja koje se traži za grčke<br />

državne obveznice.<br />

Unatoč svim problemima, javne<br />

financije su ono po čemu bugarsko gospodarstvo<br />

stoji bolje od grčkog. Bugarska je<br />

godinama bila među državama s najnižim<br />

proračunskim deficitom i javnim dugom<br />

u EU. Udjel bugarskog javnog duga na<br />

kraju ožujka ove godine iznosio je relativno<br />

niskih 14,2 posto BDP-a. Vanjski dug<br />

bugarske vlade iznosi 9,6 posto BDP-a.<br />

Za zadržavanje niskih razina<br />

proračunskog deficita i javnog duga<br />

ključna je bila činjenica da se bugarske<br />

vlade gotovo i nisu zaduživale. U 1997. nacionalna<br />

je valuta bila u kolapsu, Bugarska<br />

je imala veći proračunski deficit i veći dug<br />

od Grčke, a mjesečna plaća iznosila je svega<br />

10 dolara. Otad su, međutim, vlade u<br />

Sofiji vrlo konzervativno upravljale javnim<br />

financijama, uz minimalna zaduživanja, a<br />

kredite koje su MMF i Svjetska banka odobrili<br />

u kritičnoj 1997. Bugarska nije koristila<br />

ni u najtežim godinama tranzicije. Lev<br />

je vezan uz njemačku marku, a kasnije uz<br />

euro. Tržišta su liberalizirana, provedena<br />

je privatizacija, krenula su strana ulaganja<br />

i situacija se počela mijenjati nabolje. Prije<br />

sadašnje recesije, godišnjih rast Bugarske<br />

ekonomije bio je solidnih šest posto.<br />

Stoga je možda najbolju ilustraciju<br />

pouke i koristi koju bi Bugarska mogla<br />

izvući iz grčke krize dao bugarski ekonomist<br />

Luchezar Bogdanov iz Industry Watcha.<br />

Izjavio je za novinsku agenciju BTA<br />

da je optimističan u pogledu razvoja bugarskog<br />

gospodarstva, jer je “grčka kriza<br />

uplašila bugarske političare, a prije svega<br />

bugarske sindikate, pa nije izgledno da<br />

će oni krenuti putem makroekonomske<br />

ludosti”.<br />

Neke agencije za rejting i zapadne<br />

banke poput Citygroupa i EBRD-a upozoravale<br />

su da bi grčke matične banke mogle<br />

zbog krize u Grčkoj izvlačiti sredstva iz<br />

svojih podružnica u jugoistočnoj Europi,<br />

što bi dodatno otežalo kreditiranje u tim<br />

zemljama i još više usporilo ekonomski<br />

oporavak. National Bank of Greece, EFG<br />

Eurobank Ergasias, Alpha Bank, Piraeus<br />

Bank i Emporiki Bank prisutne su i u<br />

Turskoj, Rumunjskoj, Srbiji, a u Bugarskoj<br />

kontroliraju čak 30-ak posto ukupne imovine<br />

bankarskog sektora. Na ta upozorenja<br />

i strahove bugarskih štediša oglasila<br />

se središnja banka Bugarske uvjeravanjima<br />

da je promet u okviru uobičajenog<br />

i da nema razloga za zabrinutost zbog<br />

transfera između bugarskih podružnica i<br />

njihovih matičnih banaka u Grčkoj.<br />

“Do <strong>20</strong>08. grčke su banke bile<br />

među najaktivnijima u kreditiranju bugarskih<br />

kompanija i građanstva, zbog velike<br />

razlike u visini kamata u Grčkoj i Bugarskoj.<br />

Dotok novca s juga stao je <strong>20</strong>09., a<br />

i lokalne banke znatno su zaoštrile uvjete<br />

za dodjeljivanje novih kredita. Štoviše,<br />

upustile su se u bitku za slobodna sredstva<br />

građana kontinuiranim podizanjem<br />

GRČKA vs. BUGARSKA<br />

Broj stanovnika 11,2 milijuna 7,6 milijuna<br />

BDP (<strong>20</strong>09.), u tekućim cijenama 237 mlrd eura 33,3 mlrd eura<br />

Realni rast BDP-a u <strong>20</strong>08. +2,9% +6.0%<br />

Realni pad BDP-a u <strong>20</strong>09. 2,0% 5,2%<br />

Proračunski deficit kao<br />

postotak BDP-a (<strong>20</strong>09.) -13,6 -3,7<br />

Vladine projekcije za proračunski<br />

deficit kao postotak BDP-a (<strong>20</strong>10.) -8,1 -3,0<br />

Nezaposlenost 10,3% 10,2%<br />

(IV. kvartal ‘09.) (I. kvartal ‘10.)<br />

Izvor: Državni zavodi za statistiku, središnje banke i ministarstva financija Bugarske i Grčke, Reuters<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 47

kontekst<br />

kamatnih stopa na depozite”, rekao je za<br />

hrvatski <strong>Forbes</strong> Vladislav Panev, predsjednik<br />

savjeta direktora bugarske kompanije<br />

za upravljanje imovinom Status Kapital.<br />

Sada su grčke banke među vodećima<br />

na bugarskom tržištu po smanjivanju<br />

Premijer<br />

Bojko Borisov<br />

“Ne mislim da, zasad, Bugarska na<br />

makroekonomskoj razini plaća zbog grčke<br />

rastrošnosti, barem ne u smislu nagađanja<br />

kako grčke banke povlače kapital iz Bugarske”,<br />

kaže Stefan Ralčev iz Zavoda za<br />

regionalna i međunarodna istraživanja.<br />

Negativan utjecaj grčke krize na bugarsko<br />

gospodarstvo očituje se, smatra on, na dva<br />

načina. “Ponajprije, pogoršale su se perspektive<br />

za članstvo Bugarske u eurozoni,<br />

a negativni imidž južne Europe koji stvara<br />

Grčka, može se proširiti i na Bugarsku. To<br />

će neke potencijalne ulagače učiniti još<br />

opreznijima. Usto, masovni štrajkovi u<br />

Grčkoj ometaju promet i robnu razmjenu<br />

među bugarskim i grčkim tvrtkama i kvare<br />

bugarskim turistima planove za odmor<br />

u Grčkoj”, dodaje ovaj analitičar iz sofijskog<br />

think tanka.<br />

Nakon pada socijalizma brojne su<br />

grčke kompanije pohrlile u Bugarsku<br />

pokrenuti biznis, primjerice u tekstilnoj<br />

ili prehrambenoj industriji, kako bi profitirale<br />

od jeftine radne snage i otvaranja<br />

tog tržišta. U to vrijeme mogle su se čuti<br />

zapanjujuće priče o iskorištavanju bugarskih<br />

tekstilnih radnica, koje su za sitan<br />

novac radile u neljudskim uvjetima kod<br />

bahatih i škrtih grčkih poslodavaca. S<br />

jačanjem tržišta rada i dolaskom drugih<br />

dovozila tankerima do bugarske obale i<br />

naftovodom transportirala u Grčku. Bugarski<br />

premijer Bojko Borisov nedavno je,<br />

međutim, najavio da Bugarska iz ekoloških<br />

razloga odustaje od tog projekta, a upitno<br />

je i kako bi se on financirao u krizi.<br />

Bugari su išli u Grčku i u potrazi za<br />

većim primanjima. Smatra se da čine desetak<br />

posto svih imigranata, a najčešće<br />

rade u poljoprivredi, turizmu ili obavljaju<br />

kućanske poslove.<br />

Grčka je bila četvrti najvažniji trgovinski<br />

partner Bugarske u <strong>20</strong>09. godini,<br />

Grčka kriza uplašila je i bugarske<br />

političare i bugarske sindikate pa nije<br />

izgledno da će oni krenuti putem<br />

‘makroekonomske ludosti’<br />

troškova, jer neke od njih zatvaraju urede i<br />

smanjuju broj djelatnika.<br />

Bugarski ekonomisti uglavnom ne<br />

očekuju da će se grčke banke povući s bugarskog<br />

tržišta, gdje ostvaruju značajan<br />

profit, i vratiti novac u rizičniju Grčku.<br />

“Tko bi uopće u ovom trenutku ulagao u<br />

Grčku”, komentirao je i jedan strani investitor<br />

iz središnje Europe. Prema Velikovu<br />

iz Kapitala, mogućnost da grčke banke<br />

prodaju svoju imovinu u Bugarskoj nije<br />

isključena u slučaju atraktivnih ponuda.<br />

stranih ulagača, takvi “igrači”, koji su<br />

došli radi brze zarade, polako su nestajali<br />

s bugarskog tržišta. Ostao je ozbiljniji<br />

grčki biznis koji ima dugoročne planove<br />

i namjerava ostati u Bugarskoj i nakon<br />

sadašnje krize.<br />

Za razdoblje od 1996. do <strong>20</strong>08. godine,<br />

prema podacima središnje banke u<br />

Sofiji, Grčka je uz ulaganja od 2,804 milijarde<br />

eura četvrti po veličini investitor u<br />

Bugarskoj. Samo u <strong>20</strong>08. izravna ulaganja<br />

grčkog biznisa u Bugarskoj su iznosila 392<br />

milijuna eura ili više od sedam posto svih<br />

izravnih ulaganja u Bugarskoj, da bi već u<br />

<strong>20</strong>09. dotok investicija iz Grčke naglo pao,<br />

na tek 68,5 milijuna eura u prvih devet.<br />

Osim banaka, neke značajnije investicije<br />

grčkih kompanija u Bugarskoj su ulaganje<br />

grčkog telekoma OTE u bugarskog<br />

mobilnog operatera Globul, ulaganje<br />

Brewinvesta u Zagorku, najveću bugarsku<br />

pivovaru, metaloprerađivačke kompanije<br />

Viohalco u bugarske metaloprerađivače<br />

Stomana Industry i Sofia Med te u teretnu<br />

luku Svištov na Dunavu.<br />

Veliki rusko-bugarsko-grčki projekt<br />

trebala je biti izgradnja naftovoda od bugarske<br />

crnomorske luke Burgas do grčke<br />

luke Aleksandropulis. Ruska bi se nafta<br />

iza Njemačke, Rusije i Italije. Lani je robna<br />

razmjena između Bugarske i Grčke<br />

iznosila 2,14 milijardi eura, za četvrtinu<br />

manje nego u <strong>20</strong>08. godini. Pri tome je<br />

izvoz bugarskih roba pao za više od 26<br />

posto, a uvoz robe iz Grčke smanjio se za<br />

22,5 posto. Za izvoz bugarske robe Grčka<br />

je, poslije Njemačke, druga po važnosti.<br />

Na nju otpada čak 9,4 posto ukupnog<br />

bugarskog izvoza, a najviše se izvoze bakar,<br />

električna energija i naftna ulja. Uvoz<br />

iz Grčke ima skromniji udjel – 6,1 posto<br />

ukupnog uvoza u Bugarsku.<br />

Početkom ove godine bugarski su prijevoznici<br />

imali na desetke milijuna eura<br />

štete zbog blokada graničnog prometa na<br />

grčkoj strani, koje su organizirali grčki seljaci<br />

tražeći od svoje vlade veće subvencije i<br />

niže troškove poslovanja.<br />

Recesija je u obje zemlje definitivno<br />

zahvatila i ključni, turistički sektor. Grčka<br />

je prošle godine privukla više od milijun<br />

i pol bugarskih turista, a Bugarska je<br />

omiljena destinacija Grcima. Ipak, već lani<br />

je zabilježen pad broja dolazaka i grčkih<br />

turista u Bugarsku i bugarskih turista u<br />

Grčku. Štrajkovi i neredi u Grčkoj, kao i<br />

ukidanje 13. i 14. plaće, također nisu išli u<br />

prilog turizmu u toj zemlji.<br />

Foto AP<br />

48 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

tehnologija<br />

Ciscov novi<br />

guru za gadgete<br />

Jonathan<br />

Kaplan plasirao<br />

je na tržište<br />

najpopularniji<br />

idiot-kamkorder.<br />

Može li na sličan<br />

način približiti<br />

potrošačima<br />

i svog novog<br />

poslodavca? /<br />

Andy Greenberg<br />

Na ramenima diva:<br />

Cisco želi iskoristiti<br />

Kaplanov nos za<br />

potrošače<br />

Jonathan Kaplan nimalo ne cijeni moderne<br />

perilice za suđe. “Posvuda tipke!”, kaže<br />

s očitim prezirom. “A kada ste pritisli ijednu<br />

osim one na kojoj piše ‘normal’?”<br />

Kaplan ima načelo rijetko među dizajnerima,<br />

a još rjeđe među Ciscovim direktorima.<br />

Dodatne značajke za njega su porok,<br />

ne vrlina. Pure Digital, startup kompanija<br />

koju je osnovao <strong>20</strong>01. godine, postigla je uspjeh<br />

zahvaljujući popularnosti svoje videokamere,<br />

potrošačke igračke nazvane Flip, s<br />

jednom jedinom (crvenom) tipkom i jed-<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 49

tehnologija<br />

nom jedinom funkcijom.<br />

Stvarčica koja košta 180 dolara vjerojatno<br />

je najjednostavniji kamkorder<br />

na svijetu, ako ne i najjednostavnija<br />

elektronička naprava uopće. Kada je<br />

Cisco, godinu dana pošto je kupio<br />

Proizvod može<br />

biti i skuplji od<br />

milijun dolara, ali<br />

tek uz uspješnog<br />

marketingaša<br />

kupac će znati<br />

kod koga je<br />

svoj novac<br />

potrošio<br />

Pure Digital, ovoga proljeća nalijepio<br />

svoju naljepnicu na Flip, mala je kamera<br />

postala i najnetipičniji proizvod tog<br />

proizvođača. Na kraju krajeva, tipični<br />

Ciscov gadget je ruter dizajniran da<br />

zadivi inženjere podesivim trikovima i<br />

snagom prijenosa podataka. U godinu<br />

dana otkako radi za Cisco, Kaplan (41)<br />

se posvetio uklapanju Flipa u društvo te<br />

otmjene opreme, ali ne tako da izmijeni<br />

kameru, nego tako da promijeni Cisco.<br />

Sada je na čelu Ciscova potrošačkog<br />

odjela u kojem radi tisuću ljudi, osam<br />

puta više nego u cijelom Pure Digitalu.<br />

Njihov cilj: učiniti Cisco pojmom u<br />

svijetu kućanske elektronike i ručnih<br />

uređaja, brandom koji plijeni jednakom<br />

jednostavnošću dizajna i rukovanja<br />

kao Apple i Nintendo. “Govorim<br />

jezikom različitim od jezika većine<br />

drugih u Ciscu”, kaže Kaplan. “Ovdje<br />

sam definitivno zato da povećam<br />

važnost dizajna.”<br />

U doba pripajanja, Pure Digital<br />

gotovo nikome nije izgledao kao<br />

prirodna sastavnica Cisca. Analitičari<br />

su u izvješću napisali kako ima puno<br />

boljih načina da se potroši 500 milijuna<br />

dolara, jer ne postoje izravne<br />

poveznice između jeftine kamere i<br />

Ciscovih postojećih biznisa. No Ciscu<br />

se žurilo pronaći nove izvore prihoda<br />

koji bi njegove pokazatelje rasta vratili<br />

na sjajne predrecesijske brojke (23% u<br />

<strong>20</strong>07.) unatoč konkurentima kakvi su<br />

HP, Juniper Networks i Brocade.<br />

Direktor John Chambers usmjerio<br />

je tvrtkin novac za akvizicije u desetke<br />

novih tržišta, od poslovnog softvera do<br />

Brljanje pred potrošačima<br />

LINKSYS IPHONE<br />

Ne onaj iPhone. Ciscov<br />

homofoni ručni uređaj<br />

koji se pojavio <strong>20</strong>06.<br />

godine, omogućavao<br />

je wi-fi pozive preko<br />

interneta. Mučila ga<br />

je slaba baterija, tvrde<br />

neki korisnici. Potom<br />

se pojavio Appleov<br />

iPhone, a s njime i spor<br />

oko zaštite prava koji<br />

je riješen sudskom<br />

nagodbom.<br />

LINKSYS WIRELESS HOME<br />

AUDIO Ciscov lanjski iskorak na tržište<br />

audioopreme<br />

uključivao je<br />

tisuću dolara<br />

vrijedan komplet<br />

umreženih<br />

uređaja za<br />

reprodukciju<br />

i obradu<br />

glazbe. Prijem<br />

je bio hladan.<br />

“Cisco/Linksys, niste spremni za izlazak pred<br />

potrošače”, glasio<br />

je jedan osvrt na<br />

Amazonu.<br />

FLIP HD Cisco je<br />

kupio Pure Digital<br />

u ožujku <strong>20</strong>09. za<br />

590 milijuna dolara,<br />

zajedno s njegovim<br />

hitom Flipom –<br />

superjednostavnim<br />

kamkorderom koji se<br />

svemirskih rutera. Dio tog pothvata<br />

bio je i izazov postavljen pred odjel<br />

potrošačke elektronike: ostvariti 10<br />

milijardi dolara prihoda. Prema procjenama<br />

analitičke tvrtke Broadpoint<br />

Amtech, bio bi to porast od 1,8 milijardi<br />

u odnosu na <strong>20</strong>09., i to uglavnom od<br />

kućnih wi-fi rutera i Flip kamera.<br />

Prvi znak da se Kaplanov način<br />

razmišljanja proširio na druge Ciscove<br />

prodao u četiri milijuna primjeraka.<br />

VALET WI-FI ROUTER Valet, koji se pojavio<br />

u travnju, znak je da je Cisco vjerojatno<br />

nešto naučio od dizajnera iz Pure Digitala.<br />

Instalacija novog wi-fi rutera ima samo<br />

nekoliko, umjesto nekoliko desetaka koraka.<br />

FLIP SLIDE HD Inačica Flipa iz<br />

travnja ove godine pohranjuje<br />

dvostruko više podataka, a ima i posmični<br />

ekran te kotačić za premotavanje –<br />

mogući znak Ciscove ovisnosti o novim<br />

značajkama.<br />

50 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

projekte primijećen je početkom travnja.<br />

Pojavio se u vidu Valeta, kućnog<br />

bežičnog rutera koji košta 150 dolara.<br />

Nalik je školjki, a instalira se u četiri<br />

umjesto u četrdesetak koraka. Za sve<br />

složene postupke brine se, naime, USB<br />

stick koji automatski konfigurira mrežu<br />

i povezuje računala. (Valet pojednostavljuje<br />

čak i imenovanje mreže, predlažući<br />

kao default zgodna, izmjenjiva imena<br />

poput BusyLion ili PeachFish.)<br />

Taj “flipovski” pristup, otporan<br />

na sve stupnjeve gluposti, privlači<br />

najširi krug potrošača prestravljenih<br />

složenošću potrošačke elektronike.<br />

“Možete biti geek i sami konfigurirati<br />

pristupe medijskim sadržajima preko<br />

svog računala kao i wi-fi zaštitu tog<br />

pristupa. Ili možete tih dodatnih deset<br />

minuta provesti igrajući se sa svojom<br />

kćeri”, kaže Kaplan.<br />

Podjednako lukavo širi i svoj estetski<br />

utjecaj. Lani, na jednom sastanku<br />

posvećenom komadu opreme za<br />

poslovne mreže, postavio je neobično<br />

pitanje: Kako će izgledati kartonska<br />

kutija za taj proizvod? Nitko od šefova<br />

projekta nije znao odgovor. Kaplan je<br />

primijetio da ne bi bilo loše kad bi to<br />

znali: “Napokon, na toj ambalaži piše<br />

Cisco.” U Pure Digitalu bili su navikli<br />

pakirati proizvod za potrošača s daleko<br />

kraćim rasponom pažnje od onog kod<br />

inženjera zaposlenih u računalnom<br />

centru koji razmatraju kupnju tešku<br />

više od milijun dolara.<br />

Kaplan je pokrenuo Pure Digital<br />

nakon što je japanskoj Segi prodao<br />

svoj prvi poduzetnički pothvat, webstranicu<br />

za roditelje. Potom je <strong>20</strong>04.<br />

stvorio prvu kameru za jednokratnu<br />

uporabu, koja se prodavala i u dragstorima.<br />

Kupci bi upotrijebljene kamere<br />

vraćali u dućan na čišćenje i ponovnu<br />

prodaju, a svoj bi video nosili kući<br />

presnimljen na CD, u doba kada se video<br />

još nije tako lako pohranjivao u PC.<br />

S napretkom hardvera za pohranu, Kaplan<br />

je <strong>20</strong>07. iz poslovnog modela Pure<br />

Digitala izbacio koncept jednokratne<br />

primjene, no zadržao je Flipov jednostavni<br />

dizajn. Dodao mu je softver za<br />

uređivanje i postavljanje videa na webu<br />

u samo nekoliko klikova. “Odlučili smo<br />

s videom učiniti ono što je Apple već<br />

radio s glazbom”, kaže.<br />

Iako su se u međuvremenu množili<br />

dvojnici Flipa, a Apple je dodao opciju<br />

snimanja videa iPodu i iPhoneu, Kaplanove<br />

male kamere sve su traženije.<br />

U 12 mjeseci zaključno s travnjem prodana<br />

su dva milijuna komada, više nego<br />

u svakoj od dvije prethodne godine, a<br />

prošloga Božića Flip se prodavao bolje<br />

od ijednog drugog kamkordera. “Jednoga<br />

će dana iPod snimati video jednako<br />

dobro kao Flip danas”, kaže Kaplan.<br />

“No obećavam vam da će Flip jednoga<br />

dana činiti nešto sasvim drugo, što iPhone<br />

neće moći.”<br />

Nejasno je, međutim, može li Kaplan<br />

usaditi Ciscu svoju sposobnost<br />

očaravanja potrošača. Tvrtka ima<br />

sramnu povijest potrošačkih inovacija.<br />

Uzmimo samo Ciscov iphone (ne<br />

onaj za koji ste čuli) lansiran <strong>20</strong>06. i<br />

zamišljen za bežične telefonske pozive<br />

preko interneta i kućnog rutera. Zeus<br />

Kerravala, analitičar Yankee Groupa i<br />

jedan od rijetkih Amerikanaca koji su<br />

kupili taj telefon, kaže da je baterija trajala<br />

oko pola sata, a usto se uređaj toliko<br />

zagrijavao u ruci da se njime bilo<br />

nemoguće koristiti: “Bio je to veliki bijeli<br />

komad smeća.”<br />

Na Sajmu potrošačke elektronike<br />

<strong>20</strong>09. Cisco je predstavio komplet<br />

umrežene bežične audioopreme po<br />

prodajnoj cijeni od tisuću dolara.<br />

Kupci na Amazonu ocijenili su ga<br />

s dvije od pet mogućih zvjezdica,<br />

kritizirajući zbunjujući postupak instaliranja<br />

i nezgrapno sučelje. Kaplan<br />

je bez suvišnih ceremonija ukinuo<br />

projekt: “Eto što se događa kad razvijaš<br />

potrošački proizvod, a nemaš nikoga da<br />

vodi projekt.”<br />

Godinu dana, koliko radi u Ciscu,<br />

Jonathan Kaplan trudi se izmijeniti<br />

okorjele stavove kompanije koja je<br />

živjela u uvjerenju kako je suviše dobra<br />

da bi joj trebao ikakav marketing<br />

Cisco je na glasu po spretnoj integraciji<br />

kompanija koje kupuje, a u<br />

zadnje tri godine kupio ih je 23. No njegovi<br />

odjeli ostaju međusobno izolirani.<br />

Kaplan priznaje da nije bio konzultiran<br />

pri dizajniranju tvrtkinog prvog<br />

potrošačkog uređaja za videokonferiranje<br />

preko kućnog televizora, proizvoda<br />

što ga je Cisco najavio u siječnju i<br />

koji je sada u fazi testiranja.<br />

U međuvremenu, u travnju se<br />

pojavila najnovija inačica Flipa s<br />

posmičnim ekranom i kotačićem za<br />

premotavanje radi pregledavanja snimljenog<br />

materijala – mali znak otmjenosti,<br />

no možda i Ciscov pokušaj da<br />

nametne Pure Digitalu svoju ovisnost o<br />

značajkama.<br />

“Cisco je velika kompanija, ali je<br />

narasla upravo na dodavanju, a ne na<br />

smanjenju broja značajki”, kaže Patrick<br />

Whitney, dekan odjela dizajna pri<br />

Tehnološkom institutu Illinoisa. “Tako<br />

uspješan proizvođač poslovne tehnike<br />

teško će dati prednost jednostavnoj<br />

uporabi.”<br />

Kaplan pak kaže: “Ja samo nastojim<br />

proizvesti ono šo se potrošačima sviđa.<br />

Ako ostatak kompanije želi iz toga<br />

nešto naučiti, tim bolje.” Cisco je dosad<br />

valjda naučio barem to da proizvoditi<br />

potrošačku tehniku nije tako lako kao<br />

što izgleda.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 51

TEHNO<br />

16%<br />

10%<br />

5%<br />

0%<br />

-5%<br />

Kretanje oglašivačkog tržišta, prvi kvartal <strong>20</strong>10.<br />

Televizija Internet Radio<br />

(a)<br />

(a)<br />

(a)<br />

Magazini<br />

(a)<br />

-10%<br />

Izvor: (a) Kantar; (b) Internet advertising Bureau; (c) RAdio Advertising Bureau); (d)<br />

Magazine Publishers of America; (e) Newspaper Association of America<br />

Novine<br />

(a)<br />

Tisak još ne osjeća oporavak<br />

oglašivačke industrije<br />

Iako su se tržišta uglavnom oporavila od prvog vala recesije<br />

(prije nego što je novi udar zahvatio eurozonu), oglasne<br />

stranice u tiskanim publikacijama – novinama i magazinima<br />

– i dalje ostaju u velikoj mjeri nepopunjene.<br />

Dnevne novine i magazini i dalje su suočeni s dramatičnim<br />

padom prihoda od oglasa kada se brojke usporede s<br />

prošlogodišnjima. Statistika koju je ovih dana objavio Alan<br />

Mutter na svojem blogu Reflections of a Newsosaur (vidi graf)<br />

jasno pokazuje da tisak, unatoč oporavku dionica velikih medijskih<br />

kompanija, i dalje kod oglašivača stoji lošije nego što bi to<br />

industrija željela.<br />

Po Mutteru, oglašivači bježe od tiska jer ne vide pravi razlog<br />

da žure s povratkom u novine, gdje su cijene oglasa ostale<br />

visoke, a broj onih koji ih vide ne može se izračunati tako jednostavno<br />

kao što, primjerice, Google može brzo izbaciti statistiku<br />

za svoje oglasne klikove.<br />

Mutter, koji danas osim što je CEO kalifornijske kompanije<br />

InterMedia predaje o temi uzdrmanog novinarstva<br />

na Sveučilištu u Berkeleyu, daje u svojoj analizi prilično crne<br />

prognoze za buduću simbiozu tiskanih medija i oglašivačke industrije.<br />

Smatra da, iako je pad oglašavanja vjerojatno dosegao<br />

dno krajem prošle godine kada je iznosio 40 posto u odnosu<br />

na kraj <strong>20</strong>08., industrija više nikada neće doseći nekadašnje<br />

zvjezdane dane. Tiskani mediji, smatra Mutter, danas prolaze<br />

kroz duboke strukturne promjene iz kojih će, vjeruje on, izaći<br />

ojačani, ali se čak ni uz najbolje ekonomske prilike više ne treba<br />

nadati slatkom životu na račun oglasnih stranica.<br />

Munjeviti iPad efekt<br />

Danas na svjetskom tržištu ima otprilike dva milijuna<br />

Appleovih iPad tableta, ali udio iPada u globalnom tržištu<br />

pretraživača internetskih stranica već je preskočio udjele koje<br />

su dosad držali Android, Blackberry i iPod touch, objavila je<br />

istraživačka agencija banke Morgan Stanley u svojem najnovijem<br />

istraživanju tržišta.<br />

Katy Huberty, analitičarka Morgan Stanleyja kaže da je na<br />

tržištu iPad<br />

p r i h v a ć e n<br />

Globalno pretraživanje interneta, 04./’10-05./’10<br />

“prije kao<br />

novi model<br />

malog osobnog<br />

računala,<br />

nego kao komunikacijski<br />

uređaj”. To<br />

samo po sebi<br />

ne iznenađuje,<br />

jer iPad još ne<br />

omogućava<br />

nikakvu vrstu komunikacije osim pretraživanja mreže i<br />

elektroničke pošte.<br />

U Morgan Stanleyju smatraju, međutim, kako je ipak<br />

“donekle iznenađujuće” kojom je brzinom Appleov uređaj<br />

uspio s tržišta pomesti popularne platforme poput Androida<br />

i Blackberryja.<br />

NOVO!!!<br />

Globalno pretraživanje interneta (%)<br />

PILOTSKI VID DOSTUPAN SVIMA<br />

– još brže, još bolje, još preciznije<br />

Iako nema niti godinu dana od kada<br />

su pacijenti u Hrvatskoj po prvi puta<br />

imali priliku podvrgnuti se IntraLase<br />

LASIK zahvatu na suvremenom<br />

IntraLase femtosekundnom laseru,<br />

Optical Express VisuMed centar za<br />

lasersku korekciju vida ovih je dana<br />

otišao i korak dalje predstavljajući i<br />

iFS150 femtosekundni laser.<br />

Riječ je o femtosekundnom laseru<br />

koji podiže IntraLase zahvat na potpuno<br />

novu razinu brzine i kontrole, te<br />

pruža još bolje i brže rezultate i veću<br />

preciznost.<br />

Namjena iFS150<br />

femtosekundnog lasera nije<br />

samo u laserskoj korekciji<br />

vida. O njegovoj preciznosti<br />

govori i podatak da se<br />

uspješno koristi pri transplatacijama<br />

rožnice.<br />

Tek upotrebom ovakve tehnologije<br />

možemo govoriti o pilotskom vidu.<br />

Naime, IntraLase femtosekundni<br />

laser u kombinaciji s Advanced Custom<br />

Vue VISX excimer laserom daje<br />

toliko precizne rezultate da je i NASA<br />

Više infomacija na www.opticalexpress.com<br />

ili na broj telefona 48 60 643 ili 48 60 644.<br />

Udio u globalnom pretraživanju interneta<br />

linearni trend<br />

Izvor: Net Applications, Morgan Stanley<br />

<strong>20</strong>07.godine odobrila korekciju vida<br />

za astronaute upravo na navedenoj<br />

tehnologiji koja je u međuvremenu<br />

još poboljšana.<br />

Optical Express je vodeća Europska<br />

grupa za lasersku korekciju vida<br />

s iskustvom od preko 700 000<br />

izvedenih zahvata te posjeduje preko<br />

<strong>20</strong>0 centara u Europi i SAD-u. Grupa<br />

izuzetnu brigu vodi o sigurnosti pacijenta<br />

pa se tako inzistira isključivo na<br />

laserima zadnje generacije, ali isto<br />

tako na iskustvu kirurga.<br />

FORBES PROMO<br />

52 F O R B E S SRPANJ <strong>20</strong>10

Brži mobiteli kasne<br />

za tehnologijom za<br />

pristup mobilnim<br />

mrežama isključivo<br />

zbog tržišnih razloga<br />

Dolazi 4G telefonija<br />

U skoroj budućnosti čeka nas deset puta brži mobilni pristup<br />

internetu, zahvaljujući četvrtoj generaciji mobilnih mreža<br />

temeljenoj na tehnologiji LTE. Ipak, operateri još uvijek imaju<br />

prostora za tržišnu eksploataciju 3G mreža / Dragan Petric<br />

U posljednje dvije do tri godine na sajmovima<br />

telekomunikacijske opreme redovito se moglo vidjeti<br />

prototipe uređaja koji rade prema takozvanom LTE<br />

(Long Term Evolution) standardu. Riječ je ponajprije<br />

bila o modemima za prijenosnike kojima su proizvođači<br />

demonstrirali prijenos podataka mobilnim mrežama<br />

brzinama od oko 50 Mbps. To su brzine i peterostruko<br />

veće od onoga što donose USB modemi treće generacije,<br />

temeljeni na trenutačno aktualnoj HSDPA (High-Speed<br />

Downlink Packet Access) tehnologiji, a demonstrirali<br />

su ih diljem svijeta Siemens-Nokia Networks, Alcatel- Dragan Petric je izvršni urednik Buga<br />

Lucent, Ericsson, Motorola i drugi…<br />

Na to kako ćemo mobilno telekomunicirati u<br />

budućnosti najviše će utjecati spomenuta grupacija<br />

proizvođača okupljena oko projekta 3GPP (3rd Generation<br />

Partnership Project), koja stoji i iza HSDPA<br />

standarda. Većina današnjih pametnih telefona najpoznatijih<br />

proizvođača kao što su Nokia, Samsung,<br />

LG, HTC, Sony Ericsson, RIM i Apple ima ugrađene<br />

čipove za prijenos podataka tim standardom, pa su na<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 53

tehnologija<br />

područjima dobre opskrbe signalom mobilnih<br />

operatera putem takvih aparata<br />

mogući downloadi brzinama do 7,2 Mbps.<br />

U teoriji, HSDPA omogućuje i dvostruko<br />

veće brzine, no da bi se mobilne mreže<br />

mogle nositi s uznapredovalim tehnologijama<br />

fiksnog pristupa internetu, ADSL2+ te<br />

VDSL-om, bit će potrebni i deseterostruko<br />

snažniji protoci podataka. Kako bilo da<br />

bilo, tehnologija HSPA se zajedno sa svim<br />

svojim varijacijama uspjela izboriti za status<br />

u kojem je se doživljava kao sinonim za<br />

3.5G telefoniju, čime je konzorciju 3GPP<br />

uvelike bio olakšan put da se izbori za to da<br />

njegov sljedeći standard, LTE, bude proglašen 4G telefonijom.<br />

Uza sve to, konzorcij proizvođača opreme za mobilne mreže<br />

i proizvođača mobitela uložio je izuzetan trud u harmonizaciju<br />

nove tehnologije, odnosno olakšavanje prelaska s postojećih 3G<br />

mreža na LTE za mobilne operatere (u većini slučajeva bit će dovoljno<br />

zamijeniti ili nadodati matičnu ploču u baznim stanicama,<br />

bez postavljanja novih antena).<br />

S obzirom na tehnološku, a i marketinšku zrelost 4G<br />

standarda LTE, moglo bi se zaključiti da je samo pitanje dana<br />

kada će operateri i proizvođači uređaja zakoračiti u njegovu komercijalnu<br />

eksploataciju, no proći će još najmanje dvije godine<br />

do trenutka kada će se to doista dogoditi. Prvi je razlog to što<br />

implementacija LTE tehnologije ima smisla samo na frekventnom<br />

spektru koji se trenutačno oslobađa prestankom analognog<br />

emitiranja televizijskog signala, kojeg bi regulatorna tijela – koncesijama<br />

ili na neki drugi način – morala dodijeliti telekomima,<br />

a drugi je vezan uz činjenicu da aktualna HSDPA tehnologija još<br />

uvijek nije dovoljno tržišno iskorištena.<br />

Preraspodjela<br />

frekventnog spektra,<br />

odnosno “digitalna<br />

dividenda”,<br />

kako se naziva u<br />

telekomunikacijskim<br />

krugovima,<br />

potrajat će još barem<br />

godinu dana.<br />

Kako digitalnom<br />

prijenosu tele-<br />

Globalna penetracija korisnika<br />

mobilnog interneta<br />

Globalna prodaja mobilnih uređaja<br />

vizijskog signala<br />

treba znatno manji<br />

frekvencijski spektar<br />

od onog koji je<br />

bio nužan za analogni,<br />

dio spektra koji će se tim procesom osloboditi moći će biti<br />

dodijeljen novim servisima. Upravo taj dio spektra bio bi idealan<br />

da ugosti LTE i da na njemu, unutar jedne države, usluge pružaju<br />

i po tri mobilna operatera.<br />

Signal analogne televizije emitira se<br />

na znatno nižim frekvencijama od onih<br />

koje se koriste za paketni prijenos podataka<br />

mobilnim mrežama treće generacije,<br />

pa čak i za GSM i GPRS, a što je frekvencija<br />

niža, signal se lakše probija do manje<br />

dostupnih, zatvorenih i zagrađenih prostora.<br />

Usto, na nižim frekvencijama je domet<br />

radijskog signala puno veći pa je posve<br />

jasno da bi operateri na frekvencijama<br />

analogne televizije s lakoćom izgradili<br />

efikasne 4G mreže na LTE-u.<br />

To bi višestruko snizilo cijene mobilnom<br />

broadbandu, dok bi se u suprotnom LTE morao izgraditi na<br />

frekvencijama iznad izrazito visokih 2, pa i 3 GHz, što bi moglo<br />

biti pogubno za njegov uspjeh.<br />

S druge strane, unatoč značajnom trendu porasta broja korisnika<br />

mobilnog interneta, 3G mreže temeljene na HSDPA<br />

tehnologiji još nisu preopterećene, pa čak ni mreže temeljene na<br />

starijim standardima kakav je EDGE. U Hrvatskoj je, primjerice,<br />

Vipnet na svoju mrežu implementirao HSPA+ tehnologiju, nadogradnju<br />

za HSDPA koja omogućuje brzine prijenosa podataka<br />

do 21 Mbps, a kako doznajemo od predsjednika Uprave tog operatera<br />

Mladena Pejkovića, tim se standardom mreža nadograđuje<br />

i dalje. Krajem <strong>20</strong>09. godine Vipnet je započeo s uvođenjem<br />

HSPA+ tehnologije u najveće gradove. Split i Rijeka će nakon lipnja<br />

ove godine doseći 30 posto pokrivenosti, a predviđena su i<br />

daljnja povećanja kapaciteta EDGE mreže. Takvo što je isplativo<br />

jer je prijenos podataka kod tog standarda moguće ostvariti i na<br />

udaljenosti od odašiljača već od čak 100 kilometara.<br />

Pejković spominje i kako je Vipnet krajem svibnja<br />

na konferenciji MIPRO u Opatiji predstavio najveću brzinu<br />

bežičnog prijenosa podataka ikad postignutu u 3G mreži od 42<br />

Mbit/s. Krajem godine bit će dostupna i komercijalno, a postignuta<br />

je korištenjem takozvane Dual carrier HSDPA tehnologije,<br />

i dalje temeljene na 3G standardu. Dual Carrier HSDPA tehnologija<br />

predstavlja novu nadogradnju u razvoju brzina i kapaciteta<br />

bežičnog pristupa internetu, neovisno o digitalnoj dividendi,<br />

odnosno preraspodjeli frekventnog spektra.<br />

Uvođenje ove tehnologije značit će ponovno poboljšanje propusnosti<br />

i veće brzine skidanja podataka u odnosu na trenutno<br />

dostupne brzine do 21 Mbit/s uz HSPA+ tehnologiju, a logično je<br />

da će prednosti u propusnosti osjetit i korisnici čiji modemi i mobiteli<br />

neće biti opremljeni podrškom za ove standarde, budući da će<br />

- zbog onih koji će ih ipak koristiti - doći do rasterećenja mreže.<br />

Kako se LTE komercijalno očekuje tek nakon <strong>20</strong>12. godine,<br />

za očekivati je da će to vrijeme mobilni operateri premostiti ulaganjem<br />

u preostali potencijal tehnologije zasnovane na trećoj<br />

generaciji da bi zadovoljili rastuće potrebe mobilnih korisnika za<br />

kapacitetima i brzinama.<br />

54 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Lee Gomes<br />

Kompjutori<br />

- drugi čin<br />

Drugi laptop čovječanstva? Ne. O iPadu je najbolje<br />

misliti kao o prvom kaučtopu<br />

Lee Gomes je urednik <strong>Forbes</strong>ova biroa u Silicon Valleyju<br />

digitalni alati<br />

Zamislite da je ostarjeli Henry<br />

Ford pokušao ponovno izmisliti<br />

automobil za mase kojeg<br />

je pomogao stvoriti nekoliko<br />

desetljeća ranije. E, pa nešto slično upravo<br />

pokušava Steve Jobs, tvorac osobnog<br />

računala. Izmišlja ga ponovno, ovaj<br />

put bogatiji za nešto iskustva.<br />

Kada je Apple u siječnju najavio<br />

svoj tablet po imenu iPad, mnogi novinari,<br />

uključujući potpisanog, pitali su se<br />

hoće li novi uređaj uspješno zamijeniti<br />

laptop. Sad kada je iPad stigao u dućane,<br />

jasno je kao dan da je to bilo pogrešno<br />

pitanje. O novom je uređaju bolje misliti,<br />

ne kao o novoj vrsti laptopa, već kao<br />

o prvom kaučtopu u povijesti.<br />

Većinu onoga za što danas koristimo<br />

računala - provjera e-pošte, lunjanje<br />

internetom - činimo sjedeći na<br />

kauču, naoružani laptopom i ponekad<br />

telefonom, a iPad je sjajan upravo za te<br />

vrste interakcija: lagan i brz, sa širokim<br />

zaslonom punim raskošnih boja, to je<br />

predmet s kojim se možemo udobno<br />

zavaliti na trosjed baš kao na slikama<br />

koje su preplavile reklamne panoe.<br />

Za ozbi-ljan rad i dalje, doduše, trebamo<br />

“pravi” kompjutor, no on će nam<br />

uz iPad uskoro vjerojatno izgledati kao<br />

mesna štruca pokraj naglo pečenog<br />

odreska.<br />

iPad ima isti, tri godine star operacijski<br />

sustav kao iPhone. Pet dana nakon<br />

pojave iPada Apple je najavio novu<br />

verziju OS-a, čiji je razvoj zapravo svladavanje<br />

zaostataka. iPhone je, naime,<br />

bio zamišljen prvenstveno kao telefon, a<br />

ne kao računalo široke namjene u kakvo<br />

se pretvorio.<br />

Primjerice, korisnici iPhonea i iPada<br />

tek će od ovoga ljeta moći istodobno<br />

imati otvorena dva programa na<br />

svojim uređajima, što korisnici “pravih”<br />

računala mogu još od pojave Windowsa<br />

3.1 početkom 90-ih. Razvijajući<br />

novu inačicu OS-a, Steve Jobs određuje<br />

što će upotreba računala predstavljati<br />

za milijune ljudi još godinama, možda<br />

i desetljećima. A Jobsove nove odluke<br />

većinom su suprotne onima koje je<br />

donio generaciju ranije. U ono doba<br />

naglasak je bio na slobodi da s kompjutorom<br />

činimo sve što poželimo. U praksi<br />

je to značilo svu silu neotkrivenih<br />

mogućnosti. Bio je to zeitgeist-friendly<br />

pristup, no s vremenom je pretvorio<br />

računalo u ovo što imamo danas - kompliciran,<br />

za korištenje težak uređaj, sklon<br />

virusnim infekcijama i kojekakvim<br />

drugim nezgodama. Upravo suprotno,<br />

jedina sloboda za koju Apple mari u<br />

procesu stvaranja iPhonea i iPada jest<br />

oslobođenje od računala koja ne rade<br />

ono što bi trebala raditi. Pritisnete tipku<br />

i stvar radi. Baš kao kućanski aparat, baš<br />

kao što to ljudi odavno priželjkuju i upravo<br />

onako kako je to sročio jedan pisac:<br />

Na iPadu ne “pokrećete aplikaciju”. Na<br />

iPadu “idete na nju”.<br />

Trik je u zaključanosti. Korisnici ne<br />

mogu petljati s postavkama kao na PCju,<br />

a programerima softvera na raspolaganju<br />

je manje alata nego na desktopu.<br />

U usporedbi s Appleovim standardnim<br />

programima, iPadov softver je građanin<br />

drugoga reda. Jobs igra na činjenicu da<br />

većina ljudi ne mari za te stvari. On sam,<br />

čini se, nešto ozbiljno smjera.<br />

Apple je za petama Microsoftu kao<br />

najvrednijoj tehnološkoj kompaniji na<br />

svijetu u smislu trižišne kapitalizacije.<br />

Već je pretekao Google. Iako se još<br />

jučer činilo da internetski pretraživač<br />

nije samo skulirani bogati klinac, nego<br />

kompjutorska sadašnjost i budućnost,<br />

u samo par mjeseci gravitacijsko se<br />

Središte velikih zbivanja pomaklo se u<br />

samo par mjeseci devet milja južnije, iz<br />

Googlea u Apple. Jobs nešto smjera<br />

središte u Kaliforniji premjestilo devet<br />

milja južnije, iz Googleovog sjedišta u<br />

Mountain Viewu u Appleovo sjedište u<br />

Cupertinu.<br />

Svatko tko je proveo imalo vremena<br />

u računalnoj industriji zna da na prvi<br />

znak dosadnog zatišja može očekivati<br />

promjene. Nitko, međutim, ne može<br />

predvidjeti iz kojega će smjera one stići.<br />

Obično stignu iz garaže nekog klinca,<br />

no nećemo se žaliti ni ako se dogode<br />

zaslugom sredovječnog rekonvalescenta<br />

iz Learjeta.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 55

marketing<br />

Izbor medija<br />

odražava naše<br />

osjećaje: Lisa<br />

Donohue,<br />

Starcom USA<br />

na tržištu”, kaže Lazar.<br />

U doba kad su marketingaši pod stalnim pritiskom<br />

da mjere i dokažu učinkovitost svojih reklama, u Starcomu<br />

USA, tvrtki koja se bavi kupnjom medija i medijskim<br />

planiranjem, kažu kako razumijevanje osjećajne motivacije<br />

na kojoj se temelji izbor medija može proizvođačima<br />

robe široke potrošnje pomoći u stvaranju reklama koje<br />

doista potiču čitatelja ili gledatelja da razmotre kupnju<br />

proizvoda. Kellogg, Bank of America, Lego, Hallmark i<br />

Sara Lee neki su od klijenata ove čikaške kompanije koja<br />

je dio pariške oglašivačke grupacije Publicis. Starcom je<br />

u protekle dvije godine intervjuirao <strong>20</strong>.400 potrošača<br />

raspitujući se što osjećaju gledajući određene tv-emisije<br />

ili čitajući svoje najdraže časopise i internetske portale.<br />

Ukupno je obuhvaćeno 578 medijskih izdanja. Starcom<br />

je na kraju definirao 17 osjećaja koji mogu navesti<br />

potrošača na odluku o kupnji.<br />

Psihoanaliziraj ovo!<br />

Strastveni potrošači medijskih<br />

sadržaja mogli bi se pokazati<br />

dobrim konzumentima reklama koje<br />

odražavaju njihove osjećaje / Laurie<br />

Burkitt<br />

Kelloggove<br />

reklame<br />

zaigrat će<br />

na emocije<br />

Kellogg je tijekom desetljeća potrošio cijelo<br />

bogatstvo zakupljujući oglasni prostor i vrijeme<br />

u medijima koji se obraćaju najširem<br />

krugu žena. Nova šefica marketinga Betsy<br />

Lazar odlučila je iskušati ciljaniji pristup<br />

masovnim medijima. Za provedbu tog plana tvrtka iz<br />

Battle Creeka u Michiganu, kao i nekoliko drugih velikih<br />

mrketingaša, namjerava iskoristiti proljetnu sezonu zakupljivanja<br />

oglasnog prostora za jesen.<br />

Lazar će staviti naglasak na medijska izdanja<br />

namijenjena publici najpodložnijoj osjećajima.<br />

Kelloggove reklame u zabavnim tv-emisijama<br />

te tiskanim i online izdanjima novina zaigrat<br />

će na emocije što ih ti sadržaju pobuđuju kod<br />

svojih najstrastvenijih gledateljica i čitateljica,<br />

od sreće pa sve do straha. Primjerice, reklama<br />

za žitne pahuljice Special K vjerojatno će lakše<br />

doprijeti do žena koje paze na tjelesnu težinu<br />

u trenucima kad osjećaju zavist promatrajući<br />

ultramršave cure u nekom celebrity magazinu.<br />

“Očekujemo da će nam profinjenije targetiranje i<br />

obraćanje potrošačevim osjećajima donijeti veći poticaj<br />

Mnogi, primjerice, osjete mješavinu zavisti i ambicije<br />

listajući Architectural Digest. Ljubitelji NBC-ovih serija<br />

Zakon i red ili Najveći gubitnik većinom su suosjećajni<br />

tipovi osjeljivi na nepravdu i mogli bi biti najprijemčiviji<br />

za političke i humanitarne reklamne poruke. Obožavatelji<br />

AOL-ovog tračerskog celeb-sajta TMZ često zapravo<br />

hrane prijestupnika u sebi. Neke medijski brandovi imaju<br />

više izdanja koja se obraćaju različitoj publici iz različitih<br />

razloga. Ako to shvate, makretinški će stručnjaci moći stvarati<br />

poruke po mjeri svakog medijskog kanala.<br />

“I dosad smo znali da odgovarajući kontekst može<br />

usmjeriti kazaljku prema različitim marketinškim ciljevima,<br />

od angažiranosti do podizanja svijesti. Nismo,<br />

međutim, znali kojim se emocijama ljudi vode u izboru<br />

medija, a to je ključni podatak u vrijeme kad postoji organska<br />

povezanost između reklamne poruke i medija<br />

koji je prenosi”, kaže direktorica Starcoma Lisa Donohue,<br />

koja prijestupnika u sebi hrani bojeći svaki drugi nokat<br />

drukčijim lakom.<br />

Nije novost da gledatelji željni profinjenosti preskaču<br />

Smithsonian Channel. Govoreći o osjećajima potrošača,<br />

Starcom podsjeća marketinške stručnjake na to da su<br />

mnoge odluke o kupnji emocionalne. U doba opsjednutosti<br />

preciznim mjerilima, “odokativni” pristup odgovara i<br />

emocionalnoj potrebi svakog marketingaša za sigurnošću<br />

radnog mjesta. “Tržište se povodi za potrošačem. Najkonkurentniji<br />

je onaj tko najbolje razumije ljude”, kaže<br />

Meredith Verdone, starija potpredsjednica za brendiranje,<br />

oglašavanje i istraživanje u Bank of America.<br />

56 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

MARKETING<br />

Samsung se daje u trošak<br />

Južnokorejski div potrošačke elektronike<br />

Timothy Baxter gleda u par asova<br />

na displeju svog mobitela Samsung<br />

Omnia II. Potom pritišće<br />

nekoliko tipki i premješta pogled<br />

na svoj Samsung televizor. Na ekranu se<br />

pojavljuje stol za poker i špil karata u rukama<br />

njegova protivnika, igrača pokera<br />

iz drugog grada. “Ne vidim zašto mobilni<br />

telefoni ne bi ulazili u interakciju s televizorima”,<br />

kaže Baxter, predsjednik odjela za<br />

potrošačku elektroniku tvrtke Samsung<br />

Electronics America.<br />

Ako se Baxter pita, Texas Hold’em<br />

samo je prva u nizu sinergijskih interakcija<br />

među Samsungovim proizvodima. Planovi<br />

južnokorejske tvrtke mogli bi uključivati<br />

i interaktivne oglase drugih kompanija<br />

preko Samsungovih mobitela i flat-screen<br />

televizora. Reklame će vjerojatno biti dio<br />

njihova novog dućana aplikacija, sličnog<br />

onome kakav postoji za Appleov iPhone,<br />

koji korisnicima omogućuje pregledavanje<br />

internetskog sadržaja preko – u Samsungovu<br />

slučaju – televizora povezanog s<br />

netom. Milijunima vlasnika Samsungova<br />

IPTV-a već je dostupno 30 aplikacija koje<br />

ne sadrže reklame, primjerice programi<br />

Netflix i Blockbuster za pregledavanje<br />

filmova. Do kraja godine bit će im dostupno<br />

više od stotinu takvih aplikacija. Onda<br />

se mogu uključiti i marketingaši, dodajući<br />

aplikacijama svoje reklame.<br />

dosad je samo zakupljivao oglasni prostor.<br />

Sada želi upoznati i drugo lice biznisa<br />

oglašavanja / Laurie Burkitt<br />

Prodavač elektroničkih aplikacija ne<br />

može, naime, živjeti od ponude boja i<br />

boljega zvuka. Zarada dolazi ili od jedinstvenih<br />

značajki aplikacija ili od kontrole nad<br />

sadržajem. To objašnjava Sonyjevu svojedobnu<br />

avanturu s produkcijom filmova,<br />

kao i nedavno najavljeno udruživanje s<br />

Googleom na stvaranju internetske televizije.<br />

Apple je imao znatnih uspjeha u<br />

kombiniranju hardvera i sadržaja. Danas<br />

uz svoje tablete i iPhone želi i svoj dio novca<br />

od oglašavanja. Samsung ulazi u bitku<br />

sa Sonyjem i Appleom za oči korisnika.<br />

Kako bi nabavio dovoljno oglasa za<br />

tržište tv-aplikacija, Samsung će morati<br />

kupiti ili pokrenuti vlastitu mrežu kao<br />

poveznicu između oglašivača i uređaje<br />

koji će prikazivati reklame. Samsungovi<br />

direktori ne otkrivaju svoje planove, no<br />

takvim bi potezom uvjerljivo zaprijetili<br />

ne samo Appleu, već i kabelskim televizijama.<br />

To bi im, naime, donijelo hrpu<br />

dolara od kompanija željnih da prikažu<br />

svoj oglas na ekranu 25 puta većem od<br />

iPhoveovog. Usto, Samsung bi postao<br />

riznica podataka: uz povlašteni uvid u to<br />

Aplikacije napadaju: Zašto bi uživali samo korisnici mobitela? Samsung seli aplikacije na televizore!<br />

koja se vrsta aplikacija sviđa vlasnicima<br />

njihovih televizora, lakše bi odlučivali<br />

koje im reklame plasirati.<br />

Takvo tržišno širenje ambiciozno je<br />

čak i za tvrtku s prihodom od 79 milijardi<br />

dolara u <strong>20</strong>09. Samsung je posvuda:<br />

na tržištu poluvodiča, perilica za rublje,<br />

pisača, projektora, kamkordera, mobitela,<br />

kamera... Možda jest donekle nov<br />

u biznisu prodaje oglasnog prostora, no<br />

zaigurno zna sve o njegovoj kupnji. Ove<br />

će godine potrošiti <strong>20</strong>0 milijuna dolara<br />

na reklamnu kampanju upravo lansiranu<br />

u SAD-u. Dva tv-spota za Samsungove<br />

3D televizore (još jedan adut njihova<br />

planiranog rasta u <strong>20</strong>10.) režirao je Mauro<br />

Fiore, Oscarom ovjenčani Avatarov<br />

direktor fotografije. Nova strategija rasta<br />

ovisi o pridobivanju potrošača, o majstorima<br />

za razvoj aplikacijskog softvera,<br />

a potom o marketinškim stručnjacima.<br />

Baxter, bivši potpredsjednik Sonyja,<br />

uvjeren je da vodi Samsung u pravom<br />

smjeru: “Pobijedit ćemo dajući kupcima<br />

ono što žele.” Možda čak i poneku<br />

značajku aplikacija za koju nisu ni znali<br />

da je žele.<br />

SRPANJ <strong>20</strong>10 F O R B E S 57

marketing<br />

Sjećate li se <strong>20</strong>09. godine i izbora za<br />

gradonačelnika Zagreba? A kampanje<br />

Josipa Kregara? Tko je zaboravio,<br />

Kregar je tada bio jedan od<br />

nestranačkih kandidata u prvom krugu<br />

izbora. Imao je kampanju koja se može<br />

smatrati i virusnim i šokantnim načinom<br />

promidžbe, a započinje jednostavnom<br />

e-poštom.<br />

Poruka e-pošte upućena putem virusnog<br />

marketinga sugerirala je primatelju<br />

da klikne na internetsku poveznicu koja<br />

ga je vodila na stranicu dnevnik.hr “jer<br />

spominju tebe i mene”.<br />

Poznanik bi poznaniku poslao e-poštu<br />

ovoga sadržaja i pokazala bi se internetska<br />

stranica koja je sadržavala video i neke<br />

tekstove (vijesti) intrigantnih naslova.<br />

Kada bi osoba kliknula na video, vidjela bi<br />

isječak vijesti u kojima se vrlo realistično<br />

izvješćuje da su izbori završeni i da je presudio<br />

jedan glas, i to baš glas osobe koja<br />

je dobila e-poštu jer je ta osoba presudila<br />

da kandidat Bandić pobijedi na izborima.<br />

Zatim se vidi i vijest o tome da javnost<br />

osuđuje postupak te osobe i da se ona nalazi<br />

u bijegu iz zemlje.<br />

Ova je poruka na mnoge djelovala<br />

šokantno jer je umetanje imena osobe izvedeno<br />

na tako realističan način da su ljudi<br />

u prvom trenutku uistinu mogli pomisliti<br />

kako se radi baš o njima. Mnogi su tek<br />

ponovnim pregledavanjem videa uvidjeli<br />

da je to zapravo svojevrsna montaža, a<br />

Maja Martinović<br />

Zarazni oglasi<br />

Kako proizvesti dobar marketinški učinak s manjim<br />

budžetima i, ako je moguće, postići rezultat sličan<br />

onome nakon daleko skuplje kampanje<br />

u nekih je uslijedio niz tragikomičnih<br />

ponašanja i situacija. To i ne čudi, budući<br />

da većina u trenutku kada se ovo događalo<br />

nije bila upoznata s mogućnostima ovakve<br />

vrste oglašavanja. Oni su samo vidjeli<br />

transparente na kojima piše da trebaju<br />

otići iz Zagreba i ljude koji traže njihov<br />

progon, te Milana Bandića koji im se<br />

zahvaljuje i dodjeljuje priznanje za takvo<br />

hrabro djelo. Nakon šoka i nevjerice nastupilo<br />

bi olakšanje u trenutku kad bi se, na<br />

kraju videa, pojavio tekst koji se ponovno<br />

obraća istoj osobi s porukom da ne dozvoli<br />

da se ovo dogodi te da izađe na glasanje<br />

i glasa za kandidata Kregara. Osoba<br />

se upućuje da ovu e-poruku na isti način<br />

pošalje svojim poznanicima i prijateljima.<br />

Ako ste poslije izbora nastojali otvoriti<br />

istu stranicu, dobili ste poruku “video više<br />

nije dostupan” te obavijest da ga je tijekom<br />

posljednjih deset dana kampanje vidjelo<br />

više desetaka tisuća ljudi. Uz sugestivni<br />

dodatak - pobijedio je onaj koji je imao<br />

više sredstava. Kako se govori da je Kregarova<br />

web-stranica, okosnica njegove<br />

kampanje, koštala svega četiri tisuće eura,<br />

može se zaključiti da je primjena virusnog<br />

marketinga pridonijela tome da se s malo<br />

novca (nasuprot Milanu Bandiću), s nimalo<br />

stranačke potpore (nasuprot Jasenu<br />

Mesiću) može prikupiti dovoljno glasova<br />

da se uđe u drugi krug. Ipak, tada Kregar<br />

nije imao šanse. Teško je reći što je uzrok,<br />

no činjenica je da se u drugom krugu<br />

taj isti virusni marketing trebao koristiti<br />

za sasvim druge ciljeve i s drugačijim<br />

sadržajima.<br />

Osim toga, Kregarova kampanja virusnog<br />

marketinga u prvom izbornom<br />

krugu započela je relativno kasno. Da je<br />

započela na vrijeme, šokantne poruke koje<br />

su služile da ljude na neki način “probude”,<br />

odigrale bi puno bolje svoju ulogu. Putem<br />

virusnog marketinga koji se širio s videoporukama<br />

prikupljen je veliki broj adresa<br />

na koje su se naknadno upućivali i drugi<br />

sadržaji i poruke koje se odnose na program<br />

kandidata Kregara. No vrijeme je<br />

bilo prekratko da bi se doprlo do 60 posto<br />

glasača koji nisu izašli na izbore, odnosno<br />

do segmenta neodlučnih na kojima se<br />

obično izbori i dobivaju.<br />

Virusni marketing jednako je efikasan<br />

kao klasično oglašavanje. Presudan je<br />

element humora i kreativnosti<br />

Virusni marketing ime je dobio po samom<br />

načinu širenja marketinških poruka<br />

koje se upućuju ciljanoj populaciji. Odnosi<br />

se na specifičan oblik “usmene predaje”<br />

gdje se poruke prenose od osobe do osobe<br />

pomoću različitih medija. To može biti<br />

klasičnim načinom od usta do usta, ali i<br />

webom, e-poštom, SMS-om i MMS-om.<br />

Te poruke su toliko “zarazne” i zanimljive<br />

da ih primatelj poželi poslati dalje i tako<br />

on postaje pošiljatelj koji dobivenu poruku<br />

prosljeđuje trećim osobama, a same<br />

poruke se tako brzo umnožavaju i šire<br />

Maja Martinović je docent na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa; mmartino@zsem.hr<br />

58 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

poput virusa. Virusni marketing se lako<br />

usklađuje s drugim marketinškim strategijama,<br />

a često je od njih i uspješniji, ali<br />

pod uvjetom da je iskren, razumljiv korisniku<br />

i da je korisnik motiviran proslijediti<br />

poruku. Jedna od ključnih karakteristika<br />

virusnog marketinga je kreativnost. Stoga<br />

je važno da poruka koja se upućuje bude<br />

jedinstvena, poticajna i izazovna. Ona<br />

mora biti i napravljena na način da se lako<br />

širi i prosljeđuje.<br />

Pomoću virusnog marketinga<br />

oglašavao se primjerice film Vitez tame<br />

iz serijala o Batmanu. Kompanija Warner<br />

Bros napravila je web-stranicu sa<br />

slikom Batmana kako leti. No jedan klik<br />

mišem na tu sliku preusmjeravao bi na<br />

drugu stranicu na kojoj je bio plakat sa<br />

Harveyem Dentom, javnim tužiteljem<br />

iz filma, na kojemu je pisalo i “Harveyja<br />

Denta za javnog tužitelja” i “Ja vjerujem u<br />

Harveyja Denta”. Nakon toga se pojavljuje<br />

isti plakat na kojem je sada slika Harveyja<br />

Denta pošarana na način da on sliči na<br />

Jokera, negativni lik iz filma, i na njemu<br />

je dopisano “I ja također”, što podrugljivo<br />

poručuje sam Joker. No u tom trenutku<br />

događa se iznenađenje. Korisnik ne može<br />

komunicirati dalje dok ne unese svoju<br />

adresu e-pošte i kôd, nakon čega povratno<br />

stižu koordinate (x,y) koje se unose na<br />

određeno mjesto na adresi koja također<br />

stiže e-poštom. To uklanja jedan pixel na<br />

plakatu iza kojega se krije slika.<br />

Sudjelovanje je bilo ograničeno<br />

na jedan pixel po adresi. Kako je svaki<br />

obožavatelj filma bio nestrpljiv da vidi<br />

što se krije na slici, u najboljem interesu<br />

svih bilo je da čim prije proslijede poruku<br />

i čekaju da se uključi što više ljudi.<br />

Nakon što su korisnici uzeli stvar u svoje<br />

ruke, pokazala se cijela slika na kojoj je bio<br />

Joker.<br />

Kampanja je sadržavala i zanimljivu<br />

izmišljenu web-stranicu na kojoj se moglo<br />

glasati za političare u Gotham Cityju,<br />

gradu u kojem se odvija radnja filma Batman,<br />

a na kojoj je bilo različitih sadržaja<br />

vezanih uz grad, njegove aktivnosti i<br />

službe. Filmovi korišteni u toj kampanji<br />

mogu se i danas vidjeti na YouTubeu.<br />

Kombinacijom svih marketinških tehnika<br />

postiglo se da je iščekivanje filma za<br />

obožavatelje postalo neizdrživo, a na kraju<br />

je sam film doživio veliki uspjeh.<br />

Votka Smirnoff je također imala<br />

uspješnu kampanju virusnog marketinga<br />

“Tea Party”, koja je izvrstan primjer kako<br />

se nešto prirodnim putem može širiti.<br />

Radilo se o reklami za Smirnoff Raw Tea,<br />

a prezentirana je kroz videozapis na You-<br />

Tubeu koji je pogledalo 2,5 milijuna ljudi.<br />

Sve se dogodilo isključivo putem usmene<br />

predaje. U tom videu ekipa Ivy League izvodi<br />

repersku pjesmu u kojoj spominje to<br />

piće, a tekst je izuzetno simpatičan. Planerima<br />

kampanje može se prigovoriti što su<br />

sve preusmjerili na YouTube. Bilo bi bolje<br />

da su otvorili stranicu samo za taj video.<br />

Poznata je i kampanja virusnog marketinga<br />

banke ING Direct koja cilja na one<br />

koji prvi puta kupuju kuću ili stan. Videofilmovi<br />

i videoigre u toj kampanji pokazuju<br />

stvarnost podstanarskog života na vrlo<br />

zanimljiv način s ciljem da pridobiju klijente<br />

da marketinške aktivnosti obavljaju<br />

umjesto tvrtke, tj. da poruku šalju dalje.<br />

Putem virusnog marketinga promoviran<br />

je i box najvećih hitova Boba Dylana, pri<br />

čemu su korisnici mogli poslati videoporuku<br />

s pozadinom njegovog velikog hita<br />

Subterranean Homesick Blues, pa čak i<br />

animirani crtani film Simpsons.<br />

Virusni marketing ima prednosti<br />

pred klasičnim oglašavanjem, jer se njime<br />

može postići sličan, pa i bolji učinak s<br />

puno manje sredstava (financijskih i ljudskih).<br />

Element humora i kreativnosti od<br />

presudnog je značenja. No u slučaju kombiniranja<br />

sa šokantnim oglašavanjem, kao<br />

što je to u Kregarovoj kampanji, postoje<br />

neke etičke nedoumice vezane uz poruku<br />

iza koje slijedi opisani video. Situacija<br />

se, naime, može promotriti sa stajališta<br />

brojnih primatelja e-pošte koji su ostali<br />

začuđeni, preplašeni i šokirani. Zamislimo<br />

situaciju u kojoj bi primatelj zbog<br />

učinaka gledanja isječka podigao tužbu<br />

protiv pošiljatelja ili autora poruke. Praksa<br />

pokazuje da se u kampanjama virusnog<br />

marketinga ponekad za privlačenje pažnje<br />

koriste i “prljave” metode. Većina tih metoda<br />

je zavaravajuća, na granici spama i<br />

I hrvatski marketinški stručnjaci trebaju<br />

promišljati kako uz manje novca postići<br />

bolje rezultate od današnjih<br />

zakonskih okvira. U primjeni ovih oblika<br />

marketinga očito treba biti vrlo dosljedan<br />

s obzirom na poštivanje raznih zakona<br />

– primjerice o zaštiti potrošača, o medijima<br />

(oglašavanju) – pa i etičkih kodeksa<br />

raznih struka.<br />

Na koncu, ako se govori o širenju poruka<br />

putem interneta (što se zove i word<br />

of mouse jer se postiže samo klikom), one<br />

se upućuju određenoj skupini građana<br />

koja komunicira elektroničkom poštom,<br />

a može se podijeliti na dvije podskupine<br />

- posao i zabava. Njih dijele svjetonazori,<br />

interesi, subkulture.. Onaj tko se oglašava<br />

koristeći virusni marketing treba biti senzibilan<br />

na sve te razlike i uzimati u obzir<br />

segmente i njihova obilježja, iako se može<br />

reći da se segmentacija tržišta na određeni<br />

način ovdje odrađuje sama od sebe, putem<br />

efekta snježne grude. Otud potječe i snaga<br />

ovog oblika promidžbe.<br />

Kako god bilo, virusni marketing svakodnevno<br />

pokazuje svoju djelotvornost.<br />

Nažalost, za razliku od svijeta, u nas se<br />

vrlo malo koristi, što čudi ako imamo na<br />

umu sam obujam poslovanja i konkurencije<br />

koja tu vlada.<br />

Za dobru kampanju virusnog marketinga<br />

neophodni su kreativci koji dobro<br />

razumiju medije. Iako se prema nagradama<br />

koje hrvatski marketinški stručnjaci<br />

dobivaju u inozemstvu može zaključiti<br />

da kreativaca ima, oni rijetko sudjeluju<br />

u osmišljavanju i realizaciji kampanja na<br />

novim medijima.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 59

financije<br />

Kuna tone<br />

zajedno s eurom<br />

Fiksirajući pozornost na tečaj EUR/HRK, mnogi su naprosto previdjeli<br />

poniranje kune u odnosu na ostale valute s tečajne liste / Mario Gatara<br />

Ilustracija Boris Benko<br />

Od početka godine samo četiri<br />

valute na tečajnici Hrvatske<br />

narodne banke bilježe pad<br />

vrijednosti u odnosu na kunu.<br />

Pritom je minus od 0,1% poljskog zlota<br />

posve zanemariv, a gubitak mađarske<br />

forinte (-4,2%) sasvim razumljiv. Ostaje<br />

nam još danska kruna, a ona pak u stopu<br />

prati euro koji se spustio sve do 7,<strong>20</strong> kuna<br />

i najniže razine od kraja <strong>20</strong>08. godine. A<br />

upravo je euro “kriv” za kroničnu slabost<br />

kune u odnosu na ostale valute. Čvrsta<br />

veza između kune i eura izgurala je u prvi<br />

plan četveročlanu skupinu koja se može<br />

pohvaliti dvoznamenkastim rastom vrijednosti<br />

u odnosu na kunu. Predvodi je<br />

kanadski dolar, koji je već prošlu godinu<br />

zaključio s rastom od 15,1%, dosegnuvši<br />

sredinom lipnja ove godine najvišu<br />

razinu (5,79 kuna) još od kraja daleke<br />

<strong>20</strong>00. godine, a odlične rezultate bilježi i<br />

njegov australski imenjak. Međutim, ni<br />

pomaci ostalih dobitnika nisu baš zanemarivi,<br />

čime bi trebao profitirati mali<br />

dio hrvatski tvrtki koji svoje proizvode<br />

i usluge izvozi mimo zemalja Europske<br />

monetarne unije.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 61

financije<br />

Rasadnik tradera<br />

U inozemstvu je takva<br />

praksa danas već<br />

posve uobičajena,<br />

a koncept trading<br />

rooma sada bi trebao<br />

zaživjeti i u Hrvatskoj /<br />

Mario Gatara<br />

OOd brojnih administrativnih barijera<br />

koje su, iz ovih ili onih razloga, godinama<br />

ograničavale slobodan protok kapitala<br />

(prema inozemnim destinacijama),<br />

bitno sužavajući izbor dostupnih financijskih<br />

tržišta i instrumenata za domaće<br />

investitore, ona vezana uz devizno<br />

tržište zadnja je pala. U početku osuđeni<br />

isključivo na domaće tržište kapitala,<br />

potencijalni se investitori već unatrag<br />

nekoliko godina u inozemstvu prilično<br />

slobodno mogu “poigravati” s klasičnim<br />

vrijednosnim papirima poput dionica,<br />

no tek početkom ove godine uklonjene<br />

su i posljednje restrikcije vezane uz<br />

trgovinu na deviznom tržištu, otvarajući<br />

i malim ulagačima vrata uzbudljivog svijeta<br />

trgovine valutama.<br />

To, naravno, ne znači kako je retail<br />

segment deviznog tržišta, koji je<br />

zahvaljujući brojnim internetskim platformama<br />

u posljednjih nekoliko godina<br />

doživio pravi boom na globalnoj razini,<br />

posve nepoznat domaćim investitorima.<br />

Izdašna informatička<br />

podrška neizostavna je<br />

kulisa trading rooma<br />

62 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Već i površna potraga na internetu jasno<br />

ilustrira interes potonjih, nudeći pregršt<br />

zanimljivih blogova domaćih autora i<br />

vrlo intenzivnu razmjenu iskustava na<br />

različitim forumima. Kada tome pridodamo<br />

obilje tematski sličnih sadržaja<br />

koji se bave investiranjem i trgovinom na<br />

financijskim tržištima, bilo da je riječ o<br />

dionicama, robama ili opcijama, nameće<br />

se zaključak kako su Hrvati iznimno<br />

zainteresirani za ovakve ‘aktivnosti’. Nekima<br />

je to hobi, a drugi ga pokušavaju<br />

pretvoriti u stalni posao i napraviti zavidnu<br />

karijeru, vjerujući kako se od<br />

toga doista može živjeti. Jedni relativno<br />

brzo odustaju, obeshrabreni početnim<br />

neuspjesima, ali ima i znatno upornijih<br />

koji, svakodnevno se hvatajući u koštac s<br />

tržištima, mukotrpno stječu iskustvo na<br />

putu do uspjeha, prkoseći uistinu brutalnom<br />

tržištu.<br />

Nakon podosta vremena utrošenog<br />

(uloženog) na proučavanje dostupnih<br />

sadržaja, Igor Kos tvrdi kako je u<br />

domaćem cyber prostoru moguće nabasati<br />

na iznimno kvalitetne autore kojih bi<br />

se postidjeli i mnogi od inozemnih kolega<br />

trgovaca, plijeneći pozornost manje<br />

iskusnih kolega (i onih koji to tek namjeravaju<br />

postati). I tako se rodila zanimljiva<br />

ideja s radnim naslovom - trading room.<br />

U svijetu već odavna zaživjela u praksi,<br />

ali u Hrvatskoj praktički posve nepoznata,<br />

ta se ideja sada nastoji oživotvoriti<br />

kroz projekt pod imenom Traders12.<br />

Igor Kos i Mirela Marović u implementaciju<br />

ideje kreću s pretpostavkom kako<br />

bi bilo izuzetno korisno na jednom<br />

mjestu okupiti sve te talente koji bi i<br />

sami profitirali od uključivanja u trading<br />

room. Učestalom interakcijom različitih<br />

profila (na dnevnoj razini) proces stjecanja<br />

iskustva i sazrijevanja drastično<br />

bi se intenzivirao, a osiguravajući usto<br />

korisnicima svu potrebnu infrastrukturu<br />

nužnu za egzekuciju investicijskih<br />

strategija, trading room bi na neki način<br />

postao rasadnik novih kadrova.<br />

Ovdje svakako najprije valja napraviti<br />

jasnu distinkciju između trgovaca<br />

(tradera), aktivnih igrača koji svakodnevno<br />

prate zbivanja na financijskim<br />

tržištima (i izvršavaju transakcije), te<br />

pasivnih ulagača, onih koje bi najlakše<br />

bilo utrpati u kategoriju zagovornika<br />

klasične buy & hold strategije. Potonjima<br />

u trading roomu, naravno, nije<br />

mjesto, jer infrastruktura koju klijentima<br />

namjerava ponuditi projekt Traders12<br />

uvelike nadilazi potrebe klasičnih investitora.<br />

Za početak, ‘“rading spot” podrazumijeva<br />

zasebno računalo s četiri ekrana<br />

i mogućnost umrežavanja vlastitih<br />

računala, ali i što je puno važnije, korisnicima<br />

stavlja na raspolaganje različite<br />

izvore podataka i sofisticirane algoritme<br />

nastale na principu neuralnih mreža, što<br />

je za pasivnog ulagača posve nepotrebna<br />

investicija (koju k tome nije nimalo<br />

Trgovina na dnevnoj razini u prvom se redu oslanja na indikatore tehničke analize<br />

Koncept trading rooma podrazumijeva<br />

intenzivnu interakciju korisnika, uz<br />

podršku naprednih programskih rješenja<br />

Prilično mirna 24 sata na deviznom tržištu<br />

jednostavno opravdati i otplaćivati).<br />

Cilj osnivača trading rooma je osigurati<br />

kvalitetne uvjete za cjelodnevni boravak<br />

(rad) kakve iziskuje i mentalno i fizički<br />

vrlo zahtjevan posao day tradinga.<br />

Dio čitatelja će, doduše, već na sam<br />

spomen termina “forex” odmah pomisliti<br />

na tamnu stranu priče, obilježenu<br />

prijevarama i piramidalnim shemama<br />

kojima je devizno tržište bio samo paravan<br />

kako bi se zagolicala mašta potencijalnih<br />

žrtava. Dio njih nasjeo je, nažalost,<br />

na obećanja o “garantiranim prinosima”,<br />

što bi svakome (bez obzira na tip investicije)<br />

trebalo biti zvono za uzbunu. Za<br />

početak, trading room nije ograničen<br />

isključivo na devizno tržište, a osnivači<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 63

financije<br />

ističu kako bi tamo voljeli vidjeti trgovce<br />

različitih profila i preferencija, koji trguju<br />

najrazličitijim financijskim instrumentima<br />

i pritom ostvaruju korist od<br />

svakodnevne interakcije s ostalim korisnicima,<br />

koja će se dodatno poboljšavati<br />

različitim oblicima edukacije, poput<br />

Osiguravši nužnu<br />

infrastrukturu,<br />

Traders12 najavljuju<br />

i stručne seminare<br />

za potencijalne<br />

korisnike<br />

predavanja i seminara u režiji domaćih<br />

i inozemnih predavača.<br />

Ranije spomenute pojave (“s onu<br />

stranu zakona”) nipošto ne bi trebalo<br />

brkati s trading roomom, koji ne djeluje<br />

kao posrednik, ostavljajući odabir<br />

instrumenata, a zatim i trgovinske<br />

platforme na volju korisnicima. Oni su<br />

ti koji upravljaju svojom aktivom, samostalno<br />

donose odluke i ubiru profit<br />

(ili gubitak). Doduše, dobar dio njih<br />

fasciniran je impresivnim prinosima<br />

koje financijska tržišta nude i često se<br />

upušta u avanturu što je, bez potrebnog<br />

iskustva, u pravilu osuđena na propast.<br />

Valja priznati kako visoki prinosi doista<br />

nisu nikakva izmišljotina, no baš kao što<br />

multiplicira profit, princip poluge (leverage)<br />

jednako tako uvećava i gubitak,<br />

što trgovini daje posebnu draž, ali je i<br />

čini opasnom za neiskusne investitore,<br />

počesto zaslijepljene pričom o spektakularnim<br />

prinosima. I upravo zbog toga,<br />

dok neki idu tako daleko da trgovinu na<br />

financijskim tržištima u dnevnom ritmu<br />

uspoređuju s kockanjem, aktivni trgovci<br />

će reći upravo suprotno, ističući prikladan<br />

“koktel” znanja, iskustva i mentalne<br />

discipline kao sredstvo do ostvarenja<br />

željenog cilja (profita). A upravo je to<br />

ono što bi trading room svojim korisnicima<br />

mogao ponuditi.<br />

VIRUTALNI SVIJET TRADING ROOMA<br />

Franjo Ćaćulović jedan je od prvih korisnika Traders12 trading rooma, a njegova tvrtka<br />

Forex solucije ekskluzivni zastupnik programskih rješenja britanske tvrtke FX Traders Corporation<br />

za zemlje bivše Jugoslavije. Što je još važnije, Franjo je i jedan od aktivnih predavača<br />

na seminarima koje u Londonu organiziraju njegovi britanski partneri, te aktivni sudionik<br />

njihova trading rooma koji funkcionira po principu virtualne zajednice. Kako to izgleda u<br />

praksi? I koje su uopće prednosti sudjelovanja u takvom projektu?<br />

Za njega osobno, razmjena informacija, mišljenja i stavova od neprocjenjive je vrijednosti<br />

za svakodnevnu trgovinu. Najprije zbog određenih fizičkih ograničenja, jer je praktički<br />

nemoguće sustavno pratiti baš sve što se u datom trenutku događa na deviznom tržištu<br />

i tako utječe na kretanje pojedinih valuta. No intenzivna razmjena mišljenja zapravo je<br />

reality check pomoću kojeg je puno<br />

lakše kritički (objektivno) evaluirati<br />

Rijetke prigode<br />

bez slušalica i<br />

mikrofona<br />

vlastite strategije i/ili ih podvrgnuti<br />

svojevrsnom fine-tuningu.<br />

Korist za klijente je višestruka. Jednostavan<br />

poslovni model funkcionira<br />

na principu mjesečne pretplate putem<br />

koje korisnici dobivaju mogućnost<br />

korištenja naprednih programskih<br />

rješenja, od trgovinske platforme do<br />

sofisticiranih algoritama, ali i pristup<br />

virtualnom trading roomu u kojem<br />

aktivni trgovci, koristeći audio-vizualna<br />

pomagala, najavljuju, a potom<br />

i detaljno analiziraju svoje poteze,<br />

opisujući strategiju koja prethodi<br />

otvaranju (i zatvaranju) pozicija na<br />

tržištu. U takvim je okolnostima<br />

moguće naprosto kopirati poteze<br />

iskusnih trgovaca koji iza sebe imaju<br />

impresivan track-record (o nekakvoj<br />

konkurenciji je, na tržištu s obujmom<br />

trgovine koji se mjeri u stotinama<br />

milijardi dolara dnevno, posve deplasirano<br />

govoriti), ali i ubrzano stjecati<br />

znanje i iskustvo (ključan preduvjet<br />

samostalne trgovine), razvijajući<br />

vlastiti stil.<br />

U tom kontekstu vrijedi spomenuti<br />

kako se Franjo u najvećoj mjeri oslanja<br />

na scalping, tehniku čiji naziv ujedno najbolje oslikava suštinu cijele priče, jer je krajnji<br />

cilj “otkinuti” tek mali djelić aktualnog trenda (primjerice, profitirati na rastu tečaja EUR/<br />

USD sa 1,2250 na 1,2265 ili 1,2270). To podrazumijeva učestale, ali iznimno kratke “izlete”<br />

na tržište, pri čemu se rok trajanja obično mjeri minutama (ili znatno rjeđe satima). Pozicije<br />

u pravilu nikad ne ostaju otvorene preko noći, a cilj je ostvariti naoko iznimno skroman<br />

profit koji potom dobiva na značaju veličinom transakcija i primjenom principa poluge.<br />

Naravno, jedna od ključnih pretpostavki za realizaciju scalping strategije (čiju primjenu,<br />

uzgred, pojedine internetske platforme zabranjuju) je iznimno uzak bid - ask spread, bez<br />

kojeg cijela priča pada u vodu. No aktivni trgovci obično bez većih problema mogu dobiti<br />

takve uvjete jer se njihov nominalni promet mjeri u milijunima dolara dnevno, s obzirom na<br />

to da uobičajena veličina lota (jedinične mjere za veličinu transakcije) od 100 tisuća dolara,<br />

uz leverage od 1:100, podrazumijeva inicijalni ulog od svega tisućiu dolara. Budući da se<br />

pozicije zatvaraju u roku od nekoliko minuta, dnevni volumen primjenom scalping tehnike<br />

drastično raste, a to je za trgovinsku platformu najvažnije (jer svi posrednici u “hranidbenom<br />

lancu” zapravo žive od provizije).<br />

Foto Boris Štajduhar<br />

64 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Snažna i - stabilna<br />

Zbog iznimno malih oscilacija, tečajni je rizik godinama bio gotovo<br />

suvišan faktor u kalkulacijama većine hrvatskih izvoznika, koji za svoje<br />

probleme svejedno uporno okrivljuju tečaj domaće valute / Mario Gatara<br />

D<br />

Duže od jednog desetljeća, još tamo od implementacije<br />

Stabilizacijskog programa devedesetih<br />

godina prošlog stoljeća, u javnosti se lome koplja<br />

oko tečaja domaće valute. Sredinom lipnja, kada<br />

je tečaj eura po prvi puta od kraja <strong>20</strong>08. dotaknuo<br />

razinu od 7,<strong>20</strong> kuna, pojavila se prilika da se takve<br />

rasprave intenziviraju.<br />

Predstavnici Hrvatske narodne banke često<br />

ističu važnost stabilnog tečaja (u kontekstu<br />

ekonomske aktivnosti i dugoročno održivog<br />

gospodarskog rasta). Izvoznici najčešće odgovaraju<br />

kuknjavom, a nerijetko i optužbama kako<br />

se snažnom domaćom valutom izravno pogoduje<br />

uvozničkom lobiju, odnosno sustavno uništava<br />

domaća proizvodnja (izvoznici). I čini se kako je<br />

u njihovim glavama stvar vrlo jednostavna, jer se<br />

problem dâ riješiti – induciranom deprecijacijom.<br />

Stvarnost je puno kompliciranija. “Kontrolirana<br />

deprecijacija” kune lako bi se mogla<br />

pretvoriti u nekontroliranu spiralu kaosa, u prvom<br />

redu obilježenog inflacijom i drastičnom<br />

erozijom životnoga standarda. Administrativno<br />

rušenje tečaja, koliko god njegovi poklonici zagovarali<br />

“plemenite ciljeve”, gotovo bi sigurno bi<br />

značilo gubitak povjerenja građana u domaću<br />

valutu. Zato se realizacija fraze “kontrolirana<br />

deprecijacija” u praksi doima nemogućom<br />

misijom. Stvari bi mogle izmaknuti kontroli i<br />

iznjedriti nastanak paralelnog tečaja na crnom<br />

deviznom tržištu, da i ne spominjemo negativne<br />

implikacije deprecijacije u kontekstu zaduženja<br />

građana i korporativnog sektora. Većina dužnika<br />

u ovoj zemlji, bilo fizičkih ili pravnih osoba, vezana<br />

je famoznom valutnom klauzulom koja bi u<br />

uvjetima pada realnih plaća (prihoda) mnogima<br />

postala prava omča oko vrata.<br />

Izvoz bi nominalno postao konkurentniji, ali<br />

je prilično naivno pomisliti kako bi se time riješio<br />

problem, jer u toj kompleksnoj jednadžbi postoji<br />

još niz varijabli na kojima bi eventualna deprecijacija<br />

ostavila traga. Za početak, proizvodi iz<br />

uvoza postali bi skuplji. I taman kad pomislite da<br />

bismo Milku ionako mogli zamijeniti Dorinom,<br />

valja uzeti u obzir negativan utjecaj deprecijacije<br />

na cijene sirovina. U ovom banalnom primjeru<br />

Jednima je<br />

prejaka, drugi<br />

bi je rado vidjeli<br />

još slabiju, a<br />

doista su rijetki<br />

oni koji cijene<br />

stabilnost<br />

tečaja kune<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 65

Izostanak tečajnog rizika ne<br />

bi trebalo uzimati zdravo za<br />

gotovo, no kada je euro u pitanju,<br />

oscilacije su posve zanemarive<br />

kakao je ključna sirovina, kojoj bi cijena<br />

padom vrijednosti domaće valute zasigurno<br />

porasla, nakon čega ideja o supstituiranju<br />

inozemnih proizvoda domaćima<br />

postaje prilično upitnom. Nitko od izvoznika<br />

nije našao za shodno istaknuti i<br />

prednosti (po njihovu mišljenju) snažne<br />

domaće valute, koje se očituju ponajprije<br />

prilikom uvoza sirovina.<br />

Najplastičniji je primjer nafte.<br />

Tamo negdje početkom <strong>20</strong>07. započeo<br />

je pozitivan trend, ubrzano udaljavajući<br />

cijenu WTI barela od početnih 50 dolara.<br />

Već početkom srpnja iduće godine<br />

cijena tog istog barela dogurala je do<br />

145 dolara, čime je u samo godinu i pol<br />

ostvaren rast od gotovo 190 posto. No<br />

kada tu cijenu pretvorimo u eure, rast<br />

iznosi podnošljivijih 138 posto, dok smo<br />

s kunom prošli još i bolje, “preživjevši”<br />

rast od otprilike 130 posto. Razlika baš i<br />

nije zanemariva.<br />

Slična se kalkulacija može primijeniti<br />

na cijelu paletu sirovina kojima<br />

u Hrvatskoj ne raspolažemo, bilo da je<br />

riječ o željeznoj rudači, aluminiju, kavi<br />

ili nečem desetom. To većina građana<br />

najlakše uočava na benzinskim crpkama:<br />

cijena naftnih derivata već neko vrijeme<br />

raste, premda se cijena sirove nafte na<br />

NYMEX-u gotovo i ne pomiče. Odgovor<br />

se krije u izvedbi dolara, koji je samo u<br />

ovoj godini u odnosu na kunu porastao<br />

za čak 15 posto, preskočivši početkom<br />

lipnja (po prvi puta od sredine travnja<br />

<strong>20</strong>06.) razinu od šest kuna.<br />

Slabljenjem domaće valute izvoz bi nominalno<br />

postao konkurentniji, no istodobno<br />

bi poskupjele uvozne sirovine poput nafte<br />

Cijelu priču možemo promatrati<br />

i iz perspektive tečajne stabilnosti.<br />

Taj faktor većina naprosto ignorira,<br />

propuštajući na adekvatan način percipirati<br />

značaj tečajnog rizika. Građani<br />

su to na najbolji način demonstrirali<br />

jagmom za bankovnim zajmovima vezanima<br />

uz tečaj švicarskog franka, što se u<br />

međuvremenu mnogima obilo o glavu.<br />

Tada su im glavna preokupacija bile iznimno<br />

niske kamatne stope na švicarsku<br />

valutu, a tečajni rizik su uglavnom posve<br />

ignorirali, mnogi od njih i ne shvaćajući<br />

da stabilnost domaće valute nije uputno<br />

Foto Stock.XCHNG, Davor Pongračić / Cropix<br />

66 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

promatrati isključivo kroz prizmu tečaja<br />

EUR/HRK. U međuvremenu je dobar<br />

dio njih, primoran zadržati valutnu<br />

klauzulu, ‘švicarce’ zamijenio eurom,<br />

eliminiravši barem jednu nepoznanicu<br />

u jednadžbi. Slične muke proživljava i<br />

ministar financija koji se požurio iskoristi<br />

interes američkih ulagača, plasiravši<br />

s onu stranu Atlantika izdanje obveznica<br />

denominirano u dolarima, a sada se mora<br />

suočiti s povećim tečajnim razlikama.<br />

Iskustva Europske monetarne<br />

unije jasno pokazuju kako fiksirani tečaj<br />

(a tečaj EUR/HRK to gotovo i jest) ima<br />

iznimno pozitivni utjecaj na vanjsku<br />

trgovinu upravo stoga što eliminira faktor<br />

tečajnog rizika. Dakle, ti isti hrvatski<br />

izvoznici koji su snagu domaće valute<br />

složno identificirali kao svog najvećeg<br />

neprijatelja, imali su na raspolaganju desetak<br />

godina za prilagodbu, i to u puno<br />

blažim okolnostima no što je to slučaj s<br />

njemačkim, japanskim ili američkim izvoznicima.<br />

Doduše, fiksni tečaj kune u odnosu<br />

na euro nije “uklesan u kamen”, a to<br />

pogotovo nećete čuti iz usta dužnosnika<br />

Hrvatske narodne banke. Praksa,<br />

međutim pokazuje da smo minulih godina<br />

uživali sve blagodati stabilnog tečaja<br />

domaće valute u odnosu na euro. Do tog<br />

je zaključka lako doći već i površnom usporedbom.<br />

Za početak, tečaj EUR/HRK od<br />

<strong>20</strong>00. naovamo kretao se u rasponu od<br />

7,1 do 7,74 kune (prevladavajući je trend<br />

očito bio negativan), a razmak između<br />

dvaju ekstrema (izražen u relativnim<br />

brojkama) još se uvijek mjeri jednoznamenkastim<br />

ciframa. Euro je pak u kontekstu<br />

tečajnog rizika za nas najvažniji,<br />

budući da (prema podacima iz prvog<br />

kvartala ove godine) čak polovica robne<br />

razmjene otpada samo na zemlje u sustavu<br />

jedinstvene europske valute. Kada<br />

tome pribrojimo samo zemlje iz susjedstva<br />

(poput BiH ili Srbije), s kojima obavljamo<br />

vanjskotrgovinsku razmjenu u eurima,<br />

udio eura u ukupnom se izvozu već<br />

penje na dvije trećine.<br />

Sve to potvrđuju i podaci HNB-a o<br />

kretanju efektivnog tečaja kune, sastavljenom<br />

na temelju valutne strukture vanjskotrgovinske<br />

razmjene (u odnosu na<br />

košaricu valuta). U nepunih pet godina<br />

otprilike 11 posto bilo je najveće odstupanje<br />

realnog tečaja kune u odnosu na<br />

<strong>20</strong>05. godinu, dok je maksimalno odstupanje<br />

nominalnog tečaja, lišenog utjecaja<br />

inflacije, iznosilo svega 7 posto (u ljeto<br />

<strong>20</strong>08.). Ako već nije korektno nazvati<br />

to fiksiranim tečajem (a čak i Europski<br />

tečajni mehanizam dopušta fluktuacije<br />

±15 posto), svakako možemo govoriti o<br />

iznimno stabilnom tečaju, koji korporativnom<br />

sektoru otvara prostor da se po-<br />

Pozitivan utjecaj snažne (ili stabilne) kune<br />

jasno se ogleda u cijeni sirove nafte<br />

Kritikama na<br />

račun središnje<br />

banke domaći<br />

izvoznici uvelike<br />

podcjenjuju faktor<br />

tečajnog rizika<br />

financije<br />

zabavi brojnim drugim problemima.<br />

Suprotno tome, dio europskog korporativnog<br />

sektora koji svoje proizvode i<br />

usluge plasira na američko tržište (zanemarimo<br />

na trenutak razlike u internoj<br />

konkurentnosti svake od pojedinih zemalja<br />

članica) u proteklih je desetak godina<br />

morao probaviti prilično nepovoljan rast<br />

domaće valute, čija se vrijednost u odnosu<br />

na dolar naposljetku čak udvostručila.<br />

Izvoznu orijentaciju japanskog korporativnog<br />

sektora za to je vrijeme ozbiljno<br />

ugrožavala aprecijacija jena, budući da<br />

je tečaj USD/JPY u ovom desetljeću vrludao<br />

od maksimalnih 135 do minimalnih<br />

85 jena za dolar (trenutno nisu odveć<br />

daleko od potonje brojke).<br />

Skromna odstupanja efektivnog tečaja koji<br />

odražava strukturu vanjske trgovine<br />

Svugdje u svijetu izvoznici se jednako<br />

bore za opstanak, bilo da je riječ o<br />

razvijenim ili pak zemljama u razvoju.<br />

Nama puno bliži korporativni sektor<br />

u Češkoj, koja je na godišnjoj skupštini<br />

EBRD-a (za razliku od Hrvatske) istaknuta<br />

kao svijetli primjer tržišta na kojem<br />

valutna klauzula nikada zapravo nije<br />

zaživjela, morao je “progutati” aprecijaciju<br />

domaće valute čija je vrijednost<br />

u proteklih desetak godina porasla za<br />

gotovo 60 posto. Uostalom, većina se izvoznika<br />

suočila s izborom – dopustiti da<br />

fluktuacije na deviznom tržištu diktiraju<br />

poslovne rezultate ili prihvatiti cijenu<br />

zaštite (hedginga) od tečajnih rizika kao<br />

neminovan trošak poslovanja.<br />

Za to vrijeme hrvatski izvoznici,<br />

barem kada je euro u pitanju, mogli<br />

su više-manje bezbrižno ignorirati<br />

zbivanja na deviznom tržištu (uzdajući<br />

se u središnju banku) i usmjeriti pozornost<br />

na nužne prilagodbe u poslovanju.<br />

Većina je umjesto toga jednostavno pribjegla<br />

izgovorima i najobičnijoj kuknjavi.<br />

Ili gomilanju gubitaka, poput domaćih<br />

brodogradilišta.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 67

financije<br />

Domaći će ulagači biti sretni uspiju li dionice hrvatskih<br />

tvrtki u sljedećih mjesec dana barem djelomično sustići<br />

uzlaznu korekciju na stranim burzama / Vilim Klemen<br />

Predah za europske živce<br />

Oporavkom vodećih svjetskih dioničkih tržišta<br />

sredinom lipnja djelomice je ublažen višetjedni<br />

negativni trend, koji je pod utjecajem europske<br />

dužničke krize ulagačima donio najveće gubitke još<br />

od razdoblja burzovnog potopa s kraja <strong>20</strong>08. i početka <strong>20</strong>09.<br />

godine. Lipanjski burzovni oporavak zadržao je obilježje<br />

uzlazne korekcije, čiji nastavak u srpnju ovisi o sezoni korporativnih<br />

rezultata.<br />

Nakon što je početak svibnja donio naznake zaustavljanja<br />

višemjesečnog uzlaznog trenda na svjetskim dioničkim<br />

tržištima, kraj mjeseca i početak lipnja donio je dosad najveće<br />

poniranje cijena dionica i burzovnih indeksa u posljednjih<br />

petnaestak mjeseci, spustivši sve vodeće indekse u negativni<br />

teritorij u odnosu na završne cijene s kraja prošle godine. Povod<br />

burzovnom potresu u najvećoj je mjeri bila dužnička kriza<br />

južnih članica eurozone, koja se u svibnju s Grčke proširila<br />

na Portugal i Španjolsku, a zaprijetila čak i Francuskoj, čiji<br />

se kamatni raspon u odnosu na njemačke obveznice također<br />

značajno povećao.<br />

Dodatni udarac stabilnosti dioničkih tržišta zadali su i<br />

problemi British Petroleuma u Meksičkom zaljevu, koji su<br />

u lipnju čak doveli i do špekulacija o bankrotu BP-a, jednog<br />

od trenutno najbogatijih globalnih korporativnih divova.<br />

Glavobolju su ulagačima donijele i nove vijesti o ograničavanju<br />

Problemi BP-a i usporavanje<br />

kreditnog rasta u Kini potresli<br />

su tržišta. Umirili su ih planovi<br />

štednje u Italiji i Španjolskoj te<br />

rast proizvodnje u SAD-u<br />

kreditnog rasta Kine, čime su pod upitnik došle i dosadašnje<br />

prognoze globalnog rasta. Nervoza na tržištima početkom<br />

lipnja ipak je počela popuštati. Tome su pridonijeli programi<br />

štednje u Španjolskoj i Italiji, ali i neočekivano snažni indikatori<br />

proizvodnje u SAD-u (ISM indeks za svibanj porastao<br />

na 59,7 bodova) i eurozoni, gdje je dosegao najvišu razinu<br />

od siječnja <strong>20</strong>08. Osim toga, sredinom mjeseca Fed je objavio<br />

da se gospodarska aktivnost oporavlja na područjima<br />

uspješnost VODEĆIH SVJETSKIH INDEKSA<br />

U POSLJEDNJIH MJESEC DANA<br />

SVJETSKI INDEKSI 15. 6.’10. 14. 5.’10. PROMJENA<br />

DOW JONES IND. 10,404.77 10,6<strong>20</strong>.16 -2.03<br />

S&P 500 1,115.23 1,135.68 -1.80<br />

NASDAQ 2,305.88 2,346.85 -1.75<br />

CAC 40 3,661.51 3,560.36 2.84<br />

DAX 30 6,175.05 6,056.71 1.95<br />

FT-SE 100 5,217.82 5,262.85 -0.86<br />

NIKKEI 225 10,067.15 10,462.51 -3.78<br />

HANG SENG <strong>20</strong>,062.15 <strong>20</strong>,145.43 -0.41<br />

SHANGHAI B-INDEX 2<strong>20</strong>.12 224.08 -1.77<br />

Izvor : Yahoo.com, Momentum brokeri d.o.o.<br />

svih 12 regionalnih federalnih banaka, što je uz stabilizaciju<br />

američkog tržišta nekretnina, povećalo vjerojatnost jačanja<br />

gospodarskog rasta kroz dodatno povećanje zaposlenosti i<br />

osobne potrošnje.<br />

Lipanjska uzlazna korekcija najviše se odrazila na europske<br />

indekse, prvenstveno na najvećeg svibanjskog gubitnika,<br />

francuski CAC 40 čija je vrijednost u posljednjih mjesec<br />

dana porasla 2,8%, a u nešto manjoj mjeri i na njemački DAX<br />

30, čiji je mjesečni porast dosegao 2% i koji se od vodećih svjetskih<br />

indeksa sredinom mjeseca jedini nalazio iznad završne<br />

razine s kraja <strong>20</strong>09. Razmjeri negativnih zbivanja u svibnju<br />

stoga se puno bolje mogu prepoznati u uspješnosti američkih<br />

indeksa, čiji su se minusi kretali oko razine od 2% (američki<br />

S&P 500 i Dow Jones Industrials) ili se čak popeli na gotovo<br />

4% u slučaju japanskog Nikkei 225 indeksa. Uspješnost indeksa<br />

ukazala je time i na nastavak sektorske rotacije kojom<br />

su ulagači u posljednjih 30 dana predstavnike tzv. cikličkih<br />

sektora zamijenili defenzivnim sektorima, u najvećoj mjeri<br />

Foto Bruno Konjević / Cropix<br />

68 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

dionicama sektora telekomunikacija, čiji je indeks ostvario<br />

rast od 1,7%. Vrijednost indeksa svih preostalih devet sektora<br />

u istom je razdoblju snižena, a pad su očekivano predvodili<br />

predstavnici financija (-3.3%) i industrijskih proizvoda<br />

(-4%). Među njima je nekoliko desetaka dionica kompanija s<br />

tržišnom kapitalizacijom većom od milijardu dolara, unatoč<br />

lipanjskom oporavku, ulagačima donijelo dvoznamenkaste<br />

gubitke. Među rijetkim svibanjsko-lipanjskim dobitnicima<br />

treba izdvojiti dionice telekomunikacijske kompanije Sprint<br />

Nextel (+12.4%) i naftne kompanije Southwestern Energy<br />

(+15.2%), iako su vrlo visoke zarade ostvarivali i oni koji su<br />

početak lipnja dočekali u gotovini, a zatim usmjerili svoj novac<br />

u sektore nafte ili baznih materijala.<br />

Održivost lipanjskog oporavka testirat će se već sredinom<br />

srpnja, kad započne još jedna sezona objave kvartalnih rezultata,<br />

ali i kada Španjolska objavi rezultate ponude državnih<br />

obveznica kojima će refinancirati postojeće zaduženje. Naglo<br />

jačanje vrijednosti američkog dolara u drugom tromjesečju<br />

ove godine imat će kao posljedicu usporavanje izvoza<br />

američkih kompanija, a dužnički problemi zemalja eurozone<br />

i planirane mjere štednje u mnogim zemljama dodatno će usporiti<br />

potrošnju u Europu, što dodatno povećava rizik negativnih<br />

korporativnih rezultata. Izgledi za povratak tržišta u<br />

silazni trend tijekom srpnja sada se čine većima od izgleda za<br />

nastavak trenutnog uzlaznog trenda. Zbog toga bi najbolja srpanjska<br />

ulaganja ponovno mogli biti tzv.short- ili ultra short<br />

ETF-ovi, čija vrijednost raste kada tržište pada.<br />

Vrijednost Crobexa u posljednjih je 30 dana također<br />

značajno snižena, ali je oporavak u lipnju bitno zaostao za<br />

onim na razvijenim tržišta. Sredinom lipnja Crobex se kretao<br />

na razini od 1,951 boda (-5,4% u posljednjih mjesec dana),<br />

koja je uz izuzetno nisku dnevnu likvidnost (30. lipnja promet<br />

je iznosio tek 6,5 milijuna kuna) potvrdila dodatni pad<br />

interesa za ulaganjem u hrvatske dionice. Listu najvećih gubitnika<br />

predvodile su dionice građevinskog sektora, Ingra i<br />

IGH, čija se cijena u posljednjih mjesec dana spustila 12,6%<br />

odnosno 12.5%. Tek malo manje gubitke ulagačima su donijele<br />

dionice Atlantske plovidbe. Tržišno najveći predstavnici,<br />

poput HT-a ili Adrisa, u istom su razdoblju ostvarili pad od<br />

3,8% odnosno 2,2%, a kao jedan od rijetkih dobitnika izdvojila<br />

se dionica Kraša (+4.1%). S obzirom na nastavak negativnih<br />

makroekonomskih kretanja, izgledi za značajniji oporavka<br />

hrvatskog tržišta u sljedećih mjesec dana nisu veliki.<br />

Prema trenutnom stanju ulagači bi trebali biti sretni uspiju li<br />

hrvatske dionice barem djelomično uhvatiti lipanjsku uzlaznu<br />

korekciju na stranim burzama.<br />

Autor je investicijski savjetnik i ima vlasnički interes u dionicama Allied<br />

Irish Bank Plc., Dialog Semiconductors Plc., Euromicron Ag, Gramercy<br />

Capital Corp., Harris & Harris Group Inc., Joes<br />

Jeans Inc., Nci Building Systems Inc., Union Western<br />

Bancorp Inc.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 69

financije<br />

Prerano za ‘sell’ signal<br />

Je li trodnevni<br />

rally dovoljno<br />

uvjerljiv da mu<br />

se bez zadrške<br />

dodijeli etiketa<br />

‘značajnog<br />

oporavka’? Time<br />

već tjednima<br />

razbijaju glavu<br />

poklonici Dow<br />

teorije / Mario<br />

Gatara<br />

Svibanjski “flash crash”’, izazvan manjkavostima<br />

tehnologije, poprilično je zbunio<br />

promatrače, zagorčavši život i poklonicima<br />

tehničke analize. Snažan pad cijena dionica,<br />

koji je zapravo bio virtualan, ali je ostavio vrlo opipljive<br />

posljedice, donio je promjenu raspoloženja<br />

zbog koje je Dow Jones Industrials u mjesec dana<br />

izgubio čak 12 posto, skliznuvši za kratko i ispod<br />

9900 bodova (sve do najniže razine od<br />

početka studenoga prošle godine).<br />

Klizanje dionica bilo je dovoljno da<br />

nanovo potakne raspravu o aktualnom<br />

trendu, jer dvoznamenkasti minus u<br />

pravilu prelazi okvire kratkotrajne korekcije<br />

i slovi kao potvrda “bear” faze. A<br />

kao da to već nije dovoljno zbunjujuće<br />

za prosječnog investitora, konsenzusa<br />

među analitičarima nema ni kad je u<br />

pitanju identifikacija dugoročnog trenda.<br />

Jer dok ožujak prošle godine među<br />

optimisima figurira kao ishodište<br />

dugoročno pozitivnog trenda, druga strana vjeruje<br />

kako je riječ tek o korekciji s pozitivnim predznakom,<br />

ali u sklopu dugoročno - negativnog trenda.<br />

U međuvremenu su na površinu isplivale i kontradiktorne<br />

interpretacije Dow teorije, pomoću koje<br />

dio analitičara pokušava predvidjeti daljnji razvoj<br />

događaja, proučavajući kretanje dvaju burzovnih indeksa.<br />

Iindikativnom se već doima i činjenica kako<br />

većina “tumača” puno više razglaba o negativnim<br />

signalima. Pa ipak, još smo uvijek daleko od jasnog<br />

Izreka 'sell in<br />

May & go away'<br />

može se tumačiti<br />

i kao mogućnost<br />

suzdržanijeg<br />

nastupa ulagača,<br />

a u tom bi slučaju<br />

indeksi mogli<br />

zaglaviti na<br />

ničijoj zemlji<br />

“sell” signala koji bi potvrdio crne slutnje pesimista.<br />

Prvi uvjet, složit će se većina, zadovoljen je u<br />

svibnju, kada su oba indeksa doživjela značajnu<br />

korekciju u odnosu na ranije postavljene rekorde.<br />

No zato se oko drugog uvjeta lome koplja. Prema<br />

Dow teoriji, “značajan oporavak” barem jednog od<br />

dvaju indeksa u drugom koraku mora kulminirati<br />

neuspješnim pokušajem dostizanja prijašnjih rekorda.<br />

Problem je u interpretaciji termina<br />

“značajan oporavak”. Dow Jones Transportation<br />

Average je u svega nekoliko<br />

dana nadoknadio najveći dio minusa<br />

koji je donio “flash crash” (skok od 8,4<br />

posto), nakon čega se indeks nastavio<br />

kretati silaznom putanjom.<br />

Dovoljno da dio poklonika Dow<br />

teorije zaključi kako je zadovoljen i<br />

drugi uvjet, dok je daljnjim razvojem<br />

događaja ispunjen i treći uvjet, prema<br />

kojem se oba indeksa još moraju<br />

spustiti ispod najniže razine s kojom<br />

je okončana korekcija (registrirana prije “značajnog<br />

oporavka”). A to se ubrzo i dogodilo.<br />

Drugi pak tu tezu drže smiješnom, ustručavajući<br />

se trodnevni rally tumačiti kao “značajan oporavak”.<br />

Pritom ustraju na tvrdnji kako još uvijek nije ispunjen<br />

ni drugi od tri kriterija koja bi mogla iznjedriti<br />

“sell” signal. Prema njima, čak i da je teza o ispunjenju<br />

drugog kriterija točna, Dow Jones Transportation<br />

Average nije se spustio ispod prijašnjeg minimuma<br />

zabilježenog početkom veljače, pa je stoga procjena<br />

o negativnom trendu još uvijek preuranjena. Ali se<br />

zato pozorno promatra aktualni oporavak koji je<br />

zašao u drugi tjedan, te se nestrpljivo iščekuje epilog<br />

trenutne ofenzive optimista što je Dow Jones Industrials<br />

podigla iznad 10.400 bodova. Jer neuspješan<br />

pokušaj dostizanja prijašnjih vrhunaca (s kraja<br />

travnja ili početka svibnja, ovisno o indeksu) bio bi<br />

prilično siguran signal ispunjenja i drugog kriterija,<br />

nakon čega bi za definitivan “sell” signal valjalo još<br />

pričekati da Dow Jones Industrials sklizne ispod<br />

9800 bodova (u skladu s trećim uvjetom).<br />

A možda se na kraju ne dogodi - ništa. Jer ako<br />

se poznata izreka “sell in May and go away” obistini,<br />

oba bi indeksa još neko vrijeme (tijekom ljeta)<br />

mogla tavoriti na ‘ničijoj zemlji’, i dalje sijući razdor<br />

među brojnim poklonicima Dow teorije.<br />

70 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Najprije ulažemo ozbiljna sredstva<br />

da bismo u Africi ili gdje već<br />

iskopali to silno zlato. Zatim ga<br />

topimo i prerađujemo, a potom<br />

ulažemo (trošimo) određena sredstva da<br />

bismo ga opet zakopali na sigurno i platili<br />

profesionalce da ga čuvaju. Uopće ga i ne<br />

koristimo. Koji je smisao toga? Ako kojim<br />

slučajem s Marsa gledaju što radimo, siguran<br />

sam da se u čudu češkaju po glavi.”<br />

Tim je riječima, u svom prepoznatljivom<br />

stilu, Warren Buffet jasno<br />

dao do znanja što misli o ulaganju u zlato,<br />

nadodavši usput kako mu uopće nije jasno<br />

zbog čega bi bilo koji investitor određene<br />

fizikalne osobine zlata doživljavao iole<br />

atraktivnima. Činjenica da se zlato ne<br />

troši već zadržava svoja originalna svojstva<br />

(i ništa od toga ne završava na otpadu),<br />

zapravo je otegotna okolnost, upozorava<br />

Buffett, koji preferira proizvode iz kategorije<br />

široke potrošnje, poput običnih (ali i<br />

prilično skupih) žileta ili pak gaziranih<br />

sokova. Toga nikad dosta, lakonski će<br />

ustvrditi, sumnjičavo vrteći glavom nad<br />

činjenicom da se količina zlata u optjecaju<br />

nikako ne smanjuje (već posve suprotno).<br />

Njegova je logika lako shvatljiva, a<br />

jednom kada potražnja za zlatom splasne,<br />

isto će se dogoditi i s njegovom cijenom.<br />

Možda se u ovom trenutku takav scenarij<br />

uopće ne nazire, no valja se vratiti na<br />

početak i prepoznati razloge koji podgrijavaju<br />

pozitivan trend cijene zlata.<br />

Ključ visoke potražnje za blistavim<br />

metalom ponajprije leži u psihologiji masa<br />

Mario Gatara<br />

Zlato u konzervi<br />

Kupnja i prodaja zlata (i povezane aktive) može biti<br />

vrlo profitabilna strategija, ali beskonačno gomilanje<br />

zaliha to svakako nije<br />

koje zlato percipiraju kao siguran zaklon<br />

i/ili alternativnu valutu. U jeku subprime<br />

krize dolar nije bio osobito atraktivna<br />

aktiva, baš kao što trenutno nije ni euro,<br />

zbog krize koja potresa periferiju Europe.<br />

Globalna recesija učinila je tržište kapitala<br />

igralištem za gubitnike, a tu je i strepnja od<br />

inflacije, koju bjesomučno tiskanje novca<br />

u tiskarama središnjih banaka razvijenih<br />

zemalja, u kombinaciji s gospodarskim<br />

oporavkom, čini posve opravdanom.<br />

Sve to (i mnogo više) učinilo je zlato<br />

atraktivnim u očima brojnih investitora, a<br />

njihov primarni motiv je - strah. Strah od<br />

negativnih implikacija krize, bilo da je riječ<br />

o drastičnom padu životnoga standarda,<br />

socijalnim nemirima i koječemu još, ili<br />

još jednostavnije - strah od neizvjesne<br />

budućnosti. Oni najekstremniji idu i korak<br />

dalje, prizivajući sumrak kapitalizma<br />

ili čak nekakvu kataklizmu koja bi mogla<br />

drastično osiromašiti ili opustošiti planet<br />

(kao da bi ih zlato moglo izbaviti), premda<br />

je posve sigurno da bi tada unca zlata<br />

mogla kupiti puno manje od, primjerice,<br />

sedam tona pšenice, koliko danas košta<br />

(već i to je podatak koji prkosi logici).<br />

Pa ipak, u okolnostima posvemašnjeg<br />

marketmaker<br />

pesimizma ljudskom oku ne promiče<br />

činjenica da cijena zlata promptno reagira<br />

na loše vijesti i time se zatvara svojevrsni<br />

začarani krug, kojim se kontinuirano<br />

“hrani” pozitivan trend. Sve do trenutka<br />

kada izlazak iz krize postane sasvim izvjestan,<br />

a većina shvati da je ideja o zlatnim<br />

rezervama - puka besmislica.<br />

Izlazak iz krize, naravno, može koincidirati<br />

s cijenom zlata daleko iznad nedavno<br />

postavljenog apsolutnog rekorda<br />

od 1250 dolara po unci. Danas će doista<br />

samo rijetki tek tako odbaciti scenarij<br />

u kojem cijena zlata raste iznad 1500 ili<br />

čak <strong>20</strong>00 dolara. Ali zato valja razlučiti<br />

razliku između špekuliranja i “zakapanja”<br />

zlata (u sefove), odnosno, držanja<br />

zlata u beskonačnost. Jer ako cijena zlata,<br />

primjerice, ovisi o opstanku Europske<br />

monetarne unije (što u ovom trenutku doista<br />

jest slučaj), onda se kupci zlata zapravo<br />

klade na raspad sustava jedinstvene europske<br />

valute. Prema tome, rast cijene zlata<br />

uvjetovan nelagodom zbog zastrašujućeg<br />

gomilanja zaduženja američke administracije<br />

mogao bi se prevesti kao svojevrsna<br />

oklada na bankrot Bijele kuće.<br />

Valja napraviti jasnu distinkciju između<br />

špekuliranja s rastom cijene i gomilanja,<br />

odnosno držanja zlata u beskonačnost<br />

Da se razumijemo, to samo po sebi<br />

nije pogrešno niti nemoguće. A ako cijena<br />

zlata doista (nekim čudom) dogura<br />

do razine od dvije tisuće dolara po unci,<br />

već i kupci koji su se tek sada priključili<br />

“stampedu” uknjižit će impresivnih 60<br />

posto prinosa.<br />

Ali samo pod pretpostavkom da se<br />

tada riješe svojih zaliha. Zato svi oni koji<br />

po nekakvoj inerciji gomilaju zalihe zlata<br />

nabavljajući novčiće, poluge ili dionice<br />

“zlatnih” ETF-ova (da spomenemo samo<br />

neke varijacije na temu) trebaju biti svjesni<br />

špekulativne igre u koju su se uključili. Jer<br />

ono što spremaju pod zemlju bez namjere<br />

da to ikada izvade, nosi samo dodatne<br />

troškove i nikakav prinos.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 71

fondomjer<br />

Iva Biondić<br />

Nizbrdo za Crobexom<br />

Imovina povjerena investicijskim fondovima u<br />

svibnju je zabilježila pad. Dobitnika gotovo i nema.<br />

Iznimka su fondovi patuljci i pridošlice<br />

Početak drugog kvartala činio<br />

se obećavajući za hrvatsku fondovsku<br />

industriju. Domaći su<br />

fondovi polako dobivali na vrijednosti,<br />

imovina povjerena na upravljanje<br />

bilježila je kontinuiran rast, povjerenje u<br />

bolje sutra se vraćalo. Nikako, međutim,<br />

da zareda nekoliko mjeseci dobrih vijesti,<br />

pa je svibanjski strah od urušavanja eura<br />

burze obojio u krvavo crveno.<br />

U mjesec dana, od kraja travnja do<br />

kraja svibnja, dionički indeks Zagrebačke<br />

burze oslabio je za osam posto, u stopu<br />

prateći američki Dow Jones Industrial<br />

Average (DJI). I dok se američko tržište<br />

počelo oporavljati u drugom tjednu lipnja,<br />

hrvatsko je nastavilo tonuti. Dionički<br />

indeks Crobex je, u odnosu na kraj travnja<br />

smanjio vrijednost za 10 posto, s 2161 na<br />

1951 bod. S druge strane Atlantika, DJI<br />

je s travanjskih 11.009 završio na 10.405<br />

bodova. Taj oporavak je respektabilniji<br />

uzme li se u obzir da je to 600 bodova<br />

više od ovogodišnjeg minimuma od<br />

9816 bodova, dosegnutog 7. lipnja kada<br />

su američka tržišta potonula zbog objave<br />

poražavajućih podataka o zapošljavanju<br />

za svibanj , ali i mađarskog priznanja da<br />

i zemlja ima problema s financiranjem.<br />

No, nada u bolje sutra uvijek nađe odjeka<br />

na razvijenom tržištu poput američkog<br />

koje je, zahvaljujući novim pokazateljima<br />

jačanja američkog gospodarstva i usponu<br />

eura uslijed naznaka stabilizacije u eurozoni,<br />

zabilježilo rast u drugom tjednu lipnja.<br />

Hrvatsko tržište pak polako gubi dah,<br />

jer pitanje je koliko se loših vijesti može<br />

preživjeti u ovoj godini, a i ljeto je blizu.<br />

Zbog svega toga imovina povjerena<br />

na upravljanje investicijskim fondovima<br />

u svibnju je zabilježila pad. Najveće su<br />

osipanje zabilježili dionički fondovi koji<br />

su kraj svibnja dočekali s 3 milijarde kuna<br />

pod upravljanjem, 8 posto ili 250 milijuna<br />

kuna manje nego mjesec ranije. No nije<br />

sve baš tako crno - u ovoj godini ta grupa<br />

fondova povećala je svoju imovinu za 4<br />

posto, a u odnosu na isto razdoblje lani<br />

imovina povjerena na upravljanje veća<br />

je za desetak posto i vrijednost joj iznosi<br />

gotovo 250 milijuna kuna. Povratak povjerenja<br />

domaćih investitora je vidljiv, no<br />

svibanjska ga je kriza itekako testirala.<br />

Najveći pad imovine zabilježili su<br />

dionički fondovi PBZ Investa - PBZ Equity<br />

i PBZ I-Stock. Equity je drugi po<br />

veličini dionički fond u čijem se portfelju<br />

ponajviše nalaze vrijednosnice hrvatskih<br />

izdavatelja i izdavatelja regije, a svibnju<br />

mu je imovina smanjena za 45 milijuna<br />

kuna ili 9 posto, na 434 milijuna kuna.<br />

PBZ I-Stock, koji ulaže u vrijednosnice<br />

zemalja BRIC-a i Kazahstana, zabilježio je<br />

pad imovine od 16 posto odnosno za 37<br />

milijuna kuna, na <strong>20</strong>0 milijuna kuna. U<br />

istom razdoblju ovi su fondovi izgubili na<br />

vrijednosti udjela 8 odnosno 7 posto.<br />

Pad imovine od 5 posto zabilježio<br />

je i najveći dionički fond, ZB aktiv koji<br />

je krajem svibnja upravljao s 527 milijuna<br />

kuna imovine, a trećem po veličini<br />

fondu, Raiffeisen C. Europe, imovina se<br />

u svibnju smanjila imovina za 23 milijuna<br />

kuna (9 posto). Dobitnika gotovo i<br />

nema, a iznimka su fondovi patuljci koji<br />

pod upravljanjem imaju imovinu manju<br />

od 10 milijuna kuna i kod kojih se nekoliko<br />

milijuna kuna priljeva itekako ogleda<br />

u (friziranom) rastu prinosa. Na listi<br />

fondova koji su u svibnju uspjeli zadržati<br />

glavu iznad vode su i novi fondovi poput<br />

ZB BRIC+ te VB Crobex10, jer krv “svježa<br />

”uvijek privlači dodatni kapital. Pogledaju<br />

li se performanse dioničkih fondova<br />

zaključno s 15. lipnja, podjednak broj njih<br />

bilježi pluseve odnosno minuse, a raspon<br />

prinosa se kreće od -10 posto za FIMA<br />

Equity do +14 posto za Aureus US Equity,<br />

čiji se iznadprosječni rast može objasniti<br />

činjenicom da je u travnju imao značajan<br />

priljev imovine (s 8 milijuna na 21 milijun<br />

Zbog svibanjskog kraha burzi, prinos<br />

bankarskih fondova u ovoj se godini<br />

kreće oko nule<br />

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta<br />

kuna).<br />

Prinos bankarskih fondova, kojima<br />

je povjerena i najveća imovina, u ovoj se<br />

godini kreće oko nule, a sve zbog svibanjskog<br />

kraha burzi. Primjerice, fond Erste<br />

A. Equity je u ovoj godini zabilježio negativan<br />

prinos od 3 posto, dok je u prva četiri<br />

mjeseca on bio iznad 7 posto. ZB Investov<br />

fond orijentiran na inozemna Svibanj je,<br />

po svemu sudeći, bio mjesec koji je trebalo<br />

preživjeti hladne glave i čvrstih živaca.<br />

72 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 73

Financijska lekc<br />

Inovativna škola prikuplja podatke, teži<br />

i premješta novac u uspješne projekte /<br />

74 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

Osnovnu školu Brownsville u<br />

Brooklynu okružuju četvrti s<br />

najvišom stopom ubojstava u<br />

New Yorku. Ali u 10.30 prije<br />

podne, u samoj je školi sve<br />

mirno. Odjeveni u jednake zelene<br />

polo majice i kaki hlače,<br />

učenici smireno hodaju hodnicima duž trakama<br />

označenih staza i sjedaju u klupe. Osim kontroliranog<br />

uzbuđenja kada učitelj zatraži od djece da<br />

izvikuju o čemu bi danas htjeli učiti, u razredima<br />

vlada koncentrirana tišina. Djeca slažu papire na<br />

klupama i uredno smještaju olovke kraj udžbenika.<br />

Po pristojnosti i disciplini u toj dotiranoj školi<br />

(tzv. charter school) reklo bi se da smo u 30-im godinama<br />

prošlog stoljeća, ali ne i po onome što se<br />

događa iza kulisa: od ispitnih rezultata do ocjenjivanja<br />

domaćih zadaća i prisutnosti na nastavi, svaki<br />

se detalj o uspjehu učenika unosi u računalnu bazu<br />

podataka. Na taj način učitelji i administrativno<br />

osoblje neprestano prate napredak i u hodu mu<br />

prilagođavaju nastavni plan i strategiju individualnog<br />

rada s učenicima.<br />

Achievement First, neprofitna organizacija iz<br />

New Havena koja vodi školu Brownsville i još 16<br />

škola u Connecticutu i New Yorku, više je nalik<br />

centru za prikupljanje podataka nego staromodnoj<br />

školskoj organizaciji. “Opsjednuti smo primjenom<br />

podataka u hodu”, kaže Douglas McCurry, jedan od<br />

kodirektora u Achievement First i česta pojava na<br />

školskim hodnicima. “U osnovi, školama se upravlja<br />

loše”, dodaje.<br />

Američko školstvo je, kao i uvijek, u krizi.<br />

U protekla četiri desetljeća potrošnja po učeniku<br />

(usklađena s inflacijom) narasla je za 2,6 puta, ali<br />

za nove programe nema novca u proračunima.<br />

ija za učitelje<br />

malim promjenama, djeluje hitro<br />

Daniel Fisher<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 75

nova škola<br />

Iako izdvajaju 661 milijun dolara godišnje za program javnog<br />

školstva K-12, Amerikanci postaju nacija osrednjih svršenih<br />

srednjoškolaca, slabo pripremljenih za odmjeravanje sa svjetskom<br />

konkurencijom. Tisućama učitelja uručuju se otkazi. U<br />

Central Fallsu u Rhode Islandu otpušteni su svi srednjoškolski<br />

profesori (polovica će biti vraćena na posao), a u Kansas Cityju<br />

se zatvara svaka druga škola. Političari koji provode reforme<br />

u Floridi, Coloradu, Washingtonu D.C. i New Jerseyju sukobljavaju<br />

se s nastavničkim sindikatima oko stečenih prava i<br />

povišica.<br />

Daleko od tih žestokih rasprava, međutim, organizacije<br />

poput Achievement First provode tihu revoluciju američkog<br />

javnog školstva. Većinu njih osnovali su liberalni idealisti<br />

vođeni snom o socijalnoj jednakosti, no danas, s godišnjim<br />

budžetima od 50 milijuna dolara, moćnim računalima i<br />

stotinama zaposlenih, one postaju sve više nalik korporacijama<br />

koje uočavaju promjene i iste minute reagiraju na njih,<br />

usmjeravajući sredstva prema većoj efikasnosti i inovativnosti.<br />

Pitanje je, međutim, mogu li se te strategije, poput primjerice<br />

Wal-Martovih, primjenjivati na širokoj osnovi, u tisućama<br />

škola s milijunima polaznika širom SAD-a. Mnogu sumnjaju<br />

u to.<br />

Joel Klein, pročelnik newyorškog gradskog ureda za<br />

školstvo koji pokriva škole s ukupno 1,1 milijun učenika, među<br />

onima je koji vjeruju u upravljanje zasnovano na praćenju podataka.<br />

Reformu školstva promatra kroz teoriju portfelja. To<br />

znači da priželjkuje velike profesionalne organizacije izvan<br />

utjecaja sindikata i birokrata, u kojima će moći birati kadrove<br />

za novoosnovane dotirane škole. Poput skrbnika mirovinskog<br />

fonda u potrazi za vrhunskim menadžerima portfelja kojima<br />

će povjeriti novac, Klein i njegov tim žele birati ravnatelje škola<br />

koji će pouzdano voditi siromašne učenike prema boljitku.<br />

Cilj je zatvoriti takozvani Scarsdaleov jaz u školskom uspjehu,<br />

Reformist se vraća kući<br />

Bret Schundler, novi povjerenik za<br />

obrazovanje države New Jersey,<br />

djeluje smireno kao pastor, što je<br />

nekada i namjeravao postati. On nije<br />

bombaš poput svog šefa, guvernera<br />

Chrisa Christieja koji je optužio učitelje<br />

da “koriste učenike kao transportne<br />

mazge za drogu” kako bi naveo roditelje<br />

da izglasaju školske proračune. No neke<br />

od Schundlerovih zamisli o obrazovanju,<br />

kojima se bavi već <strong>20</strong> godina, još uvjek<br />

zvuče proaktivno.<br />

Za rad škola New Jersey izdvaja 19 tisuća<br />

dolara godišnje po učeniku, više od<br />

ijedne druge države osim New Yorka.<br />

Unatoč obilnom financiranju, kaže<br />

Schundler, “država ne uspijeva obaviti<br />

svoju zadaću”. SAD već godinama loše<br />

prolazi u međunaodnim usporedbama,<br />

no koji je dužnosnik ikada za to optužio<br />

škole za koje sam odgovara? Schundler<br />

naglašava da samo 42 posto osmaša<br />

u New Jerseyju zna tečno čitati, da<br />

okružne i državne škole troše golem novac<br />

na dopunsku nastavu te da bi elitni<br />

distrikti s visokim porezom na imovinu<br />

mogli osigurati daleko bolje škole.<br />

Za tog 51-godišnjaka koji je polazio<br />

Westfield High i bio član državne<br />

srednjoškolske reprezentacije New<br />

Jerseyja u američkom nogometu, ključ<br />

boljeg obrazovanje je kvalitetniji rad 110<br />

tisuća nastavnika u javnim školama te<br />

savezne države. Treba, kaže, krenuti od<br />

učiteljskih povlastica. U New Jerseyju je<br />

tako doživotno zajamčen<br />

posao velikoj većini<br />

nastavnika koji u trećoj godini<br />

staža dobiju paušalnu<br />

prolaznu ocjenu za svoj<br />

rad. Povišice nemaju veze<br />

s kvalitetom nastavnikova<br />

rada i uspjehom učenika.<br />

Umjesto toga, plaće<br />

se izračunavaju prema<br />

rigidnoj formuli temeljenoj<br />

na godinama službe i<br />

broju dodatnih potvrda<br />

o stečenim kvalifikacijama,<br />

za koju su se izborili<br />

sindikati.<br />

“Naš sustav je grozan”,<br />

kaže Schundler koji se<br />

zalaže za nagrađivanje<br />

prema učinku, a ne pukom<br />

protoku vremena, te za<br />

stjecanje povlastica tek<br />

nakon pete godine staža.<br />

Državni bi novac upotrijebio<br />

za isplatu godišnjih bonusa<br />

najboljim učiteljima,<br />

osobito ako su se<br />

dobrovoljno premjestili u<br />

problematične škole. Usto<br />

bi učiteljima iz drugih saveznih država<br />

ili onima koji su promijenili zanimanje<br />

olakšao dobivanje certifikata u New<br />

Jerseyju. Najboljim učiteljima omogućio<br />

bi da lakše pokreću nove škole u svojim<br />

distriktima (zove ih “akademijama<br />

izvrsnosti”) i nagrađivao ih kao vrhunske<br />

profesionalce. Učitelji u New Jerseyju<br />

imaju godišnju plaću od 45 do 125 tisuća<br />

dolara. Lani je prosjek bio 59.500 dolara.<br />

Kako bi mjerilo staža zamijenila meritornost,<br />

Schundler želi uvesti New Jersey<br />

76 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

koji dijeli gradske škole od škola u bogatim predgrađima. Taj<br />

se jaz vjerojatno ne da ukloniti, ali se može smanjiti.<br />

Škole s državnim dotacijama, kaže Klein, “sama su jezgra<br />

naše strategije sastavljanja portfelja. One koje rade dobro<br />

želimo širiti, a one koje rade loše zatvoriti.” Kao pomoćnik<br />

glavnog državnog odvjetnika u Clintonovoj aministraciji, a<br />

prethodno i dugogodišnji korporacijski odvjetnik, Klein je,<br />

kaže, “naučio dvije stvari: vrijednost kompetitivnosti i važnost<br />

odgovornog ponašanja.”<br />

Achievement First, Knowledge Is Power Program, Green<br />

Dot, Victory Schools i slične organizacije sada u New Yorku<br />

vode 125 škola sa 40 tisuća učenika. Plaće učitelja u tim su<br />

školama u pravilu više od onih koje određuje sindikat (premda<br />

za više školskih sati i radnih dana u godini). Ove škole primaju<br />

godišnju dotaciju od oko 12.300 dolara po upisanom učeniku,<br />

što je blizu iznosa koji država izdvaja za tradicionalne javne<br />

škole. Ukupno gledajući, dotirane škole postižu dobre rezul-<br />

tate. Lani su učenici tih škola u New Yorku postigli u prosjeku<br />

osam posto bolje rezultate u čitanju i sedam posto u matematici,<br />

a učenike ostalih škola u svojim školskim distriktima<br />

nadmašili su za trostruko toliko. Ne radi se o odabranim, nadrenim<br />

učenicima. Mjesto u ovakvoj školi dobiva se na lutriji.<br />

Istraživanje koje je <strong>20</strong>09. provela Caroline Hoxby sa Stanforda<br />

pokazalo je da su newyorške dotirane škole postigle taj<br />

uspjeh sa 63 posto afroameričkih učenika (prema 34 posto u<br />

cijelom školskom distriktu) koji dolaze iz obitelji s primanjima<br />

Javne i dotirane škole<br />

“sama su jezgra naše<br />

strategije sastavljanja<br />

portfelja. One koje rade<br />

dobro želimo širiti, a one<br />

koje rade loše zatvoriti.”<br />

Bret Schundler,<br />

povjerenik za<br />

obrazovanje države<br />

New Jersey, već <strong>20</strong><br />

godina vodi bitku<br />

za reformu školstva<br />

u informatičku eru i odluke<br />

o dodjeli bonusa, povlastica,<br />

promaknuća – kao i otkaza –<br />

donositi uz pomoć baza podataka.<br />

“Sindikati tvrde da se učenje<br />

ne da izmjeriti. Odbacujem taj<br />

stav”, kaže Schundler. On želi<br />

mjesečno, kvartalno i godišnje<br />

pratiti napredak svakog učenika.<br />

Centralni računalni sustav vodit<br />

će evidenciju o svemu, pa i<br />

daljnjem napretku učenika na<br />

fakultetima i radnim mjestima. To<br />

će omogućiti stalnu prilagodbu<br />

nastavnih planova i programa,<br />

škola i drugih čimbenika bitnih za<br />

pojavu boljih učenika.<br />

Sindikati ne podržavaju njegove<br />

reforme, no javnost je stala uz<br />

Schundlera, a stižu i ohrabrenja iz<br />

Washingtona. U sklopu savezne<br />

inicijative Utrka za vrh, ministar<br />

obrazovanja Arne Duncan<br />

saveznim je državama ponudio<br />

3,4 milijuna dolara poticaja za reforme<br />

poput ovih u New Jerseyju.<br />

Za Schundlera je to svojevrstan<br />

povratak kući. Glas reformatora<br />

školstva pribavila mu je upravo<br />

njegova uporna, ali neuspješna<br />

borba za uvođenje studentskih<br />

vaučera dok je bio gradonačelnik<br />

Jersey Cityja. Kasnije je osnovao jednu od<br />

prvih dotiranih škola u SAD-u. Sva mu se<br />

to danas na neki način vraća. “Moralni je<br />

imperativ”, kaže, “činiti ono što je dobro<br />

za djecu, ne mareći pritom za političke<br />

otpore.” – John Koppisch<br />

Foto AP Photo / Mel Evans<br />

37 posto nižim od prosjeka za distrikt. Hoxby je usporedila<br />

učenike koji su žrijebom upisani u dotirane škole s onima koji<br />

nisu. Utvrdila je da su učenici iz dotiranih škola do kraja osmog<br />

razreda smanjili Scarsdaleov jaz za 86 posto, dok su polaznici<br />

ostalih javnih škola zaostajali jednako kao prije. Možda<br />

je to odraz iste motivacije koja ih je navela da se prijave za<br />

lutriju, ali svi ti učenici školskim su uspjehom nadmašili svoje<br />

vršnjake iz drugih škola u siromašnim školskim distriktima<br />

(nacionalna istraživanja ove vrste ne postoje).<br />

Frustriranost upornim jazom između siromašnih<br />

i bogatih učenika navela je jednu Rhodesovu stipendisticu<br />

i pravnicu s diplomom Yalea da 1998. u New Havenu<br />

osnuje prvu dotiranu školu. Dacia Toll, kojoj je sada 38 godina,<br />

osnovala je Amistad Academy uvjerena da socijalna<br />

pravda počinje boljim obrazovanjem (škola je nazvana po<br />

španjolskom brodu s robljem što su ga robovi oteli i njime<br />

1839. doplovili u SAD).<br />

Achievement First ima proračun od 60 milijuna dolara<br />

i vodi 17 škola sa 4,5 tisuća učenika, što znači da veličinom<br />

odgovara ovećem školskom distriktu. Kompanija troši manje<br />

od 10 posto budžeta na središnje administrativne troškove, u<br />

usporedbi s 15 do 25 posto u većini gradskih školskih distrikta,<br />

u pravilu opterećenih brojem patronažnih radnih mjesta.<br />

Razlika se troši na razini pojedinih škola. Učitelji dobivaju<br />

veće plaće – i više pomoći. U osnovnoj školi Brownsville, koju<br />

pohađa 300 učenika, uz 23 učitelja radi pet administrativaca,<br />

uključujući ravnatelja i “instruktore”. “Ne vjerujemo da je<br />

moguće učinkovito instruirati više od šest osoba odjednom”,<br />

kaže kodirektor McCurry. Poput drugih uspješnih organizacija<br />

koje upravljaju školama, Achievement First se fokusira na<br />

slabije učenike, jer kada jednom zaostanu krajnje ih je teško<br />

vratiti u radni ritam. Djeca starijeg vrtićkog uzrasta, dakle<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 77

nova škola<br />

polaznici male škole, podvrgavaju se svakih šest tjedana individualnom<br />

testu čitanja s razumijevanjem i ocjenjuju ocjenama<br />

od 1 do 12. Ako cijela grupa ima poteškoća s čitanjem,<br />

s nastavom se kreće ispočetka, no ako zaostaju samo pojedini<br />

učenici, škola ih okuplja u zasebne grupe za intenzivnu poduku<br />

u gradivu koje im najslabije ide. Dodatne lekcije mogu<br />

se svladavati preko računala ili na dodatnoj nastavi tijekom<br />

pauze za ručak. Važno je da nastavnici i administrativno osoblje<br />

neprestano prate stanje i prilagođavaju nastavne metode<br />

rezultatima testova.<br />

U jednoj sunčanoj učionici osmero učenika drugog razreda<br />

sjedi u klupama složenim u krug. Dok jedna učiteljica ispaljuje<br />

pitanja iz smjera školske ploče, druga, mlađa, promatra<br />

i bilježi. Ova su djeca bila najslabiji čitači u svojim razredima<br />

i zato ih je Achievement First okupio u posebanu grupu koju<br />

podučava Samantha Hooper, jedna od najiskusnijih i najbolje<br />

plaćenih učiteljica u školi. Razredi u Brownsvilleu inače imaju<br />

28 do 30 učenika, što bi razgnjevilo roditelje u bogatim<br />

predgrađima. Prema nacionalnim studijama, međutim, uspjeh<br />

učenika ne ovisi o veličini razreda. Štoviše, jedna je stanfordska<br />

studija o dotiranim školama pokazala pozitivnu vezu<br />

između školskog uspjeha i većeg broja učenika u razredu. Više<br />

učenika omogućuje organizacijama poput Achievment First<br />

da nižim razredima dodijele mlađeg učitelja koji pomaže,<br />

a ujedno i sam uči pod nadzorom iskusnijeg kolege. Cilj je<br />

poboljšati rezultate, a pritom ne potrošiti više novca nego u<br />

tradicionalnoj javnoj školi. U New Yorku je to 16.700 dolara<br />

po učeniku. “Mi trošimo više na razvoj nastavnih planova i<br />

liderstva, a nastojimo trošiti što manje na čisto birokratska<br />

radna mjesta”, kaže Max Polaner, bivši McKinseyjev konzultant,<br />

a sada šef financija u Achievement First s godišnjom<br />

plaćom od 130 tisuća dolara.<br />

Organizacija će već ove godine potrošiti 34 milijuna<br />

dolara, osim <strong>20</strong>0 tisuća za troškove osnivanja, na pokretanje<br />

dviju novih škola u New Yorku, kaže Polaner. U <strong>20</strong>09. je čak 96<br />

posto njihovih učenika položilo državni ispit, u usporedbi s 82<br />

posto u cijeloj državi New York i 71 posto u okolnim školskim<br />

distriktima. U Connecticutu, gdje im država daje 75 posto<br />

iznosa koji izdvaja za gradske školske distrikte, Achievement<br />

First vodi drugu i treću školu po uspješnosti arfoameričkih<br />

učenika. Njihova srednja škola u Bridgeportu bila je prva u<br />

državi po poboljšanju školskih rezultata. Ti su podaci važni<br />

menadžerima portfelja nadređenima školskim ravnateljima,<br />

ulagačima kapitala poput Billa Gatesa čija je zaklada ulila pet<br />

milijardi dolara u javno obrazovanje, uključujući dvije milijarde<br />

za školarine. Jay Pritzker, milijarder iz Chicaga, donirao je u te<br />

svrhe 10 milijuna dolara, dijelom potaknut istraživanjem koje<br />

Misli na koledž već sada<br />

Država plaća školski ručak za oko 95<br />

posto od 300 učenika javne osnovne<br />

škole Think College Now (TCN) u<br />

kalifornijskom gradu Oaklandu. Za 60 posto<br />

te djece engleski je drugi jezik. Škola se<br />

nalazi u opasnoj četvrti, u gradu u kojem<br />

samo 68 posto djece završi srednju škoju, a<br />

samo 30 posto<br />

potom upisuje<br />

fakultet. Na<br />

kraju <strong>20</strong>03.<br />

kada je škola<br />

osnovana,<br />

tek 10 posto<br />

djece vladalo<br />

je engleskim<br />

jezikom na razini<br />

prikladnoj za<br />

dob. Samo 23<br />

posto imalo je<br />

odgovarajuće<br />

znanje matematike. Pa ipak, prošle je godine<br />

66 posto učenika zadovoljilo državne<br />

standarde za engleski, a 81 posto za<br />

matematiku. Škola je na najboljem putu<br />

da <strong>20</strong>12. ostvari svoj cilj da takvih učenika<br />

bude 90 posto.<br />

Učenici TCN-a postigli su 848 bodova<br />

na državnim testovima, u usporedbi s<br />

kalifornijskim prosjekom od 790 bodova<br />

i prosjekom od 695 bodova u Oaklandu.<br />

Prva generacija đaka <strong>20</strong>12. godine upisuje<br />

koledž. Tajna je u ambicioznosti koja se ne<br />

služi isprikama i u fokusiranosti na cilj. Taj<br />

pristup prate učestala testiranja, transparentnost<br />

rezultata i prevodobne intervencije,<br />

čim netko zaostane za planom. “Djeci<br />

iz siromašnih četvrti nameću se niski standardi”,<br />

kaže David Silver (36) koji je <strong>20</strong>02.<br />

pokrenuo ovu školu u sklopu inicijative<br />

za osnivanje “malih škola” u Oklandu.<br />

“Mi svojim učenicima jasno stavljamo do<br />

znanja da postoje standardi i pokazujemo<br />

im kako tim standardima mogu udovoljiti.”<br />

Cilj je da svaki učeni nastavi školovanje<br />

na koledžu.<br />

Hodnici, bilježnice i majice ukrašeni su<br />

amblemima raznih koledža. U učionici<br />

četvrtog razreda učenici su podijeljeni<br />

u skupine nazvane po fakultetima Ivy<br />

League, a na zidu visi natpis: “Biram li<br />

već danas svoj fakultet?” Tu su i imena<br />

učenika koji su se istakli u školskim vrijednostima<br />

poput poštovanja, odgovornosti,<br />

samoprijegora, fokusiranosti na cilj i timskog<br />

rada. U svakom je razredu napredak<br />

svakog pojedinog učenika ispisan na<br />

posterima i grafikonima. Pred svim je<br />

polaznicima izazov da do kraja godine<br />

pročitaju kod kuće 100 milijuna riječi (pobjednici<br />

će smjeti ošišati Silvera na nulericu).<br />

Sve to košta, a kako TCN godišnje dobiva<br />

manje od 6500 dolara po učeniku kao i sve<br />

druge škole u Oaklandu, prikupili su oko<br />

milijun dolara od pojedinaca, raznih zajednica<br />

i tvrtki. Učitelji i uprava sastaju se<br />

svakih šest tjedana i razmatraju postignuti<br />

napredak. Uočava se i ispravlja svaki znak<br />

nazadovanja.<br />

Od roditelja prvaša traži se da djecu<br />

dovedu u školu u 8.25 i da im onda još<br />

deset minuta ostanu čitati. To se, naravno,<br />

ne bi moglo provesti u javnoj školi.<br />

Većina roditelja ostaje, zahvaljujući agilnoj<br />

roditeljskoj udruzi. Postoje i razredi u kojima<br />

mame i tate uče engleski i informiraju<br />

se o koledžima i stipendijama, iako će do<br />

toga proći još sedam godina. “Gradimo<br />

kulturu u kojoj svi zajedno radimo za isti<br />

cilj”, kaže Silver. “Ako mi roditelj kaže da<br />

zbog posla ne može volontirati u školi,<br />

upitam ga mogu li nazvati njegovog šefa i<br />

zamoliti ga da mu oslobodi malo vremena<br />

za to.” – Quentin Hardy<br />

Foto Stock.XCHNG<br />

78 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

“Trošimo više na razvoj<br />

nastavnih planova i liderstva,<br />

a nastojimo trošiti što<br />

manje na čisto birokratska<br />

radna mjesta.”<br />

pokazuje da bolji obrazovni sustav donosi ekonomske dobitke<br />

kroz smanjenje kriminala i povećanje produktivnosti. “Vidio<br />

sam na tisuće poslovnih planova, investirao u više od 50 kompanija<br />

i znam da nasumično trošenje novca ne vodi nikamo”,<br />

kaže Pritzker. “Testiranje, promatranje, zasijavanje malih<br />

novih površina - takvi vam postupci govore zaslužuje li neki<br />

projekt da u njega uložite veliki novac.” Cisco Systems, Google<br />

i zaklada milijardera Michaela Della podupiru primjerice<br />

School of One, eksperimentalni program newyorških javnih<br />

škola u sklopu kojeg učenici ujutro dobivaju lekcije preko<br />

visećih monitora sličnih onima na aerodromima, već prema<br />

uspjehu koji su prethodnoga dana postigli na ispitu.<br />

School of One pristup, koji se sada primjenjuje u nastavi<br />

matematike u srednjoj školi na Manhattanu, omogućuje nastavnicima<br />

izbor između poduke preko računala, klasične izravne<br />

nastave, pa čak i instrukcija na daljinu kako bi njihovi<br />

učenici održali korak s gradivom. Na prošlogodišnjoj provjeri,<br />

učenici koji su sudjelovali u programu School of One postigli<br />

su 42 do 70 posto bolje rezultate na testu iz matematike, kaže<br />

Joel Rose, bivši srednjoškolski profesor koji vodi taj eksperiment<br />

newyorškog gradskog ureda za obrazovanje. Ako pokus<br />

uspije – a to je još uvijek veliki “ako”, upozorava Rose – “naš<br />

model je lako proširiti jer se sve analize mogu provoditi iz jednog<br />

središta, iz kompjutorskog oblaka.”<br />

U softveraškoj tvrtki Wireless Generation u Brooklynu<br />

inženjeri izrađuju komercijalnu verziju softvera što ga<br />

Achievement First koristi za praćenje rada svojih učenika i<br />

učitelja. Tvrtka s otmjenim uredima u sjeni Manhattan Bridgea,<br />

s 350 zaposlenih i <strong>20</strong>-postotnim godišnjim rastom, ove će<br />

godine zaraditi 65 milijuna dolara. Imaju ugovore sa školama<br />

u svih 50 saveznih država, uključujući školske distrikte u Chicagu,<br />

Washingtonu i cijeloj Indiani, a kompilirali su tri terabajta<br />

podataka kako bi poboljšali metode nastave u predmetima<br />

poput matematike i čitanja. “Sofisticirana analiza skupova<br />

podataka revolucionirat će obrazovanje”, kaže Larry Berger,<br />

osnivač i direktor tvrtke. Ako učenik popusti, “već u vrtiću<br />

zazvoni alarm i nastavlja zvoniti kada god zatreba, zahvaljujući<br />

sustavnoj provjeri učenikova napretka svakih 14 dana.”<br />

Vlasnik diplome Yalea i Rhodesov stipendist, Berger je osnovao<br />

Wireless Generation <strong>20</strong>00. godine “kada se vjerovalo<br />

da ćemo jednostavno posjesti đaka pred računalo, a ono će<br />

učiniti sve ostalo.” Promjene u taj način razmišljanja donijele su<br />

Otkaz lošim učiteljima<br />

Gimnazija Sama Houstona nekada je bila tvornica<br />

propaliteta: 40 posto upisanih nikada nije završilo prvi<br />

razred, samo polovica učenika (93% Latinoamerikanci,<br />

4% Afroamerikanci, velikom većinom sirotinja) prolazila je na<br />

standardiziranim testovima iz matematike i prirodnih znanosti.<br />

Teksaški odbor za obrazovanje odlučio je <strong>20</strong>08. uzeti stvari u<br />

svoje ruke. Podijelili su školu u<br />

dvije zasebne jedinice, tako da su<br />

polaznici devetog razreda dobili<br />

svoju vlastitu zgradu. Nastava<br />

matematike je udvostručena na<br />

dva školska sata dnevno. I što je<br />

najvažnije, tri od četiri nastavnika<br />

– ukupno 125 doslovce nesposobnih<br />

predavača matematike i<br />

prirodnih znanosti – dobilo je ili<br />

dalo otkaz.<br />

U Teksasu nema učiteljskog<br />

sindikata. Ugovor o radu može se otkazati ako za to posoji<br />

“dobar razlog”. Priopćiti otpuštenima loše vijesti “bila je najteža<br />

stvar u mom životu”, kaže ravnateljica Jane Crump. No bio je<br />

to možda najbolji dan za tu školu. Crump (47) imenovana je na<br />

mjesto ravnateljice dva mjeseca uoči početka školske godine<br />

<strong>20</strong>08./09. Zapošljavajući zamjene za otpuštene, odbila je sve koji<br />

su u molbi spomenuli 2500 dolara dodatka na “rad u opasnoj<br />

četvrti” što ga školski distrikt plaća toj gimnaziji. Mnogi od<br />

novih nastavnika su mladi, gorljivi ljudi kao i ona sama: “Ovamo<br />

ih je dovelo srce, poziv da rade Bogu ugodan posao.”<br />

Ohrabreni roditelji izglasali su odluku da se škola devetih razreda<br />

gimnazije nazove Pripremnom akademijom za koledž Sama<br />

Houstona, a viši razredi Houstonovim centrom za matematiku,<br />

znanost i tehnologiju. No na stranu fina imena: to su obične<br />

srednje škole. Učenici odlučuju hoće li upisati smjer pripreme za<br />

koledž ili će nastaviti školovanje u strukovnim programima za<br />

kozmetičare, vodoinstalatere, automehaničare i slično. Što god<br />

odabrali, i dalje imaju dva sata matematike dnevno (čitanje i<br />

engleski jezik još su im otprije jača strana).<br />

Učenici se tuže da im u životu neće trebati sva ta matematika.<br />

“Možda im se stvarno tako čini, ali učiti matematiku znači učiti<br />

misliti”, kaže Crump.<br />

Uz osvojeni mjedeni prsten učenik osvaja i stipendiju Sveučilišta<br />

DeVry te osam tisuća dolara iz projekta Grad, sveameričke<br />

neprofitne udruge. Sve se to oglašava u jutarnjim vijestima<br />

školskog sustava informiranja (“Želiš li osvojiti 4000 dolara<br />

stipendije?”).<br />

Crump je spojila učenike sa savjetnicima za profesionalnu orijentaciju,<br />

a pobrinula se i za roditelje: na nastavi građanskih prava<br />

i obveza, engleskog i informatike za odrasle razredi su krcati.<br />

Kao rezultat svega toga, postotak učenika koji polože standardizirani<br />

državni test iz matematike u pet je godina skočio s 50 na<br />

65 posto, a iz prirodnih znanosti s 51 na 62 posto (nešto bolje<br />

od teksaškog prosjeka). Broj izrečenih disciplinskih mjera pao<br />

je sa sedam tisuća u <strong>20</strong>08. na 3690 u <strong>20</strong>09. godini. Rezultati SAT<br />

testova (standardizirani testovi za provjeru znanja potrebnih za<br />

fakuktet) su opali jer Crump inzistira da testovima pristupi što<br />

više učenika. U <strong>20</strong>07. je samo njih 16 upisalo program pripreme<br />

za koledž. Lani je takvih bilo 163. Na gimnaziji Sama Houstona<br />

prošle je godine maturu položilo 411 od 500 maturanata, stotinu<br />

više nego godinu dana ranije. – Christopher Helman<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 79

nova škola<br />

upravo ovakve tvrtke, koje funkcioniraju više kao elektronički<br />

pomoćnici iza kulisa neke bolnice, sastavljajući rasporede i<br />

upozoravajući liječnike na opasna međudjelovanja lijekova.<br />

Za 12 do 25 dolara godišnje po učeniku, Wireless Generation<br />

isporučuje program koji omogućava učitelju redovitu evaluaciju<br />

učenikove vještine čitanja i vladanja matematičkim gradivom.<br />

Pomoću dlanovnika ili web-preglednika može unositi<br />

podatke, recimo o vještini čitanja kod vrtićke djece od koje se<br />

traži da znaju pročitati besmislene troslovne “riječi”. Računalni<br />

program može odrediti uzroke neuspjeha, razlikujući djecu<br />

koja čitaju presporo od one koja griješe, a signalizirat će<br />

i ako dijete pogrešno stapa glasove. Potom će upozoriti<br />

učitelja da svrsta djecu u skupine prema razvojnom stupnju<br />

i primijeni provjerene tehnike podučavanja za pojedine probleme.<br />

Umjesto sankcioniranja učitelja čiji učenici ne postižu<br />

zadovoljavajuće ocjene, ovaj ih alat navodi na efikasniji rad.<br />

“Nasumično trošenje novca<br />

ne vodi nikamo. Testiranje,<br />

promatranje, zasijavanje<br />

malih novih površina -<br />

takvi vam postupci govore<br />

zaslužuje li neki projekt da u<br />

njega uložite veliki novac.”<br />

“Baš poput Googlea, malim stvarima poboljšava korisnikovo<br />

iskustvo, a posljedica su veliki rezultati”, kaže Berger.<br />

Mogu li se najbolja postignuća ovih eksperimentalnih<br />

programa primijeniti u školama širom Amerike? “Mene to<br />

podsjeća na recept školstva iz 1910. To je model zasnovan na<br />

izvršenju”, kaže Frederick Hess, znanstvenik American Enterprise<br />

Institutea i autor nedavno objavljene knjige Education<br />

Unbound. Hess sumnja u ovaj model: “On ide protiv prirodnih<br />

ograničenja.”<br />

Kao što Wal-Mart uspijeva ostvariti vrhunske rezultate<br />

širom svijeta s lokalnom radnom snagom, Achievement First<br />

i ostali oslanjaju se na mlade, nadahnute učitelje, školovane u<br />

obazovnim programima poput Teach for America. Achievement<br />

First sklapa s njima jednogodišnje ugovore i plaća im<br />

15 do <strong>20</strong> posto više nego što zarađuju njihovi kolege, članovi<br />

sindikata. Rade, doduše, 10 sati na dan, a školska im godina<br />

traje dulje. Najiskusniji učitelji mogu zaraditi i više d 85 tisuća<br />

dolara godišnje, a McCurry i Toll su u <strong>20</strong>08. (zadnja godina<br />

za koju postoje podaci) zaradili po 154 tisuće. Godišnje 10 do<br />

15 posto učitelja u dotiranim školama da otkaz, a pet posto ga<br />

dobije zbog loše kvalitete rada. U javnim školama te brojke<br />

iznose devet i 4,4 posto.<br />

McCurry kaže da su učitelji u Amistadu, najstarijoj dotiranoj<br />

školi, među najiskusnijima i najbolje plaćenima unutar ove<br />

organizacije i napominje da nema problema sa zadržavanjem<br />

Tehnologija i škola<br />

U<br />

sklopu individualnog programa obrazovanja u srednjoj<br />

školi Carter G. Woodson, dotiranoj javnoj školi osnovanoj<br />

prije dvije godine pod patronatom Sveučilišta u<br />

Chicagu, svaki od 350 učenika dobiva 13-inčni Appleov Mac-<br />

Book na korištenje kod kuće i u školi. Nova stanfordska studija<br />

pokazala je da su ti učenici iz Chicaga – a 99 posto njih su<br />

Afroamerikanci – pretekli svoje vršnjake iz srednje škole u Silicon<br />

Valleyju u kompjutorskoj pismenosti, uključujući bloganje,<br />

programiranje i izradu digitalnih filmova. Djeca iz Woodsona<br />

solidna su i u poznavanju staroga svijeta, 78 posto polaznika<br />

osmih razreda ispunjava ili nadmašuje državne standade u<br />

matematici (državni prosjek je 71 posto), a i u čitanju su bolji<br />

od vršnjaka (73 prema 68 posto).<br />

“Biti pismen ne znači više samo znati čitati i pisati”, kaže direktor<br />

Woodsona Jared Washington. U svibnju su učenici osmih<br />

razreda secirali žabu virtualno prije nego što su to izveli uživo.<br />

Na satovima digitalnih medija, polaznici šestih razreda osnivaju<br />

virtualne diskografske kuće – snimaju glazbu, plasiraju je<br />

na tržište i planiraju poslovanje na svojim Macovima. Sedmaši<br />

pak produciraju 10-minutne digitalne dokumentarce umjesto<br />

pismenih radova iz povijesti. Više od 40 posto učenika polazi<br />

fakultativnu nastavu iz robotike, kreiranja i dizajniranja igara.<br />

Roditelji plaćaju 300 dolara godišnje kao pomoć za kupnju<br />

kompjutora i plaće dvojici tehničara zaposlenih na puno radno<br />

vrijeme. Za svako mjesto u školi natječe se četvero kandidata.<br />

Odluka pada žrijebom.<br />

U tehničkoj strani posla pomaže im skupina polaznika<br />

petogodišnjeg programa Urban Teacher Education Sveučilišta<br />

u Chicagu. Ti učitelji prije diplome dvije godine rade s<br />

učenicima, u usporedbi praksom od jednog semestra pa i<br />

manje u većini drugih programa. Kad diplomiraju, sveučilište<br />

im pruža još najmanje tri godine podrške u obliku seminara,<br />

skupnih sasanaka i konzultacija s profesorima. Zbog toga<br />

ovi učitelji rado ostaju u<br />

profesiji. U SAD-u, naime,<br />

svaki drugi učitelj promijeni<br />

zanimanje nakon pet godina<br />

provedenih u struci. U<br />

opasnim gradskim četvrtima<br />

taj postotak raste s 50 na<br />

80 posto, i to nakon samo<br />

tri godine. Petogodišnji<br />

prosjek zadržavanja u struci<br />

za diplomante programa<br />

Čikaškog sveučilišta iznosi<br />

96 posto, a svi oni rade u<br />

gradskim javnim školama, uglavnom u Chicagu.<br />

Program Urban Teacher upisuje samo 25 kandidata na godinu.<br />

Osim praktičnog rada, naglasak je na metodama temeljenim<br />

na dokazima. Učitelji gledaju videosnimke samih sebe i svojih<br />

kolega za vrijeme nastave kako bi otkrili što funkcionira i<br />

efikasne postupke uključili u vlastite nastavne metode. “Mnogi<br />

obrazovni programi pri sveučilištima proizvode učitelje kao<br />

na tekućoj vrpci. Ti su im programi izvor profita, koje onda<br />

mogu usmjeriti prema drugim programima”, kaže Timothy<br />

Knowles, direktor Urban Education Institutea koji nadzire<br />

dotirane škole u Chicagu i program Urban Teacher. “To kod<br />

fakulteta stvara nastrani poriv da po svaku cijenu izbacuju sve<br />

više i više diplomiranih učitelja.” – Christopher Steiner<br />

Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />

80 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

najdarovitijih kadrova. No Hess smatra da će dotirane škole<br />

uskoro imati problem s njihovim zadržavanjem i širenje obrazovne<br />

revolucije spast će na puku tehnologiju, poput metode<br />

School of One. “Širenje baze bez gubitka na kvaliteti veliki je<br />

problem za organizatore školovanja u dotiranim školama”,<br />

kaže Christopher Williams, stariji voditelj programa u Zakladi<br />

Billa i Melinde Gates, koja raspolaže s 35 milijardi dolara.<br />

Zahtijevajući bolje rezultate od učitelja u javnim školama, ta<br />

zaklada ulaže u visoku tehnologiju za prikupljanje podataka o<br />

pedagoškim metodama. Program vrijedan 45 milijuna dolara<br />

uveo je tako panoramske videokamere u tri tisuće učionica u<br />

šest saveznih država. Vanjski stručnjaci četiri puta godišnje<br />

promatraju nastavnike i učenike, uspoređujući svoja opažanja<br />

s rezultatima testova kako bi prosudili koje su metode najbolje.<br />

“Problem je što ne postoje mjerila oko kojih bi se svi složili”,<br />

kaže Williams.<br />

Pročelnik Klein je odlučan: “Svima koji kažu da možemo<br />

dogurati do <strong>20</strong>, najviše 30 škola odgovaram da ih već imamo<br />

stotinu. Protive im se ljudi iz sindikata, ne zato što se model ne<br />

može, nego zato što se može širiti.”<br />

Obrazovanje se isplati. James Heckman, ekomomist<br />

sa Sveučilišta u Chicagu i dobitnik Nobelove nagrade <strong>20</strong>09.<br />

godine, posvetio je veliki dio karijere proučavanju ove tvrdnje.<br />

Realističan je po pitanju izazova s kojim se suočava sustav<br />

javnih škola: “Najveći dio razlika u rezultatima postoji<br />

već kod 5-godišnjaka, prije nego što krenu u malu školu.” No<br />

kada im škola uspije nadoknaditi taj zaostatak, u golemoj su<br />

prednosti. Maturalna svjedodžba, dokazali su Heckman i<br />

drugi, donosi 11.600 dolara veću godišnju plaću. Ta razlika u<br />

primanjima puno je više od “efekta svjedodžbe”. Ponekad je<br />

rezultat urođene razlike u stupnju inteligencije između onih<br />

koji maturiraju i onih koji ne završe srednju školu. Heckman<br />

je zaključio da naknadno stečene potvrde koje su ekvivalent<br />

srednjoškolskoj svjedodžbi (tzv. General Educational Development<br />

ili GED svjedodžbe) ne donose takvu prednost jer su<br />

njihovi vlasnici često pametnjakovići kojima manjka pažnje<br />

i discipline. Naime, osim konkretnih, recimo matematičkih i<br />

informatičkih vještina, svršeni srednjoškolci setknu i navike<br />

poput pojavljivanja na određenom mjestu u određeno vrijeme.<br />

Heckman procjenjuje da interes društva za povećanjem<br />

broja svršenih srednjoškolaca vrijedi 1500 do 3000 dolara<br />

godišnje po učeniku, uglavnom zato što je u toj kategoriji<br />

stanovnika manja učestalost hapšenja pa su manji i zatvorski<br />

troškovi. (Trošak što ga za društvo predstavljaju krađe<br />

ne uzima u obzir jer ukradena roba ne izlazi iz gospodarskih<br />

tokova.)<br />

Žalosna je količina škarta koju izbacuje američka obrazovna<br />

industrija iz svojih pogona, na koje se troši 660 milijardi<br />

dolara godišnje. No ohrabruje spoznaja kako postoji način da<br />

se poveća proizvodnost.<br />

srpanj <strong>20</strong>10 F o r b e S 81

KNOW-HOW ZA ŽIVOT<br />

Onaj koji nikad ništa ne pita ili zna sve ili ne zna ništa. Pametni pitaju kad<br />

nešto ne znaju, a katkada i kad znaju.<br />

MALCOLM S. FORBES<br />

Zakon o radu dopunjen je onim amandmanima<br />

koji odgovaraju trenutku koji je<br />

težak i od socijalnih partnera zahtijeva<br />

međusobno uvažavanje. U teškim vremenima<br />

traže se vrlo odgovorne odluke<br />

koje ako trebaju biti teške, bit će takve.<br />

— JADRANKA KOSOR<br />

Zakon je što i mač: stavi ga u korice, i on<br />

je najnedužnija stvar, djeca se mogu njime<br />

igrati; izvadiš li ga, mahneš li njime oko<br />

sebe, onda padaju glave.<br />

— JOSIP KOZARAC<br />

Zakon je zakon, ma kako opor bio.<br />

— BALTAZAR BOGIŠIĆ<br />

Zakon i pravda nisu uvijek isto.<br />

— GLORIA STEINEM<br />

Kad su činjenice na vašoj strani, pozovite<br />

se na njih. Kad je zakon na vašoj strani,<br />

pozovite se na njega. Nemate li nijedno od<br />

toga uz sebe, urlajte.<br />

— AL GORE<br />

Dobrobit ljudi najveći je zakon.<br />

— MARKO TULIJE CICERON<br />

Loši zakoni su najgora vrsta tiranije.<br />

— EDMUND BURKE<br />

Teško je naše materijalne uvjete poboljšati<br />

i najboljim zakonom, ali ih je lako<br />

narušiti lošim zakonima.<br />

— THEODORE ROOSEVELT<br />

Najviše zakona ima u najpokvarenijoj<br />

državi.<br />

— PUBLIJE KORNELIJE TACIT<br />

Ako imate 10.000 odredbi, uništavate<br />

svako poštovanje prema zakonu.<br />

— WINSTON CHURCHILL<br />

Vlast, a ne mudrost, donosi zakone.<br />

— THOMAS HOBBES<br />

Najstriktniji zakon ponekad postaje<br />

najteža nepravda.<br />

— BENJAMIN FRANKLIN<br />

Najbolji način za odbacivanje lošeg zakona<br />

je da ga se strogo provodi.<br />

— ABRAHAM LINCOLN<br />

Ništa nije razornije za uvažavanje vlade i<br />

pravnog sustava od usvajanja zakona koje<br />

se ne može provesti.<br />

— ALBERT EINSTEIN<br />

Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike<br />

muhe, a u koju se hvataju male.<br />

— HONORÉ BALZAC<br />

Ako zakon nameću samo vladini<br />

službenici, onda se svi zakoni kraju bliže.<br />

— HERBERT HOOVER<br />

Zakon je odraz čovjekova truda da organizira<br />

društvo, a vlada je odraz napora<br />

sebičnosti da svrgne slobodu.<br />

— HENRY WARD BEECHER<br />

Sumnje su mi jurile kroz um dok sam<br />

razmatrao provedivost nametanja zakona<br />

za koji se činilo da ga ne želi ni većina<br />

poštenih građana.<br />

— ELIOT NESS<br />

Uglavnom tri vrste ljudi ne razumiju<br />

zakone: oni koji ih stvaraju, oni koji ih<br />

provode i oni koji trpe jer su ih prekršili.<br />

— GEORGE SAVILE<br />

Zakon nikad neće osloboditi čovjeka, ljudi<br />

moraju osloboditi zakon.<br />

— HENRY DAVID THOREAU<br />

U pitanjima savjesti nema mjesta za<br />

zakon većine.<br />

— MOHANDAS MAHATMA GANDHI<br />

Morate li prekršiti zakon, učinite to<br />

da zgrabite vlast, a u svim ostalim<br />

slučajevima ga poštujte.<br />

— GAJ JULIJE CEZAR<br />

Izučio sam zakone tako dobro da sam<br />

na dan diplomiranja tužio koledž, dobio<br />

postupak i vratili su mi školarinu.<br />

— FRED ALLEN<br />

Zakoni postoje sa svrhom uspostave<br />

pravde pa kada im taj cilj ne uspije pretvaraju<br />

se u opasno izgrađene brane koje<br />

priječe tok društvenog napretka.<br />

— MARTIN LUTHER KING JR.<br />

Foto AP<br />

82 F o r b e S srpanj <strong>20</strong>10

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!