15_Forbes.pdf

europadigital

andras horvai

2010. je za hrvatsku

godina otvorenih šansi

boris collardi

julius baer spreman za balkan

monsanto

siju sjeme zla ili su

predobri za tržište

veljača 2010.

Država najavljuje nove

mjere za oživljavanje

ekonomije i nove izvore

novca za privatne

kompanije koje znaju

preživjeti

30 kn, 8,50 KM , 4,60 €

Koliko posto može

spasiti Hrvatsku


veljača 2010.

sadržaj

40

30

6 Index

8 Uvodnik

12 Kolumne

18 Fronta

40 Intervju

48 Ljudi i kompanije

54 Kontekst

64 Tehnologija

68 Marketing

71 Financije

80 ForbesLife

komentar

18 Andras Horvai Šef ureda Svjetske

banke u Hrvatskoj ukazuje na nove hrvatske

izazove. Rizik koji će preuzeti banke mora

biti dovoljno velik da zajamči odgovorno

odlučivanje o kreditima i ulaganjima

FRONTA

22 Spasitelji bez vizije Hrabri

izlazak države sa zvučnim jamstvima za

kredite od milijardu eura prije je motiviran

nužnošću da se pomogne bankama i samoj

državi nego gospodarstvu. Kako jamstva

ipak učiniti korisnima?

32 Mali na leđima velikih Tvrtke s

najviše 50 zaposlenih najbolje podnose recesiju.

Među 27 tisuća tvrtki, u istraživanju koje je

to pokazalo sudjelovalo je i 500 hrvatskih

38 Deflacija Iako je inflacija zaista

neobično niska, strah od deflacije je pretjeran.

Trgovci traže ukidanje kriznog poreza i smanjenje

PDV-a jer su zabrinuti za svoje marže.

INTERVJU

40 Boris Collardi Šef švicarske banke

Julius Baer koja čuva 234 milijarde CHF

privatnog novca najavljuje širenje i na

Hrvatsku. Mlada bankarska zvijezda govori

o promjeni poslovnog modela u privatnom

bankarstvu. Više ne trebaju klijente

koji dolaze u Švicarsku samo zato da bi

izbjegli plaćanje poreza

kompanije

48 Planet protiv Monsanta

Američki proizvođač žitarica Monsanto

gotovo je dvostruko bolji od svojeg

prvog konkurenta. Protivnici su ih prvo

optuživali da uzgajaju sjeme zla. Sada je

Monsanto 'kriv' zbog prevelike kvalitete

sjemena. Kako živi direktor Hugh Grant?

48

80

veljača 2010 F o r b e S 3


sadržaj

veljača 2010.

60

64

kontekst

54 Slovenski bankarski problem

Slovenska vlada provodi dokapitalizaciju

Nove ljubljanske banke makar i bez

partnera. U tom slučaju ima problem s

Europskom komisijom

56 Beograd uplovljava u Bar

Srbija izlazi na more? Konzorcij tajkuna

i državnog kapitala natječe se za kupnju

54,5 posto crnogorske luke protiv Arapa i

Britanaca. Što kupuju u poslu vrijednom 30

milijuna eura?

TEHNO

64 Doba Androida Hoće li Googleov

operacijski sustav Android biti prvi proizvod

digitalne revolucije koji će koristiti baš

svatko?

67 Pirati vladaju morima Lee

Gomes tvrdi kako je došlo vrijeme da kreatori

sadržaja prestanu izigravati žrtve, a zagovornici

slobodne digitalizacije glumiti pravednike

marketing

68 Sretni u recesiji! Dok su drugi

gubili poslove, marketinška agencija Grey

Zagreb reformirala se iznutra i osvojila nove

poslove. Kako im je to uspjelo?

financije

73 Obveznice u nevolji Globalna

kriza na brutalan je način pokazala

ranjivost pojedinih zemalja. Obveznice su

zapale u probleme zbog visokih kapitalnih

zahtjeva

80 Petica za sales pitch Prilika u

krizi mnogima je maglovita. Atlantic Grupi

nije. Ime joj je Podravka. Vremena ipak

nema previše. Oporavak tržišta Podravku bi

učinio skupljom.

ForbesLife

80 Neupadljivo bogatstvo Imate

200 tisuća dolara za automobil? S takvim

autom nećete proći nezamijećeni

68

4 F o r b e S veljača 2010


index

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU

ACNielsen, 63

AD Plastik, 23

Amgen, 52

Anković, Bruno, 70

Apple, 65, 67

Aqua Maritime, 29

Aspiring Helicopters, 62

Atlantic Grupa, 10, 77

BabyCenter, 59

Babytree.com, 59

Banco Santander, 55

Banque Bruxelles Lambert,

42

Bavčar, Igor, 55

BB Cargo, 58

BBDO, 69

BBGR, 24

Bebo, 47

Begović, Leo, 31

Belišće, 23

Berkshire Hathaway, 78

Blažević, Miroslav Ćiro,

56

BlogPulse, 47

Bloomberg, 71

BMW, 24, 81

Boban, Josip, 23

Božić, Romeo, 23

Brainsells, 81

Brodotrogir, 31

Brown, Dan, 67

Buchalter Nemer, 53

Buffett, Warren, 77, 78

Burlington Northern, 78

Cameron, Don, 50

Carefour, 44

Chevrolet, 70

Chrysler, 46

Coca-Cola, 78

Collardi, Boris, 41

Contiero, Marco, 51

Credit Suisse Group, 41

Crobenz, 10

Crodux, 10

Čermak, Ivan, 10

Daimler, 81

Dalmastroj, 31

Danone, 63

Delicous, 47

Dell, 66

Deutsch, Robert, 81

Development bank, 55

Digg, 47

Dioki, 23

Doking, 23

Dongmei, Emma, 59

Dongmei, Mao, 59

Drakulić, Zoran, 57

Državni zavod za statistiku,

38

DuPont, 48

Đukanović, Milo, 56

EBRD, 26

Edward Jones, 50

Elektrokontakt, 23

Eli Lilly, 52

Elka kabeli, 23

Eurofound, 33

Ericsson, 77

Facebook, 47, 65

Fanning, Sean, 67

Fižulić, Goranko, 28

Fonterra Co-operative

Group, 63

Franck, 70

Fraley, Robert T., 50

FriendFeed, 47

Friendster, 47

Fuchs, Roy, 48

Gacioch, William, 80

Gallegos, Al C., 51

Garmin, 66

Genentech, 52

General Motors, 46

Geofoto, 23

Ghetaldus, 23

Gisdata, 23

GlaxoSmithKline, 59

Golobič, Gregor, 55

Google, 46, 65, 59, 67

Grant, Hugh, 49

Greenpeace, 51

Grey Zagreb, 69

Gymboree, 59

HADOPI, 16

Hadžihafizbegović,

Emir, 69

Hanfa, 79

Harbison, Earl, 52

Harris, William, 51

Hatoyama, Yukio, 44

HBOR, 14, 23

Hendal, 34

HEP, 31

Hi5, 47

Hlavka, Iva, 70

HNB, 15

HPB, 14

HS Produkt, 23

HT, 79

HTC, 66

HUP, 38

Hyundai, 46

HŽ, 20

IFC, 26

IGH, 28

Ilić, Saša, 75

ING, 42

Ingdom, 47

ING Switzerland, 42

Istrabenz, 54

Ivanković, Nina, 70

Jadran – Galenski laboratorij,

23

Janša, Janez, 54

Jerbić, Vlado, 24

Ježić, Rboert, 26

Jobs, Steve, 67

Johnson & Johnson,

45, 59

Josipović, ivo, 12

JP Morgan, 53

Jukić, Ivo, 31

Julius Baer, 41

Jun, Sun Yhi, 59

Kabinet, 70

Kamei, Shizuku, 44

KBC, 55

Khossla, Sanjay, 63

Kimberly-Clarck, 59

Klemens, Vedran, 70

Kodak, 62

Koizumi, Junichiro, 44

Kokanović, Igor, 24

Kokanović, Mirko, 24

Končar – Distributivni

i specijalni transformatori,

23

Končar – Energetski

transformatori, 23

Konstruktor, 28

Konzum, 29

Kosor, Jadranka, 23

Kostić, Miodrag, 58

Kozmo, 29

Kraft Foods, 63

Križanič, Franc, 55

Kurbaša, Tvrtko, 70

Kuštrak, Damir, 28, 39

Kutcher, Ashton, 47

Lakićević, Dragan, 70

Lenovo, 66

Lesić, Marko, 29

Letica, Slaven, 17

Last.fm, 47

LG, 66

Linkedin, 47

Lipik Glas, 23

LiveJournal, 47

Luka Bar, 57

Ljubičić, Slobodan, 31

Madoff, Bernard, 41

Magma, 28

Makek, marko, 29

Market Intelligence &

Consulting, 65

Markovina, Roko, 31

Matrix, 59

McDonald’s, 62

Medtronics, 45

Mercedes, 25

Metalni lijev TCG, 23

Metronet, 29

Microsoft, 64

Milanović, Zoran, 12

Minigo, Hrvoje, 21

Mireo, 23

MK komerc, 58

Monsanto, 48

Motorola, 66

Mrkonjić, Milutin, 58

Mršić, Zvonimir, 25

Mudrinić, Ivica, 28

MySpace, 47

Nan, Wang Huai, 59

Napster, 67

NBC, 46

Nestlé, 63

Nexus Alfa, 29

NLB, 55

Nokia, 64

Opašić, Dubravko, 70

Ortwert, Daniel, 50

OTP banka, 10

Padgette, Stephen, 52

Pahor, Borut, 55

Parrot, Wayne, 52

Pastor, 23

Pfizer, 53, 59

Pharmacia, 53

Pioneer Hi-Bred, 48

Pivovarna Laško, 54

Pizza Hut, 62

Podravka, 10, 25, 77

PPC Buzet, 23

Procter & Gamble, 45,

59, 70

Prosinečki, Robert, 56

PSA, 24

Quaestus, 29

Raiffeisenbank, 75

Reddit, 47

Reifsteck, John, 51

RIAA, 16

RIM, 64

Rohatinski, Željko, 15

Ronald, Pamela, 53

Rozwadovski, Paul, 53

Samsung, 66

Sanader, Ivo, 12

Seagate, 67

Shapiro, Robert, 52

Show, Chris L., 53

Slashdot, 47

Slovenske železnice, 54

Société Générale Group,

70

Solae, 51

Sony Ericsson, 64

Splitska banka, 39, 70

Spyker, 80

Starbucks, 62

Stark, David, 53

StumbleUpon, 47

Svanberg, Carl-Hendric,

77

Svjetska banka, 19

Šantić, Zdeslav, 39

Škegro, Borislav, 23

Šrot, Boško, 55

Štern Padovan, Ranka,

21

Šutić, Nataša, 74

Tadić, Boris, 57

Tedeschi, Emil, 10, 77

Tehnika, 28

Tele2, 29

Ticonderoga Securities,

53

Timberlake, Justin, 67

Tingyi, 63

Todorić, Ivica, 29

Tondach, 70

Toyota, 46

Trichet, Jean-Claude, 76

Twitter, 47, 65

UBS, 43

Ultra, 55

Uzelac, Željko, 25

Veža, Ivica, 31

VIP, 70

Vlačič, patrik, 54

Volkswagen, 70

Wal-Mart, 44

Walt Disney, 59

Wanzek, Terry, 51

Watkins, William, 67

Weinberger, Brian A., 53

Wenzel, William, 53

Wyneth, 59

Yahoo, 65

Yalamanchi, Ramu, 47

Yibo, Shao, 59

YouTube, 47

Zadjelović, Danijel, 27

Zagrebačka burza, 29,

72, 74, 79

Žvan, Veljko, 69

6 F o r b e S veljača 2010


UVODNIK

Nakladnik

EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2

Glavni urednik

Viktor Vresnik

viktorv@eph.hr

Zamjenica glavnog urednika

Sanja Simić

sanja_simic@eph.hr

Pomoćnica glavnog urednika

Tanja Tolić

tanja_tolic@eph.hr

Financije i tržišta

Mario Gatara (Analogika)

mario_gatara@eph.hr

Art direktorica

Sandra Pušćenik

sandra_puscenik@eph.hr

Reporteri

Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita

Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina

Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić (New

York)

Lektura

Božena Mak

Naslovnica

Getty Images

Marketing manager

Goran Buljan

goran_buljan@eph.hr

Tel: 01 6173 822

Predsjednik

Ninoslav Pavić

ODBOR DIREKTORA

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora),

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), Sanja Mlačak

(marketing, prodaja i promocija),

Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić

(informatika, tehnologija i razvoj)

PRODAJA & MARKETING

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,

prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja:

direktorica Branka Petričević, prodaja novina:

direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije:

direktorica Ivanka Filipović, marketinške komunikacije

revijalnih izdanja: direktor Sven Semenčić

SERVISI I KONTAKTI

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044,

agencija@eph.hr

Foto agencija CROPIX:

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr

Adresa redakcije:

Koranska 2, Zagreb

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797

e-mail: Forbes@eph.hr

TISAK:

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO:

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b.

88220 Široki Brijeg, BiH

Forbes Croatian Edition is published by Europapress

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered

trademark used under licence from Forbes LLC.

Škegrin fond

Borislav Škegro dosad se u državnim službama pokazao kao čovjek koji je uvijek na

visini zadatka. Znao je u poratnim godinama napuniti državni proračun, znao je

pokrenuti privatizaciju velikih državnih kompanija i izvesti neke od najboljih na

svjetske burze, znao je otvoriti državu prema međunarodnim financijskim institucijama,

a da pritom nitko njemu ne može zamjeriti današnju visoku zaduženost. Zašto

je onda poslovna zajednica skeptična prema Fondu za gospodarsku

suradnju, što je posljednja varijanta imena nečega što

je začeto kao državni “fond spasa”, a poteklo je, navodno, iz

Škegrina savjetničkog laboratorija?

“Škegrin fond”, kako su direktori koji još razmišljaju o

eventualnom korištenju te državne financijske (povratne)

potpore kolokvijalno okrstili zasad nepostojeću instituciju,

po mišljenju većine stiže na domaću scenu prekasno. Tko je

propao, propao je. Tko živi, znači da je i dosad znao kako će.

Ta jasna i jednostavna konstrukcija ipak je samo djelomično

točna: postoji, naime, niz relativno zdravih kompanija koje su

preživjele krizu, ali mogle bi danas krenuti znatno okretnije

kada bi imale stabilnu podršku sustava.

Ta podrška ne mora biti nužno financijska. Njena je

najvažnija uloga pružiti sigurnost kompanijama koje u doba

oporavka od krize imaju priliku preživjeti u prvom velikom valu naglašeno nabrušenih

povratnika na tržišta. Svjetska tržišta danas su gladna robe za koju su bila uskraćena protekle

dvije godine, ali još uvijek prestrašena obnovljenom spoznajom da je kriza moguća

i da se, bilo kada i bez posebne najave, val štednje i otpuštanja može ponoviti. Tu počinje

posao za Škegru&Co.

Za pomoć koju gospodarstvo danas očekuje od države odabir mora biti ključna kategorija.

Kako, kome, na koji rok i pod kojim uvjetima – četiri su točke koje moraju biti jasno

definirane jer jedino tako znat ćemo da naš novac koji država posuđuje poduzetnicima nije

potrošen uludo. Pri tome “kako” i “kome” mora biti daleko važniji kriterij od uobičajeno

atraktivnijega “koliko”.

Škegrin rad za državu u prošlosti se sav vrtio oko spomenutih kriterija, jedino što je

tada ipak glavni naglasak redovito stavljan na “koliko”. Kemija se sastojala u raspoznavanju

fine granice mogućega: koliko se maksimalno može uzeti poreznim obveznicima da bi se

popunila državna blagajna uz minimalan rizik od građanske pobune. Privatnom kapitalu

prilagođen recept iskušan je kasnije u Quaestusu – prvom pravom domaćem privatnom

društvu za upravljanje rizičnim kapitalom – ali tu su rezultati bili daleko ispod razine koju

su ulagači očekivali od Škegre. Ne njegovom krivnjom. Questus je na tržište stigao prekasno

da iskoristi blagodati globalne ekonomije u njenoj eksplozivnoj ekspanziji.

Da je država priznala krizu kada je ona započela – krajem 2008. ili početkom 2009. –

fond koji bi pomogao da se zaustavi val otkaza u inače zdravim kompanijama (uz određene

uvjete za pripremu kompanije za povratak na tržišta kada se jednom oporave) bio bi naravno

korisniji od vatrogasne sanacije preživjelih. To jest minus Sanaderu, ali ako njega ostavimo

u prošlosti, ideju o pomoći preživjelima ne treba odbaciti prije no što zaživi.

Viktor Vresnik,

glavni urednik, Forbes Hrvatska

Foto Berislava Picek / Grazia

8 F O R B E S SIJEČANJ 2010


dogodilo se

Emil Tedeschi

i igre s cijenom dionica

“U Emila Tedeschija mi se pouzdajemo”, rečenica je koju bi se moglo proglasiti

siječanjskom krilaticom malih dioničara Atlantic Grupe. Unatoč tome

što je Tedeschi u svojem otvorenom medijskom napadu s namjerom kupnje

Podravke o koprivničkoj kompaniji rekao da joj je novčani tok katastrofalan,

bilanca opterećena prevelikim dugovima, a šanse da

lanjsku godinu završi bez gubitka gotovo nikakve,

mali dioničari njegova Atlantica nisu izgubili vjeru

u njega. Dionica Atlantica je rasla iako njegov gazda

želi kupiti kompaniju u dubiozama, što bi prije

trebalo rezultirati padom Atlanticove dionice.

Dva su razloga rasta. Prvi se sažima u

činjenicu da u posljednje dvije godine otkad je Atlantic

na burzi Tedeschi nijednom nije iznevjerio

svoje dioničare. Zato mu vjeruju lakovjerni. Oni

sitničaviji vjeruju mu u ovom slučaju zato što je

Podravka, bez obzira na to u kakvom je stanju, u

ovom trenutku povoljna kompanijska udavača.

Prosječna cijena Podravkine dionice u posljednja

tri mjeseca, minimalna cijena koja se može ponuditi u eventualnom preuzimanju,

iznosi nešto manje od 320 kuna za dionicu, a kad bi ponuda zainteresiranog

kupca iznosila 450 kuna - što je iznos potreban da se prikupi novac

za pokrivanje dugova nastalih servisiranjem kredita kod OTP banke nakon

pada vrijednosti dionica, koje bi budući kupac ionako morao sanirati jer za

njih odgovara sama Podravka - to bi značilo da se dioničarima na prosječnu

tromjesečnu cijenu nudi 42 posto premije. Atlantic Grupa službeno se odriče

autorskog prava na priču o preuzimanju, no njihovi mali, ali i najveći dioničar

na nju reagiraju pozitivno. Činjenica da je ovaj put u Koprivnici izostalo organiziranje

Stožera za obranu Podravke od Tedeschija i Atlantica, kakvo su u

srazu sa svima ikada zainteresiranim za kupnju Podravke organizirali njezini

radnici i građani Koprivnice, malim dioničarima Atlantica također može biti

argument za povjerenje Tedeschiju da bi u Podravki uspio provesti ono što

zamisli, jer ga Koprivnica, za sada, ne dočekuje kao neprijatelja.

Reagiranja: Čermak ne kupuje Crobenz

Poštovani,

U članku pod nazivom “Crobenz” objavljenom u časopisu Forbes, izdanje

za prosinac 2009. godine, navodi se kako „nije isključen ni Čermakov interes

za povratkom u naftni biznis, pa se i on spominje u kontekstu potencijalnih

kupaca Crobenza.“

S obzirom da se radi o potpuno netočnom navodu, dužni smo demantirati

navedenu tvrdnju i ističemo da gospodin Ivan Čermak i novoosnovano

poduzeće Crodux nisu potencijalni kupac Crobenza i nemaju namjeru za ulazak

u takve poslovne investicije. Shodno tome, odbacuje svaki oblik nagađanja

i iznošenja neprovjerenih informacija glede poslovnih procesa i ulaganja gospodina

Čermaka u Ininu trgovačku trvtku Crobenz.

Za Crodux

Anita Merkl Bognar, PR manager, Akterpublic

f l a s h b a c k s

Prije 87 godina u Forbesu

Čisti biznis. Nepoštenja je još uvijek

napretek i u poslu i među radnicima, kako

pokazuju posljednja, sve krupnija otkrića u

New Yorku i ostalim gradovima. Ipak, poslovna

atmosfera polako se čisti. Ljudi uče da

je naposljetku za izgradnju zdravog biznisa

ipak najbolje voditi se zdravim principima, a

zdravi principi uvijek su u skladu sa Zlatnim

pravilom. (“Golden Rule” je etički kod prema

kojem svatko ima pravo na jednak tretman,

ali i odgovornost da osigura pravdu za

druge.)

Prije 32 godine u Forbesu

Energetsko naslijeđe

Geralda Forda. Nestao je zategnuti

mali osmijeh. Jimmy Carter se namrgodio

u smjeru 62,7 milijuna TV gledatelja treće

predsjedničke debate. “Fordova administracija”,

rekao je blago, “nije imala jasnu

energetsku politiku.” Čvrsto se držeći na

podiju, Gerald Ford je izgledao kao da je na

rubu da izgubi svoju mirnoću, znajući jako

dobro da je većina

koju demokrati imaju u Kongresu uništila

dobro promišljenu energetsku politiku

njegove administracije. Ali izbori su gotovi,

a energetska lopta je u Carterovim rukama.

Kako će Carterova energetska politika

izgledati? Teško da Carter može podbaciti

i uopće je nemati, uzevši u obzir koliko je

snažno pritisnuo republikance na tu temu te

koliko brzo SAD klizi u sve dublji energetski

problem.

Prije 17 godina u Forbesu

Ljudi od čelika. Dva su načina da

se zaradi novac u biznisu sa čelikom. Jedan

je onaj Kena Iversona. On je šef korporacije

Nucor, sedme najveće čeličane u SAD-u.

Iverson prodaje visokokvalitetan čelik jeftino.

Drugi način je onaj velikih čeličana: iskoristi

antidampinški zakon kako bi izbacio stranu

konkurenciju s tržišta i onda podigni cijene.

“Naše kvote i uvozne barijere loše su kao

i sve druge i gore od mnogih”, rekao je

Iverson.

* U siječnju 2007. Nucor je kupio kanadsku

čeličanu Harris za 1,07 milijardi dolara.

10 F o r b e S veljača 2010


veljača 2010 F o r b e S 11


Predsjednički izbori su za

nama. Završili su više-manje

očekivano, pobjedom kandidata

najveće oporbene stranke

u trenutku kad je vladajuća stranka na

konopcima. No, što smo od ovih izbora

naučili? Puno toga: o stanju države,

političkog sustava, stranaka, a i o nama

samima.

Naučili smo da je ime ipak znak,

odnosno da se od svoje prošlosti

ne može pobjeći. Preobraziti se iz

populističkog ljevičara u branitelja od

“crvene nemani” i od vojnika stranke u

nezavisnog kandidata u dva tjedna ipak

nije moguće čak ni za političke talente

poput zagrebačkog gradonačelnika.

Naučili smo također da je stranačka infrastruktura

bitna, ali ne i presudna za

izborni uspjeh.

Ni najbolji stranački aparati ne

mogu pomoći lošim kandidatima. S

druge strane, ni deseci milijuna kuna

potrošenih na kampanju ne mogu

nadoknaditi godine stvaranja mreže

stranačkih aktivista.

Naučili smo isto tako da kada se

kandidati bore za svoj politički život –

“things get ugly”. Bilo je prljavih kampanja

u Hrvatskoj prije, a bit će ih i nakon

ove. Ali razina na koju se ova kampanja

spustila u drugom krugu podsjetila nas

Josip Glaurdić

Birači ionako ne

vjeruju nikome

U drugom krugu predsjedničkih izbora kampanja je

podsjetila na neke od najgorih izbornih natjecanja u

SAD-u. To je za Hrvatsku veliki korak natrag

je na neka od najgorih izbornih natjecanja

u SAD-u. To je za Hrvatsku bio

izniman korak natrag, jer američki izbori

u velikoj mjeri ne zadovoljavaju

osnovne demokratske norme. Naučili

smo i da se politička vještina krije ne

samo u sposobnosti prepoznavanja pravog

trenutka za djelovanje, nego i pravog

trenutka za mirovanje. Svi oni koji su

mislili da bivši premijer ima superioran

osjećaj za tajming u odnosu na predsjednika

SDP-a, grdno su se prevarili.

Pokušaj povratka Ive Sanadera (bizarniji

i od njegovog odlaska) naštetio je njegovom

kandidatu u drugom krugu izbora

baš u onolikoj mjeri u kojoj je izbivanje

Zorana Milanovića iz kampanje koristilo

Ivi Josipoviću. Milanovićevo mirovanje

omogućilo je Josipoviću da se profilira

kao samostalan kandidat i da stvori

potreban odmak od stranačke politike.

politika

Od ovih smo predsjedničkih izbora

naučili i da je ipak potrebno imati ideju.

Hrvatska jest mala zemlja, ali je i u tako

maloj zemlji praktično nemoguće dobiti

izbore direktnim financijskim beneficijama

za ciljane skupine. Odnosno,

moguće je dobiti parlamentarne izbore

na kojima je za pobjedu potrebno oko

35 posto glasova, ali ne predsjedničke

izbore na kojima ih je potrebno prikupiti

preko 50 posto. Ideja pobjedničkog

kandidata, sažeta u jednostavan slogan

“PravDA”, zapravo je pogodila u

samu srž razmišljanja većine hrvatskih

glasača.

Politički i ekonomski sustav naše

države je naime široko percipiran kao

nepravedan. Politički sustav u velikom

je dijelu biračkog korpusa percipiran i

kao nelegitiman ili barem nevrijedan

truda. To smo naučili iz tragično malog

izlaska na izbore, pogotovo u prvom

krugu. Službenim brojkama, na prvi je

krug izbora izašlo 46,7% birača (zbog

nesređenih biračkih popisa, stvarna

brojka je bliža 52-53%).

Svi argumenti o tome da su birači

ostali kod kuće zbog dosadne kampanje

ili zbog loših kandidata su izlišni.

Nelogične su tvrdnje da bi prijevremeni

parlamentarni izbori usporili pregovore s

EU i zaustavili antikorupcijske procese

Biračima je bilo ponuđeno ono najbolje

što im politička elita ima ponuditi –

od ljevice, preko liberalnog centra, do

desnice. Problem je što tim kandidatima

i njihovim političkim sponzorima veliki

broj birača jednostavno više ne vjeruje.

Konačno, ovi su predsjednički

izbori pokazali da birači pogotovo

nemaju povjerenja u trenutnu vlast, ali

to je lekcija koju, čini se, gotovo nitko

u Hrvatskoj ne želi naučiti. Kandidat

vladajuće stranke i jedan od njezinih na-

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih

znanosti američkog Yalea

12 F o r b e S veljača 2010


Ivo Josipović dobio je izbore

na temelju nepovjerenja birača

prema svima ostalima

Foto Duje Klarić / Cropix

jistaknutijih vodećih ljudi polučio je rezultat

od 12 posto, dok se ostale stranke

vladajuće koalicije nisu ni usudile

predložiti svoje kandidate.

Ostavimo po strani argumente o

glasovima koje su odnijeli odmetnički

kandidati. Radi se o izgovorima koji

nemaju uporište u stvarnosti. I socijaldemokrati

su imali najučinkovitijeg

mogućeg odmetnika, pa je njihov kandidat

ipak uspio doći do očekivanih 32,4

posto glasova. Unatoč tako uvjerljivom

izbornom porazu vladajuće stranke,

u hrvatskoj javnosti, međutim, prevladava

mišljenje da nije vrijeme za izvanredne

parlamentarne izbore. Takvo

je mišljenje pogrešno.

Kao glavni argumenti protiv prijevremenih

parlamentarnih izbora

iznose se tvrdnje da bi oni u ovom trenutku

usporili pregovore s Europskom

unijom i zaustavili antikorupcijske

procese koji su u tijeku. Ti argumenti

naprosto nisu logični. Institucionalni

aparat koji iznosi teret pregovora s EU

nastavio bi s radom bez ikakvih problema

tijekom izborne kampanje jer ga

nijedna stranka ne bi htjela ugroziti.

Pristupanje EU nije uopće predmet

rasprave među glavnim političkim

takmacima. Oni su o tome dosegnuli

konsenzus. A na argument da se ova

vlada, čiji su ministri i politički štićenici

predmet istraga, bori protiv korupcije

(odnosno protiv same sebe) učinkovitije

Politički sustav

naše države široko

se percipira kao

nepravedan,

nelegitiman i

nevrijedan truda

nego što bi to činili njezini politički

protivnici, valjda i ne treba odgovoriti.

Ogromna većina hrvatskih građana

smatra da idemo u krivom smjeru. Ako

je tako, a jest, onda smo svakim danom

sve dalje od željenog odredišta. I samo

gubimo vrijeme.

Vlast Ive Sanadera u velikoj je

mjeri dobila potporu hrvatskih mainstream

medija jer se smatralo da on

provodi transformaciju HDZ-a u modernu

demokršćansku stranku koja je

tako očigledno potrebna hrvatskom

političkom sustavu. U miraz smo,

međutim, dobili hobotnicu. Sada je njegova

nasljednica dobila sličnu podršku

jer se smatra da je ona zalog čišćenja

sustava.

U miraz nam, međutim, ostavlja

neinventivno kukavičku ekonomsku

politiku čije ćemo posljedice osjećati još

dugo nakon što izgubi iduće izbore –

kad god oni bili.

veljača 2010 F o r b e S 13


Maruška Vizek

Povratak u

osamdesete

Ako je suditi po HPB-u, državne banke nisu se odrekle

prakse selektivnog kreditiranja. Posljedice će, i opet,

snositi građani

Već je postalo uobičajeno da je

prva vijest koju čujete netom

što se probudite ta kako je

USKOK priveo još jednu garnituru

menadžera zbog sumnje u korupciju

i gospodarski kriminal. Zadnje

u nizu privođenja bilo je za nas ekonomiste

ipak nešto intrigantnije. Riječ je

o akciji Bankomat u kojoj su privedeni

bivši visokopozicionirani dužnosnici

najveće i jedine hrvatske banke u

državnom vlasništvu, jer su na netransparentan

i netržišni način dijelili kredite

poznanicima.

Sličnost između svih privedenih

grupa menadžera jest da su upravljali

poduzećima koja su ili u potpunom ili

u djelomičnom vlasništvu države. No

postoji velika razlika između HPB-a

i ostalih poduzeća u kojima, kako se

sumnja, postoje koruptivne djelatnosti.

Jedino se u slučaju HPB-a tvrdilo da je

jedna državna banka premalo da zadovolji

potrebe privrede te se stoga tražilo

ili da država tu banku ojača ili da osnuje

još koju banku.

Kod ostalih poduzeća u kojima su

se odvijale sumnjive aktivnosti, javnost

i struka su se uglavnom zalagali ili za

smanjenje državnog utjecaja ili za privatizaciju.

Nije stoga nikakvo čudo što se,

otkad je akcija Bankomat započela, više

ne čuju tvrdnje kako Hrvatskoj treba

snažna državna banka koja bi se brinula

o strateškim interesima hrvatskog gospodarstva.

Akcija Bankomat je pljuska

svima koji su se zalagali za jaku državnu

banku i protivili se prodaji hrvatskih

banaka stranim vlasnicima. Ispada da

se strane banke bolje brinu o interesu

gospodarstva, dok se uprava državne

banke, umjesto o nacionalnim, brinula

isključivo o vlastitim interesima. No

zašto nas to ne smije čuditi?

Relevantna istraživanja pokazuju

da, barem kada su tranzicijske zemlje

u pitanju, država nije idealan vlasnik

banaka. Banke u državnom vlasništvu

u tranzicijskim zemljama imaju nižu

troškovnu efikasnost i niže profitne

stope u odnosu na privatne banke.

Postoji mnogo objašnjenja za nesposobnost

države da upravlja bankom,

no jedno od najvažnijih je činjenica da

Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu

nekretnine

su državne banke praksu odobravanja

kredita naslijedile iz socijalističkih dana

te je se, ako je suditi po primjeru HPBa,

nikada nisu odrekle. Ta praksa se

zove selektivno kreditiranje, a označava

situaciju u kojoj se krediti odobravaju

po političkom diktatu, podobnima i

poznatima.

Takvo je kreditiranje u suprotnosti

s tržišnim kriterijima prema kojima se

kredit odobrava poduzetnicima koji

ostvaruju zadovoljavajuće poslovne rezultate

ili kreditom financiraju projekt

čija je stopa profitabilnosti viša od kamatne

stope koju im banka zaračunava

na kredit. Stoga za one koji čitaju

ekonomsku literaturu loše stanje HPB-a

i nije neočekivano. Bilo bi čak pomalo i

čudno da je HPB uspjela ići protiv vjerojatnosnih

omjera i poslovati bolje od

privatiziranih banaka. Nažalost, nitko

se više ne uzbuđuje ni zbog činjenice da

će posljedice sistematskog provođenja

selektivnog kreditiranja u HPB-u

snositi hrvatski građani. Naime, kako

bi posrnulu banku osovila na noge,

država je mora dokapitalizirati novcem

proračunskih obveznika.

Oni koji žele jaku državnu banku

trebali bi se prisjetiti da država već ima

jednu kvazibanku čija je svrha poticanje

gospodarstva. Ta banka se zove

Oni koji žele jaku državnu banku

neka se sjete da država već ima HBOR

čija je svrha poticanje gospodarstva

Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

Ona je osnovana novcem poreznih

obveznika te država za nju jamči svaki

put kada ona posuđuje novac. Premda

bi se i o načinu kako HBOR dodjeljuje

kredite moglo diskutirati, loše poslovanje

HBOR-a, za razliku od HPB-a, ne

može uzdrmati stabilnost cjelokupnog

bankovnog sustava. Položaj HBOR-a

bi u budućnosti mogao i ojačati jer se

Foto Ranko Šuvar / Cropix

14 F o r b e S veljača 2010


on spominje kao jedna od institucija

koja bi trebala alocirati sredstva iz interventnog

fonda Vlade namijenjena za

pomoć hrvatskim poduzećima. Potporu

takvom fondu dao je i guverner Rohatinski

koji tvrdi da je HNB spreman

spustiti obveznu rezervu za tri postotna

boda i tako osloboditi 10 milijardi

kuna, pod uvjetom da taj novac posluži

za kreditiranje proizvodno orijentiranih

poduzeća.

I dok javnost uglavnom misli kako

je riječ o konstruktivnoj gesti HNB-a,

činjenica je da središnja banka na ovu

mjeru više-manje prisiljena. Ulazak u

Europsku uniju je sve bliži, a s njime i

obveza da se obvezna rezerva spusti sa

sadašnjih 14 na svega dva posto, koliko

će iznositi nakon što usvojimo euro.

Središnja banka stoga mora u sljedećih

par godina osloboditi tridesetak milijardi

kuna, što je prilično opasan pothvat.

Problem je što se

nitko ne uzbuđuje

zbog činjenice da

će država HPB

dokapitalizirati

novcem poreznih

obveznika

Upravo zato guverner traži da se novac

usmjeri u proizvodnju, jer se jedino

tako može spriječiti da poplava kuna

izazove inflaciju, deprecijaciju i još veći

deficit tekućeg računa. No bez obzira

na dobru namjeru, spomenuti potez

HNB-a je prilično neortodoksan za

jednu središnju banku u kapitalističkoj

zemlji. Nije jasno po kojim će se kriterijima

dijeliti krediti iz fonda niti tko će

odlučivati koja su poduzeća okrenuta

proizvodnji, a koja nisu. Stoga uspjeh

fonda nije zajamčen. Štoviše, postoji

inherentna opasnost da veći dotok

novca u poduzeća zamagli pravo stanje

proizvodnog sektora i odgodi nužne

reforme. Ako poduzeća nisu efikasna i

konkurenta, nove im kreditne linije vrlo

vjerojatno neće pomoći. Interventni

fond možemo stoga predočiti kao nadohranu

za biljke.

No, ako je biljka posađena u neplodnoj

zemlji, nikakvo nadohranjivanje

neće pomoći. Ta biljka jednostavno

neće davati obilne plodove. Problem

dakle nije u nadohrani, već u tlu. A u

tlu se nalazi prevelika javna potrošnja,

institucionalni deficiti, zaostala proizvodna

struktura, korupcija i okrenutost

domaćoj potrošnji.

Ured državnog odvjetnika jedna

je od medijski najatraktivnijih

točaka u Zagrebu

veljača 2010 F o r b e S 15


Namjeravao sam za ovu kolumnu

– kao, uostalom, i za svaku

drugu – provjeriti podatke o

kojima pišem. Podaci, dakako,

nisu sasvim neprovjereni ni izmišljeni,

ali bio sam pomalo iznenađen kada

za neke informacije nisam na webu

mogao istog časa doznati detalje koji su

me zanimali. Budući da kolumnistički

angažman ne podrazumijeva letove do

međunarodnih velegradova i budžet za

naganjanje visokih dužnosnika europskih

država, morao sam se osloniti na

svoj uobičajeni standard – web i internet.

Dakle – HADOPI. “Haute Autorité

pour la Diffusion des Œuvres et la Protection

des Droits sur Internet”. Čak i

ako znate francuski koliko i ja (što znači

da se vaše znanje svodi na “J’ t’ aime” i

“Vule vu kuše avek mua – susua?”), vjerojatno

možete razabrati prijevod pompoznog

naziva ove francuske državne

agencije. Otprilike “Visoka agencija za

razdiobu radova i zaštitu prava na internetu.”

Jadni Francuzi.

Internet se toliko udomaćio kao pojam

da ga nisu mogli izbjeći čak ni u nazivu

vlastite državne institucije. Mogu

zamisliti svađu koja je nastala unutar

pariške administracije kada je to trebalo

dogovoriti. Vjerojatno su više vremena

posvetili toj temi nego onome čime će

Ivo Špigel

Inkvizitori.com

Ako se nekoga tri puta optuži(!) da je nelegalno

kopirao sadržaj, oduzima mu se pravo na internet.

No to je tek blaži, francuski pristup. U britanskoj

verziji, pod udar zakona dolazi cijelo kućanstvo

se dotična “visoka” ustanova baviti. No

– čime će se zapravo baviti?

Pokušaj da nešto o tome doznamo

na webu neće nas daleko odvesti.

Odsurfamo li na hadopi.fr ili hadopi.

com, dobit ćemo poruku o grešci zbog

neovlaštenog pristupa (toliko o “razdiobi

radova na internetu”). Preostaju nam

sekundarni izvori – druge web-stranice

koje opisuju, komentiraju ili kritiziraju

rad ove agencije i zakone za koje je ona

nadležna. Sve u svemu, prilično misteriozan,

a današnjim bismo rječnikom rekli

i netransparentan pristup. No, ajmo

ponovno – čime bi se HADOPI trebao

baviti?

Pa... kad se pojednostavi sav zakonodavno-birokratski

“mumbo-jumbo”,

HADOPI bi trebao brinuti da zli Francuzi

ne kradu glazbu, filmove i slične

dragocjenosti putem interneta. Drugim

riječima, trebao bi spriječiti približno

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum

revolucija

“Djeco, za idući tjedan pripremite seminarski

rad o nanotehnologiji.”

“Ja ne mogu, profesorice, tata je snimao Mozarta

s interneta pa su nam oduzeli pristup.”

64,321.000 ljudi koji žive u Francuskoj

da krše pozitivne pravne propise o

zabrani kopiranja te iste glazbe i tih istih

filmova.

Za razliku od američke RIAA, koja u

sramotnim sudskim procesima naganja

samohrane majke da plate milijune

dolara odštete za 20 ili 30 presnimljenih

pjesama, HADOPI je odabrao puno

sigurniju strategiju. Američki napori,

naime, zasnivaju se na postojećim zakonskim

propisima koji su po svemu

sudeći besmisleni ako omogućuju drakonske

kazne za banalne prekršaje. No

Francuzi su zaključili da to nije dovoljno.

Pod “Francuzi”, dakako, podrazumijevam

francuske i globalne korporacije

koje lobiraju za zakonske promjene.

Strategija HADOPI-ja vrlo je jednostavna:

Zašto bi se mi bavili zlikovcima

i tužbama? Uvjerimo vladu da ona, a ne

mi, naganja zle pirate ili bar da nam dâ

puno jače zakonske instrumente nego

što ih imaju oni američki papci.

I tako je nastao zloglasni “3 strikes

law”.

Ideja ovog zakona je vrlo jednostavna.

Ako se nekoga tri puta optuži da

je nelegalno kopirao glazbu, filmove,

softver ili nešto slično, oduzima mu se

pravo na internet. Takvoj osobi njegov

sadašnji ISP (“internet provider”), kao

ni bilo koji drugi, ne smije pružiti uslugu

pristupa internetu.

Vjerujem da i iz ovog šturog

opisa jasno proizlazi koliko je zakon

problematičan. Jedna od najuočljivijih

zamjerki jest podloga za tužbu. “Onaj

koji je osumnjičen da je tri puta kopirao.”

Nije, dakle, potrebno da počinite

Foto AP

16 F o r b e S veljača 2010


Problemi ljudskih prava na internetu,

privatnosti, slobode govora i blogova,

problemi su koje se u našoj javnosti

dosljedno ignorira

kakav zločin ili prekršaj – dovoljno je da

vas zbog toga tri puta optuže.

Da ne biste mislili kako su Francuzi

usamljeni u ovim nastojanjima,

pridružili su im se i njihovi najbolji

prijatelji s druge strane La Manchea,

Britanci. Britanska verzija ove katastrofe

još je simpatičnija – ako netko iz

vašeg kućanstva (!) počini zločin poput

prženja ili presnimavanja glazbe – cijelo

kućanstvo je na udaru. Sjajna prilika

za tinejdžere da napakoste roditeljima

– vaša djeca pokupe najnoviji album s

weba, a vi i suprug ostanete bez e-bankinga!

Ili obratno, zli roditelji presnimavaju,

a djeca više ne mogu koristiti

internet za sudjelovanje u nastavi.

“Draga djeco, za idući tjedan pripremite

seminarski rad o nanotehnologiji.” “Ja

ne mogu, profesorice, tata je snimao

Mozarta s interneta pa su nam oduzeli

pristup.”

Zvuči, dakako, kao zezancija vašeg

lokalnog kolumnista. No u surovoj

zbilji, u državama na koje se ugledamo

kao na “kolijevke demokracije” i čije

smo zakone prisiljeni preuzeti i usvojiti

kao svoje ako se želimo s njima igrati u

parkiću, ovakvi su zakoni doista usvojeni

ili su u postupku usvajanja.

Ono što zabrinjava jednako koliko

nazadno i besmisleno zakonodavstvo

u EU jest nedostatak diskusije o takvim

temama “u našem kvartu”. Koliko

Hrvatska zapravo prati dominantne,

aktualne i kritične teme kojima se bavi

klub u koji bismo se željeli sutra upisati,

kao i druge razvijene zemlje svijeta?

Po mom mišljenju – malo ili nimalo.

Temeljna pitanja oko kojih se

lomi Unija, oko kojih se vode žučne

rasprave, prolaze kraj nas najvećim dijelom

neprimijećene, dok smo opsjednuti

trivijalnim natezanjem oko uvijek

iste tri kašete naše ili njihove ribe ili

ponekog brda za koje nitko nije čuo dok

na njega nije dojahao onaj čudak od

Slavena Letice u kazališnom kostimu.

Slično je s internetom. Problemi

ljudskih prava na internetu, privatnosti,

slobode govora (recimo, za blogere) –

sve se to u našim medijima i javnom

diskursu dosljedno ignorira. Nije ni

čudo, radi se o kompleksnim temama u

koje se valja udubiti, razmisliti o njima,

analizirati i, ako treba, i žestoko ali argumentirano

debatirati. U prostoru u

kojemu dominiraju Ante i Simonica,

Dikan, Vlatka i kako li se već zove njezina

nasljednica, ovakve banalne teme ostaju

na marginama.

Ili?

veljača 2010 F o r b e S 17


18 F o r b e S veljača 2010


Godina prilika

Hrvatska zaslužuje pohvale

za način na koji je prevladala

krizu. Sada je, međutim,

pred novim testom koji

pred nju postavljaju zadnji

koraci pred ulazak u EU

/ Andras Horvai

U cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, 2009. je bila godina gašenja

požara. Trebalo je ograničiti štetu izazvanu globalnom ekonomskom krizom

bez presedana. Iako se očekuje da će 2010. biti gotovo podjednako teška, iskoristi

li se pametno, mogla bi to za Hrvatsku biti godina prilika. Zemlja bi mogla

privesti kraju pregovore o pristupanju EU te iskoristiti pritiske krize i stanku

u izbornom ciklusu za postizanje konsenzusa o ključnim strukturnim reformama.

Odlučna provedba tih reformi Hrvatsku bi mogla učiniti konkurentnijom

i stvoriti joj uvjete za održiv ekonomski rast unatoč i dalje izazovnom

vanjskom okruženju.

Hrvatska je lani izbjegla sudbinu manje sretnih zemalja čije su se

ekonomije doslovce urušile, valute sunovratile u bezdan, a nezaposlenost se

vinula nebu pod oblake. Time se nipošto ne umanjuju poteškoće s kojima su

se u 2009. suočili građani Hrvatske, posebno oni koji su ostali bez posla ili su

i prije krize bili ugroženi. Prema najnovijim procjenama, broj siromašnih je

rastao za zabrinjavajućih 35 posto na godišnjoj razini.

Siječanj 2010. obilovao je događajima. Naravno, drugi krug predsjedničkih

izbora i ostala politička zbivanja dominirali su vijestima, ali su na naslovnice

stigli i neki ekonomski događaji. Jedan je od njih i novi zajam Svjetske banke

Hrvatskoj. Tih 200 milijuna eura na petnaest i pol godina, uz promjenjivu kamatnu

stopu koja je trenutačno na razini od oko dva posto, izraz je potpore

Svjetske banke Hrvatskoj u teškim vremenima. Novac, koji će biti dostupan

čim Sabor ratificira ugovor o zajmu, priznanje je naporima hrvatskih vlasti

da održe makroekonomsku i financijsku stabilnost, unaprijede upravljanje

javnim financijama i zaštite najugroženije socijalne kategorije. Zajam je potpora

programu kratkoročnih kriznih mjera, ali i nacrtu srednjoročnih reformi

koji se odnosi na smanjivanje javne potrošnje na područjima poput zdravstva,

mirovina i socijalne pomoći, na poboljšano upravljanje javnim financijama i

sustavom javne nabave, te jačanje financijskog posredovanja.

Otprilike istodobno iz Vlade je stigla još jedna novost, a odnosi se na plan

potpore poduzetništvu. Nisu još poznati svi detalji, no riječ je o mjerama koje

bi trebale riješiti problem s likvidnošću inače zdravih tvrtki, restrukturirati

VELJAČA 2010 F O R B E S 19


posrnule kompanije i podržati investicijske

planove poduzeća s jasnim poslovnom

perspektivama. Sredstva bi se osigurala

oslobađanjem rezervi komercijalnih banaka

kod Hrvatske narodne banke, Vladinim

jamstvima te iz drugih javnih i privatnih

izvora.

No, ne kaže se uzalud da je vrag u

detaljima, pa će o njima uvelike ovisiti i

provedba ovoga plana. Pritom je možda

najvažnija dobra podjela rizika između

javnog i privatnog sektora. Rizik što će ga

preuzeti komercijalne banke i investicijski

fondovi trebao bi biti dovoljno velik

da zajamči odgovorno odlučivanje o dodjeli

kredita i ulaganjima. Za uspjeh plana

ključno je svesti na najmanju mjeru pristup

državnim sredstvima preko natječaja

te osigurati odgovarajuće vrednovanje

jamstava, jasne, transparentne kriterije

natječaja i dodjelu sredstava na temelju

kompetentne procjene budućnosti neke

tvrtke, bez uplitanja politike. Osim toga,

sistem provedbe stečaja trebao bi propalim

tvrtkama omogućiti brz odlazak, kako bi se

raspoloživa sredstva mogla prebaciti perspektivnijim

poduzećima. Posljednje što bi

Vlada mogla poželjeti jest veliko povećanje

potencijalnih obveza koje će opteretiti

sadašnju i buduće generacije.

Čini se da postoji konsenzus o

važnosti smanjenja javne potrošnje kako

bi se obuzdali zahtjevi za financiranje iz

proračuna i tako izbjegao daljnji veliki rast

vanjskog duga i istiskivanje privatnog sektora.

Također, to bi omogućilo pravodobno

ukidanje kriznog poreza te, s vremenom,

smanjenje ukupnog poreznog opterećenja

kako bi se poboljšala konkurentnost i

smanjila siva ekonomija. Time bi se pak

povećao broj poreznih obveznika i smanjio

teret izdataka za servisiranje sustava socijalne

sigurnosti. Usto, mogla bi se stvoriti i

pričuva za buduće ekonomske krize.

Daljnje smanjenje javne potrošnje

zahtijeva sistemske promjene. Smanjenje

plaća bilo je nužno u doba krize, no samo

bi racionalizacija najšire državne administracije

dovela do pravednog, dugoročnog

rješenja i efikasnijeg pružanja javnih usluga.

Na svemu se tome već radi pa je

važno da se o ključnim smjerovima reformi

postigne konsenzus. Restrukturiranje

je potrebno i javnim poduzećima. HŽ-u

Andras Horvai

Rizik koji će preuzeti

banke mora biti

dovoljno velik da

zajamči odgovorno

odlučivanje o kreditima

i ulaganjima

samo za održavanje poslovanja treba 1,5

milijardi kuna državnih subvencija ili gotovo

0,5 posto BDP-a. Istina, i drugdje u

svijetu željeznice u ovoj ili onoj mjeri ovise

o državnim subvencijama jer su cijene

putničkih karata nerijetko niže od troškova,

a nerentabilne linije teško je ukinuti. Ipak,

ovdje su razmjeri te ovisnosti zapanjujući.

Dodatno treba smanjiti i socijalnu

potrošnju. Općenito uzevši, programi socijalne

skrbi srećom prilično učinkovito štite

najranjivije socijalne skupine, što je posebno

važno u ovako teškim vremenima.

Međutim, mnogi socijalni programi nisu

usmjereni prema onima kojima je pomoć

najpotrebnija.

Andras Horvai je šef Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj

Revizijom tih programa, daljnjom

automatizacijom i primjenom OIB-a, to

će se, nadajmo se, promijeniti. Način financiranja

zdravstva je promijenjen pa

su smanjeni dugovi bolnica, troškovi i

zloupotreba bolovanja te izdaci za lijekove.

Razmjerno je malo učinjeno na stvaranju

efikasnije bolničke mreže. Ta socijalno osjetljiva

tema morat će prije ili kasnije doći

na dnevni red. Tu su potom i složena pitanja

pravednosti i održivosti mirovinskog

sustava. Sadašnji sistem ranog odlaska u

mirovinu na prvi pogled možda smanjuje

broj nezaposlenih, ali to je prilično skupa

zamjena u odnosu na prava radnika za vrijeme

nezaposlenosti. U svojem sadašnjem

obliku taj sustav zapravo potiče ljude da

rano odu u mirovinu umjesto da nastave

raditi i pridonositi nacionalnom dohotku

i sustavu socijalne sigurnosti. Nadalje, oko

20 posto svih mirovina danas čine privilegirane

mirovine, koje su za neke kategorije

umirovljenika i četiri do pet puta više od

prosječne starosne mirovine. I na kraju,

drugi mirovinski stup treba ojačati kako

bi zajedno s prvim stupom osigurao prihvatljive

iznose mirovina u nadolazećim

godinama.

Smanjenje javne potrošnje je nužno, ali

ne i dovoljno za konkurentnije gospodarstvo.

A tu Hrvatska ima ogroman potencijal.

Zbog niza parafiskalnih nameta, složenog

načina ishodovanja raznih dozvola i dugog

čekanja na uknjižbu vlasništva, ulagačka

klima još uvijek nije dovoljno poticajna

za biznis. Složenost i skupoća tih sistema

rađaju korupciju i obeshrabruju i strana i

domaća ulaganja u nove poslove.

Unutarnji konsenzus bit će nužan i na

planu fleksibilnosti tržišta rada. Hrvatsko

tržište rada nedovoljno potiče tvrtke na

otvaranje radnih mjesta. Kruto inzistiranje

na smanjenju broja zaposlenih možda

je u prvi mah pogodovalo onima koji su

zadržali posao, no ne mora biti tako i na

dugi rok budu li njihove tvrtke prisiljene

zatvoriti vrata. Ta ista krutost ne pušta na

tržište rada i mnoge ljude koji bi željeli

raditi. Hrvatska stopa zaposlenosti od 57

posto jedna je od najnižih u Europi i glavni

je izvor zabrinutosti za održivost sustava

socijalne sigurnosti. Za to nije odgovorna

samo regulacija tržišta rada.

Hrvatska zaslužuje pohvale za uspješan

način na koji je upravljala ovom krizom.

Sada je pred njom novi test, provedba

daljnjih strukturnih reformi nužnih za

približavanje zemljama članicama EU i

za bolji život hrvatskih građana. Svjetska

banka spremna joj je pomoći u tim naporima,

kao i uvijek od 1993. godine, otkad je

Hrvatska njezina članica.

20 F o r b e S veljača 2010


fronta

Foto Goran Mehkek , Sandra Šimunović / Cropix

(Ne)poželjno

zanimanje: liječnik

Liječnici su nekad bili vrlo cijenjena profesija. Završiti

medicinski fakultet smatralo se prestižnim, a “gosponu doktoru”

otvarala su se sva vrata. No, vremena su se promijenila.

Liječnika je sve manje (ne samo u Hrvatskoj), mladi ne pokazuju

veći interes za studij medicine, ugled im je sve više narušen

aferama, plaće nisu obećavajuće, mora se stalno učiti namjerava

li se dostatno pratiti napredak znanosti, premaleni zdravstveni

fondovi ograničavaju primjenu stečenog znanja...

Liječnici u Hrvatskoj nerijetko za sve lošiji imidž okrivljuju

medije jer, tvrde, pišu o njima samo kad pogriješe ili kad se

radi o nekom skandalu, a oni svakodnevno uspješno spašavaju

živote. U Hrvatskom liječničkom zboru nedavno su pokušali

organizirati razgovor s novinarima ne bi li se razmjenom informacija

promijenila percepcija i jedne i druge strane. Prof.

dr. Ranka Štern Padovan, koja je zadužena da spoji novinare i

liječnike, na kraju je bila više nego razočarana. Došli su novinari,

a liječnike se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ukratko,

imali su priliku, nisu je iskoristili, premda je istina da ih

muči proprilična količina problema koji s medijima i nemaju

previše veze.

U Hrvatskoj u ovom trenutku nedostaje gotovo tisuću

liječnika, a specijalisti u prosjeku imaju oko 55 godina. Najviše

nedostaje anesteziologa, što i ne čudi s obzirom na zahtjevnost

te specijalizacije. Kirurga nedostaje 320, a internista 330. U

primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje 210 ginekologa i 70

pedijatara.

Na Zavodu za zapošljavanje liječnici su tek rijetko na popisu.

Uglavnom se radi o onima koji čekaju posao isključivo u

Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku. Nema bolničkog odjela na

kojem se ne osjeća nedostatak liječnika, pa prijedlog kako bi

trebalo uvesti mogućnost obavljanja pretraga i poslijepodne ne

dolazi u obzir, ne samo zato što nema novca za taj rad, već i

zato što nema kadra. Kad Hrvatska uđe u EU situacija će biti

još gora zbog 40-satnog radnog tjedna, u što je uključeno i

dežurstvo. Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje

Minigo kaže kako Hrvatskoj u skoroj budućnosti ne gine uvoz

liječnika iz susjednih zemalja jer, iako su plaće liječnika specijalista

kod nas relativno male – oko 8500 kuna, u BiH ili Srbiji

još su manje.

Istina, hrvatski medicinski fakulteti u prošloj su školskoj

godini podigli upisne kvote, ali do “gotovog” liječnika specijalista

proći će više od 10 godina. Osim toga, ulaskom Hrvatske

u EU liječnicima će se otvoriti mogućnost

odlaska u neku zapadnu zemlju gdje će im

primanja biti veća. To već proživljavaju

Češka, Slovačka, a osobito Poljska gdje Nijemci

i Englezi dijele stipendije studentima

završnih godina medicine kako bi osigurali

budućnost liječenja svojih građana.

U Hrvatskoj su stvari krenule s mrtve

točke tek prije četiri godine. Uz povećanje

upisnih kvota na medicinskim fakultetima,

povećan je i broj specijalizacija koje plaća

država. No, valja na nogama dočekati nove

specijaliste. Dotad, nerijetko se postojećima,

koji bi već trebali biti u mirovini, produžuje

radni vijek. Ljeti, kad tijekom turističke sezone

treba dodatnih liječničkih timova, zovu se liječnici koji su

već u mirovini da “začepe” kadrovske rupe. Bolje neće biti ni

ovoga ljeta. Goranka Jureško

depresivni i nezadovoljni

Prof. dr. Ranka

Štern Padovan

Svjetsko istraživanje, predstavljeno na kongresu Američkog liječničkog

društva prije godinu i pol, pokazalo je da je samo 50 posto liječnika

zadovoljno svojim radom i životom, a 67 posto smatra da se u

njihovom profesionalnom životu neće ništa promijeniti u dogledno

vrijeme. Nisu zadovoljni ni primanjima. Jedno kanadsko istraživanje

pokazalo je da je gotovo četvrtina liječnika depresivna, a takvih je

među ostatkom građana tek 15 posto. Među liječnicima tri je posto

ovisnika o alkoholu, a dva posto o lijekovima, što dodatno govori o

stresu u kojem žive i rade.

veljača 2010 F o r b e S 21


Spasitelji bez vizije

Misija i cilj Vladinih

fondova za spas

gospodarstva ostaju

nejasni. Hrabri izlazak

države sa zvučnim

jamstvima za kredite

od milijardu eura

prije je motiviran

nužnošću da se

pomogne bankama

i samoj državi nego

gospodarstvu /

Dragana Radusinović

Toliko pitanja, a tako malo odgovora. Tek nerazumljiva euforija

na površini javne rasprave koje, kad se zagrebe u dubinu, među poduzetnicima

zapravo nema. Tako bi se ukratko mogla opisati jeka

koja odzvanja nakon pompoznog predstavljanja projekta za spas

gospodarstva što ga je u obliku fondova za novčanu pomoć izglasala

Vlada u trenucima u kojima kriteriji za dobivanje sredstava još

nisu objavljeni.

“Nazvati državne fondove fondovima za spas gospodarstva

22 F O R B E S VELJAČA 2010


FRONTA

zvuči kao kada za manifestaciju koja se

održi samo jednom kažete da je postala

tradicionalna. Čini mi se sve to pomalo

smiješnim”, riječi su kojima je Josip

Boban, predsjednik uprave AD Plastika,

dobavljača njemačke i francuske autoindustrije,

komentirao fondove Banskih

dvora koje je svesrdno podržala

i oporba, pa je podsmijeh iz biznisa

upućen i vladajućima, ali i onima koji to

žele postati.

Vlada je, podsjetimo, odlučila

hrvatskim tvrtkama čije je poslovanje

posrnulo nakon 31. srpnja 2008.

pomoći tako da im se omogući podizanje

kredita putem Hrvatske banke za

obnovu i razvoj koja bi u odlučivanju o

dodjeli kredita kroz promjenu Zakona

o HBOR-u dobila veću samostalnost.

Za plasirane kredite Vlada je odlučila

dati od 25 do 50 državnih jamstava vrijednih

do 7,2 milijarde kuna, pri čemu

konačni iznos ovisi o Hrvatskoj narodnoj

banci i njezinoj odluci o tome za

koliko je spremna spustiti obveznu

rezervu banaka kako bi im oslobodila

sredstva za plasman u gospodarstvo.

Osim toga, Vlada je odlučila osnovati

Fond za gospodarsku suradnju, odnosno

fond koji bi ulagao u vlasnički kapital

tvrtki, i u njega uložiti milijardu kuna

proračunskog novca, odnosno milijardu

kuna tijekom pet godina, kako je

Forbesu objasnio premijerkin savjetnik

Škegro prema kojem je, budući da ga

je on osmislio, fond ubrzo dobio naziv

“Škegrin fond”. I dok je u medijima zavladala

euforija, poslovni teren priča

drukčiju priču, gledajući pozitivnije na

Škegrin fond nego na onaj dio koji se

odnosi na jamstva države za kredite.

Lani u ovo doba u AD Plastiku, koji

je u svoja tada četiri proizvodna pogona

u Hrvatskoj, jednom u Rumunjskoj i

dva u Rusiji proizvodio opremu za vanjsko

i unutarnje uređenje automobila,

nisu znali što bi sa sobom, a još manje

su mogli predvidjeti što će za godinu

dana biti s njima. Europska je unija otprilike

šest mjeseci prije toga proglasila

krizu i najavila sveopći gospodarski

potop. U AD Plastiku su to shvatili ozbiljno,

zanemarujući tadašnju hrvatsku

mantru kako kriza nije jako pogubna

za njezinu malu ekonomiju. Zatvorili

su proizvodni pogon u Makarskoj i

otpustili tristotinjak radnika kako bi

ostali mogli zadržati postojeću plaću.

Menadžerima su primanja srezali za 15

posto počevši od predsjednika Uprave.

Sve im to ipak ne bi pomoglo da se izvuku,

a Josip Boban danas ne bi mogao

najavljivati kako će AD Plastik u 2009.

ipak zabilježiti dobit u svojoj bilanci

da na krizu nisu reagirale francuska i

njemačka vlada.

Hrvatska vlada AD Plastiku nije

pomogla unatoč snažnom kucanju na

njezina vrata. Radna mjesta u Solinu i

Zagrebu, ali i ona u Rumunjskoj i Rusiji

gdje AD Plastik ima tvornice, spasili su

vaučeri koje je njemačka vlada dijelila

za kupnju automobila kako bi održala

potražnju za njima, a i to što prodaja

francuskog Renaulta, AD Plastikova velikog

klijenta, nije pala onoliko koliko u

konkurencije.

USPJEŠNE TVRTKE S

POTENCIJALOM

Jadran - Galenski laboratorij

Geofoto

Metalni lijev TCG

Ghetaldus

Lipik Glas

Dioki

Doking

HS Produkt

Gisdata

Mireo

Končar - Energetski transformatori

Pastor

AD Plastik

PPC Buzet (CIMOS)

Belišće

Elektrokontakt

Elka kabeli

Končar distributivni i specijalni

transformatori

Nije Josipu Bobanu smiješno to što

Vlada kasni s protupožarnim mjerama.

Smiješno mu je nešto drugo. AD Plastik

svoju proizvodnju, na kojoj osim radnika

radi i njihov tim za razvoj od 70

ljudi, financira kreditima HBOR-a. Kamate

su im 5,5 posto. Krediti koje dižu

u Rumunjskoj za financiranje tamošnje

proizvodnje koštaju 4 posto. Boban

dodaje da su njihovim konkurentima u

Francuskoj kamate još niže, a u Velikoj

Britaniji država je za spas tijekom prošle

godine davala beskamatne kredite.

Ova ekonomska logika kaže da AD

Plastikova proizvodnja u Hrvatskoj,

gdje su radnici skuplji, a logistički

troškovi veći nego u Rumunjskoj, na europskom

tržištu može biti konkurentna

jedino pod uvjetom da Boban dobije

kredit čije bi kamate s uračunatim svim

troškovima bile maksimalno 4 posto.

Kad bi to dobio od HBOR-a, Bobanov

podsmijeh vjerojatno bi se pretvorio u

osmijeh odobravanja. Kamate od 7 posto,

o kojima se govori kao o kamatama

koje bi poduzetnicima trebale pojeftiniti

kredite u okviru novih državnih fondova,

AD Plastiku neće pomoći. U Bobanovom

poslovnom svijetu svaka stotinka

kamata manje nije presudna ako odbrojavanje

počinje od sedmice, pa makar

se savjetnik premijerke Jadranke Kosor

Borislav Škegro u to zaklinjao zalažući

vlastiti ekonomski opstanak. Ali AD

Plastik će se, prema Bobanovoj najavi,

kao i dosad sam pobrinuti za sebe, sa

300 manje zaposlenih nego lani. “Nemamo

problema s likvidnošću, kupci nam

plaćaju na vrijeme jer radimo s inozemstvom.

Moramo naći samo novac za financiranje

novih projekata, a možemo

ga uvijek naći i bez državnog fonda”,

kaže direktor koji je prije šest mjeseci

opravdano strahovao da se proizvodna

tvrtka možda i neće izvući tako sretno

kako se izvukla.

Romeo Božić, direktor PPC Buzeta,

podružnice slovenskog Cimosa koji u

VELJAČA 2010 F O R B E S 23


Igor Kokanović

Ghetaldus – Mirko i Igor Kokanović

Ghetaldus, najveća domaća optika u vlasništvu oca i sina, Mirka i Igora Kokanovića,

u prošloj je godini dovršila sve velike planirane investicije. Uz otvaranje deset dućana

u Hrvatskoj, najzvučnija među njima je otvaranje optike i poliklinike u Sarajevu, što

je prvi iskorak Ghetaldusa na strano tržište. Unatoč padu tržišta u maloprodaji od 30

posto, Ghetaldusov pad je bio 3 posto. Ostali segmenti, veleprodaja i poliklinike, rasli

su 7 odnosno 20 posto, pa su poslovni rezultati za lanjsku godinu nešto bolji od onih

2008. i očekuje se konsolidirani prihod od 155 milijuna kuna. Dok Igor Kokanović

kaže da je u 2010. cilj stabilizacija poslovanja, Mirko Kokanović razmatra mogućnost

širenja posla na Sloveniju. Ghetaldus, koji u Samoboru ima vlastitu proizvodnju

okvira za naočale i leća, dobio je zastupstvo za proizvodnju leća grupacije BBGR i to

za područje bivše Jugoslavije, što bi trebao biti njihov prvi veći izvozni posao. Udio

izvoza u njihovim prihodima je malen, a prigovor Mirka Kokanovića programima za

financiranje izvoza svodi se na “kvaku 22”: “Ne možete dobiti kredit ako vam izvoz

ne čini više od 50 posto prihoda, a bez kredita za financiranje proizvodnje ne možete

ni postići 50 posto prihoda iz izvoza.” Ghetaldus je u kontekstu novih kredita iz

državnih fondova zainteresiran za refinanciranje postojećih zaduženja.

Buzetu proizvodi autodijelove za grupaciju

PSA i BMW na pitanje: Kako

ste?, odgovara: A kako zvučim? I pritom

se smije. Za prošlu godinu očekuje

dobit, jer su baš kao i AD Plastik već

krajem 2008. pokrenuli restrukturiranje

i smanjivanje troškova. U ovoj godini,

koliko god ona bila teška, očekuju 20

posto prihoda više nego lani, a za financiranje

proizvodnje kaže da će se snaći

i bez državne pomoći jer se njihova

tržišta, koja su pomoć dobila kad im je

trebala, oporavljaju.

Inozemna tržišta ukazuju na oporavak

i za proizvođača celuloze Belišće,

velikog hrvatskog izvoznika čiji direktor

Vlado Jerbić kaže: “Da mi je netko na

početku prošle godine ponudio konačni

rezultat od dva do tri milijuna kuna dobiti

kakav sada očekujemo, odmah bih

to prihvatio.” Činjenicu da neće biti u

gubitku tretira kao rezultat “pozitivne

nule”, a od 2010. očekuje da će biti

teška.

Rast prihoda očekuje na mađarskom

tržištu, a oporavljaju se i Njemačka, Italija

i Češka. Jerbić se kod HBOR-a i banaka

trenutačno zadužuje uz prosječne

kamate od 5,5 posto. Kredite plaća kamatama

od 2 do 7 posto. “Kod banaka

smo A klasa”, kaže Jerbić, što znači da

su već u kategoriji najmanjeg rizika, a

od novih državnih fondova ne očekuje

primarno kredite za nove poslovne projekte,

već za financijsko restrukturiranje.

Htio bi skuplje i kratkoročne kredite

Foto Vjekoslav Skledar, Jure Mišković / Cropix

24 F o r b e S veljača 2010


fronta

Zbrka koja je zavladala u iščekivanju Vladinih kriterija pomoći

jasan je znak da smisao fondova nije jasan ni kreatorima

zamijeniti dugoročnim jeftinijim, što

znači da mu državni fond, ako mu želi

pomoći, mora omogućiti kamate znatno

niže od 7 posto.

Ova i još nekoliko sličnih priča

uspješnih hrvatskih tvrtki koje proizvode

za veliko europsko ili svjetsko

tržište, a koje su se bez pomoći Vlade

uspješno provukle kroz 2009., navodi na

to da se državni fond sagleda iz drugog

kuta, nakon čega postaje mnogo jasniji,

iako je uvijek moguće prigovoriti da je

riječ o raspravi na temu “što je bilo prije,

kokoš ili jaje”.

Predstavljen kao fond za spas gospodarstva,

državni fond, pogledamo li ga s

druge strane, izgleda potpuno drukčije.

Predstavljen je kao da mu je motiv gospodarski

oporavak, no prije će biti da je

hrabri izlazak države sa zvučnim jamstvima

za kredite od milijardu eura zapravo

motiviran nužnošću da se pomogne

bankama i samoj državi.

Vlada odlukom o jamstvenom fondu

i preuzimanjem dijela rizika prvenstveno

pomaže bankama da sigurnije

plasiraju vlastiti višak likvidnosti od 4,5

milijardi kuna. Vlada, koja je državni

proračun za 2010. zbog vlastite nesposobnosti

da sreže troškove zamislila na

razini od 120 milijardi kuna uz rizik da

dodatnih 10 milijardi dođe na naplatu

kroz već izdana jamstva brodogradnji

ne riješi li se sudbina brodogradilišta,

morala je učiniti nešto kako bi smanjila

pritisak banaka na rast kamata za

gospodarstvo, budući da banke već financiraju

skupu državnu potrošnju.

Osim toga, država je još uvijek veliki

dužnik brojnim poduzećima, pa među

ekonomskim analitičarima već vlada

tihi strah da su državna jamstva za

kredite HBOR-a zapravo namijenjena

tvrtkama kojima država već duguje novac

a one potraživanja nemaju odakle

naplatiti, kako bi ipak dobile sredstva

za svoje poslovanje i smirile strasti.

Jamstva, iako je riječ o proračunskim

sredstvima, nisu novac iz ovogodišnjeg

proračuna, pa i ako dođu na naplatu, to

se neće dogoditi ove teške godine koju

treba preživjeti.

Sagledavajući samo odluke Vlade,

fondovi koje je pokrenula toliko su

široki i nedefinirani da su zapravo otvoreni

gotovo svima, pa i kompanijama

iz tradicionalno problematičnih sektora

poput tekstilne, drvne, kožarske i industrije

obuće, koje su u hrvatskom slučaju

grcale na rubu propasti i u najboljim

godinama globalnog ekonomskog rasta

i to što ih je kriza dokrajčila ne znači da

je ona jedini uzrok njihovih problema.

Vrata jamstvenog fonda otvorena su i

turističkoj branši, koja se uskomešala u

istraživanju mogućnosti da uz državna

jamstva dobije jeftinije kredite za

pripremu sezone. Koliko su odluke

Vlade nejasne, a stoga i zbunjujuće,

govori i činjenica da je gradonačelnik

Koprivnice Zvonimir Mršić fondove

za gospodarsku suradnju putem kojih

se ulaže u vlasnički kapital kompanija

protumačio kako njemu odgovara,

zaključivši kako “nema pametnije stvari

nego da država taj novac uloži u dokapitalizaciju

Podravke”, što bi svakako bila

najgora destinacija za proračunski novac

u 2010. godini.

Zbrka koja je zavladala među poduzetnicima

koji iščekuju Vladine kriterije

za dobivanje državnih jamstava za

kredite govori samo o tome da smisao

tih fondova njihovim kreatorima nije

sasvim jasan. A to znači da oni ne mogu

ispuniti cilj “spašavanja gospodarstva”.

Mogu tek kratkoročno uliti novac u

sustav. Fondu za spas gospodarstva i

prije nego što su osmišljeni kriteriji za

dobivanje kredita zatrebalo je hitno

spašavanje.

Kakvi god bili, kriteriji koji se

osmišljavaju u Ministarstvu financija

neće biti uspješni ne zadovolje li nekoliko

pravila i uvjeta koje je Forbes iz-

Metalni lijev TCG – Željko Uzelac

Tijekom 2009. ovom dobavljaču autoindustrije proizvodnja je zbog krize pala 30 posto,

a prihod je zbog pada cijena njihovih proizvoda čak 50 posto manji. Ova godina

donosi oporavak i narudžbe su porasle za 15 posto, a i cijena aluminija porasla je za

10 posto. Radi za BMW i Mercedes. Vlasnik Metalnog lijeva TCG Željko Uzelac ističe

da mu se vraćaju kupci iz Kine i istočnih zemalja, te da novac putem kredita HBOR-a

treba za obnovu tehnologije u kompaniji i novi investicijski ciklus kako bi tvrtka sa

sadašnjih 300 narasla na 450 zaposlenih. S kamatama od 4 do 5 posto proizvodnja bi

mu na izvoznim tržištima bila konkurentna.

Željko Uzelac

veljača 2010 F o r b e S 25


fronta

Dioki – Robert Ježić

Iako je njegov Dioki u 2008. zabilježio

gubitak u poslovanju upravo zahvaljujući

slomu izvoznih tržišta na koja plasira

90 posto svoje proizvodnje organskih

petrokemikalija i polimera, Robert Ježić

ove godine na pitanje: Kako posao?,

odgovara: Mi smo, Bogu hvala, dobro.

Krajem prošle godine dovršili su veliku

investiciju u povećanje proizvodnih

kapaciteta polietilena na Krku, što bi

izvozni kapacitet tvrtke trebalo povećati

za 30 posto. Kapitalna ulaganja Diokija

premašuju 90 milijuna eura, a u veljači

planiraju pokretanje proizvodnje vinilklorid

monomera, sirovine za PVC (polivinil

klorid) nezamjenjive u građevinarstvu.

“Sredstva za investicije su osigurana”,

kaže Ježić, ne isključujući ipak Diokijev

interes za novac koji se može dobiti

putem državnih fondova, iako će toj priči

dodati kako bi od državne administracije

bilo pametno da se pozabavi smanjivanjem

poreza i parafiskalnih nameta te

precijenjenom kunom.

Robert

Ježić

tržište ne smiju biti više od 4 posto.

Uspješne tvrtke za taj se iznos kamata

mogu zadužiti u inozemstvu, pa im se

državna pomoć koja bi bila skuplja od

toga ne isplati.

Država treba u dogovoru s bankama

osigurati što manje kamate za financiranje

proizvodnje s većom dodanom

vrijednošću. Budući da država daje

jamstva za razvojne kredite, profitabilnost

poslovnog plana na osnovi

kojeg se za projekt traži financiranje

trebali bi, uz poslovne banke, ocjenjivati

i stručnjaci HBOR-a nezavisno od

poslovnih banaka. Država kredite jamči

novcem poreznih obveznika iz budućih

proračuna. Stoga bi bilo neozbiljno potpuno

prepustiti poslovnim bankama

procjenu rizika pojedinog projekta, jer

to omogućuje bankama da dosadašnje

rizične plasmane pretvore u manje

rizične.

Smisao jamstvenog fonda trebao

bi biti da se kroz njega održi ili poveća

zaposlenost, posebno u proizvodnji. U

veo iz razgovora s tridesetak direktora

uspješnih kompanija te sagledavajući

sliku hrvatskog gospodarstva.

Dvije trećine jamstvenog fonda, koji

prema odluci Vlade može iznositi do

7,2 milijarde kuna, treba biti ciljano

usmjereno na proizvodnju s izvoznim

potencijalom, pri čemu se potencijal

dokazuje postojećim narudžbama.

Vlada ne bi smjela dopustiti da

većina jasmtvenog fonda bude potrošena

na poslove kompanija koje svoje proizvode

plasiraju na hrvatskom tržištu,

jer unatoč nekim stavovima o rastu

hrvatskog gospodarstva na strategiji

supstitucije uvoza, ulaskom Hrvatske

u EU i potpunim otvaranjem tržišta ta

strategija nije dugoročno održiva jer je

hrvatsko tržište malo.

Ona može funkcionirati na velikim

tržištima poput poljskog. Kamate na

kredite za tvrtke koje vlastitu proizvodnju

plasiraju na europsko ili svjetsko

10 uvjeta da državni fond ipak

bude koristan

■ dvije trećine jamstvenog fonda treba biti ciljano usmjereno na proizvodnju s

izvoznim potencijalom

■ kamate na kredite za tvrtke koje vlastitu proizvodnju plasiraju na europsko ili

svjetsko tržište ne smiju biti više od 4 posto

■ osigurati što manje kamate za financiranje proizvodnje s većom dodanom

vrijednošću

■ profitabilnost poslovnog plana na osnovi kojeg se za projekt traži financiranje

trebali bi ocjenjivati stručnjaci HBOR-a nezavisno od poslovnih banaka

■ država ne bi smjela jamčiti kredite tvrtkama koje već dugo imaju višak zaposlenih i

radna efikasnost im je zbog toga niža od europskog prosjeka u branši

■ pri odobravanju kredita kompanijama za tekuću likvidnost i otplatu dugova treba

uzeti u obzir kvalitetu procesa rezanja troškova u 2009. godini

■ prednost u dobivanju kredita za održavanje ili širenje proizvodnje s državnim

jamstvima trebale bi imati kompanije iz takozvanih sektora budućnosti, odnosno

informatike, biotehnologije i farmaceutike, te kompanije u energetskom sektoru

■ pri davanju kredita za projekte s izvoznim potencijalnom ne bi smjelo postojati

ograničenje prema kojem kredit mogu dobiti samo oni izvoznici koji ostvaruju više od

50 posto prihoda iz inozemstva

■ kada je riječ o ulaganju u vlasnički kapital kompanije kroz Fond za gospodarsku

suradnju (milijardu kuna u pet godina), država mora tražiti garantirani povrat na

investiciju od najmanje 5, a najviše 10 posto

■ pri odabiru meta za ulaganje treba se voditi odabirom EBRD-a i IFC-a

26 F o r b e S veljača 2010


Foto Dusko Klicek / EPEHA, Goran Mehkek / Cropix

tom slučaju prijeti opasnost od padanja

u klasičnu zamku čuvanja ili, još gore,

generiranja dugoročno neodrživih radnih

mjesta. Budući da je sama Vlada već

u toj zamci jer u vlastitoj administraciji,

što državnoj što lokalnoj, ima previše

zaposlenih, državni jamstveni fond

ne bi smio biti iskorišten za jamčenje

kredita tvrtkama koje već dugo imaju

višak zaposlenih i radna efikasnost im

je zbog toga niža od europskog prosjeka

u branši. Budu li se jamčili takvi krediti,

ova bi Vlada mogla ući u povijest kao

administracija koja je uspjela poništiti

jedini pozitivni efekt krize i recesije,

učinak katalizatora nakon kojeg opstaju

zdravi, a nestaju oni koji i ne trebaju

postojati, kako bi se stvorio prostor za

nastanak i rast novih.

Pri odobravanju kredita kompanijama

za tekuću likvidnost i otplatu

dugova treba uzeti u obzir kvalitetu

procesa rezanja troškova u 2009. godini.

Kvalitetno rezanje troškova u

lanjskoj godini ključni je element za

povjerenje menadžmentu kompanije,

a menadžment je uvijek ona slaba ili

jaka karika o kojoj ovisi hoće li se isplata

državnih jamstava aktivirati i opteretiti

porezne obveznike od 2011. godine

nadalje. Kako su kompanije rezale

troškove i jesu li u panici pribjegle linearnom

smanjenju troškova u 2009. i na

taj ili neki drugi način učinile nešto što

bi zakočilo njihov daljnji razvoj, bitan je

detalj u procjeni kvalitete tražitelja kredita

s jamstvom poreznih obveznika.

Prednost u dobivanju kredita

za održavanje ili širenje proizvodnje

s državnim jamstvima trebale bi

imati kompanije iz takozvanih sektora

budućnosti – informatike, biotehnologije

i farmaceutike, te kompanije

u energetskom sektoru budući da se u

njemu očekuju strana ulaganja u idućim

godinama.

Pri odobravanju kredita za projekte

s izvoznim potencijalnom ne bi smjelo

postojati ograničenje prema kojem

kredit mogu dobiti samo izvoznici koji

Strategija zamjene uvoza na malom

će hrvatskom tržištu biti neupotrebljiva

nakon ulaska u Europsku uniju

Danijel

Zadjelović

Lipik glas – Danijel Zadjelović

Lipik Glas je u 2009. imao 40 posto manje prihode nego godinu ranije, a direktor

Danijel Zadjelović kaže da će tvrtka koja proizvodi specijalna stakla, posebno za

autoindustriju, sigurno iskazati gubitak. U ovoj godini ne spašava ih povratak starih

kupaca, nego novi posao koji će podići prihode u odnosu na lani za 35 posto. Riječ

je o proizvodnji stakala za Aston Martin Rapid, prvi Aston Martin sa četvera vrata.

Automobil se počinje proizvoditi u Grazu, a u Lipik Glasovom portfelju poslova činit

će 20 posto ukupnog prihoda planiranog na razini od 11 milijuna eura. “Zatvorit

ćemo financijsku konstrukciju i bez pomoći države”, kaže Zadjelović. No Lipik Glas je

jedna od rijetkih tvrtki kojima bi kamate na kredite od 7 posto ipak nešto značile, jer

se sada, kaže Zadjelović, zadužuju uz visokih 10 posto.

veljača 2010 F o r b e S 27


Goranko

Fižulić

Quaestus i Nexus trenutačno su u odličnoj poziciji

jer su jedini spremni kandidirati se za upravljanje

izdašnim priljevom državnog novca

Zdravko

Mršić

ostvaruju više od 50 posto prihoda iz

inozemstva. Pokazalo se da su takvim

pravilom, koje se često koristilo kao

katalizator u financiranju izvoznika,

dosad diskriminirani izvoznici čija je

vrijednost izvoza u apsolutnom iznosu

veća od ukupnog prihoda kompanija

koje rade pretežno za inozemstvo, ali se

kompanija, zato što većinu prihoda generira

na hrvatskom tržištu, ne uspijeva

kvalificirati među pretežne izvoznike.

Donošenje odluke o fondovima

i državnim jamstvima za kredite bez

jasne misije, vizije i cilja tih fondova,

već je u hrvatskom biznisu stvorilo

zaraćene strane. Osim pobune u gospodarstvu

koja je nastala kada se pokazalo

da se državna jamstva može kandidirati

i konzorcij IGH, Konstruktor i Tehnika

za posao gradnje autoceste u Crnoj Gori

– što bi s obzirom na to da je posao težak

2,77 milijardi kuna doslovno pojelo

trećinu garantnog fonda – pojavile su se

i unutarsektorske bitke.

Turističke kompanije uzvrpoljile su

se u izviđanju mogućnosti za dobivanje

kredita, na što proizvođači gledaju mrzovoljno,

a izvoznici tvrde da je u turizmu

riječ o nekretninskom biznisu i

smeta im mogućnost da se hrvatskim

državnim jamstvima hotelijerima financira

kupnja talijanskog namještaja.

Međusobna netrpeljivost nazire se i

između proizvođača i trgovaca. Pojavio

se strah među proizvođačima da će za

kredite konkurirati trgovci i ponuđači

usluga.

Znakovito je da je Hrvatska udruga

poslodavaca predvođena Damirom Kuštrakom

istog dana kada je Vlada donijela

odluku o interventnim fondovima

zatražila smanjivanje poreza i doprinosa

na plaće te ukidanje kriznog poreza kako

bi se povećala potrošnja. Kuštraka su u

tom zahtjevu pratili Goranko Fižulić,

vlasnik Magme, i Ivica Mudrinić, predsjednik

Uprave THT-a.

Foto Nikola Wolf, Vjekoslav Skledar, Damir Krajac / Cropix

28 F o r b e S veljača 2010


fronta

Quaestus i Nexus povlašteni u utrci za državnim novcem

Fond za gospodarsku suradnju koji je osmislio Borislav

Škegro, jedini je instrument među novim Vladinim

mjerama koji će raspolagati konkretnim novcem iz

proračuna. Prema Škegrinu objašnjenju, raspolagat

će s milijardu kuna tijekom pet godina. Taj novac će osigurati

državni proračun, koji se ove godine puni i ubiranjem kriznog

poreza. Od tog se poreza u proračun slijeva oko 200 milijuna

kuna mjesečno.

Prema preliminarnim tumačenjima Škegrinog fonda, riječ

je o financijskom instrumentu koji bi trebao funkcionirati u

suradnji s postojećim privatnim equity fondovima, odnosno

fondovima koji ulažu u kompanije preuzimajući vlasnički udio

u njima. U toj je priči najzanimljivije što u Hrvatskoj postoje

samo dva fonda registrirana za ulaganja u rizični kapital. Riječ

je o Škegrinom Quaestusu i fondu Nexus Alfa koji vode Marko

Lesić i Marko Makek, koji su u privatni fondovski biznis prešli iz

Zagrebačke banke. Škegrin Quaestus poznat je po investiranju

u Metronet i Tele 2, pretežno telekomunikacijski sektor, dok su

najzvučnije ulagačke mete Nexus Alfe drogerijski lanac Kozmo

koji su kupili od Konzuma Ivice Todorića i domaća tvrtka Aqua

Maritime.

Budući da će Fond za gospodarsku suradnju funkcionirati

tako što će ulagati u kompanije koje kao svoje ulagačke

mete odabere privatni fond, Quaestus i Nexus trenutačno su

u povlaštenoj poziciji jer su jedini spremni kandidirati se za

državni novac, koji je zapravo jako izdašan jer se Vlada obvezala

uložiti u odabranu kompaniju jednako koliko i privatni

fond. Vladina najava osnivanja Fonda za gospodarsku suradnju

potaknula je pak financijsko tržište da se aktivira. Izvjesno

je da će postojeći investicijski fondovi u suradnji s bankama

krenuti u osnivanje društava za upravljanje rizičnim kapitalom,

za što treba imati milijun kuna početnog kapitala te skupiti

75 milijuna kuna od privatnih investitora kako bi mogli početi

funkcionirati. Naime, oko 200 milijuna kuna kapitala slobodnog

za ulaganje iz državnog proračuna dovoljan je poticaj da

se privatni sektor prihvati posla skupljanja još najmanje toliko.

Quaestus i Nexus uskoro bi mogli dobiti konkurenciju. Škegro,

čiji je fond jedan od onih koji su u prednosti, u ovom slučaju

zato što postoji, za Forbes je izjavio da će Quaestus aplicirati

za državni novac “ovisno o uvjetima”, što zvuči prilično čudno

budući da je on sam jedan od onih koji diktira uvjete. U Nexusu,

znajući da su također u donekle povlaštenom položaju,

odbili su komentirati tu činjenicu. Iako slični fondovi u svijetu

funkcioniraju tako da država u suradnji s privatnim kapitalom

većinu rizika prihvaća na sebe, zbog povijesti lošeg gospodarenja

državnim novcem u Hrvatskoj sugovornici iz privatnog

financijskog sektora čak predlažu da bi država u slučaju Fonda

za gospodarsku suradnju trebala tražiti garantirani povrat

svojeg uloga od 5 ili 10 posto, kako bi se osigurala da domaći

fondovi rizičnog kapitala, koji su zapravo tek u nastanku, ne bi

neoprezno igrali s novcem poreznih obveznika. Radi dodatne

sigurnosti u odabiru kompanija, državi iz biznisa stiže i savjet

da bi se trebala voditi odabirom EBRD-a i IFC-a. Oni biraju

kvalitetne kompanije i imaju stroge uvjete za dobivanje sredstava.

Državni Fond za gospodarsku suradnju može konkurirati

EBRD-u i IFC-u i okrenuti se kompanijama koje već pregovaraju

s ta dva fonda, te im ponuditi nešto bolje uvjete.

veljača 2010 F o r b e S 29


Država je odgodila

drugi krug natječaja za

prodaju brodogradilišta

za veljaču, ali

brodograditelji

upozoravaju da je to

jedino što je učinjeno

i da investitori, kojih

ima, neće dovijeka

čekati /Jozo Vrdoljak

Propast će

jer drugo

ne znaju

Bez obzira na to što je raspisivanje

drugog kruga natječaja

za prodaju hrvatskih

brodogradilišta odgođeno

s početka siječnja na sredinu

veljače, u krugovima koji prate naše

brodograđevne prilike i koji su upozoravali

na loše uvjete prvog natječaja,

još uvijek nisu poznati uvjeti drugog

kruga natječaja. Još se ne zna u čemu je

učinjen korak prema privlačenju pravih

investitora u hrvatsku brodogradnju, a

stručnjaci iz Brodograđevnog klastera

Splitsko-dalmatinske županije tvrde

kako postoje interesi korejskih i kineskih

vlasnika brodogradilišta, koji su zainteresirani

za proizvodnju brodova.

U brodograđevnim krugovima prevladava

mišljenje kako vlasnik, Vlada RH,

ovaj put brodogradilišta u stečaj gura iz

svoje nemoći. Na nedavno održanom

okruglom stolu o brodogradnji koji je

okupio sve zainteresirane brodograđevne

stručnjake, sindikate i predstavnike

brodogradilišta, zaključeno je da nisu

učinjene sve potrebne predradnje za

raspisivanje drugog natječaja za privatizaciju

brodogradilišta, te da stoga nema

realnog izgleda da se pojavi ozbiljniji kupac.

“Takva situacija može dovesti do

stečajnog procesa i u konačnici do likvidacije

brodogradilišta. U tom slučaju

Jozo Vrdoljak je novinar Privrednog vjesnika

30 F O R B E S VELJAČA 2010


prijeti opasnost i od bankrota cijelog

državnog sustava, što se ne smije dopustiti”,

istaknuo je dugogodišnji stečajni

upravitelj Ivo Jukić, misleći pri tome na

velik broj neaktiviranih Vladinih jamstava.

Sudionici okruglog stola od Vlade su

zatražili odgađanje raspisivanja natječaja

za najmanje pola godine kako bi u tom

razdoblju brodograđevna znanost i

struka mogli pomoći Vladi da kvalitetno

pripremi najpovoljniji model preustroja i

privatizacije hrvatske brodogradnje.

Oni koji smatraju da brodogradnju

treba sačuvati i da bi njezino gašenje imalo

pogubne posljedice po gospodarsku i

socijalnu stabilnost, naglašavaju kako su

najveća opasnost za ukidanje navoza interesi

špekulanata. Špekulanti nerijetko

vrše pritisak na donositelje normi kako bi

uvjerili odgovorne da se prenamijeni pomorsko,

odnosno javno dobro nad kojim

postoji koncesija brodogradilišta te izvrši

uknjižba na to zemljište, koje bi potom

bilo predmetom trgovine nekretninama.

Pritom se traži da se Republika Hrvatska

odrekne svog vlasništva nad pomorskim

dobrom u korist novog vlasnika. Prevladava

mišljenje da jedino na taj način novi

vlasnik može ostvariti profit.

Da nešto nije u redu svjestan je i

predsjednik Brodograđevnog klastera

Splitsko-dalmatinske županije dr. Ivica

Veža, profesor na splitskom FESB-u.

“Meni nikako nije jasno da se srlja u

prodaju brodogradilišta, a da nitko od

značajnijih brodograđevnih stručnjaka

nije konzultiran niti upućen u uvjete, kako

prvog, tako sad i drugog kruga natječaja.

Isto tako, stječe se dojam da se u Vladi

brodogradnjom u ovom trenutku nitko

sustavno ne bavi”, rekao je, podsjećajući

kako je dosadašnji državni tajnik Leo

Begović prešao na mjesto predsjednika

uprave HEP-a. Veža kaže i da nije jasno

kako u proračunu za iduću godinu nisu

planirana sredstva za restrukturiranje

brodogradilišta: “Ulaganjem 38 milijuna

eura u Brodotrogir podigla bi se produktivnost

sa sadašnja dva na četiri broda. U

suprotnom bi se dogodilo da preko 250

visokoobrazovanih djelatnika, odnosno

1100 radnika ovog brodogradilišta bude

prinuđeno na prekvalifikaciju u konobare

i kuhare.”

Ivica Veža je bio i jedan od autora

plana restrukturiranja Brodotrogira, u

kojem je predviđeno optimiranje kapaciteta

te razne vrste ušteda. Radi se

o jednom od rijetkih brodogradilišta

koja su imala ponudu u prvom krugu

natječaja. Ponuda splitskog poduzetnika

Slobodana Ljubičića, poznatija kao More

Trogir, predviđala je na prostoru Brodotrogira

razne turističke sadržaje. Kako

je i turizam, a pogotovo hotelijerstvo

niskoprofitabilna djelatnost i povratak

uloženog novca je vrlo spor, postavlja se

pitanje kako ostvariti povrat ulaganja i je

li uopće moguća dugoročna isplativost

ulaganja. A ulaganje bi, prema riječima

Slobodana Ljubičića, trebalo biti oko

500 milijuna eura. Ljubičić kaže da je u

sam projekt More Trogir dosad uloženo

oko dva milijuna eura. Prema njegovim

saznanjima, uvjeti drugog natječaja za

prodaju brodogradilišta bit će vrlo slični

onima iz prvog kruga. Otkrio nam je i

da se opet namjerava natjecati: “Moja

ponuda u prvom krugu je odbijena bez

ikakvog obrazloženja. Ako nam Vlada

ponovno odbije ponudu, morat će nam

dostaviti obrazloženje.”

Brodogradnja je prema mišljenju dr.

Veže najznačajnija preostala strateška industrija

u Hrvatskoj: “Ona je Hrvatskoj

neophodna i ne smije se dopustiti njezino

gašenje. Ne bi se smio ponoviti slučaj

Industriji nije jasno

zašto je država

spora s izdavanjem

jamstava za

povoljne kredite

iako se nikada

dosad ta jamstva

nisu aktivirala

fronta

nekada uspješnog Dalmastroja koji je

ugašen, a posljedica je to da ni dan-danas

nemamo više tvornicu alatnih strojeva

u Dalmaciji, osim tvornice HSTec iz

Zadra. Postoji opasnost da, kada jednom

ugasimo brodogradnju te izgubimo

brodograđevna znanja i stručnjake, više

nikada nećemo graditi brodove.”

Danas brodograđevna industrija

sudjeluje sa 12 do 15 posto u hrvatskom

izvozu, osigurava posao za više od 40

tisuća zaposlenika, a od nje živi oko 200

tisuća stanovnika. Brodogradnja uprihodi

proračunu oko 1,8 milijardi kuna.

“Njezini stručnjaci i radnici nisu jedini

krivac za nastale gubitke. Pored neprihvatljivog

podržavljenja bivše društvene

imovine 1991. godine, znatno većeg

tečaja domaće valute prema stranim

valutama, što pogoduje uvoznicima, a

uništava izvoz, na poslovanje je utjecalo

poskupljenje čelika u zadnje četiri godine

za oko 450 posto, zatim nedovoljno

činjenje svih dosadašnjih vlada na prevladavanju

uočenih problema u brodogradnji,

izostajanje daljnje tehnološke

obnove brodogradilišta... ”, kaže dr.

Roko Markovina, profesor na splitskom

FESB-u.

Naglasio je kako brodograđevna

znanost i struka još od 1992. nude

pomoć Vladi, pa se kao poruka okruglog

stola iznova u dobroj namjeri Vladi

nudi suradnja u iznalaženju najboljeg

modela za preustroj i privatizaciju brodogradnje,

pripremi natječaja za drugi

krug, izradi kriterija za izbor eventualnih

kupaca te provjeri boniteta kupaca.

Istodobno zahtijevaju od Vlade da po

hitnom postupku uputi poseban zakon

o brodogradnji i sanaciji brodogradnje

s ciljem sprečavanja nekontroliranog

stečaja i likvidacije brodogradilišta.

Brodograđevni stručnjaci smatraju da

u međuvremenu Vlada treba osigurati

brodogradilištima likvidnost i garancije

za nove ugovore koji bi se financirali iz

domaćeg kapitala (fondovi) ili stranog

kapitala uz državna jamstva koja se po

europskim kriterijima 80-20 ne smatraju

potporama.

veljača 2010 F o r b e S 31


FRONTA

Mali na

leđima

nose velike

Istraživanje na 27.000 europskih tvrtki, od čega 500

hrvatskih, pokazalo je da firme koje imaju najviše 50

zaposlenih, najbolje podnose recesiju/ Tanja Tolić

32 F O R B E S VELJAČA 2010


Male tvrtke u Hrvatskoj, one koje imaju od deset

do 50 zaposlenih, najbolje su se prilagodile promjenama

na domaćem tržištu rada i, slijedom toga,

najbolje se nose i sa recesijom. Pokazalo je to veliko

istraživanje Eurofounda, agencije EU sa sjedištem u

Dublinu, koje je provedeno u 27 tisuća javnih i privatnih

poduzeća, od čega 500 hrvatskih. Prvi rezultati

opsežnog Drugog istraživanja o europskim tvrtkama

objavljeni su krajem prošle godine, dok će cjeloviti

izvještaj biti prezentiran u proljeće 2010.

Cilj je istraživanja otkriti može li Europa ostvariti

jedan od ključnih ciljeva koji si je postavila potpisivanjem

Lisabonskog sporazuma – fleksibilizirati

VELJAČA 2010 F O R B E S 33


fronta

Želi li Europa početi ozbiljno konkurirati

američkom, a posebno kineskom tržištu

rada, mora postati mnogo fleksibilnija

tržište rada. Stari kontinent tradicionalnim

je zakonima snažno štitio instituciju

i kontinuitet radnoga mjesta, zbog čega je

Europa već desetljećima nekonkurentna

tržištima kao što su Amerika ili Kina, a

kamoli Indija koja se pretvorila u jednu

od najvećih “outsource” sila. Politički cilj

je jasan – učiniti tržište dinamičnijim i

konkurentnijim, no koliko su europske

tvrtke doista opremljene da bi se suočile

s tim izazovom? Kako socijalni dijalog u

radnoj sredini, radno vrijeme i strategije

fleksibilnosti, kao i odabir zaposlenika,

METODA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno u 30 europskih zemalja. Hrvatski dio podataka prikupio je

Hendal koji je intervjuirao 500 malih, srednjih i velikih tvrtki. Tvrtke su odabrane

slučajnim odabirom (CATI metoda – telefonski intervju), s time da su morale imati najmanje

10 zaposlenih. U svakoj od tvrtki, ako je to bilo moguće, intervjuiran je netko

iz uprave i zastupnik radnika. Male tvrtke u istraživanju su definirane kao one koje imaju

od 10 od 50 zaposlenih, srednje imaju od 50 do 250 radnika, a velike tvrtke imaju više od

250 zaposlenika.

mogu pomoći tvrtkama, osobito u trenutku

ekonomske krize?

Lanjsko istraživanje The Economista

pokazalo je da je snažna gospodarska

kriza srušila na koljena mnoge velike

tvrtke, no i da su se mnoge manje firme

uspjele othrvati financijskoj katastrofi.

Economistova anketa iz travnja, koja je

obuhvatila 804 mala i srednja poduzeća

u Francuskoj, pokazala je, primjerice,

da polovica njih na razini 2009. očekuje

iste ili veće prihode u odnosu na 2008.

godinu. Za europske vlade dobro poslovanje

malih i srednjih poduzeća predstavlja

dobitak, osobito sada kada se velike

kompanije nalaze u poteškoćama te

izlaz traže u “outsourcingu” radne snage

u drugim državama, ponajprije onima

čija je ekonomija u razvoju.

Manjih tvrtki, prema istraživanju The

Economista, u Europi ima oko 3 milijuna.

Brojka varira ovisno o tome kako se

definira mala tvrtka (najčešće prema broju

zaposlenih), no podaci govore i da je

88 milijuna europskih radnika zaposleno

upravo u takvim poduzećima. Drugim

riječima, mali, često obiteljski biznisi

nose gospodarstvo Europe na svojim

leđima, najvećim dijelom stoga što su se

takve tvrtke sposobne brzo prilagoditi

novim uvjetima na tržištu rada. Recesija

pritom za “male” doista može predstavljati

idealnu priliku – osobito ako imaju

poduzetničku ideju i hrabrosti, jer pruža

mogućnost za izlazak na nova tržišta, os-

34 F o r b e S veljača 2010


vajanje tržišnih niša i preuzimanje klijenata

od konkurenata.

Istraživanje Eurofounda pokazalo je,

slijedom toga, da je fleksibilnost radnog

vremena najčešći oblik fleksibilnosti rada

koji se primjenjuje u europskim tvrtkama.

Više od polovice (56%) tvrtki s 10 ili

više zaposlenika u EU-27 (plus Hrvatska,

Turska i Makedonija) koristi neki oblik

fleksibilnosti tržišta rada. Zamjetan je,

ističu istraživači, i konstantan rast fleksibilizacije

u odnosu na prije četiri godine,

kada je provedeno prvo istraživanje,

u 21 zemlji.

Oko dvije trećine poduzeća nudi

svojim radnicima mogućnost nepunog

radnog vremena. Nadalje, oko dvije

trećine tvrtki (67%) odgovorilo je da koriste

neki oblik privremenog rada, poput

privremenih radnika iz agencija, radnika

koji imaju ugovor na određeno vrijeme i

slobodnjaka. Najčešći način određivanja

plaće u Europi i dalje je kroz kolektivno

pregovaranje – dva od tri radnika

pokrivena su kolektivnim ugovorom.

Određivanje plaće prema radnom učinku

zastupljeno je tek u manjem dijelu tvrtki

(33%). Više od 60 posto radnika ima u

firmi u kojoj rade zastupnika radnika

(sindikati, radnička vijeća i sl.).

Gotovo četiri na svakih 10 poduzeća

dopušta svojim radnicima da skupljaju

radne sate. Većini je omogućeno da ih

“zamijene” za slobodne dane. Takva je

praksa najčešća u nordijskim zemljama,

Njemačkoj, Češkoj i Austriji. Tri od svaka

četiri poduzeća kažu pak da sistematski

provjeravaju potrebu za daljnjim

usavršavanjem radnika, no nažalost to

usavršavanje nije ravnomjerno raspodijeljeno

među svim grupama radnika -

stalno zaposleni radnici imaju više prilika

za usavršavanje od privremenih radnika.

Koliko je radno vrijeme hrvatskih radnika

fleksibilno (N=5799)

Postotak

Postotak

vremena

radnika

Manje od 20% vremena 28,6%

20 – 40% radnog vremena 19,9%

40 – 60% radnog vremena 13,2%

60 – 80% radnog vremena 5,1%

80 – 100% radnog vremena 6,3%

Cijelo radno vrijeme 25,5%

Eurofound, 2009.

posto tvrtki. Od 17.967 hrvatskih radnika

čije su tvrtke sudjelovale u istraživanju,

njih 32,3 posto ima fleksibilno radno vrijeme.

Najviše fleksibilnog radnog vremena

imaju radnici koji rade u malim tvrtkama

(34,3%), a takvih je u istraživanju,

kroz tvrtke, bilo zastupljeno 14.308. Slijede

tvrtke srednje veličine, čijih 25,5%

radnika ima fleksibilno radno vrijeme. U

istraživanju je posredno sudjelovalo 3073

Pokrivenost pregovorima oko plaća u Europi (%)

Izvor: ECS 2009

Ukupno

takvih radnika. U velikim tvrtkama (ukupno

587 radnika), samo 17,5% radnika

ima fleksibilno radno vrijeme.

Hrvatske tvrtke ipak izlaze u susret

svojim radnicima - u smislu da im

dopuštaju da neke dane rade kraće, a neke

dulje i tako nakupljaju radne sate. Po tom

trendu smo bliski EU, kao i po trendu

da se nakupljeni radni sati zamjenjuju

za slobodne dane. Hrvatske tvrtke koje

dopuštaju svojim radnicima da skupljaju

radne sate u istraživanju su bile zastupljene

sa 5799 radnika. Od ukupnog broja, njih

74,4% ima takav radni aranžman. Postotak

je podjednak u malim, srednjim i velikim

tvrtkama (kreće se od 70 do 80%), no

male tvrtke su najsklonije takvim radnim

aranžmanima. Također, 79,5% radnika

ima mogućnost prekovremene radne

sate zamijeniti za slobodne dane. U velikim

tvrtkama (83 radnika), to dopuštaju

u 100 posto slučajeva. U Hrvatskoj su

Privatni sektor

Zastupljenost različitih oblika fleksibilnog radnog vremena (%)

Gdje je tu Hrvatska? Po broju radnika

koji rade skraćeno radno vrijeme ne

slijedimo europske trendove. Tvrtki u kojoj

više od 20 posto radnika čine upravo

takvi, u Hrvatskoj je manje od 15 posto,

dok se u zapadnoj Europi taj udio penje i

do 30 posto. Fleksibilno radno vrijeme u

većini država Europe ima između 40 i 55

Zamjena nakupljenih radnih sati za slobodne dane

Klizno radno vrijeme, bez nakupljanja radnih sati

Izvor: ECS 2009

Mogućnost nakupljanja radnih sati, ali bez opcije

da se zamjenjuju za slobodne dane

veljača 2010 F o r b e S 35


fronta

poslodavci ponešto skloniji takvo što

više dopuštati zaposlenima u javnim

tvrtkama. Od ukupnog broja hrvatskih

radnika koji su sudjelovali u istraživanju

(17.968 zaposlenih u 500 poduzeća) njih

56%, odnosno petina svih tvrtki, radilo je

u posljednjih 12 mjeseci prekovremeno, i

to najčešće u velikim tvrtkama.

Iako bi se iz ovog podatka možda

moglo iščitati kako puno radimo, u

Europi se, u prosjeku, mnogo više radi

nego u Hrvatskoj. U EU je u proteklih 12

mjeseci u više od 50 posto tvrtki barem

petina radnika radila prekovremeno, dok

se taj postotak u Hrvatskoj kreće od 25 do

40 posto tvrtki.

Trend da tvrtke zapošljavaju

privremene radnike koje pronalaze u

agencijama nije zaživio u Hrvatskoj, ali

nije u dovoljnoj mjeri zaživio ni u Europi.

Međutim, Hrvatska je jedna od europskih

zemalja u kojoj je najviše radnika

koji su u posljednjih godinu dana radili

na ugovor na određeno vrijeme. Tvrtki

koji imaju takvih radnika u nas je između

60 i 75 posto, s čime se mogu, primjerice,

pohvaliti i Francuska ili Portugal. I po

broju slobodnjaka Hrvatska je ponešto

“naprednija” od prosjeka Europe. U

posljednjih godinu dana takve je radnike

u Hrvatskoj koristilo 20 do 30 posto tvrtki,

dok se europski prosjek kreće od 10

do 20 posto tvrtki. Od ukupno 500 tvrtki

uključenih u istraživanje, njih čak 60,7%

u posljednjih je godinu dana koristilo

radnike s ugovorom na određeno vrijem.

Najviše su ih koristile velike tvrtke (587

radnika) – čak 92,7%. Slobodnjaka (freelancera)

u Hrvatskoj je 22,2% od ukupno

17.968 radnika uključenih u istraživanje.

Freelancere su podjednako koristile

male, srednje i velike tvrtke, uglavnom u

rasponu od 20 do 25 posto.

Koliko tvrtke zapošljavaju radnike na nepuno radno vrijeme (%)

Izvor: ECS 2009

Manje od 20% radi nepuno radno vrijeme

Kompenzacija prekovremenog rada (%)

Izvor: ECS 2009

EUROPSKE BROJKE

■ 56 posto tvrtki nudi neki oblik fleksibilnosti

rada

■ Dvije trećine poduzeća nudi svojim

radnicima mogućnost nepunog radnog

vremena

■ Gotovo dvije od tri tvrtke koriste neke

od privremenih radnika: agencijske

radnike, radnike koji imaju ugovor na

određeno radno vrijeme ili slobodnjake

■ Određivanje plaće prema radnom

učinku zastupljeno je tek u manjem

dijelu tvrtki (33%)

■ Stalno zaposleni radnici imaju više

prilika za usavršavanje od privremenih

radnika

■ Više od 60 posto radnika ima zastupnika

radnika (sindikati, radnička vijeća

i sl.)

■ Gotovo četiri na svakih 10 poduzeća

dopušta svojim radnicima da skupljaju

radne sate

20% ili više radnika na nepunom radnom vremenu

Plaćeno Slobodni dani Plaćanje i slobodni dani Bez kompenzacije

Kad se uzme u obzir zbir radnika

koji dolaze preko agencija, slobodnjaci

su ili imaju ugovor na određeno vrijeme,

onda u Europi po fleksibilnosti – a time

i manjoj zaštićenosti radnika u smislu

garancije kontinuiteta ugovora i posla –

prednjače Italija, Francuska, Portugal i

neke skandinavske zemlje (75 do 90 posto

tvrtki koji zapošljavaju takve radnike).

Hrvatska je pak uz bok Njemačkoj, gdje

tvrtki koji zapošljavaju radnike bez ugovora

na neodređeno vrijeme ima između

60 i 75 posto. Tvrtki u kojima 20 posto

zaposlenika radi skraćeno radno vrijeme

(part-timers) u Hrvatskoj nema niti jedan

posto.

Kad je u pitanju pokrivenost radnika

kolektivnim ugovorima, u EU

vlada šaroliko raspoloženje. Radnici

u Hrvatskoj su, može se reći, srednje

zaštićeni – od ukupnog broja tvrtki, njih

57,2 posto plaće dobiva na temelju kolektivnog

ugovora. Kolektivni ugovor u

najvećem postotku (93,7%) imaju velike

tvrtke. Četrdeset i osam posto privatnih

tvrtki iz istraživanja ima kolektivni ugovor,

dok isto ima 73,2% javnih tvrtki u

Hrvatskoj.

Najpokriveniji kolektivnim ugovorima

u Europi su Talijani, Španjolci i Skan-

36 F o r b e S veljača 2010


su obuhvaćeni ovim dijelom istraživanja,

njih 73,1% tvrtke su, prije promjene sustava

plaća, konzultirale, što se vjerojatno

može protumačiti time da je u tim tvrtkama

poslodavac to obavezan učiniti zbog

postojećeg kolektivnog ugovora.

Zapadna Europa je, međutim, u visokom

postotku mijenjala organizaciju

rada, dok je to u Hrvatskoj učinilo 22,2%

tvrtki - u najvećem postotku (30,7%) to se

dogodilo u velikim tvrtkama. Novo radno

vrijeme dobilo je svega 9 posto hrvatskih

radnika uključenih u istraživanje, dok ga

je u u većini EU promijenila najmanje

četvrtina tvrtki. Hrvatska nije slijedila

europske trendove niti u restrukturiranju

poduzeća: dok je u EU to učinila najmanje

četvrtina tvrtki, kod nas je restrukturiranje

doživjelo svega 5,5% radnika.

Foto Getty Images, AP

Suprotno svojim uvjerenjima, Hrvati

ne rade puno. Prosjek radnih sati u EU

mnogo je veći nego kod nas

dinavci, dok najlošije uvjete imaju Turci,

Mađari, Poljaci…

Autonomija rada u cijeloj EU otprilike

je jednaka: najveću autonomiju

imaju Šveđani i Danci (55 do 65% tvrtki),

dok u Hrvatskoj takve radne uvjete

nudi od 25 do 35 posto tvrtki (ovisno o

veličini poduzeća), što je i neki prosjek

EU. Od 15.683 hrvatskih radnika koji su

sudjelovali u tom dijelu istraživanja, u

prosjeku njih 23,6 posto su članovi tima

koji sam odlučuje što će i kako raditi,

dok za 73,2% radne zadatke određuje šef,

odnosno supervizor. Najveću autonomiju

u radu imaju radnici zaposleni u malim

tvrtkama.

Politika plaća u posljednje tri godine

mijenjala se uglavnom u istočnoj Europi;

Hrvatska tu slijedi trendove Zapada.

Svega 11,2 posto hrvatskih radnika je

doživjelo da je njihova tvrtka promijenila

sustav plaća. Od 2015 radnika koji

Eurofoundovo istraživanje također

je ispitalo stavove i iskustva vezana

uz socijalni dijalog na radnom mjestu,

što je posebno važno ako se ima na umu

da je jedan od glavnih argumenata protiv

fleksibilizacije tržišta rada bio upravo

strah da će se smanjiti prava radnika i da

će njihovo radno mjesto i prihodi postati

nezaštićeni i neredoviti.

Većina tvrtki u Europi, pa tako i u

Hrvatskoj, slijedi dobru poslovnu praksu

da prije uvođenja značajnih promjena

u politici plaća i organizaciji posla konzultira

svoje radnike. Očekivano, u

hrvatskim tvrtkama mnogo je manje zastupnika

radnika koji imaju snažan utjecaj

na politiku zapošljavanja (32,1% radnika

ima takvog zastupnika). Na politiku plaća

jak utjecaj ima svega njih 15,5%. Na organizaciju

rada zastupnici imaju utjecaja za

41,6% radnika, od njih 4910 uključenih u

istraživanje.

Budući da u istraživanju, barem što

se Hrvatske tiče, prednjače male tvrtke

koje zapošljavaju do 50 radnika – može

se zaključiti kako su se mali privatni poduzetnici

i u Hrvatskoj, kao i u Europi,

najbolje prilagodili novim uvjetima na

tržištu rada jer ih na to naprosto prisiljavaju

okolnosti – nemaju, kao što često

imaju velike tvrtke, političku zaštitu i

rade sami za sebe pa su motiviraniji.

veljača 2010 F o r b e S 37


fronta

Problem su marže,

nikakva deflacija

Što je to prigušilo oduševljenje poslodavaca konkretnim iskorakom Vlade i

oblikovanjem stimulativnog paketa namijenjenog domaćem gospodarstvu?

Jer deflacija bi mogla biti samo - izgovor / Mario Gatara

Prema nedavno objavljenim podacima

Državnog zavoda za statistiku,

inflacija u prosincu iznosila je 1,9% ,

signalizirajući nastavak razdoblja relativno

skromnih inflacijskih pritisaka.

Objava svježih podataka koincidirala je s

presicom na kojoj su poslodavci, s oznakom

“hitno”, Vladi odaslali katastrofična

upozorenja, usredotočivši se na - bauk

deflacije. Međutim, u prosincu 2009.

stopa inflacije, mjerena kretanjem indeksa

potrošačkih cijena, zabilježila je

rast treći mjesec zaredom. Zašto se nitko

nije uzbuđivao kulminacijom negativnog

trenda u rujnu, kada je indeks

potrošačkih cijena imao najslabiji rast

(svega 1,0%) u posljednjih sedam godina?

I zbog čega se sada aktualizira priča o

deflaciji, nakon što je, slijedeći razdoblje

od osam mjeseci negativnih vrijednosti,

indeks (industrijskih) proizvođačkih cijena

u prosincu dosegnuo najvišu razinu

od veljače prošle godine (1,6%)? Ili baš

zbog toga tolika buka?

Ne ulazeću u razloge, ostaje činjenica

da smo u rujnu prošle godine, istom

onom mjesecu kada je stopa inflacije

dosegla dno, bili najbliže jednoznamenkastim

stopama pada obujma trgovine u

maloprodaji. Tijekom cijele prošle godine

maloprodaja je bilježila nesmiljeni pad,

ne uspijevajući se prilagoditi novonastaloj

situaciji u kojoj su potrošači, pritisnuti

rastom nezaposlenosti, bili prisiljeni na

radikalan uzmak. No u rujnu je taj minus

na godišnjoj razini iznosio ‘samo’ 12,8%,

dok je prosjek u prvoj polovici prošle godine

iznosio zastrašujućih 16,7%. Je li to

možda razlog što tada nitko nije spominjao

deflaciju? Barem ne poslodavci?

Daljnji razvoj događaja donio je

novu eskalaciju negativnog trenda, pa

je u studenome zabilježen najveći pad

(-15,8% godišnje) od svibnja. Državni

zavod za statistiku podatke je objavio 12.

siječnja, a dva dana kasnije HUP izlazi u

javnost, zahtijevajući ukidanje kriznog

poreza i smanjenje PDV-a, obrazlažući

to prijetnjom deflacije.

Istini za volju, stopa inflacije posljednjih

je mjeseci za hrvatske prilike

neuobičajeno niska i drugu polovicu

prošle godine uporno se zadržavala ispod

2%. Usporedbe radi, petogodišnji

38 F o r b e S veljača 2010


Foto Barbara Šarić / Cropix

prosjek je 3,6% ili dvostruko više od aktualne

stope (evidentirane u prosincu).

No deflacija u klasičnom smislu podrazumijeva

negativne stope rasta indeksa

potrošačkih cijena, što smo posljednjih

puta imali prilike vidjeti još u veljači davne

1995. godine. Zdeslav Šantić, ekonomist

Splitske banke, strah od deflacije smatra

pretjeranim, navodeći niz čimbenika koji

bi trebali onemogućiti takav scenarij, od

podizanja administrativno upravljanih

cijena do nastavka procesa usklađivanja

s EU pravilima, koji će donijeti nove

trošarine, ali i eliminaciju nulte stope

PDV-a. Što je još važnije, Šantić vjeruje

kako je inflacija u Hrvatskoj u značajnoj

mjeri strukturalne prirode, odnosno, rezultat

niske konkurentnosti i monopola.

Promatrajući stvari u tom kontekstu,

u oči upada divergencija trendova. To

se ponajprije odnosi na međusobnu ovisnost

potrošačkih i proizvođačkih cijena,

jer drastičan pad potonjih ipak nije isprovocirao

negativne vrijednosti indeksa

potrošačkih cijena. Drugim riječima,

proizvođači su, suočeni s intenzivnim padom

potražnje, bili prisiljeni na spuštanje

cijena koje su u srpnju 2008. rasle po

stopi od gotovo 12%, da bi samo godinu

dana kasnije stigle do suprotnog ekstrema,

zabilježivši na godišnjoj razini pad

od gotovo 3%. Za to vrijeme (potrošačke)

cijene u trgovini na malo u jeku su krize

demonstrirale zavidnu otpornost na slabiju

ekonomsku aktivnost u zemlji.

Trgovci, dakle, nisu bili osobito skloni

prenijeti jeftinije proizvođačke cijene

u maloprodaju i na taj način (barem

pokušati) stimulirati potrošnju, a rezultat

je razlika koja se po svoj prilici krije

u računima dobiti i gubitka trgovačkih

lanaca. No opisana divergencija zapravo

se može smatrati blagim fenomenom u

usporedbi s odstupanjem koje potrošačke

cijene bilježe u odnosu na cijene iz uvoza.

Jer prema podacima državnih statističara

koji kretanje izvoznih i uvoznih cijena evidentiraju

na kvartalnoj razini (u odnosu

na prosjek prethodne godine), roba koja

stiže iz uvoza u trećem je kvartalu prošle

Proizvođačke su cijene osam mjeseci bilježile

pad, no tada je malo tko govorio o deflaciji

godine, u istom onom razdoblju u kojem

su potrošačke cijene bilježile blagi rast,

bila jeftinija za gotovo - 13%. Negativan

trend započeo je još početkom 2009. godine,

nakon što su cijene iz uvoza u prvom

kvartalu pale za 7,5%, i u određenoj

se mjeri može objasniti značajnijom korekcijom

cijena energenata, jer je cijena

WTI sirove nafte sredinom srpnja 2008.

dogurala sve do 147 dolara po barelu.

Pa ipak, među tridesetak kategorija

koje DSZ navodi u svom izvješću,

rast uvoznih cijena u trećem su kvartalu

prošle godine zabilježile samo dvije (u

segmentu farmaceutske i IT industrije)

te se zbivanja na tržištu nafte nipošto ne

mogu označiti kao jedini krivac frapantne

razlike između cijene po kojoj dobavljači

dovlače robu iz inozemstva i one po kojoj

je plasiraju domaćim potrošačima. U

nekoj drugoj, izvozno orijentiranoj zemlji

to možda nikoga ne bi zabrinjavalo, ali

u Hrvatskoj gdje ama baš svi zdvajaju nad

“prevelikim” uvozom, cijene proizvoda

koji stižu iz inozemstva igraju itekako

bitnu ulogu u poslovanju trgovaca.

I dok oni preko HUP-a pokušavaju

uvjeriti Vladu kako bi odricanje od

određenih proračunskih prihoda u

‘Otpornost’ potrošačkih cijena na pad

uvoznih cijena i ekonomske aktivnosti

konačnici zapravo polučilo bolji rezultat,

o snižavanju cijena koje bi moglo generirati

rast, ili barem osjetnije usporiti pad

potrošnje, sami kao da ne razmišljaju

previše. “Deflacija može zbog pada cijena

u početku biti privlačna potrošačima, no

ona započinje začarani krug smanjenja

proizvodnje i potrošnje, što će potaknuti

Strah od deflacije možda bi trebalo

tumačiti kao zabrinutost zbog smanjenja

marži iznuđenog (slabijom) potrošnjom

daljnji rast nezaposlenosti, pa bi to Vlada

trebala spriječiti donošenjem niza mjera”,

izjavio je sredinom siječnja predsjednik

HUP-a Damir Kuštrak, označivši kao

poželjne protumjere ukidanje kriznog

poreza i smanjenje PDV-a. No ne radi

li se zapravo o zabrinutosti za profitne

marže, koje su njihova najveća preokupacija?

Jer ono najgore tek ih čeka. Zbog

neusklađenosti ekonomskih ciklusa u

EU i Hrvatskoj (kriza je do našeg praga

ipak stigla nešto kasnije pa će i oporavak

‘kasniti’), te novog rasta cijena energenata

(cijena sirove nafte sada je dvostruko

viša od one na početku 2009.), moglo

bi se dogoditi da uvozne cijene rastom

nadmaše potrošačke. A trgovci, suočeni

s drastičnim padom potrošnje, tada neće

biti u stanju taj trošak (podebljan možda i

za rast proizvođačkih cijena) prenijeti na

leđa kupaca.

veljača 2010 F o r b e S 39


Portret

Mlada bankarska

zvijezda namjerava

iskoristiti vrijeme

konsolidacije

bankarske industrije

za rast švicarske

banke koja čuva

234 milijarde CHF

privatnog novca

/ Mladen Pleše

40 F o r b e S veljača 2010


INTERVJU

Boris Collardi

Spremni smo

za dolazak u

Hrvatsku

Dinamičnost, vizionarstvo

i organizacijske

sposobnosti dovele

su ga na čelo Julius

Baera: Boris Collardi

P

Premda je Boris Collardi po izboru uglednog Wealth-Bulletina proglašen

najvećom svjetskom mladom bankarskom zvijezdom 2008., ipak nitko nije

očekivao da će samo godinu dana kasnije, sa svega 35 godina, biti imenovan predsjednikom

Uprave Julius Baera, jedne od najuglednijih švicarskih bankarskih institucija

za upravljanje privatnom imovinom. Doista neuobičajeno munjevita karijera

Collardija, inače švicarskog i talijanskog državljanina, započela je 1993. kada

se, nakon što je diplomirao, zaposlio u Credit Suisse Group iz Züricha. U njoj je,

među ostalim, tri godine bio šef singapurske poslovnice, a 2006. prešao je u Julius

Baer, banku osnovanu u 19. stoljeću, gdje je listopadu 2009. izabran za prvog operativca.

Dinamičnost, vizionarstvo i organizacijske sposobnosti bile su, objasnili

su stručnjaci, odlike koje su presudile u izboru. Povod za jedan od prvih intervjua

Borisa Collardija bila je zainteresiranost Uprave Julius Baera da svoje poslovanje

proširi i na Hrvatsku.

- Svakako smo zainteresirani za poslovanje s hrvatskim građanima, kao uostalom

i za suradnju sa svim državama jugoistoka Europe. Želimo biti prisutni na

svim brzorastućim tržištima na svijetu, a među njih svakako spadaju i tržišta u

Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Albaniji…

• Kako ste preživjeli tešku financijsku krizu koja je najjače pogodila upravo bankarski

sektor?

- Lakše nego drugi jer nismo ulagali u poslove u koje su ušle mnoge druge

banke. Nismo imali veze, primjerice, s Madoffom ili nekim sličnim institucijama

niti smo bili upleteni u neki od brojnih financijskih skandala. Nismo investirali u

sub-prime, naši klijenti nisu bili preopterećeni kreditima, pa su tijekom krize mo-

veljača 2010 F o r b e S 41


‘Želimo biti prisutni na svim brzorastućim tržištima,

a među njih svakako spadaju i tržišta u Hrvatskoj,

Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Albaniji…’

gli korigirati svoje poslove bez pogubnih

posljedica do kojih dolazi nakon što se ljudi

moraju rasteretiti kreditnih opterećenja

u vrijeme pada vrijednosti tržišta. Mislim

da se u privatnom bankarstvu glavni efekt

krize osjetio u oscilacijama i deprecijaciji

aktive, što je imalo izravnih posljedica

na prihode. Dio gubitaka mogli smo nadomjestiti

zahvaljujući tome što smo dosta

fleksibilni na troškovnoj strani. Nažalost,

kao što znate, prihodi vrlo često padaju

brže nego što se to može korigirati na

strani rashoda. Ono što nam je pomoglo u

ovoj krizi i izlaženju iz nje, možda brže od

nekih drugih i zapravo bez puno nevolja,

jest činjenica da imamo vrlo konzervativan

pristup rizicima.

• Koliko su novca uložili vaši klijenti u Julius

Baer?

- Trenutno je u našu banku uloženo

234 milijarde švicarskih franaka, od čega

je oko 151 milijardu franaka pod našom

upravom, a ostatak nam je povjeren na

čuvanje. Ti se podaci odnose na stanje prije

integracije s ING-om koji smo nedavno

kupili za 520 milijuna švicarskih franaka i

u koji smo dodatno uložili još kapital od

170 milijuna CHF.

• Zašto ste ocijenili preuzimanje ING Switzerland,

švicarske ispostave međunarodne

bankarske grupe ING, tako atraktivnim u

krajnje teška i neizvjesna vremena za financijski

sektor?

- Ima tu više razloga. Najprije, naša

strategija se temelji na rastu. Mi naprosto

stalno želimo rasti i širiti se. A možemo

rasti samo na organski način, bujanjem

aktive, ili preuzimanjem drugih banaka

koje su dostupne na tržištu. Sada je taj prozor

pogodnosti otvoren i bit će, vjerujem,

otvoren još nekih 12 mjeseci, sve dok bude

trajala konsolidacija bankarske industrije.

Vidjeli smo to s nekim drugim europskim

bankama koje su restrukturirane ili su u

procesu restrukturiranja. Svoje želje za

rastom najbolje ćemo moći iskoristiti upravo

za trajanja te konsolidacije.

• Što presuđuje u odluci kada kupujete

neku banku?

- Kad promatramo neku banku, imamo

na umu tri kriterija: kulturnu kompatibilnost,

sinergijski potencijal i financijsku

kreativnost za stvaranje novih vrijednosti

našim dioničarima. A u slučaju ING Switzerland,

poslovna kultura im je takva da

su čisto privatna banka kao i mi, ne bave

se drugim poslovima, oni su bivša Banque

Bruxelles Lambert što znači da su u tomu

već dulje vrijeme te da se razumiju u

privatno bankarstvo. Sinergijski potencijal

je također prilično visok jer im je sjedište

u Švicarskoj, a transakcija je u osnovi vrlo

povoljna za naše dioničare s obzirom na

cijenu koju smo platili. Zaključili smo,

dakle, da je to prilika da iskoristimo svoje

prednosti i to smo učinili.

• Julius Baer zapošljava tri tisuće ljudi u više

od dvadeset zemalja, uključujući lokacije

poput Dubaija i Buenos Airesa. Imate li

planove za daljnje širenje vaših poslovnih

operacija na dalekim tržištima?

- Imamo dvije razine širenja našeg

posla i podupiranja naše strategije rasta.

Prva je oportunistička - recimo, ako sutra

nađemo tim koji bi mogao pokrivati

središnji dio Italije, odmah ćemo otvoriti

ured u, primjerice, Rimu. Ne trudimo

se u osnovi otvarati predstavništva

42 F o r b e S veljača 2010


Foto Mladen Pleše, AP

baš svugdje, bez jakog i kvalitetnog tima.

Možemo djelovati i s drugog mjesta. Ali

ako se pojave prigode da se otvori neko

predstavništvo, to ćemo i učiniti. Dakako,

postoje i važne strateške lokacije kakva je

Hong Kong, gdje smo sada odlučili unaprijediti

naše poslovanje pretvaranjem

tamošnje podružnice u potpuno licencirani

ured. Vjerojatno ćemo iz Hong Konga

razmišljati o otvaranju, u nekom trenutku,

manjih poslovnica u Tajvanu, drugdje u

Kini... Dakako, imamo puno ideja koje se

tiču novih, rastućih tržišta.

• Može li traženje ukidanja bankovne tajne

pogoditi poslovanje vaše banke?

- Prije svega, pitanje bankovne tajne

ticat će se cijele švicarske bankarske industrije,

ne samo Julius Baera. Ne vjerujem,

međutim, da to može biti tako dramatičan

problem kako neki možda misle. Postoji

neka tajanstvenost te brojne spekulacije o

tome koliko je novca u švicarskim bankama

i kakve će biti posljedice ako se otkrije

da u njima ima i prljavog novca. U sljedećih

pet godina poslovni model privatnog bankarstva

morat će evoluirati, neće više biti

toliko tajnovitosti, neće baš biti mogućnosti

da klijenti sakriju ili ne prijave neki novac

i tako izbjegnu plaćanje poreza. Ni mi ne

trebamo klijente koji dolaze u Švicarsku

samo zato da izbjegnu plaćanje poreza.

To nije ono što Švicarska jest i na čemu

je izgrađena. U Švicarsku kao financijsko

središte, ljudi dolaze iz mnogih razloga.

Neki od njih zbog mogućnosti vrhunskog

obrazovanja, mnogi važni pojedinci, vođe

ovog svijeta, školovali su se u Švicarskoj...

Bili su u vrhunskim internatima, među

njima je puno naših klijenata. Zatim, tu je

zdravstvena skrb - mislim da je Švicarska

danas pomalo klinika Europe pa ljudi

vole doći ovdje i po zdravstvenu pomoć,

ali i na terapiju pomlađivanja... Švicarska

je i turistički centar, u nju se dolazi zbog

njezinih prirodnih ljepota. Po tomu je

slična Hrvatskoj. I posljednje, ali ne i najmanje

važno, ljudi dolaze u Švicarsku zbog

našeg bankarstva. A dolaze zbog bankarstva

zato što je Švicarska ne samo centar

privatnog bankarstva gdje se može doći,

ostaviti neki novac i ne prijaviti ga, nego i

zato što ovdje postoji tradicija i stručnost.

Nemojmo zaboraviti, pogledamo li danas

na Švicarsku, ona je jedini financijski centar

kojemu možete inteligentno i stručno

razgovarati o proizvodima iz cijelog svijeta.

Odete li primjerice u SAD, oni će biti

vrlo dobri u analizi američkih vrijednosnih

papira, ali mogu li vam uistinu govoriti

o planiranju poslova s nekretninama,

o rastućim tržištima, o robama, mogu li

vam pomoći strukturirati proizvode... Ne

uvijek nužno. Dočim u Švicarskoj imate

punu kompetentnost: tu možete saznati

sve o svakom proizvodu u svijetu, dobiti

pouzdan stručan savjet. Mislim da će to

biti snaga Švicarske, a ne stajalište da je

Švicarska uspješna zbog bankovne tajne.

• Hoće li referendum na kojemu su Švicarci

zabranili gradnju džamija, naštetiti vašim

poslovima u bogatom islamskom svijetu?

- Moram reći da je to bio vrlo

neočekivan ishod glasanja, nitko nije

očekivao da će tako završiti. Bilo je to

na neki način pomalo čudno glasanje u

čudnom vremenu. Švicarska je uglavnom

vrlo tolerantno, multikulturno, multireligijsko,

multietnično društvo. Ne znam,

možda je u pitanju bio pogrešan trenutak.

Iz razgovora koje smo imali s našim klijentima

čini mi se da oni nisu povrijeđeni

time, nipošto ih to, dakako, nije obradovalo,

ali nisu ni pretjerano uvrijeđeni. Znaju

da to neće utjecati na dobru kvalitetu.

‘U sljedećih pet

godina poslovni

model privatnog

bankarstva morat

će evoluirati. Ne

trebamo klijente koji

dolaze u Švicarsku

samo zato da

izbjegnu plaćanje

poreza.’

INTERVJU

• Jesu li problemi UBS-a, uz Credit Suisse

jedne od dviju gigantskih švicarskih

banaka, u SAD-u i Italiji, naštetili vašoj

banci?

- Mislim da je pitanje UBS-a u SADu

vrlo specifično pitanje. Zasigurno nije

pomoglo reputaciji Švicarske kao sigurnog

mjesta za financijsko poslovanje.

Ti su problemi također ubrzali donošenje

odluke o tomu kako će i hoće li ubuduće

švicarske banke nuditi usluge američkim

klijentima. Mi smo odlučili, kao posljedica

onoga što se događalo, da u osnovi

povučemo ostatak naših poslova iz SAD-a.

Premda nas, dakle, ti problemi nisu izravno

dotaknuli, ipak smo odlučili da prestanemo

pružati usluge klijentima u SADu.

Što se pak tiče Italije, mislim da je bilo

previše medijske galame oko donošenja

novih mjera koje su bile poduzete protiv

švicarskih banaka. Primjerice, kamere su

bile stalno na granici ne bi li uhvatile nekog

talijanskog bogataša kako se vraća kući s

novcem iz švicarskih banaka. Mislim da je

to pridonijelo davanju vjetra u leđa onima

koji su željeli otići iz Švicarske. Dakle, jedan

broj talijanskih klijenata odlučio je

povući svoj novac i prebaciti ga na račune

u svojoj zemlji jer se više nisu mogli nositi

s velikim pritiscima. I zaključili su da im

je sadašnja petpostotna globa dobra prigoda

da tako učine, ali većina ih je ipak

ostavila novac u dosadašnjim bankama.

To je, dakle, bila dobra prigoda za klijente

da reguliraju svoje pozicije, ali, u osnovi,

vjerujem da to neće imati većeg odraza na

rad švicarskih banaka.

Julius Baer sebe drži predvodnikom

dobrog poslovanja u Švicarskoj te

priželjkivanim poslodavcem. I zbog toga

želimo primjenjivati najbolje standarde

prakse u Švicarskoj. Zbog toga smo

odlučili ove godine iskoračiti iz čistog

upravljanja imovinskim poslovima. Pokrenuli

smo izdvojenu zakladu kako bismo

uklonili mogućnost sukoba interesa.

Želimo biti bankari kojima se vjeruje,

pouzdani privatni bankari, i svaki nam je

korak usmjeren prema tomu cilju. U osnovi

želimo uvezati naš interes s interesom

klijenta, s interesom dioničara, i siguran

sam da smo nadomak toga cilja.

veljača 2010 F o r b e S 43


Godina pred nama

Ekonomija 2010.

Kratak prikaz ekonomskih prognoza Forbesovih

analitičara pokazuje što ova godina donosi svjetskom

gospodarstvu i biznisima u SAD-u

Sjedinjene Države

Amerikanci moraju paziti da ih ciklus ne zanese. To se događa kod svakog oporavka, a

ekonomski prognostičari uvijek to smetnu s uma. Veća ponuda radnih mjesta, oporavak

stanogradnje, povećanje potrošnje, obilje u trgovinama, nova ulaganja i rast profita... sve

se to međusobno potiče. Ne bude li novog posrnuća banaka (opasnost je neznatna, ali

postoji), 2010. obećava veliku ponudu kredita.

Dvije stvari mogu omesti oporavak: druga bankovna kriza i gubitak nadzora nad

kamatama. Ako se to izbjegne, SAD može očekivati 4-postotni rast domaće proizvodnje

umjesto projiciranih 2,5 posto. Gospodarstvo jedva čeka da se oslobodi spona. Ekonomisti

su uvijek previše pesimistični na kraju recesije. U pravu su kad upozoravaju da kriza

kreditiranja usporava oporavak, no 4-postotni rast nakon recesije i nije drugo nego spor

oporavak.

– Joshua Zumbrun

10%

Svjetski oporavak

JAPAN

Novi japanski premijer Yukio Hatoyama za mnoge je

simbol promjena nakon učmale vladavine konzervativne

Liberalne demokratske

stranke, no mnoge od svojih

politika nasljeđuje od stare

vlasti. To najviše vrijedi za ministra

financija Shizuku Kameija.

Taj stari neprijatelj reformista

Junichira Koizumija ušao je

u vladu preko Hatoyamine

koalicije s konzervativnom Novom

narodnom strankom.

Poruka japanskim

poduzetnicima:

Potražite sreću

drugdje. – Tim

W. Ferguson

8

6

4

2

■ Rast BDP-a u 2010.

■ Rast BDP-a u 2011.

0

Brazil Kina Francuska Njemačka Indija Italija Japan Rusija UK SAD

Konstantne cijene, nacionalne valute; Izvor: MMF, listopad 2009.

KINA

Kina neće moći u svom stilu nastaviti trošiti na sve brži rast. Centralnoplanski

upravljane ekonomije dobre su kad je riječ o trošenju na infrastrukturu,

ali ne tako dobre kada se radi o povratu na uloženi kapital.

Kineski gospodarski uspjeh tijekom prethodnih desetljeća dijelom proizlazi

iz toga što su središnje vlasti odluku o najprofitabilnijim izvoznim

potezima prepuštale svojim vanjskim partnerima poput Wal-Marta i

Carefoura. No potrošači na Zapadu sada nemaju novca i centralni planeri

prepušteni su samima sebi. To će usporiti rast više nego pucanje robnog,

nekretninskog ili burzovnog balona.

– Paul Maidment

44 F o r b e S veljača 2010


EUROPA

Oporavak europskog gospodarstva,

pogođenog izuzetno dubokom

recesijom, zaostajat će za oporavkom

u SAD-u. Velika Britanija i eurozona

bit će sretni dosegnu li jedan posto

rasta BDP-a. Ne mogu se osloniti niti

na nekad brzorastuća gospodarstva

“nove Europe”. Zbog oštre gospodarske

kontrakcije koje je uslijedila nakon

sloma prenapuhanog tržišta nekretnina

i potonuća nacionalnih valuta,

istočnoeuropske zemlje poput Letonije,

Ukrajine i Mađarske mučit će se da

održe korak s novim rastućim tržištima

u Aziji i Latinskoj Americi.

– Parmy Olson

POREZI

Spojiti kraj s krajem za državu će

postati prava umjetnost. U očajničkoj

potrebi za novcem, a bez hrabrosti da

nametne neki oblik široko zasnovanog

poreza poput europskog PDV-a,

američki Kongres smislit će još podlije

porezne kvake za bogataše, srednju

klasu i poduzetnike te dodatno

skresati povlastice. Alternativni

minimalni porez i dalje će vrebati na

žrtve, a mogućnost oporezivanja bruto

prihoda tvrtki, spomenuta u Senatu

tijekom rasprave o zdravstvenoj

reformi, nije opasnost koja će samo

tako nestati. – Janet Novack

FINANCIJSKE USLUGE

Banke nevoljko daju novac jer još nisu prevladale kreditne

gubitke povezane sa svime, od nekretnina i privatnih ulaganja

do državnih kredita. Kućanstva još nisu ni blizu da se izvuku iz

dugova koji (hipotekarni i nehipotekarni zajedno) iznose do 125

posto godišnjeg prihoda nakon oporezivanja. Hedge fondovi će biti

jači nego ikada. Unatoč skandalima, progonu internih mešetara,

Ponzijevim prevarama i beskrajnim pokušajima iskupljenja, priljevi

će ipak biti dostižni. Pamćenje je kratko i novi povrati namamit će

ulagače. Azijski hedge fondovi podgrijavat će potražnju.

– Nathan Vardi

zdravstvo

Liječenje će se sve više centralizirati. Tom gospodarskom

sektoru nametnut će se izmjene diktirane iz vlade, razna

tijela za uspoređivanje učinkovitosti, pravila o tome što

zdravstveno osiguranje može, a što ne može pokrivati.

Sve će ići preko Washingtona. Stoga predračun, baš kao

kada ga sastavlja majstor kad vam ugrađuje kuhinju po

mjeri, neće biti ni sličan konačno ispostavljenom računu.

Promjene u zdravstvenom zakonodavstvu još jače će

gurnuti farmaceute prema ponudi sve skupljih lijekova

sve manjim društvenim skupinama. Obnovljeni zahtjevi

za usporednim istraživanjima o državnom trošku snažno

će pogoditi industriju medicinskih pomagala. Kompanije

poput Medtronicsa i Johnson & Johnsona itekako

imaju što izgubiti krene li, recimo, istraživanje koje će

usporediti učinak šminkerskih postupaka protiv bolova

u leđima i placebo učinak.

– David Whelan, Robert Langreth, Matthew Herper

MEDIJI

Marketingaši, medijske kompanije i

udruge za zaštitu potrošača ove će

godine saznati vjeruju li potrošači da

im bihevioralni targeting ugrožava

privatnost, kao i mare li uopće

za to. Saznat ćemo i da medijske

kompanije nisu staromodne, ali će

se mnoge od njih priklanjati manjoj,

ciljanoj publici. Kad ispucaju tradicionalne

metode, makretingaši će

smisliti vlastite načine povezivanja

s potrošačima, poput Johnson &

Johnsonovog BabyCentera i, uskoro,

Procter & Gambleovog magazina

Rouge.

– Melanie Wells

veljača 2010 F o r b e S 45


U 2010. godini

➡ Kina će preteći Japan i

postati druga najjača svjetska

ekonomija

➡ SAD će na liječenje bolesti

srca potrošiti 500 milijardi

dolara

➡ Avioindustrija će izgubiti još

5,6 milijardi dolara (nakon što

je u 2009. izgubila 11 milijardi)

➡ Prodat će se više od 1,3

milijarde mobilnih telefona

➡ Google pretraživanja

premašit će

brojku od 4

bilijuna na dan

(uključujući

pretrage preko

mobitela)

NEKRETNINE

Prisilne naplate bit će samo usputna predstava. Priča godine

nesumnjivo će biti pad najamnina. Neiznajmljen prostor ubija

najmodavce više od niskih stanarina pa će učiniti sve da

ograniče taj problem. Mali poduzetnici mogu stoga računati

na bogatu ponudu jeftinog poslovnog prostora, no prerano je

reći hoće li to poprimiti razmjere iz ranih 90-ih, kada su niske

najamnine pomogle mnogim malim tvrtkama da pokrenu

posao i dale vjetar u leđa gospodarstvu cijelog tog desetljeća.

– Steven Fitch

AUTOINDUSTRIJA

U odnosu na prošlogodišnji pad, prodaja automobila osjetno će se povećati –

na 11,8 milijuna vozila – no to još nije ni blizu razini potrebnoj za zdravlje

te industrijske grane. Ford ne bi smio upasti u zamku samodopadnosti:

lako je izgledati dobro u usporedbi s General

Motorsom i Chryslerom. Za Teflon Toyotu

oporavak od recesijske 2009. neće biti lak –

kompanija je pala s pijedestala najboljeg

svjetskog proizvođača automobila. Novi

svjetski prvak je korejski Hyundai, koji će

nas nastaviti iznenađivati i u 2010.

– Joann Muller

OBNOVLJIVA ENERGIJA

Povoljniji krediti i izvjesnije potpore povećat će vrijednost

stotinama kompanija koje prodaju solarnu, geotermalnu i

energiju dobivenu iz vjetra, što će učvrstiti cijelu tu industriju.

Pad cijena otežat će posao manjim dobavljačima solarnih ploča.

Proizvođače vjetroturbina muče niske cijene prirodnog plina,

zbog kojih se alternativna energija čini skupom. Proizvodnja

baterija ove će godine učvrstiti svoj položaj, a biogoriva će biti

tržišni gubitnici.

– Jonathan Fahey

RASTAPANJE ZOI

NBC je postigao rekord s 930 milijuna dolara naplaćenih za

emitiranje reklama tijekom Zimskih olimpijskih igara 2006. u

Torinu. Ovoga će puta biti sretni uspiju li ubrati 800 milijuna

za reklame, iako su platili 200 milijuna za prava na prijenose

iz Vancouvera. Operativni troškovi ZOI narasli su sa 1,3 na

gotovo 2 milijarde dolara. Manji broj pokrovitelja i pad prihoda

od turizma, u kombinaciji s većim izdacima za osiguranje gurnut

će olimpijski komitet u Vancouveru duboko u crveno.

– Michael K. Ozanian

NAFTA I PLIN

Cijena nafte će pasti, možda i na 40 dolara za barel. Da se razvežu spone

OPEC-ovih ograničenja, dovoljno je da vlade nekoliko zaduženih zemalja

200 Potrošnja nafte, 2001. = 100

180

160

140

120

Žeđ na

Istoku

Kina

ostali

100

SAD

90

’01 ’02 ’03 ’04 ’05 ’06 ’07 ’08 ’09 ‘10

Izvor: U.S. Energy Information Administration

proizvođača nafte odvrnu ventile

na crpilištima. Cijenu će rušiti i

jačanje dolara. Što se tiče prirodnog

plina, iako je broj plinskih

platformi prepolovljen, opskrba

se neće znatnije smanjiti. Bušački

timovi sada već znaju mnogo više o

novoj mogućnosti dobivanja plina iz

škriljaca. Loša vijest za proizvođače

plina, dobra za gospodarstvo SAD-a.

– Christopher Helman

TEHNOLOGIJA

Počinje revolucija pod sloganom

“više nego besplatno”. Predvodi je

Google svojom strategijom podjele

zarade s partnerskim proizvođačima

hardvera. Internetski div nabrzinu se

već domogao dijela tržišta softvera

za telefone. Sada bi to mogao izvesti

i sa svojim Chrome OS softverom za

netbooke. Super za Google, a i za

hardveraše koji su na sto muka kako

pojeftiniti proizvodnju. Revolucija

“još besplatnijeg” mogla bi dovesti

do niza inovacija iz startup kompanija

koje su u proteklih pet godina

procvale na webu. – Brian Caulfield

46 F o r b e S veljača 2010


Mjesečni posjet stranicama po korisniku

Pregled stranica po korisniku, na mjesec

Prosječan korisnik mjesečno

pogleda 662 stranice na

Facebooku

Prosječan korisnik Facebooka mjesečno pogleda 661,8

stranica na toj društvenoj mreži, objavio je Pingdom, servis

koji prati posjećenost web-stranica. Tim rezultatom Facebook

je zadao snažan udarac svojoj konkurenciji, i to samo gledajući

jednu vrstu statističkog praćenja.

Socijalna mreža Hi5, koju je 2003. osnovao Ramu Yalamanchi

i koja od siječnja prošle godine bilježi 60 milijuna aktivnih

članova, zasjela je na drugom mjesto s 351,2 prosječno pogledanih

stranica po korisniku. Na trećem je mjestu MySpace sa

262 stranice, četvrtom Bebo (249,3 stranica), petom Friendster

(222), a slijede LiveJournal (83), Twitter (67,1), Reddit (56,2),

Linkedin (55,2), Xanga (54,2), Ning (38,4), Classmates.com

(28), StumbleUpon (26,7), Slashdot (26,1), FriendFeed (23),

Delicous (22), Digg (20) i, posljednji, Last.fm (11). U čemu je

tajna? Ne samo da Facebook ima ogromnu

bazu korisnika – oko 350 milijuna ljudi

odlazi na profil jednom mjesečno – nego

ima i vrlo angažiranu zajednicu korisnika.

Pingdom je ovim statističkim praćenjem

zapravo želio ispitati kolika je razina

angažiranosti korisnika društvenih mreža.

Do brojke su došli kombiniranjem dvije

vrste informacija – prosječnog broja pregleda stranica po posjetu

i prosječnog broja mjesečnih posjeta po korisniku. Da bi

dobili najviše od korisnika, društvene mreže žele povećati oba

faktora. Facebook nema najveći broj pregleda stranica po posjetu

(24), no njegovi se korisnici često vraćaju na mrežu (28

puta mjesečno), pa onda pogledaju i više stranica. Najveći broj

pregleda stranica ima Friendster (30).

Mnoge od ovih društvenih mreža novac zarađuju samo na

jedan način – prikazujući oglase. Što češće posjetitelji odlaze na

FB stranice, to znači da će i oglasi više puta biti prikazani, a to

znači i više novca. Inače, otkriva Pingdom, Facebook bilježi čak

260 milijardi pregleda stranica mjesečno!

svijet 2010.

YouTube nastavlja rast

YouTube i dalje, bez zaustavljanja, poražava sve ostale web

stranice kojima je primarna djelatnost video. Barem ako se kao

faktor uspjeha gleda koliko posjetitelji mjesečno pogledaju video

klipova.

Posljednji podaci comScorea kažu da je YouTube u studenome

zabilježio 12 milijardi odgledanih videa, što je porast od

137 posto u odnosu na godinu prije! Broj jedinstvenih posjetitelja

također je porastao, za 32 posto. Devet drugih najpopularnijih

stranica koje nude video sadržaje zajedno je uspjelo,

također u studenome, doseći svega četvrtinu ukupnih posjeta

koji bilježi YouTube.

Milijarde

posjeta

YouTube protiv ostalih: broj video-posjeta

Devet preostalih najpopularnijih

stranica za video sadržaj

Stu Sij Ožu Svi Srp Ruj Stu

Internet lani koristilo 1,73

milijarde ljudi

Korisnici interneta lani su poslali 90 bilijuna e-mailova,

odnosno dnevno su u prosjeku poslali 247 milijardi elektronskih

poruka, govori internetska statistika za 2009. godinu.

U svijetu je lani bilo 1,4 milijarde korisnika mailova, a broj

vlasnika elektronskih poštanskih sandučića povećao se u odnosu

na 2008. za 100 milijuna. Od svih poslanih e-mail poruka, 81

posto su bili spamovi, a broj poslanih spamova se lani, u odnosu

na godinu prije, povećao za 24 posto. Brojke govore da se dnevno

spam mailova lani slalo oko 200 milijardi. U prosincu 2009.

u virtualnom je svijetu bilo ukupno 234 milijuna web stranica,

od čega novih 47 milijuna. Do kraja 2009. domena .com imala

je 81,8 milijuna imena, domena .net imala je 12,3 milijuna imena,

a .org dosegla je 7,8 milijuna stranica. Broj imena domena,

u odnosu na 2008., u 2009. godini povećao se za 8 posto.

Zadnji podaci govore da je u rujnu 2009. na svijetu bilo 1,73

milijarde korisnika interneta, što je 18 posto više nego u 2008.

Internetom se najviše služe u Aziji – 738 milijuna ljudi, slijedi

Europa s 418 milijuna korisnika, potom Sjeverna Amerika s 253

milijuna, Južna Amerika sa 179 milijuna, Afrika (67 milijuna),

Bliski istok (57 milijuna) te Australija i Oceanija (21 milijun).

BlogPulse objavio je da je lani bilo 126 milijuna blogova.

Twitter je na dan objavljivao 27,3 milijuna tweetova.

veljača 2010 F o r b e S 47


kompanije

Planet protiv

Monsanta

Prvi val protivnika tvrdio je da moćna

biotehnološka kompanija iz St. Louisa uzgaja

sjeme zla. Sada ih optužuju zbog previsoke

kvalitete sjemena / Robert Langreth,

Matthew Herper

Kemičar Roy Fuchs svakodnevno

uzima kapsule ribljeg

ulja kako bi zaštitio srce.

Puno bi radije pojeo žitni

prutić ili jogurt s omega-3

masnim kiselinama, no takve

je namirnice teško obogatiti

tim tvarima bez dodavanja

nepoželjnih poboljšivača okusa. Kad neko vrijeme

odstoje na polici, kaže Fuchs, ti proizvodi

poprimaju okus i miris ustajale ribe.

Fuchs se nada da će taj problem riješiti genetski

modificirana soja na kojoj upravo radi kompanija

Monsanto. Ta soja sadrži dva nova gena

zahvaljujući kojima se sojino ulje, koje nema

okusa, u organizmu pretvara u oblik omega-3

masnih kiselina koji je navodno dobar za srce. U

studenome je na jednom skupu kardiologa predstavljeno

istraživanje u kojem je sudjelovalo 157

bolesnika s povišenim trigliceridima u krvi. Svakodnevnim

unosom 15 grama tog ulja tijekom

tri mjeseca, ispitanici su uspjeli sniziti razinu

triglicerida za 26 posto, tvrdi se u studiji.

Zar ne bi bilo sjajno imati proizvod koji

štiti srce, a istodobno čuva okoliš? Ljudi bi dobili

odličan dodatak prehrani, a pritom ne bi

uništavali riblji fond. Monsantu su nužni takvi

popularni proizvodi da popravi svoj imidž u

javnosti. Ekonomski gledano, to je pobjednička

tvrtka. Stvorila je čovječanstvu milijarde dolara

vrijednosti proizvevši genetski modificirano

sjeme žitarica otpornih na nametnike i herbicide.

Dokazuje to ogroman broj farmera koji

Monsantovo sjeme koriste mnogo radije od

sjemena drugih proizvođača. Posljedica: tržišna

vrijednost kompanije iznosi 44 milijarde dolara.

Monsanto je u fiskalnoj 2009. prodao sjemena i

gena u vrijednosti od 7,3 milijardi dolara, prema

4 milijarde DuPontove poslovne jedinice Pioneer

Hi-Bred, drugoplasirane na ljestvici obujma

prodaje.

U fiskalnoj 2009. (zaključena 31. kolovoza)

Monsantov je neto prihod bio 2,1 milijardu od

ukupno 11,7 milijardi dolara. U proteklih pet

godina prodaja im je rasla po godišnjoj stopi

od 18 posto, a godišnji povrat na kapital u tom

je razdoblju bio 12 posto. Ti rezultati donijeli

su Monsantu naslov Forbesove tvrtke godine.

No gospodarsko postignuće nije isto što i dobar

imidž kompanije. Dok je radio na prehranjivanju

čovječanstva, Monsanto je gotovo sve vrijeme

bio izložen žestokim kritikama. U prvom valu

napada protivnici su tvrtku iz St. Louisa prikazivali

kao Sotonu poljoprivrede koja se usuđuje

Foto Matthew Gilson za Forbes

48 F o r b e S veljača 2010


kompanije

Monsantov šef Hugh Grant

uzgaja biljke i profite

veljača 2010 F o r b e S 49


kompanije

mijenjati gene kukuruza i soje: to što se

čovjek već pet tisuća godina bavi selekcijom

biljnog sjemena nije isprika; Monsantovo

petljanje s genima vodi svijet u

ekološku propast! GM kulture su protjerane

iz zakona, a brojni prosvjedi u Europi

i drugdje zbrisali su ih s oranica. Zambija

je za vrijeme gladi 2002. odbila pošiljku

doniranog kukuruza jer je sumnjala da

potječe od tog nedostojnog sjemena.

Prosvjedi su se s vremenom stišali i

zakonske prepreke uzgoju ratarskih GM

kultura postupno se smanjuju. Nelogično

je da planet mučen glađu odbija alat koji

seljacima omogućuje veću proizvodnju

hrane. Veliki dio Europe, dok i dalje

zabranjuje GM usjeve, dopušta uvoz

prehrambenih proizvoda od takvih kultura.

Sada se Monsanto suočava s novim

valom napada jer njegov položaj na tržištu

nekih vrsta sjemena previše sliči monopolu.

Javnost je zbilja teško zadovoljiti. No,

Monsanto ne posustaje. Godinama je u

biotehnološkom biznisu i stigao je razviti

debelu korporacijsku kožu.

Direktor kompanije, 51-godišnji

Hugh Grant ujedno je menadžer i “propovjednik”.

Kako bi prehranile svijet, nove

generacije biotehnoloških kultura nadići

će, kaže, puku otpornost na herbicide i

nametnike: “Potražnja za hranom veća

je nego ikad. Novih obradivih površina

nema. Biznis model glasi: osigurati

uzgajivačima bolji urod. Tko to učini, bit

će nagrađen.” Grant tvrdi da će se bruto

profit njegove tvrtke (6,8 milijardi dolara

u 2009.) u sljedeće tri godine povećati za

25 posto.

Mješavinom konvencionalnog uzgoja

i genetskog inženjeringa, Monsanto želi

za manje novca proizvesti više hrane na

jednakim poljoprivrednim površinama.

Konvencionalne metode – a danas su to

high-tech postupci križanja uz pomoć

DNK sekvencera – omogućit će maksimalan

urod. Biotehnološki obrađeni geni

pomoći će da ga nametnici, korov, suša i

slični problemi ne umanje, tvrdi Grant.

“To vam je kao s kompjutorima tijekom

60-ih. Nalazimo se na početku

razdoblja tehnološkog buma”, kaže Monsantov

glavni tehnolog Robert T. Fraley, a

Grant dodaje: “Naše je ‘nalazište’ bogatije

i dublje nego ikada.” Nova sorta kukuruza,

koja uključuje osam gena za otpornost

na nametnike i herbicide, mogla bi

postati Monsantov sljedeći hit. Na tržište

bi trebala stići ovoga proljeća. Ispituje se

i kukuruz otporan na sušu, zatim sorta

koja zahtijeva manje gnojiva te vrlo

rodne sorte biotehnološki obrađene soje

i kukuruza.

Farmeri se tuže na Monsantove visoke

cijene, ali ipak kupuju baš to sjeme.

Čak 90 posto američke soje i 80 posto

kukuruza i pamuka potječe od sjemena

dobivenog Monsantovom tehnologijom.

Njime se služe i druge zemlje: Indija na

20 milijuna jutara pod pamukom te Brazil

na 35 milijuna jutara i Argentina na

43 milijuna jutara pod sojom. (Brazil je

bio zabranio GM kulture, no farmeri su

svejedno sijali GM sjeme pa je to s vremenom

i legalizirano). Gotova hrana

koja sadrži kukuruzni sirup ili sojino ulje,

vjerojatno sadrži i plodove Monsantova

genetski modificiranog ratarstva.

No poljoprivreda nije biznis koji trpi

odmaranje na lovorikama. Pred kompanijom

je teška 2010. godina. Rivali na

‘Organska

proizvodnja sama

je sebe dovela u

škripac tvrdnjama

da su svi GM

organizmi loši.’

tržište izbacuju sve konkurentnije proizvode,

a farmeri će se najvjerojatnije suprotstaviti

daljnjem podizanju cijena.

Prodaja tvrtkinog drugog najprodavanijeg

proizvoda, herbicida Roundup,

opala je otkako su sirovine postale lakše

dostupne pa su druge tvrtke počele proizvoditi

jeftine generike. Monsanto je prošle

jeseni otpustio osam posto zaposlenih .

Glavobolju im zadaje i ministarstvo koje

se zalaže za što veću konkurenciju na

planu poljoprivrede i postavlja posebno

mnogo pitanja o Monsantovoj poslovnoj

praksi. U prilog im ide to što će potražnja

za žitaricama vjerojatno porasti kako

se brzorastuće zemlje poput Kine budu

okretale zapadnjačkoj prehrani bogatoj

mesom. Treba mnogo stočne hrane da se

uzgoje svi ti odresci.

“Kako nahraniti toliko ljudi? Odgovor

je – urod. Farmeri će ga morati

Uzgajivač pamuka Don Cameron

smatra da GM kulture zaslužuju

mjesto i u konvencionalnom

ratarstvu

povećati uz pomoć GM sjemena”, kaže

Daniel Ortwert, analitičar u tvrtki Edward

Jones. Monsanto “pretražuje svako

jutro zemlje na planetu, proučavajući koji

nametnici ljudima proždiru usjeve i kako

ih zaustaviti” pa Ortwert predviđa da će

Monsantova prodaja (nakon blagog pada

u 2010.) u fiskalnoj 2011. godini narasti

za 10 posto, na 13 milijardi dolara. Na

tom planu biznis model je produktivnost:

povećanje uroda izraženog u tonama koji

Foto Matthew Gilson za Forbes

50 F o r b e S veljača 2010


soja za srce

Mogu li GM namirnice spriječiti smrt od srčanog udara? Ta

nada nalazi se u podlozi stvaranja nove Monsantove soje,

čije je zrno bogato omega-3 masnim kiselinama. Mnoga su

istraživanja pokazala da omega-3 masne kiseline mogu prevenirati

stvaranje ateroskleroznih naslaga i poboljšati električnu aktivnost

srca. Nažalost, jedini oblici omega-3 masnih kiselina koji imaju takav

učinak, eikozapentaenska i dokozaheksaenska kiselina ( EPA i DHA),

nalaze se u masnoj ribi. Omega-3 masne kiseline porijeklom iz ribe

bilo je teško unijeti u namirnice jer se brzo razgrađuju i daju hrani

riblji okus. Ljudi skloniji biljnim izvorima obično se odlučuju za ulje

sjemenki lana koje sadrži alfalinolensku kiselinu (ALA), no samo

mali dio te kiseline u tijelu se pretvara u EPA i DHA. Monsantovo je

rješenje unijeti u soju dva gena zbog kojih bi biljka, umjesto ALA,

stvarala stearidonsku omega-3 masnu kiselinu koja je stabilna i

nema okusa. U organizmu se 20 posto te kiseline pretvara u EPA pa

bi bila idealan sastojak svih mogućih namirnica. Al C. Gallegos iz

tvornice za preradu soje Solae, koja je Monsantov partner, kaže da će

s tim uljem “svakako biti lakše raditi”. “To je veliki korak u dobrom

smjeru”, tvrdi William Harris, nutricionist sa Sveučilišta Sjeverne Dakote

koji je proučavao novo ulje. Postupak uspoređuje s dodavanjem

vitamina D mlijeku. Novo sojino zrno na tržište bi trebalo stići za

dvije do tri godine.

se postiže po satu rada i/ili jutru zemlje.

Monsanto je stvorio soju, kukuruz i

drugo bilje otporno na Roundup usadivši

tim biljkama gen bakterije otporne na glifozat.

Bakterija je pronađena blizu pogona

za proizvodnju Roundupa u Lulingu,

u Louisiani. Farmeri mogu posijati neku

od tih kultura i onda, kad se pojavi korov,

tretirati njive Roundupom bez straha da

će herbicid uništiti i usjeve.

Još jedna važna djelatnost Monsanta

je uzgoj sjemena kukuruza i pamuka

ojačanog genom toksina bakterije

Baccilus turenghiensis (Bt) koja

živi u tlu. Uzgajivači organskih kultura

već desetljećima tretiraju usjeve tim

prirodnim pesticidom. Monsantovi tehnolozi

unose tu tvar izravno u biljku.

“Dobivamo više bušela po jutru uz istu

količinu gnojiva ” i manju količinu pesticida,

kaže John Reifsteck, farmer iz Illinoisa,

koji na svojih 1800 jutara uzgaja

uglavnom biotehnološki kukuruz i soju.

Terry Wanzek prije je uzgajao uglavnom

konvencionalne žitarice. Sad pretežno

uzgaja biotehnološki kukuruz i soju jer

daju pouzdaniji urod i donose veći profit.

“Pšenicu i ječam pregazilo je vrijeme”,

kaže taj farmer iz Sjeverne Dakote.

Čak i neki uzgajivači organskih

kultura glasno hvale GM usjeve. Don

J. Cameron iz Kalifornije uzgaja obje

vrste pamuka. Ručno uklanjanje korova

s površina pod organskim pamukom

stoji 500 dolara po jutru, prema samo 30

dolara za površine pod pamukom koji je

otporan na glifozat. U zadnje vrijeme ne

može ni prodati organski uzgojen pamuk

jer je onaj uvezen iz Indije, Sirije i Ugande

puno jeftiniji. “Čini mi se da je organska

proizvodnja sama sebe dovela u škripac

tvrdnjama da su svi genetski izmijenjeni

organizmi loši. S vremenom će ih morati

prihvatiti ”, kaže Cameron.

No neprijatelji još nisu iščezli. Prema

rezultatima studije koju je 2009. objavila

Unija zabrinutih znanstvenika (Union

of Concerned Scientists), genetski izmijenjeni

Bt-kukuruz zaslužan je za samo

14 posto najnovijeg povećanja uroda,

a kukuruz i soja koje ne treba tretirati

Roundupom uopće nisu pridonijeli tom

povećanju. Genetski modificirane poljoprivredne

kulture “inherentno su rizične”,

kaže Greenpeaceov politički direktor

Marco Contiero. “Ne možemo opozvati

kulture koje su već posijane u okoliš.”

Monsantova dominacija ugrožava

biološku raznovrsnost, tvrdi Contiero.

Osnovan 1901. godine, Monsanto

je bio kemijska kompanija za proiz-

veljača 2010 F o r b e S 51


kompanije

vodnju aditiva sve do 1981. godine,

kad su se počeli baviti biotehnološkim

istraživanjima (kemijski biznis napustili

su 1997.). Monsantove biotehnološke

kulture posljedica su iste one revolucije

genetskog inženjeringa koja je iznjedrila

kompanije poput Genentecha i Amgena.

No dok su se biotehnološki lijekovi na

tržištu pojavili već 1982. kada je odobren

rekombinantni inzulin, biotehnološke ratarske

kulture bilo je teže razviti. Neke od

poteškoća bile su tehničke naravi. Potrajalo

je dok su znanstvenici shvatili kako

nanovo uzgojiti cijelu biljku iz genetski

izmijenjenih stanica. Jedna od primijenjenih

metoda bila je superbrzi unos novih

gena u stanice pomoću genskog pištolja.

Do napretka je došlo ranih 80-ih, kada

su znanstvenici u Monsantu i u Europi

neovisno jedni o drugima otkrili da bakterija

iz tla Agrobacterium tumefaciens

može sve to učiniti još preciznije. Ta bakterija

izaziva dobroćudni tumor korijena

drveća. Istraživači iz bakterije izdvajaju

gen odgovoran za bolest, dodaju druge

gene već prema cilju koji žele postići i

onda pomiješaju bakterije i biljne stanice

u Petrijevoj posudi. Teži dio posla, unos

novog gena u biljku, obavlja bakterija.

Na taj se način izvodi većina postupaka

genetskog inženjeringa u Monsantu.

Monsantov prepad na biotehnologiju

otpočetka je bio kontroverzan. Njihov

prvi GM proizvod, goveđi hormon rasta

koji potiče proizvodnju mlijeka, izazvao

je 1994. ogorčenu raspravu zbog navodne

štetnosti za zdravlje.

“To vjerojatno nije bio najmudrije

odabran proizvod za prvi iskorak na

tržište”, priznaje Earl Harbison, predsjednik

kompanije od 1986. do 1993. (Monsanto

je tu proizvodnu liniju 2008. Prodao

kompaniji Eli Lilly.) U početku su namjeravali

sasvim polako izlaziti u javnost s

biotehnološki obrađenim sjemenom.

“Sjeme nije proizvod koji bi kupac morao

prigrliti” , kaže Harbison. No sporost je

odbačena kao pristup kad je na čelo uprave

došao Robert Shapiro, dotad na čelu

tvrtkinog biznisa s umjetnim sladilom

Znanstvenica pregledava hibridni

kukuruz u Monsantovu stakleniku

‘Potražnja za hranom veća je nego ikad.

Nema novih obradivih površina.’

Nutrasweetom. Veliki zagovornik promocije,

Shapiro je zasuo medije pričama

kako će Monsantove biljne kulture unaprijediti

okoliš smanjivanjem količine

pesticida i počeo proguravati takvo sjeme

preko blagonaklonih regulatornih tijela.

Protureakcija je bila neizbježna.

Razvoj kultura otpornih na Roundup

bio je logičan sljedeći korak, ali i teško

ostvariv sve dok nekome nije sinulo kako

bi vrijedilo pokušati s genima bakterije

nađene u otpadnim vodama oko pogona

za prozvodnju tog herbicida. “Jednoga

dana ušao sam u laboratorij, pogledao

rezultat na svom robotu i ostao zapanjen”,

prisjeća se potpredsjednik tvrtke Stephen

Padgette. Soja otporna na Roundup predstavljena

je 1996. Iste se godine pojavio

Bt-pamuk, a sljedeće i Bt-kukuruz. Podigla

se silna buka da će GM kulture izazivati

alergije, ali to “uopće nije istina” za kulture

koje su sigle na tržište, kaže Wayne Parrot,

znanstvenik sa Sveučilišta u Georgiji.

Potom su krenule optužbe da bi Btkukuruz

mogao ubijati leptire i nanositi

druge štete okolišu, no učinak na okoliš

upravo je suprotan. GM biljke smanjuju

potrebu za primjenom pesticida, a one

otporne na Roundup mogu umanjiti

eroziju tla olakšavajući plitku obradu tla.

“Moramo prehranjivati ljude na manje

destruktivan način. GM usjevi mogu nam

Foto MATTHEW GILSON FOR FORBES

52 F o r b e S veljača 2010


pritom biti od koristi”, kaže biologinja Pamela

Ronald, autorica probiotehnološke

knjige “Tomorrow’s Table”.

Kada je 1999. farmaceutski div Pharmacia

(sada Pfizer) dogovorio spajanje s

Monsantom radi istraživanja lijekova protiv

artritisa, vrijednost njihove dionice je

pala jer ulagači u lijekove nisu htjeli imati

veze s kontroverznim biznisom stvaranja

GM sjemena. Prijepor oko GM kultura

dosegnuo je vrhunac 2000. godine kada

je GM kukuruz – i to od sorte koja nije

namijenjena prehrani ljudi – otkriven u

Kraftovim korama za taco. Proizvod je

povučen s tržišta, a posljedica je bio dodatni

loš publicitet.

Godine 2002., kada se Monsanto

odvojio od Pharmacije, prodaja sintetskog

sjemena je rasla, ali kompanija na

tome nije zarađivala. “Zahvat nam je bio

preširok, a previše plitak”, sjeća se molekularni

biolog David Stark. Istraživalo se sve

i svašta, od pšenice i trave do kave. Hugh

Grant, starosjedilac u Monsantu koga je

2003. zapalo da vodi kompaniju, ukinuo

je većinu tih projekata i stavio sve na tri

glavne kulture – kukuruz, soju i pamuk.

Samo su one obećavale prodaju dovoljno

veliku da opravda ulog od 100 milijuna

dolara, koliko stoji razvoj nove GM kulture.

Biotehnološki obrađeni kukuruz i

soja manje su kontroverzni proizvodi jer

se rijetko prodaju izravno potrošačima.

Grant je također shvatio da

samo genetski inženjering nije

dovoljan za uspjeh u biznisu sa

sjemenom, da ne može zamijeniti

konvencionalne metode

koje znanstvenicima omogućuju

stvaranje stotina sjemenskih varijeteta

prilagođenih različitim klimama

i vrstama tla. Monsantov

budžet za istraživanja danas je

ravnopravno podijeljen između

GM i konvencionalnog dobivanja

sjemena. “Ako imate briljantne

biotehnološke postupke i krajnje

prosječno sjeme, dobit ćete

prosječan urod. Oni što genetski

inženjering čini jest da štiti preprogramirani

urod ”, kaže Grant.

Odsad će njegov posao biti teži. Glavni

patent za soju otpornu na Roundup istječe

2014. godine.To bi moglo ugroziti 500

milijuna prihoda od prodaje licenci na

tu Monsantovu sortu, procjenjuju u JP-

Morganu. Monsanto je upravo predstavio

drugu generaciju proizvoda otpornog na

herbicid koja će, kako kažu, omogućiti

sedam posto veći prinos sojinog zrna po

jutru.

No konkurencija poput DuPonta

već razvija svoje sjeme otporno na herbicide.

DuPont se nada da će te sorte

moći miješati sa sortom otpornom na

Roundup. Monsanto je već uložio tužbu

da to spriječi. “Sve je to već pomalo za otpis”,

kaže Chris L. Show, analitičar u tvrtki

Ticonderoga Securities, koji smatra da je

kompanija precijenjena.

Potom, tu je i antitrustovsko pitanje.

Konkurencija poput DuPonta, koji je

uložio protutužbu na antitrustovskoj

osnovi, te neke farmerske udruge, ne

odobravaju Monsantove licencijske ugovore

s nizom malih sjemenarskih tvrtki.

Tvrde da su ti ugovori prerestriktivni i

da onemogućuju pristup sjemenskim

kulturama drugih proizvođača. U Monsantu

kažu da se i ministarstvo pravosuđa

raspitivalo o tvrdnjama sličnim onima

iznesenim u DuPontovoj tužbi. “Koncentracija

je dovela je do viših cijena sjemena

i sužavanja ponude za farmere”, žali se

William Wenzel iz neprofitne organizacije

Urod keša

Na planu biotehnološkog sjemena Monsanto je ubirao

vrhnje pred nosom konkurentima gotovo cijelo

desetljeće, unatoč osrednjoj 2009. godini.

1000

500

400

300

200

100

50

12/29/00=100

cijena Monsantove dionice

’01 ’02 ’03 ’04 ’05 ’06 ’07 ’08 ’09

Izvor: Interactive Data via FactSet Research Systems.

S&P 500

Farmer to Farmer Campaign on Genetic

Engineering u Wisconsinu. Paul Rozwadovski,

vlasnik jedne tamošnje mliječne

farme smatra da je Monsanto kriv što

on više ne može nabaviti konvencionalni

sjemenski kukuruz koji je desetljećima

koristio. “Monsanto preuzima cijelu tu

industriju ”, kaže on. “Nastoje eliminirati

sve konvencionalno sjeme.”

“Svaki puta kad neka kompanija

dotigne 90 do 95 posto tržišnog udjela i

pojavi se zabrinutost za konkurentnost cijena,

ministarstvo pravosuđa to će primijetiti”,

kaže Brian A. Weinberger, specijalist

za antitrustovske parnice iz odvjetničke

tvrtke Buchalter Nemer. “Pritisne li Monsanto

previše svoje licencijske partnere,

dospjet će na njihov radar.” U Monsantu

kažu da su liberalni kod izdavanja licencija

za svoje GM kulture te da su toliko

ispred ostalih zato što su godinama prije

konkurencije ozbiljno zaigrali na GM

kartu. “Farmeri biraju svake godine. Ako

se ponovno odluče za vas, znači da ste lani

napravili dobar posao ”, kaže Grant.

Monsanto se od 2005. postupno

vraća drugim prehrambenim kulturama,

uključujući voće i povrće. Među projektima

su zelena salata hrskava kao kristalka

a hranjiva kao endivija, te lubenica koja ne

curi kad se nareže na kriške. Ta istraživanja

oslanjaju se na konvencionalne metode

obrade sjemena.

Godine 2004. odustali su od

biotehnološki obrađene pšenice

jer se istraživanje pokazalo previše

kontroverznim. Pšeničnom biznisu

vratili su se u srpnju, kupivši

za 45 milijuna dolara kompaniju

WestBread koja se bavi proizvodnjom

konvencionalnog sjemena.

Nadaju se da će genetskim

inženjeringom uspjeti stvoriti

sortu koja podnosi sušu.

“Kada su zbunjeni ili zabrinuti,

ljudi prirodno reagiraju odbijanjem

”, kaže David Stark. “Nama

jedino preostaje stvarati korisne

proizvode i nadati se kako će ljudi

s vremenom prihvatiti da je to što

radimo dobro. ”

veljača 2010 F o r b e S 53


kontekst

Predsjednik

španjolske vlade

Zapatero (desno)

i slovenski

premijer Pahor

Slovenska vlada odlučna je provesti dokapitalizaciju Nove

ljubljanske banke makar i bez partnera, no u tom slučaju

ima problem s Europskom komisijom / Željko Trkanjec

N

Nije sigurno ulaziti u tunele na slovenskim cestama.

Eto, zapalio se kamion u tunelu Trojane, na njega naletio

drugi, požar se proširio, oštetio opremu i promet je zatvoren

na više dana. A riječ je o tunelu koji je svojedobno

predstavljen kao ponos slovenske cestogradnje i čije je

otvorenje svojom nazočnošću uveličao tadašnji premijer

Janez Janša. No, ubrzo nakon otvaranja tunel je zatvoren

jer se otkinula oprema i pala na nekoliko vozila i ozbiljno

ih oštetila (na sreću, bez žrtava).

Nije u posljednje vrijeme bolje ni drugim ponosima

slovenskog gospodarstva. Pivovarna Laško se nekako

sanira, neće propasti, ali je i dalje u velikim problemima,

‘Dear Sirs...’

Istrabenz je napokon dobio novu upravu i nastoji se

izvući, konsolidira se i izdavačka industrija, vlada nastoji

spasiti Slovenske železnice, a ministar prometa Patrik

Vlačič tvrdi kako se nije odustalo od projekta drugog kolosijeka

željezničke pruge Koper - Divača, iako je Italija

uspjela na svoju stranu privući novac iz fondova EU za

prugu do Trsta i od Trsta prema Ljubljani.

No sve to spada u normalni karusel zbivanja na

jednom malom tržištu koje je snažno potreseno krizom

i prema svim procjenama tek bi se iduće godine moglo

početi izvlačiti iz recesije (što je za sadašnju vladu dobro

Foto AP

54 F o r b e S veljača 2010


jer izbori slijede tek godinu potom). Ono pak što postaje sve

veća nepoznanica je pitanje Nove ljubljanske banke (NLB),

velike financijske grupacije koja drži oko 40 posto tržišta

u Sloveniji, a snažno je prisutna u jugoistočnoj Europi. U

Forbesu smo u više navrata pisali o NLB-u, njezinom nastanku

gašenjem Ljubljanske banke (kojoj su ostavljeni dugovi,

a sve je zdravo prebačeno u NLB), o njezinoj ekspanziji

na prostoru bivše Jugoslavije (osim u Hrvatskoj, kamo je ne

pušta guverner Narodne banke dok se ne riješi otvoreno

pitanje duga štedišama Ljubljanske banke) i o vlasničkim

odnosima: 2002. godine u NLB ulazi belgijska financijska

skupina KBC koja se nadala dobiti većinski udjel 2005. godine,

ali joj je to onemogućeno.

Od tada belgijska banka priča kako je spremna prodati

svoj udjel (sada iznosi oko 30 posto), ali i dalje ostaje

u NLB-u. Slovensku je javnost krajem prošle godine nakratko,

ali vrlo snažno uzdrmala vijest da se za udjel KBC-a

zanimaju Kinezi sa svojom Development bank, moćnom

financijskom institucijom, ali vlada se pravila da se ništa ne

događa (i izgleda da se ne događa). Početkom siječnja pojavila

se pak informacija da je za udjel KBC-a zainteresiran

nitko drugi doli moćni financijski div iz Španjolske, Banco

Santander (najveća banka po tržišnoj kapitalizaciji u zoni

eura). Prema slovenskim medijima o tom je poslu premijer

Borut Pahor razgovarao sa španjolskim premijerom

Zapaterom tijekom službenog posjeta Madridu u studenome

prošle godine. Santander je danas izuzetno veliko

ime europskog, ali i svjetskog financijskog tržišta. Banka je

uspješno isplivala iz financijske oluje koja je započela ujesen

2008., proširila se koliko je mogla, a sada bi htjela još i više

(najavljeno je izdavanje obveznica u vrijednosti od dvije

milijarde eura koje bi služile za nove akvizicije).

Slovenska je politika (jer država je i dalje najveći vlasnik

NLB-a) pozitivno reagirala na inicijativu Santandera: treba

imati na umu da Španjolska

u ovom polugodištu predsjeda

Europskom unijom, da

će imati snažan utjecaj na rad

Ministar

Križanič

vjeruje da

neće morati

poslati već

napisano

pismo EK-u

trojke u kojoj se nalazi još i Belgija – zemlja iz koje dolazi

KBC – te Mađarska, kao i da je sve utjecajnija članica Unije,

čega je Ljubljana svjesna.

I kad se već mislilo da je napokon riješeno pitanje novog

suvlasnika NLB-a, ministar financija Franc Križanič odlazi

u Bruxelles na razgovore s KBC-om nastojeći ih privoljeti

da sudjeluju u ovogodišnjoj dokapitalizaciji NLB-a, koja bi

trebala donijeti oko 250 milijuna eura. Na prvi bi se pogled

moglo pomisliti kako vlada, zadovoljna španjolskom ponudom,

nastoji privoljeti KBC da pokaže potreban interes pa

da se posao što prije sklopi, ali tome proturječi izjava ministra.

On, naime, nakon sastanka tvrdi kako su Belgijancima

ponudili “partnerstvo, nastavak suradnje u potpori razvoju

banke”. Dakle, ne djeluje kao da ih mole da što prije sklope

posao sa Santanderom.

No, to je na neki način i razumljivo. Slovenska je vlada

odlučna u provedbi dokapitalizacije i to u prvom kvartalu

ove godine, ali imaju problem s Europskom komisijom.

Ako će, naime, u dokapitalizaciju ići sami, bez partnera,

to bi se u Bruxellesu moglo tumačiti kao državna pomoć

NLB-u i naišlo bi na otvorene otpore. Križanič tvrdi kako

nema straha od takvog scenarija te da je već spremio pismo

za EK da sve pojasni ako bi vlada “bila prisiljena” ići sama.

Ipak, rekao je, nada se da to pismo neće morati slati.

Ljubljana je vjerojatno sklona Santanderovoj ponudi

(bolje oni nego Kinezi, tako se sigurno razmišlja u vladi),

ali bi puno radije zadržala Belgijance koji su od 2005., kad

im je onemogućeno preuzimanje banke, zapravo pasivni

promatrači zbivanja. Španjolci, moćni, snažni i u punom

zamahu, sigurno bi se postavili drukčije i to bi značilo nova

pravila igre. Jasno je također da oni ne bi bili spremni sudjelovati

u dokapitalizaciji, pa se Ljubljani možda čini da je

sada vrijeme udobrovoljiti Belgijance da pristanu na sudjelovanje

u nabavi svježeg kapitala, a neka potom rade sa

svojim udjelom što hoće, ali da u igri nisu Kinezi ili neki

čudni fondovi (NLB je snimao fond Apex sa sjedištem u

Londonu). Jer KBC, koja prima državnu pomoć, ovako i

onako ima obvezu prodati dio svojih ulaganja, a Sloveniju

više ne drže svojim strateškim tržištem.

Ostao pak KBC ili došao Santander ili netko treći, sigurno

je samo da će slovenska vlada, kojeg god predznaka

bila, na svaki način nastojati sačuvati većinsku kontrolu

NLB-a. Naime, ovih se dana otvorila priča o kreditima

koje je davala skupini Ultra, u kojoj je jedno od ključnih

upravljačkih mjesta držao Gregor Golobič, sadašnji ministar

visokog školstva i čelnik stranke Zares. U Janšino su

pak doba preko NLB-a išle kreditne linije koje su trebale

omogućiti Bošku Šrotu da otkupi Pivovarnu Laško, a Igoru

Bavčaru da postane vlasnik Istrabenza. Ispustiti pak iz ruku

takvu lisnicu (gotovo bez dna) ne pada na pamet niti jednoj

političkoj opciji.

veljača 2010 F o r b e S 55


kontekst

Pomorske ambicije Cvetkovićeve

vlade: konzorcij tajkuna i manjinskog

dijela državnog kapitala u utrci

za kupnju crnogorske luke, čime

će Srbija kupiti izlaz na more /

Aleksandar Apostolovski, Beograd

Beograd

uplovljava u Bar

Na 48 sati brodske udaljenosti od

Sueskog kanala i na 72 sata od Gibraltara

ako se plovi na jednom od onih

prekooceanskih morskih čudovišta

navođenih preko satelita, nalazi se

jedna od mitskih točaka druge Jugoslavije,

sada posrnula crnogorska luka

Bar. Ekonomski ponos Montenegrina

još od osnutka 1906. godine, strateški

važna luka koja povezuje centralni Balkan,

istočnu i zapadnu Europu s Jadranom

i Mediteranom praktično je pred

bankrotom i premijer Milo Đukanović

je odlučio da se Montenegro odrekne

vlasništva nad njom. Hajde, pogađajte

samo jedanput tko je najveći favorit da

postane njezin novi gazda.

Nekada davno, ta je luka bila velika

opsesija mornaričke pješadije Zvezdinih

navijača, koji su upravo s njezinih

dokova 1991. otplovili trajektom na

presudnu pomorsku bitku u Bariju, gdje

su se susreli s armadama Olimpiquea iz

Marseillea. Zvezda je u osvit krvavih ratova

uzela Kup šampiona, predvođena

admiralom Robertom Prosinečkim,

koga nam je iz Zagreba poslao sam bog,

a bog se zvao Ćiro Blažević.

Delije, kao i većina Srba, duboko

su vjerovali da već imaju najmanje jednu

luku, s ambicijom da stvore pomorski

imperij i sjeverno od Bara. Ali, bar

je Bar bio sigurno utočište: Milo je bio

najbolji Slobin đak, kapetan koji je kontrolirao

južni Jadran i zabranjenu robu

pod embargom UN-a koja je u brodskim

kontejnerima stizala u luku, a zatim

prugom odlazila u Srbiju.

Ta pruga je bila ostvarenje Titovog

sna, jer je veliki poglavica iz Kumrovca

osobno naredio da se izgradi monumentalna

trasa koja će povezati Bar

s Beogradom i osigurati Srbiji izlaz

na more. Sada je ta pruga nešto manje

monumentalna i ako imate sreće vlakovi

će se kotrljati kroz klisure i tunele nešto

sporije od 30 kilometara na sat. Još ako

se dogodi kakav kvar na pruzi, prije ćete

stići do Bara veslajući od Gibraltara,

nego što će vam trebati da se iz Beograda

nekako dokopate obala Montenegra.

Ali, tko nije putovao tom prugom, taj ne

zna što je pustolovina, pa je željeznica

nedavno priključila ekskluzivni vagonsalon

Plavog vlaka kako bi, uz “Jack

Daniels”, putnici iz Beograda nekako

56 F o r b e S veljača 2010


utopili vrijeme, uplovljavajući u zaljev

koji će najvjerojatnije postati vlasništvo

konzorcija srpskih kompanija, s manjinskim

udjelom državnog kapitala.

Izlaz na more, vječni srpski san,

demokratske vlasti u Beogradu osiguravaju

kupnjom većinskog paketa dionica

samog srca Luke koja zauzima

200 hektara, 3,5 kilometara operativne

obale i 120 tisuća četvornih metara

skladišnog prostora.

U prvoj polovici prošle godine

Luka Bar je zabilježila neto gubitak od

381.000 eura, pa je crnogorski Savjet za

privatizaciju raspisao javni natječaj za

Zoran Drakulić je poslije poraza u utrci za

mjesto gradonačelnika Beograda napustio

politiku i nastavio veliki biznis kao vlasnik

moćnog Ist pointa

prodaju 54,5 posto dionica barske kompanije

“Kontejnerski terminal i generalni

tereti”, uz dodjelu koncesija na 30

godina. Cijena, prava sitnica – oko 30

milijuna eura.

U igri su arapske i britanske kompanije,

ali se u regiji vjeruje da je

Beograd najspremniji za desant na Bar,

naročito poslije prijedloga predsjednika

Srbije Borisa Tadića na summitu u

Rimu da zajedno s talijanskim partnerima

gradi autoceste prema Crnoj Gori i

Rumunjskoj, čime bi se objedinio novi

europski koridor 11, uz modernizaciju

pruge Beograd-Bar.

Ta investicija mogla bi biti višestruko

isplativa jer vlada Crne Gore namjerava

raspisati tender i za prodaju željeznica, a

krajem prošle godine otpočeli su radovi

na autocesti Bar-Boljari, prema granici

sa Srbijom, u dužini od 170 kilometara,

koja bi trebala biti dovršena do 2016.

godine.

Provladina škola ekonomske misli,

ona koja podržava ulazak Srbije u Bar,

kao argumente navodi činjenicu da

će prometna infrastrukturna izgradnja

zaleđa Luke kompletirati strateške

i dugoročne interese zemlje. Iako se ne

može osporiti činjenica da zbog užasne

pruge i ceste kroz kanjone Crne Gore

srpske kompanije mnogo radije posluju

preko drugih luka u okruženju, kao što

su Rijeka, Kopar, Konstanca ili Solun,

pobornici kupnje barske uvale upozoravaju

na velike troškove usluga u lukama

u regiji i postavljaju pitanje treba

li Srbija te usluge dugoročno plaćati

drugima ili napokon kupiti izlaz na

more, uz ostvarivanje profita od naplate

usluga korisnicima usluga.

Protivnici pomorskih ambicija

U igri su arapske

i britanske

kompanije, ali se

u regiji vjeruje

da je Beograd

najspremniji za

‘desant na Bar’

veljača 2010 F o r b e S 57


KONTEKST

Crnogorski Savjet za

privatizaciju raspisao je

tender za prodaju 54,5 posto

dionica barske kompanije

Kontejnerski terminal i

generalni tereti, uz dodjelu

koncesija na 30 godina

Milutin Mrkonjić,

ministar za

infrastrukturu u

Vladi Srbije

Cvetkovićeve vlade upozoravaju na rizike:

preko dokova barske luke Srbija ostvaruje

oko sedam do osam posto izvoza.

Zatim, crnogorsko pristanište građeno

je za brodove iz Sueskog kanala, ali nije

pratilo povećanje dubine tog plovnog

puta, tako da 70 do 80 posto brodova

koji prođu kroz Suez ne mogu uploviti

u Bar. To je i jedan od razloga zašto luka

radi samo s pola projektiranog kapaciteta

od četiri milijuna tona. Povećanje

gaza je komplicirano, ali i skupo, pa je

pitanje isplati li se takvo ulaganje u luku

kojoj koncesija traje 30 godina.

No hiperaktivni ministar za infrastrukturu,

socijalist Milutin Mrkonjić,

nekadašnji ideolog Miloševićevih

javnih radova koji je devedesetih promovirao

nekoliko bajkovitih projekata,

željezničku stanicu Prokop u Beogradu

i već legendarnu sapunicu o brzim

prugama, nimalo ne sumnja u novu

viziju. Tako je vlada krajem godine

donijela odluku o osnivanju kompanije

BB Cargo koja će sudjelovati na tenderu

koji se otvara 1. veljače, izdvojivši oko

5,2 milijuna eura.

Zadaća je okupiti grupu tajkuna koji

će činiti većinu u srpskom konzorciju, a

kao šef se spominje “srpski kralj šećera”

Miodrag Kostić Kole, vlasnik MK komerca,

izuzetno eksponiran u zadnje

vrijeme: gradi hotelski imperij na Kopaoniku

nakon izuzetno uspješne invazije

na Ukrajinu i Bjelorusiju, gdje stvara

poljoprivredno i građevinsko carstvo.

Za neformalnog lorda admiraliteta

Koleta kandidira još jedna činjenica:

vlasnik je najskuplje srpske jahte “Aleksandar

Peti”, duge 50 metara i teške 25

milijuna eura, registrirane za prekooceansku

plovidbu.

Iz priče je ispao Zoran Drakulić,

nekadašnji glavni Koštuničin financijer,

koji je poslije poraza u utrci za

mjesto gradonačelnika Beograda napustio

politiku i nastavio veliki biznis

kao vlasnik moćnog Ist pointa. Na

dokovima rumunjske luke

Konstance posjeduje terminale

i divovske silose,

odakle svojim baržama

prevozi pšenicu u Srbiju.

Drakulić preko terminala

u Konstanci godišnje

uveze i izveze oko 1,8

milijuna tona robe, dok

mjesečno Dunavom preveze

kontingente koji

premašuju 100.000 tona.

Miodrag

Kostić Kole

Željeznicom do Bara i

preko luke putuje deset

puta manje robe.

Ali, kada su stratezi

vlade Srbije odlučili kupiti

izlaz na more, sigurno nisu gledali samo

u kalkulator. Nekada je Milošević naivno

mislio da će disciplinirati gorštake

ozloglašenim Sedmim bataljonom JNA

i eventualnim pučem ustoličiti prosrpskog

đetića na prijestolju Brda i Primorja.

Demokratske vlasti u Beogradu

odavno su provalile kako ispraviti vid

razrokom bratu i vratiti ga u stanje

kada su, zajedno, bili dva oka u glavi:

Telekom Srbije već je treći mobilni operater

u Crnoj Gori, Luka Bar je na dohvat

ruke, a kada Đukanović odluči prodati

željeznice, hajde da vidimo čiji će konzorcij

dati najpovoljniju ponudu.

Foto AP, arhiva Forbesa

58 F O R B E S VELJAČA 2010


Kineski roditelji

hrle na internet

po informacije i

proizvode za bebe.

Trgovci su, naravno,

oduševljeni što im se

mogu naći pri

ruci / Laurie Burkitt

Mamino zlato

Mao Dongmei (36) iz Pekinga

odjurila je k liječniku kad

je njezina kćerkica Emma

dobila vrućicu praćenu

povraćanjem. Savjet koji je tamo dobila,

da će dijete lakše progutati lijek pomiješan

s malo šećera, odmah je prenijela dalje.

Ulogirala se na Babytree.com, kinesku

društvenu mrežu za majke, i podijelila

liječnikov savjet sa 10 tisuća svojih online

prijateljica.

Svijet je pun mama blogerica i sajtova

posvećenih bebama, ali u Kini je to još

uvijek prilična novost. Babytree mjesečno

ima 12 milijuna pojedinačnih posjetitelja

koji sudjeluju u razgovorima o trudnoći,

novorođenčadi i podizanju djece do

šeste godine života. Američki oglašivači,

uključujući kompaniju Walt Disney i

Pfizerov Wyet, zgrabili su priliku da ih

zaspu ponudom igračaka i dječje hrane.

Wang Huai Nan (42) i njegovi poslovni

partneri Shao Yibo i Sun Zhi Jun osnovali

su Babytree prije tri godine kao

internetsku mrežu za svoje prijatelje s djecom.

U Americi ili negdje drugdje, mlada

majka može nazvati sestru kada joj zatreba

savjet o pelenama, ali u zemlji gdje se

od 1979. provodi politika jednog djeteta

takvo što nije moguće. “A naši roditelji

nemaju pojma koja je vrsta jednokratnih

pelena najbolja. Kad smo mi bili bebe, u

Kini takvih pelena nije bilo.”

Mao Dongmei i druge mame u

prosjeku provode 45 minuta dnevno prijavljene

na Babytree.com gdje imaju svoje

profile, razmjenjuju poruke i fotografije

klinaca. Neke od njih, uključujući Mao,

imaju i blog na kojem objavljuju postove

o temama u rasponu od obiteljskih

praznika i dječje prehrane do svinjske

gripe. Na Q&A forumu postavljaju pitanja

na koja im besplatno odgovaraju

liječnici i medicinske sestre.

Bostonska VC tvrtka Matrix lani je

uložila 10 milijuna dolara u Babytree i

sada drži 40-postotni udjel. Wang i njegovi

partneri ravnopravno dijele preostalih

60 posto.

Američki trgovci vrlo su zainteresirani

da dopru do kineske publike gladne

informacija i proizvoda. Babytree je

počeo prodavati oglasni prostor prije

devet mjeseci. Dosad je privukao preko

stotinu oglašivača, od kojih su polovica

međunarodne kompanije, i ostvario

prihod od tri milijuna dolara. Procter

& Gamble (Pampers) i Kimberly-Clark

(Huggies) plaćaju im oko 50 tisuća dolara

za mjesečne nagradne igre. Besplatno

šalju tri do pet tisuća svojih proizvoda

majkama koje objave, recimo, najljepšu

fotku bebe u pelenama. Gymboree,

proizvođač odjeće i igračaka koji svoje

proizvode prodaje preko interneta, a ima

i maloprodaju u Kini, platio je jednako

toliko za natječaj za najbolji esej, na koji je

stiglo 60 radova i više od dvije tisuće komentara

o najboljim načinu obrazovanja

djece. Proizvođači dječje hrane Wyneth

i GlaxoSmithKline zakupljuju bannere i

oglasni prostor.

Roditelji ugađaju djeci, posebno u

zemlji gdje su djeca rijetkost. Wangov sajt

ima i komercijalni dio, gdje se nudi preslikavanje

fotografija na majice ili izrada

fotoalbuma. Kupci naručuju i plaćaju

online, bankovnim karticama. Babytree

ulazi i u poslovna partnerstva s tvrtkama

koja nude online tečajeve za roditelje.

Kako bi zadržala sadašnje korisnike,

Wangova tvrtka namjerava uvesti i savjete

za roditelje predtinejdžera.

Wang, bivši marketingaš u kineskom

Googleu, zamislio je Babytree po uzoru

na BabyCenter, šminkerski američki sajt

što ga je 2001. za 10 milijuna dolara kupio

Johnson & Johnson. Najveći je igrač

na tom području u Kini. Dodatnu priliku

vidi u stvaranju regionalnih inačica

sajta, kako bi korisnici mogli komunicirati

s ljudima iz susjedstva i razmjenjivati

informacije o školama i liječnicima na

području gdje žive. “Djeca će odrasti, a

mi ćemo rasti s njima”, kaže Wang. “Jednog

će dana cijele obitelji imati razlog da

posjećuju našu stranicu.”

veljača 2010 F o r b e S 59


kontekst

Zemlja Velikog

Bijelog Oblaka

Novi Zeland je

jedinstvena mješavina

anglosaksonskog

imigrantskog

duha i socijalizma

skandinavskog tipa /

Jasmina Kuzmanović,

Spremajući se da Novu godinu dočekam u

Christchurchu, najvećem gradu novozelandskog Južnog

otoka, nisam htjela ništa prepustiti slučaju. Ta ne pruža

se čovjeku često prilika da slavi među prvima na svijetu,

zajedno sa stanovnicima Nove Kaledonije i otočja

Fiji! Zato sam se iznenadila kad mi je menadžer hotela

u kojem sam planirala odsjesti priopćio da nam na Staru

godinu može dati večeru, ali da se hotelski restoran zatvara

u deset navečer. Oboružana brojevima iz Trip Advisora

nazvala sam još nekoliko restorana, no svi su imali

Christchurch

istu priču. Napokon mi je vlasnik mjesta po imenu Tiffany’s

objasnio kako stvari stoje: “Gospođo, bojim se da će

60 F o r b e S veljača 2010


kontekst

većina restorana te noći zatvoriti prije ponoći.” Ali,

pobogu, zašto? “Zato da se zaposlenima omogući

da i oni proslave Novu godinu.” Objašnjenje me

podsjetilo na scenu s kraja osamdesetih u ribljem

restoranu kraj Poreča, gdje bi točno u ponoć bend

zasvirao Breninu Jugoslaviju, što je bio znak konobarima

i kuharima da počnu sa sebe trgati kecelje i

kape i hvatati se u kolo s njemačkim turistima. Oho,

pa nije valjda Novi Zeland tajna socijalistička oaza

južne hemisfere?

U bruto nacionalnom proizvodu od 28 tisuća

dolara po glavi stanovnika, turistička industrija

sudjeluje sa 10 posto

No činjenica je da su Novozelanđani i danas

neizmjerno ponosni na svoju povijest društvenih

reformi. To je jedna od onih dilema nad kojom socijalni

povjesničari razbijaju glavu: kako je moguće

da je isti anglosaksonski soj imigranata stvorio

dva tako različita društvena modela, onaj strogo

individualistički u Sjedinjenim Državama i drugi,

društveno solidaran, u Australiji i Novom Zelandu?

Možda je za to zaslužan kapetan James Cook, koji je

plovio južnom hemisferom bez Prozaca i odnosio

se prema svojim otkrićima krajnje pesimistički? Rt

nedaća (Tribulation point) u Australiji i Dubiozni

fjord (Doubtful sound) u Novom Zelandu – takva

mjesta mogla su privući samo ozbiljne, pomalo

depresivne ljude, kojima je jasno da bez zajednice

nema ni napretka.

Za razliku od Australije koju su u prvim valovima

kolonizacije naseljavali bivši robijaši, novozelandski

doseljenici regrutirali su se iz redova britanske

radničke i srednje klase. Nakon početnih sukoba, s

lokalnim Maorima izgradili su harmoničnije odnose

nego Australci s Aboridžinima. A onda su krenuli u

stvaranje države koja je po mnogočemu prva ušla

u 20. stoljeće. Prvi su na svijetu dali ženama pravo

glasa godine 1873., uveli su besplatno školovanje već

1877., a nakon Prvog svjetskog rata imali su uređen

socijalni sistem s besplatnim zdravstvenim osiguranjem

i državnim sistemom mirovina.

S takvom poviješću, jasno je da svaki kuhar

ima pravo na slavlje, bila njegova šihta na redu ili

ne! Naposljetku smo na Staru godinu našli kompromis

između socijalne svijesti i kapitalističkog

duha, u vidu meksičkog restorana koji je radio,

pa... gotovo do ponoći. A onda smo otišli

na glavni, Katedralni trg i tamo slavili s ostalim

Christchurchijancima, i bilo je ugodno znati da

nitko od njih ne mora taj čas raditi. Osim policije,

koja je osiguravala da proslava bude “suha”.

Da je Novi Zeland jako, jako daleko od ostatka svijeta

znali su još Maori kad su u 14. stoljeću doplovili

s polinezijskih otoka u Zemlju Velikog Bijelog

Oblaka, kako su je nazvali, i nikad se više nisu mogli

vratiti kući.

Čak i danas, u tehnološki smanjenom svijetu,

Novi Zeland ostaje izvan ruke globalnom putniku.

Dvije tisuće kilometara dijele ga od najbližeg zapadnog

susjeda, Australije, a na istočnoj granici pružaju

se pučine Pacifika sve do Južne Amerike. Iz Singapura,

najjužnije točke kontinentalne Azije, let do

Novog Zelanda traje više od deset sati. Zato još više

fascinira činjenica da je Novi Zeland razvio zavidnu

turističku industriju, koja u bruto nacionalnom

proizvodu od 28 tisuća dolara po glavi stanovnika

sudjeluje sa 10 posto.

Turisti dolaze vidjeti doista nevjerojatne

prirodne ljepote, od vječnim snijegom pokrivenih

Južnih Alpa, glečera i fjordova, do zaljeva obrubljenih

zelenilom, toplih izvora i bijelih plaža. Tu

su i životinjske i biljne ikone Novog Zelanda, poput

ptice kiwi i drveta po imenu pohutakawa, koje u

prosincu cvjeta crvenim igličastim cvjetovima. No

ono što Novi Zeland izdvaja od drugih turističkih

centara jest to da cijela zemlja funkcionira kao uspjeli

ekološki eksperiment.

Novozelandski turizam nije servilan, za razliku

od Azije, gdje je gostu podređeno sve, ali gdje

prirodne ljepote i povijesne znamenitosti koegzistiraju

s četvrtima bijede i otpada. Ovdje je sve

– pa tako i radno vrijeme restorana – podređeno

domaćinima, čije je blagostanje i ukupno zadovoljstvo

životom, prema mjerilima Economista i

Human Development Indexa na vrhu svjetske ljestvice.

Nešto više od četiri milijuna ljudi, koji žive na

teritoriju pet puta većem od Hrvatske, svoja su dva

veljača 2010 F o r b e S 61


kontekst

velika otoka povezali ne autocestama već modernim

dvosmjernim cestama, na kojima – koje osvježenje!

– nema reklama. Putuje se sporije, ali se zato može

skrenuti s ceste da bi se pogledao vodopad ili kolonija

tuljana. Ljudi imaju jedan a ne dva ili tri posla

da bi preživjeli, kao u Americi; obiteljske kuće nisu

Novozelandski turizam nije

servilan. Ovdje je sve, pa i radno

vrijeme restorana, podređeno

željama i navikama domaćina

pretenciozne vile, a većina dućana i biznisa zatvara

se u pet popodne. Kad smo u Wanaki dogovarali

iznajmljivanje helikoptera za ne baš jeftinu turu

iznad Južnih Alpa, šefica male obiteljske tvrtke Aspiring

Helicopters ljutnula se što smo nazvali svega

sat vremena prije zatvaranja. No bez obzira na to,

pilot James, čovjek s najboljim poslom na svijetu,

poklonio nam je dodatnih pola sata i još k tome sletio

na vrh glečera u zalazak sunca, dok su ne samo

klinci nego i mi odrasli urlali od sreće.

Novi Zeland uvozi visoku tehnologiju i proizvode

široke potrošnje, no u proizvodnji hrane

i odjeće gotovo je posve neovisan. Prehrambeni

proizvodi poput mlijeka i mesa su organski,

fantastične kvalitete, jeftini – i svi proizvedeni u

Novom Zelandu. Kad sam u Nelsonu, gradiću u

vinarskoj pokrajini Marlborough, ušla u shopping

centar, doživjela sam pravi potrošački šok. Očima,

naviknutima na uvijek iste tvrtke od Zagreba preko

Beča do Bangkoka, trebalo je vremena da se priviknu

na činjenicu da ne prepoznaju ni jedan jedini

brand. Sve sami novozelandski dizajneri, a tek dio

robe proizveden je u Kini. Na cijelom putu od više

od 2000 kilometara mogu prijaviti da sam zapazila

ne više od četiri McDonald’sa, tri Starbucksa i Pizza

Hut restorana, i jedan Kodak. Sve ostalo su obiteljski

biznisi, mali restorani i farme koje umornim putnicima

nude slasne i jeftine jagode, kupine i maline,

jer siječanj je početak novozelandskog ljeta.

Premda su Novozelanđani u pravilu veliki

patrioti i ponosni na svoju zemlju, naročito na velike

žrtve koje su podnijeli boreći se na europskim

bojištima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, neki

moji kiwi prijatelji u Aziji skloni su kritizirati život

u Novom Zelandu kao previše provincijalan. Ja se,

međutim, nisam mogla

oteti paralelama s

Hrvatskom, odnosno

slikom Hrvatske kakva

bi mogla biti. I ne samo

ja; na svakom koraku

slušala sam od usputnih

Novozelanđana kako je

Hrvatska prelijepa zemlja,

s prekrasnom prirodom i

odličnom hranom.

(U sebi sam dodavala:

a još je i puno toplija! Kod

nas se djeca na plaži ne

praćakaju u ronilačkom

odijelu, što nije vic, već česta pojava na plažama oko

Nelsona!) Industriju kvalitetnih vina, po kojima je

Novi Zeland postao poznat u posljednjih dvadesetak

godina, potaknuli su hrvatski iseljenici, što

me navodi na pitanje. Ako Babich i Nobilo mogu u

pokrajini Marlborough proizvoditi vrhunski sauvignon

blanc, zašto se u Dalmaciji moramo mučiti s

parfimiranim bijelim bućkurišem? Ako tucet kompanija

nudi non-stop brodske ture fjordom Milford,

sumornim mjestom na uvijek olujnoj 40. paraleli,

(“roaring forties”, kako ih zovu mornari), zašto takvo

što ne bi postojalo u Limskom fjordu, bez muzike

na palubi i loših sendviča u frižideru?

Foto AP

62 F o r b e S veljača 2010


kontekst

veljača 2010 F o r b e S 63


Stiže doba Androida

Predstavljanjem

Nexusa One Google

je kompletirao

širenje svojega

carstva u svijet

mobilnog interneta,

započeto stvaranjem

Androida. Brzina

kojom se širi među

korisnicima daje

naslutiti kako

će upravo taj

operacijski sustav,

nakon Windowsa,

biti prvi proizvod

digitalne revolucije

koji će koristiti

baš svatko

/ Dragan Petric

D

Do prije nepune dvije godine, tržište operacijskih

sustava za mobilne telefone izgledalo je kudikamo

drukčije nego danas. Iza lidera, Symbian OS-a što

ga podupire najveći svjetski proizvođač mobilnih

telefona Nokia, čvrste su prateće pozicije držali Microsoftov

Windows Mobile, RIM-ov BlackBerry OS

i UIQ kojeg najviše podupire Sony Ericsson.

Situacija se stubokom promijenila ulaskom iPhonea

u tu arenu, no još je više nereda unijelo predstavljanje

Android OS-a, Googleovog operacijskog

sustava za mobilne uređaje, s kojim je ovaj internetski

gigant svoje poslovanje ozbiljnije započeo širiti s

velikih, statičnih ekrana, na one manje, “pokretne”,

koje stalno nosimo sa sobom. Prvi telefon s Androidom

pojavio se na tržištu u listopadu 2008. u SADu,

a nekoliko mjeseci kasnije i u Europi i Aziji. Do

polovice 2009. godine osvojio je čak 2,8 posto svjetskog

tržišta operacijskih sustava za mobilne telefone,

a do kraja trećeg kvartala te godine taj je udio

narastao na 3,5 posto.

Google Nexus One

Dragan Petric je izvršni urednik Buga

64 F o r b e S veljača 2010


Foto Arhiva Forbesa

Prošlog je mjeseca Gartner objavio

istraživanje prema kojem će do 2012.

Android OS dostići drugo mjesto na tom

tržištu, odmah iz Symbian OS-a, izbacujući

s te pozicije BlackBerryjev operacijski sustav.

(I iPhoneov operacijski sustav, ali i

Microsoftov Windows Mobile preskočit

će BlackBerry, tvrdi se u istraživanju.)

Tajvanski istraživački institut Market Intelligence

& Consulting predviđa kako

će u 2013. biti isporučeno preko 30 milijuna

mobilnih telefona s Android OS-om,

odnosno više od 125 milijuna prijenosnih

uređaja čija će se platforma temeljiti na

tom operacijskom sustavu.

Ove brojke govore kako bi streloviti uspjeh

Androida trebao zabrinuti ponajprije

Microsoft i Apple, ako već ne RIM i Nokiju

koje ništa ne priječi da na svoje uređaje,

kada bi se i pojavila takva nužnost,

počnu ugrađivati neki drugi

operacijski sustav

umjesto onoga koji

preferiraju sada.

Ipak, Microsoftu,

a i Appleu, brojke

su u priči oko Androidovog

osvajanja svijeta

najmanji problem. Ono

što im predstavlja pravi trn u oku su

posljedice koje ovakva ekspanzija Googleovog

proizvoda ostavlja na omjer snaga

koji imaju najprije na tržištu internetskih

servisa, a onda i u cijelom IT sektoru.

Google je, naime, neprikosnoveni

globalni lider kada je riječ o tržištu kontekstnog

oglašavanja na internetu. To se

tržište zapravo i može percipirati jednako

kao i cijelo tržište internetskih servisa,

budući da sve što nije oglašavanje, a vezano

je uz ponudu internetskih servisa,

donosi minornu zaradu. Microsoft se već

godinama pokušava izboriti za veći dio tog

izuzetno unosnog i perspektivnog tržišnog

kolača, od pokušaja spajanja s Yahooom,

do lansiranja Binga, vlastitog pretraživača

internetskih sadržaja. No uspjeh mu, na

ovaj ili onaj način, stalno izmiče.

Stvari su za Microsoft postale dodatno

zamršene kada je Apple lansirao iPhone i

time neočekivano ubrzao proces migracije

HTC Hero

LG Eve

tehnologija

Samsung

Galaxy Spica

Microsoft i Apple

trebali bi se

zabrinuti: ekspanzija

Googleovog proizvoda

mijenja omjer snaga na

tržištu internetskih servisa,

pa i u cijelom IT sektoru

internetskih korisnika s fiksne na mobilnu

infrastrukturu. Prije iPhonea vjerovalo se

da će do te migracije doći znatno kasnije,

no već danas postoji nekoliko država u

svijetu, poput Austrije, u kojima korisnici

prenesu podjednaku količinu podataka

mobilnim mrežama kao i fiksnim

putem. Preseljenjem interneta sa stolova

u džepove polako se i tržište kontekstnog

oglašavanja seli u svijet mobilnog interneta,

a na Microsoftovu nesreću, tu je,

zahvaljujući iPhoneu, nezanemariv igrač

i Apple.

Ipak, na nesreću oba ova takmaca, i

Google je na vrijeme shvatio kako prijenos

podataka postaje primarni biznis u

svijetu mobilnih telekomunikacija i upravo

u tome leže razlozi takvog uspjeha Android

OS-a. Google je tako svoj mobilni

operacijski sustav – za razliku od Microsoftovog

Windowsa Mobile i onog kojeg

imamo na iPhoneu – potpuno podredio

činjenici da mobiteli prestaju biti aparati

za razgovore i da postaju komunikacijske

naprave u mnogo širem smislu riječi.

Današnji mobiteli su internetske konzole,

namijenjene takozvanoj superkomunikaciji:

omogućuju nam da, osim razgovora

i razmjene SMS-ova, s poznanicima

i prijateljima komuniciramo i e-mailom,

chatom, Facebookom, Twitterom, blogovima,

komentarima na novinskim portalima

te na bezbroj drugih načina. Ono

što je zajedničko svim tim oblicima komunikacije

jest platforma putem koje se

odvijaju – internet. Operacijski sustav za

veljača 2010 F o r b e S 65


tehnologija

zahvaljujući Android OS-u u novi se život

iz mrtvih vratila i zaboravljena Motorola,

čiji se model Droid u prvih tjedan dana

otkako je došao u trgovine samo u SADu

prodao u basnoslovnih četvrt milijuna

primjeraka.

Ma koliko nam Googleova nametljivost

biva sve iritantnijom, činjenica je

da ćemo i kao krajnji korisnici mobilnih

telefona imati koristi zbog popularizacije

Androida. Njegovim dolaskom eruptiralo

je ono što je s pojavom iPhonea

započelo – drastičan pad cijena mobilnog

pristupa internetu te pojava flat-rate tarifa

za mobilni prijenos podataka. Kada je

Google pred koji tjedan na tržište izbacio

i svoj prvi mobilni telefon kojeg izravno

prodaje, Nexus One, priča oko migracije

interneta iz nepokretnog u pokretni način

korištenja, odnosno iz dostupnosti samo

u fiksnim točkama u dostupnost sa svakog

mjesta i u svako vrijeme, postala je

zaokružena.

Tome je u prilog išla i cijena Nexusa

One, koji “otključan” u SAD-u košta tek

nešto iznad 500 dolara. Riječ je o najjeftinijoj

suvremenoj mobilnoj konzoli za

konstantni pristup internetu. Sada kada

se nametnuo kao nezaobilazan faktor

na tržištu mobilnog interneta, Google

će i ovdje graditi poziciju nedostižnog

lidera, pa ćemo svakako biti svjedocima

još mnogih poteza zahvaljujući kojima će

ovaj gigant sebi pokušati osigurati goleme

zarade od kontekstnog oglašavanja putem

mobitela. Ne bi nas trebalo iznenaditi da

se udruži s Twitterom, najbrže rastućom

i putem mobitela najlakše dostupnom

društvenom mrežom, a ako bismo dali

mašti na volju, mogli bismo očekivati i

kakav radikalniji potez, poput – primjerice

– ponude posve besplatnih mobitela.

Sony Ericsson XPERIA X10

mobilne uređaje koji je potpuno podređen

korištenju interneta i komunikacijskih

servisa na internetu, a ne onaj koji na

zastarjeli način razdvaja internetske usluge

od onih multimedijalnih, glasovnih,

zabavnih i drugih, u doba superkomunikacije

korisnicima će biti prihvatljiviji.

Upravo je takav Android OS i upravo

na tome Gartnerova istraživanja

predviđaju tako optimističnu budućnost

tom Googleovom proizvodu. Uvidjeli su

to i proizvođači mobitela, pa ih je sve više

koji u svoje najnovije modele ugrađuju

baš Googleovu platformu. Prvi je to

učinio HTC, što ga je s tržišnih margina

lansiralo među pet najrelevantnijih svjetskih

proizvođača mobitela, a danas

modele s Androidom imaju ili najavljuju i

Samsung, LG, Sony Ericsson, pa i Lenovo,

Garmin, Dell i drugi čija imena zvučnije

odjekuju na tržištima prijenosnih računala

nego mobilnih gadgeta. Naposljetku,

5 najboljih mobitela s Android OS-om

1. Google Nexus One

Telefon kojeg je za Google proizveo HTC donosi najnoviju verziju Android OS-a, označenu

s 2.1, a tehničke su mu specifikacije impresivne. Ima ekran osjetljiv na dodir s dijagonalom

od 3,7 inča, te ugrađen GPS, fotoaparat s rezolucijom od 5 megapiksela i sustav za pretvaranje

govora u pismo.

2. Sony Ericsson XPERIA X10

Treći mobitel u seriji Sony Ericssonovih modela nazvanih XPERIA po prvi put dolazi s Androidom,

nakon što su prva dva modela (nazvana X1 i X2) koristila Microsoftove Windowse

Mobile. Napuštanje Microsoftovog i prihvaćanje Googleovog operacijskog sustava od ovog

respektabilnog proizvođača znakovito je za budućnost ovih platformi.

3. HTC Hero

Po mnogima najbolji mobilni telefon koji se na tržištu pojavio u 2009. godini ima samo

jednu manu – nije naročito lijepo dizajniran. Sve ostalo na ovom aparatu funkcionira

fantastično i mnogi su ga zbog toga nazvali jedinim pravim konkurentom iPhoneu. Od

njega se najviše razlikuje cijenom, koja je čak za trećinu niža.

4. Samsung Galaxy Spica

Među najjeftinijim mobitelima s Androidom, u ovom slučaju u verziji 1.5, jest ovaj Samsungov

model koji dolazi s ekranom osjetljivim na dodir, čija dijagonala iznosi 3,2 inča. Uređaj

može poslužiti i kao prijenosni MP3 i video player, ima i fotoaparat s rezolucijom od 3,2

megapiksela, a u njemu je ugrađen i GPS.

5. LG Eve

Prvi mobilni telefon s Androidom imao je i ekran osjetljiv na dodir i tipkovnicu, no nakon

njega rijetko su se pojavljivali takvi uređaji koji koriste ovaj operacijski sustav. Konačno je

takav “hibridni” aparat ponovno predstavljen, ovaj put u režiji LG-ja, koji donosi i 5-megapikselni

fotoaparat, GPS i ekran s dijagonalom od tri inča.

66 F o r b e S veljača 2010


Lee Gomes

Pirati vladaju

morima

Kreatorima sadržaja vrijeme je da prestanu izigravati

žrtve. Zagovornici opće i slobodne digitalizacije

trebali bi se pak prestati prikazivati pravednicima

Kompjutorska tvrtka koja ulazi u

proizvodnju kućnih kina za PC

priznaje da je glavna namjena

njezinog proizvoda gledanje

ilegalno skinutih filmova. Šef kompanije

za proizvodnju kućne elektronike izjavljuje

kako je pornoindustrija pridonijela

razvoju videokaseta u prethodnoj generaciji,

a da danas igru vode pirati glazbe

i filmova. I na kraju, privatni ulagač na

poslovnom ručku ustvrdi da bi high-tech

menadžerom desetljeća trebalo proglasiti,

ne Appleovog Stevea Jobsa ili suosnivače

Googlea, nego Seana Fanninga, klinca

koji je stvorio Napster, internetski servis

za “dijeljenje” muzike, što je doduše kratko

trajalo, ali je ostavilo traga.

Iza svakog od tih važnih tehnoloških

postignuća prošloga desetljeća krije se

neki oblik bespravnog korištenja sadržaja.

Ponekad je veza izravna i posve očita. Recimo,

iPod je elegantan, intuitivan način

slušanja besplatno skinute glazbe. Appleov

online dućan iTunes prodaje legalne

kopije pjesama i posjećenost mu je dobra,

no prema većini procjena proda tek

neznatni postotak glazbe učitane u iPode.

Sam iPod je, naravno, uvelike zaslužan za

Appleov povratak iz mrtvih; kompanija

sada ima tržišnu kapitalizaciju od 175

milijardi dolara, gotovo kao Google.

Drugdje je ta povezanost piratstva

i popularnosti nešto zamagljenija.

Primjerice, spajanje na internet ubrzavalo

bi se i bez obzira na sudbinu servisa

za skidanje filmova. No napredak na oba

plana dodatno se ubrzava u doba kad

srednjoškolci skidaju ilegalne kopije Avatara

tek nekoliko sati pošto je film stigao u

distribuciju. Ne da netko danas još uopće

čita knjige, ali svi oni Kindlei koji su ovog

Božića sletjeli pod borove pomoći će

da Dan Brown iskusi isto ono što su već

iskusili Justin Timberlake i mlađahni

vampiri u Sumraku – pad kraljevskih

prihoda. Piratske kopije elektroničkih

knjiga pojavljuju se na istim internetskim

stranicama za “dijeljenje” koje već dugo

ugošćuju piratske verzije filmova i glazbe.

Ne čudi da autori škrguću zubima kad govore

o kompjutorskim tvrtkama.

Ništa od onoga što će se dogoditi u

sljedećih deset godina neće moći raščiniti

ono što je digitalizacija zabave – muzike,

digitalni alati

filmova, knjiga – u proteklom desetljeću

učinila da oteža ili onemogući kontrolu

širenja zabavnih sadržaja. Neke će se industrije

lakše nositi s tim problemom od

drugih. Budući da se u većini kućanstava

film pogleda samo jedanput, jeftini visokokvalitetan

streaming servis vjerojatno

bi bio dobro rješenje za film, no teško i za

glazbu. Hollywoodski studiji, međutim,

sporo shvaćaju potrebu za takvim servisima,

što bi ih moglo odvesti u poraz.

Industrije pogođene digitalizacijom

pretjerat će i otjerati čak i onu publiku koju

su još mogle pridobiti na svoju stranu.

Sjetimo se nedavnih prijetnji zatvorom,

od kojih se poslije odustalo, djevojci koja

je videokamerom presnimila par minuta

hit filma New Moon slaveći u kinu sestrin

rođendan. Još jedan primjer su novinski

izdavači koji optužuju Google za nevolje

u kojima se našao tisak. Kritiziraju ga jer

Google News objavljuje priče za koje je u

neko prošlo vrijeme trebalo ubaciti novčić

u novinski automat. No za najveći dio industrije

tiska pravi je problem to što njihovi

čitatelji sada po cijeli dan sjede ispred

računala i tako dobivaju sve informacije

koje su im potrebne.

Kreatori sadržaja trebali bi odoljeti

Zaštitnici digitalnog sadržaja mogli bi

pretjerati i otjerati ono malo preostalih

ljudi koji su spremni plaćati

Lee Gomes je urednik Forbesova biroa u Sillicon Valleyju

napasti da izigravaju žrtvu. Od onih koji

se zalažu za posvemašnju digitalizaciju

bilo bi pak lijepo da sebe prestanu prikazivati

pravednicima. Citat desetljeća pripada

Williamu Watkinsu, bivšem direktoru

Seagatea, tvrtke koja proizvodi tvrde

diskove na koje su se nekad pohranjivali

filmovi, glazba i slično. U jednom nemesijanskom

trenutku Watkins je rekao:

“Priznajmo, mi ne mijenjamo svijet. Mi

izrađujemo opremu koja potiče ljude

da kupuju još više smeća – i da gledaju

porniće.”

veljača 2010 F o r b e S 67


Najveći pomak u hrvatskom

advertisingu dogodio se na

produkcijskoj razini, smatra

kreativni direktor Greya

Veljko Žvan

Darinka i Ante vs.

treći predsjednik

68 F o r b e S veljača 2010


marketing

Reklamni spot s Emirom

Hadžihafizbegovićem

nagrađen je na prestižnom

natjecanju u marketinškom

oglašavanju Epica

Uspjeh TV reklame iza koje stoji marketinška agencija

Grey Zagreb pokazuje da se u hrvatskoj industriji

oglašavanja stvari ipak mijenjaju nabolje / Sanja Romić

Hrvatska televizijska reklama “Darinka i Ante”

pobila je jednu tezu i potvrdila neke stereotipe: tezu

da hrvatski advertising očajnički treba pomoć posve

je demantirala, a klišej o generaciji novh bogataša koja

kupuje sadržaje koje nikada neće koristiti iskoristila

kao glavnu ideju možda najpopularnijeg TV spota u

protekloj godini. Reklamni spot u kojem naslovnu

ulogu tumači vrsni glumac Emir Hadžihafizbegović,

a u kojem je na vrlo duhovit način prikazan kratki

raspad ličnosti u 60 sekundi, zato je valjda i osvojio

broncu na natjecanju Epica, najprestižnijem

natjecanju u marketinškom oglašavanju u Europi,

na Bliskom istoku i Africi, pokazavši da takozvani

balkanski karakter ne mora nužno biti samo lokalni

specifikum nerazumljiv strancima – pod uvjetom da

je kreativno i kvalitetno realiziran.

Uspjeh reklame “Darinka i Ante”, iza koje stoji

marketinška agencija Grey Zagreb, možda pokazuje

i to da se stvari u hrvatskom advertisingu drastično

mijenjaju nabolje i da su skupo financirani billboardi

i TV spotovi koji su obilježili upravo okončanu

predsjedničku kampanju samo anomalija koju bi

valjalo što prije prepustiti zaboravu. Da su stvari

bile drugačije, vjerojatno se nitko sada ne bi pitao

kakvu je prosječnom glasaču ideju iskomunicirala,

primjerice, reklama: “Treći hrvatski predsjednik”,

odnosno ima li je ona uopće.

Premda takvu mogućnost ne bi a priori odbio,

kreativni direktor Greya Zagreb Veljko Žvan nikada

nije radio cjeloviti advertising za neku političku

kampanju: “Za razliku od drugih tipova advertisinga,

kod proizvoda političke kampanje morate imati

određeno povjerenje, suglasnost i volju za rad s vašim

‘proizvodima’. Mislim da bih to radio samo za one

ljude koji su bliski mojem svjetonazoru.” U vrijeme

kada se počeo baviti poslom u kojem je već punih

17 godina, Žvan je pomalo žalio za nepostojećom

konkurencijom, kao i zbog općeg deficita kreativaca

u branši. Početkom devedesetih, BBDO, u čijem se

timu Žvan tada nalazio, predstavljao je jedinu agenciju

“kreativnog” profila.

“Situacija je sada daleko zdravija i bolja. To da

vas konkurencija tjera da bolje radite zaista nije floskula

već istina. Zanimljivo je jer se svatko bori, a to

podiže i razinu adrenalina. Sve se drastično mijenja

nabolje, premda će većina ljudi reći da su nezadovoljni,

da je to još uvijek loše. Pomak od početka

1990. do danas dogodio se ponajprije u kreativnim

idejama, u profesionalnosti, a pogotovo u produkciji.

Dok smo devedesetih radili samo crno-bijele

oglase, a bilo je to vrijeme i bez ijednog magazina

veljača 2010 F o r b e S 69


marketing

u boji (Globus je izlazio u crno-bijeloj tehnici, potom se

pojavila Gloria, a 1996. i crno-bijeli Nacional), krajem

tog desetljeća nastaje prvi filmski spot na 35 mm koji je

danas samorazumljiva stvar, premda su se takvi spotovi

nekada radili jedanput u dvije godine”, kaže autor jednog

od prvih visokobudžetnih spotova u Hrvatskoj (riječ je o

spotu za jedno osiguravajuće društvo iz 1995. godine.)

Uz činjenicu da u Hrvatskoj danas ne manjka profesionalaca

koji nimalo ne kaskaju

za svojim kolegama u inozemstvu,

najveći pomak, ocjenjuje ovaj vrsni

marketingaš, s vremenom se dogodio

na produkcijskoj razini. Iako se u recesijskom

tsunamiju u većim hrvatskim

marketinškim agencijama broj zaposlenih

znao i prepoloviti (u prijevodu,

pasti sa 100 na 50 ), danas u Hrvatskoj

ima i agencija koje su zadržale sve zaposlene

pa čak i povećale opseg s obzirom

tisuća, što je cijena high-end spotova u kojima se angažiraju

celebrityiji, skuplji režiseri, otkupljuje muzika...

“Prvi korak ove priče bio je profilirati Tomato kao

jednostavan i jeftin proizvod nasuprot kompliciranim

i nepotrebno skupim mrežama. Zato smo razmišljali

o metafori, o tome da potražimo proizvod koji može

biti nepotrebno kompliciran, s nepotrebnim dodacima

koje ljudi vole zbog statusa. Dalje su stvari zapravo bile

jednostavne: kod nas je auto simbol statusa, pa smo još

samo trebali naći čovjeka koji je najveća žrtva takvog statusa,

dakle nekog noveau richea, i onda se spot praktički

sam napisao”, kaže Veljko Žvan, kreativni direktor

popularnog TV spota na kojem je sedmeročlani tim

iz Greya Zagreb radio ukupno mjesec dana (uz Žvana,

riječ je o client service direktoru Dubravku Opašiću,

account direktorici Nini Ivanković, copywriteru Draganu

Lakićeviću, art direktoru Vedranu Klemensu i

producentu Tvrtku Kurbaši), a čiju produkciju potpisuje

Iva Hlavka

U Grayu gotovo da su sretni recesijskom godinom

jer u vrijeme dok su drugi gubili poslove

oni su reformirali agenciju i dobili nove

na broj klijenata koje imaju. U takve se ubraja i Grey Zagreb:

“Mi stojimo zapravo odlično jer smo u razdoblju

recesije dobili brand Tomato te zadržali postojeće. Imamo

klijente koji su jako osjetili recesiju i one na koje je

ona imala manji efekt. Sada naprosto preživljavamo kao

struka”, kaže o svemu Veljko Žvan, a managing direktorica

Iva Hlavka dodaje: “Grey Zagreb postoji 13 godina, a

u ovom sastavu godinu i tri mjeseca. Bio je jedina agencija

VIP-a od njegovog početka. Prvotna suradnja trajala

je oko šest godina. Kao i kod mnogih drugih velikih klijenata,

dugogodišnje partnerstvo prekinuto je kako bi se

pri novom ulasku u poslovni odnos ponovno postigao

željeni nivo inovativnosti i svježine. No, kada smo prije

godinu i tri mjeseca restrukturirali agenciju, imali smo

sreću da nam se vratio VIP (u jednom dijelu klijenti su

i agencije BBDO), a brand Tomato u potpunosti. Kao

agencija inače vodimo i klijente Splitsku banku (Société

Générale Group), Tondach, Franck, Procter & Gamble,

GlaxoSmithKline i Chevrolet”.

Iako je ukupni saldo troškova produkcije i emitiranja

reklamnog spota “Ante i Darinka” profesionalna tajna,

kako doznajemo u Greyu Zagreb, troškovnici produkcije

reklamnih spotova uvijek ovise o tipu spota i kreću se u rasponu

od 20 tisuća kuna za animirane spotove, do 600-700

produkcijska kuća Kabinet (redatelj je Bruno Anković ).

Rezultat vjerojatno ne bi bio tako uspješan da u sve

faze nastanka spota nije bio uključen i klijent, uvjerena

je Iva Hlavka koja ističe da politika Greya i inače nije

“kuhanje” ideje bez znanja naručitelja reklamnog spota:

“Uvijek nam je važno da klijent prvi razumije, a ovdje je

na samoj prezentaciji klijent u potpunosti shvatio ideju

iznesenu u storyboardu (u crtanom obliku). To nam je

važno jer je on taj koji nam je dao projektni zadatak:

ujedno nam je to i nekakva garancija da će i šire tržište

prihvatiti tu poruku na način na koji smo ju mi htjeli oblikovati.

Klijent je u ovom slučaju imao minimalne intervencije

u samom scenariju, a na snimanju je također bila

važna moć kvalitetnog inputa glavnog glumca.”

Kako to da je jedan bivši student filozofije uspio

napraviti spot za svačiji ukus, a koji je i umjetnički

kvalitetan, pitamo Veljka Žvana. “To se svima dopalo, a

meni je spot jako drag jer mislim da je preskočio granicu

koja je zadana, a to je da se mora dopasti svima. Navodno

je jedan glumac izjavio da je to najbolji kratki hrvatski

film ikada snimljen. On ga, dakle, nije vidio kao spot

već kao film. Nije to ništa neobično; spot copywritera za

Volkswagen sada se nalazi u Muzeju moderne umjetnosti

u New Yorku.”

Foto Boris Štajduhar, Arhiva Forbesa

70 F o r b e S veljača 2010


financije

Hrvatska na dnu

Burzovni indeksi tržišta u razvoju dosegli su stopu rasta s kojom se može

mjeriti malo koja burza na Zapadu / Mario Gatara

Ilustracija Boris Benko

Još tamo krajem prvog kvartala

prošle godine, svjetska su

tržišta kapitala teško dolazila

do daha, pritisnuta prilično

tmurnim prognozama i masovnom

rasprodajom. No od tada do

današnjih dana puno se toga promijenilo,

a izvedba velikog broja burzovnih

indeksa na godišnjoj je razini poprimila

pozitivan predznak, iznjedrivši u pojedinim

slučajevima i uistinu spektakularan

rast. Kada podvučemo crtu na

kraju prošle godine, postaje sasvim

jasno kako su izdanja s BRIC etiketom

bila među najpopularnijima, izdašno

nagradivši povjerenje ulagača, o čemu

najbolje svjedoči činjenica kako je

“najlošije” prošla Indija s rastom od oko

76 posto. U oči upada i dominacija azijskih

i južnoameričkih tržišta u razvoju,

s kojima se razvijene zemlje teško mogu

mjeriti. A iza jednih i drugih, na samom

začelju kolone, smjestila se Hrvatska,

nakon što je Crobex namaknuo rast

vrijednosti od 16,4 posto. Ispod je ostalo

mjesta za Sloveniju i Srbiju, a zatim

(duboko na negativnom teritoriju) i

Bosnu i Hercegovinu, što je valjda jasan

pokazatelj intenziteta kojim je kriza

udarila po regiji.

veljača 2010 F o r b e S 71


financije

Ništa bez inozemnih ulagača

Na pitanje hoće li

stimulativni paket

Vlade, ukalupljen

u različite oblike

financiranja

domaćih tvrtki,

napokon unijeti

živost na domaće

tržište kapitala,

većina će brokera,

uz nezaobilazni

uvjet anonimnosti,

tek nehajno

odmahnuti

rukom. Druge

njih, najčešće

egzistencijalne,

brige more . . .

/ Mario Gatara

Najavljeni paket mjera aklamacijom je

prihvaćen, ali o mehanizmima i kriterijima

distribucije sredstava još se

uvijek malo toga zna. Previše je nepoznanica,

a same mjere stižu jako kasno, složit

će se većina ispitanih, vraćajući se svakodnevici

koja je na Zagrebačkoj burzi prilično turobna,

čak i kad ostavimo po strani klanovske borbe.

Doduše, ishod te bitke mogao bi odrediti

sudbinu tržišta koje aktualnim kursom tone u

posvemašnju letargiju. Naravno, bilo bi posve

iluzorno očekivati da aktivnost investitora prkosi

turobnoj hrvatskoj zbilji, a u tom je kontekstu zanimljiva

usporedba s Wall Streetom, čiju izvedbu

domaći ulagači pozorno prate. Naime, u razdoblju

od 1998. godine naovamo, gospodarski je

rast u SAD-u nadmašio stopu rasta hrvatskog

BDP-a u prve dvije godine, a potonji je “ponovo”

podbacio tek prošle godine. No pritom je vrlo

zanimljiv i sličan razvoj odnosa dvaju burzovnih

indeksa, jer kao i BDP, i Crobex je, u odnosu na

S&P 500, izvedbom podbacio 1998. i 1999. godine,

a slabija se izvedba, kao i u kategoriji gospodarskog

rasta, potom opet javila na kraju promatranog

razdoblja. Doduše, uz blagi vremenski

odmak, jer Crobex je tonuo dublje od američkih

burzovnih indeksa već 2008. godine, usprkos

pozitivnoj stopi gospodarskog rasta. Izuzetak

je tek 2003. godina, kada Crobex, bez obzira na

prednost kada je u pitanju dinamika ekonomske

aktivnosti, s mizernih 1,1% godišnjeg rasta nije

mogao parirati Wall Streetu, odnosno rastu vrijednosti

S&P 500 indeksa od 26,4%.

Ako su zbivanja na domaćem tržištu kapitala

u međuvremenu doista postala forwardlooking

indikator (u kontekstu rasta BDP-a),

onda domaći ulagači i imaju nekakvog temelja

za optimizam. Međutim, valja uzeti u obzir i jednu

od konstanti domaćeg tržišta kapitala. Riječ

je o niskoj razini likvidnosti, zbog koje zbivanja

na burzi ničim ne podsjećaju na dinamičnu

trgovinu na tržištima u razvoju, koja u uvjetima

gospodarskog oporavka doista imaju tendenciju

viših prinosa (u odnosu na razvijena tržišta).

I zbog toga je strateško opredjeljenje čelnih

ljudi burze iznimno bitno, jer bez uključivanja

na neku veću (zajedničku) trgovinsku platformu,

kako bi se dovukli inozemni igrači, sporo

odumiranje domaćeg tržišta kapitala sasvim je

izgledan scenarij. Dovoljno se prisjetiti vremena

neposredno pred početak globalne krize, kada su

ovim prostorima “harali” inozemni investicijski

fondovi, unijevši živost zbog koje je burza tada

odisala bitno drugačijim raspoloženjem.

Dinamiku gospodarskog rasta (lijevo) prilično vjerno prati i izvedba buroznih indeksa

Foto Siniša Sunara / Cropix

72 F o r b e S veljača 2010


Restriktivna fiskalna politika

očekivano je isprovocirala

masovne prosvjede u Grčkoj

Obveznice u nevolji

Globalna kriza na brutalan je način pokazala

koliko su pojedine zemlje, bez obzira na status,

stupanj razvijenosti i geografski položaj,

uistinu ranjive. A ranjivost, poput svakog

drugog rizika u financijama, dâ se iskazati

posve konkretnim brojkama / Mario Gatara

Nekoć davno, devedesetih

godina prošlog stoljeća,

dok su se udarali temelji

Europske monetarne unije,

na Starom se kontinentu

žučno raspravljalo o budućim članicama

sustava jedinstvene valute. Nominalno,

egzaktne je kriterije za ulazak u EMU

definirao Sporazum iz Maastrichta, no

u Europskoj uniji (kao i, primjerice, u

hrvatskom zakonodavstvu), doista je

malo toga podložno jednostranoj (i

jednostavnoj) interpretaciji. Dilema je

veljača 2010 F o r b e S 73


financije

bila sljedeća – slijepo se držati dogovorenih

kriterija ili pribjeći fleksibilnijem

tumačenju kako se EMU ne bi pretvorila

u ekskluzivan klub najbogatijih

država? Prevagnulo je ovo drugo, pa su

se novčanice nove, zajedničke valute,

početkom 2002. godine pojavile i na

periferiji kontinenta, u zemljama poput

Portugala i Italije. Ilustracije radi, potonju

je (kao i, primjerice, Belgiju) “krasio”

ogroman vanjski dug, koji je mjerio

troznamenkastim brojkama u odnosu

na BDP (čime će se i Hrvatska vjerojatno

već iduće godine moći “pohvaliti”).

Međutim, političari su se dovinuli

načinu kako zaobići kriterije konvergencije,

prihvativši, unatoč snažnom

otporu Njemačke, princip prema kojem

zemlje u čijem je slučaju iskazana negativna

tendencija vanjskog duga valja za

trud nagraditi, bez obzira na apsolutne

brojke.

I tako se, umjesto svega šačice zemalja,

zahvaljujući tzv. fleksibilnom

tumačenju kriterija u EMU odmah u

startu ugurala skupina od 11 zemalja,

a njima se početkom 2001., odradivši

propisani staž u Europskom tečajnom

mehanizmu (što je imalo dokazati

valutnu stabilnost), pridružila i Grčka

(u posljednje tri godine to su učinili još

i Slovenija, Cipar, Malta i Slovačka).

Desetak godina kasnije, mnogi

su promatrači, ali i insajderi, opisano

popuštanje skloni okarakterizirati kao

ozbiljan propust, jer na kocki je, u onom

najcrnjem scenariju, čak i opstanak

monetarne unije.

Neumoljiva statistika daje za pravo

pesimistima, jer zemlje s periferije

kontinenta još uvijek muče strukturalni

problemi koje zajednička monetarna

politika, pokušavajući balansirati

između različitih ekstrema, nije u stanju

riješiti. Zbog toga su političari aktivno

pribjegavali agresivnom korištenju

mjera fiskalne politike, a račun sada

dolazi na naplatu.

Većina će promatrača spremno uprijeti

prstom u skupinu zemalja koja

je, nimalo slučajno, zaradila etiketu

Visoki kapitalni zahtjevi

najveća su prepreka

ulagačima koji se

zanimaju za obveznice

rezervirano SAMO za velike?

Ulaganje u obveznice ne razlikuje se previše od ulaganja u dionice, no sitni detalji ipak male

investitore uglavnom drže podalje od tog tržišta. Kako je riječ o instrumentima kojima se rijetko

trguje na burzi, a transakcije se u pravilu zaključuju s velikim financijskim institucijama koje

nastupaju kao market makeri (ističući cijene za kupnju i prodaju), sa simboličnim je iznosima

nemoguće ući u igru. Nataša Šutić, brokerica Zagrebačke banke, priznaje kako se rijetko

susretala s interesom individualnih ulagača za ovakve oblike ulaganja (najčešće se s njima

poigravaju institucionalni investitori), jer to u pravilu iziskuje svote od pedesetak tisuća eura

naviše. U pojedinim je slučajevima to određeno uvjetima samog izdanja, ali u praksi market

makeri najčešće neće ni pristati na kupnju ili prodaju sa drugom stranom na manje iznose.

S druge pak strane, buduću da je riječ o državnim obveznicama članice, tržište krasi visoka

razina likvidnosti, što je vrlo bitno ako stvari krenu “krivim smjerom”. U uvjetima kaosa

kakav je primjerice vladao u ožujku prošle godine, prinosima znatno atraktivnije korporativne

obveznice preko noći su ostale na suhome (bez likvidnosti), postavši praktički bezvrijedan

elektronski zapis koji naprosto nije bilo moguće “utopiti”. No grčke, španjolske ili portugalske

obveznice su (još uvijek) instrumenti s A kreditnim rejtingom, što na neki način jamči barem

zadovoljavajuću razinu likvidnosti, a često mogu pružiti i veći povrat sredstava od klasičnog

depozita, i to uz prihvatljiv (umjeren) rizik, kao svojevrsna protuteža rizičnijim instrumentima

poput dionica (u portfelju). Konačno, riječ je o investiciji koju, ističe Šutić, u pravilu krase niže

brokerske i skrbničke naknade, što također nije zanemarivo, s obzirom na prilično zahtjevne

uvjete, barem iz perspektive malog ulagača.

PIGS – svinje. Nezgodna kratica

označavala je Portugal, Italiju, Grčku

i Španjolsku, no u tom se kontekstu,

umjesto naših prekomorskih susjeda

sve češće spominje Irska, čije su se javne

financije, osiromašene drastičnim padom

ekonomske aktivnosti i pravom

katastrofom koja je, kao i u Španjolskoj,

zadesila tržište nekretnina, u jednom

trenutku opasno približile točki s koje

nema povratka. A najočitiji primjer

slabije karike u EMU lancu je Grčka,

koja nakon parlamentarnih izbora

proživljava pravu noćnu moru.

Proračunski je deficit, prema

inicijalnim procjenama, u prošloj godini

dosegao zastrašujućih 12,7 posto,

prisiljavajući novog premijera da

odmah na početku mandata zarati sa

74 F o r b e S veljača 2010


Foto AP, Saša Midžor Sučić / Cropix

socijalnim partnerima, očajnički tražeći

uštede kojima bi zakrpao ogromnu rupu

u proračunu. U uvjetima sporog gospodarskog

oporavka, jaz između prihoda

i rashoda više nije moguće premostiti

inozemnim zaduženjem i emisijama

obveznica, barem ne uz povoljne uvjete

i prihvatljivu kamatnu stopu. Jer upravo

zahvaljujući nekontroliranom trošenju

sredstava poreznih obveznika, Grčka

je kod dvije od tri agencije za procjenu

kreditnog rejtinga već izgubila A status

(Moody’s je bio nešto popustljiviji), što

je dodatno pogoršalo ionako tešku situaciju.

Premda su na snazi modificirana

pravila Europske središnje banke, koja

trenutno kao kolateral za kreditiranje

banaka prihvaća financijske instrumente

bilo kojeg investicijskog rejtinga

(zaključno sa BBB-), normalizacija stanja

na financijskim tržištima i stabilizacija

bankovnog sustava u Europi trebala

bi rezultirati ponovnom primjenom

starih pravila, a time bi se kao kolateral

prihvaćali samo instrumenti A kreditnog

rejtinga.

Neželjeni scenarij u kojem bi grčke

obveznice, u kontekstu zaduživanja

kod središnje banke, najednom postale

neupotrebljive (ako izgube A ocjenu

kod sve tri agencije), potaknuo je dio

financijskih institucija da se riješe

“problematične” aktive, rušeći time cijene

grčkih državnih obveznica, koje

sada nude znatno više prinose. A ta

je činjenica za ovu priču najbitnija.

Sukladno jednostavnom zakonu ponude

i potražnje (u ovom slučaju slabija

potražnja generira pad cijene i rast stope

prinosa), u svega dva mjeseca stopa

prinosa na 10-godišnje obveznice porasla

je sa 4,4% na 6,0%, dok se u istom

razdoblju stopa prinosa na referentne

njemačke obveznice (Bund) – jedva pomakla.

To pak grčke obveznice čini atraktivnijima,

barem u očima ulagača s

izraženijim apetitom za rizik, sklonih

iskoristiti priliku i zgrabiti instrument

koji nudi neuobičajeno visok prinos za

vrijednosne papire izdane pod pokroviteljstvom

suverene države, a k tome

i članice Europske monetarne unije.

Ti isti investitori upozoravaju kako se

(najgori) scenarij defaulta, u kojem bi

ulagače mogla dočekati rezignirana lica

državnih dužnosnika koji nisu u stanju

podmiriti obveze po osnovi emitiranih

obveznica, još uvijek ne nazire. Drugim

riječima, rast krivulje prinosa naprosto

je matematički izraz povećanog rizika

uvjetovanog kaosom u javnim financijama.

S tim se slaže i Saša Ilić iz Raif-

U svega dva mjeseca stopa prinosa na grčke

obveznice uvećana je za čak trećinu

Eskalacija grčkog ‘slučaja’ poprilično je

naškodila i tečaju eura u odnosu na dolar

feisenbank, ističući kako “rastući spread

stope prinosa u odnosu na benchmark

krivulju (u ovom slučaju njemački

Bund) nije samo refleksija mogućeg

defaulta, jer ne treba zaboraviti da su

raspoloživost i spremnost kapitala

također bitan čimbenik”.

Mogućnost grčkog defaulta, pa čak i

bez pomoći ostalih članica, zasad je

još uvijek posve zanemariva

Dok s jedne strane pesimisti kritički

analiziraju prostor za manevar grčke

vlade, ulagači pustolovna duha (skloniji

riziku) navode nekoliko faktora koji bi

u nešto duljem roku trebali “ispeglati”

spread (razliku) u odnosu na njemačke

obveznice. A jedna od ohrabrujućih

varijabli svakako je – politička volja. Premijer

Papandreu je, hvatajući se ukoštac

s nagomilanim problemima, već za ovu

godinu najavio rezanje proračunskog

deficita na 8,7 posto (primjećujete razliku

u odnosu na najave koje stižu iz

Banskih dvora?), što bi, ako se plan

zaista i ostvari, trebalo odobrovoljiti

agencije za procjenu kreditnog rejtinga,

koje su Grčkoj redom pridodale negativan

“outlook”, dajući svima na znanje

kako će iduća promjena rejtinga vjerojatno

biti – negativna. Što je možda

Spread u odnosu na njemački Bund signalizira

rastući rizik na periferiji kontinenta

veljača 2010 F o r b e S 75


financije

još važnije, aktualni je premijer tek na

početku svoga mandata, kada je zasigurno

lakše krenuti u provedbu iznimno

nepopularnih mjera štednje koje

će stvoriti neprijateljsko raspoloženje

među biračima, koliko god pojedini

političari za svoje propuste optuživali

Bruxelles.

No tu je i još jedna, ništa manje

bitna dimenzija cijelog slučaja. Ako se

situacija doista zaoštri u neželjenom

smjeru, brojni analitičari smatraju da će

ostale zemlje članice Europske monetarne

unije priskočiti u pomoć. Jer grčki

default bio bi ne samo udar na državne

obveznice, već i reputaciju monetarne

unije u cjelini, a zasigurno bi imao i

vrlo konkretne reperkusije na ostale

zemlje. Doduše, guverner Europske

središnje banke Jean-Claude Trichet bio

je prilično rezolutan, izjavivši nedavno

kako se “niti jedna vlada ne treba nadati

posebnom tretmanu”. Pa ipak, grčki je

“slučaj” već nanio dosta štete europskoj

valuti, te se tečaj EUR/USD, nakon jednotjednog

klizanja od 3,5%, spustio sve

do 1,4 dolara, na najnižu razinu od kraja

srpnja prošle godine, a otvara se i pitanje

domino-efekta. Prije svega putem

rastuće premije za rizik, koja se očituje

rastom stope prinosa na obveznice, a

sve je više onih koji spominju i sistemski

rizik, jer su europske financijske institucije

zatrpane do grla grčkim i sličnim

obveznicama.

Uostalom, Grčka je možda najgori

primjer fiskalne neodgovornosti,

no kandidata koji bi mogli krenuti

tim putem ima napretek. Mnogi tako,

referirajući se na kraticu s početka

priče, ironično spominju “svinjac” i

pojedine zemlje s periferije kontinenta,

upozoravajući na rastući spread u

odnosu na Bund kada su u pitanju irske,

španjolske ili portugalske obveznice.

U tom kontekstu zanimljivo je promatrati

i kako se kreće CDS krivulja.

Credit default swap (CDS) označava

cijenu po kojoj je moguće osigurati se

od defaulta, a zapravo je riječ o financijskom

instrumentu koji omogućuje

Prema percepciji rizika, najbliže Grčkoj su

Irska i Španjolska, koje bi se ubrzo također

mogle naći na udaru pesimista

hedging (vlasnicima obveznica) ili pak

puko špekuliranje mogućim ishodima.

Princip je vrlo jednostavan, a CDS se

izražava u postocima (100 baznih bodova

= 1%), pa primjerice CDS krivulja

(u prikazanoj tablici na petogodišnje

obveznice) s vrijednošću 279,1 bazni

bod (bps) u slučaju Grčke znači da će

investitor izdavatelju (obično je riječ

o investicijskoj banci) godišnje platiti

2,791 posto nominalne vrijednosti obveznica.

U slučaju defaulta, investitor će

od izdavatelja primiti puni (nominalni)

iznos investicije.

Ili još jednostavnije – veći CDS

označava veći rizik od defaulta (i obrnuto),

a iz podataka u tablici možemo

cDS krivulja

CDS promjena (%)

Grčka 279,1 124,0

Portugal 105,6 97,0

Velika Britanija 81,2 78,1

Španjolska 115,2 67,4

Italija 99,4 44,3

Njemačka 26,9 23,4

Irska 146,2 9,5

uočiti koliko se taj rizik povećao samo

u razdoblju od početka listopada

prošle do sredine siječnja ove godine.

Kod Grčke se rast rizika mjeri troznamenkastim

brojkama, dok je u slučaju

Portugala udvostručen, a Irska bilježi

iznenađujuće skroman rast (premda je

cijena osiguranja veća nego kod Portugala),

zahvaljujući percepciji ulagača

kako će vlada u Dublinu najlakše izaći

na kraj s nagomilanim problemima.

Kada bismo pokušali na jednostavan

način sažeti različita razmišljanja

analitičara, prikladan bi zaključak bio

kako većina ipak smatra da će politički

lideri EU učiniti sve ne bi li u korijenu

sasjekli moguće širenje krize i neželjenu

reprizu kreditne krize.

Konačno, neke procjene govore

kako bi akcija spašavanja Grčke u

prosjeku povećala proračunski deficit

ostalih članica EMU za svega 0,3 posto,

a to je doista mala cijena u odnosu na

posljedice. Stoga nije ni čudno da veliki

broj investitora trenutne okolnosti

tumači kao povoljnu priliku za kupnju,

procjenjujući kako će se stvari vrlo skoro

vratiti u “normalu”.

Ulagači trenutno Grčku drže rizičnijom investicijom od većine zemalja na Starom kontinentu

76 F o r b e S veljača 2010


Mario Gatara

Petica za sales pitch

Emil Tedeschi javnosti ‘prodaje’ svoje uspjehe i

reputaciju, a istodobno se priprema za shopping,

jer kriza je - prilika

Za ovo smo se morali propisno rastegnuti,

sve do zadnjeg novčića”,

šaljivo je prokomentirao svoju

najnoviju akviziciju Warren Buffett,

zaključivši dosad najveći deal u jeku

duboke ekonomske krize. No Buffett

je trend-setter, nikako ziheraški trendfollower,

a tajming akvizicije nipošto

nije odabran slučajno. Željeznice su biznis

cikličke naravi, a preuzimanje u

završnom stadiju silaznog (ili početnom

stadiju uzlaznog) ekonomskog ciklusa,

itekako ima smisla. Jer za one uspješne,

kriza je zapravo - prilika.

A za Atlantic Grupu prilika ima i

konkretno ime. Zove se – Podravka. Na

stranu niža tržišna kapitalizacija Atlantica,

jer “kompanija sa srcem” već je odavno

oronula institucija zvučne prošlosti,

devastirana kriminalnim radnjama i

nekompetentnošću vlastitih menadžera,

koja vapi za korjenitim promjenama i egzekucijom

jasne vizije. A kako je krenulo,

jaz u kategoriji tržišne kapitalizacije lako

bi se mogao posve istopiti, jer ulagači

ničice padaju pred verbalnim tiradama

koje Emil Tedeschi maestralno odrađuje.

Pomno razrađenim scenskim nastupom

doslovno je pomeo suparnike,

pobravši simpatije javnosti koja ostale aktere

u ovo priči vjerojatno percipira kao -

najobičnije diletante. Što, uostalom, uopće

očekivati od kompanije čija se uprava u

velikom broju preselila u Remetinec, dok

ostatak top-menadžmenta neuspješno

pokušava stvoriti privid kako se u Koprivnici

događa nešto “veliko”? Što

očekivati od kompanije u kojoj se predsjednik

Nadzornog odbora promovirao

u egzekutora opsežne konsolidacije upitnih

ciljeva i rezultata, dopuštajući predsjedniku

Uprave da nas iritira svojim verbalnim

eskapadama poput neodređene

optužbe o namjernom rušenju cijene

dionica Podravke. A čime je to Podravka

zaslužila bilo što osim strmoglavog pada

cijene dionica? Aferama? Poslovnim

marketmaker

Uz izrazito visok koeficijent korelacije

(0,94), oporavak tržišta bi Podravku

vjerojatno učinio puno skupljom

Autor posjeduje manju količinu dionica Podravke

rezultatima? Umjesto da se zahvali na

poklonu, jer cijenu tih istih dionica (gotovo

100 posto od sredine ožujka prošle

godine, prema 70 posto rasta za Crobex)

u značajnoj je mjeri podigao upravo Tedeschi

dajući naslutiti interes za preuzimanje,

Vitković bulazni o nekakvom

imaginarnom potencijalu zbog kojeg bi

te iste dionice trebale vrijediti i tri puta

više!? Možda, ako euro bude vrijedio 20

kuna, a Podravka raspolagala pravima za

eksploataciju minerala na Marsu!

Jedan puno skromniji i staloženiji

predsjednik uprave (Carl-Henric Svanberg)

jedne neusporedivo veće kompanije

(Ericsson) svojedobno je, preuzimajući

čelnu poziciju, odlučio svoju predanost

potkrijepiti kupnjom dionica za svoj

račun (u visini 10 milijuna eura). Takva

bi gesta, recimo, imala puno veću težinu

od ispraznog licitiranja brojkama.

Zato Tedeschi niže konkretne brojke,

argumentirano raspravljajući u problemima

koji muče Podravku, predstavljajući

se kao ključan protagonist koji može

preokrenuti stvari i realizirati viziju. I svi

smo skloni progutati tu tezu.

Samo, cijela priča koja se vrti putem

medija, zapravo nije ništa drugo doli -

sales pitch. I to jako dobar, kojim Tedeschi

nudi svoje uspjehe i reputaciju, a zapravo

se priprema za shopping u Koprivnici.

Jer ako je već pomno proučio Podravku,

onda je valjda i veliku pozornost posvetio

domaćem tržištu kapitala. A tamo

su zbivanja često tek obična funkcija

- likvidnosti. Zbog toga je Podravka,

unatoč slabašnim fundamentima, obilato

koristila provale optimizma i euforije,

odnosno gotovo jednako gubila u fazama

dominacije prodavatelja (kao i većina

dionica). I zato su od početka 2007. godine

dionice Podravke, unatoč loši(ji)m

poslovnim rezultatima, izvedbom čak

nadmašile Crobex (minus od 24 prema

33 posto), pokazujući kako su ulagači skloni

zanemariti iste one fundamente nad

kojima Tedeschi “zdvaja”, s indignacijom

komentirajući dosadašnji rad uprave

koprivničke tvrtke.

Uz visoku korelaciju mogući oporavak

tržišta akviziciju bi, koliko god bila u

tragičnom stanju, mogao učiniti znatno

skupljom. U toj pretpostavci (osim ostalog)

valja tražiti razloge medijske ofenzive,

jer kao što to pokazuje Buffett, sada

je pravo vrijeme za preuzimanje.

veljača 2010 F o r b e S 77


financije

Napokon! Buffett za

široke narodne mase

Vjerni posjetitelji

“Woodstocka

za kapitaliste”

došli su na svoje,

a odmah po

najavi cijepanja

dionica Berkshire

Hathawaya

krenule su

i špekulacije

o mogućem

uvrštenju dionica

B serije u S&P 500

indeks / Mario

Gatara

Toliko puta upućen apel za cijepanjem dionica

bio je uvjetovan iznimno visokom

cijenom, zbog koje dionice Berkshire Hathawaya

naprosto nisu bile dostupne svima.

Još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, cijena

dionica izražavala se u tisućama dolara, dok se

primjerice Coca-Cola mogla nabaviti za svega par

dolara. U međuvremenu je razlika još više narasla,

pa se danas cijena dionice A serije kreće oko 110

tisuća dolara. U međuvremenu su se

na burzi pojavile i dionice B serije,

čija je cijena 20. siječnja vrludala oko

3500 dolara, a prekretnica se dogodila

dan kasnije, kada je realiziran stocksplit

u omjeru 1:50. Povod drastičnom

odmaku od proklamiranih stavova je

preuzimanje željezničke kompanije

Burlington Northern, koje će se financirati

kombinacijom gotovine i

zamjene dionica, što je iziskivalo umjetno

“pojeftinjenje” cijene dionica

Berkshire Hathawaya, carstva koje

je Buffett počeo graditi prije četrdesetak godina,

izazivajući divljenje, kako profesionalnih, tako i malih

investitora. Potonji pak u zastrašujućem broju

pohode godišnje skupštine dioničara, zbog čega su

im mediji prišili etiketu “Woodstock za kapitaliste”,

aludirajući na masovan odaziv pobornika Buffettove

filozofije. Većina promatrača smatra kako će

"Niža cijena

dionica privukla

bi inferiorne

ulagače koji

ne dijele naše

stavove i našu

filozofiju", riječi

su Warrena

Buffeta iz davne

1984. godine

kupci novih, pristupačnijih dionica, uglavnom biti

regrutirani iz tih redova.

Međutim, priča lako može poprimiti zanimljiv

zaplet. Naime, odmah po najavi cijepanja dionica

krenule su špekulacije o mogućem uvrštenju dionica

B serije u S&P 500 indeks, nakon što iz njega

(zbog niskog free-floata) budu izbačene upravo

dionice Burlington Northerna. Razlozi zbog kojih

dionice jedne od dviju serija Berkshire Hathawaya

nisu dosad bile u sastavu najvažnijeg

američkog burzovnog indeksa (prati

kretanje 500 najvećih američkih kompanija)

jesu niska likvidnost i visoka cijena.

Ovo potonje, barem kada je riječ

o seriji B, više nije nikakva prepreka, a

paralelno s prilagodbom cijene, stiže

i znatno izdašniji obujam trgovine.

Dosad se prosječan dnevni volumen

kretao oko 40 tisuća dionica, a dan uoči

cijepanja volumen je premašio 200

tisuća dionica. Već idućeg dana, kada

se cijena dijelila s faktorom 50, samo

u prvih pola sata vlasnika je promijenilo više od

pet milijuna dionica (100 tisuća “starih” dionica), a

do kraja dana konačna je brojka ponovo premašila

granicu od 200 tisuća (“starih dionica”). Za mnoge

je to jasan signal kako dio ulagača ozbiljno računa

na uvrštenje u S&P 500 indeks, od čega bi dionice

trebale imati vrlo opipljive koristi. A ključnu bi

ulogu trebali odigrati indeksi fondovi, koji emuliraju

izvedbu S&P 500 indeksa, i to na način da svojim

portfeljem repliciraju sastav indeksa. Nije, dakle,

uopće sporno da će ti fondovi agresivno kupovati

pridošlicu u sastavu indeksa, samo je pitanje hoće

li to biti Berkshire Hathaway. Ako se nagađanja

ostvare, procjenjuje se kako će samo indeksni fondovi,

bez brojnih “amatera”, progutati i do 10 posto

vlasničkog udjela, što odgovara iznosu većem od

deset milijardi dolara.

Te brojke su doista atraktivan mamac i za ostale

institucionalne investitore, no istinskim fanovima

Warrena Buffetta zasigurno ne manjka motiva za

kupnju, kakva god bila odluka članova odbora koji

će uskoro tražiti kandidate za upražnjeno mjesto u

indeksu.

78 F o r b e S veljača 2010


fondomjer

Iva Biondić

Novi start

U prvim danima 2010. vjetar u leđa fondovima daje

postizborni optimizam te Vladine mjere pomoći.

Pokazatelji i dalje ne upućuju na oporavak

Početak godine daje fondovima

svježi start jer se (reklamirani)

godišnji prinosi restartaju i

počinju se brojati od nule. Stoga

su prvi mjeseci nove godine uvijek prilika

za dokazivanje, a u ovim vremenima

je povratak povjerenja u fondovsku industriju

upravo ono čemu se teži. U prvim

danima ove godine vjetar u leđa

dioničkim i uravnoteženim fondovima

dao je optimizam poslije predsjedničkih

izbora te Vladine mjere za pomoć gospodarstvu,

za učinak kojih i ocjenu

uspješnosti ćemo se ipak morati strpjeti.

No kako dioničko tržište svoje kretanje

temelji na očekivanjima, svaka odluka o

pomoći države nailazi na dobar prijem. S

druge strane, makroekonomski pokazatelji

i dalje ne pokazuju znakove oporavka

pa se čini da tonemo sve dublje u recesiju,

jer začarani krug pesimističnih očekivanja

građana rezultira smanjenjem potrošnje,

tvrtke smanjuju proizvodnju, prodaja

pada i posljedično dolazimo do gubitka

radnih mjesta... Po svemu sudeći, 2010.

će i dalje biti vrijeme izazova za hrvatsko

gospodarstvo.

Unatoč tome, burza je u prva dva

tjedna zabilježila solidan rast. Među dobitnicima

se isticala dionica HT-a, u koju

su mirovinski fondovi krajem godine

imali uloženih 1,4 milijarde kuna i koja se

nalazi u portfeljima gotovo svih domaćih

investicijskih fondova. Tako su neki od

domaćih fondova u nepuna dva tjedna

brojanja prinosa od nule zabilježili rast od

pet, šest posto. Štoviše, tek su dva, tri fonda

sredinu siječnja dočekala s negativnim

predznakom...

Prvi na listi dobitnika je OTP indeksni

fond koji svojim ulaganjima replicira

sastav dioničkog indeksa Crobex pa je po

naravi upravljanja pasivan, a time i jeftiniji,

jer naknade za upravljanje su niže jer

je struktura ulaganja unaprijed poznata.

Njegov portfelj je tako ograničen samo na

dionice koje se nalaze u sastavu indeksa

Zagrebačke burze. To je ujedno prednost

i mana ovog fonda u kojem su značajni

udjeličari i domaći mirovinski fondovi,

najveći domaći institucionalni investitori

nakon banaka.

Prema Hanfinim podacima imovina

pod upravljanjem obaveznih mirovinskih

fondova lani je povećana za čak 30 posto,

na 29,3 milijarde kuna. Od 6,7 milijardi

kuna, koliko je narasla imovina obveznih

mirovinskih fondova u prošloj godini, 4,58

milijardi kuna odnosilo se na nove uplate

pa se može zaključiti da je 2009. ipak donijela

solidan rast na tržištu vrijednosnica.

Podsjetimo da su kamate na

novčanom tržištu početkom godine bile

gotovo 30 posto te da su i dobar su dio

prošle godine bile dvoznamenkaste. No

podatak da je u obvezne mirovinske fondove

tijekom prošle godine ušlo 52,3 tisuće

novih članova, preko trećinu manje u usporedbi

s 2008. u kojoj su fondovi učlanili

81,4 tisuću novih osiguranika, pokazuje da

je 2009. bila itekako krizna za domaće gospodarstvo.

Za usporedbu, u 2006. i 2007.

broj novih osiguranika iznosio je oko 76

tisuća. Da je izlaz iz krize i dalje daleko,

pokazuje činjenica da su u prosincu 2009.

mirovinci upisali samo 2,9 tisuća članova,

najmanji zabilježeni mjesečni broj novih

članova uopće.

U prvih jedanaest mjeseci prošle

godine rast je zabilježila i imovina u otvorenim

fondovima. Nakon što je imovina

fondova tijekom 2008. drastično pala, sa

29,0 na 9,3 milijardi kuna, lani su fondovi

uspjeli ostvariti rast od 16 posto, odnosno

1,45 milijardi kuna. Za razliku od mirovinskih

fondova gdje je imovina rasla najviše

zbog novih uplata, u otvorenim fondovima

to je bilo i posljedica vraćanja investitora,

ali i pozitivnih trendova na tržištima.

Tako je imovina povjerena na upravljanje

niskorizičnim novčanim fondovima

Prošlu je godinu obilježio povratak investitora

otvorenim fondovima, a skroman rast

imovine zabilježili su i dionički fondovi

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta

zabilježila rast od 40-ak posto odnosno

1,6 milijardi kuna, na 5,5 milijardi kuna.

I dionički fondovi zabilježili su skroman

rast imovine koji treba gledati u svjetlu

stidljivog vraćanja povjerenja u domaće

tržište dionica. Nakon rekordno niske

imovine u veljači prošle godine (2,23 milijarde

kuna), imovina pod upravljanjem tih

najrizičnijih fondova krajem studenoga je

iznosila 2,83 milijarde kuna, 80 milijuna

kuna više nego krajem 2008.

veljača 2010 F o r b e S 79


forbeslife

Bentley Mulsanne:

285.000 USD

C8 Laviolette, nizozemskog proizvođača automobila

Spykera, ima zaglušujući motor od 499

KS, razjapljenu prednju masku i vjetrobran kao

na borbenom lovcu. Juri 310 kilometara na sat.

Cijena: 210.000 dolara.

Tko ima petlje voziti

takav auto u ovoj recesiji?

William Gacioch,

59-godišnji ulagač u

nekretnine. Polovicu

vremena on i njegovih

stotinu automobila provode

u Winter Parku

na Floridi, a drugu

polovicu u Derbyju, u

državi New York.

U zadnje vrijeme

taj kolekcionar trofejnih

auta vozi Laviolette

češće nego svoj Lamborghini

Diablo iz 1999. ili

Aston Martin Vanquish

2005. Laviolette jest auto za kojim se ljudi okreću,

no ipak nije klišej kao neonski zeleni Lamborghini

Gallarda koji košta 220 tisuća dolara, kaže Gacioch.

Jeste li sigurni, g. Lovo do Krova?

U vrijeme kada je toliko ljudi bez posla, a zakonodavci

spremaju dodatne namete na luksuz,

mnogi proizvođači luksuznih automobila (od 50

do 200 tisuća dolara) proizvode statusne modele

za 2010. koji su papreno skupi, ali bez vanjskih

znakova konzumerizma.

Neupadljivo

bogatstvo

Imate 200

tisuća dolara za

automobil? S

takvim autom

teško ćete proći

nezamijećeni /

Hannah Elliott

Postoji i superluksuzni segment (od 200

tisuća dolara naviše). Spyker iz Zeewoldea već 10

godina proizvodi po 50 automobila godišnje i ne

srami se izbacivati na tržište upadljive sportske

modele. Njihov C8 Aileron Spyder ubrzava od

0 do 100 km za 4,5 sekundi. Ventilacijski otvori

nalik turbinama, aluminijski kokpit, vrata koja se

Spyker C8 Aileron Spyder: 235.000 USD

80 F o r b e S veljača 2010


Glavni je motiv ‘pogledajte što ja imam’. Pametni trgovci ne

igraju previše na samozatajnost takvih kupca, čak ni u recesiji

Rolls-Royce Ghost: 245.000 USD

otvaraju prema gore - da i ne spominjemo

sjedala presvučena Hulshof

kožom - neodoljiv su magnet za oči.

Proizvodnja počinje na proljeće, a

osnovni model stajat će 235 tisuća

dolara.

Ghost iz Rolls-Roycea, koji je u

vlasništvu BMW-a, stoji 245 tisuća

dolara, a u SAD stiže u travnju.

To je najdostižniji Rolls, svakako

pristupačniji od 380 tisuća dolara

skupog Phantoma. Reklamira se kao

manja limuzina pogodna za mlađe

vozače, koja ipak privlači poglede.

U cijelosti ručni rad, Ghost nudi

potpunu zvučnu izolaciju luksuznog

interijera, kamere za noćnu vožnju,

vrata koja se otvaraju kao na dvokrilnom

ormaru, 2,5 cm debele tepihe

od čiste runske vune i kašmirom

presvučen strop.

Na proljeće kreće i proizvodnja

Bentleyjeve nove krstarice, 285 tisuća dolara

vrijednog Mulsannea. U skladu s politikom nerazmetljivosti

koje se drži ta privatna tvrtka, automobil

izgleda kao remek-djelo nekog tihog

majstora zanata. Kupcu je na izbor 114 boja laka

i 21 boja tepiha, devet vrsta drvenih obloga i 24

vrste kože obađene tako da nikada ne izgubi miris.

Bentley planira prodaju 700 primjeraka Mulsannea

godišnje, od čega 150 u SAD-u. Kažu da već

imaju stotinajk predbilježbi.

U 11 mjeseci 2009. u SAD-u je prodano 1189

superluksuznih modela, 49 posto manje nego

2008. godine. Daimlerov Maybach, koji nema

novih modela za 2010., do studenoga je u Americi

prodao samo 57 automobila. Prema AutoDati,

Rolls je iznimka u superluksuznoj kategoriji sa

309 prodanih automobila, što je pad za samo 18

posto u odnosu na 2008.

Antropolog Robert Deutsch, šef bostonske

konzultantske tvrtke Brainsells, objašnjava

privlačnost te vrste robe: “Glavni je motiv ‘pogledajte

što ja imam’. Pametni trgovci ne igraju previše na

samozatajnost takvih kupca, čak ni u recesiji”.

veljača 2010 F o r b e S 81


KNOW-HOW ZA ŽIVOT

Tajna uspjeha je u tome da se jako potrudite. Tajna neuspjeha je u tome da

se prejako potrudite.

—Malcolm Forbes

Bolje je umrijeti nego živjeti život koji bi

bio ponavljanje ponavljanja.

—DAVID HERBERT

RICHARD LAWRENCE

Katkad je obeshrabrujuće pogledati sve

filmove nekog redatelja jer u tome ima

toliko ponavljanja.

—PAULINE KAEL

Iskustvo me nažalost ne navodi na

pomisao kako je dokazana neistinitost

neke izjave bilo kakvo jamstvo protiv

njezinog ponavljanja.

—THOMAS HENRY HUXLEY

Sreću većine ljudi koje znamo ne naruše

velike katastrofe ili kobne pogreške nego

ponavljanje polagano destruktivnih

sitnica.

—ERNEST DIMNET

Neovisno o tome znaju li to oni koji u

tome sudjeluju, proces pranja mozga

ponavljanjem očitih apsurda je podlo i

opasno oružje.

—ENOCH POWELL

Ponavljanjem se laž ne pretvara u istinu.

—FRANKLIN DELANO ROOSEVELT

Kreativni i u osnovi repetitivni um su

vrlo različiti, jer se potonji strojno može

snažno poduprijeti.

—VANNEVAR BUSH

Iskustvo može naprosto biti ponavljanje

iste pogreške dovoljno često.

—JOHN G. AZZOPARDI

Povijest se ne ponavlja, nego se rimuje. Ne

vrijedi se truditi sprječavati ponavljanje

povijesti jer će ljudski karakter uvijek

onemogućiti da to ponavljanje spriječimo.

—MARK TWAIN

Noah je revolucija Adama, kao što je

Mojsije revolucija Abela i Seta, uči kabala,

što će reći da su to ponavljanja druge

verzije iste priče.

—HELENA PETROVNA BLAVACKI

Bilo koju zamisao, plan ili svrhu moguće

je ponavljanjem urezati u um.

—NAPOLEON HILL

Većina novosti koje čujemo zapravo nisu

ništa novo nego otrcano ponavljanje.

—HENRY DAVID THOREAU

Ponavljanje je smrt umjetnosti.

—ROBIN GREEN

Romantičnost živi od ponavljanja, a

ponavljanje pretvara strastvenu želju u

umjetnost.

—OSCAR WILDE

Glavna svrha marketinga nije ostvariti

prodaju nego pridobiti kupca. Prodaja je

naravno važna, ali bit igre je u njezinom

ponavljanju. A da biste to postigli, trebate

kupca.

—JOAN THROCKMORTON

Ljudski mozak je “anticipirajući stroj” i

“proizvodnja budućnosti” je najvažnije

što čini. Divne su stvari osobito divne prvi

put kad se dogode, ali njihova krasota

opada s ponavljanjem.

—DANIEL GILBERT

Volim svjesni dio mozga isključiti bezumnim

ponavljanjem neke zadaće, tako da

preostali dio može odlutati u divne zemlje

fantaziranja.

—BEN CROSHAW

Ritmična priroda ponavljanja oslobađa

um za duboke misli.

—BRYAN FULLER

Čovječanstvo je stoljećima živjelo

bez pisanih zakona, i međuljudski

odnosi bili su regulirani običajima,

navikama i upotrebom, koji su ponavljanjima

kanonizirani te su bili usvajani u

djetinjstvu.

—PJOTR ALEKSEJEVIČ KROPOTKIN

Opće istine vidimo u pojedinom

slučaju, i ne potvrđuje ih se ponavljanjem

slučajeva.

—GEORGE BOOLE

Prošlost nam je kolijevka a ne zatvor,

opasnost kao i glamur, ona je za inspiraciju

a ne za imitaciju, za nastavljanje a ne

ponavljanje.

—ISRAEL ZANGWILL

Foto AP

82 F o r b e S veljača 2010


kolovoz 2009 F o r b e S 83

More magazines by this user
Similar magazines