M a r t e e n

LIST SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO 

M a r t e e n 

Broj 7 / siječanj 2011. • Cijena: 5 kn 

Kako napisati esej na državnoj maturi 

Predstavljamo školski zbor 

John Lennon - ikona rock-glazbe 

Muke po vozačkom ispitu 

Fenomen sapunica 

Tema broja: 

Mladi i poremećaji 

u prehrani 

Siječanj 2011 Marteen 1

IMPRESSUM 

Nakladnik: Srednja škola Dugo Selo 

Novinarska grupa 

Ferenčakova bb 

10370 Dugo Selo 

tel: 01/ 2756 000 

http://www.ss-dugo-selo.skole.hr 

Ravnateljica: Darinka Svetec, dipl. ing. 

Riječ urednice 

UREDNIŠTVO: 

Glavna urednica: Marija Dujmović, 4.og 

Grafički urednik: Matej Robić, 4.ek 

Lektor: Ivan Kesedžić, 4.og 

Voditeljica novinarske grupe: 

Milena Lokas, prof. 

Tekstove pisali: Filip Ambruš, Marija Babić, 

Dominik Bošnjak, Stipo Dajaković, Valentina 

Darojković, Irena Debeljak, Marija Dujmović, 

Mirna Dujmović, Matej Ešegović, Anamarija 

Habeković-Cik, Filip Haleuš-Mali, Ivan Kesedžić, 

Ivana Marić, Vlatka Margetić, Marko Perko, Anja 

Pranjić, Maja Puljić, Valentina Puretić, Valentina 

Rajaković, Dominik Šarić, Ivana Andrea Ursa 

Fotografije: Marija Dujmović, Marijana 

Gredelj, Ana Grubišić, Ivan Kesedžić, Valentina 

Puretić, Matej Robić, Antonela Vukadin 

Grafička priprema: 

Članovi novinarske skupine 

Tisak: Tiskara Graforad, Rugvica 

Naklada: 100 primjeraka 

Drage naše čitateljice i čitatelji! 

Kao što vidite, pred vama je još jedan broj našeg Marteena! Prošlo 

je 4 godine otkako sam kao učenica prvog razreda zakoračila u 

svijet naše male novinarske grupe, stoga mi je iznimna čast nositi titulu 

ovogodišnje urednice. Danas je ovaj časopis tradicija naše škole, 

a to je upravo ono što smo poželjeli još 2007. godine što je primjer 

da se želje ostvaruju ako stvarno vjerujete u njih! S velikim srcem i 

puno ljubavi i ove je godine naša mala, ali slatka novinarska skupina 

uz vodstvo profesorice Milene Lokas naporno radila kako bi osigurala 

za svakoga ponešto; za vas, za profesore, ali i roditelje. Potrudili smo 

se obraditi što više tema koje bi vam bile zanimljive, a istovremeno i 

korisne. Upravo zbog toga smo se odlučili na razgovor s bivšim maturantima, 

današnjim brucošima koji su podijelili svoja iskustva vezana 

uz državnu maturu koje se svi toliko bojimo. Razgovarali smo sa školskom 

psihologinjom koja nam je dala odgovore na brojna pitanja koja 

će sigurno i vas zanimati. Tema našeg broja ovoga puta su poremećaji 

u prehrani o kojima se premalo zna te smo vam eto, na neki način, željeli 

ukazati na taj veliki problem društva u kojem danas živimo. Ni ove 

godine nismo zaboravili preporučiti vam knjige, igrice, ali ni filmove. 

Uveli smo i novu rubriku English corner, koja će, nadam se, postati stalna 

rubrika u Marteenu. Pozabavili smo se fenomenom sapunica i što 

je učenicima toliko privlačno u 1001 noći, zajedno s vama mučili smo 

se s vozačkim ispitom i ponudili vam nekoliko korisnih savjeta glede 

toga. Ove godine ponovno ćete čitati našu kolumnu, koja već drugu 

godinu zaredom stoji u našem časopisu i daje mu dodatnu kvalitetu. 

Naravno da nismo izostavili ni školske kao ni gradske događaje 

koji su obilježili godinu - Dan otvorenih vrata, Božićni sajam, predstavili 

smo vam naše školske slavuje i najuspješnije učenike. 

Iskreno se nadamo da će vam se i ove godine časopis svidjeti. U 

ime novinarske skupine želim zahvaliti svima koji nam omogućuju da 

živimo svoj san i da radimo ono što uistinu volimo - pisati za vas. Hvala 

našoj ravnateljici Darinki Svetec koja nam je omogućila još jedno tiskanje 

časopisa, našoj mentorici Mileni Lokas koja je spremno prihvatila 

voditi našu skupinu ove godine, hvala psihologinji Alki Alfirev, profesorici 

Dragani Radovan, i na kraju hvala vama naši vjerni čitatelji koji 

svake godine pokazujete sve veći interes za naš rad. Nadam se da će 

se dogodine još netko od vas priključiti našoj skupini i poduprijeti nas. 

Ukoliko imate kakvih primjedbi, uvijek smo spremni prihvatiti konstruktivnu 

kritiku ili savjet, jer ovdje smo upravo radi vas! 

Urednica: 

Marija Dujmović, 4.og 

2 

Marteen Siječanj 2011.

SADRŽAJ: 

Dan otvorenih vrata............................................................................................4 

5. Dugoselski sajam obrtništva i poduzetništva............................................5 

Izložba “Oružje koje govori”.............................................................................5 

Božićna priča.........................................................................................................6 

Osjeti Božić sad u svojim grudima...................................................................8 

“Zasladimo se i pomozimo”............................................................................10 

Putovima krapinskog pračovjeka....................................................................11 

“Državna matura je dobra ideja”...................................................................12 

Kako napisati dobar esej na državnoj maturi?.............................................14 

Jesmo li pametniji na engleskom?...................................................................15 

Vrata školskog psihologa su vam uvijek otvorena......................................16 

Postaju li Hrvati nepismen narod?.................................................................18 

Tema broja - Mladi i poremećaji u prehrani................................................19 

“Totalno drugačiji od drugih”..........................................................................26 

Muke po vozačkom...........................................................................................27 

Filip Ambruš na državnoj smotri Lidrano 2010..........................................28 

Elektromehaničari osvojili sve medalje na INOVA-MLADI 2010...........28 

Stolnotenisači opet prvi na poluzavršnom natjecanju...............................28 

Rukometašice osvojile zlato............................................................................28 

Ante Kaleb - mlada nada hrvatskog rukometa...........................................29 

Međunarodni sajam knjiga “Interliber”.........................................................30 

Preporuke knjiga................................................................................................30 

“Stilske vježbe” uvijek iznova oduševljavaju................................................31 

Agatha Christie..................................................................................................32 

Sapunice - bajke za odrasle.............................................................................34 

John Lennon - ikona rock-glazbe...................................................................36 

Simbolika brojeva u djelima J. S. Bacha..........................................................38 

Literarni kutak...................................................................................................39 

Preporuke filmova.............................................................................................40 

While surfing the Internet...............................................................................41 

Fun Zone............................................................................................................41 

Preporuke računalnih igara.............................................................................42 

Jeste li znali?........................................................................................................43 


ŠKOLSKE AKTIVNOSTI 

Dan otvorenih vrata 

Dana 5. svibnja 2010. godine održan 

je u Srednjoj školi Dugo Selo 

Dan otvorenih vrata. Školu su 

posjetili učenici osmih razreda osnovnih 

škola u Božjakovini, Dugom Selu i Rugvici. 

Predstavljanje škole preko Dana otvorenih 

vrata ima za cilj objasniti budućim 

srednjoškolcima što mogu očekivati te 

zašto bi trebali izabrati baš jedno od zanimanja 

koje nudi Srednja škola Dugo 

Selo. Po dolasku u školu učenici su prvo 

prisustvovali uvodnom dijelu gdje su upoznati 

s poviješću ove škole te su mogli poslušati 

školski zbor, odgledati predstavu 

dramske grupe, a nakon toga su krenuli 

u razgledavanje škole. Svaki nastavni aktiv 

je iz svojeg područja pripremio prezentacije 

i radionice za učenike preko kojih 

se predstavio način rada u Srednjoj školi 

Dugo Selo Primjerice, u učionici hrvatskog 

jezika je predstavljen život i djelo 

velikih dama hrvatske književnosti Ivane 

Brlić-Mažuranić i Marije Jurić Zagorke. 

Učenice su pripremile kratki monolog i 

Nakon uvodnog govora i predstave, nastupio je 

školski zbor 

Karaoke u školskoj auli 

Kreativnost u učionici likovne 

umjetnosti 

Frizerke se pripremaju za 

reviju frizura 

prezentaciju. Aktiv engleskog i njemačkog 

jezika pripremio je karaoke u školskoj 

auli. Kreativnom prezentacijom se nastava 

matematike nastojala približiti učenicima 

i dokazati prisutnost matematike u svim 

segmentima života. U kabinetima fizike i 

kemije predstavljeni su zanimljivi pokusi, 

a na nastavi biologije prezentacija o 

kukcima. Frizerke su na kreativan način 

predstavile svoju struku, održale su reviju 

frizura. Elektromehaničari, elektroinstalateri, 

automehaničari, instalateri, 

kao i računalni tehničari pokazali su na 

praktičnim primjerima poslove kojima se 

bave. Profesori i učenici ekonomski razreda 

također su prezentirali osmašima što 

ih očekuje ako se odluče upravo za njihovu 

struku. Organiziran je i nogometni 

turnir na kojem su sudjelovali učenici 

svih razreda Srednje škole Dugo Selo. 

Učenica Ružica Mandić u ulozi Ivane Brlić-Mažuranić 

Napisala i fotografirala: Marija Dujmović, 4.og 

4 


5. Dugoselski sajam obrtništva i 

poduzetništva 

Ove se godine od 5. do 7. studenoga 

u Gradskoj sportskoj dvorani 

održao 5. Dugoselski sajam 

obrtništva i poduzetništva u organizaciji 

Grada Dugo Selo, Udruženja obrtnika 

Dugo Selo i Turističke zajednice 

Grada Dugo Selo. Odmah poslije otvorenja, 

na kojemu su župan Zagrebačke 

županije Stjepan Kožić i ostali renomirani 

članovi zajednice održali svoj govor, 

uslijedio je okrugli stol na temu: Poticanje 

razvoja obrtništva i poduzetništva. 

Srednja škola Dugo Selo se i ove godine 

predstavila na sajmu. Nastupao je školski 

zbor pod vodstvom profesorice Ivane 

Stojković, a održana je i revija frizura. 

Učenici su zanimljivim prezentacijama 

predstavili smjerove u našoj školi. Osim 

Otvaranje 5. Dugoselskog sajma 

obrtništva i poduzetništva 

DOGAĐANJA 

Nives Holajn je pobijedila u 

kategoriji Naj-vokala 

Nastup KUD-a Preporod 

ponude izlagača, u sklopu sajma održan 

je i niz zabavnih aktivnosti poput Festivala 

mladih na kojem je učenica naše 

škole Nives Holajn pobijedila u kategoriji 

Naj-vokala. Kao uvertira za subotnji 

koncert popularnoga tamburaškog 

sastava Gazde poslužilo je i krštenje 

mošta u izvedbi KUD-a Preporod. Na 

kraju uzbudljivog vikenda u Srednjoj školi 

Dugo Selo održana je predstava Balade 

Petrice Kerempuha u izvođenju Adama 

Končića. Sama je predstava bila humanitarnog 

karaktera i njome se na kreativan 

način završio ovogodišnji 5. Dugoselski 

sajam obrtništva i poduzetništva. 

Modna revija na kojoj su sudjelovale 

i naše učenice 

Krštenje mošta 

Izložba „Oružje koje govori“ 

Napisao: Dominik Bošnjak, 4.og 

Fotografije: Matej Robić, 4.ek 

Izložba oružja iz privatne zbirke Stjepana Petrica Čukija u 

Pučkom otvorenom učilištu u Dugom Selu 

Mjesec kulture u Pučkom otvorenom 

učilištu u Dugom Selu obilovao 

je raznim događanjima među 

kojima je i postavljanje izložbe vojnog 

oružja dugogodišnjeg kolekcionara 

Stjepana Petrica Čukija. Izložba 

je otvorena 21. listopada 2010. godine. 

Postavljeno je oko pedesetak primjeraka 

kako vatrenog tako i hladnog oružja, 

među kojima je jedan od zanimljivijh 

izložaka bila replika njemačke avionske 

bombe kakve su padale na Dugo Selo 6. 

travnja 1941. godine. Oružje je poredano 

kronološki, a svaki je izložak opisan i povezan 

s određenim povijesnim razdobljem, 

ratnim događajem te političkim ili vojnim 

vođom. Posjetitelji, među kojima su 

bili i naši učenici susreli su se s pištoljima 

i revolverima kakvima su počinjeni atentati 

na znamenite povijesne ličnosti 

poput F. Ferdinanda, S. Radića, kralja 

A. Karađorđevića te pokušaj atentata na 

papu I. Pavla II. Na kraju razgledavanja 

posjetiteljima je posebnu pozornosti 

privukao plakat o opasnostima koje nosi 

oružje i njegovoj smrtonosnoj moći. 

Svatko tko barata oružjem mora uvijek 

voditi računa o rizicima koje ono donosi. 

Napisao: Filip Ambruš, 4.og 


USUSRET BOŽIĆU 

Božićna 

priča 

Svake godine uoči Božića u Srednjoj školi Dugo Selo organizira se tradicionalna 

božićna priredba. Obzirom da je Božić vrijeme darivanja, ove godine je priredba 

dobila i humanitarni karakter. Spojeno je ugodno s korisnim te je pod zajednički 

nazivom Božićna priča održan dobrotvorni sajam i priredba 

Dana 18. prosinca 2010. u 

našoj školi organizirana je 

humanitarna akcija pod 

nazivom Božićna priča. Cilj humanitarne 

akcije bio je prikupiti što više 

sredstava za pomoć učenicima slabijeg 

imovinskog stanja. Naime, svake godine 

učenici SŠ Dugo Selo održavaju 

tradicionalnu priredbu za kraj prvog 

polugodišta i nadolazeći Božić. Ove 

godine je uz priredbu održan i sajam. 

Ponuda na sajmu bila je raznovrsna, 

od božićnih ukrasa do kolača. Uloženo 

je mnogo truda i dobre volje, kako od 

učenika tako i od profesora. Danima 

prije izrađivali su čestitke, svijeće, 

vijence, slike te su posijali pšenicu. 

Sajam je u 14 sati otvorila ravnateljica 

Darinka Svetec prigodnom kupovinom. 

Posjećenost je rasla kako je vrijeme 

odmicalo. Priredba je započela u 

17:30 s mnoštvom zanimljivih sadržaja. Ravnateljica je otvorila sajam prigodnom kupovinom 

6 


Neumorni školski zbor je u nekoliko navrata 

zabavljao prisutne 

Recitacija dirljive Božićne priče 

Dramska skupina je publiku nasmijala do suza 

Nakon kratkog uvoda nastupio je zbor SŠ 

Dugo Selo s pjesmom Oprosti poznatog 

kantautora i pjevača Zlatana Stipišića 

Gibonnija. Uslijedio je nastup dramske 

skupine i njihova izvedba Antitalent 

showa koji se sastojao od raznovrsne 

skupine „talenata“ uključujući „Severinu“, 

„Shakiru“, stand-up komičara 

Maria Lepana, izvedbe Thunderstrucka, 

„Maksima Mrvice“ te suvremenog Romea 

i Julije. Pobijedila je „Shakira“ zbog 

izrazitog nedostatka talenta (nije nastupala). 

Imali smo priliku čuti i recitaciju 

dirljive Božićne priče. Učenice frizerskog 

smjera priredile su originalnu reviju frizura. 

Nakon kratkoga govora ravnateljice 

u kojemu se zahvalila svima na prisustvu i 

ukazanoj dobroj volji, neumorni je školski 

zbor svojom autorskom pjesmom Osjeti 

Božić zatvorio ovogodišnju Božićnu priču. 

Napisao: Domini k Bošnjak, 4.og 


Koreografija frizerki uključivala je bacanje slatkiša 

u publiku 


ŠKOLSKI ZBOR 

ZBOR SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO – MALO NAS JE AL' NAS IMA! 

OSJETI BOŽIĆ SAD 

ZBOR SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO kao takav 

postoji već dugo, no pravu dimenziju poprima 2009. 

godine kada naša draga profesorica Ivana Stojković 

odlučno preuzima stvar u svoje ruke. U početku se pozivu 

za sudjelovanjem u zboru odazvao vrlo mali broj učenika, no 

svaki dan broj je sve veći i veći i novi članovi uvijek su dobrodošli. 

Naš zbor ili „mala raspjevana obitelj“ kako ga mi rado zovemo 

broji dvadesetak članova koji pjevaju, plešu ili sviraju. Redovitim 

probama profesorica nas nastoji naučiti pravilnom pjevanju, 

sviranju te nas potiče na vlastite ideje te na njihovu realizaciju. 

Upravo ove godine, jedan od naših članova Dominik Šarić 

došao je na zanimljivu ideju: napraviti autorsku pjesmicu našeg 

zbora koja bi se snimila u profesionalnom studiju te se u obliku 

cd-a prodavala u humanitarne svrhe po simboličnoj cijeni. 

Njegova je ideja upravo uz pomoć zborovođe profesorice 

Ivane, naše ravnateljice Darinke Svetec, ali i nas sudionika 

zbora (posebnu važnost ovdje treba pridati Stipi Vukadinu, 

učeniku naše škole i članu zbora koji je uvelike pomogao 

stvaranju ovog projekta) realizirana. Zajedno smo 

se uputili u zagrebački „Andrej studio“ i s velikim srcem i 

puno ljubavi snimili našu prvu, ali nadamo se ne i posljednju 

pjesmu. Osjeti Božić brzo je postao popularan u 

cijeloj školi i sigurni smo da ćemo ovom pjesmom kao 

mali zbor ostaviti određeni trag za sobom kada napustimo školu. 

Napisala: Marija Dujmović, 4.og 


Stipe Vukadin uz pratnju zbora 

8 


U SVOJIM GRUDIMA 

DOMINIK ŠARIĆ – „ZBORAŠI VAS 

PODSJEĆAJU DA OSJETITE BOŽIĆ“ 

Dominik Šarić, učenik 3. ogb razreda i tvorac naše školskobožićne 

himne “Osjeti Božić” već duže vrijeme sam piše pjesme 

i kaže da u njima iznosi svoj život i osjećaje 

Kako si došao na ideju da napišeš 

pjesmu i snimiš je sa školskim zborom? 

Na ideju sam došao vrlo jednostavno. 

Želio sam sam pokazati kako smo kao 

zajednica školskog zbora sposobni učiniti 

nešto novo, nešto što nitko prije nije 

učinio i na taj način se istaknuti i pokazati 

da smo na neki način posebni. 

Od kuda inspiracija za pjesmu 

“Osjeti Božić“ i otkuda inače crpiš 

inspiraciju za svoje pjesme? 

Smatram da se inspiracija ne može crpiti. 

Ona je ono nešto vrijedno što padne 

s neba jako rijetko i što se ne događa 

svaki dan. Naravno tu inspiraciju svako 

iskorištava na drukčiji način. Tako ja recimo 

pišem pjesme. Pjesmu “Osjeti Božić” 

napisao sam stvorivši u glavi viziju idealnog 

Božića i idealnih osjećaja koji se 

mogu proživjeti u doba blagdana. Nadam 

se da sam to uspio predočiti s motivima 

obitelji, sreće i snijega i također se nadam 

da se pjesma svidjela svima koji su je čuli. 

Tko ti je pomogao u reaizaciji ideje 

i jesi li zadovoljan time kako je sve 

ispalo? 

U realizaciji su mi pomogle prije svega 

moje krasne kolegice iz zbora koje su 

me u potpunosti podržale i surađivale sa 

mnom u svakom trenutku, Stipe Vukadin 

koji mi je pomogao stajavši uz mene i 

svojim dijelom u pjesmi također podržao 

stvaranje iste. Želio bih zahvaliti profesorici 

glazbene kulture, Ivani Stojković 

koja je s oduševljenjem prihvatila ideju, 

koja je cijelo vrijeme bila uz zbor i koja 

se zalaže za zbor otkako je došla u ovu 

školu. Hvala ravnateljici Darinki Svetec 

koja je financirala studijsku obradu 

pjesme i profesorici Mileni Lokas koja 

je najviše zaslužna za krasni cover cd-a 

kao i svim profesorima i učenicima 

koji su sudjelovali u umnožavanju, prodaji 

i na kraju kupnji istih tih cd-a. 

Kada si shvatio da je glazba nešto 

što te ispunjava i da je to ono što 

voliš raditi? 

To se shvati primjerice kada pjesma za 

koju se toliko trudite i dajete cijelog 

sebe u nju bude gotova i kada je toliko 

dobra da je slušate ponovno i ponovno 

dok naposljetku ne kažete samome sebi: 

„Bravo ja, dobro sam ovo izveo“. Isto tako 

to se zna kada vam ljudi za koje znate da 

su cijenjeni po tome što rade kažu da ste 

dobri. Naravno da su mi u malom Dugom 

Selu mnogi ljudi pomogli da svoje „glazbeno 

umijeće“ poboljšam što je više moguće 

i na tome sam im neizmjerno zahvalan. 

Misliš li da svatko od nas treba 

pronaći ono što nas zanima i živjeti 

taj san? 

Apsolutno. To ne mora biti glazba već 

bilo koja druga vrsta umjetnosti, sport 

ili nešto što pojedinca čini sretnim. 

I za kraj… Jesi li spreman i u 

budućnosti učiniti nešto slično za 

školu i školski zbor? 

Uvijek. 

Razgovarala: Marija Dujmović, 4.og 


HUMANITARNI RAD 

Humanitarna akcija 3. ek razreda 

“Zasladimo se i pomozimo” 

Učenici 3.ek razreda s razrednicom Dijanom Sem 

I ove godine nastavila se hvale vrijedna humanitarna akcija 

pod nazivom „Zasladimo se i pomozimo“ koju provode 

učenici 3. ek razreda Srednje škole Dugo Selo. Učenici su na 

prijedlog svoje razrednice profesorice Dijane Sem odlučili 

uložiti svoje vrijeme, trud i novac kako bi omogućili svim svojim 

prijateljima iz razreda odlazak na maturalno putovanje. 

Svaki tjedan jedna grupa učenika iz razreda napravi nekoliko 

vrsta kolača. Zatim te kolače svakog ponedjeljka prodaju u školi 

po cijeni od 5 kuna. Očito je da su vrijednost ove humanitarne 

akcije prepoznali učenici jer ponedjeljkom za vrijeme velikog 

odmora pokupuju sve kolače. I profesori podržavaju ovu akciju 

i za nju imaju samo riječi hvale. Oni također aktivno sudjeluju 

u realizaciji ovog projekta te kupe sve kolače koji ostanu. 

"Stvarno nam je drago što su se svi učenici i profesori uključili u 

ovu akciju", rekli su nam vrijedni ekonomisti. "Znamo da činimo 

dobru stvar. Pomažemo prijateljima iz razreda tako što kolačima 

usrećujemo učenike i profesore. Imamo namjeru nastaviti s prodajom 

kolača i u drugom polugodištu i nadamo se da ćemo uspjeti skupiti 

dovoljno novca kako bismo cijelom razredu osigurali odlazak 

na maturalac. Želimo zahvaliti svima koji su nam do sada pomogli.” 

I mi podržavamo ovu akciju i nadamo se da će ostvariti svoj 

cilj i na vrijeme skupiti potreban novac. Pozivamo sve koji se 

još nisu uključili u akciju da kupnjom kolača pomognu u ostvarivanju 

ovoga plemenitog cilja. Zasladimo se i pomozimo! 

Napisala: Anamarija Habeković-Cik, 3.rta 

Fotografija: Ana Grubišić, 3.ek 

10 


POSJET MUZEJU KRAPINSKIH NEANDERTALACA 

ŠKOLSKI IZLET 

Putovima krapinskog 

pračovjeka 

Spoj stare spoznaje i nove tehnologije u Muzeju krapinskih neandertalaca 

dokazuje da muzeji učenicima mogu biti itekako zanimljivi 

Kramberger u svojoj omiljenoj 

gostionici 

Učenici nestrpljivo očekuju 

ulazak u Muzej 

U subotu 30. listopada smo u pratnji 

svojih razrednika posjetili Muzej neandertalaca 

u Krapini. Kada smo ušli u 

muzej pogledali smo kratki film o životu 

neandertalaca. U njemu je, između 

ostalog, bio prikazan način na koji 

su neandertalci išli u lov i liječili rane. 

Veoma su nam se svidjele lutke koje 

su prikazivale neandertalce u nekim 

životnim situacijama, na primjer dok su 

sjedili oko vatre ili se kupali. Lutke su 

jako realistične i izgledale su kao da će 

se svakog trenutka pomaknuti. Postavljeni 

su izlošci kostiju neandertalaca iz 

raznih dijelova svijeta. Od onih koje su 

pronađene u Francuskoj i Njemačkoj 

preko Hrvatskih pa sve do kostiju 

koje su pronađene u Izraelu i Iraku. 

Zanimljiva je bila instalacija koja 

je prikazivala tijelo krapinskog neandertalca, 

a kada smo dotaknuli 

neki dio tijela, sa strane su se pokazale 

bolesti i ozljede koje je proživio. 

U muzeju se nalaze i drugi izlošci koji 

nisu vezani uz neandertalce. Vidjeli 

smo nastanak i razvoj života na Zemlji, 

kosti dinosaura, veliku DNK molekulu, 

a prikazan je i kulturni razvoj čovjeka 

sve do današnjih dana i odlaska u 

svemir. Posebno nam se svidjela jedna 

instalacija koja je prikazivala led po 

kojem smo mogli hodati. Svaki naš korak 

bio je popraćen zlokobnim pucketanjem, 

a ako bismo stajali predugo 

na istom mjestu, izgledalo je kao da 

ispod leda navire voda. U muzeju je 

izložena i prva svjetska rekonstrukcija 

ardipitekusa, našega dalekog pretka. 

Na kraju muzeja nalaze se interaktivni 

ekrani. Tamo smo se za uspomenu 

fotografirali kao neandertalci, 

moderni ljudi ili astronauti. 

Kada smo izašli iz muzeja našli smo 

se na stazi koja vodi prema nalazištu 

neandertalaca. Tamo se nalaze i 

skulpture koje predstavljaju životinje 

koje su tamo živjele u to doba. 

U dobrom društvu... 

Kramberger ispred špilje 

Muzej nas je sve oduševio. Svidjelo 

nam se to što se gotovo u potpunosti 

nalazi pod zemljom. Iznenadilo nas je 

što je mnogo toga prikazano pomoću 

moderne tehnologije. Shvatili smo 

da muzeji ne trebaju nužno biti dosadna 

mjesta sa starim umjetninama. 

Na ovom smo izletu naučili mnogo o 

prošlosti, evoluciji i neandertalcima i 

pritom smo se zabavili. Posjet ovom 

muzeju ostat će nam u dugom sjećanju 

i svima preporučam da ga posjete. 


Fotografije: Marijana Gredelj, 3.rtb 

Antonela Vukadin, 1.rtb 

Lutke neandertalaca su 

zastrašujući realne 

U početku bijaše špilja 

Krapinski pračovjek, znanstveno poznat 

kao Homo sapiens neanderthalensis, otkriven 

je 1899. godine kada su započela 

geološka i paleontološka istraživanja na 

Hušnjakovu brdu u Krapini. Iskapanja su 

trajala šest godina pod nadzorom profesora 

Dragutina Gorjanovića-Krambergera, 

poznatoga hrvatskog geologa, paleontologa 

i paleoantropologa. Polušpilja u Krapini 

ubrzo je uvrštena u znanstvene lokalitete 

svijeta kao bogato nalazište ostataka 

krapinskog pračovjeka. U naslagama špilje, 

visine oko osam metara, nađeno je oko 

devet stotina ljudskih fosilnih kostiju 

koje pripadaju ostacima više desetaka 

individua različitog spola i životne dobi, 

od dvije do 40 godina. Nađeni su i brojni 

ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog 

jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg 

goveda i mnogih drugih životinja kao 

i više od tisuću komada kamenog oruđa 

iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg 

kamenog doba. Sve to svjedoči o materijalnoj 

kulturi krapinskog pračovjeka. 

Napisala: Valentina Rajaković, 1.rtb 


DRŽAVNA MATURA 

Bivši maturanti o državnoj maturi: 

“Državna matura je 

dobra ideja” 

Državna matura, skup ispita s kojim se suočavaju svi učenici 

koji planiraju upisati neki fakultet, predstavlja noćnu moru gotovo 

svakom maturantu 

UPITALI SMO bivše učenike gimnazijskog, 

ekonomskog te programa za 

računalne tehničare što misle o državnoj 

maturi, jesu li zadovoljni ishodom te što 

nam svima savjetuju. 

Učenici koji su odgovarali na pitanja: 

Katarina Barun, opća gimnazija 

Brigita Kovačević, opća gimnazija 

Marko Salapić, ekonomska škola 

Denis Svetec, računalni tehničar 

Kako si se i koliko dugo pripremao/la 

za državnu maturu? 

Katarina: Ne mogu točno reći jer ovisi 

od predmeta do predmeta. Mislim da je 

za engleski i hrvatski priprema bila učenje 

kroz sve četiri godine srednje škole, a 

naravno ponavljanje je bilo 3-5 dana prije 

samih ispita. Za matematiku sam se pripremala 

od uskrsnih praznika kad sam 

išla na pripreme i onda sve do samih ispita, 

za izborne predmete tjedan dana prije 

(kada smo bili oslobođeni ispitivanja), ali 

to zaista nije realno mjerilo koliko sam 

se pripremala jer na sve to jako utječe 

predznanje, tj. rad kroz sve četiri godine 

srednje škole. 

Brigita: Za hrvatski jezik sam se pripremala 

ponavljajući gradivo prethodnih 

godina iz književnosti i ponešto gramatike 

te sam ponovila sadržaje nekih lektira. 

Matematiku sam učila rješavajući zadatke 

iz oglednog primjera testa mature, 

a engleski smo dosta radili na redovnim 

satovima, tako da to nisam učila. Za test iz 

psihologije sam učila iz udžbenika otprilike 

mjesec dana prije samog testa. 

Marko: Jako sam dugo proučavao državnu 

maturu, pokušavao shvatiti način njezinog 

rada te kako će biti provedena u djelo, dok 

pripreme za ispite baš i nisam ozbiljno 

shvatio. Polagao sam informatiku što sam 

inače od prije jako dobro poznavao, te 

sam se prisjetio nekih stvari, dok fiziku 

uopće nisam učio. Hrvatski jezik također 

nisam učio, nego sam se samo pripremao 

za esej te sam tijekom cijele godine išao na 

Učenici prošlogodišnjeg 4.ek u iščekivanju ispita 

dodatna predavanja iz matematike koja je 

održavala profesorica Jasna Stublić. 

Denis: Ne previše. Išao sam na pripreme 

iz matematike i informatike koje su bile 

organizirane u školi. Za ostalo sam se pripremao 

kod kuće, ali ne previše. 

Jesi li zadovoljan/na ishodom? 

Katarina: Da, prezadovoljna sam ishodom 

i izbornih i obveznih predmeta. 

Brigita: Zadovoljna sam ishodom mature. 

Marko: Pa i nisam zadovoljan ishodom. 

Iako su rezultati dobri, smatram da sam 

možda trebao izabrati druge razine i još 

dodatnih predmeta. 

Denis: Jesam. 

Jesi li upisao/la željeni fakultet i ako jesi 

je li to ono što si zamišljao/la? 

Katarina: Iako od početka nisam imala 

neki željeni fakultet, na kraju sam imala 

i prevelik izbor istih, tako da ipak mogu 

reći da sam upisala dobar fakultet te da 

ga iskreno nisam baš puno zamišljala, ali 

sam jako zadovoljna! 

Brigita: Upisala sam željeni fakultet, sociologiju 

na Filozofskom fakultetu i za sada 

mi se još uvijek čini da je to ono što želim. 

Marko: Upisao sam fakultet koji mi je bio 

na prvom mjestu na listi želja. Iako sam 

očekivao da je fakultet puno lakši, sad debelo 

osjećam razliku između srednje škole 

i fakulteta, pogotovo jer sam iz ekonomske 

škole došao bez ikakve podloge na 

građevinski fakultet. 

Denis: Iako ovaj fakultet nije bio moj prvi 

izbor, mogu reći da sam poprilično zadovoljan. 

Misliš li da je državna matura dobra ili 

loša ideja i bi li bez nje mogao/la upisati 

nešto bolje? 

Katarina: Državna matura je dobra 

ideja, ali bi trebalo poraditi na samom 

provođenju mature. Mislim da ne bih 

upala na sve fakultete na koje sam upala 

da nije bilo državne mature tako da sam 

zadovoljna. 

Brigita: Državna matura je dobra ideja, 

ali se kod nas prebrzo uvela i po mom 

mišljenju ima previše nedostataka. Na 

primjer, do zadnjeg trenutka su se mijenjali 

kriteriji pojedinih fakulteta, a većina 

njih je unatoč maturi zadržala neki oblik 

12 


Ponavljanje prije početka ispita 

prijemnog ispita. Mislim da je državna 

matura u Hrvatskoj dosta nezgrapno provedena. 

Bih li bez nje mogla upisati nešto 

bolje, to ne znam. 

Marko: Državna matura je odlična stvar 

samo ju treba još poboljšavati i što bolje 

upoznati maturante na koji način ona 

funkcionira. Moja generacija je bila 

izuzetno loše informirana, čak bi se moglo 

reći i nikako što je stvaralo jako veliki 

problem. 

Denis: Državna matura je dobra ideja. 

Mislim da na taj način velik broj ljudi 

može upisati željeni fakultet. Omogućava 

nam da od deset fakulteta upadnemo bar 

na jedan i to je velika prednost svega. 

Je li u školi sve bilo dobro organizirano 

što se tiče provođenja ispita? 

Katarina: Provođenje samih ispita je bilo 

dobro organizirano, samo što je postojala 

slaba informiranost profesora općenito o 

državnoj maturi, ali to je razumljivo jer 

smo mi bili prva generacija i jednostavno 

se nije znao odgovor na neka pitanja. 

Brigita: Mislim da su učenici moje generacije 

bili pod velikim stresom jer su 

se testovi mature polagali u vrijeme trajanja 

nastave, kada su se polagali i redovni 

testovi tako da će ovogodišnji maturanti, 

bar što se toga tiče, biti u prednosti. Organizacija 

cjelokupne mature prošle godine 

je definitivno morala biti bolja. Ne znam 

kako će biti ove i hoće li se učenici početi 

pripremati na vrijeme, ali želim reći da 

imaju za to veću mogućnost nego što smo 

mi imali. 

Marko: Sama provedba je super odrađena, 

ali mislim da bi se trebalo puno više poraditi 

na informiranju maturanata te na 

usmjeravanje na važne dijelove koji se 

vrednuju na državnoj maturi. 

Denis: Više-manje je. Malo mi je smetalo 

što su serveri bili nestabilni, pa su znali 

padati kad se trebalo upisivati, ali uvjeren 

sam da će se to poboljšati ove godine. 

Mislim da vremena za učenje ima dovoljno, 

pa čak i previše. Svatko tko želi nešto 

postići će to i uspjeti. 

Ima li učenik dovoljno vremena za 

državnu maturu i školu? 

Katarina: Ne, nikako! 

Brigita: Dosta je naporno učiti za bolje 

ocjene u školi i ponavljati gradivo prethodne 

četiri godine, uz učenje još 

neobrađenog gradiva unaprijed, a upravo 

je to znanje prošle godine bilo potrebno 

za test mature. No kao što sam već rekla, 

taj je problem sada riješen jer se matura 

polaže nakon završetka nastave. 

Marko: Definitivno nema. Jako je teško 

uskladiti školu i učenje za maturu, iako je 

sve to u usporedbi s današnjom situacijom 

bilo zanemarivo. Mislim da bi se na tom 

dijelu trebalo dosta poraditi, jer rijetki su 

oni koji mogu na dva potpuno različita 

polja ostvariti dobre rezultate. Osobno 

gotovo da i nisam imao slobodnog vremena 

ili vrlo malo, još pogotovo ako imamo 

izvanškolske ili školske aktivnosti koje 

zahtijevaju znatan dio našeg slobodnog 

vremena. 

Denis: Mislim da vremena za učenje ima 

dovoljno, ako se mene pita, i previše. Svatko 

tko želi nešto postići će to i uspjeti. 

Već u travnju počinju ispiti državne mature. 

Zamolite svoje ukućane i sve koji 

znaju dobro organizirati vrijeme da vam 

pomognu pri pravljenju plana za učenje. 

Nemojte prekasno početi s pripremama, 

iako se, ako izuzmemo eseje, testovi pišu 

u svibnju i lipnju. Bivši nam maturanti govore 

da drugo polugodište vrlo brzo 

prođe, a tada ne preostaje mnogo vremena 

za učenje tri obvezna i nekoliko izbornih 

predmeta. Danas je teško biti maturant, 

no iz navedenih primjera vidimo da nije 

nemoguće imati dobre ocjene u školi i 

upisati željeni fakultet. 

Napisali: Marija Dujmović, 4.og 

Ivan Kesedžić, 4.og 

Fotografije: Milena Lokas, prof. 


DRŽAVNA MATURA 

Kako napisati DOBAR ESEJ na državnoj 

maturi? 

DRŽAVNA MATURA predstavlja 

završetak srednje škole za svakog 

učenika koji kani nastaviti 

svoje obrazovanje na nekom od hrvatskih 

sveučilišta, veleučilišta ili viših škola. Svi 

koji se barem malo zanimaju za državnu 

maturu znaju da učenici moraju polagati 

obvezne i izborne predmete. U obvezne 

predmete spada i hrvatski jezik, a on se 

sastoji od dva dijela. Esej se piše 4. travnja, 

a test iz poznavanja književnosti i pismenosti 

30. svibnja 2011. godine. Ovdje 

vam nudimo male savjete kako biste svoj 

esej iz hrvatskoga jezika napisali što bolje 

te postigli izvrsne rezultate na državnoj 

maturi. 

Esej na državnoj maturi se može nazvati 

„ispitnim esejem“ koji nije poput sastavka 

iz školske zadaće. Radi se o tekstu kojim 

se provjerava znanje, vještina i sposobnost 

učenika te koji donosi 50% bodova 

iz hrvatskog jezika. Esej na državnoj maturi 

je – ispit! A, ako je nešto ispit, onda 

postoje točno određena pravila zadatka, 

odnosno, pravila temeljem kojih se daje 

odgovor i rješava ponuđeni zadatak. 

Dolaskom na polaganje eseja na državnoj 

maturi trebali biste biti pripremljeni za 

ono što se od vas očekuje. Prije pisanja 

eseja potrebno je dakako pročitati djela 

te biti upoznat sa sadržajem i problematikom 

istoga. Nakon odabira djela o kojemu 

ćete pisati, potrebna je puna koncentracija 

jer se od vas očekuje mnogo 

više opisa, detalja i povezivanja, nego što 

većina učenika smatra. 

Prije pisanja eseja 

Prvo što trebate učiniti prije pisanja eseja 

je čitanje pitanja i smjernica na koja se 

od vas očekuje odgovor. Neke se smjernice 

odnose na odlomak, a neke općenito 

na djelo, razdoblje, pisca i tako dalje. Ta 

će vas pitanja uputiti u pravom smjeru, 

i to tako da će vas „natjerati“ da pišete 

točno ono što se od vas traži. U svrhu 

što boljeg razumijevanja i odgovaranja 

na postavljene smjernice, poželjno ih je 

još jednom pročitati te podcrtati ključne 

riječi. Te ključne riječi biste trebali imati 

na umu prilikom čitanja predloženog teksta. 

Predlažemo vam da dva puta pročitate 

tekst. Prvi puta samo da shvatite pripada 

li tekst početku, središnjem dijelu ili raspletu 

djela, a tijekom drugog čitanja na 

dobivene listove za koncept izvadite neke 

14 

Marteen Siječanj 2011. 

natuknice iz teksta koje ćete upotrijebiti 

odgovarajući na pitanja o zadanom djelu. 

Tijekom pisanja eseja 

Tek nakon toga krenite na pisanje eseja. 

Prvi put pišite na list za koncept. Neka vam 

se ne žuri jer imate dovoljno vremena. Na 

svako postavljeno pitanje odgovorite tako 

da koristite podcrtane ključne riječi. Ono 

što je iznimno važno prilikom pisanja jest 

postojanje logičnog slijeda. Uvidjet ćete 

da se neke natuknice nadovezuju jedna 

na drugu. Esej iz hrvatskoga jezika na 

državnoj maturi treba imati tri poglavlja: 

uvod, razradu i zaključak. Također, neke 

su natuknice idealne za uvod, a neke za 

zaključak. Primjerice, u uvodu smjestite 

djelo u književno-umjetničko razdoblje, 

odredite vrijeme i mjesto radnje (ako se 

to od vas traži) i slično. U razradi ćete 

odgovoriti na većinu pitanja i smjernica. 

Zaključak treba proizlaziti iz uvoda i 

razrade. U zaključku napišite nekoliko 

rečenica o cijelom eseju (pazeći pritom 

da ne ponavljate rečenice iz razrade) te ga 

povežite sa svojim mišljenjem. Bitno je da 

se rečenice nadovezuju jedna na drugu. 

Ne ubacujte činjenice koje nisu potrebne, 

a kamoli ako niste sigurni u njihovu 

točnost. Povezujte rečenice veznicima, ali 

nemojte pretjerati. Dvije do tri surečenice 

su sasvim dovoljne te nakon njih stavite 

točku. U složenim rečenicama nemojte 

koristiti iste veznike. Primjerice nemojte 

napisati: Gregor Samsa prestaje zarađivati 

i obitelj ga se odriče i počinje na njega gledati 

kao na kukca, nego: Kada Gregor prestane 

zarađivati, obitelj ga se odriče i 

počinje na njega gledati kao na kukca. 

Svaki dobar esej ima minimalno dva 

citata iz priloženog teksta. Prilikom 

navođenja citata poštujte pravopisne 

znakove; dvotočke i navodnike. Umetnute 

citate obrazložite. Najgora stvar koju 

možete napraviti jest ubacivanje citata 

bez obrazloženja. Tada to djeluje kao trn 

u oku, a suludo je i spominjati da na taj 

način samo pokazujete da ne znate pisati 

esej. 

Ukoliko vam je lakše, na list za koncept ne 

morate pisati cijele rečenice jer se on ne 

ocjenjuje, nego samo natuknice koje ćete 

kasnije u ispitnoj knjižici povezati. Tako 

ćete imati više vremena za razmišljanje o 

vašem eseju. 

Ni u jednom trenutku se ne smijete obratiti 

ocjenjivaču. Također, uvijek je bolje 

koristiti treće, neutralno lice nego prvo. 

Primjerice, bolje je napisati: Stoga se može 

reći da je bio najveći književnik dvadesetog 

stoljeća, nego: Stoga mogu reći da je bio 

najveći književnik dvadesetog stoljeća. 

Uvijek vodite računa o broju riječi. Na 

nižoj razini trebate imati od 350 do 550, 

a na višoj od 400 do 600 riječi. Nemojte 

koristiti strane riječi. 

Kada ste zadovoljni napisanim na listu 

za koncept, prepišite vaš esej crnom ili 

plavom kemijskom olovkom u ispitnu 

knjižicu na za to predviđeno mjesto. Pišite 

što urednije jer ne želite da vam ocjenjivač 

prekriži esej zbog neurednosti. Također, 

pišite pisanim slovima, a ne velikim tiskanim. 

Neka vas ne uhvati panika prilikom pisanja 

eseja, nego se pokušajte smiriti i napisati 

što bolji esej. Na dan pisanja eseja se dobro 

naspavajte te ne planirajte ništa drugo 

za taj dan. Tako će vam koncentracija 

biti veća jer nećete razmišljati o drugim 

stvarima. Nije loša ideja ni tražiti vašeg 

nastavnika iz hrvatskog jezika smjernice 

za ocjenjivanje eseja na državnoj maturi. 

Pokušajte objektivno sami ocijeniti neki 

svoj esej prema tim smjernicama jer ćete 

tek tada shvatiti koliko je to težak posao, 

ali i ono važnije, a to je dopuštena količina 

pogrešaka po određenom polju. Također 

ćete uvidjeti da za šest bodova u polju 

opisana problematizacija ulomka ili četiri 

boda u polju pokazano razumijevanje teksta 

trebate katkad napisati i mnogo više od 

jedne ili dvije rečenice. 

Ukoliko je i nakon čitanja ovog članka 

ostalo nešto nejasno, s tim pitanjima 

se uputite svojim profesorima hrvatskog 

jezika prije nego što bude kasno. 

Također, u školskoj knjižnici možete 

pronaći knjigu Davora Piskača Kako napisati 

esej na državnoj maturi s mnoštvom 

obrazloženih primjera kako pisati i kako 

ne pisati esej na maturi. Svi nastavnici iz 

hrvatskog jezika će vam izići u susret te 

vrlo rado odgovoriti na sva postavljena 

pitanja s ciljem pisanja što kvalitetnijeg 

eseja na državnoj maturi. 

Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og

RODU O JEZIKU 

ENGLESKI ELEMENTI U JEZIKU MEDIJA 

Jesmo li pametniji na engleskom? 

Što se danas događa s hrvatskim jezikom? Je li upotreba engleskih riječi već tolika da hrvatski 

jezik polako nestaje? Svjedoci smo sve veće uporabe engleskih izraza i riječi u svakodnevnoj 

komunikaciji pa čak i u novinama, na televiziji i radiju. Sve je češće pitanje postoji li stvarna 

potreba za tim? 

Hrvatski jezik oduvijek je bio 

u doticaju s ostalim jezicima, 

s nekima prije, a s nekim 

kasnije. Iz tih međujezičnih 

dodira proizašlo je jezično posuđivanje. 

Posuđivalo se iz njemačkog, talijanskog, 

turskog, mađarskog i drugih jezika. Tako 

su nastali: germanizmi, hungarizmi, talijanizmi, 

turcizmi, itd. U hrvatskom jeziku 

sve je češća upotreba anglizama, odnosno 

posuđenica iz engleskog jezika. Mnogi 

ljudi ne znaju razliku između posuđenica 

i stranih rječi. Naime posuđenice su 

riječi koje su se prilagodile hrvatskom 

jeziku te se ponašaju kao domaće riječi. 

Strane riječi nisu prilagođene hrvatskom 

jeziku. To su riječi poput lifestyle, personality, 

show, make up, red carpet i sl. 

Prisutnost engleskih riječi i engleskog u 

hrvatskom jeziku svakim danom sve više 

raste i to ne samo u području stručnih 

žargona i terminologija, veći i u sferi 

javne komunikacije (mediji), te u svakodnevnoj 

razgovornoj komunikaciji, 

posebice među mlađom populacijom. 

Već je postalo normalno da u poznatim 

hrvatskim časopisima, tv-emisijama, novinama 

svjedočimo korištenju stranih 

riječi iako postoje hrvatske riječi i izrazi. 

Primjerice, u Jutarnjem listu piše: “Tri recepta 

vrhunskih kuhara za večerašnju gala 

večeru trećeg Zagreb Wine Gourmeta… 

Pred posjetiteljima i za posjetitelje kuhat 

će 17 chefova...Naime, u večeri od šest 

sljedova bit će zadužena za prvi i najkompliciraniji 

- finger food...Posjetitelji po 

cijeni od 150 kuna za dnevnu ulaznicu 

mogu gledati cooking show...” Počevši 

od samog naziva događanja Zagreb Wine 

Gourmet pa do riječi poput chef, finger 

food i cooking show postaje nam jasno da 

članak baš i nije napisan u duhu hrvatskog 

jezika te se pitamo jesu li te riječi mogle 

biti zamijenjene hrvatskim riječima poput 

profesionalnog kuhara, zalogajčića i kulinarske 

priredbe. Ipak, pretpostavljamo 

kako su autoru članka hrvatske inačice 

zvučale previše kruto i starmodno pa ih 

nije uzeo u obzir. 

Još je bezbroj primjera u hrvatskim 

medijima, od onih kompliciranijih poput 

mystery shoppinga, speeddating networkinga, 

approval ratinga, pa do već 

“udomaćenog” green rooma, backstagea, 

prime timea i sl. 

Živimo u vremenu u kojem smo izloženi 

velikoj kulturnoj globalizaciji pri čemu 

dolazi do ujednačavanja kulturnih simbola, 

životnih stilova i načina ponašanja. 

Bez zadrške i razmišljanja hrlimo prema 

zapadu i prema tuđem te time gubimo autohtonost 

i vlastiti identitet, a jezik je jedan 

od važnijih obilježja identiteta. Zašto 

su nam engleske riječi draže i ljepše od 

hrvatskih? Razlozi su višestruki. Ponekad 

postoji i stvarna potreba, ali glavni uzrok 

najčešće nalazimo u pomodnosti, snobizmu 

i konformizmu, odnosno duhovnoj 

lijenosti. 

Riječi kao što je life style, make up, event, 

casting, styling, brand, new look, must have 

i sl. mogu ostati dijelom razgovornog 

jezika, no njima se ne smije tako olako 

razbacivati u novinama i televiziji. Materinski 

jezik ne bi trebalo biti mjesto na 

kojemu se pokazuje poznavanje stranih 

jezika. Jednom davno je Petar Preradović 

u svojoj pjesmi Rodu o jeziku rekao: 

„…Po njemu si sve što jesi: 

Svoje tijelo, udo svijeta, 

Bus posebnog svoga cvijeta 

U naroda silnoj smjesi. 

Bez njega si bez imena, 

Bez djedova, bez unuka…“ 

Napisale: Irena Debeljak, 4.og 

Ivana Andrea Ursa, 4.og 


INTERVJU 

INTERVJU SA ŠKOLSKOM PSIHOLOGINJOM – ALKOM ALFIREV 

Vrata školskog psihologa 

Alka Alfirev, naša nova školska psihologinja, u Srednjoj školu 

Dugo Selo radi od ožujka 2010. godine. Postavili smo joj nekoliko 

pitanja o psihologiji i poslovima školskog psihologa, o dojmovima 

koje je stekla o našoj školi, učenicima i profesorima te o nezaobilaznoj 

državnoj maturi 

Gdje ste sve radili prije dolaska u našu 

školu? 

Prije dolaska u Srednju školu Dugo Selo 

radila sam kao vanjski suradnik u jednoj 

agenciji za istraživanje tržišta. S radom u 

agenciji započela sam još za vrijeme studiranja, 

a suradnju sam nastavila i nakon 

diplome. Posao u agenciji uključivao je rad 

na terenu, odnosno anketiranje običnih 

ljudi te pojedinaca koji su zaposleni u 

različitim tvrtkama, organizacijama i 

udrugama. Posao je uključivao i rad u 

uredu gdje sam radila na obradi podataka 

iz različitih anketa. Međutim, takva vrsta 

posla nije me ispunjavala iz više razloga. 

Kao prvo, rad u agenciji za istraživanje 

tržišta vezan je više uz statistiku i metodologiju 

istraživanja, a ja sam se željela 

baviti psihologijom na način da svoja 

znanja i vještine prenesem drugima te da 

im pokažem kako psihologiju iskoristiti u 

svakodnevnom životu. Drugi razlog je što 

sam radila kao honorarac tako da to radno 

mjesto nije nudilo trajna rješenja za moje 

egzistencijalne probleme. Kada radite kao 

honorarac u agenciji za istraživanje tržišta 

onda to znači da jedan mjesec imate posla, 

pa dva mjeseca nemate, odnosno radi se 

na projektima. 

Jeste li oduvijek imali ambicije prema 

psihologiji ili je to interes koji se razvio 

tek kasnije? 

Za psihologiju sam se zainteresirala u 

srednjoj školi, točnije u trećem razredu 

gimnazije kada sam je po prvi put dobila 

kao predmet. Naime, do tada nisam 

previše znala o psihologiji kao znanosti. 

U to vrijeme počela sam upoznavati psihologiju 

pa je moje zanimanje za literaturu 

i dokumentarce te tematike raslo. Željela 

bih samo naglasiti da je internet tada bio 

u povojima pa nisam mogla samo „zaguglati“ 

određeni pojam i saznati sve što 

me zanimalo, nego sam ovisila o fondovima 

knjižnica i televizijskom programu 

Ozbiljno sam počela razmišljati o studiju 

psihologije tek kao maturant kad sam 

16 


trebala odabrati koji ću fakultet upisati. 

Napravila sam listu predmeta i listu 

fakulteta te sam počela križati one koji 

me ne zanimaju. Na kraju je na listi ostala 

samo psihologija i Filozofski fakultet i 

znala sam da je to to. 

Kakav je bio vaš prvi dojam o našoj školi 

i je li se on promijenio do danas? 

Prvi dojam o školi stvorila sam na temelju 

onoga što je bilo vidljivo na internetskim 

stranicama škole, a to je da se radi 

o novoj, modernoj školi koja je relativno 

dobro opremljena te nudi brojne 

smjerove srednjoškolskog obrazovanja. 

Svidjelo mi se to što sam saznala, a samo 

srednjoškolsko obrazovanje uklapalo se u 

moje viđenje mene kao psihologa. Moram 

priznati da mi prvi dan nije bio lagan jer su 

me odmah dočekali problemi i fizički sukob 

među učenicima. No, preživjela sam 

prvi dan, pa drugi, treći itd. i sada već 10 

mjeseci radim kao školski psiholog i profesor 

psihologije. Kroz to vrijeme uspjela 

sam upoznati i mnogobrojne učenike koji 

su dodatno učvrstili moj pozitivan stav. U 

principu, moj dojam o školi danas je da 

smo mlada škola s puno potencijala (kako 

od učenika tako i od većine nastavnika) 

koja još uvijek traži put kako bi dokazala 

svoju kvalitetu. Vjerujem da smo na dobrom 

putu, a to mi svakodnevno dokazuje 

i moje zadovoljstvo prilikom odlaska na 

posao. 

Kako je vama bilo u srednjoj školi? 

Iskreno, prvi razred je bio izrazito 

traumatičan. Nikako se nisam mogla 

prilagoditi načinu rada i nedostajalo mi je 

moje društvo iz osnovne škole tako da mi 

prvo polugodište prvog razreda nije ostalo 

u lijepom sjećanju. Danas vjerojatno 

zbog svog iskustva razumijem učenike 

prvih razreda koji su izgubljeni i izbezumljeni 

jer svimanam je ipak potreban 

određeni period prilagodbe. U srednju 

školi svi dolazimo s idejom da je ona samo 

nastavak osnovne škole, a nitko nas prije 

upisa ne pripremi za puno brži i naporniji 

ritam i način rada. Kasnije je sve bolje i 

bolje, pa srednju školu pamtim kao vrijeme 

prvih izlazaka, prvih ljubavi, prvih 

tuluma, upoznavanja novih ljudi i sl.. 

Kako izgleda vaš radni dan? 

Moj radni dan je raznolik pošto radim i 

kao profesor psihologije i kao školski 

psiholog. Kao profesor psihologije držim 

nastavu gimnazijalcima i frizerima i u 

tome istinski uživam. U nastavi se trudim 

upoznati ih sa što više pojmova, pojava 

i procesa te povezati to teorijsko znanje 

sa svakodnevnim životom. Smatram da 

od same teorije nitko neće imati koristi pa 

nastojim učenicima pokazati što više jednostavnih 

eksperimenata i dokumentarnih 

filmova kako bih ih potakla 

na logičko zaključivanje, kritičko 

razmišljanje, ali i što učinkovitiju primjenu 

njihovih znanja i vještina. S druge 

strane, kao školski psiholog bavim se 

različitim problemima učenika. Svatko 

od nas ima ili je imao problema tijekom 

adolescencije i srednje škole. Naime, 

učenici se nalaze u vrlo turbulentnom 

razdoblju u kojem nisu niti odrasli niti 

su djeca. Sad mi pada napamet rečenica 

iz jedne domaće serije: „Oni su mali, 

ali su veliki. Hoću reći nisu više mali, 

ali su dovoljno veliki da ne budu mali.“ 

(Smogovci). Stoga ne čudi što se

su vam uvijek otvorena 

Primijetili smo da velikom broju ljudi 

još uvijek nije jasna razlika između 

obveza školskog psihologa i pedagoga. 

Možete li je objasniti? 

Tu razliku je vrlo teško objasniti u našoj 

školi jer pedagoginja i ja radimo svaka u 

svojoj smjeni pa tako obavljamo poslove 

i školskog pedagoga i školskog psihologa. 

Školski pedagog bi se trebao baviti nastavnicima 

i unapređenjem nastave što 

uključuje uvođenje novih nastavnih metoda 

i pomagala. S druge strane, školski psiučenici 

suočavaju s brojnim problemima. 

Učenici dolaze k meni sa svim tim problemima, 

a ja im nastojim pomoći da prebrode 

neke teške situacije te poboljšaju 

ocjene, ponašanje u školi i izvan nje, 

odnose s nastavnicima, roditeljima, prijateljima 

i partnerima. Uz sve to rješavam 

i puno papirologije, ali to nije toliko zanimljivo. 

Je li vam fakultet bio lakši od srednje 

škole ili ste pak doživjeli šok pri dolasku 

na isti? 

Nisam doživjela šok jer sam se dovoljno 

šokirala prilikom upisa u srednju školu 

tako da sam imala iskustva i nisam si 

željela dozvoliti još jedan šok. Također, 

znala sam što me čeka i da je fakultet teži 

od srednje škole. Na fakultetu se kao i u 

srednjoj školi traži mnogo truda i rada. 

No, fakultet je još i teži jer na studiju 

stječemo znanja i vještine koja su nam 

potrebna u budućem zanimanju te profesori 

žele da studenti daju svoj maksimum. 

Naravno, ja sam studij završila prije 

Bolonjskog procesa tako da ne znam iz 

prve ruke kako je na fakultetu danas. Ono 

što znam je da se kampanjsko učenje ne 

tolerira te da „kampanjci“ iz srednje škole 

imaju velikih problema na studiju. 

Druga godina državne mature je u opticaju, 

a strasti oko nje se još nisu smirile. 

Kakav je vaš dojam o njoj? 

Državna matura ima svojih pozitivnih 

i negativnih strana. Sama ideja 

državne mature čini mi su u redu, jer nastoji 

provjeriti i vrednovati stečena znanja 

učenika. Također, smatram da je pozitivna 

strana državne mature njena objektivnost 

jer svi učenici dobivaju isti ispitni materijal 

u isto vrijeme te ih ne ocjenjuju njihovi 

nastavnici. No, državna matura je uvedena 

i zbog pravednijeg i transparentnijeg 

postupka odabira pri upisu na fakultete. 

Tu nastaje problem jer su neki fakulteti 

zadržali svoje prijemne ispite, pa onda 

ne vidim kako je taj odabir pravedniji i 

transparentniji. U svakom slučaju, mislim 

da se diže puno prašine što učenicima 

stvara dodatni pritisak kojeg ne bi trebalo 

biti. Maturu smo svi polagali u ovakvom 

ili onakvom obliku i preživjeli i ne vidim 

razloga zašto je ne bi i ovogodišnji maturanti 

i svi budući položili. 

Što biste izdvojili kao najveći nedostatak 

naše škole? 

Ne bih mogla izdvojiti samo jedan najveći 

nedostatak naše škole jer smatram da ih 

imamo više te da je svakom od njih potrebno 

posvetiti pažnju. No, ukratko rekla 

bih da su najveći problemi organizacija 

nastave, velika fluktuacija nastavnika i 

nedovoljna opremljenost učionica. 

A što je po vama najveća prednost? 

Najveća prednost bila bi to što smo relativno 

nova i mlada škola u kojoj radi 

mnogo mladih nastavnika prepunih izvrsnih 

ideja. Mislim da su upravo te ideje 

potrebne za promociju naše škole kao 

kvalitetne srednjoškolske ustanove. 

„Uspješni ljudi su oni koji se trude i pozitivno gledaju na 

život - neka našim učenicima to bude misao vodilja.“ 

Psihologinja s novinarima - Filipom Ambrušom i 

Dominikom Bošnjakom 

holog bi se trebao baviti prilagođavanjem 

nastave, odnosno načina poučavanja i 

učenja, potrebama učenika te rješavati 

njihove probleme u učenju i ponašanju. 

Pošto su interakcije s učenicima sastavni 

dio vašeg radnog mjesta, kakav ste generalni 

dojam stekli o učenicima naše 

škole? 

Općenito imam izrazito pozitivan dojam 

o našim učenicima. No, naši učenici 

se ne razlikuju od drugih učenika srednjih 

škola. Muče ih ista pitanja i isti problemi. 

Ne želim učenike dijeliti na dobre 

i loše bez obzira na njihove ocjene i njihovo 

ponašanje. Ono što izuzetno cijenim 

je iskrenost učenika tijekom razgovora. 

Naravno, da se neki pokušavaju prikazati 

u boljem svjetlu, ali to je ljudska priroda. 

Želite li nešto poručiti našim učenicima? 

Moja poruka učenicima bila bi da 

pokušaju pronaći ravnotežu između 

školskih obveza i slobodnog vremena. 

Neka savjesno i odgovorno izvršavaju 

sve školske obveze, ali neka svakodnevno 

nađu sat vremena za sebe i neka čine ono 

što ih ispunjava. U slučaju da imaju bilo 

kakav problem slobodno se mogu javiti 

stručnoj službi jer smo mi ovdje zbog njih 

i želimo im pomoći. Željela bih na kraju 

naglasiti da su uspješni ljudi oni koji se 

trude i pozitivno gledaju na život, pa neka 

našim učenicima to bude misao vodilja. 

Razgovarao: Dominik Bošnjak, 4.og 

Fotografije: Dominik Bošnjak, 4.og 


KOLUMNA 

Učenička (ne) pismenost 

Postaju li Hrvati nepismen 

narod? 

Više od jedne četvrtine hrvatskih 

učenika smatra da je čitanje gubitak 

vremena, 60 posto učenika 

ne voli ići u knjižnicu (smatraju uspjehom 

ako znaju gdje je knjižnica), 46 

posto učenika “čita samo ako mora”, 35,7 

posto priznaje da im je vrlo teško knjigu 

pročitati do kraja, a 60 posto ih nije sretno 

ako dobiju knjigu na dar - pokazali su 

rezultati jednog istraživanja. 

Obrazovanje? 

Obrazovanje je temelj jedne države, to 

su znali čak i stari Grci. Znameniti Platon 

smatrao je da je idealna država ona u 

kojoj vladaju najpametniji, najmudriji. Je 

li u našoj državi takav slučaj? Pa i ne bih 

se baš složio. Dovoljno je pogledati jednu 

(pazite, samo JEDNU) sjednicu Sabora 

da vidite kakvi to „pametnjakovići“ vode 

našu državu. Nažalost, to su ljudi bez 

ikakvog bontona, a kamoli obrazovanja 

(čast izuzetcima). Često svjedočimo da 

ne znaju govoriti ni svoj vlastiti jezik (ne 

želim ni spominjati strane jezike: „I was 

there day after yesterday“ op.a.). Žalosno 

je da smo ih mi odabrali. Zar smo bili 

zaista tako slijepi? 

Na pisanje ovog članka potaknuo me 

intervju s Milivojem Solarom, našim 

vodećim teoretičarem književnosti, u 

jednome dnevnom listu. Čovjek je spomenuo 

i dotaknuo se problema satnice 

hrvatskog jezika u školama. Moram 

priznati, bio sam skeptičan prema svemu 

tome, a posebice kada sam pročitao da 

smatra kako bi trebalo povećati satnicu 

(samo je to nedostajalo - još nekoliko dodatnih 

sati u ionako pretrpanom rasporedu 

napaćenog učenika??). No, čitajući 

intervju ugodno sam se iznenadio. 

Naime, on smatra da bi u srednjoj školi 

trebalo njegovati pismenost i izražavanje 

te smatra da je to nemoguće s ovakvom 

satnicom. Primjerice, gradivo za opće 

gimnazije rađeno je za pet sati hrvatskog 

jezika, a mi to obrađujemo u četiri sata 

tjedno. Po mome skromnom mišljenju, 

to je ispod svake razine. U svim ostalim 

zemljama, najveću satnicu ima materinski 

jezik (npr. Francuska ima jedanaest, 

a Mađarska devet sati tjedno). Ostao 

samo oduševljen činjenicom da je moje 

mišljenje istovjetno Solarovom. On smatra 

da se ne radi o tome da „naštrebamo“ 

biografske podatke o književnicima i 

gramatička pravila nego da naučimo pisati 

i još važnije – govoriti. Podsjeća li vas 

to na nešto? 

Mi smo genijalci....ili ne 

Hrvatski petnaestogodišnjaci su nažalost 

i dalje ispodprosječni u čitalačkoj, prirodoslovnoj 

i matematičkoj pismenosti u 

odnosu na zemlje članice Organizacije za 

ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), 

pokazalo je nedavno PISA-ino istraživanje 

(Programme for International Student 

Assessment), provedeno prošle godine 

među učenicima u 65 zemalja svijeta. 

U Republici Hrvatskoj u istraživanju je 

sudjelovalo otprilike 5000 učenika iz 157 

srednjih škola svih županija, a iz svake 

je škole slučajnim odabirom izabrano 35 

učenika. Pokazalo se da najbolju čitalačku 

pismenost u Hrvatskoj imaju djevojčice 

koje pohađaju gimnazije u gradskoj sredini 

te imaju visokoobrazovane roditelje 

i bolji socijalni status. Najlošije rezultate 

pak, pokazali su dječaci iz trogodišnjih 

strukovnih, industrijskih i obrtničkih 

škola, koji dolaze iz obitelji s nižim socijalnim 

statusom i od roditelja s nižim 

stupnjem obrazovanja. Govori li ovo o 

tome da je samo društvo krivo za sve? 

Pa, definitivno se ne može reći da je, ali 

i daleko od toga da nije. Nažalost, stav 

nekih roditelja (koji većinom prenose na 

djecu) jest taj da su oni uvijek u pravu, da 

je škola glupa i nepotrebna i da profesori 

nemaju pojma. Hoće li to dijete ničim izazvano 

uzeti knjigu u ruke i pročitati je ili 

napisati barem, ako ništa drugo, zadaću? 

Čisto sumnjam. 

U čemu je problem? 

Današnje generacije učenika su generacije 

interneta. Sve se vrti oko Facebooka, 

MySpacea, MSN-a, Twittera i ništa manje 

važnog SMS-a. Danas je svijet ubrzan, 

bitno je što više informacija prenijeti u što 

manjem roku. Tako je nastala i internetska 

abeceda: „Kaj je“ prelazi u „kae“ itd. 

Smatram da je to u redu, što je i logično 

jer i sam pripadam toj generaciji. Ali, to 

je u redu kada se radi o svakodnevnoj, 

privatnoj komunikaciji s prijateljima i 

obitelji. Problemi nastaju kada treba napisati 

nešto službeno, tipa esej za školu ili 

ubuduće molbu i životopis za posao. Što 

tada? 

Neki vide problem u satnici hrvatskog 

jezika kao što je gore navedeno. Neki 

smatraju da je problem u lektiri tj. u 

nečitanju lektire. Ja se djelomično slažem 

s time. Naime, kao osoba koja voli čitati 

smatram da problem je u lektiri, ali u samom 

odabiru lektire. Priznajmo, 90 posto 

učenika smatra lektiru dosadnom i napornom. 

Ja također. Prije ću pročitati neki 

zanimljivi nedavno objavljeni roman pa 

makar imao 500 stranica nego npr. Proustova 

Combraya. Smatram da bi puno više 

djece čitalo lektiru kada bi se među lektirnim 

naslovima našle neke moderne i 

zanimljive knjige, a time bi stekli i naviku 

čitanja, što je najbitnije. 

Ima li nade? 

Ipak, postoji neka nada da će se to promijeniti 

i to nabolje. Naime, bivša ministrica 

obrazovanja Ljilja Vokić radit će na 

jednom od projekata Ministarstva obrazovanja. 

Riječ je o projektu vezanom uz 

reformu gimnazije, koji je pripremio sam 

ministar Radovan Fuchs. Najavila je kako 

će tražiti od ministra hitno povećanje 

satnice hrvatskog jezika na pet sati. Ona 

smatra kako bi više trebalo raditi s djecom 

na opismenjavanju te kako bi trebalo 

ravnomjernije raspodijeliti satnicu nove 

i stare književnosti. Te mjere bi trebale i 

mogle biti početak korjenitih promjena 

u društvu, što automatski dovodi do promjena 

u samim učenicima. Obrazovanje 

djece je primarno odgovornost roditelja, 

ne škole. Dok to ljudi ne shvate, nažalost, 

tu neće biti puno napretka. 


18 


TEMA BROJA 

Mladi i poremećaji u prehrani 

Nacrtala: Ivana Andrea Ursa, 4.og 

Sedam milijuna žena i oko milijun muškaraca u svijetu pati od poremećaja u prehrani, 

a kod njih 86 posto ta je bolest nastupila do dvadesete godine života. 

Ove činjenice potaknule su nas da poremećaje u prehrani odaberemo za temu broja. Nadamo se da 

ćete čitajući članak shvatiti koje su opasnosti i posljedice anoreksije i bulimije. Kako bi vas što bolje 

upoznali s temom, razgovarali smo i s Jelenom Balabanić-Maverović - voditeljicom projekta “Tko je 

to u ogledalu?”, a prezentirali smo i rezultate istraživanja o prehrambenim navikama učenica naše 

škole koje je provela školska psihologinja Alka Alfirev 


TEMA BROJA 

Što su to anoreksija i bulimija? 

Vrlo je jasno da jesti moramo kako 

bismo živjeli. Hrana je neophodna 

za naš životni ciklus i bez nje čovjek ne 

može. Ona nam je potrebna kao gorivo 

za pokretačku snagu našeg tijela, kao i 

za izgradnju i reguliranje raznih tjelesnih 

funkcija. U svakodnevnoj prehrani jako 

je važna ravnoteža, količina i raznovrsnost 

pripremljene hrane. Osnovne hranjive 

tvari su: ugljikohidrati, bjelančevine, 

masnoće, vlakna, vitamini, minerali i 

voda. 

Poremećaji prehrane danas više nisu 

rijetkost i upravo zbog toga bi se o 

njima mnogo više trebala informirati javnost 

koja o tome zna premalo. U raznim 

časopisima i na televiziji svakodnevno 

gledamo slike manekenki ili fotomodela 

koje diktiraju izgled mladih danas. 

Gledajući ih svim se silama žele u- 

klopiti, no pritom stradava njihovo tijelo. 

Nažalost medijima ne možemo zabraniti 

„reklamiranje kulta tijela“, kao ni mladima 

da se istome priklone. 

Poremećaji u prehrani često su povezani 

s našim osjećajima. Istraživanja 

pokazuju da je poremećaj u prehrani direktno 

povezan s osjećajem mržnje prema 

vlastitom tijelu odnosno nedostatkom 

samopouzdanja. Tako pojedinci vjeruju 

da će uzimanjem previše ili premalo 

hrane riješiti probleme i brige te tako 

nesređene osjećaje usmjeravaju ka svom 

izgledu. Takve su osobe najčešće šutljive, 

sklone sitnim lažima ili izbjegavanju svih 

situacija koje uključuju pojam hrane. Velik 

dio nastoji u svemu biti savršen, npr. 

najbolji u školi, na poslu ili drugdje, ali 

unatoč izvrsnim rezultatima o sebi i dalje 

ima prenisko mišljenje. Utjehu tada traže 

u hrani, što u konačnici rezultira opasnim 

poremećajem u prehrani koje je potrebno 

liječiti u vrlo ranom stadiju, prije no što izmakne 

kontroli. Iako se takvi poremećaji 

u najvećoj mjeri pojavljuju kod djevojaka/ 

žena, laž je da oni nisu zastupljeni kod 

muškaraca ili djece; od njega sasvim često 

pate vrlo mala djeca pa i odrasli muškarci. 

Sve to ipak polazi mnogo dublje od jednostavne 

želje za ljepotom. Mladi ljudi 

oboljeli od tih poremećaja često završavaju 

„Ono što sve fascinira je to da se u obilju hrane mlada 

osoba okreće gladovanju i uspijeva pokazati neizrecivu 

snagu volje težeći jednom potpuno besmislenom cilju.“ 

Vaga ne smije postati vaš najbolji prijatelj 

smrću što nam govori kako nisu stali na 

„težini fotomodela”. Postoje dva velika 

poremećaja u prehrani, a to su anoreksija 

i bulimija. To su dva zasebna poremećaja, 

iako se često pojavljuju zajedno. 

Osobe s anoreksijom i bulimijom vjeruju 

kako nisu dovoljno dobre da 

bi živjele pa stoga sebi uskraćuju hranu 

kao ono primarno što im je potrebno za 

život , a manjak svoje težine prihvaćaju 

kao nešto što zaslužuju. Posebnom su 

riziku od oboljenja izložene djevojke i 

djevojčice, i to one koje izgled smatraju 

presudnim za uspjeh i sreću u svom životu. 

ANOREKSIJA (Anorexia nervosa) 

Anoreksija je poremećaj u prehrani 

koji se očituje u samoizgladnjivanju, 

a može biti i smrtonosan ukoliko se 

ne počne liječiti na vrijeme. Osoba koja 

pati od ovog poremećaja duboko je uvjerena 

da je predebela iako je istina potpuno 

drugačija. Takva osoba jede što je 

manje moguće kako bi izgubila na kilaži 

te nerijetko laže o količini hrane koju 

jede, skriva se pod širokom odjećom i 

sklona je pobolijevanju. Iako je u središtu 

bolesti hrana, anoreksija je bolest uma! 

početku se javlja želja za gubitkom 

U nekoliko kilograma, no takve osobe 

ne znaju stati. Kako dijete koje pronalaze 

u časopisima ili na internetskim stranicama 

samo privremeno ublažavaju njihove 

psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, 

anoreksična osoba bez njih uskoro 

ne može; unos hrane postupno svodi na 

najmanju moguću mjeru čime gubi do 

60% normalne tjelesne težine sve dok 

jelo posve ne ukine. Osoba je opsjednuta 

slikom svoga tijela, i koliko god ona bila 

mršava, u svojim očima je i dalje predebela. 

Iako je mnogi ne shvaćaju tako, a- 

noreksija je ozbiljni poremećaj; pojavljuje 

se najčešće kod djevojaka i rezultira 

izostankom mjesečnica i zaostatkom 

u fizičkom i spolnom razvoju. Zanemarivanju 

tog problema uvelike pomaže 

današnje društvo i takvo viđenje ljepote 

gdje je mršavost poželjna osobina, okolina 

jednostavno ne primjećuje da je 

20 


djevojka postala odveć mršava. Zbog toga 

se mnogo oboljelih od anoreksije već 

nalazi u naprednom stadiju bolesti prije 

nego što okolina shvati da s njima nešto 

nije u redu. Anoreksičari u pravilu neće 

htjeti priznati da nešto nije u redu s njima, 

pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju 

ljutito ili se pak brane. Iako uzroci za nastanak 

bolesti mogu biti genetičke prirode, 

većina istraživača smatra kako su ipak 

bitniji psihološki čimbenici; anoreksičari 

obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke 

zahtjeve za njihovim dostignućem i često 

traže savršenstvo. Oni pate od manjka 

samopouzdanja, no krajnost njegova gladovanja 

najčešće je način na koji žele u- 

pravljati svojim životom. 

Želite izgledati poput manekenki s 

modne piste? 

bous-vol, govedo; limos-glad =>“Gladan da bi i vola mogao pojesti.˝ 

BULIMIJA (Bulimia nervosa) 

Bulimija je poremećaj hranjenja koji je 

kao i anoreksija nervoza psihološkog 

podrijetla. Dok se anoreksičari izgladnjuju, 

bulimičari se prejedaju, a zatim 

čiste povraćanjem koje su sami izazvali. 

Budući da je tijelo naučeno da brzo upija 

hranu, težina zapravo ostaje ista, pa bulimija 

nije tako očita kao anoreksija iako 

nije ništa manje opasna. 

Oboljeli od bulimije često koriste pilule 

za mršavljenje, laksative i diuretike 

da bi smanjili težinu. Čišćenje može 

imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja 

na težini, a i privremeno ublažavanje 

depresije i ostalih loših osjećaja. Osim 

opasnosti da tijelo neće primiti dovoljnu 

količinu hrane i da će zbog toga prestati 

rasti, namjerno izazivanje povraćanja šteti 

zubnoj caklini i srcu, a uključuje i oticanje 

želuca ili gušterače, upalu jednjaka, 

povećane žlijezde slinovnice te bolest 

desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. 

Još jedna opasnost je samoubilačka 

depresija. Oboljeli od bulimije na početku 

povraćaju jednom dnevno, a kako bolest 

napreduje rade to sve češće tako da opće 

zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije 

ovisi o tome koliko se često prejeda 

i čisti. 

Kao i anoreksija, bulimija pogađa 

djevojke/žene u najvećoj mjeri, i to u 

prosječnoj dobi od 18 godina. Spram svojih 

postupaka bulimičari osjećaju veliko 

gađenje pa je manje vjerojatno da će sami 

potražiti pomoć ili razgovarati o svome 

problemu. Izlječenje može trajati dugo, a 

ponekad se navika povraćanja može vratiti 

i nakon izlječenja. Oboljeli od bulimije 

priznat će svoj problem tek onda kad padnu 

u pravi očaj, a to može biti prekasno, 

jednako kao i kod anoreksičara. 

Što se tiče uzroka bulimije smatra se da 

su to pritisci i sukobi unutar obitelji 

u najvećoj mjeri. Kao i anoreksična, o- 

soba koja pati od bulimije također teži 

savršenstvu i osjeća da ne može zadovoljiti 

očekivanja drugih (primjerice roditelja). 

Njezino samopoštovanje je na niskoj 

razini i pati od depresije, a polovica je svih 

oboljelih od bulimije u prošlosti bila zlostavljana. 

UKOLIKO NETKO VAMA DRAG ima 

ove osobine, potrebna mu je pomoć; vaš 

prijatelj/prijateljica ili bilo koja draga 

vam osoba pati od poremećaja u prehrani. 

Iako on/ona neće priznati problem, 

pružite mu podršku i budite uz njega/nju 

te ga pokušajte savjetovati i nagovoriti da 

potraži stručnu pomoć jer bez nje nažalost 

izlječenje nije izvedivo. Bulimija i anoreksija 

prave su bolesti i osobe oboljele od 

njih obično je ne mogu voljno kontrolirati. 

Opomene obitelji i prijatelja da prestanu s 

takvim ponašanjem mogu biti beskorisne, 

a isto tako mogu imati i upravo suprotan 

učinak. Zato je potrebno reagirati i govoriti 

ljudima o ovim velikim problemima 

21. stoljeća i pomoći ovakvim osobama. 

Oboljeti mogu svi, u bilo kojoj dobi, u 

bilo kojem podneblju ili kulturi. Prvi korak 

u traganju za pomoći jest priznanje 

i prihvaćanje činjenice da bolujemo od 

spomenutih poremećaja. Nakon toga 

valja posjetiti stručnjaka koji razumije 

razne oblike ponašanja i s kojim možemo 

popričati o duboko sakrivenim izvorima 

naših problema. Put do konačnog oporavka 

nije ni jednostavan ni lagan, no 

svakako uključuje stručnu pomoć, promjenu 

načina ishrane, redovitu tjelovježbu 

i puno rada na samome sebi. 

Bolje je spriječiti nego liječiti, pa zato 

dobro pripazite što i koliko jedete kako 

se jednoga dana i vi ne biste morali 

suočiti s ovim teškim problemima. 


Fotografije: internet 


TEMA BROJA 

Kako ćete prepoznati osobu koja pati od anoreksije ili bulimije? 

• znatan gubitak na težini 

• strah od debljanja, unatoč 

premršavosti 

• pretjerano držanje dijeta i vježbanje 

• iskrivljena slika o tijelu 

• abnormalna zaokupljeost hranom, 

poput zbrajnja kalorija ili opsjednutog 

proučavanja kuharica 

• zatvor 

• suha, žućkasta koza 

• rast dlaka na licu i tijelu; gubitak 

dijela kose 

• prestanak menstruacije 

• potiskivanje spolne želje 

• hladne ruke i stopala na uobičajenoj 

sobnoj temperaturi 

• kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili 

pad energije 

• ponavljane epizode prejedanja i 

čišćenja 

• nerealan strah od debljanja 

• variranje težine (iako se može 

održavati i relativno normalna težina) 

• žudnja za hranom 

• pretjerana uporaba laksativa 

• depresija 

• erozija zubne cakline, infekcije desni, 

karijesi i promjena boja zuba (izazvana 

želučanim kiselinama uslijed čestog 

povraćanja) 

• želučano-crijevne smetnje 

Gdje u Hrvatskoj potražiti 

pomoć? 

Zagreb: 

Udruga Nada 

Ksaver 200 

GSM: 098 16 39 419 

http://www.hope.hr 

Udruga PET+ 

Dalmatinska 11 

tel: 01 48 40 619 

http://www.petplus.hr 

Rijeka: 

Udruga Libella 

tel: +385 (51) 332-511, 659 –182 

http://klub.posluhhr/libella/ 

Napisala: Marija Babić, 4.ek 

Razgovarali smo s Jelenom Balabanić Mavrović - voditeljicom projekta 

“Tko je to u ogledalu?” 

“Tko je to u ogledalu?” projekt je udruge PET+ o prevenciji ovisnosti 

o hrani – anoreksije, bulimije i ostalih nespecifičnih poremećaja. Srednja 

škola Dugo Selo je i ranije surađivala s Udrugom PET+ na projektu 

“Prevencija neprihvatljivih ponašanja mladih” o čemu je bilo riječi 

u našem prošlom broju. Jelena Balabanić Mavrović je voditeljica projekta 

“Tko je to u ogledalu?” i odvojila je dio svog vremena kako bi nam 

odgovorila na nekoliko pitanja 

Što Vas je potaknulo na stvaranje projekta 

„Tko je to u ogledalu?“? 

Inspiracija za projekt prevencije 

poremećaja prehrane „Tko je to u 

ogledalu?“ bilo je iskustvo rada s mladim 

djevojkama kroz druge projekte u 

kojima sam osjetila problem mladih u 

odnosu prema vlastitom tijelu i hrani. 

Neprihvaćanje svoje prirodne ljepote 

i svoga tijela može dovesti do držanja 

drastičnih dijeta ili drugih ponašanja 

rizičnih za razvoj poremećaja prehrane 

(samoizazvanog povraćanja, zloupotrebe 

laksativa u svrhu mršavljenja, 

opsesivnog vježbanja i sl.). 

Kome je namijenjen i kako se realizira? 

Projekt je namijenjen učenicama srednjih 

škola grada Zagreba. Realizira se u 

u suradnji sa Zavodom za javno 

22 


zdravstvo „dr.Andrija Štampar“ i Ureda 

za zdravstvo i branitelje grada Zagreba. 

Tko provodi radionice? 

Radionice provode studentice pomažućih 

fakulteta (psihologije, socijalnog rada, 

pedagogije) koje su dodatno educirane 

na području poremećaja prehrane. 

Na koji su način organizirane radionice? 

U projekt se uključuje čitav razred, ali 

samo ženski dio. Za sada ne uključujemo 

dečke, jer se djevojkama lakše otvoriti i 

iskreno razgovarati o intimnim temama 

poput odnosa prema svome tijelu, kada 

su samo u ženskom društvu. Svaki razred 

sudjeluje u 10 radionica u nizu koje 

su interaktivne, popraćene multimedijalnim 

sadržajima, vježbama i diskusijama. 

Sudjeluju li u radionicama samo 

djevojke s navedenim problemima ili 

može sudjelovati svatko? 

U radionicama sudjeluju čitavi razredi. 

Za djevojke koje već imaju simptome 

poremećaja prehrane imamo grupu 

samopomoći i savjetovalište u Udruzi 

PET+. 

Koje se teme obrađuju na radionicama? 

Obrađuju se teme poput oblikovanja 

ženskog identiteta, stjecanja samopouzdanja, 

razbijanja medijskih stereotipa 

o ženskoj ljepoti, poboljšanja 

prehrambenih navika, razvijanja pozitivnog 

odnosa prema svome tijelu i dr.

Pokazuju li radionice učinkovitost? 

Istraživanja pokazuju visoku 

učinkovitost programa „Tko je to u 

ogledalu?“. Polaznice nakon sudjelovanja 

u radionicama imaju u statistički 

značajnoj mjeri veće samopouzdanje, 

pridaju manje važnosti mršavosti 

za kvalitetan život te značajno manje 

upražnjavaju ponašanja rizična za razvoj 

poremećaja prehrane (samoizazvano 

povraćanje, zloupotreba laksativa, 

držanje drastičnih dijeta, opsesivno 

vježbanje, svakodnevno vaganje). 

Što je „Tribina“ ? 

U okviru programa prevencije 

poremećaja prehrane svake godine 

Udruga PET+ održava i redovite javne 

tribine. Ove godine je u X. gimnaziji 

„Ivan Supek“ održana javna tribina i 

predstavljen Djevojački dnevnik – edukativna 

radna bilježnica za srednjoškolke. 

Na tribini su gostovale glumica Bojana 

Gregorić i operna pjevačica Martina 

Tomčić koje su s mladom publikom po 

dijelile svoja iskustva odrastanja, izgradnje 

ženskog identiteta i odnosa prema 

medijima. Dr. Mihok sa Zavoda za javno 

zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ održala 

je predavanje o poremećajima prehrane, 

a polaznice radionica i članice Udruge 

otpjevale su pjesme I’m beautiful i Superwoman. 

Skupu su se obratile studentice 

- autorice Djevojačkog dnevnika, 

predvođene urednicom Majom Jagar. 

Besplatni primjerci Djevojačkog dnevnika 

podijeljeni su polaznicama radionica 

preventivnog programa „Tko je to u 

ogledalu?“. 

Kakvi su komentari na vaš rad i mislite 

li da ćete ovime zaista pomoći 

nekome? 

Naši rezultati preventivnih radionica u 

14 srednjih škola grada Zagreba kroz 

koje je već prošlo preko 500 djevojaka 

govore da projekt „Tko je to u ogledalu?“ 

zaista pomaže djevojkama u rizičnoj 

dobi za razvoj anoreksije, bulimije i 

poremećaja prehrane. 

Nadalje, sudjelovanje u grupi 

samopomoći i Savjetovalištu također 

pomaže djevojkama sa simptomima da 

se osjećaju bolje i da ustraju na svome 

putu prema zdravlju. Poremećaji prehrane 

nisu neizlječivi – važno je potražiti 

stručnu pomoć i progovoriti o svojim 

teškoćama. 

Ukoliko primijetimo da netko ima 

određeni problem s prehranom, ili 

ukoliko sami osjetimo da trebamo 

pomoć kome se prvo obratiti? 

Ukoliko imate poteškoća u odnosu prema 

hrani i prema svome tijelu, savjetujemo 

vam da potražite pomoć roditelja, 

liječnika ili prijatelja. Želite li se uključiti 

u rad grupe samopomoći, savjetovališta 

ili jednostavno popričati s nekim o temi 

poremećaja prehrane, slobodno nazovite 

Udrugu PET+ na: 

tel. 01 48 40 619 ili na e-mail: pet.plus@ 

petplus.hr. 

Razgovarala: Marija Dujmović, 4og 

PREPORUČAMO: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA PREDSTAVA ZA MLADE 

“Ana i Mia” educiraju mlade o poremećajima u prehrani 

„Ana i Mia“ je društveno angažirana predstava za mlade premijerno 

prikazana krajem siječnja 2010. godine u kazalištu Mala 

scena. Predstava je autorski projekt redateljice Anice Tomić i 

dramaturginje Jelene Kovač. Oboljelu djevojku igra mlada glumica 

Nika Mišković, a njezinu prijateljicu Mia Biondić 

Prema podacima udruge „Nade“ u Hrvatskoj od poremećaja 

u prehrani boluje oko 90.000 osoba uglavnom mladih 

djevojaka, što je autorice i potaknulo na stvaranje ovakve 

predstave. Autorice su na projektu radile preko godinu dana. 

Kako bi se što bolje upoznale s temom, razgovarale su djevojkama 

koje su imale poremećaj u prehrani. Predstavom se želi bez 

uljepšavanja prikazati stvarno stanje dviju „sestrinskih“ bolesti, 

tretirajući ih kao krajnje autodestruktivno stanje, izrazito opasno 

po psihičko i fizičko zdravlje. Autorice su smatrale da okolina treba 

vidjeti pravu sliku 

i prestati zanemarivati 

ovaj ogromni 

problem koji ne leži 

samo u naslovnicama 

modnih časopisa 

već su to puno dublji 

problemi vezani 

uz obitelj, pritisak 

društva, želju za 

prihvaćenošću, uklapanjem i sl. Naziv predstave nije slučajan 

jer su Ana i Mia zapravo personificirani izrazi za anoreksiju i 

bulimiju u govoru mladih djevojaka. U predstavi, Ana i Mia 

su najbolje prijateljice čije prijateljstvo ništa ne može ugroziti. 

No, jednog dana, Ana odluči otkriti tajnu koja je muči. U 

tom trenutku otvara se Pandorina kutija, bezbrižno djetinjstvo 

završava, a svijet dviju najboljih prijateljica se drastično mijenja 

i započinje priča prepuna boli i patnje. Započinje začarani krug 

sazdan od svakodnevnih pokušaja izliječenja i obeshrabljujućih 

poraza s naglaskom na činjenicu da je izlječenje nemoguće bez 

podrše i pomoći okoline. 

Osim što predstava progovara o anoreksiji i bulimiji ona govori 

i o odrastanju, usamljenosti, suosjećanju razumijevanju, hrabrosti 

te zanemarivanju i osuđivanju oboljelih od strane društva i 

okoline. 



TEMA BROJA 

I S P OV I J E S T I J E D N E D J E VO J K E 

Moje ime je Ana 

Znate ono kad vam teta dođe u 

goste i počne vas štipati za obraze? 

Da, baš to. Od malena su mi 

to neprestano radili, možda zato što sam 

bila slatko malo dijete, a možda zato što 

su me imali za što štipati. Moji bucmasti 

obrazi nisu mi smetali sve dok nisam 

krenula u školu. Djeca su vrlo oštra prema 

drugoj djeci koja odskaču od većine. Nikad 

se ne susprežu upotrijebiti pogrdnu 

riječ i uvijek traže žrtvu kojoj će se rugati. 

Mojih nekoliko kilograma viška izazivali 

su pregršt smijeha i zadirkivanja. E, vidi 

ovu bucu debeljucu! Ne može ni hodati 

kolika je! Ha ha ha! Meni i nije bilo tako 

smiješno kao njima. Zapravo, ni jednom 

ljudskom biću nije smiješno kad mu se 

drugi rugaju. Odrasli ljudi su se kroz život 

naučili nositi s mnogo stvari, ali ja sam 

bila dijete i cjelokupna situacija jako me 

pogađala. 

Danima sam znala plakati i pitati se zašto 

sam baš ja debela. Kažu da vrijeme liječi 

sve rane, ali meni je svakim danom bilo 

sve gore. Počela sam razmišljati o raznim 

dijetama, brojati kalorije, čak sam počela 

ići na treninge aerobika, ali ništa nije 

pomagalo. Moji su roditelji primijetili da 

nešto nije u redu, iako ih ja nikad nisam 

gnjavila sa svojim problemima. To mi je 

zapravo bila najveća pogreška koju sam 

mogla napraviti. Da sam podijelila svoje 

osjećaje s njima, možda bi se tragedija 

koja je slijedila mola izbjeći. 

Svaki dan nosio je novu traumu za mene. 

U jednom trenutku više se nisam mogla 

nositi s time. Zabranjivala sam sama sebi 

svakakve stvari. Ne, nećeš ići vani igrati 

se. Ti si debela, ne zaslužuješ to. Govorio 

mi je moj unutrašnji glas. Vrlo brzo 

počela sam ga slušati. Gdje god da sam 

se okrenula, oko mene su bile mršave, 

savršene figure mladih žena. Prestala sam 

gledati televiziju. Na njoj su se samo pojavljivali 

živi kosturi u dizajnerskih haljinama 

veličine 34. Ja sam tu veličinu odavno 

prerasla i polako sam ušla u pubertet. 

Teško mi je objasniti što se tada dogodilo. 

Jednostavno mi se zgadila sva hrana. Preskakala 

sam obroke, a one koje sam morala 

jesti nosila sam u sobu i hranila svog, 

tada jedinog prijatelja, sibirskog haskija 

Tobija. Često sam osjećala vrtoglavice, ali 

nisam posvećivala pažnju tome. Jedino što 

me je tad zanimalo bila je moja digitalna 

vaga, koja je svakim danom pokazivala 

sve manje i manje. Mjesecima sam živjela 

samo od zraka. I vodu sam odbijala piti, jer 

sam imala osjećaj da ću se užasno udebljati 

ako samo popijem i kap. Zapravo sam 

vodu koristila samo kao pomoćno sredstvo 

za gutanje tableta. Vitamini, minerali, 

tablete za mršavljenje, sve je to bio sadržaj 

mog crno bijelog noćnog ormarića. Čitala 

sam na internetu o poremećajima u prehrani 

i načinima kako ih suzbiti. Pokupovala 

sam sve te tablete koje su ljudi na 

raznim forumima preporučili. Sve bitne 

sastojke koje su normalni ljudi dobivali 

iz hrane, ja sam dobivala iz tableta. Cijelo 

vrijeme vodila me je misao da se meni 

ne može ništa dogoditi. Pa nisam ja kao 

one anoreksične cure iz priča s interneta. 

Anoreksija je bolest, a ja nisam bolesna. 

Danas znam da su sve te anoreksične cure 

mislile isto što i ja. Sigurno vam je poznat 

onaj osjećaj dok gledate loše stvari oko 

vas i mislite kako se to vam ne može dogoditi. 

Ja sam zapravo mislila da je cijela 

situacija pod kontrolom i da mogu prestati 

sa svojom rigoroznom dijetom kad 

god poželim. No to vam je zapravo neka 

vrsta ovisnosti. Neki ljudi su ovisni o 

alkoholu, neki o cigaretama, o drogi neću 

ni pričati, ali ja sam bila ovisna o gledanju 

vage kako pokazuje sve manju i manju 

brojku. Kad sam napokon dosegla željenu 

težinu, iz nekog nepoznatog razloga namjestila 

sam vagu da pokazuje četiri kile 

više nego što stvarna brojka iznosi. Tako 

sam mogla bez problema nastaviti sa 

svojom navikom izgladnjivanja, i sako 

se jutro radovati manjem broju na vagi. 

Uskoro sam i ta četiri kilograma skinula. 

Stala sam pred ogledalo u svojoj najdražoj 

majici i shvatila da sam još uvijek debela. 

Opet je slijedila kazna. Povećala sam 

si dnevnu dozu tableta i pila sam ih bez 

vode. Niti jedan razuman čovjek ne bi to 

napravio, ali meni se to tad činilo kao nešto 

sasvim normalno. Trebali ste vidjeti kako 

sam tad izgledala, blijeda kao ovaj papir 

pred vama, rekao bi čovjek da me je život 

već odavno napustio. Svaki pa i najmanji 

napor totalno bi me iscrpio, a najgore bi 

mi bilo na tjelesnom. Trčali smo oko nogometnog 

igrališta, ali ja nisam trčala, ja 

sam lebdjela oko njega. Sjećam se sirene 

hitne pomoći. Odjednom su se svi brinuli 

za mene, svima je bilo stalo do mene, a 

meni je bilo stalo samo do moje težine. 

Sjećam se i svađe s liječnicima kad su 

me htjeli priključiti na infuziju. Njih šest 

držalo me je da budem mirna dok mi 

zabodu iglu. Bila sam jako ljuta. Da me 

nije bilo strah igala, sigurno bih počupala 

sve ono iz sebe. Uskoro su stigli i moji 

roditelji. Puna dva sata razgovarali su s 

liječnikom u njegovoj ordinaciji. Uspjela 

sam ih čuti samo kad su izlazili. Prokomentirali 

su nešto da mi je hitno potrebno 

liječenje i da bi bilo najbolje da odemo iz 

grad negdje na selo. Ja sam naravno nastavila 

po starom i uskoro se našla u istoj 

situaciji s iglama po rukama. Ovog puta 

liječnik me nije pustio iz bolnice, jer je 

moja dijagnoza bila ozbiljnija nego što je 

on prvi puta mislio. Cijeli jedan mjesec, 

svaki dan posjećivao me je bolnički psiholog, 

a kasnije i psihijatar. Ma nije mi 

padalo na pamet da svoje osobne stvari 

dijelim s njima. Pristala sam na razgovor 

tek kad me je uhvatila nostalgija za domom. 

Potvrdila sam sve što su me tražili 

i s vremenom sam shvatila ozbiljnost svog 

problema. Liječenje je bilo dugo i mukotrpno. 

Anoreksija je najviše štete nanijela mojoj 

osobnosti. Imala sam krivu sliku o sebi. 

I nakon povratka u normalu, trebali su 

mjeseci da se ta iskrivljena slika popravi. 

I dan danas osjetljiva sam na ovakve 

priče i izbjegavam ih koliko mogu. Jednostavno 

sam prihvatila samu sebe 

onakvu kakva jesam i započela novi život 

daleko od dijeta, tableta i digitalne vage. 

Krenula sam u srednju školu, posvetila se 

učenju, druženju sa svojim novostečenim 

prijateljima koji ni ne slute što sam sve 

prošla. Ponekad mi ljudi dobronamjerno 

znaju reći da bih trebala skinuti nekoliko 

kilograma, ali ja se ne obazirem na 

to. Zadovoljna sam svojim životom i ne 

želim se ponovno dovoditi u opasnost. 

Naučila sam da izgled uopće nije bitan. 

Danas želim svojom pričom pomoći ljudima 

s istim problemom da prihvate život 

onakav kakav zapravo je, a ostale bih 

zamolila za razumijevanje i suosjećanje 

s ljudima koji su drukčiji od njih. 

Napisala: Maja Puljić, 3.oga 

24 


ISTRAŽIVANJE O PREHRAMBENIM NAVIKAMA UČENICA SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO 

Jesti ili ne jesti? Jesti, ali pametno! 

Predstavljamo vam rezultate istraživanja provedenog među učenicama u našoj školi. Utvrđeno 

je da su učenice u prosjeku idealne težine, iako stalno brinu da će se udebljati i nastoje izgubiti 

koji kilogram 

istraživanju je sudjelovalo 258 djevojaka, starosti od 14 

U do 18 godina, odnosno od prvih do završnih razreda. Anketa 

se sastojala od 26 tvrdnji na koje su djevojke odgovarala 

označavajući koji od ponuđenih odgovora vrijede za njihove 

prehrambene navike. 

Istraživanje je pokazalo da prosječna visina naših učenica 

iznosi 167 cm, a težina 59,52 kg. Na temelju podataka o visini 

i težini izračunat je indeks tjelesne mase (BMI). BMI je metoda 

kojom se računa stupanj uhranjenosti i to na način da tjelesnu 

težinu u kilogramima podijelimo s kvadratom visine u metrima. 

Na primjer, ako ste djevojka visoka 170 cm (1,70 m) i teška 

65 kg, tada vaš indeks tjelesne mase iznosi 22,5. Stupanj uhranjenosti 

razlikuje se kod muškaraca i žena. No, BMI moramo 

uzeti kao okvirnu metodu, jer je za stvarno zdravstveno stanje 

potrebno obaviti detaljan liječnički pregled. Idealan se BMI 

kreće u rasponu od 19,1 do 25,8, dok se sve vrijednosti ispod 

19,1 smatraju preniskima, a vrijednosti iznad 45,0 smatraju izrazito 

visokima. Prosjek indeksa tjelesne mase naših učenica je 

21,19. S obzirom na vrijednost dobivenog indeksa, zaključeno je 

da naše učenice imaju idealan BMI. 

Učenicama je postavljeno pitanje kolika bi bila njihova 

idealna, odnosno željena težina. Neke djevojke su odgovarale 

da žele dobiti koji kilogram, dok je većina djevojaka ipak 

izražavala da želi smršavjeti. Dobiveni rezultati prikazani su na 

slici 1. Kao što je vidljivo najviše kilograma žele izgubiti učenice 

četvrtih razreda, a najmanje učenice trećih razreda. 

Prosječan ukupan rezultat za sve djevojke bez obzira na razred 

iznosi 4,76, što je nizak rezultat. 

Prema ovom rezultatu mogli bismo zaključiti da naše učenice nemaju 

nikakvih problema s prehrambenim navikama. No, u obzir bi trebali 

uzeti da je ovdje ipak riječ o prosječnom rezultatu. Za bolju sliku 

o prehrambenim navikama navedeni su najmanji i najveći ukupan 

rezultat. Najmanji ukupan rezultat ankete iznosi 0, a najveći čak 45. 

Zaključeno ja da očito neke od učenica imaju određenih prehrambenih 

problema ili su neozbiljno shvatile provedeno istraživanje. 

Analizom vrijednosti odgovora za određene tvrdnje utvrđeno 

je koji problemi najviše muče naše učenice. Nađeno je da su 

učenice najčešće odgovarale da uvijek razmišljaju o tome koliko 

sala imaju na tijelu, da se boje kako će se udebljati, zatim smatraju 

da imaju kontrolu nad hranom te da uživaju u isprobavanju novih 

okusa i hrane. Ovi podaci su prikazani na slici 3. 

obzirom na odgovore koje su učenice dale, izračunat je 

S ukupan rezultat zbrajanjem pojedinih odgovora. Ukoliko 

je ukupan rezultat viši od 20, preporuča se odlazak liječniku, 

psihologu ili nutricionistu. Naime, takav rezultat može ukazivati 

na određene poremećaje u prehrani, ali i ne mora jer 

se radi o samoprocjenama učenica koje mogu biti i neistinite. 

Ovakvu anketu moguće je koristiti samo za incijalnu 

procjenu, ali ne i za dijagnostiku poremećaja u prehrani. 

Rezultati prikazani na slici 2. pokazuju da se ukupan rezultat 

smanjuje što su učenice starije. 

Zaključak je da treba jesti umjereno, ne preskakati obroke i 

jesti zdravo. Poželjna bi bila i svakodnevna fizička aktivnost, 

no kao ni u svemu ostalom ne valja pretjerivati. U zdravom tijelu, 

zdrav je i duh, a vrijedi i obrnuto! 

Zahvaljujemo još jednom psihologinji Alki Alfirev na prezentiranim 

rezultatima istraživanja i grafičkim prikazima. 


Grafički prikazi: Alka Alfirev, prof. 


PROBLEMI MLADIH 

SPRIJEČIMO NETOLERANCIJU MEĐU MLADIMA 

„Totalno drugačiji od drugih“ 

Netolerancija je nedostatak 

poštovanja za tuđe postupke i 

uvjerenja. Vidljiva je kada netko ne 

želi dopustiti drugima da se drugačije 

ponašaju ili imaju različito mišljenje. 

Netolerancija može značiti i da ljudi 

nisu pošteno tretirani zbog svojih 

vjerskih uvjerenja, svoje seksualnosti, 

svoje odjeće, frizure, rase, religije, 

izgleda. 

Iako živimo u tzv. informiranom i liberalnom 

svijetu i dalje jedni drugima 

uskraćujemo i kršimo 

ljudska prava. Mladi se 

međusobno dijele i na 

taj se način etiketiraju. 

Zaprepašćujuće su činjenice 

da 41% mladih smatra da bi 

Hrvati u Hrvatskoj trebali 

imati veća prava od pripadnika 

manjina, a 46% ih 

smatra da je homoseksualnost 

bolest. 

Još uvijek nam u glavi 

odjekuju vijesti o Luki Ritzu 

i sedamnaestogodišnjem 

dječaku iz Županje nedavno 

pretučenom i ostavljenom 

na cesti „zbog drugačije 

frizure“. Sve su to pokazatelji 

kako živimo u 

društvu koje ne samo da 

ne uvažava različitosti, već 

i ima ozbiljan problem poticanja 

agresije i nasilja, osobito među mladima. 

Među mladima je nagomilana 

ogromna količina negativnih 

emocija poput mržnje, zavisti, ljubomore, 

prevelike doze natjecanja, 

omalovažavanja i sl. Ne podnose se 

međusobno samo zato što se razlikuju 

po načinu odijevanja što uglavnom 

diktira glazba koju slušaju (od rocka 

do turbo-folka). Zapravo ne razumiju 

da ih upravo te različitosti oplemenjuju. 

Srednja škola može postati pravi 

pakao za one koji njeguju drugačiji 

stil od većine, ili barem one „glasnije 

većine“. Vaši školski kolege spremni 

su vas osuđivati po svim elementima 

tijela i uma bez opravdanog razloga. 

Vrlo brzo možete završiti s etiketom 

„luzera“, čime se drastično srozava 

vaša pozicija na listi popularnosti. U 

srednjoj školi nikada niste dovoljno 

dobri. Ako ste savršeni, nije dobro. 

Ako ste jadni, nije dobro. Morate 

naći onu savršenu sredinu koja se 

svima sviđa. Primjerice, kada hodate 

školskim hodnicima ponekad zapazite 

nekoga tko se obukao različito od 

vas, a ni frizura baš nije slična vašoj, 

kao ni vaših „frendica“. Takvu osobu 

odmjeravate „sa sigurne udaljenosti“ 

i zaključujete da se s takvom osobom 

ne želite družiti. Zašto? Zbog majice, 

hlača, čizama, frizure. Poznajete li 

uopće tu osobu ili sudite o nekome 

na temelju već unaprijed određenih 

predrasuda. Svaki put kada vam se dogodi 

ovakva situacija, kada podlegnete 

stereotipima, sjetite se da nikoga ne 

treba suditi po odjeći koju 

nosi, izgledu, rasi, vjeri, spolnom 

opredjeljenju. Dogodit 

će se i vama da imate majicu 

koja se možda većini 

vaših „frendova“ ne sviđa, 

no ipak vam preporučam 

da je obučete. Zašto? 

Zato što je to vaše pravo! 

Svatko od nas na svoj način 

pripada nekoj manjini, nekada 

je to naš izbor, a nekada 

ne, ipak, nitko nam nikada 

to ne smije uskraćivati. 

Kada bi svi bili isto odjeveni, 

imali iste frizure i 

slušali istu glazbu svijet bi 

izgledao uniformirano i sivo. 

Različitost je ono što nas čini 

zanimljivima. Svi udišemo isti zrak, 

živimo na istom planetu, imamo dvije 

ruke i dvije noge i jednostavno smo 

svi na neki način isti. Isto tako posjedujemo 

nekakve male razlike koje 

nas čine upravo posebnim i nitko nas 

ne može zamijeniti. Vaš život pripada 

vama i imate mogućnost donositi 

odluke koje sami želite. Oni koji vas 

iskreno vole, vaši pravi prijatelji, stat 

će uz vas i poduprijeti svaki vaš izbor, 

nevažno je li popularan ili je potpuno 

individualan. 

Napisala: Anja Pranjić, 1.ek 

26 


VOZAČKI ISPIT 

SAVJETUJEMO KAKO NAJBEZBOLNIJE POLOŽITI VOZAČKI ISPIT 

Muke po vozačkom 

VOZAČKI je ispit u posljednje vrijeme postao “must-have” među 

maturantima naše škole. Stvar je prestiža položiti taj ispit i dolaziti 

autom u školu. Ako ste taj ispit prošli, sigurno znate da se on lako može 

pretvoriti u noćnu moru, a ako niste, ovdje donosimo sedam najkorisnijih 

savjeta kako ga što uspješnije položiti 

1. SAMI FINANCIRAJTE DIO 

VOZAČKOG ISPITA 

Ako vam roditelji mogu izdvojiti otprilike 

7.000 kuna za vozački ispit, smatrajte 

se sretnima. Ako pak ne mogu, uvijek 

postoje ljetni poslovi koji se mogu raditi 

i na taj način zaraditi pokoju novčanicu 

za vozački. Roditelji će biti sretni samo 

zbog pokušaja sufinanciranja, a i vi ćete se 

osjećati bolje. Također, više ćete cijeniti taj 

ispit i više se truditi da ga prođete iz prvog 

pokušaja. 

2. RASPITAJTE SE O AUTOŠKOLI 

Svaka srednja škola ima svoje prednosti 

i nedostatke. Postoje predrasude da je 

naša škola lošija od neke zagrebačke. Isto 

tako postoje predrasude o autoškolama. 

Najbolje se raspitati i saznati iz prve ruke 

koja je autoškola na vašem području 

najbolja i upravo tu školu upisati. 

3. SAMI ODABERITE SVOG 

INSTRUKTORA 

Tu se ponovno vraćamo na tezu da se 

raspitate o njima. Kako birate autoškolu, 

tako odaberite i instruktora. Nije tajna 

da su neki mirni, neki katkad živčani, a 

neki spremni pomoći kad vam zapne u 

prometu. Raspitajte se i o njima od bivših 

polaznika autoškole te recite voditelju kojega 

želite. Tako ste sigurniji da vas neće 

podučavati netko čijim radom polaznici 

baš i nisu zadovoljni. Ako i pogriješite, to 

neće biti vaš propust i bar ćete znati da ste 

se potrudili. 

4. NE POLAŽITE VOZAČKI ISPIT 

TIJEKOM NASTAVE 

Vozački ispit zahtijeva dosta vremena. 

Dva ili tri tjedna predavanja po dva 

školska sata, predavanja prve pomoći, 

ispit iz teorijskog dijela, ispit iz prve 

pomoći, 35 sati vožnje, po dodatna 

tri sata svaki put kad padnete, glavna 

vožnja– sve to oduzima sat do dva dnevno. 

Ako ste k tomu maturant i planirate upisati 

neki fakultet, morate polagati državnu 

maturu. Za nju se također morate pripremati. 

Jasno jeda učeniku ne preostaje 

mnogo vremena za slobodno vrijeme, 

pa tako ni za polaganje vozačkog ispita. 

Praznici su stoga idealno vrijeme za polaganje 

vozačkog. 

5. BORITE SE S TREMOM 

Trema koju većina ljudi ima prije glavne 

vožnje je neusporedivo veća od primjerice 

treme koju imamo na ispitu u školi. 

Za vozačku dozvolu treba puno vježbati, 

dok se sve radnje za vrijeme vožnje ne 

odvijaju automatski i bez razmišljanja o 

njima. Tada će i stres za vrijeme vožnje 

polako nestati. Također, budite uvjereni 

da vam se za vrijeme ispita neće dogoditi 

ništa loše, pa čak i ako padnete, a tu dolazimo 

do savjeta broj šest. 

6. NE OČAJAVAJTE AKO KOJI PUT 

PADNETE 

Dobro bi bilo upitati svoje roditelje koliko 

su puta pali. Neki od vas će se zasigurno 

iznenaditi. Tada će vam biti lakše ako 

i sami padnete. Bitno je ostati samouvjeren 

i, iako vas to stoji još dodatnih 900 

kuna, uplatiti te sate i pokušati ih odvoziti 

što bolje. Ako niste sigurni u svoje 

vozačke vještine, provježbajte ih sa svojim 

roditeljem na poligonu. To bi vam trebalo 

vratiti samopouzdanje, a ako prođete i 

vaši će roditelji biti sigurniji tijekom vaše 

vožnje. 

7. NIKAD NEMOJTE ODUSTATI OD 

AUTOŠKOLE 

Autoškola će vas stajati minimalno 7.000 

kuna. Ako padnete neki dio ispita, to 

se dodatno plaća. Nekima se dogodi, a 

najčešće su to veliki tremaši, da padnu 

po nekoliko puta na glavnoj vožnji. Ukoliko 

vam je potreban odmor nakon što ste 

nekoliko puta pali, napravite ga, ali neka 

on ne bude duži od mjesec dana. Najgore 

što možete u takvoj situaciji napraviti jest 

odustajanje od autoškole. To će tek rijetkima 

pasti na pamet, jer nisu svi toliko 

sretni da roditelji mogu baciti sedam, 

osam pa i više tisuća kuna u vjetar. Kada 

se toga sjetite, u vama će se vratiti želja za 

volanom i tada ćete položiti. 

I na kraju najvažniji savjet od svih – 

oboružajte se živcima. Jednom kada 

krenete voziti, uvidjet ćete kakvih sve 

vozača ima na cesti. Nemojte dopustiti da 

vas takvi vozači izbace iz takta. Nije lako 

biti vozač, no to nitko niti ne očekuje. 

Kakogod, vozački ispit nemojte shvatiti 

kao nešto što se mora, nego dopustite 

da u vama sazre onaj osjećaj – „treba mi 

vozačka, hajde idem to konačno položiti“. 

Vožnja nije nešto što čovjek nauči u 35 sati 

autoškole. To je aktivnost koju čovjek uči 

tijekom cijelog života. Ipak, kada izađete 

iz zgrade policije s vozačkom u ruci, uvidjet 

ćete kako su proteklih par mjeseci bili 

slatke muke, ako se to uopće može nazvati 

mukama. Tek tada kreće vaša 

vozačka avantura. 

Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og 


DOĐOH, VIDJEH, POBJEDIH 

Filip Ambruš na državnoj smotri 

Lidrano 2010. 

NAJBOLJI MLADI literati, dramski umjetnici 

i novinari iz cijele Hrvatske, od 25. do 29. 

ožujka 2010. godine, družili su se u Šibeniku na 

državnoj smotri Lidrano. Našu školu ponosno je 

predstavljao učenik 3.og razreda, Filip Ambruš 

koji je zablistao u kategoriji samostalnoga novinarskog 

rada s kolumnom pod imenom: We don’t 

need no education - Srednja škola za sve… ili 

NE pod vodstvom profesorice Martine Reljanović. 

Jako smo ponosni na Filipa, a ove se godine nadamo 

još boljem rezultatu. 

Elektromehaničari osvojili sve 

medalje na izložbi inovacija INOVA- 

MLADI 2010. 


Stolnotenisači opet prvi na 

poluzavršnom natjecanju 

INOVA-MLADI je najveća izložba inovacija 

mladih u Republici Hrvatskoj još od 2001. godine. 

Učenici naše škole, smjer elektromehaničar 

- Petar Gagulić, Danijel Djokić te Ivan Dobrotić u 

kategoriji odabranih maturalnih i završnih radova 

osvojili su zlatnu, srebrnu i brončanu medalju. 

Uspjesi ove trojice učenika su dokaz kako se i u 

obrtničkim zanimanjima mogu postići vrhunski rezultati. 

Na njih su neizmjerno ponosni njihovi mentori, 

profesorica Anka Jašarević i Vlado Ban, mentor 

dvojice učenika na stručnoj praksi u ELMES-u 

iz Brckovljana. 


Fotografija: Anka Jašarević, prof. 

Rukometašice 

osvojile zlato 

NASTAVLJAJUĆI prošlogodišnji uspjeh, naši 

stolnotenisači Ivan Dobrotić, Matej Mamut i 

Augustin Papak, pod vodstvom profesora Zorana 

Horine, osvojili su prvo mjesto na poluzavršnom 

natjecanju školskih športskih društava. Natjecanje 

je održano 22. veljače 2010. godine u Osnovnoj 

školi Dragutin Tadijanović u Petrinji. Sudjelovale 

su četiri muške i tri ženske ekipe. Ovim izvrsnim 

plasmanom stolnotenisači su osigurali nastup na 

Državnom natjecanju koje se održalo 21. i 22. 

svibnja u Rijeci, gdje su osvojili šesto mjesto. 


Fotografija: Augustin Papak, 3.oga 

PO L U Z AV R Š N O 

natjecanje školskih 

športskih društava 

bilo je uspješno i za 

rukometašice Srednje 

škole Dugo Selo. 

U organizaciji Saveza školskih športskih društava 

Bjelovarsko-bilogorske županije, natjecanje je 

održano 25. ožujka u Srednjoškolskom centru 

Bjelovar, gdje su sudjelovale četiri ženske i četiri 

muške ekipe. Naše zlatne rukometašice, pod vodstvom 

profesorice Mirjane Prelec, osvojile su prvo 

mjesto i time se po prvi puta plasirale na Državno 

natjecanje održano u svibnju 2010. godine u Malinskoj 

na kojem su osvojile šesto mjesto. 


Fotografija: Augustin Papak, 3.oga 

28 


SPORT 

INTERVJU S MLADIM RUKOMETAŠEM 

Ante Kaleb - mlada nada 

hrvatskog rukometa 

Ante Kaleb je učenik naše škole i mlada nada hrvatskog rukometa, 

a svi mu predviđaju uspješnu sportsku budućnost. 

Već je postigao mnoge značajne rezultate i uspoređuju ga 

s rukometnim velikanima. Na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori 

Hrvatska muška kadetska reprezentacija osvojila je naslov prvaka, 

a Ante je proglašen najboljim igračem prvenstva. Nedavno se vratio 

s priprema u Makarskoj gdje je trenirao sa Seniorskom reprezentacijom 

Hrvatske. Razgovarali smo s njim, a on nam je ponešto 

rekao o školi, planovima za budućnost i, naravno, o rukometu. 

S koliko si se godina počeo baviti rukometom? 

Rukometom sam se počeo baviti još kao 

malo dijete, kada sam imao sedam godina. 

Koliko često ideš na treninge? 

Na treninge idem svaki dan. Ponekad i 

dva puta dnevno. 

Kako izgledaju tvoji treninzi? 

Raznoliki su, svaki put radimo nešto 

drugo pa onda opet iz početka. 

Tko su tvoji rukometni uzori? 

Moji rukometni uzori su Ivano Balić i 

Nikola Karabatić. 

Misliš li da je za uspjeh u rukometu 

važniji talent ili rad? 

Talent je jako bitan faktor da bi uspio u 

bilo čemu pa tako i u rukometu, ali smatram 

da iza svakog pravog uspjeha stoji 

požrtvovan rad. Bez svakodnevnog truda 

i rada, talent brzo ode niz vjetar. 

Imaš li obožavatelje? 

Tu i tamo se nađe pokoji. Prvenstveno su 

to moji najbliži. 

Podržavaju li te prijatelji u tome što 

radiš? 

Prijatelj koji te ne podržava u svemu što 

radiš ustvari i nije pravi prijatelj. Nažalost, 

postoje i takvi „prijatelji“. Naravno da 

od najbližih prijatelja ne očekujem ništa 

drugo nego podršku, dakle, odgovor na 

ovo pitanje je pozitivan. 

Imaš li vremena za izlaske? 

Današnji čovjek je neprestano u nekakvoj 

utrci s vremenom. Ni ja nisam iznimka. 

Osim treninga tu su i školske obaveze, no 

za izlaske s prijateljima uvijek nađem slobodnog 

vremena. 

Piješ li alkohol kada izlaziš s prijateljima? 

Nisam baš veliki ljubitelj alkohola, a nekako 

se i ne uklapa u moj životni stil. 

Kako stigneš obaviti sve obaveze oko 

škole i sporta? 

Najbitnija je organizacija. Kada čovjek 

želi biti uspješan na više polja, u mom 

slučaju to su škola i rukomet, jednostavno 

je prisiljen što bolje organizirati vrijeme 

koje ima i unutar njega preraspodijeliti 

obaveze. Mislim da mi to zasad uspijeva 

jako dobro. 

Imaš li neke povlastice u školi zato jer si 

sportaš? 

Možete to nazvati pravom ili povlasticom, 

no s obzirom da me je Hrvatski olimpijski 

odbor imenovao kategoriziranim 

sportašem, imam pravo na odgovaranje 

po dogovoru. 

Koji su ti predmeti u školi najdraži? 

Najdraži predmet mi je povijest. 

Planiraš li nakon srednje škole ići na 

neki fakultet? Koji? 

Naravno. Planiram upisati ekonomski 

fakultet. Nadam se da ću to i uspjeti. 

Vidiš li se u budućnosti kao neki poznati 

sportaš ili poslovni čovjek? 

Nekako mi je prirodno da se iz sadašnje 

perspektive vidim kao rukometaš, nadam 

se uspješan rukometaš. No kada je u pitanju 

sport, nikad se ne zna, jedna ozljeda ti 

može uništiti cijelu karijeru, zato smatram 

da uvijek moraš imati nešto u pričuvi. 

Da nisi rukometaš, što bi drugo bio? 

Da nisam izabrao rukomet, opet bih i- 

zabrao sport i to nogomet. 

Bi li želio jednog dana postati rukometni 

trener? 

Smatram da je to logičan izbor svakog 

sportaša nakon prestanka aktivnog bavljenja 

sportom, tako da ne bih imao ništa 

protiv. 

Predviđaju da si ti Duvnjakov nasljednik. 

Što ti kažeš na to? 

S obzirom da je Domagoj Duvnjak svega 

nekoliko godina stariji od mene i da je 

pred njim još mnogo godina uspješne 

sportske karijere, malo je nespretno već 

sad imenovati njegova nasljednika. No, 

lagao bih kad bih rekao da mi usporedbe s 

takvim sjajnim igračem ne gode. Na kraju 

svega, želim se osobno dokazati i potvrditi 

kao Ante Kaleb. 

Što bi poručio onima koji žele krenuti 

tvojim stopama? 

Samo naprijed! 

Razgovarala: Valentina Puretić, 3.rta 

Fotografije: Valentina Puretić i internet 


KULTURA 

Međunarodni 

sajam knjiga 

“Interliber” 

Od 10. do 14. studenoga 2010. 

u sklopu Zagrebačkog velesajma 

održavao se 33. po redu 

međunarodni sajam knjiga i učila Interliber. 

Učenici prvih i trećih OG i RT 

razreda posjetili su ga u četvrtak 11. 

studenoga 2010. u pratnji profesorica 

hrvatskog jezika. 

Na ovogodišnjem Interliberu sudjelovalo 

je više od 250 izlagača iz devet zemalja. 

Sudeći prema gužvi koja je vladala u paviljonima 

pet i šest kada smo mi došli, 

posjećenost je bila izvrsna. Ljudi su stajali 

nagurani oko štandova pa smo se i mi 

priključili sveopćoj ludnici i bacili se u 

lov na knjige. Hodali smo i hodali, razgledavali 

naslovnice, čitali opise s poleđina 

i kupovali. Posebno su nam se svidjeli 

štandovi Algoritma, Profila, Mozaik 

knjige, Znanja, Ljevka i Večernjeg lista. 

Na tim smo štandovima našli veliki izbor 

novih, ali i starih zanimljivih književnih 

naslova s velikim popustima. Zadivio nas 

je stvarno veliki izbor knjiga svih žanrova. 

Bilo je tu svega, slikovnica, stripova, 

Ponuda na sajmu bila je raznovrsna 

kuharica, romana, zbirki pjesama, mitova, 

klasične književnosti, autobiografija, 

stručnih priručnika, chick lita, bestsellera, 

djela domaćih i stranih poznatih i manje 

poznatih pisaca. Svidjele su nam se i razne 

kreativne radionice na kojima smo imali 

priliku družiti se s piscima, izdavačima i 

drugim knjigoljupcima. Iznenadilo nas 

je to što su knjige bile dostupne na toliko 

različitih jezika, engleskom, njemačkom, 

talijanskom, francuskom, pa čak i turskom. 

I na ovom Interliberu bilo je predstavljanja 

novih naslova, a nama je 

naj zanimljivija bila Marina Fiorato 

koja je uorganizaciji Profila predstavljala 

svoj novi roman Gospa od badema. 

Ovogodišnji Interliber bio je prava meka 

za ljubitelje knjiga, iako su se oni razvikani 

popusti uglavnom odnosili na manje 

poznata djela i strana izdanja. Bilo nam 

je žao što se ove godine nije održavao Sajam 

glazbe i multimedije kao u posljednjih 

nekoliko godina tako da smo ovaj put 

ostali malo zakinuti po pitanju glazbe i 

tehnoloških dostignuća. 

Ovaj Interliber donio nam je pregršt zanimljivih 

događanja i novih knjiga te smo 

se uspjeli dobro zabaviti i naoružati zanimljivim 

štivom do sljedećeg Interlibera 

koji s nestrpljenjem očekujemo. 


Fotografija: Valentina Puretić, 3.rta 

Preporuke knjiga 

Elizabeth Gilbert: Jedi, moli, voli 

Na prvi pogled knjiga izgleda kao 

lakočitljivi ljubić, ali kada krenete čitati 

shvatite da se ispod površine krije puno 

veća tematika od prolazne romanse. 

Djelo je pisano u obliku memoara što 

znači da je sama autorica glavni lik. Liz 

je u tridesetim godinama. Ima kuću, supruga 

s kojim pokušava začeti dijete, ali 

ona nije sretna i ne želi ništa od toga. 

Očajna počinje raditi ono što nikad nije 

radila – počinje moliti. Tri godine poslije, 

razvela se i doživjela burnu ljubavnu vezu. 

Slobodna je, ali i iscrpljena. Potrebna joj 

je promjena u životu pa kreće na veliko 

putovanje nadajući se pronalasku sreće i 

ravnoteže. Elizabeth počinje učiti i gledati 

svijet drugim očima. Na putovanju po 

Italiji, upoznaje blizance koji podučavaju 

talijanski. Dobiva priliku za još jednu 

romansu, ali odustaje jer ne želi posustati 

u svom planu da upozna drugu stranu 

30 


života. Ribajući pod u jednom tibetanskom 

svetištu shvaća da je cijeli život 

živjela životom koji je toliko različit od 

života onih ljudi koji nikada nisu vidjeli 

svjetla velikoga grada. Izolirana od 

„pravog“ svijeta shvaća pravu vrijednost 

ljudskog rada. Toliko različith svjetova 

na samo jednom planetu. Neki kritičari 

dočekali su knjigu na oštre noževe, no 

knjiga je prodana u mnogo primjeraka, a 

čak je i ekranizirana u istoimenom filmu 

u kojem Julia Roberts briljantno oživljava 

lik. Unatoč tvrdnjama tih kritičara da 

samo „...bogatašice mogu iz hira proputovati 

cijeli svijet...“, ništa ne osporava 

kvalitetu djela i poruku koju prenosi. 

Marina Fiorato: Gospa od badema 

Apeninski poluotok opustošen je ratovima, 

a mlada plemkinja Simonetta di 

Saronno u posljednjem je izgubila muža 

i imetak. Kada stigne Bernardino Luini, 

talentirani učenik Leonarda da Vincija, 

plemkinja će izgubiti srce. Došao je u 

Saronno naslikati freske u crkvi Gospe 

od Utočišta i zabaviti se, ali ljepota i tuga 

mlade udovice promijenit će i sliku i 

umjetnika. Očaran je Simonettom i ona 

postaje njegova muza. Madona na slici 

ista je kao i plemkinja, ali kad ta ljubav 

postane vidljiva na oslikanim zidovima 

crkve, dolazi do vjerskog skandala koji 

ih naizgled razdvaja zauvijek. No, pomoć 

ponekad dolazi odakle se najmanje nadamo. 

Bernardino utočište pronalazi u samostanu 

svetog Mauricija. Simonetta će 

iz bademova soka stvoriti piće koje živi i 

dan danas - Amaretto. Gospa od badema 

priča je o ljubavi i umjetnosti, roman koji 

najsnažnijim bojama oživljava strasti i 

žudnje, najmračnije i najdivnije stranice 

povijesti renesansne Italije. Velika poslastica 

za sve ljubitelje ljubavnih romana.

Khaled Hosseini: Gonič zmajeva 

Ova knjiga je najpotresnija i najiskrenija 

priča koju sam ikada pročitala. Dvojica 

najboljih prijatelja su na prvi pogled toliko 

različiti. Amir je sin bogatoga afganistanskog 

poduzetnika, a Amir radi kao 

njegov sluga. Provode dane igrajući se zajedno 

i govoreći jedan drugom svoje planove 

za budućnost. Njihovo djetinjstvo je 

bezbrižno, a povremeno taj mir remeti koje 

sjećanje iz prošlosti. No taj će mir zauvijek 

biti narušen samo zbog jedne pogreške. 

Hasan je bio ljubomoran na Amira zbog 

očeve ljubavi, savršenog lica i sposobnosti 

da uvijek predvidi gdje će pasti zmaj koji 

je izgubio u natjecanju. Najviše se cijenio 

zmaj koji je zadnji ostao letjeti u zraku. 

Hasan je iznevjerio svog prijatelja želeći 

pokazati svom ocu zmaja koji je uhvatio. 

Pokušava opravdati svoj postupak, ali nikada 

neće moći promijeniti svoju odluku. 

Talibani napadaju Afganistan, a Hasan s 

ocem bježi u SAD. Tamo odrasta nadajući 

se da će zaboraviti na pogrešku koju je 

učinio. No, nakon jednog posjeta rođaka, 

njegov život će se promijeniti i napokon 

će doći iskupljenje za najveću pogrešku. 

Ova knjiga također je ekranizirana u 

nešto slabiji film, ali glavna poruka i bit 

knjige izvrsno je prezentirana. Začudit 

ćete se koliko vas može dirnuti priča jednog 

potpuno nepoznatog dječaka iz Afganistana. 

Ako ikada uzmete ovu knjigu 

u ruke, nećete je moći tako lako odložiti. 

Ivana Šimić-Bodrožić: Hotel Zagorje 

U ljeto 1991. devetogodišnja djevojčica 

odlazi iz Vukovara, ostavljajući roditelje 

u gradu u kojem počinje rat. To je priča 

o njezinu odrastanju tijekom sedam godina 

prognanstva, o neprekidnoj borbi 

za nekoliko kvadrata u kojima će živjeti s 

majkom i bratom, o stalnom iščekivanju 

vijesti o ocu. Ali ovo nije mračna knjiga. 

Junakinji Ivane Simić- Bodrožić ne 

nedostaje ni humora ni duha. Prikazuje 

pravu sliku Hrvatske u to mračno 

doba, ali to sve odbija smiješnim i svakodnevnim 

danima djevojke koja prolazi 

kroz sve nevolje i nedaće kao što su prvi 

izlasci s dečkima. Glavna junakinja mijenja 

se i odrasta, kao i cijelo društvo oko 

nje. Premda je to odrastanje bolno, u 

njemu ima i smijeha i zaigranosti kao i 

ljubavi. Govoreći o ljudima Ivana Simić- 

Bodrožić napisala je iznimno snažnu i 

dramatičnu priču koja će nam vratiti nešto 

od izgubljene nevinosti, a i naučiti nas o 

nečemu što pokušavamo zaboraviti. Rat je 

jedno mučno stanje za sve ljude, ali uvijek 

možemo učiti na svojim pogreškama. 


POSJET KAZALIŠTU 

“Stilske vježbe” uvijek iznova oduševljavaju 

Dana 17. prosinca 2010. učenici 

Srednje škole Dugo Selo išli su 

u pratnji profesorica hrvatskoga 

jezika pogledati predstavu „Stilske vježbe“ 

koja se izvodila na Maloj sceni dvorane 

Lisinski u Zagrebu. Predstava je nastala 

prema djelu francuskog književnika Raymonda 

Queneaua. Režirao ju je Tomislav 

Radić, koji uz Tonka Maroevića potpisuje 

prijevod i adaptaciju. 

Premijera predstave izvedena je 19. 

siječnja 1968. u teatru ITD te postavši 

hitom sezone, izvodi se sve do danas. 

Uvrštena je i u Guinnessovu knjigu rekorda 

kao najdugovječnija predstava na svijetu 

s istim glumcima. Na premijeri i u 

idućih šezdesetak predstava u prvoj sezoni 

izvođenja partnerica je Peri Kvrgiću bila 

Mia Oremović, a u siječnju 1970. njezinu 

je ulogu preuzela Lela Margitić. Zanimljivo 

je da su 2008. godine Lela Margitić 

i Pero Kvrgić prenijeli dio kazališne 

atmosfere i u pravu jedanaesticu, kada 

se vožnjom na istovjetnoj relaciji od Britanca 

do pošte u Jurišićevoj, 19. siječnja, 

obilježila 40. obljetnica predstave. 

U predstavi je riječ o zgodi iz svakodnevnog 

života, priči o čovjeku koji 

sretne istog čovjeka prvo u tramvaju 

broj 11, a zatim ispred glavne pošte. No, 

glumci taj jedan te isti događaj interpretiraju 

na dvadesetak različitih načina 

pokazujući kako ljudi iz različitih perspektiva 

doživljavaju istu priču. 

Predstava tako postaje vrhunskom komedijom 

koja mami salve smijeha i 

oduševljava glumačkom virtuoznošću. 

„Stilske vježbe“ danas su pod okriljem 

kazališta Planet Art ravnatelja Marka 

Torjanca, a često igraju na repertoaru 

zagrebačkog kazališta Vidra. 

Na putu kući izmjenjivali smo dojmove 

te smo se svi složili da je predstava bila 

odlična i da smo se do suza nasmijali. 

Preporučam svima koji još nisu pogledali 

ovu predstavu da kupe karte i uživaju u 

izvedbi vrhunskih glumaca Lele Margitić i 

Pere Kvrgića. Tko zna, možda prepoznate 

sebe kako se vozite u tramvaju broj 11 i 

gledate ponašanje isfrustriranih ljudi. 

Napisala: Ivana Marić, 1.ek 

‘’U toj se jedanaestici, osim 

uobičajenog vonja, osjećao i miris 

kanonika, miris poriluka, miris jaja, 

miris golubova, sjekira, miris groba, 

zločina, češnjaka, prdaca, zadaha, 

ključ čarapa i onih bez čarapa, 

čučavaca i pisoara, ciklama i studenata. 

Osim toga, osjećao se i blagi 

zadah dugoga mladenačkog vrata, 

izvjesno isparavanje pričvršćene 

uzice, jedan opori vonj zlovolje 

i tromi smrad zatvorenosti, koji 

je bio toliko karakterističan da 

sam ga prepoznao i dva sata 

poslije, kad sam prolazio pored 

glavne pošte.’’ 


KULTURA 

120 godina rođenja 

Agatha Christie 

U rujnu 2010. godine obilježena je 120. obljetnica rođenja Agathe Christie, najpoznatije 

autorice kriminalističkih romana ikad. Za svog života napisala je preko osamdeset romana 

i drama, uglavnom detektivskih, koji su prevedeni na više od 50 svjetskih jezika. Internetski 

pretraživač Google obilježio je njezinu obljetnicu rođenja tako što je karakteristični 

šareni Googleov logo (doodle) zamijenjen scenom iz jednog od mnogobrojnih detektivskih 

romana Agathe Christie 

Aghata Christie rođena je 

15. rujna 1890. kao Agatha 

Clarissa Mary Milller 

u Torquayu u engleskoj 

pokrajini Devon. Bila je 

najmlađa od troje djece u jako bogatoj 

obitelji. Kao dijete bila je jako sramežljiva 

i nije nikada pohađala školu jer je njezina 

majka htjela poduku kod kuće. Nije 

imala doticaja s vanjskim svijetom i nije 

imala puno prijateljica, što je jako čudno 

za Aghatu, jer su je uvijek opisivali kao 

dražesnu malu djevojčicu. Pohađala je 

satove klavira u Parisu, opet po želji svoje 

majke. No, napokon je shvatila da želi 

pisati kriminalističke romane i na taj se 

način izraziti, što do sada nije mogla zbog 

okolnosti u njezinoj obitelji. S 24 godine 

(1914.) udala se za svoga prvog, ali ne i 

posljedneg muža, Archieja Christieja. 

Za 1. svjetskog rata Aghata je radila 

u bolnici kao medicinska sestra 

i u tom okružju napisala je svoj 

prvi roman. Upotrijebila je znanje o lijekovima 

i otrovima koje je stekla radeći 

u bolnici. Njezin prvi roman Misteriozna 

afera u Stylesu izdan je 1920. godine, a 

glavni je lik bio belgijski detektiv Hercule 

Poirot. Kako je rasla prodaja njezina romana, 

mislila je da sve ide savršeno, ali 

ne zadugo. Godine 1926. dogodila se velika 

prekretnica u njezinu životu, naime, 

njezin tadašnji muž Archie zatražio je rastavu 

iz nepoznatog razloga. Aghata je bila 

vrlo uzrujana i pomalo izgubljena. Nakon 

toga dogodilo se nešto zaista čudnovato, 

Aghata je nestala. Nakon dva tjedna potrage 

pronašli su je u manjem hotelu, a 

ona je tvrdila da se ničega ne sjeća. 

Aghata 1930. godine stupa u svoj drugi 

brak s mladim arheologom Maxom Mallowanom. 

Sa svojim novopečenim 

mužem mnogo je putovala i na tim putovanjima 

nastalo je jako puno romana, a 

jedan od njih je Smrt na Nilu. 

Njezini dobro znani likovi su Hercule 

Poirot i Miss Jane Marple. 

Dva njezina romana napisana u 

usponu karijere objavljena su tek nakon 

smrti - posljednji slučajevi Miss Marple 

i Herculea Poirota. U Poirotovu posljednjem 

slučaju u djelu Zavjesa (Curtain) 

slavni detektiv umire. Christie je u svom 

dnevniku objasnila da je Herculea Poirota 

uvijek smatrala nepodnošljivim. Za 

razliku od toga, voljela je Miss Marple, 

koju je stvorila prema liku svoje bake, 

pa je u zadnjem slučaju Usnulo ubojstvo 

(Sleeping Murder) nije ubila nego poslala 

u mirovinu na selo. 

Za svog života napisala je više od 80 

romana i drama te brojne kratke 

priče. Djela Agathe Christie su 

najprodavanija na svijetu odmah poslije 

Shakespeareovih djela i Biblije. Prema nekim 

romanima snimljeni su filmovi i serije. 

Njezine knjige prevedene su na više od 

50 jezika i obilježile je kao najpopularniju 

spisateljicu misterija svih vremena. 

Aghata je sama zaslužna za svoj 

uspjeh. Okružena svojom obitelji 

nije mogla doći do izražaja jer je 

njezina majka htjela da sve bude po njezinom, 

sve dok nije shvatila na koji se način 

želi izraziti. U privatnom životu sa svojim 

prvim mužem Archiejem Christiem 

imala je puno problema, ali to je, nasreću, 

nije spriječilo u pisanju odličnih romana. 

Aghata Christie preminula je 12. siječnja 

1976. godine u 85-oj godini života. 

32 


Što je proizašlo iz Agathinih romana? 

Snimljeno je bezbroj filmova i serija u kojima 

Miss Marple svaki put besprijekorno 

briljira otkrivajući i najstrašnije zločine. 

Doodle u znaku Agathe Christie 

Prema većini njezinih knjiga i kratkih 

priča snimljeni su filmovi i 

televizijske serije. Neki su filmovi 

prikazivani više puta kao što su: Smrt 

na Nilu, Ubojstvo u Orijent Expressu itd. 

Predstava Mišolovka drži rekord najdužeg 

prikazivanja u Londonu, prikazivali su je 

više od 20 000 tisuća puta. Prvi film koji 

je snimljen prema knjizi 1928. godine je 

The Passing Of Mr. Quin, a posljednji koji 

je snimljen 2008. godine je U 4.50 s Paddingtona. 

Jedan od popularnijih filmova je Ubojstvo 

u Orijent Expressu koji je snimljen 

1974. godine, a postigao je gotovo 

jednaki uspjeh kao i knjiga prema kojoj 

je sniman. Radnja se odvija u vlaku koji 

je zbog snijega zaglavio na Balkanu, dvije 

noći poslije Istanbula. Iduće jutro Samuel 

Edward Ratchett nađen je izboden u svom 

kupeu. Belgijski detektiv Hercule Poirot, 

kojeg glumi Albert Finney, sumnja na dvanaest 

osoba, no svi ga dokazi naposljetku 

dovode do samo jedne osobe. 

David Suchet kao Hercule Poirot 

Hercule Poirot je jedan od 

najpoznatijih stvorenih likova 

ikad. Pojavio se u 33 romana i 

54 kratke priče. Krase ga specifični brčići, 

nizak stas, jajolika glava, opsjednut je redom 

i odjevnim ritualima, a u otkrivanju 

zločina oslanja se na psihologiju. Na filmskom 

platnu su ga utjelovili mnogi glumci, 

od Petera Ustinova do možda najpoznatijeg 

kao Poirota - Davida Sucheta. 

Geraldine McEwan - Miss Marple u 

serijalima od 2009. godine 

Od glumicama koje su utjelovile Miss 

Marple spomenut ćemo Joan Hickson, 

Geraldine McEvan te Julia McKenzie koja 

od 2009. glumi u popularnim televizijskim 

nastavcima o Miss Marple. 

Zanimljivo je da su prema Aghatinim 

djelima napravljene i videoigre. 

Tako da svi obožavatelji 

njezinih knjiga mogu „preuzeti ulogu“ 

nekog lika i naći se u misterioznom svijetu 

slavne spisateljice. Najstarija igrica nastala 

prema Agathinom djelu je The Scoop iz 

1988. godine. 

Plakat za film Umorstvo u Orient 

Expressu iz 1974. godine 

Drugi najpoznatiji lik stvoren iz 

pera Agathe Christie je gospođica 

Jane Marple. Ona život provodi 

na selu te izgleda kao tipična usidjelica, 

zadubljena u vunu i vrlo znatiželjna, no 

kada je u pitanju zločin, ima oštar i logičan 

um. Punih 47 godina je Miss Marple bila 

jedan od glavnih likova u detektivskim 

romanima. Prvi se put javlja u romanu 

Ubojstvo u vikarijatu 1930. godine, a posljednje 

njezino pojavljivanje je u romanu 

Usnulo ubojstvo koji je objavljen 1977. godine. 

Videoigra U 4.50 s Paddingtona 

2005. godine napravljena je video igrica 

Deset malih crnaca (And Then There Were 

None), zatim 2006. godine Ubojstvo u Orijent 

Expressu. Igra Zlo pod suncem (Evil 

Under the Sun) napravljena je 2007. godine. 

Posljednja video igrica U 4.50 s Paddingtona 

(4:50 from Paddington) napravljena 

je 2010. godine. 

Napisala: Ivana Marić, 1.ek 


TELEVIZIJA 

F E N O M E N S A P U N I C A 

Sapunice - bajke za odrasle 

Serije i sapunice su od davnina okupirale javnost. Interes za njih pojavio se još 60-tih 

godina prošlog stoljeća i kako vrijeme prolazi sve više i više raste. Postavlja se pitanje zašto 

se sapunice uopće gledaju? Još bolje - zašto su sapunice žanr za ponajprije žensku publiku? 

Milijuni žena svakodnevno 

“konzumiraju” sapunice, a 

gledateljice se nerijetko identificiraju 

s glavnom junakinjom, maštaju 

o romantičnoj ljubavi ili pronalasku pravog 

muškarca. Sve sapunice svoje epizode 

završavaju na dramaturški najnapetijem 

dijelu i jednostavno vas prisiljavaju da 

pogledate i sljedeći nastavak. I onaj iza 

njega, i tako unedogled... Upravo se tako 

stvara fenomen sapunice. 

Sapunica koja je probila led bila je Gradić 

Peyton ili Peyton Place koju su gledale 

još i naše bake. Emitirala se u večernjem 

terminu u obliku polusatnih epizoda od 

1964. do 1969. godine, i to jednom tjedno. 

Isprva je prikazivana u crno-bijeloj 

tehnici, a poslije i u boji kada je interes za 

nju još više porastao. Zapleti ranih epizoda 

temeljili su se na popularnom istoimenom 

romanu iz 1956. godine. Peyton 

Place je, osim kao prva večernja sapunica, 

ušla u američku TV-povijest i po tome što 

je bila prva TV-serija koja je za zaplete 

epizoda koristila teme vezane uz primjerice 

nevjeru i ostale spletke što je do tada 

bila nepoznanica. Iako je to činila prilično 

blago za sadašnje standarde, to se sredinom 

1960-ih smatralo kontroverznim te 

je serija za svaki slučaj emitirana u kasnom 

terminu - iza 21:30. Zahvaljujući 

seriji, Peyton je postao sinonim za male, 

„idilične“ gradiće koji kriju mračne tajne. 

Krajem 1970-ih serija se počela prikazivati 

i u bivšoj Jugoslaviji. Kao i drugdje, 

i ovdje je interes za nju bio velik, serija je 

u tom razdoblju proglašena najgledanijim 

programom odmah poslije glavnih 

Vijesti. 

Osamdesete godine obilježila je Dinastija 

koja se na američkom BBC-u prikazivala 

između 1981. i 1989. godine. Smatra se 

jednom od najgledanijih serija na svijetu, 

a radnja prati život bogate obitelji Carrington. 

Serija se prikazivala i u bivšoj Jugoslaviji 

gdje je dosegla veliku popularnost 

utječući i na popularnu kulturu. Tadašnja 

država nalazila se u ekonomskoj krizi, a u 

Dinastiji se prikazivao neki drukčiji svijet 

prožet glamurom, raskošom i velikim 

bogatstvom, što je do tada predstavljalo 

nepoznanicu za socijalističku Jugoslaviju. 

Po prvi put mogao se jasno vidjeti život 

milijunaša u kapitalističkoj državi i pretpostavlja 

se kako je upravo to jedan od razloga 

za ogromnu gledanost. Popularnost 

serije rasla je iz dana u dan, glavni glumci 

neprestano su se nalazili na udaru medija, 

no to im nije smetalo. Izrađivane su lutke 

s njihovim izgledom, pravljeni parfemi, 

pisane knjige, dizajnirana odjeća, snimane 

pjesme, te serije kao parodije na istoimenu 

seriju. 

Nakon toga, sapunica koja je obuzela 

javnost bila je definitivno Santa Barbara. 

Prikazivanje ove dugovječne sapunice 

počelo je 1984. Žene, ali ovaj put i 

muškarci i djeca potpuno su poludjeli za 

ovom serijom. Nakon toga, sapunica koja 

je obuzela javnost bila je definitivno Santa 

Barbara. Prikazivanje ove dugovječne sapunice 

počelo je 1984. Žene, ali ovaj put 

i muškarci i djeca potpuno su poludjeli 

za ovom serijom. Santa Barbara prikovala 

je obitelji svakog dana u 18:30 za kauče, 

fotelje i stolce. Granice nisu postojale. 

Za vrijeme rata u Hrvatskoj redukcija 

struje označavala je kaotično stanje za sve 

obožavatelje Santa Barbare, kupovale su 

se novine kako bi se pratila radnja, žene 

su plaćale mise za glavne glumce, a postoji 

informacija kako je nepoznata starica 

nekoliko dana prije svoje smrti poslala 

pismo u kojem moli HRT da joj obznani 

sudbinu glavnih glumaca jer neće 

doživjeti kraj sapunice. Snimljeno je 2137 

epizoda, a u Hrvatskoj se serija intenzivno 

prikazivala u ranim devedesetim. 

Devedesetih je počelo prikazivanje 

meksičkih i brazilskih sapunica. Tako 

zasigurno svatko od vas zna tko je Esmeralda 

ili Marisol. Ovakve serije prikazuju 

se i danas; glavna tema svake je naravno 

nesretna ljubav između dvoje glavnih junaka 

koju narušava onaj treći, najčešće 

negativni. Svaka meksička ili brazilska 

sapunica ima sretan kraj što ne smanjuje 

gledanost koja obara sve rekorde; ljudi 

je gledaju u tolikoj mjeri da uz njih uče 

španjolski ili portugalski jezik, pogotovo 

djeca koja već u ranoj dobi znaju osnove 

jezika. Junakinje ovih serija najčešće 

34 


su iznadprosječno lijepe žene, sa svim 

najvišim ili pak s druge strane svim 

najnižim vrijednostima. Jednaka stvar je i 

s muškarcima. 

Ipak, omamljenost latinoameričkim telenovelama 

danas polako blijedi, a prvo 

mjesto preuzimaju turske sapunice. 

Divlja ruža bila je prva latinoamerička 

sapunica koja se prikaziva u Hrvatskoj 

Šeherezada, Ezel, Asi ili Gumus, koju seriju 

ću danas gledati? A ako se dvije slučajno 

pojave u istom terminu? Ta i brojna druga 

pitanja muče obožavatelje turskih serija 

kojih danas na hrvatskoj televiziji ima i 

previše. Prema riječima sociologa Ivana 

Šijakovića, razlozi uspjeha turskih sapunica 

su kreativne, kulturološke, pa i političke 

prirode. Za razliku od prenaglašene 

glume i stupidnih zapleta meksičkih i brazilskih 

inačica, turske su ponudile mnogo 

kvalitetnije zaplete, prirodniju glumu, 

raskošne interijere, atraktivne eksterijere 

i birane glumce modernog izgleda od kojih 

stvaraju zvijezde zapadnjačkog stila. 

Zbog sapunica koje su ipak više od sapunica, 

turski turizam bilježi spektakularan 

„bum“ na svim prostorima. Vila u kojoj je 

snimana jedna od turskih sapunica pod 

imenom Svjetlo pretvorena je u muzej, a 

obožavatelji za ulaznicu izdvajaju i po 60 

dolara što je četiri puta više od ulaznice 

za povijesni istanbulski muzej Topkapi! 

Drastično je porastao i interes zapadnih 

filmskih i TV kompanija za snimanja u 

Turskoj. 

Mnoge se turske serije temelje na ozbiljnim 

književnim predlošcima. Za primjer 

možemo uzeti seriju 1001 noć koja se 

temelji na jednoj od najljepših arapskih 

priča. Ugovoreni brakovi ili dominantne 

svekrve tipični su dramski elementi turskih 

serija, ali u njima su istovremeno 

glavne junakinje uspješne, emancipirane 

žene poput arhitektice Šeherezade ili 

modne kreatorice Nor u istoimenoj seriji. 

Samim time, turske su sapunice spojile 

Istok i Zapad donoseći radikalno konzervativnom 

arapskom gledatelju do jučer 

nezamislivo: dnevnu porciju ljubavi, žene 

bez marama, muževe koji tretiraju žene 

kao sebi ravnopravne, preljub i drugo. 

Nebitno radi li se o američkim, turskim 

ili meksičkim sapunicama, one su 

oduvijek bile i ostat će jedne od najgledanijih 

emisija na televiziji. No sve treba 

imati svoje granice - govore psiholozi. 

Otkriven je fenomen ovisnosti o sapunicama. 

Iako nije novijeg datuma, tek je nedavno 

priznat i postao je objekt različitih 

istraživanja. Ovisnost o TV novelama 

je mnogo drukčija od obične ovisnosti 

gledanja televizijskog programa. Mogu 

imati ozbiljne posljedice, posebno na 

međuljudske odnose. Za razliku od ostalih 

televizijskih emisija, sapunice u sebi 

sadrže elemente koji djeluju na podsvijest 

gledatelja, pospješujući ovisnost koje 

se nije lako osloboditi jer je rijetko prepoznajemo, 

a veoma često je skrivamo 

ili joj ne pridajemo veliki značaj. Danas 

je na malim ekranima prisutan sve veći 

broja sapunica što čini da njihovi vjerni 

obožavatelji (uglavnom žene) prate i 

više serija istovremeno. Radnje sapunica 

su koncipirane tako da u kratkom 

periodu pridobiju naklonost publike. 

Zatim, držeći se pravila o jednostavnosti 

i neposrednosti razvoja radnje, trude se 

držati gledatelje u stalnoj neizvjesnosti, 

posebno pred emitiranje reklame da ne 

bi promijenili program. Ovisnost je dakle 

izazvana redovnim prikazivanjem sapunica 

te njihovim redovitim praćenjem. 

Događa se da propuštanje samo jedne jedine 

epizode uzrokuje „osjećaj gubitka“. 

Znakovi eventualne ovisnosti javljaju se 

krajem tjedna kada prestaje emitiranje. 

Dobro organizirani gledatelj-ovisnik ima 

snimljene sve tjedne epizode, te će pogledati 

propuštenu i tako ostati u „kontaktu” 

s predmetom svoje ovisnosti, potpuno 

ignorirajući stvarni život. Radnja sapunice 

i problemi njezinih likova bit će 

središte njegovih razmišljanja jer je lakše 

suočavati se s njima nego s vlastitim svakodnevnim 

problemima, pogotovo ako se 

identificirao s nekim od likova. 

Generalno gledano, psiholozi i sociolozi 

smatraju da opsesija nekom sapunicom 

može uzrokovati značajne probleme i nanijeti 

nepopravljivu štetu odnosima s prijateljima, 

ali i obitelji. 

Napisala: Mirna Dujmović, 1.og 

Gledaju li naši učenici 

“Šeherezadu”? 

Razgovarali smo s učenicima naše 

škole i upitali ih što misle o popularnoj 

nam „Šeherezadi“ te u kolikoj mjeri je 

gledaju 

„Ne gledam Šeherezadu (1001 noć). 

Pogledala sam nekoliko epizoda, no 

inače nisam ljubitelj sapunica tako da 

me takva vrsta programa ni ne zanima. 

Smatram da je serija gledanija od ostalih 

jer je drukčija od drugih. Nakon nje 

skoro sve televizije počele su prikazivati 

turske serije, pa je to rezultiralo tolikom 

gledanošću.“ 

Katarina 

„Nisam preveliki fan, no moja mama 

je gleda svaku večer tako da ponekad 

i ja pogledam kad uhvatim vremena. 

Mislim da su turske serije općenito 

puno bolje od meksičkih ‘sapunjara’ 

jer se radnja ne vrti jedino i isključivo 

oko nečije nesretne ljubavi nego je ipak 

malo dublja.“ 

Stipo 

„1001 noć sam počela gledati s mamom i 

od samog početka mi se svidjela tematika 

same serije i zbog toga sam je i počela 

redovito pratiti. To mi je najdraža serija 

i gledam je svaku večer.“ 

Lana 

„Mislim da je 1001 noć potpuna glupost 

i ne pada mi na pamet trošiti vrijeme na 

to. Ne razumijem ljude koji to gledaju 

jer ne vidim nikakvu poruku u cijeloj 

seriji. Besmisleno.“ 

Krunoslav 

„Gledam 1001 noć, ali samo ponekad 

kad uhvatim vremena. Živcira me što 

neke cure ili neki dečki gledaju seriju 

zbog glavnih glumaca, a ne same radnje. 

To mi je skroz bez veze.“ 

Jelena 

Razgovarala: Marija Dujmović, 4.og 


GLAZBA 

John Lennon – ikona rock-glazbe 

John Lennon bio je mnogo više od 

glazbenika. Njegovi su tekstovi 

pokrenuli, nadahnuli i dirnuli ljude 

diljem zemlje. On je osim kvalitetnog 

glazbenika i tekstopisca bio čovjek velikog 

srca. Svojim je pjesmama htio 

naučiti svijet da su ljubav i šansa sve 

što moramo pružiti jedni drugima. Mnogi 

će ga pamtiti po stvarima koje su samo 

za njega specifične. Osobno ću uvijek 

pamtiti njegov intervju u pidžami iz kreveta. 

Rolling Stone proglasio ga je petim 

najboljim pjevačem ikada, a 2010. godine 

obilježena je 30. obljetnica njegove smrti 

John Winston Lennon rođen je 9. listopada 

1940. u Liverpoolu. Njegov otac 

bio je odsutan u njegovu životu kao i 

majka koja je 1958. poginula u automobilskoj 

nesreći. Odrastao je s majčinom sestrom 

Mimi. John je kao mali dječak često 

slušao ploče Elvisa Presleyja, a ujak mu 

je donosio križaljke koje je znao po cijeli 

dan ispunjavati. Cijelo okruženje imalo je 

velik utjecaj na njega i njegovu budućnost. 

John nije mario za školovanje, a dosadu je 

razbijao crtanjem i markiranjem. Njegova 

teta pokušala je spasiti njegovu budućnost 

moleći ravnatelja da napiše preporuku 

za Liverpool Art College. Kolege su ga 

smatrali duhovitim, jednostavnim, ali i 

lakomislenim. Profesori mu nisu bili blagonakloni 

i često su mu davali epitet razrednog 

klauna. No, John nije mario za to. 

Jedino za što je mario je crtanje i sviranje 

gitare. Za vrijeme praznika odlazi je kod 

svog rođaka Stanleyja Parkesa u Fleetwood. 

Zajedno s njim slušao je i čitao o 

velikim glazbenim zvijezdama kao što 

su Dickie Valentine, Arthur Askey, Max 

Bygraves i Joe Loss. 

U studentskim danima upoznaje Cynthiju 

Powell. Prijateljstvo se razvija u ljubav 

koja će dovesti do braka. John i Cynthia 

potvrdili su bračne zavjete 23. kolovoza 

1962. u Liverpoolu nakon što je Cynthia 

u travnju iste godine objavila da je trudna. 

Gledajući posljedice rata koje su ostavile 

traga u svijetu obećao je samom sebi da će 

i on jednog dana napraviti nešto za ovaj 

svijet. 

1955. godine osnovao je s prijateljem 

Peteom Shottonom prvi bend nazvan 

Quarrymen (slika) (Lennonova srednja 

škola zvala se Quarry Bank High School). 

Ubrzo upoznaje i Paula McCartneyja. Zajedno 

sa školovanim glazbenikom Georgeom 

Harrisonom 1960. osnivaju Beatlese 

i tako napušta Quarrymen, a Beatlesi 

se proširuju dobivajući bubnjara Ringo 

Starra. John s Harrisonom (koji je zauzeo 

mjesto vodeće gitare) piše tekstove. Bend 

1960. u listopadu izdaje prvi singl Love Me 

do koji osvaja četrnaesto mjesto na britanskoj 

ljestvici. 11. veljače 1963. izlazi prvi 

album nazvan Please, Please Me. 

Beatlesi započinju turneju po Velikoj Britaniji. 

Velik zamah popularnosti i pozitivnih 

kritika omogućuju turneju i izvan 

Velike Britanije. Izdavali su se hitovi za 

hitovima, a Beatlesi donose paniku i kaos 

kamo god došli, pogotovo među ženskom 

publikom. 

John na vrhuncu popularnosti benda 

osjeća potrebu za odstupanjem, ali taj 

osjećaj zatomljuje i nastavlja s radom u 

bendu. Johnov prvi sin Julian rođen je 8. 

travnja 1963. John je tad bio na turneji 

pa je sina vidio tri dana poslije. Julianovo 

rođenje kao i brak sa Cynthijom držani 

su u tajnosti. Za boravka u Londonu 

John Lennon kao dječak 

Lennon s prvom suprugom 

Cynthijom 

36 


upoznaje mladu umjetnicu Yoko Ono. 

John i Yoko su otpočetka osjećali jaku 

povezanost iz koje se rodila ljubavna 

veza. Brak sa Cynthijom počeo se raspadati 

zbog prevelikog Johnova angažmana 

u bendu i njegove ovisnosti o LSD-u. 

Cynthia se osjećala zapostavljenom i nakon 

što je vidjela Johna i Yoko zajedno 

odlazi živjeti kod prijatelja. Započela je 

brakorazvodna parnica, a John je izgubio 

skrbništvo nad sinom i morao je isplatiti 

100 000 funti već bivšoj supruzi Cynthiji. 

Osjećajući se razdvojeno od sina, piše 

pjesmu Hey Jules koju će se kasnije preimenovati 

u Hey Jude. U studenom 1979. 

Lennon službeno istupa iz benda. Većina 

taj postupak ne smatra dobrim korakom 

jer su mislili da neće „preživjeti“ u glazbenom 

svijetu bez Beatlesa. Bend se uskoro 

raspada jer ne može nastaviti rad bez 

tako kvalitetnog autora kao što je Lennon. 

John odlazi s Yoko u New York i započinje 

samostalnu karijeru. Već i prije raspada 

benda snimio je tri eksperimentalna albuma. 

Kao što je i sam sebi obećao, napisao 

je pjesmu Imagine kojom poručuje svoju 

poruku mira svijetu. S Yoko započinje 

aktivistički rad, a njegova samostalna 

karijera napreduje. Nižu se pjesme (Stand 

By me, God, Instant Karma!...), a surađuje 

i s Eltonom Johnom te stvaraju hit Whatever 

Gets You Thru The Night. Samostalan 

rad nije išao onako glatko i uspješno kao 

kad je radio s Beatlesima, ali njegov ga 

aktivistički rad ispunjava i čini sretnim. 

Nedugo nakon završetka albuma Double 

Fantasy njegov život je nasilno prekinut. 

Kobne večeri, 8. prosinca 1980. g. John 

potpisuje svoj novi album obožavatelju 

Marku Davidu Chapmanu. Oko jedanaest 

sati navečer taj isti obožavatelj ustrijelio 

je Lennona četiri puta u leđa. Njegovo je 

tijelo kremirano, a Yoko je prosula pepeo 

po Central Parku. Chapman je priznao da 

je kriv i osuđen je na doživotnu kaznu zatvora 

s mogućnošću pomilovanja nakon 

20 godina. Uvjetni otpust odbijen mu je 

šest puta. Tijekom jednog intervjua 70-ih 

godina, novinar je upitao Beatlese kako 

se nose s velikom slavom. John se na to 

nasmijao i rekao ''...i nije tako loše samo 

što će me jednog dana vjerojatno ubiti 

neki ludi obožavatelj...'' Nažalost, točno je 

predvidio svoj kraj. 

Ubojica M. D. Chapman 

Možda će zvučati otrcano, ali ovo je zaista 

istina: John Lennon nas je napustio ali 

zauvijek će ostati u našim srcima. Njegov 

optimizam i snaga volje trebali su nešto 

naučiti ljude. Spomenici u njegovu čast 

podignuti su po cijelom svijetu (Liverpool, 

New York, Havana...) ali mi mu možemo 

svaki dan odati počast. Poslušajte njegovu 

pjesmu, nasmiješite se i prenesite poruke 

mira i ljubavi svima oko sebe... 

Filmovi o Johnu Lennonu 

The Hours and Times (1991.) – film 

Christophera Müncha o odnosu Johna 

Lennona i menadžera Beatlesa Briana 

Epsteina. Lennona igra Ian Hart. 

Backbeat (1994.) – film govori o ranim 

danima Beatlesa koje su proveli u Hamburgu 

te je prvenstveno fokusiran na 

odnos između Johna Lennona i Stuarta 

Sutcliffea. 

Two of Us (2000.) – radnja filma temeljena 

je na sastanku Johna Lennona i Paula 

McCartneyja 1976. g. Lennona glumi Jared 

Harris, a McCartneyja Aidan Quinn. 

The U.S. vs. John Lennon (2006.) – dokumentarni 

film o životu Johna Lennona 

fokusiran na vrijeme Lennonove transformacije 

iz rock-zvijezde u antiratnu 

ikonu. 

Nowhere Boy (2009.) – film o odrastanju 

Johna Lennona. Dva glumca su utjelovila 

Lennona, Alex Ambrose u dječačkoj fazi 

i kasnijoj Aaron Johnson. 

Lennon Naked (2010.) – film prati Lennonov 

život od 1967. do 1971. g. U ulozi 

Lennona je Christopher Eccleston. 



GLAZBA 

Simbolika brojeva u djelima Johanna 

Sebastiana Bacha 

JOHANN SEBASTIAN BACH (1685. – 1750.) radio je kao 

orguljaš i skladatelj. Za cijeloga svog života, njegove dane 

ispunjavala je crkvena glazba koju je svakodnevno skladao. 

Bio je čista suprotnost svom vršnjaku G. F. Händelu koji je cijeli 

život proveo putujući po svijetu i skladajući pompozne i velike 

skladbe. Bach je bio obiteljski 

čovjek (s čak dvadesetero djece) koji je više od svega volio 

miran i religiozan život. Njegova glazba ima čudesnu osobinu. 

Slušate li je pozorno, ona vas potpuno zaokupi stvarajući u 

vama osjećaj da je medij za prenošenje poruka. 

Jedno od najvećih djela ikada je Umijeće fuge. Niti jedan 

muzikolog, glazbeni kritičar, interpretator i ostali glazbeni 

stručnjaci nisu sigurni za koga je pisano djelo. Jedna od teorija 

je da je pisana za gudački ili puhački sastav. Druga da je pisana 

za ljudski glas, dok neki kažu da je djelo samo za proučavanje 

i analiziranje. Mnogi izvođači pokušali su izvesti ovo djelo, ali 

uvijek je postojala neka zapreka ili se notni tekst morao prilagoditi 

za instrumente. Niti nakon 300 godina nitko nije siguran 

kako izvesti to djelo. Bach nam nije ostavio tu poruku, ali 

ako zavirite unutar njegovih nota, zaprepastit će te se. Tamo je 

skrivena drukčija poruka. 

Tako Bachova glazba zapravo i nije glazba. Ona je medij. Pa 

kao što nećemo svoje najveće dragocjenosti držati u limenim 

sanducima, tako ni Bach nije htio svoje poruke života prenijeti 

na bilo koji način. Zato je pisao najljepšim jezikom - jezikom 

glazbe. 

Bach je jedini skladatelj koji je mogao „odsvirati“ svoje prezime. 

B, a, c i h su najčešće note koje koristi u svojim djelima. Ako 

zbrojite ta slova po njihovu abecednom redu, dobit ćete broj 14 

(2+1+3+8=14). U primjeni brojevne abecede Bach je slijedio 

prastaru tradiciju Kabale. Tako je za simbol smrti uzeo broj 13, 

a za njezina nadvladavanja 31. 

Takvo se povezivanje brojeva može usporediti s istodobnim 

pojavljivanjem teme i zatim ponavljanja te teme u obrnutom 

smjeru. Tako je na primjer Sergej Rahmanjinov 

upotrijebio lako pamtljivu temu iz Paganinijeva koncerta 

za violinu. Uzeo je note te teme i odsvirao ih u suprotnom 

smjeru i dobio prekrasnu skladbu čija je melodija toliko 

zapanjujuće muzikalna da joj je dao naziv Ljubavna pjesma. 

Bach nije bio uzor samo klasičnim skladateljima već i 

najpoznatijem rock sastavu ikada, Beatlesima. Kada se bilo koji 

od njihovih najvećih hitova (Yesterday, Eleanor Rigby, Let it Be, 

Lady Madonna,...) svede na akorde, shvatit ćete da su identični 

onima iz Bachovih djela. 

Bach je često uz nazive djela (fuga, preludio i sl.) dodavao i 

redni broj. No, to nije bilo slučajno. Tako ćete primijetiti da u 

1. fugi ima 10 deset ponavljanja teme s 11 tonova i 13 taktova. 

1, kao broj, simbolizira Boga kao jedinstvo dok 10, deset zapovijedi, 

Božji zakon, a 11 prekršen zakon, dok je broj 13 smrt. 

Tako je poruka ovog djela da je Bog (1) poslao deset zapovijedi 

(10), a ako ih prekršimo (11), čeka nas sud nakon 

smrti. Ovo su neki od brojeva za koje se smatra da je Bach 

imao simboliku: 

1 - Bog, jedinstvo (Unitet) 

2 - čovjek 

3 - Trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti) 

4 - zemlja (4 kraja svijeta, 4 elementa) 

5 - sotona („... peta se čaša Božjega gnjeva izlijeva na 

prijestolje Zvijeri ...“) 

10 - deset zapovijedi 

11 - deset je prekoračeno, prekršen zakon 

14 - Bach 

158 - Johann Sebastian Bach 

Snaga Bachove glazbe ne može se spoznati samo sluhom. 

Ona se promatra i kao slika. Koliko god ta glazba bila lijepa, 

ona znači nešto puno više. Mogu vam samo preporučiti da 

počnete uživati u toj glazbi. U zvuku, ali i u njezinu skrivenom 

značenju. 


38 


LITERARNI KUTAK 

Osjećaj cijelosti 

Uzbuđenje koje raste zbog događaja koji slijede, 

zbog uspomena starih, sjećanja koja blijede. 

Svaki novi udisaj ispunjen mirisima sreće, 

srce koje lupa čini se postaje sve veće. 

Misli ispunjene ružičastom maglom 

pred očima slike drage, zaogrnute slavom, 

u veličanstvu ljepote uzdiže se stih, 

prije bijaše u sjeni, nečujan i tih 

sada pokazuje da zna, da može vidjeti ljepotu 

može je osjetiti, pokazati, uživati u životu. 

Osjećaj cijelosti, ispunjenost unutarnjeg bića 

novi smisao u svemu, još neispričana priča. 

Matej Ešegović, 3.ogb 

Pogled 

Mila žena što u tami stoji, 

pogledom uprtim u daljinu, 

pogledom punim žara i strasti 

za nečim boljim, nečim novim. 

U iščekivanju je vjetra, 

vjetra što će poput silne 

oluje propuhat’ kroz plašt 

grobne tišine, a opet poput 

laganog daška, da milim i 

neprimjetnim pokretom zbaci 

sjenu sa ramena žene mile. 

Filip Haleuš-Mali, 4.og 

Formula za sreću 

Današnje cure 

Današnje cure, 

samo misle na šetnju, 

za dečkima jure, 

i rade im smetnju. 

Prečesto misle na modu, 

radi dobre figure piju samo vodu, 

vremena nemaju za učenje, 

jer njima je učenje, kako kažu mučenje. 

I naivne su jako, 

preveslat ih može sva’ko, 

zbog velikih mana, 

nesigurnost im je jača strana, 

zato su današnje cure, 

cure bez cenzure. 

Valentina Darojković, 1.rtb 

Ne prepusti se životu 

Plus budi optimist i u zlu i u dobru 

Plus jedan osmijeh plus možda i dva 

Puta beskonačno… nasmijan budi cijeli dan 

Plus olovka i papir plus tekst i rima 

Plus napišem pjesmu plus onda je čitam 

Plus opet smiješak jer zadovoljan jesam 

Plus njezin pogled pa opet ne znam gdje sam 

Minus živciranje puta glupi ljudi 

Loše stavi u zagradu da se ne zbuniš 

Plus jedan zagrljaj s vrlo dragom osobom 

Pa drugom pa trećom pa četvrtom pa 

dvjestotom 

Kosa crta pa podijeli svojim ljudima 

Dobit ćeš rješenje nepoznato drugima 

Al’ budi siguran da to je tvoja sreća 

Svaki put bit će drukčija, manja il’ veća 

Dominik Šarić, 3.ogb 


FILMOVI 

Preporuke filmova 

Odlučili smo i ove godine preporučiti nekoliko poslastica našim filmskim sladokuscima. 

Početak 

Christopher Nolan (Nesanica, Memento, Vitez tame) napisao je, producirao i režirao film Početak. 

DiCaprio u filmu glumi čovjeka koji posjeduje mogućnost ulaziti ljudima u snove i ugraditi 

im ili iz njih izbaviti potrebne informacije. Zajedno sa svojom ekipom, oni započinju 

misiju koja će utjecati na cijeli svijet. Film je poprilično kompliciran i prema savjetu jednog 

filmskog kritičara: „Ako se ne smatrate inteligentnom osobom, nemojte gledati ovaj film“. 

Step up 3D 

Grupa njujorških uličnih plesača koja uključuje Lukea i Natalie udružuje se s Mooseom kako bi se prijavili na 

najbolje svjetsko hip-hop plesno natjecanje. Proživljavaju svoje najvažnije trenutke u životu kroz glazbu i 

ples. Film je sniman u zaista odličnoj 3D tehnici te čak i ako niste ljubitelj Step up sage, isplati ga se pogledati. 

Sumrak saga: Pomrčina 

Bella i Edward ponovno su zajedno, ali njihovoj vezi prijeti nova sila: zla vampirica koja 

želi svoju osvetu. Bella će biti prisiljena birati između svoje prave, istinske ljubavi Edwarda 

i prijateljstva s Jacobom dok se nastavljaju opasne bitke između vampira i vukodlaka. 

Pomrčina je proglašena najboljim filmom sage Sumrak. Za razliku od prva dva filma, 

u Pomrčini ljubitelji akcije mogu uživati u potpuno realnim te jako dobro odglumljenim scenama 

borbe vampira. Iako je romantični aspekt temelj cijele priče, u ovom je filmu i te kako 

loše obrađen s obzirom na to da je Bella prikazana više u „emo“ nego romantičnom stilu. 

Harry Potter i darovi smrti 

Prvi dio sedmog nastavka jedne od najpopularnijih saga svih vremena. Harry, Ron i Hermione 

kreću u opasnu misiju kako bi otkrili i uništili horkrukse. Sami se snalaze u okrutnom svijetu, 

odani svojem cilju: uništenju Gospodara Tame. U međuvremenu, svijet čarobnjaka postao je 

opasno mjesto za sve protivnike Gospodara Tame. Počeo je rat kojeg su se dugo pribojavali, pred 

smrtonošama nitko nije siguran. U potrazi za horkruksima, Harry nailazi na legendu o darovima smrti. 

Transformers: Osveta poraženih 

Nastavak veoma popularnog hita donosi nam još više akcije, zabave i naravno – zgodnih 

cura. Iako je Megatron poražen i na dnu mora, pojavljuje se nova prijetnja. Sam pokušava 

živjeti normalnim životom, ali uskoro otkriva da to neće biti tako lagano kao što je očekivao... 

Red 

Iako nije najavljivan kao veliki filmski hit, svim ljubiteljima dobre akcijske komedije definitivno 

preporučujemo da pogledaju ovaj film. Radnja je naizgled komplicirana: bivši 

agent CIA-e okuplja umirovljene špijune u pokušaju otkrivanja urote koja je stajala 

određene ljude života. Taj CIA-in agent je Frank Moses (Willis). Otkriven je njegov tajni identitet, 

njegova ljubav je ugrožena, pa on sa svojom starom ekipom odluči riješiti stvari... 


40 


ENGLISH CORNER 

While surfing the Internet 

While I was surfing ‘Youtube’, I came across an interesting 

clip about a new band called ‘KinoKlub’. Catchy songs, a nice 

punk rock sound… I thought I’d give them a hear. The 

first song I heard was ‘Za nju’, which I believe not many 

have heard of. 

I was astonished by the sound and the beauty of the lyrics. 

I decided to do some research about them. Well then, let’s 

see what ‘KinoKlub’ is made of : ) 

Luka Tomaš is the vocal of the band, Tomislav Šušak plays 

the bass, Dinko Sinovčić plays the drums and Damjan Spajić 

plays the guitar. 

The second song I heard was ‘Vrati se u Zagreb’, which was 

amazing. It made me have goose-bumps. It’s amazing how 

they sound like ‘Blink 182’, but yet can’t quite capture the 

recklessness and youth of ‘Blink’. But, nevertheless, ‘KinoKlub’ 

is an amazing band with lots of aspiration and future. 

A foolish mistake about this band is that only kids like 

their songs. That’s so not true! My dad loves their songs! :) 

So, what’s so magical about them? It’s the simplicity, fun 

and carelessness they bring. The youth they bring out in 

people and the way they make you feel when you hear just 

one of their songs! They’re unique and special. And if you 

want to hear something new, youthful, not boring at all, and 

really exciting, taking your every breath away, take a listen. 

You won’t regret it. 

Written by: Vlatka Margetić, 3.oga 

Fun Zone 

Teacher: “Tell me a sentence that starts with an ‘I’.” 

Student: “I is the...” 

Teacher: “Stop! Never put ‘is’ after an ‘I’. Always put ‘am’ 

after an ‘I’.” 

Student: “OK. I am the ninth letter of the alphabet.” 

“What time does the library open?” the man on the phone asked. 

“Nine A.M.” came the reply. 

“And what’s the idea of calling me at home in the middle of the night 

to ask a question like that?” 

“Not until nine A.M.?”, the man asked in a disappointed voice. 

“No, not till nine A.M.!” the librarian said. “Why do you want to get 

in before nine A.M.?” 

“Who said I wanted to get in?” the man sighed sadly. “I want to get 

out.” 

The phone rings at Federal Drug Enforcement Agency headquarters. 

“Hello?” 

“Hello, is this the Federal Drug Enforcement Agency?” 

“Yes. What can we do for you?” 

“I’m calling to report my neighbor Tom. He is hiding cocaine in his 

firewood.” 

“Thank you, this will be noted.” 

Next day, the Drug Enforcement agents come over to Tom’s house. 

They search the shed where the firewood is kept, break every piece 

of wood, find no cocaine, swear at Tom and leave. 

The phone rings at Tom’s house. “Hey, Tom! Did the Federal Drug 

Enforcement guys come by?” 

“Yeah!” 

“Did they chop your firewood for you?” 

“Yeah, they did.” 

“Okay, now it’s YOUR turn to call. I need my garden plowed.” 

Selected by: Maja Puljić, 3.oga 


RAČUNALSTVO 

Preporuke računalnih igara 

Test Drive Unlimited 2 

Igra za sve ljubitelje automobilskih utrka. 

Utrke će se odvijati na velikom području gdje ćete moći kupovati automobile, motore i uređivati 

kuće. U dvojci se radnja odvija na Ibizi, a osim samih utrka vašim limenim ljubimcem, važan 

dio igre je također i glamurozan život vašeg lika. Samim tim igra postaje zanimljivija jer ćete se 

morati još više pozabaviti uređivanjem kuća i priređivanjem zabava. Od običnog čovjeka koji se 

voli utrkivati u svom ljubimcu, možete postati bogataš i legenda na Ibizi. 

BioShock 2 

U BioShocku 2 radnja se odvija osam godina nakon prvog dijela. U drugom dijelu 

igrač je u ulozi Big Daddyja, zaštitnika Little Sistersa. Big Daddy kreće u potragu za 

„Malom Sestrom“, čiji je zaštitnik bez znanja o tome što se dogodilo u zadnjih 10 godina. 

Naime, sada Raptureom vlada nova vladarica koja želi oživjeti podmorsku utopiju 

upravljajući vojskom Big Sistersa. Za razliku od prvog dijela igrač pripada podvodnom 

svijetu. Oružja u igrici su zanimljiva, a igraču su dostupni i plazmidi (telekineza, bacanje 

vatre, struje...) koje može koristiti čak istovremeno s oružjem. Jedno od najboljih 

unaprjeđenja je to što u novom dijelu jedna ruka služi za oružje, a druga za plazmide, 

tako da nema potrebe za stalnim izmjenjivanjem. 

Crysis 2 

Radnja novog Crysisa smještena je u New Yorku, u 2023. godinu. Veliki gradovi 

poput Londona, Tokija i Rio de Janeira leže u ruševinama, a broj mrtvih raste iz 

dana u dan. Naravno, sve je to posljedica invazije izvanzemaljaca. Igrač je lik kojem 

se ljudi obraćaju kao poslaniku, tako da bi mogli reći da je u ovom dijelu 

protagonist Prophet iz prvog dijela igrice. Igrač se bori protiv najezde izvanzemaljaca, 

ali i protiv Korejaca s kojima se borba nastavlja još od prvog dijela. 

Call of Duty Black Ops 

Nakon dvije godine razvoja, Treyarch nam je isporučio impresivnu Call of Duty igru 

prepunu raznolikog sadržaja i čiste zabave... 

Call of Duty je u posljednjih desetak godina definitivno postao brand u svijetu 

računalnih igara. S ovim najnovijim izdanjem Black Ops, Activision nam želi pružiti 

daleko najbolji „multi-player“ doživljaj. Najbolja stvar koju pruža ova igra u „multi-player 

modu“ je prilagođavanje! 

Vaš se vojnik može prilagoditi tako da bude brz, trči naokolo po mapi i puca po svemu 

na što naleti. Možete ga prilagoditi da bude stručnjak za eksplozive, pa postavljati C4 po 

neprijateljskim zgradama i vozilima, i gađati ih bazukom. A ako vam više odgovara igra 

s veće udaljenosti, možete odabrati mirnog vojnika i sa snajperom skidati protivnike. 

Black Ops uvodi u igru novčani sustav, dakle nakon svake odigrane igre dobijete novce 

kojima možete kupovati oružje. 

Napisali: Stipo Dajaković i 

Marko Perko, 4.og 

42 


ZABAVA 

Jeste li znali? 

Atomske bombe bačene na Hiroshimu i Nagasaki 

zvale su se “Little Boy” i “Fat Man”. 

Čudno je kako mi koristimo hladnjak za 

hlađenje hrane, a Eskimi koriste hladnjake 

kako bi spriječili potpuno smrzavanje 

hrane. 

Mačke ne osjećaju sladak okus. 

Nijedan komad četvrtastog, suhog papira 

ne može biti savijen na iste dijelove više 

od 8 puta. 

U srednjovjekovnoj Francuskoj nevjerne 

žene bile su tjerane da gole naganjaju 

kokoši po gradu. 

U Nizozemskoj možete platiti kaznu ukoliko 

ne uzmete košaricu u supermarketu. 

Godišnje tijekom sna čovjek pojede i do 8 

pauka, a da toga nije ni svjestan. 

Pronađi razlike, čak ih je petnaest! 

Guinessova knjiga rekorda drži rekord kao 

najkradenija knjiga iz knjižnica. 

Albert Einstein nije progovorio do treće 

godine te je obožavao svirati violinu. 

Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju. 

Slikar Leonardo da Vinci mogao je u isto 

vrijeme jednom rukom pisati, a drugom 

slikati. 

Napoleon je navodno nosio čokoladu na 

svim svojim vojnim pohodima. 

Abraham Lincoln je imao protezu za zube 

od drveta, kao i većina ljudi tog vremena. 

Šanse da se rodite 29. veljače prijestupne 

godine su 1 prema 1461. 

Kada bi lutka Barbie bila u prirodnoj veličini 

ona bi bila visoka 2,18 m i imala bi mjere 

99-46-84. 

Grom udara muškarce sedam puta češće 

nego žene. 

Izbor: Anja Pranjić, 1.ek 


http://www.ss-dugo-selo.skole.hr

M a r t e e n

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template ?