Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o financijskom ... - Index.hr

Trgovački sud u Zagrebu 

Zagreb, Amruševa 2/2 

po sucu toga suda 

Mislavu Kolakušiću 

66. vijeće 

Ustavni sud Republike Hrvatske 

Zagreb 

Trg Svetog Marka 4 

Z A H T J E V 

podredno 

P R I J E D L O G 

ZA OCJENU USTAVNOSTI 

pojedinih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi 

(„Narodne novine“ - dalje NN, broj 108/12, 144/12 i 81/13 - dalje ZFPN), te njihovo 

ukidanje, kako slijedi: 

1. članka 12.a stavka 2. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 5. i 14. stavak 2. 

Ustava Republike Hrvatske, 

2. članka 27. stavak 5. ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i 

članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 

8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10), 

3. članka 30. stavka 4. ZFPN (NN 108/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i 

članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske 

4. članka 33. stavka 2. ZFPN (NN 108/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i 

članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, 

5. članka 60. stavka 2., 3. i 4. ZFPN (NN 108/12) zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. 

i 49. Ustava Republike Hrvatske 

6. članka 60. stavka 2., 4. i 5. ZFPN (NN 144/12) zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. 

i 49. Ustava Republike Hrvatske, 

7. članka 60. stavka 2., 5. i 7. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 

49. Ustava Republike Hrvatske, 

8. članka 66. stavka 15. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 5. i 29. Ustava 

Republike Hrvatske, 

9. članka 72.a ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 49. Ustava 

Republike Hrvatske, 

10. članka 81. stavka 2. ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 49. 

Ustava Republike Hrvatske, 

11. članka 81. stavka 2. i 3. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 

49. Ustava Republike Hrvatske. 

1

OVLAST ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA 

Odredbom članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike 

Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02 - dalje Ustavni zakon) odreĎeno je 

da ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina 

njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom 

sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s 

Ustavom. 

Odredbom članka 120. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 

135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10) odreĎeno je da se 

sudačka dužnost povjerava osobno sucima. 

Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13 

dalje -ZOS) propisano je da u pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom 

stupnju sudi sudac pojedinac. 

Odredbom članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 

158/09, 03/11, 34/11, 100/11, 123/11, 138/11, 38/12, 111/12, 39/13, 48/13, 59/13 i 91/13) 

propisano je da odluke i ostale akte koji se odnose na predmete u kojima sud postupa 

u obavljanju sudbene vlasti potpisuje sudac koji rješava predmet. 

Odredbom članka 30. Zakona o sudovima propisano je da je predsjednik suda sudac koji 

uz sudačku duţnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom 

poslovniku. 

Odredbom članka 31. Zakona o sudovima predsjednik suda u obavljanju poslova 

sudske uprave donosi upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih 

ovlasti. 

Slijedom rečenih odredbi, proizlazi da sud u sudskom postupku donosi odluke 

putem suca kojem je predmet dodijeljen u rad. Predsjednik suda nema ovlast donošenja 

odluka u sudskim predmetima koji mu nisu dodijeljeni u rad, pa samim time nije ovlašten 

donijeti niti rješenje o zastoju u sudskim postupkom u predmetu koji je dodijeljenom u rad 

drugom sucu. 

Ustavni zakon ne pravi razliku u definiciji pojma "sud" prilikom davanja ovlasti za 

zastajanje s postupkom i podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. 

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Mislavu Kolakušiću odlukom Stpn-7/13 od 

22. srpnja 2013. zastao je s postupanjem u predmetu predstečajne nagodbe, te sukladno 

odredbi članka 37. stavak 1. i članka 35. Ustavnog zakona, podnosi ovaj Zahtjev. 

Podredno, 

ukoliko Ustavni sud utvrdi da Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mislavu 

Kolakušiću nije ovlašten podnijeti Zahtjev, podnosim prijedlog temeljem odredbe članka 

38. stavak 1. Ustavnog zakona kojom je odreĎeno da svaka fizička i pravna osoba ima 

pravo predloţiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu 

suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, kao Mislav Kolakušić, Zagreb, Bribirska 

22, OIB: 54436333737, slijedom čega svi navodi u tekstu zahtjeva koji su navedeni sa 

"Sud" prevode se u "Mislav Kolakušić". 

Sukladno odredbi članka 50. Ustavnog zakona, Trgovački sud u Zagrebu po sucu 

pojedincu Mislavu Kolakušiću (dalje Sud), predlaţe da ukoliko Ustavni sud smatra 

potrebnim odrţi javnu raspravu. 

Temeljem odredbe članka 39. stavak 2. Ustavnog Zakona podnositelj u zahtjevu 

2

moţe navesti i druge činjenice od značenja za ocjenu stvari, kao i svoje mišljenje o tome 

treba li osporeni propis ukinuti ili poništiti. 

Odredbom članka 128. Stavak 1. točka 1. i 3. Ustava RH, odreĎeno je da Ustavni 

sud RH odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom, koji su prestali vaţiti ako od tog 

prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od 

godine dana. 

Temeljni prigovor odredbama ZFPN-a je da nisu osigurani mehanizmi kontrole 

zakonitosti postupka utvrđivanja tražbina, a što posljedično dovodi do nezakonitih i 

neustavnih raspolaganja. 

ODNOS UTVRĐENJA NEZAKONITOSTI U SUDSKOM POSTUPKU I OCJENE 

NEUSTAVNOSTI POJEDINIH ODREDBI ZAKONA 

Sud smatra da je ocjenu Ustavnosti pojedinih odredbi Zakona potrebno promatrati 

kroz oblike njegove primjene u praksi. Pojedine odredbe Zakona stječu svojstvo 

neustavnosti, ako omogućuju njegovu zloupotrebu, odnosno ako se njime grubo vrijeĎaju 

odredbe Ustava. 

Zloupotreba Zakona u korist pojedinaca ili društava u pojedinačnom slučaju 

primjene zakona predstavlja nezakonitost, dok učestale istovrsne povrede Zakona 

predstavljaju povredu Ustava, jer tada odredbe zakona postaju alat za povredu Ustava RH 

na štetu fizičkih i pravnih osoba te Republike Hrvatske. 

Zakonske odredbe postaju neustavne kad njihova primjena u konkretnim odnosima 

dovodi do neustavnih posljedica. 

UVODNO O ZAKONU O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I PREDSTEČAJNOJ 

NAGODBI 

Ideja predstečajne nagodbe je dobrodošao institut, jer se putem dogovora izmeĎu 

vjerovnika i duţnika pokušavaju ostvariti njihovi zajednički interesi u cilju nastavka 

poslovanja društava uz podmirenje dijela obveza vjerovnika, a sve temeljem njihovog 

dobrovoljnog pristanka. Temelj svake nagodbe pa tako i predstečajne nagodbe je 

dobrovoljnost svih stranaka nagodbe. 

Moţe se reći da je ZFPN-om ponovno uveden institut prisilne dobrovoljnosti, jer 

nekoliko ili većina vjerovnika sklapa nagodbu u ime svih vjerovnika kojih moţe biti 

nekoliko desetaka, stotina ili tisuća, što je i razumljivo, jer je nerealno očekivati da će se 

baš svi vjerovnici sloţiti s predloţenim planom financijskog restrukturiranja. 

Predmetni institut je već ranije postojao u hrvatskom zakonodavstvu i to u Zakonu 

o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91, 9/94 i 54/94 

pročišćeni tekst), postupak se vodio pred trgovačkim sudovima. 

Neka od temeljnih načela ZFPN-a su: 

Načelo dobrovoljnosti; članak 21. “Predstečajna nagodba smatra se sklopljenom 

ako na nju dobrovoljno pristanu dužnik i vjerovnici čije traţbine čine potrebnu većinu 

iz članka 63. stavka 2. ovoga Zakona.” 

Načelo jednakog postupanja prema vjerovnicima; članak 22. “U postupku 

3

predstečajne nagodbe dužnik je dužan jednako postupati prema svim vjerovnicima 

istog položaja i ne poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovoĎenje vjerovnika u 

nejednaki poloţaj.” 

Načelo postupanja u dobroj vjeri; članak 23. “Vjerovnik i duţnik tijekom 

predstečajne nagodbe ne smiju poduzimati radnje kojima se moţe prouzročiti šteta.” 

Potrebno je spomenuti da je ZFPN u manje od 10 mjeseci dva puta gotovo u 

cijelosti izmijenjen, 1. listopada 2012. donesen je osnovni zakon koji je sadrţavao 89. 

članaka, 21. prosinca 2012. donesena je Uredba Vlade RH iz NN 144/12 kojom je 

izmijenjeno 39 članaka tog zakona, a 29. lipnja 2013. donesen je Zakon o izmjenama i 

dopunama ZFPN-a (NN 81/13), kojim je izmijenjeno 63 odredbi toga Zakona i to sve bez 

argumentirane javne rasprave. Dakle u manje od 8 mjeseci ţivota tog Zakona s 89. 

članaka izmijenjeno je ukupno 102 članka. 

Uredba vlade RH donesena je na temelju članka 1. Zakona o ovlasti Vlade 

Republike Hrvatske da uredbama ureĎuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga 

sabora (»Narodne novine«, broj 108/2012) kojim se ovlašćuje Vlada Republike Hrvatske 

da uredbama ureĎuje pitanja tekuće gospodarske politike iz djelokruga Hrvatskoga sabora, 

osim izmjena drţavnog proračuna i propisivanja poreza te onih pitanja koja prema Ustavu 

Republike Hrvatske moţe ureĎivati samo Hrvatski sabor u razdoblju: od 15. prosinca 

2012. do 15. siječnja 2013. i od 15. srpnja 2013. do 15. rujna 2013. 

Odredbom članka 89. stavak 3. Ustava RH propisano je da zakon stupa na snagu 

najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga 

zakonom drugačije odreĎeno. 

Odredbom članka 93. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi 

(NN 108/12) odreĎeno je da ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim 

novinama". 

Odredbom članka 40. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona o 

financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 144/12) propisano je da Uredba 

stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama". 

Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama Zakona o financijskom poslovanju i 

predstečajnoj nagodbi (NN 81/13) odreĎeno je da ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana 

od dana objave u "Narodnim novinama". 

Sud iz odredbi ZFPN nije uspio razaznati o kojim se to posebno opravdanim 

razlozima radilo da je stupanje na snagu zakona i svih njegovih izmjena, odreĎeno za 

odmah. 

UOČENI POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI ODREDBI ZFPN-a 

Izuzetno pozitivan efekt ZFPN-a je uvoĎenje načela potpune transparentnosti, 

odnosno javne objave cjelokupnog spisa predmeta, odluka tijela te svih podneska putem 

WEB stranica Financijske agencije. 

Naime, Trgovački sud u Zagrebu bez pristupa cjelokupnoj dokumentaciji putem 

WEB-a Financijske agencije u postupcima predstečajne nagodbe, posebice prijavama 

traţbina vjerovnika, ne bi bio u mogućnosti postupati sukladno zakonima Republike 

Hrvatske, odnosno podnijeti ovaj Zahtjev, jer mu predmetna dokumentacija nije 

dostavljena u pisanom obliku uz prijedlog od strane predlagatelja-duţnika, niti naknadno 

od strane Financijske agencije. 

4

Podnositelj Zahtjeva smatra da bi predmetni princip, trebalo unijeti i u Zakon o 

sudovima, te centralizirano objavljivati sve odluke hrvatskih sudova, izuzev odluka u 

kojima je sukladno zakonima isključeno sudjelovanje javnosti, a sve uz primjerenu zaštitu 

osobnih podataka. 

Rečenim bi se u potpunosti otklonila "dogma" da u sudskim odlukama postoji 

nešto "skriveno", u prilog tome ide i Zakon o parničnom postupku kojim je odreĎeno da 

su sudska ročišta javna, te se i rješenje kojim se isključuje javnost mora javno objaviti. 

Odredbom članka 60. stavak 2. ZFPN-a odreĎeno je da se traţbine u pogledu kojih 

postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o postojanju i visini traţbine tog 

vjerovnika smatraju utvrĎenim traţbinama. 

Slijedom rečene i kasnije navedenih odredbi ZFPN-a, duţnik se moţe osloboditi 

obveza u potpunosti ili preteţitom dijelu, na štetu vjerovnika bez njihovog pristanka, a sve 

temeljem potvrde i rješenja Nagodbenog vijeća o utvrĎenim traţbina, te kasnije rješenja 

Trgovačkih sudova kojim odobravaju sklopljene predstečajne nagodba u kojima su 

sadrţane nevjerodostojne traţbine, uz uskraćivanje temeljnih zakonskih ovlaštenja 

Trgovačkim sudovima u pogledu nadzora nad zakonitošću postupanja duţnika. 

Nadalje, vjerovnici su uskraćeni da nadleţni Trgovački sud donese pravorijek o 

osnovanosti njihove traţbine, već o njihovoj traţbini odlučuje duţnik koji im ni ranije nije 

ţelio platiti. 

U cijelom tekstu ZFPN-a ni jednom riječju se ne spominje mogućnost da su 

Trgovački sudovi ovlašteni donijeti rješenje kojim se odbija prijedlog za sklapanje 

predstečajne nagodbe. 

Temeljna funkcija sudova RH je suĎenje, odnosno donošenje odluka o 

postavljenim zahtjevima, prijedlozima, tuţbama na način da se isti uvaţavaju ili odbijaju, 

odnosno odbacuju u slučaju formalnih nedostataka. Odredbama ZFPN-a uloga Suda 

pretvara se u puko izdavanje potvrde o činjenicama utvrĎenim u postupku pred FINA-om, 

a koje se temelje na utvrĎenju samog duţnika, a što je prema mišljenju podnositelja 

Zahtjeva protivno Ustavu RH, Zakonu o sudovima te drugim zakonima RH. 

Iako Trgovački sudovi temeljem odredbi ZFPN-om "nisu ovlašteni ocjenjivati" je 

li u postupku priznavanja traţbina došlo do povreda zakonitosti, isti su temeljem odredbi 

članka 321. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 

112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje: ZPP), „stranke mogu tijekom 

cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog okončanja zaključiti 

nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba)“, u svezi odredbe članak 321. stavak 4. ZPPa, 

„pred sudom ne moţe zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu 

raspolagati (članak 3. stavak 3 ZPP-a)“, te odredbe članka 3. stavak 2. ZPP-a, sud neće 

uvaţiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima 

javnog morala“, ovlašteni odbiti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe. 

Odredbom članka 66. stavak 14. ZFPN-a, bilo je propisano da se u postupku pred 

sudom na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka u postupku pred 

trgovačkim sudovima, sada je odredbom članka 66. stavak 15. ZFPN-a (NN 81/13) 

propisano da se primjenjuju pravila izvanparničnog postupka u postupku pred 

trgovačkim sudovima. 

Predmetnom izmjenom ZFPN-a oduzima se Trgovačkim sudovima i ono malo 

ovlaštenja u pogledu utvrĎenja zakonitosti postupanja u prethodnom postupku 

5

predstečajne nagodbe, propisanih Zakonom o parničnom postupku. 

Nadalje, uočeno je da duţnici često podnose prijedloge za otvaranje postupaka 

predstečajne nagodbe bez prilaganja ZFPN-om propisane dokumentacije, iz čega je lako 

zaključiti koji je cilj takvog postupanja. 

Naime, Financijska agencija sukladno odredbi članka 27. stavak 4. i 5. ZFPN-a, 

„ako je postupak predstečajne nagodbe obustavljen, a postoje razlozi za otvaranje 

stečajnog postupka, Financijska agencija duţna je, u roku od osam dana, podnijeti 

prijedlog za pokretanje stečajnog postupka“. 

U slučaju kada Financijska agencija prema odredbama ZFPN-a podnosi prijedlog 

za pokretanje stečajnog postupka, osloboĎena je plaćanja pristojbi i troškova vezanih za 

pokretanje stečajnog postupka. 

Sud nema zakonske osnove da obveţe duţnika na plaćanje troškova tog postupka, 

jer isti nije predlagatelj, a što je i bio cilj duţnika da izbjegne plaćanje troškova stečajnog 

postupka koji se onda prevaljuju na teret Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka, 

odnosno drugih vjerovnika. 

Temeljem odredbe članak 39.a Stečajnog zakona propisano je da je vjerovnik koji 

predlaţe pokretanje stečajnoga postupka duţan pri podnošenju prijedloga uz sudsku 

pristojbu na prijedlog za pokretanje stečajnoga postupka uplatiti i dodatnu pristojbu u 

iznosu od 10.000,00 kuna radi osnivanja Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka 

koji se ne mogu namiriti iz imovine duţnika. 

Fond je osnovan Zakonom i korišten za pomirenje troškova u stečajnim 

postupcima koje pokreću radnici s obzirom da su isti osloboĎeni plaćanja sudskih 

pristojbi, troškova prethodnog te stečajnog postupka. 

UTJECAJ ZFPN-a NA BROJ STEČAJNIH PREDMETA PRED TRGOVAČKIM 

SUDOVIMA 

Na dan 26. srpnja 2013. prema podacima iz ICMS sustava, na Trgovačkom sudu u 

Zagrebu zaprimljeno je 984 prijedloga Financijske agencije prema naprijed rečenim 

odredbama ZFPN-a, što uz minimalni trošak za Stečajnim zakonom, propisane dvije 

obvezne objave oglasa u Narodnim novinama, prema cjeniku Narodnih novina, od po 

400,00 kn svaki, iznosi ukupno 787.400,00 kn. 

Prema podacima koji su nedavno prezentirani javnosti proizlazi da je podneseno 

4.692 prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, te da su do sada prijedlozi 

2.863 društava-duţnika odbačeni ili obustavljeni, odnosno da je pokrenuto 650 postupaka 

predstečajne nagodbe. 

Slijedom rečenog, lako je uočiti da bi kao rezultat primjene ZFPN-a moglo biti 

pokrenuto oko 4.000 stečajnih postupaka pred Trgovačkim sudovima povodom prijedloga 

Financijske agencije, za što je potrebno 3.200.000,00 kn samo za objave oglasa u 

Narodnim novinama, na teret vjerovnika ili drţavnog proračuna RH. 

U Fondu Trgovačkog suda u Zagrebu nema niti pribliţno dovoljno sredstava za 

podmirenje navedenih troškova. 

Odredbom članka 90. stavak 2. Ustava RH odreĎeno je da u zakonu čija primjena 

traţi financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori. 

6

OSVRT NA POJEDINE ODREDBE ZFPN 

Odredom članak 60. stavak 2. ZFPN-a odreĎeno je da se traţbine u pogledu kojih 


vjerovnika, smatraju utvrĎenim traţbinama. 

Odredbom članka 72.a ZFPN-a (NN 144/12) odreĎeno je da solidarni duţnici i 

jamci duţnika te banke garanti, izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne 

nagodbe svoja dospjela i nedospjela potraţivanja s osnova jamstava, solidarnog duţništva, 

garancija, akreditiva, s tim da po izvršenom plaćanju nakon sklapanja predstečajne 

nagodbe imaju pravo isto naplatiti od duţnika u skladu s predstečajnom nagodbom. 

Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva na osnovu 

prijavljenih potraţivanja imaju pravo glasa sukladno članku 62. ovoga Zakona po osnovi 

solidarnog duţništva, jamstva ili garancije dane prije otvaranja postupka predstečajne 

nagodbe. 

Primjenom rečenih odredbi, duţnici su priznajući nepostojeće - fiktivne traţbine 

putem direktno ili indirektno povezanih trgovačkih društava u potpunosti obezvrijedili 

potraţivanja-imovinu stvarnih vjerovnika - pravnih i fizičkih osoba te Republike Hrvatske. 

Naime, odredba jasno propisuje da se traţbina o kojima su se sporazumjeli duţnik 

i vjerovnik smatra utvrĎenom, bez ikakve ocjene neovisnog tijela. 

Pitanje ustavnosti se pojavljuje s obzirom da se na strani duţnika i vjerovnika često 

nalaze "iste" osobe, naime u Republici Hrvatskoj uobičajena je situacija u kojoj jedna ili 

više fizički udruţenih osoba, ima kontrolu nad nekoliko trgovačkih društava, u kojima su 

osnivači, članovi uprava ili direktori, odnosno putem udjela u društva u vlasništvu drugog 

društva, te u stvarnosti ne postoji odnos duţnik vjerovnik. 

Nadalje, duţniku je ostavljeno pravo da bez ikakvog osnova ospori valjanu 

traţbinu vjerovnika i da o toj činjenici ne raspravlja nadleţni sud u propisanom postupku, 

jer isto nije predviĎeno ZFPN-om. 

Da je predmetna odredba 1991. godine unesena u zakonodavni okvir, zasigurno ne 

bi dovela u sumnju aspekte njezine primjene, ali naţalost ne moţemo izaći iz konteksta 

vremena u kojem danas ţivimo. 

Sva tijela u postupku predstečajne nagodbe izuzeta su od bilo kakvog prava 

odlučivanja. 

Nagodbeno vijeće samo u tablice unosi ono što je duţnik priznao ili osporio, te na 

temelju toga, bez prava na kritičku ocjenu donosi rješenje o utvrĎenim i osporenim 

traţbinama. 

Trgovački sud prema svim odredbama ZFPN-a moţe samo donijeti rješenje kojim 

odobrava sklopljenu predstečajnu nagodbu ili eventualno rješenje o odbacivanju 

prijedloga ukoliko duţnik nije priloţio neki od nuţnih dokumenta. 

Sudu je prema odredbama ZFPN-a uskraćena osnovna društvena uloga, da o 

svakom podnesenom zahtjevu, prijedlogu ili tuţbi, odluči temeljem pravilne primjene 

zakona. 

Potraţivanje pojedinca ili pravne osobe u postupku predstečajne nagodbe moţe biti 

priznato ili osporeno. 

Rečena odredba članka 60. stavak 2. ZFPN-a, pruţa velike mogućnosti za 

zloupotrebu prava u postupku predstečajne nagodbe radi stjecanja nepripadne materijalne 

7

koristi duţnika, njegovih povezanih društava i pojedinih vjerovnika na štetu ostalih 

vjerovnika, drţavnog proračuna putem porezne evazije, te samim time i svih graĎana 

Republike Hrvatske. 

Oštećenje vjerovnika uključujući Republiku Hrvatsku moţe nastupiti uslijed 

neosnovano visokog postotka umanjenja potraţivanja vjerovnika, odnosno unosom 

potraţivanja vjerovnika u temeljni kapital društva duţnika protivno volji vjerovnika, koje 

će biti kasnije obrazloţeno. 

Oštećenje Republike Hrvatske, odnosno drţavnog proračuna, moţe nastupiti s 

osnova neosnovano visokog otpisa potraţivanja, te putem porezne evazije, odnosno 

neosnovanog korištenja prava na pretporez kroz zahtjeve za povrat ili odbitak poreza na 

dodanu vrijednost temeljem nevjerodostojnih traţbina utvrĎenih u postupku predstečajne 

nagodbe. U slučaju kada se zatraţi povrat ili utvrdi odbitak pretporeza (PDV-a) temeljem 

potraţivanja koja su kao vjerodostojna utvrĎena rješenjima Financijske agencije, te 

rješenjima Trgovačkih sudova o odobravaju sklapanja predstečajne nagodbe, prema ocjeni 

Suda teško se mogu s uspjehom osporiti takvi zahtjevi naknadnim ispitivanjem 

predmetnih traţbina s obzirom da su iste utvrĎene kao vjerodostojne pravomoćnim 

odlukama Financijske agencije i Trgovačkih sudova. 

S obzirom da traţbine vjerovnika u sebi sadrţe Porez na dodanu vrijednost, te na 

činjenicu da se u postupcima predstečajne nagodbe utvrĎuju traţbine od nekoliko desetaka 

milijardi kuna, u njima sadrţani PDV iznosi nekoliko milijardi kuna. Samo 66. vijeće 

Trgovačkog suda u Zagrebu zaprimilo je prijedloge za sklapanje predstečajnih nagodbi u 

ukupnom iznosu od preko 5.000.000.000,00 kn (petmilijardikuna). 

ODREDBA ČLANKA 12a. STAVAK 2. ZFPN (81/13) 

Zakonom o izmjena i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj 

nagodbi (NN 81/13) člankom 6. uveden je članak 12.a stavak 2. ZFPN-a, pod naslovom 

Posljedice duţnikova zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, a koji odreĎuje: „Stopa 

zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama izmeĎu 

poduzetnika i izmeĎu poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava 

dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.“ 

Takvim odreĎivanjem stopa zateznih kamata je u dijelu u kojem je odreĎeno „u 

kojima je osoba javnog prava duţnik novčane obveze“ došlo do povrede Ustava 

Republike Hrvatske i to na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavak 2. Ustava 

RH. 

Kako su i nadalje na snazi odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima 

(Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11) u slučaju kada je osoba javnog prava vjerovnik 

novčane obveze onda se njoj plaćaju zatezne kamate koje se obračunavaju na način da se 

eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećava za osam postotnih poena, kada osoba 

javnog prava kasni sa plaćanjem onda ona plaća kamatu koja je jednaka referentnoj stopi 

uvećanoj za osam postotnih poena. To konkretno od 1. srpnja 2013. znači da osobe javnog 

prava u slučaju zakašnjenja plaćaju zateznu kamatu po stopi od 13,40 % (5,40+8), a kada 

druga pravna osoba kasni s plaćanjem osobi javnog prava plaća zateznu kamatu po stopi 

od 15% (7+8). 

Kako je riječ o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred 

zakonom, zahtjeva se od naslova da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to 

članka 12.a stavka 2. ZFPN u dijelu u kojem se u tom članku navodi „u kojima je osoba 

8

javnog prava duţnik novčane obveze“ donese temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog 

zakona slijedeću odluku: 

Ukida se odredba članka 6. Zakona o izmjenama Zakona o financijskom 

poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine", broj: 81/13) u dijelu koji se odnosi 

na čanak 12.a stavak 2., jer je ista protivna članka 5. i 14. Ustava Republike Hrvatske 

(„Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 

85/10). 

U pogledu dijela predmetne odredbe se predlaţe ukidanje jer su njime osobe 

javnog prava stavljene u povoljniji poloţaj u odnosu na druge pravne osobe, a riječ je o 

propisu koji se primjenjuje od 1. srpnja 2013. 

Neovisno o prethodno navedenom skreće se pozornost naslovu da su pravila o 

zateznim kamatama kada duţnik kasni sa ispunjenjem novčane obveze odreĎena u Zakonu 

o obveznim odnosima te da su predmetne odredbe usklaĎene sa pravnom stečevinom 

Europske unije. 

ODREDBA ČLANKA 30. STAVAK 4. ZFPN (108/12) 

odreĎuje da: „Ţalba se podnosi prvostupanjskom tijelu koje je donijelo rješenje. O 

ţalbi odlučuje Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni 

postupak.“, 

ODREDBA ČLANKA 33. STAVAK 3. ZFPN (108/12) 

odreĎuje da: „Predsjednika i članove nagodbenog vijeća imenuje ministar 

financija. Predsjednik i članovi nagodbenog vijeća moraju biti hrvatski drţavljani sa 

završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim 

preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim 

stručnim studijem – pravne ili ekonomske struke. Predsjednik vijeća mora biti magistar 

prava.“ 

Kako nagodbeno vijeće čije članove imenuje ministar financija, odlučuje o 

pokretanjima postupka predstečajne nagodbe, o privremenim mjerama te o utvrĎenjima 

traţbina kao i o tome da li je za plan financijskog restrukturiranja glasovala potrebna 

većina vjerovnika, a Ministarstvo financija je jedan od vjerovnika u svakom postupku 

predstečajne nagodbe došlo je do neravnopravnosti svih ostalih vjerovnika u odnosu na 

vjerovnika – ministarstvo financija. Time je povrijeĎeno načelo jednakosti svih pred 

zakonom i to iz članka 14. stavak 2. Ustava RH. Pored toga, o ţalbama protiv odluka 

nagodbenog vijeća opet odlučuje Ministarstvo financija RH, odnosno jedan od vjerovnika. 

S obzirom na posljedice koje nastupaju u postupku predstečajnih nagodbi, sama 

činjenica da se taj postupak najvećim dijelom vodi pred tijelom kojeg imenuje ministar 

financija dovodi do brojnih sumnji u nepristranost tijela koje vodi postupak i koje 

priprema postupak prije dolaska na nadleţni sud. Stoga moţe doći i do povrede iz članka 

29. stavak 1. Ustava RH u dijelu u kojem je navedeno da svatko ima pravo da zakonom 

ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim 

pravima i obvezama. 

Kako je riječ o povredi ustavnih pravila, zahtjeva se od Ustavnog suda Republike 

Hrvatske da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom, donese temeljem članak 55. 

9

stavak 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske slijedeću odluku: 

Ukidaju se odredbe članka 30. stavak 4. i 33. stavak 2. Zakona o financijskom 

poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12), jer su iste protivne 

članku 5., 14. stavak 1. i članku 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne 

novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Predlaţe se zakonodavcu dodijeliti primjereni rok u kojem mora uskladiti 

predmetna pravila sa Ustavom RH. 

Pored toga se predlaţe naslovu da prilikom ukidanja predmetnih odredaba 

preporuči zakonodavcu da omogući sudovima odluku o tome da se odreĎeni postupci 

predstečajnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak pred neovisno tijelo. 

Naime, u dosadašnjoj je sudskoj praksi zamijećeno kako nije moguće prihvatiti 

prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, iako je u prethodnom postupku izglasan plan 

financijskog restrukturiranja s obzirom da su u postupku počinjene teţe povrede prisilnih 

propisa drugih zakona. 

Ističe se da temeljem Ustava Republike Hrvatske sudovi sude na temelju Ustava, 

zakona, meĎunarodnih ugovora i drugih vaţećih izvora prava. To znači da sudovi moraju 

provjeriti da li je predmetni postupak i sam prijedlog predstečajne nagodbe u skladu 

izmeĎu ostalog sa pravima dioničara i imatelja poslovnih udjela temeljem Zakona o 

trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 

146/08, 137/09 111/12, 125/11, 68/13), zatim sa drugim prisilnim propisima kao i 

Lisabonskim ugovorom (naročito dio koji se tiče drţavnih potpora jer Europska komisija 

ima mogućnost i 10 godina od sklapanja predstečajne nagodbe istu proglasiti nelegalnom 

ako nisu poštivana pravila o drţavnim potporama). 

Dakle, obveza je sudova da nakon primitka prijedloga za sklapanje predstečajne 

nagodbe izvrše provjeru predmetnog prijedloga te ako utvrde da je u prethodnom 

postupku došlo do povreda Ustava odnosno drugih zakona te meĎunarodnih ugovora 

sudovi mogu samo odbiti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe. Kako sud nema 

mogućnost ispravka ranije napravljenih pogrešaka, već moţe samo odbiti sklapanje 

predstečajne nagodbe, bilo bi korisno omogućiti poduzetnicima provoĎenje novog 

postupka u skladu sa Ustavom. 

U tijeku stečajnog postupka utvrĎuje se osnovanost traţbina vjerovnika na način da 

vjerovnici imaju rok od oko 6 mjeseci za prijavu traţbine a prijavu ispituje stečajni 

upravitelj no i ostali vjerovnici mogu osporavati neosnovanost prijave tražbine. 

Temeljem ranijeg Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (Narodne novine 54/94, 

pročišćeni tekst), traţbina vjerovnika se smatrala utvrđenom ako ju nije osporio 

dužnik, upravitelj prisilne nagodbe ako je određen ili koji od prisutnih vjerovnika 

čija su potraživanja utvrđena, a prihvaćena prisilna nagodba je imala učinak prema svim 

vjerovnicima u istom omjeru isplate traţbine. 

No, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi vjerovnici 

gube sva prava ako u roku od 30 dana nisu prijavili svoje traţbine te ako iste traţbine nije 

prijavio niti duţnik. Uz to, kako se o osnovanosti prijavljene traţbine očituje samo duţnik, 

moguće je da se priznaju traţbine povezanih društava (neovisno o tome da li su stvarno i 

nastale), a vjerovnici ne mogu dokazivati neosnovanost takve traţbine. 

Takva pravila o prijavi traţbine kao i o tome da se već kod osporavanja 25% 

10

traţbina obustavlja postupak predstečajne nagodbe omogućuje i nesavjesnim osobama da 

laţno prijavljuju traţbine jer im duţnik ne smije osporiti traţbinu s obzirom na posljedice. 

Dakle, i na ovaj se način mogu oštetiti savjesni vjerovnici. 

Pitanje visine utvrĎenih traţbina je nuţno povezano sa ukupnim iznosom duga 

prema trećima kao i u pogledu glasovanja odnosno da li je potreban broj vjerovnika 

glasovao za odreĎenu nagodbu ili nije. 

ODREDBA ČLANKA 60. STAVAK 2., 3. i 4. ZFPN (108/12) 

Pravila o načinu i posljedicama utvrĎenja traţbina su sadrţana u slijedećim odredbama 

Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi: 

"(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o 

postojanju i visini traţbine tog vjerovnika te traţbine za koje postoji ovršna isprava 

smatraju se utvrĎenim traţbinama, osim ako duţnik raspolaţe javnom ili javno 

ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (3) Nagodbeno 

vijeće sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu 

unosi u kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (4) Na temelju tablice iz stavka 3. 

ovoga članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su 

iznosu utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine." 

ODREDBE ČLANKA 60. STAVAK 2., 4. i 5. ZFPN (144/12) 

“(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o 



ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (4) Nagodbeno vijeće 

sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu unosi u 

kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (5) Na temelju tablice iz stavka 4. ovoga 

članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu 

utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine.“ 

ODREDBE ČLANKA 60. STAVAK 2., 5. i 7. ZFPN (81/13) 

"(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o 



ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (5) Nagodbeno vijeće 

sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu unosi u 

kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (7) Na temelju tablice iz stavka 5. ovoga 

članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu 

utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine. 

S obzirom na posljedice koje nastupaju u postupku predstečajnih nagodbi, kako 

gubitka svih prava vjerovnika koji traţbinu nisu prijavili u roku od 30 dana od poziva 

objavljenog na web stranicama FINE, tako i mogućnosti da duţnik odreĎenim osobama 

prizna nepostojeće traţbine kao i da treće osobe prijave nepostojeće traţbine kako bi ih 

duţnik priznao neovisno o tome što ne postoje - dolazi do povreda kako članka 3., tako i 

članka 14. koji jamči jednakost svih pred zakonom, zatim članka 48., kojim se jamči pravo 

vlasništva te članka 49. Ustava RH koji ističe da su poduzetnička i trţišna sloboda temelj 

gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te da drţava osigurava svim poduzetnicima 

11

jednak pravni poloţaj na trţištu. 




Ukidaju se odredbe članka 60. stavak 2., 3. i 4. Zakon o financijskom poslovanju i 

predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12), jer su iste protivne člancima 3., 

14., 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 

113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Ukidaju se odredbe članka 22. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona 

o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 144/12), 

kojima su izmijenje odredbe članka 60. stavak 2., 4. i 5. , jer su iste protivne člancima 3., 

14., 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 

113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Ukidaju se odredbe članka 33 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 

financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 81/13), kojima 

su izmijenje odredbe članka 60. stavak 2., 5. i 7., jer su iste protivne člancima 3., 14., 48. i 

49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 

124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Predlaţe se da se te da se zakonodavcu odrediti rok u kojem mora uskladiti 

predmetna pravila sa Ustavom RH i omogućiti da traţbine ospore i vjerovnici odnosno 

treća nepristrana osoba kao i da se prihvatljivo propišu posljedice duţnikova 

neprijavljivanja traţbina vjerovnika. 

Pored toga se predlaţe naslovu da prilikom ukidanja predmetnih odredaba 


predsteačjnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak radi utvrĎivanja točnog 

iznosa traţbina ako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je proveden postupak 

utvrĎivanja traţbina na način da je doveo do oštećenja vjerovnika zbog nesavjesnosti 

duţnika odnosno zbog nesavjesnosti odreĎenih vjerovnika. 

ODREDBA ČLANKA 66. STAVKA 15. ZFPN (NN 81/13) 

“(15) U postupku pred sudom na odgovarajući način se primjenjuju pravila 

izvanparničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima.” 

Kao što je ranije rečeno, odredbom članka 66. stavak 14. ZFPN-a, bilo je 

propisano da se u postupku pred sudom na odgovarajući način primjenjuju pravila 

parničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima, sada je odredbom 

Predmetnom izmjenom ZFPN-a oduzima se Trgovačkim sudovima i ono malo ovlaštenja 

u pogledu utvrĎenja zakonitosti postupanja u prethodnom postupku predstečajne nagodbe, 

propisanih Zakonom o parničnom postupku. 




Ukidaju se odredbe članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 


su izmijenje odredbe članka 66. stavak 15., jer su iste protivne člancima 5., i 29. Ustava 

12

Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 

41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

ODREDBA ČLANKA 72.a ZFPN (144/12) 

Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj 

nagodbi (NN 144/12), uvela članak 72.a koji je glasio: 

„Prava solidarnih duţnika, jamaca i banaka garanata/izdavatelja akreditiva 

Članak 72.a (1) Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva 

prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja dospjela i nedospjela potraţivanja s 

osnova jamstava/solidarnog duţništva/garancija/akreditiva, s tim da po izvršenom 

plaćanju nakon sklapanja predstečajne nagodbe imaju pravo isto naplatiti od duţnika u 

skladu s predstečajnom nagodbom. (2) Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke 

garanti/izdavatelji akreditiva na osnovu prijavljenih potraţivanja imaju pravo glasa 

sukladno članku 62. ovoga Zakona po osnovi solidarnog duţništva, jamstva ili garancije 

dane prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.“ 

Predmetna odredba je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom 

poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 81/13) u cijelosti 

promijenjena, ali temeljem prijelaznih i završnih odredaba osporavani tekst članka 72.a se 

i nadalje primjenjuje u postupcima gdje su do stupanja na snagu izmjene utvrĎene 

traţbine, stoga postoji interes da se predmetna odredba poništi neovisno kasnijim 

izmjenama. 

Naime, osporavane odredbe omogućavaju da se u postupku predstečajne nagodbe 

većem broju jamaca-povezanih društava daju glasačke ovlasti neovisno o tome što oni tu 

traţbinu nisu podmirili umjesto duţnika, te traţbina nije niti nastala. 

Iako odredba govori o stjecanju glasačkih prava, duţnici su redom priznavali 

traţbine temeljem jamstava svojih povezanih društava, nakon čega su utvrĎene traţbine 

temeljem rješenja Financijske agencije, slijedom čega su svi jamci-povezana društva 

glasovali o prijedlogu financijskog restrukturiranja te o predstečajnoj nagodbi, a kasnije 

imaju i pravo na isplatu tog potraţivanja koje nikada nije ni postojalo. 

Konkretno, to primjerice znači da je duţnik prije otvaranja predstečajne nagodbe s 

financijskom institucijom ugovorio kredit u iznosu od 1.000.000,00 kn, pritom su kao 

jamci ili suduţnici označeni duţnikovih 5 povezanih društava, a u postupku predstečajne 

nagodbe će se nevraćeni kredit priznati u punom iznosu priznati kao traţbina kako banci 

tako i svih pet povezanih društava (dakle, imati će traţbinu od 6.000.000,00 kn od čega je 

5.000.000,00 kn traţbina povezanih društava). 

Temeljem tako „utvrĎenih“ traţbina su vjerovnici glasovali za odreĎeni tekst 

predstečajne nagodbe, a uslijed višestrukog računanja traţbina temeljem jamstava je došlo 

do znatnog oštećenja vjerovnika. 

Postojanje predmetnog problema je uočio i zakonodavac, no nova pravila se 

primjenjuju samo u novim postupcima pa je dio ranije voĎenih postupaka predstečajne 

nagodbe obuhvaćen teškom povredom jednakosti svih vjerovnika iz članka 14., članka 48. 

kojim se jamči pravo vlasništva te članka 49. Ustava RH koji ističe da su poduzetnička i 

trţišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te da drţava osigurava 

svim poduzetnicima jednak pravni poloţaj na trţištu. 

Kako je riječ o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred 

zakonom, prava vlasništva te poduzetničke slobode, zahtjeva se od Ustavnog suda da u 

13

postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to članka 72.a Zakona o financijskom 

poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12 i 144/12) donese temeljem 

članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona slijedeću odluku: 



kojima su uvedene odredbe članka 72.a, jer su iste protivne člancima 3., 14., 48. i 49. 

Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 

28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Pored toga se predlaţe da Ustavni sud prilikom ukidanja predmetne odredbe 


predstečajnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak radi utvrĎivanja točnog 

iznosa traţbina ako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je proveden postupak 

utvrĎivanja traţbina temeljem jamstava doveo do oštećenja vjerovnika. 

ODREDBE ČLANKA 81. STAVAK 2. ZFPN (144/12) 

"(2) U odnosu na traţbine vjerovnika priznate u postupku predstečajne nagodbe i 

obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja 

postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu 

na te traţbine odbaciti tuţbu, na prijedlog duţnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja 

o potvrdi predstečajne nagodbe." 

ODREDBE ČLANKA 81. STAVAK 2. ZFPN (81/13) 

"(2) Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije 

dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv duţnika, radi 

utvrĎenja i ostvarenja traţbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne 

nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu traţbinu 

duţnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga 

Zakona." 

Odredbom članka 3. Zakon o upravnim sporovima (“Narodne novine, broj 20/10 i 

143/12 – dalje ZUS) odreĎeno je da je predmet upravnog spora: ocjena zakonitosti 

pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu 

stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. 

Odredbom članka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine, broj 53/91, 

91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) 

propisano je da se Zakonom ureĎuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i 

odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i graĎanina, o osobnim i 

obiteljskim odnosima graĎana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim 

graĎanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova odreĎeno da u njima 

sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. 

Odredbom članka 34.b Zakona o parničnom postupku odreĎeno je da Trgovački 

sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: u sporovima izmeĎu pravnih osoba, u 

sporovima izmeĎu pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima 

14

izmeĎu obrtnika uključujući i sporove izmeĎu trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi 

s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek 

sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je 

zakonom utvrĎena nadleţnost nekoga drugog suda. 

Slijedom rečenih odredbi, kroz upravni spor je omogućen odreĎeni oblik sudske 

zaštite u postupku predstečajne nagodbe, naime Upravni sudovi ocjenjuju zakonitost u 

upravnoj stvari, odnosno povodom tuţbi protiv rješenja Ministarstva financija kojima je 

odlučeno o ţalbama protiv rješenja nagodbenih vijeća Financijske agencije. 

Sud smatra, uz uvjerenje kako isto smatraju i upravni sudovi, da nisu ostvareni 

ustavno-pravni razlozi za takvo prenošenje nadleţnosti s trgovačkih na upravne sudove, u 

pravnim stvarima odlučivanja o opstojnosti imovinsko pravnih traţbina. 

Nije potrebno ni naglašavati činjenicu da su Trgovački sudovi rješenjima odobrili ili bi 

trebali odobriti sklapanje predstečajne nagodbe, zaključene temeljem svojstva izvršnosti 

rješenja o utvrĎenim traţbinama i rješenja o prihvaćanju plana financijskog restrukturiranja, a 

koja Upravni sudovi mogu naknadno ukinuti, jer ista nisu stekla svojstvo pravomoćnosti s 

obzirom da se protiv istih vodi upravni spor, a sve povodom tuţbi vjerovnika. 

Sukladno svemu ranije navedenom po pojedinim odredbama ZFPN-a, a posebice u 

svezi oduzimanje prava vjerovnicima na zakonito utvrĎivanje ili osporavanje traţbine pred 

nadleţnim sudom, radi se o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred 

zakonom, prava da o njegovim pravima i obvezama odlučuje nadleţni sud, zahtjeva se od 

Ustavnog suda da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to članka 81. Stavak 2. 

Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12 i 

144/12) donese temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona slijedeću odluku: 



kojima su izmijenje odredbe članka 81. stavak 2., jer su iste protivne člancima 5. i 29. 

Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 

28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

Ukidaju se odredbe članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o 


su izmijenje odredbe članka 81. stavak 2., jer su iste protivne člancima 5., i 29. Ustava 

Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 

41/01, 55/01, 76/10, 85/10). 

ČINJENIČNA OSNOVA 

POJMOVI 

- povezano društvo - odredbe članka 473. do 478. Zakona o trgovačkim društvima - 

društva kojima upravlja jedna ili više meĎusobno povezanih fizičkih osoba radi 

ostvarivanja osobnih ili meĎusobnih ciljeva koji mogu biti zakoniti ili nezakoniti. 

- vjerovnici u postupku predstečajne nagodbe jesu osobni vjerovnici dužnika koji 

u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe imaju imovinskopravnu traţbinu 

prema duţniku članak 3. stavak 1. točka 12. ZFPN. 

15

- jamstvo - odredbom članka 104. ZOO Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje 

prema vjerovniku da će ispuniti valjanu (zakonitu) i dospjelu (protekao dobrovoljni rok 

ispunjenja) obvezu duţnika, ako to ovaj ne učini. Članak 108. stavak 1. ZOO jamstvo se 

moţe dati za svaku pravovaljanu obvezu (stvarno nastalu i zakonitu), bez obzira na njezin 

sadrţaj. 

Dakle, jamstvo je trostrani pravni odnos, te je potrebno da se treća osoba (koja je plateţnojamstveno 

sposobna) obveţe vjerovniku da će podmiriti obvezu duţnika. Potraţivanje 

jamca prema duţniku nastaje tek s osnove regresa (ako je jamac platio vjerovniku u ime 

duţnika odreĎeni iznos i to samo za taj iznos), te tek u tom slučaju nastaje osobna 

traţbina. 

- fiktivno jamstvo – neistinita pravna obveza, nedostaje vjerovnik (duţnik se 

obvezuje svom povezanom društvu) ili postoji nesposobnost jamca da plati vjerovniku uz 

znanje vjerovnika o "jamčevoj" nesposobnosti, a sve usmjereno na stjecanje prava koja po 

zakonu ne pripadaju. 

- sudužnik - termin često korišten u ugovorima o kreditu. Za stjecanje svojstva 

suduţništva potrebno je postojanje vlastite obveze. Kako se u pravilu kod kreditnih 

ugovora radi o obvezama treće osobe, razvidno je da se zapravo radi o jamstvenoj obvezi. 

Odredbom članka 41. ZOO-a propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje 

moţe podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba i ako 

ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Dakle, da 

bi se nešto dugovalo, mora se nešto prije i dobiti, a iz spornih ugovora o kreditu o kojima 

se govori u ovom zahtjevu evidentno proizlazi da nije niti predviĎeno da "suduţnici" nešto 

prime na ime suduţništva. 

- nevjerodostojna utvrđena potraživanja – predstavljaju priznate traţbine koje 

nisu utemeljene na zakonskim osnovama, jer su nepostojeće ili nevaljane (traţbine 

priznate temeljem "jamstava" i bankovnih garancija po kojima nije ništa plaćeno, a 

prijavljeno potraţivanje je priznato u cijelosti, iako podnositelj prijave traţbine nije osobni 

vjerovnik duţnika kako je to ranije navedeno. 

1. priznavanje nepostojećih traţbina direktno ili indirektno povezanim društvima 

radi stjecanja glasova i donošenja plana financijskog restrukturiranja s ciljem stjecanja 

nepripadne imovinske koristi, te oštećenja vjerovnika, 

2. priznavanje nepostojećih traţbina povezanih društava ili društava kojima se ţeli 

pogodovati radi ostvarivanja prava na pretporez - kroz zahtjev za povrat poreza na dodanu 

vrijednost ili njegov odbitak, Sud smatra da je gotovo nemoguće naknadno osporiti 

"traţbinu vjerovnika" koja je pravomoćno utvrĎena odlukom Financijske agencije i 

Trgovačkog suda. 

ČINJENIČNA OSNOVA 

Radi lakšeg razumijevanja mogućnosti zloupotrebe postupka predstečajne nagodbe 

potrebno je istaknuti primjere utemeljene na konkretnim predmetima i dokumentima koji 

su javno objavljeni na WEB stranicama FINE: 

SLUČAJ A 

Duţnik u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe navodi da su 

ukupne obveze duţnika prema vjerovnicima 200.000.000,00 kn. 

16

U nalazu ovlaštenog revizora predanog uz prijedlog za pokretanje postupka 

predstečajne nagodbe potvrĎeno je da je duţnik istinito prikazao svoje ukupne obveze u 

iznosu od 200.000.000,00 kn. 

Temeljem prijavljenih traţbina duţnik je priznao, a Financijska agencija utvrdila 

rješenjem traţbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos prijavljenih 

traţbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi 

250.000.000,00 kn te da iznos osporenih traţbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih 

traţbina. 

Postavlja se opravdano pitanje kako je moguće da se pojavi toliki nerazmjer u 

utvrĎenim traţbinama vjerovnika i traţbinama koje je u prijedlogu naveo duţnik, potvrdio 

revizor u iznosu od 200.000.000,00 kn, u odnosu na 850.000.000,00 utvrĎenih i 

1.100.000,00 kn prijavljenih traţbina. 

Odredbom članka 60. stavak 2. ZFPN-a propisano da traţbine u pogledu kojih 


vjerovnika te smatraju se utvrĎenim traţbinama. 

Odredbom članka 45. stavak 3. ZFPPN-om propisano da se Financijskim planom 

moţe otpisati 60% ili 70% traţbine vjerovnika, dok je odredbom članka 46 stavak 1. točka 

2. ZFPPN-a odreĎeno da se traţbine vjerovnika mogu unijeti u temeljni kapital u postupku 

povećanja temeljnog kapitala društva (vjerodostojne i nevjerodostojne traţbine). 

Slijedom rečenih odredbi duţnik „samostalno odlučuje“ koje će traţbine priznati, a 

koje osporiti, sve u svrhu stjecanja 2/3 nadzora nad traţbinama. 

Naime, ako je predstečajni duţnik priznao 650.000.000,00 kn nevjerodostojnih 

traţbina svojim povezanim društvima, raspolaţe s 2/3 glasova koji su dovoljni za 

prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja kojim se moţe bespovratno otpisati 70% 

traţbine vjerovnika (odnosno vjerovnici sklapaju nagodbu kojom pristaju da im duţnik 

podmiri 30 ili 40% od iznosa traţbine, ali u stvarnosti sve se moţe realizirati i bez njihova 

pristanka, jer plan mogu u njihovo ime prihvatiti vjerovnici s nevjerodostojnim 

traţbinama). 

Nadalje, traţbine vjerovnika mogu se pretvoriti u temeljni kapital u postupku 

povećanja temeljnog kapitala duţnika, meĎutim u temeljni kapital unose se i 2/3 

nevjerodostojnih traţbina, (sklapanjem predstečajne nagodbe ili kasnije u postupku 

pripajanja duţniku). 

Slijedom navedenog, duţnik se moţe osloboditi svih obveza bez da je 

vjerovnicima platio i jednu kunu dugovanja u slučaju «namirenja» povećanjem temeljnog 

kapitala, te pritom steći još veći vlasnički udio putem poslovnih udjela nego što ga je imao 

prije sklapanja takve predstečajne nagodbe, naravno ukoliko takav upis odobri Sudski 

registar nadleţnog Trgovačkog suda. 

Ukoliko se u kasnijem razdoblju otvori stečajni postupak nad duţnikom udjeli u 

društvu nerijetko postaju bezvrijedni, naime, sadrţaj članstva u društvu čine članska prava 

i članske obaveze čija je ukupnost izraţena poslovnim udjelom. Članska prava dijele se na 

upravljačka i imovinska. Upravljačka prava članova društva prestaju danom otvaranja 

stečajnog postupka, kao kongentna pravna posljedica otvaranja stečajnog postupka (članka 

89. SZ). Od imovinskih prava, po prirodi stvari, članovima društva preostalo je da nakon 

zaključenja stečajnog postupka nad društvom, kojeg su članovi, sudjeluju u isplati 

eventualnog ostatka stečajne mase, prema odredbi iz čl. 380. st. 1. u vezi s čl. 472. Zakona 

o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/93, 121/99 i 52/00 u daljnjem 

17

tekstu: ZTD), a sve u vezi s odredbom iz čl. 195. Stečajnog zakona. Slijedom čega će doći 

do eventualnog namirenja novih vjerovnika dok će raniji vjerovnici ostati u cijelosti 

nenamireni. 

Nadalje, sukladno čl. 41. st. 1. točka 2. i 4. ZFPN-a, propisano je da prijedlog za 

otvaranje postupka predstečajne nagodbe mora sadrţavati izvješće o financijskom stanju i 

poslovanju duţnika te izvješće ovlaštenog revizora koje sadrţi pozitivno mišljenje o planu 

financijskog i operativnog restrukturiranja. 

ZFPN-a ni nakon svih ranije navedenih izmjena ne sadrţi odredbe koje propisuju 

obvezu da duţnik pribavi revizorsko izvješće o realnosti i objektivnosti priznatihutvrĎenih 

traţbina nakon podnošenja prijedloga za otvaranje postupka predstečajne 

nagodbe, odnosno potraţivanja temeljem uvjetnih jamstava, jamstava i bankovnih 

garancija, a koje duţnik nije naveo u prijedlogu za otvaranje postupka, te iste ne prolaze 

nikakvu neovisnu i stručnu procjenu njihove opstojnosti. 

Temeljem postupanja u predmetima predstečajne nagodbe utvrĎeno je da duţnik 

priznaje potraţivanja koja su "nastala" nakon predaje prijedloga za otvaranje postupka 

predstečajne nagodbe, a bez da je iste pregledao revizor, jer ZFPN-om nije propisano da 

potraţivanja koja je priznao duţnik podlijeţu naknadnoj reviziji po ovlaštenom revizoru ili 

bilo kojem drugom neovisnom tijelu. 

Sama činjenica da je duţnik utvrdio 850.000.000,00 kn potraţivanja u postupku u 

kojem je uprava društva dala izjavu da ukupne obveze društva (potraţivanja vjerovnika) 

iznose 200.000.000,00 kn, jasno ukazuje da su predmetna potraţivanja u najmanju ruku 

suspektna, te da ista nisu podlijegala nikakvoj ocjeni realnosti od strane ovlaštenog 

revizora, već su upravo u suprotnosti s obzirom da znatno prelaze iznos koje je ovlašteni 

revizor u svojem nalazu ocijenio. 

Odredbom članka 22. ZFPN-a propisano je da je duţnik u postupku predstečajne 

nagodbe duţan jednako postupati prema svim vjerovnicima i ne poduzimati radnje koje bi 

za posljedicu imale dovoĎenje vjerovnika u nejednaki poloţaj. 

Odredbom članka 322. ZOO-a, izmeĎu ostalog, odreĎeno je da ugovor koji je 

protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan. 

Člankom 54. ZFPN-a propisano je da prijava traţbine sadrţi izmeĎu ostalog, 

pravnu osnovu traţbine i njezinu visinu te dokaz o postojanju traţbine i njezine visine. 

Povezano društvo duţnika, je prijavilo traţbinu u iznosu od 130.000.000,00 kn 

temeljem uvjetnog potraţivanja po jamstvu. Uz prijavu je priloţena samo izjava duţnika, 

koja glasi; ”Ovom izjavom o jamstvu duţnik, potvrĎuje jamstvo temeljem meĎusobno 

sklopljenog sporazuma kojim se duţnik, obvezalo povezanom društvu, u slučaju uspjeha 

tuţitelja u tuţbi, što za posljedicu moţe imati gubitak vlasništva nekretnine za povezano 

društvo, nadoknaditi povezanom društvu, vrijednost predmetne nekretnine, prema 

vrijednosti transakcije uvećane za kamate iznosi 130.000.000,00 kn.” 

Predmetna izjava predstavlja cjelokupnu dokumentaciju koju je vjerovnik priloţio 

temeljem članka 54. ZFPN, na ime pravne osnove traţbine i njezine visine i dokaza o 

postojanju traţbine i njezine visine. 

Dakle, jamstvo se kao što je ranije navedeno, zasniva prema vjerovniku, a ne 

duţniku. Jamac jamči vjerovniku da će ispuniti obvezu duţnika u slučaju da isti to 

propusti učiniti, a vjerovnik odlučuje o prihvaćanju jamstva s obzirom na plateţnu 

sposobnost jamca. U konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od bitnih elemenata 

ugovora o jamstvu. 

18

U konkretnom slučaju nije poznato ni tko je vjerovnik niti o kakvoj se traţbini 

radi, a nesporno je da duţnik nema jamstvenu sposobnost jer iz naprijed navedenog 

izvješća ovlaštenog revizora proizlazi da je društvo iskazalo gubitak za 2011. u iznosu od 

11.000.000,00 kn, da je gubitak društva duţnika u prvih osam mjeseci 2012. iznosio 

11.000.000,00 kn, a osobito s obzirom na nespornu činjenicu da je društvo nesposobno za 

plaćanje, ne nalazi se realna osnova da duţnik moţe vjerodostojno jamčiti za obveze u 

iznosu od 130.000.000,00 kn. 

Iz izjave o jamstvu ne proizlazi svrha radi koje društvo preuzima jamstvo, odnosno 

zašto jamči u navedenom iznosu od 130.000.000,00 kn, do kada vrijedi navedeno jamstvo, 

a što sve upućuje da je ovakva isprava nepotpuna i po Zakonu o računovodstvu, jer prema 

odredbi članka 6. stavak 3. toga Zakona, knjigovodstvena isprava mora biti takva da 

stručna osoba moţe iz nje spoznati poslovni dogaĎaj. 

Poslovni dogaĎaj koji nastaje za društvo nije razvidan iz Izjave o jamstvu i isti nije 

bilo moguće provjeriti, niti utvrditi po kojem sudskom postupku povezanog društva 

nastaje obveza isplate duţnika prema povezanom društvu. 

Nadalje, drugo povezano društvo duţnika prijavilo je traţbinu u iznosu od 

350.000.000,00 kn temeljem uvjetnog potraţivanja po jamstvu. Uz prijavu je priloţena 

samo izjava duţnika, koja glasi; cit. ”Ovom izjavom o jamstvu duţnik, potvrĎuje jamstvo 

temeljem meĎusobno sklopljenog sporazuma kojim se duţnik, obvezalo društvu drugom 

povezanom društvu, u slučaju uspjeha tuţitelja u tuţbi koje za posljedicu moţe imati 

gubitak vlasništva više nekretnina za drugog povezano društvo, nadoknaditi tom 

povezanom društvu vrijednost predmetnih nekretnina, prema vrijednosti transakcije 

uvećane za kamate iznos od 350.000.000,00 kn.” 

Nad drugim povezanim društvom u tijeku je postupak predstečajne nagodbe te je 

isto nesposobno za plaćanje, pa Sud nije našao realnu osnovu da duţnik moţe 

vjerodostojno jamčiti za obveze u iznosu od 350.000.000,00 kn. 

Nevjerodostojnost predmetnog potraţivanja proizlazi već iz same činjenice da ista 

premašuje iznos svih potraţivanja koje je duţnik naveo u prijedlogu za sklapanje 

predstečajne nagodbe u iznosu od 200.000.000,00 kn, u odnosu na traţbinu drugog 

povezanog društva po jamstvu u iznosu od 350.000.000,00 kn. 

Temeljem tako prijavljenih traţbina duţnik je priznao, a Financijska agencija 

utvrdila rješenjem traţbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos 

prijavljenih traţbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi 

250.000.000,00 kn te da iznos osporenih traţbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih 

traţbina. 

Nadalje, Rješenjem Financijske agencije utvrĎeno je da su za Plan financijskog 

restrukturiranja glasovali vjerovnici čije traţbine iznose ukupno 750.000.000,00 kn 

(traţbine povezanih društava), dok ukupan iznos utvrĎenih traţbina iznosi 850.000.000,00 

kn, te se utvrĎuje da su za Plan glasovali vjerovnici čije traţbine prelaze 2/3 vrijednosti 

svih utvrĎenih traţbina, pa se Plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim. 

Prema planu financijskog restruktuiranja te kasnije prijedlogu predstečajne 

nagodbe Potraţivanje Republike hrvatske Ministarstvo financija, Porezna uprava, otpisuje 

se 60% utvrĎenih traţbina te utvrĎuje reprogram preostalog iznosa na rok od 5 godina, uz 

kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje, za povezana društva predviĎen je otpis 12,5 posto 

utvrĎenih traţbina te odgoda dospjelosti preostalog iznosa do konsolidacije 

(objedinjavanja), dok je za ostale vjerovnike predviĎen otpis 12,5% utvrĎenih traţbina te 

unos preostalog iznosa u kapital uz upis dionica. 

19

Slijedom navedenog, jasno je da pojedine odredbe ZFPN-a ne mogu udovoljiti 

temeljnim načelima tog Zakona; dobrovoljnosti, jednakog postupanja prema svima i 

zabrane uzrokovanja štete. 

Sud je rješenjem odbio prijedlog za sklapanje takve nagodbe, te se isti smatrao 

nedopuštenim. jer je temeljem odredbe članka 321. stavak 4. ZPP-a, utvrdio da su duţnik i 

povezana društva podnošenjem i priznavanjem nevjerodostojnih traţbina temeljem 

„dokumenata nazvanih jamstva i uvjetna jamstava“ u postupku za sklapanje predstečajne 

nagodbe te glasanjem o prihvaćanju financijskog plana restrukturiranja, raspolagali 

pravima koja im po Zakonu ne pripadaju te djelovala suprotno smislu Zakona, osobito 

odredbe 22. ZFPN-a te protivno javnom moralu graĎana Republike Hrvatske, a sve 

temeljem odredbi članka 3. stavak 2. ZPP-a kojom je odreĎeno je da Sud neće uvaţiti 

raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima javnog 

morala. 

Sud je smatrao da je prijedlog trebalo odbiti radi rečenih nezakonitosti te da se radi 

o izoliranom slučaju, meĎutim postupajući u drugim predmetima uočen je obrazac 

zloupotrebe pojedinih odredbi ZFPN-a i instituta predstečajne nagodbe u cijelosti, te je 

sud smatrao da je duţan donijeti rješenje o zastoju s postupkom te podnijeti zahtjev 

Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti. 

Potrebno je istaknuti da je Sud temeljem rada u ostalim predmetima utvrdio da 

opisani obrazac ponašanja nije prisutan u svim postupcima predstečajne nagodbe, slijedom 

čega predlaţe ukidanje pojedinih odredbi ZFPN. 

Svi dokumenti iz kojih su utvrĎene ranije navedene činjenice dostavljaju se u 

prilogu zahtjeva-prijedloga, jer se radi o javno dostupnim podacima putem FINE, čime se 

ostvaruje načelo transparentnosti postupka predstečajne nagodbe. Odluka Trgovačkog 

suda u Zagrebu o odbijanju prijedloga dostavlja se samo uz Zahtjev, a ne i uz prijedlog, jer 

ista nije javno objavljena. 

Sud je rečenu odluku dostavio FINA-i upućujući na odredbu članka 66. stavak 11. 

ZFPN, kojom je propisano je da će se rješenje iz stavka 10. ovog članka (kojim Sud 

odobrava sklopljenu predstečajnu nagodbu) dostaviti Financijskoj agenciji koja će po 

primitku bez odgode na svojim WEB-stranicama objaviti činjenicu sklapanja predstečajne 

nagodbe. Odredbom članka 28. stavak 1. ZFPN-a odreĎeno je da se pismena (odluke, 

pozivi, obavijesti i sl.) doneseni u postupku predstečajne nagodbe koje je potrebno javno 

objaviti, objavljuju se na web-stranici Financijske agencije. Slijedom rečenog te 

analognom primjenom odredbe 66. stavak 11. ZFPN-a u svezi 28. stavak 1. ZFPN-a, 

odluka je dostavljena radi javne objave, meĎutim ista nije javno objavljena. 

SLUČAJ B 

Duţnik je u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe izjavio da 

ukupne obveze duţnika iznose 1.600.000.000,00 kn. 

Ovlašteni revizor je u svojem izvješću utvrdio da su potraţivanja vjerovnika prema 

duţniku realno iskazana u iznosu od 2.400.000.000,00 kn, od kojih se na povezana 

društva dužnika odnosi 34.000.000,00 kn. 

Rješenjem Financijske agencije utvrĎene su traţbine povezanih društava u iznosu 

od 3.200.000.000,00 kn, od kojih se traţbine povezanih društava utvrĎuju u iznosu od 

770.000.000,00 kn. 

Nadalje iz utvrĎenih traţbina koje je priznao duţnik, proizlazi da se većim dijelom 

20

odnose na traţbine povezanih društava i financijskih institucija temeljem istih pravnih 

poslova. 

Slijedom svega navedenog podnosi se ovaj Zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih 

odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ - 

dalje NN, broj 108/12, 144/12 i 81/13) s Ustavom Republike Hrvatske. 

U Zagrebu, 29. srpnja 2013. 

(M.P.) 

66. vijeće 

sudac 

Mislav Kolakušić 

21

U prilogu: 

1. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 

108/12), 

2. Uredba Vlade Republike Hrvatske o izmjena i dopunama Zakona o financijskom 

poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 144/12), 

3. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj 

nagodbi („Narodne novine“, broj 81/13) 

4. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn-59/13 od 16. srpnja 2013., ista se prilaţe 

isključivo uz Zahtjev za ocjenu ustavnosti te nije prilog uz Prijedlog za ocjenu ustavnosti 

5. Prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe od 30. studenoga 2012. 

6. Izvješće neovisnog revizora od 30. studenoga 2012. 

7. Prijava potraţivanja od 14. veljače 2013. 






13. Prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe od 14. studenoga 2012. 

14. Izvješće neovisnog revizora od 18. prosinca 2012. 

15. Rješenje o utvrĎenim traţbinama od 4. oţujka 2013. 

16. Prijava potraţivanja od 30. siječnja 2013. 






22. Tablica sa popisom vjerovnika koji imaju pravo glasa. 

22

Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o financijskom ... - Index.hr

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?