tefsir sure Al-Ahqaf - pogledati - Islamska zajednica u Hrvatskoj

46 El - Ahkaf / Ahkaf 1287 

46 

EL - AHKAF / AHKAF 

OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 35 AJETA 

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" 

"Ha-Mim."/1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha 

je, Silnoga, Mudroga!"/2/ "Mi smo nebesa i 

Zemlju, i ono {to je izme|u njih, sa Istinom 

stvorili i do roka odre|enog, ali nevjernici 

okre}u glave od onoga ~ime se opominju." 

/3/ "Reci: '[ta mislite o onima koje mimo 

Allaha molite? Pokaì te mi koji dio su Zemlje 

stvorili, i da li imaju ikakva udjela u 

nebesima? Donesite mi Knjigu objavljenu prije 

ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu 

govorite.'" /4/ "Ko je u ve}oj zabludi od onih 

koji se, umjesto Allahu, obra}aju onima koji 

im se do Sudnjeg dana ne}e odazvati i koji su 

prema njihovim molbama ravnodu{ni."/5/ 

"Kada ljudi budu sabrani, oni }e im biti 

neprijatelji i pore}i }e da su im se klanjali."/6/ 

Obavje{tava Uzvi{eni da je Knjigu poslao Svome 

robu i izaslaniku Muhammedu, s.a.v.s., a Sebe opisao 

nedoku~ivom veli~inom i mudrosti u govoru i 

postupcima. 

"Mi smo nebesa i Zemlju, i ono {to je 

izme|u njih, sa Istinom stvorili", tj. ne bez svrhe 

ili kao zabludu. 

* Objavljena nakon sure "El – Džasije." Ajeti br. 10,15 i 35 su 

medinski. 

"i do roka odre|enog", sa ozna~enim 

terminom i preciziranim tako da se ne moè ni 

odgoditi ni ubrzati. 

"...ali nevjernici okre}u glave od onoga 

~ime se opominju", ne mare}i za onim {ta se od 

njih traì. A Allah Uzvi{eni objavio im Knjigu i poslao 

Poslanika. Na sve to oni glave okre}u. Me|utim, 

shvatit }e oni rezultate svoje naivnosti: "Reci", 

mu{ricima koji mimo Allaha druge oboàvaju, 

"Kaìte vi meni i onima koje mimo Allaha 

molite, pokaìte mi koji su dio Zemlje 

stvorili", tj. uputite me da odem do mjesta gdje su 

oni, po svom naho|enju, stvarali. 

"...i da li imaju ikakva udjela u nebesima", 

tj. nemaju oni nikakva udjela, kako na nebesima, tako 

ni na Zemlji. Oni ne posjeduju ni najmanju 

malenkost. Uistinu, vlast i apsolutna uprava pripada 

samo Allahu Uzvi{enom. Pa, kako moète oboàvati, 

mimo Njega, drugog boga, i otkud vam to da Njemu 

ravnim ne{to drugo smatrate? Ko vas na ovo 

upu}uje...?! Ko vas poziva tome? Da li vam Allah to 

nare|uje?, ili je to ne{to {to ste vi sami od sebe 

izmislili? Stoga Allah Uzvi{eni veli: 

"Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove", tj. 

pokaìte mi jednu Knjigu od Knjiga koje je Allah 

vjerovjesnicima ili poslanicima Svojima, neka je na sve 

njih salavat i selam, dostavio, gdje vam nare|uje da 

oboàvate ove kipove, 

"ili samo kakav ostatak znanja", tj. kakav 

prihvatljiv, jasan dokaz, koji }e opravdati va{e 

postupke, "ako istinu govorite." Ovo zna~i da vi 

nemate nikakvog razumnog dokaza, niti kakvo 

predanje koje je trag objave, ~ime bi se mogli 

opravdati. Potom Allah Uzvi{eni veli: 

"Ko je u ve}oj zabludi od onih koji se, umjesto 

Allahu obra}aju onima koji im se do Sudnjeg 

dana ne}e odazvati i koji su prema njihovim 

molbama ravnodu{ni." Dakle, u najve}oj su 

zabludi oni koji kipove oboàvaju i njima se obra}aju, 

a oni, budu}i bespomo}ni ne ~uju, ne vide, ni{ta ne 

znaju i nikakve mo}i nemaju, jer su predmeti. 

"Kada ljudi budu sabrani, oni }e im biti 

neprijatelji i pore}i }e da su im se klanjali." Kao 

{to Uzvi{eni veli: 

"Oni kao zagovornike nekakva boànstva, a 

ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Boànstva 

}e pore}i da su im se klanjali, i bit }e im 

protivnici" /19:81-82/, tj. iznevjerit }e ih kad im 

budu bili najpotrebniji.


"A kad se ovima Na{i jasni ajeti u~e , onda oni, 

koji ne vjeruju, govore o istini ~im im do|e: 

'Ovo je prava ~arolija!'"/7/ "Zar oni da govore: 

'On ga izmi{lja!' Reci: 'Pa, ako ga izmi{ljam, vi 

me od kazne Allahove ne}ete mo}i odbraniti; 

On dobro zna {ta o Kur'anu govorite. On je 

dovoljan svjedok i meni i vama; On pra{ta i 

Milostiv je.'"/8/ "Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i 

ne znam {ta }e biti sa mnom ili s vama; ja 

slijedim samo ono {to mi se objavljuje, i ja 

nisam drugo doli opominjatelj otvoreni.'"/9/ 

Obavje{tava Allah Uzvi{eni o mu{ricima, njihovom 

nevjerstvu i njihovom prkosu, da - kad im se u~e 

kur’anski ajeti koje potpuno shva}aju, govore: 

"Ovo je prava ~arolija", tj. o~ita ~arolija, te 

sami sebe laù i zablu|uju. "Zar oni da govore: 

'On ga izmi{lja!'", tj. Muhammed, s.a.v.s. 

"Reci: 'Pa, ako ga izmi{ljam, vi me od kazne 

Allahove ne}ete mo}i odbraniti'", tj. ako 

izmi{ljam rije~i, niko me od vas ne}e mo}i spasiti 

kazne koju za to zasluùjem. Kao {to Allah Uzvi{eni 

veli: 

"A da je on o Nama kojekakve rije~i iznosio, 

Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda 

mu ìlu kucavicu presjekli, i nikoga izme|u 

vas ne bi mogao od toga odbraniti." /19:44 - 

47/ 

Uzvi{eni dalje kaè: 

"On dobro zna {ta o Kur‘anu govorite: On je 

dovoljan svjedok i meni i vama." Ovo je sigurna 

prijetnja i èstoko zastra{ivanje. 

"On pra{ta i Milostiv je." Ovo je podsticanje na 

pokajanje, traènje milosti i oprosta. 

"Reci: 'Ja nisam prvi poslanik'", (nisam prvi 

poslanik) zna~i, 

"...i ne znam {ta }e biti sa mnom ili s vama." 

Rekao je Ali ibn Ebi-Talha prenose}i od Ibn-Abbasa, 

r.a., da je ovaj ajet derogiran rije~ima Allaha 

Uzvi{enog: 

"Da bi ti Allah ranije i kasnije gre{ke 

oprostio." /48:2/ Isto ovo tvrdi Ikrima, El-Hasen i 

Katade. [to se ti~e hadisa kojeg prenosi imam Ahmed 

od Ummu el-'Ala'e, koja kaè: /129/ "...Poàlio se 

Osman ibn Maz’un, r.a., na bolest kod nas, te smo ga 

lije~ili. Preselio je, te smo ga zamotali u njegovu 

odje}u. Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao, ja sam 

rekla: 'Allahova milost neka je na tebe, o Ebu-Saibe, ja 

svjedo~im da te je Allah Uzvi{eni odlikovao!' Tada je 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kako zna{ da je njega 

Uzvi{eni Allah odlikovao?' Ja sam tada izjavila: 'Ne 

znam, dragi Poslani~e.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: 

'[to se njega ti~e, do{ao mu je od Allaha odre|eni 

~as, i ja mu èlim svako dobro. Ali, tako mi Allaha, 

iako sam Allahov Poslanik, ne znam {ta }e i sa mnom 

biti!' Tada nastavi: "Pa sam rekla: 'Tako mi Allaha, 

poslije ovoga, ni za koga vi{e ne}u svjedo~iti.' Ovo me 

je bilo rastuìlo. Kad sam zaspala, usnila sam Osmana, 

r.a., kako prema njemu te~e jedan izvor. Do{la sam 

Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i obavijestila ga o tome, 

na {ta je on, s.a.v.s., rekao: 'E, to su njegova djela.'" 

Ovaj hadis navodi Buharija, a ne i Muslim, u ~ijem 

rivajetu stoji: /130/ "Ali, iako sam Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., ne znam {ta }e s njim biti." Ovaj rivajet 

prili~niji je da on bude taj koji je vjerodostojniji, 

posebno uz izjavu prenosioca; da je bila rastuèna 

Poslanikovom izjavom. Ovim, i sli~nim hadisom 

nedvosmisleno se upu}uje da nije dozvoljeno tvrditi 

za pojedince da }e u Dènnet, osim za one koji Mudri 

Zakonodavac precizira; kao {to su deseterica ashaba 

obradovanih Dènnetom: Ibn-Selam, El-’Umejsa’, 

Bilal, Suraka, Abdullah, otac Dàbira ibn Abdullaha, 

sedamdeset u~a~a koji su pobijeni u Bi’ru-Ma’uneh, 

Zejd ibn Hariseh, Dàfer, Ibn-Revvaha, te drugi koji su 

na sli~an na~in ozna~eni. A Allah Uzvi{eni kaè: 

"...ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje, i 

ja nisam drugi doli opominatelj otvoreni." 

Zna~i, ja slijedim sve ono {to mi kao objava bude 

objavljeno. Ja sam samo dostavlja~ jasne Opomene 

svakom razumnom ~ovjeku. A Allah najbolje zna.


"Reci: 'Kaìte vi meni {ta }e s vama biti ako je 

(Kur‘ an) od Allaha, a vi u nj ne}ete da 

vjeruj ete , i ako je jedan od sinova Israilovih 

posvjedo~io o onome {to je u njemu sli~nom, 

pa on povjerovao, a vi se uzoholili.' Allah, 

zaista, ne}e ukazati na pravi put narodu koji 

sebi nepravdu ~ini." /10/ "I govore nevjernici 

o vjernicima: 'Da je kakvo dobro, nas oni ne bi 

u tome pretekli.' A kako pomo}u njega pravi 

put nisu na{li, sigurno }e re}i: 'Ovo je jo{ 

davna izmi{ljotina.'"/11/ "Knjiga Musaova bila 

je putovo|a i milost prije njega. A ovo je 

Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvr|uje, 

da bi opomenula one koji rade zlo, i da bi 

obradovala one koji ~ine dobro."/12/ "Oni 

koji govore: 'Na{ Gospodar je Allah!', i istraju 

na Pravom putu, za njih straha nema i ni za 

~im nek ne tuguju!" /13/ "Oni }e stanovnici 

Dènneta biti, a u njemu }e vje~no boraviti, i 

to }e im biti nagrada za ono {to su 

radili."/14/ 

Allah Uzvi{eni veli: "Reci", o Muhammede, onima 

koji ne vjeruju u Kur‘an: "Kaìte vi meni {ta }e s 

vama biti ako je (Kur‘an)" "od Allaha, a vi u nj 

ne}ete da vjerujete", {ta mislite {ta }e Allah s vama 

u~initi...? 

"I ako je jedan od sinova Israilovih 

posvjedo~io", a to je Abdullah ibn Selam, r.a., " o 

onome {to je u njemu sli~nom", tj. sli~no onome 

{to se nalazi u Tevratu o istinitosti Kur‘ana, jer je on to 

znao iz Tevrata, kur‘anske rije~i. "...pa on 

povjerovao", tj. ovaj svjedok, u Poslanikovo 

poslanstvo i njegovu Knjigu. "...a vi se uzoholili", i 

ne htjedoste Kur’an slijediti, nego postadoste oni koji 

ne vjeruju u svog Poslanika i svoj Kitab. Prenosi Malik 

od Sa‘d koji kaè:/13/ "Nisam ~uo da je Allahov 

Poslanik, s.a.v.s., rekao ni za koga koga ko hoda 

zemljom, da je stanovnik Dènneta, osim za 

Abdullaha ibn Selama, r.a." On dalje kaè: "On je 

povod za objavu ajeta: 

'i ako je jedan od sinova Israilovih 

povjedo~io'." El-Buhari, Muslim i En-Nesai, Ibn- 

Abbas i jedan broj tabiina kaù da se ajet odnosi na 

Abdullaha ibn Selama. 

i. 

1 

Allah Uzvi{eni kaè: 

"I govore nevjernici o vjernicima: 'Da je kakvo 

dobro, nas oni ne bi u tome pretekli'", tj. 

nevjernici govore: "Kad bi u Kur‘anu bilo kakvog 

dobra, ne bi nas u tome bijednici pretekli, poput 

Ammara, Bilala, Suhejba ili Habbaba, r.a, te onih koji 

su poput njih, potla~eni robovi ili ropkinje. Kao {to 

Uzvi{eni veli: 

"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi 

nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, 

izme|u nas, milost ukazao?'" /6:53/ Oni se 

~ude kako je mogu}e da neko drugi moè prije njih 

biti upu}en, jer oni sebe smatraju uglednim kod 

Allaha, te da On njih {titi. A to im je ogromna gre{ka, 

koja ih podsti~e da izjave: 

"Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome 

pretekl " [to se ti~e sljedbenika sunneta (“ehli 

sunne vel dèmaa”), oni kaù za svaki posao ili izjavu 

u vjeri da je novotarija, ukoliko nije potvr|eno da su je 

prakticirali ashabi, r.a. Jer, da je kakvo dobro, oni bi 

nas u tome sigurno pretekli. Nijedan od dobrih 

poslova nisu propustili a da ne budu u njemu prete~e. 

Allah Uzvi{eni veli: 

"A kako pomo}u njega Pravi put nisu na{li", tj. 

Kur’anom, "sigurno }e re}i ovo: 'Ovo je jo{ 

davna izmi{ljotina'", tj. stara la`, ostala od 

prija{njih. Ovim èle umanjiti vrijednost Kur‘ana i 

njegovih sljedbenika. Ovo je oholost o kojoj kaè 

Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Omalovaàvanje istine i 

potcjenjivanje ljudi." Allah Uzvi{eni dalje kaè: 

"Knjiga Musaova bila je prije njega", tj. Tevrat. 

"Putovo|a i milost, a ovo je Knjiga", tj. Kur‘an 

"koja potvr|uje" objavljene knjige prije njega "na 

arapskom jeziku", tj. na jeziku rje~itom, jasnom i 

razgovijetnom, 

"da bi opomenula one koji rade zlo, i da bi 

obradovala one koji ~ine dobro." Dakle, u 

Kur‘anu je saèto upozorenje nevjernicima a radosna 

vijest vjernicima. Allah Uzvi{eni dalje kaè: 

"Oni koji govore: 'Na{ Gospodar je Allah!' - i 

istraju na Pravom putu." Komentar ovog ajeta je 

prethodio u poglavlju "Es-Sed`de.".. "...za njih 

straha nema", od onoga {to ih ~eka ubudu}e, 

"i ni za ~im nek ne tuguju", nad onima {to 

ostavi{e iza sebe. 

"Oni }e stanovnici Dènneta biti, u njemu 

}e vje~no boraviti, i to }e im biti nagrada za 

ono {to su radili", tj. njihovi su dobri poslovi uzrok 

te za sebe pridobi{e milost, pa se ona obilato na njih 

izli. A Allah najbolje zna. 

1 Postavlja se pitanje: ako je ovo mekanska sura, kako se ovaj ajet 

može odnositi na Abdullaha ibn Selama, kad se zna da je islam 

primio u Medini? Odgovor će biti; vjerovatno da je ajet objavljen u 

Medini, ali je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se uvrsti u ovo 

mekansko poglavlje. Poznato je da ovakvih slučajeva ima u Kur’anu.


"A ~ovjeka smo zaduìli da roditeljima svojim 

~ini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i 

tegobno ga ra|a! A njegovo no{enje i dojenje 

trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju 

dostigne i kad dostigne ~etrdeset godina, on 

rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti 

zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao 

meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s 

kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti 

u~ini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja 

sam musliman (predan Tebi).'"/15/ "To su oni 

od kojih }emo Mi dobra djela koja su radili 

primiti, a preko ru`nih postupaka njihovih 

prije}i; od stanovnika Dènneta }e oni biti, 

istinito obe}anje, koje im je dano, Mi }emo 

ispuniti."/16/ 

U naprijed navedenim ajetima ove sure, Allah 

Uzvi{eni spominje tevhid - ispravno vjerovanje, i ihlas 

- istinsko robovanje samo Njemu, da bi odmah iza 

toga vezivao oporuku o roditeljima. Spominjanje ova 

dva dijela u istom slijedu u Kur’anu se opetuje na vi{e 

mjesta: 

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu 

pokoravate, i da roditeljima dobro~instvo 

~inite." /17:23/ Tako Allah Uzvi{eni i ovdje kaè: 

"ôvjeka smo zaduìli da roditeljima svojim 

~ini dobro", tj. naredili smo mu dobro~instvo i 

nje`nost prema njima. 

"...majka ga njegova tegobno nosi", tj. radi 

njega, za vrijeme trudno}e, trpi te{ko}e, i umor, kao i 

osje}aj prohtjeva za jelima, neugodnosti, teret, 

malaksalost, i sli~ne popratne pojave trudno}e... "i 

tegobno ga ra|a", tj. uz te{ke poro|ajne bolove. 

"A njegovo no{enje i dojenje trideset je 

mjeseci . " Alija, r.a., ovim je ajetom i ajetom poglavlja 

Lukman: 

"A njegovo je dojenje u toku dvije godine" 

/31:14/, kao i rije~ima Uzvi{enog: 

"Majke neka doje djecu svoju pune dvije 

godine, onima koji èle da dojenje potpuno 

bude"/2:233/, dokazao da je najmanje vrijeme 

trudno}e {est mjeseci. Ovo je potpuno ispravan i jak 

zaklju~ak, u ~emu je Aliju, r.a., podrào Osman, r.a., 

te odre|ena skupina ashaba, r.a. Kaè Muhammed 

ibn Ishak ibn Jesar, prenose}i od Ma’mera ibn 

Abdullaha el-Dùhenija, da je rekao: "Oènio se jedan 

~ovjek od nas ènom iz porodice Dùhejna, koja mu 

rodi dijete kad su u braku navr{ili ta~no {est mjeseci. 

Mu` se uputi Osmanu, r.a., i to mu saop}i. Osman 

naredi da se èna dovede. Kad se porodilja po~e 

spremati, sestra joj zaplaka, a ona je upita: 'Za{to 

pla~e{? Tako mi Allaha, niko od Allahovih stvorenja 

osim njega nije se sastao sa mnom, pa nek Uzvi{eni 

Allah presudi sa mnom kako On ho}e.' Po{to je 

dovedo{e Osmanu, r.a., on naredi da je kamenuju. 

Kad to ~u Alija, r.a., do|e Osmanu te re~e: '[ta to 

radi{?' 'Rodila je nakon {est mjeseci braka, a zar je to 

mogu}e?', re~e Osman. Alija, r.a., tad ga upita: 'Zar 

ne u~i{ Kur’an?' A on odgovori: 'U~im, svakako.' Na to 

Alija re~e: 'Zar nisi ~uo da Allah Uzvi{eni kaè: 

'A njegovo no{enje i dojenje trideset je' 

mjeseci /46:15/, i kaè: 

'Pune dvije godine'" /2:233/. Tako nalazimo da je 

za vrijeme trudno}e ostalo samo {est mjeseci. "Tada 

Osman, r.a., re~e: 'Nisam bio tako o{trouman, 

dovedite mi tu ènu.' Kad su joj pri{li, presuda je bila 

izvr{ena, a Ma’amer kaè: 'Tako mi Allaha, ni vrana 

vrani, ni jaje jajetu, ne li~i vi{e jedno drugom, kao {to 

je ovo dijete li~ilo svome ocu.' Kad otac dijete vidje 

rekao je: 'Tako mi Allaha, ne sumnjam da je ovo moj 

sin.'" Prenosilac kaè da je Allah stavio ovog ~ovjeka 

na velike muke, tako {to je zadobio otvorenu ranu na 

licu koja ga je patila i morila, dok nije umro. Ovo 

prenosi Ibn Ebi-Hatim. Kaè ibn Ebi-Hatim, prenose}i 

od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Ako èna rodi nakon 

devet mjeseci trudno}e, da bi upotpunila dojenje, 

dovoljno je da doji dijete dvadeset i jedan mjesec. Ako 

rodi sa sedam mjeseci, za potpuno dojenje potrebno 

je dvadeset i tri mjeseca. A ako rodi dijete nakon {est 

mjeseci trudno}e, dojit }e ga dvije pune godine. Jer, 


"A njegovo no{enje i dojenje trideset je 

mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne", tj. kad 

osnaì, momak, te zreo ~ovjek postane, "i kad 

dostigne ~etrdeset godina", tj. njegov razum 

dostigne kulminaciju i upotpuni shvatanja. 

Prenosi El-hafiz Ebu-Ja’la el-Mevsili od Osmana, 

r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: 

/132/ "Kada iskreni rob, musliman, doìvi ~etrdeset 

godina, Allah mu olak{a obra~un. Kad doìvi {ezdeset 

godina, Allah mu Uzvi{eni dadne (opskrbi ga) da se 

stalno obra}a Njemu. Kad doìvi sedamdeset godina, 

zavole ga stanovnici neba. Kad doìvi osamdesetu 

godinu, Uzvi{eni Allah u~vrsti njegova dobra, a 

pobri{e ru`na djela. Kad doìvi devedesetu godinu, 

oprosti mu Allah sve {to je pro{lo od njegovih grijeha i 

ono {to predstoji, opskrbi ga zagovorni{tvom za 

~lanove svoje porodice, a na nebesima napi{e: "Sluga 

(zarobljenik) Allahov, na Zemlji Njegovoj." "...on


rekne: 'Gospodaru moj, uputi me'", tj. nadahni 

me, 

"da ti zahvalim na Tvojoj blagodati, a koju si 

darovao meni i roditeljima mojim, i da dobro 

radim, kojim si zadovoljan Ti", tj. u budu}nosti. 2 

"I potomstvo moje Ti u~ini dobrim!", tj. djecu 

moju i njihov porod, 

"ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman 

(predan Tebi)." Ovo je uputa svakom ko dospije u 

dob od ~etrdeset godina, da obnovi tevbu Uzvi{enom 

Allahu i da se pravim putem ~vrsto opredijeli. Zatim 


"To su oni od kojih }emo Mi dobra djela koja 

su radili primiti, a preko ru`nih postupaka 

njihovih prije}i, od stanovnika Dènneta }e 

oni biti", tj. to su oni opisani kao {to smo i naveli; 

koji se Allahu kaju i Njemu se obra}aju svjesni svojih 

propusta, kaju}i se i traè}i oprost. To su oni od kojih 

}emo primiti najljep{e {to radi{e, a preko ru`nih 

postupaka prije}i. Bit }e im opro{teno puno toga {to 

zgrije{i{e, a primljeno od njih i malo dobra {to ga 

uradi{e. U}i }e sa skupinom koja u Dènnet bude 

ulazila, kao {to je i obe}ao Allah za one koji se kaju: 

"istinito }emo im obe}anje koje im je dano 

ispuniti." Prenosi Ibn-Dèrir od Ibn-Abbasa, r.a., da 

je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenose}i od meleka 

Dèbraila, a.s., rekao: /133/ "Do}i }e se sa dobrim i 

lo{im djelima, te }e se jedna s drugima poravnavati. 

Kod koga bar jedno dobro djelo pretegne, Allah }e ga 

Uzvi{eni uvesti u prostranstva Dènneta." 

2 Neće Allah primiti djelo, niti će biti s njim zadovoljan, osim ako je 

urađeno iskreno u ime Njega, skladno Njegovim propisima. Prema 

tome, ako neko djelo bude učinjeno radi ljudskog zadovoljstva, i ako 

je u svojoj osnovi dobro, neće ga Allah primiti, niti s njim biti 

zadovoljan. Ponekad neko radi neko djelo kojim iskreno želi 

Allahovo zadovoljstvo, međutim, ono je u osnovi novotarija i nije u 

skladu s Allahovim propisima, njega, također Allah, neće primiti, niti 

sa njim biti zadovoljan. Ali ako bude iskreno, radi Allaha Uzvišenog i 

Njegove počasti, te u skladu s Njegovom Knjigom i sunnetom 

Njegova Poslanika, s.a.v.s., tek tad je to pravi dobri posao koji Allah 

prima, kojim je zadovoljan i kojeg će nagraditi višestruko uz Svoje 

počasti. Ako se ustraje u ovom poslu, upotpuni se zahvala na 

blagodatima. Potpuna je zahvala, dakle, pokornost Allahu u onome 

što je naredio: “Ti idi pravim putem kao što ti je naređeno.” /11:112/ 

Allahu naš, udalji nas od posla s kojim nisi zadovoljan i učvrsti nas 

na Pravom putu. 

"A onaj koji roditeljima svojim kaè: 'Uh vama, 

{to mi prijetite da }u biti oìvljen kad su prije 

mene toliki narodi nestali!' A njih dvoje Allahu 

zapomaù}i zbore: 'Te{ko teb i, 

vjeruj! 

Allahovo obe}anje doista je istina!' A on 

odgovara: 'To su izmi{ljotine naroda 

drevnih!'" /17/ "To su oni nad kojima treba da 

se ispuni Rije~ re~ena o ummetima: dìnovima 

i ljudima koji su prije njih bili i nestali, oni su, 

zaista, gubitnici."/18/ "Za sve }e biti posebni 

stepeni, prema tome kako su radili; da ih 

nagradi ili kazni za djela njihova, nepravda im 

se ne}e u~initi."/19/ "A na Dan kad budu oni 

koji nisu vjerovali Vatri izloèni, re}i }e se: 'Vi 

ste u svom ìvotu na Zemlji sve svoje naslade 

iskoristili i u njima uìvali, a danas sramnom 

patnjom bit }ete ka`njeni zato {to ste se na 

Zemlji, bez ikakva osnova, oholo pona{ali i {to 

ste grije{ili."/20/ 

Allah Uzvi{eni kaè: "A onaj koji roditeljima 

svojim kaè: 'Uh.'" Nakon {to Uzvi{eni Allah 

spominje stanje onih {to ~ine dovu za svoje roditelje i 

{to im ~ine dobro~instvo, te {ta }e kod Allaha zbog 

toga imati kao nagradu i spas, nastavlja govor o 

stanju nesretnika {to su roditeljima svojim bili 

neposlu{ni. Ovaj ajet odnosi se na svakog koji svojim 

roditeljima bude ovako odgovarao. Nema nikakvog 

osnova za tvrdnju da se odnosi na jednog od sinova 

Ebu-Bekra es-Sidika. Sve su izjave po tom osnovu 

nepouzdane. Odnosi se na svakog ko svojim 

roditeljima nije pokoran i koji istinu smatra laìma. 

Sahih predanjem koje u svom rivajetu prenose El- 

Buhari, En-Nesai i Ibn Ebi-Hatim, skidaju se sve 

potvore sa Abdur-Rahmana ibn Ebi-Bekra. Ovo smo 

napomenuli da bi otklonili svaku smutnju s tim u vezi. 

Allah Uzvi{eni kaè: "{to mi prijetite da }u biti 

oìvljen", tj. oìvljen poslije smrti...! 

"kad su prije mene toliki narodi bili i 

nestali", tj. pro{lo je mnogo naroda, a niko od njih 

nije se vratio da o tome ne{to kaè, "A njih dvoje 

Allahu zapomaù}i zbore", tj. mole Allaha za 

svoje dijete da ga uputi i djetetu govore: 

"te{ko tebi, vjeruj! Allahovo obe}anje doista je 

istina!" A Allah Uzvi{eni veli:


"To su oni nad kojima treba da se ispuni Rije~ 

re~ena o ummetima, dìnima i ljudima koji su 

prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, 

gubitnici." Oni su se pridruìli skupini njima sli~nih, 

po postupcima istim, nevjernicima koji }e izgubiti 

(upropastiti) sebe i svoju porodicu na Sudnjem danu. 

Ovaj ajet potkrepljuje tvrdnju {to smo je naveli da se 

rije~i Uzvi{enog: 

"A onaj koji roditeljima svojim kaè: "Uh", 

imaju shvatiti op}enito, odnose se na svakog ko je 

roditeljima nepokoran i nije~e istinu. Allah Uzvi{eni 

dalje kaè: "za sve }e biti posebni stepeni, 

prema tome kako su radili", tj. svako }e dobiti 

kaznu prema teìni grijeha, 

"da ih nagradi ili kazni za djela njihova, 

nepravda im se ne}e u~initi", tj. ne}e nepravedno 

biti osu|eni ni koliko teì i jedan trun ili jo{ manje. A 


"A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali 

Vatri izloèni, re}i }e se: 'Vi ste u svom ìvotu 

na Zemlji sve svoje naslade iskoristili.'" To }e im 

biti re~eno rije~ima prkosa i prijetnje, 

"a danas sramnom patnjom bit }ete ka`njeni 

zato {to ste se na Zemlji, bez ikakva razloga, 

oholo pona{ali i {to ste grije{ili." Allah ih je 

kaznio onim {to odgovara njihovim postupcima. Kao 

{to su oni sebe odvra}ali i iz oholosti nisu htjeli Istinu 

slijediti, ve} se odavali zabludi i grije{enju, tako ih sad 

Allah Uzvi{eni sramnom patnjom ka`njava; u zaborav 

su ba~eni, potpuno ponièni i bolnim patnjama 

izloèni. Ove su patnje stepenovane prema teìni, 

jadu i àlosti. Neka Uzvi{eni Allah nas i vjernike 

Allahove udalji od toga. 

"I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u 

Ahkafu opominjao - a bilo je i prije njega i 

poslije njega opominjatelja: ne oboàvajte 

nikoga osim Allaha! Ja se bojim za vas kazne 

na Velikom danu!" /21/ "Oni su odgovarali: 

'Zar si nama do{ao da nas od boànstava 

na{ih odvrati{? Pa daj nam ono ~ime nam 

prijeti{, ako istinu govori{!'"/22/ "On re~e: 

'Znanje o tome u Allaha je! A ja vam 

dostavljam ono s ~ime sam poslan, ali ja, 

doista, vidim da ste vi narod u neznanju 

ogrezao.'" /23/ " Pa kad su je vidjeli u vidu 

oblaka na obzorju, koji se prema dolinama 

njihovim kretao, povika{e: 'Ovaj nam oblak 

ki{u donosi!' - Ne, to je ono {to ste poùrivali: 

vjetar koji vam bolnu patnju nosi", /24/ "koji, 

odredbom Gospodara svoga, sve ru{i. I ujutro 

su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi 

ka`njavamo narod zlo~ina~ki."/25/ 

Uzvi{eni Allah tje{e}i Svoga vjerovjesnika, s.a.v.s., 

raskrinkava sve laì njegovog naroda, na njega 

izre~ene i kaè: "i spomeni brata Adovog." To je 

Hud, a.s., kojeg je Allah poslao davnom narodu Ad, 

koji su nastanjivali predjele Ahkaf. To su pjeskovita 

brda Hadrameta, {to se uzdiù pored morske obale. 


"a bilo je i prije njega i poslije njega 

opominjatelja", tj. slati su Allahovi poslanici 

narodima naselja {to su okruìvala Ad. Oni su donosili 

objave i opominjali ljude: 

"Ne oboàvajte nikoga osim Allaha! Ja se 

bojim za vas kazne na Velikom danu!" Ovo su 

bile rije~i Huda, a.s.; narod mu je njegov odgovarao: 

"Zar si nama do{ao da nas od boànstava 

na{ih odvrati{", tj. glagol zna~i, tj. da nas sprije~i{ i 

odvrati{: 

"Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako 

istinu govori{!" Poùrivali su Allahovu kaznu i 

Njegovu srd`bu, uvjereni da ih to ne moè sna}i. Kao 

{to Allah Uzvi{eni kaè: 

"Poùruju ga oni koji u nj ne vjeruju." 

/42:18/ "On re~e: 'Znanje (o tome) u Allaha 

je!'", tj. On je o vama najbolje obavije{ten, te zna da li 

zasluùjete da sa kaznom poùri. A ja samo 

dostavljam ono s ~ime sam poslan, 

"ali ja doista vidim da ste vi narod u 

neznanju ogrezao", tj. ne razumijete i ne shvatate. 


"Pa kad su je vidjeli na obzorju u vidu oblaka 

koji se prema dolinama njihovim kretao", tj. 

kad vidje{e kaznu kako im se pribliàva, pomisli{e da 

je to povjetarac kao prethodnica ki{e, te se 

obradova{e. A vladala je su{a, te im je ki{a bila itekako 

potrebna. Allah Uzvi{eni kaè: 

"ne, to je ono {to ste poùrivali, vjetar koji 

vam bolnu patnju nosi", tj. to je ona kazna o kojoj 

rekoste: 'Pa daj ono ~ime nam prijeti{, ako istinu 

govori{!'" "...ru{i", tj. uni{tava "sve", sve u njihovom 

naselju 

"odredbom Gospodara svoga", tj. dopu{tenjem 

Njegovim, kao {to Uzvi{eni kaè: 

"pored ~ega god je pro{ao, ni{ta nije po{tedio, 

sve je u gnjile` pretvorio" /51:42/, tj. sve 

odjednom posta truhlo. Zato Uzvi{eni kaè:


"i ujutro su se vidjele samo nastambe njihove"; 

tj. nestado{e do zadnjeg, 

"tako Mi ka`njavamo narod zlo~ina~ki", tj. ovo 

je presuda Na{a bila nad onima koji u la` ugoni{e 

Na{e poslanike i radi{e suprotno Na{im naredbama. 

Prenosi Imam Ahmed od Ai{a, r.a., da je rekla: /134/ 

"Nikad nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da 

se smijao do te mjere da bi otvarao usta kako bi mu 

se vidjela resica na `drijelu. On bi se uvijek smije{io." 

Te dalje veli: "A kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., 

primijetio oblake ili vjetar, to bi mu se odraàvalo na 

njegovom licu." Upitala ga je: "O Allahov Poslani~e, 

zaista se ljudi obraduju kad vide oblake na nebu, jer 

o~ekuju da donesu ki{u, a zapazila sam da ti se lice 

namr{ti kad god primijeti{ oblak?" Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., odgovori: "O Ai{a, ko mi jam~i da u oblaku 

nije kazna. Jedan cijeli narod je ka`njen vjetrom. 

Primijetili su kaznu kako im se pribliàva, ali su rekli: 

'Ovaj nam oblak donosi ki{u!'" Prenosi Muslim u svom 

Sahihu od Ai{e, r.a., da je rekla: /135/ "Kada bi 

zapuhao jaki vjetar Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io bi 

dovu: 'Allahu moj, podari mi dobrotu njegovu, dobro 

{to je u njemu i dobro u onome {to sa njim {alje{. A 

za{titi me od zla njegovog, zla {to je u njemu i zla u 

onome {to sa njim {alje{.'" Ona dalje kaè, r.a.: "Kada 

bi se naobla~ilo nebo, promijenio bi boju lica, izlazio 

bi i ulazio, te odlazio i dolazio. A kad ki{a padne, 

razveselio bi se. Primijetiv{i te njegove postupke, 

upitala ga je Ai{a, r.a., o tome, a Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., odgovori joj: 'O Ai{a, mo`da je to ono o ~emu 

je govorio narod Ad.'" 

"Pa kad su je vidjeli na obzorju u vidu 

oblaka, koji se prema dolinama njihovim 

kretao, povika{e: ovaj nam oblak ki{u donosi!" 

O tome kako je stradao narod Ad bilo je govora u 

prethodnim poglavljima El-Earaf i Hud. 

"Njima smo dali mogu}nosti koje vama nismo 

dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni 

sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu 

ni od kakve koristi bili, jer su Allahove znake 

poricali - i sa svih strana okruìlo ih je ono 

~emu su se ismijavali."/26/ " A naselja oko vas 

smo uni{tili, i objasnili smo im bili na razne 

na~ine dokaze, ne bi li se pokajali."/27/ "A 

za{to im nisu pomogli oni koje su, pored 

Allaha, prihvatili da im budu posrednici i 

bogovi? Ali, njih nije bilo. A to je bila njihova 

la` i ono {to su izmi{ljali."/28/ 

Uzvi{eni Allah kaè kako je nekim pro{lim 

narodima, koji su bili na ovom svijetu, dao velike 

mogu}nosti; u imecima i potomstvu, te ih je opskrbio 

bogatstvima ve}im nego {to ih je vama dao. âk vi se 

sa njima ni izbliza ne moète porediti: 

"i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh 

njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od 

kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze 

poricali - i sa svih strana ih je okruìlo ono 

~emu su se ismijavali", tj. postado{e okruèni 

onom istom kaznom koju su poricali i za koju misli{e 

da ih nikad ne}e sna}i. Ovo je upozorenje mu{ricima, 

njima se Kur’an i obra}a ovim govorom; ako se budu 

pona{ali kao ti pro{li narodi, sna}i }e ih ono {to je i 

njih sna{lo - patnja na oba svijeta. 

Allah Uzvi{eni kaè: "A naselja oko vas smo 

uni{tili", tj. - o stanovnici Meke, uni{teni su narodi 

koji su u la` utjerivali poslanike, a koji su grani~ili s 

vama sa svih strana. Kao {to su: Ad na brdima Ahkaf u 

podru~ju Hadrameta, Semud, koji se prostirao od njih 

do [ama, narod Sebe u Jemenu, Medjen na njihovom 

putu prema Gazi, zatim Lutov narod, koji je 

nastanjivao podru~ja oko jezera pored koga su vodili 

njihovi putevi. Allah Uzvi{eni veli: "i objasnili smo 

im bili na razne na~ine dokaze", tj. pojasnili smo 

ih, 

"ne bi li se pokajali. A za{to im nisu pomogli 

oni koje su, pored Allaha, prihvatali da im 

budu posrednici i bogovi?" Dakle, jesu li im 

pomogli kad su njihovu pomo} najvi{e trebali? 

"...ali, njih nije bilo", tj. oti{li su od njih kad su ih 

najvi{e trebali, 

"A to je bila njihova la` . " 

"I ono {to su izmi{ljali”, zato {to su ih smatrali 

boànstvima. Izgubi{e svako povjerenje u svoja 

boànstva i vidje{e da su na velikom gubitku, zato {to 

se u njih uzda{e, a Allah najbolje zna.


"Kada ti poslasmo nekoliko dìnova da Kur'an 

slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju, oni reko{e: 

'[utite i slu{ajte!' A kad se zavr{i, vrati{e se 

narodu svome da opominju."/29/ "'O narode 

na{' - govorili su - 'mi smo slu{ali Knjigu koja 

se poslije Musaa objavljuje, koja potvr|uj e da 

su istinite i one prije nje, i koja ka Istini na 

Pravi put upu}uje.'"/30/ "O narode na{, 

odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u 

Allaha, On }e vam neke grijehe va{e oprostiti i 

od patnje vas neizdrìve za{tititi!"/31/ "A oni 

koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi 

Mu na Zemlji ne}e uma}i i mimo Njega ne}e 

za{titnika na}i. Oni su u velikoj zabludi."/32/ 

Prenosi imam Ahmed od Ez-Zubeira:/136/: 

"Kada ti poslasmo nekoliko dìnova da 

Kur‘an slu{aju", da je rekao da se desilo u mjestu 

Nahla, kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao zadnji 

no}ni namaz (sabah). "Oni su se u gomilama oko 

njega tiskati stali." Sufjan veli: "Lijepili su se jedan 

uz drugoga i bili poput vune isprepletane." Prenosi 

poznati imam Imam Ebu-Bekr el-Bejheki u svome 

djelu "Delailul-Nubuvve" od Ibn-Abbasa, r.a., da je 

rekao: /137/ "Nije Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io pred 

dìnima, niti ih je vidio. Upustio se Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., sa skupinom ashaba prema trgu Ukkaz. Tada 

se dogodilo da je postavljena prepreka izme|u {ejtana 

i vijesti koje se o~ituju na nebesima. [ejtani bijahu 

ga|ani svjetlicama, te se povrati{e narodu svome. A 

narod ih upita: "[ta se dogodilo?" Odgovori{e: 

"Postavljena je prepreka izme|u nas i vijesti na 

nebesima, i ga|ani smo svjetlicama." Reko{e: "To {to 

ste sprije~eni da slu{ate vjesti sa nebesa zna~i da se 

ne{to krupno dogodilo, razi|ite se prema istoku i 

zapadu Zemlje, i potraìte {ta je to {to se isprije~ilo 

izme|u vas i nebesa." Razi|o{e se i po~e{e pretraìvati 

zemaljski istok i zapad sa namjerom da na|u prepreku 

koja onemogu}ava slu{anje vijesti sa neba. Tako se 

uputila grupa prema Tihamu i dospjela do Allahovog 

Poslanika, s.a.v.s., koji je na putu prema pijaci Ukkaz u 

dolini Nahla klanjao sabah sa svojim ashabima. Kad 

~u{e kako se Kur‘an u~i, osluhnu{e bolje i reko{e: 

"Tako nam Allaha, evo {ta je prepreka izme|u nas i 

vijesti sa neba." Poslije toga dru{tvo dìnova vratilo se 

svome narodu 

"i reklo: 'Mi smo, doista, slu{ali Kur‘an, koji 

izaziva divljenje , koji na Pravi put upu}u je, 

i 

Mi smo u nj povjerovali i vi{e nikoga ne}emo 

Gospodaru na{em ravnim smatrati.'" /72:2,3/ 

Potom je Allah Uzvi{eni objavio Svome Vjerovjesniku, 

s.a.v.s.: 

"Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko dìna 

prislu{kivalo" /72:1/, i bi mu objavljen govor 

dìna. Prenosi El-Buhari od Museddeda sli~nim 

rivajetom, Muslim prenosi od [ejbana ibn Feruha od 

Ebu-Avane, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose u poglavlju 

Et-Tefsir od Ebu-Avane. Prenosi Ebu-Bekr ibn Ebi-[ejbe 

od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je rekao: /138/ 

"Pristupili su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je u~io 

Kur‘an u dolini Nahla. Kad su ga ~uli, reko{e: '[utite!' 

Bilo ih je devet, a jedan se zvao Zevbe‘a. Potom je 

Uzvi{eni Allah objavio: 

"Kada ti poslasmo nekoliko dìna da Kur‘an 

slu{aju, kad do|o{e da ga ~uju, oni reko{e: 

'[utite i slu{ajte.' A kad se zavr{i, vrati{e se 

narodu svome da opominju - sve do rije~i: 

...velikoj zabludi." /46:29,32/ Ovo predanje, 

zajedno sa rivajetom Ibn- Abbasa, r.a., ukazuje da 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovoga puta nije osjetio 

prisustvo dìna. Oni su slu{ali Poslanikovo, s.a.v.s., 

u~enje, a potom se vratili svome narodu. Nakon toga 

su slali izaslanike ispred njihovih naroda u vi{e 

navrata. O ovome }e biti ponovno rije~i kad bude za 

to bila prilika. Hafiz El-Bejheki kaè: "Ovo o ~emu 

govori Ibn-Abbas, r.a., odnosi se na prvi slu~aj kad su 

dìni slu{ali Poslanikovo, s.a.v.s., u~enje Kur‘ana, kad 

su prvi put saznali da je on Allahov Poslanik. Tada 

Vjerovjesnik nije u~io Kur‘an njima, niti ih je vidio. 

Poslije toga do{ao je izaslanik dìna, te je Allahov 

Poslanik, s.a.v.s., imao poseban susret sa dìnima, 

u~io ih je Kur‘anu i pozivao Allahu Uzvi{enom, kao {to 

to prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a. 

Prenosi Imam Ahmed od Alkame, koji kaè: /139/ 

"Pitao sam Abdullaha ibn Mes’uda, r.a.: 'Je li neko od 

vas bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., 

one no}i kad je imao sastanak sa dìnima?' A on 

odgovori: 'Nije niko od nas bio u dru{tvu sa njim, 

me|utim, znali smo da te no}i nije bio u Meki, te smo 

se pitali da ga neko nije ubio, gdje li se skriva, {ta je sa 

njim?...' Te kaè: 'Bili smo se upla{ili i cijelu no} u 

te{kim brigama proveli. Kad se pribliìlo jutro', ili je 

rekao: 'u svitanje, odjednom primijetismo kako nam 

se pribliàva iz pravca Hire.' Rekli smo: 'O Allahov 

Poslani~e!' Te mu spomenu{e stanje koje ih je bilo 

sna{lo u njegovoj odsutnosti, a on re~e: 'Do{ao mi je 

izaslanik dìna, te sam im oti{ao i u~io Kur‘an.' Zatim 

je krenuo i pokazao nam njihove tragove i ostatke 

vatre. Dalje kaè - da je E{-[a'bi rekao: 'Traìli su od


njega hranu!' A Amir kaè: 'Traìli su od njega hranu u 

Meki'; radilo se o dìnima Arapskog poluotoka. Zatim 

je rekao Allahov Poslanik: 'Svaka kost, kost nad kojom 

je spomenuto Allahovo ime, koja vam do|e do ruke, 

najbogatija je mesom, a svaki brabonjak ili balega 

ostatak su hrane va{ih ìvotinja.' A potom re~e: 

'Nemojte se time ~istiti poslije nu`de, jer to je hrana 

va{e bra}e dìna.'" Prenosi Muslim u Sahihu. 

U drugoj se varijanti kazivanja o ovom doga|aju 

kaè da je Ibn-Mes’ud bio zajedno sa Boìjim 

Poslanikom, s.a.v.s., u no}i kad se susreo sa dìnima. 

Prenosi Ibn-Dèrir, Allah mu se smilovao, od Ebu- 

Osmana ibn [ejba el-Hazaija, koji je bio iz [ama, da je 

rekao: "Uistinu je Abdullah ibn Mes‘ud rekao: - Rekao 

je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim ashabima dok je 

bio u Meki: /140/ 'Ako neko od nas èli da ve~eras 

prisustvovati susretu sa dìnima neka to u~ini.' "Niko 

od ashaba osim mene nije bio prisutan. Uputili smo 

se dok nismo stigli na kraj Meke, Allahov Poslanik 

nogom je povukao liniju po zemlji i naredio mi da 

sjednem na nju. On se jo{ udaljio i stao, po~eo u~iti 

Kur’an. Okruìle su ga brojne siluete, tako da ga 

uskoro nisam mogao vidjeti niti ~uti njegov glas. 

Poslije se po~e{e razilaziti, kao {to se oblaci kidaju, dok 

ne osta tek mala skupina. Sve je bilo zavr{eno u 

svanu}e. Tada se Boìji Poslanik, s.a.v.s., malo udalji 

da izvr{i nu`du, a onda do|e i re~e mi: '[ta je sa 

skupinom dìna?' Ja rekoh: 'Ovo su oni, o Allahov 

Poslani~e!', a on im dade kosti i balegu kao hranu. 

Potom je zabranio da se ~isti hranom dìna." (Iz 

navedenih hadisa da se razumjeti da je skupina dìna 

slu{ala Allahova Poslanika, s.a.v.s., u prilici kad on to 

nije znao. Zatim ga je Uzvi{eni Allah obavijestio o 

tome. Potom se razja{njava hadisom, koji prenosi 

Alkama, te hadisom Osmana ibn [ejbe el-Hazaia, a 

oba ova hadisa prenosi Ibn-Mes’ud, da je Allahov 

Poslanik, s.a.v.s., i{ao dìnima s jasnom namjerom; 

u~io im Kur‘an i pozivao ih u vjeru Uzvi{enog Allaha. 

Ibn-Mesud je bio sa njim, ali ga je ostavio podalje od 

sebe da sjedi iza linije koju je povukao, s.a.v.s., i 

naredio mu da je ne smije prije}i. Bilo je to iz bojazni 

da ga dìni ne spopadnu. Ovo je bilo u Meki, a {to se 

ti~e susreta u dolini Nahla, to su bili dìni Nineve. A 

dìni sa kojima se susreo u dijelu Meke zvanom El- 

Hadùn, to su dìni Nesibejn. Dakle, rivajet od Ibn- 

Abbasa koji nije~e susret, s.a.v.s., sa dìnima, govori 

da su se dìni sakupili u njegovoj blizini i slu{ali u~enje 

Kur’ana, a da Poslanik, s.a.v.s., to nije znao. Od njega, 

s.a.v.s., tako|er se navodi da se sastao sa njima, kao 

{to to od njega i prenosi Ibn-Dèrir. 

U povodu ajeta sure "El-Dìnn": 

"kada ti poslasmo nekoliko dìna", kako kaè: 

"Bilo ih je sedam ~lanova Nasibejn. Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., imenovao ih je izaslanicima u njihovom 

narodu. Ovo upu}uje na to da Ibn-Abbas, r.a., 

prenosi dva kazivanja; negacije i potvrde. Postoji 

mimoilaènje o broju dìna u izaslanstvu koje je do{lo 

Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. U dolini Nahla bilo ih je 

ukupno devet, drugi kaù petnaest, tre}i - bilo ih je tri 

stotine, dok neki kaù bilo ih je dvanaest hiljada. Ova 

razlika u broju upu}uje da se dolazak dìna Poslaniku, 

s.a.v.s., u skupinama desio vi{e puta. Tako|er je 

skupina dìna dolazila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u 

Medinu. Kao {to se govor o tome prenosi od Ibn- 

Mes'uda i Ez-Zubejra ibn el-Avvama. Ali, u rivajetu 

Ibn-Mes'uda nalazi se prenosilac ozna~en kao 

"med`hul" - nepoznat, a u rivajetu Ez-Zubejra ibn el- 

Avvama, ~ovjek po imenu Bekijje ibn el-Velid, 

ozna~en kao "mudellis." Ovo nas je navelo na to da 

izvr{imo selekciju hadisa. Izabrali smo navedene 

hadise iz kojih se moè razumjeti ono {to se htjelo 

re}i, iz razloga {to smo èljeli saèti govor, 

izbjegavaju}i onaj njegov dio ~iji spomen nema ve}e 

bitnosti u navodima o dìnima, koje je uvrstio Ibn- 

Kesir u svom Tefsiru, neka mu se Allah smiluje). 3 Allah 

Uzvi{eni veli: 

"Kada ti poslasmo nekoliko dìna", tj. skupina 

"da Kur'an slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju, 

oni reko{e : '[utite i slu{ajte!'" Ovo ukazuje na 

etiku njihovog pona{anja. Prenosi Hafiz el-Bejheki od 

Dàbira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: /41/ "U~io je 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., suru "Er-Rahman"; a kad je 

zavr{io re~e: 'Za{to ste za{utjeli? Dìni imaju ljep{e 

reakcije od vas. Svaki put kad sam im prou~io ajet: 

'pa, koju blagodat Gospodara svoga 

pori~ete?!' /55:13/, oni su rekli: 'Ne pori~emo ni 

jednu blagodat ni dokaz; Gospodaru na{, neka je Tebi 

hvala.'" Prenosi El-Tirmizi. 


"a kad se zavr{i", poput govora Uzvi{enog: "a kad 

se namaz obavi" /63:10/, tj. zavr{i, "vrati{e se 

narodu svome da opominju." Da opominju na 

ono {to od Kur’ana slu{a{e, iz usta Allahovog 

Poslanika, s.a.v.s. Kao {to Uzvi{eni Allah veli: 

"da se upute u vjerske nauke i neka opominju 

narod svoj kad mu se vrate da bi se Allaha 

pobojali" /9:122/. Ovaj se ajet uzima kao dokaz 

toga da kod dìna postoje samo opominja~i, dok 

nema poslanika - vjerovjesnika. Nema nikakve sumnje 

u to da Uzvi{eni Allah nije slao poslanika dìna. Kao 

{to Allah Uzvi{eni veli: 

"A mi smo i prije tebe samo ljude slali, 

gra|ane kojima smo objave objavljivali" 

/12:109/. A {to se ti~e Allahovih, d`.{., rije~i: 

"O skupino dìna i ljudi, zar vam iz redova vas 

samih poslanici nisu dolazili" /6:130/, one se 

odnose na obje vrste, a osnova je na jednoj, a to je u 

ovom slu~aju na ljudskoj vrsti, kao {to Uzvi{eni Allah 

kaè: 

"iz njih se vadi biser i merdàn", tj. jednog od 

njih. Potom Uzvi{eni Allah obrazlaè kako je slijedila 

opomena dìna svome narodu i kaè: 

"O narode na{" - govorili su - "mi smo slu{ali 

Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje." Nisu 

spomenuli Isaa, a.s., zato {to je Isau, a.s., objavljen 

3 Sve što je navedeno između dvije zagrade moj je govor, a ne govor 

komentatora, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje.


Indìl, u kojem su upute i mudrosti, i vrlo malo 

naredbi i zabrana, jer je on ustvari samo dopuna za 

propise Tevrata, odnosno, njegova je osnova Tevrat. 

Zato su dìni rekli: 

"Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje." 

"Koja potvr|uje da su istinite i one prije nje." 

Zna~i, knjige koje su objavljene poslanicima prije 

Kur‘ana. Allah Uzvi{eni kaè: "koja ka Istini 

upu}uje", tj. u vjerovanju i vijestima, "i na Pravi 

put" u postupcima, jer Kur’an sadrì dvije stvari: 

vijesti i zahtjeve. Njegove su vijesti istina, a njegovo je 

traènje pravda. Allah Uzvi{eni veli: 

"rije~i Gospodara tvoga vrhunac su istine i 

pravde" /6:115/, zato Allah Uzvi{eni dìnima dalje 

kaè: 

"O narode na{, odazovite se Allahovu 

glasniku." Ovo je dio govora {to su govorili izaslanici 

dìna nakon susreta sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., 

iz kojih se jasno vidi da je Uzvi{eni Allah poslao 

Muhammeda, s.a.v.s., kao Svoga poslanika dìnima i 

ljudima. Dakle, Poslanik je i dìne pozivao u Allahovu 

vjeru, u~io im Kur‘an poput sure "Er-Rahman." U toj 

se suri oslovljavaju dvije vrste Allahovih stvorenja - 

dìni i ljudi. I jedni i drugi se zaduùju obavezama, i 

jednim se i drugim obe}ava nagrada, ali i prijeti 

kaznom. Stoga veli: 

"Odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u 

njega." Potom Uzvi{eni nastavlja: 

"On }e vam neke grijehove va{e oprostiti i vas 

od patnje neizdrìve za{tititi." Ovim ajetom neki 

u~enjaci dokazuju da vjernici dìni ne}e u}i u 

Dènnet. I da je nagrada dobrim dìnima to {to }e 

biti za{ti}eni azaba Vatre na Sudnjem danu. Ovo je 

mi{ljenje podvrgnuto velikoj kritici. Ta~no je da }e 

vjernici dìni, kao i vjernici ljudi, u}i u Dènnet. Ovo je 

stav velike skupine selefa - prvih u~enjaka. Dokaz je za 

to: 

"A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom 

svojim bojao bit }e dva perivoja - Dènneta - 

pa, koju blagodat Gospodara svoga 

pori~ete?!" /55:46-47/ Smilovao se Uzvi{eni Allah 

ljudima i dìnima da }e i od jednih i od drugih, one 

koji dobro budu ~inili, nagraditi Dènnetom. Ove su 

rije~i dìni sa zahvalno{}u prihvatili i odu{evili se vi{e 

od ljudi, govore}i: "Ni jednu od Tvojih blagodati, 

Gospodaru na{ mi ne nije~emo, i neka je Tebi hvala!" 

Da im ovakva nagrada ne odgovara, On im je ne bi ni 

garantirao. Po{to }e njihovi nevjernici biti 

odgovaraju}om kaznom Dèhennema ka`njeni, stoga 

}e prvenstveno njihovi vjernici biti pripadaju}om 

nagradom Dènneta nagra|eni. To je odraz 

dobro~instva. Ovakav stav potvr|uje ve}ina 

kur’anskih ajeta, kao {to je: 

"Onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili - 

dènetske ba{~e }e prebivali{te biti." /18:107/ 

Govore}i o dìnima Uzvi{eni dalje veli: "...a oni koji 

se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na 

Zemlji ne}e mo}i uma}i", jer je Allahova mo} 

op}enita, ona ba{ sve okruùje: 

"i mimo Njega ne}e za{titnika na}i", tj. od 

Njega ih niko ne}e mo}i spasiti. "Oni su u velikoj 

zabludi." Ovaj je govor upozorenje i prijetnja, njima 

dìni poziva{e svoj narod, bude}i kod njih èlju za 

dobrim ali i osje}aj straha od kazne za zlo. Veliki je 

broj njih upozorenje ispravno shvatio, te su dolazili 

Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u velikim skupinama 

vi{e puta, kao {to je to naprijed i re~eno. Neka je 

hvala Allahu. Allah najbolje zna. 

"Zar ne znaju da je Allah - Koji je nebesa i 

Zemlju stvorio i Koji nije, stvaraju}i ih, 

iznemogao - kadar oìviti mrtve? Jeste, On sve 

moè."/33/ "A na Dan kad oni, koji nisu 

vjerovali, Vatri budu izloèni: 'Zar ovo nije 

istina? ', odgovorit }e: 'Jest, Gospodara nam 

na{eg!' 'E pa iskusite patnju' - re}i }e On - 'jer 

ste stalno poricali.'"/34/ "Ti izdrì kao {to su 

izdràli odlu~ni poslanici i ne traì da im 

kazna {to prije do|e! A onoga Dana kada 

doìve ono ~ime se prijeti, u~init }e im se da 

su ostali samo jedan ~asak dana. Ovo je 

obznana! A zar }e ko drugi biti uni{ten do 

narod grje{ni~ki!"/35/ 

Uzvi{eni se Allah obra}a onima {to nije~u 

proìvljenje Sudnjeg dana, kako bi svako prisustvovao 

obe}anom su|enju, te ih pita, zar ne znaju: 

"da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i 

Zemlju, Koji se stvaraju}i ih nije iscrpio", tj. to 

Mu nije bilo te{ko, jer im je samo rije~ uputio: 

"Budite!", i postado{e nebesa i bi Zemlja, bez 

ikakvog opiranja ili preinake. Naprotiv, pokorno, 

poslu{no i strahopo{tovanjem slave}i Njegovo 

Viso~anstvo. Pa zar taj nije u mogu}nosti mrtve 

oìviti? 

"Jeste, On sve moè." 

Allah Uzvi{eni nastavlja, prijete}i nevjernicima: "A 

na Dan kad oni koji nisu vjerovali Vatri budu 

izloèni: 'Zar ovo nije istina?'" Bit }e im, dakle, 

re~eno: "Je li ovo sad istina? Ima li sad ~arolije? Ili vam 

o~i dobro ne vide?", "odgovrit }e: 'Jest,


Gospodara nam na{eg'", tj. preostalo im je samo 

da priznaju. 

"'E pa iskusite patnju' - re}i }e On - 'Jer ste 

stalno poricali.'" Potom Uzvi{eni nare|uje Svome 

Poslaniku, s.a.v.s., da strpljivo podnosi to {to ga 

njegov narod u la` utjeruje i laì izmi{lja. "Ti izdr` i 

kao {to su izdràli odlu~ni poslanici" kada su ih 

narodi njihovi u la` ugonili. Najve}i broj uleme kaè 

da su ulul-azm slijede}i poslanici: Nuh, Ibrahim, 

Musa, Isa i Muhammed, a.s. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od 

Masruka da je rekao: /142/ "Pri~ala mi je Ai{a, r.a.: 

'Provodio bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., dosta vremena 

poste}i i svjesno se iznuruju}i gla|u. A kad bi to 

potrajalo, rekao bi: 'O Ai{a, uistinu, nije dunjaluk 

potreban Muhammedu i porodici Muhammedovoj. 

O Ai{a, Allah je bio zadovoljan sa odabranim 

poslanicima samo zato {to su strpljivo podnosili 

dunjalu~ke izazove koje su prezirali i koje su 

prièljkivali. Tako nije ni sa mnom zadovoljan osim da 

me obaveè obavezom kojom je i njih obavezao, pa 

je rekao: 'Ti izdrì kao {to su izdràli odlu~ni 

poslanici.' Zato ja, tako mi Allaha, trpim kao {to su i 

oni trpjeli, a mo} nad svim ima Allah', 'i ne traì da 

im kazna {to prije do|e!'" 

Kao {to Uzvi{eni veli: 

"zato nevjernicima jo{ vremena dadni; jo{ koji 

trenutak ostavi." Uzvi{eni Allah veli: 

"A onoga dana kad doìve ono ~ime se prijeti, 

u~init }e im se da su ostali samo jedan ~asak 

dana", kao {to u drugom ajetu kaè: 

"a njima }e se u~initi onoga Dana kada ga 

doìve, da su samo jednu ve~er ili jedno jutro 

njezino ostali." /79:46/ 

"Ovo je obznana", tj. ovaj je Kur’an obznana 

dovoljna. Te Uzvi{eni zaklju~uje: 

"a zar }e ko drugi biti uni{ten do narod 

grje{ni~ki!" Ovo je Njegova, d`.{., pravda; ne}e 

kazniti, osim ko to zasluùje, jer zlo~inac ima pravo na 

kaznu. A Allah najbolje zna.

tefsir sure Al-Ahqaf - pogledati - Islamska zajednica u Hrvatskoj

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?