02. April 2009 Podrinjski list

Zbog uskostranačkih, rodbinskih i vlastitih interesa Zvorničke komisije za povratak i reintegraciju: 

Povratnicima je oteto 

preko 350 hiljada maraka 

List Udruženja za održivi povratak Podrinja Broj 5, april 2009. 

INTERVJU: Safet Halilović, ministar 

za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću 

ministara BiH 

Do 2014. za 

povratak 

milijardu 

maraka 

Cvijan Đapanović: 

Skandalozan odnos prema NVO 

Bacanje 

prašine u oči 

RADIO 

GLAS DRINE 

Priča kaže da su Janjarci, uz direktive odozgo, status opštine prodali 

prije pedesetak godina za manje takse na zaprežna kola. Zbog te 

naivnosti sredinom sedamdesetih državi su uzvratili ozbiljnom 

političkom prijetnjom izdvajanja iz bijeljinske i pripajanja lozničkoj 

opštini, što je tada okvalifikovano kao rušenje ustavno pravnog 

poretka, ali bez ikakvih rezultata. Tada zasigurno nisu ni sanjali da 

će početkom devedesetih jedna trećina njihovih posjeda ostati preko 

Drine na lozničkom području pod vojnom okupacijom susjedne 

Srbije. Danas su oni jedini u BiH koji žele staviti tih 450 hektara 

bosanske zemlje pod njen suverenitet. Do konačnog omeđivanja 

između BiH i Srbije, u očaju je preko 350 zemljoposjednika i više 

desetina porodica koji su živjeli u tom pojasu i iščekuju privremeno 

rješenje korištenja vlastite imovine 

JANJA - ZABORAVLJENO POVRATNIČKO ČUDO 

450 hektara 

bh teritorije 

pod 

okupacijom 

Srbije 

Ničiji ljudi, 

svačija zemlja 

Drina

2 

Na tajnom zadatku 

Viskoza, Glinica i poslednja šansa 

Prije dvije godine moja generacija iz lozničke 

gimnazije obilježila je neku godišnjicu mature. 

Naravno, neću vam odati koju, a i da 

to učinim, ne bi povjerovali jer, da kucnem, 

zaista se držimo... 

Elem, što zbog ratne nemogućnosti što zbog poratne 

nesigurnosti, bio je to moj konačni susret sa gradom 

u kojem sam stasao - nakon petnaest dugih godina. 

Prošavši Šepački most, koji je u međuvremenu postao 

granični prelaz, obradovao sam se novoizgrađenoj 

gradskoj zaobilaznici, ali ubrzo i rastužio osvjedočivši 

se da uzavreli grad moje mladosti sada „zaobilazi“ i 

mnogo toga čime se i ne može podičiti. 

MALI BEOGRAD 

Od samog starta je bilo neveselo. Umjesto 

nekadašnjeg idiličnog topolika pored Drine sa odličnim 

restoranom (Biješe li ono Kod Tukice?) i ostalim 

pratećim sadržajima pristojnog izletišta, dočekala 

me beznadežno razvaljena obala i rijeka, onako kako 

već ostaje iza nekontrolisane eksploatacije šljunka i 

pijeska. Milion, ne rupa, već kratera, na putu koji se 

ubrzo odvaja porema gradu, izmami mi crnohumorni 

zaključak da se već prešlo i na nekontrolisanu eksploataciju 

asfalta. I veći dio ostalih prilaza gradu (iz 

Šapca, Valjeva, Malog Zvornika...) i cjelokupne ulične 

mreže bio je u sličnom stanju. 

No, posebno me pogodio prolazak kroz prigradsko 

naselje Gradilište, nastalo uz Viskozu – jedan od 

najvećih hemijskih kombinata u vrijeme Jugoslavije, 

motor višedecenijskog zahuktalog razvoja Loznice i 

šire regije. Stavljanjem katanaca na kapije ove fabrike, 

kroz koje je svakog dana prolazilo sedam hiljada ljudi 

– sada se sivo, zapušteno i beživotno Gradilište doima 

kao oronuli i sablasni spomenik umrlom gigantu, 

kutak iz kojeg se odlazi ma i za najmanjom šansom. 

Baš kao što je manje-više slučaj i sa cijelom Loznicom, 

gradom kojeg su zbog ekonomskog prosperiteta, 

kulturne tradicije i snažnog opšteg uticaja iz samo 

stotinak kilometara udaljene jugoslovenske i srbijanske 

prijestolnice, nekada zvali malim Beogradom. O 

drukčijoj sadašnjosti Loznice već sam imao neke informacije, 

ali ono što sam saznao i osjetio prilikom 

ove posjete, bilo je daleko turobnije od očekivanog. 

MAJKA I POGREBNIK 

Naravno, dirljiv je bio susret sa polovinom 

nekadašnjeg razreda – petnaest „djevojčica“ i plus razrednim 

straješinom Vasiljevićem, koji mi se dvostruko 

obradovao: prvo, zato što me vidi nakon toliko godina 

a drugo, što bi sam znatno teže došao do riječi i 

izražaja među prejakim ženskim snagama. Čovjek je 

ostao zadivljujuće vitalan i svjež, pa valjdan zato i mi, 

njegovi učenici, nismo imali pravo da ostarimo. 

Nijednog od mojih razrednih drugova nije bilo na 

godišnjici; doduše, mi muški smo i inače bili marginalna 

manjinska zajednica u tipično ženskom razredu, 

pa su nam cure morale nadomirivati čak i tim za mali 

fudbal. Saznao sam da su uglavnom nafaku potražili 

u inostranstvu. Pa i drugarice, sa svojim porodicama, 

većinom žive u Beogradu i drugim gradovima. 

I ostali razredi su bili desetkovani. Nekada su u 

Loznicu dolazili stručnjaci i svi mogući profili radnog 

naroda sa svih strana. Međutim, padom Viskoze, a uz 

nju i niza manjih – „vezanih“ firmi, Loznica se uveliko 

raseljava i postaje grad bez budućnosti. Fabrika 

majka postaje njen pogrebnik. Dirljiv susret i divno 

druženje sa društvom s kojim sam iz djeteta stasavao 

u čovjeka, ostao je osjenčen tom tmurnom lozničkom 

današnjicom. 

POČETAK KRAJA 

A cijele ove moje emotivne ispovijesti, ipak, ne bi 

bilo da, vratit ću se sada preko Drine, malo-malo pa 

ne stigne vijest kako zvornička Glinica otpušta nove 

grupe radnika. Bio je to takođe gigant koji je pomijerao 

jugoslovenske bilanse i od Zvornika napravio 

najmagnetičnije mjesto za rad i život u deceniji pred 

rat. Kad bi „gliničari“ primali plate, jedno vrijeme 

čak najveće u bivšoj državi, finansijski zemljotres bi 

uzdrmao ne samo zvorničku opštinu, već i širu regiju. 

Izdavač: Udruženje za održivi povratak Podrinja, Zvornik 

Urednik: Zijad Nuhanović 

Redakcija: Hasan Hadžić, Snežana Popović, Sakib Smajlović; Marketing: Hasan Grebić 

Adresa: Karađorđeva do br. 16, Zvornik 

Tel/fax: 056 210 373, 065 082 863; e-mail: podrinjskilist@gmail.com 

Tehnička priprema i štampa: doo Agencija za odnose s javnošću, produkciju, 

izdavaštvo i marketing PRIMP, Brčko distrikt BiH 

Tiraž: 1 500 primjeraka; List se dijeli besplatno 

Uplate donacija i sponzorstva na ž.r. 5620098025876084 kod NLB Razvojne bake 

Banja Luka, filijala Zvornik 

Cure i momci iz te fabrike bili su najprivlačnije bračne 

mete... 

I onda je došao rat koji je pola radnika i stručnjaka 

otjerao iz Glinice, pa su zatim uslijedile privatizacije 

sa svim pratećim nevoljama. Zahuktani trendovi najprije 

su usporeni, a sada je, na žalost, jasno da je iza 

nas već ostao početak konačnog kraja zvorničkog 

privrednog i svekolikog preporoditelja. 

HALAL-STRUJA 

Uz tehnološke, sirovinske, restrukturne i druge 

probleme za koje je vezana konkurerentnost Glinice na 

tržištu, tome u prilog idu i transparentne zabrinjavajuće 

činjenice o nepovoljnom stanju u aluminijskoj industriji 

bez koje zvornička fabrika nema šta da traži. 

Pomenimo samo primjere u bližem okruženju, za koje 

Glinica nije bitnije neposredno vezana, ali su pokazatelj 

zloslutnih trendova. 

Aluminijski kombinat u Podgorici, kojeg se dokopao 

jedan od najpoznatijih i trenutno najuzdrmanijih 

ruskih oligarha, Oleg Depiraska, traži od crnogoorske 

vlade desetine miliona eura pomoći da bi iznmirio dugove 

za struju i izbjegao propast. Slično je i s mostarskom 

istovjetnom kompanijom koja je svoj tobožnji 

prosperitet manje-više gradila na „halal struji“ kroz 

poslovične džentlmenske nagodbe i podijeljene zone 

interesa u režiji i u korist hrvatsko-bošnjačkih, tobože, 

zakrvljenih vladajućih elita, a na štetu svih naroda i 

građana u Federaciji, a time i BiH. 

OMILJENE „OVCE ZA ŠIŠANJE“ 

Dalje, Zvornik je svoj nekadašnji procvat dugovao i 

činjenici da je bio ključni tranzitni centar na najbližoj i 

nekada izuzetno frekventnoj saobraćajnici između Sarajeva 

i Beograda. Sjetite se samo invazija na divičke 

mesnice, s jedne i druge strane Drine, jednog od niza 

primjera spretnog i sretnog korištenja geografskokomunikacijskih 

pogodnosti ove sredine. Sada je put 

od Zvornika prema Sarajevu, premda solidan za BiHprilike, 

sablasna pustara. 

Uz to, i ostali zvornički privredni aduti sve više 

gube dah. Recimo, Vitinka, doskora velika nada, teško 

će izdržati utakmicu u ničim ograničenoj poplavi mineralnih 

i običnih voda iz susjednih država koje, za 

razliku od naše, znaju da zaštite domaću proizvodnju 

u granama od vitalnog značaja. Nedavno sam imao 

priliku vidjeti zadivljujuće Vitinkino postrojenje za 

proizvodnju vode Vivia u Raševu. Sva ta ulaganja i 

kvalitet gube smisao pred, na primjer, činjenicom da 

je prošle godine u BiH iz Hrvatske uvezeno vode u 

vrijednosti od preko 15 miliona, a obratno - nepuna 

2 miliona maraka. I sve će tako biti dok ovdašnje 

vladajuće elite, krijući se iza tobožnje zaštite nacionalnih 

interesa, budu opstruirale uspostavu državnog 

Elektronsko izadnje lista na 

www.uzopp.org 

Podrinjski list, br. 5 

>>

zakonodavstva i u istom paketu namirivale sebe; svi 

ovdašnji narodi i građani bit će omiljene „ovce za 

šišanje“ od svih i svakoga. 

IPAK-NADA 

Lokalna (zvornička) vlast nije u mogućnosti 

spašavati Glinicu, to je izvan njene moći, ali morala 

bi da grmi na više nivoe vlasti da se konačno počnu 

miješati u svoj posao i zaštite Vitinku i druge firme od 

nelojalne konkurencije. 

Dalje, morala bi da se pozabavi traženjem alternativnih 

privrednih potencijala za budućnost, ne čekajući 

državnu strategiju i rješenja. Prirodnih predispozicija, 

što je najvažnije, ne manjka, prije svega u oblastima 

poljoprivrede i turizma. Kozlučko i Šepačko polje su 

pravi agrarni dragulji, a brdska područja idealna za 

voćarstvo i stočarstvo. Prije nekoliko godina izvršeno 

je istraživanje za potrebe instititucija Evropske unije 

u vezi sa mogućnostima proizvodnje zdrave hrane u 

ovom dijelu Podrinja. Ustanovljeno je da dobar dio 

opštine Zvornik predstavlja izuzetno povoljnu zonu za 

ovu svrhu, pa je očito da gašenje pomenutih hemijskih 

giganata i njihovih prljavih tehnologija, uz štete, ima i 

neke pozitivne posljedice. 

Zna se da je Evropa strateški zaokupljena ekologijom 

i zdravom hranom i da u tom smislu predstavlja 

izuzetno perspektivno tržište. Međutim, ništa neće 

doći na tacni, već su, ne uzdajući se u našu jadnu 

državu, neophodne osmišljene lokalne inicijative i 

akcije u susret ovim šansama; potrebna je ozbiljna 

priprema projekata za fondove EU i obezbjeđenje preduslova 

za potencijalne investitore. S tim u vezi navest 

ću dva primjera: 

KARAKAJ 

Prvi je slučaj istarske opštine Umag. Zahvaljujući 

agilnom i menadžerski nastrojenom rukovodstvu, ova 

brdska hrvatska opštinica je na projektima vinogradarstva 

i maslinarstva dobila više podsticajnih sredstava 

iz predpristupnih fondova EU nego cijela osječka 

regija za svoje nepregledne žitnice. Drugi je primjer 

moje lično iskustvo iz tima koji je u nekoliko zadnjih 

godina radio na projektu promocije investicionih 

potencijala Brčko distrikta širom Balkana i Zapadne 

Evrope. Dobro osmišljene prezentacije sa filmovima, 

spotovima, brošurama itd. nisu ostale bez rezultata. 

Između ostalog, u Distriktu ovih dana počinje gradnja 

kapaciteta za proizvodnju i preradu mlijeka, pilećeg 

i purećeg mesa, te sokova i džemova najmoćnije 

hrvatske proizvodne kompanije Vindije iz Varaždina. 

Ona će ovdje neposredno zaposliti 900 radnika, a 

posredno, kroz kooperantski odnos, još bezbroj njih. 

I turističke predispozicije su velika šansa Zvornika: 

Drina, naravno sa uređenom obalom i bez onih užasnih 

razvalina i šljunkara, zatim Zvorničko jezero, rijeka 

Drinjača, Vitinički Kiseljak, Kozluk sa svojim mineralnim 

i drugim potencijalima – sve su to dragulji koji 

vječito ostaju neiskorišteni. Pa čak nema ni onih malih 

koraka koje već naveliko čine podrinjske opštine 

uzvodno od zvorničke, uređujući niz turističkih 

punktova i, uz međunarodnu podršku, objedinjujući 

svoju turističku ponudu. Hoće li ova poljoprivrednoturistička 

šansa opštine Zvornik, velika i posljednja, 

ostati samo šansa, ostaje da se vidi? A da Karakaj, 

nekadašnji simbol privrednog buma, sve više liči na 

lozničko Gradilište – već vidimo. 


Hljeb 

HAAMCO 

Peciva 

Lepine 

KONCEPT NADE 

Uzalud vam ‘trud’ ministri, 

posle nas će biti pusto 

Ozbiljne analize pokazuju da se u povratničkim sredinama u skoroj 

budućnosti mora posvetiti značajna pažnja društvenoj nadgradnji kako 

bi rezultati procesa povratka bili unaprijeđeni i dobili trajniji karakter. 

Svođenje povratničkog života na otrcani i omalovažavajući obrazac krovpeć-pogača 

postaje neodrživo. Srebrenički načelnik Suljić koji progoni 

medija iz i inače najneinformisanijeg mjesta u zemlji stoga će u hronikama 

povratka ostati zabilježenen kao jedan od mnogih pogrešnih ljudi na 

pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme 

Piše: Zijad NUHANOVIĆ 

Imaju li povratnici obraza tražiti podršku vlasti 

u oblasti kulture, istorijskog nasljeđa, kulturnih 

i tradicijskih vrijednosti, obrazovanja, razvoja 

sportskih i ostalih djelatnosti koje su kroz vijekove 

karakterisale njihov duh, posebnosti i prostore na 

kojima su nekada ‘normalno’ živjeli? 

Pritužbu ‘što je previše – previše je’ upućuje 

većina odgovornih koji se bave ključnom povratničkom 

problematikom, bilo da su visokopozicionirani 

ili operativci u lokalnim zajednicama. 

Dakle, da li je došlo vrijeme da se u okvire 

povratka uvrsti i ova komponenta, ako i dalje ostaju 

ogromne potrebe za osnovnim egzistencijalno-ekonomskim 

potrebama (izgradnja kuća, infrastruktura, 

poljoprivreda), koje su ujedno i glavni 

preduslov reintegracije povratnika? 

Edin Mušić, ministar 

za raseljene osobe Vlade F BiH 

U tom kontekstu, skoro se nevjerovatnim učinilo 

nedavno obraćanje Edina Mušića, federalnog ministra 

za raseljene osobe u Glumini kod Zvornika. 

On je tada govorio upravo o ovom veoma važnom 

segmentu društvene nadgradnje ustvrdivši da je njegovo 

vrijeme došlo i da mu treba posvetiti posebnu 

pažnju u okviru održivog povratka. Mnogi od 

pristnih povratnika, preokupirani umijećem golog 

preživljavanja i nisu baš najbolje razumjeli o čemu 

je govorio. Očigledno su i ostali zvaničnici - ministri, 

načelnici opština, predstavnici ostalih vladinih i 

nevladinih organizacija i poslovnog svijeta - ostali 

potpuno zatečeni Mušićevom dodatnom vizijom 

povratka u narednim godinama. 

NIJE PREVIŠE 

Njegova opredjeljenost da se ozbiljno i temeljito 

počne baviti ovim segmentom se, zapravo, logično 

poklapa sa početkom kraja procesa neposrednog - 

fizičkog povratka, odnosno dolaskom vremena u 

kojem će onaj ko se vratio, napokon, prestati biti 

klasični povratnik kojem treba krov nad glavom, 

peć da se ugrije i pogača da preživi. 

Opravdanost ovakave Mušićeve projekcije temelji 

se i na očuvanju dosadašnje i stvaranju nove 

kritične mase ljudi iz povratničke populacije koja 

će biti osnova i garant istinske reintegracije, 

odnosno budućeg življenja na 

principima samosvijesti i tolerancije, 

poštivanja različitosti i dobrosusjedskih 

odnosa u multietničkoj bosanskohercegovačkoj 

zajednici, ukoliko, pak, 

ona nije zamišljena samo kao mrtvo slovo 

u dejtonskim i drugim papirima. 

Hoće li ostali sudionici procesa povratka, 

prije ostalih institucije vlasti, prepoznati 

ovu inicijativu i podržati je, malo 

je izvjesno. Ali je sasvim izvjesno da će, 

ne budu li je razumjeli i podržali, svi 

dosadašnji pozitivni rezultati izgubiti svoj 

trajniji smisao. Tada bi neizbježan bio 

sljedeći scenario: 

Radno sposobni i mlađi naraštaj nakon 

povratka i pokušaja reintegracije, u 

potrazi za društvenim životom sa minimalnim 

standardima današnjice, vraća 

se u mjesta izbjeglištva unutar BiH ili 

dalje. Oni koji ostaju su uglavnom stariji, 

čijim će izumiranjem kuće ostati prazne 

i puste. 

Dakle, ‘nije previše’ tražiti podršku i 

za nadgradnju golog života u procesu povrataka. 

‘Nije previše’ da i povratnici pišu i objavljuje knjige, 

da prave i gledaju pozorišne predstave, da 

studiraju i doktoriraju; da budu biznismeni, sportisti, 

muzičari, pjesnici i novinari.... Nije previše da 

uz plastenike, šljive, štale posjeduju galerije, biblioteke, 

radio stanice, televizije... 

Koliko će se i na koji način ovo pitanje aktuelizirati 

u velikoj mjeri zavisi i od samih povratnika. 

3 

>>

VEĆ VIĐENO: 

Bahati šerif Srebrenice 

Iako bi u normalnim uslovima bilo sasvim 

opravdano i jedino razumno rješenje za iznajmljeni 

prostor uzimati kiriju, informacija o odluci 

načelnika opštine Srebrenica Osmana Suljića 

kojom je poništen dogovor njegovog prethodnika 

Malkića sa Glasom Drine o besplatnom ustupanju 

prostora za radijski predajnik i antenu nadomak 

Srebrenice u svrhu poboljšanja informisanosti 

povratnika, je najblaže rečeno šokantna. Naime, 

radi se o elektronskom mediju koji je svojim signalom 

i programskim sadržajima cijelo vrijeme 

bio uz povratnike u Podrinje od 1996. godine, a u 

Srebrenicu posebno. Na primjer, to je jedini izvor 

informacija za povratnike na širem području Skelana 

koje načelnik Suljić nije posjetio od predizborne 

kampanje, i jedini signal koji do tamošnjih 

povratnika dopire iz Fedarcije. 

Višegodišnja posvećanost ovog radija povratku 

ostaće upamćena kao istorijska uloga u informativnom 

i širem smislu. Nije na odmet pomenuti i 

nedavno istraživanje slušanosti ovog radija, koja u 

povratničkim domovima prelazi skalu od 98 procenata, 

kao i to da je signal Glasa Drine u ratnom 

vremenu bio bukvalno jedini izvor informacija za 

srebreničku enklavu. 

Nameće se ozbiljno pitanje šta je načelnik 

Suljić želio postići takvom odlukom? 

Kirija za predajnik i antenu Glasa Drine za 

godinu iznosi par hiljada maraka i u odnosu na ostala 

budžetska sredstva i donirane milione pomoći 

za povratak i razvoj sa svih strana, kojima se 

često i ne može ući ukraj, ovaj potez se nipošto ne 

može tretirati kao gest štedljivosti i domaćinskog 

ponašanja. 

Stoga je teško opovrgnuti neke procjene da 

‘višak prisustva’ ovog radija u Srebrenici, zapravo, 

remeti Suljiću, politički lasniranom iz tajkunsko- 

4 

novobegovskog miljea iz Srebrenika, koncept vladavine 

bahatog šerifa, kojem ponajmanje trebaju 

informisani i osviješteni građani. 

Ova teza ima naročitu utemeljenost ako se 

zna da su se u proteklom vremenu mediji, barem 

sporadično, bavili istraživanjima pronevjere novca 

namijenjenog povratnicima, a ponajviše u Srebrenici. 

Treba, dakle, ušutkati medije i nastaviti po 

starom. 

Osman Suljić, 

načelnik opštine Srebrenica 

Nažalost, zbog takvog odnosa prema povratku i 

povratnicima, ponajprije povratničkih predstavnika, 

danas imamo nedopustivo blijedu i neartikulisanu 

medijsku sliku Podrinja u ostatku države i 

šire. Sve ostaje na ponavljanju priča o masovnim 

grobnicama i ratnim stradanjima, a o očajničkim 

pokušajima da se na ovim područjima obnovi život 

i preprekama koje na tom putu stoje, o pozitivnim 

primjerima i kočničarima povratka - brižljivo su 

njeguje šutnja i zaborav. 

Hoće li se preko ovog primjera, i njemu sličnih, 

preći šutke u velikoj mjeri zavisi i od samih povratnika. 

Amortizer servis 

- servisiramo i 

punimo sve vrste 

amortizera 

garancija 

godina 

dana 

Vršimo ugradnju autosigurnosnog sistema 

LAVLJA KANDŽA 

- ugradnja autostakala za putnički i teretni program 

- kompjuterska reglaža trapa špura - optika 

- ugradnja kugli, krajnica i silen blokova 

SVE SA GARANCIJOM OD GODINU DANA 

Zvornik - Krakaj; 065 572 636 

INTERVJU: Safet Halilović, ministar za ljudska prava i 

Gospodine Haliloviću, slažete li se sa mišljenjima 

analitičara naših političkih prilika da povratnici u 

ovom trenutku jedini istinski reintegrirajući faktor u 

BiH? Drugim riječima, Bosne i Hercegovine ima ondje 

i onoliko koliko povratka i povratnika. 

- Svakako je povratak jedan od najznačajnijih 

reintegrirajućih faktora u BiH, ali bih dodao i održivi povratak, 

jer jedino uspješan povratak može privlačiti nove 

povratnike, što će zauzvrat doprinijeti stabiliziranju ne 

samo bosanskohercegovačkog društva, nego i šireg regiona. 

To onda znači da je pitanje povratka jedno od najprioritetnijih 

za BiH, odnosno za njenu vlast. 

-Postoji veoma visok nivo saglasnosti u pogledu značaja 

povratka na sveukupan politički i socijalni napredak u 

BiH. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice riješeno je 

da, u saradnji sa ostalim relevantnim učesnicima u BiH, 

Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama (Aneks 

7. Dejtonskog mirovnog sporazuma), koordiniranim aktivnostima 

provede u cijelosti i stoji na stanovištu da sve 

dok se i posljednjoj izbjegloj, raseljenoj osobi i povratniku 

ne osigura pristup pravima koja su ovim Sporazumom zagarantirana 

– proces ne može biti zaključen. 

Koliko danas BiH ima reseljenih osoba i izbjeglica 

u inostranstvu? 

- Trenutno je u statusu raseljenih osoba u BiH oko 

39.000 porodica, odnosno oko 117.000 raseljenih osoba. 

Za razliku od ovog podatka koji je egzaktan, s obzirom 

na to da je 2000. godine izvršen popis, a kasnije i revizija 

brojčanog stanja i statusa raseljenih osoba - pokazatelji o 

broju naših izbjeglica oslanjaju se na procjene, na osnovu 

kojih, izvan Bosne i Hercegovine trenutno boravi više od 

polovine osoba od oko 1,2 miliona naših državljana koji 

su napustili BiH od 1992. do 1995. godine i koji su, kao 

takvi, evidentirani kao izbjeglice iz BiH. 

MILION POVRATAKA U BiH 

Postoji li jedinstvena baza podataka o raseljenim i 

izbjeglim osobama u i izvan BiH, kao i podaci o broju 

ostvarenih povrataka? 

- Baza podataka o raseljenim osobama postoji, redovno 

se ažurira i veoma je pouzdan izvor informacija koje se 

koriste u cilju iznalaženja trajnih rješenja problema raseljavanja. 

S druge strane, podatke o izbjeglicama imamo samo za 

one osobe koje su registrirale svoje prijave za dobijanje 

pomoći u obnovi stambenih jedinica u svrhu povratka u 

BiH. Takvih je trenutno u bazi oko 7.300 porodica, sveukupno 

oko 26.000 osoba. 

Kada su u pitanju podaci o broju povrataka, ove statistike 

je do prošle godine objavljivao UNHCR, a sada, na 

osnovu entitetskih izvještaja i izvještaja Brčko distrikta 

BiH, statistike generira ovo Ministarstvo. 

Prema zvaničnim statistikama, registrirano je više od 

milion povrataka u BiH, od kojih oko 450.000 izbjeglica i 

oko 580.000 raseljenih osoba. Među njima je evidentirano 

oko 470.000 tzv. „manjinskih“ povrataka. 

Teško je, međutim, reći koliko je izbjeglica i raseljenih 

osoba našlo trajna rješenja kroz povratak, jer osim 

mogućeg značajnijeg odstupanja statističkih pokazatelja 

od stvarnog realiziranog povratka, prisutna je pojava da 

mnogi nakon ulaska ili uvođenja u posjed ili rekonstrukcije 

svoje prijeratne imovine, a što se evidentiralo kao povratak, 

ponovno privremeno ili trajno napuštaju svoja prijeratna 

prebivališta. 

Šta je dovelo da toga da danas u svim dijelovima 

BiH nememo ravnomjeran povratak? 

- Prije svega, postoji velika disproporcija između stvarnih 

potreba i neophodnih ulaganja u cilju osiguranja pov- 


>>

izbjeglice u Vijeću ministara BiH Razgovarao: Zijad NUHANOVIĆ 

>> 

BOSNA I HERCEGOVINA SE MORA KREDITNO ZADUŽITI ZATO ŠTO JE: 

Do 2014. za povratak 

potrebno milijardu maraka 

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine je samo odgodio izjašnjavanje o revidiranoj Strategiji - što 

ne znači da je neće usvojiti. Raseljenih porodica u BiH oko 39.000 porodica, odnosno oko 117.000 raseljenih osoba. 

Revidirana Startegija naglašava naglašava da je potrebno, ne samo zadržati fokus, nego da je neophodno poduzimati 

i dodatne napore usmjerene na kontinuiranu podršku pristupu pravima za siguran, dostojanstven povratak i punu 

reintegraciju povratnika, bez davanja prednosti bilo kojoj grupi ili pojednicu. Projekcija 300 hiljada maraka za 

povratak je bila groteskna i da nije bila žalosna bila bi smiješna. Postoji politička volja i podrške 

trajnom rješavanju izbjegličko-raseljeničkih problema. 

ratka i njegove održivosti. U posljednje 

dvije godine napravljen je značajan 

iskorak na ovom planu, izdvajanjem 

značajnih sredstava za ove namjene na 

svim nivoima vlasti u BiH, posebno u 

državnom budžetu. 

Međutim, i dalje su realne potrebe 

daleko iznad mogućnosti za njihovo 

podmirivanje. Ekonomske prilike su 

oskudne. Često nedostaje infrastruktura, 

uključujući električnu energiju, a 

pristup pravima i uslugama kao što su 

zdravstvena zaštita, obrazovanje i socijalna 

zaštita i penzije, je ograničen. 

Nerijetko su ova ograničenja ukorijenjena 

u diskriminaciji, što je u suprotnosti 

sa principima postavljenim u 

Aneksu 7. Ustavu BiH i međunarodnom 

pravu. 

U nekim slučajevima, primarnu 


poteškoću povratku predstavlja izmijenjeno 

socijalno okruženje u kome se 

nalaze brojne osobe, naročito mladi koji 

tragaju za mogućnostima za višim obrazovanjem 

i zapošljavanjem u većim 

gradovima, a ne u ruralnim sredinama. 

Koliko raseljenih osoba još uvijek 

boravi u tzv. kolektivnim centrim i 

kada će se oni zatvoriti? 

- Raseljene osobe borave u različitim 

vrstama/oblicima smještaja u oba entiteta 

i Brčko distriktu BiH. 

Nažalost, i danas, skoro 14 godina 

nakon prestanka sukoba, u ovakvim 

smještajnim kapacitetima boravi oko 

2.800 porodica, odnosno ukupno oko 

7.500 osoba. 

Nesumnjiv prioritet BiH za iznalaženje 

odgovarajućih trajnih rješenja su 

raseljene osobe smještene u kolektivnim 

oblicima zbrinjavanja i na tom planu se 

veoma intenzivno, sistematski, ozbiljno 

i multiresorno radi. 

ZAVRŠETAK POVRATKA 2014. 

Nedavno ste u Banjaluci izjavili da 

u našoj zemlji postoji politička volja 

za okončanjem povratka do 2014. godine. 

Na osnovu kojih pokazatelja ste 

iznijeli tako optimistične najave? 

- Tačno je da je, kao ciljna godina 

za suštinsko okončanje procesa povratka 

određena 2014. godina, ali rokovi 

za pristup pravima svih onih koji do 

tada ne riješe svoje interese neće se 

ograničavati. 

Ministarstvo za ljudska prava je već 

sačinilo koncept za realiziranje progra- 

ma u periodu od šest godina i ustanovljeni 

su principi i izvršena je okvirna 

procjena potrebnih sredstava. Međutim, 

čekamo na prethodno usvajanje Strategije 

kojom je ovo anticipirano. 

A optimizam se temelji na zaključcima 

Predsjedništva, Vijeća ministara, 

Parlamentarne skupštine BiH da se 

osiguraju neophodna sredstva i program 

provede prema usvojenim principima 

na cjelokupnom području BiH. 

Koliko kod bili na meti kritike, 

godinu dana nakon preuzimanja 

funkcije ministra, budžet za povratak 

je uvećan više od deset puta. Da li 

je to možda pokazatelj političke volje 

o kojoj govorite? 

- Svakako, ali i ogromnog uloženog 

rada, truda i upornosti. 

5 

>>

INTERVJU: Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH 

Iako su se povratkom ranije bavila 

samo entitetska i kantonalna 

ministarstva, stiče se dojam da se 

formiranjem Komisije za izbjeglice i 

raseljene osobe i Fonda za povratak 

uspostavlja sistem kojim država želi 

pokazati svoje ozbiljne namjere po 

ovom pitanju? 

- Mislim da ste izostavili najznačajnijeg 

od aktera, a to je upravo ovo 

Ministarstvo koje je, između ostalog, 

nadležno za kreiranje i provođenje politike 

BiH u oblasti povratka izbjeglica i 

raseljenih lica u BiH, te projekata rekonstrukcije 

i osiguravanje drugih uslova 

za održiv povratak, ali i koordiniranje, 

usmjeravanje i nadzor u okviru Komisije 

za izbjeglice i raseljene osobe. 

6 

REVIDIRANA STRATEGIJA 

Koliko će ubrzati proces povratka 

revidirana Strategija Aneksa 7. i 

koja su nova rješenja sadržana u toj 

strategiji? 

- Strategijom su identificirani problemi 

i date preporuke za unapređenje 

procesa povratka i reintegracije, a ubrzanje 

je moguće postići dinamičnijim 

osiguravanjem potrebnih sredstava 

za te namjene.Rješenja u revidiranoj 

Strategiji su sveobuhvatna, što znači 

da su, osim povratka prvi put otvorena 

i pitanja ostalih opcija sistematskog 

rješavanja problema raseljavanja, a to 

su lokalna integracija i naknada štete. 

Zbog te naknade štete, u zadnje 

vrijeme sve je prisutnija sumnjičavost 

da povratak više neće biti prioritet 

Aneksa 7.? 

- Startegijom je jasno naglašeno da 

je potrebno, ne samo zadržati fokus, 

nego da je neophodno poduzimati 

i dodatne napore usmjerene na kontinuiranu 

podršku pristupu pravima za 

siguran, dostojanstven povratak i punu 

reintegraciju povratnika, bez davanja 

prednosti bilo kojoj grupi ili pojednicu. 

Time je osigurana jednoobrazna 

i usklađena realizacija ciljeva Aneksa 

7. na cijeloj teritoriji BiH, i to na način 

koji garantira jednakopravnost izbjeglica, 

raseljenih osoba i povratnika ne 

dovodeći u pitanje njihovo individualno 

pravo odabira drugih raspoloživih 

i preferiranih trajnih rješenja. 

Postoji li, ipak, bojazan da će 

revodirana Strategija biti osporena 

od određenih političkih partija u oba 

Doma državnog Parlamenta? 

- Imajući u vidu da su se i u pojedinim 

fazama rada na revidiranju Strategije 

javljali određeni problemi usljed 

isključivih zahtjeva sa pojedinih strana, 

a što nije bilo prihvatljivo za druge 

učesnike – moguće je da do toga dođe 

i u Parlamentu. 

Međutim, ne očekujem da Strategija 

bude osporena, jer, ma koliko zahtjevi 

koji su ispostavljeni sa različitih strana 

izgledali nepomirljivi, uložen je veliki 

rad i trud da se oni prevaziđu i vjerujem 

Ove godine prvi put planirano je izdvajanje blizu pola miliona za medije i NVO 

da se došlo do kompromisnog, približno 

prihvatljivog rješenja. 

POTREBNO VIŠE OD 

MILIJARDU MARAKA 

Prethodno pitanje je povezano 

sa prvim prijedlogom ovogodišnjeg 

budžeta Vijeća ministara, u kojem je 

Vašem ministarstvu bilo projektovano 

svega 300 hiljada maraka za povratak. 

Ako imamo to u vidu, koliko 

je, dakle, realno očekivati podršku 

revidiranoj Strategiji? 

- Ta projekcija je bila groteskna, da 

nije bila žalosna bila bi smiješna. U 

konačnici, odobrena su sredstva od 35 

miliona, što je također daleko niže od 

traženih, nedostajućih sredstava. 

Podsjećanja radi, istovremeno, Parlament 

je donio zaključak da se Bosna 

i Hercegovina kreditno zaduži za ove 

namjene. Zapravo, to je najočitiji iz- 

BIOGRAFIJA 

raz političke volje i podrške trajnom 

rješavanju izbjegličko - raseljeničkih 

problema. 

Koliko je sredstava potrebano za 

završetak povratka i na koji će se 

način osigurati? 

- Mi smo do sada sačinili analitičku 

i zbirnu procjenu troškova sanacije 

stambenih jedinica i prateće komunalne 

infrastrukture, prema kojoj je 

potrebno gotovo milijardu KM samo za 

ove namjene - oko 650 miliona KM za 

obnovu kuća a oko 320 miliona KM za 

sanaciju prateće infrastukture. 

Međutim, iako obnova stambene 

jedinice predstavlja jednu od osnovnih 

pretpostavki, odnosno preduslova povratka, 

ona sama po sebi ne osigurava 

trajno rješenje problema raseljavanja i 

potrebna su velika ulaganja u održivost 

povratka, posebno ekonomska. 

Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara 

BiH rođen je 3. aprila 1951. godine u Bosanskoj Gradišci. 

Diplomirao je studij socioloških nauka 1974. godine, a magistrirao 

1978. godine. Zvanje doktora političkih nauka stekao je 1988. godine 

na Univerzitetu u Sarajevu gdje je do značajnijeg političkog 

angažovanja predavao na Fakultetu političkih nauka. 

Za člana Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH biran 1996., 

1998., 2000., 2002. i 2006. godine. Bio je u tom periodu predsjednik 

Zakonodavno-pravne i predsjednik Komisije za odbranu i sigurnost 

Zastupničkog doma Federacije BiH. 

Obavljao je dužnost ministra za obrazovanje, nauku i informiranje u 

Vladi Kantona Sarajevo od 1998.do 200o. godine , te dužnost dopredsjednika 

i predsjednika F BiH u periodu 2001-do 2003. Na dužnosti 

ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH bio je od 2003 do 2007 

godine kada postaje ministar za ljudska prava i izbjeglice. 

Na čelu Stranke za BiH, dr. Safet Halilović je od septembra 2001. godine. 

Objavio više knjiga, studija, eseja, recenzija, osvrta i prikaza 

knjiga, te veći broj tekstova u naučnim časopisima i novinama. 

Na koji način i iz kojih resursa će 

se obezbijediti ta sredstva? 

- U Strategiji je data preporuka da se 

ona osiguraju, prije svega, povećanim 

izdvajanjem u proračunima svih nivoa 

vlasti u BiH i namjenskim kreditnim 

zaduženjima, ali i aktivnim pristupom 

međunarodnoj i domaćoj donatorskoj 

zajednici, zatim iz sredstava 

neraspoređenog viška PDV-a, iz sredstava 

privatizacijskih fondova, javnim i 

privatnim partnerstvom i dr. 

Preuranjeno je govoriti o tome za 

koje će se modalitete osiguranja sredstava 

Bosna i Hercegovina opredjeliti, 

ali mislim da će biti neophodno kombinirati 

sve mogućnosti. 

Šta se, zapravo, podrazumijeva 

pod pojmom održivi povratak? 

- Najznačajniji elementi održivosti 

povratka su: sigurnost, komunalna i 

socijalna infrastruktura, zdravstvo, 

obrazovanje, rad i upošljavanje, socijalna 

i penzijsko-invalidska zaštita. 

U revidiranoj Strategiji je svakom od 

ovih pitanja posvećena velika pažnja 

i date su veoma opsežne, konkretne, 

odgovarajuće i kvalitetne preporuke 

za unapređenje stanja za svaku od ovih 

oblasti pojedinačno. 

OPŠTINSKE KOMISIJE 

I ZLOUPOTREBA 

Da li je moguće skratiti zakonske 

procedure usmjeravnja sredstava 

prema povratku, jer je dosadašnja 

praksa pokazala da je način kako se 

sada radi nedopustivo dug? 

- Rekao sam ranije da je Ministarstvo 

već sačinilo nacrt realizacije programa 

povratka uvažavajući preporuke 

Podrinjski list, br. 5

INTERVJU: Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH 

i smjernice iz revidirane Strategije BiH 

za provedbu Aneksa 7. Jedna od okosnica 

na kojima se temelji ovaj koncept 

je i prelazak na projektni pristup, čime 

prestaje potreba za rangiranje korisnika 

prema posebnim kriterijima i odabir 

krajnjih korisnika. Očekujemo da će 

ovakav pristup uveliko skratiti put 

pomoći do krajnjih korisnika. 

Koliko Vaši monitoring timovi 

po regijma uspijevaju da eliminišu 

očigledno netransparentan rad 

opštinskih komijisa za pitanje povratka? 

- Kada je u pitanju netransparentnost 

u odabiru korisnika, projektnim pristupom 

će to biti u velikoj mjeri otklonjeno. 

Mi imamo jedan decentraliziran sistem 

implementacije projekata, u kojem je 

općina ključni nositelj aktivnosti. Jasnom 

podjelom uloga, a posebno odgovornosti, 

moguće je minimizirati rizike 

od eventualnih zloupotreba. 

Kada se ima u vidu da je samo 

u fizički povratak potrebno uložiti 

preko milijardu maraka, da li je 

onda neskromno očekivati značajniju 

posvećenost kulturi i očuvanju kulturno-istorijskog 

naslijeđa, te obrazovno-sportskim 

i drugim segmentima 

života, a naročito potrebama 

onih koji su se vratili prije desetak i 

više godina? 

- Svekupno, postojeće stanje socijalne 

infrastrukture ne zadovoljava 

osnovne potrebe, ne samo povratnika, 

nego i domicilnog stanovništva. 


Međutim, ovaj problem se daleko više 

odražava na povratnike i odluke o povratku 

ili ostanku na području prijeratnog 

prebivališta. Stoga, poboljšanje stanja u 

ovoj oblasti zahtijeva integralan pristup 

i planiranje sa posebnim i ciljanim osvrtom 

na povratničke prostore, kao i 

sistematsko provođenje odgovarajućih 

planova. 

300 hiljada maraka za povratak - da nije žalosno bilo bi smiješno 

Šta bi po Vašem mišljenju imali za 

rezultat ako bi danas zapostavili tu 

nadgradnju društvenog života povratnika? 

- Stvaranje političkih, privrednih i 

socijalnih uvjeta pogodnih za dobrovoljni 

povratak i skladnu reintegraciju 

predstavlja obavezu. 

Zanemarivanje ovih bitnih elemenata, 

moglo bi prouzrokovati smanjenje 

interesovanja za povratak, ali i ponovno 

napuštanje sredina u kojima su ti uvjeti 

nepovoljni. 

PODRŠKA INFORMISANJU JE 

INVESTICIJA, A NE TROŠAK 

Šta je potrebno učiniti kako bi se 

poboljšalo informisanje povratnika i 

kako povratak dobio svoje vrijeme i 

prostor u javnim servisima BiH, a da 

to nisu samo senzacije, afere, politikanstvo 

itd.? 

- Potreba za ovakvom podrškom je 

prepoznata. Tako je ove godine, prvi 

put, planirano izdvajanje od gotovo pola 

miliona maraka iz Fonda za povratak za 

te namjene. Smatram da je ovo veliki 

iskorak u tom pravcu i da se zapravo 

radi o investiciji koja će se mnogostruko 

isplatiti, a ne o trošku. 

Podijeljena su mišljanje oko uloge 

stranih humanitarnih organizacija u 

povratku. Kako Vi ocjenjujte njihov 

angažman u proteklom vremenu? 

- U godinama neposredno poslije 

rata, učešće međunarodne zajednice u 

finansiranju obnove u BiH bilo je gotovo 

stopropcentno, nakon čega su se 

postepeno počeli uključivati i domaći 

izvori, izdvajanjem veoma značajnih 

budžetskih sredstava na svim nivoima 

vlasti u BiH. 

Od oko 320.000 obnovljenih stambenih 

jedinica, procjenjuje se da je blizu 

dvije trećine, odnosno oko 200.000 

stambenih jedinica obnovljeno raznim 

vidovima donacija, od čega je ogroman 

dio obnovljen upravo sredstvima stranih 

vlada i humanitarnih organizacija. Iako 

je bilo određenih propusta, tu činjenicu, 

nipošto, ne treba zanemariti. 

Značajnu ulogu dale su i domaće 

nevladine organizacije. Koliko je 

važna njihova uloga u budućim procesima? 

- Ulogu nevladinog sektora u ovim 

procesima, Ministarstvo vidi kroz partnerstvo 

i međusobnu podršku sa ciljem 

unapređenja stanja na dobrobit svih izbjeglica, 

raseljenih osoba i povratnika 

kojima je pomoć, nesumnjivo, još uvijek 

potrebna. 

Šta bi na kraju poručili povratnicima 

u podrinjskoj regiji, odnosno 

našim čitaocima u Vlasenici, Srebrenici, 

Milićima, Zvorniku, Bratuncu, 

Sapni, Janji, Osmacima i Bijeljini? 

U TOKU PRIPREME I 

ŠTAMPANJA PL 

PARLAMENT BIH JE 

ODLOŽIO USVAJANJE 

REVIDIRANE STRATEGIJE 

Kako komentarište neusvajanje 

revdirane Strategije 

Aneksa 7. u Parlamentu 

BiH? 

- Predstavnički dom Parlamentarne 

skupštine je samo 

odgodio izjašnjavanje o revidiranoj 

Strategiji - što ne znači 

da je neće usvojiti. 

Iako je relevantna zajednička 

parlamentarna komisija dala 

jednoglasnu podršku ovom dokumentu 

i prijedlog Parlamentu 

da revidiranu Strategiju usvoji, 

očigledno postoji potreba da se 

kompromisna rješenja koja su 

do sada postignuta, unekoliko 

modificiraju, čime bi predloženi 

strateški pravci i rješenja bila 

prihvatljiva različitim političkim 

opcijama. 

- Suštinsko okončanje procesa 

održivog povratka u BiH u periodu 

2009. do 2014. godine odvijaće se 

sistematski, fazno i harmonično na 

cjelokupnom području BiH, što se 

odnosi i na podrinjsku regiju. 

Sve izbjeglice, raseljene osobe i povratnici 

koji ispunjavaju zakonom propisane 

kriterije, tj. uslove za dobijanje 

pomoći za obnovu i održivi povratak, 

biće uključene u program, odnosno projekte 

održivog povratka koji će iz njega 

proisteći na lokalnom nivou. 

Prvi bh specijalizirani portal o graditeljstvu www.BHgradnja.ba 

7

Dom zdravlja u 

novom ruhu 

MILIĆI - Zahvaljujući Ministarstvo zdravlja 

Republike Srpske, koje je uplatilo prvu tranšu 

u iznosu od 100.000 konvertibilnih maraka 

nastavljeni su radovi na rekonstrukciji zgrade 

Doma zdravlja u Milićima. Time je otklonjen 

razlog prekida radova, izjavila je direktorica ove 

zdravstvene ustanove Stoja Stijepić. 

- Ovo je za nas veliko olakšanje, jer su radovi 

prekinuti u nezgodno vrijeme i prijetila je opasnost 

da zbog padavina dođe do devastacije prostorija, 

posebno na gornjem spratu ove ustanove. 

Za završetak rekonstrukcije krova neophodno je 

još 151.000 maraka i vjerujem da više neće biti 

zastoja s obzirom da je ministarstvo preuzelo 

obavezu finansiranja ovog projekta, nada se 

Stijepićeva. 

Ministarstvo zdravlja je iz Fonda za razvoj 

istočnog dijela RS u Dom zdravlja Milići finansiralo 

i rekonstrukciju sistema centralnog grijanja. 

Dodajući tome i rekonstrukciju krova ove 

ustanove, vrijednost ove investicije iznosi 380.000 

maraka, ističu u milićkom Domu zdravlja. 

S. Smajlović 

BRATUNAC - Na posljednjoj sjednici Sindikalne 

organizacije organa uprave opštine Bratunac 

donesen je zaključak o izdvajanju Profesionalne 

vatrogasne jedinice iz njihove sindikalne organizacije.Vatrogasci 

su nezadovoljni ovom odlukom. 

- Mi smo godinama članovi sindikata i nemamo 

uslova da samostalno organizujemo sindikalnu 

organizaciju jer nemamo ni pravnika, finansijsku, 

a ni stručnu službu,da se izdvojimo. 

Jednostavno su nas izbacili. Mi nećemo iz ovog 

sindikata i tjeraćemo do najvećeg nivoa, uporni 

su Zlatan Simić i Mile Vasić delegati iz Vatrogasne 

jedinice. 

Milena Vuksić, predsjednica Sindikalne organizacije 

u Opštini Bratunac kaže da je došlo 

do izdvajanja, a ne isključenja kako tvrde predstavnici 

vatrogasca. 

-Nismo ih isključili, već su članovi Skupštine 

sindikata donijeli zaključak o izdvajanju vatrogasaca 

iz naše organizacijE, jer Vatrogasna jedinica 

broji dvanaest članova i imaju sve uslove 

da formiraju zaseban sindikat koji bi adekvatnije 

zastupao njihove interese zato što su nezadovoljni 

našim radom, smatra Vuksićeva. 

S. Sm. 

AKTUELNOSTI 

Budžet opštine Zvornik 

Punjenje kase 

obećava ‘goli život’ 

Zoran 

Stevanović, 

načelnik opštine Zvornik 

ZVORNIK – Skupština opštine Zvornik usvojila je 

budžet opštine za 2009. godinu u iznosu od 17.322.000 

KM. 

Najviše novca iz budžeta biće izdvojeno za plate 

i naknade zaposlenim i skupštinskim odbornicima 

4.988.000 KM, ili 28,79 odsto planiranog iznosa. 

Ukupni rashodi za budžetske korisnike planirani su 

u iznosu od 7.331.000 KM, tj 42,32 odsto planiranih 

rashoda, od čega će za rad Centra za socijalni rad i socijalne 

potrebe građana biti izdvojeno 1.080.825 KM, 

a za rad dječijeg vrtića ‘’Naša radost’’ i Profesionalne 

vatrogasne jedinice planirano je 594.160 KM, odnosno 

551.420 KM. 

Između ostalog iz budžeta će za otplatu starih 

dugova biti izdvojeno 1.689.000 KM, infrastrukturu 

Vatrogasci 

isključeni 

iz sindikata SREBRENICA - POTOČARI - Predstavnice srebre- 

ničkih majki 31. marta učenjem tevhida i polaganjem 

cvijeća u Memorijalnom centru Potočari prisjetile su 

se prve zajedničke dženaze obavljene prije šest godina 

za 610 tragično nastradalih Srebreničkih Bošnjaka. 

Tevhid je predvodio srebrenički glavni imam Damir 

efendija Peštalić. 

U prisustvu Nadzornog organa Zavoda za izgradnju 

Kantona Sarajevo, radnici preduzeća Klesar 

iz Hadžića, ovih dana su u Memorijalnom centru 

Potočari počeli postavljanje 773 nišana na humke 

ukopanih žrtava genocida. Radovi će biti završeni do 

11. jula, kada će se obaviti ukop za 600 novih identifikovanih 

posmrtnih ostataka. 

Podsjetimo, do sada je u Memorijalnom centru 

Potočari ukopano 3.215 ubijenih Srebreničana, a 

nišani su postavljeni na 2.442 mezara. Do kraja ove 

godine biće postavljeni nišani na sve humke u ovom 

kompleksu. 

Uporedo teku pripreme za obilježavanje 14. 

godišnjice genocida u Srebrenici. Osman Suljić, 

načelnik Opštine Srebrenica, izabran je za predsjednika 

Organizacionog odbora. Obilježavanje godišnjice 

proteći će nizom aktivnosti širom svijeta, organizovanjem 

okruglih stolova, izložbi slika, knjiga i fotografija, 

8 

mjesnih zajednica 1.400.000 KM, finansiranje sportskih 

organizacija 500.000 KM, za kapitalne pomoći 

465.000 KM, za tekuće održavanje u mjesnim zajednicama 

400.000 KM, troškove javne komunalne 

potrošnje 330.000 KM, subvenciju grijanja 300.000 

KM, troškove ulične rasvjete 250.000 KM, za sanaciju 

i održavanje vodotokova i vodoprivrednih objekata 

220.000 KM, kao i za rad odborničkih klubova, te za 

budžetsku rezervu 200.000 KM. 

Načelnik opštine Zoran Stevanović je najavio da 

će se racionalnim trošenjem budžeta pokušati doprinijeti 

prevazilaženju restriktivne i recesivne godine, te da 

će se budžet trošiti isključivo srazmjerno prihodima. 

-Želja nam je da racionalnim ponašanjem i mi 

u lokalnoj upravi i svi budžetski korisnici doprinesemo 

prevazilaženju ukupne krize, kazao je tada 

Stevanović. 

Njegova predviđanja su se ostvarila i u prva dva 

mjeseca ove godine prosječno punjenje budžeta je oko 

63 odsto. 

-Budžetski prilivi nam obećavaju samo ‘goli 

život’, odnosno isplatu plata zaposlenim i budžetskim 

korisnicima, socijalne pomoći, materijalnih troškova 

školama i nabavku hrane za vrtić, te plaćanje obaveza 

prema javnim preduzećima Vodovodu i komunalijama, 

Zvornik stanu, subvenciju za grijanje i obaveze 

prema Elektrodistribuciji, istakao je Stevanović. 

S. Popoović 

Obilježena godišnjica u Potočarima 

Sjećanje na prve 

ukopane Srebreničane 

Džemila Delalić: Suze za sinovima 

a ukop žrtava 11. juli biće vjerskog karaktera. 

Prema riječima Sadika Ahmetovića, potpredsjednika 

Organizacionog odbora, obilježavanje 14. 

godišnjice genocida prvi put biti popraćeno Rezolucijom 

Evropskog parlamneta, koji je preporučio da sve 

zemlje EU na simboličan način obilježe 11. juli kao 

dan sjećanja na genocid u Srebrenici. 

S. Smajlović 


AKTUELNOSTI 

Zaboravljeni mineralni izvori Gubera 

Lijek, radna mjesta i 

novac potocima otiču 

Postoje brojni dokazi o učinkovitosti 

srebreničkih mineralnih voda na 

anemiju, kožne i druge bolesti. 

Nekad posjećena srebrenička vrela, 

zbog nebrige lokalne zajednice, 

entiteta i države danas su 

zapostavljena i napuštena 

SREBRENICA - Pored rude, Srebrenica je poznata 

i kao oaza mineralnih ljekovitih voda. Na teritoriji 

opštine registrovano je 48 mineralnih izvora. Njihova 

ljekovitost bila je poznata Rimljanima i Osmanlijama. 

Poslije Austro-ugara, Guber su koristili svi režimi 

na ovim prostorima, a u vrijeme socijalizma Srebrenica 

je bila turistička destinacija za desetine hiljada gostiju 

iz svih krajeva Jugoslavije u toku jedna godine. U 

tom periodu urađeno je mnoštvo znanstvenih radova o 

ljekovitosti vrela Guber, u kojima su dokazani brojni 

učinci ovih voda na anemiju, kožne bolesti, ali i druga 

oboljenja. Sve to, dovelo je do iznimnog razvoja banjskog 

turizma, ali i same Srebrenice. 

Banja je pred rat imala 110 zaposlenih. Među 

njima bilo je pet ljekara specijalista i 16 medicinskih 

tehničara. Oni su po smjenama radili u medicinskom 

hotelu Argentaria. Pored toga, povremeno su u ovoj 

banji ordinirali eminentni stručnjaci iz Banje Ilidža i 

Banje Koviljače. 

Pred rat Banja Guber je bila na svjetskom glasu. 

Pacijenti su čekali po dva mjeseca na smještaj. 

Bilježeno je 600 do 700 banjskih tretmana dnevno. 

Srebrenički ljekar Almir Pašagić, prije tri godine 

uspješno je odbranio magistarski rad na temu Korekcija 

hipokrovne anemije Crnim Guberom. To je ujedno i 

ZVORNIK – U Zvorniku je u toku program 

političkog obrazovanja za mlade članove 

SNSD-a pod nazivom ‘’Škola za mlade 

političare’’ koju pohađa 69 polaznika od 16 do 

35 godina. 

Visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata 

(SNSD) Lazar Prodanović, 

koji je održao prvi čas, kaže da se školom želi 

podstaći interes mladih za politiku, a oni koji je 

budu završili biće u prilici da u svojim sredinama 

pokrenu ključna pitanja, da dobiju podršku 

birača, te da artikulišu interese građana koje 

predstavljaju. Načelnik opštine Zvornik i funkcioner 

SNSD-a Zoran Stevanović kazao je da 

će mladi ljudi koji zavše školu pomoći da se realizuju 

političke inicijative i da će biti pravi političari 

koji će učestvovali u smjeni generacija SNSD-a. 

Potpredsjednik Mladih socijaldemokrata RS i 

voditelj škole Danijel Dragičević istako je da škola 

nudi jednogodišnji obrazovni ciklus koji se sastoji 


jedini znanstveni rad o ovoj blagodeti u postratnim godinama, 

koji je Pašagić, zajedno sa ranije publiciranim 

studijama objavio u monografiji Bosanski biseri među 

mineralnim vodama svijeta. Čuvena srebrenička vrela 

danas su zapuštena zapostavljena i neuređena. Voda 

teče po stazama i svakodnevno sa njom značajne sume 

novca u potocima se slivaju u kanalizaciju. Ova voda 

za Srebreničane i dalje predstavlja zamajac ekonomskog 

razvoja, koji im je danas potrebniji više nego ikada. 

Iz preduzeća Banja Guber nismo dobili nikakav 

komentar. Hotelski kapaciteti su privatozovani, ali 

vlasnik nije ništa ulagao. Na korištenje vode Vlada 

Republike Srpske nikome nije dala saglasnost. 

Nedovoljna angažovanost lokalne uprave, entiteta 

i države, ostavile su srebreničke vode nekoj novoj 

generaciji, koja će kroz svoj stručni rad valorizovati 

njihovu djelotvornost. Ali, do tada će ljekovita voda 

Gubera oticati u kanalizaciju, a sa njima lijek, radna 

mjesta i novac, prijeka potreba ovom gradu i njegovim 

stanovnicima. 

S. Smajlović 

Politička omladinska 

škola SNSD-a 

Lazar Prodanović Danijel Dragičević 

od tri seminara, praktičnog rada, studijskog projekta, 

predavanja i volontiranja. Škola se završava 1. aprila 

naredne godine i besplatna je, a njeni pokrovitelji su 

načelnik opštine Zoran Stevanović i poslanik u Parlamentu 

BiH Lazar Prodanović. 

S. Popović 

9 

Otvorena mjesna 

kancelarija 

u Kozluku 

ZVORNIK-KOZLUK – Načelnik opštine Zvornik 

Zoran Stevanović otvorio je u Kozluku mjesnu 

kancelariju koja pokriva mjesne zajednice Kozluk, 

Tršić, Malešić, Kiseljak, Trnovicu, Jasenicu, 

Jusiće i Tabance. 

Za kupovinu prostora površine 56 kvadrata i 

opremanje namještajem i aparatima, opštinska 

uprava izdvojila je oko 47.000 KM. 

Stevanović je kazao da je opština planirala 

da u okviru četvorogodišnjeg rada sve mjesne 

kancelarije dobiju uslovne prostorije, kao što će 

to biti i sa osnovnim školama. 

- Ovo je prostor gdje će mnogo ljudi ući u 

zajednički život u ovoj sali za vjenčanja i vrlo 

je bitno da ti mladi ljudi vide da lokalna uprava 

brine o njima i da taj njihov početak bude u jednom 

prijatnijem ambijentu, rekao je Stevanović. 

Prema riječima v.d. načelnika Odjeljenja 

za opštu upravu Envera Sabirovića mjesna 

kancelarija je izmještena iz neuslovnog prostora, 

što je veoma bitno za stanovnike. 

- Sve ovo je učinjeno kako bi kvalitetnije 

pružali usluge građanima i u budućem periodu 

želimo da i ostale kancelarije preuredimo da 

budu ovako uslovne, kazao je Sabirović. 

S.P. 

Učenicima u OŠ Jardan 

Paketi iz Novog 

Sada i Sarajeva 

ZVORNIK – Udruženje za održivi povratak Podrinja 

Zvornik , u saradanji sa Udruženjem Obrazovanje 

gardi BiH iz Sarajeva i grupe građana 

i Novog Sada obezbijedilo je 100 paketa sa 

školskim i priborom za ličnu higijenu osnovcima 

slabijeg imovnog stanja u Jardanu. 

Paketiće vrijedne preko 40 KM dobilo je po 50 

djece bošnjačke i srpske nacionalnosti.


Ničiji ljudi, 

Pod motom da su male i patuljaste 

opštine ozbiljna prepreka 

progresu socijalističkog 

i samoupravnog društva SR 

Bosne i Hercegovine, tadašnje vlasti 

predvođene Rodoljubom Čolakovićem 

su 1961. godine ukinule status opštine 

Janji, koja je do tada bila administrativno 

sjedište i za još nekoliko okolnih 

sela, te ih pripojili Bijeljini. 

Iako se radilo o reformi reorganizacije 

društveno - političkih zajednica u 

kojoj se nisu mnogo pitali radni narod 

i proleterijat, ipak, se uporedo vodilo 

računa da kojim slučajem ne bi došlo 

do osporavanja takve odluke. Vlasti su 

odobrovoljile Janjarce tako što su im 

ukidanje statusa opštine kompenzirale 

uvođenjem manjih taksi na zaprežna 

kola. 

Nedugo nakon toga, shvatili su da 

su prevareni i od tada do danas traje 

10 

svačija zemlja 

Priča kaže da su Janjarci, uz direktive odozgo, status opštine prodali prije pedesetak godina za manje takse na 

zaprežna kola. Zbog te naivnosti sredinom sedamdesetih državi su uzvratili ozbiljnom političkom prijetnjom 

izdvajanja iz bijeljinske i pripajanja lozničkoj opštini, što je tada okvalifikovano kao rušenje ustavno pravnog 

poretka, ali bez ikakvih rezultata. Tada zasigurno nisu ni sanjali da će početkom devedesetih jedna trećina 

njihovih posjeda ostati preko Drine na lozničkom području pod vojnom okupacijom susjedne Srbije. Danas su 

oni jedini u BiH koji žele staviti tih 450 hektara bosanske zemlje pod njen suverenitet. Do konačnog omeđivanja 

između BiH i Srbije, u očaju je preko 350 zemljoposjednika i više desetina porodica koji su živjeli u tom pojasu i 

iščekuju privremeno rješenje korištenja vlastite imovine 

Piše: Zijad NUHANOVIĆ 

neprekidna borba za povrat tog statusa. 

Da bi dokazali realne potrebe i želje za 

ponovno dobivanje prava na lokalnu 

upravu, u međuvremenu su uradili više 

studija i elaborata sa svim ekonomskim, 

socijalim, privrednim i ostalim parametrima 

opravdanosti, a među razlozima 

prednjačio je ignorantski odnos iz Bijeljine. 

Zbog toga su, da bi skrenuli pažnju 

na sebe, a što je tada bilo ravno rušenju 

ustavno-pravnog poretka države, sredinom 

sedamdesetih godina donijeli odluku 

da se izdvoje iz bijeljinske opštine i 

uđu u teritorijalni okvir opštine Loznica 

u Srbiji. Osim privođenja funkcionera 

mjesne zajednice na ‘informativne 

razgovore’, smjenjivanja i rigoroznih 

partijskih kazni, ovaj pokušaj nije dao 

nikakve pomake sve do postizanja 

političke saglasnosti početkom devedesetih 

kada se rat ispriječio i onemogućio 

Skupštinu R BiH da donese takvu odluku. 

DRINA NIJE GRANICA 

Nakon izgradnje zvorničke 

hidrocentrale pedesetih godina, 

rijeka Drina nizvodno u pojasu oko 

naselja Janja drastično mijenja tok 

i u pojedinim dijelovima približava 

se naselju za dva kilometra. Stvaranjem 

mnogobrojnih rukavaca 

i plavnih površina za nekoliko godina 

uništeno je mnogo obradivog 

zemljišta. Nastale štete nikada 

nisu naplaćene od Elektroprivrede 

Srbije, koja gazduje zvorničkom 

hidrocentralom, a čija je zakonska 

obaveza nadoknaditi sve 

nastale štete, kao i potraživanja 

opštine Zvornik u vidu naknade 

za potopljeno zemljište po proizvedenom 

kilovatu struje, koje u 

posljednjih 18 godina iznosi blizu 

50 miliona maraka. 

U takvim okolnostima preko 

350 domaćinstva, osim četerdeset 

porodica koje su živjele na tom 

prostoru, su prinuđeni organizovati 

skelski prelaz preko Drine 

i tako nastaviti obrađivati preko 

450 hektara zemlje, od čega je 

obradive 70 procenata a 30 po 

šumom i visokim rastinjem. 

Početkom rata 1992. godine 

vojska tadašnje Savezne Jugoslavija 

preuzima kontrolu nad tom 

teritorijom i međudržavnu granicu 

samovoljno pomjera u dubinu BiH 

od 2 kilometra u pojasu riječnog 

toka dužine 7 kilometra. 

Devet godina nakon što su se 

Bošnjaci vratili još uvijek uzaludno 

pokušavaju doći do svoje zemlje. 

Vojska Srbije je i dalje na 

okupiranoj teritoriji i hapšenjem 

sprovodi dugogodišnju kampanju 

zastrašivanja i odvraćanja Janjaraca 

od svoje imovine. 



VOJNA OKUPACIJA 

Danas, skoro pola vijeka poslije, bez 

ozbira na produkte rata-prognanstvo 

i povratak, te potpuno novi politički 

ambijent koncipiran na nacionalnim 

interesima većinskog naroda, još uvijek 

o tome govore, uvjereni da će do toga 

doći pod uticajem reformi o organizaciji 

lokalnih samoupravnih zajednica u RSu, 

koje će se provoditi u naredne četiri 

godine. Očekivanja da će uskoro ‘dobiti’ 

opštinu, utemeljena su i u inicijativi 

o proglašenju Bijeljine gradom, čime će 

se doći do prenošenja značajnog broja 

ovlasti nižim nivoima upravljanja u 

lokalnim zajednicama. 

Premda su mišljenja oko ovog pitanja 

podijeljena na željena i realna 

rješenja, većina njih očekuje neku vrstu 

ingerencija i ovlasti koje će omogućiti 

rješavanje mnoštva nagomilanih problema 

koji predstavljaju prepreku razvoju 

ovog kraja i normalizaciji života u 

poratnom vremenu. 

Promjena demografske slike, odnosno 

integracija preko četiri i po hiljade srpskih 

izbjeglica iz F BiH, koji se ne žele 

vratiti svojim kućama, te provođenje 

neprincipijelne politike održivog povratka 

za preko osam hiljada povratnika 

u socijalno-ekonomskom smislu i česta 

kršenja njihovih osnovnih ljudskih 

prava, su ozbiljna, ali ne i jedina problematika 

sa kojom su suočeni. Naročito 

su zabrinuti zbog spriječenosti ulaska 

u posjed imovine koja se nalazi preko 

rijeke Drine. Radi se o 450 hektara 

zemljišta, odnosno preko 30 procenata 

od ukupne površine kojom raspolažu i 

o 40 kuća i vikendica. Ovaj zemljišni 

kompleks, koji je u potpunosti u katastru 

i gruntu Bosne i Hercegovine, od 1992. 

godine pod klasičnom vojnom okupacijom 

drži Srbija. 

Kao dodatni dokaz o čijoj teritoriji se 

radi je postojanje fortifikacijskog objekta 

preko Drine, kojeg mještani zovu 

karaula, iz vremena Austro-ugarske 

vladavine u BiH. Takve vojne utvrde 


Huso Zečkanović, predsjednik MZ Janja 

LJUDI STVARAJU I RAZGRAĐUJU 

Gospodin Zečkanoviću, koliko promjena nacionalne 

strukture nakon rata utiče na normalizaciju 

života u Janji? 

- Bez obzira na tu činjenicu, na koju, inače, nismo 

mogli ni na koji način uticati u proteklom vremenu, 

normalizacija života i uspostavljanje međunacionalne 

saradnje bio je naš imperativ. 

Rezultat tih aktivnosti je da danas imamo multietničko 

rukovodstvo mjesne zajednice koje bi moglo biti 

primjer sličnim sredinama u BiH. Radimo na promociji 

zajedničkih interesa koji nam omogućuju da bolje 

živimo. 

Koje su konkretne aktivnosti? 

- U posljednje dvije godine, od kada funkcioniše ovo 

rukovodstvo MZ,-e urađeno je više nego u kompletnom 

poratnom vremenu. Janja dobiva novi bolji 

moderniji izgled. Položeni su kilometri novog asfalta. 

Razvodi se nova instalacije za pristup telefoniji 

i novim tehnologijama informacionih komunikacija. 

Obnovljen je dom kulture a struja je regulisana za 

narednih pedeset godina. Takođe su položeni dodatni 

kilometri vodovodne mreže. Urađena je rekonstrukcija 

osnovne škole koje je bila najneuslovnija 

škola u BiH. 

Nedavno smo se dogovarali o promjeni naziva, 

odnosno o vraćanju skoro svih starih naziva 

ulica. 

- Dakle, samo kroz ovaj primjer vidimo da je u usponu 

međusobna saradnja, što obilježava uspješnu reintegraciju 

povratnika i integraciju onih koji su odlučili 

ovdje živjeti.Važno je da ovi procesi u Janji ne mogu 

biti značajno ugroženi bez obzira na cjelokupnu 

političku situaciju u zemlji. 

Poznato je da je glavni ekonomski oslonac u 

Janji poljoprivredna proizvodnja. Možete li uporediti 

današnje stanje u ovoj oblasti sa predratnim? 

su od granice smještene dva kilometra 

u dubinu teritorije. Istovjetan objekat 

se nalazi nekoliko kilometara nizvodno 

prema Bijeljini na istoj udaljenosti od 

Drine, ali u ovom slučaju od njene lijeve 

obale i uz napomenu da tu rijeka 

čini prirodnu granicu. 

Bojazan da se BiH odrekla ovog 

parčeta svoje zemlje time je veća zato 

što od svoje samostalnosti nikada 

zvanično nije pokušala riješiti ovo pitanje 

zahtjevom prema susjedima za 

preuzimanja suvereniteta nad vlastitom 

teritorijom, pa makar i na verbalan 

način davanja ovom slučaju značaj 

međudržavnog incidenta u okvirima 

Fadil Baćevac, prekodrinski zemljoposjednik i član Savjeta MZ 

Koliko institucije BiH pomažu 

da dođete do svojih imanja 

preko Drine? 

Nimalo. Nažalost, ovdje je 

potpuno zatajila država Bosna 

i Hercegovina. Da se pomirimo 

s činjenicom da je to samo naš 

problem, ali nedopustivo je i neshvatljivo 

da država ne radi ništa da 

ovaj dio svog grunta dovede pod 

vlastiti suverenitet. Kako onda da 

se oslonimo na opštinu, entitete i 

druge instrumente vlasti?Janja je, 

izgleda, postala zaboravljeni dio 

države BiH. Prepušteni smo sami 

sebi! 

Na čemu je utemeljena ta 

kanstatacija? 

Od kraja rata do danas niko se 

nije našalio da zaokruži državnu 

cjelinu. Žalosno je to što mi kroz 

nastojanja da dođemo do svoje 

imovine, zapravo, rješavamo 

međudržavne sporove, kojima se 

često bave međunarodni sudovi. 

Spor između Hrvatske i Slovenije 

oko Piranskog zaliva najočitiji je 

primjer borbe oko suvereniteta 

teritorija. 

Međunarodna praksa trgovanja, 

odnosno kompenziranja 

, takođe je česta u sličnim 

slučajevima. Da li se plašite 

takvog razvoja događaja? 

Uprkos što živim u nadi da će 

BiH zaštititi svoju granicu, onako 

kako stoji u svim zemljišnjim knjigama, 

pa na kraju i Dejtonskim 

mirovnim sporazumom, ipak, sam 

uznemiren takvim pretpostavkama 

zato što do sada nije bilo nikakvih 

signala iz Sarajeva. S druge 

strane, niko iz države ne reaguje 

kada nas hapse i privode srbijanskim 

sudovima, zato što, navodno, 

ilegalno prelazimo granicu. Šta 

da mislimo i do kada da čekamo? 

Narodu je svega dosta. Ako ne 

postoji drugi način neka tuže Srbiju 

međunarodnim sudovima za 

povredu suvereniteta i integriteta 

BiH. 

Priča o bilo kakvoj kompenzacije 

ne dolazi u obzir i nizašto na svijetu 

je ne bi prihvatili. Ništa nam u 

tom slučaju ta zemlja ne bi značila. 

To je nedopustivo! Taj luksuz BiH 

sebi ne bi smjela dozvoliti. 

- Nemoguće i neozbiljno je svako poređenje. Nekada 

su ovdašnja domaćinstva imala svu mehanizaciju, a 

danas jedva da imaju po jedan stari traktor i slično. 

Možda bi se približili nekadašnjem nivou ako bi neko 

ozbiljno počeo ulagati u agrar. Naša je nesreća što 

bolje ne iskorištavamo evidentnu komparativnu 

prednost u ovoj oblasti. 

Kakva je saradnja sa opštinskim vlastima u Bijeljini? 

- Ljudi, kao što stvaraju, tako i razgrađuju i zajednicu 

i državu. Možemo reći da uvijek može biti bolje, ali 

u odnosu na ono što je bilo prije par godine, sada 

je daleko bolja saradnja, naročito sa opštinskim 

načelnikom Mićićem i njegovim saradnicima, mada 

se naše želje ne ispunjavaju uvijek sto posto, ali razumijevanja 

ima. Ipak, ne možemo biti zadovoljni 

zapošljavanjem Bošnjaka u javnom sektoru. 

Kakva je vizija Janje sutra? 

- Perspektiva Janje, kao i ostatka zemlje, zavisiće 

od integracije BiH u evropsku zajednicu naroda, jer 

je ona jedina garancija sigurnog okruženja. Janja 

može samo u toj varijanti imati ozbiljne razvojne vizije. 

Sve drugo je na dugom štapu i kratkoročnog je 

karaktera. 

međunarodnog prava i pravosudnih institucija. 

GRUNT I KATASTAR 

U BIJELJINI 

Dodatno se situacija usložnila posle 

spoznaje da država neće reagovati ni 

KOMPENZACIJA TERITORIJA NE DOLAZI U OBZIR 

11 

>>


nakon što je Ministarstvu sigurnosti 

BiH 2004. godine zvanično predata 

studija sa konkretnim prijedlozima i 

prijelaznim rješenjima ovog pitanja do 

konačnog omeđivanja granice. 

Kao jedan od razloga dosadašnjeg ignorisanja 

njihovih zahtjeva za ulazak u 

posjede vide u politizaciji određivanja 

muđudržavne granice BiH i Srbije. 

Uprkos tome, u nastojanjima da dođu 

do svojih imanja, sučeni sa neupitnim 

i očiglednim maćehinskim odnosom 

države prema njihovim interesima i 

odsustvom inicijative za uspostavljanjem 

suvereniteta u ovom dijelu, Janjarci 

su u posljednje vrijeme mnogo 

odlučniji u iznalaženju modela privremenog 

rješenja. 

S obzirom na činjenice o vlasništvu 

posjeda, katastarskih i gruntovnih izvoda, 

koji se nalaze u zemljišnim knjigama 

u Bijeljini, te nespornom dokazu 

o granici na osnovu prvog premjera 

zemljišta BiH krajem 19 vijeka, koji 

je uradila Austro-ugarska, na čemu se 

temelji i avnojska granica, Janjarci će 

taj problem ostaviti državi a svoju energiju 

usmjeriti na prijelazna rješenje u 

kojima će oni moći nesmetano koristiti 

svoju imovinu. 

Inicijativni odbor zemljoposjednika s 

desne obale, koji predvodi kampanju za 

otvaranje ‘malograničnog skelskog’ prijelaza 

preko Drine, opredijelio se za ovu 

politiku zbog užurbanog sistematskog 

uništavanja njihovih obradivih površina 

koje preko noći postaju šljunkare, a 

šume površine niskog rastinja. 

Takav korak je jedino realno i razumno 

rješenje, kako bi se prisustvom 

na tom lokalitetu bar donekle ublažila 

bezobzirna krađa. Naime, od okupacije 

tog dijela Janje 1992. godine do danas 

pustošenje privatnih i bosanskih dobara 

je potpuno javno, a neki izvori tvrde čak 

i poželjno, srbijanske vlasti nikada nisu 

intervenisale niti su izdale bilo kakav 

prekršajni nalog za počinjena protivzakonita 

djela. 

Na pukušaje prijavljivanja otimačine 

i uništavanja imovine od stane vlasnika 

posjeda, ograđivali su se nenadležnošću 

nad tim područjem. Navodno, nemaju 

ingerencije na teritoriji druge države, 

Novinski natpisi 

12 

Rasim Bošnjaković, predsjednik Inicijativnog odbora za uspostavljanje 

skelskog prelaza 

DUŠA ZABOLI, VJERUJTE! 

Da li ste se obraćali i sa kojim zahtjevima 

opštini Bijeljina? 

- Kao ni drugi, ni opština Bijeljina nije pomogla. 

Prošle godine sa kompletnom dokumentacijom bio 

sam kod zamjenika opštinskog načelnika Slavka 

Bojanića. Nakon dva mjeseca pozvao je našu delegaciju 

koju su pored mene činili još Mehmed 

Huremović i Alija Terzimustafić, na zakazani sastanak 

sa načelnikom Mićom Mićićem. 

Mi smo tamo sjedili sat vremena Nakon toga 

je Slavko došao i rekao da je načelnik zauzet i 

da je otišao negdje. Obećao je ponovo susret sa 

načelnikom, ali ni do dan danas to se nije desilo. 

Milion puta sam zvao Slavka i uvijek mi je govorio 

- biće Rasime. 

To samo po sebi govori koliko su oni voljni uključiti 

se u ovaj problem. Predlagao sam da se iskoriste i 

specijalne veze između Republike Srpske i Srbije. 

Zamislite da gledate i slušate kako vam bager 

bukvalno nosi njivu. Duša zaboli, vjerujte! 

Vi ste bili uhapšeni prilikom prelaska preko 

Drine? 

- Imam vikendicu i blizu osam dunuma zemlje na 

adi preko Drine. Uhapsila me je sa komšijom Atlagom 

Gradaščevićem 18. maja 2005. godine tadašnja 

vojska Srbije i Crne Gore. Suđeno mi je u Loznici, 

u drugoj državi, zato što sam bio na svom imanju 

u svojoj zemlji, udaljen od prave granice dva kilometra. 

Zbog prisutnog straha ljudi se teško odlučuju preći 

rijeku i zato je zabilježeno svega 13 hapšenja i isto 

toliko presuda sa novčanim kaznama. Svi nas hapse i 

kažnjavaju, i njihove i naše pogranične patrole. 

uz savjete da počinioce mogu prijaviti 

nadležnim organima BiH u Bijeljini. Istovremeno 

su svaki prelazak Drine munjevitim 

akcijama svojih pograničnih 

vojnih patrola sprečavali hapšenjem i 

privođenjem u loznički sud. ‘Pravda’ 

je zbog ‘ilegalnog prelaska granice 

i ugrožavanje bezbjednosti’ istočnih 

susjeda, bivala zadovoljena brzo i 

odlučno - novčanim kaznama i deportacijom 

u BiH. 

‘Bijeljinski organi’ su ozlojeđene Janjarce, 

koji su slijedili preporuke srbijanskih 

vlasti, ismijavali, i ne pomišljajući 

da rade svoj posao u svojoj zemlji. 

Koliko je, zapravo, do ovog komada 

opštinske zemlje stalo bijeljinskim vlastima 

najočitije se ogleda u sarkastičnoj 

pošalici dežurnih šaljivdžija koji even- 



tualno uvrštavanje ovog pitanja na 

dnevni red opštinske skupštine porede 

sa pronalaskom vode na Marsu. 

KAMPANJA SPECIJALNIH 

PRITISAKA 

Uloga Državne granične policije 

BiH u zaštiti interesa svojih građana i 

osiguravanju teritorijalnog suvereniteta 

je najblaže rečano neozbiljna. Jedino 

čemu su doprinijeli u ovoj priči jeste 

direktna pomoć srbijanskim kolegama 

u sprečavanju prelaska Drine na desnu 

obalu.Alternativa koja je Janjarcima cijelo 

vrijeme na raspolaganju su zvanični 

granični prelazi na Šepku i Pavlovića 

mosta, ali ne i boravak u graničnom pojasu. 

Transport i dopremanje eventualno 

prozvedenih poljoprivrednih proizvoda 

preko tih prelaza u Janju, pored prelaska 

više desetina kilometara, podlijegao 

bi i filteru carinskih zakona i propisa. 

Ova nemoguća misija najviše pogađa 

preko četrdeset familija čija se kom- 

pletna imovina nalazi preko Drine. 

Pravo na korištenje imovine i boravka 

im je uskraćeno. Danas su oni - uz četiri 

porodice koje su ostale da žive u „spornom“ 

pojasu od 1992. godine bez struje 

i vode, kao ničiji građani i ljudi - najbesperspektivniji 

stanovnici Janje. 

Nisu rijetke ocjene da su njihove 

nevolje plod osmišljene kampanje pritisaka 

da prodaju svoja imanja u besci- 

jenje, što je prema nekim saznanjima 

već uzelo maha, ili da ih se jednostavno 

odreknu i zaborave. 

Koliko god se činilo da će strategijom 

provođenja lokalnih interesa dobiti 

privremene dozvole za prelaz preko 

Drine i izgradnju skelskog prelaza, 


Osman Đilović, jedan od organizatora povratka 

„Ponosan sam zbog toga što Janja prednjači u BiH 

po rezultatima povratka. Istovremeno sam ogorčen 

na katastrofalno lošu podršku od strane nadležnih 

domaćih i međunarodnih institucija. Oni reklamiraju 

na sva zvona neke projekte pomoći održivom povratku 

u zabačenim selima gdje se vratilo po par 

staračkih domaćinstava. Dobro i tim ljudima treba 

pomoći, ali nepobitne činjenice govore da te stare 

ljude niko neće naslijediti. To nije istinska priča o 

povratku i reintegraciji Bosne i Hercegovine, već 

simuliranje dobrih namjera po principu „drži vodu, 

dok majstori odu“, a bogami i dok se protraće veliki 

domaći i međunarodni fondovi namijenjene za ovu 

svrhu. 

S druge strane, ovdje gdje se vratio cijeli grad, gdje 

cvjeta mladost, pa imamo ogledni primjer uspješnog 

prevazilaženja ratno-etničkih podjela i realnu nadu 

da je moguća normalna i multietnička BiH, svi oni 

nas zaobilaze, ni za živu glavu nema ministara, projekata, 

popularnih implementing partnera... 

sve je više onih koji sumnjaju 

u takav razvoj događaja 

opravdavajući prisutnu rezervu 

zbog izuzetno haotične 

političke situacije u BiH. 

Doduše, potpuni očaj i agoniju 

ovih nesretnika nedavno 

je ublažila posjeta delegacije 

Državne komisije za nadzor 

i integrisanje granice Vijeća 

ministara BiH koja je posjetila 

Janju. Njihov dolazak i 

obećanje da će se u najskorije 

vrijeme naći pozitivan 

ishod, prilično je umirio i 

one koji još uvijek nisu odustali 

od javnog protesta pred 

zajedničkim institucijama u Sarajevu i 

blokade saobraćajnica kako bi na svoj 

problem skrenuli pozornost vlasti. 

ZABORAVLJENO 

POVRATNIČKO ČUDO 

Nije mnogo manje bolna ni opšta 

priča o osam hiljada povratnika u Janju 

i njihovoj prepuštenosti sopstvenoj su- 

MUČENIČKI ŽIVOT 

Od tridesetak porodica koje su do 1992. godine 

živjele preko Drine, samo je njih četiri ostalo tokom 

rata. Još uvijek su tamo, bez stuje i vode. 

U uslovima teškog preživljavanja, svojstvenog 

prije kamaneom dobu nego novijoj ljudskoj civilizaciji, 

život mučenički živi Mehmed Huremović sa 

sestrom i njenim sinom, koji je umrlu majku prevezao 

sa kolicima i čamcem do mezarja na lijevoj 

obali Drine. Isto je osamdesetogodišnjacima Mustafi 

Zvorničaninu i njegovoj ženi. Iza Ibrahima 

mornoj sudbini. Izuzetno plodna zemlja 

i njihovo nenadmašno poljoprivredno 

umijeće omogućuva im preživljavanje, 

što ih u odnosu na druge povratnike koliko-toliko 

čini sigurnijim. Ali ogorčeni 

su što se tako brzo zaboravilo janjarsko 

povratničko čudo koje su vlasti 

IZDALI SU NAS SVI 

na svim nivoima hvalile na sva zvona, 

zakačinjući ga za šešir svojih dnevnopolitičkih 

i karijerističkih potreba, ali 

ne manje i na sebe - što su povjerovali 

u obećanja. 

Iako se radi, prije svega, o čuvenim 

poljoprivrednicima za čijim povrćem se 

vapilo u širem regionu, ipak, veliki je 

broj i onih koji su za život zarađivali i u 

drugim granama. Upozoravajući su podaci 

da je od nekadašnjih 2260 zaposlenih 

danas tek oko dvadeset njih radi u 

javnom sektoru. 

Zbog toga ovdašnja mladež pakuje 

kofere i spas traži daleko od rodne 

Janje. Oni koji ne mogu niti hoće otići 

uzdaju se da će priča o ozbiljnim ulaganjima 

u poljoprivredu, za koju vlast 

tvrdi da je razvojna šansa BiH, konačna 

dobiti epilog i da će u tom slučaju veliki 

poljoprivredni projekti biti prioritet. 

Šansu takođe vide i u zadrugarstvu, 

dakle, u organizovanoj proizvodnji 

po uzoru na visokorazvijene evropske 

zemlje koje takvu praksu koriste unazad 

dva vijeka. Uprkos nedostatku 

adekvatne hladnjače koja bi zatvorila 

Tuzlaka ostala je supruga Asima sa djecom. Njihova 

porodica živi preko Drine od pamtivijeka. Oni 

se bave stočartstvom i jedva preživljavaju. Mlijeko 

prodaju u otkupne stanice u Lešnici. Najbrojnija je 

porodica Šerifa Hadžića. 

Zaboravljeni su i ostavljeni. Ne znaju čiji su i na 

čijoj su zemlji. Nikada ih niko nije posjetio. Ne znaju 

ni za crveni krst, humanitarne organizacije i svakojaka 

udruženja za zaštitu ljudskih prava. Ni novinari 

za njih ne znaju. 

proizvodni lanac i u ratu opljačkane 

mehanizacije, ipak su uspjeli u prošloj 

godini proizvesti i na stranom tržištu 

prodati oko 350 tona raznog povrća. 

Kvalitet zemljišta i povoljni vremenski 

i geografski uslovi daju daleko više 

mogućnosti, jer se u toku jedne sezone 

Mi smo takav svijet, da se nećemo predati ni po 

koju cijenu, ali poručujemo jasno i glasno da je Janja 

od najsvjetlijeg primjera postala simbol izdaje povratka 

i reintegracije države BiH od svih i svakoga.“ 

na istom posjedu mogu proizvesti četiri 

povrtlarske kulture. 

DRUŠTVENO-KULTURNI 

ŽIVOT DRUGORAZREDNI 

INTERES 

Do boljih vremena u agraru, Janjarci na 

drugoj strani u razvoju infrastrukture idu 

u korak sa ostalim bijeljinskim naseljima. 

Izgradnjom 800 kuća u Novom naselju i 

nekoliko stambenih višespratnica u kojima 

žive srpske izbjeglice, te asfaltiranjem 

ulica, obnovom elektro, vodovodne i telefonske 

mreže, uvođenjem rasvjete itd., 

Janja sve više poprima izgled modernog 

gradića sa pristojnim osnovnim uslovima 

za život. 

Obnovljene džamije i crkve, te uređeni 

sakralni lokaliteti odaju sliku tolerantne 

sredine u kojoj, za razliku od prije samo 

nekoliko godina, međuetnički incidenti 

predstavljaju rijetkost. Međutim, 

društveno-kulturni život, naročito mladih, 

je nešto što skoro da i ne postoji, pa 

je i to razlog zašto oni u ovom mjestu 

teško ,mogu da zamisle svoju budućnost. 

Zanemarljiv broj nevladinih i drugih organizacija 

građanske orijentacije je odraz 

zabrinjavajućeg odsustva zanimanja 

građana da sami svoj životni ambijent 

učine podnošljivijim. 

Nažalost, zaboravlja se koliko je samo 

u daljoj i novijoj prošlosti Janja dala 

istaknutih ličnosti - naučnika, doktora, 

profesora, muzičara, sportista... Skoro da 

se niko i ne sjeća da je u Janji prije sto 

godine bilo dvadeset i pet pretplatnika 

novina „Behar“ koje su izlazile u Sarajevu. 

Malo je i onih Janjaraca koji znaju 

da je njihov sugrađanin Alija Sadiković 

pjesnik, svojim izvrsnim djelima okončao 

epohu alhamijado književnosti u Bosni 

i Hercegovini. Koliko god u ovom trenutku 

aktivnosti KUD-a i „Preporoda“ 

izgledale mršavo, ipak, su od neprocjenjive 

važnosti kao i postojanje fudbalskog 

kluba „Podrinje“ oko kojeg su uglavnom 

okupljeni mladi ove ravničarske varoši. 

13

AKTUELNO 

SKANDALOZAN ODNOS PREMA NEVLADINOM SEKTORU 

Bacanje prašine u oči 

Koliko sarkazma i podvala 

nevladinim organizacijama, 

odnosno civilnom društvu, 

ovih dana poturaju vlasti, a 

naročito u opštinskim zajednicama, najbolji 

pokazatelj je nedavno pokrenuta 

javna rasprava Ministarstva za upravu i 

lokalnu samoupravu Vlade RS-a, u čijoj 

reformi lokalnih zajednica bi značajno 

mjesto trebalo da zauzima upravo ovaj 

dio društva. Potcjenjivački, odnosno ingnorantski 

odnos prema NVO najočitiji 

je kroz izdvajanje sredstava za podršku 

njihovih aktivnosti i potpuno je suprotan 

onom što predviđa nova strategija 

o lokalnoj upravi i samoupravi. Ona 

podrazumijeva preuzimanje značajnog 

dijela aktivnosti nevladinih organizacija 

u radu civilnog društa od strane vlasti. 

U nevladinim organizacijama se pitaju 

dokle može ići bahatost i samovolja 

vlastodržaca koji su u ovogodišnjim 

budžetima ili prepolovili ionako premala 

sredstva za NVO ili ih potpuno 

ukinuli. 

Ministarstvo za izbjeglice i raselja 

lica Vlade RS-a je odbacilo aplikaciju 

na javni oglas Udruženja za održivi povratak 

Podrinja sa sjedištem u Zvorniku 

samo zato što je pomenuto udruženje 

registrovano u Ministarstvu pravde BiH. 

Dakle, u ovom slučaju, očita diskriminacija 

iz Banjaluke nastaje tamo gdje se 

na bilo koji način pominje država BiH, 

bez na ozbira na ustavnu jednakost i 

ravnopravost na cijeloj njenoj teritoriji 

i zakonsku odredbu o radu i djelovanju 

udruženja i fondacija registrovanih na 

državnom nivou. 

Dalje, drskost vladajućih zvorničkih 

struktura naspram ovog pitanja je, 

takođe, jedan od primjera koji iz godine 

u godinu poprima zabranjivajući karakter, 

sa tendencijom potpunog ukidanja 

podrške nevladinom sektoru, uprkos 

zakonskim obavezama. 

Nedvosmislen i jasan stav predstavnika 

nekih zvorničkih udruženja, 

koji nisu miljenici političkih partija 

koje ‘drmaju’ opštinom, očituje se i u 

činjenici da je za NVO bilo tri puta više 

sredstava ranije, kada je budžet iznosio 

6 miliona KM, nego danas kada je 

trostruko veći. 

14 

BESMISLENE KANDIDATURE 

Priče o svjetskoj ekonomskoj krizi 

i recesiji, te neophodnoj štednji i umanjenju 

javne potrošnje kojima se žele 

umiriti oštećeni, čijih će 10 hiljada 

maraka, za koliko je umanjeno izdvajanja 

za NVO od prošlogodišnjih 25 

hiljada KM, spasiti zvorničku ekonomiju, 

su neozbiljne i da nisu tragične bile 

bi smiješne. 

Opština Zvornik za projekte NVO iz prošle godine nije 

uplatila niti jednu marku. Poražavajući odnos vlasti prema 

civilnom društvu proizilazi iz kompleksa neutemeljene 

političke moći lokalnih čelnika koji anatemišu svakog ko 

nije na njihovoj političkoj liniji 

Hasan Grebić Cvijan Đapanović 

DISKRIMINISANA 

VRHUNSKA KNJIGA 

U UZOPP-u ističu da je poseban paradoks vezan za knjigu 

Zvorničke priče poznatog zvorničkog novinara Hasana Hadžića 

koju je prošle godine izdalo ovo Udruženje. Radi se o novinarsko-liteterarnoj 

hronici Zvornika osamdesetih godina, knjizi 

koja je po ocjenama eminentnih književnih kritičara svojim 

porukama i stilom prevazišla lokalni milje i značaj, te je u ozbiljnoj 

kandidaturi za dobijanje vrijednih nagrada. Iako su 

čelni ljudi opštine sami srdačno i unaprijed ponudili podršku 

ovom izdavačkom projektu, svakako jednom on navrjednijih 

spisateljskih poduhvata sa ovog područja uopšte, i što je ta 

podrška u knjizi naznačena, na kraju je ispalo da je to jedini 

književni proizvod u istoriji Zvornika koji nije pomognut od 

sopstvene opštine. 

S druge strane, zabrinjavajuća je 

praksa kojom ovdašnje vlasti podržavaju 

samo politički podobna udruženja, koja 

često osim ostvarivanja ličnih interesa 

pojedinaca nemaju drugih ciljeva. To 

zaslužuje posebnu analizu. 

Prema raspoloživim informacijama, 

od 25 hiljada KM za NVO u prošlogodišnjem 

budžetu, samo je 9 hiljada 

usmjereno za predviđene namjene. 

Hasan Grebić, predsjednik Udruženja 

za održivi povratak Podrinja 

(UZOPP) iz Zvornika, kaže da, uprkos, 

potpisanom ugovoru iz prošle godine 

za projekat koji je odobren od strane 

opštine u vrijednosti od 2.500 maraka, 

ovo udruženje još uvijek nije dobilo 

odobrena sredstva. 

- Učestvavao sam prošle godine u 

raspodjeli tih sredstava kao član komisije 

za dodjelu sredstava udruženjima u 

opštini Zvornik. Tada smo odabrali 

šest projekata čija je implementacija 

iznosila nešto više od 9 hiljada KM. Do 

danas, po mojim saznanjima, za četiri 

projekta nije uplaćena niti jedna marka. 

Radi se o našem udruženju, zatim 

o Udruženju za promociju reproduktivnog 

zdravlja, Udruženju „EGO“i 

omladinskom udruženju „Inat“, kaže 

Grebić, dodajući da je bespredmetno 

govoriti o budućoj saradnji sa opštinom 

i kandidovanju nekih novih projekata. 

- Potpuno je neshvatljivo ignorisanje 

rada i aktivnosti ovog udruženja, 

naročito kada se zna da smo u partnerskim 

projektima sa drugim organizacijama 

i institucijama samo u oblasti 

obrazovanja u posljednje tri godine 

stipendisali preko stotinu djece i studenata 

povratnika, čime smo, zapravo, 

na indirektan način, pomogli opštini, 

koja je, da napomenem, od stoosamdeset 

ovogodišnjih stipendija samo 

tri izdvojila za studente - povratnike, 

ogorčen je predsjednik UZOPP-a. 

PARTIJSKE VEZE 

O licemjernom odnosu vladajućih 

politika prema nevladinim udruženjima 

koja svojim opštedruštvenim radom 

doprinose lokalnoj zajednici, veoma 

kritičan stav iznosi i nekadašnji predsjednik 

zvorničke opštine, a danas 

penzioner i rukovodilac Humanitarnog 

udruženja građana „EGO“ Zvornik, 

doktor Cvijan Đapanović. 

On pretpostavlja da ovakav 

poražavajući odnos vlasti prema civilnom 

društvu proizilazi iz kompleksa 

neutemeljene političke moći lokalnih 

čelnika, koji anatemišu svakog ko nije 

na njihovoj političkoj liniji. 

- Naravno, na takav odnos utiče i 

to što sadašnje rukovodstvo ne zna 

da postoji sporazum između opštine 

i Građanskog savjetodavnog tijela 

o funkcionisanju nevladinog sektora, 

u kojem postoji niz odrerdaba 

koje formulišu međusobne odnose i 

obaveze. Drugo, stiče se dojam da je 

nekome stalo da tom vrstom pritiska 

onemogući funkcionisanje nevladinog 

sektora, ističe doktor Đapanović, 

ostavljajući mogućnost sazivanja 

Skupštine Građanskog savjetodavnog 

tijela koju čine predstavnici svih nevladinih 

organizacija, a koja će zauzeti 

mnogo radikalniji stav prema ovom 

pitanju. 

Z. Nuhanović 

ADS 

BRČKO distrikt BiH 

agencija za 

računovodstvene usluge 

Tel/fax: +387 49 218 702 


AKTUELNO 

MEMORANDUM O SARADNJI UZOPP-a I FEDERALNOG ZAVODA ZA POLJOPRIVREDU 

Agrar jedina šansa 

za povratnike 

Podržavajući smjernice Pakta stabilnosti 

u zemljama jugoistočne Evrope, 

u kojima put za evropske integracije 

podrazumijeva neposrednu saradnju 

vladinih institucija i NVO, Mustafa 

Dželilović, direktor Federalnog zavoda 

za poljoprivredu iz Sarajeva, potpisao 

je memorandum o saradnji sa Hasanom 

Grebićem, predsjednikom Udruženja za 

održivi povratak Podrinja iz Zvornika. 

Potpisivanju ovog dokumenta je 

prethodilo višemjesečno anketiranja 

preko četiri stotine potencijalnih poljoprivrednih 

proizvođača u zvorničkoj 

opštini, koji su izrazili želju za bavljenjem 

poljoprivrednom djelatnosti. 

- Ovo je plod dosadađnjih dobrih kontakata 

i spremnosti Federalnog zavoda 

da pruži podršku povratku u naš kraj. 

Njihova opredjeljenost je očigledna već 

duže vrijeme i ogleda se ponajprije u 

izradi kvalitetnih programa za razvoj 

poljoprivredne proizvodnje, te lobiranju 

i pronalaženju partnera koji finansiraju 

razvoj poljoprivrede, izjavio 

je Hasan Grebić, predsjdnik UZOPP-a 

- Koliko god je bilo sumnji i reakcija 

na osnivanje našeg udruženja polovinom 

prošle godine, te otežavajućih 

okolnosti od nastanka ideje do njene 

realizacije, ipak smo postigli, i za 

nas, nečekivano dobre rezultate. Nakon 

dugo godina okupili smo brojne 

Zvorničane na veoma uspjeloj manifestaciji 

u Tuzli „Volim Zvornik“ 

kada smo organizovali izložbu fotografija 

starog Zvornika iz 1907-08. 


i pojasnio da će rezultati ankete biti 

osnova za Program razvoja agrara u 

zvorničkoj opštini. 

Izražavajući zadovoljstvo što je u 

prilici da lično i sa stručnjacima Federalnog 

zavoda na ovaj način pomogne 

povratnicima, direktor Zavoda je istakao 

da je poljoprivredna proizvodnja 

jedina realna šansa za povratnike, a i za 

cjelokupno društvo, jer nijedna država 

koja nije razvila agrar nije uspjela stabilizirati 

svoju privredu. 

- Ovaj memorandum poslužiće 

kao osnova za buduću saradnju u 

vidu pomoći i podrške povratnicima. 

Mi smo spremni da uposlimo svoje 

kadrove u izradi razvojnih programa 

iz oblasti agrara kako bi time dostigli 

nivo profitabilne proizvodnje. Iz nas su 

mnogi uspješni projekti u BiH. Bilo bi 

zaista šteta ne iskoristiti sve naše potencijale 

i prednosti koje imamo, a to 

je ekološko čista sredina sa vrlo malim 

sadržajem teških metala koji kontaminiraju 

zemljište, rekao je Dželilović. 

Prema njegovim riječima uskoro bi 

godine, autora Emila Balkareka, austrijskog 

oficira , te promociju knjige 

„Zvorničke priče“ , Hasana Hadžića, 

poznatog zvorničkog novinara i 

našeg istaknutog člana, izjavio je 

Sead Harambašić, predsjednik Upravnog 

odbora Udruženja Zvorničana 

sa sjedištem u Tuzli. 

Prema njegovim riječima život izvan 

zvorničke opštine, pa i BiH, ne 

treba biti prepreka svima koji nose 

Zvornik u srcu da budu vezani za svoj 

zavičaj. 

- Ovo Udruženje je nastalo iz čiste 

ljudske potrebe kao proizvod nostalgije 

za našim krajem, a sa osnovnim 

ciljem da podržimo povratnike u 

zvorničku opštinu. Prioritet smo dali 

obrazovanju povratničke djece i studenata, 

te očuvanje kultuno-istorijskog 

nasljeđa i promociji društvenih vrijed- 

Mustafa Dželilović, 

direktor Federalnog 

zavoda za poljoprivredu 

trebalo doći do pokretanja operativnog 

programa u širem području Podrinja 

od strane italijanske ambasade u BiH, 

odnosno njihovog partnera „Comparacion 

italiano“ 

D. J. 

SEAD HARAMBAŠIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG ODBORA UDRUŽENJA ZVORNIČANA 

Daleko od očiju, 

ali ne od srca 

Udruženje čije je sjedište u Tuzli namjerava da 

animira zvorničku dijasporu širom svijeta za njegovanje 

prisnijih veza sa zavičajem. Prvi uspješni koraci 

ulijevaju veliki optimizam 

nosti koje karakterišu naše podneblje, 

pojašnjava Harambašić. On takođe 

ističe da su zahvaljujući opštini Tuzla, 

partneru u projektu Federalnog ministarstva 

za raseljene osobe i izbjeglce 

Podrške opština i Federacije BiH povratnicima 

u RS i UZOPP-u, osigurali 

u septembru prošle godine 30 hiljada 

maraka za stipendije, 10 hiljada za 

izgradnju Riječanske džamije i deset 

hiljada za izdavanje muzičkog CD-a sa 

sevdalinkama o Zvorniku i Drini. 

U planu rada za ovu godinu Udruženje 

Zvorničana će biti usmjereno na 

daljnju podršku obrazovanju povratnika, 

izdavanje knjige u povodu šest 

stotina godina Zvornika, te pomoć otvaranju 

Zvornik Media Centra i mnoge 

druge aktivnosti. 

T. I. 

FOND ZA POVRATAK BiH 

Za povratak 

47 miliona 

U 2009. godini za 

povratak više od 120 

miliona maraka na svim 

nivoima vlasti u BiH 

po prvi puta osigurana 

sredstva za NVO koje se 

bave povratkom 

Prema procjenama za podrošku 

procesu povratka u ovoj godini 

biće izdvojeno preko 120 miliona 

KM iz budžeta svih nivoa vlasti 

u BiH. 

Državna komisja za izbjeglice 

i raseljene osobe će od tog iznosa 

blizu 47 milona iz Fonda za povratak 

BiH usmjeriti prema povratnicima. 

Radi se o udruženim 

sredstvima Fonda za povratak BiH 

(35 miliona KM), Ministarstva 

za ljudska prava i izbjeglice BiH 

(3.233,300 KM), Ministarstva za 

izbjeglice Vlade RS-a(4 miliona 

KM), Federalnog ministasrtvo za 

raseljene obsobe (4 miliona KM) i 

Vlade Brčko distrikta (650 hiljada 

KM) za 2009. godinu. 

Na osnovu raspoloživih pokazatelja 

iz baze podataka državnog 

resornog, ali i prema drugim dostupnim 

informacijama Komisija 

za izbjeglice i raseljene osobe 

BiH će u narednoj godini za 

potrebe rekonstrukcije kuća povratnika 

usmjeriti 20 miliona a za 

interventna djelovanja 5 miliona 

KM. Za rješavanja pitanja kolektivnih 

centara i alternativnog 

smještaja predviđeno je 5 miliona 

KM. Iznos od 7 milona KM će 

biti potrošenoza pitanja održivosti 

povratka kroz rekonstrukciju i 

obnovu komunlane i socijalne 

infrastrukture, te druge vidove 

održivosti u mjestima realiziranog 

povratka. 

Prela planu raspodjele 4 milona 

će se utrošiti za rekonstrukciju 

objerkta kolektivnog stanovanje 

(zgrade - kondominiumi), 

a za elektrifikaciju povratničkim 

naselja i stambenih jedinica povratnika 

5.233,300,00 KM. 

U ovoj godini predviđeno je i 

200 hiljada KM za podršku povratka 

izbjeglica-duševnih bolesnika 

iz Mađarske u BiH i 450 

hiljda KK za podršku projektima 

NVO koje se bave povratkom u 

cilju realizacije istraživačkih projekata 

i medijske podrške afirmisanju 

povratka u BiH. 

15

SRAMOTNO 

ZBOG USKOSTRANAČKIH, RODBINSKIH I VLASTITIH INTERESA ZVORNIČKE KOMISJE ZA POVRATAK 

I REINTEGRACIJU: 

Povratnicima je oteto preko 

350 hiljada maraka 

PRIPREMIO: Monitoring tim UZOOP-a 

Premda je sasvim normalno, zapravo je ne neki način 

obavezujuće, da se nevladine organizacije bave kritikom, 

ponajprije onoga što rade vlasti, u Zvorniku 

je takav pokušaj Udruženja za održivi povratak Podrinja 

da skrene pažnju javnosti na odabir korisnika, te 

usmjeravanje i raspodjelu sredstava iz Fonda za povratak 

BiH koju je u protekloj godini uradila opštinska 

komisija za povratak i integraciju, nije izazvao bogzna 

kakve reakcije. 

Osim paušalnih ocjena nekih od opštinskih zvaničnika 

da se radi o proizvoljnoj analizi, te da u UZOOPu 

na razumiju baš najbolje šte se željelo postići 

povratničkim parama u Branjevu i Ulicama i nimalo 

naivnih pritisaka lokalnih političara, nije bilo ozbiljnijih 

komentara. 

Iako javnost, odnosno povratnici u potpunosti nisu 

upoznati sa ovim izvještajem, ipak, zabrinjava 

nonšalantan odnos onih koji ni na koji način nisu a 

trebali su reagovati. 

Zabrinutost je time veće što nije riječ proizvoljnoj analizi 

, nego o činjeničnom stanju koje na najbolji način 

oslikava odnos „povratničke politike“prema samim 

povratnicima. 

Komisija za povratak, razvoj i integraciju opštine Zvornik je u 2008. godini u 

radu, odnosno odabiru korisnika za dodjelu sredstava iz Fonda za povratak BiH, 

prema izvršenoj analizi i na osnovu dostupne dokumentacije, te transparentnosti 

provođenja navedenog postupka odabira i nezadovoljstva potencijalnih korisnika 

tih sredstava, pokazala nedopustivo loše rezultate. 

Koliko se željelo raditi pošteno i po zakonu, pokazalo se na samom početku kada je 

lokalna vlast prilikom izbora članova Komisije uskratila članstvo našem udruženju, 

koje se između ostalih aktivnosti bavi i problematikom povratnika, zbog kojih i 

postoji navedena komisija a koja je mjesto predviđeno za nevladin sektor ustupila 

osobi koja uopšte ne predstavlja niti jedno udruženje. 

Riječ je, naime, o političkoj i stranačkoj pripadnosti, kao osnovnom preduslovu, 

čime se pokazala iskrena namjera o načinu rada koji je kasnije i uslijedio. 

Na području zvorničke opštine u 2008. godine, prema prijedlogu Komisije u nekoliko 

mjesnih zajednica predviđena je elektrifikacija 118 objekata u kojima živi 

preko 440 povratnika. 

16 

Opština Mikrolokacija Broj objekata 

Broj 

povratnika 

Prema saznanjima za ovaj projekat urađena je lista korisnika, završena tenderska 

procedura i početak realizacije očekuje se početkom građevinske sezone, a 

završetak krajem mjeseca maja 2009. godine. 

Vrijednost projekta 

u KM 

Učešće elektodistribucije 

u KM 

Učešće Fonda za povratak 

u KM 

Zvornik Više MZ 118 441 95.643,00 17.868,00 77.775,00 

Opštinska komisija je kandidovala projekte održivog povratka prema Državnoj 

komisiji koja i verifikuje liste korisnika, te je i po prijdlogu zvorničku listu prihvatila 

i realizaciju sredstava u iznosu od 290.000, KM usmjerila prema opštini. 

Premda se radi o sredstvima Fonda za povratak BiH, koji njima upravlja po pravilniku 

što podrazumijeva isključivo tretiranje povratničke populacije, opštinska komisija 

Pored najbolje namjere i višednevnog truda da u 

UZOOP-u „razumiju šta se željelo postići povratničkim 

parama u Branjevu i Ulicama“, kako bi ‘analizu’ povukli 

i izvinuli se povrijeđenima’, a imajući u vidu 

vlastite interese članova komisije i njihovih lokalnih 

političkih mentora, te potrebu za uspostavljanjem 

dobrokomšijskih međunacionalnih odnosa, pa i 

globalnu politiku Evropske unije za BiH i balkanski 

region, nažalost nisu razumjeli koji je i čiji cilj da 

„povratak“, koji ni izbliza nema sredstava da rješava 

svoja goruća pitanja, finansira „ostanak“. 

MEĐUSTRANAČKA POTKUSURIVANJA 

Koliko je, zapravo, riječ o apatiji povratnika, koji 

su dovedeni do najmizernijeg stadija ljudskog bitisanja 

u kojem ništa nije važno osim golog fizičkog 

preživljavanja, a koji su najdirektnija oštećena strana, 

govori njihova nezainteresovanost za vlastitu sudbinu. 

S ozborim na praksu pritiska na NVO, koje u ovom 

slučaju nije ni bilo, ako se izuzme neplaćanje odobrenih 

sredstava iz prošlogodišnjeg budžeta, i ako 

zanemarimo pozive od ‘istaknutih’ pojedinaca na 

razgovor potpisnika, koji su se možda i pronašli u 

‘izvještaju’, situacija je time još ozbiljnija. 

Dakle, ozbiljnija je i zato što niko ovoj temeljitoj analizi 

ne daje nikakav značaj i zato što će i ubuduće 

ovakvi i slični projekti za održivost povratka i spiskovi 

za izgradnju povratničkih kuća slati na usvajanje 

Državnoj komisiji za izbjeglice i raseljene osobe, koja 

niti ima mandat niti mogućnost provjera poštivanja 

pravilnika odabira korisnika sredstava iz Fonda za 

povratak BiH. 

Prema podacima iz analize koju je izradio UZOOP od 

sredstava koja iznose više od jedan milion maraka, 

oko 35 posto, odnosno 353.998,00 KM je odlukama 

opštinske komisije usmjereno, najblaže rečeno, nenamjenskim 

korisnicima. 

Koliko je činjenično utemeljena analiza rada opštinske 

komisije za povratak i integraciju opštine Zvornik, 

odnosno istinitost podataka koju sačinjava, ostavljamo 

vama poštovani čitaoci ovaj dokument i objavljujemo 

ga u cijelosti uz faksimile nekoliko originalnih 

dokumenata. 

Podsjećamo da ova analiza, osim što ukazuje na vlastite 

interese pojedinaca, koji sredstvima povratnika 

rješavaju međustranačka potkusurivanja, rođačkorodbinske 

veze i nezakonito uzimanje mita, nema 

nikakvih političkih i nacionalnih imperativa. 

ANALIZA RADA KOMISIJE ZA POVRATAK I INTEGRACIJU OPŠTINE ZVORNIK 

1. OBABIR I RASPODJELA SREDSTAVA ZA ELEKTRIFIKACIJU 

2. ODABIR I RASPODJELA SREDSTAVA ZA PROJEKTE ODRŽIVOG POVRATKA 

Nakon mnogobrojnih pritužbi naših članova i drugih povratnika na rad Komisije, 

odlučili smo uraditi analizu i monitoring rada Komisije u protekloj godini, odnosno 

analizu raspodjele sredstava iz Fonda za povratak BiH za područje zvorničke 

opštine. 

Projekti i liste korisnika pomoći iz Fonda za povartak BiH za 2008. 

godinu na području opštine Zvornik 

1. Odabir i raspodjela sredstava za elektrifikaciju 

2. Odabir i raspodjela sredstava za projekte održivog povratka 

3. Odabir i raspodjela sredstava za interventna djelovanja 

4. Odabir i raspodjela sredstava za rekonstrukciju individualnih objekata povratnika 

je izborom projekata, bez ikakvog zakonskog uporišta, prekršila pravila odabira 

tako što je kandidovala projekte koji nemaju nikakve veze sa povratkom. Zapravo, 

riječ je o projektima koji su namijenjeni za realizaciju „ostanka“ u novoizgrađenim 

naseljima Ulice i Branjevo u kojima žive Srbi sa područja F BiH, koji ne žele da se 

vrate u prijeratna mjesta življenja. 


SRAMOTNO 

Opština Mikrolokacije Korisnik Namjena Iznos u KM 

Zvornik Snagovo MZ Asfaltiranje lokalnog puta 70.000,00 

Zvornik Branjevo MZ Asfaltiranje ulica 100.000,00 

Zvornik Ulice MZ Asfaltiranje ulica 70.000,00 

Zvornik Zvornik Medžlis IZ Dislokacija crkve sa Diviča 50.000,00 

Napomena: Sporni projekti su označeni podvučenom linijom i boldiranim slovima 

3. ODABIR I RASPODJELA SREDSTAVA ZA INTERVENA DJELOVANJA 

U kandidovanju prijedloga dodjele sredstava za interventna djelovanja, opštinska 

komisija je također kršila propise po kojima je vršila odabir lica, odnosno lokacija 

koje nemaju veze sa povratkom. 

Neshvatljivo je postojanje devastiranih stambenih objekata navedenih lica u Šepku 


UKUPNO: 290.000,00 

i Srednjem Šepku. koji nisu bili izloženi ratnim razaranjima a čiji su vlasnici 

nisu povratnici. Naročito je upitno postojanje naselja Višnjik na teritoriji opštine 

Zvornik. Takođe se čudnim čini i kandidovanje izgradnje vodovoda u MZ Liplje 

od strane MZ Kozluk. 

Opština Podnosilac zahtjeva Ime i prezima korisnika Vrsta pomoći Mikro-lokacija Izno u KM 

Zvornik Optinška komisija Milan Đokić Obnova/sanacija kuće Srpska Vitinica 7.000,00 

Zvornik Optinska Komisija Ilija Filipović Obnova/sanacija kuće Srpska N. Vitinica 7.000,00 

Zvornik Hamzabegović Rahima Hamzabegović Rahima Obnova/sanacija kuće Zvornik 5.000,00 

Zvornik Hamzabegović Ševala-Fatima Hamzabegović Ševala-Fatima Obnova/sanacija kuće Zvornik 5.000,00 

Zvornik Opštinska komisija Momčilo Lazarević Obnova/sanacija kuće Naselje Višnjik 7.000,00 

Zvornik Opštinska omisija, MZ Kozluk MZ Kozluk Izgradnja vodovoda MZ Kozluku-Liplje 50.000,00 

Zvornik Opštinska komisija Joka Rajić Obnova/sanacija kuće Srednji Šepak 10.000,00 

Zvornik Opštinska komisija Milorad Rajić Motokultivator sa priključcima Šepak 7.000,00 

Napomena: Sporni projekti su označeni podvučenom linijom i boldiranim slovima 

4. ODABIR I RASPODJELA SREDSTAVA ZA REKOSTRUKCIJU INDIVIDUALNIH 

OBJEKTA POVRATNIKA ZP-08 

Komisija za odabir korisnika po projektu ZP-08 31.12.2008 godine usvojila je konačnu listu 

korisnika za rekonstrukciju kuća koju čine 30 nosilaca domaćinstava sa prosječnim iznosom od 

18. 333,00 KM po objektu, sa ukupnim iznosom od 550 hiljada KM. 

Ime i prezime korisnika 

Mikrolokacija 

Mjesna zajednica 

Primjedba 

1. Rizo Sejdinović Šetići Donacija od Mersy Corps 

2 Alija Bajrić Šepak 

3. Alija Puškarević Zvornik Donacija od ASB-a 

4. Izet Krajinović Glumina 

5. Omer Muratović Novo Selo 

6. Samir Paščanović Zvornik 

7. Ismet Dardagan Cer 

8. Sehad Pašić Divič Donacija od ASB-a 

9. Adnan Ramić Kučić Kula 

10. Azem Ahmetović Kozluk 

11. Osman Dogić Snagovo Živi u SR Njemačka 

12. Bajro Musić Donji Grbavci 

13. Nura Spahić Glumina 

14. Mensur Salihović Liplje Posjeduje imovinu u F BiH 

15. Hurija Ibrahimović Drinjača 

16. Avdija Muratović Motovo 

17. Remzudin Mustafić Glodi 

18. Mujčo Čirak Grbavci Živi u vlastitom stanu u Sarajevu 

19. Mirsad Karahasanović Lipovac 

20. Galib Kunić Gornja Kamneica 

21. Asmir Memišević Križevići 

22. Samel Ademović Jošanica 

23. Admir Hasanović Kučić Kula 

24. Asim Đulbegović Kula Grad 

25. Sadija Mehmedović Zvornik 

26. Šaban Hamzabegović Glodi 

27. Islam Hrnjić Donja Kamenica 

28. Hurija Šabić Jošanica 

29. Jusuf Buljubašić Tršić 

30. Mevla Terzić Kula Grad 

Napomena: Sporni osebe (nosioci domaćinstava) su označeni podvučenom linijom i boldiranim slovima 

UKUPNO: 98.000,00 

Ukupan iznos sredstava iz Fonda za povratak BiH koji će biti 

usmjeren iz sredstava za povratak u 2008. godini za zvorničku 

opštinu je 1.015.775,00 KM. 

1. 

2. 

3. 

4. 

Zaključak: 

Vrsta odobrenih projekata i lista 

korisnika pomoći iz Fonda za 

povratak BiH 

Odabir i raspodjela sredstava za 

elektrifikaciju 

Odabir i raspodjela sredstava za projekte 

održivog povratka 


interventna djelovanja 


rekonstrukciju individualnih objekata 

povratnika 

Iznos u KM 

77.775,00 

290.000,00 

98.000,00 

550.000,00 

UKUPNO: 1.015.775,00 

Prema naprijed navedenim pokazateljima Komisija za povratak, 

razvoj i integraciju opštine Zvornik je napravila nepravilnosti 

u radu i tako od ukupnih sredstava iz Fonda za povratak BiH 

(1.015.775,00 KM) u proces povratka usmjerila samo 661.777,00 

KM, odnosno 353.998,00 KM je usmjerila nenamjenski. 

Dostavljeno: 

Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH 

Državnoj komisiji za izbjeglice i raseljene osobe 

Načelniku opštine Zvornik 

Predsjedniku SO Zvornik 

Komisiji za povratak, razvoj i integraciju opštine Zvornik 

Savezu udruženje-udruga raseljenih lica i povratnika u BiH 

Arhivi 

17

SUSRETI KULTURA 

KUD “HALISIJE” OTVORILE FESTIVAL EMIGRACIJA 

“Selo moje maleno” 

u Luksemburgu 

Luksemburg, oaza tolerancije 

različitosti u srcu Evrope 

je jedna od najmanjih 

država starog kontinenta i sa 

snažnim osjećajem nacionalnog identiteta. 

Osnovana je 963. godine. Nasljeđe 

savremenih Luksemburžana proizilazi 

najvećim dijelom od Kelta, Franaka i 

drugih germanskih naroda koji su prolazili 

ovim važnim raskršćem u vrijeme 

prije i poslije rimske okupacije. Na manje 

od tri hiljade kvadratnih kilometara 

živi samo pola miliona ljudi. Uprkos 

svojoj veličini, s obzirom da je sjedište 

mnogobrojnih evropskih institucija, ova 

zemlja ima značajan uticaj na politiku 

Evropske Unije, a kroz veoma razvijeni 

bankarski sektor i na globalna finansijska 

kretanja. Luksemburžani imaju 

jedan od najviših standarda na svijetu. 

Država ima status Velikog vojvodstva 

i spada u red bogatih zemalja. Adminastrativni 

centar je istoimeni grad, koji 

zbog svoje ljepote i nesvakidašnjeg 

ambijenta s pravom nosi naziv zeleno 

srce Evrope. Iako je prepoznatljiv po 

svojevrsnom prirodnom okruženju, te 

mnoštvu srednjovjekovnih zamaka koji 

su reprezenti istorije, te mnogobrojnim 

svečanostima koje su integralni dijelovi 

kulture među kojima se izdavjaju Nacionalni 

dan, karnevali i vinski festival, 

ipak, najznačajnija odlika Luksemburga 

je otvorenost koja ovu zemlju čini kosmopolitskom 

prijestolnicom Evrope 

sa skoro polovinom stanovništva stranog 

porijekla. Među njima je i oko 

šest hiljada naših sunarodnjaka, te 

značajan broj ostalih sa prostora bivše 

Jugoslavije. Bosanci i Hercegovci su u 

18 

većem broju počeli dolaziti krajem osamdesetih 

godina, a najviše ih je svoje 

utočište našlo u ratnom periodu. Oni 

su danas ugledni i ravnopravni članovi 

tamošnjeg društva. Brojnija i aktivnija 

od drugih bosanskohercegovačkih je 

kalesijska zajednica Bošnjaka. 

PROMOCIJA KULTURNIH 

POSEBNOSTI 

Nasuprot predrasudama o različitosti 

kultura i nacija, koje u cijelom svijetu, 

nažalost, poprimaju ozbiljne i 

zabrinjavajuće razmjere, u ovoj zemlji 

se više od dvije i po decenije održava 

festival emigracija. Početkom marta 

svake godine Luksemburg postaje nepatvoreni 

raj tolerancije, multikulturalnosti, 

različitosti, zajedništva… Trodnevnim 

ovogodišnjim susretima, koji 

su zapravo bili svijet u malom, prisustvovali 

su predstavnici stotinu država sa 

svih kontinenata. Pored osnovnog ciljameđusobnog 

upoznavanja stanovništva 

i uklanjanje predrasuda, festival je bio 

i sajam za prezentaciju i promociju nacionalnih 

kulturnih posebnosti iz svih 

krajeva svijeta. Veliki izložbeni kompleks 

EKSPO-a (EXPO) bio je prostor 

održavanja ove smotre koju je vidjelo 

skoro cjelokupno stanovništvo Luksemburga, 

te veliki broj gostiju iz susjednih 

zemalja, najviše iz Francuske. Oni 

istovremeno na jednom mjestu uživo 

mogu slušati muziku afričkih plemena, 

uživati u brazilskoj sambi i igrama 

drugih naroda, probati senegalska jela… 

Bosna i Hercegovina unazad nekoliko 

godina učestvuje na ovom festivalu. 

Nasuprot predrasudama o različitosti kultura i nacija, 

koje u cijelom svijetu, nažalost, poprimaju ozbiljne i 

zabrinjavajuće razmjere, u Luksemburgu se više od dvije 

i po decenije održava festival emigracija. Početkom marta 

svake godine ova zemlja postaje nepatvoreni raj tolerancije, 

multikulturalnosti, različitosti, zajedništva... Bosnu i 

Hercegovinu je po drugi puta predstavljala Kalesija 

Ovogodišnje je bilo u znaku Kalesije, 

odnosno gradskog KUD-a Halisije 

koje je po drugi put predstavljalo 

našu zemlju. Halisijama je pripala čast 

da zvanično otvore program Festivala i 

da tako brojnim zvanicama pokažu dio 

folklornog bogatstva iz naše zemlje. 

Naročito pažnju izazvala je bosanska 

seoska izvorna muzika, koja je tradiconalno 

i prepoznatljivo obilježje Kalesije 

i okoline u muzičkom stvaralaštvu, a 

čiji su najznačajniji reprezenti Kalesijski 

zvuci. „Selo moje maleno“ je, 

na oduševljenje prisutnih, odjekivalo 

sajmištem. Njihov muzički opus je toliko 

poseban da je svoje mjesto našao 

u jednoj britanskoj etno-muzičkološkoj 

enciklopediji. Takođe je upečatljiv utisak 

ostavio i kalesijski pisac Mehmed 

Đedović. 

ZOV ZAVIČAJA 

Najveće zasluge za dolazak i nastup, 

te promociju naše muzike i folklora 

na Festivalu ima Kulturno-sportsko 

društvo Bosna iz Luksemburga, koje 

je u ratnom i poratnom periodu stajalo 

iza mnogih akcija pomoći domovini 

i zavičaju, te organizovalo brojne aktivnosti 

kulturno-sportskog karaktera u 

Luksemburgu. Članstvo i rukovodstvo 

društva najvećim dijelom čine ljudi 

porijeklom sa područja Kalesije . Osim 

kulturnih, društvo Bosna organizuje i 

brojne sportske aktivnosti u Luksemburgu 

i ovom dijelu Evrope. Ova zajednica 

je iznjedrila i aktuelnog fudbalskog 

reprezentativca Bosne i Hercegovine 

Miralema Pjanića, jednog od najvećih 

fudbalskih talenata današnjice. Svi Bosanci 

i Hercegovci u Luksemburgu su 

ponosni na uspjeh ovog mladića čije 

je porijeklo upravo iz Kalesije. Uprkos 

tome što su se gotovo svi integrisali u 

tamošnju zajednicu i što su uspjesima 

odgovorili izazovima modernog evropskog 

življenja, još uvijek uspijevaju da 

očuvaju identitet - ne zaboravljaju ko su 

i gdje su im korijeni. 

Bez obzira što je ekonomska i socijalna 

sigurnost u ovoj lijepoj, gostoljubivoj 

i bogatoj zemlji, prepreka 

mnogima da donesu konačnu odluku o 

povratku u Bosnu i Hercegovinu, ipak, 

u svim budućim planovima ovih ljudi, 

domovina zauzima značajno mjesto. 

Iz opštine Kalesija im poručuju da će 

napraviti dodatne korake sa ciljem stvaranja 

uslova za investiranje i razvoj, 

a njih vide kao glavne partnere u tim 

planovima i naravno ostale sugrađane 

iz dijaspore. 

Muhamed Berbić 


ZVORNIČKE PRIČE 

Dva dobra teško možeš spojiti. U to sam se ovih dana 

uvjerio na ličnom primjeru. Dobro je bilo to što se 

ostvarila višemjesečna, već klonula želja da jedan cijeli 

dan imam vodu u stanu. Toga dana hiljadu puta 

sam otvarao slavinu i uživao u blaženom žuboru vode 

više nego u nekim davnim i dragim potočićima mog 

djetinjstva. 

Da bi tu iznenadnu sreću upotpunio, pristupio sam 

svečanom puštanju u rad bojlera, kupljenog prije 

godinu dana ali još neupotrebljavanog. Dogodilo 

mi se konačno jedno neimprovizovano kupanje, kao 

obredni i sveti čin, pri čemu zamalo nisam napisao 

zbirku vedre poezije. Da, da! Bio je to događaj koji se 

pamti, dan koji ću ubuduće slaviti kao „Dan vode“. 

Međutim, tada su se dogodile i neke druge stvari pred 

kojima je taj iznenadni talas sreće morao splasnuti. 

Na radiju javiše da se iz Studentskog grada na Novom 

Beogradu prema Saveznoj skupštini uputila dugačka 

kolona studenata koja će tamo izraziti svoj bunt protiv 

toga i toga. U ovoj našoj tužnoj svakodnevnici koja nas 

je navikla da i velika čuda primamo kao najobičniji 

dar sudbine - studentski bunt je ipak kod mene izazvao 

ozbiljan strah. Pomislih - ovo neće na dobro! Kad 

se Studentski grad zapali onda to nije običan požar. 

Sjetio sam se pri tome demonstracija iz šezdeset osme 

godine, događaja o kojem su dugo poslije toga živjeli 

mitovi u sivim zgradama Studentskog grada. Pričali su 

ih sredovječni tipovi, propali studenti koje je šezdeset 

osma godina opijala i čitavu deceniju kasnije. Pro- 


Kako je propala jedna 

uzvišena misija 

davali su ih za popularne “bombice“ brucošima 

čija je glad za mitovima bila neutoljiva. Za njih je 

iz „šezdeset osme“ zračio posljednji veliki i iskreni, 

mada haotični i neartikulisani pokušaj jugoslovenskog 

karaktera da se nešto promijeni u pravcu demokratizacije 

društva, a povod je bila brutalna intervencija 

policije u Studentskom gradu nakon neke tuče studenata 

i brigadira. Te priče gutali smo kasnih sedamdesetih 

godina, koje se toliko razlikuju od današnjice, 

zajedno kao cimeri u Studentskom gradu ja i Imer iz 

Đakovice, Stipe iz Makarske, Rade iz Vršca i Tone iz 

Maribora, koji je bio valjda posljednji Slovenac koji 

je studirao u Beogradu. Sjećajući se tih idiličnih dana 

kad smo se znali svađati samo oko Hajduka, Partizana, 

Želje i sličnih bezazlenosti i kad smo zbog nacionalnog 

sastava bili ponos čitavog doma, nedavno 

sam pristupio jednoj uzvišenoj misiji.Pomislivši da 

kao Bosanac, koji je negdje i teritorijalno i idejno u 

sredini, treba da među svojim drugovima u ovo burno 

vrijeme budem neka vrsta spone, napisao sam svakom 

od njih pismo i zamolio da mi odgovore na pitanje: 

Zašto je ovako kako je i kuda ovo stanje vodi? Također 

sam predložio da se jednom svi sastanemo i o svemu 

potanko ispričamo. 

Najkraći u odgovoru bio je Imer, a napisao je da svaki 

čovjek mora da ima „neki pljot na koji se naslanja, jer 

bez pljot danas nisi ništa“. Imer je bio bistar dječko 

pa sam nekako između redova dokučio da se tu radi 

o blagom prijekoru prema središnjoj i neutralnoj 

Priprema i štampa knjiga, 

brošura i kataloga 

Pozorišna 4, Ars klub Arlekin I sprat 

75 000 Tuzla 

poziciji nas Bosanaca. Slično je pisalo i u pismu iz 

Makarske: „Vi Bosanci uporno glumite neku nevinost 

koje nema. Ustvari ste beskičmenjaci, koji čekaju da 

se stvari dogode, pa onda požurite da izrazite nedvosmislenu 

podršku onome što dođe. Vjeruj da mi sve 

više idete na živce!“ 

Tone, taj dobri fant u zaglavlju pisma je bio više nego 

poslovan. Kao ljuti zagovornik ideje o ukidanju štafete, 

kaže da se specijalno ljutio na Zvornik u vrijeme kad 

smo mi organizovali miting protiv slovenačke ideje o 

ukidanju štafete. I na kraju Tone zajedljivo poručuje: 

“Umjesto da povezuješ iskidane niti, trebalo bi da 

nosiš štafetu i šutiš.” 

Rade je kao i obično nastupio u šeretskom stilu, ali 

ovoga puta sa puno otrova, očigledno prihvatajući 

zdravo za gotovo neke natpise u štampi: “Svaka čast 

tvojoj dobroj namjeri, ali je to trenutno čista utopija. 

Ušio si, bre, Šarl Furija i ostale najveće socijalisteutopiste! 

Nego da te pitam - otkud vama u Zvorniku 

toliki neprijatelji? Odakle vam repromaterijal da ih 

fabrikujete k’o sardine?” Mislio je valjda na suđenje 

onoj grupi iz Drinjače zbog, kako se tvrdilo, djelovanja 

sa pozicije srpskog nacionalizma. 

Bio sam zbunjen i razočaran činjenicom da preko 

republičkih i pokrajinskih granica ne mogu razgovarati 

više čak ni najbolji drugovi. Moja uzvišena misija 

doživjela je tužan krah, rozočarenje koje ne može 

potisnuti ni mjesec dana neisključivanja vode. 

Hasan Hadžić 

PRIMP 

Agencija za odnose s javnošću, 

izdavaštvo, marketing i produkciju 

www.radioglasdrine.com 

R A D I O 

BRČKO 

Mob: 061 280 031 

065 082 863 

e-mail: primp.bd@gmail.com 

Tel/fax: 035 277 692 

www.bmg.ba 

bmg@bmg.ba 

19

02. April 2009 Podrinjski list

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?