Tjelesna osjetila - PBF

Vježbe iz modula „Fiziologija čovjeka“
Vježba 6 - Tjelesna osjetila
Tjelesna (somatska) osjetila prikupljaju osjetne informacije o položaju i uvjetima u
kojima se tijelo nalazi. Osnovne vrste tjelesnih osjetila su:
1. Mehanoreceptori su osjetljivi na mehaničke podražaje poput dodira, tlaka i vibracije.
− Osjet opipa uključuje osjećanje dodira, tlaka i vibracija. U ovom sudjeluju
različite vrste živčanih završetaka u koži (Slika 1). Ti završeci mogu biti slobodni
ili zatvoreni u kapsuli (jedan ili više dendrita uloženo je u kapsulu od vezivnog
tkiva). Slobodni živčani završeci obično imaju dendrite koji na svojim krajevima
imaju mala nabreknuća, te mogu biti osjetljivi na dodir. Isto tako, u korijenu dlaka
nalaze se receptori sa slobodnim živčanim završecima koji detektiraju gibanje
dlaka. Merkelovi diskovi imaju modificirane diskolike dendrite koji detektiraju
površinski pritisak (lagani dodir). Nalaze se u najdubljem dijelu pousmine kože
(epidermisa). Ostali receptori su zatvoreni u kapsuli. Pacinijeva tjelešca su
građena tako da je jedan dendrit obavijen s do 60 Schwannovih stanica. Ona
detektiraju duboki pritisak i vibraciju, te se nalaze duboko u dermisu kože, u
vezivnom tkivu. Zahvaljujući njima osjećamo, primjerice, razlike u pritisku kada
obuvamo i skidamo cipele. Meissnerova tjelešca su maleni jajoliki
mehanoreceptori koji su građeni od nekoliko spiralno savijenih dendrita
obavijenih tankom kapsulom. Nalaze se na granici pousmine i usmine, i posebno
su brojna u vrhovima prstiju i usnama. Njihova glavna uloga je osjećanje teksture
predmeta koje dodirujemo.
− Osim samog opipa, mehanoreceptorima se detektira i mehaničko pomicanje
nekog tkiva, kao i osjećanje položaja dijelova tijela i čitavog organizma
(uključujući statični položaj, ali i brzinu pokreta).
2. Termoreceptori su slobodni živčani završeci koji zamjećuju toplo i hladno, a nalaze se
neposredno ispod kože. Receptori za toplo se nazivaju Ruffinijeva tjelešca (osjetljiva na
1

temperature više od 45°C), a za hladno Krauseova tjelešca (osjetljiva na temperature niže
od 20°C). U većini dijelova tijela ima 3-10 puta više receptora za hladno nego za toplo.
Osim toga, Ruffinijeva tjelešca se nalaze dublje u koži, te se pojavljuju i u zglobovima
(stoga se smatra da imaju i mehanoreceptivnu ulogu – receptori za pritisak).
3. Nociceptori osjećaju bol, odnosno podražuje ih bilo koji čimbenik koji oštećuje tkiva
(primjerice udarac, distorzija ili opeklina). Svako preintenzivno podraživanje receptora se
također doživljava kao bol. Radi se o slobodnim živčanim završecima.
Uz ovu osnovnu podjelu postoji i podjela prema mjestu na tijelu od kud podražaj dolazi:
o Eksteroreceptivni osjeti: osjeti koji dolaze s tjelesne površine
o Proprioreceptivni osjeti: osjeti položaja tijela, tetivni i mišićni osjeti, osjeti tlaka na tabane
(prema nekim podjelama ovdje spada i osjet ravnoteže, međutim on se češće ubraja u
posebna osjetila – budući da je za ravnotežu odgovorno unutrašnje uho)
o Visceralni osjeti: osjeti iz unutrašnjosti tijela odnosno iz unutrašnjih organa
o Duboki osjeti: osjeti iz dubokih tkiva, npr. kosti, mišići, a obuhvaćaju duboki tlak, bol i
vibraciju
Meissnerovo tjelešce
Pacinijevo tjelešce Ruffinijevo tjelešce Merkelov disk
Slika 1. Različite vrste receptora u koži.
Slobodni živč. završeci
2

Propriocepcija
Proprioceptori (lat. proprius – vlastiti) su posebna vrsta osjetnih neurona pomoću kojih
mozak dobiva informacije o pokretima i položaju vlastitog tijela u prostoru. Nalaze se u mišićima
i zglobovima. Zahvaljujući proprioceptorima možemo, primjerice, hodati bez da gledamo stopala,
voziti dok gledamo cestu (bez da moramo obraćati pažnju na položaj i aktivnost ruku i nogu) ili
jesti bez da gledamo kako vilicom prinosimo hranu ustima. Proprioceptivne vještine se mogu
naučiti – primjerice, možemo pohađati tečaj daktilografije i naučiti tipkati bez gledanja u
tipkovnicu. Za propriocepciju su zadužena određena područja u mozgu, i pacijenti kojima su ona
oštećena mogu hodati tek ako obraćaju pažnju gdje pomiču noge. U proprioceptivne osjete
spadaju:
1. Osjet statičnog položaja: svjesno raspoznavanje međusobnog odnosa statičnog položaja
različitih dijelova tijela
2. Osjet (brzine) pokreta (kinestezija ili dinamična propriocepcija)
U propriocepciju je uključeno mnogo različitih vrsta receptora, a svi oni zajedno
doživljavaju osjet položaja tijela. Ti receptori su:
Mišićno
vlakno
- Mišićna vretena (Slika 2) su vrsta mehanoreceptora koji se nalaze u skeletnim mišićima.
Građena su od specijaliziranih mišićnih vlakana zatvorenih vretenastu kapsulu od
vezivnog tkiva. Daju informacije o duljini mišića i o brzini kojom se ona mijenja (koliko
je mišić istegnut).
Aferentna
vlakna
Aferentni
živč. završeci
Eferentna
vlakna
Mišićno
vreteno
Slika 2. Proprioceptori u mišićima –
mišićno vreteno.
- Golgijevi tetivni organi su vrsta
mehanoreceptora koji se nalaze na spoju tetive
i mišića. Daju informacije o istezanju tetiva.
- Neki kožni receptori dubokih tkiva poput
Pacinijevih i Ruffinijevih tjelešaca
- Kinestetički receptori u zglobovima daju
informacije o stupnju savijenosti zglobova.
3

Zadatak 1. Proprioceptori ovisni o vidu.
Pribor:
• štoperica
Zadatak radite u paru. Zatvorite oči, raširite ruke i stanite na jednu nogu. Neka vaš partner
mjeri koliko dugo možete stajati, a da ne izgubite ravnotežu. Zabilježite rezultat:
______________________________________________________________________________
Ponovite pokus sa otvorenim očima. Koliko dugo ste sada uspjeli održati ravnotežu?
______________________________________________________________________________
Kolika je važnost osjeta vida na proprioceptore uključene u održavanje ravnoteže?
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
Zadatak 2. Proprioceptori neovisni o osjetu vida
Pribor:
• ravnalo
Zadatak radite u paru. Zatvorite oči i raširite ruke. Savijajući laktove pokušajte spojiti
vrhove prstiju. Vaš partner neka mjeri koliko ste blizu bili u slučaju da ste promašili. Pokušajte
nekoliko puta. Da li ste bili bolji sa otvorenim očima?
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
4

Kožni receptori
Kožni receptori su osjetilni živčani završeci u koži. Kao što je gore detaljnije opisano,
prema vrsti podražaja koje registriraju, postoje četiri osnovna tipa kožnih receptora: receptori za
bol (nociceptori), pritisak (mehanoreceptori), hladnoću i toplinu (termoreceptori).
Zadatak 3. Lokalizacija dodira.
Pribor:
• flomaster (dvije boje)
• ravnalo
Zadatak radite u paru. Zatvorite oči, a vaš partner neka flomasterom nacrta točku na vašoj
nadlanici. Sa zatvorenim očima, pokušajte flomasterom druge boje dodirnuti istu točku.
Zabilježite odstupanje od točke u milimetrima, ponovite pokus 3 puta i izračunajte srednju
vrijednost.
Tablica 1.
Dio tijela
Nadlanica
Vršak prsta
Podlaktica
Ponovite test na drugim dijelovima ruke i ispunite Tablicu 1.
Pogreška (u mm)
1. put 2. put 3. put Srednja vrijednost
Na temelju ovog pokusa, što možete zaključiti o gustoći mehanoreceptora za dodir na
različitim dijelovima tijela?
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
5

Zadatak 4. Termoreceptori.
Pribor:
• flomaster (dvije boje)
• ravnalo
• plastična šprica volumena 10 ml koja
umjesto igle ima bakrenu žicu
• vrela voda (> 45°C)
• ledena voda (< 20°C)
Zadatak radite u paru. Jednu špricu napunite ledenom vodom i komadićima leda, a drugu
vrelom vodom. Na ruci si označite kvadrat veličine 1 x 1 cm. Zatvorite oči. Neka vam partner
nježno dotakne kožu unutar kvadrata vrhom žice utaknute u špricu ispunjenu ledom. Ako osjetite
hladnoću stavite plavu točkicu, a ako osjetite samo dodir nemojte staviti oznaku. Nađite što je
moguće više receptora za hladno u kvadratu. Ponovite postupak sa špricom ispunjenom vrelom
vodom. Nađite što je moguće više receptora za toplo u istom kvadratu i označite ih crvenim
flomasterom.
Prebrojite receptore za toplo i receptore za hladno u kvadratiću. Kojih je više? Rezultate
upišite u donju tablicu!
Receptori za: Broj u cm 2 kože
hladno
toplo
Usporedite svoj rezultat s rezultatima ostalih studenata u grupi! Komentirajte!
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
6

Refleksi
Refleks je brz, automatski odgovor na podražaj. Nije pod utjecajem naše volje. Refleksni luk
uključuje najčešće tri neurona (Slika 3):
1. Aferentni (senzorički, osjetni) neuron ili receptorska živčana stanica prevodi podražaj u
živčani impuls i provodi ga do središnjeg živčanog sustava.
2. Interneuron (međuneuron) provodi signal do motoričkog neurona.
3. Eferentni (motorički) neuron provodi impuls do izvršnog (efektornog) organa (obično
mišić).
Postoje dvije vrste refleksa:
1. Visceralni refleksi su kontrolirani glatkim mišićjem (nije pod utjecajem naše volje).
Obuhvaćaju refleksne odgovore kojima se reguliraju procesi disanja, aktivnost srca i krvni
tlak.
2. Tjelesni refleksi su refleksi poprečno-prugastog (skeletnog) mišićnog sustava i uključuju
patelarni refleks, zjenični (pupilarni) refleks, nystagmus i dr. Također nisu pod utjecajem
naše volje. Neke tjelesne reflekse demonstrirat ćete na vježbama.
Zadatak 5. Zjenični (pupilarni) refleks.
Pribor:
• džepna svjetiljka
Mišić šarenice (irisa) regulira otvorenost zjenice a time i količinu svjetlosti koja ulazi u
oko (vidi Vježbu 8). Zjenica se automatski širi pri maloj količini svjetla, a sužava na jarkoj
svjetlosti. Sužavanje zjenica oka pri jakoj svjetlosti naziva se pupilarni refleks. Pomaže oku da
se vrlo brzo prilagodi promjenama osvjetljenja. Za aferentni dio ovog refleksa je odgovoran vidni
živac (II moždinski – detekcija količine svjetlosti koja dolazi u oko), a za eferentni dio
okulomotorni živac (III moždinski) – on regulira kontrakciju mišića šarenice.
Uzroci nedostatka ili abnormalnosti zjeničnog refleksa mogu biti primjerice oštećenje II
i/ili III moždinskog živca ili upotreba antidepresiva (npr. barbiturati).
7

Zadatak radite u paru. Džepnom svjetiljkom osvijetlite oko vašeg partnera i promatrajte
sužavanje zjenice. Nakon toga odmaknite snop svjetlosti i promatrajte širenje zjenice.
Postavite ruku duž nosa, a vaš partner neka usmjeri zraku svjetlosti samo na jedno oko.
Da li se suzila zjenica i drugog oka? ________________________________________________
Držite snop svjetla uperen u oči vašeg partnera i time mu održavajte zjenicu suženom.
Nježno ga uštipnite za šiju. To bi trebalo biti dovoljno da ga prođu žmarci. Što se dogodilo sa
zjenicom? Objasnite!
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
Zadatak 6. Patelarni refleks.
Pribor:
• gumeni čekić za reflekse
Kvadriceps
Tijelo senzoričkog
neurona
Mišić
potkoljenice
Bijela
tvar
Siva tvar
Leđna moždina
Senzorički neuroni
Motorički neuroni
Interneuroni Slika 3. Patelarni refleks.
8

Patelarna tetiva vezana je na potkoljeničnu kost (goljenica ili tibia) i smještena je ispod
koljena (patele). Patelarni refleks se može izazivati tako da se čekićem za izazivanje refleksa
udari po patelarnoj tetivi (Slika3). To dovodi do trzaja potkoljenice prema naprijed uslijed
refleksnog istezanja kvadricepsa (patelarni refleks stoga spada u reflekse istezanja). Uredan
patelarni refleks pokazuj, između ostalog, da uključeni mišići, te aferentni i eferentni mišićni
putevi, kao i neuromuskularne veze pravilno funkcioniraju.
Zadatak radite u paru. Neka vaš partner sjedne na rub stola tako da mu noge ne dotiču
pod. Udarite patelarnu tetivu smještenu ispod koljena gumenim čekićem za reflekse (ili bočnom
stranom dlana). Potkoljenica će odskočiti. Koji mišić je odgovoran za ovo?
______________________________________________________________________________
Ako nema odgovora, da li je vaš partner gledao naokolo ili mislio na nešto drugo? Cerebralna
inhibicija može blokirati odgovor.
Neka vaš partner gura svom snagom svoje dlanove jedan o drugi. Ponovo ga udarite po
patelarnoj tetivi. Primjetite snažniji refleksni odgovor. Ovaj fenomen je uzrokuje međudjelovanje
na razini leđne moždine u kojoj je aktivnost uzrokovana mišićnom kontrakcijom ruku prenešena
na motorički neuron noge.
Zadatak 7. Nystagmus.
Pribor:
• kružna stolica koju se može okretati oko svoje osi
Nystagmus je ritmička oscilacija očne jabučice kojom se postiže vizualna fiksacija
objekata u kretanju. Kada se objekti kreću ispred oka ili osoba prolazi pored objekta, oči
fokusiraju jednu točku i prate je dok ne izađe iz vidnog polja. Oko brzo pomiče fokus do drugog
objekta i nastavlja ga pratiti. Ovo kretanje očne jabučice naziva se nystigmus i kontrolirano je
pomicanjem tekućine u polukružnim kanalima unutrašnjeg uha.
Zadatak radite u paru. Posjednite partnera na kružnu stolicu tako da odigne noge od poda i
sagne glavu prema naprijed. Okrenite stolicu deset puta tako da svaka rotacija traje oko 2
sekunde. Zaustavite stolicu i promatrajte pomicanje njegove očne jabučice (nystagmus).
Tekućina u polukružnim kanalima se još pomiče što daje osjećaj da je tijelo još u pokretu.
9