REVOLUCIJE STARE HELADE I RIMSKE REPUBLIKE

xii
Revolucije stare Helade i Rimske Republike
Principi na kojima se zasniva politička borba u antičkom svijetu su isti kao i danas,
samo su sredstva preko kojih se ostvaruju različita. Laži, licemjerje, negativna propaganda
znale su da prilično izokrenu istinu, ostavljajući historičarima (i sadašnjim i budućim) koji
proučavaju procese i dogañaje koji su se odigrali prije dva milenijuma da se snalaze kako
znaju i umiju, da upotrijebe sva svoja znanja i umijeća i upregnu sve svoje intelektualne
potencijale kako bi uspjeli pronaći izlaz iz toga zamršenog spleta političkih odnosa. I tako
mogli na najbolji način rekonstruirati prošlost onakvu kakva je ona bila, a da istovremeno
ta rekonstrukcija ne bude dosadna, suhoparna, nerazumljiva naučna studija, nego naprotiv
da bude prijemčiva i dostupna što je moguće većem broju čitalaca, jer historijska nauka ima
osnovni zadatak da proučava i poučava prošlost radi sadašnjosti i budućnosti. Naravno
podrazumijeva se da popularistički stil ne smije narušiti osnovne principe kojima se koristi
izrada naučnog rada. Zbog toga smo se opredijelili za stil pisanja koji bi ujedno bio i
razumljiv a održavao bi i historijske činjenice dobivene metodama historijske kritike. Taj
tekst bi ujedno bio i zabavan i dostupan širokoj čitalačkoj publici koja bi se na taj način
upoznala sa jednim aspektom antičke civilizacije i nije namijenjena samo uskom "naučnom"
i specijalističkom miljeu. Rad bi tako trebao da ima i odgojnu i pragmatično-praktičnu
vrijednost.
Željeli smo i da djelo uradimo u duhu antičke pragmatično-narativne historiografije,
odnosno da djelo svrhu svoga postojanja ima u tri aksioma, da uči, da pouči i da zabavi
čitaoca. Djelo je zamišljeno i ostvareno samo kroz izvornu grañu kako bi se pokušala dati
realna slika, izbjegavajući tumačenja, zaključke i način razmišljanja modernih historičara i
utjecaj novovjekovnih političkih koncepcija i ideologija, koje su velikim dijelom popratna
pojava uz sva historiografska djela. Korištenje već urañenih sinteza sigurno bi utjecalo na
donošenje nekih naših zaključaka i time bi narušilo planiranu koncepciju na kojoj se treba
bazirati rad. Korištenjem samo antičke izvorne grañe pokušali bi predstaviti historijski
proces i živote i djela učesnika u tome procesu na osnovu onoga, kako je bilo viñeno i
shvaćeno u antičkom svijetu. Korištenjem samo izvora se nastojala i korumpiranost, koja bi
nastala intenzivnijim korištenjem već urañenih sinteza, stvarne tematike svesti na najmanju
moguću mjeru. Literatura je imala skoro minornu ulogu, samo kao korektiv podataka
dobivenih iz izvorne grañe
Dvije epizode iz antičke historije, od kojih je svaka pripadala različitim zemljama i
epohama, i koje se na prvi pogled čine kao da nemaju zajedničku vezu, zadovoljavaju
kriterije. dramatičnosti i reprezentativnosti za objašnjavanje historijskih procesa vezanih
za socijalne i stranačke borbe antičkog svijeta. Najbolje bi bilo stranačke i socijalne odnose
koji su vladali u klasičnom razdoblju Atenske države i u Rimskoj Republici prikazati kroz
jedan istaknuti djelić otrgnut od cjeline procesa. Prva priča odnosi se na najkritičniji period
života klasične Atenske države, kada se samo u jednoj godini lomila budućnost jednog
grada i jedne države, a pokazalo se i sudbina čitave buduće ljudske civilizacije. Druga priča
je iz rimske, republikanske historije koja opet sa svoje strane čini prijelom i uvodi Rimsku
državu u razdoblje iz kojeg je ona izašla kao nova, drugačija politička i društvena cjelina.