REVOLUCIJE STARE HELADE I RIMSKE REPUBLIKE

22
Revolucije stare Helade i Rimske Republike
Romul, Solonu rimski zakondavac Publikola, Temistoklu osvajač etrurskog grada Veja
Furije Kamilo, Periklu jedan od rimskih vojskovoña u II. punskom ratu Fabije Maksim
Kunkator (Oklijevalo), Alkibijadu rimski izdajnik Gaj Marcije Koriolan, Pelopidi
osvajač Sirakuze Marcelo, Aristidu čuveni rimski cenzor i moralista Katon Stariji, Nikiji
pobjednik nad Spartakom i jedan od najbogatijih Rimljana Kras, Lisanderu voña
optimatske stranke Kornelije Sula, i Agesilaju, protivnik Julija Cezara, Pompej.
Plutarh ne piše historijsko djelo, nego životopise, što i sam priznaje. 35 Njegova namjera
nije bila da napiše historijski uñbenik, nego pragmatično-poučno djelo. On sa gledišta
historijske nauke zaslužuje kritiku; hronologija mu je zbrkana, geografija neprecizna a
objašnjena na momente apsurdna. Plutarh je nadasve i učitelj praktičnog morala, i to je
bila jedna od intencija koja ga je vodila prilikom rada na «Usporednim životopisima».
Stalno teži da njegov rad bude poučan, pragmatičan, i nadasve moralan, i da "junaka",
njegov karakter bude u skladu sa Plutarhovim sistemom vrijednosti. Zbog toga Plutarh
ponekad i pretjeruje na uštrb objektivnog prikazivanja pojedinih detalja i činjenica.
Plutarh bez ustručavanja ubacuje i eskurze, anegdote i diskurse koji se mogu prilično
udaljiti od osnovnog teksta. Plutarh je i majstor fabule i naracije. Opis dramatskih epizoda
i karaktera je impresivan i neprevaziñen. Zbog toga su mnogi njegovi životopisi poslužili
kao temelj za nastanak drama, na primjer kod Šekspira. Ali nikada, i pored svih
nedostataka, u Plutarhovom djelu nije narušen istiniti prikaz historijskog procesa niti se
namjerno prešućuju neki detalji. Plutarh je pored biografija atenskih državnika Atenskoj
državi posvetio i djelo "O slavi Atenjana" koje je isto tako sačuvano.
Demokratski sistemi, ma u koje vrijeme egzistirali i u ma kojoj zemlji, kao jednu od
posljedica svoga postojanja imaju i pojavu naglog povećanja parničenja i sudskih procesa
izmeñu grañana i uopće vode razvitku i usložnjavanju sudskog, pravosudnog sistema i
usavršavanju zakonodavstva i procedure primjene zakona. I u Ateni, kolijevki
demokratije, su sudovi stalno radili, najviše zbog neizmjernog broja predmeta koji su
stalno stizali pred njih. To naglo gomilanje predmeta znalo je i zagušiti pravni sistem
države. U najvećem broju slučajeva riječ je bila o parničenju izmeñu stanovnika koji su
živjeli u Atenskoj državi, i grañana i meteka. Umnažanje sudskih poslova neminovno su
vodili i ka profilaciji još jednog zanimanja. Advokatura stare Grčke i Atene nije bila ista
kao i istoimena moderna institucija, iako je ova potonja direktni potomak antičke
advokature. Na atenskom sudu parničar je mogao samo sebe lično zastupati. Ali zato je
grañanin ili metek mogao da naruči govor napisan od profesionalaca i koji bi onda
naručilac izdeklemovao na sudu. Upravo činjenica da su "advokati" svoje govore pisali,
doprinijela je poplavi objavljivanja tih govora. Veliki broj objavljenih i sačuvanih govora
na sudu ostao je sačuvan, najviše zato jer su stalno bili prepisivani u retorskim i pravnim
školama antike i srednjeg vijeka. Zbog činjenice da je velika većina stanovnika Atenske
države bila uvučena u vrtlog dešavanja koja su se razvijala nakon Egospotamske bitke,
realno je bilo očekivati da će nakon završetka historijskog procesa, i restauracije
demokratije uslijediti poplava privatnih i javnih tužbi, molbi, zahtjeva i sl. I godinama
35 Plut. Nyc. 1; Plut. Int. Alex. – Caes.