REVOLUCIJE STARE HELADE I RIMSKE REPUBLIKE

24
Revolucije stare Helade i Rimske Republike
svoga govorničkog stila i Andokid se kao i Lisija uvrštava u kanon 10 atenskih
govornika.
I Diodor Sicilski se u svojoj Biblioteci osvrnuo na vladavinu Tridesetorice u Ateni. On je
sa svoje strane raspolagao sa velikim obiljem izvora i podataka. Ipak čini se da njegov
opis dešavanja u Ateni ostaje, u zasjenku istovremenih dešavanja na Siciliji vezanih za
početak tiranije Dionizija Starijeg. Dogañajima u Ateni Diodor je posvetio posljednja
poglavlja XIII. i prva poglavlja XIV. knjige Biblioteke. Njegov prikaz je velikim dijelom
čisto informativan, bez ulaženja u neku dublju analizu ili detaljniji opis dešavanja u Ateni
404. i 403. god. p. n. e. I Diodor slijedi nit po kojoj se tiranija Tridesetorice ocjenjuje vrlo
negativno. Ali Diodorov opis pati i od niza nedostataka. Zbog toga što se služio obiljem
različitih izvora nekada su neki njegovi podaci proturječni i nerazumljivi. Pojedini detalji
se mogu u potpunosti i odbaciti.
U vremenima kada je svijet Sredozemlja, nakon milenijuma borbi koji su bili sastavni dio
njegove historije, dočekao momenat, samo jedno stoljeće mira ujedinjen u Rimskoj državi
pod zaštitom i rukovoñenjem careva iz dinastija Flavijevaca i Antonina, pojavio se i žanr
putopisnog djela, pisan u stilu kakvog "turističkog vodiča" antičkog svijeta. Najpoznatiji
takav putopis ostavio je Pausanija, Grk rodom iz Lidije. U svojim putovanjima Pausanija
je obišao čitavu istočnu polovinu Rimske države, odnosno onaj dio ujedinjenog
Mediterana gdje je kao jezik komunikacije i javne službe dominirao grčki. Svoja
zapažanja je ostavio u deset knjiga u kojima je opisao svijet Grčke sredinom II. st. n.e.
«Opis Grčke», kako i glasi naziv njegovog obimnog djela, započinje sa opisom Atike,
kojoj je posvećena čitava prva knjiga. Svaki opis nekog grada, nekog naselja,
zanimljivog arhitektonskog zdanja i spomenika ili religijskog rituala Pausanija započinje
kratkim uvodom dajući kratak osvrt na njegov historijat, nastanak ili spominju mit ili
legendu sa kojom se povezuje mjesto koje Pausanija opisuje. Tek nakon toga Pausanija
prelazi na topografske odrednice i značajke i opis svakodnevnog života. Daleko najveći
dio historiografskih podataka kod Pausanije je posvećen nasljednicima baštine
Aleksandra Velikog i njihovom odnosu prema Atenskoj državi. Ali i pored toga mogu se
kod Pausanije pronaći sporadično i neki podaci koji se direktno i indirektno odnose na
tiraniju Tridesetorice.
I antička historiografija na latinskom jeziku nije ostajala bez svoga učešća u opisima
dogañaja iz postegospotamske Atene. Potrebno je istaći da je kao uostalom i u svim
periodima ljudske historije i u antičko doba historija mogla biti dobro i poudano oružje u
političkim sukobima. Kao i u modernom svijetu i u Rimskoj državi je bila uvriježena i
dosta raširena praksa da se u historiji traži materijal koji bi se iskoristio u svakodnevnom
političkom životu i stranačkim borbama. U historiji su se nalazile političke ideje, metode
političkog djelovanja, opravdavali svoji i svojih istomišljenika postupci a osuñivali
suparnički. Historija se pokazala kao vrlo prijemčiva za svakodnevno političko
manipulisanje. Upotreba historijske nauke u službi promocije odreñene ideje ili samo
ličnosti nisu se u antici ustručavali ni najveći umovi grčkog i rimskog svijeta. Zar nije
Ciceron po uzoru na Demostena, svoje govore protiv Marka Antonija nazvao Filipikama,
željeći se time ne samo približiti najvećem grčkom oratoru, nego i dati posebnu simboliku