ALLAHOVI ZNAKOVI U AFGANISTANSKOM DZIHADU ... - Sahwa

ALLAHOVI ZNAKOVI U AFGANISTANSKOM DZIHADU
Abdullah Azam
UVOD
Hvala Allahu, Jednom i Jedinom. Njega hvalimo, od Njega
pomoci trazimo. Od Njega oprost trazimo. Allahu se utjecemo
od nasega zla i od posljedica nasih nedjela . Koga Allah uputi,
niko ga zavesti ne moze, a koga Allah u zabludi ostavi, uputiti
ga niko ne moze. Tvrdim da nema drugog boga osim Allaha,
Jednog, Jedinog i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i
Njegov poslanik.
Gospodaru, sto Ti ne ucinis lahkim, nije lahko. A Ti mozes i
tesko uciniti lahkim kad hoces.
Afganistan se nalazi u srednjoj Aziji. Povrsina mu je 650.000
km. Nadmorska visina mu se dize i do 6.054 metara.
Stanovnistvo ove zemlje 99% cine Muslimani. Ovo je domovina
Ebu Hanife, Bejhekija, Belehija, Hervija, Ibnu Hibbana el­
Bestija, a iz neposredne blizine Afganistana su Tirmizi, Nisaija i
Buharija. To je domovina Betza, koji je zadao poraz Tatarima,
Muhammeda el­Gaznevija, osvajaca Indije, Fahruddina Razija,
Ibnu Kutejbe, Imamul­Haremejna el­Dzovinija, Birunija, El­
Bedhasija, Farabija, Ibni Sinaa, El­Dzevzedzanija, El­
Vildalidzija… Prema tome, prednosti ove zemlje su brojne. Neke
od tih prednosti cemo pomenuti:
99% stanovnistva afganistanskog cine Muslimani. Najveci dio
njih je ehlisunnetskog pravca. Od osvojenja Afganistana (a
osvojio ga je Asim bin Amr u vrijeme Muhammeda Davuda
1972. godine) bio je na snazi serijat.
Narod Afganistana je dosta privrzen vjeri. Ulema se slusa i
ulemi pripada i prva i zadnja rijec.Oni su organizovali otpor,
poveli ga i to cine i dan danas. Kralj Habibullah bin
Abdurrahman (1916.g.) kada je svoje lice okrenuo Engleskoj,
biva ubijen. Pobune protiv kralja Eminullaha Hana su pocele
1924. godine i potrajale su do 1928. godine kada je ubijen zbog
pokusaja otkrivanja zene i uvodenja zemlje u tokove Zapada.

Afganistan je zemlja ilma. Buhara joj je na pragu. Tu je i Beleh
(Mezar Serif). U samom njemu Dzingis Kan je zatekao hiljadu
vjerskih skola. U Buhari su Afganistanci bili i ucenici i ucitelji.
Vecina islamske uleme, rodene u srednjoj Aziji, je iz
Afganistana.
60% afganistanskog stanovnistva je loze Bosta, mjesanaca
Iracana, Turaka i Iranaca, koje neko naziva Batan, koji su
tamnozute puti, visokog stasa i crne talaste kose, izrazito
snazni i ratoborni. Ovaj narod niciju dominaciju nije trpio. Oni
su pobijedili Aleksandra Makedonskog i sve Engleze osim
jednog. Mnogi su pokusali zavioriti svojom zastavom iznad
Afganistana, ali nisu uspjeli. U tim pokusajima su posebno
nastradali Englezi. Od dvanaest hiljada se spasio samo jedan,
dr. Piridon, koji je to opjevao u svojoj poemi. Ipak Engleska je
ostala u Indiji i Pakistanu od 1757­1947. godine. Afganistan je
zemlja u koju zapadna civilizacija nije prodrla. Prof. Sejjaf
kaze: "Sve prijestonice zemaljske ne mogu se mjeriti sa
afganistanskim dzihadom". Pricao mi je kadija Muhammed:
"Pred mojim ocima je palo hiljadu sehida izmedu kojih je i moj
sin i moj brat. Medutim, to na mene nije ostavilo nikakav trag
tuge i bola". U Afganistanu nema ni jednog zapadnog
misionara. Narod Afganistana je siromasan, ali ga to siromastvo
nikad nije oborilo na koljena, spreman je da podnese zrtve i
tegobe, zadovoljan sa suhim hljebom, sto je i bila hrana
mudzahida uzastopno i po nekoliko mjeseci. To je narod od
ponosa i povjerenja. Da bi to potvrdili, navescemo primjer
jednog beduina (seljaka). Jednom je usao u svoj sator gdje je
lezala ranjena gazela. Domalo ude kralj Salih Muhammed el­
Gaznevi u sator da bi uzeo tu gazelu, svoj ulov. Medutim,
beduin mu to nije dozvolio tvrdeci da je ona njemu pobjegla jer
je usla u njegovu kucu. I kada je beduinu objasnjeno da je on
kralj, a ne obicni lovac, beduin je i dalje ostao ustrajan na
svom, tvrdeci da je gazela njegov gost i da joj kao takvoj treba
pruziti zastitu. Vladar ukaza svoje postovanje beduinu za
njegovu odvaznost i ponos i ode. Sa ovakvim svojstvima ovaj
narod je usao u borbu. Pravi razlog upada ruskih snaga u
Afganistan je strah od islamskog pokreta koji je postao snaga,
ali i strah od prosirenja istog ka drugim republikama koje su
pod vlascu Rusije jos od prije sezdeset godina, a u kojim zivi
vise od sezdeset miliona Muslimana.

Ovaj narod ucinio je veliki izazov pred cijelim svijetom. Pored
svog siromastva, slabe i ekonomske i tehnoloske razvijenosti,
male proizvodnje i slabe trgovine, nadvisuje nebo ponoseci se
svojim Gospodarom i svojom vjerom. ("Ve la tehinu ve la
tahzenu ve entumul­ealeve in kuntum mu'minun.­ Ne klonite
niti se zalostite, vama ponos pripada. To vam je uslov da
budete mu'mini. "­Kur'an).
Kao primjer vam iznosim komandira Nedzmuddina koji je
djelovao tamo gdje se sastaju granice Rusije, Kine i Pakistana.
Sa sobom je imao stotinu pedeset mudzahida. Nakon sto je
uspio da sprijeci prolaz ruskim snagama (tenkovskoj jedinici),
Rusi poslase jake snage da taj prolaz oslobode. Medutim, nisu
uspjeli. Naprotiv, zarobili su im petoricu visokih oficira. Kada su
mu Rusi ponudili sta zeli za petoricu, on je kratko odgovorio :
"Mi nismo trgovci". Na ovo su Rusi rekli : "Ako ih ne oslobodis,
pokrajinu cemo spaliti i poklati i djecu i starce". Odgovor je bio
kratak: "Rusi, psi! Vi bezobzirno postupate prema nama". Trece
pismo su krvlju napisali i potpisali: "Osveticemo petoricu ako im
se bilo sta lose uradi". "Izazivam vas njihovim ubistvom",
kratko je Nedzmuddin odgovorio. To je Ruse jako pogodilo pa
su jednom od njih veliki spomenik podigli.
Afganistanski narod je vodio borbu ovih osam godina kakvu
islamska istorija nije zabiljezila za trinaest vijekova. O njoj bi se
veliki tomovi knjiga dali napisati. Lijepa sjecanja i kerameti koje
sam biljezio u toku svojih susreta sa borcima su brojna. Prvo
sto mi je paznju privuklo je predavanje brata Muhammeda
Jasira, jednog od pomocnika Sejjafa, na hadzdzu. To
predavanje me je ponukalo da odem i licno cujem te keramete
od zivih svjedoka.
STAV ULEME PO PITANJU KERAMETA
O ovim kerametima sam pisao nasem ucitelju, sejhu Abdul­
Azizu bin Bazu, da bih ispitao njegovo misljenje. Na ovo mi je
odgovorio: "Dobra vijest sa kojom nagovjestavas afganistansku
pobjedu, ako Bog da". O ovom sam pitao i dr Omera el­Eskara
na sto mi je rekao: "Bitno je da prenosioci budu pouzdani. U
tom slucaju smo duzni objelodaniti svejedno da li to nas razum
mogao primiti ili ne".

Ovi kerameti su od strane ateista i komunista bili ismijani, sto
je i ocekivati. "O, vjernici, ne uzimajte za prijatelje izmedu
drugih koji se nece ustezati da vam ucine zlo. Oni vam zele
uciniti stetu. Mrznja se pokazuje iz njihovih usta, a jos je veca
(mrznja) koju kriju u sebi. Mi vam objasnjavamo znakove ako
ste pametni". One, kojima ce ovo tesko biti prihvatiti,
podsjecam na Isra i Mi'radz u sto niko nije vjerovao osim
devedesetak ashaba. Nevjernici su na racun toga pokusali
mnoge uvesti u sumnju, ali im ne pode za rukom.
Molim Allaha da mi ovo djelo upise u dobra djela na Sudnjem
danu i da nam oprosti greske i grijehe.
"Nas Gospodaru, ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrijesimo.
Gospodaru nas, ne opterecuj nas onim sto ne mozemo
podnijeti. Brisi nam (mane), oprosti nam (grijehe) i smiluj nam
se. Ti si nas gospodar pa nam pomozi protiv naroda
nevjernika."
U V O D
Hvala Allahu. Njega hvalimo. Njega za pomoc molimo, od Njega
oprost trazimo, Njegovu zastitu trazimo od zla i posljedica nasih
losih djela. Koga Allah uputi, nema toga ko ce ga zavesti, a
koga Allah ostavi u zabludi, nema toga ko ce ga uputiti.
Svjedocim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog i Jedinog,
koji nema druga i svjedocim da je Muhammed a.s. Njegov rob i
Njegov poslanik.
Prije svega, onaj ko vam predocava sve ovo iz Afganistana je,
covjek koji je cetvrtinu vijeka proveo u proucavanju selefijskog
akaida, koji ne vjeruje praznovjerja, koji se bori protiv
novotarija i bori se za jacanje uticaja Allahove rijeci na Zemlji.
Najveci dojam na njega su ostavila djela Ibnu Tejmijje i Ibnul­
Kajjima. Vjeru ne crpi niti iz uobrazilje niti iz teorije dobrih.
Naprotiv, svoju vjeru temelji na Kitabu i Sunnetu. Na njega je
veliki uticaj imao i imam Ahmed.
Svoja kazivanja sam dijelom objavio i u casopisu "El­
Mudztema" sa rijecima: "Pricao je jedan od mudzahida… ".
Medutim, cinjenica je da ti rivajeti dostizu stepen tevatura.
Proveo sam u sabiranju ovih kerameta vise od pola godine.

Ljudi koji su nam ovo pricali su ljudi koji i sada ucestvuju u
najtezim borbama ovog vijeka, ljudi koji uzivaju veliko
povjerenje kod svog naroda. Jedan od tih ljudi je Dzelaluddin
Hakkani, jedan od najpoznatijih boraca Afganistana. Od prvih
dana ucestvuje u dzihadu. Kadija je po struci, a u isto vrijeme
komandant velikog fronta na jugu Afganistana u pokrajini
Raktija. Medu najpoznatije spada i Mevlevi Arslan. Od pocetka
je u redovima i komandant velikog fronta. Poznat je po svojoj
iskrenosti, cvrstini, hrabrosti i poboznosti. Za njega su Rusi
govorili da on nije obicni covjek. Takav je i Omer Hanif,
komandant iz pokrajine Ongan i Zurma. Na celu je fronta
otkako su Rusi usli u ovu zemlju. Medu one od kojih sam
prenosio ove radosnice ulazi i Kadi Nejk Muhammed,
predstavnik ureda Islamskog saveza mudzahida u Islamabadu.
Vijesti sam primao samo od ljudi koji su keramete vidjeli svojim
ocima.
Svaki onaj koji je proucavao psihu Vjerovjesnika, zivot ashaba i
djela selefa nimalo se ne dvoumi u istinitosti ovih prica. U
vrijeme tabi'ina broj kerameta se povecao, sto se desava i u
novije vrijeme kao potreba jacanja imana onih koji dozive te
radosnice, keramete, (Bozija cuda i pomoc). Ibnu Tejmijje u
svom djelu " El­Furkan bejne evlijair­Rahman ve evlijais­
sejtan", str. 149. kaze: "Treba znati da se kerameti nekad
javljaju po potrebi covjeka da mu pojacaju iman. To je razlog
sto su kerameti kod tabi'ina ucestaliji nego kod ashaba.
Kerameti veceg stepena su oni koji se javljaju u svrhu upute".
(To dobivaju ljudi Boziji, Njemu odani.). Objasnjavajuci razlog
ucestalosti kerameta kod onih sa slabijom vjerom imam Ahmed
kaze: "Zato sto su ashabi jaci vjerom". Uz ovo navodi price koje
Ibnu Tejmije navodi u svom djelu "El­Furkan". Ovo djelo sam
namjerno odabrao jer mu nema niko nista prigovoriti. Navodim
neke keramete iz tog djela:
1. El­Ala bin el­Hadremi prilikom osvajanja Bahrejna uputio je
dovu Allahu dz.s. i nakon toga presao s konjima preko vode, a
da konji ni kopite nisu skvasili.
2. Ebu Muslim el­Holanija je Eseda el­Ansija bacio u vatru koja
mu nista ne naudi kao sto ni Ibrahimu a.s. nije naudila. Hodao

je po vodi (prelazio rijeku Tigris) kao po zemlji. Sluskinja mu je
otrov u hrahu ubacila pa mu nije naudio.
3. Amir bin Kajs izasao bi sa svojih dvije hiljade dirhema na put
idijelio ih nemilice siromasima, a potom bi se vratio sa istom
kolicinom novca. Njegove dove su bile kabul i mnogima su
koristile.
4. Hasan Basri nestajao je sest puta Hadzadzu i njegovoj vojsci
ispred progona, nadohvat njihovih ruku.
5. Sijad bin el­Musejjeb slusao je ezan za vrijeme zege iz
kabura Allahova Poslanika s.a.v.s. u vrijeme namaskih vaktova
dok je bio sam u dzamiji.
6. Sili bin Usejmu je u jednoj borbi uginuo konj. Na njegovu
dovu Allah dz.s. ga je ozivio.
7. Evs el­Kareni kad je umro, cefini su uz njega nadeni.
8. Mutrif bin Abdullah es­Suhejr kad bi usao u kucu, posude bi
tespih ucilo (cuo bi njihov zikir i pozdrav).
9. Ibrahim et­Tejmi po mjesec i dva ne bi jeo. Jedne prilike je
otisao po hranu za porodicu pa posto nista nije nasao, u kesu je
u povratku natrpao crvene zemlje. Kada se vratio, u kesi je
nasao psenicu najbolje sorte (crvenu) ­ kad je posijao, iz
zemlje je nikla psenica ciji je klas od ostalih bio mnogo veci i
bogatiji.
10. Abdul­Vahid bin Zejd kada ga je paraliza zadesila, molio je
Allaha dz.s. da ga oslobodi paralize u svakom namaskom vaktu
za toliko vremena da moze klanjati namaz. Ta dova mu je i bila
kabul (primljena).
11. Sejhul­islam Ibnu Tejmijje je izdrzavao jednu porodicu koja
je tvrdila da im je hranu donosio i onda kad je bio u zatvoru.
Kada su ovo Ibnu Tejmiji spomenuli, on je rekao: "To bi mogao
biti neko od brace dzina". (El­Furkan, str. 144­148.)
Ustanak nenaoruzanog afganistanskog naroda protiv Rusije, i
ne samo Rusije, predstavlja najveci keramet. Ovo je najveca

potvrda Allahovim rijecima: "Ve men­ nasru illa bi indillah ­
Pobjeda samo moze doci od Allaha", "In jensurkum fe la galibe
lekum ­ Ako vas Allah pomogne, onda nema toga ko ce vas
nadvladati".
Obzirom da se savrsenost svodi na tri svojstva: znanje, moc i
neovisnost i da ono pripada samo Allahu dz.s. Jedinom, koji je
Svojim znanjem obuhvatio sve, koji sve moze, koji je potpuno
neovisan. Poslaniku a.s. je naredio da kaze svijetu da ta
svojstva njemu ne pripadaju: "Reci: Ja vam necu reci ­ imam
Bozije riznice ­ niti cu reci ja znam nevideno, niti cu vam reci ja
sam melek. Ja slijedim samo ono sto mi se objavljuje". (El­
En'am, 50). To je rekao i prvi poslanik (resul), kao i posljednji
od ulul­'azma. ­"Pitaju te o Sudnjem danu kada ce doci… " (El­
'Araf, 187). ­I oni rekose: "Mi ti necemo vjerovati dok nam iz
zemlje ne proizvedes vrelo". (Isra, 90). ­Oni govore: "Sto je
ovome poslaniku? Jede hranu i ide po trgovima". (El­Furkan,
7). Tako su Muhammeda s.a.v.s. pitali nekada za gajb, nekada
za uticaj, a nekada mu mane pripisivali. U svakom slucaju mu
je bilo naredeno da im kaze da nijedno od ta tri svojstva
(znanje, moc i neovisnost) on ne posjeduje i da ONO SA CIM JE
POCASCEN (mu'dzize) je od Allaha dz.s., a ne od njega. Takav
je slucaj sa svim mu'dzizama i kerametima. Ovo desavanje
moze biti posljedica dobrih dijela, vjerom propisanih, svejedno
bila ta djela farz, vadzib ili mustehab. Ovakvim blagodatima se
treba zahvaliti. Medutim, ako neko pokusa ostvariti ovako nesto
slicno na nedozvoljen nacin, onda zasluzuje kaznu. Isto tako
moze nesto biti : pohvalno, pokudeno i mubah. Ako nesto od
toga sto je mubah ima koristi, onda je to blagodat, a ako ne,
onda je samo mubah kao i ostali mubah. Ebu Ali el­Dzevzedzani
kaze: "Trudi se da ustrajes na pravom putu, a ne trudi se da
postignes keramet jer nefs tezi ka kerametu, a Allah trazi
istikamet (utrajnost na pravom putu) ". Sejh Suhraverdi u
svom "'Avarifu" kaze : "Zbog traganja za kerametima mnogi su
zalutali. Neki su u tom iscekivanju posumnjali u ispravnost
svojih djela, prestali da ih rade, obzirom da nikakvim
kerametom nisu pocasceni. Da im je bila poznata tajna
kerameta, to im se ne bi desilo. Neke od mudzahida iskrenih je
Allah dz.s. pocastio sa kerametima da bi im skromnost i
odricanja pojacao. Svaki keramet je u trazenju istikameta
(ustrajnosti na pravom putu)". Znaj da se Muslimanu, kojem se

ne otkriju gajb stvari ili se ne pocasti nekim kerametom ili mu
se neke prirodne pojave ne stave pod njegovu kontrolu, ne
umanjuje merteba (vrijednost). Naprotiv, nekada to ukazuje na
njagovu prednost. Nekada neuobicajeno keramet biva
posljedica vjere, nekada pomanjkanja, a nekada potvrduje na
postojanje vjere. Keramet koji se javio kod nekog kao
posljedica privrzenosti vjeri je koristan i na usluzi njegovom
vjerovanju, kao sto je koristan rijaset na usluzi vjeri. Tako je
isto koristan imetak kome je cilj vjera, a on je sredstvo za
njeno sticanje. Primjer onog koji je vjeru uzeo za sredstvo nije
kao stanje onog koji se drzi vjere zbog straha od kazne i nade u
Dzennet. Mu'min koji ispravno vjeruje i pravilno postupa, a
bude u potrebi za kerametom, sigurno ce biti pocascen njim.
Kaze Allah dz.s. : " Onaj ko se Allaha boji (ispravno vjeruje i
ustraje na uputi), Allah ce mu dati izlaz i opskrbice ga odakle se
nikad nije nadao". ( et­Talak, 2­3). Kaze Allah dz.s.: "Ako se
budete Allaha bojali (ako Mu budete privrzeni), On ce vam dati
moc rasudivanja (izmedu dobra i zla, izmedu istine i neistine)".
(el­Enfal, 29). Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Bojte se pogleda
(vida) mu'mina jer Allah dz.s. Svojim svjetlom osvjetljava
njegov vid". (et­Tirmizi). Potom je porucio: "Inne fi zalike le
ajatin lil­mutevessimin. ­Zaista u tome ima znakova (pouke) za
one koji razmisljaju". (el­ Hidzr, 75). A u hadisu kudsiji sahihu
od Allahova Poslanika a.s. se prenosi da je rekao Allah dz.s.:"
Ko se neprijateljski ponese prema Mom prijatelju ­ evliji ,
izazvao Me je na dvoboj." Zatim: " Moj rob Mi se ne moze nicim
pribliziti kao sa izvrsavanjem farzova, a poslije toga Mi se
nastavi priblizavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga
zavolim, bicu njegov sluh kojim ce slusati, vid kojim ce gledati,
ruka koju pruza i noga kojom hodi. Ako Me za nesto zamoli, Ja
cu mu udovoljiti, ako Mi zastitu zatrazi, Ja cu mu je pruziti".
KERAMETI EVLIJA I MU'DZIZE VJEROVJESNIKA s.a.v.s.
Allahove evlije su dobri ljudi koji slijede Allahova Poslanika
s.a.v.s. ­ rade ono sto im je naredeno, ne rade ono sto im je
zabranjeno. Slijede ono sto im je naredio Allah dz.s. Zato im
salje meleke i Dzibrila po potrebi da u njihova srca uliju
Allahovo svjetlo. Takve je Allah dz.s. pocastio sa kerametima
da bi im vjeru ucvrstio i vjeru potvrdio, sto je i svrha mu'dziza
Vjerovjesnika s.a.v.s. Kerameti Allahovih evlija su, u stvari, iz

hazni mu'dziza Allahova Poslanika s.a.v.s., a ti se kerameti
postizu sa bereketom slijedenja Sunneta, kao sto su polovljenje
Mjeseca, tespih pijeska u njegovoj ruci, hod drveta, plac palme,
njegov izvjestaj o Bejtul­Makdesu (sifatima), njegova
predskazanja o buducnosti, njegov dolazak sa Uzvisenom
Knjigom, uvecanje hrane i vode vise puta ( kao sto je nahranio
na Hendeku cijelu vojsku, a da se kolicina hrane nije ni
umanjila ). Poznat je hadis Umi Sulejma, koji glasi : " Napojio
je borce na Hajberu iz cuture, a da se kolicina vode u njoj nije
smanjila. Napunio je rezerve vojske u vrijeme pohoda na Tebuk
od malo hrane, a da se ta kolicina nije ni umanjila. U toj borbi
ih je bilo oko trideset hiljada. Vise puta mu je voda provrela
izmedu prsta od koje je, npr. na Hudejbijji, podmirio potrebe od
preko hiljadu i cetristo ljudi. Povratio je oko Ebu Katadi kada
mu je bilo isteklo. Izlijecio je Muhammedu bin Meslemi lom
noge dodirom ruke (Poslao ga Muhammed a.s. da izvrsi atentat
na Kaba bin Esrefa pa je pao i slomio nogu. ). Nahranio stotinu
trideset ljudi sa jednim komadom mesa koga je prethodno
raspolovio pa isprzio. Svi su jeli i opet je ostalo viska. Oduzio je
dug Abdullahu bin Dzabiru od trideset veskova (uroda palme
nekom Jevrejinu ). "
Kerameti ashaba, tabi'ina (njegovih drugova i drugova njegovih
drugova) i dobrih ljudi iza njih su brojni. Usejd bin Hudajr je
ucio sure Kehf, a sa neba se spustilo nesto kao oblak i na
njemu svjetiljke. To su bili meleki koji su se spustili povodom
ucenja sure Kehf. Meleki su Imranu bin Husejnu selam nazivali.
Selman I Ebu Derda kada bi jeli, sahan ili hrana u sahanu bi
tespih ucili. Ibad bin Bisr i Usejd bin Hudajr jednom izidose od
Muhammeda s.a.v.s. jedne tamne noci, kad ispred njih svjetlo.
Kada su krenuli svak svojoj kuci, svjetlo se raspalo i krenulo
ispred svakog (Prenosi imami Buhari i drugi muhaddisi).
Poznata je prica o Ebu Bekru es­Sidiku koju prenosi Buharija i
Muslim (muhaddisi): "Poveo Ebu Bekr kuci sa sobom trojicu
gosta. Kad god bi uzeo zalogaj, kolicina hrane bi se povecala u
tanjiru. Ostatak te hrane je odnio Resulullahu s.a.v.s. oko koje
je iskupio dosta svijeta. Svi su se najeli. Hubejb bin Adij je bio
zarobljenik kod musrika u Mekki. Jeo je grozde kada u Mekki
grozda nije bilo. Amir bin Fuhejre je pao kao sehid. Kada su
htjeli da ga podignu, njegovo tijelo se samo diglo. Ovo je vidio
Amir bin Tufejl. Ummi Ejmen krenula je na put , a sa sobom

nije imala ni hrane ni vode. Kada se vakat iftara primakao, cula
je zubor vode iznad glave. Kada je glavu podigla, vidjela je
posudu sa vodom okacenu. Napila se te vode i nikad nije
ozednjela za cijeli zivot. Sufejan, sluga Resulullaha s.a.v.s.,
kada je lavu rekao ko je, lav ga je otpratio dokle je zelio. El­
Berra ibn Malik kada bi Allaha dz.s. zamolio za nesto, On bi mu
to udovoljio. Kada bi zazestilo muslimanima u ratu, zakleo bi
Allaha dz.s. da ih pomogne rijecima: "Ja Rabbi, akstemu alejke
lema menahtena ektafehum!", pa bi neprijatelj bio porazen. A
kada je bila bitka na Kadisijji, te rijeci je izgovorio i dodao:"…
pa ja bio prvi sehid!". Dovi je udovoljeno, a i on je pao kao
sehid. Halid ibn Velid opsjedao je jako utvrdenje. Kada su mu
uslovili da otrov popije pa ce mu utvrdu predati, on je prihvatio
i popio, ali mu taj otrov nije naudio. Sa'd ibn Ebi Vekkas kad
god bi dovu Allahu dz.s. uputio, Allah bi mu dovi udovoljio. On
je porazio perzijsku vojsku i Irak osvojio. Omer ibn Hattab
otpremio je vojsku na celu sa Sarijem. Jedne dzume, dok je
drzao hutbu, najednom je povikao: " O, Sarija, brdu, brdu! ".
Kada je kurir Sarije dosao u Medinu, na upit Omerov : " Kako je
bilo? ", on je odgovorio : " O, emiru mu'mina! Sreli smo se sa
dusmanom koji bi nam zadao poraz da nismo od nekog bili
upozoreni rijecima : " O, Sarija, brdu, brdu! Tako smo se brdu
okrenuli i borbu dobili. ".
Kada je neka zena iftiru bacila na Sa'da bin Zejda, uputio je
Allahu dovu: " Gospodaru, ako je slagala, daj joj da oslijpi i ubij
je na njenoj zemlji". Oslijepila je,upala u rupu na svojoj zemlji i
tu i umrla.
El­Ala bin El­Hardemi, sluzbenik Allahova Poslanika a.s. u
Bahrejnu, je molio Allaha dz.s. ovim rijecima : "Ja Alimu, ja
Halimu, ja Alijju, ja Azimu." Na tu dovu bi mu Allah dz.s.
udovoljavao. Tako, kad bi im vode ponestalo, molio bi Allaha
dz.s., kao i kad im se more isprijecilo ispred njih pa su konjima
preko mora kao preko zemlje hodili, a da se konjima ni kopita
nisu pokvasila. Isti ovaj ashab je molio Allaha dz.s. da mu po
smrti musrici tijelo ne doticu i ne vide pa mu je to udovoljeno.
Ebu Muslim el­Havlani kada je bacen u vatru, vatra ga nije
przila. Presao je i rijeku Tigris sa vojskom u vrijeme kada je
valjala balvane (plavila) pa im je rekao: "Je li mozda neko

nesto od stvari izgubio, da molim Allaha dz.s.? ". Neko rece na
to: "Ja sam torbu izgubio. " Na to mu je rekao: " Podi za
mnom, " sto je i ucinio i nasao je. Trazio ga je Esved El­Ansi,
lazni poslanik i pitao ga: " Svjedocis li da sam ja Allahov
poslanik ? ". " Nisam cuo, " odgovorio je. " A da li svjedocis da
je Muhammed Allahov poslanik ? ". "Da, "odgovorio je. Potom
je Esved El­Ansi naredio da se on baci u vatru, sto je i ucinjeno.
Medutim, vatra ga nije mogla prziti.
Kada se vratio u Medinu, poslije smrti Resulullaha a.s., Omer
r.a. ga posadi pored sebe, a Ebu Bekr rece: " Hvala Allahu koji
je pocastio ovaj ummet onim sa cim je pocastio Ibrahima a.s..
Sluskinja mu je otrov stavila u hranu i on je pojeo tu hranu, ali
mu taj otrov nista nije naudio. Neka je zena pokusala da ubaci
smutnju izmedu njega i njegove zene, pa je molio Allaha dz.s.
da joj oduzme vid, sto se desilo. Kada se za to pokajala i
izvinila, on je ponovo Allaha dz.s. molio da joj povrati vid. Na
njegovu dovu vid je ponovo dobila. "
MU'DZIZE POSLANIKU, A KERAMETI ASHABIMA
AJETI SU BLAGOSLOV
Prenosi Buharija od Ibnu Mes'uda r.a. koji je rekao: " Kao sto
smo mi " ajete " ubrajali u bereket (blagoslov), vi ih dotle drzite
zastrasivanjem…". Vecini ljudi ajeti azaba i zastrasivanja nisu
bili prikladni (od koristi), a ashabima su odgovarali i uzimali su
ih kao bereket. Prema tome, pravac odabranih zasniva se
uglavnom na ljubavi i nadi, a pravac masa se zasniva na
mnostvu straha i nevolje.
SURAKA BIN MALIK
Suraka prenosi od Berra'a bin Aziba da je Ebu Bekr rekao da je
Vjerovjesnik s.a.v.s. molio Allaha dz.s. protiv Surake pa mu je
konj upao u zemlju do stomaka. Na to je Suraka rekao: " Vidim
da ste me ukleli, zato vas molim da se molite za mene, a
zauzvrat zato cu od vas potragu odbiti. " Pa je Muhammed a.s.
dovu za njega uputio i tako se spasio (Buharija i Muslim).
Prenosi se od Enesa r.a. da je rekao Resulullah s.a.v.s.,
govoreci o Bedru :

" MELEKI SE SPUSTAJU MU'MINIMA "
Od Ibnu Abbasa r.a. se prenosi da je Muhammed s.a.v.s. na
Bedru rekao: "Ovo je Dzibril, drzi konja za glavu, a na konju
mu je ratna oprema. " Od Sa'da bin Ebi Vekkasa se prenosi: "
Vidio sam sa obje strane Resulullaha s.a.v.s. po jednog covjeka
kako se bori zestoko. Prije ove borbe ih nikad nisam vidio, tj.
Dzibrila i Mikaila. " Ahmed i Taberani (sened sahih) prenose da
je Ibnu Abbas rekao kako je Abbas poslao Abdullaha (sina) radi
neke potrebe Resulullahu a.s. Pored Muhammeda s.a.v.s. je
nasao covjeka zbog cega se vratio ne rekavsi nista. Abbas ga
upita: " A jesi li ga vidio? ". " Da ," odgovori Ibnu Abbas. Na to
mu rece otac: " To je Dzibril…". Prenosi Bejheki od Ebu
Umameta, a ovaj od svog oca da je rekao: "O, sincicu, da si
nas vidio! Jedan od nas podigne oruzje na musrika, ali prije
nego dode do njegove glave, glava biva odsjecena." Prenose
Buharija i Muslim od Enesa: " Neki se covjek odmetnuo nakon
sto je bio pisar Vjerovjesnikov i prisao musricima. Za njega je
Muhammad s.a.v.s. rekao: " Zemlja ga sebi nece primiti. " I
kada je umro i bio zakopan, zemlja ga je izbacila. Tako smo
vise puta pokusali da ga zakopamo, ali bezuspjesno. "
PLAC PALME
Resulullah s.a.v.s. je u pocetku govor (hutbu) drzao pored
jedne palme. Posto je minbera uspostavljena, Alejhisselam je
otisao na minber da sa njega drzi hutbe. Zbog toga je palma
plakala kao malo dijete dok Muhammed s.a.v.s. nije sisao i
zagrlio je.
DUG DZABIROVA OCA
Prenosi Buharija od Dzabira: " Otac mi je umro, a svoje dugove
nije uspio rijesiti. Zbog toga sam onima kojima je bio duzan
ponudio hurme na konto tog duga… " . Pa je Muhammed
s.a.v.s. rekao da podijeli hurme, ali je prethodno obisao oko
najvece hrpe tri puta, a onda je sjeo i rekao: " Idi i pozovi svoje
duznike. " Nije prestao vagati dok njegova oca nije duga
oslobodio. " Bio sam zadovoljan da se dug rijesi pa makar nista
meni ni mojoj braci ne ostalo. Medutim, meni je ostalo sve ono
sto je bilo i u pocetku djelidbe. "

GROZD HURMI SE ODAZIVA MUHAMMEDU A.S.
Prenosi se od Ibnu Abbasa r.a. da je Muhammed s.a.v.s.
pozvao grozd hurmi da mu se spusti. Palma se nage dok nije
grozd pao u ruke Vjerovjesnika s.a.v.s. Potom je naredio palmi
da se vrati u normalan polozaj, a grozd je predao beduinu koji
je bio pored njega.
TORBA EBU HUREJREA
Ljudi su imali jednu brigu, a ja dvije: brigu o torbi i brigu o
Osmanu. Prenosi se od Ebu Hurejrea: " Donio sam Resulullahu
s.a.v.s. nesto hurmi i zamolio ga da mi Allaha dz.s. moli za
bereket. Pa ih je uzeo, sebi primakao i dovu ucinio. Potom ih je
predao i rekao: " Uzmi ih i stavi u svoju torbu. Kad god
htjednes da ih uzmes, zavuci ruku u torbu i sto uzmes ne
vracaj i ne mijesaj hurme. " " Iz ove torbe ", kaze Ebu Hurejre,
" jeo sam do smrti Vjerovjesnika a.s., zatim za doba Ebu Bekra,
Omera i Osmana r.a.. Kada je Osman bio ubijen, u torbi je
nestalo hurmi. Iz ove torbe, ako zelite da vam kazem, pojeo
sam dvjesto veskova uroda jedne palme. "
GOVOR MRTVIM MUSRICIMA NA BEDRU
Prenosi Muslim od Enesa da mu je pricao Omer da je
Muhammed s.a.v.s. prozivao mrtve musrike po imenima i
imenima njihovih oceva i rekao: " Jeste li nasli sto vam je Allah
obecao ? Ja sam nasao ono sto mi je Allah obecao ! " . Omer
rece: " Kako se obracas mrtvim ? ". " Vi nista bolje ne cujete od
njih ", odgovori Muhammed s.a.v.s.
KABUL DOVA
Erva bin Evs optuzila Seida bin Amra bin Nufejla za zemlju, a
Seid je na to rekao: "Allahume … Gospodaru, ako je slagala,
oduzmi joj vid i daj joj da umre na svojoj zemlji. ".Vid je
izgubila i dok je isla preko svoje zemlje, upala je u rupu i u njoj
umrla.
NUR

Buharija i Muslim prenose od Ebu Seida el­Hudrija da kada je
Usejd bin Hudajr r.a. sjedio sjedio u svom cadoru i ucio Kur'an,
konj je poceo da uzmice. Bojeci se da mi ne stane na ogrtac,
ustao sam. Iznad svoje glave ugledah nesto kao oblak i na
njemu svjetiljka koja nesta u visinama… Pa je Muhammed
s.a.v.s. rekao: " To su meleki koji su slusali tvoje ucenje
Kur'ana. Da si i dalje ucio, to bi svjetlo ostalo do sabaha i od
ljudi se ne bi sakrilo. " Buharija prenosi od Enesa bin Malika:
Bili Usejd bin Hudajr i Ubbad bin Bisr kod Vjerovjesnika s.a.v.s..
Kada su izasli, pred njima se pojavilo svjetlo i kada su krenuli
svak svojoj kuci, svjetlo se raspolovilo i krenulo ispred svakog
osvjetljujuci mu put u tamnoj noci. " Prenose Ahmed i Bezzar
da je Muhammed s.a.v.s. Ebu Katadi dao granu i rekao: " Uzmi
je da ti osvjetljava (put) ispred i iza tebe deset (metara)."
Bejhekija i Hakim (bi esanid la be'se biha) prenose da je Hisam
bin El­ As reka: " Kada sam poslat rimskom caru… rekli smo mu
reci : La ilahe illellahu vallahu ekber, ruke su mu se zatresle. "
Buharija u svom " Terihu " od Hemze bin Amra el­ Eslemija r.a.
prenosi da je rekao: " Jednom smo bili sa Muhammedom
s.a.v.s.. Razisli smo se u tamnoj noci. Moji prsti su zasvijetlili i
oko tog svjetla se svi skupise. Tako smo do cilja dosli, a da niko
od nas nije ni posrnuo. " (Hamza je dosta zivota proveo u
postu.) Bejhekija i Laalkaija sa senedom hasen prenose: " Kada
je dosao kurir, Omer ga upita za hal, a on rece: " O, emiru
mu'mina, bili smo vec porazeni, medutim, kada smo culi nekog
kako poziva : "O, Sarija, brdu, brdu, mi smo se okrenuli brdu i
onda je neprijatelj poraz dozivio. ".
EBU KIRFASA
" Kada su mi Rimljani sina zarobili, ispinjao bih se na zid
Askalana i pozvao sina imenom i povikao: " Namaz! ". To bih
cinio kad god bi vakat kojeg namaza nastupio, a on bi ga cuo. "
Kada je Ibnu Abbas umro, dzenazi mu je prisustvovala ptica
nepoznate vrste i sletjela u kabur. Prisutni su ocekivali da izide,
ali se vise ne pojavi osim sto se samo glas iz kabura cuo: " Ja
ejjetuhen­nefsul­mutme'inneh. Irdzi'i ila rabbike radijeten
merdijjeh. ­ "O, smirena duso, vrati se svome Gospodaru
zadovoljna i s kojom je Allah zadovoljan. " (EL­Fedzr, 27­28).
HZ. OMER NATHRVAO DZINA

Od Ibnu Mes'uda se prenosi da je Omer r.a. tri puta dzina
oborio na zemlju. Poslije toga ga je dzin upitao: " Ucis li ajetul­
kursi? ". " Da ", odgovori Omer. " Kad god je proucis, dzin
ispusti prdez slican prdezu magarecijem i u tu kucu ne ulazi do
zore. " Prenosi Bejheki od Seida bin Mesejjeda da je Zejd bin
Haridze el­Ensari, potomak Benu el­ Harisa bin El­Hazredza,
umro u vrijeme Osmana bin Affana. Kada su ga prekrili
platnom, iz prsa se cuo odjek rijeci : " Ahmed…Ahmed…u
prvom Kitabu. Istinu je rekao Ebu Bekr es­Sidik…Istinu je rekao
Omer…Istinu je rekao Osman. " Rece S'ad: " Iza toga je umro
covjek u Benu Hatami. Posto su ga prekrili cuo se hropac u
prsima umrlog, a onda i rijeci iz njega: " Brat od Benul­Harisa
bin El­Hazredza (Zejd bin Haridze) istinu je rekao, istinu je
rekao. "
SEHIDI UHUDA
Prenosi Ibnu S'ad (3­563) od Ebu Zubejra, a ovaj od Dzabira
r.a.: " U vrijeme Muavije kada smo vodili vodovod, izvadili smo
tijela sehida Uhuda. Bila su friska, a ekstremiteti su im bili
savitljivi. " Prenosi Bejhekija od Dzabira: " Kada je trn dotakao
nogu sehida Hamze, krv mu je procurila. " " Iskopan je nakon
sest mjeseci, a izgledao je kao da je tek zakopan. " (" Fethul­
Bari ", 3­214, " Kitabul­dzenaiz " od Ataa, a ovaj od Dzabira ­
Buhari). Prenosi se od Abdurrahmana bin Ebi Sasa da je u
Muvettau mezar Amra bin Dzemuha i Abdullaha bin Amra
(ensarij) bujica potkopala. Da se to ne bi ponovilo, otkopali su
im kabur da ih ukopaju na sigurnije mjesto. Izgledali su kao da
su dan ranije ukopani. A to premjestanje je bilo poslije
cetrdeset sest godina. Pricao mi je Abdurrahman Muhammed
Sadi u kuci Abdurrahmana el­Medenija, dekana serijatskog
fakulteta u Lahoru: " Kada je srusena kuca nedaleko od dzamije
Muhammeda s.a.v.s., da bi vlasnik novu pravio, ispod zida je
naden covjek, koji je nekada davno ukopan, a da mu se tijelo
uopste nije izmijenilo. " " Allah dz.s. je zabranio zemlji da
unistava tijela poslanika. " (hadis Evsa bin Evsa). Prenosi Ebu
Neim u djelu " El­Ma'rifa " od Muhammeda bin Surehbila: " Neki
covjek uzeo zemlju sa kabura S'ada bin Muaza. Mirisom miska
je mirisala. Muhammed s.a.v.s. na to rece: "
Subhanallah…Subhanallah… ". Buharija i Muslim prenose od
Ebu Hurejrea da je Allaha dz.s. zamolio Asim bin Ebil­Eflaz da

ga musrik na dotakne. Allah dz.s. ga je zastitio od musrika
poslavsi mu roj osa da ga zastite od musrika ­ njihova dodira.
Prenosi Hakim ( 3­606 ) da je Sufejne rekao: " Nasrnuo je lav
na mene i tada sam mu rekao: " O, lavu, ja sam sluga
Allahovog Poslanika. " Kada sam mu to rekao, on je glavu
oborio, prisao mi i pogurao me pleckom. Tako me je izgurao na
put, a onda kao da promrmlja. Shvatio sam da se oprasta od
mene. " Prenosi Ahmed od Ebu Seida el­Hudrija pricu o
cobaninu u Jesribu (kasnije Medini), koji je slusao vuka kako
mu je rekao: " Muhammed s.a.v.s. u Jesribu izvjestava ljude o
vijestima iz proslosti. "
POTCINJAVANJE MORA
Kaze Ebu Hurejre: " Molio je El­Alau bin el­Hadremi za kisu u
pustinji. Molio i izmolio je pa smo isli preko vode. Umro je i
zakopan je i malo iza toga je otkopan i nije naden. Njegove
dove su pocinjale: "Ja Alimu…Ja Halimu…Ja Alijju…Ja Azimu… ".
Presao je preko " perzijskog " zaljeva sa vojskom, a da konji ni
kopita nisu pokvasili. Duzina tog puta, preko pomenutog
zaljeva, je 24 sata putovanja ladom. " Prenosi Bejhekija (" El­
Bidaja ", 6­155), Ebu Ne'im u djelu " Delail " ( str. 210. ), Ibnu
Dzerir u " Tarihu " svome ( 3­123 ) i " Bidajetu " ( 7­64 ). Svi
oni prenose da je muslimanska vojska presla rijeku Tigris u
vrijeme dok je plavila. Kada su to Perzijanci vidjeli, dali su se u
bijeg veleci: " Dosli su ljudi. " Prenosi Ahmed od Ebu Hurejrea
da je rekao: "Usao neki covjek kod svoje zenei posto vidje u
kakvoj je situaciji (neimastini), ode u svijet. Kada zena vidje da
osta sama, ustade i ode do rucnog mlina i okrenu ga uceci
dovu: "Allahumezurkna." Tako je odjednom ugledala punu
posudu brasna. Kad sam to ispricao Resulullahu s.a.v.s., rekao
je: " Da nije zrvanj podigla, okretao bi se do Sudnjeg dana. " ".
Buharija i Muslim (" El­Bidaje ", 4­376, " Muslim ", 2­418)
prenose od Dzabira da je rekao: " Poslao nas je Resulullah
s.a.v.s. sa Ebu Ubejdetom radi presretanja kurejsijske
karavane. Torbu smo napunili hurmama i to nam je bila jedina
hrana. Dnevno smo imali po jednu hurmu. Sisali smo ih i
vodom zaljevali. Kada je ponestalo hurmi, onda smo lisce
utapali u vodu da omeksa pa smo to jeli. Put nas je doveo do
obale. More nam je izbacilo ribu ambru. Njenim mesom smo se
hranili osamnaest dana. Ebu Ubejde uze izmedu nas trinaest

ljudi i posadi ih u ocnu supljinu te ribe, kolika je bila. Potom je
uzeo rebro, naslonio krajnje dijelove na zemlju, a sredisnji
okrenuo prema nebu. Ispod tog rebra (luka) prosao je
najkrupniji izmedu njih na najvecoj devi, a da glavom nije ni
dotakao to rebro. " El­Hejsumi i Taberani (a Ahmed prenosi
duzi rivajet sa sahih prenosiocima) prenose od Hanzale bin
Huzejma r.a. da je rekao: " Otisao sam sa djecom Huzijmom do
Resulullaha s.a.v.s.. Djed rece: " Allahov Poslanice, imam djecu
gusavu, kao i drugi, a ovo mi je najmlade. " Resulullah s.a.v.s.
me privuce sebi, pomilova me po glavi i rece: " Barekallahu fike
­ Allah te blagoslovio. " Ez­Zejal kaze: " Vidio sam Hanzala
kada su mu dovodili gusave insane i hajvane pa bi rekao: "
Bismillahi ' ala mavdi'i keffi Resulillah (s.a.v.s.). " Potom bi
potrao rukom gusu i ona bi nestala. "Ebu J'ala i Taberani
prenose od Ebu Sefera: " Kada je Halid bin Velid dosao kod
emira Benu Merazije, rekli su mu: " Pripazi se otrova. " On je
na to rekao: " Dodajte mi taj otrov. " Kad su mu ga donijeli,
popio ga je i rekao: " Bismillah. " Nije mu nimalo naudilo.
Prenose Ibnu Ebi Sejbe, Ahmed, Ibnu Ma'dze, Bezar, Ibnu
Dzerir (i kazu sahih), Taberani u " Evsatu " (kaze El­Hejsemi, 9­
122, isnaduhu sahih) i Bejheki u " Delailu " od Abdurrahmana
bin Ebi Lejla da je rekao: " Rekao mi je Alija r.a. da je
Resulullah s.a.v.s. rekao na dan Hajbera: " Dacu bajrak covjeku
koji voli Allaha i Njegova Poslanika, kojem ce Allah pomoci pa
se nece ponovo vracati (povlaciti). " Pa je poslao po mene,
pozvao me, a ja sam dosao, ali sa upalom oka. Nista nisam
vidio. Pa je Muhammed s.a.v.s. pljucnuo u moje oko i rekao: "
Allahummekfihil­harre vel­berede. " Iza toga ni vatru ni
hladnocu nisam osjetio. " Ahmed od Zejda el­Ensarija r.a.
prenosi: " Rekao mi je Muhammed s.a.v.s.: " Priblizi mi se… ".
Pomilovao me je po glavi i rekao: " Gospodaru, ucini ga lijepim
i odrzi mu tu ljepotu. " " I dozivio je stotinu i nekoliko godina, a
u bradi je imao samo nekoliko dlaka. Bio je nasmijana i
zategnuta lica do smrti. " Prenosi Ibnu Ebid­Dunje (sened
sahih) od Hajseme, koji kaze: " Dosao neki covjek Halidu bin
Velidu. Sa sobom je donio mjesinu vina. Halid je rekao: "
Allahummedz'alhu aselen ­ Gospodaru, pretvori ga u med. "
Dova mu je bila kabul." A u drugom rivajetu: " Prosao neki
covjek pored Halida. A kad je Halid upitao: " Sta je to? ", on je
rekao da je to sirce. Na to je Halid rekao: " Allah dao pa bilo

tako. " Kad su ga pogledali, uvjerili su se da je to sirce. A znalo
se da je bilo vino. ".
KERAMETI PRILIKOM SMRTI HAZRETI HUSEJNA R.A.
Taberani prenose od El­E'amesa: " Neki covjek obavio nuzdu na
kaburu hz. Husejna. Iza toga je njega i njegovu porodicu
zadesila paraliza, guba i siromastvo. " Prenosi Taberani od
Zuhrija: " Pitao me je Abdul­Melik: " Jesi li kakve znake
primijetio na dan ubistva hz. Husejna? ". " Kad god se prasina
digla, ispod nje se ukazala krv zaklane zivotinje. " Na to mi je
Abdul­Melik rekao: " Tako mi Allaha, i ja i ti smo svjedoci istog.
"" Taberani od Zuhrije prenosi: " Nisi mogao naci kamen u
Samu, a da na njemu nije bilo krvi. " (kaze El­Hejsumi, "
Ridzaluhu sahih ", 9­196). Prenosi Taberani od Ummi Seleme
da kaze: " Cula sam dzina kako place za Husejnom r.a.
"Taberani od Mejmune r.a. takode prenosi: " Cula sam dzina
kako place za Husejnom r.a. " Hakim (23­103) od Ibnu Omera
r.a. prenosi da je Osman r.a. rekao: " Usnio sam Vjerovjesnika
a.s. da mi kaze: " Osmane, iftari se kod nas. " Tog dana je
zapostio i tog dana je bio ubijen. " Akaid ehli sunneta potvrduje
keramete evlija i ukazuje na sljedece razlike izmedu mu'dziza i
kerameta:
1. Mu'dziza je izazov, a keramet nije. 2. Mu'dziza se javlja na
trazenje, a keramet se javlja neocekivano. 3. Evlije obicno kriju
svoje keramete.
RADOSNE VIJESTI I KERAMETI AFGANISTANSKOG DZIHADA
Ove price su cinjenice, iako prelaze granicu fantastike. One su
stvarnost, iako vise lice na bajke. Slusao sam ih svojim uhom i
biljezio svojom rukom iz usta mudzahida. Kerameti o kojima
sam slusao su brojni. Ljudi od kojih sam ih slusao i dan danas
su na frontu. Sened (lanac ljudi koji su prenijeli ove habere)
dostize skoro stepen tevatura i siguran sam da bi ih (a Allah
najbolje zna) prenio i Buharija u svom " Sahihu ". " Ovo vam je
Allah ucinio samo zato da vam bude radosna vijest i da vam se
srce time smiri. ".
SEHIDI

Da se tijela sehida ne mijenjaju i ne raspadaju, skoro da je
dostiglo tevature. Ovo je misljenje hanefijskog i safijskog
mezheba. (" Nihajetul­muhtadz ila serhil­muhtadz " 5­131, "
Lir­Remli es­Safili "­komentar na " Ibaru el­Minhadz ", poglavlje
" El­Arijeh "). Ibnu Abidin u " Hasji " (fus­nota poglavlja o
dzihadu, 3­238) kaze da je zemlji zabranjeno da nagriza tijela
sehida. Direktnu potvrdu ovom, u hadisu prenesenom od
Vjerovjesnika s.a.v.s. (merfu), nisam pronasao. Bejhekija sa
senedom hasen prenosi da je 46. godine po hidzri bujica otkrila
tijelo Hamze r.a. Tijelo hazreti Hamze bilo je potpuno frisko,
kao da je dan prije ukopan i da nikakvih promjena na njemu
nije bilo.
SEHIDI AFGANISTANA
Pricao mi je Omer Hanif Fainde Muhammed u kuci Nasrullaha
Mensura (voda fronta Inkilabul­Islami), komandant u Zurmi i
Erdzonu­Bektija:
1. Kod sehida nisam primijetio neugodne mirise niti bilo kakve
promjene. 2. Nisam vidio da su psi ijednog sehida naceli. 3.
Licno sam iskopao dvanaest sehida nakon dvije do tri godine, a
da nikakve promjene na njima nisam primijetio. 4. Poslije sest
mjeseci sam gledao rane mudzahida. Izgledale su potpuno
friske.
Slicno ovome, pricao mi je njihov imam: " Vidio sam sehida
Abdul­Medzida Muhammeda tri mjeseca nakon ubistva. Mirisao
je mirisom miska. " Pricao mi je Abdul­Medzid Hadzi: " Vidio
sam mrtvog imama mesdzida iz sela Lajki nakon sedam
mjeseci. Sve mu je bilo u redu osim nosa. " Pricao mi je sejh
Muezzin (clan medzlisa sure za dzihad): " Proveo je sehid Naser
Ahmed ispod zemlje sedam mjeseci, a da se nimalo nije
izmijenio. " Pricao mi je Abdul­Dzebbar Nijazi: " Vidio sam
cetvoricu sehida nakon cetiri mjeseca. Trojica od njih su isti
osim sto im je brada porasla, a cetvrti je imao ostecenje na
jednom dijelu lica. " A zatim je dodao: " Brata sam premjestio
dvije sedmice iza smrti. Nikakve promjene nisam primijetio. "
SEHID SE RUKUJE SA OCEM

Pricao mi je Omer Hanif: " U godini 1981. Dosla je velika vojska
ruska sa 70 tenkova i nekoliko el­alijata (pjesadije) uz pratnju
dvanaest aviona. Doslo je do borbi izmedu njih i 155
mudzahida. Neprijatelj je bio porazen. U toj borbi je izgubio
trinaest tenkova. Nasih sehida je bilo cetvorica od kojih je i
Dzine Dzel. Zakopali smo ga na mjestu pogibije, a nakon tri
dana, posto su borbe prestale, iskopali smo ga i prenijeli do
njegove kuce. Otac mu je izasao i rekao: " O, sine, ako si sehid,
daj mi kakav znak. " Poginuli sin mu je ruku pruzio da se rukuje
sa njim (sa svojim ocem). Drzao je oca cetvrtinu sata, a potom
svoju ruku stavio na ranu. Njegov otac je rekao da mu je od
cvrstine stiska sinove ruke htjela ruka puci. " Omer Hanif kaze:
" Ovo sam svojim ocima gledao. " Pricao mi je Mevlevi Arslan: "
Izmedu nas je poginuo Abdul­Besir, student. Njegovo tijelo smo
trazili u tamnoj noci. Fethullah, moj saputnik mi rece: " Sehid
je blizu. Osjecam lijepi miris. " Tako smo ga po mirisu pronasli.
Vidio sam nur (svjetlo) koji se javljao iz rane pomocu kojeg
sam vidio i boju krvi. "
SEHID OMER JAKUB I NJEGOV MITRALJEZ
Pricao mi je Omer Hanif: " Kada je Muhammed Jakub, veliki
asik dzihada, sehidio, otisli smo do njegovog tijela. Mitraljez je
toliko cvrsto drzao uz grudi da mu ga nismo mogli iscupati.
Izvjesno vrijeme smo stajali pored njega, a onda smo mu rekli:
" Mi smo tvoja braca, o, Jakube. " Poslije tih rijeci nam je pustio
taj mitraljez.
SEJJID SAH
Pricao mi je Omer Hanif: " Bio sa nama jedan hafiz veoma
pobozan. Sanjao je istinite snove. Imao je brojne keramete.
Nakon sto je sehidio (prije dvije i po godine), komandant fronta
Nurul­Hakk i ja smo ga prenijeli i uvjerili se da mu je tijelo bilo
frisko, a iznad njega je bila calma kakvu nisam vidio na zemlji.
Kad sam je dotakao, iz nje se osjetio miris miska i ambera. "
Pricao mi je Mevlevi Arslan, jedan od najpoznatijih
afganistanskih boraca (zvali su ga Rusi ljudozderom zbog
straha koji im je u srce utjerao): " Imali smo samo jednu
granatu. Svjesni svoje nemoci molili smo Allaha dz.s. za Njegov
bereket i pomoc. Na drugoj strani je bilo stotinu tenkova (sa

vojskom). Tu jednu raketu smo ispalili i pogodili, uz Allahovu
pomoc, teretno vozilo natovareno eksplozivom. Za vrlo kratko
vrjijeme smo unistili osamdeset pet tenkova, sto transportera,
sto vozila. Neprijatelj je dozivio poraz, a mi smo uz pobjedu bili
obogaceni velikim zalihama municije i eksploziva. Licno sam se
sreo sa tim mladicem ( Batur ), sto je ispalio tu jednu granatu.
"
I PTICE UZ MUDZAHIDE
Pricao mi je Mevlevi Arslan : " Prije svakog dolaska aviona ptice
bi nas svojim redovnim nadlijetanjem obavjestavale o dolasku
neprijateljskih aviona. Tako smo uvijek spremno docekali
neprijatelja. " Jedan od najistaknutijih boraca Afganistana,
Mevlana Dzelaluddin Hakkani, je pricao: " Vise puta sam vidio
ptice kako lete ispod aviona stiteci tako mudzahide od avionskih
bombi. " Pricao mi je Abdul­Dzebbar Nijazi da je dva puta vidio
ptice kako stite mudzahide. MevleviArslan kaze: " Vise puta
sam vidio ptice kako nas stite. ". Pricao mije Kurban
Muhammed da su ih jedne prilike avioni zestoko bombardovali
(bilo je tristo mudzahida). Niko od njih nije ranjen zahvaljujuci
tim pticama. Pricao mi je Hadz Muhammed Dzel, mudzahid iz
Keura: " Vidio sam vise od deset puta ptice kako preticu
avione­migove, cija je brzina veca od zvuka dva do tri puta. "
VATRA SA SVIH STRANA
Pricao mi je Mevlevi Arslan: " U mjestu Satori dvadeset pet
mudzahida su napali neprijatelja koji je brojao dvije hiljade
vojnika. Izmedu ostalog, poginulo je 70­80 neprijateljskih
vojnika, a zarobljeno dvadeset sest. Kada smo pitali te
zarobljenike za razlog tog poraza, odgovorili su: " Americki
topovi i automatsko oruzje tuklo nas je sa svih strana. " Kaze
Arslan: " Te prilike sa sobom niti smo imali automatsko oruzje
niti topova. Ono sto smo imali su obicne puske. " Kaze Arslan:
"Jedne prilike nas je neprijatelj napao jakim snagama ­ tenkova
120 i brojna kola. Posto nam je municije nestalo, uputili smo
dovu Allahu dz.s. Nakon kratka vremena smo vidjeli kako se na
neprijatelja bacaju bombe i puca iz mitraljeza. Niko osim nas na
tom podrucju nije bio osim meleka. "
KONJI

Pricao mi je Mevlevi Arslan: " U mjestu Erdzon Rekam 23
mudzahida su izvrsili napad na neprijatelja. Ubili smo te prilike
petsto vojnika, a zarobili 83. Kad smo ih upitali za razlog
poraza, rekli su: " Vi ste jahali na konjima i svaki put kada bi
mi otvorili vatru na njih, oni bi izbjegli vatru. " Izmedu nasih
mudzahida samo je jedan poginuo. ".Pouzdano je da su se
meleki spustili na Bedr… : " (Sjeti se) kada je naredio tvoj
Gospodar melekima: Ja sam s vama pa ucvrstite pravovjerne.
Ja cu unijeti strah u srca nevjernika pa ih udarajte iznad
vratova i udarajte ih po svim prstima. " Komentarisuci ajet: "
Da bit ce vam dosta) ­ Ako se vi strpite i budete bojali Boga, a
oni vas napadnu, pomoci ce vas vas Gospodar sa pet hiljada
meleka obiljezenih (narocitim znakom) " Poznati komentator
Kur'ani Kerima kaze: " Allah dz.s. je stvorio meleke koji ce se
boriti do Sudnjeg dana. Svaki asker koji se strpi, vjeruje u
Allaha dz.s., bice pomognut tim melekima. " Hasan Basri kaze:
" Ovih pet hiljada meleka su stit mu'mina do Sudnjeg dana. "
Prenosi Muslim u svom " Sahihu " (Nevevi ­ Muslim, 12­85) da
je Ebu Zemil rekao: " Pricao mi je Ibnu Abbas: " Dok je jedan
covjek izmedu muslimana gonio jednog musrika ispred sebe
cuo je udarac bica i glas kojnanika: " Naprijed, Hajzume. "
Kada je pogledao, vidio je tog musrika kako se rusi. Nos mu je
bio stucen, lice,rasjeceno, dobi crnu boju. Kada je El­Ensari
ispricao Resulullahu s.a.v.s. sta se dogodilo, Alejhisselam je na
to rekao: " To je pomoc treceg neba. ".Pricao mi je Muhammed
Jasir : " Rusi kada udu u neko selo sa tenkovima, raspituju o
konjima (istiblatul­hulul­ihvanil­muslimin) muslimana ihvana.
Ljudi su se cudili, znajuci da oni ne jasu nikakve konje. Potom
bi donijeli zakljucak da su u pitanju meleki. " Pricao mi je
Dzelaluddin Hakkani: " Dao sam jednom mudzahidu nekoliko
metaka. Otisao je iza toga u borbu, ispalio mnogo metaka i na
kraju vratio sa istim brojem metaka. " Pricao mi je Abdul­
Dzebbar Nijazi: " Preko mudzahida Gulama Muhjuddina je
presao tenk, a on je opet ostao ziv. " Pricao mi je Hadz
Muhammed Jusuf, zastupnik emira pokrajine Loker: " Preko
mudzahida Bedr Muhammeda Dzela je presao tenk, a da ni
ranjen nije bio. "
I AKREPI ( SKORPIONI ) UZ MUDZAHIDE

" A (niko) ne zna vojske tvoga Gospodara nego On… " ( Kur'an
)
Pricao mi je Abdus­Samed Mahbubullah: " Kada su dusmani
podigli satore na obali rijeke Kandus, akrepi su ih napali.
Sestoro od njih je umrlo od ujeda akrepa, a ostali se dadose u
bijeg. " Pricao mi je Abdul­ Mennan: " Sin jednog sehida od tri
godine starosti je prisao tenku da ga zapali sibicom. " Pricao mi
je Omer Hanif: "Iako su se zmije od prije cetiri godine mnozile
do te mjere da su mnoge i u postelje mudzahida ulazile, ali
nikada nijednog mudzahida nijedna nije ujela. " Pricao mi je
Muhammed Jasir: " Kada su jedne prilike tenkovi opkolili
mudzahide u Mesdzidu, djevojke Setzefa poslije dva dana su
izasle na dovu i molile: " Gospodaru, ako zelis mudzahidima
kakvo zlo, onda nas zrtvuj za njih. " Tako su one sehidile poslije
bitke, a mudzahidi ostali zivi. " Pricao mi je Mu'ezzin: " Kada je
poginuo (sehidio) Endzir Dzel (Zehruttin), majka mu je izasla sa
platnom masuci od radosti dok su ljudi u znak njegovog
sehitluka pucali. " Pricao mi je Dzelaluddin Hakkani: " Bilo nas
je trideset (mudzahida). Avioni su izbacivalui bombe koje su
padale oko nas. Jedna, cija je tezina bila oko 45 kila, pala je
medu nas, ali nije eksplodirala. " Pricao mi je Abdul­Mennan: "
Bilo je mudzahida u logoru tri hiljade kada su avioni na nas
ispalili trista napalm­bombi i nijedna nije eksplodirala. Sve smo
ih prenijeli u mjesto Ke'te u Pakistanu, gdje su boravili
mudzahidi. " Pricao mi je Dzelaluddin: " Vidio sam brojna
odijela mudzahida sva izbusena od metaka, a da nijedan metak
nije usao u njihova tijela." Pricao mi je sejh Ahmed Serif: "
Izasao mi je sin iz bitke odijela izbusena, a da nije ranjen. "
Pricao mi je sekretar Nasrullah Mensur: " Danas, 01. 04. 1982.
godine, nam je dosao mudzahid sa deset metaka u glavi i
petnaest u nozi, a da nije umro. " Pricao mi je Mevlevi Pir
Muhammed: " U okrugu Bektija nas mudzahida je bilo dvanaest
kada nas je napalo 108 aviona, a kasnije i pjesadija. Nekakva
neuobicajena pojava nas je prekrila. Niko od nas nije ranjen, a
ubili smo 160 dusmana, unistili tri tenka. Izmedu nas su dva
poginula. Licno sam vidio rupu od metka na grudima
mudzahida Dzelaluddina Hakkanija, a da nije umro niti kakve
tegobe osjecao. Pricao mi je Dzelaluddin Hakkani: " Stao sam
na nagaznu minu koja je eksplodirala, ali me nije ranila. "
Pricao mi je Arsla: " Pogodila me je granata (geler) dva puta, a

da me nije ranila. " Pricao mi je mudzahid Abdul­Muhammed,
komandant u Gejlemanu, zapadno od Kandehara: " Bilo nas je
sesto, a neprijatelja sest hiljada Rusa vojnika, sesto tenkova,
45 aviona. Napali su nas i borbe potrajase 18 dana. Rezultati su
bili:
Mudzahidi: Neprijatelj:
­ poginulih: 33 450 ­ zarobljenih: 36 ­ tenkova unistenih: 30 ­
aviona oborenih: 2
Za sve ovo vrijeme tijela mudzahida (iako je bilo ljeto) nisu
dozivjela nikakve promjene, a iz tijela sehida Abdul­Gaffura
ibnu Din Muhammeda svake noci se dizao nur do neba u
trajanju od tri minute, a potom bi se taj nur ponovo vratio u
njegovo tijelo. Nur svih mudzahida se vidio. " Pricao mi je Omer
Hanif: " U mjesecu sebatu 1982. godine se svake noci poslije
jacije spustao nur na dom mudzahida i po dvoristu kruzio jedan
sat vremena, a onda bi nestao. " Pricao mi je Dzelaliddin
Hakkani: " Od prije cetiri godine avioni nam uniste sve kuce i
sve satore osim kuce ili satora u kojem se nalazila municija i
eksploziv. Jos nikad nam nije pogodeno mjesto eksploziva. "
KOLIKO JE MALIH GRUPA POBIJEDILO VELIKE GRUPE
Pricao mi je sejh Dzelaluddin Hakkani o borbama:
Iz vladavine Tarakija, i drugu iz 1982. godine.
1. Pricao mi je Dzelaluddin Hakkani: " Najveci problem u
vremenu Tarakija su nam pedstavljali tenkovi protiv kojih
nismo imali nikakvo oruzje (P2,7). Na ime kupovine
protutenkovskog oruzja smo sakupili nesto novca s namjerom
da kupimo nesto, ali bez uspjeha. Broj mudzahida tada je bio
350. Jednog dana smo ipak napali snage Tarakija i tom prilikom
smo zarobili 25 topova P2,7, automatskog oruzja, 8 tenkova,
zarobili smo 1.000 vojnika i toliko " kalasnjikova ". Borbge su
trajale dva i po dana. A tadasnje snage Tarakija bile su:
nekoliko hiljada tenkova, topova i teskih mitraljeza. " 2. Pricao
mi je Dzelaluddin Hakkani: " Bilo nas je 59 kada smo napali
neprijatelja cije su snage bile: 220 tenkova i transportera i

1.500 vojnika. Pomoc im je pruzila i avijacija, ali rezultati su bili
sljedeci:
Mudzahidi: Neprijatelj:
­ poginulih: 150 ­ zarobljenih: 100 ­ unistenih tenkova: 45
ZAROBLJENIH:
­ PAM­ova: 1 ­ mitraljeza " krinov ": 3 ­ " kalasnjikova ": 7 ­
topova 66 mm: 1 ­ raketa topovskih: 280 ­ metaka: 36.000
BORBA NA SJEVERU KABULA POSLIJE ULASKA RUSA
Pricao mi je Muhammed Dzel da je u ovoj borbi ucestvovalo
stotinu dvadeset mudzahida protiv deset hiljada Rusa koji su
imali osamsto tenkova, a i potpomognuti sa dvadeset pet
aviona.
Rezultati borbe:
­ ubijeno 450 Rusa i 150 Malezijanaca ( el­Malisija ), ­ unisteno
150 tenkova, ­ zarobljeno 11 kola punih municije i eksploziva.
MJESEC DANA POSLIJE SJEVERNO OD KABULA
U ovoj borbi, kako rece Muhammed Dzel, ucestvovalo je 500
mudzahida protiv 1.000 vojnika opremljenih tenkovima.
Rezultati borbe:
Ubijeno 1.200 dusmana, zbog cega je mjesec dana cijeli kraj
imao ruzan miris.
Pricao mi je Muhammed Jasir, jedan od pomocnika Sejjafa (Adil
Mejja Dzel): " Mejja Dzel je bio komandant u srezu Baglan.
Sehidio je u mjesecu rebi'ussani 1403. hidzretske godine. U
borbu se ukljucio od prvih dana. Kada je poginuo, pleme, koje
broji 100.000 clanova, naveliko je zalilo ovog svog clana. Prije
njega su pala jos trojica njegove brace. Uza porodica je isto
tako bila ozaloscena i duboko potresena. Peti njegov brat je
nocu ustao, abdest uzeo i Allaha da mu da kakav znak, da li je
sehid. Potom je zaspao da bi mogao ustati da klanja nocni

namaz. Nesto se pojavilo i spustilo. Kada su svjetlost upalili,
nasli, su ruzino ulje, miris tecan kao med, a miris mu se osjetio
u cijeloj sobi. Rekose: " Pokazacemo ga Muhammedu Jasiru na
sabahu. " Stavili su ga u mushaf, ali ga nakon ustajanja nisu
nasli. " Allah dz.s. kaze: " (Sjeti se) kad vam je dao (Allah
dz.s.) da vas laki sanak obuzme da biste stekli sigurnost
Njegovu (zbog straha pred neprijateljem) … ". Sabuni u "
Muhtesaru " Ibni Kesira kaze: " Rekao je Talha: " Jedan od onih
koje je taj laki sanak obuzeo bio sam ja. Vise puta mi je sablja
ispadala iz ruke. Ja je uzmem, a ona mi opet ispadne… Kada
sam pogledao ostale, vidio sam ih da kao onesvijesceni leze
ispod stitova. " Hafiz Ebu J'ala prenosi od Alije r.a. da je rekao:
" Na Bedru jedini konjanik medu nama bio je Mikdad. Vidio nas
je sve kako spavamo osim Resulullaha s.a.v.s. koji je inace bio
budan do zore. Klanjao je pod stablom i plakao do zore. "
Abdullah bin Se'ud prenosi: " Drijemez u borbi je jamstvo od
Allaha, a u namazu je drijem od sejtana. " Pricao je Mevlevi
Arslan da je u mjestu Sahiko u toku borbe spavao desetak
minuta dok su sa svih strana padale rakete. U mjestu
Ribdzi(ki), kaze Abdurrahman, napalo nas je od 150­200
tenkova sa pjesadijom. Zbog velikih eksplozija mudzahidi nisu
culi 2­3 dana. U toku tih borbi nas je pogodio drijem (laki san)
nakon kojeg smo dobili svjezinu. Poslije toga je jedan od nas
pogodio jedan tenk. Tom prilikom je jedan geler pogodio vozilo
u kome se nalazio eksploziv. Te prilike smo zarobili petera kola,
a sedmera unistili. " Abdullah, licni pratilac Hikmetjara, mi je
pricao: " Laki san me je obuzimao vise puta u toku borbi i to
sam racunao Allahovim blagoslovom i jamstvom. " Abdul­Resid
Abdul­Kadir (Bagman) kaze: " Tri puta nas je taj laki sanak
obuzimao. Zaspali bi 2­3 minute, a onda bi se probudili svjezi.
Poslije toga je uslijedila pobjeda. "
ALLAH CUVA MUDZAHIDE
" Niko nece umrijeti bez Allahova dopustenja u odredenom
roku… " (Ali Imran, 145). "…Allah je najbolji cuvar I On je
najmilostiviji. " (Jusuf, 64).
Muhammed Mendzel Gazni Seldzer kaze: " Licno sam vidio kako
preko Ahtera Muhammeda prede tenk. Kada su vidjeli da je
ostao ziv, ponovo su presli preko njega, ali je opet ostao ziv.

Poslije toga su njega i dvojicu mudzahida odveli na strijeljanje.
Na njih su ispalili rafal iz mitraljeza. Pala su sva trojica. Poslije
su ih zakopali. Kada su komunisti otisli, Ahtera se digao I
ponovo pridruzio mudzahidima… Jos uvijek je bio ziv. " Pricao
mi je Muhammed Mendzel, a njemu Nasrullah, borac iz Gazne,
da su ga pogodila dva metka, koja su se zadrzala u njegovo
dzepu, a da nije ranjen. Pricao mi je Arslan: " Hadreta Saha je
metak puske pogodio u oko i od tog metka mu je oko samo
malo pocrvenjelo. " Pricao mi je Muhammed Nuajm, komandant
u Bagmanu, da je avion u njihovoj neposrednoj blizini izbacio
14 raketa od kojih su 13 eksplodirale, a da im nista nije falilo.
Kaze Abdullah: " Licno sam vidio kosulju Hodza Muhammeda
izbusenu od gelera (pet rupa), a na njemu je bila samo jedna
rana. " Pricao mi je Ibrahim Sekik Dzelaluddin: " 08. 03. 1983.
godine ispaljene su na nas dvije rakete. Sator, u kojem su bila
trojica mudzahida, pogoden je sa devet gelera, a da nijedan od
mudzahida nije pogoden. " Pricao mi je Ibrahim: " 20. sa'bana
1402. godine (po hidzri) u borbama (Bildzi) u Hosta Baktiji smo
raketirani. Moje naocare su razbijene, odijela izbusena, a
nekima je kais presijecen (od metaka), ali niko nije ranjen. "
Hlace Ibrahima su kod mene (Abdellah Azam, pisac ovog djela).
Pricao mi je Ibrahim: " Bilo nas je trideset u Zurmi u borbi
protiv neprijatelja, ciji je broj bio 300, opremljen tenkovima,
oklopnim vozilima, transporterima… Pored tako jaceg
neprijatelja bitku smo dobili. Zarobili smo dva topa, kola sa 300
raketa i eksplozivna sredstva, 30.000 metaka i 6 " kalasnjikova
". Sve smo to utovarili u kola. Bio sam suvozac Muhammeda
Resula. Kola su presla preko eksplozivne naprave, ali nije
eksplodirala. Medutim, kada je tenk najahao na taj eksploziv,
on je tenk unistio. Vidio sam licno kako je metak prosao kraz
cijev "R.P.J.", kojeg je nosio jedan mudzahid, a da nije ranjen.
" Pricao mi je Fethullah: " Metak je probio dzep Zergana Saha,
razbio mu je ogledalo i biljeznicu zapalio, a njega nije ranio. "
Pricao mi je Fethullah : " Raketa je bacena iz aviona. Sator nam
je bio izbusen, a nijedan od nas nije ranjen." Pricao nam je
komandant Abdurrahman da je pred noge Ajkaladdina i
Abdurrahmana pala granata, eksplodirala, a da nije nikoga ni
ranila. " Fethullah sa tenkom krenuo da osvoji utvrdu Bari.
Posto je nagazio na minu, ona se aktivirala, ali nikog nije ranila.
Samo su im calme pale sa glava. Pricao mi je Abdul­Kerim: "
Vidio sam oficira, gospodina Abdul­Alija. Odijelo mu izbuseno

od metaka, a da nije bio ranjen. " Pricao mi je Mevlevi Jordol
(komandant Verdeka): " Presao sam od jednog sela do drugog
(dest kilometara) u vrijeme dok su nas nadlijetali i raketirali
avioni, koji su se tako nisko spustili da sam dobro vidio ljude
koji su bili unutar aviona. "
KERAMETI SEHIDA
Miris poginulih sehida se znao osjetiti na velikoj udaljenosti. Taj
miris je bio poznat mudzahidima i po njemu su mogli osjetiti
blizinu mjesta na kojem je lezao sehid. U Kur'anu Allah dz.s.
kaze: " Kada je karavana krenula iz Egipta, rece njihov otac: Ja
ojecam dah Jusufa. Ako me vi ne biste smatrali ishlapljenim
starcem, rekao bih da je on blizu. " (Jusuf, 94). Pricao mi je
Arslan: " U crnoj noci sam nasao sehida Abdul­Basira po mirisu
itra. " Ibrahim Dzelaluddin mi je pricao: " Dok sam isao s
kolima, osjetio sam miris. Rekao sam svojim saputnicima: "
Ovo je miris sehida koji nam je postao poznat i raspoznatljiv. "
I, zaista, bio je to miris sehida Velijja Hana kojeg smo nasli u
neposrednoj blizini. " Taj raspoznatljivi miris je bio poznat i
Hajalu Muhammedu, koji kaze: " Osjetio sam lijep miris na
jednom mjestu i upitao svog saputnika: " Da nije mozda ovdje
sehidio Akluddin? " Kada smo se raspitali kod mjestana oni su
nam to potvrdili. " Pricao mi Nasrullah Mensur, a njemu
Habibullah, tzv. Jakut: " Tri mjeseca poslije sehitluka mog brata
mejka ga je usnila. U snu joj je rekao da su mu sve rane
zacijelile osim one na glavi. Zbog toga mu je majka bila uporna
da se tijelo njenog sina otkopa da bi ga vidjela. Bio je ukopan
pored jednog covjeka. Kada su zemlju uklonili sa tog covjeka,
nasli su mu zmiju iznad glave… Tada mu se majka predomislila,
a brat rece: " Moj brat je sehid i iznad njegove glave ne moze
biti zmija. " Zbog toga su nastavili otkopavanje. Kada su ga
otkrili, prosirio se miris iz kabura. Na glavi mu je bila rana iz
koje je curila krv. Majka mu je stavila prst na tu ranu i taj miris
osjeca i dan danas iako je proslo tri mjeseca od tog
iskopavanja. " Pricao mi je Muhammed Sirin: " Izmedu nas je
sehidilo cetvero u mjestu Bot Verdek. Cetiri mjeseca iza toga
smo osjetili miris miska koji je iz njih izlazio. "
SEHIDI ODBIJAJU PREDATI ORUZJE

Pricao mi je Zubejr Mir Alem za Mira Agu da nije htio predati
pistolj nakon sto je sehidio. Kada su ga otpremili ocu (Kadi Mir
Sultan), rekao mu je: " Sine, ovaj pistolj ne pripada tebi nego
borcima. " Tek tada je pustio pistolj. " Pricao mi je Zubejr Mir
Alem u mjesecu sebatu 1983. godine da je Sultan Muhammed
sehidio i da je prigrlio " kalasnjikov ". Rusi su mu prisli da mu
uzmu oruzje. Medutim, dok mu nisu odsjekli ruku, nisu mogli.
Pricao mi je Muhammed Sirin da su Muhammed Ismail i Gulam
Hadret isto odbili da predaju oruzje poslije smrti.
SEHIDI SE SMIJESE
Pricao mi je Mevlevi Arslan: " Abdul­Dzelil bio je student.
Poginuo je od avionske bombe. U ikindijskom vaktu mu je
klanjana dzenaza (jer hanefije tako klanjaju dzenazu sehidu).
Poslije toga su ga odnijeli do kuce njegova oca. Mudzahidi su
pored njega ostali do sabaha. Oci je otvarao i smijesio se. Otisli
su do Arslana da mu kazu da on nije umro. Arslan im na to
rece: " On je sehidio . " Ne smijemo ga ukopati dok se ne
uvjerimo u njegovu smrt ", rekose mudzahidi. " A i dzenazu
namaz treba obaviti ", dodase. Arslan rece na to: " On je
sehidio jucer, a to sto ste vidjeli, to su kerameti sehida. " Pricao
mi je Muhammed Omer , komandant (am ) u Bagamu: "
Izmedu nas je jedan, po imenu Humejdullah, sehidio i kada
smo ga zakopavali, vidio sam da se smijesi. "
SEHIDSKA TIJELA NE DOZIVLJAVAJU NIKAKVE PROMJENE
Pricao mi je Mevlevi Abdul­Kerim: " Vidio sam oko 1.200
sehida. Nijednog od njih nisu psi niti druge zivotinje najedali,
dok su najedali dusmane (Ruse). " Pricao mi je Fethullah da mu
je pricao jedan od mudzahida po imenu Hakim: " Izvadili smo
sehida Temira Hana poslije sedam mjeseci . Tijelo je bilo citavo,
frisko , rana friska i iz nje se osjetio miris miska. " Pricao mi je
Dzelaluddin (u Dzejderanu­­Bektija): " Nisam primijetio da su
ijednog sehida psi najeli. Sehid po imenu Dzelab ostao je
(tijelom) medu tijelima medu tijelima dusmana koje su psi
najedali dok njegovo nisu. Ostao je netaknut. "
DIJETE DOJI MAJCINU SISU I ODBIJA DA JE NAPUSTI

Pricao mi je Jordul injegov pomocnik Muhammed Kerim: "
Sehidila supruga i dojence Mendela. Majka je dojence drzala.
Kad su prisutni htjeli da ih razdvoje, nisu uspjeli. Obzirom da se
po hanefijskom mezhebu treba klanjati svakom posebno, ulema
je zasjela i donijela fetvu, obzirom na taj slucaj, da im se moze
klanjati jedna dzenaza (jedan namaz). "
DOVE MUDZAHIDA I ALLAHOVA POMOC
Pricao mi je Jordul (pokrajina Ðegto, Verd): " Vodili smo borbu
sedam dana sa Rusima. Navece je uslijedio napad na dusmane
sa tri strane. Vatru smo vidjeli, ali ne i iz cega se puca. Tom
prilikom ih je poginulo 500 (23 oficira). Neprijatelj je umakao i
sa sobom su poveli zarobljene mudzahide. Rekli su im: " Mi,
Rusi, ovakve metke nikada nismo vidjeli. " Pricao mi je Sadur­
Rahman (Bagman): " Bili smo na brdu Vajdzel. Od zedi smo
iznemogli. Cobane smo pitali za vodu, a oni nam rekose da tu
nema vode. Poslije toga smo se obratili Allahu dz.s. dovom.
Nedaleko od nas je voda iz stijena provrela. Bilo nas je 45. "
Pricao mi je Hajjal Muhammed (punac Dzelaluddina Hakkanija):
" Bilo nas je 60 na jednoj, a 40 na drugoj strani kada je doslo
1.300 Rusa sa 80 sto tenkova, sto transportera, sto ostalih
oklopa. Ustao sam (Hajjal Muhammed) i Allahu dz.s. dovu
uputio i rekao: " Ve ma remejte iz remejte ve lakinallahe reme
­ Nisi ti bacio kad si bacio, nego je Allah bacio. " Potom sam
uzeo saku pijeska i bacio naspram dusmana. Vruce sam molio,
uz plac, poslije podne namaza. Jedan tenk je prisao mostu i
kada se dejstvovalo po njemu mitraljezom, naglo se okrenuo i
otisao s mosta. Na drugi tenk je bacena obicna bomba koje je
eksplodirala pored tenka. Ovaj se naglo udaljio sa sredine puta
misleci da je u pitanju mina. Put je bio rastresit i los u tom
dijelu puta pa tako tenk preprijeci put. Vojska iza toga izade i
predade se, na nase cudenje i zadovoljstvo. Rezultati te borbe
su bili da je zarobljeno : 13 puski, 7 topova (" haven "), 19 "
havena " srednjih, 12 " R.P.J. ", 600 " kalasnjikova ", 6 topova
82 mm, 26.000 metaka (puscanih), 25 natovarenih kola i veliki
broj topovskih raketa. " Pricao mi je Abdurrahman, komandant
fronta Bator: " Vodili smo borbu sa snagama koje su brojale
izmedu 800 i 1.200 vojnika, potpomognute sa 58 tenkova i
kola. Borbe su trajale tri dana. Sa nama je ostalo svega pet
mitraljeskih metaka (ressase bern). U vrijeme podnevskog

namaza smo stali, svjesni da ne mozemo dalje. Dovu smo
Allahu dz.s. uputili, a potom se ispeli do zamka. Odozgo smo
gadali kola, koja su se zapalila. Neki pobjegose, a drugi se
predadose mudzahidima. Plijen: 5 ispravnih tenkova, 30
ispravnih kola, 6 velikih topova, 16 raketa " SAM " (9 km) i
veliki broj " kalasnjikova "
DRUGI KERAMETI MUDZAHIDA
Jedna grupa afganistanskih mudzahida se nastani u pasivnom i
suhom predjelu bez vode u Pakistanu. Po njihovom dolasku
voda se pojavila (vrelo) i cijelo podrucje dobi zelenu boju. Kada
su to Pakistanci vidjeli, protjerali su Afganistance. Medutim, sa
njihovim protjerivanjem i vode je nestalo. U vrijeme nasih borbi
vatru nismo smjeli potpaliti u logoru. Allah dz.s. nam je cesto
slao maglu koja je stitila nase logore najveci dio godine. Pricao
mi je Dzelaluddin Hakkani: " U vrijeme komande Tarakija
(murtata i prokletnika), koji god bi mudzahid sehidio, naredba
je bila da se cijela njegova porodica pogubi. Medutim, nikada se
nije desilo da pogine neko od mudzahida cija je porodica bila
unutar neprijateljske opsade. Pred svaki dolazak aviona
pojavljivale su se ptice koje su svojim prisustvom davale znak
skorog dolaska aviona. Kada bi se avioni pojavili, te ptice bi
letjele ispred aviona i presretale bi avione, iako se zna da je
brzina tih aviona veca od zvuka dva do tri puta. Mudzahidi su u
tim slucajima pretrpjeli vrlo male gubitke ili nikakve.
Muhammed Kerim mi je pricao da je te ptice vidio vise od
dvadeset puta, a Dzelaluddin Hakkani kaze da ih je vidio vise
puta. Arslan kaze: " Vise puta sam ih vidio. " Navescu jos neka
od imena ljudi koji su vise puta bili zivi svjedoci tih ptica, a to
su: Muhammed Sirin, Mevlevi Abdul­ Hamid, Alem Kel, Fadl
Muhammed, Dzan Muhammed, Hajjar Muhammed, vezir Bad
Sah, Sejjid Ahmed Sah i Ali Dzan.
MAGLA STITI MUDZAHIDE
Pricao mi je Muhammed Jasir: " Nadgledao sam borbu vodenu
na predjelu koji nije imao nikakvih zaklona. U borbi su
ucestvovali i avioni. Molio sam Allaha dz.s. za pomoc.
Najednom sam ugledao crnu prasinu koja prekri mudzahide i
tako ih zastiti. " Pricao mi je Abdul­ Kerim: " Priblizila su nam

se dva tenka. Na nas su otvorili mitraljesku vatru. Bila im je
namjera da nas zive uhvate. Zamolili smo Allaha dz.s. za
pomoc. Prasina se dize i tako, Allahovim blagoslovom, se
izvukosmo."
TENKOVI UNISTENI BEZ PROTUTENKOVSKOG ORUZJA
Kadi Ebu Tahir mi se kune i kaze: " Bilo nas je mudzahida tri
stotine, a sa sobom smo imali samo petnaest pusaka. Napad na
nas je izvrsilo cetrdeset tenkova i petnaest transportera. Svi ti
oklopi su unisteni osim dva transportera. Kada smo kasnije
pitali zarobljenike dusmanske za razlog njihova poraza, rekli su
: " Protiv nas su upotrojebljeni teski topovi. " Kune se El­Kadi: "
Vidio sam te tenkove unistene, a sa sobom nismo imali ni topa
ni mitraljeza."
Abdellah Azam