RUDARSKO GEOLOŠKO NAFTNI FAKULTET BOKSIT ZAGREB, 2012

UVOD
U ovom seminarskom radu pisati ću o boksitu, njegovom minerološkom, fizičkom i
kemijskom sastavu, ležištima boksita, te primjeni u industriji.
Boksit je prvi put nađen u Francuskoj (1821.) kod mjesta Les Baux, pa je po njemu
dobio ime boksit. Isti material kasnije su pronašli i kraj Bohinjske Bistrice, pa su ga prema tom
mjestu nazvali vohajnitom (prema njemačkom nazivu mjesta Wocheiner Feistritz). Boksitni
materijal nađen je 1847. i u Dalmaciji kod Kljaka u okolici Drniša, pa je po tom nalazištu nazvan
kljakitom. (Kogel, J.E., Trivedi, N.C., Barker, J.M., Krukowsk, S.T., 2006.)
Boksit je u Hrvatskoj veoma rasprostranjen, tako da Hrvatska pripada u države, koje su
boksitom najbogatije. Glavna su mu ležišta po krajevima dalmatinskoga i ličkoga krša.
Boksit je najvažnija ruda za dobivanje elementarnog aluminija. Boksit se koristi u
proizvodnji krajnjih proizvoda, te i u druge specijalizirane namjene koje moraju zadovoljiti
strože kompozicijske i fizičke zahtjeve nego obične rude za proizvodnju aluminija.
Iako postoje značajni resursi boksita u svijetu, ruda boksita pogodna za uporabu za
specijalizirane segmente tržišta su, tijekom vremena, ograničene na nekoliko glavnih izvora kao
što su Kina i Gvajana. Očekuje se da će ta zaliha biti dostupna kako bi zadovoljio potražnju u
svijetu u idućem stoljeću.
Ležišta boksita, javljaju na svim kontinentima izuzev Antartiku. (Chang, L.Y.L. 2001.)
3