Invalidnost i invaliditet - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

pogledi i mi{ljenja
72
Invalidnost i invaliditet
Definiranje, sli~nosti i razlike
Mr. sc. Mihovil Rismondo
U podru~ju invalidske za{tite pa i na
drugim podru~jima, kao {to je, npr.
naknada {tete,(1) ~esto se koriste pojmovi
invalidnost i invaliditet, kao da
se radi o rije~ima i pojmovima istoga
sadr‘aja, odnosno o sinonimima. To
mo‘e dovesti do pogre{ne uporabe,
pogotovo onda kada je stanje invalidnosti
ili invaliditeta temelj za stjecanje
nekoga davanja prava u sklopu sustava
socijalne sigurnosti, koji nije ograni~en
samo na prava i davanja iz pojedinih
grana socijalnog osiguranja, nego
i na druge sustave za{tite od socijalnih
rizika.
Pojmovi invalidnosti i invaliditeta
imaju zajedni~ko ishodi{te u latinskoj
rije~i invaliditas (od invalidus = nesposoban)
i s obzirom na gramati~ka
obilje‘ja, mogli bi se smatrati sinonimima,
me|utim, u praksi su se pokazale
odre|ene razlike u njihovom sadr‘aju,
na koje }emo se osvrnuti u
sljede}im razmatranjima.
Za potrebe ovoga prikaza, na po~etku
valja ukazati na to da postoje dvije
skupine definicija invalidnosti i invaliditeta.
Jedna je u funkciji ostvarivanja
odre|enih davanja ( tzv. normativne ili
zakonske definicije), a u drugu skupinu
spadaju ostale definicije koje su
uspostavljene za razli~ite potrebe, a
naj~e{}e se nalaze u stru~noj i znanstvenoj
literaturi. Mi }emo se ovdje
baviti onim prvima, jer su brojnije i
va‘ne za osobe koje na temelju njih
ostvaruju odre|ena prava, odnosno
davanja u sklopu socijalne sigurnosti.
Invalidnost se op}enito definira kao
»stanje organizma nastalo uslijed bolesti,
ili priro|ene mane, kojega je
posljedica trajno, djelomi~no ili potpuno
smanjenje sposobnosti ~ovjeka
za normalan socijalni ‘ivot, rad i privre|ivanje«
(2) odnosno kao »trajna,
potpuna ili djelomi~na nesposobnost
za rad, odnosno za privre|ivanje
zbog priro|ene mane, ste~ene bole-
sti, pretrpljene ozljede ili manjka
va‘nog dijela tijela« (3).
Uz ove dvije definicije iz enciklopedije,
koje se me|usobno malo razlikuju,
nema definicije invaliditeta. ^ini
nam se ponajprije da je to zato {to su
one dovoljno {iroke da mogu obuhvatiti
i pojam invaliditeta, a onda i zbog
shva}anja ovih pojmova kao sinonima.
Ipak se mogu na}i i primjeri koji
izraze invalidnost i invaliditet, navode
kao sinonime, prema kojima se invalidnost
definira kao »djelomi~na ili potpuna
nesposobnost za rad usljed tjelesnog
o{te}enja, osaka}enosti«, a
isto zna~enje pridaje se i invaliditetu
(4). Zanimljivo je da se ovdje kao uzroci
invalidnosti i invaliditeta spominju
»tjelesno o{te}enje i osaka}enost«,
a ne i drugi mogu}i uzroci ovih
pojava (Klai}), a u drugom slu~aju se
ovi pojmovi tretiraju kao »stanje i
tjelesna sposobnost invalida izra‘eni
mjerama (80%)«, ne ulaze}i u druge
mogu}e elemente ovih pojmova i ne
poku{avaju}i ih razlikovati (Ani} _
Goldstein).
Stoga }emo u ovim razmatranjima
analizirati ove pojmove u hrvatskom
zakonodavstvu i me|unarodnim aktima
iz podru~ja socijalne sigurnosti, te
izvesti odre|ene zaklju~ke u pogledu
sli~nosti i razlika izme|u ovih pojmova.
1. Invalidnost i invaliditet
u hrvatskom zakonodavstvu
Invalidnost. U hrvatskom zakonodavstvu
pojam invalidnosti jest pojam
mirovinskog osiguranja i vezan je uz
sposobnost ili nesposobnost obavljanja
rada. Prema ~lanku 34. Zakona
o mirovinskom osiguranju (5) invalidnost
se odre|uje na sljede}i na~in:
_ invalidnost postoji kada je kod osiguranika,
zbog promjena u zdravstvenom
stanju koje se ne mogu otkloniti
lije~enjem, radna sposobnost trajno
smanjena za vi{e od polovice prema

tjelesno i psihi~ki zdravom osiguraniku
iste ili sli~ne naobrazbe i sposobnosti
(profesionalna nesposobnost za rad).
Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost
za rad osiguranika obuhva}aju
sve poslove koji odgovaraju njegovim
tjelesnim i psihi~kim sposobnostima, a
smatraju se odgovaraju}im njegovim
dosada{njim poslovima, i/ili
_ invalidnost postoji kada kod osiguranika
zbog promjene u zdravstvenom
stanju koje se ne mogu otkloniti
lije~enjem, nastane trajni gubitak sposobnosti
za rad (op}a nesposobnost
za rad).
Ova definicija sadr‘i sljede}a obilje‘ja:
_ trajnost stanja nesposobnosti za
rad
_ promjene zdravstvenog stanja
_ nemogu}nost otklanjanja lije~enjem
_ smanjenje radne sposobnosti u
odnosu na zdravu osobu za vi{e od
polovine (bla‘i stupanj) ili gubitak radne
sposobnosti (te‘i stupanj)
_ ocjenjuje se prema svim poslovima
koji odgovaraju tjelesnim i psihi~kim
sposobnostima osiguranika.
Iako nije izri~ito re~eno, invalidnost
se utvr|uje u odnosu na zdravstveno
stanje i radnu sposobnost u vremenu
uspostavljanja svojstva osiguranika u
mirovinskom osiguranju. To se mo‘e
razabrati iz dijela definicije koji govori
o promjenama u zdravstvenom stanju
koje se ne mogu otkloniti lije~enjem,
ali i iz same prirode i svrhe mirovinskog
osiguranja, u kojemu se netko
osigurava za rizik koji }e tek nastati, a
ako je svojstvo osiguranika uspostavljeno
s ve} postoje}im stanjem invalidnosti,
onda se pravo odnosno davanja
s tog temelja mogu ostvariti nakon
{to do|e do odre|enog pogor{anja
u odnosu na prija{nje stanje. Sama
~injenica {to prema propisima o radu
nakon 1996. vi{e nije obvezan prethodni
pregled radnika za sklapanje ugovora
o radu u ovome slu~aju nije zna-
~ajna budu}i da se pri ocjeni radne
sposobnosti u sklopu mirovinskog
osiguranja utvr|uju ~injenice koje su
odlu~uju}e za postojanje, odnosno
nepostojanje invalidnosti u vrijeme
njihova nastanka, kao i uzroci invalid-
nosti (bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda
na radu ili profesionalna bolest)
i njihovo sudjelovanje u ukupnoj invalidnosti
u odnosnom slu~aju.
Zaklju~no se mo‘e ustvrditi da je
invalidnost pojam svojstven samo mirovinskom
(i invalidskom) osiguranju,
a ozna~ava trajnu nesposobnost za
rad (op}u ili profesionalnu) u odnosnom
slu~aju. Invalidnost se prosu|uje
prema fizi~kim i psihi~kim mogu}nostima
odnosne osobe za rad u struci
za koju je osposobljena ili za rad
uop}e, a nakon stjecanja svojstva osiguranika
i nakon trajnih promjena u
zdravstvenom stanju u odnosu na stanje
prilikom stupanja u osiguranje. Invalidnost
se u pravilu i naj~e{}e utvr-
|uje opisno (takav slu~aj je i u hrvatskom
mirovinskom osiguranju), a zakonodavstva
nekih dr‘ava koriste i
definiciju invalidnosti izra‘enu u postocima
trajnog smanjenja sposobnosti
za rad (tzv. baremi).
Invaliditet. Pojam invaliditeta {ire se
upotrebljava u zakonodavstvu od pojma
invalidnosti. Naime, ~lankom 2.
Zakona o Hrvatskom registru osoba s
invaliditetom (6) invaliditet je definiran
kao « trajno ograni~enje, smanjenje ili
gubitak (koje proizlazi iz o{te}enja
zdravlja) sposobnosti izvr{enja neke
fizi~ke aktivnosti ili psihi~ke funkcije
primjerene ‘ivotnoj dobi osobe i odnosi
se na sposobnosti u obliku slo-
‘enih aktivnosti i pona{anja, koje su
op}enito prihva}ene kao bitni sastojci
svakodnevnog ‘ivota«, a »te‘ina invaliditeta
je stupanj ograni~enja u~inka
aktivnosti osobe s invaliditetom.«
Prema tome zakonu, podaci za Hrvatski
registar osoba s invaliditetom
prikupljaju se za osobe obuhva}ene
redovitim i specijalnim {kolovanjem,
socijalnom skrbi, mirovinskim osiguranjem
i za{titom mirnodopskih i ratnih
te civilnih i vojnih invalida rata, {to
zna~i da su u tome registru obuhva}ene
sve osobe s nekim trajnim o{te}enjem
zdravlja ili tjelesnog integriteta.
Prema ovoj definiciji obilje‘ja invaliditeta
bila bi:
_ trajnost stanja
_ ograni~enje, smanjenje ili gubitak
sposobnosti obavljanja fizi~ke atkivnosti
ili psihi~ke funkcije
73

74
_ uzrok: o{te}enje zdravlja
_ primjerenost ‘ivotnoj dobi
_ ocjenjuje se prema sposobnostima
u obliku slo‘enih aktivnosti i pona-
{anja op}enito prihva}enih kao bitnih
sastojaka svakodnevnog ‘ivota.
Izraz »invaliditet« u hrvatskom zakonodavstvu
upotrebljava se osim u
Zakonu o Hrvatskom registru osoba s
invaliditetom, i u Zakonu o za{titi vojnih
i civilnih invalida rata (7) u ~ijem
se ~lanku 17. spominje vojni odnosno
civilni invaliditet, iako se prava iz toga
zakona zasnivaju na postojanju odre-
|enog stupnja o{te}enja organizma
uzrokovanog ratom koji se izra‘ava u
postocima. Za primjenu toga zakona
donesen je Pravilnik za utvr|ivanje
postotka o{te}enja organizma vojnih i
civilnih invalida rata (8) u ~ijem se
~lanku 1. govori o utvr|ivanju vojnog i
civilnog invaliditeta, a sastavni dio
toga Pravilnika jest Lista postotka
o{te}enja organizma s pojedinim
o{te}enjima i mogu}im postocima za
pojedino o{te}enje. Sli~no se ure|uje
i u ~lanku 2. Pravilnika o medicinskim
indikacijama za razvrstavanje vojnih i
civilnih invalida rata od I. do IV. grupe
prema stupnju potrebe za njegom i
pomo}i druge osobe (9), dok se u ~l.
1. _ 3. Pravilnika o radu lije~ni~kih
komisija u postupku za ostvarivanje
prava prema Zakonu o za{titi vojnih
civilnih invalida rata (10) radi o davanju
nalaza i mi{ljenja za utvr|ivanje
invaliditeta ili samo o utvr|ivanju (vojnog
i civilnog) invaliditeta.
Iako Zakon o za{titi vojnih i civilnih
invalida rata i navedeni propisi doneseni
za njegovu primjenu ne sadr‘e
definiciju invaliditeta u podru~ju koje
ure|uju, iz njih se mo‘e zaklju~iti da
se pod invaliditetom smatra o{te}enje
organizma nastalo zbog ozljede, rane
ili ozljede u ratnim ili mirnodopskim
okolnostima navedenim u tome zakonu,
a prema Listi postotka o{te}enja
organizma.
Glavna obilje‘ja invaliditeta prema
ovim propisima bila bi:
_ o{te}enje organizma pod odre|enim
okolnostima (uzrokovanost)
_ o{te}enje organizma mora nastati
kod osobe koja je u odre|enom statusu
(pripadnik oru‘anih snaga i dr.)
_ o{te}enje organizma mo‘e biti
trajno ili privremeno
_ o{te}enje organizma mora biti navedeno
na posebnoj listi i izra‘ava se
u postocima.
Osim u Zakonu o za{titi vojnih i civilnih
invalida rata, invaliditet se kao
stanje zdravlja, tjelesnog integriteta i
‘ivotnih sposobnosti pojavljuje i u
Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapo{ljavanju osobe s invaliditetom
(11), koji dodu{e ne sadr‘i izravnu
definiciju invaliditeta, ve} u ~lanku 2.
odre|uje tko se smatra osobom s invaliditetom.
Prema tome zakonu, invaliditet
bi se mogao definirati kao »tjelesno,
osjetilno ili mentalno o{te}enje
koje za posljedicu ima trajnu ili na
najmanje 12 mjeseci smanjenu mogu}nost
zadovoljavanja osobnih potreba
u svakodnevnom ‘ivotu« ili
»kao osobno stanje u odnosu na sposobnosti
osobe bez invaliditeta, jednake
ili sli~ne ‘ivotne dobi, jednake
ili sli~ne naobrazbe, u jednakim ili
sli~nim uvjetima rada, na jednakim ili
sli~nim poslovima, ima za posljedicu
trajno ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu
mogu}nost radno se osposobiti,
zaposliti i raditi na tr‘i{tu rada pod
op}im uvjetima«, a iznimno i invaliditet
osobe »~iji je radni u~inak u granicama
o~ekivanog, ali se na temelju
stvarnih i procijenjenih op}ih sposobnosti
takve osobe ocijeni da je to
u interesu o~uvanja njezinih tjelesnih,
osjetnih i mentalnih sposobnosti»:
Kako se mo‘e zaklju~iti, ovaj se
zakon zapravo zasniva na tri definicije
invaliditeta, i to:
_ prva, koja invaliditetom smatra o{te}enje
(tjelesno, mentalno ili osjetilno)
_ druga, koja invaliditetom smatra
smanjenu radnu sposobnost u odnosu
na drugu zdravu usporedivu osobu u
pogledu osposobljavanja, zapo{ljavanja
i rada na tr‘i{tu rada pod op}im
uvjetima i
_ tre}a, koja invaliditetom smatra i
stanje u kojemu se posti‘e o~ekivani
radni u~inak, ali se to stanje progla-
{ava invaliditetom radi o~uvanja tjelesnih,
osjetilnih i mentalnih sposobnosti.
Prve dvije definicije poznaju trajni i
privremeni invaliditet (u trajanju od

najmanje 12 mjeseci), dok bi se za
tre}u definiciju moglo re}i da sadr‘i
element prevencije pogor{anja postoje}eg
invaliditeta. Osim toga, ovaj
zakon izri~ito odre|uje da se samim
upisom u Hrvatski registar osoba s invaliditetom
ne stje~u prava, a niti nastaju
obveze prema osobi s invaliditetom
prema tome zakonu (~lanak 4.
stavak 5.).
Polaze}i od prethodnog opisa, mogu
se nazna~iti sljede}a obilje‘ja invaliditeta
prema Zakonu o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapo{ljavanju
osoba s invaliditetom, i to:
_ postojanje tjelesnog, osjetilnog ili
mentalnog o{te}enja
_ trajnost ili privremenost stanja
_ smanjenje mogu}nosti zadovoljavanja
osobnih potreba u svakodnevnom
‘ivotu (prva definicija) ili
_ smanjenje radnih sposobnosti u
odnosu na drugu zdravu usporedivu
osobu
_ trajnost ili privremenost, stanja
_ smanjenje mogu}nosti za osposobljavanje,
zapo{ljavanje i rad na tr‘i{tu
rada pod op}im uvjetima (druga
definicija) ili
_ radni u~inak u granicama o~ekivanog
_ smanjenje i prognoza daljnjeg
smanjenja op}ih sposobnosti (tre}a
definicija).
U sklopu socijalne skrbi tako|er se
pojavljuje invaliditet, kao temelj odre-
|enih prava, iako ne pod tim nazivom.
U Zakonu o socijalnoj skrbi (12) invaliditet
se pojavljuje pod nazivom »tjelesno
ili mentalno o{te}enje, ili psihi~ka
bolest, ili trajne promjene u zdravstvenom
stanju« (~lanak 43. kao uvjet
za doplatak za pomo} i njegu), »tjelesno
ili mentalno o{te}enje ili psihi~ka
bolest, ili trajne promjene u zdravstvenom
stanju« (~lanak 43. kao uvjet
za doplatak za pomo} i njegu), »tjelesno
ili mentalno o{te}enje ili trajne
promjene u zdravstvenom stanju«
(~lanak 55. kao uvjet za osobnu invalidninu),
odnosno »tjelesno ili mentalno
o{te}enje ili psihi~ka bolest« (~lanak
60., kao uvjet za osposobljavanje
za samostalan ‘ivot i rad).
U svim slu~ajevima mogu se zapaziti
sljede}a obilje‘ja invaliditeta, i to:
_ tjelesno ili mentalno o{te}enje ili
trajne promjene u zdravstvenom stanju
_ trajnost ili privremenost stanja potrebe
_ prijeka potreba stalna pomo} i
njega druge osobe (doplatak za pomo}
i njegu) ili
_ tjelesno ili mentalno o{te}enje, ili
trajne promjene u zdravstvenom
stanju
_ nastanak stanja do 18 godine ‘ivota
(osobna invalidnina) ili
_ tjelesno ili mentalno o{te}enje ili
psihi~ka bolest (za osposobljavanje
za samostalan ‘ivot i rad).
U sklopu mirovinskog osiguranja,
osim invalidnosti o kojoj je ve} bilo
rije~i, u upotrebi je i invaliditet, iako
ne pod tim nazivom, ve} kao tjelesno
o{te}enje.
Prema ~lanku 56. Zakona o mirovinskom
osiguranju »tjelesno o{te}enje
postoji kada kod osiguranika nastane
gubitak, bitnije o{te}enje ili znatnija
onesposobljenost pojedinog organa
ili dijelova tijela {to ote‘ava normalnu
aktivnost organizma i zahtijeva ve}e
napore u obavljanju ‘ivotnih potreba,
bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne
uzrokuje invalidnost«, a »pravo na
naknadu zbog tjelesnog o{te}enja
stje~e osiguranik kod kojega tjelesno
o{te}enje od najmanje 30% nastane
kao posljedica ozljede na radu ili
profesionalne bolesti»:
Polaze}i od ove definicije obilje‘ja
tjelesnog o{te}enja bila bi sljede}a:
_ gubitak, bitnije o{te}enje ili znatnija
onesposobljenost pojedinog organa
ili dijelova tijela
_ ote‘avanje normalne aktivnosti organizma,
uz ve}e napore u obavljanju
‘ivotnih potreba
_ mo‘e a ne mora uzrokovati invalidnost
_ uzrokovanost tzv. profesionalnim
uzrocima
_ mora nastati za vrijeme trajanja
osiguranja
_ mora biti na Listi tjelesnih o{te}enja
utvr|enoj posebnim zakonom.
Za razliku od prethodnih definicija
tjelesnog o{te}enja, u Zakonu o mirovinskom
osiguranju uspostavlja se
razlikovanje u odnosu na invalidnost u
dijelu u kojemu se ka‘e »bez obzira
75

76
uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost«,
{to je i logi~no, s obzirom na to
da svako o{te}enje tijela ili onesposobljenost
organa ne mora biti uzrokom
invalidnosti, pa ~ak niti ne mora utjecati
na nastajanje invalidnosti u odnosnom
slu~aju.
Naime, tjelesno o{te}enje je kao i
invaliditet iz prethodnih definicija jedna
trajna ~injenica, s lak{im ili te‘im
posljedicama za zdravlje i ‘ivotne
sposobnosti u odnosnom slu~aju, dok
se invalidnost prosu|uje samo u odnosu
na sposobnost obavljanja rada.
Dapa~e, invalidnost mo‘e postojati i
kada nije do{lo do tjelesnog o{te}enja.
S druge strane, a prema navedenim
obilje‘jima, tjelesno o{te}enje se
tako|er mo‘e smatrati jednim oblikom
invaliditeta.
2. Invalidnost i invaliditet
u me|unarodnim normama
univerzalne naravi
Invalidnost i invaliditet su kao normativni
pojmovi odavno pre{li granice
nacionalnih zakonodavstava i na{li su
mjesta u normama me|unarodnih organizacija
sadr‘anim u njihovim aktima,
kojima je svrha ujedna~avanje
nacionalnih zakonodavstava i ostvarivanje
odre|ene razine za{tite obuhva-
}enih osoba u povodu nastupanja
odre|enih socijalnih rizika. U na{em
slu~aju, radi se o aktima donesenim u
sklopu Me|unarodne organizacije
rada _ MOR (konvencije i preporuke)
i Vije}a Europe. Hrvatska je ~lanica
obje me|unarodne organizacije, a za
potrebe ovoga rada analizirat }e se
odredbe Konvencije MOR br. 102 o
najni‘im standardima socijalne sigurnosti
(13), Konvencije MOR br. 121 o
davanjima za slu~aj nesre}e na poslu
i profesionalne bolesti (14), Europske
socijalne povelje (15), Europskog zakonika
o socijalnoj sigurnosti i nekih
drugih dokumenata donesenih u sklopu
tih me|unarodnih organizacija.
Konvencija MOR br. 102 o najni‘em
standardu socijalne sigurnosti
invalidnost definira kao »nesposobnost
za obavljanje bilo koje pla}ene
djelatnosti u propisanom opsegu, za
koju nesposobnost je vjerojatno da
}e biti trajna ili koja traje i nakon
prestanka kori{tenja prava za bolest«
(~lanak 54.) U ovome dijelu ta
Konvencija MOR ne sadr‘i i definiciju
invaliditeta, me|utim, u dijelu o davanjima
za ozljedu na radu (~lanak
32.) sadr‘ana je definicija invalidnosti
i invaliditeta zbog ozljede na radu
ili profesionalne bolesti i to kao
»potpuni ili djelomi~ni gubitak sposobnosti
za zara|ivanje iznad propisanog
stupnja, kada je vjerojatno da
}e biti trajan, ili »odgovaraju}e smanjenje
tjelesne sposobnosti«.
Konvencija MOR br. 121 o davanjima
za slu~aj nesre}e na poslu i profesionalnih
bolesti ne{to je upotpunila
ovu definiciju invalidnosti i invaliditeta
(~lanak 6.) te ih odredila kao »potpuni
gubitak sposobnosti za privre|ivanje
ili djelomi~an gubitak sposobnosti za
privre|ivanje iznad propisanog stupnja,
kada je vjerojatno da }e ovaj gubitak,
potpun ili djelomi~an, biti trajan«
ili »odgovaraju}e smanjenje fizi~kog
integriteta«.
Izme|u ove dvije definicije invalidnosti
zbog ozljede na radu ili profesionalne
bolesti nema bitnih razlika, dok
je definicija invaliditeta (»odgovaraju-
}e smanjenje fizi~kog integriteta«)
ostala nepromijenjena.
U slu~aju definicije invalidnosti iz
Konvencije br. 102 MOR mo‘e se zapaziti
da opis i stupanj nesposobnosti
za rad prema ~lanku 54. te Konvencije
MOR zavise isklju~ivo od nacionalnog
zakonodavstva pojedine dr‘ave, zadr‘avaju}i
samo element trajnosti, koji
je jedna od karakteristika invalidnosti,
dok se u pogledu definicije invalidnosti
u povodu ozljede na radu i profesionalne
bolesti mo‘e zapaziti da ta
definicija, osim elementa trajnosti, sadr‘i
jo{ mogu}nost potpunog ili djelomi~nog
gubitka sposobnosti za ostvarivanje
zarade (privre|ivanje), te u vezi
ostalim upu}uje na nacionalno zakonodavstvo.
Konvencija br. 159 MOR o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalida
ne sadr‘ava definiciju invalidnosti
ili invaliditeta, ali sadr‘i definiciju
invalida prema kojoj je invalid
»osoba ~iji su izgledi da osigura i
zadr‘i odgovaraju}e zaposlenje, kao

da napreduje u njemu, znatno smanjeni
zbog propisano priznate fizi~ke
ili mentalne mane« (16.). U ovome
slu~aju mo‘e se raditi o djelomi~noj
nesposobnosti za rad, tako|er prema
nacionalnom zakonodavstvu (»propisano
priznata fizi~ka ili mentalna mana«).
Europska socijalna povelja ne sadr‘ava
definiciju invalidnosti ili invaliditeta,
ali sadr‘i odre|ene odredbe o
za{titi invalida, odnosno invalidnih
osoba (~l. 10. i 15.) te o pravu na socijalnu
sigurnost (~lanak 12.).
Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti
sadr‘i istu definiciju invalidnosti
(~lanak 54.) kao i Konvencija br. 102
MOR o najni‘em standardu socijalne
sigurnosti, dok u dijelu o ozljedama
na radu i profesionalnim bolestima invalidnost
i invaliditet definira tako|er
sli~no, i to kao potpuni ili djelomi~ni
gubitak sposobnosti za zara|ivanje,
kada je vjerojatno da }e biti trajan ili
odgovaraju}e smanjenje tjelesnog integriteta
(~lanak 32.) Me|utim, revidirani
Europski zakon o socijalnoj sigurnosti
(od 6.11.1990.) u svojem ~lanku
58. razradio je definiciju invalidnosti, i
to kao:
_ nemogu}nost rada ili ostvarivanja
zarade odre|enog stupnja ako se radi
o ekonomski aktivnoj osobi, ili
_ nemogu}nosti obavljanja posla u
propisanoj mjeri ako se radi o ekonomski
neaktivnoj osobi, ili
_ nesposobnosti za rad odre|enog
stupnja kod djeteta, kao posljedica
ro|enja ili invalidnosti nastale prije
zavr{etka obveznog {kolovanja.(17)
U svim ovim slu~ajevima tra‘i se i
vjerojatnost trajanja invalidnosti ili njezin
nastanak nakon prestanka trajanja
privremene nesposobnosti za rad (18).
Nova definicija invalidnosti u sklopu
Vije}a Europe razlikuje invalidnost u
odnosu na to je li odnosna osoba zaposlena
ili nije, odnosno radi li se o
djetetu koje se jo{ obvezno {koluje.
Me|utim, ipak, kao i ranije navedene
definicije i ove definicije u sklopu
Vije}a Europe u ostalim bitnim elementima
upu}uju na nacionalno zakonodavstvo
dr‘ave kojim se ure|uje invalidnost,
odnosno invaliditet i prava
pojedinaca na temelju njih.
Osim naprijed navedenih akata Me-
|unarodne organizacije rada i Vije}a
Europe, valja spomenuti i Preporuku
br. 99 MOR koja se odnosi na stru~no
osposobljavanje i presposobljavanje
invalida (1955) koju je prihvatila biv{a
SFR Jugoslavija (19), koja me|utim ne
sadr‘i i definiciju invalidnosti i invaliditeta,
ali sadr‘i definiciju invalida,
koja odgovara istovrsnoj definiciji iz
Konvencije br. 159 MOR o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalida.
Sli~no ovoj preporuci, Kodeks
upravljanja invalidno{}u na radnom
mjestu, izra|en u Me|unarodnom
uredu za rad 2001. tako|er ne sadr‘i
definiciju invalidnosti ili invaliditeta,
ve} samo invalida, koji je odre|en kao
pojedinac ~ije su mogu}nosti osiguravanja
povratka, zadr‘avanja i napredovanja
u odgovaraju}em poslu znatno
umanjene kao posljedica korektno
utvr|enog fizi~kog osjetilnog i intelektualnog
ili mentalnog nedostatka
(20.). Kako se mo‘e vidjeti, niti ova
definicija ne sadr‘i elemente invalidnosti
ili invaliditeta, osim {to indirektno
upu}uje na smanjenu mogu}nost
rada, dok u svemu drugom treba
tra‘iti elemente u odnosnom nacionalnom
zakonodavstvu.
3. Zaklju~na razmatranja
Premda proizlaze iz istoga pojma iz
latinskog jezika, invalidnost i invaliditet
ozna~avaju razli~ita stanja, sa gledi{ta
zakonodavstva o za{titi invalidnih
osoba u sustavu socijalne sigurnosti,
a u kojemu se u razli~itim situacijama
mogu ostvarivati razli~ita prava,
odnosno oblici za{tite. Me|utim, ~injenica
jest da se njihova zna~enja u
praksi zamijenjuju, naj~e{}e zbog
nejasnog zakonodavstva ili politike
prema invalidnim osobama.
Na britanskom primjeru mo‘e se tako|er
zapaziti razlika do koje se dolazi
polaze}i od kriterija za utvr|ivanje
invaliditeta i invalidnosti tako da »osobe
koje nisu hendikepirane mogu biti
utvr|ene kao nesposobne za rad«
(21). Isto se mo‘e na}i i u hrvatskoj
literaturi (22). Polaze}i od hrvatskog
zakonodavstva, a kojemu je naprijed
bilo rije~i, mogu se zapaziti sljede}e
sli~nosti _ razlike izme|u invalidnosti
i invaliditeta:
77

78
Obilje‘je Invalidnost Invaliditet
O{te}enje tijela (organizma) ili Mo‘e, ali ne mora uzrokovati Postoji, ako su ispunjeni
organa ili onesposobljenost invalidnost minimalni uvjeti
organa
Gubitak dijela tijela ili organa Mo‘e, ali ne mora uzrokovati Postoji, ako su ispunjeni
invalidnost minimalni uvjeti
Promjene zdravstvenog stanja Uvjet za utvr|ivanje Postoji
Nemogu}nost otklanjanja Uvjet za utvr|ivanje Nije uvjet
lije~enjem
Ocjenjivanje prema poslovima Uvjet za utvr|ivanje Nije uvjet
koji se mogu obavljati
Trajnost stanja Uvjet za utvr|ivanje U pravilu, uvjet, ali ne mora
uvijek biti
Odre|ivanje opisno U pravilu, da U pravilu, ne
Odre|ivanje u postocima U pravilu, ne U pravilu da
Ograni~enje, smanjenje ili Mo‘e, ali ne mora uzrokovati U pravilu, da
gubitak sposobnosti za uvijek invalidnost
obavljanje fizi~ke aktivnosti
ili psihi~ke funkcije
Smanjenje mogu}nosti Nije uvjet U pravilu, da
zadovoljavanja osobnih potreba
u svakodnevnom ‘ivotu
Primjerenost ‘ivotnoj dobi Nije odlu~na Mo‘e biti odlu~na
Vezanost uz odre|en status Da, svojstvo osiguranika Da, ali ne kao svojstvo
osiguranika, ve} neki drugi
status (‘rtva rata itd)
Vezanost uz odre|ene Da, u slu~aju ozljede na radu ili Da, u slu~aju specifi~nih oblika
okolnosti profesionalne bolesti za{tite (ratni invaliditet i dr.)
Potreba utvr|ivanja prema Ne Da, radi odre|ivanja vrste i
posebnoj listi stupnja
Nastanak stanja do odre|ene U pravilu, nije odlu~uju}e, Da, u odre|enim slu~ajevima
‘ivotne dobi osim ako nije odre|eno zakonom (za{tita djece, na primjer)
(do 65 godina ‘ivota, na primjer)
Nastanak stanja prije Va‘no zbog smanjivanja ili U pravilu, nije odlu~uju}e, osim
uklju~ivanja u rad gubitka mogu}nosti za utvr|ivanje u mirovinskom osiguranju
Nastanak stanja do zavr{etka Va‘no zbog smanjenja ili gubitka U pravilu, nije odlu~uju}e osim
redovitog {kolovanja mogu}nosti za utvr|ivanje u mirovinskom osiguranju
Ovaj pregled mo‘e poslu‘iti kao putokaz
pri razlikovanju invalidnosti od
invaliditeta, jer je invalidnost kategorija
samo mirovinskog osiguranja koja se
utvr|uju u odnosu na trajnu sposobnost
ili nesposobnost za rad i koja mo‘e
nastati kod osobe koja ima svojstvo
osiguranika, dok je invaliditet znatno
ra{ireniji i nalazimo ga u ostalim podru~jima
socijalne sigurnosti koje se
ne temelje na osiguravanju i statusu
osiguranika, pa i u podru~ju gra|ansko-upravne
odgovornosti.
Me|utim, ono {to je zajedni~ko svima
kod kojih je utvr|ena invalidnost
odnosno invaliditet, a od ‘ivotnog je
zna~aja za njih, jest:
_ pristup tr‘i{tu rada, te nala‘enje i
o~uvanje zaposlenja
_ slobodno kretanje u zna~ajnom
broju slu~ajeva, ograni~eno arhitektonskim
barijerama i
_ materijalna kompenzacija za utvr-
|enu invalidnost ili invaliditet, koja za-
visi, kako od sustava za{tite koji se primjenjuje
u pojedinim slu~ajevima, tako
i od ljestvice vrijednosti koja postoji u
nekome dru{tvu ili sredini.
Na tim osnovama, smatramo, valja
promatrati i razlikovati invalidnost i invaliditet
u hrvatskom sustavu socijalne
sigurnosti.
Naime, posljedice istoga invaliditeta
jednake su za sve osobe koje su njime
pogo|ene, dok naknade za invaliditet i
ostala davanja, koja mogu biti i u naravi,
nisu uvijek jednaka, ve} variraju, zavisno
od statusa osobe kod koje je do-
{lo do invaliditeta. Radi toga, pokazuje
se potreba ujedna~avanja pristupa u
dru{tvu osobama s invaliditetom, kao i
odgovaraju}e prilago|avanje zakonodavstva,
osobito onog izvan socijalne
sigurnosti koje uz postojanje invaliditeta
vezuje odre|ena prava (kao {to je
pravo na stan, prava iz rada, naknada
{tete i dr.), kako se pojmovi invalidnosti
i invaliditeta ne bi zamjenjivali.

(1) Tako npr. Ivica Crni} u svojoj knjizi »Naknada {tete« (Organizator, Zagreb 1998. str. 273 i 274)
kada razmatra naknadu nematerijalne {tete prema Zakonu o obveznim odnosima, istodobno koristi
izraz »invaliditet« i »invalidnost«, a na jednome mjestu ~ak spominje »jesu li kao pomo}no
sredstvo poslu‘ile odgovaraju}e tablice za odre|ivanje postotka invalidnosti koje rabi Fond mirovinskog
i invalidskog osiguranja RH« iako se o~ito radi o listi tjelesnih o{te}enja, jer se jo{ od 1959
godine do danas stupanj ili kategorija invalidnosti ne izra‘ava u postocima, nego opisno, kao nesposobnost
za rad.
(2) Medicinska enciklopedija JLZ, knjiga 5, Zagreb 1961, str. 325.
(3) Op}a enciklopedija JLZ, knjiga 3, Zagreb, 1977., str 659
(4) Bratoljub Klai}: Rje~nik stranih rije~i, Nakladni zavod MH, Zagreb 1978., str. 607 te Vladimir Ani}
i Ivo Goldstein: Rje~nik stranih rije~i, Novi Liber, Zagreb 1999. str. 606. i 607.
(5) »Narodne novine«, br. 102/98, 127/00, 58/01, 109/01, 147/02 i 117/03
(6) »Narodne novine«, broj 64/01
(7) »Narodne novine«, br. 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 94/
01 i 103/03.
(8) »Narodne novine«, broj 62/92
(9) »Narodne novine«, broj 62/92
(10) »Narodne novine« broj 62/92
(11) »Narodne novine«, broj 143/02
(12) »Narodne novine«, broj 73/97, 27/01, 59/01, 82/01 i 103/03.
(13) »Narodne novine – me|unarodni ugovori«, br. 01/02
(14) »Narodne novine – me|unarodni ugovori«, br .2/94
(15) »Narodne novine _ me|unarodni ugovori«, br. 15/02
(16) »Narodne novine _ me|unarodni ugovori«, br. 6/02
(17) Code Européen de Sécurité sociale, 1964, Conseil de l’ Europe, Strasbourg 2000.
(18) Code Européen de sécurité sociale (revisé) Rome 6. 11.1990., str. 19-20.
(19) »Slu‘beni list FNRJ _ Dodatak MUIDS« br 5/58
(20) Code of practice on managing disability in the workplace, International Labour Office, Geneva,
October 2001.
(21) Paul Spicker: »La distinction entre handicap et incapacité« Revue internationale de Sécurité sociale,
Genève, No 2/2003 str. 44.
(22) »Invaliditet mo‘e uzrokovati, ali u svim slu~ajevima ne uzrokuje smanjenje radne sposobnosti«,
Peter [ribar: »Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba s invaliditetom« Pravo i
porezi, Zagreb, br. 1/2003, str. 22.
79