Invalidnost i invaliditet - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

mirovinsko.hr

Invalidnost i invaliditet - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

pogledi i mi{ljenja

72

Invalidnost i invaliditet

Definiranje, sli~nosti i razlike

Mr. sc. Mihovil Rismondo

U podru~ju invalidske za{tite pa i na

drugim podru~jima, kao {to je, npr.

naknada {tete,(1) ~esto se koriste pojmovi

invalidnost i invaliditet, kao da

se radi o rije~ima i pojmovima istoga

sadr‘aja, odnosno o sinonimima. To

mo‘e dovesti do pogre{ne uporabe,

pogotovo onda kada je stanje invalidnosti

ili invaliditeta temelj za stjecanje

nekoga davanja prava u sklopu sustava

socijalne sigurnosti, koji nije ograni~en

samo na prava i davanja iz pojedinih

grana socijalnog osiguranja, nego

i na druge sustave za{tite od socijalnih

rizika.

Pojmovi invalidnosti i invaliditeta

imaju zajedni~ko ishodi{te u latinskoj

rije~i invaliditas (od invalidus = nesposoban)

i s obzirom na gramati~ka

obilje‘ja, mogli bi se smatrati sinonimima,

me|utim, u praksi su se pokazale

odre|ene razlike u njihovom sadr‘aju,

na koje }emo se osvrnuti u

sljede}im razmatranjima.

Za potrebe ovoga prikaza, na po~etku

valja ukazati na to da postoje dvije

skupine definicija invalidnosti i invaliditeta.

Jedna je u funkciji ostvarivanja

odre|enih davanja ( tzv. normativne ili

zakonske definicije), a u drugu skupinu

spadaju ostale definicije koje su

uspostavljene za razli~ite potrebe, a

naj~e{}e se nalaze u stru~noj i znanstvenoj

literaturi. Mi }emo se ovdje

baviti onim prvima, jer su brojnije i

va‘ne za osobe koje na temelju njih

ostvaruju odre|ena prava, odnosno

davanja u sklopu socijalne sigurnosti.

Invalidnost se op}enito definira kao

»stanje organizma nastalo uslijed bolesti,

ili priro|ene mane, kojega je

posljedica trajno, djelomi~no ili potpuno

smanjenje sposobnosti ~ovjeka

za normalan socijalni ‘ivot, rad i privre|ivanje«

(2) odnosno kao »trajna,

potpuna ili djelomi~na nesposobnost

za rad, odnosno za privre|ivanje

zbog priro|ene mane, ste~ene bole-

sti, pretrpljene ozljede ili manjka

va‘nog dijela tijela« (3).

Uz ove dvije definicije iz enciklopedije,

koje se me|usobno malo razlikuju,

nema definicije invaliditeta. ^ini

nam se ponajprije da je to zato {to su

one dovoljno {iroke da mogu obuhvatiti

i pojam invaliditeta, a onda i zbog

shva}anja ovih pojmova kao sinonima.

Ipak se mogu na}i i primjeri koji

izraze invalidnost i invaliditet, navode

kao sinonime, prema kojima se invalidnost

definira kao »djelomi~na ili potpuna

nesposobnost za rad usljed tjelesnog

o{te}enja, osaka}enosti«, a

isto zna~enje pridaje se i invaliditetu

(4). Zanimljivo je da se ovdje kao uzroci

invalidnosti i invaliditeta spominju

»tjelesno o{te}enje i osaka}enost«,

a ne i drugi mogu}i uzroci ovih

pojava (Klai}), a u drugom slu~aju se

ovi pojmovi tretiraju kao »stanje i

tjelesna sposobnost invalida izra‘eni

mjerama (80%)«, ne ulaze}i u druge

mogu}e elemente ovih pojmova i ne

poku{avaju}i ih razlikovati (Ani} _

Goldstein).

Stoga }emo u ovim razmatranjima

analizirati ove pojmove u hrvatskom

zakonodavstvu i me|unarodnim aktima

iz podru~ja socijalne sigurnosti, te

izvesti odre|ene zaklju~ke u pogledu

sli~nosti i razlika izme|u ovih pojmova.

1. Invalidnost i invaliditet

u hrvatskom zakonodavstvu

Invalidnost. U hrvatskom zakonodavstvu

pojam invalidnosti jest pojam

mirovinskog osiguranja i vezan je uz

sposobnost ili nesposobnost obavljanja

rada. Prema ~lanku 34. Zakona

o mirovinskom osiguranju (5) invalidnost

se odre|uje na sljede}i na~in:

_ invalidnost postoji kada je kod osiguranika,

zbog promjena u zdravstvenom

stanju koje se ne mogu otkloniti

lije~enjem, radna sposobnost trajno

smanjena za vi{e od polovice prema


tjelesno i psihi~ki zdravom osiguraniku

iste ili sli~ne naobrazbe i sposobnosti

(profesionalna nesposobnost za rad).

Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost

za rad osiguranika obuhva}aju

sve poslove koji odgovaraju njegovim

tjelesnim i psihi~kim sposobnostima, a

smatraju se odgovaraju}im njegovim

dosada{njim poslovima, i/ili

_ invalidnost postoji kada kod osiguranika

zbog promjene u zdravstvenom

stanju koje se ne mogu otkloniti

lije~enjem, nastane trajni gubitak sposobnosti

za rad (op}a nesposobnost

za rad).

Ova definicija sadr‘i sljede}a obilje‘ja:

_ trajnost stanja nesposobnosti za

rad

_ promjene zdravstvenog stanja

_ nemogu}nost otklanjanja lije~enjem

_ smanjenje radne sposobnosti u

odnosu na zdravu osobu za vi{e od

polovine (bla‘i stupanj) ili gubitak radne

sposobnosti (te‘i stupanj)

_ ocjenjuje se prema svim poslovima

koji odgovaraju tjelesnim i psihi~kim

sposobnostima osiguranika.

Iako nije izri~ito re~eno, invalidnost

se utvr|uje u odnosu na zdravstveno

stanje i radnu sposobnost u vremenu

uspostavljanja svojstva osiguranika u

mirovinskom osiguranju. To se mo‘e

razabrati iz dijela definicije koji govori

o promjenama u zdravstvenom stanju

koje se ne mogu otkloniti lije~enjem,

ali i iz same prirode i svrhe mirovinskog

osiguranja, u kojemu se netko

osigurava za rizik koji }e tek nastati, a

ako je svojstvo osiguranika uspostavljeno

s ve} postoje}im stanjem invalidnosti,

onda se pravo odnosno davanja

s tog temelja mogu ostvariti nakon

{to do|e do odre|enog pogor{anja

u odnosu na prija{nje stanje. Sama

~injenica {to prema propisima o radu

nakon 1996. vi{e nije obvezan prethodni

pregled radnika za sklapanje ugovora

o radu u ovome slu~aju nije zna-

~ajna budu}i da se pri ocjeni radne

sposobnosti u sklopu mirovinskog

osiguranja utvr|uju ~injenice koje su

odlu~uju}e za postojanje, odnosno

nepostojanje invalidnosti u vrijeme

njihova nastanka, kao i uzroci invalid-

nosti (bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda

na radu ili profesionalna bolest)

i njihovo sudjelovanje u ukupnoj invalidnosti

u odnosnom slu~aju.

Zaklju~no se mo‘e ustvrditi da je

invalidnost pojam svojstven samo mirovinskom

(i invalidskom) osiguranju,

a ozna~ava trajnu nesposobnost za

rad (op}u ili profesionalnu) u odnosnom

slu~aju. Invalidnost se prosu|uje

prema fizi~kim i psihi~kim mogu}nostima

odnosne osobe za rad u struci

za koju je osposobljena ili za rad

uop}e, a nakon stjecanja svojstva osiguranika

i nakon trajnih promjena u

zdravstvenom stanju u odnosu na stanje

prilikom stupanja u osiguranje. Invalidnost

se u pravilu i naj~e{}e utvr-

|uje opisno (takav slu~aj je i u hrvatskom

mirovinskom osiguranju), a zakonodavstva

nekih dr‘ava koriste i

definiciju invalidnosti izra‘enu u postocima

trajnog smanjenja sposobnosti

za rad (tzv. baremi).

Invaliditet. Pojam invaliditeta {ire se

upotrebljava u zakonodavstvu od pojma

invalidnosti. Naime, ~lankom 2.

Zakona o Hrvatskom registru osoba s

invaliditetom (6) invaliditet je definiran

kao « trajno ograni~enje, smanjenje ili

gubitak (koje proizlazi iz o{te}enja

zdravlja) sposobnosti izvr{enja neke

fizi~ke aktivnosti ili psihi~ke funkcije

primjerene ‘ivotnoj dobi osobe i odnosi

se na sposobnosti u obliku slo-

‘enih aktivnosti i pona{anja, koje su

op}enito prihva}ene kao bitni sastojci

svakodnevnog ‘ivota«, a »te‘ina invaliditeta

je stupanj ograni~enja u~inka

aktivnosti osobe s invaliditetom.«

Prema tome zakonu, podaci za Hrvatski

registar osoba s invaliditetom

prikupljaju se za osobe obuhva}ene

redovitim i specijalnim {kolovanjem,

socijalnom skrbi, mirovinskim osiguranjem

i za{titom mirnodopskih i ratnih

te civilnih i vojnih invalida rata, {to

zna~i da su u tome registru obuhva}ene

sve osobe s nekim trajnim o{te}enjem

zdravlja ili tjelesnog integriteta.

Prema ovoj definiciji obilje‘ja invaliditeta

bila bi:

_ trajnost stanja

_ ograni~enje, smanjenje ili gubitak

sposobnosti obavljanja fizi~ke atkivnosti

ili psihi~ke funkcije

73


74

_ uzrok: o{te}enje zdravlja

_ primjerenost ‘ivotnoj dobi

_ ocjenjuje se prema sposobnostima

u obliku slo‘enih aktivnosti i pona-

{anja op}enito prihva}enih kao bitnih

sastojaka svakodnevnog ‘ivota.

Izraz »invaliditet« u hrvatskom zakonodavstvu

upotrebljava se osim u

Zakonu o Hrvatskom registru osoba s

invaliditetom, i u Zakonu o za{titi vojnih

i civilnih invalida rata (7) u ~ijem

se ~lanku 17. spominje vojni odnosno

civilni invaliditet, iako se prava iz toga

zakona zasnivaju na postojanju odre-

|enog stupnja o{te}enja organizma

uzrokovanog ratom koji se izra‘ava u

postocima. Za primjenu toga zakona

donesen je Pravilnik za utvr|ivanje

postotka o{te}enja organizma vojnih i

civilnih invalida rata (8) u ~ijem se

~lanku 1. govori o utvr|ivanju vojnog i

civilnog invaliditeta, a sastavni dio

toga Pravilnika jest Lista postotka

o{te}enja organizma s pojedinim

o{te}enjima i mogu}im postocima za

pojedino o{te}enje. Sli~no se ure|uje

i u ~lanku 2. Pravilnika o medicinskim

indikacijama za razvrstavanje vojnih i

civilnih invalida rata od I. do IV. grupe

prema stupnju potrebe za njegom i

pomo}i druge osobe (9), dok se u ~l.

1. _ 3. Pravilnika o radu lije~ni~kih

komisija u postupku za ostvarivanje

prava prema Zakonu o za{titi vojnih

civilnih invalida rata (10) radi o davanju

nalaza i mi{ljenja za utvr|ivanje

invaliditeta ili samo o utvr|ivanju (vojnog

i civilnog) invaliditeta.

Iako Zakon o za{titi vojnih i civilnih

invalida rata i navedeni propisi doneseni

za njegovu primjenu ne sadr‘e

definiciju invaliditeta u podru~ju koje

ure|uju, iz njih se mo‘e zaklju~iti da

se pod invaliditetom smatra o{te}enje

organizma nastalo zbog ozljede, rane

ili ozljede u ratnim ili mirnodopskim

okolnostima navedenim u tome zakonu,

a prema Listi postotka o{te}enja

organizma.

Glavna obilje‘ja invaliditeta prema

ovim propisima bila bi:

_ o{te}enje organizma pod odre|enim

okolnostima (uzrokovanost)

_ o{te}enje organizma mora nastati

kod osobe koja je u odre|enom statusu

(pripadnik oru‘anih snaga i dr.)

_ o{te}enje organizma mo‘e biti

trajno ili privremeno

_ o{te}enje organizma mora biti navedeno

na posebnoj listi i izra‘ava se

u postocima.

Osim u Zakonu o za{titi vojnih i civilnih

invalida rata, invaliditet se kao

stanje zdravlja, tjelesnog integriteta i

‘ivotnih sposobnosti pojavljuje i u

Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i

zapo{ljavanju osobe s invaliditetom

(11), koji dodu{e ne sadr‘i izravnu

definiciju invaliditeta, ve} u ~lanku 2.

odre|uje tko se smatra osobom s invaliditetom.

Prema tome zakonu, invaliditet

bi se mogao definirati kao »tjelesno,

osjetilno ili mentalno o{te}enje

koje za posljedicu ima trajnu ili na

najmanje 12 mjeseci smanjenu mogu}nost

zadovoljavanja osobnih potreba

u svakodnevnom ‘ivotu« ili

»kao osobno stanje u odnosu na sposobnosti

osobe bez invaliditeta, jednake

ili sli~ne ‘ivotne dobi, jednake

ili sli~ne naobrazbe, u jednakim ili

sli~nim uvjetima rada, na jednakim ili

sli~nim poslovima, ima za posljedicu

trajno ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu

mogu}nost radno se osposobiti,

zaposliti i raditi na tr‘i{tu rada pod

op}im uvjetima«, a iznimno i invaliditet

osobe »~iji je radni u~inak u granicama

o~ekivanog, ali se na temelju

stvarnih i procijenjenih op}ih sposobnosti

takve osobe ocijeni da je to

u interesu o~uvanja njezinih tjelesnih,

osjetnih i mentalnih sposobnosti»:

Kako se mo‘e zaklju~iti, ovaj se

zakon zapravo zasniva na tri definicije

invaliditeta, i to:

_ prva, koja invaliditetom smatra o{te}enje

(tjelesno, mentalno ili osjetilno)

_ druga, koja invaliditetom smatra

smanjenu radnu sposobnost u odnosu

na drugu zdravu usporedivu osobu u

pogledu osposobljavanja, zapo{ljavanja

i rada na tr‘i{tu rada pod op}im

uvjetima i

_ tre}a, koja invaliditetom smatra i

stanje u kojemu se posti‘e o~ekivani

radni u~inak, ali se to stanje progla-

{ava invaliditetom radi o~uvanja tjelesnih,

osjetilnih i mentalnih sposobnosti.

Prve dvije definicije poznaju trajni i

privremeni invaliditet (u trajanju od


najmanje 12 mjeseci), dok bi se za

tre}u definiciju moglo re}i da sadr‘i

element prevencije pogor{anja postoje}eg

invaliditeta. Osim toga, ovaj

zakon izri~ito odre|uje da se samim

upisom u Hrvatski registar osoba s invaliditetom

ne stje~u prava, a niti nastaju

obveze prema osobi s invaliditetom

prema tome zakonu (~lanak 4.

stavak 5.).

Polaze}i od prethodnog opisa, mogu

se nazna~iti sljede}a obilje‘ja invaliditeta

prema Zakonu o profesionalnoj

rehabilitaciji i zapo{ljavanju

osoba s invaliditetom, i to:

_ postojanje tjelesnog, osjetilnog ili

mentalnog o{te}enja

_ trajnost ili privremenost stanja

_ smanjenje mogu}nosti zadovoljavanja

osobnih potreba u svakodnevnom

‘ivotu (prva definicija) ili

_ smanjenje radnih sposobnosti u

odnosu na drugu zdravu usporedivu

osobu

_ trajnost ili privremenost, stanja

_ smanjenje mogu}nosti za osposobljavanje,

zapo{ljavanje i rad na tr‘i{tu

rada pod op}im uvjetima (druga

definicija) ili

_ radni u~inak u granicama o~ekivanog

_ smanjenje i prognoza daljnjeg

smanjenja op}ih sposobnosti (tre}a

definicija).

U sklopu socijalne skrbi tako|er se

pojavljuje invaliditet, kao temelj odre-

|enih prava, iako ne pod tim nazivom.

U Zakonu o socijalnoj skrbi (12) invaliditet

se pojavljuje pod nazivom »tjelesno

ili mentalno o{te}enje, ili psihi~ka

bolest, ili trajne promjene u zdravstvenom

stanju« (~lanak 43. kao uvjet

za doplatak za pomo} i njegu), »tjelesno

ili mentalno o{te}enje ili psihi~ka

bolest, ili trajne promjene u zdravstvenom

stanju« (~lanak 43. kao uvjet

za doplatak za pomo} i njegu), »tjelesno

ili mentalno o{te}enje ili trajne

promjene u zdravstvenom stanju«

(~lanak 55. kao uvjet za osobnu invalidninu),

odnosno »tjelesno ili mentalno

o{te}enje ili psihi~ka bolest« (~lanak

60., kao uvjet za osposobljavanje

za samostalan ‘ivot i rad).

U svim slu~ajevima mogu se zapaziti

sljede}a obilje‘ja invaliditeta, i to:

_ tjelesno ili mentalno o{te}enje ili

trajne promjene u zdravstvenom stanju

_ trajnost ili privremenost stanja potrebe

_ prijeka potreba stalna pomo} i

njega druge osobe (doplatak za pomo}

i njegu) ili

_ tjelesno ili mentalno o{te}enje, ili

trajne promjene u zdravstvenom

stanju

_ nastanak stanja do 18 godine ‘ivota

(osobna invalidnina) ili

_ tjelesno ili mentalno o{te}enje ili

psihi~ka bolest (za osposobljavanje

za samostalan ‘ivot i rad).

U sklopu mirovinskog osiguranja,

osim invalidnosti o kojoj je ve} bilo

rije~i, u upotrebi je i invaliditet, iako

ne pod tim nazivom, ve} kao tjelesno

o{te}enje.

Prema ~lanku 56. Zakona o mirovinskom

osiguranju »tjelesno o{te}enje

postoji kada kod osiguranika nastane

gubitak, bitnije o{te}enje ili znatnija

onesposobljenost pojedinog organa

ili dijelova tijela {to ote‘ava normalnu

aktivnost organizma i zahtijeva ve}e

napore u obavljanju ‘ivotnih potreba,

bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne

uzrokuje invalidnost«, a »pravo na

naknadu zbog tjelesnog o{te}enja

stje~e osiguranik kod kojega tjelesno

o{te}enje od najmanje 30% nastane

kao posljedica ozljede na radu ili

profesionalne bolesti»:

Polaze}i od ove definicije obilje‘ja

tjelesnog o{te}enja bila bi sljede}a:

_ gubitak, bitnije o{te}enje ili znatnija

onesposobljenost pojedinog organa

ili dijelova tijela

_ ote‘avanje normalne aktivnosti organizma,

uz ve}e napore u obavljanju

‘ivotnih potreba

_ mo‘e a ne mora uzrokovati invalidnost

_ uzrokovanost tzv. profesionalnim

uzrocima

_ mora nastati za vrijeme trajanja

osiguranja

_ mora biti na Listi tjelesnih o{te}enja

utvr|enoj posebnim zakonom.

Za razliku od prethodnih definicija

tjelesnog o{te}enja, u Zakonu o mirovinskom

osiguranju uspostavlja se

razlikovanje u odnosu na invalidnost u

dijelu u kojemu se ka‘e »bez obzira

75


76

uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost«,

{to je i logi~no, s obzirom na to

da svako o{te}enje tijela ili onesposobljenost

organa ne mora biti uzrokom

invalidnosti, pa ~ak niti ne mora utjecati

na nastajanje invalidnosti u odnosnom

slu~aju.

Naime, tjelesno o{te}enje je kao i

invaliditet iz prethodnih definicija jedna

trajna ~injenica, s lak{im ili te‘im

posljedicama za zdravlje i ‘ivotne

sposobnosti u odnosnom slu~aju, dok

se invalidnost prosu|uje samo u odnosu

na sposobnost obavljanja rada.

Dapa~e, invalidnost mo‘e postojati i

kada nije do{lo do tjelesnog o{te}enja.

S druge strane, a prema navedenim

obilje‘jima, tjelesno o{te}enje se

tako|er mo‘e smatrati jednim oblikom

invaliditeta.

2. Invalidnost i invaliditet

u me|unarodnim normama

univerzalne naravi

Invalidnost i invaliditet su kao normativni

pojmovi odavno pre{li granice

nacionalnih zakonodavstava i na{li su

mjesta u normama me|unarodnih organizacija

sadr‘anim u njihovim aktima,

kojima je svrha ujedna~avanje

nacionalnih zakonodavstava i ostvarivanje

odre|ene razine za{tite obuhva-

}enih osoba u povodu nastupanja

odre|enih socijalnih rizika. U na{em

slu~aju, radi se o aktima donesenim u

sklopu Me|unarodne organizacije

rada _ MOR (konvencije i preporuke)

i Vije}a Europe. Hrvatska je ~lanica

obje me|unarodne organizacije, a za

potrebe ovoga rada analizirat }e se

odredbe Konvencije MOR br. 102 o

najni‘im standardima socijalne sigurnosti

(13), Konvencije MOR br. 121 o

davanjima za slu~aj nesre}e na poslu

i profesionalne bolesti (14), Europske

socijalne povelje (15), Europskog zakonika

o socijalnoj sigurnosti i nekih

drugih dokumenata donesenih u sklopu

tih me|unarodnih organizacija.

Konvencija MOR br. 102 o najni‘em

standardu socijalne sigurnosti

invalidnost definira kao »nesposobnost

za obavljanje bilo koje pla}ene

djelatnosti u propisanom opsegu, za

koju nesposobnost je vjerojatno da

}e biti trajna ili koja traje i nakon

prestanka kori{tenja prava za bolest«

(~lanak 54.) U ovome dijelu ta

Konvencija MOR ne sadr‘i i definiciju

invaliditeta, me|utim, u dijelu o davanjima

za ozljedu na radu (~lanak

32.) sadr‘ana je definicija invalidnosti

i invaliditeta zbog ozljede na radu

ili profesionalne bolesti i to kao

»potpuni ili djelomi~ni gubitak sposobnosti

za zara|ivanje iznad propisanog

stupnja, kada je vjerojatno da

}e biti trajan, ili »odgovaraju}e smanjenje

tjelesne sposobnosti«.

Konvencija MOR br. 121 o davanjima

za slu~aj nesre}e na poslu i profesionalnih

bolesti ne{to je upotpunila

ovu definiciju invalidnosti i invaliditeta

(~lanak 6.) te ih odredila kao »potpuni

gubitak sposobnosti za privre|ivanje

ili djelomi~an gubitak sposobnosti za

privre|ivanje iznad propisanog stupnja,

kada je vjerojatno da }e ovaj gubitak,

potpun ili djelomi~an, biti trajan«

ili »odgovaraju}e smanjenje fizi~kog

integriteta«.

Izme|u ove dvije definicije invalidnosti

zbog ozljede na radu ili profesionalne

bolesti nema bitnih razlika, dok

je definicija invaliditeta (»odgovaraju-

}e smanjenje fizi~kog integriteta«)

ostala nepromijenjena.

U slu~aju definicije invalidnosti iz

Konvencije br. 102 MOR mo‘e se zapaziti

da opis i stupanj nesposobnosti

za rad prema ~lanku 54. te Konvencije

MOR zavise isklju~ivo od nacionalnog

zakonodavstva pojedine dr‘ave, zadr‘avaju}i

samo element trajnosti, koji

je jedna od karakteristika invalidnosti,

dok se u pogledu definicije invalidnosti

u povodu ozljede na radu i profesionalne

bolesti mo‘e zapaziti da ta

definicija, osim elementa trajnosti, sadr‘i

jo{ mogu}nost potpunog ili djelomi~nog

gubitka sposobnosti za ostvarivanje

zarade (privre|ivanje), te u vezi

ostalim upu}uje na nacionalno zakonodavstvo.

Konvencija br. 159 MOR o profesionalnoj

rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalida

ne sadr‘ava definiciju invalidnosti

ili invaliditeta, ali sadr‘i definiciju

invalida prema kojoj je invalid

»osoba ~iji su izgledi da osigura i

zadr‘i odgovaraju}e zaposlenje, kao


da napreduje u njemu, znatno smanjeni

zbog propisano priznate fizi~ke

ili mentalne mane« (16.). U ovome

slu~aju mo‘e se raditi o djelomi~noj

nesposobnosti za rad, tako|er prema

nacionalnom zakonodavstvu (»propisano

priznata fizi~ka ili mentalna mana«).

Europska socijalna povelja ne sadr‘ava

definiciju invalidnosti ili invaliditeta,

ali sadr‘i odre|ene odredbe o

za{titi invalida, odnosno invalidnih

osoba (~l. 10. i 15.) te o pravu na socijalnu

sigurnost (~lanak 12.).

Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti

sadr‘i istu definiciju invalidnosti

(~lanak 54.) kao i Konvencija br. 102

MOR o najni‘em standardu socijalne

sigurnosti, dok u dijelu o ozljedama

na radu i profesionalnim bolestima invalidnost

i invaliditet definira tako|er

sli~no, i to kao potpuni ili djelomi~ni

gubitak sposobnosti za zara|ivanje,

kada je vjerojatno da }e biti trajan ili

odgovaraju}e smanjenje tjelesnog integriteta

(~lanak 32.) Me|utim, revidirani

Europski zakon o socijalnoj sigurnosti

(od 6.11.1990.) u svojem ~lanku

58. razradio je definiciju invalidnosti, i

to kao:

_ nemogu}nost rada ili ostvarivanja

zarade odre|enog stupnja ako se radi

o ekonomski aktivnoj osobi, ili

_ nemogu}nosti obavljanja posla u

propisanoj mjeri ako se radi o ekonomski

neaktivnoj osobi, ili

_ nesposobnosti za rad odre|enog

stupnja kod djeteta, kao posljedica

ro|enja ili invalidnosti nastale prije

zavr{etka obveznog {kolovanja.(17)

U svim ovim slu~ajevima tra‘i se i

vjerojatnost trajanja invalidnosti ili njezin

nastanak nakon prestanka trajanja

privremene nesposobnosti za rad (18).

Nova definicija invalidnosti u sklopu

Vije}a Europe razlikuje invalidnost u

odnosu na to je li odnosna osoba zaposlena

ili nije, odnosno radi li se o

djetetu koje se jo{ obvezno {koluje.

Me|utim, ipak, kao i ranije navedene

definicije i ove definicije u sklopu

Vije}a Europe u ostalim bitnim elementima

upu}uju na nacionalno zakonodavstvo

dr‘ave kojim se ure|uje invalidnost,

odnosno invaliditet i prava

pojedinaca na temelju njih.

Osim naprijed navedenih akata Me-

|unarodne organizacije rada i Vije}a

Europe, valja spomenuti i Preporuku

br. 99 MOR koja se odnosi na stru~no

osposobljavanje i presposobljavanje

invalida (1955) koju je prihvatila biv{a

SFR Jugoslavija (19), koja me|utim ne

sadr‘i i definiciju invalidnosti i invaliditeta,

ali sadr‘i definiciju invalida,

koja odgovara istovrsnoj definiciji iz

Konvencije br. 159 MOR o profesionalnoj

rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalida.

Sli~no ovoj preporuci, Kodeks

upravljanja invalidno{}u na radnom

mjestu, izra|en u Me|unarodnom

uredu za rad 2001. tako|er ne sadr‘i

definiciju invalidnosti ili invaliditeta,

ve} samo invalida, koji je odre|en kao

pojedinac ~ije su mogu}nosti osiguravanja

povratka, zadr‘avanja i napredovanja

u odgovaraju}em poslu znatno

umanjene kao posljedica korektno

utvr|enog fizi~kog osjetilnog i intelektualnog

ili mentalnog nedostatka

(20.). Kako se mo‘e vidjeti, niti ova

definicija ne sadr‘i elemente invalidnosti

ili invaliditeta, osim {to indirektno

upu}uje na smanjenu mogu}nost

rada, dok u svemu drugom treba

tra‘iti elemente u odnosnom nacionalnom

zakonodavstvu.

3. Zaklju~na razmatranja

Premda proizlaze iz istoga pojma iz

latinskog jezika, invalidnost i invaliditet

ozna~avaju razli~ita stanja, sa gledi{ta

zakonodavstva o za{titi invalidnih

osoba u sustavu socijalne sigurnosti,

a u kojemu se u razli~itim situacijama

mogu ostvarivati razli~ita prava,

odnosno oblici za{tite. Me|utim, ~injenica

jest da se njihova zna~enja u

praksi zamijenjuju, naj~e{}e zbog

nejasnog zakonodavstva ili politike

prema invalidnim osobama.

Na britanskom primjeru mo‘e se tako|er

zapaziti razlika do koje se dolazi

polaze}i od kriterija za utvr|ivanje

invaliditeta i invalidnosti tako da »osobe

koje nisu hendikepirane mogu biti

utvr|ene kao nesposobne za rad«

(21). Isto se mo‘e na}i i u hrvatskoj

literaturi (22). Polaze}i od hrvatskog

zakonodavstva, a kojemu je naprijed

bilo rije~i, mogu se zapaziti sljede}e

sli~nosti _ razlike izme|u invalidnosti

i invaliditeta:

77


78

Obilje‘je Invalidnost Invaliditet

O{te}enje tijela (organizma) ili Mo‘e, ali ne mora uzrokovati Postoji, ako su ispunjeni

organa ili onesposobljenost invalidnost minimalni uvjeti

organa

Gubitak dijela tijela ili organa Mo‘e, ali ne mora uzrokovati Postoji, ako su ispunjeni

invalidnost minimalni uvjeti

Promjene zdravstvenog stanja Uvjet za utvr|ivanje Postoji

Nemogu}nost otklanjanja Uvjet za utvr|ivanje Nije uvjet

lije~enjem

Ocjenjivanje prema poslovima Uvjet za utvr|ivanje Nije uvjet

koji se mogu obavljati

Trajnost stanja Uvjet za utvr|ivanje U pravilu, uvjet, ali ne mora

uvijek biti

Odre|ivanje opisno U pravilu, da U pravilu, ne

Odre|ivanje u postocima U pravilu, ne U pravilu da

Ograni~enje, smanjenje ili Mo‘e, ali ne mora uzrokovati U pravilu, da

gubitak sposobnosti za uvijek invalidnost

obavljanje fizi~ke aktivnosti

ili psihi~ke funkcije

Smanjenje mogu}nosti Nije uvjet U pravilu, da

zadovoljavanja osobnih potreba

u svakodnevnom ‘ivotu

Primjerenost ‘ivotnoj dobi Nije odlu~na Mo‘e biti odlu~na

Vezanost uz odre|en status Da, svojstvo osiguranika Da, ali ne kao svojstvo

osiguranika, ve} neki drugi

status (‘rtva rata itd)

Vezanost uz odre|ene Da, u slu~aju ozljede na radu ili Da, u slu~aju specifi~nih oblika

okolnosti profesionalne bolesti za{tite (ratni invaliditet i dr.)

Potreba utvr|ivanja prema Ne Da, radi odre|ivanja vrste i

posebnoj listi stupnja

Nastanak stanja do odre|ene U pravilu, nije odlu~uju}e, Da, u odre|enim slu~ajevima

‘ivotne dobi osim ako nije odre|eno zakonom (za{tita djece, na primjer)

(do 65 godina ‘ivota, na primjer)

Nastanak stanja prije Va‘no zbog smanjivanja ili U pravilu, nije odlu~uju}e, osim

uklju~ivanja u rad gubitka mogu}nosti za utvr|ivanje u mirovinskom osiguranju

Nastanak stanja do zavr{etka Va‘no zbog smanjenja ili gubitka U pravilu, nije odlu~uju}e osim

redovitog {kolovanja mogu}nosti za utvr|ivanje u mirovinskom osiguranju

Ovaj pregled mo‘e poslu‘iti kao putokaz

pri razlikovanju invalidnosti od

invaliditeta, jer je invalidnost kategorija

samo mirovinskog osiguranja koja se

utvr|uju u odnosu na trajnu sposobnost

ili nesposobnost za rad i koja mo‘e

nastati kod osobe koja ima svojstvo

osiguranika, dok je invaliditet znatno

ra{ireniji i nalazimo ga u ostalim podru~jima

socijalne sigurnosti koje se

ne temelje na osiguravanju i statusu

osiguranika, pa i u podru~ju gra|ansko-upravne

odgovornosti.

Me|utim, ono {to je zajedni~ko svima

kod kojih je utvr|ena invalidnost

odnosno invaliditet, a od ‘ivotnog je

zna~aja za njih, jest:

_ pristup tr‘i{tu rada, te nala‘enje i

o~uvanje zaposlenja

_ slobodno kretanje u zna~ajnom

broju slu~ajeva, ograni~eno arhitektonskim

barijerama i

_ materijalna kompenzacija za utvr-

|enu invalidnost ili invaliditet, koja za-

visi, kako od sustava za{tite koji se primjenjuje

u pojedinim slu~ajevima, tako

i od ljestvice vrijednosti koja postoji u

nekome dru{tvu ili sredini.

Na tim osnovama, smatramo, valja

promatrati i razlikovati invalidnost i invaliditet

u hrvatskom sustavu socijalne

sigurnosti.

Naime, posljedice istoga invaliditeta

jednake su za sve osobe koje su njime

pogo|ene, dok naknade za invaliditet i

ostala davanja, koja mogu biti i u naravi,

nisu uvijek jednaka, ve} variraju, zavisno

od statusa osobe kod koje je do-

{lo do invaliditeta. Radi toga, pokazuje

se potreba ujedna~avanja pristupa u

dru{tvu osobama s invaliditetom, kao i

odgovaraju}e prilago|avanje zakonodavstva,

osobito onog izvan socijalne

sigurnosti koje uz postojanje invaliditeta

vezuje odre|ena prava (kao {to je

pravo na stan, prava iz rada, naknada

{tete i dr.), kako se pojmovi invalidnosti

i invaliditeta ne bi zamjenjivali.


(1) Tako npr. Ivica Crni} u svojoj knjizi »Naknada {tete« (Organizator, Zagreb 1998. str. 273 i 274)

kada razmatra naknadu nematerijalne {tete prema Zakonu o obveznim odnosima, istodobno koristi

izraz »invaliditet« i »invalidnost«, a na jednome mjestu ~ak spominje »jesu li kao pomo}no

sredstvo poslu‘ile odgovaraju}e tablice za odre|ivanje postotka invalidnosti koje rabi Fond mirovinskog

i invalidskog osiguranja RH« iako se o~ito radi o listi tjelesnih o{te}enja, jer se jo{ od 1959

godine do danas stupanj ili kategorija invalidnosti ne izra‘ava u postocima, nego opisno, kao nesposobnost

za rad.

(2) Medicinska enciklopedija JLZ, knjiga 5, Zagreb 1961, str. 325.

(3) Op}a enciklopedija JLZ, knjiga 3, Zagreb, 1977., str 659

(4) Bratoljub Klai}: Rje~nik stranih rije~i, Nakladni zavod MH, Zagreb 1978., str. 607 te Vladimir Ani}

i Ivo Goldstein: Rje~nik stranih rije~i, Novi Liber, Zagreb 1999. str. 606. i 607.

(5) »Narodne novine«, br. 102/98, 127/00, 58/01, 109/01, 147/02 i 117/03

(6) »Narodne novine«, broj 64/01

(7) »Narodne novine«, br. 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 94/

01 i 103/03.

(8) »Narodne novine«, broj 62/92

(9) »Narodne novine«, broj 62/92

(10) »Narodne novine« broj 62/92

(11) »Narodne novine«, broj 143/02

(12) »Narodne novine«, broj 73/97, 27/01, 59/01, 82/01 i 103/03.

(13) »Narodne novine – me|unarodni ugovori«, br. 01/02

(14) »Narodne novine – me|unarodni ugovori«, br .2/94

(15) »Narodne novine _ me|unarodni ugovori«, br. 15/02

(16) »Narodne novine _ me|unarodni ugovori«, br. 6/02

(17) Code Européen de Sécurité sociale, 1964, Conseil de l’ Europe, Strasbourg 2000.

(18) Code Européen de sécurité sociale (revisé) Rome 6. 11.1990., str. 19-20.

(19) »Slu‘beni list FNRJ _ Dodatak MUIDS« br 5/58

(20) Code of practice on managing disability in the workplace, International Labour Office, Geneva,

October 2001.

(21) Paul Spicker: »La distinction entre handicap et incapacité« Revue internationale de Sécurité sociale,

Genève, No 2/2003 str. 44.

(22) »Invaliditet mo‘e uzrokovati, ali u svim slu~ajevima ne uzrokuje smanjenje radne sposobnosti«,

Peter [ribar: »Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba s invaliditetom« Pravo i

porezi, Zagreb, br. 1/2003, str. 22.

79

More magazines by this user
Similar magazines