Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

12.9
Višejezičnost i Oružane snage Švicarske 221
Švicarska je zemlja sa četiri službena jezika: francuskim, njemačkim, talijanskim i retoromanskim. Usprkos činjenici
da Švicarske oružane snage nisu nikada službeno formulirale politiku višejezičnosti, ipak su izradile tri politike za
rješavanje pitanja višejezične prirode Švicarske .
Načelo jezične teritorijalnosti
Jednaka zastupljenost jezičnih skupina u oružanim snagama zajamčena je teritorijalnom strukturom oružanih
snaga, koja vodi podrijetlo od povijesnoga kantonalnog vojnog ustroja. S obzirom na činjenicu da se većina
postrojba novači iz reda građana istog kantona, i pošto su 22 od 26 kantona jednojezični, većina postrojba u
Švicarskim oružanim snagama koristi jedan jezik u internoj komunikaciji.
Načelo razmjernosti
Pored teritorijalnosti, pitanje višejezičnosti rješava se i razmjernom zastupljenošću jezičnih zajednica u oružanim
snagama Švicarske. Sastav djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika oružanih snaga treba odražavati
stvarni postotak jezičnih zajednica u Švicarskoj. Politika zastupljenosti uglavnom se oslanja na neformalna
pravila i običaje, a zakonski propisi su rijetki.
Poznavanje jezika u časničkim redovima
Časnici moraju imati izuzetne komunikacijske vještine. U tom smislu, Oružane snage Švicarske iskoristile
su relativno dobro poznavanje jezika svojih časnika, koje su ovi stekli u sklopu građanskog obrazovanja prije
pridruživanja Oružanim snagama. Tek se nedavno jezičnoj edukaciji posvetila nešto veća pozornost u sklopu
obuke za časnike: i to ne na jednom od četiri službena jezika, nego na engleskom.
5. Najbolji modaliteti i preporuke
•
•
•
•
•
•
•
Trebalo bi uspostaviti učinkovita sredstva putem kojih pripadnici oružanih snaga mogu
uložiti prigovor zbog rasne diskriminacije (uključujući i neizravnu diskriminaciju i
maltretiranje na rasnoj osnovi) u sklopu oružanih snaga.
Pripadnici oružanih snaga trebali bi imati pristup građanskim sudovima ili tijelima
kako bi imali pravnu zaštitu od diskriminacije (uključujući i neizravnu diskriminaciju
i maltretiranje na rasnom osnovu). Tamo gdje su pripadnici dužni prvo iskoristiti
interna sredstva, građanski organi trebali bi, bez obzira na to, imati mogućnost
provesti svoje procedure u slučaju neopravdanog odlaganja ili neadekvatnih internih
istraga.
Sve oružane snage trebale bi imati transparentan proces novačenja, koji podrazumijeva
kodeks zapošljavanja zasnovan na načelima, koja uključuju pravednu i jednaku
zastupljenost svih etničkih skupina.
Tamo gdje je određena etnička ili jezična manjina izrazito nedovoljno zastupljena u
oružanim snagama u odnosu na cjelokupno pučanstvo, trebalo bi poduzeti aktivne
korake kako bi se potaknulo prijavljivanje pripadnika te skupine za službu u oružanim
snagama.
Ministri obrane trebali bi surađivati s neovisnim tijelima za zaštitu od diskriminacije
u smislu praćenja provedbe tih politika.
Tolerancija prema etničkim i jezičnim manjinama trebala bi biti ključni element
obuke svih pripadnika oružanih snaga, praćena odgovarajućim stegovnim mjerama
u slučajevima u kojima su pojedinci odgovorni za diskriminatorsko ponašanje ili
maltretiranje.
Časnici sa višim činom imaju posebnu odgovornost, a temeljito razumijevanje tih
pitanja trebalo bi predstavljati uvjet za promicanje. Jednako tako, moralo bi biti
221 Bernhard Altermatt, "Der Umgang der Schweizer Armee mit der Mehrsprachigkeit: Proportionalität und
Territorialität: Ein historischer Uberblick mit Standortbestimmung", Federal Military Library and Historical
Service, Report. No. 15, Bern., 2004., str. 71.-73.
111 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama