Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

prema tome, nema nikakav poseban mandat za bavljenje djecom kao posebnim pravnim
osobama (vidi poglavlje 22, “Ombudsmani”). Države bez vojnog ombudsmana (primjerice,
Slovačka, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo), imaju uspostavljene mehanizme ulaganja
pritužbi i vođenja istrage koji su dio zapovjednog lanca (vidi poglavlje 20, “Odgovornost
zapovjednika i odgovornost pojedinca” i poglavlje 21., “Stega i vojno pravosuđe”), ili postoje
druga državna tijela nadležna za ove pritužbe.
U Kazakhstanu, primjerice, djeca, jednako kao i roditelji i zakonski staratelji, imaju iste
puteve za ulaganje pritužbi. Pritužbe se podnose Ministarstvu obrazovanja ili javnim
centrima za prijam osoba koje su bile izložene zlostavljanju. Čak je uspostavljena i institucija
ombudsmana za ljudska prava, a postoje i prijedlozi za uvođenje u bliskoj budućnosti i
posebnog ombudsmana za prava djeteta. 339
6. Djeca djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
pri oružanim snagama
Ovaj dio fokusira se na djecu djelatnih vojnih osoba, a ne na djecu koja su novačena u oružane
snage. Ovo je vrlo važno pitanje i kako je propisano članku 5. Konvencije o pravima djeteta:
Države članice dužne su poštovati odgovornosti, prava i dužnosti roditelja ili, ako je takav
slučaj, članove šire obitelji ili zajednice, kako je predviđeno lokalnim običajima, zakonskih
staratelja ili drugih osoba, zakonski odgovornih za dijete, da na način koji je sukladan razvoju
sposobnosti djeteta osiguraju, upute ili usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovih prava koja
su priznata u ovoj Konvenciji. 340
I doista, očevi i majke koji su u oružanim snagama, suočeni su sa značajnim problemima
koji nastaju zbog udaljenosti i vremena koje provode odvojeni od svojih obitelji. Tijekom
rasporeda na vojnu dužnost, njihova djeca prolaze kroz značajne faze razvoja, fizičkog,
intelektualnog i društvenog, koji je obilježen događajima koji se ne mogu vratiti nakon
njihova povratka sa dužnosti.
Vojne su obitelji izložene vrlo posebnim društvenim izazovima (život u vojarnama, obitelji
s jednim roditeljem) i stresu tipičnom za njihov posao i uvjete života. Radno vrijeme koje se
mijenja i koje je često prekovremeno, jednako kao i uvijek prisutna mogućnost raspoređivanja
na bilo koje mjesto u svijetu u vrlo kratkom vremenskom roku, može se značajno odraziti na
živote djece u takvim obiteljima.
Djeca su posebno ranjiva kada su odvojena od svoje obitelji tijekom takvog rasporeda. Iako
je reakcija svakog djeteta drugačija, ona može ovisiti o različitim faktorima, kao što su starost
djeteta, zrelost, spol, odnos prema roditeljima, njihov specifičan položaj s obzirom na uzrast
i ograničeno životno iskustvo stavlja ih u položaj povećanog rizika od emocionalnog stresa
tijekom razdoblja, kada su njihovi roditelji u vojnoj službi. Kao posljedica, javljaju se mnogi
problemi obrazovne, socijalne i emotivne prirode.
Neke su države izradile posebne programe podrške obiteljima djelatnih vojnih osoba i
službenika i namještenika u oružanim snagama. Ovi programi predstavljaju rad s vojnim
zapovjedništvom, vojnom policijom, medicinskim osobljem, uposlenicima u obiteljskim
centrima, kao i sa civilnim organizacijama i službama, u cilju pružanja koordinirane
339 “State Party Examination of Kazakhstan’s initial Report on the Optional Protocol on Children in Armed
Conflicts”, NGO Group for the Convention on the Rights of the Child, (“Službeno državno ispitivanje
inicijalnog izvješća Kazahstana o Fakultativnom protokolu o djeci u oružanim sukobima” NVO skupina za
Konvenciju o pravima djeteta) dostupno na .
340 Čl. 5. UN-ove Konvencije o pravima djeteta , dostupno na .
154 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama