Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

Vojni sindikati i predstavničke udruge vrlo često igraju važnu ulogu u realiziranju pravednih i
povoljnih radnih uvjeta. Oni su od suštinske važnosti u izradi strategije za poboljšanje radnih
uvjeta u vojsci. Ovakve udruge ili sindikati imaju i svoju ulogu i u donošenju i u provedbi
zakona. Zatim, oni djeluju u ime vojnika prilikom prepoznavanja i upozoravanja na postojeće
probleme 394 (vidi poglavlje 9., “Vojne udruge i sindikati”).
2. Međunarodne obveze u oblasti ljudskih prava
Sljedeći međunarodni sporazumi relevantni su dokumenti: Međunarodni sporazum o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, razne konvencije Međunarodne organizacije
rada, Europska socijalna povelja Vijeća Europe, relevantne direktive Vijeća Europske Unije,
kao i obveze OESS-a.
MPESKP pokriva širok spektar prava koja su relevantna za ovo poglavlje, 395 uključujući i
pravo na:
• nagradu koja, kao minimum prava, osigurava svim radnicima: pravičnu zaradu i
jednaku nagradu, kao pristojan život za njih i njihovu obitelj; higijensko-tehničku
zaštitu na radu; odmor, razonodu, razumno ograničenje radnog vremena, kao i
neradne dane tijekom blagdana (čl. 7.);
• Socijalna sigurnost, uključujući socijalno osiguranje (čl. 9.);
• Zaštitu i pomoć obitelji, pružanje skrbi za djecu, i posebne mjere za zaštitu i pomoć
djeci i mladeži (u svezi s ovim zadnjim pitanjem vidi poglavlje 15., “Djeca i oružane
snage”) (čl. 10.);
• Životni standard dovoljan za svakoga i njegovu obitelj, uključujući dovoljno hrane,
odjeću i smještaj (čl. 11.);
• Najbolje standarde fizičkog i mentalnog zdravlja (čl. 12.);
• Obrazovanje (čl. 13.).
Izuzev prava na pridruživanje ili osnivanje sindikata (čl.8.), MPESKP ne ograničava navedena
prava u interesu nacionalne sigurnosti ili kada su, posebno, u pitanju pripadnici oružanih snaga.
Europska socijalna povelja, također, uključuje relevantna socijalna i ekonomska prava o kojima
je riječ u ovom poglavlju, uključujući i pravo na: pravedne uvjete rada (čl. 1.); sigurne i zdrave
radne uvjete (čl. 3.); pravičnu nagradu (čl. 4.); zaštitu zaposlenih žena, naročito žena u slučaju
materinstva (čl. 8.); profesionalno usmjeravanje i obuku (čl. 9. i 10.); zdravstvenu zaštitu (čl.
11.); socijalnu sigurnost (čl. 12.); socijalnu i medicinsku pomoć (čl. 13.); i pravo na pomoć od
socijalnih službi (čl.14.). Europska socijalna povelja propisuje da ova prava mogu biti ograničena
pod uvjetom da su ta ograničenja propisana zakonom, neophodna u demokratskom društvu i u
interesu, inter alia, zaštite nacionalne sigurnosti (čl. Navedeni o restrikcijama). 396
Navedena prava su ponovno potvrđena i u više konvencija ILO-a. Ove konvencije pokrivaju
širok dijapazon pitanja, uključujući jednakost u mogućnostima i postupanju; 397 sigurnost
394 Ibid.
395 Međunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, dostupan na .
396 Europska socijalna povelja Vijeća Europe, dostupna na: .
397 Konvencija u svezi s jednakim nagrađivanjem za muškarce i žene za jednaki rad (br. 100.), 1951.;
preporuke u svezi s jednakim nagrađivanjem za muškarce i žene za jednaki rad (br. 90.), 1951.; Konvencija
koja se odnosi na diskriminaciju glede zapošljavanja i zanimanja (br. 111.), 1958.; Preporuka koja se odnosi
na diskriminaciju glede zapošljavanja i zanimanja (br. 111.), 1958., dostupno na .
175 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama